SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

INES SANKOVIĆ

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI – PRIMJER

„JADRAN“ GALENSKI LABORATORIJ RIJEKA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI – PRIMJER

„JADRAN“ GALENSKI LABORATORIJ RIJEKA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika i politika zaštite okoliša

Mentor: prof. dr. sc. Nada Denona Bogović

Student: Ines Sanković

Studijski smjer: Financije i bankarstvo

JMBAG: 0081114227

Rijeka, rujan 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD................................................................................................................................. 1

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA...................................................................... 1

1.2. RADNA HIPOTEZA.......................................................................................................... 2

1.3. SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA...................................................................................... 2

1.4. ZNANSTVENE METODE ISTRAŽIVANJA................................................................... 2

1.5. STRUKTURA RADA........................................................................................................ 3

2. OPĆENITO O UTJECAJU FARMACEUTSKE INDUSTRIJE NA

OKOLIŠ................................................................................................................................. 4

2.1. GLOBALNI TRENDOVI U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI..................................... 4

2.2. EKOLOŠKE EKSTERNALIJE FARMACEUTSKE INDUSTRIJE................................. 8

2.2.1. ONEČIŠĆENJE VODA....................................................................................... 8

2.2.2. ONEČIŠĆENJE TLA......................................................................................... 10

2.3. PROCJENA RIZIKA ZA OKOLIŠ.................................................................................. 11

3. TEMELJNE ODREDNICE POLITIKE ZAŠTITE OKOLIŠA U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI........................................................................... 13

3.1. STRATEŠKI I ZAKONODAVNI OKVIR...................................................................... 13

3.2. EKONOMSKI INSTRUMENTI ZAŠTITE OKOLIŠA................................................... 16

3.3. REGULACIJSKI INSTRUMENTI ZAŠTITE OKOLIŠA............................................... 18

3.4. SUSTAVI ZAŠTITE OKOLIŠA KOJI SE PRIMJENJUJU U FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI............................................................................................................................ 20

4. POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA NA PRIMJERU „JADRAN“ –

GALENSKOG LABORATORIJA............................................................................. 23

4.1. RAZVOJ PODUZEĆA „JADRAN“ – GALENSKI LABORATORIJ............................ 23

4.2. OSNOVNA OBILJEŽJA INTERNE POLITIKE ZAŠTITE OKOLIŠA......................... 24

4.2.1. DRUŠTVENA ODGOVORNOST PODUZEĆA.............................................. 24

4.2.2. ZAŠTITA ZRAKA............................................................................................ 27

4.2.3. ZAŠTITA VODA I GOSPODARENJE OTPADNIM VODAMA................... 27

4.2.4. GOSPODARENJE OTPADOM........................................................................ 29

4.3. FINANCIJSKI POKAZATELJI POSLOVANJA............................................................ 30

4.4. EKOLOŠKI POKAZATELJI POSLOVANJA................................................................ 33

5. SMJERNICE ZA SMANJENJE NEGATIVNOG UTJECAJA

FARMACEUTSKE INDUSTRIJE NA OKOLIŠ................................................. 38

5.1. EKOLOŠKI MENADŽMENT......................................................................................... 38

5.2. EDUKACIJA O ZAŠTITI OKOLIŠA.............................................................................. 40

6. ZAKLJUČAK................................................................................................................ 41

POPIS LITERATURE.......................................................................................................... 43

POPIS TABLICA................................................................................................................... 45

POPIS GRAFIKONA............................................................................................................ 45

1

1. UVOD

U uvodnom djelu rada potrebno je posebnu pozornost posvetiti ovim tematskim jedinicama:

1) problem i predmet istraživanja, 2) radna hipoteza, 3) svrha i cilj istraživanja, 4) znanstvene

metode istraživanja i 5) struktura rada.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Poduzeća su naspram zaštite okoliša znatno izmijenila svoje stavove. Mnogo su godina većina

poduzeća smatrala borce za zaštitu okoliša svojim neprijateljima, a zakonske propise glede

zaštite i unapređenja okoliša gledala kao nešto protiv čega se treba boriti što je moguće duže.

Dosadašnja iskustva s porastom svjetskog bogatstva i s porastom stanovništva ukazuju da će

njihovim rastom istodobno rasti i štetni utjecaji koji ljudi imaju na okoliš. Prihvaćajući

odgovornost za proizvodnju i svoje proizvode, poduzeća u mnogo slučajeva analiziraju

životni ciklus svojeg proizvoda i poduzimaju odgovarajuće mjere naspram donijetih ekoloških

propisa. Poduzeće općenito, a posebice proizvodno poduzeće, može biti činitelj zaštite

okoliša. Poduzeće je subjekt koji sudjeluje u kreiranju ekološke politike zemlje, ali i objekt na

kojega ta politika djeluje.

Unatoč tome što su inicijative za zaštitu okoliša relativno novijeg datuma u poslovnom

sektoru, potreba za zaštitom okoliša posebno je naglašena u okviru farmaceutske industrije.

Izazovi zaštite okoliša koji su stavljeni pred farmaceutske tvrtke nisu ni malo jednostavni jer

se kroz godine broj regulativa i propisa koje treba poštovati znatno povećao. S obzirom na

funkciju svojih proizvoda i usluga, farmaceutska industrija će uvijek imati svoje potrošače,

stoga je vrlo važno da se privređivanje u farmaceutskom sektoru prilagodi suvremenim

ekološkim standardima.

Na temelju opisane problematike postavljen je problem istraživanja: iako na globalnoj,

regionalnoj i nacionalnoj razini postoje opće smjernice politike zaštite okoliša za smanjenje

negativnog utjecaja farmaceutske industrije na okoliš, one se još uvijek u dovoljnoj mjeri u

praksi ne primjenjuju.

2

Iz postavljenog problema proizlazi i predmet istraživanja, a to je: istražiti i analizirati utjecaj

farmaceutske industrije na okoliš, odrediti temeljne odrednice politike zaštite okoliša u

farmaceutskoj industriji, te dati smjernice za smanjenje njezinog negativnog utjecaja na

okoliš.

1.2. Radna hipoteza

Na temelju znanstvenih spoznaja o ekološkim eksternalijama farmaceutske industrije, a

uvažavajući temeljne odrednice politike zaštite okoliša u farmaceutskoj industriji, moguće je

dokazati da će primjena načela ekološkog menadžmenta i provedba edukacijskih programa

zaštite okoliša u okviru farmaceutske industrije, doprinjeti smanjenju negativnog utjecaja na

okoliš iste.

1.3. Svrha i cilj istraživanja

Svrha istraživanja je identificirati najvažnije aspekte negativnog utjecaja farmaceutske

industrije na okoliš i elaborirati specifičnosti instrumenata zaštite okoliša koji se koriste u

farmaceutskoj industriji.

Cilj istraživanja je predložiti mjere za unapređenje politike zaštite okoliša u okviru

farmaceutske industrije.

1.4. Znanstvene metode istraživanja

U funkciji dokazivanja postavljene hipoteze, a prilikom istraživanja i pisanja ovog rada,

korištene su slijedeće znanstvene metode: metode indukcije i dedukcije, analize i sinteze,

metoda klasifikacije, povijesna metoda, metoda deskripcije, matematička metoda i metoda

kompilacije.

3

1.5. Struktura rada

Diplomski rad strukturiran je u šest međusobno povezanih djelova.

U prvom dijelu, UVODU, iznesen je problem i predmet istraživanja, određeni su svrha i cilj

istraživanja, postavljena je radna hipoteza, navedene su znanstvene metode istraživanja, i

objašnjena je struktura rada.

Drugi dio ima naslov OPĆENITO O UTJECAJU FARMACEUTSKE INDUSTRIJE NA

OKOLIŠ. U njemu su objašnjeni globalni trendovi u farmaceutskoj industrijii sagledane su

najznačajnije ekološke eksternalije farmaceutske industrije.

U trećem dijelu, naslova TEMELJNE ODREDNICE POLITIKE ZAŠTITE OKOLIŠA U

FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI, dan je pregled strateškog okvira zaštite okoliša u

farmaceutskoj industriji i izneseni su najznačajniji instrumenti politike zaštite okoliša koji se

primjenjuju u farmaceutskoj industriji.

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA NA PRIMJERU „JADRAN“ – GALENSKOG

LABORATORIJA naslov je četvrtog dijela. U njemu su analizirana osnovna obilježja

interne politike zaštite okoliša i analizirani su financijski i ekološki pokazatelji poslovanja

poduzeća.

U petom dijelu pod naslovom SMJERNICE ZA SMANJENJE NEGATIVNOG

UTJECAJA FARMACEUTSKE INDUSTRIJE NA OKOLIŠ dan je prijedlog mjera i

smjernica za efikasnije provođenje politike zaštite okoliša u farmaceutskoj industriji.

U posljednjem dijelu, ZAKLJUČKU sintetizirane su spoznaje iz prethodnih dijelova kojima

je dokazana postavljena radna hipoteza.

4

2. OPĆENITO O UTJECAJU FARMACEUTSKE INDUSTRIJE NA

OKOLIŠ

Globalna farmaceutska industrija doživjela je visoku ekspanziju rasta osobito u 60-tim

godinama prošloga stoljeća. Dok nisu postojali svjetski standardi, zaštita okoliša u

farmaceutskoj proizvodnji se temeljila samo na nacionalnoj odgovornosti. Od tada, pa sve do

danas, svjetska farmaceutska industrija se suočila sa značajnim porastom broja propisa,

smjernica, te zakona o sigurnosti, kvaliteti i učinkovitosti novih lijekova, kao i obveza o

smanjenju štetnog utjecaja na okoliš. Sukladno tome u ovom djelu rada analizirano je

slijedeće: 1) globalni trendovi u farmaceutskoj industriji, 2) ekološke eksternalije

farmaceutske industije i 3) procjena rizika za okoliš.

2.1. Globalni trendovi u farmaceutskoj industriji

Globalna potražnja za ekološki prihvatljivim farmaceutskim procesima i proizvodima

zahtijeva razvoj novih pristupa prevenciji zagađenja. Jedan od najatraktivnijih koncepata

današnjice za sprječavanje zagađenja je „zelena kemija“, što se najbolje može definirati kao

skup načela koji se primjenjuju kako bi se smanjila ili eliminirala upotreba i stvaranje opasnih

tvari u svim segmentima razvoja farmaceutskih proizvoda, dakle od projektiranja i

proizvodnje, pa sve do njihove primjene.

Farmaceutska industrija sve više se usmjerava prema zelenoj proizvodnji s ciljem

kontroliranja daljnjeg porasta troškova. Suočena s pojavom isteka mnogih patenata lijekova

koji su donosili velike prihode kao i s izostankom novih koji bi ih zamijenili, mnoge tvrtke

unutar farmaceutske industrije traže načine za smanjenje troškova. Odgovorno primjenjivanje

zelenih principa često zahtijeva redizajn farmaceutskih proizvoda ili procesa. Slijedom toga,

zelena kemija fokusirana je na osnove farmaceutskog istraživanja. Tijekom proteklih nekoliko

godina značajno je porastao broj istraživanja usmjerenih na razvoj novih tehnologija i

metodologija kako bi inovacije u farmaceutskoj industriji bile u interakciji s okolišnim

procesima (web.duke.edu, 09.07.2014).

5

Uštede temeljene na učinkovitim sintezama bez primjene egzotičnih reagensa, smanjenju

potrebne energije i zamjeni organskih otapala vodom značajne su, čak i na laboratorijskoj

razini, a u industrijskoj proizvodnji moguće su velike novčane uštede. Voditelj odjela zelene

kemije u Pfizeru, koja je jedna od vodećih globalnih farmaceutskih tvrtki, izjavio je da se u

razdoblju od zadnjih nekoliko godina jasno osjeća znatno veći pritisak vezan uz troškove, a

posebno one vezane uz otkrivanje i razvoj novih lijekova, koji su neprekidno u porastu.

Također je rekao da zelena kemija nudi značajne prednosti i smanjenje troškiva, pa je stoga

dio za rješenje problema (www.efpia.eu, 02.07.2014).

U tom usmjeravanju prema zelenoj kemiji Pfizer nije sam. Tako je već 2005. nekoliko

proizvođača zajedno s American Chemical Society's Green Chemistry Institute (GCI)

osnovalo GCI Farmaceutski okrugli stol (Pharmaceutical Roundtable) za propagiranje

uključivanja zelene kemije i zelenog inženjerstva u industriju. Devet tvrtki, uključujući i

Pfizer, Johnson&Johnson, Merck i GlaxoSmithKline postali su članovi okruglog stola.

Članice Farmaceutskog okruglog stola GCI uvidjele su da program zelene kemije podupiru

najviše razine uprava njihovih tvrtki te da je taj prioritet sve važniji.

