Studija Izvodljivosti CCVP Draft Final Feb 2011

Federalno ministarstvo okoliša i turizma Projekat šumških i planinskih zaštićenih područja (GEF-WB)

BA-FMPAP-TF-091919- QCBS-05-CS-09/FBiH

Studija izvodljivosti za zaštitu područ ja Čvrsnice, Čabulje, Vrana i Prenja s Parkom

prirode Blidinje

Bosna-S, Sarajevo Elektroprojekt, Zagreb

Februar/Veljača 2011.

FINALNI N A C R T

PROJEKAT ŠUMSKIH I Studija izvodljivosti za zaštitu područja Čvrsnice, PLANINSKIH ZAŠTIĆENIH PODRUČJA Čabulje, Vrana i Prenja sa Parkom prirode Blidinje

Stručno osoblje koje je učestvovalo u izradi studije:

Amra Šehovic, dipl.ecc.

mr.sc Lejla, Tabakovic, dipl.juris, MBA

Ajla Mujkanović, dipl. juris

mr. sc. Maja Čolović Daul, dipl.fiz.

Edmir Prašović, dipl.pol.

mr.sc Fethi Silajdžić, dipl.ing.maš, MBA

Bosna-S, Sarajevo

mr.sc. Elmedina Krilašević, dipl.ing.hort

dr.sc. Stjepan Mišetić prof.biol.,

Maja Kerovec dipl.ing.biol.,

Alan Kereković dipl.ing.geol.,

Mario Sudžuka ing.građ.,

Elektropojekt, Zagreb

mr.sc. Zlatko Pletikapić dipl.ing.građ. prof.dr.sc. Ivan Martinić dipl.ing.šum prof.dr.sc. Ognjen Čaldarović, dipl.soc

Peter Seccombe, B.Sc. Zoology

Vanjski saradnici

mr.sc. Sanja Pokrajac dipl.ing.biol.


Bosna-S Sarajevo i Elektroprojekt Zagreb: FINALNI NACRT februar/veljača 2011. i

Sadržaj 1. Uvod................................................................................................................................ 1

1.1. Povijest pristupa zaštiti područja razmatranja......................................................................................1 1.2. Razlozi izrade studije izvodljivosti za zaštitu područja .........................................................................5 1.3. Opseg zadaće i pristup problemu ..........................................................................................................5

1.3.1. Općenito..........................................................................................................................................................5 1.3.2. Identifikacija i analiza dostupnih podloga ....................................................................................................6 1.3.3. Identifikacija i analiza interesnih skupina i metode uključivanja ...............................................................6 1.3.4. Određivanje granica i zona područja zaštite ................................................................................................9 1.3.5. Okvirni dokumenti za smanjivanje negativnih društvenih i okolišnih utjecaja FMPAP .......................... 12

2. Svrha i ciljevi zaštite područja razmatranja ..............................................................14 3. Uvjeti i ograničenja u zaštiti područja .......................................................................16

3.1 Područje i razdoblje razmatranja ..........................................................................................................16 3.1.1 Područje razmatranja.................................................................................................................................. 16 3.1.2 Razdoblje razmatranja ................................................................................................................................ 17

3.2 Prostorna ograničenja............................................................................................................................17 3.3 Institucionalni uvjeti ...............................................................................................................................19 3.3. Zakonski uvjeti ......................................................................................................................................22

3.3.1. Međunarodni standardi zaštite prirode ..................................................................................................... 22 3.3.2. Lokalni zakonski uvjeti................................................................................................................................ 23

4. Zatečeno stanje s trendovima i planovima promjena ..............................................32

4.1. Abiotski čimbenici .................................................................................................................................32 4.1.1 Topografija i geomorfologija ....................................................................................................................... 32 4.1.2. Geologija ...................................................................................................................................................... 33 4.1.3. Pedologija .................................................................................................................................................... 36 4.1.4. Klima i meteorologija .................................................................................................................................. 36 4.1.5. Hidrografija i hidrologija.............................................................................................................................. 39

4.2 Biološki čimbenici ..................................................................................................................................41 4.2.1 Općenito....................................................................................................................................................... 41 4.2.1 Raznolikost staništa.................................................................................................................................... 42 4.2.3 Raznolikost biljnog svijeta .......................................................................................................................... 44

4.2.3.1 Mikrofita vodenih staništa.................................................................................................................. 44 4.2.3.2 Vegetacijske i florističke značajke kopnenih staništa...................................................................... 45

4.2.4 Raznolikost životinjskog svijeta.................................................................................................................. 59 4.2.4.1. Fauna beskralješnjaka vodenih staništa ......................................................................................... 59 4.2.4.2. Beskralješnjaci kopnenih staništa ............................................................................................................ 59 4.2.4.3. Fauna kralješnjaka..................................................................................................................................... 59

4.2.5 Posebno vrijedne svojte.............................................................................................................................. 61 4.2.6 Procjana i razlozi ugroženosti svojti i staništa........................................................................................... 63 4.2.7. Podzemna staništa...................................................................................................................................... 68 4.2.8. Prijedlog zaštitnih mjera i program praćenja ............................................................................................ 68

4.3. Krajobraz ...............................................................................................................................................71


Bosna-S Sarajevo i Elektroprojekt Zagreb: FINALNI NACRT februar/veljača 2011. ii

4.4. Kulturno nasljeđe..................................................................................................................................72 4.4.1. Kratka povijest prostora ............................................................................................................................. 72 4.4.2. Spomenici kulture ....................................................................................................................................... 72 4.4.3. Etnološko bogatstvo.................................................................................................................................... 74

4.5. Stanovništvo i uprava ...........................................................................................................................74 4.5.1. Upravne granice .......................................................................................................................................... 74 4.5.2. Demografija ................................................................................................................................................. 74 4.5.3. Društveni odnosi ......................................................................................................................................... 75 4.5.4. Imovinsko-pravni odnosi ............................................................................................................................. 75

4.6. Korištenje prostora ...............................................................................................................................75 4.6.1. Naselja ......................................................................................................................................................... 75 4.6.2. Infrastruktura............................................................................................................................................... 75 4.6.3 Tradicionalne djelatnosti ............................................................................................................................ 81 4.6.4 Nove djelatnosti........................................................................................................................................... 87

5. Određivanje granica i zona zaštite.............................................................................89

5.1 Koncepcija određivanja granica i zona zaštite.....................................................................................89 5.1.1 Uvodno ......................................................................................................................................................... 89 5.1.2 Analiza kategorija zaštite prema međunarodnim i BiH standardima ...................................................... 90 5.1.3 Postupak određivanja mogućih zona zaštite............................................................................................. 94 5.1.4 Postupak određivanja mogućih načina organizacije uprave.................................................................... 98

5.1.4.1. Uvodno ................................................................................................................................................ 98 5.1.4.2 Utjecaj vanjskih faktora na rješenje upravljanja .............................................................................. 99 5.1.4.3. Utjecaj državnih institucija.......................................................................................................................100 5.1.4.4. Načini organizacije upravljanja područjem.............................................................................................101 5.1.4.6 Utjecaj načina organizacije uprave..................................................................................................103

5.1.5 Prikaz mogućih zona zaštite .....................................................................................................................103 5.1.5.1 Opis zona zaštite...............................................................................................................................103 5.1.5.2 Zbirni prikaz osnovnih značajki zona zaštite ..................................................................................110

5.2 Varijante granica i zona zaštite .......................................................................................................... 111 5.2.1 Uvodno .......................................................................................................................................................111 5.2.2 Varijante prema obuhvatu zaštite i razinama zaštite .............................................................................111 5.2.3 Varijante prema načinu upravljanja područjem pod zaštitom ...............................................................114

5.3. Usporedba varijanata i prijedlog rješenja......................................................................................... 115 5.3.2 Pregled svih troškova................................................................................................................................116 5.3.3 Pregled svih koristi ....................................................................................................................................123

5.3.3.1. Uvodno ..............................................................................................................................................123 5.3.3.2 Direktne koristi..................................................................................................................................123 5.3.3.3 Indirektne, moguće i neuporabne koristi ........................................................................................125

5.3.3 Rezultati analize troškova i koristi (Cost-Benefit Analysis- CBA) ............................................................126

6. Rješenje održivog korištenja ................................................................................... 128

6.1. Uvjeti zaštite po zonama ................................................................................................................... 128 6.2. Dopuštene aktivnosti po zonama ..................................................................................................... 128 6.3. Zahvati i mjere za poboljšanje stanja ............................................................................................... 128

7. Koncepcija provedbe................................................................................................ 129

7.1. Organizacija zaštite ............................................................................................................................ 129 7.1.1. Koncept provedbe zaštite.........................................................................................................................129 7.1.2. Model upravljanja......................................................................................................................................131


Bosna-S Sarajevo i Elektroprojekt Zagreb: FINALNI NACRT februar/veljača 2011. iii

7.1.3. Ustanova zadužena za upravljanje nacionalnim parkovima..........................................................................132 7.2. Financiranje zaštite............................................................................................................................ 135 7.3. Prijedlog postupka proglašenja zaštite............................................................................................. 135

8. Literatura i podloge.................................................................................................. 137 9. Grafički prilozi........................................................................................................... 139

9.1. Prikaz razmatranog područja s granicama kantona i općina, naseljima i prometnicama........... 139 9.2. Prikaz razmatranog područja lokacijama geoloških, hidrogeoloških i kulturnih osobitosti i područja vrijednih staništa............................................................................................................................ 139 9.3. Prikaz prijedloga granica zaštićenog područja i zona zaštite ......................................................... 139

Dodatak 1: Prijedlog zakona o proglašenju

Dodatak 2: Popis uključenih interesnih skupina u radionice na području razmatranja

Dodatak 3. Tablice A. Tablica s prikazom površina koje zauzimaju zone zaštite i pripadnosti zona po upravnim

područjima (općine i gradovi) B. Tablica s prikazom namjene površina po zonama zaštite C. Tablica s prikazom specifičnih sadržaja po zonama zaštite

Dodatak 4. Tablice CBA


Bosna-S Sarajevo i Elektroprojekt Zagreb: FINALNI NACRT februar/veljača 2011. iv

Kratki sažetak

[biće uključeno u finalnoj verziji Studije] Napomena: Studija je pisana jezicima BH naroda, odnosno Bosanskom i Hrvatskom jeziku.


Bosna-S Sarajevo i Elektroprojekt Zagreb: FINALNI NACRT februar/veljača 2011. 1

1. Uvod

1.1. Povijest pristupa zaštiti područja razmatranja

Područje Vran planine, Čvrsnice, Čabulje i Prenja oduvijek je bilo područje iznimne ljepote i iznimnih prirodnih osobitosti, ali i područje divljine u koje su osim lokalnih stanovnika zalazili tek rijetki namjernici (slika 1.1).

Slika 1.1. Područje razmatranja

Osim za prirodoznanstvena istraživanja i za obavljanje nekih tradicionalnih djelatnosti, kao što su šumarstvo, lov i ribolov, sezonska ispaša stoke, travarstvo i pčelarstvo, ovo je područje još jedino bilo privlačno za planinarenje i za boravak u prirodi rijetkim znalcima ovog prostora. Tek su podizanje svijesti o ugroženosti biološke raznolikosti na našem planetu, te planovi razvoja šire regije i planovi korištenja vodnog i rudnog blaga ovog područja usmjerili pažnju šire javnosti i na potrebu njegove zaštite, od kojoj se počelo ozbiljnije voditi računa od '70-tih godina prošlog stoljeća.

Tako je prirodoznanstvena struka cijeli prostor stavila pod zaštitu još 1957. godine odlukom Zavoda za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog nasljeđa BiH, ali je tek Prostornom planu SR BiH za razdoblje od 1981. do 2000. godine (1980) predviđeno područje Vran planine, Čvrsnice, Čabulje i Prenja površine oko 994 km2 staviti pod institucionalnu zaštitu u kategoriji nacionalnog parka (slika 1.2). To je međutim do danas ostao i jedini usvojeni dokument na državnoj razini koji se može smatrati podlogom za daljnje aktivnosti na realizaciji zamišljene zaštite, uz napomenu kako je važenje ovog prostornog plana prema Zakonu o prostornom uređenju F BiH službeno produženo do donošenja novog Prostornog plana Federacije BiH (Službene novine F BiH 52/2002.).



Slika 1.2. Područje predviđeno za zaštitu prema Prostornom planu SR BiH Proglašenja zaštite prirodnih vrijednosti (područja i vrsta) u SR Bosni i Hercegovini do 1990. godine bila su regulirana Zakonom o prirodnom i kulturno-povijesnom naslijeđu (1985) i uglavnom usmjerena na proglašavanje brojnih vrsta zaštite od kategorije strogih prirodnih, upravljanih i specijalnih rezervata, preko nacionalnih parkova i rezervata prirodnih predjela do kategorije zaštite pojedinačnih vrsta i spomenika prirode. Na prostoru Vrana, Čvrsnice, Čabulje i Prenja (slika 1.3) u nekoj od kategorija zaštite proglašena su područja:

o upravljani prirodni rezervat Masna Luka na Čvrsnici

o specijalni botanički rezervat dolomitno područje Vrtaljica kod Konjica

o rezervat prirodnih predjela kanjon Neretve od Jablanice do Drežnice

o geomorfološki spomenici prirode: jezero Blidinje na Čvrsnici, Boračko jezero na Prenju, izvor Mliništak kod Jablanice, Hajdučka vrata na Čvrsnici, vodopad Šištice kod Boračkog jezera, Mijatova pećina na Vran planini

Slika 1.3. Proglašene kategorije zaštite područja na prostoru Vran-Čvrsnica-Čabulja-Prenj do 1990. godine Proglašenje Parka prirode Blidinje 1995. godine na prostoru između Vran planine na zapadu, kanjona Neretve na istoku i kanjona Doljanke na sjeveru i kanjona Drežnice na jugu bio je prvi veliki iskorak u institucionalnoj zaštiti dijela razmatranog područja (slika 1.4). Park prirode Blidinje imalo je veliku podršku značajnog dijela lokalnog stanovništva, što je dovelo do kontinuiranog razvoja i organizacije i infrastrukture za zaštitu i upravljanje parkom. Također je izrađen i Prostorni plan za PP Blidinje (Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), te je na Blidinju održan i Prvi međunarodni znanstveni simpozij Blidinje 2005. Međutim, izmjene u političkom ustroju države, uspostava nove zakonske regulative na razini FBiH (Zakon o



zaštiti prirode FBiH iz 2003. godine) koja nije uvažavala osobitosti već uspostavljenih zaštićenih područja, te gašenje nekih izvora financiranja parka doveli su nakon 2005. godine do velikih poteškoća u njegovom funkcioniranju, a može se reći kako zadnjih nekoliko godina u organizacijskom smislu ustanova Parka prirode Blidinje više nije operativna.

Slika 1.4. Područje obuhvata Parka prirode Blidinje Zadnjih desetak godina ponovo su pokrenuta razmatranja moguće zaštite cijelog područja Vrana, Čvrsnice, Čabulje i Prenja. Tako je slijedom od 1996. do 2007. godine pokrenuto nekoliko inicijativa za uspostavu institucionalne zaštite razmatranog prostora. Prvo je od strane Zavoda za zaštitu kulturnog i prirodnog nasljeđa FBiH 1996. godine izrađen prijedlog proglašenja područja Prenja, Čvrsnice i Čabulje nacionalnim parkom, a sa sličnim su prijedlogom izašle u javnost 2003. godine ekološke udruge Zeleni-Neretva i Eko-Neretva u sklopu projekta „Mogućnosti i perspektive NP Prenj-Čvrsnica-Čabulja“, podržanog i od strane WWF-a. Ovaj je prijedlog u obliku inicijative prema Ministarstvu prostornog uređenja i okoliša FBiH u svibnju 2005. godine, a s obzirom na postojeće zakonske pretpostavke (odredbe Zakona o prostornom uređenju FBiH iz 2002.), doveo do izglasavanja u Federalnom Parlamentu 2006. godine „Odluke o utvrđivanju područja Prenj - Čvrsnica – Čabulja područjem od značaja za FBiH“. Time su određeni obvezujući uvjeti za sve daljnje prostorno-planerske aktivnosti i aktivnosti vezane uz zaštitu prirode na razmatranom području, a također su pokrenuta i značajna istraživanja (Biološka raznolikost endemskih razvojnih centara u Hercegovini, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH, 2007). Međutim, isto tako su širinom obuhvata ovog područja od značaja (slika 1.5) izazvane reakcije lokalne uprave i drugih korisnika istog prostora.



Slika 1.5. Područje od značaja za FBiH Zadnja inicijativa iz 2007. godine dovela je i do prve javne rasprave o granicama i uvjetima zaštite cijelog područja, ali i do cijelog niza primjedbi i prijedloga koji su bili suprotstavljeni predloženom rješenju od strane Ministarstva okoliša i turizma FBiH (kao nositelja prijedloga), ali i međusobno. To je doveo do privremene obustave ove inicijative, dok se od strane svih lokalnih uprava ne dostave novi prijedlozi granica zaštite.

Sa obzirom da je interes BiH i njenih entiteta povećanje broja zaštićenih područja i površina pod zaštitom, koje proizilaze iz obaveza ratificiranih međunarodnih konvencija i težnje ka pridruživanju europskoj uniji, tematika zaštite novih područja je podržana brojnim strateškim dokumentima pripremljenim u zadnjih 10 godina i aktuelna u brojnim izvještajima koji se tiču zaštite okoliša i prirode u FBiH. Proglašenje Nacionalnog parka Una u 2008. godini i pozitivno iskustvo s pripremom proglašenja ovog NP dovelo je do obnove inicijative 2009. godine i za prostor Vran-Čvrsnica-Čabulja-Prenj, ali s novim pristupom, kojim se prvo želi pripremiti stručna podloga za njegovo proglašenje. Kako su tijekom 2009. godine osigurana za tu svrhu i međunarodna sredstva (GEF i Svjetska banka), početkom 2010. godine od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i od strane za to zaduženog Ministarstva okoliša i turizma raspisano je javno nadmetanje za izrađivača Studije izvodljivosti za zaštićeno područje Čvrsnica-Čabulja-Vran-Prenj (u nastavku: Studija izvodljivosti ČČVP).

Postupak javnog nadmetanja završio je početkom srpnja 2010. godine potpisivanje ugovora Federalnog ministarstva okoliša i turizma s najboljim ponuditeljem, Konzorcijem konzultantskih tvrtki Bosna-S (Enova) iz Sarajeva i Elektroprojekta iz Zagreba, a s rokom dovršetka studije u travnju 2011. godine.



1.2. Razlozi izrade studije izvodljivosti za zaštitu područja

Studija izvodljivosti prema zakonskoj regulativi FBiH (Zakon o zaštiti prirode, 2003) je prvi korak, odnosno prva razina stručne podloge za uspostavu institucionalne zaštite prirode na nekom području. Takvom se studijom treba dokazati d a li je predviđena zaštita utemeljena i da li je dugoročno održiva, u kojim granicama ju je opravdano uvesti, te uz koje zone i razine zaštite i dopuštenog korištenja u tim zonama.

Ukratko, studijom izvodljivosti za zaštitu nekog područja se na temelju podloga o posebnim (temeljnim) prostornim vrijednostima kao što su biološka raznolikost, vrijedna staništa i biljne i životinjske vrste, geološke, geomorfološke i krajobrazne vrijednosti i kulturno-povijesno nasljeđe, te na temelju načela održivog razvitka predlažu ukupne granice zaštite područja i unutar nje granice pojedinih zona s različitim uvjetima zaštite i korištenja.

Studija izvodljivosti za zaštitu područja Čvrsnica-Čabulja-Vran-Prenj tako je prvi korak i u zaštiti ovog iznimno značajnog prirodnog područja. Kako ovo područje po svojoj biološkoj raznolikosti potpada pod područja od međunarodnog značaja neupitna je potreba njegove institucionalne zaštite, pa je svrha ove studije izvodljivosti unekoliko ograničena. Njome se zato ne mora jednoznačno i egzaktno dokazati opravdanost i dugoročna održivost zaštite prirodnih vrijednosti područja Čvrsnice, Čabulje, Vrana i Prenja, ali se kroz njenu izradu mora težiti stavljanju pod zaštitu što je moguće većeg prostora i osmišljavanju takvih rješenja upravljanja tim prostorom koje će za lokalno stanovništvo dati najveće moguće koristi. Jedino će na taj način lokalno stanovništvo postati saveznik državnim tijelima zaduženima za provedbu zaštite, te omogućiti održivi sustav upravljanja tim zaštićenim područjem.

1.3. Opseg zadaće i pristup problemu

1.3.1. Općenito

Polazeći od povijesnih razloga, od prethodno utvrđene svrhe izrade ove studije, te od ostalih zatečenih uvjeta, izrada Studije izvodljivosti VČČP prema Projektnoj zadaći obuhvaća slijedeće najznačajnije korake:

Korak 1. Prikupljanje dostupnih podloga/podataka o predmetnom području

Korak 2. Konsultacije s interesnim skupinama kroz intervjue i grupne sastanke, kao i održavanje radionica radi utvrđivanja zatečenih uvjeta i mogućih načina zaštite i gospodarenja prostorom NP

Korak 3. Definiranje mogućih rješenja zaštite i korištenja prostora NP

Korak 4. provjere mogućnosti, provedbu valorizacije i izbora najboljeg rješenja granica i načina zaštite prostora NP

Korak 5. Prezentaciju predloženog rješenja i provedbu radionice s interesnim skupinama

Korak 6. Izradu prijedloga zakona o proglašenju NP VČČP

Korak 7. Pripremu smjernica za dalje aktivnosti proglašenjao i upravljanja zaštićenim područjem Polazeći od navedenog, kod izrade ove studije potrebno je prednost dati sljedećim aktivnostima:

o utvrđivanju zatečenog stanja u prostoru i utvrđivanju mogućih načina zaštite i korištenja prostora putem prikupljanja dostupnih podloga, ali i putem konzultiranja svih relevantnih interesnih skupina na području razmatranja,



o analizama opravdanosti mogućih rješenja granica obuhvata područja zaštite i razina zaštite unutar tog područja, uz primjenu zadanih uvjeta očuvanja i popravljanja zatečenih prirodnih vrijednosti i uz primjenu načela održivog razvoja.

Zato će se u nastavku posebno objasniti pristup prikupljanju dostupnih podloga, zatim pristup konzultiranja interesnih skupina na području razmatranja, te pristup određivanju granica i zona zaštite na području razmatranja na načelima održivog razvoja.

1.3.2. Identifikacija i analiza dostupnih podloga

Za potrebe izrade studije izvodljivosti za zaštitu nekog područja nužne su dvije vrste podloga:

o podloge kojima se utvrđuju prirodne odrednice nekog područja (abiotički i biotički čimbenici), kao i prirodno i kulturno povijesno nasljeđe koje je potrebno očuvati za buduće generacije,

o podloge kojima se određuju uvjeti sadašnjeg korištenja razmatranog prostora i planirani uvjeti razvoja njegovih korisnika.

Zbog višegodišnjeg diskontinuiteta u istraživanjima i praćenjima prirodnih osobitosti i prirodnih vrijednosti područja Čvrsnice, Čabulje, Vrana i Prenja izazvanih ratom u BiH, te zbog iz istog razloga izazvanih demografskih, socijalnih i ekonomskih promjena u širem okolišu ovog područja, mali je broj aktualnih, relevantnih i cjelovitih dokumenata koje se mogu primijeniti kao podloga za izradu ove studije.

Polazeći od toga da se od podloga vezanih uz abiotičke uvjete na području razmatranja (morfologija, klima, hidrologija, geologija i hidrogeologija, pedologija) uvjetno mogu koristiti i prijeratni podaci, najznačajnije su podloge za ovu studiju one kojima se sagledava zatečeno stanje biološke raznolikosti, a izdvajaju se:

o Studija: Ocjena ekosustava ovisnih o vodi i gospodarenja vodama u slivu međudržavnih vodotoka Neretve i Trebišnjice, GEF projekt: Integralno upravljanje ekosustavom riječnog bazena Neretve i Trebišnjice, 2005

o Biološka raznolikost endemskih razvojnih centara na području Hercegovine, 2007

Od podloga koje se odnose na korištenje prostora izdvajaju se sljedeći dokumenti:

o Prostorni plan Parka prirode Blidinje, 2001

o Prostorni plan Općine Jablanica- Izmjene i dopune za područje Sovića i Risovca, 2007

o Strategija razvoja općine Konjic za period 2008. - 2017. godina, 2007

o Strategija razvoja općine Jablanica za period 2008. - 2017. godina, 2007

o Master plan razvoja turizma BiH, 2009

o Zbornik radova Prvog međunarodnog znanstvenog simpozija Blidinje, 2005

o Zaštita prirode - Međunarodni standardi i stanje u Bosni i Hercegovini, 2008

Napominje se kako bi od posebne koristi bili i prostorni planovi na razini FBiH, na razini kantona/županija i na razini svih općina i gradova kojima pripada područje razmatranja. Međutim, u vrijeme izrade studije osim općina Jablanice i Konjica niti jedna druga jedinica i razina teritorijalne uprave nije imala aktualiziran, dovršen i usvojen prostorni plan, što značajno otežava sagledavanje prostornih uvjeta i postavu varijantnih rješenja zaštite.

Uz navedene podloge, korisni su i različiti strateški i razvojni dokumenti na razini FBiH i studijska dokumentacija kojom se sagledavaju pojedina sektorska rješenja korištenja prostornih i drugih resursa povezanih s područjem razmatranja. Njih će se, kao i podloge korištene za definiranje metodologije rada, navesti u popisu korištene literature, te citirati u nastavno danim obradama.

1.3.3. Identifikacija i analiza interesnih skupina i metode uključivanja

Uključivanje interesnih skupina u cjelokupan proces izrade ove studije od iznimne je važnosti za uspjeh cjelokupnog projekta, posebno uzimajući u obzir ranija iskustva. Upoznavanje s odnosom različitih interesnih skupina prema prostoru koji se razmatra, omogućuje uvid u konfliktne interese, te omogućuje da



se oni u daljnjem postupku međusobno usklade na način postizanja najveće moguće ukupne društvene koristi, a time i postizanja najšire moguće podrške proglašenju kasnije zaštite.

U početnoj fazi izrade studije vrši se identifikacija sljedećih skupina: Interesne grupe – pojedinci ili institucije koje mogu, direktno ili indirektno, pozitivno ili negativno utjecati ili biti pogođeni utjecajem samog projekta.

Korisnici - svi oni koji će imati na bilo koji način određene koristi od implementacije zaštite. Razlika se može napraviti između:

Ciljane grupe - grupe ili pojedinci koji će na direktan način odmah ostvariti koristi od implementacije ovog projekta,

Krajnji korisnici - grupe ili pojedinci koji će na direktni ili indirektni način ostvariti dugoročnu korist od projekta i to na nivou društva ili sektora,

Partneri projekta – oni koji će implementirati projekt zaštite, a to mogu biti pojedinci ili grupe koje su također i ciljane grupe ili krajnji dobitnici.

Postupak identifikacije interesnih skupina započinje izradom okvirne liste onih koje se namjerava uključiti u cjelokupan projekt zaštite. Okvirna se lista zatim nadopunjava tijekom razvoja projekta. Potrebno je napomenuti kako čak niti dovršena lista interesnih skupina ne osigurava uključivanje svih relevantnih čimbenika u proces odlučivanja o projektu zaštite, a posebno se to odnosi na interesne grupe i na krajnje korisnike projekta, koji mogu biti locirani i izvan širih granica područja razmatranja, pa i izvan državnih i regionalnih granica.

Metode za analizu utjecaja identificiranih i dostupnih interesnih skupina na projekt zaštite, a koje se uobičajeno koriste su: matrica za analizu interesnih grupa, SWOT analiza, Venn dijagram i Spider dijagram.

Za kvalitetu informacija dobivenih korištenjem bilo koji od ovih alata od presudnog značaja bit će razina uključivanja interesnih skupina u postupak (odziv, pripremljenost i zainteresiranost), te kvaliteta prethodno prikupljenih i pripremljenih informacija za provedbu postupka. Efikasnom upotrebom metoda uključivanja interesnih skupina omogućiti će da se interesi zainteresiranih najprije razumiju (i od strane drugih interesnih skupina i od strane voditelja postupka), a zatim i adekvatno prezentiraju kroz ovaj projekt.

Matrica za analizu interesnih grupa. Prikupljene informacije o interesnim skupinama mogu biti predstavljene kroz ovu matricu kao informacije o značaju svake grupe za provedbu projekta, moguće njihove uloge u projektu i mogućeg utjecaja na projekt. U kasnijoj fazi projekta fokus može biti na analizi potencijalnih koristi i troškova koji će nastati kroz različite aktivnosti za zadovoljenje interesa različitih interesnih grupa.

SWOT analiza. Analiza koja se uobičajeno koristi za identificiranje unutrašnjih snaga i slabosti i vanjskih prilika i prijetnji s kojima se područje suočava. Kvaliteta informacija dobivenih iz SWOT analize zavisiti će od toga tko je uključen u sam proces njene izrade, odnosno od potpunosti identifikacije interesnih skupina, kao i od načina na koji je organiziran cjelokupan proces analize. Ova analiza ima tri faze:

Faza 1. Identificiranje postojećih snaga i slabosti, odnosno prilika i prijetnji projektu ili području razmatranja

Faza 2. Analiza situacije s ciljem da se pronađe način da se snage kojima se raspolaže iskoriste kako bi se nadišle postojeće slabosti, a prilike iskoriste da se minimiziraju prijetnje

Faza 3. Izrada strategije razvoja, uz upotrebu i drugih alata za analizu i planiranje

Vennov dijagram. Izrada Vennovog dijagrama ima za cilj analizu odnosa između ključnih interesnih skupina. Njime se prikazuje važnost, odnosno utjecaj svake od interesnih grupa na projekt, a prostorna razdijeljenost predstavlja snagu ili slabosti u postojećim odnosima ili komunikaciji između različitih interesnih skupina.

Spider dijagram. Koristi se za analizu institucionalnih kapaciteta i kapaciteta postojećih interesnih skupina. Može se izraditi na osnovu postojećih baza podataka, različitih izvještaja ili razgovora/radionica.



Kroz analizu odnosa interesnih skupina međusobno i prema projektu, kroz analizu postojećih problema u provedbi i kroz sagledavanje mogućih ciljeva samog projekta, biti će identificirani pristupi u provedbi projekta zaštite i biti će sagledani mogući troškovi i koristi od njegove provedbe.

Metoda uključivanja interesnih grupa u planiranje kroz izradu stabla problema i stabla ciljeva. Uključivanje interesnih skupina u pripremu projekta zaštite/studije izvodljivosti pomaže u definiranju problema u provedbi projekta. Način da se predstavi pojednostavljena, ali realna slika odnosa prema projektu, ali i području razmatranja je izrada stabla problema. Izrada stabla problema treba omogućiti identifikaciju ključnih problema s kojima se suočavaju identificirane interesne skupine u fazi realizacije projekta, ali i identifikaciju povezanih problema, kao i postojeće veze među njima. Koraci u izradi problemskog stabla su prikazani u narednom grafičkom prikazu.

Grafički prikaz 1. Koraci u izradi problemskog stabla Na osnovu izrađenog problemskog stabla moguće je definirati i ”stablo ciljeva“. “Negativne situacije” definirane u problemskom stablu mogu se pretvoriti u mogućnosti, odnosno u moguća ”pozitivna dostignuća“.

Za uspjeh projekta zaštite važno je dobro definirati ciljeve i indikatore za praćenje njihove provedbe, koji se postavljaju na bazi principa “SMART”1, tako da budu:

o Specifični za cilj koji trebaju mjeriti;

o Mjerljivi;

o Prihvatljivi s aspekta troškova;

o Relevantni za informacije potrebne upravi;

o Vremenski određeni, tako da se zna kad očekivati da ciljevi budu ispunjeni.

Napominje se kako ovaj pristup u kasnijim fazama razvoja projekta zaštite razmatranog područja osigurava kontinuitet u metodologiji, ali i u suradnji s interesnim skupinama, a posebno se to odnosi na izradu Prostornog plana posebnih obilježja za zaštićeno područje i na izradu Plana upravljanja (u okviru kojeg se

1 Specific to the objective it is supposed to measure, Measurable, Available at an acceptable cost, Relevant to the information needs of managers, T ime-bound

Stručna rasprava, odnosno definiranje problema koji se odnose na zaštitu prirode i

održivi razvoj, a za koje interesne skupine smatraju da su od ključnog značaja za ovo

područje

Identificiranje problema koji su povezani sa ključnim problemima utvrđenim u prethodnom

koraku, odnosno identificiranje uzročno-posljedične veze

Uspostavljanje hijerarhije uzroka i posljedica, odnosno definiranje odnosa jednhi spram

drugih i njihove povezanosti Uspostavljanje redosljeda problema

Povezivanje problema koji predstavljaju uzroke i posljedice, odnosno koje jasno oslikavaju veze između navedenih problema



npr. razrađuje tzv „Logframe“ matrica, koja predstavlja planski instrument za provedbu projekta, a sastavni joj je dio razrada postupka ostvarivanja ciljeva projekta i primjene indikatora za praćenje provedbe).

1.3.4. Određivanje granica i zona područja zaštite

Prva faza procedure proglašenja zaštićenog područja je izrada primarne studije o zaštiti i kategorizaciji područja. Zbog toga se u okviru izrade Studije izvodljivosti vrši definiranje granica i zona unutar zaštićenog područja.

Različiti segmenti zaštićenog područja zahtijevaju različite nivoe zaštite i režime upravljanja. Zbog toga je određivanje zona zaštite osnovni preduvjet za uspješno upravljanje zaštićenim područjem, jer se na taj način uspostavljaju na različitim dijelovima takvog područja različiti uvjeti zaštite i dopuštenog korištenja prema specifičnim kriterijima: ekološkim ili funkcionalnim. Cilj samog procesa određivanja zona je pomirenje konfliktnih interesa, odnosno osiguranje zaštite uz istovremeno minimiziranje konflikata postojeće i buduće ekonomske upotrebe područja od strane lokalnog stanovništva2.

Prema Martiniću (2002) određivanje zona je osnova za upravljanje zaštićenim područjem jer se na taj način definiraju različite vrijednosti zaštićenog područja i shematski određuju režim upravljanja na tim područjima kao i odgovarajuće razvojne aktivnosti tog područja. Young i Young (1993) definiraju postupak određivanja zona kao “određivanje dozvoljenih i nedozvoljenih aktivnosti unutar različitih zona, a s aspekta upravljanja prirodnim i kulturološkim resursima, upotrebu od strane ljudi, od strane posjetilaca, pristupačnost, strukturu i pravce razvoja, održavanje i ostale aktivnosti“.

IUCN (International Union for Conservation of Nature and Natural Resources) preporučuje upravo određivanje zona kao tehniku upravljanja očuvanjem specifičnosti zaštićenog područja3. Zonama se dijeli zaštićeno područje na dijelove s različitim zahtjevima i pomaže se upravljanje na način da omogućava primjenu različitih politika i ispunjenje različitih, precizno definiranih ciljeva u različitim dijelovima zaštićenog područja. Korisno je za rješavanje postojećih konfliktnih interesa. Jedan od osnovnih principa upravljanja zaštićenim područjem koje je neophodno poštovati u procesu određivanja zona je da utvrđene zone trebaju odražavati trenutnu situaciju na terenu uz istovremeno poštivanje vizije održivog razvoja tog područja.

