SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

Domagoj Cestar, apsolvent

Dodiplomski studij, ratarski smjer

MOGUĆNOSTI NEKEMIJSKE ZAŠTITE

OD KOROVA U KRMNOM BILJU

Diplomski rad

Osijek, 2015.

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

Domagoj Cestar, apsolvent

Dodiplomski studij, ratarski smjer

MOGUĆNOSTI NEKEMIJSKE ZAŠTITE

OD KOROVA U KRMNOM BILJU

Diplomski rad

Povjerenstvo za ocjenu i obranu diplomskog rada:

Prof. dr. sc. Aleksandar Stanisavljević, predsjednik

Doc. dr. sc. Ranko Gantner, mentor

Prof. dr. sc. Bojan Stipešević, član

Osijek, 2015.

SADRŢAJ

1. UVOD……………………………………………………………………...…….....5

1.1. Cilj istraţivanja………………………………………………………...….…..5

2. MATERIJAL I METODE……………………………………………………......6

3. REZULTATI ISTRAŢIVANJA……………………………………………….....8

3.1. Preventivne mjere zaštite od korova………………………………………......8

3.1.1. Higijena polja……………………………………………………….......8

3.1.2. Osnovna obrada tla……………………………………………………...8

3.2. Kulturološke mjere zašite od korova………………………………………......9

3.2.1. Plodored……………………………………………………………........9

3.2.2. Rok sjetve………………………………………………………………11

3.2.3. Laţna predsjetvena priprema…………………………………………..12

3.2.4. Uzgoj zdruţenih usjeva…………………………………………….......13

3.2.5. Sjetva sorti s bujnijim početnim porastom i sjetva krupnijeg sjemena...14

3.2.6. Reţim košnje…………………………………………………………...14

3.3. Mehaničke mjere zaštite od korova………………………………………......15

3.3.1. Primjena lančaste drljače nakon sjetve, a prije nicanja usjeva………...15

3.3.2. MeĎuredna kultivacija nakon nicanja usjeva…………………………..15

3.3.3. Drljanje drljačom pljevilicom nakon nicanja usjeva…………………..16

3.4. Malčiranje i pokrovni usjevi……………………………………………….....17

3.4.1. Ţivi malčevi……………………………………………………………17

3.4.2. Površinski mrtvi malčevi………………………………………………18

3.4.3. U tlo inkorporirani mrtvi malčevi (sideracija)…………………………21

3.5. Napasivanje kao sredstvo suzbijanja korova…………………………………21

3.6. Biljni ekstrakti…………………………………………………………..........22

4. RASPRAVA………………………………………………………………….…...24

5. ZAKLJUČAK…………………………………………………………….……....27

6. LITERATURA…………………………………………………………………....28

7. SAŢETAK………………………………………………………………………....35

8. SUMMARY……………………………………………………………………….36

9. TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA……………………………..37

10. BASIC DOCUMENTATION CARD....................................................................38

1. UVOD

Proizvodnja krmnog bilja u smislu ovoga istraţivanja podrazumijeva proizvodnju

voluminoznih krmiva za preţivače (goveda, ovce i koze) i konje. Vaţnost proizvodnje

krmnog bilja u Republici Hrvatskoj ogleda se u vrlo čvrstim navikama stanovništva

Republike Hrvatske u pogledu konzumacije mesa i mlijeka podrijetlom od preţivača. Tako

prema sluţbenoj statistici (DZS, 2011.) prosječni član kućanstva RH godišnje konzumira

oko 9 kg govedine, 1,9 kg teletine, 1,2 kg ovčetine, janjetine i jaretine te mlijeka i

mliječnih preraĎevina u ekvivalentu od 139 kg mlijeka. Osobna potrošnja pomnoţena s

brojem stanovnika moţe posluţiti kao procjena ukupne godišnje konzumacije na razini

nacije od 39.600 t/god. govedine, 8.360 t/god. teletine, 5.133 t/god. ovčetine, janjetine i

jaretine te 610.427 t/god. mlijeka. Velika većina navedenih proizvoda podrijetlom je iz

konvencionalne proizvodnje, gdje su ţivotinje hranjene konvencionalno proizvedenim

krmivima. Udio ekološki proizvedene i utrošene hrane u RH toliko je mali da ga sluţbena

statistika niti ne obraĎuje. To ipak ne znači da ekološki proizvedeni ţivotinjski proizvodi

nemaju ili neće imati značaj za hrvatsko društvo ili gospodarstvo. Naime, povijest je

pokazala da potrošačke navike i proizvodna praksa u RH prate zapadnoeuropske trendove,

iako s kašnjenjem od par desetljeća. Kakva je situacija u pogledu ekološke proizvodnje u

Europi prikazala je Helga Willer (2014.), a Schaack i sur. (2014.) prikazali su kretanje

vrijednosti prodaje ekoloških proizvoda u Europi od 2004. (11 milijardi Eura) do 2012.

(22,8 milijardi Eura) godine. Na njihovom grafičkom prikazu uočljiv je gotovo linearan

prirast prodaje s prosječnom vrijednosti od +1,3 milijarde eura godišnje, što je 2005.

odgovaralo relativnom prirastu od 10 %, a 2012. prirastu od 6 %. Njemačka kontinuirano

predstavlja najveće pojedinačno europsko trţište ekološkim proizvodima s maloprodajnom

vrijednosti u 2012. od 7 milijardi Eura, a pri samom vrhu slijede je Francuska s 4 milijarde

Eura, Velika Britanija s 2 milijarde Eura i Italija s 1,9 milijardi Eura. Dakle, uz

pretpostavku da će Hrvatska pratiti europske trendove, moţe se očekivati povećanje

potrošnje i potraţnje za ekološkom hranom. Koliko će se takvi budući trendovi odraziti na

stočarski sektor i potrebu za ekološki proizvedenim krmnim biljem teško je procijeniti, ali

u prilog ide činjenica da je na trţištu ekoloških proizvoda u SAD-u, ekološko mlijeko

jedan od najbrţe rastućih segmenata (McBride i Green, 2009.). Takva pojava bi se mogla

objasniti brigom roditelja za zdravlje djece kojoj ţele priuštiti zdravije mlijeko.

Iz gore elaboriranog vjerojatno je da će ekološko stočarstvo s ekološkom proizvodnjom

krmnog bilja postajati sve interesantnija poduzetnička opcija, te da će se značajno povećati

broj grla u ekološkom uzgoju u RH. Prema MPRRR (2011.), 2009. godine ekološka

stočarska proizvodnja bila je nedostatno razvijena s tek oko 6000 goveda, 9000 ovaca i

1500 koza. Ekološka proizvodnja krmnog bilja odvijala se na oko 2000 ha livada i

pašnjaka i 5800 ha oranica. S ulaskom RH u Europsku uniju za očekivati je i povećanje

domaće ekološke proizvodnje za potrebe izvoza.

U ekološkoj biljnoj proizvodnji zaštita usjeva od korova zauzima značajno mjesto meĎu

proizvodnim problemima (Bond i sur., 2003.), što se bez izuzetka odnosi i na ekološku

proizvodnju krmnog bilja jer korovi u krmnom bilju mogu predstavljati značajan problem,

smanjujući prinose i kvalitetu proizvedenih krmiva (Green i sur., 2003.). Stručnjaci

Ministarstva poljoprivrede RH smatraju da je ekološkim proizvoĎačima potrebno

educiranje znanjima nuţnim za uspješno poslovanje, te da je stručnjake i znanstvenike

potrebno potaknuti na istraţivački rad glede ekološke poljoprivrede (MPRRR, 2011.).

1.1.Cilj istraţivanja

Cilj rada je prikazati mogućnosti nekemijskih mjera u ekološki prihvatljivom suzbijanju

korova u usjevima krmnoga bilja.

2. MATERIJAL I METODE

Podaci o rezultatima istraţivanja primjene nekemijskih mjera u zaštiti od korova kod

različitih grupa ratarskih usjeva i trajnih travnjaka prikupljeni su iz javno objavljenih

znanstveno-istraţivačkih i stručnih članaka i osobne komunikacije. Uz rezultate prethodnih

istraţivanja, gdje je bilo vaţno, prikazani su i načini i okolnosti istraţivanja, s ciljem

provoĎenja kvalitetnije projekcije rezultata na primjere krmnog bilja. Prikupljeni podaci

podvrgnuti su logičkoj analizi i sintezi, a zaključci su dobiveni metodama logičke

indukcije i dedukcije. U radu nisu prikazane sve dostupne nekemijske metode zaštite od

korova u biljnoj proizvodnji. Za prikaz su odabrane jednostavnije i jeftinije metode koje ne

zahtijevaju sloţenu i skupu opremu, jer se smatra da je krmno bilje manje dohodovno po

jedinici površine u odnosu na npr. povrtlarske usjeve gdje postoji niz modernih i skupih

mjera ili ureĎaja za nekemijsku ekološku zaštitu od korova.

3. REZULTATI ISTRAŢIVANJA

3.1. Preventivne mjere zaštite od korova

3.1.1. Higijena polja

Pri sjetvi krmnih usjeva, put ulaska korovskog sjemena na proizvodnu površinu moţe biti

nedovoljno očišćeno sjeme kulture (Powles i Cawthray, 1999.). Sjemenke korova se na

proizvodnu površinu mogu se unijeti i stajskim gnojivima i kompostima (Curran, 2004.) te

je zbog toga vaţno koristiti dobro zreli stajnjak i kompost.

Nakon ţetve usjeva, mjere obrade tla poput prašenja strništa (tanjuranje ili plitko oranje)

presijecaju ţive biljke korova (uključujući i neponikle klice korova), a prosuto sjeme

korova i usjeva premještaju u plitki površinski sloj tla gdje moţe nastupiti klijanje (dr.

Ranko Gantner, osobna komunikacija, neobjavljeni podaci). Ovakva mjera sluţi smanjenju

zalihe korovskog sjemena ako je praćena naknadnom obradom koja će uništiti ponovni val

ponika korova. Ukoliko izostane pravovremeno uništavanje poniklih korova na strništu,

oni će se osjemeniti, te tako povećati zalihu klijavih sjemenki korova na proizvodnoj

površini. Pravovremena višekratna obrada strništa doprinijeti će i iscrpljivanju zaliha

energije iz rizoma višegodišnjih korova. Umjesto obrade strništa, suzbijanje korova moţe

se provoditi i napasivanjem ovaca na proizvodnoj površini za vrijeme dok nema usjeva

(Lenssen i sur., 2013.).

3.1.2. Osnovna obrada tla

U pogledu zaštite od korova, glavni učinak oranja jest zakopavanje svjeţe prosutog

korovskog sjemena na onu dubinu iz koje neće klijati (Bond i Grundy, 2001.). Prema istim

autorima, oranje troši veliku količinu energije i predstavlja kratkoročno rješenje koje

dovodi do dugoročnih problema jer zakopane sjemenke mogu zadrţati klijavost sve do

momenta kada se ponovnom obradom vrate na površinu tla. Neinverzijska obrada tla

zadrţava svjeţe prosute sjemenke korova blizu površine tla gdje se plitkim kultivacijama

moţe iscrpljivati njihova zaliha (Melander i Rasmussen, 2000., cit. Bond i Grundy, 2001.).

