Sveto jevanđelije po M arku

Glava 1

1. P očetak jevanĎelija Isusa H rista sina B ožijega.

2. K ao što stoji napisano u proroka: E vo ja šaljem anĎela svojega pred licem tvojijem , koji će pripraviti put tvoj pred tobom.

3. G las onoga što viče u pustinji: pripravite put gospodnji, poravnite staze njegove.

4. P ojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.

5. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalim ljani; i kršćavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje.

6. A Jovan bijaše obučen u kam ilju dlaku, i im aše pojas kožan oko sebe; i jeĎaše skakavce i m ed divlji.

7. I propovijedaše govoreći: Ide za m nom jači od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti rem ena na obući njegovoj.

8. Ja vas kršćavam vodom , a on će vas krstiti D uhom svetijem.

9. I u to vrijem e doĎe Isus iz N azareta G alilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu,

10. I odmah izlazeći iz vode vidje nebo gdje se otvori, i D uh kao golub siĎe nanj.

11. I glas doĎe s neba: T i si sin m oj ljubazni koji je po mojoj volji.

12. I odmah Duh izvede ga u pustinju.

13. I bi ondje u pustinji dana četrdeset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinje, i anĎeli služahu m u.

14. A pošto predadoše Jovana, doĎe Isus u G alileju propovijedajući jevanĎelije o carstvu B ožijem u,

15. I govoreći: IziĎe vrijem e i približi se carstvo B ožije; pokajte se i vjerujte jevanĎelije.

16. I hodeći pokraj m ora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju m reže u m ore; jer bijahu ribari.

17. I reče im Isus: H ajdete za m nom , i učiniću vas lovcima ljudskijem.

18. I odm ah ostavivši m reže svoje poĎoše za njim .

19. I otišavši m alo odande ugleda Jakova Z evedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u laĎi krpljahu m reže;

20. I odm ah pozva ih; i ostavivši oca svojega Z evedeja u laĎi s najam nicim a, poĎoše za njim .

21. I doĎoše u K apernaum ; i odm ah u subotu ušavši u zbornicu učaše.

22. I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast im a a ne kao književnici.

23. I bijaše u zbornici njihovoj čovjek s duhom nečistijem , i povika

24. G ovoreći: P roĎi se, što je tebi do nas, Isuse N azarećanine? D ošao si da nas pogubiš? Z nam te ko si, svetac B ožij.

25. I zaprijeti m u Isus govoreći: U m ukni, i iziĎi iz njega.

26. I strese ga duh nečisti, i povika iza glasa, i iziĎe iz

njega.

27. I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugoga govoreći: šta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovim a nečistijem zapovijeda, i slušaju ga?

28. I otide glas o njemu odmah po svoj okolini: Galilejskoj.

29. I odm ah izišavši iz zbornice doĎoše u dom Simonov i Andrijin e Jakovom i Jovanom.

30. A tašta S im onova ležaše od groznice; i odm ah kazaše m u za nju.

31. I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odm ah, i služaše im .

32. A kad bi pred veče, pošto sunce zaĎe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne.

33. I sav grad bijaše se sabrao k vratim a.

34. I iscijeli m noge bolesnike od različnijeh bolesti, i Ďavole m noge istjera, i ne dadijaše Ďavolim a da kazuju da ga poznavahu.

35. A u jutru vrlo rano ustavši iziĎe, i otide nasam o, i ondje se m oljaše B ogu.

36. I za njim potrčaše S im on i koji bijahu s njim.

37. I našavši ga rekoše m u: T raže te svi.

38. I reče im : H ajdem o u obližnja sela i gradove da i tam o propovjedim ; jer sam ja na to došao.

39. I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj G alileji, i Ďavole izgoni.

40. I doĎe k njem u gubavac m oleći ga i na koljenim a

klečeći pred njim i reče m u: A ko hoćeš, m ožeš m e očistiti.

41. A Isus sm ilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reče m u: H oću, očisti se.

42. I tek što m u to reče, a guba otide s njega, i osta čist.

43. I zaprijetivši m u odm ah istjera ga,

44. I reče m u: G ledaj da nikom e ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za čišćenje svoje što je zapovjedio M ojsije za svjedočanstvo njim a.

45. A on izišavši poče m nogo propovijedati kazivati šta je bilo tako da Isus ne m ože javno u grad ući, nego bijaše na polju u pustije m jestim a, i dolažahu k njem u sa sviju strana.

Glava 2

1. I uĎe opet u K apernaum poslije nekoliko dana; i ču se da je u kući.

2. I odm ah skupiše se m nogi tako da ne m ogahu ni pred vratima da se sprate; i kazivaše im riječ.

3. I doĎoše k njem u s uzetijem koga nošaše četvoro.

4. I nem ogući približiti se k njem u od naroda otkriše kuću gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kom e uzeti ležaše.

5. A Isus vidjevši vjeru njihovu reče uzetom e: S inko! opraštaju ti se grijesi tvoji.

6. A ondje sjeĎahu neki od književnika i pom išljahu u srcima svojima:

7. šta ovaj tako huli na B oga? K o m ože opraštati

grijehe osim jednoga Boga?

8. I odm ah razum jevši Isus duhom svojijem da oni tako pom išljaju u sebi, reče im : što tako pom išljate u srcima svojijem?

9. što je lakše? reći uzetom e: opraštaju ti se grijesi? ili reći: ustani i uzm i odar svoj, i hodi?

10. N o da znate da vlast im a sin čovječij na zem lji opraštati grijehe, (reče uzetom e:)

11. Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma.

12. I usta odm ah, i uzevši odar iziĎe pred svim a tako da se svi divljahu i hvaljahu B oga govoreći: N igda toga vidjeli nijesmo.

13. I iziĎe opet k m oru; i sav narod iĎaše k njem u, i učaše ih.

14. I prolazeći vidje L eviju A lfejeva gdje sjedi na carini, i reče m u: H ajde za m nom . I ustavši otide za njim.

15. I kad sjeĎaše Isus za trpezom u kući njegovoj, i carinici i grješnici m nogi sjeĎahu s njim i s učenicim a njegovijem : jer ih bijaše m nogo koji iĎahu za njim .

16. A književnici i fariseji vidjevši ga gdje jede s carinicim a i s grješnicim a govorahu učenicim a njegovijem : Z a što s carinicim a i grješnicim a jede i pije?

17. I čuvši Isus reče im : N e trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nijesam došao da dozovem pravednike no grješnike na pokajanje.

18. I bijahu učenici Jovanovi i farisejski koji pošćahu; i doĎoše i rekoše m u: Z a što učenici Jovanovi i

farisejski poste a tvoji učenici ne poste?

19. I reče im Isus: E da li m ogu svatovi postiti dok je ženik s njim a? D okle god im aju sa sobom ženika ne mogu postiti.

20. N ego će doći dni kad će se oteti od njih ženik, i tada će postiti u one dne.

21. I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu inače će odadrijeti nova zakrpa od staroga, i gora će rupa biti.

22. I niko ne ljeva nova vina u m jehove stare; inače novo vino prodre mjehove; i vino se prolije, i mjehovi propadnu; nego novo vino u nove mjehove ljevati treba.

23. I dogodi m u se da iĎaše u subotu kroz usjeve, i učenici njegovi trgahu putem klasje.

24. I fariseji govorahu m u: G ledaj, za što čine u subotu što ne valja?

25. A on reče im : N ijeste li nikad čitali šta učini D avid kad m u bi do nevolje i ogladnje s onim a što bijahu s njim?

26. K ako uĎe u B ožiju kuću pred A viatarom poglavarom svešteničkijem i hljebove postavljene pojede kojijeh ne bijaše slobodno nikom e jesti osim sveštenika, i dade ih onim a koji bijahu e njim ?

27. I govoraše im : S ubota je načinjena čovjeka rad, a nije čovjek subote radi.

28. D akle je gospodar sin čovječij i od subote.

Glava 3

1. I uĎe opet u zbornicu, i ondje bješe čovjek sa suhom rukom.

2. I m otrahu za njim ne će li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.

3. I reče čovjeku sa suhom rukom : S tani na srijedu.

4. I reče im : V alja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? dušu održati, ili pogubiti? A oni m učahu.

5. I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reče čovjeku: P ruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga.

6. I izišavši fariseji odm ah učiniše za njega vijeću s Irodovcima kako bi ga pogubili.

7. A Isus otide s učenicim a svojijem k m oru; i m nogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje;

8. I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od T ira i S idona m noštvo veliko čuvši šta on čini doĎe k njemu.