Način određivanja zona. Postoji više načina određivanja zona zasnovanih na različitim kriterijima: intenzitet upravljanja (održavanje ili rekonstrukcija), nivo prihvatljivih promjena, javna upotreba ili pristup tihe i mirne zone. Zone se obično definiraju na osnovu nivoa potrebne zaštite i postojećih interesa lokalne zajednice i tako da se formiraju zone u kojima je gotovo u potpunosti zabranjena ljudska aktivnost i zone intenzivne eksploatacije u kojima područje može pretrpjeti značajne promjene. Određivanje zona nije statičan, nego dinamičan proces u kojem se mijenjaju granice ili uvjeti upravljanja unutar zona.

U okviru izrade Studije izvodljivosti biti će određeni elementi budućeg održivog upravljanja područjem koji su navedeni u narednom grafičkom prilogu ispod.

2 IUCN (1994), Philips A. (2002) 3 Ibid.



Grafički prikaz 2. Elementi za buduće održivo upravljanje zaštićenim područjem definisani Studijom izvodljivosti Potrebni podaci za definiranje zona. Da bi se pristupilo procesu određivanja zona potrebno je prikupiti podatke i odrediti:

o Granice zaštićenog područja;

o Administrativne granice lokalnih jedinica;

o Prirodne karakteristike područja: morfologija, geologija, hidrogeologija, meteorologija, hidrologija, pedologija, biodiverzitet (vrste i staništa);

o Infrastrukturu, naselja i objekte;

o Tradicionalne aktivnosti i način upotrebe zemljišta (šumarstvo, lov, poljoprivreda, ribolov, uzgoj ribe, i slično);

o Demografske trendove, društvene i ekonomske odnose unutar lokalnih zajednica, planove i vizije cjelokupnog razvoja.

Posebna pažnja posvećuje će se biodiverzitetu ovog područja, odnosno identifikaciji vrsta i njihovih staništa čiji je naročiti značaj za ovo područje razlog za definiranje zona na ovom području. Neophodno je identificirati područja koja zahtijevaju posebnu pažnju te izvršiti potrebne analize. Također je veoma važno izvršiti komparaciju različitih položaja unutar zaštićenog područja na bazi rasporeda vrsta i prisutnosti određenih vrsta i staništa važnih s aspekta zaštite.

Određivanje zona i upravljanje područjem olakšano je izradom mapa, prije svega mapa staništa, mapa šuma, geoloških, hidroloških, pedoloških i drugih tematskih karata kao i mapa trenutne i buduće upotrebe zemljišta, te mapa postojeće infrastrukture i slično.

Važno je da su ti podaci dostupni u digitalnoj formi i da su georeferencirani, odnosno da je moguća njihova upotreba u GIS-u. GIS omogućava usporedbu i usklađivanje elemenata u prostoru, definiranje područja koja zahtijevaju prioritetne mjere i druge prostorne analize povezane sa postupkom određivanja zona unutar zaštićenih područja.

Kriteriji za određivanje zona i moguće zone. Ovisno od stupnja zašite nekog područja, vizije i ciljeva vezanih za to područje, različiti kriteriji se mogu primijeniti u procesu određivanja zona. Sustav određivanja zona podrazumijeva uspostavljanje slijedećih zona:

Opis, položaj i granice zona

Ciljevi upravljanja za svaku od zona, uključujući stupanj zaštite, dozvoljeni razvoj i upotrebu od strane javnosti

Planirane/dozvoljene aktivnosti unutar zona

Relevantne strategije koje je potrebno implementirati kako bi se ostvarili ciljevi upravljanja (pokazatelji, raspored aktivnosti, troškovi, odgovornosti i slično)



Zona stroge zaštite - uključuje područja visoke prirodne i/ili kulturološke vrijednosti i iznimne važnosti zaštite, u kojoj nije dozvoljena ili je dozvoljen tek minimum ljudske aktivnosti. Takva područja bi trebala uključiti izvanredne i jedinstvene povijesne lokacije, važna staništa, endemične i ugrožene vrste.

Zona aktivne zaštite – uključuje područja visoke vrijednosti za zaštitu na kojima su predviđene aktivnosti očuvanja, rehabilitacije i zaštite. Bez odgovarajućeg upravljanja, ova područja bi pretrpjela značajne promjene i gubitke. Tipičan primjer ovog područja su livade, koje bi u odsustvu kontrole prerasle u šumske ekosustave.

Zona korištenja – to su obično područja od manjeg značaja za očuvanje ali koja imaju druge vrijednosti važne za razvoj zaštićenog područja. Ova zona je kompromis između očuvanja zaštićenog područja i upotrebe tog područja za druge aktivnosti. Ovakva zona zahtjeva poštivanje principa održivosti u svim aktivnostima, bez ugrožavanja primarnih ciljeva očuvanja parka. Ova zona može biti podijeljena u podzone, kako slijedi: zona naselja, zona tradicionalnih poljoprivrednih aktivnosti, zona rekreacije, zona turističke infrastrukture.

Tampon (buffer zona) - ova zona naziva se još i zona utjecaja ili zona prijenosa. Ove zone najčešće se nalaze na graničnim dijelovima zaštićenog područja ili između različitih zona unutar područja, njihova je osnovana funkcija ublažavanje utjecaja drugih zona ili utjecaja područja izvan granica zaštićenog područja na važne dijelove zaštićenog područja. Upravljanje i nadzor nad područjima izvan granica zaštićenog područja trebalo bi biti organizirano u suradnji sa vlasnicima i korisnicima tog područja ili kroz planiranje upotrebe zemljišta.

Proces određivanja zona. Nakon prikupljanja potrebnih podataka, koji su prethodno pobrojani, pristupa se samom procesu određivanja zona. Uspostavljanje zona može se prikazati kroz slijedeće faze:

Grafički prikaz 3. Faze u procesu zoniranja Da bi se izabrao koncept zona (broj zona i tipovi zona) neophodno je da se prikupe svi podaci o zaštićenom području kao i podaci o području s kojim zaštićeno područje graniči, naročito ukoliko na tom području postoje aktivnosti koje mogu imati negativan utjecaj na zaštićeno područje. Potrebno je izdvojiti, detaljno analizirati i prezentirati slijedeće podatke:

o Prirodne i druge karakteristike područja;

o Nivo ugroženosti;

o Tradicionalne i moguće buduće aktivnosti;

o Demografske trendove;

o Naseljenost i infrastrukturu.

Analiza navedenih podataka trebala bi dati jasno definirane uvjeta i ograničenja za zaštitu i očuvanje, moguće konfliktne interese koji su vezani za upotrebu zemljišta i prijedlog mogućih tipova i broja zona.

Nakon definiranja mogućih zona, njihovih lokacija unutar zaštićenog područja, na osnovu prikupljenih podataka potrebno je procijeniti troškove i koristi za svaku od navedenih alternativa i to:

Korak 1

Korak 2

Korak 3

Korak 4

Analiza vrijednosti i sadržaja područja i izbor kriterija za zoniranje

Definisanje različitih alternativa, vrednovanje mogućih opcija i izbor sheme zoniranja

Određivanje potrebnih mjera za zaštitu i očuvanje i definisanje upotrebe zemljišta po zonama

Određivanje planova upravljanja po zonama zaštičenog područja



o Troškove upravljanja;

o Troškove uvođenja novih praksi i aktivnosti;

o Troškove izgubljene vrijednosti;

o Potencijalne koristi od uvođenja zaštite određenog nivoa.

Usporedbom mogućih alternativa, a na osnovu kriterija društvene opravdanosti izabire se najbolji koncept zona unutar područja zaštite.

1.3.5. Okvirni dokumenti za smanjivanje negativnih društvenih i okolišnih utjecaja FMPAP

Tokom izrade ove Studije izvodljivosti, uzeti su obzir svi okvirni dokumenti/politike za smanjivanje negativnih društvenih i okolišnih utjecaja koje se primjenjuju u okviru FMPAP Projekta (safeguard dokumenti), kao i dokumenti koji daju generalne smjernice za adekvatno planiranje i upravljanje zaštićenim područjima. Kratak opis značaja i relevantnosti navedenih okvirnih politika data je u nastavku teksta.

Okvir procesa za ublažavanje potencijalnih neželjenih utjecaja na sposobnost izdržavanja stanovništva u okviru FMPAP projekta je pripremljen 2007. godine u cilju određivanja ciljeva i procedura u slučajevima kada ograničenje pristupa prirodnim resursima u okviru Projekta ima negativan utjecaj na sposobnost izdržavanja stanovništva, kako bi se osigurala podrška ovim osobama da ponovno uspostave ili poboljšaju izvore izdržavanja a na način koji omogućava okolišnu održivost predmetnog prirodnog područja.

Ovaj dokument daje smjernice za provođenjeparticipatornog procesa u okviru kojeg se pripremaju i implementiraju specifične komponente Projekta, određuju kriteriji za sticanje prava osoba pod utjecajem Projekta, identificiraju mjere za podršku ovim osobama i određuju mjere za rješavanje potencijalnih konflikata koji uključuju pogođene osobe. Značajan dio dokumenta se odnosi i na opis procedure za implementaciju i monitoring Projekta.

Okolišna procjena/Okvirni plan upravljanja okolišem je pripremljen 2007. godine u okviru FMPAP Projekta u skladu sa zahtjevima sigurnosne/operativne politike Svjetske banke OP/BP 4.01, a sadrži pregled lokalnog administrativnog okvira, relevantnih zakona, kao i primjenjivih politika Svjetske banke. Ključni dio ovog dokumenta obuhvata analizu mogućih utjecaja Projekta na estetske karakteristike okoliša, vodotoke i hidrologiju terena, biološku raznolikost i staništa, lokalno stanovništvo i razvoj samih zaštićenih područja, kao i Okvir upravljanja okolišem sa prijedlozima mjera za ublažavanje negativnih utjecaja i metodologijom monitoringa. Obuhvaćeni su i prijedlozi osnovnih mjera institucionalnog jačanja za efikasno provođenje monitoringa i implementacije mjera ublažavanja utjecaja na okoliš.

Dokument također razrađuje kriterije za okolišni monitoring u područjima implementacije Projekta i razvija smjernice za okolišno prihvatljiv razvoj infrastrukture finansirane u okviru Projekta.

Plan učešća interesnih grupa je pripremljen 2006. godine u okviru FMPAP Projekta u cilju identificiranja ključnih društvenih pitanja vezanih za lokalno stanovništvo u projektnom području kao i potencijalnih društvenih utjecaja Projekta. Nadalje, Plan sadrži sveobuhvatnu analizu interesnih grupa i razrađuje strategiju učešća interesnih grupa.

Prema Planu učešća interesnih grupa, priprema projekta, implementacija, monitoring i evaluacija moraju se vršiti uz participatorne metode razrađene u Planu u obliku praktičnih uputstava o primjeni ovih metoda u projektnom ciklusu, odnosno planiranju uključivanja svih interesnih grupa u raznim fazama Projekta.

Instrument za praćenje efektivnosti upravljanja je pripremljen 2007. godine od strane WWF International i bavi se praćenjem i izvještavanjem o napretku u upravljanju zaštićenim područjima. Ovaj dokument je jedan od niza instrumenata za praćenje efektivnosti upravljanja razvijenih prema Okviru za procjene Svjetske komisije o zaštićenim područjima (WCPA) koji predstavlja smjernice za razvoj sistema procjenjivanja, kao i standarde za procjenjivanje i izvještavanje. Korištenje ovog Instrumenta pomaže upraviteljima u praćenju napretka u implementiranju obaveza u zaštićenim područjima prema Konvenciji o biološkom diverzitetu i Ramsarskoj konvenziji o močvarama. Svi GEF projekti za zaštićena područja su obavezni koristiti ovaj Instrument tri puta tokom projektnog ciklusa.



Studija izvodljivosti za zaštitu područja Čvrsnice, Čabulje, Vrana i Prenja daje smjernice za korištenje opisanog Instrumente od strane budućih upravitelja predmetnim područjem.

Vodič za procjene smanjenja prijetnji očuvanju biodiverziteta pripremljen je 2001. godine od strane Biodiversity Support Program (BSP) i predstavlja praktičan alat u pripremi i implementaciji projekata za zaštićena područja. Dokument daje smjernice za primjenu modela Procjene smanjenja prijetnji kroz indikatore nivoa uspješnosti projekta u smanjenju prijetnji očuvanju na određenom području, tzv. Indeks Procjene smanjenja prijetnji.

Premda dokument ne preporučuje ni napuštanje tradicionalnog biološkog pristupa procjenjivanju utjecaja Projekta, korištenje ovog Vodiča pomaže u određivanju jednostavnijeg i troškovno efikasnijeg pristupa ovom pitanju. Stoga, Studija izvodljivosti za zaštitu područja Čvrsnice, Čabulje, Vrana i Prenja integriše metodologiju datu u ovom Vodiču u prijedloge i preporuke za uređenje i upravljanje predmetnim područjem.



2. Svrha i ciljevi zaštite područja razmatranja

Područje Čvrsnice, Čabulje, Vrana i Prenja iznimno je značajno prirodno područje, velike biološke, geomorfološke, hidrografske i krajobrazne raznolikosti, a pri tome još i uglavnom očuvano i u značajnom dijelu nenaseljeno.

Ovo krško područje pripada Dinaridima, vrijednom dijelu Mediteranskog bazena, a koji je jedna od 30-tak „vrućih točaka“ važnih za očuvanje biološke raznolikosti na globalnoj razini (slika 2.1), te je zbog toga i zbog velikog broja zabilježenih endemskih vrsta određeno kao budući „endemski centar“ dinarskog pojasa u BiH.

Zato je ovaj prostor predodređen za visoku razinu zaštite, te osim proglašenja područjem od posebnog interesa za FBiH, neosporno pripada i rijetkim područjima u Europi koja imaju i regionalni i globalni značaj za očuvanje biološke raznolikosti. Samim time neupitna je potreba institucionalne zaštite ovog područja, te se tome podređuju svi ostali interesi sadašnjih i budućih korisnika istog prostora.

Osim očuvanja biološke raznolikosti ovog područje, što je glavna svrha zaštite Čvrsnice, Čabulje, Vrana i Prenja, potrebno je uočiti i druge razloge institucionalne brige za taj prostor:

o svojom površinom zaštićeno područje Čvrsnice, Čabulje, Vrana i Prenja značajno bi utjecalo na poboljšanje sadašnje razine institucionalne zaštite prirode na području cijele države, te bi se učinio veliki korak ka strateškom cilju povećanja udjela zaštićenih površina na oko 15% ukupnog teritorija Bosne i Hercegovine,

o svojim položajem ovo bi zaštićeno područje omogućilo i brigu oko očuvanja specifičnog kulturno-povijesnog nasljeđa, te harmonizaciju odnosa i interesa lokalnog stanovništva,

o stavljanjem pod zaštitu tako velikog prostora, koji je ujedno izuzetno bogat vodom, a napose izdašnim izvorima pitke vode, stvorile bi se pretpostavke i za trajni nadzor i očuvanje i ovog strateški važnog resursa,

o usklađenim rješenjima upravljanja ovim prostorom stvorile bi se pretpostavke za unaprjeđenje socijalnih i ekonomskih odnosa unutar lokalnih zajednica koje i sada koriste njegove vrijednosti, a pri tome čuvajući prirodni okoliš i poštujući još i načela održivog razvitka.

Sukladno svim ovim razlozima zaštite područja razmatranja moguće je osmisliti viziju projekta njegove zaštite kao organiziranog i usklađenog djelovanja lokalnih zajednica, državnih institucija i ostalih korisnika tog prostora prema trajnom očuvanju svih njegovih prirodnih vrijednosti i prema promišljenom gospodarenju tim vrijednostima na korist i sadašnjim i budućim generacijama.

Kako bi se ostvarila ovakva vizija projekta zaštite razmatranog područja nužno je sagledati način njenog ostvarivanja kroz razradu ciljeva projekta, a koji su u skladu s vizijom, mjerljivi, realno provedivi, mjerodavni za projekt i vremenski određeni. Izdvajaju se slijedeći glavni ciljevi projekta:

o uspostava nadzora nad područjem i posebno nad prirodnim resursima koje se štiti, uz nastavak istraživanja i praćenja stanja zaštićenih prirodnih vrijednosti, kako bi se stvorio relevantan sustav upravljanja tim vrijednostima (uočavanje prijetnji i mogućih promjena, osmišljavanje mjera zaštite i mjera za očuvanje ili poboljšanje stanja, utvrđivanje dopuštenih antropogenih utjecaja i uvjeta korištenja prostora na području vrijednihstaništa, organiziranje provedbe mjera, kontrola provedbe mjera i sl.),

o uspostava sustava održivog upravljanja ukupnim prostorom na području razmatranja, kojim se postižu ukupno najveće društvene koristi, ali uz uvjet poštivanja sustava upravljanja zaštićenim prirodnim vrijednostima, te uz uvjet harmonizacije interesa svih lokalnih zajednica i ostalih interesnih skupina i u sadašnjim i u budućim odnosima.

Napominje se kako su ovi glavni ciljevi sastavljeni od niza pojedinačnih, još jasnije postavljenih ciljeva, koji imaju svoju podlogu i u interesima pojedinih skupina sadašnjih i budućih korisnika ovog prostora, a koji se u načelu vezuju uz pojedine zone zaštite (tablica 2.1 i slika 2.2).



Tablica 2.1. Kategorije zaštićenih područja prema IUCN-u s definicijama uvjeta zaštite (prema lit. (Ređić) Slika 2.2. Matrica ciljeva upravljanja kategorijama zaštićenih područja prema IUCN-u (preuzeto iz lit. (Ređić)) Ovi pojedinačni ciljevi detaljnije će se prikazati i obraditi u nastavku (točka 3.2: Prostorna ograničenja i točka 5: Određivanje granica i zona zaštite), ali je potrebno upozoriti na slijedeće:

o neki od ciljeva vezuju se uz interesne skupine koje se nisu uključile ili nisu bile dostupne za postupak definiranja njihovog odnosa prema projektu zaštite (npr. interesne skupine na međunarodnoj i regionalnog razini), a mogu biti od iznimnog značaja za njegovu provedbu. Njihov utjecaj na provedbu projekta na ovoj će razini pripreme biti samo pretpostavljen;

o ciljevi koji se izvode iz cilja uspostave sustava upravljanja zaštićenim prirodnim vrijednostima mjerljivi su na jedan način, npr. preko opstanka populacija pojedinih indikatorskih vrsta vrijednih staništa, a ciljevi koji se izvode iz cilja održivog upravljanja ukupnim prostorom zaštite mjerljivi su na drugi način, preko novčanih vrijednosti zaštite i korištenja prirodnih vrijednosti tog prostora.

Ova studija utemeljena je na prirodoznanstvenim podacima prikupljenim kroz dosadašnja istraživanja, ali u okviru kojih trenutno nema odrednica potrebnih za definiranje mjerljivost pojedinih ciljeva upravljanja prirodnim vrijednostima područja, te će se osmišljavanje postizanja ovih ciljeva provoditi u nastavku projekta zaštite (istraživanje, praćenje stanja, plan upravljanja, prostorni plan posebnih obilježja). S druge strane, glavna je zadaća ove studije osmišljavanje načina postizanja drugog glavnog cilja, te će se u tom smislu nedostatak nekih, a prije svega prostorno-planskih podloga, kao i stavova nekih ključnih interesnih skupina nadomjestiti pretpostavkama, koje će biti posebno obrazložene.



3. Uvjeti i ograničenja u zaštiti područja

3.1 Područje i razdoblje razmatranja

3.1.1 Područje razmatranja

Prvi korak u uspostavi zaštite na nekom području je određivanje mogućih granica ukupnog prostora koji se štiti. Konačne granice mogu obuhvatiti i znatno manji prostor, ali je nužno postupak njihovog određivanja vezati uz najšire moguće područje kako se ne bi iz razmatranja izostavio niti jedan vrijedan prirodni sadržaj. Zato se područje razmatranja najčešće postavlja sukladno utvrđenom obuhvatu prirodnih vrijednosti koje se štite, ali i sukladno nekim prirodnim ograničenjima u prostoru, pa i sukladno geopolitičkim granicama i posebnim interesima u korištenju prostora.

Područje na kojem se razmatra moguća zaštita za prirodne vrijednosti Vran planine, Čvrsnice, Čabulje i Prenja određivano je u nekoliko navrata (vidjeti točku 1.1), a u najširem obuhvatu (prema geografskim odrednicama, lit. (6)) to bi bio prostor omeđen slijedećom geografskom širinom i dužinom (prema Greenwich-u):

Nešto detaljnije područje razmatranja određeno je uz poštivanje prirodnih ograničenja u prostoru, pa bi se tako obuhvat zaštite mogao postaviti slijedećim prirodnim granicama (vidjeti prilog 9):

…polazeći od sjeverne granice to bi bio tok rijeke Neretve od Glavatičeva do Jablanice, zatim kanjon rječice Doljanke na kotu Pasija stijena (1574 m n.m.), dalje zapadnim obrocima Vran planine približno izohipsom 1500 m n.m. do najzapadnije točke područja 17o 25', zatim prema južnim obroncima Štitar planine i južnim obrocima Čabulje do Bogodola, te dalje pravcem do Potoka na Neretvi, te dalje preko Humilišana do zapadnih padina Velikog Ruišta, te oko Velikog Ruišta prema Hanskom polju, nakon čega jugoistočnim obrocima Prenja od Hanskog polja i preko Velike poljane, južno od sela Čičevo do Glavatičeva.

Ovaj obuhvat približno prati granice područja razmatranja iz zadnje inicijative za proglašenjem iz 2007. godine (vidjeti lit. (6)), a ujedno poštuje i postojeće zapadne granice Parka prirode Blidinje. Ovaj obuhvat međutim uključuje i neka rubna područja čija je zaštita manje opravdana u smislu očuvanja nekih prirodnih vrijednosti i čija je zaštita u određenoj mjeri u sukobu s interesima drugačijeg korištenja prostora.

Zato se naglašava kako područje razmatranja predstavlja samo okvir za postavljanje granica zaštite, te će se konačne granice formirati vodeći računa o održivom razvitku lokalnih zajednica, a da se pri tome ne naruše granice zona temeljnih prirodnih vrijednosti područja. Postupak određivanja konačnog prijedloga granica zaštite povezan je prema tome s postupkom određivanja zona zaštite unutar područja Vran planina - Čvrsnica – Čabulja – Prenj, koji slijedi u nastavku (točka 5).

Također, potrebno je napomenuti kako se prema usvojenom pristupu izrade studije izvodljivosti područje razmatranja s nekih aspekata (bioloških, socijalnih, ekonomskih) uzima i znatno šire od prethodno opisanog, o čemu će se također voditi računa prilikom predlaganja najpovoljnije varijante zaštite područja (vidjeti u nastavku točku 5.3).

32o 27' – 43o 41' N i 17o 25' - 18o 05' E



3.1.2 Razdoblje razmatranja

Zaštita prirodnih vrijednosti uvodi se u načelu s namjerom njihovog trajnog očuvanja, ali je pravo mjerilo ispravno postavljenog sustava zaštite očuvanost tih vrijednosti za slijedeću generaciju.

Prema tom kriteriju određuje se kao jedino primjereno razdoblje razmatranja uspostave sustava zaštite od 30 godina (takvo je razdoblje razmatranja primijenjeno i u Studiji izvodljivosti za NP Una, lit. (8)). Međutim, ovako dugo razdoblje razmatranja može postaviti krivu vremensku perspektivu i prema sustavu zaštite prirodnih vrijednosti (odgađanje nekih mjera) ali i prema interesima lokalnog stanovništva i drugih korisnika prostora (gubljenje motiva za uvođenje novog odnosa prema korištenju zaštićenog prostora).

Kako se to ne bi dogodilo, prilikom razmatranja rješenja zaštite područja Vran-Čvrsnica-Čabulja-Prenj analizirati će se i utjecaj kraćih razdoblja (od 10, 15 i 20 godina) na ukupnu održivost sustava zaštite, a posebno s aspekta velikih početnih ulaganja u sustav, te relativno sporog povrata uloženih sredstava kroz razne koristi od te zaštite.

3.2 Prostorna ograničenja

Polazeći od toga da se ovom studijom prije svega mora osmisliti način postizanja održivog upravljanja ukupnim područja zaštite, preko dugoročnog uravnoteženja novčanih gubitaka zbog troškova njegove zaštite i novčanih dobitaka kroz korištenja njegovih prirodnih vrijednosti, tada je od posebnog značaja način utvrđivanja svih ograničenja u korištenju tog prostora:

o u smislu jednoznačnih prirodoznanstvenih uvjeta zaštite njegovih prirodnih vrijednosti i uvjeta za dopuštene načine korištenja tog prostora,

o u smislu jasnih uvjeta interesnih skupina vezanih uz dosadašnji i budući način korištenja površina unutar granica zaštite.

Kako je već prethodno istaknuto, prirodoznanstvene uvjete moguće je preuzeti za sada samo iz dostupnih podloga (vidjeti točku 1.3.2), te će ih se kao takve (prije svega biološke, geološke, hidrogeološke i geomorfološke) koristiti u studiji bez posebnih analiza. Međutim su uvjeti različitih interesnih skupina, zbog nedostatka hijerarhijski usklađene prostorno-planske dokumentacije novijeg datuma, uglavnom nejasni i u većini slučajeva neusklađeni i međusobno i prema viziji zaštite, što zahtijeva poseban pristup u njihovom definiranju.

Polazeći od toga da ne postoje za sada na razini prostornog planiranja aktualizirani, jasno iskazani i usklađeni interesi prema budućem načinu korištenja prostora, te od toga da su za ovu studiju ključni:

o zatečeni uvjeti korištenja prostora, kako bi se u razmatranje mogućih rješenja sustava zaštite uključile glavne interesne grupe (koje mogu pozitivno i negativno utjecati na projekt ili mogu biti pogođene projektom zaštite) i ciljane grupe (grupe koje će odmah po realizaciji projekta ostvarivati koristi),

o vizije budućeg korištenja prostora, pod uvjetom da su one komplementarne s projektom zaštite, kroz koje se uključuju u razmatranje i grupe krajnjih korisnika projekta (grupe koje će na direktan ili indirektan način imati dugoročnu korist od zaštite),

Nužno je ove uvjete definirati na drugačiji način, korištenjem prethodno opisanog pristupa interesnim skupinama (točka 1.3.3) i pristupa identificiranja ključnih problema s kojima će se te skupine suočiti kod realizacije projekta zaštite.

Sukladno tom pristupu, ključni je korak proveden u pripremnoj fazi ove studije, kroz provedbu pripremnih sastanaka i radionica s interesnim skupinama na cijelom području razmatranja (vidjeti Dodatak 2 ove studije). U projekt zaštite tako se uključuju slijedeće skupine:



Interesne grupe Šumarstvo, lovstvo, stočarstvo, ribolov, ratarstvo, pčelarstvo, vodno gospodarstvo, komunalne djelatnosti, promet, energetika

Korisnici – ciljane grupe Prirodne znanosti, turistička djelatnost, privatni sektor (zanati, usluge, malo poduzetništvo)

Korisnici – krajnji korisnici Lokalno stanovništvo, nevladine udruge (športske, rekreativne), prosvjetna djelatnost

Partneri projekta Državna uprava, lokalna uprava, institucije i nevladine udruge (zaštita prirode, vjerska i kulturno-povijesna baština, socijalni odnosi, edukacija)

Značaj svake od ovih interesnih skupina za ovaj projekt zaštite određen je kroz u nastavku postavljenu matricu za analizu interesnih skupina (tablica 3.1.), a njihov međusobni odnos analiziran je kroz izradu Vennovog dijagrama (slika 3.1.). Međutim, najvažniji rezultati uključivanja interesnih skupina u pripremni dio ove studije su slijedeći:

Tablica 3.1. Matrica za analizu interesnih skupina Slika 3.1. Vennov dijagram Ocjena značaja interesne skupine za provedbu ili zaustavljanje projekta. Značaj interesne skupine određen je snagom njenog zakonskog položaja i nadležnosti, materijalnim i ljudskim resursima koje kontrolira, te odnosom prema projektu. U tom smislu najznačajnije su prema danom redosljedu slijedeće skupine:

o federalna ministarstva: zaštite okoliša i turizma, te prostornog planiranja

o kantonalne uprave: hercegovačko-neretvanska, zapadno-hercegovačka i bosansko-hercegovačka

o lokalne uprave: općine Konjic, Jablanica, Prozor-Rama, Tomislavgrad, Posušje, Široki Brijeg i Mostar

o institucije i nevladine udruge vezane uz zaštitu prirode, vjersku i kulturno-povijesnu baštinu, socijalne odnose, edukaciju (kroz koje se u načelu usmjeravaju i interesi dionika iz šire regije)

o prirodoznanstvene institucije

o promet, energetika, vodno i komunalno gospodarstvo

o šumarstvo, a zatim i ostale tradicionalne djelatnosti

o turistička djelatnost

o ostali (privatni sektor, lokalno stanovništvo, ostale nevladine udruge, prosvjeta)

Identifikacija odnosa najznačajnijih interesnih skupina prema projektu. U okviru dosadašnjih inicijativa i postupaka vezanih uz proglašenje zaštite na području Vran-Čvrsnica-Čabulja-Prenj najaktivniju su ulogu, uz federalna ministarstva imale slijedeće interesne skupine:

o općine Jablanica, Konjic, Posušje i Tomislavgrad,

o odmaralište svećenika Franjevačkog reda u Masnoj Luci

o šumarije iz Tomislavgrada i Posušja

o općine Široki Brijeg i Prozor-Rama

Identificirani su slijedeći stavovi tih skupina prema projektu zaštite, kao i uvjeti načina korištenja zaštićenog područja:



Općina Jablanica. Postoji interes i pozitivan odnos prema proglašenju zaštite cijelog prostora, ali je on uvjetovan izuzimanjem iz zaštite šireg urbanog područja Jablanice i kanjona Nereve do ispod Donje Jablanice, izuzimanjem iz zaštite kanjona Doljanke i Ravančice, te otvaranjem mogućnosti za korištenjem prostora na području Risovca za intenzivniju izgradnju turističkih i rekreativnih sadržaja. Daje se prednost jedinstvenoj upravi nad cijelim zaštićenim područjem.

Općina Konjic. Postoji interes i pozitivan odnos prema proglašenju zaštite na području Prenja, uz uvjet minimalnih prostornih ograničenja i ograničenja planiranom razvoju općine. Ne iskazuje se poseban interes prema zaštiti ostalog područja razmatranja, a podrazumijeva se značajan utjecaj na politiku upravljanja zaštićenim područjem Prenja.

Općina Posušje. Postoji interes i pozitivan odnos prema proglašenju zaštite, odnosno opstanku zaštite na području Parka prirode Blidinje prema dosadašnjim pravilima, uz uvjet minimalnih prostornih ograničenju i uz uvjet očuvanje prava na korištenje šuma na području Štitara. Izraženi interesi poklapaju se u velikoj mjeri s interesima iznesenim od strane predstavnika odmarališta svećenika Franjevačkog reda.

Općina Tomislavgrad. Interes nije posebno izražen, kao i stav prema zaštiti, koji je u načelu pozitivan, ali ograničen na područje Vran planine. Odnos prema uspostavi zaštićenog područja snažno je uvjetovan ravnopravnim učešćem u odlučivanju o načinu upravljanja zaštićenim područjem, očuvanjem prava na korištenje šuma, očuvanjem interesa vezanih uz daljnje korištenje kamenoloma, te otvaranjem mogućnosti za korištenjem prostora na području Svinjače za intenzivniju izgradnju turističkih i rekreativnih sadržaja.

Šumarije Tomislavgrad i Posušje. Interes postoji, uz izražen oprez prema budućim uvjetima korištenja njihovih šumskih površina. Rješenje vide ili u nadoknadi izgubljenih vrijednosti ili u izdvajanju uprave na gospodarskim šumama iz sustava zaštite.

Općina Široki Brijeg. Interes postoji, odnos je pozitivan, u cijelosti je sukladan interesima općine Posušje, uz uvjet očuvanja uvjeta zaštite i korištenja izvorišta vode na Čabulji.

Općina Prozor-Rama. Interes postoji, odnos prema zaštiti je pozitivan, uz uvjet osiguranja jednog službenog ulaza u zaštićeno područje s područja ove općine. Vide priliku u povezivanju ovog zaštićenog područja s planovima turističkog razvoja općine.

Iz navedenih stavova vidljivo je postojanje i određenih konfliktnih interesa pojedinih skupina i prema projektu zaštite (posebno je to izraženo na razini šumarstva) i prema području obuhvata zaštite (posebno je to izraženo u odnosu općine Jablanica prema ranije predloženim granicama zaštite). U nastavku će se prilikom definiranja zona zaštite i kod postave varijanata zaštite voditi računa o ovim iskazanim interesima, kako bi se dobilo ukupno najbolje i u načelu svima prihvatljivo rješenje.

Napominje se kako neki prostorno-planski dokumenti novijeg datuma (strategije razvoja općina Konjic i Jablanica, nacrt prostornog plana posebnih obilježja za PP Blidinje) sadržavaju također značajne podloge vezane uz prostorna ograničenja na području razmatranja, koja će se pojedinačno koristiti u postupku određivanja zona zaštite i granica zaštite razmatranog područja.

3.3 Institucionalni uvjeti

Na osnovu Aneksa 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, sva okolišna pitanja spadaju u nadležnost entiteta. Sa obzirom da odredbe Ustava dopuštaju prenošenje određenih odgovornosti u oblasti okoliša na državna tijela (npr. međunarodna saradnja i harmonizacija državnih pitanja), određeni broj državnih institucija je preuzeo obaveze nadležnosti nad okolišnim pitanjima u slučaju da se traži odgovornost države. U skladu sa tim, Ministarstvo vanjskih poslova BiH je zaduženo za pregovore i ratificiranje međunarodnih okolišnih sporazuma. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (MOFTER) je odgovorno za implementaciju programa zaštite okoliša koji proizilaze iz ratificiranih konvencija, kao i za među-sektorsku koordinaciju imeđu različitih sektora koji se tiču okoliša. MOFTER također obavlja dužnost «GEF focal point» za BiH. Direkcija za europske integracije je odgovorna za nadgledanje implementacije okolišnih projekata. U svrhu koordinacije rada entiteta po pitanju okoliša formiran ne Nadzorni odbor za zaštitu okoliša BiH. (Krilašević, 2009)



U FBiH, nekoliko federalnih ministarstava se bave aspektima zaštite okoliša. Federalno Ministarstvo okoliša i turizma je ključna institucija za zaštitu okoliša (Parlament FBiH, 2003) koja također obavlja dužnost državnog «focal point»-a za Konvenciju o zaštiti biodiverziteta. Ostala ministarstva u FBiH koja se bave određenim aspektima zaštite okoliša su:

o Federalno ministarstvo prostornog planiranja

o Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

o Federalno ministarstvo kulture i sporta

Kako bi se ilustrovala kompleksnost institucionalnog uređenja za zaštitu okoliša i zaštitu prirode u BiH, dat je grafički prikaz 3.1. U prikazu su navedene institucije relevantne za zaštitu okoliša na svim nivoima vlasti i relacije između istih.