Ključno gledište programa zelene kemije je minimaliziranje ili eliminacija štetnih ili rizičnih

kemikalija. Na vrhu liste prioriteta nalaze se otapala. U poduzećima su napravljene tablice s

nepoželjnim otapalima uz sugestije prikladnih zamjena. Tim je programom uklonjeno gotovo

dvije trećine količine diklormetana koje su upotrebljavane u proizvodnji u tri najvažnija

proizvodna pogona Pfizera, dok je diizopropil-eter uklonjen u cijelosti.

Potaknuti poboljšanim uvjetima za razvoj proizvoda, i sve većim okolišnim kontrolama,

stvorio se društveni pritisak koji je povezao zelenu kemiju u sintezu s API-em (Active

Pharmaceutical Ingredient). Povezivanje zelenih principa s izborom i korištenjem ekološki

povoljnijih supstanci razvilo je internacionalnu praksu među velikim farmaceutskim tvrtkama,

te je tako nastao jedan od prioriteta farmaceutske industrije.

Primjerice, velika farmaceutska tvrtka Pfizer sva svoja područja proizvodnje obuhvaća idejom

da put prema ekološki prihvatljivoj poslovnoj praksi započinje s boljim razumijevanjem

ljudskog utjecaja na okoliš. Pfizer ima dugogodišnju predanost zaštiti zdravlja okoliša i

sigurnosti zaposlenika i zajednica u kojima posluju. Posebno naglašava svoju punu

6

usklađenost sa zakonskim zahtjevima i u skladu s time razvio je jasnu viziju svog „zelenog

puta“ koji želi unapređivati (Pfizer Green Journey).

Vijeće održivosti okoliša je na čelu Pfizerova „zelenog puta“ i za svoje prioritete odredili su

(www.pfizer.com, 04.07.2014):

• smanjenje emisije stakleničkih plinova i prilagođavanje pomoću čišćih energetskih

tehnologija;

• smanjenje energetskog otiska kroz globalno očuvanje energetske učinkovitosti i

konsolidaciju pojedinih operacija;

• porast potrebnih objekata koji prilagođavaju korištenje vode diljem svijeta,

određuju mjere zaštite i podrška su zajednici u uvjetima suše;

• aktivno provođenje odredaba za recikliranje i ponovno korištenje materijala kako

bi se učinkovito upravljalo otpadom;

• isticanje dobre prakse kao što su energetska učinkovitost, očuvanje vode i

obnovljivih izvora energije, recikliranje i gospodarenje otpadom.

Pfizer je pronalaženje inovativnih načina kako bi se smanjio utjecaj na okoliš tijekom

proizvodnje farmaceutskih proizvoda konkretizirao u inicijativi „zelena kemija“. Utemeljitelji

te inicijative su Paul Anastas i John Warner koji su kroz svojih 12 principa o zelenoj kemiji

pomogli definirati program za unaprijeđenje znanstvenih inovacija biotehnologije i

farmaceutike kako bi procesi koji nastaju bili ekološki održivi. Kroz Pfizerov program zelene

kemije potiče se izbor i korištenje ekološki prihvatljivijih kemikalija, adekvatno uklanjanje

otpada i očuvanje energije.

Konkretno, ono što Pfizer ima za cilj može se sagledati u slijedećem (www.pfizer.com,

04.07.2014):

• Proaktivno integrirati program zelene kemije u istraživanje i razvoj.

• Retroaktivno integrirati program zelene kemije u postojeće Pfizer proizvode, gdje

je to moguće.

• Smanjiti uporabu nepoželjnih otapala u svoja istraživanja, razvoj i proizvodnju.

• Obrazovati znanstvenike i inženjere o zelenoj kemiji.

• Koristiti ekološki prihvatljivije reagense, katalizatore i otapala.

7

Uz Pfizer, Merck je još jedna globalna farmaceutska tvrtka čiji znanstvenici i farmaceutski

inženjeri podržavaju implementaciju procesa koji su nadahnuti konceptom „zelena kemija“.

Pronalaženje sigurnijih i učinkovitijih načina kako proizvoditi inovativne lijekove, potaklo je

tvrtku da svoj fokus stavi na katalitičke inovacije, što potencijalno može pružiti više načina za

održivost sinteza od tradicionalne kemije čiji se pristup do sada koristio za proizvodnju

složenih farmaceutskih spojeva. Prednosti katalitičkih procesa su vrhunska selektivnost i

minimalno stvaranje nusprodukata, čime se smanjuje otpad. I ono najvažnije, organska

otapala katalitičkih procesa zamjenjena su vodom.

Kao dio koncepta zelene kemije, Merck se služi programom koji može izračunati intenzitet

masovnih procesa za sve nove farmaceutski aktivne proizvode za ljudsku upotrebu. Svrha

programa je da odražava broj kilograma sirovina koje se koriste za proizvodnju jednog

kilograma API-a (aktivnih farmaceutskih sastojaka) kao pokazatelja učinkovitosti procesa.

Mjerenje intenziteta masovnih procesa je standardni pristup korišten od strane GCI

Farmaceutskog okruglog stola koji mjerenje i učinkovitost procesa provodi među tvrtkama

članicama. Merck je 2013. objavio javni cilj koji želi ostvariti, a to je smanjenje intenziteta

masovnih procesa za svojih 12 farmaceutskih proizvoda koji zauzimaju najveći volumen u

proizvodnji, i to za 20 posto između 2009. i 2020. godine (fsr.merckresponsibility.com,

02.07.2014).

Merck je također član i suosnivač GCI Farmaceutskog okruglog stola, te s tvrtkama članicama

koji su njegovi partneri radi zajedno kako bi stvorili potrebne instrumente za daljnji razvoj

zelene kemije i dobili potporu za istraživanja o primjeni zelene kemije i zelenog inženjeringa

na farmaceutske proizvodne procese. Merck je također i dobitnik prestižne nagrade za zelenu

kemiju (Green Chemistry Challenge Award) od strane Američke agencije za zaštitu okoliša, i

jedina farmaceutska tvrtka u svijetu koja je tu nagradu osvojila čak tri puta.

8

2.2. Ekološke eksternalije farmaceutske industrije

Ekološke eksternalije rezultat su proizvodnih i potrošačkih aktivnosti koje tržište nedovoljno

valorizira, a najčešće su vezane uz onečišćenje voda i tla. S obzirom na to da farmaceutska

industrija značajno doprinosi onečišćenju voda i tla, navedeni fenomeni su detaljnije obrađeni

u nastavku ove tematske jedinice.

2.2.1. Onečišćenje voda

Farmaceutski ostaci i njihovi metaboliti prisutni su u podzemnim vodama još od ranih 90-ih.

Iako su koncentracije tih tvari uočene u vodama uglavnom ispod dopuštene razine, ne postoji

dokaz da takve količine ne mogu naškoditi vodenim organizmima. Tu se očituje značajan

nedostatak znanja o ekološkim putevima i učincima lijekova. Tek 2008. pojavljuju se neka

istraživanja o farmaceutskim ostacima koji dospjevaju u podzemne vode i u kojoj se mjeri

štetni učinci mogu promatrati. Zahvaljujući poboljšanom skupu analitičkih metoda, postalo je

moguće identificirati veći broj tvari (www.pan-germany.org, 01.07.2014).

Iako još uvijek postoji potreba za daljnjim istraživanjima, općenito razumijevanje

ekotoksičnosti lijekova je poboljšano u posljednjih nekoliko godina. Tijekom vremena, sve

veći broj farmaceutskih supstanci, kao što su klofibrična kiselina ili karbamazepin, jopromid i

diatrizoinska kiselina (sadrže radioaktivne spojeve) nađene su u relativno visokim

koncentracijama u riječnim podzemnim vodama. Lijekovi za ljudsku upotrebu ulaze u

površinske i podzemne vode putem otpadnih voda i kanalizacije, dok veterinarski lijekovi

ulaze u okoliš najvećim dijelom. Lijekovi također nađu svoj put kako dospjeti u okoliš kroz

korištenje kanalizacijskog mulja, nedovoljno osiguranog deponija ili curenja u sustavu

odvodnje otpadnih voda. Većina tih lijekova završi u vodama u okolišu i prije obveznog

testiranja kako će te tvari utjecati na okoliš. Koncentracija tih tvari primijećeno je da iznosi

više od 0,1 mg / L u podzemnim vodama koje su u blizini površina koje stupaju u interakciju

s površinskim vodama (www.pan-germany.org, 01.07.2014). Takve koncentracije su

9

alarmantne, jer prema Europskoj agencije za lijekove, potencijalni rizici za okoliš pojavljuju

se već kada vrijednost preraste 0,01 mg / L.

Primjerice, u Njemačkoj je 2001. provedena nacionalna studija od strane Bund-Länder-

Arbeitsgemeinschaft für Chemikaliensicherheit (BLAC) o postojanju lijekova u vodi okoliša,

i odlučeno je da će se studija provesti na uzorku od 39 tvari od njih ukupno 2900. Rezultati su

pokazali da su te tvari prisutne u gotovo svim podzemnim vodama koje su u interakciji s

površinskim i podzemnim otpadnim vodama.

Nedugo nakon toga, naručena je još jedna studija od strane njemačke Savezne agencija za

zaštitu okoliša (koji se ovdje spominje kao UBA studija) koja je pokazala da je u podzemnim

vodama u Njemačkoj identificirano 55 aktivnih farmaceutskih supstanci, i još 15 iz drugih

europskih zemalja. Na uzorku od 55 tvari, najviše koncentracija izmjereno je između 0,1 i 1

mg / L u podzemnim vodama i to za njih 20. Za drugih 13 tvari, vrijednosti su bile više od 1

mg / L. Maksimalna vrijednost nađena je za supstancu karbamazepina (protiv grčeva) koja je

iznosila više od 3 mg / L (www.pan-germany.org, 01.07.2014).

Na temelju svih koncentracija farmaceutskih supstanci koje se nalaze u vodama i koje su bile

praćene prilikom ovog istraživanja, znanstvenici su zaključili da supstance kao što su

karbamazepin i diklofenak, imaju veliki ekotoksični potencijal. To znači da je njihova uočena

koncentracija vrlo pogubna za lokalne ekosustave. Karbamazepin i diklofenak su tvari koje

treba tretirati kao prioritete visoke opasnosti, prema autorima UBA studije, jer po

ekotoksikološkom nalazu oni su posebno problematični. Znanstvenici koji su proveli UBA

studiju predlažu uvođenje učinkovitog sustava praćenja za površinske i podzemne vode, te

preporučuju određen odabir tvari koje treba promatrati, kako bi se postigao sveobuhvatan

pregled situacije zagađenja, kao osnova za provođenje odgovarajućih mjera.

10

2.2.2. Onečišćenje tla

Sve do nedavno, utjecaji onečišćenja tla na ljudsko zdravlje nisu imali takvu pozornost

javnosti. Visoka razina onečišćenja tla primjećena je u raznim dijelovima svijeta, te se sve

više epidemiologa i toksikologa počinje baviti istraživanjem učinaka kemikalija na tlo.

Uskoro se došlo do spoznaje da se uzrok i učinak relativno lako mogu odrediti. No, prosječnu

razinu zagađenja teže je odrediti. Europska komisija dala je slijedeću definiciju

kontaminiranih tla: „Mjesto na kojem je potvrđena prisutnost opasnih tvari uzrokovanih

ljudskom aktivnošću, do te mjere da one predstavljaju veliki rizik za zdravlje ljudi i okoliša.“

Lokalna kontaminacija tla javlja se najčešće u farmaceutskoj industriji. Ukoliko se dovodi do

prekomjernih količina onečišćenja, potrebno je filtrirati ili transformirati određene sirovine jer

tlo ima ograničenu sposobnost za preradu takvog specifičnog otpada. Izvješće Europske

komisije za zaštitu tla pruža strateški okvir i sveobuhvatan pregled izvora i distribucije

onečišćenih tla u Europi. Neke od ključnih odrednica koje su relevantne za utjecaje

onečišćenja tla su spomenute u tom izvješću (ec.europa.eu, 30.06.2014):

• U većini slučajeva, onečišćenje tla iz točkastih izvora je nenamjerno i događa se

zbog nepropisnog rukovanja sirovinama.

• Ponašanje potrošača doprinosi povećanju broja potencijalnih izvora onečišćenja,

poput zbrinjavanja komunalnog otpada, proizvodnja energije i transporta.

• Mnogi problemi proizlaze iz prošlih aktivnosti i loše prakse upravljanja.

Onečišćenje tla, u velikoj mjeri je posljedica zastarjelih neučinkovitih tehnologija.

• Praćenje se ne može obavljati za svaku pojedinu supstancu, već ukoliko postoji

veći broj supstanci na jednome mjestu, uvodi se specifični oblik praćenja.

• Izvještavanje je relevantno samo na razini Europske unije, gdje se provode planovi

smanjenja utjecaja onečišćenja tla na regionalnim razinama.