9. I reče učenicim a svojijem da bude laĎa u njega gotova zbog naroda, da m u ne dosaĎuje.

10. Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestim a da ga se dotaknu.

11. I dusi nečisti kad ga viĎahu, pripadahu k njem u i vikahu govoreći: T i si sin B ožij.

12. I m nogo im prijećaše da ga ne prokažu.

13. I iziĎe na goru, i dozva koje on šćaše; i doĎoše m u.

14. I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju,

15. I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone Ďavole:

16. Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar;

17. I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im im ena V oanerges, koje znači sinovi gromovi;

18. I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita,

19. I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.

20. I doĎoše u kuću, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti.

21. I čuvši to rod njegov iziĎoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.

22. A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalim a govorahu: U njem u je V eelzevul; i: on pom oću kneza Ďavolskoga izgoni Ďavole.

23. I dozvavši ih govoraše im u pričam a: kako m ože sotona sotonu izgoniti?

24. I ako se carstvo sam o po sebi razdijeli, ne m ože ostati carstvo ono;

25. I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne m ože ostati dom onaj;

26. I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne m ože ostati, nego će propasti.

27. N iko ne m ože pokućstvo jakoga, ušavši u kuću njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda će kuću njegovu oplijeniti.

28. Zaista vam kažem : svi grijesi oprostiće se

sinovim a čovječijim , i huljenja na B oga, m akar kakova bila:

29. A koji pohuli na D uha svetoga nem a oproštenja va vijek, nego je kriv vječnom e sudu.

30. Jer govorahu: U njem u je nečisti duh.

31. I doĎe m ati njegova i braća njegova, i stojeći na polju poslaše k njem u da ga zovu.

32. I sjeĎaše narod oko njega. I rekoše m u: E to m ati tvoja i braća tvoja i sestre tvoje na polju pitaju za te.

33. I odgovori im govoreći: K o je m ati m oja ili braća moja?

34. I pogledavši oko sebe na narod koji sjeĎaše reče: E vo m ati m oja i braća m oja.

35. Jer ko izvrši volju B ožiju onaj je brat m oj i sestra moja i mati moja.

Glava 4

1. I opet poče učiti kod m ora, i skupiše se oko njega ljudi m nogi tako da m ora ući u laĎu, i sjediti na m oru; a narod sav bijaše na zem lji kraj m ora.

2. I učaše ih u pričam a m nogo, i govoraše im u nauci svojoj:

3. S lušajte: evo iziĎe sijač da sije.

4. I kad sijaše dogodi se da jedno pade u kraj puta, i doĎoše ptice i pozobaše ga.

5. A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše m nogo zem lje; i odm ah izm iče; jer ne bijaše u dubinu zemlje;

6. A kad obasja sunce, uvenu, i budući da nem aše korijena, usahnu.

7. I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda.

8. I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šeset i po sto.

9. I reče: ko im a uši da čuje neka čuje.

10. A kad osta sam , zapitaše ga koji bijahu s njim i sa dvanaestoricom za ovu priču.

11. I reče im : V am a je dano da znate tajne carstva B ožijega, a onim a na polju sve u pričam a biva;

12. D a očim a gledaju i da ne vide, i da ušim a slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste grijesi.

13. I reče im : Z ar ne razum ijete ove priče? A kako ćete sve priče razum jeti?

14. S ijač riječ sije.

15. A ono su kraj puta, gdje se sije riječi i kad je čuju odm ah doĎe sotona i otm e riječ posijanu u srcim a njihovijem.

16. T ako su i ono što se sije na kam enitijem m jestim a koji kad čuju riječ odm ah je prim e s radošću;

17. Ali nemaju korijena u sebi nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju riječi radi, odm ah se sablazne.

18. A ono su što se u trnju sije koji slušaju riječ,

19. Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i

ostale slasti uĎu i zaguše riječ, i bez roda ostane.

20. A ono su što se na dobroj zem lji sije koji slušaju riječ i prim aju, i odnose rod po trideset i po šeset i po sto.

21. I govoraše im : E da li se svijeća užiže da se m etne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne?

22. Jer nem a ništa tajno što ne će biti javno; niti im a što sakriveno što ne će izići na vidjelo.

23. A ko im a ko uši da čuje neka čuje.

24. I govoraše im : P am tite što čujete: kakvom m jerom m jerite onakvom će vam se m jeriti i dom etnuće se vam a koji slušate.

25. Jer ko im a daće m u se; a koji nem a, uzeće m u se i ono što im a.

26. I govoraše im : tako je carstvo B ožije kao čovjek kad baci sjeme u zemlju;

27. I spava i ustaje noću i danju: i sjem e niče i raste, da ne zna on.

28. Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, po tom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.

29. A kad sazri rod, odm ah pošlje srp; jer nasta žetva.

30. I govoraše: K akvo ćem o kazati da je carstvo B ožije? ili u kakvoj ćem o ga priči iskazati?

31. O no je kao zrno gorušičino koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji:

32. A kad se posije, uzraste i bude veće od svega povrća, i pusti grane velike da m ogu u njegovu hladu

ptice nebeske življeti.

33. I takovijem m nogijem pričam a kazivaše im riječ koliko m ogahu slušati.

34. A bez priča ne govoraše im ni riječi. A učenicim a osobito kazivaše sve.

35. I reče im onaj dan u veče: H ajdem o na onu stranu.

36. I otpustivši narod uzeše ga kako bješe u laĎi; a i druge laĎe bijahu s njim .

37. I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u laĎu da se već napuni.

38. A on na krm i spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše m u: U čitelju! zar ti ne m ariš što ginem o?

39. I ustavši zaprijeti vjetru, i reče m oru: ćuti, prestani. I utoli vjetar, i postade tišina velika.

40. I reče im : Z a što ste tako strašljivi? K ako nem ate vjere.

41. I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugom e: K o je ovaj dakle da ga i vjetar i m ore slušaju.

Glava 5

1. I doĎoše preko m ora u okolinu G adarinsku.

2. I kad iziĎe iz laĎe, odm ah ga srete čovjek s duhom nečistijem .

3. K oji življaše u grobovim a i niko a ne m ogaše svezati ni verigama;

4. Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlom io; i niko ga ne m ogaše

ukrotiti.

5. I jednako dan i noć bavljaše se u grobovim a i u goram a vičući i bijući se kam enjem .

6. A kad vidje Isusa iz daleka, poteče i pokloni m u se.

7. I povikavši iza glasa reče : šta je tebi do m ene, Isuse sine B oga višnjega? Z aklinjem te B ogom ne m uči m e.

8. Jer m u govoraše: IziĎi, duše nečisti, iz čovjeka.

9. I pitaše ga: K ako ti je im e? I odgovori m u: L egeon mi je ime; jer nas je mnogo.

10. I m oliše ga m nogo da ih ne šalje iz one okoline.

11. A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja.

12. I m oliše ga svi Ďavoli govoreći: P ošlji nas u svinje da u njih uĎem o.

13. I dopusti im Isus odm ah. I izišavši duhovi nečisti uĎoše u svinje; i navali krd s brijega u m ore; a bijaše ih oko dvije hiljade; i potopiše se u m oru.

14. A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziĎoše ljudi da vide šta je bilo.

15. I doĎoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kom e je bio legeon gdje sjedi obučen i pam etan; i uplašiše se.

16. A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja.

17. I počeše ga m oliti da ide iz njihovijeh krajeva.

18. I kad uĎe u laĎu, m oljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim.

19. A Isus ne dade m u, već m u reče: Idi kući svojoj k

svojim a i kaži im šta ti G ospod učini, i kako te pomilova.

20. I otide i poče propovijedati u D eset gradova šta m u učini Isus; i svi se divljahu.

21. I kad preĎe Isus u laĎi opet na onu stranu, skupi se narod m nogi oko njega; i bješe kraj m ora.

22. I gle doĎe jedan od starješina zborničkijeh po im enu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.

23. I m oljaše ga vrlo govoreći: K ći je m oja na sm rti; da doĎeš i m etneš na nju ruke da ozdravi i živi.

24. I poĎe s njim ; i za njim iĎaše naroda m nogo, i turkahu ga.

25. I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi.

26. I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara i potrošila sve što je im ala i ništa joj nijesu pom ogli nego još gore načinili,

27. K ad je čula za Isusa, doĎe u narodu sastrag, i dotače se haljine njegove.

28. Jer govoraše: A ko se sam o dotaknem haljina njegovijeh ozdraviću.

29. I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.

30. I odm ah Isus osjeti u sebi silu što iziĎe iz njega, i obazrevši se na narod reče: K o se to dotače m ojijeh haljina?