Ipak, prema istraţivanju Cardina i sur. (2002.) u Ohiu (SAD), na 35-godišnjem pokusu

različitih obradi tla (no-till, chisel i oranje na 20-25 cm dubine) s tri različita plodoreda

(kontinuirani kukuruz, kukuruz-soja i kukuruz-zob-lucerna), u trogodišnjem ispitivanju

ustanovili su najveću zalihu sjemenki korova kod no-till varijante, a najmanju kod oranja.

Kod no-till varijante sjemenke korova su bile akumulirane u površinskih 5 cm dubine tla,

dok su kod ostalih varijanti sjemenke bile jednoliko rasporeĎene do dubine obrade. Slične

rezultate dobili su i Demjanova i sur. (2009.) u sedmogodišnjem pokusu u Slovačkoj.

Reducirane varijante osnovne obrade tla (tanjuranje na 15 cm dubine i plitko prorahljivanje

na 10 cm dubine) imale su za posljedicu više nego dvostruki broj korovskih biljaka u

odnosu na osnovnu obradu provedenu oranjem na 30 cm dubine. Dakle, prikazani rezultati

provedenih empirijskih istraţivanja u SAD-u i Europi ukazuju da oranje, kao mjera

osnovne obrade tla, ima za posljedicu manju pojavu korova, čak i na dugi rok, u usporedbi

s raznim varijantama reducirane obrade ili no-till tehnologije, dok teorijsko razmatranje

Bonda i Grundyja (2001.) govori da oranje samo kratkoročno smanjuje pojavu korova.

3.2. Kulturološke mjere zaštite od korova

Ako neka taktika usjev čini konkurentnijim u odnosu na korove tada se smatra

kulturološkom mjerom zaštite od korova (Curran, 2004.). Najčešće primjenjivane mjere u

ovoj skupini su: plodored, odgaĎanje roka sjetve, laţna predsjetvena priprema, uzgoj

zdruţenih usjeva, sjetva krupnijeg sjemena s jačim vigorom te sjetva sorti s brţim i

bujnijim početnim porastom.

3.2.1. Plodored

Ratarski sustavi u industrijaliziranim zemljama u zadnjih pedesetak godina postaju sve

jednostavniji, sa značajno manjom raznolikošću uzgajanih vrsta u vremenu i prostoru

(Power i Follet, 1987., cit. Liebman i Dyck, 1993.). U povijesti je situacija bila posve

suprotna: sve do sredine 20. stoljeća zaštita od korova značajno se oslanjala na plodored

(Lee, 1995., cit. Bond i Grundy, 2001.). Naime, pojedine korovske vrste bolje uspijevaju u

prisustvu usjeva sa sličnim razvojnim potrebama i karakteristikama (Liebman i Dyck,

1993.). Nadalje, slijed usjeva koji se na meĎusobno različite načine takmiče za resurse (tlo,

hraniva, voda, svjetlo, prostor), koji imaju različite alelopatske meĎuodnose i različite

reţime obrade tla, pruţaju nepostojan okoliš koji sprječava širenje i dominaciju pojedinog

korova (Liebman i Davis, 2000., cit. Bond i Grundy, 2001.). Zbog toga bi, prema Curranu

(2004.), ekološki proizvoĎači trebali sastavljati plodorede tako da se usjevi smjenjuju

obzirom na vrste korova koje su prilagoĎene pojedinim usjevima. Tako su Teasdale i sur.

(2004.) u SAD-u ustanovili da plodored koji uključuje više fenološki različitih usjeva (jara

okopavina, ozima strna ţitarica, jara okopavina, DTS za sijeno) moţe smanjiti zalihu

klijavih sjemenki jednogodišnjih širokolisnih korova u ekološkoj proizvodnji. Davies i

Welsh (2002.) su ustanovili da uključivanje usjeva krmnih trava u plodored značajno

smanjuje broj sjemenki korova u gornjih 20 cm dubine tla. Nadalje, u prilog primjeni

plodoreda idu rezultati Demjanove i sur. (2009.) koji su u Slovačkoj ustanovili značajno

manju brojnost korova u plodoredu grašak - ozima pšenica - jari kukuruz u odnosu na

kontinuirani kukuruz. U literaturnom pregledu koji su objavili Liebman i Dyck (1993.) u

78 % slučajeva primjena plodoreda rezultirala je manjom gustoćom ponika korova u

odnosu na monokulture (vremenske) usjeva, dok je gustoća sjemenki bila u 75 % slučajeva

manja kod plodoreda u odnosu na vremensku monokulturu.

Obogaćivanje plodoreda usjevima koji smanjuju zakorovljenost u slijedećim usjevima

takoĎer se moţe smatrati taktikom u borbi protiv korova. Tako su Entz i sur. (1995., cit.

Schoofs i Entz, 2000.) ustanovili da je kod 84 % zapadnokanadskih proizvoĎača

uključivanje lucerne u plodored smanjilo zakorovljenost u narednim usjevima. Dobro je

poznato da usjevi lucerne za sijeno potiskuju korove poput divlje zobi (Avena fatua L.),

poljskog osjaka (Cirsium arvense L.) (Hodgson 1958.; Ominski i sur., 1999., cit. Schoofs i

Entz, 2000.), i divljeg prosa (Panicum miliaceum L.) (Harvey i McNevin, 1990., cit.

Schoofs i Entz, 2000.). Potiskivanje korova od strane lucerne pripisuje se kompetitivnosti

usjeva i košnom reţimu korištenja (Ominski i sur., 1999., cit. Schoofs i Entz, 2000.).

Nadalje, Einhellig i sur. (1989.) su u Nebraski ustanovili da je predusjev sirka zrnaša

(Sorghum bicolor L.) imao za posljedicu četiri puta manju zakorovljenost usjeva u

slijedećoj godini u odnosu na predusjev kukuruz ili soju. Inhibitorni učinci sirka zrnaša

prvenstveno su se očitovali na širokolisnim korovima, i bili su najčešće bez utjecaja na

travne korove. Inhibitorne učinke sirka na korove objasnili su alelopatijom, tj. izlučivanjem

sorgoelona u tlo i posljedičnom inhibicijom klijanja korovskog sjemena. Forney i sur.

(1985.) su istraţivali utjecaj predusjeva hibrida krmnog sirka i sudanske trave na pojavu

korova u slijedećoj mladoj lucerni nakon kasnoljetne no-till sjetve u Virginiji (SAD) jer je

već od prije bilo poznato da ljetni krmni meĎuusjevi poput sudanske trave i krmnog prosa

pomaţu stvaranju mekog sjetvenog sloja i smanjuju zakorovljenost (Baylor, 1970., cit.

Forney i sur., 1985.). U većini pokusnih kombinacija Forney i sur. (1985.) dobili su barem

dvostruko manji broj poniklih korova u mladoj lucerni u plodoredu nakon ljetnog krmnog

meĎuusjeva hibrida sirka i sudanske trave nego kada je tijekom ljeta tlo bilo bez travnog

meĎuusjeva. TakoĎer, raţ kao pred-predusjev hibridu sirka i sudanske trave imala je za

posljedicu nekoliko puta manju masu korova u mladoj lucerni u odnosu na crvenu djetelinu

(Trifolium pratense L.) ili vlasulju trstikastu (Festuca arundinacea L.) kao pred-

predusjeve. S obzirom da se sirak i sudanska trava prvenstveno koriste kao krmne kulture,

za očekivati vrlo izgledno uključivanje ovih kultura u plodored i zbog očekivanih utjecaja

na smanjenje zakorovljenosti proizvodnih površina. TakoĎer, na temelju rezultata Forneya

i sur. (1985.) za očekivati je smanjenje korovskih populacija u plodoredima koji uključuju

raţ, koja se takoĎer moţe iskoristiti kao vrijedna jesenska, zimska ili ranoproljetna ispaša

te proljetna košena voluminozna krma ili kao zrno nakon ljetne ţetve.

Nadalje, prema pregledu povijesnih izvještaja u SAD-u koje je dao West (2008.), konoplja

(Canabis sativa L.) se pokazala kao usjev koji najbolje iskorjenjuje višegodišnje rizomske

korove, poput trave Elimus repens i glavočike Cyrsium arvense L. Ipak, što se tiče

primjene konoplje u svrhu čišćenja parcele od višegodišnjih korova, treba imati na umu da

ona predstavlja vrlo interesantnu opciju ako će nadzemna masa posluţiti za prodaju.

MeĎutim, ako se njena ogromna količina nadzemne mase nakon vegetacije nema kamo

odvesti, tada moţe predstavljati problem kod sitnjenja i zaoravanja. MeĎu povijesno

vaţnim usjevima „čistačima― od korova nalazi se i krumpir (Bond i sur., 2003.) koji je

obično ostavljao tlo čisto od korova, vjerojatno zbog dobre kompeticije spram korova u

uvjetima prosječno savjesnog gospodara.

3.2.2 Rok sjetve

OdgaĎanje sjetve jarih usjeva je uobičajeno kod ekoloških proizvoĎača (Curran, 2004.).

Ovakvim kašnjenjem sjetve ţrtvuje se nešto potencijala rodnosti, ali se istovremeno kulturi

omogućuje brţe nicanje i start u uvjetima toplijega tla. Veća količina poniklih korova do

ovako kasnije predsjetvene pripreme biti će uništena predsjetvenom pripremom, što

doprinosi smanjenju zalihe klijavih sjemenki korova u sjetvenom sloju.

Utjecaj odgaĎanja roka sjetve kod ozime pšenice ispitao je Rasmussen (2004.) u Danskoj i

ustanovio smanjenje zakorovljenosti usjeva kod kasnije sjetve u odnosu na raniju.

Smanjenje prinosa pšenice u odnosu na raniju sjetvu nije bilo konzistentno u svim

ispitanim okolišima.

Za očekivati je da ova mjera ima slabiju učinkovitost na toploljubive krupnosjemene

korove u jarim usjevima širokog meĎurednog razmaka. MeĎu te „otporne― korove ubrajaju

se teofrastov mračnjak (Abuthylon theophrastii L.), čičak (Xanthium strumarium L.) i

smrdulja (Datura stramonium L.) jer njihove krupne sjemenke daju snaţnu klicu koja niče

s relativno velikih dubina tla, a nicanje im je produţeno kroz cijeli topli dio godine (dr.

Ranko Gantner, osobna komunikacija, neobjavljeni podaci).

