Iseni Samire

SURADNIČKO UČENJE I STRATEGIJE PODRŠKE

U VRTIĆU

Kognitivne teorije koje zastupaju Piaget, Vygotsky i Bruner naglašavaju djetetovu aktivnu ulogu u sticanju i stvaranju znanja, različito razmišljanje između djece različitih dobi, važnost optimalno-osjetljive faze za posebne vrste učenja i stavranja djetetove unutrašnje motivacije.

Dječiji razvoj je spontan proces koji se bazira na djetetov unutrašnji razvoj i istraživanje svijeta – Piaget

Uloga kulture i jezička pismenost je bitna za kognitivni razvoj djeteta i proces učenja . Učenje je društveno iskustvo gdje odrasli igraju važnu ulogu - Vygotsky

Uvod

Aktivno učenje je namjenjena i direktna aktivnost cilja, osoba, ideja i događaja – to je neophodna potreba za kognitivnom transformacijom i razvojom – Hohmann i Weikart,2005

Ovi autori smatraju da djeca u procesu aktivnog učenja pokreću aktivnosti koji se zasnivaju na njihovim ineteresima i namjerama, izabiru materijale i odlučuju šta da rade sa njima, koriste sva osjetila da aktivno ispitaju materijale , istraže veze kroz direktno iskustvo sa objektima ili stvarima, preoblikuju i kombiniraju materijale, te koriste igračke i opremu u skladu sa godinama, da pričaju o sopstvenim iskustvima, i koriste svoje riječi, odnosno svoj vokabular da opiše to što rade.

Ljudi su društvena bića i njihov život u zajednici i stalna interakcija sa drugima jeste preduslov za naš razvoj i za postizanje svih naših ciljeva.

Veze sa drugima su važne tokom čovjekovog razvoja od najranije faze koja se ostavruje u porodici,potom u vrtiću, pa u školama, sa mentorima, sa kolegama i na radnom mjestu.

Suradničko učenje definira metode koje se koriste tokom procesa učenja, gdje odgajatelji podstiću djecu da rade zajedno kako bi izvršili zadatke.

Kozel i Kmetec vjeruju da je suradnja zajednički rad kako bi se postigao isti cilj, mi u takvom procesu podstičemo djecu da se vise koriste kooperacijom.

SURADNIČKO UČENJE I DRUŠTVENE VJEŠTINE

Djeca onda uviđaju da je njihov cilj ostvarljiv samo onda kada i ostali članovi u grupi mogu ostavriti svoj cilj također (jer svi učestvuju u riješavanju zadataka)

Hansen i Kaufmann procjenjuju da djetetova suradnja u vrtiću djeci omogućava da se osjećaju dobro, razvijaju kreativnost i osjećaj za stvaralaštvo, razvijaju strategije da se dobro nose sa životnim problemima, razvijaju osjećaj za sreću, i pripadanjem, uče nove vještine, da se zabavljaju i smiju, opuste, stvaraju zajenička poznanstva,i sl.

Sposobnosti u ranom djetinstvu se definirane kao vještine koje se realiziraju od strane djece koja komuniciraju sa svojim mentorima i odraslima – Han i Kemle.

Prema ovim autorima, društvene sposobnosti su sljedeće:1. Prihvatanje društvenih vrijednosti – odnosi se na

poučavanje pravde, poštenje,odgovornost, zdrav način života i seksualno ponašanje kao i sposobnost prilagođavanja

2. Planiranje i vještine donošenja odluka – podrazumjeva stvaranje realnih i važnih odluka gdje, šta,kako, i s kim se upuštati u takve odluke.

3. Pozitivna predođba o samom sebi – osjećaj za sposobnosti, ličnu moć, i samopoštivanje

4. Kulturalne sposobnosti – sticanje novih vještina, poštovanje i uspješnu međuljudsku suradnju sa narodom iz drugih etničkih i rasnih pozadina

5. Samokontrola – vještine kontrolisanja emocija i potreba6. Međuljudske sposobnosti – shvaćanje sebe i prihvatanje

osnovnih potreba i emocija, mjenjajući potrebe i emocije drugih, i suradnja u rješavanju problema koji se javljaju u zajedničkim vezama.