31. I rekoše m u učenici njegovi: V idiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotače m ene?

32. I on se obziraše da vidi onu koja to učini.

33. A žena uplašivši se drktaše, i znajući što joj se dogodi, doĎe i kleče pred njim , i kaza m u svu istinu.

34. A on reče joj: K ćeri! vjera tvoja pom ože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.

35. Još on govoraše, a doĎoše od starješine zborničkoga govoreći: K ći tvoja um rije: šta već trudiš učitelja?

36. A Isus odm ah čuvši riječ što rekoše reče starješini: Ne boj se, samo vjeruj.

37. I ne dade za sobom ići nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva,

38. I doĎe u kuću starješine zborničkoga, i vidje vrevu i plač i jauk veliki.

39. I ušavši reče im : šta ste uzavreli te plačete? Djevojka nije umrla, nego spava.

40. I podsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojčina i m ater koji bijahu s njim i uĎe gdje ležaše djevojka.

41. I uzevši djevojku za ruku reče joj: T alita kum i, koje znači: D jevojko, tebi govorim , ustani.

42. I odm ah usta djevojka, i hoĎaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikijem .

43. I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reče: Podajte joj nek jede.

Glava 6

1. I iziĎe odande i doĎe na svoju postojbinu; i za njim

idoše učenici njegovi.

2. I kad doĎe subota, poče učiti u zbornici. I m nogi koji slušahu, divljahu se govoreći: O tkud ovom e to? I kakva m u je prem udrost dana? I čudesa takova rukam a njegovijem čine se?

3. Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijn i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje m eĎu nam a? I sablažnjavahu se o njega.

4. A Isus reče im : N igdje nije prorok bez časti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome.

5. I ne m ogaše ondje nijednoga čuda da učini, osim što m alo bolesnika iscijeli m etnuvši na njih ruke.

6. I divljaše se nevjerstvu njihovom e. I iĎaše po okolnijem selim a i učaše.

7. I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovim a nečistijem .

8. I zapovjedi im da ništa ne uzim aju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu;

9. N ego obuveni u opanke, i ne oblačiti dviju haljina.

10. I reče im : G dje uĎete u dom ondje ostanite dok ne iziĎete odande.

12. I ako vas ko ne prim i i ne posluša vas, izlazeći odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem : lakše će biti S odom u i G om oru u dan strašnoga suda nego gradu onom e.

12. I otišavši propovijedahu da se treba kajati:

13. I Ďavole m noge izgonjahu: i m azahu uljem m noge bolesnike; i iscjeljivahu.

14. I začu car Irod za Isusa (jer njegovo im e bijaše se razglasilo) i reče: Jovan krstitelj iz m rtvijeh usta, za to čini čudesa.

15. Drugi govorahu: To je Ilija. A drugi govorahu: To je prorok ili kao koji od proroka.

16. A kad ču Irod, reče: T o je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh.

17. Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tam nicu Irodijade radi žene F ilipa brata svojega, jer se oženi njom .

18. Jer Jovan govoraše Irodu: N e m ožeš ti im ati žene brata svojega.

19. A Irodijada rasrdi se na njega i šćaše da ga ubije, ali ne m ogaše.

20. Jer se Irod bojaše Jovana, znajući ga da je čovjek pravedan i svet, i čuvaše ga; i m nogo koješta činjaše kako m u on reče, i rado ga slušaše.

21. I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga roĎenja davaše večeru knezovim a svojijem i vojvodam a i starješinam a G alilejskijem .

22. I ušavši kći Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostim a njegovijem reče car djevojci: Išti u m ene štagod hoćeš, i daću ti.

23. I zakle joj se: štogod zaišteš u m ene daću ti, da bi bilo i do po carstva moga.

24. A ona izišavši reče m ateri svojoj: šta ću iskati? A ona reče: G lavu Jovana krstitelja.

25. I odm ah ušavši brzo k caru zaiska govoreći: H oću

da m i daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja.

26. I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje je odreći.

27. I odm ah posla car dželata i zapovijedi da donese glavu njegovu.

28. A on otišavši posiječe ga u tam nici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj.

29. I čuvši učenici njegovi doĎoše i uzeše tijelo njegovo, i m etnuše ga u grob.

30. I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše m u sve i što učiniše i šta ljude naučiše.

31. I reče im : D oĎite vi sam i nasam o, i počinite m alo. Jer ih bijaše m nogo koji dolaze i odlaze, i ne im ahu kad ni jesti.

32. I otidoše na laĎi u pusto m jesto sam i.

33. I vidješe ih ljudi kad iĎahu, i poznaše ih m nogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onam o, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega.

34. I izišavši Isus vidje narod m nogi, i sažali m u se jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti m nogo.

35. I kad bi već pred noć, pristupiše k njem u učenici njegovi govoreći: P usto je m jesto, a već je dockan;

36. Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nem aju šta jesti.

37. A on odgovarajući reče im : P odajte im vi neka jedu. I rekoše m u: V eć ako da idem o da kupim o za dvjesta groša hljeba, i da im dam o da jedu?

38. A on im reče: K oliko hljebova im ate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: Pet hljebova i dvije ribe.

39. I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi.

40. I posadiše se na gom ile po sto i po pedeset.

41. I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade učenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima.

42. I jedoše svi, i nasitiše se.

43. I nakupiše kom ada dvanaest kotarica punijeh i od riba.

44. A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.

45. I odm ah natjera učenike svoje da uĎu u laĎu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod.

46. I otpustivši ih otide na goru da se pom oli B ogu.

47. I u veče bijaše laĎa nasred m ora, a on sam na zemlji.

48. I vidje ih gdje se m učahu veslajući; jer im bijaše protivan vjetar. I oko četvrte straže noćne doĎe k njim a idući po m oru; i šćadijaše da ih m im oiĎe.

49. A oni vidjevši ga gdje ide po m oru m išljahu da je utvara, i povikaše;

50. Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odm ah progovori s njim a, i reče im : N e bojte se, ja sam , ne plašite se.

54. I uĎe k njim a u laĎu, i utoli vjetar; i vrlo se

uplašiše, i divljahu se.

52. Jer ih ne naučiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo.

53. I prešavši doĎoše u zem lju G enisaretsku, i stadoše u kraj.

54. I kad iziĎoše iz laĎe, odm ah ga poznaše ljudi.

55. I optrčavši sav onaj kraj počeše na odrim a donositi bolesnike gdje čujahu da je on.

56. I kudgod iĎaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćim a m etahu bolesnike i m oljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.

Glava 7

1. I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalim a.

2. I vidjevši neke od učenika njegovijeh da nečistijem , to jest neumivenijem, rukama jedu hljeb, ukoriše ih.

3. Jer fariseji i svi Č ivuti ne jedu dok ne um iju ruku do lakata, držeći se onoga što im je ostalo od starijeh;

4. I kad doĎu s pazara, ne jedu dok se ne um iju; i još m nogo im a što su prim ili te drže: peru čaše i žbanove i kotlove i klupe.

5. A po tom pitahu ga fariseji i književnici: Z a što učenici tvoji ne žive kao što nam je ostao od starijeh, nego jedu hljeb neumivenijem rukama?

6 A on odgovarajući reče im : D obro je prorokovao Isaija za vas licem jere, kao što je pisano: ovi ljudi usnama m e poštuju, a srce njihovo daleko stoji od

mene.

7. N o zaludu m e poštuju učeći naukam a, zapovijestima ljudskijem.

8. Jer ostaviste zapovijesti B ožije, a držite običaje ljudske, pranje žbanova i čaša; i druga m noga takova činite.

9. I reče im : D obro ukidate zapovijest B ožiju da svoj običaj sačuvate.

10. Jer M ojsije reče: poštuj oca svojega i m ater svoju; i: koji opsuje oca ili m ater sm rću da um re.

11. A vi kažete: ako reče čovjek ocu ili m ateri: korvan, to jest: prilog je čim bih ti ja m ogao pom oći.

12. I tako ne date m u ništa učiniti ocu svojem u ili materi svojoj,

13. U kidajući riječ B ožiju svojijem običajem koji ste postavili; i ovako m nogo koješta činite.

14. I dozvavši sav narod reče im : P oslušajte m ene svi, i razumijte.

15. N išta nem a što bi čovjeka m oglo opoganiti da uĎe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani čovjeka.

16. A ko ko im a uši da čuje neka čuje.

17. I kad doĎe od naroda u kuću pitahu ga učenici njegovi za priču.

18. I reče im : Z ar ste i vi tako nerazum ni? N e razum ijete li da štogod u čovjeka spolja ulazi ne m ože ga opoganiti?

19. Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi na

polje čisteći sva jela.

20. Još reče: što izlazi iz čovjeka ono pogani čovjeka;

21. Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva,

22. K raĎe, lakom stva, pakosti, zloće, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.

23. S va ova zla iznutra izlaze, i pogane čovjeka.

24. I ustavši odande otide na krajeve T irske i S idonske, i ušavši u kuću šćadijaše da niko ne čuje zanj; i ne m ože se sakriti.

25. Jer čuvši zanj žena što u njezinoj kćeri bijaše duh nečisti, doĎe i pade k nogam a njegovim a.

26. A žena ta bijaše G rkinja rodom S irofiničanka, i m oljaše ga da istjera Ďavola iz kćeri njezine.

27. A Isus reče joj: S tani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima.

28. A ona odgovarajući reče m u: D a, G ospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh.

29. I reče joj: Z a tu riječ idi; iziĎe Ďavo iz kćeri tvoje.

30. I došavši kući naĎe da je Ďavo izišao, i kći ležaše na odru.

31. I opet iziĎe Isus iz krajeva T irskijeh i S idonskijeh i doĎe na m ore G alilejsko u krajeve D esetogradske.

32. I dovedoše k njem u gluha i m utava, i m oljahu ga da metne nanj ruku.

33. I uzevši ga iz naroda nasam o m etnu prste svoje u

uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova;

34. I pogledavši na nebo uzdahnu, i reče m u: E fata, to jest: otvori se.

35. I odm ah m u se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo.

36. I zaprijeti im da nikom e ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još većm a razglašivahu.

37. I vrlo se divljahu govoreći: S ve dobro čini; i gluhe čini da čuju i nijem e da govore.

Glava 8

1. U to vrijem e, kad bijaše vrlo m nogo naroda i ne im adijahu šta jesti, dozva Isus učenike svoje i reče im :

2. žao m i je naroda, jer već tri dana stoje kod m ene i nem aju ništa jesti.

3. I ako ih otpustim gladne kućam a njihovijem , oslabiće na putu; jer su m nogi od njih došli iz daleka.

4. I odgovoriše m u učenici njegovi: O tkuda ćem o uzeti hljeba ovdje u pustinji da ih nahranimo?

5. I zapita ih: K oliko im ate hljebova? A oni kazaše: Sedam.

6. I zapovjedi narodu da posjedaju po zem lji; i uzevši onijeh sedam hljebova i hvalu davši, prelom i, i dade učenicim a svojijem da razdadu; i razdadoše narodu.

7. I im ahu m alo ribica; i njih blagoslovivši reče da i njih razdadu.

8. I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše kom ada što preteče sedam kotarica.

9. A onijeh što su jeli bijaše oko četiri hiljade. I otpusti ih.

10. I odm ah uĎe u laĎu s učenicim a svojijem , i doĎe u okoline Dalmanutske.

11. I iziĎoše fariseji, i počeše se prepirati s njim , i kušajući ga iskahu od njega znak s neba.

12. I uzdahnuvši duhom svojijem reče: Z a što rod ovaj znak traži? Z aista vam kažem : ne će se dati rodu ovome znak.

13. I ostavivši ih uljeze opet u laĎu, i otide na onu stranu.

44. I zaboraviše učenici njegovi uzeti hljeba, i nem ahu sa sobom u laĎi do jedan hljeb.

45. I zapovijedaše im govoreći: G ledajte, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova.

16. I m išljahu jedan drugom e govoreći: T o je što hljeba nemamo.

17. I razum jevši Isus reče im : šta m islite što hljeba nem ate? Z ar još ne osjećate, niti razum ijete? Z ar je još okam enjeno srce vaše?

18. O či im ate i ne vidite? uši im ate i ne čujete? I ne pamtite li.

19. Kad ja pet hljebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punijeh kom ada nakupiste? R ekoše m u: Dvanaest.

20. A kad sedam na četiri hiljade, koliko punijeh kotarica nakupiste kom ada? A oni rekoše: S edam .

21. I reče im: Kako ne razumijete?

22. I doĎe u V itsaidu; i dovedoše k njem u slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne.

23. I uzevši za ruku slijepoga izvede ga na polje iz sela, i pljunuvši m u u oči m etnu ruke nanj, i zapita ga vidi li što.

24. I pogledavši reče: V idim ljude gdje idu kao drva.

25. I po tom opet m etnu m u ruke na oči, i reče m u da pogleda: i iscijeli se, i vidje sve lijepo.

26. I posla ga kući njegovoj govoreći: N i ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.

27. I iziĎe Isus i učenici njegovi u sela ćesarije F ilipove; i putem pitaše učenike svoje govoreći im : K o govore ljudi da sam ja?

28. A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji od proroka.

29. A on im reče: A vi šta m islite ko sam ja? A P etar odgovarajući reče m u: T i si Hristos.

30. I zaprijeti im da nikom ne kazuju za njega.

31. I poče ih učiti da sinu čovječijem u valja m nogo postradati, i da će ga okriviti starješine i glavari sveštenički i književnici, i da će ga ubiti, i treći dan da će ustati.

32. I govoraše o tom ne ustručavajući se. I P etar uze ga i poče ga odvraćati.

33. A on obrnuvši se i pogledavši na učenike svoje zaprijeti P etru govoreći: Idi od m ene sotono; jer ti ne m isliš što je B ožije nego što je ljudsko.

34. I dozvavši narod s učenicim a svojim a reče im: Ko

hoće za m nom da ide neka se odreče sebe i uzm e krst svoj, i za mnom ide.

35. Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju m ene radi i jevanĎelija onaj će je sačuvati.

36. Jer kakva je korist čovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi?

37. Ili kakav će otkup dati čovjek za dušu svoju?

38. Jer ko se postidi m ene i m ojijeh riječi u rod ovom e preljubotvornom e i grješnom , i sin će se čovječij postidjeti njega kad doĎe u slavi oca svojega s anĎelim a svetim a.

Glava 9

1. I reče im : Z aista vam kažem : im aju neki m eĎu ovim a što stoje ovdje koji ne će okusiti sm rti dok ne vide carstvo B ožije da doĎe u sili.

2. I poslije šest dana uze Isus P etra i Jakova i Jovana i izvede ih na goru visoku same; i preobrazi se pred njima.

3. I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne m ože bjelina ubijeliti na zem lji.

4. I ukaza im se Ilija s Mojsijem gdje se razgovarahu s Isusom.

5. I P etar odgovarajući reče Isusu: R avi! dobro nam je ovdje biti; i da načinim o tri sjenice: tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu.

6. Jer ne znadijaše šta govori; jer bijahu vrlo uplašeni.

7. I postade oblak te ih zakloni; i doĎe glas iz oblaka

govoreći: O vo je sin m oj ljubazni; njega poslušajte.

8. I u jedanput pogledavši nikog a ne vidješe osim Isusa sama sa sobom.

9. A kad silažahu s gore zaprijeti im da nikom ne kazuju šta su vidjeli, dok sin čovječij ne ustane iz mrtvijeh.

10. I riječ zadržaše u sebi pitajući jedan drugoga: šta to znači ustati iz m rtvijeh?

11. I pitahu ga govoreći: K ako govore književnici da Ilija treba najprije da doĎe?

12. A on odgovarajući reče im : Ilija će doći najprije, i urediti sve; ali i sin čovječij treba da m nogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano.

13. A li vam kažem da je i Ilija došao i učiniše s njim šta htjedoše, kao što je pisano za njega.

14. I došavši k učenicim a svojijem vidje narod m nogi oko njih i književnike gdje se prepiru s njim a.

15. I odm ah vidjevši ga sav narod uplaši se i pritrčavši nazivahu mu Boga.

16. I upita književnike: šta se prepirete s njim a?

17. I odgovarajući jedan od naroda reče: učitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem.

18. I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca, i škrguće zubim a; i suši se. I rekoh učenicim a tvojijem da ga istjeraju; i ne m ogoše.

19. A on odgovarajući m u reče: O rode nevjerni! dokle ću s vam a biti? dokle ću vas trpljeti? D ovedite ga k meni.

20. I dovedoše ga k njem u; i kad ga vidje odm ah ga duh stade lom iti; i panuvši na zem lju valjaše se bacajući pjenu.

21. I upita oca njegova: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz djetinjstva;

22. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što m ožeš pom ozi nam , sm iluj se na nas.