3.2.3. Laţna predsjetvena priprema

Često primjenjivana agrotehnička mjera zaštite od korova jest primjena lažne predsjetvene

pripreme (eng. false or stale seedbed) koja podrazumijeva predsjetvenu pripremu nekoliko

dana do nekoliko tjedana prije sjetve usjeva (Johnson i Mullinix, 1995.) s ciljem stvaranja

uvjeta pogodnih za klijanje i nicanje korova, što će isprovocirati masovnije nicanje korova

prije prave predsjetvene pripreme. Ponikli korovi se tada mehanički uništavaju pravom

predsjetvenom pripremom, netom prije sjetve usjeva. Ova strategija ima za cilj (barem

djelomice) iscrpiti zalihu klijavih sjemenki korova u sjetvenom sloju. Učinkovitost mjere

uvelike ovisi o vlazi i temperaturi tla (Roberts i Potter, 1980.) jer u nepovoljnim uvjetima

nicanje korova znatno kasni, a time je smanjena mogućnost njihovog uništavanja. Kako bi

mjera dala što bolje rezultate, uništavanje korova, tj. prava predsjetvena priprema treba biti

što više odgoĎena (Bond i Baker, 1990., cit. Bond i sur., 2003.), što se moţe kositi s

interesom sjetve u optimalnom agrotehničkom roku. Prema Blakeu (1990., cit. Bond i sur.,

2003.), kod provoĎenja prave predsjetvene pripreme vaţno je ne zahvaćati u tlo dublje od 2

cm kako ne bi u površinski sloj donijeli novu količinu klijavih sjemenki iz dubljih slojeva

tla.

Za očekivati je da ova mjera, kao i prethodna, ima slabiju učinkovitost na toploljubive

krupnosjemene korove (dr. Ranko Gantner, osobna komunikacija, neobjavljeni podaci).

3.2.4. Uzgoj zdruţenih usjeva

Lucerna (Medicago sativa L.) nakon sjetve ima spor rast i razvoj što omogućuje korovima

da zauzmu značajan dio prostora meĎu poniklom lucernom. Prema Canevariju i sur.

(2000.) zob (Avena sativa L.) popunjava prazna mjesta izmeĎu ponikle lucerne i takmiči se

s brojnim korovima. Zbog toga se odavna koristi kao zdruţeni usjev (eng. companion

crop) lucerni, i to s ciljem potiskivanja korova i sprečavanja erozije tijekom zasnivanja

lucerišta. Obično se time dobiva i veći prinos prvog otkosa lucerišta. MeĎutim, zob je vrlo

kompetitivna vrsta tako da moţe smanjiti gustoću sklopa lucerne ako je zob zasijana

prerano ili pregusto. Prema istim autorima sjetva zdruţenog usjeva lucerne i zobi je

dvofazni proces zbog razlike u veličini sjemena lucerne i zobi. Preporuka je prvo

raspodijeliti (razbacati) sjeme zobi po tlu pa unijeti u tlo drljačom ili tanjuračom, a zatim

posijati lucernu u normalnom sklopu. Pravilna gustoća sjetve zobi je vaţna zbog postizanja

većeg prinosa prvog otkosa i zbog potiskivanja korova ali i izbjegavanja štetnih posljedica

za sklop lucerne. Norme sjetve iznad 22 kg/ha zobi oštetiti će sklop lucerne, dok kod normi

sjetve ispod 9 kg/ha izostaju učinci na povećanje prinosa i potiskivanja korova. Zbog toga

Canevari i sur. (2000.) preporučuju normu sjetve zobi od 9 do 18 kg/ha. TakoĎer

preporučuje ne gnojiti dušikom takav zdruţeni usjev jer bi isto moglo dovesti do povećanja

kompetitivnosti zobi. Zob se pri zasnivanju lucerišta moţe koristiti i u rano-jesenskom i u

proljetnom roku sjetve. Poţeljno je koristiti srednje-visoke sorte zobi jer visoke sorte

polijeţu u proljeće te tako ometaju razvoj lucerne. Kod pravilno primijenjene norme sjetve

zobi (<22kg/ha) moţe se očekivati porast prinosa sijena prvog otkos za 2,2 do 5,6 t/ha, ali i

smanjenje prinosa sijena lucerne u drugom otkosu za 0,2 do 1,8 t/ha i u trećem otkosu za

0,2 do 0,7 t/ha u odnosu na čistu sjetvu lucerne. Kod četvrtog otkosa prinosi obje varijante

bi se trebali izjednačiti. Raniji rok košnje prvog porasta daje manji prinos prvog otkosa ali

veću kvalitetu i smanjeno potiskivanje razvoja lucerne. Ako se uoči polijeganje zobi,

košnju je potrebno odmah obaviti te sijeno čim prije odvesti s polja. Što se tiče zaštite od

erozije vjetrom, visoka biljka zobi usporava brzinu vjetra pri tlu i time i eroziju. Što se tiče

zaštite od erozije vodom, biljna masa zobi usporava kapljice kiše prije udara u tlo, a brţi

razvoj korijena bolje povezuje tlo, tako na dva načina smanjujući eroziju vodom.

Uzgojem zdruţenog usjeva ozime pšenice i ozimog graška za voluminoznu krmu postiţe

se izvrsna kompetitivnost usjeva u odnosu na korove tako da nije potrebna intervencija u

zaštiti od korova (Gantner i sur., 2009.). Uzgoj graha kao meĎuusjeva u kukuruzu smanjio

je zakorovljenost i povećao prinos kukuruza u Keniji (Maina i Drennan, 1996.).

3.2.5. Sjetva sorti s bujnijim početnim porastom i sjetva krupnijeg sjemena

U pogledu izbora kultivara, tradicionalni visoki kultivari strnih ţitarica pokazuju manju

pojavu korova u odnosu na moderne niţe kultivare (Easson i Courtney, 1989., Grundy i

sur., 1993., cit. Bond i Grundy, 2003.), što se objašnjava boljim zasjenjivanjem tla i

posljedično manjim nicanjem i slabijim razvojem korova. Brzina ranog porasta kod nekih

kultivara smatra se vaţnim činiteljem u kompetentnosti usjeva spram korova (Richards i

Whytstock, 1993.), a krupnije sjeme usjeva moţe poboljšati rano zasnivanje usjeva i

posljedično veću kompetitivnost spram korova (de Lucas Bueno i Froud-Williams, 1996.,

cit. Bond i Grundy, 2003.). Prema poljskoj observaciji ranog porasta tradicionalne sorte

pšenice „Trittauer Goldkorn― (njemačka tradicionalna sorta) i pet modernih niskih sorata

pšenice u jesen 2014. u Tenji (dr. Ranko Gantner, osobna komunikacija, neobjavljeni

podaci) bio je uočljiv znatno brţi rani porast tradicionalne sorte u odnosu na moderne

sorte. Tradicionalna sorta je unatoč istome roku sjetve, tri tjedna nakon sjetve razvila 3

lista dok su moderne sorte bile pokazale 1 do 2 lista. Dakle, brţi početni porast

tradicionalnih pšenica mogao bi doprinijeti boljoj kompeticiji usjeva u odnosu na korove.

Gušćim sklopom u sjetvi strnih ţita dolazi do potiskivanja korova (Welsh i sur., 2002, cit.

Bond i sur., 2003.).

3.2.6. Reţim košnje

Kao nekemijske mjere suzbijanja korova u lucerni preporučene su košnja kod visine oko

30 cm i drljanje (Stjepanović i sur., 2009). Kosidba mladog usjeva lucerne nije

preporučljiva do cvatnje lucerne ali u slučaju velike zakorovljenosti nuţna je. Tu radnju

treba obaviti po mogućnosti kada lucerna dosegne visinu od barem 30 cm. Visina kosidbe

treba biti 8 do 10 cm od tla kako bi se lucerna što brţe obnovila jer ona u slijedećem

porastu, ako su povoljni uvjeti, raste brţe od većine korova. Ta mjera, ovisno o vrsti

korova i početnoj zakorovljenosti, u narednom porastu smanjuje udio korova u prinosu za

40 do 60 %. Drljanje se obično provodi krajem zime, teţim drljačama koje razrahljuju i

prozračuju tlo te uništavaju jedan dio korovskih biljaka.

3.3. Mehaničke mjere zaštite od korova

3.3.1. Primjena lančaste drljače nakon sjetve, a prije nicanja usjeva

Termin zaštite nakon sjetve, a prije nicanja usjeva prikladan je za primjenu lančaste drljače

pljevilice (Lampkin, 1990.) koja se vuče po površini tla i vrlo plitko zadire u tlo,

uništavajući ponikle korove i korove koji su pustili klicu blizu površine tla, a još nisu nikli.

Cilj drljanja u ovom terminu je dati usjevu prednost u razvoju u odnosu na korove, što će

omogućiti veću selektivnost kasnijih mjera zaštite drljanjem. I ovdje je suho vrijeme vaţno

za uspjeh suzbijanja, a za provociranje ranog ponika korova koji bi se suzbili ovom

mjerom potrebna je prikladna vlaga tla.

3.3.2. MeĎuredna kultivacija nakon nicanja usjeva

MeĎuredna kultivacija vučenim kultivatorima s pasivnim radnim organima u obliku

motičica naširoko je primjenjivana selektivna mjera mehaničkog suzbijanja korova

(Rasmussen, 1993), prikladna za suzbijanje korova razvijenih u meĎurednom prostoru.

Selektivnost ove mjere ovisi o stalnosti meĎurednog razmaka kulture i preciznosti voĎenja

stroja izmeĎu redova okopavine (Bond i Grundy, 2001.). Učinkovitost suzbijanja korova

ovisi o strukturi sjetvenog sloja (busavo tlo smanjuje učinkovitost, a fina ravna površina

povećava, Mattsson i sur., 1990., Bond i Grundy, 2001.), brzini kretanja, dubini prodiranja

motičice u tlo (2,5 cm je dovoljno, Terpstra i Kouwenhoven, 1981.), i o tipu rasta korova.

Učinkovitost suzbijanja korova niklih iz sjemena je obično visoka, dok je relativno slabija

na ukorijenjene višegodišnje korove, zbog njihovog lakšeg oporavka. Primjenom

meĎuredne kultivacije prostor unutar reda kulture ostaje nezaštićen, osim kod primjene

meĎuredne kultivacije sa zagrtanjem (motičice kultivatora imaju dodatak za zagrtanje).

Učinak zaštite u meĎurednom prostoru (oko 90 %, Terpstra i Kouwenhoven, 1981.)

proizlazi od odsijecanja korovskih biljaka, njihovog pokrivanja tlom ili isušivanja na

površini tla, a suzbijanje unutar reda kulture proizlazi samo iz pokrivanja poniklih korova

tlom. Prema Terpstri i Kouwenhovenu (1981.), sloj tla debljine 1,5 cm bio je dovoljan za

uništavanje malih biljčica korova pokrivanjem. Suho vrijeme nakon kultivacije doprinosi

učinkovitosti suzbijanja, dok vlaţenje neposredno nakon kultivacije (Terpstra i

Kouwenhoven, 1981.) smanjuje učinke. Površina usjeva koja se tretira meĎurednom

kultivacijom moţe se povećati kvadratnim rasporedom vegetacijskog prostora meĎu

biljkama usjeva pri čemu se kultivacija vrši u 2 unakrsna prolaska stroja (Kouwenhoven et

al., 1991.; Kouwenhoven, 1994.; 1997.). Za suzbijanje jače razvijenih korova, prikladniji

su meĎuredni kultivatori s aktivnim radnim organima pogonjenim od traktora, poput

meĎurednih freza (dr. Ranko Gantner, osobna komunikacija, neobjavljeni podaci).