Grafički prikaz 3.1. Institucionalno uređenje za zaštitu okoliša u BiH (Bosna-S, 2007, dorađeno)

Parlamentarna skupština BiH

Vijeće ministara BiH

Ministarstvo vanjskih poslova

MOFTER

Predsjedništvo BiH

Predstavnički dom Dom naroda

Parlament FBIH

Vlada FBiH

Federalno ministarstvo prostornog planiranja

Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva

Federalno ministarstvo kulture i sporta

Kantonalne vlade

Kantonalna ministarstva

Predsjednik i podpredsjednik

Predstavnički dom Dom naroda

Narodna skupština RS

Vlada RS

Ministarstva nadležna za pitanja okoliša

Predsjednik

Jedinice lokalne samouprave/OPĆINE

Jedinice lokalne samouprave/OPĆINE



3.3. Zakonski uvjeti

3.3.1. Međunarodni standardi zaštite prirode

Konvencije, protokoli i međunarodni ugovori predstavljaju univerzalni mehanizam za ujednačavanje prakse u oblasti zaštite okoliša. Bosna i Hercegovina, kao potpisnica međunarodnih izvora kao što su konvencije, protokoli i ugovori, obavezna je da:

o osigura administrativne i druge mjere u cilju implementacije ratificiranih konvencija, protokola i ugovora;

o svoje nacionalno zakonodavstvo uskladi sa svim prihvaćenim međunarodnim standardima u svim oblastima koje tretiraju ratificirane konvencije, protokoli i ugovori;

o poduzme sve druge odgovarajuće mjere za implementaciju ratificiranih konvencija, protokola i ugovora.

Bosna i Hercegovina je na dva načina u svoj pravni sistem uključila međunarodne pravne izvore. Neke od konvencija imaju prednost u primjeni nad domaćim zakonima, a neke su navedene/nabrojane u Ustavu Bosne i Hercegovine i imaju snagu ustavnih odredbi (isto rješenje predviđa ustav Federacije BiH), kao i Ustav RS. Ostale konvencije nisu navedene/nabrojane u Ustavu BiH i entiteta, ali se primjenjuju po osnovu akta o ratifikaciji koji je donijela Parlamentarna skupština BiH.

Međunarodni ugovor stupa na snagu u Bosni i Hercegovini u skladu sa odredbama potpisanog ugovora4, pomenutog Zakona i odlukom o ratifikaciji Parlamentarne skupštine BiH. Vijeće ministara BiH stara se o izvršavanju obaveza iz međunarodnih ugovora preko nadležnih institucija BiH i entiteta, s naznakom da međunarodni ugovori koji direktno obavazuju Bosnu i Hercegovini izvršavaju nadležni organi uprave u čiju nadležnost spadaju pitanja koja se uređuju tim ugovorima.

Ustav BiH i ustavi entiteta (Federacije i RS) uključuju obavezu primjene međunarodnih standarda u skladu s konvencijama koje je ratificirala Bosna i Hercegovina. Svi zakoni koji se donose na nivou Bosne i Hercegovine obavezno moraju uključivati standarde koje utvrđuju već prethodno spomenute konvencije.

Bosna i Hercegovina je preuzela (ili je u postupku preuzimanja) obavezu izvršavanja narednih konvencija (potpisnica je istih ili je notifikacijom o sukcesiji preuzela od države prethodnice obavezu primjene konvencija), koje se direktno ili indirektno tiču zaštite okoliša i biodiverziteta:

Međunarodni ugovor Stupanje na

snagu Status u BiH

1. Okvirna konvencija UN o klimatskim promjenama, Rio de Janeiro, 1992. 21. 03. 1994. ratificirana

2. Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju, Ženeva 1982.5 - -

3. UN Konvencija o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi, Pariz 14.10.1994.

26.12.1996. BiH pristupila 26.08.2002., ratificirana 04.10.2002.

4. Bazelska konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovom odlaganju, Bazel, 22.03.1989.

05.05.1992. Ratificirana u decembru 2000.

5. Konvencija o biološkoj raznolikosti, Rio de Janeiro, 1992. 29. 12.1993.

BiH pristupila 26. 08. 2002., ratificirana 04.10.2002.

6. Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti , - BiH preuzela notifikacijom o

4 Shodno Zakonu o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora („Službeni list BiH“, br. 29/00) 5 Stari naziv Protokol o posebno zaštićenim područjima Sredozemnog mora, Ženeva 1982. godina, izmjena Protokola Barcelona 1995. i Aneksi na Protokol, Monako 1996. godine.



osobito kao stanište ptica močvarica, Ramsar 1971. sukcesiji

7. Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, Pariz, 1972.

17.12.1975. god.

BiH je preuzela notifikacijom o sukcesiji

8. Međunarodna konvencija o zaštiti ptica, Pariz, 1950. 17.01.1963.

9. Međunarodna konvencija o zaštiti biljaka - BiH je preuzela notifikacijom o sukcesiji

10. Konvencija o uspostavljanju evropske i mediteranske organizacije za zaštitu prirode - -

11. Konvencija o pristupu informacijama o sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, Aarhus 1998.

stupila na snagu Ratificirana u septembru 2008.

12. Kyoto protokol, Kyoto, 1997. - Ratificirana u aprilu 2008.

13. Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune, Vašingtonu, 1973, izmijenjena u Bonu 1979. (CITES)

01. 07. 1975. god

Ratificirana u decembru 2008.

14. Konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), Bern, 1979. 01.06.1982. Ratificirana u septembru

2008.

15. Protokol o biološkoj sigurnosti, Kartagena 2000. - Ratificirana u decembru 2008.

Tablica 3.3.1. Konvencije koje se direktno ili indirektno tiču zaštite okoliša i biodiverziteta preuzete od strane BiH

3.3.2. Lokalni zakonski uvjeti

Za izradu projekta zaštite razmatranog područja od ključne važnosti je analiza važećih zakonskih propisa FBiH, prije svega kako bi se jasno definirala procedura za proglašenje određenog područja zaštićenim, ali i kako bi se definirali ostali uvjeti upravljanja takvim prostorom. U samoj izradi projekta izvršena je analiza sljedećih relevantnih zakona:

Br. Relevantni zakoni FBiH

1. Zakon o zaštiti prirode FBiH („Službene novine FBiH“, broj 33/03) – u parlamentarnoj proceduri nalazi se novi nacrt Zakona o zaštiti prirode

2. Zakon o zaštiti i korištenju kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa («Službeni list SRBiH», br. 20/85, 12/87, 3/93 i 13/94)

3. Zakon o okolišu FBiH („Službene novine FBiH“, broj 33/03 i 38/09)

4. Zakon o vodama FBiH („Službene novine FBiH“, broj 70/06)

5. Zakon o zaštiti zraka FBiH („Službene novine FBiH“, broj 33/03 i 04/10)

6. Zakon o upravljanju otpadom FBiH („Službene novine FBiH“, broj 33/03 i 72/09)

7. Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti („Službene novine FBiH“ broj 32/09)

8. Zakon o turističkoj djelatnosti („Službene novine FBiH“ broj 32/09)

9. Zakon o koncesijama FBiH („Službene novine FBiH“, broj 40/02 i 61/06)

10. Zakon o eksproprijaciji FBiH („Službene novine FBiH“, broj 70/07)

11. Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH („Službene novine FBiH“,broj 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10 i 45/10)

12. Zakon o fondu za zaštitu okoliša (Službene novine FBiH, broj 33/03)

13. Zakon o principima lokalne samouprave (Službene novine FBiH, broj 47/06)

14. Zakon o komunalnim djelatnostima («Službeni list SRBiH»,br. 20/90)

15. Zakon o šumama FbiH („Službene novine FbiH“, broj 20/02, 29/03 i 37/04). Napomena: Zakon o šumama trenutno nije na snazi, dok novi zakon još uvijek nije usvojen.

Tablica 3.3.2. Relevantni zakoni FBiH

Relevantni zakoni doneseni na nivou Hercegovačko-neretvanskog kantona:

o Zakon o zaštiti zraka od 15.02.2005 godine, i



o Zakon o zaštiti prirode od 15.02.2005 godine.

Naprijed navedeni Zakoni na kantonalnom nivou neće biti predmet detaljnijeg razlaganja u tekstu, budući da je tekst ovih Zakona usklađen sa Zakonima koji su donešeni na nivou FBiH.

Pri izradi Plana upravljanja od potrebno je uzeti u obzir postojeće provedbene akte, prije svega:

o Pravilnik o uspostavljanju i upravljanju informacijskim sustavom za zaštitu prirode i vršenje monitoringa;

o Pravilnik o novim mjerama za istraživanje ili očuvanje kako bi se spriječio značajan negativan utjecaj na životinjske vrste namjernim hvatanjem ili ubijanjem;

o Pravilnik o sadržaju i načinu izrade plana upravljanja zaštićenim područjima;

o Pravilnik o uslovima pristupa zaštićenom području;

o Pravilnik o uspostavljanju sistema praćenja namjernog držanja i ubijanja zaštićenih životinja.

Zakon o zaštiti prirode FBiH („Službene novine FBiH“, broj 33/03). Ovim zakonom uređuju se uvjet i način obnove, zaštite, očuvanja i održivog razvoj pejzaža, prirodnih područja, biljaka, životinja i njihovih staništa, minerala i fosila i drugih komponenti prirode na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine nadležnosti tijela koja vrše poslove zaštite prirode, planiranje zaštite prirode, opće i posebne mjere za zaštitu prirode, informacijski sistem, nadzor, finansiranje zaštite prirode i kazne za prekršaje za pravna i fizička lica. Poslove zaštite prirode u okviru svojih ovlaštenja određenih na teritorijalnom nivou vrše Federalno Ministarstvo okoliša i turizma i nadležna kantonalna ministarstva za poslove okoliša.

Mjerama propisanim ovim Zakonom osiguravaju se osnovni uvjeti za zaštitu prirode i održivi razvoj prirode i okoliša, a naročito:

1. obnova, zaštita, očuvanje i održiva upotreba ekološkog balansa u prirodi; 2. obnova, zaštita, očuvanje i održiva upotreba obnovljivih prirodnih resursa; 3. obnova, zaštita, očuvanje i održiva upotreba prirode i revitalizacija oštećenih 4. područja i dijelova prirode; 5. uspostavljanje sistema za planiranje, upravljanje, informiranje i financiranje zaštite 6. prirode; 7. uspostavljanje međuentitetske i međunarodne suradnje u domenu zaštite prirode; 8. učešće javnosti u oblasti zaštite prirode; 9. realizacija ciljeva propisanih u Strategiji zaštite prirode; 10. usklađivanje ekonomskih i društvenih razvojnih planova i projekata sa održavanjem 11. svih postojećih obnovljivih prirodnih resursa, smanjenje korištenja, opterećenja i 12. zagađivanja vrsta (životinja, biljaka, gljiva) i njihovih staništa.

Ovim Zakonom određena je definicija zaštićenog područja, koja propisuje da je zaštićeno područje dio kopna i/ili mora određeno radi zaštite i održavanja biološke raznolikosti, prirodnih i kulturnih resursa.

Zaštićeno prirodno područje je:

1. kopneno ili priobalno područje sa izuzetnim ili reprezentativnim ekosistemima, geološkim ili fiziološkim karakteristikama i/ili vrstama od izuzetne važnosti, a koriste se u naučne svrhe i/ili monitoring okoliša, ili

2. neizmjenjeno ili neznantno izmjenjeno kopneno i/ili priobalno područje velike površine, koje je zadržalo svoje prirodne karakteristike i uticaj, bez stalnog ili značajnog staništa ustanovljeno radi očuvanja prirodnih uvjeta, ili

Zaštićena područja mogu biti: a) zaštićena prirodna područja ustanovljena u naučne svrhe ili radi zaštite divljine; b) nacionalni parkovi ustanovljeni u svrhu zaštite ekosistema i rekreacije; c) spomenici prirode ustanovljeni u svrhu očuvanja specifičnih prirodnih karakteristika, d) zastićeni pejzaži ustanovljeni u svrhu očuvanja kopnenih pejzaža, priobalnih područja i

rekreacije.



3. kopneno i/ili priobalno područje izloženo aktivnoj intervenciji radi upravljanja s ciljem osiguranja održavanja staništa i/ili ispunjenja zahtjeva specifičnih vrsta.

Zaštićeno prirodno područje utvrđuje se s ciljem:

4. očuvanja i neuznemiravanja staništa, ekosistema i vrsta, održavanja genetičkih resursa u dinamičnom stanju i stanju razvoja, održavanja utvrđenih ekoloških procesa, očuvanja strukturalnih karakteristika pejzaža ili stijena, očuvanja uzoraka iz prirodnog okoliša u naučne svrhe, monitoringa okoliša i obrazovanja, uključujući i područja koja nemaju pristup, svođenja uznemiravanja na minimum putem pažljivog planiranja i vršenja istraživanja i drugih odobrenih aktivnosti i ograničenje pristupa javnosti,

5. osiguranja sadašnjim i budućim generacijama očuvanja prirodnih vrijednosti i kvaliteta okoliša, osoguranja pristupa javnosti i održavanje kvaliteta divljine,

6. očuvanja i održavanja uvjeta staništa neophodnih za zaštitu značajnih vrsta, grupa vrsta, biotičkih zajednica ili fizičkih karakteristika okoliša, tamo gdje je potrebna određena ljudska intervencija za optimalno upravljanje; omogućavanja izvođenja naučnih istraživanja i monitoringa okoliša kao primarnih aktivnosti zajedno sa održivim upravljanjem resursa,

7. određivanja područja radi obrazovanja javnosti i razumijevanja karakteristika staništa i upravljanja divljim biljnim i životinjskim svijetom, eleminiranja i sprečavanja eksploatacije u zaštićenim oblastima ili posjeta koje mogu uzrokovati promjene i oštećenja prirode; omogućavanja benificija stanovništvu koje živi u zaštićenom području koje su u skladu sa drugim ciljevima upravljanja.

Prijedlog za proglašenje zaštićenim prirodno zaštićenog područja i nacionalnog parka daje Federalno ministarstvo.

Poseban zakon o proglašenju zaštićenog područja donosi Parlament Federacije.

Zakon o zaštiti i korištenju kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa («Službeni list SRBiH», br. 20/85, 12/87, 3/93 i 13/94). Hercegovačko – neretvanski kanton nije donio Zakon o zaštiti i korištenju kulturno – istorijskog naslijeđa, tako da je ova materija propisana Zakonom o zaštiti i korištenju kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa («Službeni list SRBiH», br. 20/85, 12/87, 3/93 i 13/94). Zakon o zaštiti i korištenju kulturno-istorijskog naslijeđa SR BiH definsane su kategorije zaštite kao što su: i) strogi prirodni rezervat, ii) upravljani prirodni rezervat, iii) nacionalni park, iv) specijalni rezervati, v) rezervati prirodnih predjela, vi) biljne vrste, vii) životinjske vrste i viii) spomenici prirode. Novi zakonski propisi kao što je Zakon o zaštiti prirode FBiH propustili su da definišu da li se preuzimaju ovim Zakonom definisana zaštićena područja. U praksi, područja koja su ovim Zakonom definsana kao zaštićena, praktično se ne tretiraju zaštićenim područjima.

Zakon o zaštiti okoliša FBiH („Službene novine FBiH“, broj 33/03 i 38/09). Ovim zakonom uređuje se i) očuvanje, zaštita, obnova i poboljšanje ekološkog kvaliteta i kapaciteta okoliša, kao i kvalitet života; ii) mjere i uvjeti upravljanja, očuvanja i racionalnog korištenje prirodnih resursa; iii) pravne mjere i institucije očuvanja, zaštite i poboljšanja zaštite okoliša; iv) finansiranje aktivnosti vezanih za okoliš i dobrovoljne mjere i v) poslovi i zadaci organa uprave na različitim nivoima vlasti. Zakonom su utvrđena načela zaštite okoliša kao što su:

1. Načelo održivog razvoja; 2. Načelo predostrožnosti i prevencije; 3. Načelo zamjene; 4. Načelo integralnog pristupa; 5. Načelo saradnje i podjele odgovornosti; 6. Učešće javnosti i pristup informacijama; 7. Načelo – zagađivač plača.

Zakonom su definisane nadležnosti Federalnog Ministarstva za okoliš i turizam i kantonalnih ministarstava za pitanja okoliša. Planovi zaštite okoliša donose se na Federalnom (Strategija zaštite okoliša) i kantonalnom nivou (Planovima zaštite okoliša koji moraju biti usaglašeni sa Federalnom Strategijom zaštite okoliša).

Zakon o zaštiti okoliša FBiH ima za cilj da osigura:

1. smanjeno korištenje, sprečavanje opterećivanja i zagaćivanja okoliša, sprčavanje narušavanja, kao i poboljšanje i obnovu oštećenog okoliša;

2. zaštitu ljudskog zdravlja i poboljšanje uvjeta okoliša za kvalitet života;



3. očuvanje i zaštitu prirodnih resursa, racionalno korištenje resursa i takav način privrede kojim se osigurava obnova resursa;

4. usklađenost drugih interesa entiteta sa zahtjevima za zaštitu okoliša; 5. međunarodnu saradnju u zaštiti okoliša; 6. inicijative od javnosti i učešće javnosti u aktivnostima koje imaju za cilj zaštitu okoliša; 7. koordiniranje privrede i integriranje socijalnog i ekonomskog razvoja u skladu sa zahtjevima zaštite

okoliša i 8. uspostavu i razvoj institucija za zaštitu i očuvanje okoliša.

Zakon o vodama FBiH („Službene novine FBiH“, broj 70/06). Ovim Zakonom utvrđena su osnovna načela, razvrstavanje voda, upravljanje vodama, korištenje voda, zaštita voda, uređenje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnog djelovanja voda, vrste vodnih akata, ograničenja prava vlasnika i korisnika zemljišta, finansiranje upravljanja vodama i nadzor na d primjenom Zakona. Ovim Zakonom osnivaju se Agencije za vodna područja i to: i) Agencija za vodno područje rijeke Save i ii) Agencija za vodno područje Jadranskog mora, Uravljanje vodama u skladu sa ovim Zakonom je u nadležnosti BiH, FBiH, kantona, grada i općine.

Upravljanje vodama u skladu sa Zakonom zasniva se na načelima:

1. nekomercijalnosti, prema kojem voda u osnovi nije komercijalni proizvod, već naslijeđe koje se mora čuvati, štititi i u skladu tome postupati;

2. cjelovitosti, koje uzima u obzir prirodne procese i dinamiku voda te međusobnu povezanost i međuzavisnost vodnih i uz vodu vezanih ekosistema;

3. dugoročne zaštite kvaliteta i racionalne upotrebe raspoloživih količina vode; 4. osiguranja zaštite od štetnog djelovanja voda koje proizilazi iz potreba za zaštitu stanovništva i

njihove imovine, uzimajući u obzir djelovanje prirodnih procesa; 5. ekonomskog vrednovanja voda koje uključuje troškove opterećenja, zaštite i uređenja voda i

zaštite od štetnog djelovanja voda; 6. učešća javnosti kod donošenja planova upravljanja vodama; 7. uzimanja u obzir najboljih raspoloživih tehnologija i novih naučnih dostignuća o prirodnim

zakonitostima i najboljih okolišnih praksi.

Ciljevi upravljanja vodama su: postizanje dobrog stanja, odnosno dobrog ekološkog potencijala površinskih i podzemnih voda, odnosno vodnih i za vodu vezanih ekosistema, umanjenje šteta prouzrokovanih raznim štetnim djelovanjem voda, osiguranje potrebnih količina vode odgovarajućeg kvaliteta za razne namjene i podsticanje održivog korištenja voda, uzimajući u obzir dugoročnu zaštitu raspoloživih izvorišta i njihovog kvaliteta.

Zakon o zaštiti zraka FBiH („Službene novine FBiH“, broj 33/03 i 04/10). Odredbe ovog propisa odnose se na tehničke uvjete mjera za sprečavanje ili smanjivanje emisija u zrak prouzrokovanih ljudskim aktivnostima koje se moraju poštovati u procesu proizvodnje, na teritoriji FBiH), planiranje zaštite kvaliteta zraka, posebni izvori emisija, katastar emisija, kvaliteta zraka, nadzor i kazne za prekršaje za pravna i fizička lica.

Zakon o upravljanju otpadom FBiH („Službene novine FBiH“, broj 33/03 i 72/09). Ovaj Zakon uređuje: (i) sve kategorije otpada (osim radioaktivnog otpada, gasova ispuštenih u atmosferu i otpadnih voda), (ii) sve vrste aktivnosti u upravljanju otpadom, operacije i postrojenja. Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na: (i) otpad nastao istraživanjem resursa, ekstrakcijom, tretmanom i iskorištavanjem mineralnih sirovina i radom kamenoloma, (ii) tečni otpad, (iii) životinjski otpad i drugi neopasni materijali prirodnog porijekla koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe i (iv) odloženi eksploziv, osim ako to nije regulirano posebnim propisom.

Planiranje upravljanja otpadom vrši se na nivou FBiH (šestogodišnjom strategijom za upravljanje otpadom koju na prijedlog Vlade FBiH donosi Parlament FBiH) i kantonalnom nivou (donošenjem planova za upravljanje otpadom koi su usaglašeni sa Strategjjom upravljanja otpadom FBiH). Strategija upravljanja otpadom na nivou FBiH sastavni je dio Strategije za zaštitu okoliša donesene na nivou FBiH.

Kantonalnim Planom za upravljanje otpadom utvrdit će se zadaci općina u izradi općinskih planova upravljanja otpadom koji trebaju sadržavati najmanje:

1. programe o skupljanju opasnog otpada iz domaćinstava; 2. programe za korištenje komponenti iz komunalnog otpada;



3. programe za smanjenje procenta bio razgradivog otpada i ambalažnog otpada u komunalnom otpadu;

4. programe za podizanje javne svijesti u upravljanju otpadom; 5. lociranje postrojenja za upravljanje otpadom; 6. saradnja između općina radi postizanja zadatih ciljeva.

Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti („Službene novine FBiH“ broj: 32/09). Ovim Zakonom uređuju se uvjeti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, osnivanje i prestanak rada ugostiteljske radnje, poslovni prostor, razvrstavanje i kategorizacija ugostiteljskih objekata, ugostiteljske usluge u kućanstvu, seoskom kućanstvu i na plovnom objektu.Ugostiteljska djelatnost u smislu ovoga Zakona je pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane, pripremanje i posluživanje pića i napitaka i pružanje usluga smještaja.Zakonom su definisani slijedeće vrste ugostiteljskih objekata: smještajni objekti, ugostiteljski objekti i catering objekti.

Članom 8. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da ugostiteljsku djelatnost mogu obavljati pravna i fizička osoba, koje su registrirane za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

Ugostiteljsku djelatnost, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, može obavljati i javna ustanova koja upravlja nacionalnim parkovima i parkovima prirode, ugostiteljska obrazovna ustanova, te učenički i studentski dom u svojim poslovnim prostorijama i prostorima.

Ugostitelj može obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju ugostiteljske djelatnosti, a koje se uobičajeno obavljaju uz ugostiteljsku djelatnost (prodaja novina i časopisa, duhanskih prerađevina, pružanje usluga biljara, boćanja, kuglanja, tenisa i sl.) u skladu sa posebnim propisima.

Zakon o turističkoj djelatnosti („Službene novine FBiH“ broj: 32/09). Ovim Zakonom uređuje se obavljanje turističke djelatnosti, vrste usluga u toj djelatnosti, uvjeti i način obavljanja poslova, subjekti koji se mogu baviti tom djelatnošću i uvjeti za obavljanje turističke djelatnosti.Zakonom su jasno definisane obaveze pravnih i fizičkih lica koja obavljaju turističku djelatnos, kao i usluge i vrste putničkih agencija, te definisani uslovi koje je potrebno ispuniti da bi se obvljala funkcija turističkog vodiča, animatora, pratitelja ili zastupnika. Opisane su i turističke usluge u nautičkom, seoskom i drugim oblicima turizma.

Zakon o koncesijama FBiH (Službene novine FBiH broj, 40/02 i 61/06). Izdavanje koncesija uređuje se u skladu sa Zakonom o koncesijama FBiH. Odredbe ovog Zakona odnose se prije svega na: predmet, način i uvjete pod kojima se domaćim i stranim pravnim licima mogu dodjeljivati koncesije u oblastima koje su u isključivoj nadležnosti FBiH, nadležnost za dodjelu koncesija, osnivanje Komisije za koncesije Federacije, tenderski postupak, sadržaj ugovora o koncesiji, prestanak ugovora o koncesiji, prava i obaveze koncesionara, rješavanje sporova i druga pitanja od značaja za dodjelu koncesija na teritoriju Federacije. Predmet koncesije, između ostalog, su: korištenje poljoprivrednog zemljišta, hoteli i ostali turistički objekti i prostori i objekti prirodnog i graditeljskog naslijeđa. Prema odredbama ovog zakona koncesor (davalac koncesije) može biti svako ministarstvo ili organ vlasti FBiH kojeg odredi Vlada FBiH. Koncesionar (primalac koncesije) može biti domaće i strano pravno lice. Odluku o dodjeli koncesije donosi Vlada FBiH, na prijedlog nadležnog ministarstva. U skladu sa članom 37. Zakona o principima lokalne samouprave FBiH, jedinicama lokalne samouprave pripadaju prihodi od koncesija u skladu sa zakonskim propisima. Zakon o koncesijama i mogući predmeti koncesija i javno-privatnog partnerstva su vrlo bitni s aspekta korištenja postojećih resursa i osiguranja neophodnih i trajnih sredstava za unapređenje zaštite i izgradnju osnovne infrastrukture.

Zakon o eksproprijaciji FBiH („Službene novine FBiH“, broj 70/07). Postupak eksproprijacije prava vlasništva nekretnine provodi se u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji FBiH. Ovim zakonom definišu se nadležnosti, vrste i način eksproprijacije. Prema ovom Zakonu, nekretnina se može eksproprisati kada je to potrebno za izgradnju saobraćajne infrastrukture, privrednih, komunalnih, zdravstvenih, prosvjetnih i objekata kulture, objekata odbrane, uprave i drugih objekata od javnog interesa kada se ocijeni da će se korištenjem nekretnine za koju se namjerava predložiti eksproprijacija u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način. Nekretnina se može eksproprisati i kada je to potrebno radi izvođenja drugih radova od javnog interesa. Eksproprijacija se može vršiti za potrebe Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada, općine, javnih preduzeća i javnih ustanova, ako zakonom nije drukčije određeno. Zakonom o zaštiti prirode FBiH propisana su ograničenja u prodaji zemljišta i nekretnina u zaštićenim područjima. Vlasništvo nad zemljištem i nekretninama u zaštićenim



područjima, čiji je vlasnik Federacija BiH, mogu sticati pravna ili fizička lica u skladu sa ovim zakonom.Vlasnik zemljišta i nekretnina u zaštićenim područjima dužan je u slučaju prodaje ponuditi svoju imovinu prvo Vladi FBiH. Ukoliko Vlada FBiH ne prihvati ponudu u roku od 60 dana od dana prijema ponude, vlasnik svoju imovinu može prodati drugom pravnom ili fizičkom licu u skladu sa stavom 1.ovog člana.

Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH (Službene novine FBiH, broj 2/06, 72/07, 32/08, 4/10, 13/10 i 45/10). Ovim Zakonom uređuje se planiranje korištenja zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine kroz izradu i donošenje planskih dokumenata i njihovo provođenje, vrsta i sadržaj planskih dokumenata, korištenje zemljišta na nivou Federacije, nadzor nad provođenjem planskih dokumenata od značaja za Federaciju, nadzor nad provođenjem ovog Zakona, kao i kazne za pravna i fizička lica. Planiranjem se, u smislu ovog Zakona, smatra plansko upravljanje, korištenje zemljišta i zaštita prostora Federacije kao osobito vrijednog i ograničenog dobra.

Planiranje na svim nivoima vlasti u Federaciji mora biti usklađeno sa posebnim propisima iz oblasti zaštite okoliša, kulturno–historijskog, graditeljskog i prirodnog naslijeđa, tla, zraka, šuma, voda, zdravlja, kao i zaštite energetskih, rudarskih i industrijskih objekata, infrastrukturnih objekata i objekata veze, te zaštite sportskih, turističkih, namjenskih i sigurnosnih objekata i njihove infrastrukture.

Prema ovom Zakonu planiranje prostora zasniva se na načelima:

1. zaštite prostora u skladu sa principima održivog razvoja; 2. zaštite integralnih vrijednosti prostora i zaštite i unapređenja stanja okoliša; 3. usaglašenosti interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja od značaja za Federaciju; 4. usaglašenosti planskih dokumenata kantona sa planskim dokumentima Federacije i planskih

dokumenata kantona međusobno; 5. usaglašenosti planskih dokumenata Federacije i Republike Srpske; 6. usaglašenosti planskih dokumenata Bosne i Hercegovine sa planskim dokumentima susjednih

država; 7. javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima značajnim za planiranje u skladu sa ovim

Zakonom i posebnim propisima; 8. uspostavljanja sistema informacija o prostoru iz nadležnosti Federacije u svrhu planiranja,

korištenja zemljišta i zaštite prostora Federacije.

Uz uvažavanje prirodnih, kulturno-historijskih i pejzažnih vrijednosti prostorni plan kantona utvrđuje osnovna načela planskog uređenja prostora, ciljeve prostornog razvoja, zaštitu, korištenje i namjenu zemljišta a naročito:

1. osnovnu namjenu zemljišta (poljoprivredno, šumsko, građevinsko zemljište, vodne i druge površine);

2. sistem naselja i urbana područja; 3. građevine i koridore magistralne i druge infrastrukture od značaja za Federaciju i kanton sa

zaštitnim infrastrukturnim pojasevima (vodoprivredna, saobraćajna, energetska, telekomunikaciona i druga infrastruktura);

4. drugu infrastrukturu od značaja za Federaciju i kanton (zdravstvo, obrazovanje, nauka, kultura, sport, uprava, turizam, bankarstvo, usluge, snabdijevanje i sl.);

5. mjere zaštite okoliša sa razmještajem građevina i postrojenja koja mogu značajnije ugroziti okoliš; 6. zaštitu graditeljskog i prirodnog naslijeđa; 7. mjere zaštite od prirodnih i ljudskim djelovanjem izazvanih nepogoda i katastrofa i ratnih

djelovanja; 8. način i obim iskorištavanja mineralnih sirovina; 9. obaveze u pogledu detaljnijeg planiranja uređenja manjih prostornih cjelina unutar kantona.

Zakonom je propisano donošenje prostornog plana za obilježja od posebnog značaja za FBiH i kantone. Zakonom je također propisano da se prostorni plan za obilježja od posebnog značaja donosi za područja koja imaju izraziti prirodni, graditeljski ili kulturno-historijski značaj i koja su kao takva utvrđena Prostornim planom FBiH. Prostorni plan područja posebnih obilježja od značaja za FBiH donosi Parlament FBiH, na osnovu perthodno privavljenog mišljenja zakonodavnih tijela kantona. Prostorni plan posebnih obilježja od značaja za kanton, dvaju ili više kantona donosi zakonodavno tijelo kantona, odnosno zakonodavna tijela tih kantona, na osnovu prethodno pribavljenog mišljenja nadležnog MInistarstva.



Zakon o fondu za zaštitu okoliša (Službene novine F BiH, broj 33/03) Ovim se zakonom utemeljuje Fond za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine i utvrđuje se ustrojstvo, organizacija, gospodarenje i upravljanje Fondom, imovina i djelatnost Fonda, izvori. namjena i način korištenja sredstava Fonda, te uređuju druga pitanja u svezi s pribavljanjem i gospodarenjem sredstvima Fonda. Djelatnost Fonda je prikupljanje i distribuiranje financijskih sredstava za zaštitu okoliša na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. Djelatnost Fonda obuhvaća djelatnosti u svezi s pribavljanjem sredstava, poticanjem i financiranjem pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unaprjeđivanja stanja okoliša i korištenja obnovljivih izvora energije.

Prihodi Fonda za financiranje zaštite okoliša, sukladno ovome zakonu, osiguravaju se iz:

1. naknada zagađivača okoliša; 2. naknada korisnika okoliša; 3. te posebna naknada za okoliš koja se plaća pri svakoj registraciji motornih vozila. 4. Sredstva Fonda koriste se za financiranje zaštite okoliša, a posebice: 5. zaštitu, očuvanje i poboljšanje kvalitete zraka, tla, voda i mora, te ublaživanje promjena i zaštitu

ozonskog omotača; 6. saniranje, poticanje izbjegavanja i smanjivanja nastajanja otpada; 7. iskorištavanje vrijednih svojstava, te obrade otpada; 8. zaštitu i očuvanje biološke i pejzažne raznolikosti; 9. provedbu energetskih programa; 10. programa razminiravanja; 11. unaprjeđivanje i izgradnju infrastrukture za zaštitu okoliša; 12. poboljšanje praćenja i ocjenjivanja stanja okoliša, te uvođenje sustava gospodarenja okolišem; 13. poticanje održivog korištenja prirodnih dobara; 14. poticanje održivih gospodarskih djelatnosti, odnosno održivog ekonomskog razvitka; 15. poticanje istraživačkih, razvojnih studija, programa projekata i drugih aktivnosti, uključujući i

demonstracijske aktivnosti.

Sredstva Fonda dodjeljuju se pravnim i fizičkim osobama, korisnicima sredstava, radi financiranja naprijed navedenih namjena, putem zajmova i pozajmica, subvencija, jamstava, darovanja (donacija), na temelju javnog poziva kojega objavljuje Fond ili na drugi način propisan Statutom Fonda.

Zakon o principima lokalne samouprave FBiH (Službene novine F BiH, broj 47/06) Ovim zakonom uređuju se: definicija lokalne samouprave, samoupravni djelokrug, organi jedinica lokalne samouprave, međusobni odnosi vijeća i načelnika/ca jedinica lokalne samouprave, mjesna samouprava, finansiranje i imovina, javnost rada, neposredno učestvovanje građana u odlučivanju, upravni nadzor, saradnja jedinica lokalne samouprave i viših organa vlasti, odnos i saradnja federalnih i kantonalnih vlasti i jedinica lokalne samouprave, nadzor nad primjenom zakona, kao i druga pitanja. Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi. Jedinica lokalne samouprave ima pravo slobodnog i samostalnog raspolaganja svojom imovinom u skladu sa Zakonom.

Jedinica lokalne samouprave samostalno raspolaže finansijskim sredstvima u skladu sa zakonom.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Vlastite nadležnosti jedinica lokalne samouprave taksativno su propisane članom 8. Zakona u koje između ostalih pripadaju:

1. utvrđivanje i provođenje politike uređenja prostora i zaštite čovjekove okoline; 2. donošenje prostornih, urbanističkih i provedbenih planova, uključujući zoniranje; 3. utvrđivanje politike upravljanja i raspolaganja imovinom jedinice lokalne samouprave; 4. utvrđivanje politike upravljanja prirodnim resursima jedinice lokalne samouprave i raspodjele

sredstava ostvarenih na osnovu njihovog korištenja; 5. upravljanje, finansiranje i unapređenje djelatnosti i objekata lokalne komunalne infrastrukture: 6. vodosnabdijevanje, odvođenje i prerada otpadnih voda, 7. prikupljanje i odlaganje čvrstog otpada, 8. parkovi; 9. organiziranje i unapređenje lokalnog javnog prijevoza; 10. zaštita životinja.



Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće sopstvene finansijske izvore kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti u skladu sa zakonom. Imovinom u vlasništvu općine mora se upravljati u skladu sa zakonom i drugim propisima, te u interesu lokalnog stanovništva i s pažnjom dobrog domaćina. Jedinice lokalne samouprave imaju pravo da u vršenju svojih dužnosti međusobno sarađuju radi obavljanja poslova od zajedničkog interesa. O oblicima i načinu saradnje jedinice lokalne samouprave zaključuju sporazum.

Zakon o komunalnim djelatnostima FBiH («Slu.beni list SRBiH»,br. 20/90) koji se primjenjuje kao Federalni zakon na osnovu člana IX 5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine («Slu.bene novine FBiH» broj 1/94 i 13/97). Ovim zakonom određuju se komunalne djelatnosti, načela, način obavljanja i finansiranja, te druga pitanja od značaja za uspješno obavljanje komunalnih djelatnosti, kao i način dodjele obavljanja poslova komunalnih djelatnosti pravnim i fizičkim licima.

Zakon o šumama FBiH (Službene novine Federacije BiH, broj 20/02 i 29/03). Ovaj Zakon je presudom Ustavnog suda BiH od 14.04.2009 godine prestao sa važenjem. Zakonom su bila uređena očuvanje i zaštita šuma, jačanje njihovih ekoloških funkcija, planiranje u šumarstvu i upravljanje šumama, ekonomske funkcije, finansiranje obnove i unapređivanje šuma na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, nadzor nad sprovođenjem zakona, kaznena i druga pitanja vezana za upravljanje šumama. Šume i šumska zemljišta, kao dobro od opšteg interesa, uživaju posebnu brigu i zaštitu Federacije i kantona i koriste se pod uslovima i na način koji su propisani ovim zakonom.

Pod šumom, u smislu ovog zakona, podrazumijevalo se zemljište prekriveno šumskim drvećem ili šumskim grmljem čija površina prelazi 500 m2 i čija je širina najmanje deset metara. Šume se smatraju ekosistemima. Krčenje šume dozvoljavalo se samo u slučajevima kada su se time postizale veće trajne koristi i u slučaju nepostojanja štetnih utjecaja na okoliš. U šumi ili na šumskom zemljištu mogu se graditi samo objekti potrebni za gospodarenje šumama.Za zgrade, i druge objekte koji se planiraju izgraditi na udaljenosti do 100 m od ruba šume potrebna je saglasnost kantonalnog ministarstva.

Zabranjeno je loženje otvorene vatre u šumama i na šumskom zemljištu kao i na drugom zemljištu naudaljenosti do 150 m od šume. Upotreba hemijskih sredstava u šumi je zabranjena. Paša u šumama i korištenje sekundarnih šumskih proizvoda se neće dozvoliti ako bi se s tim ugrozio biodiverzitet, odnosno vrste flore i faune zaštićene prema propisima o zaštiti prirode.

Zakon o šumama također, u cilju zaštite šuma ili utvrđivanja specijalnog režima upravljanja (član 38), dozvoljavao je da se određene šume mogu proglasiti zaštitnim šumama ili šumama s posebnom namjenom. Ukoliko šume predstavljaju dio područja koje je zaštićeno u skladu s bilo kojim drugim federalnim zakonom, koji također propisuje posebni režim upravljanja za šume, takve šume će se smatrati proglašenim šumama s posebnom namjenom. Zaštitne šume i šume s posebnom namjenom moraju se ucrtati na kartu i obilježiti vidljivim znakovima koji se odrede u propisu o proglašenju šume. One će biti predmet nadzora nadležnog šumarskog inspektora bez obzira na tijelo koje je proglasilo šume.

Pravilnik o uspostavljanju i upravljanju informacionim sistemom za zaštitu prirode i vršenje monitoringa (Službene novine Federacje BiH, broj 33/03). Ovim Pravilnikom se uređuje uspostavljanje i upravljanje Informacionim sistemom za zaštitu prirode i vršenje monitoringa, te praćenje, prikupljanje, registriranje i analiziranje podataka, činjenica i drugih relevantnih informacija o stanju i korištenju prirode i mjerama poduzetim od organa uprave, privrednih društava i drugih organizacija.

Pravilnik o novim mjerama za istraživanje ili očuvanje kako bi se spriječio značajan negativan utjecaj na životinjske vrste namjernim hvatanjem ili ubijanjem. Pravilnikom se uređuje način prikupljanja i analiziranja podataka o zaštićenim životinjama sa Crvene liste Ministarstvo okoliša i turizma FBiH određeno je da prikuplja i analizira podatke o zaštićenim životinjama sa Crvene liste i prikuplja i analizira podatke pravnih osoba koje kroz svoje aktivnosti mogu negativno uticati na životinjske vrste sa Crvene liste.

Pravilnik o sadržaju i načinu izrade plana upravljanja zaštićenim područjima. Ovaj Pravilnik je donesen na osnovu člana 31., stav 7. i člana 51. stav 3. Zakona o zaštiti prirode, te uređuje sadržaj i način izrade Plana upravljanja zaštićenim područjima.

Osnovni cilj Plana upravljanja je utvrđivanje uslova, rješenja, načina i postupaka za uspostavu dugoročnog sistema zaštite biološke raznolikosti, vrijednosti pejzaža i sistema upravljanja zaštićenim područjem na načelima održivog korištenja prirodnih, kulturnih i drugih dobara. Za izradu i donošenje Plana upravljanja



zaštićenim područjima u kategoriji zaštićenih prirodnih područja i nacionalnih parkova zaduženo je Federalno ministarstvo okoliša i turizma.

Plan upravljanja sadrži:

1. ciljeve i politiku upravljanja zaštićenim područjem, sa dijelovima:

o svrha, funkcije i ciljevi zaštićenog područja, o politika upravljanja zaštićenim područjem;

2. smjernice održivog upravljanja zaštićenim područjem, sa dijelovima:

o ocjena stanja zaštićenog i utjecajnog područja, o koncept zaštite cijelog područja i njegovih pojedinih dijelova (zona), o načini praćenja stanja zaštićenog područja i njegovih vrijednosti, o upravljanje pojedinim prirodnim i kulturnim vrijednostima, kao i resursima zaštićenog područja o razvoj i uslove razvoja dopuštenih djelatnosti u pojedinim zonama, o smjernice za izgled objekata u zaštićenom području, o povezivanje zaštićenog područja sa susjednim područjima, o utjecaj na okoliš i društveno‐privredni kompleks;

3. smjernice za realizaciju plana, sa dijelovima:

o razvoj plana upravljanja kroz aktivnosti po godinama, o način i izvori financiranja, o troškovi realizacije plana, o institucionalna struktura i nositelji aktivnosti u upravljanju zaštićenim područjem.

Pravilinik o uslovima pristupa zaštićenom području. Ovaj Pravilnik definiše uslove za pristup zaštićenim područjima i obveze vlasnika zemljišta i imanja na teritoriji zaštićenog područja. Posjete i obilasci u zaštićenim prirodnim područjima moraju biti tako izvođeni da se ne remete postojeće komponente prirode i da ne budu u suprotnosti sa režimom zaštite ovih područja opisanim u Zakonu o zaštiti prirode u dijelu koji proglašava zaštićena područja.

Član 5. 6. i 7. ovog Pravilnika reguliše je da nukleus zaštićenog područja predstavlja striktno zaštićeno područje sa veoma malim humanim utjecajem, koje se koristi za monitoring prirodnih promjena u reprezentativnim ekosistemima i služi kao konzervacijsko područje za biodiverzitet.Pristup nukleusu zaštićenog područja u kategoriji zaštićenog prirodnog područja i nacionalnog parkase izvodi uz odobrenje Federalnog ministarstva okoliša i turizma i javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem.

Pravilnik o uspostavljanju sistema praćenja namjernog držanja i ubijanja zaštićenih životinja. Pravilnik je donesen na osnovu člana 35., stav 2. i člana 51. stav 3. Zakona o zaštiti prirode, te uređuje uspostavljanje sistema praćenja namjernog držanja i ubijanja zaštićenih životinja, te organizovanje i rad stručne službe koju su odgovorna lica dužna imati za obavljanje poslova provođenja navedenog sistema.

Napominje se kako će se u nastavku pojedini od ovih zakona, odnosno njihove pojedine odredbe dodatno obrazlagati vezano uz postavljanje varijanata zona zaštite i načina upravljanja cijelim područjem. Posebno se to odnosi na:

o rokove donošenja i postupke usvajanja prostornih planova

o rokove donošenja, način pripreme, te način usvajanja dodjele koncesije u zaštićenim područjima

o nadležnosti na zaštićenim područjima u smislu vlasništva, koncesija, prostornog planiranja, inspekcija, upravljanja

Također će se imati u vidu i dostupni nacrti izmjena nekih ključnih zakona vezanih uz temu ove studije, a posebno izmjena Zakona o zaštiti prirode, Zakona o zaštiti okoliša, Zakona o šumama i Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta.



4. Zatečeno stanje s trendovima i planovima promjena

4.1. Abiotski čimbenici

Područje planina Prenj, Čvrsnica, Čabulja i Vran (Čabulja i Vran planina se mogu smatrati pribrežjem Čvrsnice) nalazi se u centralnom dijelu Dinarida. Smješteno je u sjevernom dijelu Hercegovine, djelomično obuhvaćeno ali i podijeljeno dolinom i kanjonom rijeke Neretve.

Područje je geografski određeno koordinatama (geografska širina i dužina po Grinviču):

43o 21' 25” - 43o 43' 12”

17o 25' 00” - 17o 58' 12“

U odnosu na ukupnu površinu BiH (51.129 km2) područje razmatranja obuhvaća oko 2% teritorija BiH.

4.1.1 Topografija i geomorfologija

Dinarski vijenac planina nastao je u vrijeme alpske orogeneze, u doba pliocena - pleistocena i predstavlja najveći kompleks holokarsta na svijetu. Gledano sa geološkog stanovišta, područje je izgrađeno epirogenezom od jurskih i krednih krečnjaka, mjestimice saharoidnih i dolomita u različitim fazama raspadanja. Česti su nalazi fosilne faune Tetisa, što je i inače karakteristično za krečnjake Dinarida. Područje planine Prenja i Čvrsnice, zajedno sa Čabuljom i Vran planinom, predstavlja srce centralnih Dinarida. Prenj i Čvrsnica su dvije velike visokoplaninske površi, rastavljene kanjonom rijeke Neretve. Kanjon je usječen u slojevima mezozojskih krečnjaka čiji pravilni slojevi dostižu debljinu i do 1600 m i vrlo su spektakularan prizor. Sam kanjon Neretve nastao je procesom predglacijalne erozije oticanjem prastarog jezera koje je tokom oligomiocena postojalo na području doline Neretve (Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine). Stijene koje najvećim dijelom izgrađuju podlogu terena Parka prirode Blidinje su mezozojske starosti, karbonatnog sastava i sedimentnog načina postanka, jer je tijekom mezozoika veći dio Bosne i Hercegovine bio pod morem mediteranske geosinklinale. Naslage koje su tada nastale imaju veliku debljinu, nekoliko tisuća metara, što je posebno izraženo u zoni vanjskih Dinarida. Širi prostor PPB izgrađuju uglavnom vapnenci jurske i kredne starosti, dolomite trijasa, jure i donje krede, paleocenski i eocenski klastiti i kvartarni glacijalni i fluvioglacijalni sedimenti. Vapnenci trijaske i jurske starosti i dolomiti izgrađuju krajnji sjeverni i sjeverozapadni dio terena Čvrsnice i skoro cijeli Vran, a susrećemo ih i u antiklinalama Drežanke i Dive Grabovice (Šimunović at al., 2005).

U masiv Prenja usječene su tri veće udoline, Idbarska, dolina Bijele i Boračka draga, i dolina Glogošnice. Iznad njih se izdiže niz vrhova, Otiš (2097 m), Zelena glava 2123 m., V. Prenj 1916 m, Lupoglav 2102 m. Ispod vrhova se pruža valovita visoravan na kojoj je veoma izražena raznolikost karstifikacije, od planinskih pašnjaka do kamenih krečnjačkih polja, vrtača, škrapa, do krečnjačkih greda. Za razliku od Prenja, koji je izrazita visokoplaninska površ, područje Čvrsnice ima izraženu geomorfološku podjelu. Najizrazitiji je masiv Čvrsnice koji se strmo izdiže iz kanjona Neretve i u čiju masu je oštro usječen amfiteatar Dive Grabovice ispod vrhova Plase 1577 m i Velikog Vilinca 2116 m. U produžetku grebena je najviši vrh Nacionalnog parka Pločno 2228 m. Pravac pružanja grebena je jugozapad – sjeveroistok. Greben Čvrsnice se ruši ka velikoj površi Dugo polje iznad kojeg se diže masiv Vran planine koji se pruža približno u istom pravcu i čiji vrh V. Vran dostiže visinu od 2074 m. Iako Čabulju od Čvrsnice odvaja uski kanjon Drežanke, Čabulja pripada ovom kompleksu po svim karakteristikama krečnjačke erozije i fenomenologije. Kao i na Prenju i na Čvrsnici, Vranu i na Čabulji je dugotrajna karstifikacija rezultirala iznimno interesantnim pejzažima (Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine).

Prenj planina je prostrana visoravan, dužine 25 km. Njen glavni greben pruža se u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Posmatrajući plastiku prenjskog masiva ističe se karakteristična duboka dolina koja je



sastavljena iz uvala Crnog Polja, Vlasnog Dola i Tisovice. Ovom udolinom je Prenj planina podijeljena na niži i sjeveroistočni dio i viši jugozapadni. Ovaj sjeveroistočni dio se sastoji iz Borašnice (1887 m) ili Ravne planine (između Bijele i Boračke Drage). U ovom dijelu se izdiže najviši vrh Osobac (2024 m). Na Borašnicu se vežu dugački kršni grebeni Velike Kape (1820 m) i Konjičke Bjelašnice (1909 m) koji se strmim odsjecima spuštaju prema sjeveru u dolinu Bijele, a nižim, prema jugu, u dolinu Tisovice.

Jugozapadno od crnopoljsko-tisovačke doline prostire se pravi Prenj. Njega čini glavni, najviši greben sa dijelovima: Kamenac (1843 m), Vjetrena Brda (2000 m), Lupoglav (2102 m), i dr. Od Vjetrenih Brda prema sjeveroistoku odvaja se visoka kosa Ortiš na topografskoj karti Ortiš (2097 m) ili najviši vrh Prenj planine Zelena Glava (2103 m). Najzapadnije dijelove Prenjskog masiva čini visoravan Glogovo.

Jugozapadno od gornje Neretve Prenj je disiciran i to najdublje i najdalje je prosječen Bijelom, jer se oko nje proteže prema jugozapadu zona verfenskih škriljaca. Jugozapadno od vapnenačkog luka Bijele, pruža se krška udolina Vlasni Do, koji ima dinarski pravac pružanja. U ovoj udolini stvorene su ponikve.

Sjeverozapadno od doline Bijele, planina Prenj je drugačije disicirana. Dolina Idbara je dijelom usječena u jezerskim sedimentima, a poglavito u trijaskim vapnencima.

Jugoistočno od Bijele, Prenj je na sjeveroistočnoj strani razuđen Boračkom Dragom i predstavlja karstificiranu udolinu. Iznad nje leže ponikve.

Planine Vran (2074 m.n.m.) i Čvrsnica (2226 m.n.m.) uokružujući visoravan Dugo Polje (1220 m.n.m.) s jezerom Blidinje središnji su fenomenom područja Vrana, Čvrsnice i Čabulje. Područje je jedinstveno u pogledu geomorfologije, litologije, hidrogeologije, klime, vegetacije, faune i tradicija korištenja tla. Iako prosječne oborine iznose visokih 1590 mm/godinu, veći dio područja oskudijeva s vodom tijekom ljetne sezone. Pritoke Neretve – Rama, Doljanka, Diva Grabovica, Drežanka i više vrela odvode (dreniraju) vodu s tog područja. Od površinskih voda osim jezera Blidinje prisutan je samo stalni tok Brčanj, te nekoliko izvora u Masnoj Luci (Jasle, Fratarsko vrilo i Juriljevo vrilo), u Gornjim Barama (Soldino i Konjsko vrelo) i 4 manja jezera na Čvrsnici, te nekoliko malih pukotinskih izvora i povremenih lokava.

I na Prenju i na Čvrsnici su otkriveni fenomeni iz glacijalnog perioda. Zapravo utvrđeni su ostaci dva glacijalna perioda, starijeg Ris-a i mla|eg Virm-a. Na Prenju su jasno uočljive dvije podine morena glečera od kojih je stariji glečer silazio niz dolinu Bijele i u Boračkoj dragi skoro do 400 m/nm. Mlađe morene su bile mnogo više, u valovu Tisovice i u gornjem dijelu Boračke drage na visini od 1500 m i 1485 m.

Na Čvrsnici tragovi glacijacije nisu tako izraženi ali zapravo cijelo Dugo polje koje dijeli Čvrsnicu od Vrana je dno velikog glacijalnog jezera. Također je i dolina Dive Grabovice prastari cirk gdje je glacijalna erozija pokrivena materijalom postglacijalnih erozionih procesa.

Ovaj osvrt na prastare glacijacije je posebno važan zbog činjenice da Dinarske planine, pa tako i Prenj i Čvrsnica tokom glacijacije nisu bile potpuno pod ledom i da se na njima sačuvala prastara flora i fauna u obliku endema i relikta u svojim malim refugijima (Zavod za Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine, 2006).

4.1.2. Geologija

Područje ovih planina pripada karbonatnoj platformi Dinarida i ima iznimno interesantnu geologiju. Dinarska karbonatna platforma predstavlja plitkovodno područje, sa uslovima koji su pogodni taloženju karbonatnih sedimenata. Geološka istraživanja su utvrdila formacije od permske do kvartarne starosti. Klastično-evaporitski sedimenti iz perma, koji su imali važnu ulogu kao skliska i pogodna podloga ubiranja i navlačenja u Dinaridima, otkriveni su u dolini rijeke Doljanke, na sjevernom obodu Čvrsnice. Klastiti iz donjeg trijasa, sa školjkašima Claraia i Myophoria, nalaze se u širem području, sjeveroistočno od Čvrsnice i Prenja. Srednji trijas karakteriše taloženje karbonatnih stijena u aniziku i ladiniku. Ovdje je uočen veliki prekid u taloženju, kad su sinsedimentni ekstenzivni tektonski pokreti doveli do diferencijalnog izdizanja i slijeganja karbonatne platforme u aniziku. U kanjonu Drežnice su otkrivene ladinske naslage, na potezu od sela Striževa do Perućca, gdje ladinik počinje naslagama glinaca i rožnaca sa malim kuglastim školjkašem Avicula, nastavlja sa laporcima i kvrgavim krečnjacima andezitskog sastava, te tamnosivim krečnjacima sa školjkašima gornjeg ladinika Daonella i Posidonia. Nakon ogoljenja i taloženja kontinentalnih klastita i boksita, nastavljeno je taloženje karbonata u gornjem trijasu.



Gornji trijas počinje u najnižim dijelovima kanjona Drežnice sivim bituminoznim dolomitima bez fosila. Slijede ga šareni laporci i dolomiti (60m), pa sivi dolomiti sa sferičnim kolonijama modrozelenih algi (Sphaerocodium). Na kraju dolaze krečnjaci sa školjkašem Megalodon i debeli sloj dolomita. Naslage krečnjaka iz donje jure se u području Drežnice taložene su na gornjotrijaske dolomite, i mogu se vidjeti u tri različita horizonta. Primijećene su lagunske facije, što govori da su uslovi bili povoljni za taloženje matičnih stijena. Karbonatna platforma se stabilizovala u srednjoj juri. Naslage dogera izgrađuju sjevernu stranu Čabulje. Prestavljene su uslojenim smeđim krečnjacima sa manjim ulošcima dolomita, debljine ok 250 m. U gornjoj juri se platforma Dinarida razvila u ivični šelf (platformu u moru) gdje se stvaraju lagunski krečnjaci i dolomiti koji sadrže alge Clypeine, i lagunske facije sa kaldokoropsisima. U donjoj kredi se taloženje karbonata nastavlja, uz kratki period boksita i breče vezan za tektonsku aktivnost. Period je zastupljen uslojenim krečnjacima sa umecima dolomita koji sadrže puževe Nerinea i školjkaše Requienia i Toucasia, i u većem broju foraminifere Cuneolina i Oribitolina, te karbonatne alge Salpingoporella, Munieria i Cylindroporella. U gornjoj kredi područja vanjskih Dinarida i neki dijelovi srednjih Dinarida su pretvoreni u plitko more, što je rezultiralo čistim karbonatnim dnom. U paleocenu i eocenu se nastavlja lokalno taloženje karbonata, dok je iz perioda kvartara evidentna glacijacija, zapažena na Čvrsnici, Čabulji i Prenju. Glacijalno-fluvijalna terasa ima najveću debljinu naslaga u kanjonu Neretve (60m) jer su se tuda kretale vode sa najveceg broja lednika (Hrvatović, 2003).

Izdvojene strukturne jedinice od sjeveroistoka (SI) prema jugozapadu (JZ) jesu: Centralno-bosanski paleozoik; Ljubuša – Blačina; Vran – Čvrsnica – Prenj; Mesihovina – Čabulja i strukturna jedinica Imotski. Strukturna jedinica Centralno-bosanski paleozoik izgrađena je od masivnih karbonatnih naslaga silurske i devonske starosti, magmatskih riolitnih stijena, vapnenaca metamorfoziranih u mramore i klastičnih naslaga perma. Granica prema jugozapadnoj strukturnoj jedinici predstavljena je navlakom koja se nalazi SZ od Jablaničkog jezera, na potezu Ostrožac – Bokševica – Prozor (Buljan et al., 2005). Strukturna jedinica Ljubuša – Blačina nalazi se JZ od Centralno-bosanskog paleozoika. Izgrađena je dominantno od permskih i donjotrijaskih klastita na kojima su konkordantno istaložene srednjotrijaske karbonatne i vulkanogeno sedimentne naslage. Njezinu jugozapadnu granicu predstavlja navlačni rasjedni kontakt pružanja Sovići – Doljani, s jugozapadnom vergencijom, duž kojeg je kompleks naslaga trijasa izdignut na naslage permotrijasa.

Strukturna jedinica Vran – Čvrsnica – Prenj dominantno je izgrađena od karbonatnih boranih naslaga trijaske, jurske i kredne starosti, te mjestimice vulkanogeno sedimentnih naslaga. Poprečnim rasjedima je razdijeljena u regionalne strukturne blokove. Između dva takva bloka, duž rasjeda položenog okomito na dinaridski pravac pružanja, u zoni ekstenzije nastalo je Dugo polje s Blidinjskim jezerom.

Jugozapadnu granicu te strukturne jedinice predstavlja zona rasjeda koja se u širem području razmatranja može pratiti od Vinica, Roškog Polja, Konjskog i dalje duž toka rijeke Drežanke do Neretve. Sjeverno od Drežanke granica strukturne jedinice je u terenu markirana zonom reversnih rasjeda širine približno 3 km, JZ vergencije, duž koje je kompleks karbonatnih naslaga izdignut na eocenske naslage fliša.

Strukturna jedinica Mesihovina – Čabulja nalazi se jugozapadno od spomenute zone rasjeda. Predstavljena je trijaskim, jurskim i krednim karbonatnim naslagama i klastičnim gornjoeocenskim flišnim naslagama koje su u najvećem dijelu tektonski reducirane i/ili erodirane.. Jugozapadnu granicu ove strukturne jedinice ponovno predstavlja reversno navlačna pripovršinska zona rasjeda pružanja Vinica – Zagorje – Crne Lokve – Široki Brijeg – Mostarsko Blato, s vergencijom u smjeru JZ. U zoni tog rasjeda prazni se hidrogeološki sliv izvorišta rijeke Lištice. Strukturna jedinica Imotski nalazi se jugozapadno od opisane strukture. Sadrži slična litostratigrafska i strukturno-tektonska obilježja.

Izdvojene strukturne jedinice prostora budućeg zaštićenog područja općenito su dinaridskog pravca pružanja, sjeverozapad-jugoistok. Dijelovi strukturnih jedinica, pojedine geološke strukture, ili strukturni blokovi mjestimice odstupaju od regionalnog dinaridskog pružanja što se pripisuje lokalnom stresu i poradi toga rotacijama struktura ili strukturnih blokova u prostoru.

Osnovno strukturno obilježje prostora zaštićenog područja je visok stupanj tektonske poremećenosti intaktne stijenske mase istaložene u sedimentacijskom prostoru karbonatne platforme koji se dogodio u nekoliko kinematskih razdoblja tijekom tercijara i kvartara. Rezultati tektonske aktivnosti su destrukcija primarnih antiklinalnih i sinklinalnih struktura, njihova dezintegracija duž reversnih rasjeda i navlačnih ploha u strukturne blokove i podblokove, a zatim blokovsko izdizanje i/ili rotacije u prostoru. Osim reversnih



rasjeda, u terenu su izraženi brojni gravitacijski normalni rasjedi različitih orijentacija. Sve navedeno nedvojbeno ukazuje na složene strukturno-tektonske odnose i intenzivnu tektonsku aktivnost tijekom geološke prošlosti, ali i recentno na što upućuju zabilježeni potresi. Dominantna značajka strukturnog sklopa šireg područja danas je reversno navlačna pripovršinska tektonika dinaridskog pružanja na temelju koje je u terenu izdvojeno pet strukturnih jedinica: Centralno-bosanski paleozoik; Ljubuša – Blačina; Vran – Čvrsnica – Prenj; Mesihovina – Čabulja i Imotski (Buljan et al., 2005).

Kanjon Drežnice ima asimetrički pravac pružanja nabora u smjeru jugozapada, a lociran je oko 20 km sjeverno od Mostara. Strukturni kompleks je dug 20 km, spušta se prema zapadu gdje nestaje sa površine, a na istoku se završava neretvanskim rasjedom. Otkrivene, urbane i izrasjedane stratigrafske sekvence od srednjeg trijasa do gornje krede imaju debljinu oko 2500 m. U dubljim dijelovima su prisutne i starije stratigrafske jedinice. Kanjon Drežnice pokazuje tri strukturna elementa: veću navlaku u sjevernom dijelu kanjona, rasjed koji se pruža duž strukture, odnosno kanjona, i Neretvanski rasjed. Rasjed duž kanjona je glavna tektonska jedinica između Vanjskih i Unutrašnjih Dinarida. Ovaj rasjed dovodi kredne naslage u kontakt sa trijasom u jezgri strukturnog kompleksa. Interpretira se da je ovaj rasjed nastao iz post-tektonske relaksacije i da klizi u evaporite iz permo-trijasa ispod kanjona. Starost navlake u sjevernom dijelu kanjona je vjerovatno eocen-oligocen. Strukurni kompleks kanjona Drežnice završava na Neretvanskom kosom rasjedu. Geometrija nabora i rasjeda istočno od Neretvanskog rasjeda je različita. Zbog njegovog jakog uticaja na geometriju nabora, tumači se da je u ranoj fazi razvoja ovaj rasjed bio navlaka.

Planinski masiv Čvrsnice pruža se između kanjona Neretve na istoku, Dugog Polja na zapadu i sjeverozapadu, kanjona Doljanke na sjeveru i kanjona Drežanke na jugu. Masiv se sastoji, de facto, od niza visoravni, hrptova i blokova koji su disecirani dubokim nekadašnjim glacijalnim dolinama. Na sjeveru su visoravni Muharnice i Plase, južnije Mala Čvrsnica, a između njih su hrptovi Vilinca i Velike Čvrsnice. Sama Velika Čvrsnica sastoji se od dva usporedna hrpta pravca sjeverozapad-jugoistok, s najvišim vrhom Pločno (2228 m). Pored Pločna oblikovano je još pet vrhova preko 2000 m; Draga kosa 2217 m, Jelinak 2170 m, Ploča 2040 m, Kapci 2156 m i Veliki Vilinac 2113 m. Čvrsnica je oblikovana u karbonatnim naslagama jure i krede. Južna granica je rasjedna linija kojom su navedene naslage navučene preko eocenskih i gornjokrednih naslaga na tektonsku jedinicu Drežanke.

Jurski kredni vapnenci izgrađuju veliku ploču s blagim generalnim padom prema jugu i jugozapadu bez tragova boranja. Strukturna jedinica Čvrsnice predstavlja sinklinalu pravca pružanja istok-zapad. Jugoistočni obod Dugog polja obilježio je vertikalni rasjed SI-JZ okomit na dinarski smjer. Izraženiji rasjedi su i oni smjera sjever-jug. U geotektonskom smislu Čvrsnica pripada zoni Vanjskih Dinarida. Karakterističan je zonalni raspored naslaga. Istraživano područje bilo je dio Dinarske platforme u mezozoiku, da bi se tijekom tercijara i kvartara izdiglo do današnjih visina. Višestruki tektonski pokretiutjecali su na mrvljenje stjenskih kompleksa, ali dijelova starije mezozojske zaravni koja je danas očuvana samo u vršnim dijelovima Čvrsnice i Vrana, pretežito u manjim fragmentima jer su u uzdužnim i poprečnim rasjednim pokretima dijelovi te zaravni izdignuti na različite visine, te razmrvljeni na manje blokove. Reljefnu disekciju prostora bitno su naglasili i destrukcijski procesi i to glacijalnog, nivalnog, periglacijalnog, padinskog i krškog obilježja. Glacijalni reljef. Pleistocenska oledba zahvatila je područje planinskog masiva Čvrsnice i to od 1200 m nadmorske visine pa naviše. Naime, tragovi ledenjačke akumulacije (till) utvrđeni su upravo na tim visinama, negdje između 1200 i 1300 m. Ponajprije se vežu za udolinu Dugog polja i to za njezin istočni i jugoistočni rub, međuprostor između krajnjeg jugozapadnog dijela Dugog polja i uvale Svinjače i za područje Male i Velike Vitrinjače, te same uvale Svinjače.

Na samoj Čvrsnici tragovi oledbe su regionalno rasprostranjeni, kako oni akumulacijskog tako i egzaracijskog obilježja. Vršni dijelovi masiva iznad 1500 m, prema svemu sudeći, bili su zasuti ledom sve do najviših vrhova kao što je Pločno, Veliki Vilinac, Mali Vilinac, Veliki Jelinak itd. Vjerojatno se radilo o platoastom ledenjaku, od kojeg su se odvajali ledenjački jezici koji su se kretali u pravcu sjeverozapada, juga, jugozapada i prema jugoistoku ka Divi Grabovici, prema dolini Doljanke i sjeveroistoku.

Od najvećeg su interesa glacijalni tragovi otkriveni u području vršnog dijela masiva i uz njegov kontakt s ravni Dugog polja, tj. sukcesija završnih morena utvrđenih u području Borićevca, Masne Luke i Risovca, te na području Zelene kose, Glavica i Glezice koji odvajaju Blidinje jezero od Svinjače.



Egzaracijski oblici su u vršnom dijelu sveprisutni i predstavljeni su glacijalnim valovima i nizom cirkova od Ivinog kuka, preko Mandaruše, Pločnog do Velikog Jelinka, i to na sjeveroistočnoj padini gorskog masiva Čvrsnice uz tektonski predisponirani strmac ili eskarpman, koji se može pratiti sve od Ivinog kuka do Velikog Jelinka. Ulogu cirkova tijekom oledbe imale su i velike uvale, odnosno ponikve Lokva, Prigoni, Dolovi i brojne manje ponikve sjeveroistočno od Pločnog na više ili manje zaravnjenom vršnom dijelu Čvrsnice, zatim Velike uvale i nizovi ponikava na visoravni Muharnica i Plasa. Brojni cirkovi vezali su se i za jugozapadno pročelje Velike Čvrsnice od linije Ivin kuk-Pločno-Veliki Jelinak.

Veliki ledenjački jezici koji su se odvajali od vršnog platoastog ledenjaka formirali su i oblikovali ledenjačke valove prema ravni udoline Dugog polja, Divi Grabovici i prema Vitrinjačama. Idući od sjeveroistoka prema jugozapadu prvi takav ledenjački valov oblikovan je toponimima Lokve-Klenčinovac-Karst prema sjeverozapadu gdje se pruža od Masne Luke u prostoru Ravnih stijena i Jabuke, između Crvenog kuka na jugozapadu, i Lisca na sjeveroistoku i to na dužini od cca 4 km.

4.1.3. Pedologija

Razvijeni reljef u postanku tala, burni geotektonski pokreti i orogenetski procesi uvjetovali su vrlo kompleksne sedimente koji se mozaično isprepliću i utječu na postanak i mozaičnu građu zemljišnih kombinacija na ovom prostoru. Procesi spiranja, erozije i akumulacije materijala odlika su sprege više faktora postanka tla. Prema postojećim podacima (Zelenika i Slišković, 1998), obilježja šireg područja Čvrsnice i Vrane izgrađuju najvećim dijelom vapnenci i dolomiti jurske i kredne starosti, a manjim dijelom klastične naslage tercijara. Najmlađe kvartarne naslage koje su regolitnog karaktera, nalazimo pod poljoprivrednim oraničnim i travnjačkim površinama. To su prvenstveno morenski i drugi fluvioglacijalni nanosi, potom sipari sa siparičnim brečama, konglomerati, te razni drugi klastiti, jezerske ili gravitacijske sedimentacije. Krško sufozijske procese uvrštavamo u glavne čimbenike formiranja i distribucije tala kao elementarne jedinice tla i njihovih kombinacija (ZK – zemljišna kombinacija). Treba istaći da ovaj proces ne dolazi u tom prostoru zasebno, već u kombinaciji s drugim procesima, zbog čega je teško istaći koji je proces najvažniji, odnosno koji presudno određuje tipološku diferencijaciju i izmjenu drugih čimbenika okoline, (Bogunović, 1994.). Krško-sufozijski proces tvorbe individuuma tla (EAT-elementarni areal tla), s obzirom na dominirajuću vrstu matične stijene i genezu geomorfoloških oblika, dominantni je čimbenik tvorbe zemljišnih kombinacija višeg i nižeg reda na ovom prostoru.

Poseban značaj imaju morenski, skeletni i kameniti nanosi kao i svi drugi nanosi skeletnog sastava. Oni su u tom dijelu najbolja podloga za razvoj oraničnih tala, kao i šumskih tala, jer pružaju uvjete za razvoj tala veće ekološke dubine na tim akumulacijama. Poljoprivredno oranična tla obvezno nalazimo na uravnjenim i udubljenim geomorfološkim pozicijama, gdje je sekundarna fl uvijacija i koluvijacija donosila na površinu i sitno tlo, koje je povećalo plodnost često sitnicom oskudnog skeletnog materijala (Osnovna pedološka karta BiH, mj. 1:50.000).

Na području Parka prirode Blidinje ustanovljeno je šest tipova tala i 13 nižih sustavnih jedinica razvrstanih na razini podtipa, koje se u prostoru parka pojavljuju u jednostavnim i složenim zemljišnim kombinacijama ili kartiranim jedinicama. Na području PP Blidinje ustanovljeno je šest tipova tala i 13 nižih sustavnih jedinica razvrstanih na razini podtipa, koje se u prostoru parka pojavljuju u jednostavnim i složenim zemljišnim kombinacijama ili kartiranim jedinicama.