Sve ove činjenice trebale bi otkriti što se događa s potencijalno štetnim zagađivačima, te kako

ih se može transformirati. Isto tako, vrlo je važno znati do koje mjere mogu biti dostupni u

kemijskim oblicima koji su štetni za ljudsko zdravlje.

11

2.3. Procjena rizika za okoliš

Potrošnja lijekova za ljudsku i veterinarsku primjenu u uzlaznoj je putanji, kao i njihovo

otpuštanje u okoliš. Ostaci lijekova otkriveni su u različitim uzorcima iz okoliša u velikom

broju zemalja, čemu je u velikoj mjeri pridonio i razvoj naprednijih i osjetljivijih kemijskih

metoda analize koje omogućuju otkrivanje polarnih organskih tvari. Te metode omogućavaju

otkrivanje i identifikaciju lijekova i njihovih metabolita u okolišu u vrlo malim

koncentracijama. U postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet većina

regulatornih agencija propisuje potrebu ocjene rizika koji lijek može imati za okoliš

(Environmental Risk Assessment, 2001.). Odobravanje lijekova u Europskoj uniji propisano

je Direktivom 2001/83/EC, na osnovi koje je Europska agencija za lijekove (European

Medicines Ageny) izdala smjernice koje opisuju postupak ocjene rizika lijeka za okoliš. U

Republici Hrvatskoj je Zakonom o lijekovima (NN 71/07) i Pravilnikom o postupku i načinu

davanja odobrenja za stavljanje gotovog lijeka u promet (NN 113/08) definirana potreba

ocjene rizika koji lijek može imati za okoliš.

Prema Direktivi 2001/83/EC zahtjev za odobrenje novih lijekova za ljudsku primjenu mora

sadržavati ocjenu rizika koji lijek može imati za okoliš (ERA). Na direktivi se temelji

smjernica EMEA/CHMP/SWP/4447/00 Europske agencije za lijekove iz 2006. godine, koja

stavlja naglasak na rizike za okoliš povezane s primjenom lijeka. Prema toj općoj smjernici

svaki zahtjev za odobrenje novog lijeka treba sadržavati ocjenu potencijalnog rizika lijeka za

okoliš (ERA) i u slučaju potrebe nužno je poduzeti mjere za smanjenje negativnog utjecaja na

okoliš. Vitamini, elektroliti, aminokiseline, peptidi, proteini, ugljikohidrati i lipidi su izuzeti

jer je mala vjerojatnost negativnog utjecaja na okoliš. Također su zbog prirode njihovih

sastojaka izuzeta cjepiva i biljni lijekovi. Za odobravanje radiofarmaceutika dodatni zahtjevi

za praćenje emisije zračenja utvrđeni su direktivama Vijeća EU (96/29/Euratom i

97/43/Euratom). Prilikom obnove odobrenja nije potrebna ocjena rizika za okoliš. Za veće

izmjene odobrenja koje podrazumijevaju povećanu količinu lijeka u okolišu, kao što su nova

indikacija, dodatni način primjene ili novi farmaceutski oblik, bitna je ponovna ocjena rizika

za okoliš iako je rizik za okoliš ocijenjen prilikom stavljanja lijeka u promet. Ocjena rizika za

okoliš u obliku izvješća ERA-e (Environmental Risk Assessment Report) dostavlja se u

modulu 1.6. dokumentacije o lijeku u obliku zajedničkog tehničkog dokumenta. U

12

slučajevima kad nije potrebno priložiti izvješće dostavlja se odgovarajuće obrazloženje

stručnjaka (intranet.iucn.org, 05.07.2014).

Ocjena rizika koji lijek može imati za okoliš (ERA) je proces koji se sastoji od dvije faze. U

fazi I ispitivanja se temelje isključivo na djelatnoj tvari, neovisno o načinu primjene,

farmaceutskom obliku, metabolizmu lijeka i njegovom izlučivanju. Ocjenjuje se izloženost

okoliša lijeku, izračunava se predvidiva koncentracija lijeka u vodenom okolišu (PEC, od

engl. Predicted Environmental Concentration). Ako je vrijednost PEC u površinskim vodama

ispod 0,01 µg / L -1 i nema drugih naznaka opasnosti za okoliš, pretpostavka je da lijek ne

predstavlja rizik za okoliš nakon propisane primjene i nisu potrebna dodatna ispitivanja. Ako

je vrijednost PEC u površinskim vodama jednaka ili iznad 0,01 µg / L -1 , onda je potrebna

faza II, u kojoj se rade analize postojanosti lijeka u okolišu i njegovog utjecaja na okoliš. Neki

lijekovi mogu imati utjecaj na reprodukciju kralježnjaka i nižih životinja i pri koncentracijama

nižim od 0,01 µg / L -1 . U tom slučaju lijek mora proći fazu II ispitivanja utjecaja na okoliš. U

fazi II ocjenjuju se sudbina lijeka u okolišu i njegovi učinci na okoliš. U ovoj fazi određuje se

odnos PEC/PNEC (PNEC, od engl. Predicted-no-effect-concentration). Kod ocjene rizika za

okoliš skupljaju se i obrađuju svi dostupni podaci o fizikalno-kemijskim osobinama,

primarnoj i sekundarnoj farmakodinamici, toksikologiji, metabolizmu, izlučivanju, razgradnji

i postojanosti djelatne tvari ili određenog metabolita (www.pharmtech.com, 01.07.2014).

Neovisno o rezultatima ispitivanja potencijalnog rizika, ne postoje kriteriji kojima bi se

uskratilo davanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet. Navedeno podrazumijeva da

utvrđivanje visokog rizika za okoliš neće uskratiti stavljanje lijeka u promet, kao ni utjecaji na

smanjenu potrošnju lijeka. Svrha dobro provedene ocjene rizika na okoliš je utvrditi štetne

utjecaje na okoliš, definirati mjere koje je potrebno poduzeti pri pohrani i zbrinjavanju lijeka,

te podatke o lijeku upotpuniti s potrebnim podacima o zbrinjavanju neupotrijebljenog lijeka.

Kad se na osnovu provedenih ispitivanja ne može isključiti rizik za okoliš, smjernica

propisuje mjere predostrožnosti i sigurnosne mjere koje treba poduzeti. Ove mjere navode se

u dokumentima o lijeku namijenjenim zdravstvenim djelatnicima i pacijentima.

13

3. TEMELJNE ODREDNICE POLITIKE ZAŠTITE OKOLIŠA U

FARMACEUTSKOJ INDUSTRIJI

Zaštita okoliša danas čini sastavni dio gospodarskog i šireg socijalnog razvoja gotovo svake

zemlje na svijetu. Svi oni koji žele sačuvati svoj okoliš te pridonijeti ukupnoj zaštiti i

očuvanju biološke raznolikosti imaju obvezu razvijati svoj pravni sustav i u njega ugrađivati

one normativne vrijednosti koje mogu pripomoći u očuvanju okoliša.

Farmaceutska industrija ima veliki udio u cjelokupnoj europskoj industriji, sa velikim, kako

ekonomskim, tako i socijalnim efektom. Posljednje veliko proširenje EU, kada je u EU ušlo

10 novih zemalja, otvorilo je nova tržišta i izazvalo nagli rast dobiti u ovoj industriji, a u isto

vrijeme i investicija novih članica radi povećanja produktivnosti, tako da se očekuje da se ova

tendencija nastavi. Europska farmaceutska industrija je po razvijenosti na drugom mjestu u

svijetu, iza SAD.

Kroz četiri tematske jedinice iznesene su temeljne odrednice politike zaštite okoliša u

farmaceutskoj industriji: 1) strateški i zakonodavni okvir, 2) ekonomski instrumenti zaštite

okoliša, 3) regulacijski instrumenti zaštite okoliša i 4) sustavi zaštite okoliša koji se

primjenjuju u farmaceutskoj industriji.

3.1. Strateški i zakonodavni okvir

Lijekovi i medicinski proizvodi podliježu pravilima jedinstvenoga tržišta te je EU stoga

nadležan za njihovo odobrenje procjenom i nadzorom. Radi zaštite javnoga zdravlja,

Europska agencija za lijekove (EMA) u okviru centraliziranog postupka i/ili nacionalne

agencije na decentraliziran način odobravaju nove farmaceutske proizvode za ljudsku uporabu

prije nego što se oni stave na tržište. Općenito, farmaceutski sektor, kao jedna od najotpornijih

industrija, daje važan doprinos dobrobiti u Europi, i to dostupnošću lijekova, gospodarskim

rastom i održivim zapošljavanjem. Nadalje, zdravstvenom strategijom EU-a predlažu se tri

14

cilja: poticanje dobrog zdravlja u Europi čije je stanovništvo sve starije; zaštita građana od

prijetnji zdravlju; potpora dinamičnim zdravstvenim sustavima i novim tehnologijama.

Zakonski akti kojima se regulira farmaceutska industrija u EU mogu se prema području

primjene podijeliti u dvije osnovne skupine (www.kombeg.org, 09.07.2014):

· koji se odnose na lijekove za ljudsku upotrebu, i

· koji se odnose na lijekove za veterinarsku upotrebu.

U cilju zaštite javnoga zdravlja odobrenje za stavljanje lijekova u promet, njihova

kategorizacija i označivanje zakonski se propisuju u EU-u od 1965. Velike razlike između

zakonodavstava država članica otežavale su trgovanje lijekovima na unutarnjem tržištu. EMA

je nadležna za procjenu lijekova od svojega osnutka 1993. Centralizirani postupak odobrenja

uveden je 1995. kako bi se jamčila najviša razina javnoga zdravlja i osigurala dostupnost

lijekova. Glavni zakonodavni akti u ovome su području Direktiva 2001/83/EZ i Uredba (EZ)

br. 726/2004 kojima se određuju pravila za uvođenje centraliziranih i decentraliziranih

postupaka. Komisija je 2008. predložila paket mjera o farmaceutskim proizvodima, novu

viziju za farmaceutski sektor usredotočenu na „sigurne, inovativne i dostupne lijekove“ te tri

zakonodavna prijedloga u cilju pružanja informacija javnosti, praćenja sigurnosti i borbi

protiv krivotvorenih lijekova.

Nakon što se lijekovi stave na tržište, EMA ih tijekom njihova životnog vijeka nadzire

sustavom farmakovigilancije kojim se bilježe bilo kakvi neželjeni učinci lijekova u

svakodnevnoj kliničkoj praksi. Prvi pravni okvir za farmakovigilanciju stupio je na snagu

Direktivom 2001/83/EZ i Uredbom (EZ) br. 726/2004. Novi su uvjeti i postupci 2012.

utvrđeni novom Uredbom 1027/2012 i Direktivom 2012/26/EU.

Klinička ispitivanja sustavna su istraživanja lijekova kod ljudi namijenjena istraživanju

djelotvornosti i sigurnosti određenog lijeka. Kako bi lijek mogao biti stavljen na tržište, mora

biti popraćen dokumentima u kojima su navedeni rezultati provedenih testiranja. Standardi se

od 1990. postupno razvijaju i u EU-u i međunarodno te su utvrđeni u zakonodavstvu EU-a,

što je obvezan postupak za farmaceutsku industriju. Određivanje prihvatljivog provođenja

kliničkog ispitivanja na ljudima temelji se na zaštiti ljudskih prava i dostojanstva čovjeka, što

je vidljivo u Helsinškoj deklaraciji iz 1996. Direktiva 2001/20/EZ (Direktiva o kliničkim

15

ispitivanjima) odnosi se na primjenu dobre kliničke prakse, a osnažena je Direktivom

2005/28/EZ. Komisija je 2012. Parlamentu s tim u vezi poslala prijedlog uredbe

(COM(2012)0369). Parlament je odobrio taj revidirani prijedlog uredbe na plenarnoj sjednici

u travnju 2014.

Lijekovi za napredne terapije relativno su nova vrsta lijekova ili farmaceutskih proizvoda koji

se temelje na dostignućima u staničnoj i molekularnoj biotehnologiji te novim terapijskim

postupcima, uključujući gensku terapiju, staničnu terapiju i inženjering tkiva. Ti složeni

proizvodi, koji uključuju farmakološko, imunološko ili metaboličko djelovanje, ne mogu se

smatrati standardnim lijekovima i zahtijevaju posebne zakonodavne akte, kao što je utvrđeno

Uredbom (EZ) br. 1394/2007 i Direktivom 2009/120/EZ. Zbog mogućeg rizika prijenosa

bolesti koji predstavljaju, tkiva i stanice moraju se podvrgnuti strogim kriterijima sigurnosti i

kvalitete. Direktiva 2004/23/EZ o određivanju standarda kvalitete i sigurnosti za donaciju,

nabavu, testiranje, obradu, održavanje, skladištenje i distribuciju ljudskog tkiva i stanica stoga

je od velike važnosti za te proizvode. U okviru EMA-e osnovan je odbor za napredne terapije

čije su odgovornosti procjena kvalitete, sigurnosti i djelotvornosti lijekova za napredne

terapije te praćenje znanstvenih dostignuća u tom području. Komisija je 2012. započela javno

savjetovanje kako bi uključila zainteresirane strane (tj. dionike, uključujući male i srednje

poduzetnike) te saslušala njihove stavove o lijekovima za napredne terapije. Ovo je područje

biomedicine u usponu i sadržava golem potencijal za pacijente i industriju

(www.europarl.europa.eu, 08.07.2014).