3.3.3. Drljanje drljačom pljevilicom nakon nicanja usjeva

Mehaničko suzbijanje korova u usjevima gustog sklopa (strna ţita, smjese graška i strnih

ţita) često se postiţe korištenjem drljača pljevilica. Termin ovakve zaštite je nakon nicanja

usjeva i korova. UreĎaj koji se primjenjuje je zupčasta drljača pljevilica koja obraĎuje

cijelu površinu tla i selektivna je prema ţitaricama nakon faze 3 razvijena lista

(Rasmussen, 1994, cit. Bond i sur., 2003). Ova mjera suzbija ponikle korove u ranim

stadijima razvoja, i to u većoj mjeri pokrivanjem tlom nego čupanjem. Selektivnost

plijevljenja zupčastim drljačama pljevilicama je veća kada usjev ima razvojnu prednost u

odnosu na korove (Rasmussen i Svenningsen, 1995.). Zupčasta drljača pljevilica s

fleksibilnim zupcima (flexi-tines) selektivna je u fazi kasnog busanja, kada gusto lišće

ţitarica prisiljava zupce na kretanje izmeĎu redova usjeva (Rasmussen, 1994, cit. Bond i

sur., 2003). Prema rezultatima Welsha i sur. (1997), korovi koji razvijaju jači vretenasti

korijen (poljski mak, Papaver rhoeas L., i pastirska torbica, Capsella bursa-pastoris L.)

lakše se suzbijaju u jesenskom roku (tj. u ranijim razvojnim fazama korova), dok se korovi

plitkog korijena (mišjakinja, Stellaria media L., i broćika priljepača, Gallium aparine L.)

lakše suzbijaju u proljetnom roku, kada imaju više lisne mase koja bi se zakačila za zupce

drljače pljevilice. Ipak, prema Steinmannu i Gerowittu (1993.), najveći učinak suzbijanja

G. aparine dobiven je kombinacijom ranog i kasnog drljanja.

3.4. Malčiranje i pokrovni usjevi

Istraţivanja ţivih i uništenih (odn. mrtvih) malčeva pokazala su mogućnosti visoke

učinkovitosti u zaštiti oraničnih usjeva od korova. Za postizanje ţeljenih učinaka pokazalo

se potrebnim uskladiti odreĎeni krmni usjev s vrstom pokrovnog usjeva za malčiranje,

načinom malčiranja (ţivi, mrtvi površinski, mrtvi inkorporirani = sinonim: sideracija),

rokovima zasnivanja pokrovnog usjeva i krmnog usjeva te rokom uništavanja pokrovnog

usjeva. Što se tiče proizvoĎača krmnog bilja, vjerojatno će se pri odlučivanju o primjeni

malčiranja, preispitati da li im je biljna masa pokrovnog usjeva za malčiranje interesantnija

kao krma ili kao sredstvo zaštite od korova.

3.4.1. Ţivi malčevi

Bijela djetelina (Trifolium arvense L.) kao ţivi malč u kukuruzu, pokazala je promjenjivu

učinkovitost suzbijanja korova i kompeticiju s kukuruzom. Mohler (1991) i Abdin i sur.

(2000) postigli su slabe efekte suzbijanja korova jer su bijelu djetelinu sijali istovremeno sa

sjetvom kukuruza ili nakon sjetve kukuruza, tako da je bijela djetelina svojim relativno

sporim razvojem pokazala slabu kompeticijsku sposobnost prema korovima. Suprotne

rezultate dobili su Galloway i Weston (1996), u Kentucky-u (SAD) pri sjetvi ladino

djeteline (Trifolium pratense) početkom oţujka, a sjetvom kukuruza šećerca 30. lipnja.

Primjenom ţivog malča ladino djeteline postigli su značajno manju suhu tvar korova (oko

22 g/m2) u odnosu na kontrolu – golo tlo (oko 80 g/m

2), u terminu 4 tjedna nakon sjetve

kukuruza. Ladino djetelina se pokazala kao agresivni konkurent kukuruzu šećercu, sa

znatno manjim prinosom klipa (6,5 t/ha) u odnosu na kontrolu (8 t/ha). Vjerojatno bi u

sličnom roku sjetve bijela djetelina, kao manje prodorna, manje konkurirala kukuruzu.

Potrebno je napomenuti da je ladino djetelina 2 tjedna prije sjetve kukuruza bila

„usporena― glifosatom (1,8 kg/ha) kako bi joj se smanjila kompeticijska sposobnost. Za

primjenu u ekološkoj proizvodnji, svakako bi trebalo ispitati košnju umjesto primjene

herbicida kao mjeru „usporavanja― podusjeva u ranim fazama glavnog usjeva. Značajna

prednost bijele djeteline kao ţivog malča je njen višegodišnji vijek kao podusjeva, što

izostavlja potrebu za svakogodišnjom sjetvom (Hartwig i Ammon, 2002). Bijela djetelina

bi vjerojatno svojim niskim habitusom mogla biti prikladan podusjev i u ozimim strnim

ţitima za voluminoznu krmu, meĎutim, trebalo bi provjeriti njenu kompeticiju s glavnim

usjevom. Dlakava grahorica (Vicia villosa, zasijana u prethodnu jesen) se takoĎer pokazala

kao učinkoviti ţivi malč u kukuruzu, s prosječnim smanjenjem biomase korova za 58 – 96

% u odnosu na kontrolu i neznačajnom kompeticijom s kukuruzom sijanim od sredine

cvatnje grahorice (sredina svibnja, Nebraska, Hoffman i sur., 1993), meĎutim, kod ranije

sjetve kukuruza (u travnju) smanjila je prinos kukuruza za 76 %. Košnja grahorice

početkom pupanja nije bila učinkovita u smanjivanju kompetentnosti grahorice prema

kukuruzu, niti je mrtva masa grahorice značajno smanjivala pojavu korova. Slab učinak

zaštite ozime pšenice primjenom ţivog malča (podusjeva) kineske grahorice (Astragalus

sinicus L.) dobila je Samrajeewa i sur. (2000) u Gifu (Japan). U istom pokusu, na varijanti

minimalne obrade tla, malčiranjem je postignuto povećanje prinosa pšenice na razinu

konvencionalne obrade.

3.4.2. Površinski mrtvi malčevi

Mrtvi malčevi od pokošene biljne mase koja ostaje na površini tla, takoĎer su se pokazali

učinkoviti u suzbijanju korova. Kod Creamera i sur. (1997), najboljim vrstama za

malčiranje protiv korova pokazale su se raţ, ječam, inkarnatka (Trifolium incarnatum) i

dlakava grahorica (Vicia villosa) jer su nakon sjetve brzo ponikle i zatvorile sklop, dobro

prezimjele, bile kompetetivne s drugim vrstama, proizvele dovoljno biomase i bile lako

uništene košnjom u fazi cvatnje, što je vaţno sa stajališta kompetetivnosti prema glavnom

usjevu u kojem se koriste. Navedene vrste su ispitivane u Ohiu (SAD), u raznim smjesama,

s ukupno 13 biljnih vrsta, a biljna masa im je za malčiranje košena u drugoj polovici

svibnja. Učinkovitost svih ispitivanih smjesa u suzbijanju korova je varirala od visoke

(pokrovnost tla korovima 1 %) do niske (pokrovnost tla korovima 91 %), meĎutim, smjesa

navedenih najboljih vrsta, u usjevu presaĎene rajčice, pokazala se jednako učinkovitom

kao i primjena herbicida (Creamer i sur., 1996).

Putnam i sur. (1983) su za neke mrtve malčeve ispitali spektar djelovanja (obuhvat

korovnih vrsta na koje djeluju) i selektivnost (odsustvo negativnog učinka na glavni usjev

u kojem se primjenjuju). Tako su za ostatke biljne mase raţi na površini tla ustanovili

herbicidno djelovanje na korovne vrste Ambrosia artemisifolia, Amaranthus retroflexus,

Portulaca oleracea i Setaria viridis. Inhibiciju klijanja korova u plitkom površinskom sloju

tla objasnili su ispuštanjem alelokemikalija iz raspadajućeg tkiva ţitarica. U radu su naveli

da se inhibicija gubi kada se biljni ostaci izmiješaju s tlom. Selektivnost herbicidnih

malčeva od mrtve biljne mase ozime pšenice, raţi i ječma, pa čak i stimulativno djelovanje

na prinos, utvrdili su prema glavnim usjevima kukuruza, graška, graha i mrkve. Princip

selektivnosti objasnili su dubljim poloţajem krupnosjemenih kultura u odnosu na plitki sloj

tla u kojem se nalaze alelokemikalije iz ţitarica, dok za prikazanu selektivnosti prema

mrkvi nisu ponudili objašnjenje. Utvrdili su (u Michiganu, SAD) da se učinkovita (ali ne i

potpuna) zaštita termofilnih usjeva (kukuruz, mahunarke i dr.) moţe postići malčiranjem

navedenim ozimim strnim ţitima (pojava biomase korova 16 do 35 % u odnosu na pojavu

na kontroli), dok je za usjeve ranijih proljetnih rokova sjetve, poput jarog graška,

prikladnije odabrati mrtve malčeve od mrazom uništene biljne mase sudanske trave

(Sorghum sudanense) i jare zobi, zasijane u kasno ljeto prethodne godine. Za očekivati je

da bi se takvim malčiranjem postigla izvjesna zaštita lucerne i djetelina sijanih u rano

proljeće. Potiskivanje pojave korova u jesenskom poniku lucerne, zasijane u biljne ostatke

sudanske trave, zamijetili su Forney i sur. (1985).

Neprikladnost ozimih strnih ţita za malčiranje ranoproljetnih usjeva (grašak, djeteline,

stočna repa) leţi u relativno kasnoj tvorbi značajnije količine biljne mase pokrovnog

usjeva, tek u svibnju, i mogućnosti regeneracije pokošenog pokrovnog usjeva sve do faze

cvatnje ţitarica (Creamer i sur., 1997), kada već proĎu optimalni rokovi sjetve glavnih

jarih usjeva. Smeda i Weller (1996) su u Indiani (SAD) utvrdili da je uništavanje

pokrovnog usjeva raţi potrebno obaviti vremenski što bliţe terminu zasnivanja glavnog

usjeva, za ostvarenje visoke učinkovitosti suzbijanja korova, čime se moţe postići

smanjenje zakorovljenosti veće od 81 % u odnosu na kontrolu (golo tlo), mjereno do 8

tjedana od zasnivanja glavnog usjeva. Vremenski mnogo ranijim uništavanjem pokrovnog

usjeva postigli su znatno slabiju zaštitu glavnog usjeva rajčice. Prinos glavnog usjeva bio

je u odreĎenim okolišima povećan primjenom mrtvog malča raţi.