23. A Isus rekne m u: A ko m ožeš vjerovati: sve je m oguće onome koji vjeruje.

24. I odm ah povikavši otac djetinji sa suzam a govoraše: V jerujem , G ospode! pom ozi m ojem u nevjerju.

25. A Isus videći da se stječe narod zaprijeti duhu nečistom e govoreći m u: D uše nijesi i gluh ! Ja ti zapovijedam , iziĎi iz njega i više ne ulazi u njega.

26. I povikavši i izlom ivši ga vrlo iziĎe; i učini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije.

27. A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta.

28. I kad uĎe u kuću pitahu ga učenici njegovi nasam o: Z a što ga m i ne m ogosm o istjerati?

29. I reče im : O vaj se rod ničim ne m ože istjerati do molitvom i postom.

30. I izišavši odande iĎahu kroz G alileju; i ne šćadijaše da ko dozna.

31. Jer učaše učenike svoje, i govoraše im da će se sin čovječij predati u ruke ljudske, i ubiće ga, i pošto ga ubiju ustaće treći dan.

32. A oni ne razum ijevahu riječi, i ne sm jedijahu da ga zapitaju.

33. I doĎe u K apernaum , i kad bješe u kući zapita ih: šta se prepiraste putem m eĎu sobom ?

34. A oni m učahu; jer se putem prepiraše m eĎu sobom ko je najveći.

35. I sjedavši dozva dvanaestoricu i reče im : K oji hoće da bude prvi neka bude od sviju najzadnji i svima sluga.

36. I uzevši dijete m etnu ga m eĎu njih i zagrlivši ga reče im :

37. Ko jedno ovakvo dijete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego onoga koji je mene poslao.

38. O dgovori m u Jovan govoreći: učitelju! vidjesm o jednoga gdje im enom tvojijem izgoni Ďavole koji ne ide za nama; i zabranismo mu, jer ne ide za nama.

39. A Isus reče: N e branite m u; jer nem a nikoga koji bi imenom m ojijem čudo činio da m ože brzo zlo govoriti za mnom.

40. Jer ko nije protiv vas s vama je.

41. Jer ko vas napoji čašom vode u im e m oje, za to što ste H ristovi, zaista vam kažem : ne će m u propasti plata.

42. A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenični o vratu njegovu i da se baci u m ore.

43. I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je bez ruke u život ući, nego li s obje ruke ući u pakao,

u oganj vječni,

44. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

45. I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je ući u život hrom u, nego li s dvije noge da te bace u pakao, u oganj vječni,

46. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

47. A ko te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednijem okom ući u carstvo B ožije, nego li s dva oka da te bace u pakao ognjeni,

48. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

49. Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti.

50. D obra je so; ali ako so bude neslana, čim će se osoliti? Im ajte so u sebi, i m ir im ajte m eĎu sobom .

Glava 10

1. I ustavši odande doĎe u okoline Judejske preko Jordana, i steče se opet narod k njem u; i kao što običaj im aše, opet. ih učaše.

2. I pristupivši fariseji upitaše ga kušajući: M ože li čovjek pustiti ženu?

3. A on odgovarajući reče im : šta vam zapovijeda Mojsije?

4. A oni rekoše: M ojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.

5. I odgovarajući Isus reče im : P o tvrĎi vašega srca napisa vam on zapovijest ovu.

6. A u početku stvorenja m uža i ženu stvorio ih je

Bog.

7. Z a to ostavi čovjek oca svojega i m ater i prilijepi se k ženi svojoj.

8. I budu dvoje jedno tijelo. T ako nijesu više dvoje nego jedno tijelo.

9. A što je B og sastavio čovjek da ne rastavlja.

10. I u kući opet zapitaše ga za to učenici njegovi.

11. I reče im : K oji pusti ženu i oženi se drugom , čini preljubu na njoj.

12. I ako žena ostavi m uža svojega i poĎe za drugoga, čini preljubu.

13. I donošahu k njem u djecu da ih se dotakne; a učenici branjahu onim a što ih donošahu.

14. A Isus vidjevši rasrdi se i reče im : P ustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo B ožije.

15. Z aista vam kažem : koji ne prim i carstv a B ožijega kao dijete, ne će ući u njega.

16. I zagrlivši ih m etnu na njih ruke te ih blagoslovi.

17. I kad iziĎe na put, pritrča neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: učitelju blagi! šta m i treba činiti da dobijem život vječni?

18. A Isus reče m u: što m e zoveš blagijem ? niko nije blag osim jednoga Boga.

19. Z apovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne čini nepravde nikom e; poštuj oca svojega i m ater.

20. A on odgovarajući reče m u: U čitelju! sve sam ovo sačuvao od m ladosti svoje.

21. A Isus pogledavši nanj, om ilje m u, i reče m u: Još ti jedno ne dostaje: idi prodaj sve što im aš i podaj sirom asim a; i im aćeš blago na nebu; i doĎi te hajde za m nom uzevši k rst.

22. A on posta zlovoljan od ove riječi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.

23. I pogledavši Isus reče učenicim a svojim a: K ako je teško bogatim a ući u carstvo nebesko!

24. A učenici se uplašiše od riječi njegovijeh. A Isus opet odgovarajući reče im : D jeco! kako je teško onim a koji se uzdaju u svoje bogastvo ući u carstvo B ožije!

25. L akše je kam ili proći kroz iglene uši nego li bogatom e ući u carstvo B ožije.

26. A oni se vrlo divljahu govoreći u sebi: K o se dakle m ože spasti?

27. A Isus pogledavši na njih reče: L judim a je nem oguće, ali nije B ogu: jer je sve m oguće B ogu.

28. A P etar m u poče govoriti: E to m i ćem o ostavili sve, i za tobom idemo.

29. A Isus odgovarajući reče: Z aista vam kažem : nem a nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili m ater, ili ženu, ili djecu, ili zem lju, m ene radi i jevanĎelija radi,

30. A da ne će prim iti sad u ovo vrijem e sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i m atera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vječni.

31. A li će m nogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi.

32. A kad iĎahu putem u Jerusalim , Isus iĎaše pred njim a, a oni se čuĎahu, i za njim iĎahu sa strahom . I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od njega:

33. Evo idemo u Jerusalim , i sin čovječij predaće se glavarim a svešteničkijem i književnicim a i osudiće ga na sm rt, i predaće ga neznabošcim a;

34. I narugaće m u se, i biće ga, i popljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan ustaće.

35. I pred njega doĎoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreći: učitelju! hoćem o da nam učiniš za što ćem o te m oliti.

36. A on im reče: što hoćete da vam učinim ?

37. A oni m u rekoše: D aj nam da sjedem o jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.

38. A Isus im reče: N e znate šta ištete: m ožete li piti čašu koju ja pijem , i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim?

39. A oni m u rekoše: M ožem o. A Isus reče im : čašu dakle koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstićete se;

40. Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.

41. I čuvši to desetorica počeše se srditi na Jakova i na Jovana.

42. A Isus dozvavši ih reče im : Z nate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi

upravljaju njim.

43. A li m eĎu vam a da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći m eĎu vam a, da vam služi.

44. I koji hoće prvi m eĎu vam a da bude, da bude svima sluga.

45. Jer sin čovječij nije došao da m u služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za m noge.

46. I doĎoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod m nogi, sin T im ejev V artim ej slijepi sjeĎaše kraj puta i prošaše.

47. I čuvši da je to Isus N azarećanin stade vikati i govoriti: Sine Davidov Isuse! pomiluj me!

48. I prijećahu m u m nogi da ućuti, a on još većm a vikaše: S ine D avidov! pom iluj m e!

49. I stavši Isus reče da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreći m u: N e boj se, ustani, zove te.

50. A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i doĎe k Isusu.

51. I odgovarajući reče m u Isus: šta ćeš da ti učinim ? A slijepi reče m u: R avuni! da progledam .

52. A Isus reče m u: Idi, vjera tvoja pom ože ti. I odm ah progleda, i otide putem za Isusom.

Glava 11

1 I kad se približi k Jerusalim u, k V itfazi i V itaniji, kod gore M aslinske, posla dvojicu od učenika svojijeh

2. I reče im : Idite u selo što je prem a vam a, i odm ah kako uĎete u njega naći ćete m agare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i

dovedite.