Stvaranje poticaja za razvoj farmaceutskih proizvoda važna je mjera u borbi protiv bolesti,

osobito u zemljama u razvoju. EU gubi utrku u području inovacija u farmaceutskoj industriji

budući da se investicije u istraživanje i razvoj postupno premještaju iz Europe u SAD i Aziju.

Nadalje, ovaj je sektor sve više globaliziran, što osim otvaranja prilika kad je riječ o pristupu

novim tržištima također podrazumijeva povećanje globalne podjele rada. Uzimajući sve to u

obzir, Inicijativa za inovativne lijekove pokrenuta je kao ključna mjera povećanja

konkurentnosti u farmaceutskom istraživanju i razvoju.

16

3.2. Ekonomski instrumenti zaštite okoliša

Ekonomske instrumente politike zaštite okoliša definira se kao instrumente koji utječu na

troškove i koristi od aktivnosti koje su potencijalna opasnost za okoliš. S teorijskog gledišta,

ekonomski instrumenti u kratkom roku promiču troškovno efektivnija rješenja. U dugom roku

potiču tvrtke da pronalaze nove tehnologije za snižavanje troškova nadzora onečišćenja.

Mnogo je propisa EU-a osmišljeno da se postigne smanjenje onečišćenja okoliša. To se ne

može postići samim regulatornim okvirom; potrebni su i ekonomski instrumenti koji mogu

preinačiti ishod tržišnog djelovanja jer poboljšavaju sustav cjenovnih pokazatelja

uključivanjem vanjskih troškova te nude veću fleksibilnost i potporu poduzećima kako bi se

postigli ciljevi i ohrabrili učinkovitost i inovacije.

Ekonomski instrumenti koji se koriste za smanjenje onečišćenja u farmaceutskoj industriji su

slijedeći:

1) Ekološki porezi

Ekološki porez ili naknada državni je namet koji se do određene mjere može smatrati troškom

ili cijenom koju treba platiti zbog onečišćenja okoliša. Kako bi onečišćivači mogli koristiti

blagodati okoliša, moraju platiti cijenu onečišćenja zraka, vode, zemlje itd., što ulazi u

troškove poduzeća. Ekološki se porez razlikuje od klasičnog poreza jer je prihod namijenjen

troškovima zaštite okoliša.

Osnovna zamisao u pozadini ovakvih poreza jest odrediti cijenu gospodarskih djelatnosti koje

onečišćuju okoliš, kako bi se otkrio stvarni trošak proizvodnje i potrošnje koji se ne odražava

u tržišnim cijenama, u skladu s „načelom da onečišćivač plaća“. To je na primjer slučaj u

farmaceutskoj industrijiu kojoj poduzeća onečišćivači moraju plaćati ekološke poreze koji

predstavljaju prihode nacionalnih fondova zaštite okoliša i upravljanja vodama, a iz tih se

fondova plaćaju poticaji za programe održivosti. Pravo nametanja izravnih i neizravnih poreza

u Europskoj uniji ostaje na državama članicama. Tek malobrojne među državama članicama

imaju posebne poreze za zaštitu okoliša; nekoliko je dobrih primjera npr. Finska, Švedska,

17

Danska, Nizozemska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Slovenija i Estonija.

Razmjerprebacivanja poreza razlikuje se među državama članicama; ukupna količina novca o

kojem je riječ procjenjuje se na preko 25 milijardi eura godišnje (www.pravst.hr, 08.07.2014).

2) Sustav ekološkog pologa i povrata sredstava

Ekološki polog je sustav prethodnog polaganja pologa u visini dodatne naknade na cijenu

proizvoda potencijalnog onečišćivača. Polog se vraća proizvođaču ili potrošaču ako je

onečišćenje izbjegnuto, odnosno ako se proizvod ili ostaci proizvoda vrate ili uključe u

organizirani sustav prikupljanja otpada. Ekološki polog je kombinacija naknada i

subvencioniranja, odnosno potpore. Pozitivno je kod pologa, što ima ekonomsku učinkovitost,

jer se između ostalih zasniva na načelu „onečišćivač plaća“.

Sustav ekološkog pologa i povrata sredstava, pristup je kojim se obeshrabruje nedopušteno

onečišćivanje. Za pojavu potencijalne štete utvrđuje se polog za koji se garantira da će se

vratiti ako do štete ne dođe. Taj instrument objedinjuje poticajnu ulogu naknada za

onečišćenje i mehanizam za nadzor troškova praćenja. On uglavnom pokriva razliku između

privatnog i društvenog troška neodgovarajućeg odlaganja otpada, a najviše se primjenjuje kod

različitih vrsta ambalaže. U farmaceutskoj industriji proizvođači koriste jako puno vrsta

ambalaže, tj. koriste različite vrste materijala za izradu ambalaže.

Osnovna je namjera zakonodavca da visinom pologa obuhvati granični eksterni trošak i

dapotakne onečišćivača da unaprijed internalizira iznos štete koju bi mogao izazvati. U

elementu povrata sadržan je poticaj za pravilno odlaganje isprječavanje štete. Cijeli je sustav

zamišljen tako da je usmjeren na potencijalnog, a ne na kažnjavanje stvarnog onečišćivača

(Kordej De Villa, Ž., Papafava, M., 2003).

18

3) Subvencije za zaštitu okoliša

Subvencije su alternativni tržišni pristup za smanjivanje štetena okolišu. Postoje dvije

osnovne vrste subvencija: subvencioniranje opremeza smanjivanje onečišćenja i

subvencioniranje smanjenja onečišćenja. Subvencioniranje opreme za smanjenje namijenjeno

je smanjivanju troškovatih tehnologija u obliku darovnica ili kredita s povoljnijim uvjetima. S

teorijskog stajališta, subvencije nastoje internalizirati pozitivnu eksternalijukoja je povezana s

aktivnostima koje su usmjerene na smanjenje onečišćenja.

Budući da subvencije mijenjaju relativne cijene, utječu i na privlačnost drugih alternativa koje

mogu biti djelotvornije u smanjenju onečišćenja. Konačno, subvencije se financiraju iz

poreznih prihoda te utječu na preraspodjelu dohotka od društva prema onečišćivaču, što je

prema nekima neprihvatljivo unatoč dobicima koji proizlaze iz čistijeg okoliša. Taj se

nedostatak subvencije za tehnologiju može umanjiti primjenom subvencije na smanjenje

onečišćenja koje se utvrđuju na svaku jedinicu smanjenog onečišćenja.

3.3. Regulacijski instrumenti zaštite okoliša

Svrha ekološkog zakonodavstva nije samo naknada štete nego i upozorenje mogućim

ončišćivačima da budu oprezni prilikom proizvodnje ili potrošnje proizvoda ili usluga. Stoga,

osim ekonomskih, svoju važnost imaju i regulacijski instrumenti zaštite okoliša.

Iako regulacijski instrumenti poprimaju brojne oblike, osnovni je koncept taj da zakonodavac

onečišćivačima detaljno određuje način rješavanja problema. Najzastupljeniji regulacijski

instrumenti su standardi koji se dijele u pet osnovnih skupina (Črnjar, 2002):

19

· Standardi kvalitete okoliša razvijaju se zbog sve veće važnosti lokacije onečišćivača.

Za primjenu tih standarda važan je smještaj onečišćivača i količina onečišćenja.

Veliku važnost imaju i vremenske prilike koje ne djeluju samo na ukupno dopušteno

ispuštanje, već i na koeficijent prenošenja onečišćavanja.

· Standardi emisija upotrebljavaju se kad se onečišćenje ne akumulira u prirodi već ga

priroda asimilira. Stupanj onečišćenja u jednom razdoblju ne utječe na onečišćenje u

drugom razdoblju, a onečišćenje ne ovisi o mjestu ispuštanja već o količini.

· Tehnološki standardi su standardi koji ne propisuju neki konačni rezultat glede

zaštite okoliša, već se odnose na tehnologiju, tehnička rješenja ili način rada koji

potencijalni onečišćivači moraju prihvatiti, odnosno usvojiti.

· Kumulativni standardi primjenjuju se za onečišćenja koja se skupljaju i akumuliraju

u okolini. Količina tih onečišćenja veća je od mogućnosti razgradnje i apsorpcije

okoliša. Za tu vrstu onečišćivača nije bitno postizati niže troškove pročišćavanja, već

pravilno raspodijeliti maksimalno dopuštenu količinu koja se može emitirati na

nekoliko razdoblja.

· Ostali standardi.

Od navedenih grupacija standarda u farmaceutskoj industriji najviše se primjenjuju tehnološki

standardi. Primjerice, internacionalna konferencija za harmonizaciju (ICH) usporedno je

razvijala međunarodne smjernice ICH Q8, Q9 i Q10 u svrhu postizanja više kvalitete i

sigurnosti farmaceutskih proizvoda. Primjenjujući takve napredne tehnološke standarde

proizvođači su unaprijedili i modernizirali kontrolu proizvodnje i kvalitete lijekova.

Osnovna prednost regulacijskih instrumenata je njihova brza djelotvornost u situacijama kada

je potrebna brza akcija i jednostavna primjena. Osnovna je kritika njihova troškovna

neefektivnost jer za sve izvore onečišćenja propisuju jednake standarde.

20

3.4. Sustavi zaštite okoliša koji se primjenjuju u farmaceutskoj industriji

Farmaceutska djelatnost predstavlja jednu od djelatnosti koja je u svijetu regulirana s

najvećim brojem mjera. Gotovo da nema aktivnosti u okviru farmaceutske industrije koja nije

regulirana, od istraživanja i razvoja, preko proizvodnje, pa sve do komercijalizacije lijeka. S

druge strane, farmaceutska industrija predstavlja visoko konkurentnu industriju koja se bazira

na razvoju suvremenih tehnologija i sofisticiranih proizvodnih procesa. Kako bi odgovorila na

regulatorne i tržišne izazove, farmaceutska industrija danas primjenjuje veliki broj standarda u

poslovanju kako bi dostigla takvu razinu kvalitete koja će joj omogućiti da odgovori rastućim

potrebama suvremenih zdravstvenih sustava.

Organizacije za standardizaciju predstavljaju subjekte koji se bave razvojem, usuglašavanjem,

unapređenjem i interpretacijom standarda. Primjena standarda i postizanje visoke razine

kvalitete predstavlja „conditio sine qua non“ za poslovanje suvremene farmaceutske

industrije. Potreba primjene standarda u farmaceutskoj industriji temelji se prije svega na

njenoj vitalnoj ulozi u očuvanju i unapređenju javnog zdravlja i prevenciji liječenju bolesti. Iz

tog razloga, najveći broj standarda u farmaceutskoj industriji su obvezni standardi, a mogu se

kategorizirati na slijedeći način: ISO standardi, GxP standardi, ICH standardi i ostali

standardi.

Standardi koji impliciraju uspostavu sustava zaštite okoliša na razini poduzeća jedno je od

važnijih karakteristika farmaceutske djelatnosti. ISO standardi predstavljaju serije standarda

kojima se reguliraju specifični aspekti poslovanja i organizacije poslovanja, u cilju što boljeg

upravljanja kvalitetom u organizaciji. U farmaceutskoj industriji, najveću primjenu imaju

slijedeće serije ISO standarda (www.bs.scribd.com, 30.06.2014):

· Serije općih standarda upravljanja, koji obuhvaćaju standarde za upravljanje

kvalitetom (ISO 9000), zaštitom životne sredine (ISO 14000), društvenom

odgovornošću (ISO 26000) i rizikom (ISO 31000),

· Serije farmaceutskih i zdravstvenih standarda, koji obuhvaćaju standarde za

laboratorije (ISO 17025), čiste sobe (ISO 14644 i 14698), pakiranje (ISO 15378),

medicinska sredstva (ISO 13485).

21

GxP standardipredstavljaju smjernice dobre prakse koje se koriste u cilju dostizanja

odgovarajućeg nivoa standarda rada u raznim funkcionalnim područjima, kao što su

proizvodnja, distribucija, istraživanje i razvoj, kontrola kvalitete itd. Kao takvi, GxP standardi

su specifičnog tipa, obvezni su i primjenjuju se samo u farmaceutskoj industriji.