Han i Kemple smatraju da odrasli utiču na razvoj društvenih sposobnosti sa osebujnim strategijama podrške, kao što su:

1. Uređivanje okoline – urediti mjesto i vrijeme;2. Prirodne strategije učenja – situacijsko

učenje(učenje ‘ovdje’ i ‘sada’ ) i konfliktno posredovanje, tj.proces razvijanja vještina rješavanja konflikta kroz vodić-dialog;

3. Planiranje aktivnosti – odnosi se na izgrađenu i posrednu podršku strategija koju odrasli koriste u interakciji sa djecom tako da bi djeca mogla postići određen cilj;

4. Intevencija ili upletanje – radnje odraslih kojima pokušavaju da promjene već razvijene navike kod djece .

Svrha istraživanja - Odkriti koji uvjeti trebaju biti osigurani da bi

se ostvarilo uspješno suradničko učenje i na kojem stupnju bi se to učenje moglo ostvariti.

- U isto vrijeme mi bismo osvijetlili strategije podrške koje utiču na kvalitet učenja u vrtićima, a one su:

1. Identifikovanje prostornih uslova koji utiču na kvalitet suradničkog učenja;

2. Osvjetliti provođenje kurikuluma(nastavni plan i program) ili osvjetiliti didaktičku sliku u vrtiću;

3. Istražiti radnu dinamiku( ono što ih pokreće), klimu i komunikaciju među učesnicima u vrtiću tokom odgojnog procesa

Postavili smo sljedeća temeljna pitanja tokom istraživanja:

1. Pitanja koja se tiću prostornog planiranja:- Da li je prostor organizovan u vidljivo

odvojena dijela?- Da li se pomagala i materijali nalaze na

mjestima gdje ih djeca mogu olako opaziti i dohvatiti?

- Da li su pojedini djelovi sobe tako raspoređeni da se djeca mogu igrati posebno a i u grupi?

2. Pitanja koja se tiću primjene kurikuluma, radne dinamike, klime i komunikacije sa učesnicima(djecom):

- Da li odgajatelj potiče djecu da se izražavaju tokom aktivnosti?

- Da li odgajatelj potiće dječiju socijalnu interakciju tokom aktivnosti?

- Da li odgajatelj podstiće djetetovu individulanost tokom aktivnosti?

- Da li odgajatelj uzima u obzir djetetovu incijativu tokom aktivnosti?

- Da li postoji u razredu pozitivna drustvena komunikaciju u okviru grupe?

- Da je je obostrana komunikacija česta?- Da li odgajatelj nastoji da uspješno riješi konflikt?- Da li djeca pamažu jedni drugima i nude objašnjenja jedni

drugima?- Da li djeca u grupi uče jedni od drugih?- Da li djeca postavljaju puno pitanja dok rade u grupi?

Koristili smo opisni metod empirijskog pedagoškog istraživanja u obliku studije.

Anketu smo sproveli sa 21 djete dobi od 3 do 6 koji su posjetili vrtiće, grupa se sastojala od 13 dječaka i 8 djevojčica. U okviru ovog istraživanja zaposlili smo odgajatelja i asistenta. Oboje su zavrsili srednje obrazovanje. Odgajatelj je imao 40 godina dok njegov asistent 34. Odgajatelj je imao od 16 do 20 godina radnog iskustva dok njegov asistent od 6 do 10.

Metodologija

Koristili smo se kvalitativnom tehnikom prikupljanja podataka. Podaci su prikupljeni tokom sistematskog posmatranja koristeći kontrolnu listu. Posmatranje je urađeno sa učešćem; odgajatelj i njegov asistent su bili prisutni u razredu tokom cijelog istraživanja.

Ogled je izvršen u roku od 3 dana u maju 2010, dok smo posmtrali djecu koja su obavljala određenu aktivnost u trajanju od 90 minuta svaki dan. U svrhu lakšeg prikupljanja podataka, podjelili smo naše posmatranje na 3 djela. Fokusirali smo se na prostorno planiranje, planiranje zadataku u vrtiću i primjena kurikuluma ( didaktička primjena, radna atmosfera i komunikacija)

Prikupljanje podataka