3. I ako vam ko reče: šta to činite? kažite: treba G ospodu; i odm ah će ga poslati am o.

4. A oni otidoše, i naĎoše m agare privezano kod vrata na polju na raskršću, i odriješiše ga.

5. I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im : Z ašto driješite m agare?

6. A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih.

7. I dovedoše m agare k Isusu, i m etnuše nanj haljine svoje; i usjede nanj.

8. A m nogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu.

9. A koji iĎahu pred njim i za njim , vikahu govoreći: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje!

10. Blagosloveno carstvo oca našega D avida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini!

11. I uĎe Isus u Jerusalim , i u crkvu; i prom otrivši sve, kad bi u veče, iziĎe u V itaniju s dvanaestoricom .

12. I sjutradan kad iziĎoše iz V itanije, ogladnje.

13. I vidjevši iz daleka sm okvu s lišćem doĎe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne naĎe osim lišća; jer još ne bješe vrijem e sm okvam a.

14. I odgovarajući Isus reče joj: D a od sad od tebe niko ne jede roda do vijeka. I slušahu učenici njegovi.

15. I doĎoše opet u Jerusalim ; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i isprem eta trpeze onijeh što m ijenjahu novce, i klupe

onijeh što prodavahu golubove.

16. I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu.

17. I učaše govoreći im: Nije li pisano: dom moj neka se zove dom m olitve svim a narodim a? A vi načiniste od njega hajdučku pećinu.

18. I čuše književnici i glavari sveštenički, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod čuĎaše nauci njegovoj.

19. I kad bi u veče iziĎe na polje iz grada.

20. I u jutru prolazeći vidješe sm okvu gdje se posušila iz korijena.

21. I opom enuvši se P etar reče m u: R avi! gle, sm okva što si je prokleo posušila se.

22. I odgovarajući Isus reče im :

23. Im ajte vjeru B ožiju; jer vam zaista kažem : ako ko reče gori ovoj : digni se i baci se u m ore, i ne posum nja u srcu svojem u, nego uzvjeruje da će biti kao što govori: biće m u štogod reče.

24. Z a to vam kažem : sve što ištete u svojoj m olitvi vjerujte da ćete prim iti; i biće vam .

25. I kad stojite na m olitvi, praštajte ako što im ate na koga: da i otac vaš koji je na nebesim a oprosti vam a pogrješke vaše.

26. A ko li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesim a ne će oprostiti vam a pogrješaka vašijeh.

27. I doĎoše opet u Jerusalim ; i kad hoĎaše po crkvi doĎoše k njem u glavari sveštenički i književnici i starješine,

28. I rekoše m u: K akvom vlasti to činiš? I ko ti dade vlast tu, da to činiš?

29. A Isus odgovarajući reče im : I ja ću vas da upitam jednu riječ, i odgovorite m u; ja ću vam kazati kakvom vlasti ovo činim .

30. K rštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi.

31. I m išljahu u sebi govoreći: A ko rečem o: s neba; reći će: za što m u dakle ne vjerovaste?

32. A ko li rečem o: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi m išljahu za Jovana da zaista prorok bješe. .

33. I odgovarajući rekoše Isusu: N e znam o. I Isus odgovarajući reče njim a: N i ja vam a ne ću kazati kakvom vlasti ovo činim .

Glava 12

1. I poče im govoriti u pričam a: P osadi čovjek vinograd, i ogradi plotom , i iskopa pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide.

2. I kad doĎe vrijem e, posla k vinogradarim a slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskoga.

3. A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna.

4. I opet posla k njim a drugoga slugu; i onoga biše kam enjem , i razbiše m u glavu, i poslaše ga sram otna.

5. I opet posla drugoga; i onoga ubiše; i m noge druge, jedne izbiše a jedne pobiše.

6. Još dakle im aše jedinoga svojega m ilog sina, posla i njega najposlije k njim a govoreći: P ostidjeće se sina mojega.

7. A vinogradari rekoše u sebi: O vo je našljednik, hodite da ga ubijem o, i nam a će ostati očevina njegova.

8. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga na polje iz vinograda.

9. Š ta će dakle učiniti gospodar od vinograda? D oći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugim a.

10. Z ar nijeste čitali u pism u ovo: kam en koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla;

11. T o bi od G ospoda i divno je u vašijem očim a?

12. I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razum ješe da za njih govori priču; i ostavivši ga otidoše.

13. I poslaše k njem u neke od fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u riječi.

14. A oni došavši rekoše m u: učitelju! znam o da si istinit, i da ne m ariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu B ožijem u učiš; treba li ćesaru davati harač ili ne? H oćem o li dati ili da ne dam o?

15. A on znajući njihovo licem jerje reče im : što m e kušate? D onesite m i novac da vidim .

16. A oni donesoše. I reče im : čiji je obraz ovaj i natpis? A oni m u rekoše: ćesarev.

17. I odgovarajući Isus reče im : P odajte ćesarevo ćesaru, i B ožije B ogu. I čudiše m u se.

18. I doĎoše k njem u sadukeji koji kažu da nem a vaskrsenija, i zapitaše ga govoreći:

19. U čitelju! M ojsije nam napisa: ako kom e brat um re

i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzm e ženu njegovu i da podigne sjem e bratu svojem u.

20. S edam braće bješe: i prvi uze ženu, i um rije bez poroda.

21. I drugi uze je, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treći.

22. I uzeše je sedm orica, i ne ostaviše poroda. A poslije sviju um rije i žena.

23. O vaskrseniju dakle kad ustanu koga će od njih biti žena? jer je za sedm oricom bila.

24. I odgovarajući Isus reče im : Z a to li se vi varate što ne znate pism a ni sile B ožije?

25. Jer kad iz m rtvijeh ustanu, niti će se ženiti ni udavati, nego su kao anĎeli na nebesim a.

26. A za m rtve da ustaju nijeste li čitali u knjigam a M ojsijevim kako m u reče B og kod kupine govoreći: ja sam Bog Avramov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?

27. N ije B og B og m rtvijeh, nego B og živijeh. V i se dakle vrlo varate.

28. I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako se prepiru, i vidje da im dobro odgovara, i zapita ga: Koja je prva zapovijest od sviju?

29. A Isus odgovori mu: Prva je zapovijest od sviju: čuj Izrailju, G ospod je B og naš G ospod jedini;

30. I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem um om svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest.

31. I druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao sam oga sebe. D ruge zapovijesti veće od ovijeh nem a.

32. I reče m u književnik: D obro, učitelju! pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugoga osim njega;

33. I ljubiti ga svijem srcem i svijem razumom i svom dušom i svom snagom , i ljubiti bližnjega kao sam oga sebe, veće je od sviju žrtava i priloga.

34. A Isus vidjevši kako nam etno odgovori reče m u: N ijesi daleko od carstva B ožijega. I niko više ne sm ijaše da ga zapita.

35. I odgovori Isus i rekne učeći u crkvi: K ako govore književnici da je H ristos sin D avidov?

36. Jer sam D avid kaza D uhom svetijem : reče G ospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogam a tvojim a.

37. Sam dakle David naziva ga Gospodom, i otkuda mu je sin? I m nogi narod slušaše ga s radošću.

38. I govoraše im u nauci svojoj: čuvajte se književnika koji idu u dugačkijem haljinam a, i traže da im se klanja po ulicama,

39. I prvijeh m jesta po zbornicam a, i začelja na gozbama.

40. O vi što jedu kuće udovičke, i lažno se m ole B ogu dugo, biće još većm a osuĎeni.

41. I sjedavši Isus prem a B ožijoj hazni gledaše kako narod m eće novce u B ožiju haznu. I m nogi bogati metahu mnogo.

42. I došavši jedna sirom ašna udovica m etnu dvije

lepte, koje čini jedan kodrant.

43. I dozvavši učenike svoje reče im : Z aista vam kažem : ova sirom ašna udovica m etnu više od sviju koji m eću u B ožiju haznu.

44. Jer svi m etnuše od suviška svojega; a ona od sirotinje svoje m etnu sve što im aše, svu hranu svoju.

Glava 13

1. I kad izlažaše iz crkve reče m u jedan od učenika njegovijeh: učitelju! gle kakvo je kam enje, i kakva graĎevina!

2. I odgovarajući Isus reče m u: V idiš li ove velike graĎevine? ni kam en na kam enu ne će ovdje ostati koji se ne će razm etnuti.