ICH standardi predstavljaju smjernice dobre prakse objavljene od strane Međunarodne

konferencije o harmonizaciji (ICH), koje na univerzalan način vrše harmonizaciju svih

standarda koji postoje u farmaceutskoj industriji. Obuhvaćaju četiri skupine smjernica:

smjernice kvalitete, smjernice sigurnosti, smjernice učinkovitosti i multidisciplinarne

smjernice.

Ostali standardi se odnose na reguliranje specifičnih aktivnosti u farmaceutskoj industriji, kao

što su: priprema lijeka, priprema tvari, projektiranje proizvodnih procesa, obilježavanje i

pakiranje lijeka, standardizacija medicinskih sredstava, itd.

Ipak, od svih međunarodnih organizacija za standardizaciju najveću primjenu imaju slijedeći

ISO standardi (www.bs.scribd.com, 30.06.2014):

1) Serija ISO 9000 – sustav upravljanja kvalitetom (QMS)

ISO 9000 serija predstavlja osnovni ISO standard koji se odnosi na sustav upravljanja

kvalitetom (QMS) i koji ima za cilj da pomogne organizacijama da na što bolji način

zadovolje potrebe svojih kupaca i ostalih zainteresiranih strana. ISO 9000 serija se temelji na

osam osnovnih principa upravljanja: (1) fokus na potrošača, (2) rukovođenje, (3) uključivanje

zaposlenih, (4) procesni pristup, (5) sustavni pristup, (6) kontinuirani napredak, (7)

odlučivanje na bazi činjenica i (8) razvoj odnosa s dobavljačima.

ISO 9000 serija obuhvaća slijedeće standarde: ISO 9000:2005 (osnovni koncepti i jezik), ISO

9001:2008 (zahtjevi za uviđenje QMS-a), ISO 9004:2009 (poboljšanje efikasnosti i

efektivnosti) i ISO 19011 (smjernice za provođenje revizije QMS-a). Uvođenje ISO 9000

standarda vrši se kroz dvije faze: (1) faza razvoja i primjene QMS-a – u kojoj se organizacija

upoznaje sa ISO 9000 standardom, vrši izradu dokumentacije, implementira QMS i provodi

internu kontrolu, i (2) faza ocjenjivanja i certificiranja primjenjenog QMS-a od strane

22

opunomoćenog tijela za certificiranje. Primjenom standarda ISO 9000 organizacija

unapređuje svoju efikasnost, bolje ostvaruje potrebe kupaca, povećava zadovoljstvo kupaca,

stječe povjerenje kod svih partnera i ostvaruje niz drugih prednosti.

2) Serija ISO 14000 – sustav upravljanja zaštitom životne sredine

ISO 14000 serija predstavlja jedan od najčešće korištenih ISO standarda i odnosi se na

različita gledišta upravljanja zaštitom životne sredine. Sustav upravljanja zaštitom životne

sredine ISO 14000 je upravljački alat koji omogućava organizacijama neovisno o njihovim

veličinama da: (1) identificiraju i kontroliraju svoj utjecaj na životnu sredinu, (2) poboljšaju

svoj odnos prema životnoj sredini i (3) uspostave takav sustav adekvatnog upravljanja

zaštitom životne sredine.

ISO 14000 serija obuhvaća slijedeće standarde: ISO 14001:2004 (zahtjevi za uvođenje

sustava upravljanja zaštitom životne sredine), ISO 14011:2004 (revizija sustava upravljanja

zaštitom životne sredine) i ostale standarde. Primjenom standarda ISO 14000 organizacija

smanjuje negativne učinke i rizike za životnu sredinu, smanjuje troškove upravljanja

otpadom, smanjuje potrošnju energije i materijala, povećava sposobnost efikasne intervencije,

stvara povjerenje kod klijenata i povjerenje opće javnosti.

ISO standardi su općeg tipa i odnose se na način na koji su organizirani procesi unutar

poduzeća, a to u praksi znači da se u svakom trenutku zna, tko, kako, kada, gdje i zašto

obavlja određenu aktivnost. Na taj se način unapređuje farmaceutski sustav kvaliteta koji je

postao neophodan element za povećanje konkurentnosti i opstanak poduzeća na globalnom

tržištu lijekova.

23

4. POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA NA PRIMJERU „JADRAN“ –

GALENSKOG LABORATORIJA

U ovom dijelu diplomskog rada elaborirane su slijedeće tematske jedinice: 1) razvoj

poduzeća, 2) osnovna obilježja interne politike zaštite okoliša, 3) financijski pokazatelji i 4)

ekološki pokazatelji.

4.1. Razvoj poduzeća „Jadran“ – Galenski Laboratorij

JGL farmaceutska je tvrtka osnovana pred 23 godine sa sjedištem u Rijeci. Tvrtka je izrasla

na temeljima centralnog laboratorija za izradu i kontrolu magistralnih i galenskih pripravaka

Ljekarne „JADRAN“ Rijeka. JGL je utemeljen 1991. kao prvo u potpunosti privatizirano

farmaceutsko dioničko društvo u Hrvatskoj. Transformacija iz lokalnog laboratorija prema

snažnoj i brzo rastućoj farmaceutskoj tvrtki može biti pripisana neprekidnom strateškom

širenju novih proizvoda i osvajanjem novih tržišta, pri čemu je dominacija izvoza u strukturi

prodaje rezultat dugogodišnjih napora i ulaganja u konkurentne proizvode, tržišta i kupce.

Radi poticanja pobjedničkog duha, provlači se priča o počecima s jednom mješalicom za

slastice kao začetkom današnjeg proizvodnog pogona koji u potpunosti zadovoljava

međunarodne standarde dobre proizvođačke i laboratorijske prakse gmp/glp (Good

Manufactury Practice/Good Laboratory Practice) u proizvodnji i kontroli lijekova. Danas JGL

u svom portfelju ima preko 300 vlastitih proizvoda, a fokusirani su na razvoj generičkih

lijekova s dodanom vrijednošću koji su na tržištu plasirani pod vlastitim zaštićenim nazivima.

Početak tržišnog djelovanja karakterizira poduzetan duh osnivača koji su strategijom tržišnih

niša, koje su se javile u trenutku raspada Jugoslavije, s nekoliko farmakološki esencijalnih

lijekova malih proizvodnih serija (Tablete kalijeva klorida, Timalen kapi za oči, Hepan i

Fluacet gel, Atyrazol tablete) prepoznali tržišni potencijal tih proizvoda i vrlo brzo ušli na

tržišta te ostvarili ubrzani rast tvrtke. Osim učinkovitog pristupa strategiji poslovanja, koja se

redovito prilagođava tržišnim promjenama, poduzeće svoj uspjeh pripisuje zaposlenicima, kao

najvećem razvojnom potencijalu poduzeća. Sustavnim ulaganjem u znanje zaposlenih i razvoj

novih proizvoda, kao i investicijama u suvremenu tehnologiju u izradi i kontroli lijekova, u

24

relativno kratkom vremenu izrasla je druga farmaceutska tvrtka u Hrvatskoj (www.jgl.hr,

07.07.2014).

4.2. Osnovna obilježja interne politike zaštite okoliša

Kroz četiri tematske jedinice iznesena su osnovna obilježja interne politike zaštite okoliša

JGL-a: 1) društvena odgovornost poduzeća, 2) zaštita zraka, 3) zaštita voda i gospodarenje

otpadnim vodama i 4) gospodarenje otpadom.

4.2.1. Društvena odgovornost poduzeća

Tvrtka JGL utvrdila je politiku upravljanja kvalitetom i okolišem kojom, kroz primjenu normi

HR EN ISO 9001:2002, ISO 13485:2003 i ISO 22000:2005 u svom svakodnevnom

poslovanju, redovito izvršava sve svoje ugovorene obveze prema kupcima, održava

prepoznatljivu kvalitetu svojih proizvoda i usluga, potvrđuje se kao vodeće poduzeće u svojoj

djelatnosti u regiji, te stalno radi na smanjenju korištenja resursa iz okoliša i na smanjenju

otpada i zagađenja.

Politika zaštite okoliša tvrtke obuhvaća (www.jgl.hr, 07.07.2014) :

• stalno praćenje i unapređivanje sustava upravljanja okolišem i sustava kvalitete

• održivi razvoj poslovnog sustava

• suradnju s lokalnom zajednicom uz ustupanje zainteresiranim stranama svih

informacija o zaštiti okoliša vezano uz djelovanje tvrtke

• brigu o ekologiji i zdravlju zaposlenika na način da proces bude siguran s

tehničkog i s ekološkog aspekta.

Dok unapređuje kvalitetu života kroz brigu o zdravlju, JGL kontinuirano nastoji biti pouzdan i

odgovoran član zajednice u kojoj živi i djeluje. Zaštita okoliša i očuvanje prirodnih resursa

stoje visoko na ljestvici prioriteta JGL-a. Brigom odgovornog menadžmenta i predanošću

25

zaposlenika, JGL nastoji obavljati svoje operacije na način neškodljiv za okoliš. Zaštita

zdravlja i zaštita okoliša zacrtani su ciljevi počevši od početnog stupnja razvijanja proizvoda

nadalje. Svi su dužni pridonositi ovim ciljevima odgovornim radom i ponašanjem.

Osim navedenih aktivnosti, uspjeh JGL-a pripisuje i se razvijanju svijesti o zaštiti okoliša i

odgovornosti prema lokalnoj zajednici. Taj cilj poduzeće ostvaruje kroz razvijen sustav

sponzorstava i donacija putem kojeg podržava projekte koji promiču duh druženja,

obrazovanja, sporta i zdravlja, te nastoji pružiti pomoć onima kojima je to najpotrebnije.

Jedan od ključnih dijelova priče o ekološkoj odgovornosti JGL-a svakako je suradnja, aktivno

uključivanje i potpomaganje zajednice u kojoj živi i djeluje. U zadnjih nekoliko godina tvrtka

je surađivala s akademskom zajednicom i pružala potporu novim generacijama mladih

stručnjaka na mnogim nivoima, podizala svijesti o važnosti brige o zdravlju sudjelujući u

javno-zdravstvenim akcijama, a posebnu brigu i sredstva usmjeravana su prema onim

najmlađima, bespomoćnima, bolesnima i potrebitima. JGL je izrazito naklonjen prema moru,

njegovim stanovnicima i priobalju, i često provodi akcije čišćenja plaža. Kroz takve, ali i

razne druge sponzorsko-donacijske inicijative tvrtka se trudi zajednici vratiti dio onoga što od

nje uzima. Budući da JGL za svoje Aqua Maris proizvode crpi najčistije Jadransko more,

tvrtka je 2011. godine odlučila započeti s provođenjem nacionalnog projekta „Edukacija djece

predškolske i školske dobi u Hrvatskoj o potrebi očuvanja i zaštite Jadranskog mora“ uz

stručnu pomoć udruge PAKS. Cilj projekta je edukacija djece, mladih i roditelja te poticanje

brige o očuvanju Jadranskog mora, a isti se bazira na radionicama koje se održavaju u

vrtićima i osnovnim školama.

Kako bi projekt zainteresirao što više osnovnoškolaca, krajem 2012. godine odlučeno je da se

održi i državno natjecanje pod nazivom „More je živo“. Natjecanjem se željela postići što

veća zainteresiranost za edukaciju, a na kraju je trebalo pokazati i što su sve o očuvanju

Jadranskog mora naučili oni koji su prošli edukaciju. Provođenje istog, kao i sastavljanje

pitanja za on-line testiranje održavalo se uz potporu Ministarstva znanosti, sporta i

obrazovanja (MZOS). Rezultati su se predstavljali na dodjeli nagrada uz nazočnost

predstavnika vladinih institucija, profesora, roditelja i medija. Na taj način htjela se privući

pažnja na projekt, kod učenika, ali i znanstvene, stručne i opće javnosti.

26

Od velikog broja projekata kojim JGL nastoji provoditi svoju politiku zaštite okoliša mora se

naglasiti i projekt „Naše more - izvor zdravlja“ u kontekstu globalnog onečišćenja. Početkom

prosinca 2013., u organizaciji JGL-a, u Hrvatskom se novinarskom društvu održao stručni

skup na temu „Naše more - izvor zdravlja u kontekstu globalnog onečišćenja“ s kojeg su široj

javnosti odaslane dvije ključne poruke (www.jgl.hr. 07.07.2014):

• ljudsko zdravlje nije prihvatljiva kolateralna žrtva zagađenja prvenstveno iz etičkih, ali

i financijskih javnozdravstvenih razloga,

• nezagađeni Jadran još uvijek je strateški resurs Republike Hrvatske kako u kontekstu

javnog zdravlja, tako i u kontekstu na tome razvijenih gospodarskih aktivnosti kao što

je zdravstveni turizam, produkti s obala poput vrhunskih i ljekovitih maslinovih ulja,

te onih iz mora kao što je naš Aqua Maris.

Na skupu je zaključeno kako je potrebno nastaviti s promocijom Jadrana kao izvorom zdravlja

u permanentnom radu s mladim generacijama te kroz daljnje stručne i znanstvene skupove.