Crnice su nekarbonatna tla iako ponekad zbog eolskog upliva mogu biti i karbonatna. Najčešće su slabo kisela. Sadržaj humusa jako je visok. Na našim lokalitetima crnice mogu imati preko 25% humusa, što je karakteristično za organogene crnice. Organomineralne crnice imaju niži sadržaj humusa, a posmenene još niži. Crnice na krečnjaku posebno su siromašne fiziološki aktivnim fosforom, dok su kalijem srednje opskrbljene, posebno one razvijene na čvrstim dolomitima. Crnice prvenstveno dolaze iznad 900 m n.v. na vrhovima planina, što znači na Prenju, Čvrsnici, Veležu, Čabulji i dr.

4.1.4. Klima i meteorologija

Na klimatske osobine Prenja i Čvrsnice utiču blizina mora, reljef i nadmorska visina. Do južnih strana planina Prenja i Čvrsnice dopiru utjecaji izmjenjene mediteranske klime, koja prodire uz dolinu rijeke



Neretve gotovo sve do Konjica. Područje Prenja i Čvrsnice leži u submediteranskom klimatskom pojasu i prva je visoka planinska masa na putu vlažnih i toplih južnih vazdušnih masa. Čitavo područje je pod intenzivnim uticajem mediterana. Uticaj toplotnog režima naglo opada porastom nadmorske visine, ali se uticaj maritimnog karaktera jako osjeća i na sjevernoj planinskoj granici područja. Uticaj mediteranske klime intenzivna je cijelom dužinom kanjona i doline rijeke Neretve što daje posebne karakteristike vegetaciji područja. Zavisno od udaljenosti od mora, kao i od nadmorske visine a naročito od položaja pojedinih predjela (otvorenost prema moru) jako varira temperatura, pa prema tome i opšti karakter klime. Klimu karakteriše vrlo intenzivan uticaj jakih vjetrova, hladnog i slapovitog sjevernog vjetra (bura) koji naglo obara temperaturu i južnog vjetra (juga) koji donosi velike količine vlage u obliku kiše, a u visokim predjelima planina i snijeg. U doba ljetnjih solsticijalnih oluja izazvanih velikim južnim ciklonalnim masama karakteristično je intenzivno elektromagnetno pražnjenje nad područjem Prenja i Ćvrsnice pa i pojava kuglastih munja kao specifičnog prirodnog fenomena.

Nadmorska visina znatno utiče na klimatske osobine planina Prenja i Čvrsnice. Planinski vrhovi sprječavaju prodiranje haldnih masa iz unutrašnjosti kontinenta, ali isto tako i mediteranskih strujanja u unutrašnjost. Na planini Prenj nalazi se granica kontintentalnih utjecaja sa sjevera i mediteranskih s juga, koji prodiru dolinom Neretve. Takvo sukobljavanje različitih masa izaziva česte i nagle promjene vremena na ovom području što u zimskom periodu dovodi do padanja velikih količina snijega, koje se dugo u proljeće zadržavaju. Teško je povući jasne klimatske granice između pojedinih mjesta na ovom području. Ipak na ovom području, kao što je označeno na sljedećoj slici, dominiraju planinska, izmjenjena sredozemna i pretplaninska sredozemna klima.

Ilustracija 4.1.4.1 Klima Bosne i Hercegovine (Izvor: Federalni hidrometeorološki zavod BiH)

Temperatura vazduha Na teritoriji planina Čvrsnica, Čabulja, Vran i Prenj ne postoje meteorološke stanice na kojima se mjeri temperatura. Temperatura vazduha na ovim planinama slične su temperaturama vazduha na Bjelašnici i Ivan-sedlu ( Mihić, Lj., 1973) pa su u nastavku dati podaci o prosječnim temperaturama na pomenutim područjima na kojima se vrše mjerenja.



Srednja godišnja temperatura na ovom području je do 14°C. U nastavku su dati podaci o srednjoj mjesečnoj temperaturi zraka na području Bjelašnice i Ivan-sedla, kako bi se na osnovu istih izvršila procjena za područje Čvrsnice, Čabulje, Vrana i Prenja.

Mjesto Vrijeme I II III IV V VI VII VII IX X XI XII

Bjelašnica 2009 -4.9 -5.6 -4.0 -1.0 5.2 9.4 10.5 12.2 5.0 4.0 -1.2 -5.8

Ivan-sedlo 2009 0.8 1.5 3.1 7.3 12.8 16.1 17.2 17.7 11.5 9.9 5.1 0.6

Tablica 4.1.4.1. Srednje mjesečne temperature zraka (Izvor: Statistički godišnjak/ljetopis 2009)

Srednja godišnja vrijednost temperature zraka na Bjelašnici je 2°C. Najhladniji mjeseci na Bjelašnici su novembar, decembar i januar. Ako uporedimo planine Prenj i Čvrsnicu sa Bjelašnicom, može se zaključiti da je i na planinama Prenj i Čvrsnica minimalne srednje mjesečne temperature vazduha u januaru i februaru kreću od -1.5 °C do 8°C. Nema mjeseca u toku zime kad nisu zabilježene negativne temperature. Za šest mjeseci u godini srednja mjesečna temperatura vazduha je ispod 0°C. Temperatura se u toku najhladnijih mjeseci na Prenju i Čvrsnici spušta i do 30°C ispod nule.

Najtopliji mjeseci na Prenju i Čvrsnici su juli i august, ali srednja mjesečna temperatura vazduha na srednjem i visinskom katu ni tada nije veća od 10°C do 18°C. Maksimalne temperature vazduha na Prenju i Čvrsnici dostižu 30 °C. Ljeti kad u Mostaru vladaju nesnosne žege, na Prenju i Čvrsnici temperature mogu biti i negativne, do -3°C.

Mjesto Dani s padavinama

Dani sa snježnim prekrivačem

Količina padavina

Apsolutna maks. temperatura

Apsolutna min. temperatura

Maks. visina snježnog pokrivača

Bjelašnica 168 206 1180 21.8 -20.4 214

Ivan-sedlo 187 78 1643 31.7 -15.1 80

Tablica 4.1.4.2. Godišnje i srednje godišnje vrijednosti važnijih meteoroloških pojava u 2008. godini

Insolacija. Dok s porastom nadmorske visine temperatura vazduha opada, dotle insolacija raste. Srednja godišnja vrijednost insolacije na Bjelašnici je 1877 sati. Uz to, uzmemo li u obzir da Bjelašnica u julu dnevno ima 7,5 sati sunčeva sjaja, Ivan-sedlo 8,5 možemo pretpostaviti da je na Prenju i Čvrsnici u julu i augustu od 7,5 do 10,8 časova sunčeva sjaja. Minimalan broj časova sunčeva sjaja je u decembru, od 1,3 do 2.7 časova. Prosječno dnevno na Prenju i Čvrsnici je 4,4 do 6,3 sati sunčeva sjaja.

Vlažnost vazduha. Sudeći prema podacima iz najbližih meteoroloških stanica, relativna vlažnost na području Prenja i Čvrsnice je minimalna u augustu, od 49% do 69%, a maksimalna u decembru i iznosi 77% do 88%. Ipak, u novembru, decembru i januaru vlažnost vazduha je iznad normale, odnosno 80%.

Oblačnost. Sudeći prema podacima najbližih meteorolških stanica, oblačnost ovih planina razlikuje se od drugih planina u unutrašnjosti kontinenta. Na drugim planinama maksimalna oblačnost je ljeti, a minimalna zimi. Na Prenju i Čvrsnici srednji broj oblačnih dana u toku godine iznosi od 103.1 do 164.2 dana. Magle na Prenju i Čvrsnici ima u svim mjesecima i ona traje oko 100 dana u godini( Mihić, Lj., 1973).Poslije kiše često se kotlina zamagli. Magla se javlja u proljeće i s jeseni. Magla zahvata visinu do 1000 m.

Vjetar ima utjecaja na temperaturu, vlažnost vazduha, oblačnost i padavine na određenom području. Na Prenju i Čvrsnici se sukobljavaju hladne kontintentalne i tople sredozemne vazdušne mase. Najizraženiji vjetrovi su oni koji duvaju sa sjevera. Bura ili sjever duva preko cijele godine, ali zimi ipak najviše. Vjetar dostiže brzinu do 200 km/ha. Suh je i hladan, pokreće snijeg i pravi smetove. Ponekad svojom ogromnom snagom pokerće i maglu. Na južnim padinama Prenja i Čvrsnice znatno je izražen vjetar jugo. Kad duva jugo, vlaga je vrlo visoka, a temperatura povišena uz obilne padavine.



Padavine. Najveće količine padavina izlučuju se u oktobru, a minimalne u julu i augustu. Pravih kiša ovdje i nema jer se one izlučuju u obliku kratkotrajne provale oblaka, praćene olujnim vjetrovima. Izlučivanje padavina na Bjelašnici i Boračkom jezeru je sasvim različito. Na Prenju i Čvrsnici srednji broj dana s dnevnom količinom padavina većom od 1.0 mm u toku godine iznosi od 102 do 137, na Boračkom jezeru 108, a na Bjelašnici 135 dana. Zanimljivo je da je najveći intenzitet padavina u periodu 1901-2008 godina zablježen na području Jablanice. Prosječna količina padavina je 1 590 mm godišnje od čega najveći dio čini snijeg. Zimski vjetrovi često snose snijeg sa planinskih kosa u vrtače i dolove. Čvrsnica i Prenj nikad nisu bez snijega. Naime, snijeg se zadržava po vrtačama do septembra tako da novi snijeg sustigne stari. Srednji broj dana s padanjem snijega većim od 0.1 mm na Boračkom jezeru iznosi 18, a na Bjelašnici 85 dana. Trajanje perioda sa pojavom snijega na području Prenja i Čvrsnice je od 161 do 261 dan.Veliki broj dana sa snijegom je u novembru, decembru, januaru, februaru i martu. Zimi visina snježnog prekrivača zna dostići i 3 m. Debeo snježni prekrivač na području planina Čvrsnica i Prenj zadrži se u novembru, decembru, januaru, februaru i martu.

4.1.5. Hidrografija i hidrologija

Hidrološke karakteristike budućeg Nacionalnog Parka su u uskoj vezi sa reljefom i geološkoj specifičnosti područja. Krečnjački i donekle dolomitni sastav Prenja i Čvrsnice sa planinskim uzvišenjima i kanjonima nastalim vretikalnim pokretima izdizanja su osnovna odrednica voda(Variščić, 2003). Prostor budućeg Nacionalnog parka izgrađuju uglavnom krečnjaci jurske i kredne starosti, dolomiti trijasa, jure i donje krede, paleocenski i eocenski klastiti i kvartarni glacijalni i fluvioglacijalni sedimenti. Krečnjaci trijaske i jurske starosti i dolomiti izgrađuju krajnji sjeverni i sjeverozapadni dio terena Čvrsnice i skoro cijeli Vran, a susreću se i u antiklinalama Drežanke i Dive Grabovice. Ispucalost i poroznost krečnjaka, i njihova rastvorljivost u vodi u prisustvu ugljične kiseline od presudnog su značaja za područje krša. Pukotinska i kavernozna propusnost stijena nastaje kao posljedica ovih reakcija. Brojni rasjedi, koji su u najvećem broju slučajeva i glavni tokovi podzemnih voda, su bili preduslov jačem okršavanju karbonatnih masa. Dubina i smjerovi cirkulacije vode ovise o položaju nepropusnih stijena, prvo dolomita trijaske starosti, a zatim i jurskih i krednih dolomita. Dolomiti gornjeg trijasa su ponegdje i okršeni, ali u osnovnoj strukturi su nepropusni i čine barijere podzemnim vodama. Značajnu ulogu dolomiti su odigrali u formiranju razvodnica u srednjem toku Neretve, kao što su dolomite antiklinala Drežanke i Doljanke. Važan faktor za smjer tečenja podzemnih voda i predispoziciju smjerova okršavanja karbonatnih stijena imale su paleogenske i neogenske flišolike naslage. Tako je Ramski bazen nastao tektonskim procesom - spuštanjem duž rasjeda krajem paleogena. Neotektonskim pokretima u pliocenu i kvartaru tereni su dobili današnji izgled. Istovremeno se odvijala intenzivna tektonska aktivnost koja je uvjetovala nastanak kraških polja bez taloženja morskih ili jezerskih sedimenata. Tako je nastalo Dugo polje između Vrana i Čvrsnice. (Slišković i sar., 2005).

Zbog izrazitih karakteristika kraške građe područje Prenja i Čvrsnice nije bogato vodom. Područje pojeduje relativno mali broj stalnih površinskih tokova i jezera. I pored čestih i obilnih padavina, površinske vode nestaju u poroznosti krečnjačkih masa, i hirografka mreža se prenosi u kraško podzemlje. Ti podzemni tokovi se na površini pojavljuju kao jaka kraška vrela, različitita po trajnosti i izdašnosti (Variščić, 2003). U visokoplaninskom području se mjestimice javljaju mali izvori u kontaktnim zonama dolomita i krečnjaka, pri čemu dolomitni slojevi predstavljaju nepropusnu barijeru iznad koje se stvara vodena akumulacija izvora. Na Prenju ima više ovakvih izvora, u Pločama, za Kantarom, “Tvrda voda” na dnu Tisovice i brojni drugi, koji su veoma vrijedan resurs za ljude, stoku i divljač. Divljač najčešće odlazi na pojila ispod snježanika na sjeveroistočnim stranama gdje se firn zadržava često preko cijelog ljeta. Glavnina jakih kraških vrela istječe u duboko usječenim kanjonima rijeka Neretve, Rame, Doljanke, Dive Grabovice i Drežanke.

Iako prosječne oborine iznose visokih 1590 mm/godinu, veći dio područja oskudijeva s vodom tijekom ljetne sezone. Pritoke Neretve – Rama, Doljanka, Diva Grabovica, Drežanka i više vrela odvode (dreniraju) vodu s tog područja. Od površinskih voda osim jezera Blidinje prisutan je stalni tok Brčanj, te nekoliko izvora u Masnoj Luci (Jasle, Fratarsko vrilo i Juriljevo vrilo), u Gornjim Barama (Soldino i Konjsko vrelo) i 4 manja jezera na Čvrsnici, te nekoliko malih pukotinskih izvora i povremenih lokava. U usjeklinama i blokovima planina ima nekoliko vodotoka koji nastaju iz akumulacija snježanika i koji postaju sve jači što se spuštaju niže. Prije svog ušća u Neretvu postaju rječice.



Poniruće vodesu takođe karakteristika područja. Javljaju se u usjeklinama ili dolinama između planinskih vijenaca, i kao izvorišta manjih rječica koje u svom kratkom toku primaju vodu iz više vrela. U podnožju Prenja to su sljedeći vodotoci:

1. Idbar 2. Bijela 3. Šištica (otok Boračkog jezera) 4. Glogošnica (potopljena jezerom u svom donjem toku) 5. Bijela 6. Bukovica

Na Čvrsnici se javljaju sljedeći vodotoci:

1. Doljanka 2. Drežanka 3. Diva Grabovica

Sve ove rječice su pritoke Neretve, i odlikuju se niskom temperaturom vode i izuzetnom bujičnošću. Po ihtiofauni su salmonidne vode u kojima obitava endemna potočna pastrmka (Salmo truta fario). Drežanka je najveća i najduža pritoka Neretve na ovom području. Neke od ovih pritoka su antropogenim uticajima izgubile dio svojih prirodnih karakteristika. Bijela i Idbarčica su izgubile jedinstvo toka radi kaskadnih pregrada koje sprječavaju unošenje nanosa u Jablaničko jezero. Glogošnica, Diva Grabovica i Drežanka se donjim tokom nalaze u hidroakumulacijama Grabovica i Salakovac, a Doljanka se više ne ulijeva u Neretvu nego u njeno suho korito. (Variščić, 2003)..

Vode područja sadašnjeg Parka prirode Blidinje teku uglavnom prema sljedećim hidrološkim slivovima:

1. Sliv Ramskog jezera i rijeke Rame; 2. Sliv rijeke Doljanke;

a. Sliv vrela Veliki i Mali Praporac, b. Sliv Crnog jezera; c. Sliv Drežnice,

3. Sliv Ugrovače/Lištice; 4. Sliv vrela Radobolje i Studenca; i 5. Sliv Cetine.

Ostatak uglavnom pripada slivu glavnog vodotoka - rijeci Neretvi, a sve vode područja budućeg Nacionalnog parka pripadaju Jadranskom slivu.

Neretva izvire ispod Gredelja, i njen gornji tok, poznatiji kao Gornja Neretva, predstavlja sjevernu granicu Nacionalnog parka. Neretva je tipični predstavnik planinske kraške rijeke, visokog kvaliteta voda i bujičnog karaktera, sa neujednačenim godišnjim protokom. Predstavlja izrazito lijep i rijedak vodotok koji zaslužuje zaštitu. Neretva je bogata ribom, jedna od najinteresantnijih je velika salmonida “glavatica” (Salmo marmoratus), koja može da dostigne težinu i do 25 kg. Zbog promjene kvaliteta vode pastrmka se povukla uglavnom u gornji tok rijeke. Drugi dio Neretve, koji presjeca područje Nacionalnog parka na dva dijela, danas je pregrađen branama i na području se nalaze dvije vještačke akumulacije.

Na području budućeg Nacionalnog parka se nalaze dva jezera glacijalnog porijekla, Boračko na Prenju i Blidinjsko na Čvrsnici. Oba jezera su nekad bila daleko veća i u potpunosti su ispunjavala svoje doline, ali su danas znatno smanjena usljed smanjenja dotoka vode i zasipanja. Boračko je tektonsko-kotlinsko jezero, nastalo tektonskim pokretima, koje je kasnije dobilo glacijalno obilježje jer su nejgove vode pothranjivane otapanjem lednika sa Prenja. Danas je protčno jezero, koje dobija vodu od Boračkog potoka, okolnih izvora i podvodnjih vrulja. Vode iz jezera otiču Šišticom, čije se vode nakon kraćeg toka obrušavaju u Neretvu vodopadom visine 35 m. Blidinjko jezero se nalazi na kraju Dugog polja, između Čvrsnice i Vrana. Vodu prima u periodu intenzivnih padavina, otapanjem snjegova i podvodnim vruljama. Podzemne vode su niskog intenziteta te nivo jezera varira u zavisnosti od padavina. Jezero nema površinske otoke (Variščić, 2003).



4.2 Biološki čimbenici

4.2.1 Općenito

U riječnom bazenu Neretve na kojem se nalazi područje predviđeno za zaštitu najvažniji ekološki faktori o kojima ovisi bioraznolikost su zemljopisni položaj, geomorfologija, litološki sastav, glacijacije i recentne klimatske prilike te svakako, čovjekov (antropogeni) utjecaj. Poseban značaj imaju vode koje pristižu površinskim tokovima, ali i podzemnim tokovima i izvorima, poglavito u kišnom razdoblju godine.

Područje je izloženo utjecajima svih promjena hidroloških pokazatelja do kojih dolazi u tim sustavima. Kod toga posebno važne su aktivnosti vezane uz vodu, jednog od glavnih abiotičkih faktora koji modificiraju sve ostale ekološke faktore o kojima ovisi raznolikost staništa, biljnih i životinjskih svojti. Zbog toga, a u cilju zaštite bioraznolikosti područja navedene postavke treba uzeti u obzir kod izrade Plana upravljanja ovim područjem.

Najznačajnije obilježje ovog područja, koje predstavlja jedinstvenu reljefnu specifičnost je velika raznolikost ekoloških cjelina. Tako se razlikuju slijedeći tipovi staništa:

o površinske kopnene vode (slatkovodne stajačice i tekućice)

o neobrasle i slabo obrasle kopnene površine (točila i stjene)

o travnjaci (livade, pašnjaci i rudine)

o šikare

o šume

o vrištine

o podzemlje (krški podzemni hidrološki sustavi)

o kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom (poljoprivredne površine i umjetni krajolici)

o izgrađena i industrijska staništa (sela, gradovi).

Na važnost ovog područja u biološkom i ekološkom pogledu ukazuje činjenica da je na ovom području zastupljeno oko 235 biljnih zajednica što je oko 75% biljnih zajednica utvrđenihna području Bosne i Hercegovine ili više od 50% biljnih zajednica utvrđenih od obale mora do najviših planina Bosne i Hercegovine (Redžić i sur 2010 i Lakušić i sur. 1978). Pretpostavlja se da na ovom području obitava oko 2500 taksona, što je oko 50% ukupno utvrđenih taksona vaskularne flore Bosne i Hercegovine (Redžić 2010). Od ukupno utvrđenih oko 450 vrijednih biljnih vrsta i podvrsta vaskularne flore u Bosni i Hercegovini na ovom području zastupljeno je njih oko 50%. Područje je bogato endemskim i subendemičnim biljnim vrstama tako da botaničari-fitogeografi ove visoke planina iznad srednjeg toka rijeke Neretve Prenj, Čvrsnicu, Čabulju i Vran nazvaju Hercegovačkim razvojnim endemičkim centrom. Budući da je na ovom području utvrđeno više od 200 endemičnih, subendemičnih i reliktnih biljnih vrsta što predstavlja iznimnu vrijednost i dragocijemnost vog područja. Zbog toga područje je jedinstveno ne samo u okviru Bosne i Hercegovine, Dinarida i Mediterana već i u okviru Europe. Budući da ovaj prostor planina pripada ilirskom flornom području, ovdje su zastupljene brojne endemske ilirske vrste .

Od ukupno utvrđenih oko 928 vegetacijskih sveza u Europi na ovom području zastupljeno ih je oko 13%. U broje redova utvrđenih u Europi područje sudjeluje s oko 27%, a u broju klasa sa oko 43% (Redžić i sur. 2010). Na bioraznolikost vegetacije ovog područja pokazuje i činjenica da je na području planine Vranice u Bosni i Hercegovini utvrđeno oko 165 biljnih zajednica, a na cjelokupnom području Republike Crne Gore oko 267 zajednica.

Zbog zastupljenoti oko 235 biljnih zajednica, koje pripadaju u 116 sveza, 63 reda i 34 klase na ovom području zastupljeno je više od 50 ekosustava.

Prema Šiliću (2002) od podnožja planina na promatranom području gdje dominiraju krške šumice bjelograba (Carpinus orijentalis) s različitim facijesima kao s tilovinom i šmrikom, nadovezuje se šume hrasta medunca (Quercus pubescens) , zatim šume crnog graba (Ostrya carpinifolia ) s jesenskom šašikom,



montane bukve, bukovo-jelove šume , subalpska bukova šuma, crnoborove i munikine šume, smrekove šume pa sve do klekovine bora (Pinetum mugi) na padinama i vrhovima ovih planina.

Posebno mjesto na ovim planinama pripada sastojini subendemske vrste boa- Munike (Pinus heldreichii var. leucodermis).

Radi specifičnih geoloških , geomorfoloških, hidroloških, klimatskih i drugih prilika na vertikalnom profilu planina razvijene su brojne zajednice u pukotinama vapnenih i vapneno-dolomitskih stijena i strmih točila(sipara) i planinskih rudina (pašnjaka).

4.2.1 Raznolikost staništa

U lijevom i desnom zaobalju rijeke Neretve zastupljena su staništa kopnenih voda, (rijeke i potoci te prirodna i akumulacijska jezera) neobrasle i slabo obrasle kopnene površine, travnjaci, šume, šikare, podzemna staništa, kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom te izgrađena i industrijska staništa (naselja i gradovi). Samo u desnom zaobalju Neretve zastupljena su i staništa krških polja. Prema ramsarskoj klasifikaciji, staništa na ovom području pripadaju slijedećim tipovima staništa: M (stalne tekućice), N (povremene tekućice) Zk/b (krški i drugi podzemni hidrološki sustavi), O (stalna slatkovodna jezera) Y (slatkovodni izvori)i 6 (akumulacije) i P (krška polja).

Površinske kopnene vode. Staništa površinskih kopnenih voda čine tekućice stalne i povremene te jezera prirodna i akumulacijska. Od tekućica nalaze se:

Na području Prenjskog masiva:

o Bukovica, sa izvorom ispod Čičeva i Kule,

o Šištica, otoka Boračkog jezera,

o Konjička Bijela, sa tokom kroz istoimenu dolinu sa izvorištem u Bukovom Lazu,

o Idbarčica u Idbarskoj kotlini, sa izvorom ispod Rakova Laza,

o Glogošnica sa zapadne strane Prenja, sa izvorom ispod Glogova

o Mostarska Bijela u usjeklini Bijele na izlasku iz kanjona Neretve.

Na području Čvrsnice:

o Doljanka, sa izvorom ispod Risovca,

o Diva Grabovica, sa izvorištem na istočnoj strani Čvrsnice u podnožju Vilinca,

o Drežanka koja sabire vode s područja Čvrsnice, Vrana i Čabulje.

Većina ovih pritoka Neretve izgubile su svoje prirodne značajke u donjem dijelu toka uslijed intervencije čovjeka bilo zbog izgradnje brana (Doljanka, Glogošnica, Diva Grabovica i Drežanka) ili kaskadnih pregrada (Bijela i Idbarčica)

Svi navedeni vodotoci uglavnom su kratkog toka. To su hladne, bistre i čiste salmonidne vode sa vrlo rijetkom i kratkotrajnom zamućenošću.

Unutar promatranog područja nalaze se i dva jezera glacijalnog porijekla: protočno Boračko jezero na Prenju kao najveće jezero na gornjem toku Neretve i Blidinjsko jezero na kraju Dugog polja smješteno između Čvrsnice i Vrana. Nekada su oba jezera bila daleko većih dimenzija, a danas su uslijed smanjenja dotoka ali i zasipanja znatno smanjena. Od ostalih jezera treba spomenuti jezero Crepulja površine oko 900 m2 smješteno na sjeveroistočnom rubu planine Plase na nadmorskoj visini 1560 m n m te Crvenjak površine oko 100 m2, smješteno na nadmorskoj visini od oko 1900 m n m. Na području Muharnice nalaze se jezerca Jareća lokva i Kažnjevi.

Kanjoni: Kanjoni pripadaju staništima tipa slabo obraslih kopnenih površina. Kanjoni promatranog područja ubrajaju se među najveće u Dinaridima (Roglić, 1960). Među njima je najduži kanjon srednje i gornje Neretve (76 km), ali je danas većim dijelom potopljen pod hidroakumulacijama. Najveće dubine preko 1 km



imaju kanjoni Drežnice (18 km) i Doljanke (16 km), kanjoni Dive Grabovice i Glogošnice su niži od 1 km i kraći od 10 km.

U petrografsko-litološkom pogledu (Olujić, 1966) kanjon Drežnice usječen je u čistim krednim vapnencima, dok su kanjoni Dive Grabovice, Glogošnice i Doljanke usječeni u starijim i trošnim, dolomitnim i laporastim vapnencima iz jure, trijasa i permokarbona s većim, mozaično raspoređenim plohama kiselih silikata.

Planine. Područje Prenja, Čvrsnice, Čabulje i Vrana (Čabulja i Vran mogu se smatrati pribrežjem Čvrsnice) predstavlja najizrazitiji fenomen razvoja krške morfoskulpture Dinarida. Smještena su u centralnom dijelu Dinarida, odnosno u sjevrnom dijelu Hercegovine.

Navedene planine predstavljaju mozaik šumskih, šikarastih i travnjačkih te neobraslih i slabo obraslih kopnenih staništa. Proučenost flore ovih planina je uglavnom zadovoljavajuća. Područje Prenja od ostalih planina odijeljeno je dolinom i kanjonom rijeke Neretve koji je pregrađen branama te se na tom prostoru nalaze četiri akumulacijska jezera.

Visoki i prostrani masiv Čvrsnice leži u geografskom središtu Dinarida i to je izrazito najviši greben u središnjim Dinaridima koji za stotinjak ili više metara nadvisuje sve okolne planine. Čvrsnica sa svojim vrhom Pločno (2228 m) predstavlja najvišu planinu Hercegovine. Za nju se kaže da je krov Hercegovine. Sastoji se od Male i Velike Čvrsnice. U pukotinama stijena vrha Ploča (2039 m) mogu se vidjeti prekarasni primjerci runolista (Leontopodium alpinum), a među vapnenim gromadama sjeverne stijene nalaze se najveće populacije hrvatske sibireje (Sibiraea croatica).

Mala Čvrsnica sa svojim vrhovima Strmoglavnica (1681 m) i V. Težuvnica(1662 m) predsatvlja veliku planinsku površinu obraslu klekovinom bora i planinskim pašnjacima. Njezine južne padine strmo se ruše prema kanjonu Drežanka. U sastavu Čvrsnice nalazi se Muharnica s vrhovima Crveni kuk (1 525 m, Velik sljeme (1931 m), Dvostruki kuk (1598 m) i Vitlenica (1512 m). U geomorfološkom pogledu Čvrsnica je povezana preko vrha Drinača (2045 m) s Plasom čiji je najviši vrh visok 1721 m, ali je od nje razdvojena dubokom Divom Grabovicom koja sama za sebe predstavlja jedinstveni geomorfološki fenomen. Budući da se u njoj mogu naći brojni predstavnici mediteranske, submediteranske, gorske, subalpske i alpske flore Diva Grabovica predstavlja jedan od najljepših geološko-botaničkih muzeja na otvorenom.

Od bliske Čabulje Čvrsnica je odvojena dubokim kanjonom rijeke Drežanke. Na Čabulji se ističe nekoliko vrhova između 1619 (Krupna navala) i 1780 (Velika Vlajina) m. Sjeverna strana Čabulje sa svojim vrhovima vratolomno se ruši prema dnu kanjona Drežnice. Niz sjeverne padone Čabulje obrušavaju se strmi potoci, odnosno vododerine prema Drežanki. Za razliku od sjeverne strane jugozapadne padine Čabulje se blago spuštaju prema Mostarskom blatu. Cijeli masiv Čabulje predstavlja iznimno krško kodručje na kojem se mogu vidjeti različiti oblici i fenomeni krša.

Masiv Vrana izdiže se kao posebna cjelina sa svojim vrhovima Veliki Vran (2074 m) i Mali Vran (2017 m). Njegova južna strana je goladok su sjeverozapadne starne šumovite.. Na velikim površinama su čiste bukove šume (Modruški gvozd) pa bukovo-jelovo-smrekove šume, zatim čiste smrekove šume s brojnim elementima smrekovih šuma , bjeloborove,i crnoborove šumedok najveće vrhove kao i najveće vrhove ostalih planimna obrasta klekovina bora, asocijacija Pinetum mugi. U istočnim djelovima planine zastupljena je bujna vegetacija s poleglom klečicom (Juniperus nana). Na velikim prostarnstvima u višim položajima zastupljena je raznolika vegetacija planinskih rudina, mjestimice proširena kamenitim odsjecima.

S južne strane Dugog polja ističe se vrh Jelinka (1806 m) čije su strme sjeverne padine obrasle gustom šumom smreke i munike, a pri vrhu bukvom.

Na jugozapadnoj starni čvrsnice nalaze se dvije depresije Donje (1350 m) i Gornje (1370 m) Bare na kojima su bile brojne prostrane livade košanice.

Zapadno od Dugog polja i Blidinjskog jezera nalazi se prostrana krška visoravan Svinjača s prosječnom nadmorskom visinom od oko 1150 m.

U susjedstvu Čvrsnice se iznad 2100 m izdižu tek pojedini vrhunci Vranice (Nadkrstac 2112 m) i Prenja (Zelena glava 2123 m), a još su niži Veliki Vran (2074 m) i Bjelašnica (2067 m), dok ostale planine ne prelaze niti 2000 m (Šehić, 1975).



Osim pristupačnijih kosih padina na sjeverozapadu i sjeveroistoku, sav ostali masiv Čvrsnice okružuju kilometarski odsjeci gorostasnih klisurina čije su cjelovite okomice daleko najviše među svim stijenama Dinarida. Na jugu Čvrsnice nad kanjonom Drežnice je stjenoviti odsjek Strmoglavica pod Velikim kukom (1563 m) visok čak 1300 m, pa na njegovu tjemenu raste klekovina krivulja dok mu u podnožju raste bjelograb. Druga je na istoku Čvrsnice, nad kanjonom Dive Grabovice Mesića stijena visinskog raspona od 1100 m, pa na sjeveru Čabulje nad Drežnicom Velike stijene visine oko 1000 m. Niže stijene uz Neretvu na sjeveru i zapadu Prenja, pa na sjeveru Čvrsnice prema kanjonu Doljanke i na zapadu prema Blidinjem jezeru ne prelaze raspone od 600 do 800 m. na onima stjenama višim od 400 m već razvijena je visinska zonacija hazmofita.

Prenj je prostrana visoravan na kojoj se izdiže deset od 25 vrhova u Bosni i Hercegovini viših od 2000 m. Najveći vrt je Zelena glava 2 155 m. Prenj je podijeljen je na dva dijela viši jugozapadni i niži sjeveroistočni. Najveći vrh jugozapadnog grebena je Lupoglav s 2 102 m. Ostali vrhovi su Kamenac, Vjetrena brda, Herać i Galići. Sjeveroistočni dio se sastoji od zaravni s vrhom Osobac (2 030 m) i grebenom Velike Kape (2 004 m). Neki vrhovi ove gorostasne planine zaobljeni su i pokriveni klekovinom.

Niz kilometarske klisurine ovih planina teku i daleko najviši vodopadi u cijeloj Euroaziji (Marković 1976). Daleko najviši je stepenasti veleslap Petralj na izvorištu potoka Pisci koji se niz južne klisurine V. Čvrsnice obrušava u kanjon Drežnice čak sa 750 m visine, pa je to jedan od najviših slapova na Zemlji, nakon planinskih veleslapova u Venezueli (Angels Falls) koji prelaze 1000 m visine.

Grebene sjeverne Čvrsnice (Vilinac), Prenja i Vrana tvore trošniji i nečisti karbonati (dolomiti, laporasti vapnenci, i dr.) iz permokarbona, trijasa i jure, pa njihov vršni reljef pripada netipičnom polukrasu (fluviokarst ili merokarst, Roglić 1959, 1960). Masive, Čabulje i najviši južni greben V. Čvrsnice čine čisti i čvrsti kredni vapnenci s tipičnim ljutim kršom. Stoga je Čvrsnica najviša krška planina u Dinaridima čiji greben još pripada pravom vapnenačkom kršu (holokarst) kao bezvodna kamenita visoravan s brojnim ponikvama i dubokim škrapama. Prenj kao i Čvrsnica također se odlikuje posebnim specifičnostima krša, odnosno razlikuje se od običnog krša čistih vapnenaca. Zbog toga, njihov reljef koji pokazuje stvaralačku moć prirode i njene do savršenstva dotjerane prirodne ljepote čini ove planine posebnim cjelinama kako u geološkom tako i u bio-ekološkom pogledu.