3. I kad sjeĎaše na gori M aslinskoj prema crkvi, pitahu ga sama Petar i Jakov i Jovan i Andrija:

4. K aži nam kad će to biti? i kakav će znak biti kad će se to sve svršiti?

5. A Isus odgovarajući im poče govoriti: čuvajte se da vas ko ne prevari.

6. Jer će m nogi doći na m oje im e go voreći: ja sam ; i m noge će prevariti.

7. A kad čujete ratove i glasove o ratovim a, ne plašite se; jer treba da to bude; ali to još nije pošljedak.

8. U staće narod na narod i carstvo na carstvo; i zem lja će se tresti no svijetu; i biće gladi i bune. T o je početak stradanju.

9. A vi se čuvajte; jer će vas predavati u sudove i po zbornicam a biće vas, i pred kraljeve i careve izvodiće

vas m ene radi za svjedočanstvo njim a.

10. I u svima narodima treba da se najprije propovjedi jevanĎelije.

11. A kad vas povedu da predaju, ne brinite se naprijed šta ćete govoriti, niti m islite; nego što vam se da u onaj čas ono govorite: jer vi ne ćete govoriti nego Duh sveti.

12. A predaće brat brata na sm rt i otac sina, i ustaće djeca na roditelje i pobiće ih.

13. I svi će omrznuti na vas imena mojega radi. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.

14. A kad vidite m rzost opušćenja, za koju govori prorok D anilo, da stoji gdje ne treba (koji čita da razum ije): tada koji budu u Judeji neka bježe u gore;

15. I koji bude na krovu da ne silazi u kuću, niti da ulazi da uzm e što iz kuće svoje;

16. I koji bude u polju da se ne vraća natrag da uzm e haljinu svoju.

17. A li teško trudnim a i dojilicam a u te dane!

18. N ego se m olite B ogu da ne bude bježan vaša u zimu.

19. Jer će u dane te biti nevolja kakova nije bila od početka stvorenja koje je B og stvorio do sad, i ne će ni biti.

20. I da Gospod ne skrati dane niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi, koje izbra, skratio je dane.

21. T ada ako vam ko reče: evo ovdje je H ristos; ili: eno ondje; ne vjerujte.

22. Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake i čudesa da bi prevarili, ako bude m oguće, i izbrane.

23. A li vi se čuvajte: sto vam sve kazah naprijed.

24. A li u te dane, poslije te nevolje, sunce će pom rčati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti.

25. I zvijezde će spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se.

26. I tada će ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.

27. I tada će poslati anĎele svoje i sabraće izbraće svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.

28. A od sm okve naučite se priči: kad se već njezina grana pomladi i stane listati, znate da je blizu ljeto..

29. Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu kod vrata.

30. Z aista vam kažem da ovaj naraštaj ne će proći dok se ovo sve ne zbude.

31. N ebo i zem lja proći će, ali riječi m oje ne će proći.

32. A o danu tom e ili o času niko ne zna, ni anĎeli koji su na nebesima, ni sin, do otac.

33. P azite, stražite i m olite se Bogu; jer ne znate kad će vrijem e nastati.

34. K ao što čovjek odlazeći ostavi kuću svoju, i da slugama svojima vlast i svakome svoj posao; i vrataru zapovjedi da straži.

35. S tražite dakle; jer ne znate kad će doći gospodar

od kuće, ili u veče ili u ponoći ili u pijetle ili ujutru;

36. D a ne doĎe iznenada i da vas ne naĎe a vi spavate.

37. A što vam kažem , svim a kažem : stražite.

Glava 14

1. B ijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili.

2. Ali govorahu: Ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.

3. I kad bijaše on u V itaniji u kući S im ona gubavoga i sjeĎaše za trpezom , doĎe žena sa sklenicom m nogocjenoga m ira čistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše m u na glavu.

4. A neki se srĎahu govoreći: Z a što se to m iro prosipa tako?

5. Jer se m ogaše zanj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju.

6. A Isus reče: O stavite je; šta joj sm etate? ona učini dobro djelo na meni.

7. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kadgod hoćete m ožete im dobro činiti; a m ene nem ate svagda.

8. O na što m ože, učini: ona pom aza naprijed tijelo moje za ukop.

9. Z aista vam kažem : gdje se god uspropovijeda jevanĎelije ovo po svem u svijetu, kazaće se i to za spomen njezin.

10. I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka

glavarim a svešteničkijem da im ga izda.

11. A oni čuvši obradovaše se, i obrekoše m u novce dati: i tražaše zgodu da ga izda.

12. I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše m u učenici njegovi: G dje ćeš da idem o da ti zgotovim o pashu da jedeš?

13. I posla dvojicu od učenika svojijeh i reče im : Idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim,

14. I gdje uĎe kažite gospodaru od one kuće: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicim a svojijem?

15. I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite.

16. I iziĎoše učenici njegovi, i doĎoše u grad, i naĎoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu.

17. I kad bi u veče, doĎe sa dvanaestoricom .

18. I kad sjeĎahu za trpezom i jeĎahu reče Isus: Z aista vam kažem : jedan od vas, koji jede sa m nom , izdaće me.

19. A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: Da ne ja? i drugi: Da ne ja?

20. A on odgovarajući reče im : Jedan od dvanaestorice koji um oči sa m nom u zdjelu.

21. S in čovječij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onom e čovjeku koji izda sina čovječijega; bolje bi m u bilo da se nije rodio onaj čovjek.

22. I kad jeĎahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelom i

ga, i dade im , i reče: uzm ite, jedite; ovo je tijelo m oje.

23. I uze čašu i davši hvalu dade im ; i piše iz nje svi.

24. I reče im : O vo je krv m oja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge.

25. Z aista vam kažem : više ne ću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u carstvu B ožijem u.

26. I otpojavši hvalu iziĎoše na goru M aslinsku.

27. I reče im Isus: S vi ćete se vi sablazniti o m ene ovu noć; jer je pisano: udariću pastira i ovce će se razbjeći.

28. Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.

29. A P etar m u reče: A ko se i svi sablazne, ali ja ne ću.

30. I reče m u Isus: Z aista ti kažem : noćas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta ćeš m e se odreći.

31. A on još većm a govoraše: Da bih znao s tobom i um rijeti ne ću te se odreći. T ako i svi govorahu.

32. I doĎoše u selo koje se zove G etsim anija, i reče učenicim a svojijem : S jedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu.

33. I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poče tužiti.

34. I reče im : žalosna je duša m oja do sm rti; počekajte ovdje, i stražite.

35. I otišavši m alo pade na zem lju, i m oljaše se da bi ga m im oišao čas ako je m oguće.

36. I govoraše: A va oče! sve je m oguće tebi; pronesi čašu ovu m im o m ene; ali opet n e kako ja hoću nego kako ti.

37. I doĎe i naĎe ih gdje spavaju, i reče P etru: S im one! Z ar spavaš? N e m ože li jednoga časa postražiti?

38. S tražite i m olite se B ogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan ali je tijelo slabo.

39. I opet otišavši pom oli se B ogu one iste riječi govoreći.

40. I vrativši se naĎe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale; i ne znadijahu šta bi m u odgovorili.

41. I doĎe treći put, i reče im : Jednako spavate i počivate; dosta je; doĎe čas; evo se predaje sin čovječij u ruke grješnicim a.

42. ustanite da idem o; evo izdajnik se m oj približi.

43. I odm ah dok on još govoraše, doĎe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi m nogi s noževim a i s koljem od glavara svešteničkijeh i od književnika i starješina.

44. A izdajnik njegov dade im znak govoreći: K oga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga čuvajući.

45. I došavši odm ah pristupi k njem u, i rekne: R avi! ravi! i cjeliva ga.

46. A oni m etnuše ruke svoje nanj i uhvatiše ga.

47. A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara svešteničkoga, i odsiječe m u uho.

48. I odgovarajući Isus reče im : K ao na hajduka izišli

ste s noževim a i s koljem da m e uhvatite,

49. A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo.

50. I ostavivši ga učenici svi pobjegoše.

51. I za njim iĎaše nekakav m ladić ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga m ladića.

52. A on ostavivši platno go pobježe od njih.

53. I dovedoše Isusa k poglavaru svešteničkom e; i stekoše se k njem u svi glavari sveštenički i književnici i starješine.

54. I Petar ide za njim iz daleka do u dvor poglavara svešteničkoga, i sjeĎaše sa slugam a, i grijaše se kod ognja.

55. A glavari sveštenički i sva skupština tražahu na Isusa svjedočanstva da ga ubiju; i ne naĎoše;

56. Jer m nogi svjedočahu lažno na njega i svjedočanstva ne bijahu jednaka.

57. I jedni ustavši svjedočahu na njega lažno govoreći:

58. M i sm o čuli gdje on govori: ja ću razvaliti ovu crkvu koja je rukam a načinjena, i za tri dana načiniću drugu koja ne će biti rukam a načinjena.