Još jedan od ključnih dijelova priče o ekološkoj odgovornosti JGL-a, svakako je suradnja s

akademskom zajednicom i potpora novim generacijama mladih stručnjaka. Naime, JGL je od

svog osnutka, pa i ranije u sklopu Ljekarne „Jadran“, aktivno sudjelovao u edukacijama na

nivou srednjih škola i sveučilišta. Stručnjaci tvrtke već su osamdesetih godina prošlog stoljeća

sudjelovali u nastavi za farmaceutske tehničare Srednje medicinske škole u Rijeci, a nedugo

iza toga i u nastavi diplomskih i poslijediplomskih studija Medicinskog fakulteta Sveučilišta u

Rijeci. Prije četiri godine, JGL se uključio i u program novog studija riječkog sveučilišta –

„Biotehnologija i istraživanje lijekova“ pokrenutog od strane Odjela za Biotehnologiju

Sveučilišta u Rijeci, a u suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci, Institutom

„Ruđer Bošković“ iz Zagreba i Galapagos Istraživačkim Centrom u Zagrebu. Svaka od

navedenih institucija/tvrtki u projekt nastave ulaže znanje i vrijeme svojih najboljih

stručnjaka, znanstvenika i nastavnika, ali i najkvalitetnije specijalizirane laboratorije i

opremu. Posebnosti studija su interdisciplinarnost i inovativnost: stječu se znanja iz kemije,

biologije i medicine, pruža znanstveni pristup u istraživanju novih lijekova te dobivaju

istraživačke kompetencije.

27

4.2.2. Zaštita zraka

Zaštita zraka provodi se sukladno odredbama Zakona o zaštiti zraka (NN 130/11) i drugih

propisa donesenih temeljem tog zakona. Dopuštene emisije određene su Uredbom o

preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka (NN 101/1996). Prije gradnje novih

objekata nastojale su se utvrditi mjere zaštite primjenom najboljih dostupnih tehnologija i

tehničkih rješenja, odnosno zadržati izrazito nisku razinu emisija u zrak koju je tvrtka imala i

ranije, a što je višekratno potvrđeno mjerenjima izvedenim od akreditiranih društava.

Stacionarni izvori onečišćenja zraka (tehnološki procesi, pogoni, uređaji i objekti iz kojih se

ispuštaju u zrak onečišćujuće tvari) koncipirani su tako da su proizvedeni, opremljeni, rabljeni

i održavani na način da u zrak ispuštaju tvari znatno ispod GVE (graničnih vrijednosti

emisije) određenih Uredbom o graničnim vrijednostima emisije onečišćujućih tvari u zrak iz

stacionarnih izvora (NN 117/2012). U organizaciji tehnološkog procesa nastojalo se spriječiti

raznošenje prašine, širenje neugodnih mirisa i sl., kojima se mogu pogoršati uvjeti korištenja

susjednih objekata i građevinskih čestica. Uređivanjem brojnih zelenih površina nastojalo se

doprinijeti prirodnom provjetravanju, regeneraciji zraka i ugodnijem okolišu.

4.2.3. Zaštita voda i gospodarenje otpadnim vodama

Unutar proizvodnih lokacija i okolnog prostora nema stalnih površinskih vodotokova.

Otpadne tehnološke vode nastale pranjem postrojenja, strojeva, vozila, radnih i asfaltnih

površina i sl., onečišćene deterdžentima, ostacima proizvoda, uljima i drugim tvarima,

redovito se pročišćavaju prije ispuštanja u tlo. Zabranjeno je nepropisno, nezaštićeno

odlaganje tehnološkog i drugog otpada, kojim se može prouzročiti zagađenje tla i/ili

podzemnih vodotoka.

Kakvoća otpadne vode odnosno granične vrijednosti pokazatelja i dopuštene koncentracije

opasnih i drugih tvari održavaju se u granicama propisanih vodopravnim dozvolama, a u

skladu s odredbama Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN

28

80/2013). Odabirom odgovarajuće tehnologije, izvedbom i redovitim održavanjem sustava za

pročišćavanje otpadnih voda u JGL-u je postignut stupanj pročišćavanja koji omogućuje

ponovno korištenje pročišćenih otpadnih voda kao tehnoloških voda za manje zahtjevne

potrebe. Također, izrađeni su novi operativni planovi interventnih mjera u slučaju

izvanrednog i iznenadnog onečišćenja voda za obje proizvodne lokacije, te su isti usklađeni s

Državnim planom mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda (NN 05/11).

Operativni planovi obuhvaćaju odnosno reguliraju, uz ostalo, slijedeće (www.jgl.hr,

07.07.2014):

• procjenu ugroženosti voda u slučaju onečišćenja,

• preventivne mjere za sprječavanje onečišćenja voda,

• organizaciju postupanja, opseg i način provedbe mjera u slučaju onečišćenja voda i

način zbrinjavanja opasnih i onečišćujućih tvari koje su prouzrokovale onečišćenje

što se provodi u skladu s posebnim propisima,

• odgovorne osobe i potrebne stručne djelatnike u provedbi mjera,

• opremu i sredstva za provedbu mjera,

• sudjelovanje drugih fizičkih i pravnih osoba u provedbi potrebnih interventnih

mjera,

• program osposobljavanja za primjenu nižeg plana mjera, i

• informiranje javnosti o slučaju izvanrednih i iznenadnih onečišćenja voda.

JGL posvećuje veliku brigu i ulaže znatna sredstva u obradu otpadnih voda, bilo da je riječ o

tehnološkim, sanitarnim ili oborinskim vodama. Osim redovite kontrole nekoliko parametara

važnih za kvalitetu obrade koja se provodi svakog tjedna, po potrebi i češće, tijekom 2013.

godine tvrtka je uvela dodatne mjere za poboljšanje kvalitete otpadne vode poput

(www.jgl.hr, 07.07.2014):

• nadogradnja sustava obrade otpadnih voda;

• interno informiranje i koordinacija mjera u poboljšanju ili održanju kvalitete

otpadnih voda;

• prethodno, posredno utvrđivanje obradivosti otpadnih voda ispitivanjem

obradivosti potencijalnog onečišćenja, odnosno novih proizvoda.

29

Značajno je za istaknuti da JGL provodi trajno kvalitetnu obradu tehnoloških otpadnih voda iz

pogona. Mjere koje su korištene za poboljšanje kvalitete otpadne vode su (www.jgl.hr,

07.07.2014):

• djelomična rekonstrukcija i proširenje sustava odvodnje,

• nadogradnja sustava obrade otpadnih voda,

• redovita višestruka kontrola i upravljanje procesom obrade otpadnih voda,

• angažiranje stručnih kooperanata na rješavanju specifičnih problema, i

• interno informiranje i timsko rješavanje problematike kvalitete otpadnih voda.

Provedba navedenih mjera je rezultiralo kvalitetom ispuštenih voda koja u potpunosti

zadovoljava kriterije postavljene vodopravnim dozvolama.

4.2.4. Gospodarenje otpadom

Cjelokupno gospodarenje otpadom vrši se u skladu s propisima, suradnjom s ovlaštenim

skupljačima i pokriveno je potrebnom dokumentacijom. JGL ima ugovore sklopljene s

nekolicinom renomiranih domaćih tvrtki ovlaštenih za skupljanje i obradu otpada i na taj

način osigurane pouzdane partnere. Sav opasni otpad zbrinut je posebnom pažnjom preko

ovlaštenih skupljača i pretežno izvozom u inozemstvo na spaljivanje. Izvoz je redovito

popraćen prekograničnom pratećom listom izvoznika otpada. U predtretmanu otpada

komprimiranjem, kapaciteti su tijekom 2013. godine prošireni novim preskontejnerom za

komunalni otpad.

Mjere koje se poduzimaju za smanjenje količine otpada u poduzeću JGL su slijedeće

(www.jgl.hr, 07.07.2014):

• planiranje i kontrola tijekova materijala kroz cijeli proizvodni proces, od ulaza

materijala do gotovog proizvoda,

• unapređenje i kontrola proizvodnih procesa uvođenjem sustava MEPIS za

automatsko elektronsko praćenje proizvodnje, materijala i proizvoda,

30

• uvođenje programskog rješenje WasteControl (Zelene tehnologije) za evidencije i

upravljanje procesima gospodarenja otpadom koji je znatno poboljšao, ubrzao i

olakšao procese gospodarenja otpadom,

• obrada i sušenje mulja kojim se postiže smanjenje količine i poboljšanje svojstava

mulja tako da se može adekvatno zbrinjavati.

Zavisno o vrsti i svojstvima otpada, primjenjuju se slijedeći postupci njegove uporabe,

odnosno zbrinjavanja: recikliranje, termička obrada, odlaganje, predobrada i tretiranje.

4.3. Financijski pokazatelji poslovanja

Sukladno Zakonu o računovodstvu Republike Hrvatske (NN 109/2007), Uprava JGL-a dužna

je za svaku financijsku godinu sastaviti financijske izvještaje u skladu s Međunarodnim

standardima financijskog izvještavanja koji su utvrđeni od Europske komisije i objavljeni u

službenom listu Europske unije, koji pružaju istinit i objektivan prikaz stanja u Društvu, kao i

njegove rezultate poslovanja za navedeno razdoblje.

Na temelju pokazatelja prikazanim u nastavku rada analizirano je kretanje poslovanja JGL-a u

razdoblju 2011. – 2013. godine. Grupe pokazatelja koje su korištene u analizi su slijedeće:

· pokazatelji likvidnosti – mjere sposobnost poduzeća da podmiri svoje kratkoročne

obveze;

· pokazatelji zaduženosti – mjere do koje se granice poduzeće financira iz tuđih

izvora;

· pokazatelji aktivnosti – mjere kako efikasno poduzeće upotrebljava svoje resurse;

· pokazatelji profitabilnosti – mjere povrat uloženog kapitala.

31

Tablica 1. Financijski pokazatelji poslovanja (u HRK)

2011 2012 2013

POKAZATELJI LIKVIDNOSTI OPIS POKAZATELJA

KOEFICIJENT TRENUTNE

LIKVIDNOSTI novac/kratkoročne obveze 0,01 0,05 0,04

KOEFICIJENT UBRZANE

LIKVIDNOSTI novac+potraživanja/kratkoročne obveze 1,25 1,65 1,94

KOEFICIJENT OPĆE LIKVIDNOSTI kratkotrajna imovina/kratkoročne obveze 1,97 2,30 2,65

NETO RADNI KAPITAL kratkotrajna imovina-kratkoročne obveze 221.452.276,31 289.434.082,03 352.920.649,72

POKAZATELJI AKTIVNOSTI

KO POTRAŽIVANJA prihod od prodaje/potraživanja od kupaca 2,14 1,91 1,80

DV POTRAŽIVANJA broj dana razdoblja/ koeficijent obrtaja

potraživanja 170,94 191,20 203,23

KO ZALIHA SIROVINA I

MATERIJALA

izravni troškovi sirovina i

materijala/prosječno stanje sirovina i

materijala

3,61 2,69 3,08

KO GOTOVIH PROIZVODA

troškovi zaliha prodanih

proizvoda/prosječno stanje gotovih

proizvoda

3,91 3,24 3,34

KO ZALIHA KO sirovina + KO gotovih proizvoda 7,52 5,93 6,42

DV ZALIHA broj dana razdoblja/koeficijent obrtaja

zaliha 48,57 61,68 56,89

KO OBVEZA promet obveza/prosječno stanje obveza 4,49 3,93 5,12

DV OBVEZA broj dana razdoblja/ koeficijent obrtaja

obveza 81,26 93,20 71,23

KO UKUPNE IMOVINE ukupni prihod/aktiva 0,72 0,74 0,73

DV UKUPNE IMOVINE broj dana razdoblja/ koeficijent obrtaja

ukupne imovine 506,17 493,84 500,77

POSLOVNI CIKLUS dani vezivanja potraživanja+dani

vezivanja zaliha 219,51 252,89 260,12

CIKLUS GOTOVINE (CASH GAP) poslovni ciklus-dani vezivanja obveza 138,25 159,69 188,89

PRIHOD PO ZAPOSLENOM ukupni prihod/ broj zaposlenih 987.706,83 1.027.471,22 1.037.693,91

POKAZATELJI PROFITABILNOSTI

EBITDA netodobit+PD+kamate+amortizacija+vrije

dnosno usklađenje 104.106.027,24 109.721.037,14 129.693.605,59

% EBITDA EBITDA/ukupni prihod 20,11% 17,74% 18,94%

32

EBIT neto dobit+PD+kamate 85.495.761,65 87.167.079,40 82.977.202,63

% EBIT EBIT/ukupni prihod 16,52% 14,09% 12,12%

EBT dobit prije poreza 69.786.464,19 69.749.125,05 67.254.568,48

%EBT EBT/ukupni prihod 13,48% 11,28% 9,82%

EAT neto dobit razdoblja 64.239.282,90 67.930.200,46 71.834.786,19

%EAT EAT/(prihod od prodaje u zemlji + prihod

od prodaje u inozemstvu) 12,89% 11,59% 10,98%

POVRAT NA IMOVINU (ROA) neto dobit razdoblja/aktiva 8,95% 8,14% 7,64%

POVRAT NA KAPITAL (ROE) neto dobit razdoblja/kapital i rezerve 24,48% 21,54% 18,53%

DOBIT PO ZAPOSLENOM neto dobit razdoblja/broj zaposlenih 122.594,05 112.840,86 108.840,59

POKAZATELJI ZADUŽENOSTI

KOEFICIJENT FINANCIRANJA

(D/E)

dugoročne+kratkoročne obveze/kapital i

rezerve 1,70 1,62 1,38

KOEFICIJENT ZADUŽENOSTI

(D/A) dugoročne+kratkoročne obveze/aktiva 0,62 0,61 0,57

Izvor: Financijski pokazatelji JGL-a, 2014.