Krška polja. Krška polja pripadaju staništima tipa kultivirane nešumske površine, a ako plave onda prema Ramsarskoj klasifikaciji staništa pripadaju močvarnom tipu staništa. Od polja na ovom području nalazi se planinska depresija Dugo polje smješteno između masiva Čvrsnice i Vrana na nadmorskoj visini oko 1 200 m n m. Dužina mu je oko 14, a prosječna širina oko 3 km. Kroz sjeveroistočni dio polja teče ponornica Brčanj koja izvire kod Bošnjaka i koja zimi i u proljeće plavi dio polja. Na jugozapadnom dijelu polja nalazi se Blidinjsko jezero. Uskim prijevojem Zelena kosa (1294 m n m) ovaj dio polja je odvojen od krškog polja Svinjača. Podaci o vegetacijskim i florističkim značajkama Dugog polja su oskudni. Na prostoru međugorske depresije dominiraju kserotermne livadske biocenoze, a na vlažnim i močvarnim staništima, kod naselja Ponori i Bošnjaci te u okolišu Blidinjskog jezera značajno su prisutne mezofilne livadske zajednice.

4.2.3 Raznolikost biljnog svijeta

4.2.3.1 Mikrofita vodenih staništa

Zajednica fitoplanktona. Uvjeti za razvoj zajednica fitoplanktona osim u prirodnom Boračkom i Blidinjskom jezeru postoje i u akumulacijskim jezerima HE Jablanica. HE Grabovica, HE Salakovac i HE Mostar. Prema dostupnim podazima zajednica fitoplanktona u ovim ekolsustavima je veoma slabo razvijena Mišetić i sur 2005.) U Boračom jezeru je utvrđeno 15 svojti, a u jablaničkom i mostarskom jezeru po 14 svojti. Od indikatorskih vrsta dominiraju indikatori oligo odnosno oligo do beta mezosaprobnog stupnja, a zastupljeni su i indikatori beta, te beta do alfa mezosaprobnog stupnja. Sličan razvoj zajednice fitotpanktona utvrđen je u Boračkom jezeru tijekom 2007. godine (Redžić i sur. 2010).

U ostalih stajaćicama ovog područja zajednica fitoplanktona nije istraživana.

Zajednica mikrofitobentosa. Prema rezultatima istraživanja mikrofitobentosa provedenim 2007. godine u sliva rijeke Neretve zastupljeno je 120 vrsta algi i Cyanobakterija i to: 9 vrsta Cyanobakterija, 3 vrste



Rhodophyta, 3 vrste Chrysophyceae, 2 vrste Xanthophyceae, jedna vrsta Dinophyta, 89 vrsta Bacillariophyceae te 13 vrsta bClorophyta (Redžić i sur. 2010).

Od indikatorskih vrsta dominiraju indikatori oligo odnosno oligo do beta i beta mezosaprobnog stupnja, a zastupljeni su i indikatori beta do alfa te alfa mezosaprobnog stupnja.

4.2.3.2 Vegetacijske i florističke značajke kopnenih staništa

Iako ne postoji sustavni popis flore, procjena je da u Bosni i Hercegovini ima oko 5 100 svojti (vrsta i nižih jedinica) biljaka (Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 2008).

Na osnovi istraživanja na Čvrsnici, Plasi i Čabulji sprovedenih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Šilić (2003) za taj prostor navodi oko 1500 svojti vaskularnih biljaka, dok Redžić i sr. (2010) navode da na prostoru planina koje okružuju središnji tok Neretve (Prenj, Čvrsnica i Čabulja) obitava oko 2500 biljnih vrsta. Obzirom da su ovdje provedena mnogobroja istraživanja općeprihvaćeno mišljenje je kako je to jedno od najistraženijih prostora Bosne i Hercegovine.

Kao posebno vrijedno područje navodi se Diva Grabovica, koja se nalazi između masiva Plase i Čvrsnice, kao najljepši geološko-botanički živi muzej na otvorenom. To je prirodna znamenitost prvoga reda, koja ima visoko prirodno-znanstveno i turističko-edukativno značenje. U njoj se mogu naći brojni predstavnici mediteranske, submediteranske, gorske, subalpske i alpske flore. U samom dnu kanjona može se pratiti pionirsko obraštanje specifičnih i jedinstvenih šljunkovitih nanosa.

Zajednice vodenih staništa (vodenjare). Vegetacija vodenjara na ovom području je vrlo slabo razvijena. Uz rub Boračkog jezera je razvijena trska. Izostanak bogatije vodene vegetacije u ekosustavima akumulacijskih jezera može se objasniti tipom riječnog dna i obala, velikom količinom vode i velikim protocima.

Na kamenitom dnu Doljanke i Neretve kod Jablanice pojedinačno u manjim busenovima javlja se vodena mahovina Fontinalis antipyretica. To je zajednica jako polimorfne mahovine na stijenama i uz izvore brzih tekućih voda. Do 0,5 m dugački busenovi otkidaju se vodotokom i mogu se naći kako plutaju na površini voda i kanala. Ekologija te zajednice u južnoj Europi nije dovoljno proučena, kao što je to u srednjoj i sjevernoj Europi (usp. Dawson i Szoszkiewicz 1999.).

Zajednice staništa submediteranskih šuma i šikara. Nižu submediteransku zonu karakterizira šumska zajednica medunca i bjelograba Querco-Carpinetum orientalis (=Carpinetum orientalis „adriaticum“) sveze Ostryo-Carpinion orientalis rasprostranjena na plitkim vapnenačkim zemljištima: kalomelanosolima, kalkokambisolima i terra rossa. (Stefanović i sur. 1983). Taj tip šume pokazuje niz geografskih varijanti u vidu degradacijskih stadija; od niskih šuma, preko šikara, šibljaka do suhih travnjaka i kamenjarskih pašnjaka (reda Scorzonero-Chrysopogonetalia). Sintaksonomska pripadnost, sinonimika zajednica, kao i različita gledišta autora u pogledu sintaksonomije, često stvaraju poteškoće u tipificiranju (prepoznavanju) zajednica. U ovom prikazu korišteno je načelo “izvornosti” pri primjeni naziva zajednica.

Na području sliva Neretve od Mostara do Jablanice rasprostranjene su niske šume i šikare koje pripadaju zajednici bjelograba i veprine Rusco-Carpinetum orientalis (Murat Spahić i sur. 1991, Redžić i sur. 1992). Ekološki se nadovezuje na pojas vazdazelene vegetacije česvine (Quercion ilicis), a prema kontinentalnom dijelu Dinarida na zajednice javora i bjelograba (Aceri-Carpientum orientalis), zajednice crnoga jasena i medunca (Fraxino orni-Quercetum pubescentis) i zajednice jesenje šašike i crnograba (Seslerio autumnalis-Ostryetum carpinifoliae). U tom dijelu sliva utvrđeni su različiti progradacijsko-degradacijski stadiji zajednice Rusco-Carpinetum orientalis koji se diferenciraju u nekoliko subasocijacija od kojih su na tom prostoru najzastupljenije i najrasprostranjenije: Rusco-Carpinetum orientalis subasocijacija. typicum (tipična zajednica), Rusco-Carpinetum orientalis subas. paliuretosum (zajednica bjelograba i veprine s dračom), Rusco-Carpinetum orientalis subas. petterietosum (zajednica bjelograba i veprine s tilovinom), Rusco-Carpinetum orientalis subas. punicetosum granati (zajednica bjelograba i veprine s šipkom) i Rusco-Carpinetum orientalis subas. quercetosum pubescentis (zajednica bjelograba i veprine s meduncem).

Tipična subasocijacija je termofilnog karaktera s 37 vrsta grmova i 78 zeljastih vrsta. Pokrovnost joj je od 80-100% (ušće Glogošnice i Drežnice), a niz mezofilnih elemenata ukazuju da je riječ o poodmaklijim progradacijskim stadijima te vegetacije. Zajednice bjelograba i veprine s tilovinom nastanjuju prostor oko Aleksinog Hana, HE Salakovac i Grabovica. Florstički je bogatija od tipične subascojacije (150 zeljastih



vrsta), ali to ne znači da je složenija od nje, jer uz vrste šuma i šikara u pojedinim sastojinama te zajednice značajno je prisustvo elemenata kamenjarske vegetacije (Scorzonero-Chrysopogonetalia) zbog izražene degradacije zajednice. Opća pokrovnost te subasocijacije varira između 75 i 100%. S gospodarskog stanovišta ta zajednica ima veliki značaj zbog kvantitativno velike zastupljenosti tilovine (Petteria ramentacea) koja predstavlja značajan izvor hrane za sitnu stoku. Obzirom na njezina visoka medonosna svojstva, ima velikog značaja i u pčelarstvu. Zakonom o šumama BiH, izričito se zabranjuje sječa, iskorjenjivanje ili bilo kakvo oštećivanje tilovine.

Preostale subasocijacije znatno su manje zastupljene u priobalnim ekosustavima Neretve i njezinim pritocima na ovom području. Šibljaci s dračom (Paliurus australis) u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu su vrlo različiti, pa im se pridaje različiti sintaksonomski status (od subasocijacije do posebnog vegetacijskog razreda, Paliuretea Trinjastić 1978). Zajednica je utvrđena uz Neretvu kod Komadinih vrela i uz lijevu obalu Drežnice, oko 2 km uzvodno od ušća). Zajednica ima oko 60 vrsta od kojih najveći broj nalazi optimum u vegetaciji submediteranskih kamenjara. Zajednica s meduncem (Quercus pubescens) predstavlja najrazvijeniji progradacijski stadij vegetacije prema klimatogenoj zajednici u tom području. Utvrđena je kod HE Salakovac i Grabovica. U okviru te subasocijacije interesantni su nalazi vrsta Phillyrea media (zelenika) i Pistacia terebinthus (smrdljika), inače svojstvenih za eumediteransku vegetaciju (Quercion ilicis). To ujedno znači da je to područje zona do koje je utjecaj eumediterana još uvijek značajan. Suprotno tome, na lokalitetu Diva Grabovica, nađena je božikovina (Ilex aquifolium), koja je inače vezana za kontinentalnu vegetaciju gorskog pojasa.

Hercegovačke šume sladuna (Quercetum farnetto hercegovinum,=Quercetum frainetto h.(adriaticum)) predstavlja specifičnu varijantu klimatogene vegetacije toga područja. Utvrđene su neposredno ispod Jablanice i na desnoj obali Doljanke iznad Jablanice. Te šume se razlikuju po svojoj fizionomiji (u nekima nedostaje sloj drveća) između pojedinih lokaliteta, iako postoji sličnost u flornom sastavu, stanišnim uvjetima (mikroklime, tipa tla). Te su sastojine u okviru kopnene vegetacije u tom području najtermofilnije, u čijoj izgradnji dominiraju vrste mezofilnog karaktera, naročito u sloju zeljastih biljaka. Sastojine te zajednice imaju ne samo važan značaj s aspekta fundamentalne i primijenjene znanosti, obzirom da je zajednica veoma specifična i relativno ograničenog areala. Osim oko Jablaničkog jezera nalazi se uz donji tok Neretve, zatim uz donji tok Zete i Lima. Zajednica ima i veliki značaj s aspekta gospodarenja i iskorištavanja tih šuma u kojima pojedine vrste dostižu visoku tehničku vrijednost.

Uzvodno uz Doljanku na desnoj obali razvija se zajednica brdskih hrastovih šuma kitnjaka – Quercetum petraeae montanum illyricum. Zajednica je siromašnog flornog sastava.

U dijelu područja, od Jablanice prema Seonici, u području submediteranskih šuma bjelograba i crnograba (Ostryo-Carpinion orientalis), razvijene su submediteranske šume kestena (Querco-Castanetum submediterraneum, Castanetum sativae hercegovinum). Te se šume razvijaju na verfenskim glincima, na ilimeriziranim zemljištima. Zbog jače degradacije sastojina, zemljišta su erodirana, naročito na padinama s izraženim nagibom. Uz Castanea sativa, u sastav zajednice ulaze Quercus pubescens, Q. petraea, Q. cerris, Carpinus orientalis, Cornus sanguinea i dr.

Zajednice staništa šuma sliva gornjeg toka rijeke Neretve. Zajednice se odlikuju izuzetno izraženom raznovrsnošću geobiocenoza. Posebice treba istaći snažan utjecaj sredozemne klime na zapadnom rubu planina te isto tako snažan utjecaj kontinentalne klime na sjeveroistočnim rubovima planina. Tu razliku najbolje odražavaju zakonitosti rasporeda vegetacijskih pojaseva na Prenju kao najvišoj planini jugoistočnog ruba. Dominacija reliktnih munikinih šuma (Pinion heldreichii) u subalpskom pojasu planina Prenja i dominacija subalpskih bukovih šuma sa gorskim javorom (Acer pseudoplatanus) na Bjelašnici i Treskavici (Aceri-Fagetum moesiacae subalpinum; = Fagetum subalpinum) najbolje odražavaju globalne ekološke razlike tih dviju usporednih serija u središnjim Dinaridima razgraničenim gornjim tokom rijeke Neretve. Isto tako, pojava grčkog javora i mezijske bukve (Aceri visianii-Fagetum moesicae) u subalpskom pojasu Zelengore jasno ukazuje da se ekološke karakteristike krajnjeg jugoistočnog dijela dijela sliva bitno razlikuju od sjeverozapadnog dijela sliva tj. od bjelašničkog i prenjskog tipa pojasnosti.

U brdskom pojasu gornjeg toka Neretve (280-700 m n.m. na sjevernim, te do 1200 m na južnim ekspozicijama) klimatogena vegetacija su kserotermne hrastovo-grabove šume (Querco-Carpinetum). Geološku podlogu najvećim dijelom čine dolomiti, dolomitizirani vapnenci i vapnenci, a zemljišta su dolomitizirane rendzine i smeđa dolomitna tla. Najvažnije edifikatorske vrste klimatogenih šuma toga



pojasa su cer (Quercus cerris), sladun (Quercus frainetto), medunac (Q. pubescens), javor gluhač (Acer obtusatum) i crni grab (Ostrya carpinifolia), a degradiranih šuma i šikara: crni grab (Ostrya carpinifolia), crni jasen (Fraxinus ornus), crni bor (Pinus nigra), kurika (Evonymus) i dr.

Gorski pojas na ovom području kao i na cijelim Dinaridima, ima najstabilniji hidrotermički režim, najveću produkciju biomase, najbržu evoluciju tla i vegetacije, te za čovjeka najkorisniju organsku materiju (drva industrija, građevinski materijal, ogrijev). Zauzima visinki pojas između 700 m n.m. na sjevernim i 1500 m na južnim ekspozicijama. Glavne edifikatorske vrste biocenoza su mezijska bukva (Fagus moesiaca), europska jela (Abies alba), smreka (Picea abies), gorski javor (Acer pseudoplatanus), gorski jasen (Fraxinus excelsior), a u jugoistočnom dijelu areala i grčki javor (Acer heldreichii). U bukovo-jelovim šumama Prenja, a naročito u gornjem dijelu njihovog pojasa, prisutna je i munika, koja ukazuje na sušu i topliju klimu, posebno u vegetacijskom razdoblju. Donju granicu gorskog pojasa na tom prostoru izgrađuju kserotermne bukove šume sa bosanskim javorom i jesenjskom šašikom (Seslerio-Fagetum moesiacae), koje su mnogo niže produkcije i slabije regeneracijske moći.

Prostor između 1400 m n.m. na sjevernim i 1800 m na južnim ekspozicijama, na plićim smeđim vapneneačkim tlima, naseljavaju klimatogene subalpske šume. Sastoje se u najvećoj mjeri od endemično-reliktne munjike (Pinion heldreichii), te od velikog broja populacija endemičnih i reliktnih vrsta Bosne i Hercegovine. Sjeverozapadni dio sjeveroistočnog ruba područja karakterizira subalpska bukova šuma s gorskim javorom (Acer pseudoplatanus), u kojoj pored rijetkih endemičnih vrsta dominiraju vrste europskog i euroazijskog flornog elementa. Subalpske šume s bukvom i gorskim javorom su najhladnije i najvlažnije šume subalpskog pojasa na tom prostoru, te je produkcija biomase u njima s jedne strane pospješena visokom vlažnošću, a s druge strane ograničena nižim temperaturama i dužim ležanjem snijega, što ima za posljedicu stabla sabljastog tipa.

U jugoistočnom dijelu sjeveroistočnog dijela promatarnog područja subalpske šume su izgrađene od mezijske bukve i planinskog (grčkog) javora (Acer heldreichii). One su u odnosu na prethodne šume nešto toplije i vlažnije tijekom godine, a suše tijekom vegetacijskog razdoblja, što se negativno odražava na njihovu produkciju. Stanje ekosustava s mezijskom bukvom i planinskim javorom je još lošije od stanja ekosistema s bukvom i gorskim javorom. Naime, veliki dio ovog pojasnog sustava je krčenjem i paljenjem pretvoren u subalpske vapnenačke rudine, a u najgorem slučaju u polupustinje i pustinje vapnenačkih sipina i stijena.

Između 1500 m n.m. na sjevernim i 2155 m na južnim ekspozicijama na planinama ovog dijela promatranog područja prostire se pojasni ekosustav klekovine bora (Pinion mughi) koja pripada specifičnoj srednjedinarskoj endemičnoj zajednici Gentiano dinaricae-Pinetum mughi, čiji je areal uglavnom ograničen na planine sliva Neretve i predstavlja jednu od njegovih najvećih biljnogeografskih dragocjenosti i najsnažniju antierozijsku barijeru u gornjem dijelu subalpskog pojasa. Današnje stanje ekosustava karakterizira visoki stupanj antropogene degradacije i transformacije u ekosustave planinskih rudina na vapnencima, ili pak još težih oblika degradacije, kao što su vapnenačke sipine i stijene. Od ukupne površine koju je zauzimao taj ekosustav na planinama gornjeg toka Neretve do danas je sačuvano manje od trećine, dok su sve ostale površine degradirane do antropogene sekundarne vegetacije planinskih rudina. Uništavanjem gustog sklopa klekovina bora u vršnim dijelovima planina, došlo je do snažne degradacije zemljišta tog ekosustava, te su već dosada velike količine humosom bogatog tla erozijom vode i vjetra odnesene u niže pojaseve sve do aluvijalne nizine Neretve.

Vertikalni profil fitocenoza na zapadnim planinama hercegovačkog endemičnog centra: Na najgornjoj granici šume južnijih bosansko-hercegovačkih planina, tipična klekovina krivulja (Lonicero-Pinetum mughi) je slična kao na unutrašnjim Dinaridima u Bosni i Lici.

Na najjužnijoj i najtoplijoj planini promatarnog područja Čabulji iako znatno prelazi visini od 1600 m prikladnu za klekovinu, njoj nema ni traga u tamošnjoj vegetaciji, te su čak u tamošnjoj visinskoj flori vrste iz klekovine nepoznate. Ovdje klekovinu zamjenjuju kserofilnije vrištine južnoplaninskih borovica (Junipero-Daphnion). Dapače i na prijelaznim grebenima Vran-planine, Čvrsnice i Prenja, iako formalno postoji pojas klekovine, ona je tu floristički bitno različita prema sjevernim kontinentalnim planinama, jer u podsloju dominantnog krivulja sjeverne elemente klekovine zamjenjuju južnoplaninski kserofiti sveze Junipero-Daphnion, pa je to drugi, kseromorfni južnoplaninski tip klekovine Seslerio robustae-Pinetum mughi.



Osobitost Čvrsnice i susjednog Vrana jest da u ostalim šumskim pojasima prevladavaju na cijelom profilu crnogorične šume raznovrsnih četinjača, dok bukva i ostale listače tu imaju sporedni udio, pa njihove šume dominiraju samo na sjeveroistočnoj padini prema Jablanici. Ovu vegetacijsku osobitost su zabilježili veći i stari Rimljani koji su Čvrsnicu i Vran nazivali „Pini Montes“. Na ostalim južnim i zpadnim padinama Čvrsnice kao i na većem dijelu Vran planine, listopadne šume su rijetke ili potpuno izostaju. Tako na sjeverozapadu Čvrsnice i na sjeveru Vrana su subalpske šume smreke i običnog bora (Piceo-Pinetum sylvestris), a niže slijede altimontane šume smreke i jele bez bukve (Piceo-Abietetum illyricae), pa submontane šume jele i običnog bora (Abieti-Pinetum sylvestris). Na sušnijim južnim i zapadnim padinama Čvrsnice, te na istoku i jugoistoku Vrana ističu se pretpalninske šume munjike u podsloju s krivuljem (Pinetum mughi-leucodermatis), dok su ispod njih altimontane šume munjike i bukve (Fago-Pinetum leucodermatis), pa submontane šume jele i crnoga bora (Abieti-Pinetum nigrae), zatim šume munjike i crnoga bora na strminama (Pinetum nigrae-leucodermatis), potom šume crnograba i crnog bora (Ostryo-Pinetum nigrae) i konačno na podnožju bjelograbove šume (Orno-Carpinetum orientalis). Taj osobiti sustav crnogorične zonacije na Čvrsnici može se smatrati kompletnim reliktnim geosistemom postglacijalne zonacije koja se tu uglavnom sačuvala do danas. Na vrhu Velikog Vilinca na masivu Čvrsnice opisana je zajednica (mikro-asocijacija) Minuartio handelii-Caricetum (Bjelčić i Šilić 1979) koja je zastupljena na malenom i ograničenom prostoru na ekstremnom staništu pri nadmorskoj visini 2015-2105 m.

Za Prenjski masiv (Lakušić i sur. 1978) navode fitocenozu Achilleo abrotanoidis-Salicetum koja je svojstvena za vegetaciju visokih zeleni, požarišta i sječina (Betulo-Adenostyletea).

Vertikalni profili zonacije četiri značajne planine (Čabulja, Čvrsnica, Vran i Prenj) i susjednih riječnih kanjona u Hercegovini prikazani su u tablici 4.2.5.

Specifične lokalne fitocenoze hercegovačkih kanjona. Osim već spomenutih šire zastupljenih zajednica istočnojadranskih kanjona, u hercegovačkim kanjonima se nalazi još nekoliko posebnih fitocenoza, inače nepoznatih ili fragmentarnih izvan Hercegovine (prema Lovrić i sur. 2000):

o Aceri-Tilietum tomentosae obuhvaća južnije termofilne šume plemenitih listača u kanjonima Crne Gore i BiH; uz Neretvu, Glogošnicu, Divu Grabovicu i dr. Pokazatelji su Tilia tomentosa, Acer hycranum subsp. paradoxum (A. intermedium), Corylus colurna, Spiraea cana i Asperula taurina (Stefanović 1979)

o Castaneo-Quercetum confertae su submediteranske šume kestena s termofilnim hrastovima na primorskom flišu i silikatima u dolinama riječnog sustava Neretve. Floristički su različite od sjevernih kestenovih šuma. Pokazatelji su uz dominantni kesten još i Quercus conferta, Ulmus canescens, Tilia tomentosa, Acer campestre, Fraxinus ornus i dr.

o Abieti-Pinetum nigrae (=Laserpitio-Pinetum abietetosum) je reliktna zajednica jele i crnoga bora na strminama dolomitnih klanaca i kanjona: uz Glogošnicu, Doljanku. Uz dominantnu jelu i bor u podsloju su još značajni: Sorbus graeca, Juniperus intermedia, Geranium macrorrhizum, i dr.

o Taxo-Pinetum nigrae je posebna i slabo proučena (teško dostupna) šuma crnoga bora s tisom čija je viša taksonomska pripadnost nejasna. Raste samo na maglovitim strminama i policama klisura uz divovska slapišta u najdubljim hercegovačkim kanjonima, napose uz Drežnicu i Rakitnicu. U podsloju bora ističu se grmovi Taxus baccata, Viburnum lantana var. naronitanum, Sorbus umbellata i Oreoherzogia fallax, te obilje papratnjača Dryopteris remota, Thelypteris limbosperma, itd.

Ovdje navodimo još nekoliko manje raširenih zajednica, specifičnih za južne Dinaride, a koje povezuju hercegovačke i dalmatinske planine:

o Ostryo-Pinetum dalmaticae su termofilne sumbediteranske šume crnog bora na primorskom dolomitu (400-700 m); na strminama Veleža prema Neretvi, u kanjonu Drežnice

o Oreoherzogio-Aceretum obtusati razvija se na kamenitim gorskim strminama uz gornju granicu crnograba, u kanjonima Neretve, Drežnice, Doljanke, Glogošnice, i dr.

o Aceri obtusati-Fagetum su mezotermno-bazofilne šume bukve i javora gluhača, na gorskim padinama najčešće uz dolomitne kanjone; Rama i gornja Neretva

o Ostryo-Quercetum cerridis je najsjeverniji tip reliktnih submediteranskih šuma u dinarskim riječnim kanjonima; gornja Neretva, Rama, Doljanka



o Tilio-Quercetum dalechampii su bogate poluskerofilno-mezotermne hrastove šume s nizom disjunktivnih relikata na sjevernoj granici submediterana; u kanjonima gornje Neretve, Rame, Doljanke

o Tilio-Carpinetum caucasicae je reliktna i bogata polidominantna šuma raznih grabova, lipa i javorova u kanjonima Dalmacije i Hercegovine; uz Drežnicu, Doljanku i srednju Neretvu (tamo je uglavnom već potopljena pod hidroakumulacijama).

Zajednice staništa vlažnih i poplavnih šuma. Higrofilna šumska vegetacija uz korito Neretve i njezinih pritoka je diskontinuirano i fragmentarno razvijena, prvenstveno zbog kanjonskog tipa obale. Najčešće se okolna termofilna vegetacija razvija do samog vodotoka. Ta je vegetacija uništena podizanjem razine vode i stvaranjem akumulacija. Postoji mogućnost da se kroz duže razdoblje ponovno formira na kontaktu vodenog i priobalnog ekosustava ukoliko ne bude čestih i značajnih promjena vodostaja.

Na području srednjeg sliva Neretve, na zaravnjenim terenima, u obliku fragmenata (lijeva obala Grabovice, Neretva na ušću Drežanke, Salakovac, Neretva ispod Jablanice, Neretva iznad Mostara) nalaze se zajednice sive vrbe (Salicetum incanae). Ta zajednica ima karakter pionirske zajednice na pjeskovito-šljunkovitim riječnim sprudovima u kojima u toku godine znatno varira razina podzemne vode, te je tijekom ljetnih mjeseci izložena fizičkoj suši. Ta je zajednica uključena u vegetaciju razreda Betulo-Adenostyletea (sječine i požarišta). Na takve stanišne uvjete siva vrba je prilagođena razvijenim i razgrananim korjenovim sustavom i kseromorfnom građom listova.

Redžić i sur. (1992) utvrđuju kod Potoka iznad Mostara i uzvodno Neretvom endemičnu zajednicu tilovine sa sivom vrbom (Petterio-Salicetum elaeagni).

Od ostalih tipova higrofilnih šuma i šibljaka u najužem priobalnom pojasu Neretve i njezinih pritoka, razvijena je uz Doljanku zajednica crne johe (Alnetum glutinosae). Ta se zajednica inače razvija uz rijeke i potoke u brdskom i donjem dijelu gorskog pojasa u kontinentalnom području Bosne i Hercegovine. Doljanka ima najkontinentalniji položaj u analiziranom području i nalazi se pod neposrednim utjecajem visokih planina.

Zajednice staništa suhih livada i kamenjarskih pašnjaka. U okviru ove vegetacije na promatranom području utvrđene su sljedeće biljne zajednice:, Saturejo-Edraianthetum i Carici-Centauretum rupestris (planine hercegovačkog endemičnog centra, Bjelčić 1975) te Alyssetum moelendorfiani (dolomiti oko Konjica, naseljava i točila, Riter-Studnička 1956, 1967).

Zajednice staništa mezofilnih livada i pašnjaka. Iz sveze Arrhenatherion – Taraxaci-Trifolietum pratensis (livade oko Prozora, Lakušić i sur. 1978) te Arrhenatheretum elatioris (Hercegovina, Lakušić 1975).

Zajednice staništa točila (sipine) i stijena (=plurizonalni megaklifovi). Vegetacija na manje strmim padinama hercegovačkih riječnih dolina tvore općeraširene fitocenoze istočnojadranskog submediterana. To su npr. Querco-Carpinetum orientalis, Seslerio-Ostryetum, Seslerio-Fagetum i dr. slične, te njihovi degradacijski stadiji i zamjenski travnjaci koji su već poznati širom Hercegovine i izvan kanjona (Lakušić i sur. 1978, Rac i sur. 2000). Među posebnim tipovima kanjonske vegetacije iz jadranskih primorskih kanjona, uz hercegovačke rijeke su najznačajnije slijedeće fitocenoze:

o Teucrio-Campanuletum pyramidalis je granična polusredozemna zajednica na suhim i sunčanim kanjonskim stijenama uz sjeverni rub submediterana, na granici crnograba; sjeverna Hercegovina uz gornju Neretvu, Ramu, Doljanku i Glogošnicu.

o Moltkio-Inuletum candidae je najtermofilnija zajednica na stijenama južne Hercegovine; u kanjonima Bregave, Ugrovače, Bune i Drežnice.

o Teucrio-Seselietum globiferi se nalazi na najtoplijim kanjonskim i submediteranskim stijenama Hercegovine i Dalmacije; kanjoni Drežnice, Ugrovače, Bune i Bregave.

o Corydalo-Geranietum macrorrhizi naseljava točila u kanjonima Neretve, Rame, Doljanke, Glogošnice i dr.

o Dryopterido-Seselietum hercegovini je hercegovačka zajednica najnižih i toplih submediteranskih točila na suhim i sunčanim strminama u kanjonskom sustavu Neretve, napose uz srednju Neretvu (potopljena), pa uz Drežnicu, Doljanku i Ugrovaču. Svojstveni su pokazatelji te zajednice endemi i relikti: Seseli hercegovinum, Dianthus prenjus, Silene



reichenbachii, Rumex induratus, Achnatherum calamagrostis, Dryopteris submontana, Peltaria aliacea, Biscutella hispida, Calamintha calaminthoides.

o Alyssetum moellendofriani je lokalna endemična zajednica dolomitnih kamenjara (ali i točila!) uz srednji i gornju Neretvu i Doljanku (Riter-Studnička 1967).

o Moltkio-Pinetum nigrae razvija se na višem i hladnijem dolomitu južnih Dinarida na granici crnograba (66-1100 m); npr. gornje Neretve, Drežnice, Doljanke, Glogošnice.

o Zajednica s gospinim vlaskom (Adiantum capillus veneris) na riječnim terasama Neretve i njezinih pritoka (npr. slapovi Kravice na rijeci Trebižat), uz izvore, te u pukotinama vapnenačkih stijena, u vlažnim pećinama. Gospin vlasak je karakteristična vrsta razreda vlažnih kopnenih stijena i nakapnica (Adiantetea capilli-veneris).

Za razliku od ostalih Dinarida s razmjerno nižim stijenama, na odsjecima divovskih klisurina od 600-1300 m na ovim hercegovačkim planinama razvijeni su plurizonalni nizovi raznih hazmofitskih zajednica jednih nad drugima, pa ta edafoklimatska zonacija ovdje posve zamjenjuje starndardnu šumsku zonaciju drugih blažih padina. Na južnim odsjecima Velike Čvrsnice nad Drežnicom (1300 m) niz edafske zonacije jest sljedeći:

o Na najdonjim stijenama podnožja Moltkio-Inuletum candidae

o Na nižim brdskim stijenama Teucrio-Seselietum globiferi

o Na srednjim submontanim stijenama Teucrio-Campanuletum pyramidalis

o Na višim altimontanim stijenama Heliospermo-Oreoherzogietum illyricae

o Na najgornjim tjemenim stijenama Asplenio-Silenetum saxifragae.

Na nižim i hladnijim stijenama na sjeveroistoku Čvrsnice prema kanjonima Doljanke i Dive Grabovice, te na sjevernim i zapadnim stijenama Prenja prema Neretvi i Glogošnici, donji termofilni hazmofiti izostaju, pa postoji samo gornji niz zonacije: pri dnu Teucrio-Campanuletum, u sredini Heliospermo-Oreoherzogietum i prema vrhu Asplenio-Silenetum saxifragae.

Na hercegovačkim planinama raste niz visinskih fitocenoza, općenito raširenih na dinarskom gorju, pa su takve navedene u tablicama 4.2.5 (visinska zonacija) i 4.2.6 (sintaksonomski pregled).

Zajednice staništa planinskih rudina. Ekosustavi planinskih rudina su zajednička značajka svih visokih planina koje su u cjelini obuhvaćene slivom.

Velika Čvrsnica je jedina u srednjim Dinaridima koja ima, zbog velike visine i širine grebena, izrazito klimatogeni alpinski pojas prostranih i raznovrsnih visokoplaninskih rudina iznad granice klekovine preko 2100 m, kakav na ostalim nižim Dinaridima (izvan Crne Gore) izostaje. Inače je na susjednom nižem Prenju takav tjemeni pojas fregmentaran i ograničen tek na usku kalotu pojedinih najviših vrhova (Beck 1888, Fukarek 1970b). Zato duž vršnog grebena V. Čvrsnice iznad 2100 m bujno i obilno raste niz visokoplaninskih psihrofita i hionofita inače rijetkih ili nepoznatih na drugim nižim Dinaridima izvan Crne Gore:

Androsace lactea, Carex rupestris,

Cerastium uniflorum, Elyna myosuroides,

Gentiana laevicalyx, Hieracium morisianum,

Hutchinsia alpina, Minuartia recurva,

Papaver kerneri, Pimpinella alpina,

Potentilla minima, Valeriana bertiscea,

te arktonivalni lišajevi: Cetraria nivalis i Thamnolia vermicularis (Lakušić 1982, Lovrić i Rac 1989).



Ekosustavi planinskih rudina na Prenju su suše i toplije u odnosu na one na Bjelašnici, Treskavici i Zelengori. Godišnja količina oborina i njezina raspodjela tijekom godine, intenzitet transpiracije, geološka podloga, imaju za posljedicu razvoj specifičnih fitocenoza u kojima se kao dominantne vrste najčešće javljaju endemi reliktnog karaktera, koji su karakteristične vrste endemičnih sveza Oxytropidion prenjae i Seslerion robustae (tab. 4.2.5 i 4.2.6).

Planinske rudine masiva sjeveroistočnog ruba sliva gornjeg toka se razlikuju od prethodnih jer su hladnije, s manje oborina, imaju kraće vegetacijsko razdoblje, kraće razdoblje fizičke i duže razdoblje fiziološke suše, manju količinu transpiracije, što ima za posljedicu prisustvo alpskih i arkto-alpskih vrsta u zajednicama, odnosno kombinaciju glacijalno-reliktnih i tercijarno-reliktnih populacija u fitocenozama koje pripadaju svezama Oxytropidion dinaricae i Festucion bosniacae (tab. 4.2.5 i 4.2.6).

Ekosustavi planinskih rudina na vapnencima kao početne točke u formiranju voda sliva Neretve, zaslužuju izuzetnu pozornost i objektiziranu zaštitu, koja bi morala bti provedena u smislu vraćanja kelkovine bora kao prirodne vegetacije (klimaks), na sve one lokalitete koji još uvijek posjeduju minimalne ekološke uvjete za održavanje i razvoj te vegetacije.

Ruderalne i druge zajednice. Ruderalne zajednice na ovom području zauzimaju dijelove područja koji su pod značajnim antropogenim utjecajima. U ovu skupinu zajednica uključujemo vegetaciju ugaženih staništa (Plantaginetea majoris), vegetaciju nitrofilnih staništa (razred Chenopodietea), vegetaciju na obalama kopnenih voda, stajačica i tekućica (reda Bidentetalia tripartiti) i dr.