59. I m i ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako.

60. I ustavši poglavar sveštenički na srijedu zapita Isusa govoreći: Z ar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoče?

61. A on m učaše i ništa ne odgovaraše. O pet poglavar sveštenički zapita i reče m u: Jesi li ti H ristos, sin

blagoslovenoga?

62. A Isus reče: Jesam ; i vidjećete sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.

63. A poglavar sveštenički razdrije svoje haljine, i reče: šta nam trebaju više svjedoci?

64. čuste hulu na B oga; šta m islite? A oni svi kazaše da je zaslužio sm rt.

65. I počeše jedni pljuvati nanj, i pokrivati m u lice, i ćušati ga, i govoriti mu: Proreci; i sluge ga bijahu po obrazima.

66. I kad bijaše P etar dolje na dvoru, doĎe jedna od sluškinja poglavara svešteničkoga,

67. I vidjevši P etra gdje se grije pogleda nanj i reče: I ti si bio s Isusom N azarećaninom .

68. A on se odreče govoreći: N e znam niti razum ijem šta ti govoriš. I iziĎe na polje pred dvor: i pijetao zapjeva.

69. I opet kad ga vidje sluškinja, poče govoriti onim a što stajahu ondje: O vaj je od njih.

70. A on se opet odricaše. I m alo za tijem opet oni što stajahu ondje rekoše P etru: V a istinu si od njih; jer si Galilejac, i govor ti je onakovi.

71. A on se poče kleti i preklinjati: N e znam toga čovjeka za koga vi govorite.

72. I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar riječi što m u reče Isus: D ok pijetao dvaput ne zapjeva odreći ćeš m e se triput. I stade plakati.

Glava 15

1. I odm ah u jutru. učiniše vijeću glavari sveštenički sa starješinam a i književnicim a, i sav sabor, i svezavši Isusa odvedoše ga i predadoše P ilatu.

2. I upita ga Pilat: jesi li ti car Judejski? A on odgovarajući reče m u: T i kažeš.

3. I tužahu ga glavari sveštenički vrlo.

4. A P ilat opet upita ga govoreći: Z ar ništa ne odgovaraš? G ledaj šta svjedoče na tebe.

5. A li Isus više ne odgovori ništa tako da se divljaše Pilat.

6. A o svakom prazniku puštaše im po jednoga sužnja koga iskahu.

7. A bijaše jedan zatvoren, po im enu V arava, sa svojijem drugarim a koji su u buni učinili krv.

8. I povikavši narod stade iskati što im svagda činjaše.

9. A P ilat im odgovori govoreći: H oćete li da vam pustim cara Judejskoga?

10. Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali glavari sveštenički.

11. A li glavari sveštenički podgovoriše narod bolje V aravu da ištu da im pusti.

12. A P ilat opet odgovarajući rekne im : A šta hoćete da činim s tijem što ga zovete carem Judejskijem ?

13. A oni opet povikaše: R aspni ga.

14. A P ilat im reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iza

glasa vikahu: Raspni ga.

15. A P ilat želeći ugoditi narodu pusti im V aravu, a Isusa šibavši predade da ga razapnu.

16. A vojnici ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu četu vojnika,

17. I obukoše m u skerletnu kabanicu, i opletavši vijenac od trnja m etnuše nanj.

18. I počeše m u nazivati B oga govoreći: P om oz, B og, care Judejski!

19. I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvahu nanj, i padajući na koljena poklanjahu m u se.

20. I kad m u se narugaše, svukoše s njega skerletnu kabanicu, i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše ga da ga razapnu.

21. I natjeraše nekoga S im ona iz K irine, oca A leksandrova i R ufova, koja iĎaše iz polja, da m u ponese krst.

22. I dovedoše ga na m jesto G olgotu, koje će reći: košturnica.

23. I davahu mu da nije vino sa smirnom, a on ne uze.

24. I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajući kocke za njih ko će šta uzeti.

25. A bijaše sahat treći kad ga razapeše.

26. I bijaše natpis njegove krivice napisan: C ar Judejski.

27. I s njim raspeše dva hajduka. jednoga s desne a jednoga s lijeve strane njemu.

28. I izvrši se pism o koje govori: I m etnuše ga m eĎu zločince.

29. I koji prilažahu huljahu nanj m ašući glavam a svojim a i govoreći: A ha! ti što crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš!

30. P om ozi sam sebi i siĎi s krsta.

31. T ako i glavari sveštenički s književnicim a rugahu se govoreći jedan drugom e: D rugim a pom aže, a sebi ne m ože pom oći.

32. H ristos car Izrailjev neka siĎe sad s krsta da vidim o, pa ćem o m u vjerovati. I oni što bijahu s njim razapeti rugahu mu se.

33. A u šestom e sahatu bi tam a po svoj zem lji do sahata devetoga.

34. I u devetome sahatu povika Isus iza glasa govoreći: E loi! E loi! lam a savahtani? koje znači: B ože m oj! B ože m oj! za što si m e ostavio?

35. I neki od onijeh što stajahu ondje čuvši to govorahu: Eno zove Iliju.

36. A jedan otrča te napuni sunĎer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše ga govoreći: S tanite da vidim o hoće li doći Ilija da ga skine.

37. A Isus povika iza glasa, i izdahnu.

38. I zavjes crkveni razadrije se na dvoje s vrha do na dno.

39. A kad vidje kapetan koji stajaše prem a njem u da s takom vikom izdahnu, reče: Z aista čovjek ovaj sin B ožij bješe.

40. A bijahu i žene koje gledahu iz daleka, m eĎu kojim a bješe i M arija M agdalina i M arija Jakova maloga i Josije mati, i Solomija,

41. K oje iĎahu za njim i kad bješe u G alileji, i služahu m u; i druge m noge koje bijahu došle s njim u Jerusalim.

42. I kad bi u veče (jer bijaše petak. to jest uoči subote),

43. D oĎe Josif iz A rim ateje, pošten savjetnik, koji i sam carstva B ožijega čekaše, i usudi se te uĎe k P ilatu i zaiska tijelo Isusovo.

44. A P ilat se začudi da je već um r'o; i dozvavši kapetana zapita ga: Jeli davno umr'o ?

45. I doznavši od kapetana, dade tijelo Josifu

46. I kupivši platno, i skinuvši ga, obavi platnom , i m etnu ga u grob koji bješe usječen u kam enu, i navali kamen na vrata od groba.

47. A Marija Magdalina i Marija Josijina gledahu gdje ga metahu.

Glava 16

1. I pošto proĎe subota, M arija M agdalina i M arija Jakovljeva i S olom ija kupiše m irisa da doĎu i da pom ažu Isusa.

2. I vrlo rano u prvi dan nedjelje doĎoše na grob oko sunčanoga roĎaja,

3. I govorahu m eĎu sobom : K o će nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh?

4. I pogledavši vidješe da kam en bješe odvaljen: jer

bješe vrlo veliki.

5. I ušavši u grob vidješe m ladića obučena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se.

6. A on im reče: N e plašite se, Isusa tražite N azarećanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga m etnuše.

7. N ego idite kažite učenicim a njegovijem i P etru da pred vam a otide u G alileju: tam o ćete ga vidjeti kao što vam reče.

8. I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikome ništa ne kazaše, jer se bojahu.

9. A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam Ďavola.

10. A ona otide te javi onim a što su bili s njim , koji plakahu i ridahu.

11. I oni čuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše.

12. A po tom javi se na putu dvojici od njih u drugome obličju, kad su išli u selo.

13. I oni otišavši javiše ostalim a; i ni njim a ne vjerovaše.

14. A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom , i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrĎu srca što ne vjerovaše onim a koji su ga vidjeli da je ustao;

15. I reče im : Idite po svem u svijetu i propovjedite jevanĎelije svakom e stvorenju.

16. K oji uzvjeruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne

vjeruje, osudiće se.

17. A znaci onim a koji vjeruju biće ovi: im enom m ojijem izgoniće Ďavole; govoriće novijem jezicim a; .

18. uzim aće zm ije u ruke; ako i sm rtno što popiju, ne će im nauditi; na bolesnike m etaće ruke, i ozdravljaće.

19. A G ospod pošto im izgovori uze se na na nebo, i sjede Bogu s desne strane.

20. A oni iziĎoše i propovijedaše svuda, i G ospod ih potpom aga, i riječ potvrĎiva znacim a koji su se po tom pokazivali. Amin.