U slučaju poduzeća JGL u periodu 2011. – 2013., svi pokazatelji likvidnosti ukazuju da je

društvo visoko likvidno. Kratkoročne obveze nisu veće od novca i potraživanja poduzeća.

Također, poduzeće ima dvostruko više gotovine, potraživanja i zaliha nego što su kratkoročne

obveze koje dolaze na naplatu. Znatno je i povećanje radnog kapitala. Pokazatelji aktivnosti

poslovanja mjere koliko efikasno poduzeće upotrebljava svoje resurse. Pad pokazatelja

obrtaja potraživanja može značiti da poduzeće ima problema s naplatom potraživanja.

Nadalje, može se reći da poduzeće ima veliku brzinu cirkulacije imovine u poslovnom

procesu. Prihod po zaposlenom također bilježi svoj rast. Što je EBITDA marža profita veća,

poduzeće je uspješnije u ostvarivanju zarade, iz čega proizlazi da je JGL veoma profitabilno

poduzeće. Od 2011. pa do 2013. neto dobit je rasla, dok zbog skupe opreme i strojeva JGL

ima nižu vrijednost profitabilnosti imovine. Pokazatelji zaduženosti koriste se za procjenu

financijskog rizika poduzeća, te se može reći da se poduzeće sve manje financira iz tuđih

izvora. Kao zaključak može se reći da je poduzeće „JADRAN“ – Galenski Laboratorij

izrazito likvidno, stabilno i prosperira, te se može očekivati u budućnosti daljnji rast prihoda i

vrijednosti poduzeća.

33

4.4. Ekološki pokazatelji poslovanja

Tvrtka ulaže velika sredstva i napore u brizi za okoliš, te izvršava sve obveze predviđene

važećim propisima. To ostvaruje primjenom ekološki prihvatljivih tehnologija novih

generacija koje pomažu u smanjenju potrošnje sirovina i energije, a isto tako unapređenjem i

razvojem učinkovitih tehnologija odnosno rješenja. JGL ima uveden sveobuhvatan sustav

upravljanja okolišem koji je definiran s više dokumenata – u Planu kapitalnih ulaganja u

kojemu su dodijeljena sredstva za ostvarenje ciljeva upravljanja okolišem u JGL-u, te

Objedinjenim uvjetima zaštite okoliša u kojem su određeni ključni vidovi okoliša. Osoba

zadužena za planiranje i provedbu mjera zaštite okoliša je Voditelj tehničke podrške,

neposredno odgovoran Izvršnom direktoru farmaceutsko-tehničkih operacija.

Mjere sprječavanja nepovoljnih utjecaja na okoliš obuhvaćaju skup aktivnosti usmjerenih na

očuvanje okoliša. Mjere očuvanja i unapređenja okoliša odnosno njegovih ugroženih dijelova

(zaštita zraka, voda i tla, kao i zaštita od buke, itd.) provode se u skladu s važećim zakonima,

odlukama i propisima koji su relevantni za ovu problematiku. Unutar tehnoloških područja

proizvodnje, razvoja, kontrole i skladištenja proizvoda, a u svrhu sprječavanja nepovoljnih

utjecaja na okoliš, napuštaju se procesi i tehnologije koje nisu u skladu sa zakonski

propisanim mjerama zaštite okoliša.

Gospodarenje vodom jedan je od važnijih ekoloških pokazatelja poslovanja JGL. Značajno je

za istaknuti mjere koje se u JGL-u poduzimaju za smanjenje potrošnje vode (www.jgl.hr,

07.07.2014):

• uvođenje naprednih procesa pranja i čišćenja,

• učinkovita priprema pročišćene vode za tehnološke potrebe – manje otpadne vode,

• korištenje otpadne vode za zalijevanje zelenih površina,

• korištenje otpadne vode za punjenje i dopunjavanje akumulacija za protupožarne

sustave.

Tijekom 2013. došlo je do povećanja potrošnje vode, prije svega zbog aktiviranja novih

proizvodnih, skladišnih i radnih kapaciteta, kao i zbog problema kvalitete zahvaćene vode iz

mreže odnosno potrebe ispiranja vodova nakon prekida snabdijevanja. U JGL-u se prema

34

zvaničnim mjerenjima KD Vodovod i kanalizacija, tijekom 2013. ukupno potrošilo 18.619 m3

vode, što je u odnosu na 2012. (16.727 m3) povećanje od 11% (www.jgl.hr, 07.07.2014). Ipak

i ovdje su trendovi pozitivni, obzirom da relativna potrošnja vode po jedinici proizvoda u

posljednje vrijeme stagnira ili blago pada, kao što pokazuje slijedeći dijagram (cf. Grafikon

1).

Grafikon 1. Potrošnja vode u razdoblju 2009. – 2013.

Izvor: izradio student prema internim podacima JGL-a

Slijedom mjerenja koje redovito, dva puta godišnje provode djelatnici Odsjeka za

kontroliranje otpada i otpadnih voda Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-

goranske županije, na dvjema proizvodnim lokacijama Svilno i Pulac, svi prikupljeni uzorci

otpadne vode u 2013. bili su zadovoljavajuće kakvoće, tj. sukladni uvjetima propisanih

vodopravnim dozvolama. O kvaliteti obrade otpadnih voda govore i rješenja o konačnom

obračunu naknada za zaštitu voda, gdje je tzv. koeficijent onečišćenja K1 određen manjim od

1 (0,788 za Svilno i 0,544 za Pulac), tj. kvaliteta ispuštenih voda bila je toliko viša ili

onečišćenje toliko manje od maksimalno dozvoljenog.

Kao i za gospodarenje vodom, protekle godine uloženi su veliki napori i znatna sredstva u

zbrinjavanje otpada, gospodarenje otpadom te sprječavanje nekontroliranog tijeka otpada.

Došlo je do osjetnog smanjenja količine otpada u 2013. u odnosu na prethodnu godinu, unatoč

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

16000

18000

20000

2009 2010 2011 2012 2013

Rel.potr.vode (m3/1000kom)

Pulac

Svilno

Ukupno

35

povećanju opsega proizvodnje. Relativna količina generiranog otpada po jedinici proizvoda,

znatno opada, što svjedoči o uspjehu mjera za smanjenje otpada. Na prikazanom dijagramu

(Grafikon 2) prikazane su količine otpada u razdoblju od 2009. do 2011.

Grafikon 2. Količine otpada u razdoblju 2009. – 2013.

Izvor: izradio student prema internim podacima JGL-a

U prikazanim količinama sadržan je sav otpad nastao u JGL-u, ne samo proizvodni,

uključujući čak i škart sirovina i poluproizvoda dobavljača koji se u tvrtki dogovorno

oporabio.

Osim gospodarenja otpada i otpadnim vodama, bitna komponenta ekološke efikasnosti

poslovanja poduzeća JGL je i potrošnja energije. Količina potrošene električne energije kao i

zahvaćena solarna energija u JGL-u se mjeri na mjesečnoj razini.

0

50000

100000

150000

200000

250000

300000

2009 2010 2011 2012 2013

Opasni

Neopasni

Ukupno

36

Grafikon 3. Potrošnja električne energije u razdoblju 2009. – 2013.

Izvor: izradio student prema internim podacima JGL-a

Ukupna potrošnja energije na proizvodnim lokacijama JGL-a tijekom 2013. iznosi 5.237.308

kWh, što je u odnosu na 2012. godinu uvećanje za 3% (5.321.406 kWh).

Povećanje potrošnje nastalo je kao posljedica:

• povećane proizvodnje;

• povećane potrebe za energijom zbog uvođenja novih, energetski zahtjevnijih

tehnologija;

• stroži zahtjevi kvalitete i stabilnosti raznih proizvodnih procesa i skladištenja;

• intenzivne investicijske odnosno građevinske aktivnosti i aktiviranja novih

proizvodnih, skladišnih i radnih kapaciteta.

Trend povećanja pokušao se neutralizirati mjerama dobrog gospodarenja, odnosno slijedećim

mjerama poduzetim u svrhu smanjenja potrošnje energije:

• poboljšavanje toplinskih svojstava (izolacija) objekata;

• regulacija temperatura procesa, radnih, skladišnih i uredskih prostora;

0

1000000

2000000

3000000

4000000

5000000

6000000

2009 2010 2011 2012 2013

Ukupno kWh

Rel.potr.energ.

(kWh/mil.kom)

37

• izbor energetski učinkovitijih tehnologija i opreme;

• djelomično korištenje otpadne topline;

• solarno predgrijavanje tople vode;

• omekšavanje vode (sprječavanje taloženja kamenca na grijače i stijenke sudova i

vodovoda).

Na taj je način postignuto da, unatoč povećanoj potrošnji ukupne količine energije, energetska

učinkovitost mjerena odnosom količine utrošene energije i opsega proizvodnje, tj. potrošnja

energije po jedinici proizvoda bude smanjena, kao što pokazuje dijagram (Grafikon 3).

38

5. SMJERNICE ZA SMANJENJE NEGATIVNOG UTJECAJA

FARMACEUTSKE INDUSTRIJE NA OKOLIŠ

U ovom dijelu diplomskog rada smjernice za smanjenje negativnog utjecaja farmaceutske

industrije na okoliš obrađene su kroz slijedeće tematske jedinice: 1) ekološki menadžment i 2)

edukacija o zaštiti okoliša.

5.1. Ekološki menadžment

Bezobziran odnos prema prirodi doveo je ljudsku civilizaciju u opasnost od bespovratnog

unišenja prirodne okoline, a samim tim i sebe same. Čovječanstvo je u ovu opasnu situaciju

dospjelo zbog težnje da bez ikakvih obzira i preko svake mjere povećava svoje materijalno

bogatstvo. S jedne strane industrijalizacija omogućuje poboljšanje životnog standarda velikog

broja ljudi dok s druge strane negativno utječe na kvalitetu okoliša i zdravlje čovjeka. Do

složene ekološke situacije došlo je i zato, što jedugo smatrano da su osnovne prirodne

komponente praktično neiscrpne. Kako bi se složenost objasnila, neophodno je uvesti

ekološki menadžment kao posebnu disciplinukoja će upravljati prirodnim resursima na način

koji osigurava njihovu dugoročnu kvalitetui dostatnost.

U suvremenim uvjetima poslovanja ekološki menadžment predstavlja sponu između ekologije

i klasičnog menadžmenta. Ukoliko se ekologija čovjeka shvaća kao znanost o opstanku, a

menadžment kao vještinu upravljanja u farmaceutskim poduzećima prema utvrđenim

ciljevima, ekološki menadžment možemo definirati kao upravljanje prema cilju opstanka

putem upravljanja rizicima koji ugrožavaju taj opstanak.

Uloga menadžmenta u farmaceutskim poduzećima posebno je značajna u projektiranju ili

poboljšavanju proizvodnih procesa. Zbog toga on treba razmotriti pitanja: Kako se stvara

otpad, zašto se stvara otpad, zašto i koliko je otpad opasan, kakve su količine i vrsta otpada,

kako se može smanjiti količina otpada i u kojim fazama, koliko će stajati smanjenje količina

otpada ili njegove toksičnosti, i je li ekonomski opravdano pristupiti tim aktivnostima?

39

Važna je zadaća menadžmenta, posebno velikih farmaceutskih korporacija, u prihvaćanju i

provedbi međunarodnih programa zaštite okoliša. Ekološki problemi sve više su globalni pa

su međunarodne organizacije pokrenule brojne akcije za zaštitu prirode i okoliša. Poduzeća i

upravljački timovi trebali bi prihvatiti novu poslovnu etiku i nove poslovne mogućnosti u

zaštiti okoliša.