MeĎu, na mraz osjetljive pokrovne usjeve za malčiranje, pored jare zobi i sudanske trave

(Putnam i sur., 1983), svakako treba ubrojiti i heljdu (Stute, 2000) i toploljubivu

mahunarku Vigna unguiculata L. Komparativna prednost na mraz osjetljivih pokrovnih

usjeva je što ih ne treba mehanički uništavati prije zasnivanja glavnog usjeva (Stute,

2000.), već je dovoljno samo no-till sijačicom usijati glavni jari usjev. Za očekivati je da bi

malč od heljde omogućio izvjesnu zaštitu lucerne i djetelina sijanih u kasnoljetnom ili

ranoproljetnom terminu, odnosno strnih ţita sijanih u jesenskom terminu. U prilog tome

dolazi utvrĎeno alelopatsko djelovanje nadzemne biljne mase heljde (Fagopyrum tataricum

L.) na klijance nekih biljnih vrsta (Iqbal i sur., 2005). Vrstu V. unguiculata, Hutchinson i

McGiffen (2000) su vrlo uspješno koristili u Kaliforniji (SAD). Naime, početkom srpnja

zasijanu i navodnjavanu V. unguiculata, uništili su košnjom na razini tla u rujnu i

primjenom njenog mrtvog malča postigli smanjenje brojnosti korova u susljednom usjevu

paprike za 80 do 90 % te smanjenje biomase korova za 67 do 90 % u odnosu na kontrolu.

Zaštita protiv korova bila je učinkovita 3 mjeseca, a primijenjeni malč pokazao je

stimulativno djelovanje na prinos glavnog usjeva paprike.

Prema gore navedenim rezultatima prethodnih autora, za očekivati je da bi u toploljubivim

krmnim okopavinama krupnoga sjemena, poput silaţnog kukuruza, sirka i soje, primjena

mrtvih malčeva ozimih ţitarica, košnjom u njihovoj cvatnji (svibanj) mogla pruţiti visok

nivo zaštite od korova prvih nekoliko mjeseci vegetacije. Nešto ranije zasnivanje glavnog

usjeva (kraj travnja) moglo bi se provesti primjenom u tlo inkorporiranog malča od ozime

uljane repice, ali bi bilo bi potrebno provjeriti selektivnost prema krmnim usjevima te

učinkovitost repice kao površinskog mrtvog malča. Za jaru okopavinu poput stočne repe

takoĎer nije provjerena selektivnost malčeva od strnih ţita i uljane repice, dok se u stočnoj

mrkvi moţe očekivati selektivnost strnih ţita (Putnam i sur., 1983). Za zaštitu krmnih

usjeva s ranoproljetnim rokom sjetve (grašak, stočna repa i mrkva, početkom oţujka), bilo

bi moguće koristiti mrtve malčeve od, na mraz osjetljivih pokrovnih usjeva, zasijanih u

ljeto prethodne godine, poput sudanske trave, jare zobi (Putnam i sur., 1983), heljde (Stute,

2000) ili termofilnih mahunarki poput V. unguiculata L. i grahova penjača (Phaseolus

vulgaris L.) u smjesi s nosačima poput sudanske trave, uz potrebu provjere selektivnosti.

Primjena ţivih malčeva, poput podusjeva bijele djeteline i dlakave grahorice prikladna je u

usjevima visokog habitusa, silaţnom kukuruzu i sirku, a moguće je da bi bila prikladna i u

ozimim strnim ţitima za voluminoznu krmu. Sjetva glavnih usjeva u tlo sa ţivim ili

mrtvim malčem zahtijeva upotrebu sijačice s prikladnim (diskosnim) ulagačima sjemena.

3.4.3. U tlo inkorporirani mrtvi malčevi (sideracija)

Učinkovito suzbijanje korova postignuto je i s u tlo inkorporiranim malčevima. Boydston i

Hang (1995) su u Washingtonu (SAD), u proljeće, pred samu sadnju glavnog usjeva

krumpira (22. travnja), plitkom inkorporacijom biljne mase ozime uljane repice (zasijane u

kolovozu prethodne godine) postigli prosječnu zakorovljenost (u prvoj godini ispitivanja)

od 9 biljaka/m2 početkom srpnja, s ukupnom suhom tvari 14 g/m

2 krajem vegetacije

krumpira, dok je na kontroli bio prosječno 61 korov/m2 sa suhom tvari 386 g/m

2. U drugoj

godini ispitivanja postigli su slab učinak takvog malčiranja (smanjenje zakorovljenosti tek

oko 50 %) jer je do vremena inkorporacije stvorena mala nadzemna masa uljane repice. Uz

primjenu inkorporiranog malča uljane repice bili su povezani značajno veći prinosi

krumpira (17 do 25 %) što su autori objasnili fumigantnim djelovanjem produkata

raspadanja biljne mase uljane repice na patogene u tlu. U paralelnom pokusu u zaštićenom

prostoru potvrdili su alelopatsko djelovanje u tlo inkorporirane mase uljane repice na

klijavost sjemenki korova Solanum sarrachoides Sendtner, koja je bila smanjena 90 %.

Treba naglasiti da su u pokusu koristili visoko-glukozinolatnu sortu Jupiter. Nešto slabije

rezultate na luku, mjerene 55 do 75 dana od sjetve glavnog usjeva, postigli su Wang i sur.

(2008) u Michiganu (SAD), predzimskom inkorporacijom pokrovnog usjeva gorušice

(Sinapis alba), s prosječno 83 korova/m2 i 10,7 g/m

2 suhe tvari, nasuprot kontroli sa 175

korova/m2 i 15,8 g/m

2 suhe tvari. Učinak zaštite ocijenili su nedovoljnim, ali su otkrili

povoljan učinak na ostvarenje sklopa i prinos luka. Slabiji učinak zaštite mogao je biti

posljedica velikog vremenskog razmaka izmeĎu uništavanja pokrovnog usjeva i zasnivanja

glavnog usjeva (Smeda i Weller, 1996).

3.5. Napasivanje kao sredstvo suzbijanja korova

Prema Popayu i Fieldu (1996.), da bi se napasivanje moglo koristiti kao sredstvo suzbijanja

korova, neophodno je imati dostupne ţivotinje za ispašu i mogućnost njihovog ograĎivanja

na ciljanoj površini kako bi se mogao prilagoditi intenzitet ispaše. U suštini, suzbijanje

korova provodi se kontroliranim napasivanjem – tj. koncentracijom stoke na zakorovljenoj

površini u odreĎenim stadijima razvoja korova, te rasterećenjem pašnjaka za potrebno

vrijeme regeneracije korisnih biljaka.

Prema istim autorima, konji i goveda svojim kopitima i papcima ostavljaju rupe u tratini

koje su pogodne za invaziju korovskih vrsta, i još k tome su izbirljivi pri ispaši –

izbjegavaju korove i manje palatabilne vrste. Ovce pasu ravnomjernije, ali još uvijek mogu

biti izbirljive izbjegavajući bodljikavu vegetaciju. Koze pasu ravnomjerno, od vrha trava

prema dolje, s preferiranjem vlaknaste vegetacije, a ne odbija ih bodljikavi biljni materijal.

Koze mogu suzbijati bilo koju vrstu šipraţja zbog sposobnosti penjanja i lomljenja grana.

Kada se ţivotinje koriste kao sredstvo suzbijanja korova, često se ogradama i povećanom

brojnošću prisiljavaju (uslijed gladi) popasti najmanje palatabilne korovske vrste do razine

koja će imati za posljedicu potiskivanje istih korovskih vrsta iz tratine. Takvo napasivanje

moţe imati za posljedicu sniţenu proizvodnost upotrijebljenih ţivotinja za vrijeme

suzbijanja korova. Zbog toga se takva skupina ţivotinja obično naziva „ţrtvovano― stado, i

u njega se najčešće uzimaju stare ovce ili beskorisne koze.

Ispaša samo jednom vrstom stoke, npr. govedima, dovodi do posebnih problema s

korovima zbog izbirljivosti goveda. UvoĎenje nove različite vrste stoke moţe pomoći

suzbijanju korovnih vrsta koje su postale prevladavajuće. Npr. ovce će suzbijati nakon

goveda i konja preostale Ranunculus spp., Echium plantagineum L. i Senecio jacobea L.,

goveda će suzbijati paprat (Pteridium spp.) koji ostave ovce, a koze će suzbijati osjake i

šipraţje koje ostavi druga stoka (Radcliffe, 1982., Rolson i sur., 1982.; cit. Popay i Field,

1996.). U nekim okolnostima različite vrste stoke se mogu napasivati zajedno. Tako ovce

mogu suzbijati dragušac (Senecio spp.) a koze mogu suzbijati osjak (Cirsium arvense L.)

bez ozbiljnog narušavanja proizvodnosti goveda (Betteridge i sur., 1994., Thomson i

Power, 1993.; cit. Popay i Field, 1996.). U nekim okolnostima proizvodnost goveda moţe

biti stvarno povećana takvim napasivanjem zbog suzbijanja korova, i djelomično zbog

preferencije koza prema travama više nego prema djetelinama.

3.6. Biljni ekstrakti

Vodena iscrpina (ekstrakt) zrele biljke sirka se od 1997. ispituje kao herbicidno sredstvo

(Cheema i sur., 1997.; Khaliq i sur., 1999., cit. Chema i sur. 2000.a) pod nazivom sorgaab.

Cheema i sur. (2000.a) su u Pakistanu ispitivali učinke primjene različitih koncentracija (5

% w/v i 10 % w/v) i učestalosti primjena sorgaaba (1 prskanje, 2 prskanja, 3 prskanja i 4

prskanja) na zakorovljenost i prinos pšenice. Ustanovili su da je učinak suzbijanja korova u

pšenici bio veći kod primjene jače koncentracije sorgaaba (10 % w/v) i kod većeg broja

primjena u vremenski duţem rasponu (30+50 dana nakon sjetve, te kod 30+40+50 dana i

30+40+50+60 dana nakon sjetve) u odnosu na jednokratnu (30 dana nakon sjetve) ili

dvokratnu primjenu (30 + 40 dana nakon sjetve). Učinak smanjenja svjeţe mase korova u

odnosu na kontrolu je bio izmeĎu -2,63 % i -41,73 %, ovisno o ispitivanoj varijanti, dok je

učinak zaštite herbicidom Isoproturon bio -73,53 %. Primjena sorgaaba imala je za

posljedicu povećanje prinosa zrna pšenice 10,6 % do 21,3 % u odnosu na nezaštićenu

kontrolu, dok je primjena Isoproturona povećala prinos za 40 % u odnosu na kontrolu.