Zajednica Lolio-Plantaginetum majoris je tipična i česta nitrofilna zajednica gaženih mjesta, uz ceste i naselja. Uz tu moguće je naći fragmente zajednica Polygonetum avicularis dinaricum, Trifolietum repentis (rijetko) i Agropyretum repentis (Lakušić i sur. 1978).



Profil SW Čabulja-Ugrovača SE Čvrsnica -Drežnica Alpski pojas Vlahinja 1780 m Velika Čvrsnica 2228 m Klimaks vrh prenizak, Elyno-Edraianthetum Strmine ne dostiže alpski pojas Heliospermo-Androsacetum Točila Saxifragetim prenjae Stijene Edraiantho-Pontentilletum Granica šume do 1780 m do 2100 m Klimaks Seslerio-Juniperetum Seslerio-Pinetum mughi kisela tla Arctostaphyllo-Juniperetum Salicetum grandifoliae Strmine Cynancho-Rhamnetum Arcto-Sorbetum chamaemes. Travnjaci Edraiantho-Festucetum Edraiantho-Dryadetum Točila Euphiorbio-Valerianetum Saxifrago-Papaveretum Stijene Campanulo-Silenetum Asplenio-Silenetum Subalpski pojas do 1600 m do 1700 m Klimaks Fago-Pinetum leucodermis Fago-Pinetum leucodermis kisela tla Oreoherzogio-Fagetum Piceo-Abietum illyricae Strmine Calamagrostio-Piceetum Pinetum mughi-leucodermis Travnjaci Seslerietum robustae Edraiantho-Verocinetum Točila Drypidetum linneanae Drypido-Silenetum Stijene Moehringio-Corydaletum Moehringio-Corydaletum Altimontani p. do 1300 m do 1400 m Klimaks Seslerio-Abietetum Aceri obtusati-Fagetum kisela tla Lamio-Fagetum montanum Luzulo-Fagetum Strmine Seslerio-Fagetum Pinetum nigrae-heldreichi Travnjaci Seslerio-Caricetum Edraiantho-Festucetum pan. Točila Geranio-Heracleetum Geranio-Heracleetum Stijene Heliosp.-Oreoherzogietum Heliosp.-Oreoherzogietum Submontani pojas do 1000 m do 1100 m Klimaks Seslerio-Ostryetum Tilio-Quercetum dalechampi kisela tla Seslerio-Quercetum petreae Aceri-Tilietum tomentosae Strmine Moltkio-Pinetum nigrae Moltkio-Pinetum nigrae Travnjaci Saturejo-Edraianthetum Alyssetum moellendorfiani Točila Corydalo-Geranietum Corydalo-Geranietum Stijene Teucrio-Campanuletum Teucrio-Campanuletum Kolinski pojas do 700 m do 800 m Klimaks Petterio-Quercetum confert. Ostryo-Quercetum cerris kisela tla Quercetum confertae-cerris Castaneo-Quercetum confer. Strmine Orno-Carpinetum orientalis Carpinetum caucasicae Travnjaci Danthonio-Szorzoneretum Saturejo-Andropogonetum Točila Dryopterido-Seselietum Dryopterido-Seselietum Stijene Seselietum globiferi Seselietum globiferi Dno kanjona do 400 m do 500 m Klimaks Querco-Carpinetum orient. Orno-Carpinetum orientalis kisela tla Orno-Quercetum cerris Orno-Quercetum cerris Strmine Ostryo-Quercetum ilicis Phillyreo-Carpinetum orien. Travnjaci Stipo-Salvietum officinalis Festuco-Poetum bulbosae Stijene Moltkio-Inuletum candidae Moltkio-Inuletum candidae

Tablica 4.2.5. Vegetacijski geosistemi visinske zonacije iz šest značajnih planina i susjednih riječnih kanjona u Hercegovini (prema Rac i sur. 2000).



Profil SW Prenj – Neretva NE Vran - Doljanka Alpski pojas Zelena glava 2133 m Veliki Vran 2074 m Klimaks Edraiantho-Dryadetum vrh prenizak, Strmine Minuartio-Saxifragetum ne dostiže alpski pojas Točila Saxifragetim prenjae Stijene Edraiantho-Pontentilletum Granica šume do 2100 m do 2074 m Klimaks Lonicero-Pinetum mughi Lonicero-Pinetum mughi kisela tla Rhondodendro-Vaccinietum Salicetum grandifoliae Strmine Arcto-Sorbetum chamaemes. Ribeso-Loniceretum Travnjaci Helianthemum balcanici Helianthemum alpestris Točila Euphiorbio-Valerianetum Dryopteridetum villarii Stijene Asplenio-Silenetum Cystoptero-Aspleinetum Subalpski pojas do 1700 m do 1700 m Klimaks Fago-Pinetum leucodermis Piceo-Abietum illyricaes kisela tla Fagetum subalpinum Piceo-Pinetum sylvestris Strmine Pinetum mughi- leucodermis Calamagrostio-Piceetum Travnjaci Festucetum pungentis Festucetum pungentis Točila Drypido-Silenetum Moehringio-Gymnocarpet. Stijene Moehringio-Corydaletum Moehringio-Corydaletum Altimontani pojas do 1400 m do 1400 m Klimaks Seslerio-Abietetum Seslerio-Abietetum kisela tla Luzulo-Fagetum Abieti-Pinetum sylvestris Strmine Abieti-Pinetum nigrae Oreoherzogio-Abietetum Travnjaci Alyssetum moellendorfiani Seslerio-Caricetum Točila Corydalo-Geranietum Corydalo-Geranietum Stijene Ctenidio-Polypodietum Plagiochilo-Phyllitetum submontani pojas do 1100 m do 1100 m Klimaks Aceri obtusati-Fagetum Aceri obtusati-Fagetum kisela tla Lamio-Fagetum montanum Luzulo-Fagetum Strmine Ostryo-Pinetum nigrae Ostryo-Pinetum nigrae Travnjaci Saturejo-Edraianthetum Alyssetum moellendorfiani Točila Geranio-Heracleetum Geranio-Heracleetum Stijene Heliosp.-Oreoherzogietum Heliosp.-Oreoherzogietum Kolinski pojas do 800 m do 800 m Klimaks Ostryo-Quercetum cerris Tilio-Quercetum dalechamp. kisela tla Castaneo-Quercetum confer. Seslerio-Quercetum petreae Strmine Seslerio-Ostryetum Carpinetum caucasicae Travnjaci Saturejo-Andropogonetum Galio-Festucetum Točila Dryopterido-Seselietum Alysso-Sedetum albi Stijene Teucrio-Campanuletum Ctenidio-Polypodietum Dno kanjona do 500 m do 500 m Klimaks Querco-Carpinetum orient. Ostryo-Quercetum cerris kisela tla Orno-Quercetum cerris Castaneo-Quercetum confer. Strmine Phillyreo-Carpinetum orien. Seslerio-Ostryetum Travnjaci Festuco-Poetum bulbosae Danthonio-Scorzoneretum Stijene Moltkio-Inuletum candidae Teucrio-Campanuletum

nastavak tablice 4.2.5



Podataka o raspodjeli i sastavu vegetacije obradivih zemljišta (Secalinetea) na ovom području nema.

Vegetacija nitrofilnih staništa (Chenopodietea) obuhvaća veliki broj zajednica koje naseljavaju sljedeća staništa: uz ceste brdskog i gorskog pojasa, oko torova, vlažnija mjesta u okolici naselja, i dr.

Široko rasprostranjene korovne vrste su velika opasnost za prirodnu vegetaciju, jer će se naseliti na bilo kakvu ogoljelu degradiranu površinu sprečavajući povratak domaćih vrsta.

Unošenje stranih, novopridošlih, vrsta (neofita) u posljednje vrijeme je česta pojava (Ilijanić i Hećimović 1983, Vreš 1996). Tako su npr. Paspalum paspaloides, P. dilatatum, Bidens subalternans, Eleusine indica, Helianthus tuberosus, Echinocystis lobata, Phytolacca americana, Tagetes minuta, Artemisia verlotiorum, Datura inoxia i mnoge druge (Šilić 1973, Abadžić 1986-1987, Bjelčić i Stefanović 1986, Mišić 1998, Šilić i Šolić 1999, Šilić i Abadžić 2000, i dr.) dospjele na istočnu obalu Jadrana (Balkanski poluotok) i nesmetano se razvijaju na antropogenim staništima, uz rubove cesta i na drugim ruderalnim površinama unutar naselja. Smjer širenja neofita Ambrosia artemisiifolia jest od sjevera Bosne i Hercegovine prema jugu. Ta je vrsta još uz Neretve utvrđena u Aleksinom Hanu kod Jablanice (Šoljan i Muratović 2002).

Tablica 4.2.6. Pregled fitocenoza u vegetaciji sliva rijeke Neretve (Modificirano prema Lakušić i sur. 1978, Rac i sur. 2000, Klotz i Kühn 2002)*.

ASPLENIETEA TRICHOMANIS (Br.-Bl.) Ober., hazmofitska vegetacija na stijenama

1. Moehringion-Corydaletum Ht., vlažne gorske stijene u zasjeni bukve (hercegovačke planine) 2. Ctenidio-Polypodietum vulgaris Jurko, papratnjače nižih brdskih stijena 3. Campanulo-Moltkeetum petraeae H-ić, eumediteran Hercegovine i Hrvatske 4. Teucrio-Campanuletum pyramidalis Wrab., unutarnji fenski kanjoni u zaleđu Dinarida 5. Heliospermo retzdorfiani-Oreoherzogietum illyricae Šilić, zaštićene gorske stijene u kanjonima

Hercegovine 6. Asplenietum fissi Ht., planine Prenjskog sektora 7. Potentilletum clusianee Ht., alpski i subalpski pojas hercegovačkih planina 8. Amphoricarpi-Pinetum leucodermis Fuk., Prenjski masiv

THLASPIETEA ROTUNDIFOLII Br.-Bl., vegetacija točila (sipina)

1. Euphorbio-Valerianetum bertisceae (Ht.) Lak., subalpska sniježna točila južnih Dinarida 2. Bunio-Saxifragetum prenjae (Ht.) Lak., najviša sniježna točila središnjih Dinarida (Hercegovina) 3. Saxifrago-Papaveretum kerneri Lak., vršna sniježna točila južnih Dinarida (Čvrsnica) 4. Drypidi-Silenetum marginatae Lak., planine Prenjskog sektora, 5. Geranio-Heracleetum balcanicum Lak., planine Prenjskog sektora, 6. Drypetum linneanae Ht., planine Prenjskog sektora 7. Drypetum jacquinianae H-ić, submedireteranski pojas hercegovačkih planina 8. Dryopteridetum villarsi (Jenny-Lips) Ht., planine Prenjskog sektora 9. Dryopterido-Seselietum hercegovini Zov. et al., kanjonska točila u slivu Neretve (Hercegovina)

ELYNO-SESLERIETALIA Br.-Bl., vegetacija planinskih rudina na vapnencima

1. Laevi-Helianthemetum alpestris Ht., planine Prenjskog sektora 2. Laevi-Helianthemetum balcanici Ht., Prenj 3. Elyno-Edraianthemum serpyllifolii Lak., visokoplaninske olujne goleti (Čvrsnica i oko Sutjeske) 4. Edraiantho-Draydetum octopetalae Lak., sniježne vršne rudine (Hercegovina i Crna Gora) 5. Edraiantho-Veronicetum saturejoidis Lak., zaštićenije rudine hercegovačkih planina 6. Ass. Festuca panciciana-Dianthus brevicalyx Ht., Čvrsnica 7. Festucetum pungentis Ht., planine hercegovačkog endemičnog centra 8. Seslerietum nitidae Lak., Hercegovačke planine 9. Minuartio handelii-Caricetum Bjelčić et Šilić, Čvrsnica



SEDO-SCLERANTHETEA Br.-Bl., sniježne kamenjare (prema Rac i Lovrić 2000)

1. Minuartietum recurvae Lak et al., sniježne kamenjare najviših vrhova na Balkanu (Čvrsnica) 2. Heliospermo-Androsaceum lacteae (Ht.) prov., najviše kamenjare srednjih Dinarida (Čvrsnica)

ARRHENATHERETEA Br.-Bl., mezofilne livade

1. Taraxaci-Trifolietum pratensis Lak et al., livade oko Prozora

THERO-BRACHYPODIETEA Br.-Bl. (BRACHYPODIO-CHRYSOPOGONETEA H-ić), vegetacija primorskih -kamenjarskih pašnjaka i suhih livada

1. Carici-Centauretum rupestris Ht., planine hercegovačkog endemičnog centra 2. Alyssetum moellendorfiani Rt., bazične dolomitne kamenjare u srednjoj Hercegovini 3. Galio-Festucetum illyricae Lak et al., suhi stepski travnjaci sjevrene Hercegovine 4. Stipo-Genistetum dalmaticae Lak. et al., olujni brdski travnja uz četinjače (Hercegovina-Lika)

PLANTAGINETEA MAJORIS Tx. et Prsg., vegetacija ugaženih staništa

1. Lolio-Plantaginetum majoris Breg. 2. Polygonetum avicularis dinaricum Lak. 3. Trifolietum repentis Lak. et al., rijetko 4. Agropyretum repentis Lak et al. 5. Lolio-Trifolietum suffocati Trinajstić

CHENOPODIETEA Br.-Bl., vegetacija nitrofilnih staništa

1. Plantago-Barbaretum illyricae Slavnić, gornji tok sliva Neretve

BETULO-ADENOSTYLETEA Br.-Bl., vegetacija visokih zeleni, požarišta i sječina

1. Achilleo abrotanoidis-Salicetum Vukić, Prenjski masiv 2. Salicetum incanae Fuk., gornji tok Neretve

QUERCETEA PUBESCENTIS (Ober.) Kraft., termofilne listopadne hrastove šume

1. Orno-Ostryetalia Jak., Ostryo-Carpinion orientalis Ht., submediteranske šume 2. Querco-Carpientum orientalis H-ić, submediteranski klimaks bjelograba i medunca (južna

Hercegovina) 3. Orno-Carpinetum orientalis Fuk. et al., šimice bjelograba u srednjoj Hercegovini 4. Orno-Quercetum pubescentis Klika 5. Ostryo-Quercetum cerridis Em., kanjonske visoke šume cera i crnograba u sjevernoj Hercegovini 6. Tilio-Quercetum dalechampii Fuk., mezotermne šume dinarskih fenskih dolina u sj. Hercegovini 7. Aceri-Tilietum tomentosae Stef., termofilne plemenite listače fenskih kanjona (oko Čvrsnice) 8. Tilio-Carpinetum caucasicae (Fuk.) Lov., kanjonske šume kavkaskog graba i lipe oko Čvrsnice

QUERCO-FAGETEA Br.—Bl., bukove šume

Dentario-Fagetalia Fuk., Ostryo-Fagion Borh., mezotermne bukove šume Balkana

1. Aceri obtusati-Fagetum Fuk. et al., mezotremne kanjonske i dolomitne šume (sjeverna Hercegovina)



2. Seslerio-Abietetum illyricae Fuk., južne kserofilne šume bukve i jele (Dalmacija i Hercegovina) 3. Lamio-Fagetum (montanum) Ht., gorske bukove šume unutarnjih Dinarida (sjeverna Hercegovina) 4. Fagetum montanum (subalpinum Ht.) Fuk., subalpske bukove šume unutarnjih Dinarida 5. Abieti-Fagetum Ht. s.l., kontinentalne šume bukve i jele sjevernih Dinarida (sjev. Hercegovina)

ALNETALIA GLUTINOSAE Br.-Bl., higrofilne šume johe

1. Alnetum glutinosae (montanum) Fuk., srednji i gornji tok Neretve

VACCINIO-PICEETEA Br.-Bl., vegetacija tamnih četinjača

1. Athyrio-Piceetalia Had., Athyrio-Piceion Bosc., neutrofilne gorske četinjače 2. Calamagrostio-Piceetum Bert., kamenite šume smreke na subalpskim strminama (Vran, Čabulja) 3. Piceo-Pinetum sylvestris (Ht.) Stef., borovo-smrekove šume na dolomitima (sjeverna Hercegovina) 4. Piceo-Abietetum illyricae (Stef.) Fuk., jelovo-smrekove ravne šume bez bukve (sjeverna

Hercegovina) 5. Calamagrostio-Abietion Ht., kserobazične kamenite šume jele na krškim strminama Dinarida 6. Oreoherzogio-Abietetum illyricae Fuk., kserofilne jelove šume na vapnenastim stijenama 7. Abieti-Pinetum sylvestris Fuk., bazofilne šume jele i bora na gorskom dolomitu (Hercegovina) 8. Abieti-Pinetum nigrae Fuk., kserobazične šume jele i bora na brdskom dolomitu (Hercegovina) 9. Rhamno-Abietetum Fuk., Velež, i Prenj

PINO-JUNIPERETEA Mart.,vegetacija planinskih četinjarskih klekovina

1. Pino-Junperetalia Goday, Pinion mughi Pawl., planinske četinjarske klekovine 2. Arctostaphylo-Juniperetum nanae (Ht.) Stef., planinske vrištine borovice na vjetrometinama 3. Oreoherzogietalia Fuk., Lonicero-Rhamnion Fuk., listopadni planinski šibljaci na dinarskom kršu 4. Ribeso-Loniceretum borbasianae Fuk., izloženi vršni šibljaci srednjih Dinarida (Hercegovina) 5. Sorbetum chamaemespili Fuk., najviši olujni šibaljici na granici klekovine viših Dinarida

PULSATILLO-PINETEA (Ht.) Ober., vegetacija borovih šuma

1. Erico-Pinetalia Ht., Pinion heldreichii Ht., suhe subalpske šume munjike 2. Amphoricarpo-Pinetum leucodermatis Fuk., munjika na subalpskim stijenama u Hercegovini 3. Pinetum nigrae-leucodermatis Fuk., šume munjike i crnog bora na gorskim strminama Hercegovine 4. Pinetum mughi-leucodermatis Fuk., šume munjike i krivulja na subalpskim grebenima Hercegovine 5. Fago-Pinetum leucodermatis Jank., šume bukve i munjike na subalpskim visoravnima Dinarida 6. Orchido zlatari-Pinetum Rt., dolomiti oko Konjica 7. Cephalario flavae-Pinetum Rt., dolomiti oko Konjica 8. Senecioni-Pinetum leucodermatis Fuk., Prenj, Čvrsnica i Orjen

Kartografski prikaz glavnih tipova vegetacije na području Čvrsnice i Čabulje vidi se na slici 4.2.1, a na planini Prenj na slici 4.2.3, dok su središta bioraznolikosti na području planina Čvrsnice i Čabulje prikazana na slici 4.2.2, a na Prenju na slici 4.2.4 (Redžić i sur. 2010)



Slika 4.2.1 Kartografski prikaz glavnih tipova vegetacije na području planina Čvrsnice i Čabulj (izvor Redžić i sur. 2010)

Slika 4.2.2 Središta bioraznolikosti na području planina Čvrsnice i Čabulje (izvor Redžić i sur. 2010)



4.2.3 Kartografski prikaz glavnih tipova vegetacije na području planine Prenj (izvor Redžić i sur. 2010)

Slika 4.2.4 Središta bioraznolikosti na području planine Pren j(izvor Redžić i sur. 2010)



4.2.4 Raznolikost životinjskog svijeta

4.2.4.1. Fauna beskralješnjaka vodenih staništa

Zajednica zooplanktona. Zajednica zooplanktona kao i zajednica fitoplanktona ovog dijela sliva Neretve sistematski se ne istražuje. Zajednicu čine fauna Rotatoria, Cladocera i Copepoda. U zajednici zooplanktona borčkog jezera utvrđeno je 8 vrsta, a u akumulacijskim jezerima HE Jablanica 11 vrsta, HE Grabovica i HE Salakovac po 6 vrsta te HE Mostar I 4 vrste (Mišetić 2005).

Zajednica makrozoobentosa. Zajednica makrofaune dna ovog područja sliva rijeke Neretve slabo je istražen. Zastupljene su skupine Triclada, Bivalvia, Oligochaeta, Hirudinela, Arachnida, Amphipoda, Decapoda, Isopoda, Diptera, Coleoptera, Ephmeroptera, Plecoptera, Trichoptera, Limnephillidae i Odonata. U biocenotičkom sastavu makrofaune Neretve utvrđeno je 35 vrsta, Boračkog jezera 11 vrsta, akumulacijskih jezera 4 do 13 vrsta, Doljanke 7 vrsta i Drežanke 6 vrsta.

4.2.4.2. Beskralješnjaci kopnenih staništa

Od faune kopnenih beskralješnjaka na ovom području postoje podaci o fauni Arthropoda i to razred Myriopoda i Insekta.

Myriapoda (stonoge). Ova skupine beskralješnjaka istraživana je na području planina, Prenj, Čvrsnica i Čabulja. Na biljnim zajednicama a 115 lokacija utvrđeno je 7 vsta Symphyla i 14 vrsta Pauropoda.

Insekta (kukci). Od faune kukaca na ovom području istarživani su skokuni (Collembola), ravnokrilci (Orthoptera) hitre (Cicindelidae), trčci (Carabidae), kornjaši (Coleoptera) i leptiri (Lepidoptera). Na ukupno 111 lokacija nađena je 71 vrsta skokuna iz porodica Poduridae, Onychiuridae i Isotomidae. Na području planina Prenj, Čvrsnica i Čabulja utvrđeno je 13 taksona ravnokrilaca od čega je 10 endema. Hitre, trčci i kornjaši istraživani su na području Vran planine. Nađena su 72 taksona trčaka i jedna vrsta hitre (Mišetić i sur 2005). Tjekom provedenih istraživanja godine 2007. na Čvrsnici Čabulja i Prenju utvrđeno je 109 vrsta leptira (Lepidoptera) što je oko 58% faune leptira Bosne i Hercegovine (Redžić 2010).

4.2.4.3. Fauna kralješnjaka

Ribe (Pisces). U rijeci Neretv s pritokama i akumulacijskim jezerima uzvodno od Mostara utvrđene su 24 vrste riba iz 7 porodica što je oko 20% Bosansko-Hercegovačke, odnosno 7,5 % europske ihtiofaune. Šest vrsta pripada porodici Salmonida, jedna vrsta porodici Tymalidae, 12 vrsta porodici Cyprinidae, dvije vrste porodici Cottidae te po jedna vrsta porodici Percidae, Centrarchidae i Anguillidae (tablica 4.2.7).



Porodica Red. Br. Vrsta ribe

1 Potočna pastrva Salmo trutta morpha fario.

2 Neret. mekousna Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus

3 Glavatica Salmo marmoratus

4 Jezerska pastrva Salmo trutta m. lacustris.

5 Jezerska zlatovčica Salvelinus alpinus

Salmonidae

6 Kalifornijska pastrva Oncorhynchus mykiss

Thymallidae 7 Lipljen Thymallus thymallus

8 Šaran Cyprinus carpio

9 Klen Leuciscus c. cephalus

10 Strugač Leuciscus svallize

11 Bijeli klen Leuciscus cephalus albus

12 Pijor Phoxinus phoxinus

13 Pliska Alburnoides bipunktatus

14 Gavčica Rhodeus sericeus amarus

15 Krkuša Gobio gobio

16 Babuška Carassius auratus gibelio

17 Pijurica Phoxinellus alepidotus

18 Uklija, zela Alburnus albidus

Cyprinidae

19 Podustva Chondrostoma kneri

20 Peš Cottus gobio Cottidae

21 Vijun Cobitis narentana

Percidae 22 Smuđ Stizostedion lucioperca

Centrarchidae 23 Sunčanica Lepomis gibbosus

Anguillidae 24 Jegulja Anguilla anguilla

Tablica 4.2.7. Sastav faune riba gornjeg i sreednjeg dijela sliva rijeke Neretve s pritocama

U Neretvi uzvodno od Konjica utvrđeno je 6 vrsta iz 3 porodice, u pritkama Neretve na ovoj dionici također 6 vrsta iz 3 porodice, U boračkom jezeru 8 vrsta iz 2 porodice, u jablaničkom jezeru 10 vrsta iz 4 porodice, u akumulacijskom jezeru HE Grabovica 8 vrsta iz 4 porodive, u akumulacijskom jezeru HE Salakovac 6 vrsta iz 3 porodice i u akumulacijskom jezeru HE Mostar I 11 vrsta iz 5 porodica.

Gornji tok Neretve s pritokama čini tipičnu Salmonidnu vodu s karakterističnim predstavnicima.

Osim toga Blidinjsko jezero je u nekoliko navrata poribljavano ribama iz Buškog jezera i to oštruljom (Aulopyge hiigeli), klenom (Leuciscus turkyi) te kalifornijskom pastrvom (Oncorhynchus mykiss)

Vodozemci (Amphibia). O fauni vodozemaca, ima malo podataka. Broj zabilježenih vrsta vodozemaca na području Prenja, Čvrsnice i Čabulje je 6 vrsta svrstanih u dva reda i tri porodice, što predstavlja oko 33% faune vodozemaca Bosne i Hercegovine.

Gmazova (Reptilia). O fauni gmazova također ima malo podataka. Broj zabilježenih vrsta gmazova na području Prenja, Čvrsnice i Čabulje je 9 vrsta svrstanih u pet porodice, što predstavlja oko 31% faune gmazova Bosne i Hercegovine.

Ptice (Aves). Fauna ptica na ovom dijelu slivnog područja Neretve slabo je istražena, osim na području Vran planine i dugog polja gdje je zabilježeno 95 vrsta ptica, dok zajednicu ptica cjelokupnog područja čini 127 vrsta svrstanih u 34 porodice, što predstavlja oko 40 % vrsta ptica Bosne i Hercegovine, odnosno 56% porodica.



Na vodenoj površini Blidinjskog jezera njegovim i obalama zabilježeno je 20 vrsta ptica. Na mezofilnim livadama dugog polja koje se koriste kao košanice i pašnjaci registrirano je prisutnost 23 vrste ptica, dok se na suhim livadama ovog područja zadržava 28 vrsta ptica.

U zajednici kamenjara kserofilnih livada konstatirano je 20 vrsta ptica, a u biocenozi patuljaste kleke 26 vrsta ptica.

U biocenozi montane bukve utvrđeno je prisustvo 14 vrsta ptica, dok je u šumskoj biocenozi bukve, jele i smreke utvrđeno prisustvo 27 vrsta ptica. U ovoj šumi je utvrđeno gnježđenje reliktne vrste tetrijeba gluhana (Tetrao urogallus). U biocenozi montanih šuma smreke i predplaninske bukove šume utvrđeno prisustvo po 24 vrste ptica, a u biocenozi klekovine bora 26 vrsta.

Na samom vrhu Velikog Vrana (2074 m) gdje dominira livadska zajednica Carex laevis-Heliantheraetum i na vrhu Malog Vrana (1870 m) gdje dominira livadska zajednica Pestucetum pungentis utvrđeno je prisustvo 10 vrsta ptica.

Sisavaci (Mammalia). Fauna sisavaca ovog područja slabo je istaržena. Za područje su značajni predsatvnici glodavaca (Rodentia), zvijeri (Carnivora), kopitara (Perissodactyla), dvopapkara (Artiodactyla), kukcojedi (Insectivora) i netopiri (Chiroptera). Posebice ističu se vrste, divokoza, srna, zec, kuna bjelica, vjeverica i medvjed, te vuk, lisica, divlja svinja, divlja mačka i lasica.

4.2.5 Posebno vrijedne svojte

Među fitoplanktonskim i perifitonskim organizmima zabilježenim u slivu Neretve nema endema.

Od oko 314 endema Bosne i Hercegovine na području hercegovačkog endemičnog centra (Čabulje, Čvrsnice i Prenja) zabilježeno je 236 endema ili oko 75%. Od toga oko 22 oblika imaju apsolutno ili relativno ograničen areal. Uz stare konzervativne endemične oblike (Sibiraea croatica), tu se nalaze i mlađi progresivni endemi (Seseli hercegovina). Na ovim planinama nalaze se i brojni endemi šireg areala. Na visoki greben Čvrsnice ograničena su četiri isključiva lokalna stenoendema: Centaurea haynaldii subsp. dinarica, Edraianthus hercegovinus, Minuartia handelli i Saxifraga hercegovina.

Balkansko-apeninska endemična vrsta – munjika (Pinus heldreichii) - daje poseban pečat svim planinama hercegovačkog endemičnog centra.

Kao živi svjedoci i dokazi nekadašnje kopnene veze između Balkanskog i Apeninskog prostora su još sljedeće biljke: Gentiana dinarica, Minuartia graminifolia subsp. clandestina, i dr.

Radi preglednosti endemi ovog centra razvrstani su prema porodicama kako slijedi:

Salicaceae

Salix glabra var. deylli (od cca 1500-1850 m n.m., Prenj, Čvrsnica i Čabulja; rijetko zapadnobosanske planine Grmeč i Klekovača). Naseljava škripaste vapnenačke terene, na Čvrsnici gotovo uvijek s endemičnom Sibiraea croatica, što ukazuje na njezinu reliktnost na tom području.

Euphorbiaceae Euphorbia hercegovina (300-740 m n.m., dolomiti na Prenju, Diva Grabovica, kod Konjica)

Caryophyllacea

Minuartia handelii (od cca 2000-2100 m n.m središnji dio hercegovačkog endemičnog centra – Veliki Vilinac na središnjoj Čvrsnici). Naseljava skeletne rudine izložene jakom vjetru. Dianthus freynii (od 1600 – preko 2200 m n.m., Prenj, Čvrsnica, Plasa). Naseljava skeletne planinske rudine na najvišim vrhovima. Silene retzdorffiana (=Heliosperma retzdorffianum) (prvi put opisana pri ušću Doljanke kod Jablanice, 200-900 m n. m, kanjoni Neretve, Rakitnice, Šištice, Ledenice, Doljanke i dr.). Naseljava pukotine vapnenačkih nadsvođenih stijena.

Ranunculaceae Pulsatilla grandis subsp. velezensis var. velezensis (1300- 1400 m n.m., Velež, Prenj). Naseljava planinske rudine i u okviru šuma munjike (Pinus heldreichii).



Brassicaceae Alyssum moellendorfianum (270-800 m n.m., dolomitne padine Prenja, kod Konjica, ušće Rakitinice u Neretvu, Boračko jezero-Glavatičevo).

Violaceae Viola prenja (1600-1850 m n.m., središnji dio Prenjskog masiva). Naseljava skeletne rudine u zoni klekovine bora (Pinetum mughi).

Rhamnaceae Oreoherzogia pumila subsp. illyrica (od dna kanjona Neretve, Dive Grabovice, Drežnice, Rakitnice i dr. do 2000 m n.m.). Naseljava izuzetno ekstremna staništa u pukotinama okomitih vapnenačkih stijena.

Rosaceae

Potentilla heptaphylla subsp. velezensis (od 1350-1700 m n.m., Prenj, Čvrsnica, Čabulja, Velež, Preslica (ogranak Bjelašnice, istočno od Konjica). Naseljava plitku skeletnu podlogu u šumi munike.

Sibiraea croatica (od 1750-1800 m n.m., Čvrsnica i Čabulja). Naseljava pukotine raspucanih vapnenačkih stijena u zoni klekovine bora (Pinetum mughi), ali i u vegetaciji polusmirenih točila ili među kamenim blokovima i na škrapastim terenima, gdje dolazi s brojnim endemičnim i reliktnim vrstama.

Fabiaceae Oxytropis prenja (najviši dijelovi hercegovačkih planina, na ekstremnim i izloženim staništima u sastavu subalpskih rudina Seslerietalia tenuifoliae).

Apiaceae

Seseli hercegovinum (od 140-300 m n.m., rasprostranjenje ograničeno na dio područja toka rijeke Neretve od Prislapa u dolini Neretvice na sjeveru do ušća Drežnice u Neretvu na jugu. Izraziti je endem Prenja i Čvrsnice). Naseljava pukotine stijena i kamenjare.

Scrophulariace Veronica austriaca subsp. orbiculata var. prenja (=V. austriaca var. prenja) (nedovoljno poznati oblik sa skeletnih rudina Prenja i Čvrsnice).

Lamiaceae Thymus richardii subsp. richardii (=T. aureopunctatus) (od 280-1200 m n.m., dolomiti bliže i dalje okolice Konjica). Acinos orontia (dolomiti oko Konjica, kanjon Rakitnice)

Gentianaceae Gentianella crispata subsp. bošnjakii (najekstremnija staništa plitkih i skeletnih rudina na Velikom Vilincu na Čvrsnici).

Rubiaceae Asperula hercegovina (od 1150-1800 m n.m., Prenj, Čvrsnica, Čabulja, Velež, padine Vlahinje na Bjelašnici). Naseljava pukotine stijena.

Caprifoliaceae Viburnum lantana var. naronitanum (montani pojas, Čvrsnica). Rijetka biljka na kserotermnim staništima u zoni bukovih šuma.

Campanulaceae

Edraianthus hercegovinus (od 2000-2170 m n.m., Veliki Jelenak na Čvrsnici). Campanula hercegovina (od dna kanjona Neretve kod Aleksina Hana pa sve do najviših vrhova planina hercegovačkog endemičnog centra). Naseljava pukotine okomitih vapnenačkih stijena (izraziti hazmofit).

Amaryllidaceae Sternbergia colchiciflora var. dalmatica (oko 1000 m n.m., Čabulja, oko Nevesinja, iznad Livna, pripada skupini ilirsko-mediteranskih biljaka). Naseljava zaravnjene terene na plitkim vapnenačkim rendzinama.

Među vodenim beskralješnjacima zabilježenim na ovom području nema endema.

Među istraživanim beskralješnjacima kopna utvrđena su dva endema iz skupine Myriapoda (stonoge), 15 endema iz skupine Collembola (skokuna), 10 endema iz skupine Orthoptera (ravnokrilci) 13 vrsta iz skupine Coleoptera (kornjaši) i 4 vrste iz skupine Lepidoptera (leptiri).

Od faune kralješnjaka na ovom području dobro je istražena samo fauna riba te donekle fauna ptica. Među ribama ističu se endemi: Neretvanska mekousna pastrva Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus (Stein),



Strugač Leuciscus svallize, Pijurica Phoxinellus alepidotus Heck i podustva Chondrostoma kneri Heck. Endem je i oštrulj Aulopyge hiigeli.

Među faunom ptica nema endema.

Reliktne vrste ptica na području planine Vran su: tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus), planinska ševa (Eremophila alpestris L.) i kreja (Nucifraga caryocatactes L.)

4.2.6 Procjana i razlozi ugroženosti svojti i staništa

Gubitak staništa i njihova fragmentacija uslijed ljudskih aktivnosti ubrzo dovodi do smanjivanja biološke raznolikosti. Prema novijim podacima, u Europi je 64.8% staništa poremećeno, a 19.6% djelomično poremećeno ljudskom aktivnošću. Svega 15.6% (od ukupno 1.759.321 km2) površine Europe nije pod direktnim utjecajem čovjeka. Međutim, jasno je da niti jedan dio Europe, pa niti promatrano područje nije potpuno lišeno utjecaja čovjeka zbog čega pojmovi “prirodni ekosustav”, “netaknuta priroda” ili “djevičanska šuma” imaju malo praktično značenje.

Osnovni problemi zaštite područja predstavlja neusklađenost zakonske regulative vezano za korištenje prirodnih dobaara (vode, šume, poljoprivreda, lovstvo, ribarstvo, turizam i dr) sa Zakonom o zaštiti prirode kao temeljnim aktom. Razlozi ugroženosti flore povezani su sa gubitkom staništa, u prvom redu zbog utjecaja čovjeka, a dodatno zbog posrednih posljedica različitih uzročnika.