Menadžment poduzeća ne može uvijek lako predvidjeti kakve će ekološke mjere poduzeti

vlast i kakav će učinak te mjere imati na poslovanje poduzeća. Ovisno o izboru i tipu mjera,

njihov će utjecaj na poslovanje poduzeća biti različit. Kako se često takve mjere mogu

donijeti po hitnom postupku, menadžment poduzeća morao bi imati unaprijed razrađene

različite scenarije mogućeg utjecaja mjera zaštite okoliša na poslovanje poduzeća. To

omogućuje menadžmentu poduzeća da unaprijed uoči moguće negativne posljedice koje bi

mjere mogle imati na poslovanje poduzeća pa se ciljevi i strategija mogu tome prilagoditi. Sa

stajališta poduzeća, zaštitne mjere okoliša mogu djelovati na: količinu proizvodnje u

poduzeću, prihode poduzeća, troškove poduzeća i poslovni rezultat.

Ovakav pristup okolišu je danas preko potreban, kako na mikro tako i na globalnoj razini.

Osnovni moto nije zaustavljanje razvoja, već pronalaženje putova razvoja, koji neće ugroziti

okoliš. Današnji suvremeni trendovi, kao i način poslovanja i komuniciranja zahtijevaju

modernog menadžera koji će pored ekonomskih problema biti upoznat i sa problemima

okoliša, kao i sa osnovnim instrumentima i pravilima upravljanja upodručja kako

gospodarstva, tako i okoliša.

40

5.2. Edukacija o zaštiti okoliša

U fokusu svakog farmaceutskog poduzeća je briga o okolišu i smanjenje onečišćenja. Od

velike je važnosti da poduzeća podižu svijest o zaštiti okoliša i promiču odgoj i obrazovanje

svojih djelatnika u skladu s tim. U obzir za takvu edukaciju dolaze radionice i projekti koji

upozoravaju na ekološke probleme, osvještavaju o stanju okoliša, te razvijaju suradnju s

drugim gospodarskim subjektima i državnim organima. Veliki je izbor tema o kojima se

mogu educirati zaposlenici, ali svakako se ne smije preskočiti i staviti naglasak na onečišćenje

koje prouzročuju lijekovi, kako u vodama, tako i u zraku i tlu.

Interno educiranje djelatnika bilo bi najučinkovitije jer svaka tvrtka najbolje poznaje svoj

kadar i moći će procjeniti koji pristup bi bio najbolji u tu svrhu. Uključiti se mogu i njihova

djeca, što bi bilo poželjno, jer programi koji bi bili provođeni u osnovnim i srednjim školama

zahvatili bi veliki broj polaznika. Na njima shvatljiv način objasnilo bi se kako polazeći od

samog sebe, čovjek već znatno može pridonijeti zaštiti okoliša. Aktivnosti koje bi bile

uključene u takve programe podrazumijevale bi informiranje, savjetovanje i poticanje o

konceptu brige o zaštiti okoliša i prevenciju zagađenja na mjestu nastanka.

Implementacija projekata trebala bi najviše pridonijeti podizanju svijesti o zaštiti okoliša

pogotovo ako je projekt osmišljen unutar farmaceutskog poduzeća. Projekti mogu staviti

naglasak na regulaciju učinkovitosti energije, reduciranom odlaganju otpada ili promicanju

„zelenih“ ideja, ali najbolji efekat imalo bi objedinjenje svih triju područja. S obzirom da se

farmaceutska industrija percipira kao glavni krivac za zagađenje okoliša, jasno je da primjena

preventivnih mjera može uvelike pomoći u smanjenju onečišćenja okoliša.

41

6. ZAKLJUČAK

Pokreti za zaštitu okoliša prerasli su granice zemalja, čak i kontinenata, te su stvarna prijetnja

farmaceutskoj industriji. Razlog tome je njihova usredotočenost na zelena okruženja i

smanjivanje kemikalija i štetnih tvari koje dopiru iz farmaceutske industrije. Ideja o očuvanju

planeta od nesavjesnog i nemarnog uništavanja postala je dio svakodnevnog života.

Sve stroži ekološki propisi i sve veći pritisak „zelene javnosti“ zahtijevaju od farmaceutske

industrije sve ekološki prihvatljivije proizvode. Današnje suvremeno tržište poprište je

nesmiljene borbe za opstanak i preživljavanje brojnih multinacionalnih kompanija. Jedna od

temeljnih odrednica u borbi za opstanak svakako je kakvoća proizvoda te sposobnost

poduzeća da neprekidno osigura ispunjenje zahtjeva i očekivanja kupca.

Često su propisi i norme koje izrađuju pojedine tvrtke stroži od međunarodnih standarda.

Mnogi od tih poslovnih standarda razvijenih od stane najboljih tvrtki u farmaceutskoj

industriji zapravo se stvaraju dobrovoljno kako bi se osigurala tzv. niša na globalnom tržištu u

kojem je odgovornost prema proizvodima ključni faktor u određivanju uspjeha.

Prisutnost lijekova u okolišu sve je češće predmet znanstvenog interesa i istraživanja, što

rezultira većim brojem izvješća o detekciji lijekova u raznim uzorcima iz okoliša. Svrha dobro

provedene ocjene rizika za okoliš je utvrditi štetne utjecaje na okoliš, definirati mjere koje je

potrebno poduzeti pri pohrani i zbrinjavanju lijeka. Također je važno da se zaštite otpadne

vode koje su pune aktivnih farmaceutskih supstanci i mješavina različitih spojeva, jer se na taj

način štiti i zdravlje ljudi.

Uvažavajući svoj koncept politike zaštite okoliša i shvaćajući važnost brige o okolišu te svoju

ulogu u tome, „JADRAN“ – Galenski Laboratorij je pitanje zaštite okoliša uvrstio među

najviše prioritete u svojim aktivnostima. JGL iz godine u godinu nastoji svoj rast pratiti

adekvatnim planskim aktivnostima iz područja zaštite okoliša, pritom održavajući stabilnom

svoju ekonomsku bazu.

42

S obzirom na to da je odnos prema kvaliteti u farmaceutskom poslovanju beskompromisan,

napori da se zadovolje strogi principi dobre proizvođačke prakse rezultirali su važnim GMP

standardima i ISO certifikatima, kao i brojnim auditima koje su proveli postojeći i novi

partneri JGL-a. Put od prve ideje o novom proizvodu pa do tržišta i korisnika često je vrlo

kompleksan, no neovisno o vrsti proizvoda i broju potrebnih koraka, u JGL-u se primjenjuju

uvijek isti visoki standardi kvalitete.

Politika zaštite okoliša JGL-a obuhvaća sve aspekte okoliša: zrak, tlo, vodu i otpadnu vodu,

otpad, sirovine i energiju. Značajan iskorak u pravcu „zelenog“ napravljen je i ugovaranjem

kupnje HEP-ove „Zelene energije“ u kolovozu 2013. godine, tj. kupnjom električne energije

proizvedene iz obnovljivih izvora. Cjelokupna potrošnja, tj. pokrivanje svih JGL potreba na

svim lokacijama vrši se električnom energijom iz obnovljivih izvora. Kako JGL koristi

isključivo električnu energiju (osim za pogon motornih vozila), ovim potezom napravljen je

značajan pomak u smanjenju „ekološkog otiska“.

Važna je zadaća menadžmenta, posebno velikih korporacija, u prihvaćanju i provedbi

međunarodnih programa zaštite okoliša. Primjenom ekološkog menadžmenta tako se

usmjerava na koordinaciju i integraciju mnogih disciplina unutar svake farmaceutske tvrtke.

Dobrim ekološkim menadžmentom mogu se postići prednosti kao što su smanjenje troškova,

smanjenje ekoloških rizika, unaprjeđenje javnog interesa i suradnje s institucijama zaduženih

za zaštitu okoliša, itd.

Sve se više stavlja naglasak na educiranje o važnosti očuvanja okoliša od zagađenja. Kako je

farmaceutska industrija jedna od značajnih zagađivača, javila se nužnost obrazovanja

djelatnika o prevenciji i pravovremeno poduzetim ekološkim mjerama koje bi spriječile ili

ublažile negativan utjecaj farmaceutske industrije na okoliš.

43

POPIS LITERATURE

1) KNJIGE

1. Črnjar, M., Ekonomika i politika zaštite okoliša, Glosa, Rijeka, 2002.

2. Črnjar, M.,Črnjar, K. Menadžment održivoga razvoja, Sveučilište u Rijeci, Rijeka,

2009.

3. Lončarić-Horvat, O., Pravo okoliša,Organizator, Zagreb, 2003.

4. Bešker, M., Politika okoliša, OSKAR, Zagreb, 2005.

5. Matasović,M., Integralni sustav kvalitete, Zbornik radova Druge hrvatske konferencije

o kvaliteti, Hrvatsko društvo za kakvoću i Informat, Zagreb, 1999.

2) ČLANCI

6. Kordej De Villa, Ž., Papafava, M., Ekonomski instrumenti u politici zaštite okoliša u

Hrvatskoj – teorijska saznanja i iskustva, Vol.13, No.94, 2003.

3) INTERNET STRANICE

7. http://bs.scribd.com/doc/107503765/Standardizacija-u-farmaceutskoj-industriji-drugi-

deo-primena-farmaceutskih-standarda (30.06.2014)

8. http://ec.europa.eu/environment/integration/research/newsalert/pdf/IR5.pdf

(30.06.2014)

9. http://www.pan-

germany.org/download/tierarzneimittel/pharmaceutical_pollutants_in_water.pdf

(01.07.2014)

10. http://www.exponent.com/environmental_risk_assessment/ (01.07.2014)

11. http://www.pharmtech.com/pharmtech/Peer-Reviewed+Research/Assessing-

environmental-risk-of-pharmaceuticals/ArticleStandard/Article/detail/672612

(01.07.2014)

12. http://www.pharmtech.com/pharmtech/ArticleStandard/Article/detail/844732

(01.07.2014)

44

13. http://books.google.hr/books?id=sZP_bQifwc8C&pg=PA290&lpg=PA290&dq=envir

onmental+protection+in+pharmaceutical+industry&source=bl&ots=44qPenG6o5&sig

=nGtVDuEJVrXCzVB7g5d4R55uEb8&hl=en&sa=X&ei=a56xU5uXE-

6p7AbInIBY&ved=0CBkQ6AEwADgK#v=onepage&q=environmental%20protection

%20in%20pharmaceutical%20industry&f=false (01.07.2014)

14. http://www.ukessays.com/essays/international-business/global-pharmaceutical-

industry.php (02.07.2014)

15. http://fsr.merckresponsibility.com/focus-areas/environmental-sustainability/product-

stewardship/green-chemistry/home.html (02.07.2014)

16. http://fsr.merckresponsibility.com/focus-areas/environmental-sustainability/product-

stewardship/pharmaceuticals-in-the-environment/home.html (02.07.2014)

17. http://www.efpia.eu/uploads/environment.pdf (02.07.2014)

18. http://www.pfizer.com/responsibility/protecting_environment/green_journey

(02.07.2014)

19. http://www.pfizer.com/responsibility/protecting_environment/greener_processes

(04.07.2014)

20. http://www.askaboutvalidation.com/52111-environmental-management-issues-in-the-

pharmaceutical-industry-a-review (04.07.2014)

21. http://intranet.iucn.org/webfiles/ftp/public/ForumEvents/E0723/Final%20Document/7

23_Taylor_D_A%20fine%20balance%20%20pharmaceuticals%20in%20the%20envir

onment%20%20biological%20power%20to%20save%20life%20or%20destroy%20it

%20-%20examination%20of%20the%20evidence.pdf (05.07.2014)

22. http://www.jgl.hr/hr/o-jgl/financijski-izvjestaji/ (07.07.2014)

23. http://www.jgl.hr/hr/zajednica-i-jgl/odrzivi-razvoj/smjer-i-ambicije/ (07.07.2014)

24. http://www.jgl.hr/hr/o-jgl/povijest/ (07.07.2014)

25. http://www.jgl.hr/hr/zajednica-i-jgl/odrzivi-razvoj/ciljevi-strategije-i-inicijative/

(07.07.2014)

26. http://www.jgl.hr/hr/zajednica-i-jgl/sponzorstva-i-donacije/aktivnosti/ (07.07.2014)

27. http://www.pravst.hr/dokumenti/zbornik/2013110/zb201304_953.pdf (08.07.2014)

28. http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.5.4.

html (08.07.2014)

29. http://www.kombeg.org.rs/Slike/CeEkonOdnosiSInostranstvom/Smernice/industrija.p

df (09.07.2014)

30. https://web.duke.edu/soc142/team2/social.html (09.07.2014)

45

POPIS TABLICA

Stranica

Tablica 1. Financijski pokazatelji poslovanja 31

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Potrošnja vode u razdoblju 2009. – 2013 34

Grafikon 2. Količine otpada u razdoblju 2009. – 2013. 35

Grafikon 3. Potrošnja električne energije u razdoblju

2009. – 2013.

36

46