Cheema i sur. (2000.b) ispitivali su primjenu sorgaaba u usjevu krupnozrne mahunarke

Vigna mungo L. u Pakistanu. Trokratna primjena sorgaaba (15+30+45 dana nakon sjetve)

imala je za posljedicu 60 do 70 % smanjenje suhe mase korova Cyperus rotundus L.,

Convolvulus arvensis L. i Portulaca oleracea L. u odnosu na nezaštićenu kontrolu dok na

korov Trianthema portulacastrum nije bilo značajnog efekta. Primjena sorgaaba imala je

za posljedicu povećane prinosa zrna od 19 % u odnosu na nezaštićenu kontrolu, dok je

ručno okopavanje imalo povećanje prinosa od 22 % u odnosu na kontrolu. Zbog navedenih

učinaka vodene iscrpine sirka bilo bi korisno isto ispitati i u uvjetima Republike Hrvatske

na različitim usjevima krmnog bilja.

MeĎu herbicidnim biljnim ekstraktima, prema Raloff Janeti (2007.) vrijedilo bi ispitati i

list oraha (Juglans regia L.) jer se pokazalo da ispod krošnje oraha gotovo nikakvo bilje ne

raste. Vjerojatno bi i ekstrakti iz nadzemne mase raţi i drugih strnih ţitarica mogli pokazati

herbicidne učinke zbog sadrţaja alelopatskih tvari (Putnam i sur., 1983.).

4. RASPRAVA

Na temelju prikazanih rezultata prethodnih istraţivanja mogu se izvesti slijedeće značajne

implikacije u pogledu primjene na krmnom bilju. Općenito, za nekemijsku zaštitu svih

krmnih usjeva od velike je vaţnosti provoditi preventivne mjere poput sprečavanja unosa

korovskog sjemena na proizvodnu površinu tako što će se pri sjetvi koristiti dobro očišćeno

sjeme (Powles i Cawthray, 1999.), a pri organskoj gnojidbi koristiti dobro zreli stajnjak i

kompost (Curran, 2004.). Nadalje, provociranjem ponika korovskih sjemenki na strništu i

uništavanjem poniklih korova obradom, smanjivati će se zaliha korovskih sjemenki na

proizvodnoj površini, u odnosu na suprotnu situaciju zanemarenog strništa gdje se korovi

osjemenjuju i povećavaju zalihu korovskog sjemena. Kod izbora metode osnovne obrade

tla, kad god je moguće treba se opredijeliti za oranje jer je dokazano da i na kratki i na dugi

rok smanjuje zakorovljenost usjeva i proizvodne površine (Cardin i sur., 2002.; Demjanova

i sur., 2009.). Nadalje, meĎu univerzalnim mjerama je primjena plodoreda sa smjenom

agronomski što različitijih usjeva (jarina-ozimina-širokoredni-uskoredni-jednogodišnji-

višegodišnji) (Teasdale i sur., 2004.; Davies i Welsh, 2002.; Demjanove i sur., 2009.;

Liebman i Dyck, 1993.). Dodatni doprinos plodoreda smanjenju zakorovljenosti

proizvodnih površina moţe se postići kroz uključivanje usjeva „čistača― poput sirka i

sudanske trave (Forney i sur., 1985.), konoplje (West, 2008.) i vjerojatno raţi (dr. Ranko

Gantner, osobna komunikacija, neobjavljeni podaci). OdgaĎanje roka sjetve i u oziminama

i u jarinama, te laţna predsjetvena priprema dovode kulturu u razvojnu prednost u odnosu

na korove (Curran, 2004.; Rasmussen, 2004.; Johnson i Mullinix, 1995.). Nadalje, plitko

(gotovo površinsko) drljanje lančastom drljačom u terminu nakon sjetve, a prije nicanja

kulture pospješuje odrţavanje razvojne prednosti kulture u odnosu na korove (Lampkin,

1990.). Sjetva krupnijega sjemena i sjetva sorti s bujnijim početnim porastom i višljeg

habitusa takoĎer doprinosi lakšem postizanju dominacije usjeva nad korovskom

populacijom (Easson i Courtney, 1989., Grundy i sur., 1993., cit. Bond i Grundy, 2003.;

Richards i Whytstock, 1993.; de Lucas Bueno i Froud-Williams, 1996., cit. Bond i Grundy,

2003.). Gore navedenim mjerama, prema autorovim spoznajama, iscrpljene su univerzalne

metode primjenjive u krmnom bilju. Primjenjivost i uspjeh daljnjih metoda uvelike ovisi o

tipu krmnoga usjeva. Za krmno bilje koje se proizvodi kao okopavinski (širokoredni)

usjevi slijede mjere nakon nicanja kulture (i ev. korova) – meĎuredna kultivacija čiji se

učinak moţe proširiti i na prostor unutar reda kulture ako se provodi zajedno sa

zagrtanjem, a povećanje udjela kultivirane površine moţe se postići sjetvom kulture i

kultivacijom u kvadratnom rasporedu (Rasmussen, 1993.; Terpstra i Kouwenhoven, 1981.;

Kouwenhoven et al., 1991.; Kouwenhoven, 1994.; 1997.). Za krmno bilje koje se proizvodi

kao strnine (ozime ţitarice za voluminoznu krmu) takoĎer slijede mjere mehaničke zaštite

nakon nicanja kulture (i ev. korova), a to su višekratno drljanje drljačom pljevilicom (Bond

i sur., 2003). Kod uzgoja ozimih krmnih smjesa mahunarki i ţitarica, već je sam zdruţeni

usjev mjera kojom se bori protiv korova (Gantner i sur., 2009.). Kod zasnivanja

višegodišnjih usjeva poput lucerišta, strategija zdruţenih usjeva sa zobi je učinkovita u

smanjenju zakorovljenosti ali i povećanju prinosa krme (Canevari i sur., 2000.). Vjerojatno

bi strategija zdruţenih usjeva mogla biti korisna i pri uzgoju silaţnog kukuruza s nekom

mahunarkom (Maina i Drennan, 1996.), poput penjajuće vigne ili graha penjača. Primjena

raznih tipova malčeva pruţa čitavu lepezu mogućnosti. Ţivi malčevi (tj. pokrovni

podusjevi) u glavnom usjevu mogu potiskivati pojavu korova u širokorednim usjevima

visokog habitusa (Galloway i Weston, 1996.; Hoffman i sur., 1993.). Mrtvi malčevi od

pokošene ili mrazom uništene nadzemne mase takoĎer predstavljaju učinkovite opcije,

kako za ozime, tako i za jare krmne usjeve (Creamer i sur., 1996.; Putnam i sur., 1983.;

Stute, 2000.). Osobito interesantnom opcijom pokazala se primjena u tlo inkorporiranog

malča od ozime uljane repice (Boydston i Hang, 1995.) zbog prikazane visoke

učinkovitosti i praktičnosti primjene. Slično primjeni kemijskih herbicida u terminima

nakon nicanja korova, djelomično učinkovitima pokazali su se biljni ekstrakti Sorghum

vrsta u jarim okopavinama, ali za sada s razinom zaštite koja se u svojim maksimalnim

vrijednostima ne pribliţava zadovoljavajućem nivou (Cheema i sur., 2000.a i b). Što se tiče

proizvodnje krme na pašnjacima, kontrolirana ispaša i ispaša s više vrsta ţivotinja

predstavlja vrlo učinkovito i jeftino rješenje suzbijanja korova (Popay i Field, 1996.).

Raspon učinkovitosti navedenih mjera kretao se ovisno o istraţivanju i uvjetima izmeĎu

nedostatnog (neophodna dodatna kemijska ili ručna zaštita) do visoko zadovoljavajućeg

(nepotrebna dodatna kemijska ili ručna zaštita). Široki raspon učinkovitosti nekemijskih

mjera bio je posljedica različitih uvjeta istraţivanja, različite kompatibilnosti ispitivanih

mjera s agrotehnikom kulture i s razvojem korova za koje se primjenjuje te kulture u kojoj

se primjenjuje. Varijabilnost rezultata prethodnih istraţivanja upućuje na to da se ne treba

pouzdati u samo jednu ili manji broj mjera nekemijske zaštite, nego da ih treba meĎusobno

kombinirati, a one preventivne ne izostavljati. TakoĎer, vaţno je početi opseţnije provoditi

istraţivanja svih u radu navedenih mjera nekemijske zaštite od korova zbog očekivanja

povećane potrebe proizvoĎača za primjenjivim znanjem, a sve u svjetlu pomaka

potrošačkih navika prema većem udjelu ekološki proizvedene hrane.

5. ZAKLJUČAK

Raspon učinkovitosti u radu prikazanih mjera nekemijske zaštite kretao se, ovisno o

istraţivanju i uvjetima, izmeĎu nedostatnog (neophodna dodatna kemijska ili ručna zaštita)

do visoko zadovoljavajućeg (nepotrebna dodatna kemijska ili ručna zaštita). Široki raspon

učinkovitosti nekemijskih mjera bio je posljedica različitih uvjeta istraţivanja, različite

kompatibilnosti ispitivanih mjera s agrotehnikom kulture i s razvojem korova za koje se

primjenjuje te s kulturom u kojoj se primjenjuje. Varijabilnost rezultata prethodnih

istraţivanja upućuje na to da se ne treba pouzdati u samo jednu ili manji broj mjera

nekemijske zaštite, nego da ih treba meĎusobno kombinirati, a one preventivne ne

izostavljati. TakoĎer, vaţno je početi opseţnije provoditi istraţivanja svih u radu

navedenih mjera nekemijske zaštite od korova zbog očekivanja povećane potrebe

proizvoĎača za primjenjivim znanjem, a sve u svjetlu pomaka potrošačkih navika prema

većem udjelu ekološki proizvedene hrane.

6. LITERATURA

Abdin, O. A., Zhou, X. M., Cloutier, D., Coulman, D. C., Faris, M. A., Smith, D. L.

(2000.): Cover crops and interrow tillage for weed control in short season maize

(Zea mays). European Journal of Agronomy 12:93-102.

Batteridge, K. D., Costall, D. A., Hutching, S. M., Devantier, B. P., Liu, Y. (1994.):

Ragwort (Senecio jacobea) control by sheep in a hill country bull beef system.

Proceedings of New Zealand Plant Protection Conference 47:53-57.

Baylor, J. E. (1970.): How to use sorghum-sudangrass hybrids. Hoard's Dairyman, May 10,

1970. Stranice 35-39.

Blake, F. (1990.): Grower Digest 8, Organic Growing, Grower Publications Ltd, London.

Bond, W., Baker, P. J. (1990.): Patterns of weed emergence following soil cultivation and

its implications for weed control in vegetable crops. BCPC Monograph 45 Organic

and low input agriculture, 63-68.

Bond, W., Grundy, A. C. (2001.): Non-chemical weed management in organic farming

systems. Weed Research 41:383-405.

Bond, W., Turner, R. J. (2001): A review of weed control mulches. Technical report,

HDRA, Ryton Organic Gardens, Coventry, CV8 3LG, UK HRI, Wellesbourne,

Warwick, CV35 9EF, UK. URL: http://www.organicweeds.org.uk (posjećeno

10.12.2011.)

Bond, W., Turner, R., Grundy, A. (2003.): A review of non-chemical weed management.

Technical Report. The organic Organisation HDRA. Ryton Organic Gardens,

Coventry, CV8 3LG, Velika Britanija.

http://www.gardenorganic.org.uk/sites/www.gardenorganic.org.uk/files/updated_re

view_0.pdf

Boydston, R. A., Hang, A. (1995): Rapeseed (Brassica napus) Green Manure Crop

Suppresses Weeds in Potato (Solanum tuberosum). Weed Technology 9:669-675.

Canevari, M. W., Putnam, D. H., Lanini, T. W., Long, R. F., Orloff, S. B., Reed, B. A.,

Vargas, R. V. (2000.): Overseeding and Companion Cropping in Alfalfa.

University textbook. University of California, Agriculture & Natural Resources

Publication 21594. Stranice 21-22.

Cardina, J., Herms, C. P., Doohan, D. J. (2002.): Crop rotation and tillage system effects

on weed seedbanks. Weed Science 50:448–460.

Cheema, Z. A., Luqman, M., Khaliq, A. (1997.): Use of allelopathic extracts of sorghum

and sunflower herbage for weed control in wheat. JAPS, 7: 91–3.

Cheema, Z. A., Rakha, A., Khaliq, A. (2000.): Use of sorgaab and sorghum mulch for

weed management in mungbean. Pakistan Journal of Agricultural Sciences

101.37(3-4):140-144.

Cheema, Z. A., Sadiq, H. M. I., Khaliq, A. (2000.): Efficacy of Sorgaab (Sorghum Water

Extract) as a Natural Weed Inhibitor in Wheat. International Journal Of Agriculture

and Biology 2(1-2):144-146.

Creamer, N. G., Bennett, M. A., Stinner, B. R. (1997.): Evaluation o Cover Crop Mixtures

for Use in Vegetable Production Systems. HortScience 32(5):866-870.

Creamer, N. G., Bennett, M. A., Stinner, B. R., Cardina, J. (1996) A comparison of four

processing tomato production systems differing in cover crop and chemical inputs.

J. Amer. Soc. Hort. Sci. 121:559-568

Curran, W. (2004.): Weed Management in Organic Cropping Systems. The Pennsylvania

State University, Penn State College of Agricultural Sciences, Penn State

Extension: Agronomy Facts 64. http://pubs.cas.psu.edu/freepubs/pdfs/uc187.pdf

Davies, D. H. K., Welsh, J. P. (2002.): Weed control in organic cereals and pulses. In: D.

Younie, B. R. Taylor, J. P. Welsh, and J. M. Wilkinson, (eds) Organic Cereals and

Pulses, pp. 77—114. Chalcombe Publications, Lincoln.

De Lucas Bueno, C., Froud Williams, R.J. (1996.): Effect of the seed size on the

competitive ability of winter wheat cultivars. Proceedings Xe Colloque

International sur la Biologie des Mauvaises Herbes, Dijon, France, 137-142.

Demjanova, E., Macak, M., Đalović, I., Majernik, F., Tyr, Š., Smatana, J. (2009.): Effects

of tillage systems and crop rotation on weed density, weed species composition and

weed biomass in maize. Agronomy Research 7(2):785-792.

Easson, L., Courtney, A.L. (1989.): The effects of crop density on herbicide efficacy and

yield responses in continuous spring barley. Proceedings Brighton Crop Protection

Conference - Weeds, 137-142.

Einhellig, F. A., Rasmussen, J. A. (1989.): Prior cropping with grain sorghum inhibits

weeds. Journal of Chemical Ecology 15(3):951-960.

Entz, M. H., Bullied, W. J., Katepa-Mupondwa, F. (1995.): Rotational benefits of forages

in Canadian prairie cropping systems. Journal of Production Agriculture 8:521–

529.

Forney, R. D., Foy, C. L., Wolf, D. D. (1985.): Weed Suppression in No-Till Alfalfa

(Medicago sativa) by Prior Cropping of Summer-Annual Forage Grasses. Weed

Science 33:490-497.

Galloway, B. A., Weston, L. A. (1996.): Influence of Cover Crop and Herbicide Treatment

on Weed Control and Yield in No-Till Sweet Corn (Zea mays L.) and Pumpkin

(Cucurbita maxima Duch). Weed Technology, Vol. 10, No. 2. (Apr. - Jun., 1996),

pp. 341-346.

Gantner, R., Stjepanović, M., Čupić, T., Popović, S., Tucak, M. (2009.): Doprinos graška

ekološkoj proizvodnji krme i zrna. Zbornik radova meĎunarodnog znanstveno-

stručnog skupa Poljoprivreda u zaštiti prirode i okoliša. Vukovar, 2009. (Osječki

list) Str.79-83.

Green, J. D., Marshall, M. W., Martin, J. R. (2003.): Weed Control in Alfalfa and Other

Forage Legume Crops. University of Kentucky – College of Agriculture,

Cooperative Extension Service.

http://www2.ca.uky.edu/agc/pubs/agr/agr148/AGR148.PDF

Grundy, A.C., Froud-Williams, R.J, Boatman, N.D. (1993): The use of cultivar, crop seed

rate and nitrogen level for the suppression of weeds in winter wheat. Brighton Crop

Protection Conference, Weeds, Brighton, UK, 997-1002.

Hartwig, N. L., Ammon, H. U. (2002): Cover crops and living mulches. Weed Science

50(6):688-699.

Harvey, R. G., McNevin, G. R. (1990.): Combining cultural practices and herbicides to

control wild-proso millet (Panicum miliaceum). Weed Technology 4: 433–439.

Hodgson, J. M. (1958.): Canada thistle (Cirsium arvense Scop.) control with cultivation,

cropping and chemical sprays. Weeds 6: 1–10.

Hoffman, M. L., Regnier, E. E., Cardina, J. (1993): Weed and Corn (Zea mays) Responses

to a Hairy Vetch (Vicia villosa) Cover Crop. Weed Technology 7:594-599.

Hutchinson, C. M., McGiffen, M. E. Jr. (2000.): Cowpea Cover Crop Mulch for Weed

Control in Desert Pepper Production. HORTSCIENCE 35(2):196–198.

Iqbal, Z., Golisz, A., Furubayashi, A., Nasir, H., Fujii, Y. (2005): Allelopathic potential of

buckwheat. Fourth World Congress in Allelopathy held at Charles Sturt University

(CSU), Wagga Wagga, NSW Australia from 21 - 26 August 2005.

Johnson, W. C, Mullinix, B. G. (1995.): Weed management in peanut using stale seedbed

techniques. Weed Science 43:293-297.

Khaliq, A., Cheema, M. A., Mukhtar, M. A., Basra, A. M. A. (1999.): Evaluation of

sorghum (Sorghum bicolor) water extract for weed control in soybean. Int. J. Agric.

Biol., 1: 23–6.

Kouwenhoven, J.K. (1997): Intra-row mechanical weed control – possibilities and

problems. Soil & Tillage Research 41, 87-104.

Kouwenhoven, J.K., Wevers, J.D.A., Post, B.J. (1991): Possibilities of mechanical

postemergence weed control in sugar beet. Soil & Tillage Research 21, 85-95.

Kouwenhoven, J.K. (1994): Some possibilities of post-drilling mechanical weed control.

Acta Horticulturae 372, Engineering for Reducing Pesticide Consumption &

Operator Hazards 261-262.

Lanini, W.T., Orloff, S.B., Vargas, R.N., Orr, J.P. (1992): Using oats as a companion crop

in establishing alfalfa. California Agriculture 46 (4), 25-27.

Lampkin, N. (1990): Organic Farming, Farming Press Books, Ipswich, UK.

Lenssen, A. W., Sainju, U. M., Hatfield, P. G. (2013.): Integrating sheep grazing into

wheat–fallow systems: Crop yield and soil properties. Field Crops Research

146:75–85.

Liebman, M., Davis, A. S. (2000.): Integration of soil, crop and weed management in low-

external-input farming systems. Weed Research 40:27-47.

Liebman, M., Dyck, E. (1993.): Crop rotation and intercropping strategies for weed

management. Ecological Applications 3(1):92-122.

Maina, J.M., Drennan, D.S.H. (1996): Weed suppression in maize by bean intercrops. Xe

Colloque International sur la Biologie des Mauvaise Herbes, Dijon, France, 355-

358.

Mattsson, B., Nylander, C., Ascard, J. (1990): Comparison of seven inter-row weeders.

Proceedings 3rd International Conference on Non-chemical Weed Control, Linz,

Austria, 91-107.

McBride, W. D., Greene, C. (2009.): Characteristics, Costs, and Issues for Organic Dairy

Farming. USDA United States Department of Agirculture, Economic Research

Report Number 82, November 2009.

Melander, B., Rasmussen, K. (2000.): Reducing intrarow weed numbers in row crops by

means of a biennial cultivation system. Weed Research 40:205-218.

Mohler, C. L. (1991.): Effects of Tillage and Mulch on Weed Biomass and Sweet Corn

Yield. Weed Research 5:545-552.

MPRRR (2011.): Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj za

razdoblje 2011.-2016. godine. Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo

poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

Ominski, P. D., Entz, M. H., Kenkel, N. (1999.): The suppressive effects of Medicago

sativa on weeds in subsequent cereal crops: a comparative survey. Weed Science

47:282–290.

Popay, I., Field, R. (1996.): Grazing Animals as Weed Control Agents. Weed Technology

10:217-231.

Power, J. F., Follett, R. F. (1987.): Monoculture. Scientific American 256:78-86.

Powles, S., Cawthray, G. (1999.): Crop Updates – Weed seed infestation of crop seed.

Publications of the Depatment of Agriculture and Food, Government of Western

Australia. http://archive.agric.wa.gov.au/PC_91480.html?s=0

Putnam, A. R., DeFrank, J., Barnes, J. P. (1983.): Exploitation of allelopathy for weed

control in annual and perennial cropping systems. Journal of Chemical Ecology,

Vol. 9, No. 8:1001-1010.

Radcliffe, J. E. (1982.): Gorse control with sheep and goats. Proceedings of the New

Zealand Weed Pest Control Conference 35:130-134.

Raloff, J. (2007.): Herbal herbicides: Weed killers manufactured by Mother Nature.

Science News 171(11):167-169.

Rasmussen, I. A. (2004.): The effect of sowing date, stale seedbed, row width and

mechanical weed control on weeds and yields of organic winter wheat. Weed

Research 44(1):12-20.

Rasmussen, J. (1993): Can high densities of competitive weeds be controlled efficiently by

harrowing or hoeing in agricultural crops?. Communications of the 4th

International Conference I.F.O.A.M. Non Chemical Weed Control, Dijon, France,

85-89.

Rasmussen, J. (1994): Mechanical weed control in cereals - a part of the future plant

production. Annual Report for 1993, Danish Institute of Plant & Soil Science,

Tjele, Denmark, 58-61.

Rasmussen, J., Svenningsen, T. (1995): Selective weed harrowing in cereals. Biological

Agriculture and Horticulture 12, 29-46. Agriculture and Horticulture 12, 29-46.

Richards, M. C., Whytock, G. P. (1993): Varietal competitiveness with weeds. Aspects of

Applied Biology 34, physiology of varieties, 345-354.

Roberts, H. A, Potter, M. E. (1980.): Emergence patterns of seedlings in relation to

cultivation and rainfall. Weed Research 20:377-386.

Rolson, M. P., Lambert, M. B., Clark, D. A. (1982.): Weed control options in hill country.

Proceedings of the New Zealand Grassland Association 43:196-203.

Samrajeewa, K.B.D.P., Horiuchi, T., Oba, S. (2005.): Weed population dynamics in wheat

as affected by Astragalus sinicus L. (Chinese milk vetch) under reduced tillage.

Crop Protection 24:864-869.

Schaack, D., Lernoud, J., Schlatter, B., Willer, H. (2014.): The Organic Market in Europe

2012. U: Willer, Helga and Lukas Kilcher (Eds.) (2009.): The World of Organic

Agriculture. Statistics and Emerging Trends 2014. FIBL-IFOAM Report. IFOAM,

Bonn; FiBL, Frick; ITC, Geneva. Stranice:207-214.

Schoofs, A., Entz, M. H. (2000.):Influence of annual forages on weed dynamics in a

cropping system. Canadian Journal of Plant Science 80(1)187-198.

Smeda, R. J., Weller, S., C. (1996.): Potential of Rye (Secale cereale) for Weed

Management in Transplant Tomatoes (Lycopersicon esculentum). Weed Science

44:59-602.

Steinmann, H.H., Gerowitt, B. (1993.): Mechanical control of Galium aparine in winter

wheat. Communications of the 4th International Conference I.F.O.A.M. Non

Chemical Weed Control, Dijon, France, 273-277.

Stjepanović, M., Zimmer, R., Tucak, M., Bukvić, G., Popović, S., Štafa, Z. (2009):

Lucerna. Sveučilišni udţbenik. Poljoprivredni fakultet u Osijeku. Str. 133-134.

Stute, J. (2000.): Cover crop options after corn silage. Proceedings of the Wisconsin Crop

Management Conference, The University of Wisconsin, Madison, Wisconsin, USA.

Teasdale, J.R., Magnum, R.W., Radhakrishnan, J., Cavigelli, M.A. (2004): Weed

Seedbank Dynamics in Three Organic Farming Crop Rotations. Agronomy Journal

96:1429-1435.

Terpstra R, Kouwenhoven, J.K. (1981). Inter-row and intra-row weed control with a hoe

ridger. Journal of Agricultural Engineering Research 26, 127-134.

Thomson, N. A., Power, M. T. (1993.): An evaluation of a possible complementary effects

of grazing goats with bulls ina n intensive bull beef system. New Zealand Society

for Animal Production 53:23-27.

Wang, G., Ngouajio, M., Warncke, D. D. (2008): Nutrient Cycling, Weed Suppression,

and Onion Yield Following Brassica and Sorghum Sudangrass Cover Crops.

HorTechnology 18(1): 68-74.

Welsh, J.P., Bulson, H.A.J., Stopes, C.E., Froud-Williams, R.J., Murdoch, A.J. (1997.):

Mechanical weed control in organic winter wheat. Aspects of Applied Biology 50:

Optimising Cereal Inputs - Its Scientific Basis. 375-384.

Welsh, J.P., Tillett, N., Home, M., King, J.A. (2002): Inter-row hoeing and its associated

agronomy in organic cereal and pulse crops – A review of knowledge. DEFRA

Project Report (OF 0312).

West, D. P. (2008.): Hemp As Weed Control. Dr. Dave's Hemp Archives.

http://www.newheadnews.com/hemp/WEED.CTRL.htm

Willer, H. (2014.): Organic Farming in Europe. U: Willer, Helga and Lukas Kilcher (Eds.)

(2009.): The World of Organic Agriculture. Statistics and Emerging Trends 2014.

FIBL-IFOAM Report. IFOAM, Bonn; FiBL, Frick; ITC, Geneva. Stranice:193-

199.

7. SAŢETAK

Cilj rada bio je prikazati mogućnosti nekemijskih mjera zaštite od korova u usjevima

krmnoga bilja. Istraţivanje je provedeno putem kompilacije objavljenih istraţivanja

prethodnih autora, analiziranjem uvjeta i sintetiziranjem rezultata. Istraţivanjem je

ustanovljen niz nekemijskih mjera širokog raspona učinkovitosti, od neprihvatljive do

visokoprihvatljive. Široki raspon učinkovitosti nekemijskih mjera bio je posljedica

različitih uvjeta istraţivanja, različite kompatibilnosti ispitivanih mjera s agrotehnikom

kulture i s razvojem korova za koje se primjenjuje te s kulturom u kojoj se primjenjuje.

Varijabilnost rezultata prethodnih istraţivanja upućuje na to da se ne treba pouzdati u samo

jednu ili manji broj mjera nekemijske zaštite, nego da ih treba meĎusobno kombinirati, a

one preventivne ne izostavljati. TakoĎer, vaţno je početi opseţnije provoditi domaća

terenska istraţivanja svih u radu navedenih mjera nekemijske zaštite od korova zbog

rafiniranja preporuka za postizanje pouzdanije i učinkovitije zaštite od korova. Terenska

istraţivanja treba intenzivirati i zbog očekivanja povećane potrebe proizvoĎača za

primjenjivim znanjem, a sve u svjetlu pomaka potrošačkih navika prema većem udjelu

ekološki proizvedene hrane.

8. SUMMARY

OPTIONS FOR NON-CHEMICAL WEED CONTROL IN FORAGE CROPS

Aim of the research was to present the non-chemical options for weed control in forage

crops. The research was conducted by compilation of previously published researches,

analyses of research conditions and results synthesis. The research has revealed a great

number of non-chemical measures of wide range of efficiency, from unsatisfactory to

highly satisfactory. Wide range of efficiency was the consequence of various conditions of

research, and varying compatibility of investigated measures with crop's agronomy and

weed and crop development. The observed variability of results advises that there should

not be employed a single or few non-chemical measures, but rather to combine many of

them, and preventive ones not to exclude.. Also, there appears to be important to start more

experimental researches of all the presented measures in order to refine the

recommendations for satisfactory weed control. Moreover, the wider research is needed to

provide the practitioners with applicable knowledge, to be capable to meet the consumers'

expected shift to greater organic food consumption.

9. TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA

Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Diplomski rad

Poljoprivredni fakultet u Osijeku

Sveučilišni diplomski studij, smjer ratarski

Mogućnosti nekemijske zaštite od korova u krmnom bilju

Domagoj Cestar

Saţetak: Cilj rada bio je prikazati mogućnosti nekemijskih mjera zaštite od korova u usjevima krmnoga

bilja. Istraţivanje je provedeno putem kompilacije objavljenih istraţivanja prethodnih autora, analiziranjem

uvjeta i sintetiziranjem rezultata. Istraţivanjem je ustanovljen niz nekemijskih mjera širokog raspona

učinkovitosti, od neprihvatljive do visokoprihvatljive. Široki raspon učinkovitosti nekemijskih mjera bio je

posljedica različitih uvjeta istraţivanja, različite kompatibilnosti ispitivanih mjera s agrotehnikom kulture i s

razvojem korova za koje se primjenjuje te s kulturom u kojoj se primjenjuje. Varijabilnost rezultata

prethodnih istraţivanja upućuje na to da se ne treba pouzdati u samo jednu ili manji broj mjera nekemijske

zaštite, nego da ih treba meĎusobno kombinirati, a one preventivne ne izostavljati. TakoĎer, vaţno je početi

opseţnije provoditi domaća terenska istraţivanja svih u radu navedenih mjera nekemijske zaštite od korova

zbog rafiniranja preporuka za postizanje pouzdanije i učinkovitije zaštite od korova. Terenska istraţivanja

treba intenzivirati i zbog očekivanja povećane potrebe proizvoĎača za primjenjivim znanjem, a sve u svjetlu

pomaka potrošačkih navika prema većem udjelu ekološki proizvedene hrane.

Mentor: doc.dr.sc. Ranko Gantner

Rad je izraĎen pri: Poljoprivredni fakultet u Osijeku

Broj stranica: 38

Broj literaturnih navoda: 79

Broj priloga:

Jezik izvornika: hrvatski

Ključne riječi: korov, krmno bilje, nekemijska zaštita, ekološki proizvedena hrana

Datum obrane diplomskog rada:

Stručno povjerenstvo za obranu diplomskog rada:

1. prof.dr.sc. Aleksandar Stanisavljević, predsjednik

2. doc.dr.sc. Ranko Gantner, mentor

3. prof.dr.sc. Bojan Stipešević, član

Rad je pohranjen u: Knjiţnici Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku,

Kralja Petra Svačića 1d.

10. BASIC DOCUMENTATION CARD

J. J. Strossmayer University of Osijek Graduate thesis

Faculty of Agriculture

University Graduate Studies, Plant production, course agricultural

Options for non-chemical weed control in forage crops

Domagoj Cestar

Abstract: Aim of the research was to present the non-chemical options for weed control in forage crops.

The research was conducted by compilation of previously published researches, analyses of research

conditions and results synthesis. The research has revealed a great number of non-chemical measures of wide

range of efficiency, from unsatisfactory to highly satisfactory. Wide range of efficiency was the consequence

of various conditions of research, and varying compatibility of investigated measures with crop's agronomy

and weed and crop development. The observed variability of results advises that there should not be

employed a single or few non-chemical measures, but rather to combine many of them, and preventive ones

not to exclude.. Also, there appears to be important to start more experimental researches of all the presented

measures in order to refine the recommendations for satisfactory weed control. Moreover, the wider research

is needed to provide the practitioners with applicable knowledge, to be capable to meet the consumers'

expected shift to greater organic food consumption.

Thesis performed at: Faculty of Agriculture in Osijek

Mentor: doc.dr.sc. Ranko Gantner

Number of pages: 38

Number of references: 79

Number of appendices:

Original in: Croatian

Key words: weed, forage crops, non-chemical options, organic food

Thesis defended on date:

Reviewers:

1. prof.dr.sc. Aleksandar Stanisavljević, president

2. doc.dr.sc. Ranko Gantner, mentor

3. prof.dr.sc. Bojan Stipešević, member

Thesis deposited at: Library, Faculty of Agriculture in Osijek, J.J. Strossmayer University of Osijek, King

Peter Svacic 1d.