Osnovne ljudske djelatnosti koje dovode do promjena prirodnih uvjeta na ovom području su:

o izgradnja hidrotehničkih objekata, prvenstveno akumulacijskih jezera

o nekontrolirana sječa šuma

o promjene u poljoprivrednoj proizvodnji, napuštanje i zanemarivanje tradicionalne biljne i stočarske proizvodnje

o nedostatak podatalka

o osjetljivost i zainteresiranost za biološku raznolikost ovog područja

o unos alohtonih vrsta, prvenstveno riba,

o Izgradnja krupnih infrastrukturnih objekata (prometnica)

o neplanska izgradnja

o urbanizacija i industrijalizacia naselja

o nastajanje sve većih količina otpadnih voda koje se ispuštaju u prijamnike

o nastajanje otpada koji se ne zbrinjava na sanitaran način.

o neorganizirani turizam

o nepoštivanje postojeće pravne regulative vezano za zaštitu budući da je krivolov pogotovo zaštićenih i osjetljivih vrsta česta pojava na ovim prostorima,

o pustošenje okoliša zbog pretjeranog i nekontroliranog sabiranja biljaka

o sve veća trgovina sa zaštićenim i rijetkim vrstama te jajima ptica.

o pojava bolesti i gubitak genetske varijabilnosti slijed fragmentacije kopnenih i vlažnih staništa izazvane ljudskom djelatnošću kroz neodrživo gospodarenjem prirodnim dobrima na području, kao što su poljoprivreda, šumarstvo, turizam, energetika,, korištenje sirovina i dr.

o eksploatacija mineralnih sirovina prvenstveno vađenje šljunka u Divi Grabovica što izravno uzrokuje gubitak staništa, odnosno nestanak brojnih staništa.

Potencijalno najugroženija staništa su:

o površinske vode

o predplaninske i planinske livade i pašnjaci

o šumska staništa



Rasprostranjenost rijetkih i ugroženih vrsta vaskularne flore na području planina Čvrsnice i Čabulje vidi se na slici 4.2.5, a na planini Prenj na slici 4.2.6. dok se rasporedi ugroženih zajednica/staništa na području planina Čvrsnice i Čabulje vidi se na slici 4.2.7 a na planini Prenj na slici 4.2.8 (Redžić i sur 2010).

Slika 4.2.5. Rasprostranjenost rijetkih i ugroženih vrsta vaskularne flore na području planina Čvrsnice i Čabulje (izvor Redžić i sur. 2010)

Slika 4.2.6. Rasprostranjenost rijetkih i ugroženih vrsta vaskularne flore na području planine Prenj (izvor Redžić i sur. 2010)



Slika 4.2.7. Rasprostranjenost rijetkih i ugroženih zajednica /staništa na području planina Čvrsnice i Čabulje (izvor Redžić i sur. 2010)

Slika 4.2.8. Rasprostranjenost rijetkih i ugroženih zajednica/staništa na području planine Prenj (izvor Redžić i sur. 2010)



Stanje zemljišnog pokrova (Land Cover) na promatranom području prema vizualnoj interpretaciji satelitskih snimaka iz godine 2007 i 2008. godine (lit. 24) vidi se na slici 4.2.9.

Slika 4.2.9. Stanje zemljišnog pokrova



Skupina Osnovni razlozi ugroženosti

Autohtona fauna riba

1. izgradnjom brana i nastanak hidroakumulacija, čime su nestala mrjesna mjesta

2. unos alohtonih vrsta 3. onečišćenje voda 4. prelov i ribolov 5. bolesti

Vodozemci

1. gubitak, degradacija i fragmentacija staništa (nekontrolirana izgradnja, pojačano prometovanje)

2. pogoršanje kakvoće vode 3. unošenje stranih vrsta, najčešće riba 4. globalne klimatske promjene (smanjenje ozonskog omotača, ekstremni

klimatski uvjeti) 5. krivolov 6. bolesti 7. gubitak genetske varijabilnosti

Gmazovi 1. nestanak, fragmentacija i uništavanje staništa 2. stradavanje na prometnicama 3. krivolov i trgovina gmazovima 4. nedostatna informiranost o herpetofauni

Ptice

1. sječa šuma i intenzivna uporaba pesticida u šumarstvu, 2. veoma slab fond divljači i stanje stočarstva na planinskim pašnjacima 3. intenzivna industrijalizacija i urbanizacija 4. prelov odstrel i trovanje grabljivica i krupne divljači 5. izvoz jaja 6. uznemiravanje ljudskom aktivnosti· 7. intenzivan razvoj lovnog turizma

Sisavci

1. uništavanje i fragmentacija staništa 2. promjena korištenja zemlje 3. onečišćenje, vode zla i zraka 4. lovstvo, 5. unošenje stranih (alohtonih) vrsta.

Pojedine skupine sisavaca

Šišmiši: 1. uništavanje zimovališta i mjesta za odmor prilikom izgradnje cesta i drugih

objekata, zatvaranje otvora, 2. uznemiravanje i ometanje kolonija prilikom odmora i hibernacije, a posebno

u vrijeme reproduktivnog perioda 3. direktno ubijanje šišmiša zbog straha, ignorancije ili neznanja – najčešće

vatrom ili otrovima 4. smanjenje količine hrane korištenjem insekticida 5. sve su kolonije slobodno dostupne bez ikakve zabrane uznemiravanja ili

zaštite unatoč činjenici da su sve vrste šišmiša zakonom zaštićene. Kukcojedi:

1. nestajanje staništa, 2. korištenje pesticida 3. stradanje od prometa

Zvijeri: 1. prekomjeran lov i krivolov

Parnoprstaši: 1. krivolov

Glodavci: 1. korištenje herbicida i rodenticida te uništavanje staništa

Dvojezupci: 1. krivolov i herbicidi.

Tablica 4.2.8. Osnovni razlozi ugroženosti pojedinih skupina

Potencijalno najugroženije svojte. Najugroženije su one vrste čije populacije su podložne fluktuacijama zbog male brojnosti, osjetljivosti na promjene staništa ili direktnog utjecaja od strane čovjeka. Među tako



ugrožene svojte mogu se ubrojiti endemske vrste riba, zatim lovna divljač te vuk, ris i medvjed. Značajne su također i vrste poput tetrijeba, ptica grabljivica i sova te šišmiša.

4.2.7. Podzemna staništa

Zbog geološke građe promatranog području za očekivat je da se tu nalazi mnoštvo speleoloških objekata. Međutim, prema dostupnim podacima postoje podaci samo o dva špiljska objekta. To su Mijatova pećina smještena u podnožju Vran planine oko 200 m od glavne prometnice kod Sv. Ane i špilja Sokolice (Kučeljci) smještena oko 1000 m istočno od naselja Risovac.

Mijatova pećina smještena na nadmorskoj visini oko 1242 m n m ima koordinate: x=6 462 250 N; y= 4 834 404 E. Objekt je formiran uzduž rasjedne zone pravca pružanjasjeveroistok-jugozapad. Ulaz u pećinu zatrpan je kamenim blokovima.

Špilja Sokolice (Kučeljci) smještena na nadmorskoj visini oko 1600 m n m ima koordinate: x=6 467 722 N; y= 4 834 857 E. Duljina špilje je oko 85 m, a završava vertikalom visokom oko 30 m. Pravac pružanja glavno kanala je sjever-jug s tim da je ulaz u špilju na sjeveru.

Biospeleološka istraživanja navedenih objekata nisu provedena.

4.2.8. Prijedlog zaštitnih mjera i program praćenja

Prirodne vrijednosti promatranog područja koje se planira zaštiiti obuhvaćaju različite tipove ekosustema – od ekosustava vodotoka sa specifičnim karakteristikama u longitudinalnoj zonaciji, preko vlažnih staništa do kopnenih staništa hercegovačkog endemskog centra koji uključuje planinske masive Čvrsnicu, Čabulju, Vran i Prenj.

Iako postoje podaci o raznolikosti biljnog svijeta kopnenih staništa hercegovačkog endemskog centra zahvaljujući kojima su i utvrđene izuzetne ekološke vrijednosti navedenog područja, u svrhu njegove daljnje zaštite i očuvanja potrebna su kontinuirana znanstvena i stručna istraživanja i monitoring. Nešto slabije istražen je biljni svijet Vrana i Dugog polja. Za razliku od biljnog svijeta kopnenih staništa biljni svijet vodenih staništa nedostatno je istaržen. Međutim na ovom području nije napravljena karta staništa. Dakle, vezano za biljni svijet kopna pored dodatnog istraživanja Vran planine i Dugog polja nužno je njegovo stalno praćenje, a za biljni svijet vodenih staništa njihovo sveobuhvatno istraživanje te nakon toga praćenje.

Za razliku od biljnog svijeta životinjski svijet ovog područja, osim donekle faune riba te faune ptica nije dostatno i vremenski aktualno znanstveno istražen. Zbog toga je u narednom razdoblju nužno predvidjeti sveobuhvatna faunistička istraživanja te nakon toga njeno praćenje.

Zajedno s provođenjem znanstvenih istraživanja i ekološkog monitoringa u sklopu planiranog centra organizirale bi se i provodile brojne edukativne djelatnosti. Tako bi se napokon realiziralo ono što se već desecima godina ističe kao potreba organiziranog i sustavnog stavljanja ekologije hercegovačkog endemskog centra u funkciju ekološke edukacije (Nedović, B. 1990):

Prirodni ekosistemi hercegovačkog endemskog centra predstavljaju izvanredan nastavni objekat i bogat izvor saznanja u nastavi prirode, biologije, ekologije i društva. Ekosistem krije mnoge prirodne tajne koje, kada se spoznaju pružaju veliko zadovoljstvo kako u naučnom tako i u nastavnom procesu. Ekološka i druga dosadašnja naučna saznanja o endemskm centru pružaju obilje edukativnog materijala koji se mogu direktno ili didaktičkom transformacijom uspješno koristiti u ekološkoj edukaciji primjenom različitih načina, oblika i metoda rada.“

Kao i u svakom biološki vrijednom području, bez obzira na njegov status zaštite, neophodno je zaštititi sva staništa i pripadajuće vrste, koja su na neki način ugrožena. Ovdje su to prvenstveno vlažna staništa. Moraju se zaustaviti intervencije na takovih staništa, te trajnim monitoringom putem indikatorskih vrsta kontrolirati kvalitetu staništa. Također, treba se pobrinuti da se pašnjaci i rijetke livade, zadrže u tome stanju, putem poticanja tradicionalne poljoprivrede.



Zbog raznolikosti i vrijednosti biljnog svijeta na ovom području preporuča se na izabranom lokalitetu osnivanje jednog arboretuma (dendro- vrt) na području Blidinja i jednog na području Prenja. U ovim vrtovima moglo di se uzgajati više od 200 autohtonih dendro-vrsta (drveće, grmlje, polugrmlje) ne samo ovog područja već i Dinarida.

Zbog toga je opravdano razmišljanje o uspostavi istraživačkog centra unutar samog promatranog područja. Tako bi se osigurao kontinuitet istraživanja, a jednako tako i sustavna obrada, analiza i primjena rezultata istraživanja u svrhu zaštite i unapređenja prirodnih vrijednosti ovog područja.

Zajedno s provođenjem znanstvenih istraživanja i ekološkog monitoringa u sklopu planiranog centra organizirale bi se i provodile brojne edukativne djelatnosti. Tako bi se napokon realiziralo ono što se već desecima godina ističe kao potreba organiziranog i sustavnog stavljanja ekologije hercegovačkog endemskog centra u funkciju ekološke edukacije (Nedović, B. 1990):

Prirodni ekosistemi hercegovačkog endemskog centra predstavljaju izvanredan nastavni objekat i bogat izvor saznanja u nastavi prirode, biologije, ekologije i društva. Ekosistem krije mnoge prirodne tajne koje, kada se spoznaju pružaju veliko zadovoljstvo kako u naučnom tako i u nastavnom procesu. Ekološka i druga dosadašnja naučna saznanja o endemskm centru pružaju obilje edukativnog materijala koji se mogu direktno ili didaktičkom transformacijom uspješno koristiti u ekološkoj edukaciji primjenom različitih načina, oblika i metoda rada.“

Osim ekološke edukacije namjenjene edukaciji školske i sveučilišne populacije uloga ovog Centra bila bi i u drugim tipovima edukacije:

o edukacija lokalnog stanovništva – razni tečajevi, radionice kojima bi bio cilj podizanje općeg znanja o ekološkim vrijednostima prostora i mogućnostima njegove održive upotrebe;

o obavješćivanje javnosti preko medija i prezentacija radi podizanja razine svijesti o ekološkim vrijednostima i općenito o potrebi zaštite prirode;

o organizacija izdavanja stručnih i znanstvenih bioloških i ekoloških publikacija.

Velika uloga Centra bila bi i u organizaciji i uspostavi prirodoslovnog muzeja vezanog uz biološke vrijednosti područja. Prirodoslovni muzej, organiziran uz pomoć suvremenih didaktičko-metodičkih i informatičkih pomogala ujedno bi predstavljao suvremenu učionicu i tako postao dio edukativnog prostora.

Iz navednog je vidljivo da bi Istraživačko-edukativni centar (u daljnjem tekstu IEC) imao bitnu ulogu u ostvarivanju kontinuirane zaštite ovog izuzetnog ekološki vrijednog područja. Dugoročno gledano, njegova je investicija višestruko opravdana prije svega kroz financijski gotovo nemjerljive učinke kroz bogatstvo čiste izvorske vode ovog područja, sprječavanje ekološke katastrofe i pomak u svijesti pojedinca usmjeren prema zaštiti i očuvanju ovog područja. Iako se sve to može izraziti kroz novčanu vrijednost ipak je najvažniji krajni rezultat – očuvana prirodna vrijednost i iskonski odnos čovjeka i prirode, odnosno ono što danas nazivamo “održivi razvoj“. A upravo IEC bi imao ključnu ulogu u definiranju i kontroli razvoja čitavog područja budućeg zaštićenog područja.

Zaštićena prirodna područja svugdje u svijetu imaju poseban režim skrbi što ujedno uključuje i formiranje sličnih ustanova ili centara kojima je temeljna zadaća unapređenje zaštite i očuvanje takvih područja. U razvijenim zemljama, (Europske Unije, Amerike i AustralijI) to je gotovo pravilo. No, jednako tako i u zemljama koje teže dostići visoke ekološke kriterije suvremenog društva.

Kao primjer uspostave istraživačkih centara u zaštićem područjima u Republici Hrvatskoj ističu se Znanstveno-istraživački centar u sklopu Nacionalnog parka Plitvička jezera i Bioekološka stanica u sklopu Parka prirode Kopački rit. U Bosni i Hercegovini predviđeno je osnivanje Znanstveno-istraživačkog centra u sklopu Nacionalnog parka Una.

Dva su osnovna tipa djelatnosti Istraživačko-edukativnog centra:

o organizacija i provođenje znanstvenih i stručnih istraživanja i monitoringa;

o edukativna djelatnost.

Mjera za očuvanje biološke raznolikosti promatarnog područja ogledaju se kroz:



1. znanstvena istraživanja – intenzivnim i ciljanim istraživanjima kao i mjerama monitoringa staviti naglasak na inventarizaciju faune kralješnjaka. U drugoj fazi provesti planove upravljanja za pojedine rijetke, ugrožene i endemične vrste

2. zaštitu staništa - spriječiti degradacije preostalih prirodnih staništa, zaštititi i očuvati prirodna staništa ovog područja čime se štiti čitava bioraznolikost – zaštita krških vodenih sustava, očuvanje šumskih staništa, očuvanje livadnih staništa

3. zaštitu vrsta – akcijski planovi zaštite ugroženih, endemskih i rijetkih vrsta 4. obnavljanje (restauracija) izmijenjenih, oštećenih i uništenih staništa 5. implementaciju međunarodnih konvencija i sporazuma o zaštiti svojti i staništa, kao i njihovo

efikasno provođenje uz financijsku pomoć, tehničku pomoć izvana i edukaciju lokalnih stručnjaka; kreirati nove liste ugroženosti vrsta, uklopiti ih u zakonsku regulativu, kao i strogo provoditi postojeće zaštitne mjere na nacionalnom, ali i regionalnom nivou

6. objektivnu procijenu i reguliranu složenu problematiku lova i ribolova u zaštićenom području i njegovom okolišu, te umanjivanjei jaza između zaštitnih mjera i zakonskih odredbi, tj. lovnih i ribolovnih gospodarskih osnova

7. povećanje javne svijesti o vrijednosti ovog područja i očuvanju staništa, kao i razbijanju tradicionalnog mišljenja da zaštita prirode i okoliša kao i zaštita bioraznolikosti direktno povlači za sobom žrtvovanje ekonomskog razvoja i stvaranja profita.

Prioriteti u inventarizaciji i monitoringu:

o Inventarizacija vegetacije i flore Vran planine i Dugog polja

o istraživanja vodenih staništa

o Izrada karte staništa

o inventarizacija i karakterističnih vrsta bezkralješnjaka,

o inventarizacija i karakterističnih vrsta kralješnjaka šuma, brdskih i planinskih livada te polja

o inventarizacija i kartiranje špilja, te faune podzemnih krških staništa

o praćenje indikatorskih biljnih i životinjskih vrsta na karakterističnim staništima

o praćenje ihtiofaune, posebice endemskih, osjetljivih i rijetkih vrsta

o praćenje faune i populacija šišmiša, s naglaskom na šumske vrste, kolonije ženki s mladima i mjesta zimovanja

o praćenje stanja populacija i kretanja velikih zvijeri (vuk, ris i medvjed) na širem području,

o praćenje lovne divljači

o praćenje populacija ugroženih i rijetkih ptica kao i ornitofaune specifičnih i osjetljivih staništa – šumska ornitofauna, petrofilna ornitofauna, grabljivice, sove, djetlovke.

Ukupni troškovi izgradnje (izrada projektne dokumentacije i građevinski radovi) i opremanje centra procjenjuju se na oko 3.000.000 KM, operativni troškovi (osoblje, režijski i drugi troškovi) na oko 500.000 KM godišnje.

Izravne financijske koristi od centra (prihodi od provedbe edukativnih programa, posjećivanja muzeja, organizacije stručnih prihodi, atim izdavačke djelatnosti i suvenira, te skupova i ostalo) procijenjene su na oko 350.000 KM godišnje, dok je neimovinska korist trajno povećanje prirodnih vrijednosti ovog područja.

Iz analize izravnih troškova rada IEC-a i izravnih financijskih prihoda vidljivo je da će Centar provođenjem svojih redovitih aktivnosti podmirivati cca. 60% troškova uz kontinuiranu akumulaciju neimovinske koristi.

Tako je potrebno uključivanje ostalih izvora prihoda za rad IEC-a i to kroz:

o proračunska sredstva;

o sufinanciranje iz prihoda zaštićenog područja;

o sredstva javnih poduzeća;

o sredstva lokalne samoprave;

o sredstva međunarodnih fondova.



4.3. Krajobraz

Reljef. Prenj planina je prostrana visoravan, dužine 25 km. Njen glavni greben pruža se u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Posmatrajući plastiku prenjskog masiva ističe se karakteristična duboka dolina koja je sastavljena iz uvala Crnog Polja, Vlasnog Dola i Tisovice. Ovom udolinom je planina Prenj podijeljena na niži i sjeveroistočni dio, i njen viši jugozapadni dio. Sjeveroistočni dio se sastoji iz Borašnice (1887 m) ili Ravne planine (između Bijele i Boračke Drage). U ovom dijelu se izdiže najviši vrh Osobac (2024 m). Na Borašnicu se vežu dugački kršni grebeni Velike Kape (1820 m) i Konjičke Bjelašnice (1909 m) koji se strmim odsjecima spuštaju prema sjeveru u dolinu Bijele, a nižim, prema jugu, u dolinu Tisovice.

Jugozapadno od crnopoljsko-tisovačke doline prostire se pravi Prenj. Njega čini glavni, najviši greben sa dijelovima: Kamenac (1843 m), Vjetrena Brda (2000 m), Lupoglav (2102 m), i ostali. Od Vjetrenih Brda prema sjeveroistoku odvaja se visoka kosa Ortiš na topografskoj karti Ortiš (2097 m) ili najviši vrh Prenj planine Zelena Glava (2103 m). Najzapadnije dijelove Prenjskog masiva čini visoravan Glogovo.

Jugozapadno od gornje Neretve Prenj je prosječen Bijelom, jer se oko nje proteže prema jugozapadu zona verfenskih škriljaca. Jugozapadno od krečnjačkog luka Bijele, pruža se krška udolina Vlasni Do, koja ima dinarski pravac pružanja. U ovoj udolini stvorene su ponikve. Sjeverozapadno od doline Bijele, planina Prenj je drugačije podijeljena. Dolina Idbara je dijelom usječena u jezerskim sedimentima, a poglavito u trijaskim krečnjacima. Jugoistočno od Bijele, Prenj je na sjeveroistočnoj strani razuđen Boračkom Dragom i predstavlja karstificiranu udolinu, iznad koje leže ponikve.

Glacijalni fenomeni. I na Prenju i na Čvrsnici su otkriveni fenomeni iz glacijalnog perioda. Zapravo utvrđeni su ostaci dva glacijalna perioda, starijeg Ris-a i mlađeg Virm-a. Na Prenju su jasno uočljive dvije podine morena glečera od kojih je stariji glečer silazio niz dolinu Bijele i u Boračkoj dragi skoro do 400 m/nm. Mlađe morene su bile mnogo više, u valovu Tisovice i u gornjem dijelu Boračke drage na visini od 1500 m i 1485 m.

Na Čvrsnici tragovi glacijacije nisu tako izraženi, ali zapravo cijelo Dugo polje koje dijeli Čvrsnicu od Vrana je dno velikog glacijalnog jezera. Takođe, dolina Dive Grabovice je prastari cirk, gdje je glacijalna erozija pokrivena materijalom postglacijalnih erozionih procesa.

Ovaj osvrt na prastare glacijacije je posebno važan zbog činjenice da Dinarske planine, pa tako i Prenj i Čvrsnica tokom glacijacije nisu bile potpuno pod ledom i da se na njima sačuvala prastara flora i fauna u obliku endema i relikta u svojim malim refugijima (Zavod za Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine, 2006).

Osnovno strukturno obilježje prostora budućeg Nacionalnog parka je visok stupanj tektonske poremećenosti intaktne stijenske mase istaložene u sedimentacijskom prostoru karbonatne platforme koji se dogodio u nekoliko kinematskih razdoblja tijekom tercijara i kvartara. Rezultati tektonske aktivnosti su destrukcija primarnih antiklinalnih i sinklinalnih struktura, njihova dezintegracija duž reversnih rasjeda i navlačnih ploha u strukturne blokove i podblokove, a zatim blokovsko izdizanje i/ili rotacije u prostoru. Osim reversnih rasjeda, u terenu su izraženi brojni gravitacijski normalni rasjedi različitih orijentacija. Sve navedeno nedvojbeno ukazuje na složene strukturno-tektonske odnose i intenzivnu tektonsku aktivnost tijekom geološke prošlosti, ali i recentno na što upućuju zabilježeni potresi. Dominantna značajka strukturnog sklopa područja danas je reversno navlačna pripovršinska tektonika dinaridskog pružanja na temelju koje je u terenu izdvojeno pet strukturnih jedinica: Centralno-bosanski paleozoik; Ljubuša – Blačina; Vran – Čvrsnica – Prenj; Mesihovina – Čabulja i Imotski (Buljan et al., 2005). Strukturna jedinica Centralno-bosanski paleozoik izgrađena je od masivnih karbonatnih naslaga silurske i devonske starosti, magmatskih riolitnih stijena, vapnenaca metamorfoziranih u mramore i klastičnih naslaga perma. Granica prema jugozapadnoj strukturnoj jedinici predstavljena je navlakom koja se nalazi SZ od Jablaničkog jezera, na potezu Ostrožac – Bokševica – Prozor (Buljan et al., 2005). Strukturna jedinica Ljubuša – Blačina nalazi se JZ od Centralno-bosanskog paleozoika. Izgrađena je dominantno od permskih i donjotrijaskih klastita na kojima su konkordantno istaložene srednjotrijaske karbonatne i vulkanogeno sedimentne naslage. Njezinu jugozapadnu granicu predstavlja navlačni rasjedni kontakt pružanja Sovići – Doljani, s jugozapadnom vergencijom, duž kojeg je kompleks naslaga trijasa izdignut na naslage permotrijasa.



Strukturna jedinica Vran – Čvrsnica – Prenj dominantno je izgrađena od karbonatnih boranih naslaga trijaske, jurske i kredne starosti, te mjestimice vulkanogeno sedimentnih naslaga. Poprečnim rasjedima je razdijeljena u regionalne strukturne blokove. Između dva takva bloka, duž rasjeda položenog okomito na dinaridski pravac pružanja, u zoni ekstenzije nastalo je Dugo polje s Blidinjskim jezerom.

Jugozapadnu granicu te strukturne jedinice predstavlja zona rasjeda koja se u širem području razmatranja može pratiti od Vinica, Roškog Polja, Konjskog i dalje duž toka rijeke Drežanke do Neretve. Sjeverno od Drežanke granica strukturne jedinice je u terenu markirana zonom reversnih rasjeda širine približno 3 km, JZ vergencije, duž koje je kompleks karbonatnih naslaga izdignut na eocenske naslage fliša.

Strukturna jedinica Mesihovina – Čabulja nalazi se jugozapadno od spomenute zone rasjeda. Predstavljena je trijaskim, jurskim i krednim karbonatnim naslagama i klastičnim gornjoeocenskim flišnim naslagama koje su u najvećem dijelu tektonski reducirane i/ili erodirane.. Jugozapadnu granicu ove strukturne jedinice ponovno predstavlja reversno navlačna pripovršinska zona rasjeda pružanja Vinica – Zagorje – Crne Lokve – Široki Brijeg – Mostarsko Blato, s vergencijom u smjeru JZ. U zoni tog rasjeda prazni se hidrogeološki sliv izvorišta rijeke Lištice.

Strukturna jedinica Imotski nalazi se jugozapadno od opisane strukture. Sadrži slična litostratigrafska i strukturno-tektonska obilježja.

Izdvojene strukturne jedinice prostora budućeg nacionalnog parka općenito su dinaridskog pravca pružanja, sjeverozapad-jugoistok. Dijelovi strukturnih jedinica, pojedine geološke strukture, ili strukturni blokovi mjestimice odstupaju od regionalnog dinaridskog pružanja što se pripisuje lokalnom stresu i poradi toga rotacijama struktura ili strukturnih blokova u prostoru.

4.4. Kulturno nasljeđe

4.4.1. Kratka povijest prostora

Općina Jablanica. Najstarije iskopine govore da je ovo područje naseljeno još u metalnom dobu, mada je pravi procvat doživjelo u doba rimljana i u srednjem vijeku o čemu govori 42 lokaliteta s 683 nekropola sa stećcima i gomilama. Većina ovih spomenika materijalne kulture potiče iz kraja II. i početka I. milenijuma prije nove ere, a stećci uglavnom potiču iz kasnog srednjeg vijeka.

Općina Konjic. U mlađem kamenom dobu na mjestu današnjeg Konjica postojalo je ljudsko naselje, a prvi poznati narod na području Konjica bili su Iliri. Početkom naše ere stigli su Rimljani. Jedan od glavnih puteva koji je vezao Rim i Dalmaciju sa Podunavljem išao je kroz Konjic. Konjic se prvi put pominje 1382. godine i kroz njegovu arhitekturu mogu se prepoznati uticaji istočnjačke i austrougarske kulture. Preko 5.000 spomenika materijalne kulture (stećaka) svjedoči o bogatoj istoriji ovog kraja. Arheološko naslijeđe u općini Konjic je izuzetno bogato, posebno spomenici iz srednjeg vijeka, tj.nekropole stećaka i utvrđenja, te ostaci srednjovjekovnih gradova i sakralnih objekata.

4.4.2. Spomenici kulture

Općina Jablanica. Na ovom području nalaze se sljedeći kulturno – povijesni lokaliteti:

Tekijska džamija. Vakif ove džamije, izgrađene u naselju Orašje, na lijevoj obali Neretve, izmedu 1622. i 1648 / 1649. godine, bio je Mehmed - čauš, sin Hadži Abdijin. Uz džamiju je harem u kojem je navodno pokopan njen vakif. Godine 1848. obnovljena je kesom znamenitog i svake hvale vrijednog (o mahanama ovom prilikom - ni govora) All - paše Rizvanbegovića.

Prkanjska džamija. Vakif ove džamije bio je Sulejman beg (paša). Izgrađena je prije 1585. godine u naselju Prkanj. Ima munaru, visoku 26 metara, izgrađenu od sedre, najljepšu među munarama konjičkih džamija. Ali - paša Rizvanbegović je 1848. godine odriješio kesu za obnovu i ove konjičke džamije.



Čaršijska džamija. Vakif ove džamije, izgrađene na lijevoj obali Neretve prije 1579. godine u kasabi Belgradžik, kako se tada ovaj grad zvaše, bio je Mehmed-beg, sin Alijin, zvani Hudaverdi Bosna, carski sluga. Saćuvan je natpis o obnovi ove džamije iz 1623/1624. godine.

Historijska građevina Crkva sv. Vasilija Velikog nalazi se na lokalitetu Varda u Konjicu. Glavna osovina objekta crkve usmjerena je u pravcu istok-zapad, sa ulazom na zapadnoj strani i oltarskom apsidom na istočnoj strani.

Husein – begova džamija je izgrađena u XVIII stoljeću. Nije poznata točna godina izgradnje i ko je utemeljitelj džamije. 1908. godine džamija je srušena i prenesena u Sijekovac, da bi na njezinom mjestu bila podignuta nova. (Mašić, 2003.) Džamija obnovljena je 1327. hidž. (1909.) godine, sredstvima bosanskohercegovačke vlade. O tome je sačuvan prepis natpisa kod Kadića.

Stara džamija u Gornjoj Mahali. Prema pisanju Hivzije Hasandedića, džamija je sagrađena 1880.godine. Džamija je zatvorena 1920. godine i danas je u ruševnom stanju. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je ovu džamiju nacionalnim spomenikom zbog njezine tradicionalne vrijednosti i značaja za identitet grupe ljudi, kao i izuzetne ambijetalne i umjetničke i estetske vrijednosti objekta.

Prisutni su još i arheološki spomenici u sklopu Parka na Vardi ispod Društvenog doma, Džamija Ostrožac, Džamija Doljani i Džamija Sovići. Prahistorijsko naselje i srednjovjekovna nekropola sa stećcima Barzonja je arheološko područje koje se sastoji od nekropole sa 21 stećkom, od toga je 14 sanduka i 7 ploča.

Općina Konjic. Na području općine Konjic nalaze se sljedeći kulturno – povijesni lokaliteti:

Na području sjevernog Prenja uz sjeveroistočnu obalu Blidinjskog jezera, u pravcu Dugog polja, nalaze se ostaci nekada veće nekropole s 4 stećka: 1 ploča, 2 sanduka i 1 sljemenjak.

Kaursko groblje na Borcima sa 121 nadgrobnim spomenikom. Među stećcima leže i tri okrnjena miljokaza ovdje upotrebljena kao nadgrobni spomenici. Na nekropoli su većinom, osim dva sljemenjaka, zastupljeni stećci u obliku sanduka, ploča i prelaznog sanduka ka pločama.

Stambeni objekat – Vila Šantića tipološki odgovara austrougarskoj vili. Poglavar Bosne i Hercegovine, barun Benko, je 1902.godine sagradio vilu.1910.godine, je prodao vilu porodici Šantić iz Mostara. U II svjetskom ratu vila je služila kao partizanska bolnica. Neprijateljska vojska je u tim ratnim godinama zapalila vilu. Poslije II svjetskog rata Ministarstvo šuma BiH je obnovilo vilu i pretvorilo je u šumsko-lovačku kuću.

Pravoslavna crkva sv. Apostola Petra i Pavla na Borcima, Partizansko groblje i Džamija u Glavatičevu, te džamija u Idbaru (na području sjevernog podgorja Prenja)

Općina Mostar. Na području općine Mostar nalaze se sljedeći kulturno – povijesni lokaliteti:

Kulturni pejzaž sa natpisom Mastana Bubanjića u Donjoj Drežnici koji datira iz vremena vladavine kralja Ljudevita i bosanskog bana Tvrtka, od 1356. do 1366. godine. Pisan je bosanskom ćirilicom (bosančicom).

Nacionalni spomenik Stari križevi u Drežnici kod Mostara čine četiri nadgrobna spomenika – križa.

Kulturnu baštinu ovog područja čine još dvije džamije u Gornjoj Drežnici i Donjoj Drežnici, a na području općine Mostar nalazi se nekropola stećaka na Dabića poljani ispod planine Bahtijevice.

Općina Posušje. Na području ove općine nalaze se sljedeći kulturno – povijesni lokaliteti:

Na jugozapadnim padinama Čvrsnice u Donjim Barama nalazi se nekropola sa 26 stećaka, 13 ploča, 5 sanduka, 4 sljemenjaka, jednim križem i 3 fragmenta sanduka. Smješteni su na manjem uzvišenju ispod Jelinka, a šest stećaka je na jednom od dva tamošnja zemljana tumula.

Općina Prozor – Rama. Trenutno su na prostoru Općine Prozor – Rama tri lokaliteta proglašena nacionalnim spomenicima od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Nacionalni spomenici su: Džamija u Lizopercima sa mektebom i haremom – graditeljska cjelina, Arheološko područje i ostaci Stare tvrđave u Prozoru, Franjevački samostan i Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Šćitu – kulturni krajolik i područje.



4.4.3. Etnološko bogatstvo

[biće završeno nakon 2. radionice]

4.5. Stanovništvo i uprava

4.5.1. Upravne granice

(granice FBiH, granice županija, granice općina), prema 12 i 14

Površina BiH: 51.209 km2

Površina FBiH: 26.110 km2

Površina Hercegovačko-neretvanskog kantona: 4.401 km2

Površina općine Konjic: 1350 km2

Površina općine Jablanica: 301 km2

Površina općine Prozor-Rama:

Površina grada Mostara:

Površina Zapadno-hercegovačkog kantona:

Površina općine Posušje: 461 km2

Površina općine Široki Brijeg:

Površina Hercegovačko-bosanskog kantona:

Površina općine Tomislavgrad: 966 km2

4.5.2. Demografija

Općina Jablanica Prema (14)

Općina Konjic Prema (14)

Općina Posušje Općina Mostar Općina Tomislavgrad

Broj stanovnika 13.065 34.217 17.140

Broj kućanstava - 9.826 -

Radno sposobno 70,3% 62% 55%

Na školovanju 15,1% 24% -

Bošnjaka 97,5%, 89,0% 0 %

Hrvata 1,5%, 7,8% 99,8 %

Srba 0,9% 3,2% 0,1 %

Ostalih 0 % 0 % 0,1 %

Muš 49% 48,0% 48,8%

Žena 51% 52,0% 51,2%

Nezaposlenih 1.616

s trendom rasta (2006)

3.926 s trendom rasta

(2007)

1208 (2005)

Zaposlenih 1.874 (2006)

4.247 s trendom rasta

2534 s trendom rasta

Tablica 4.5.2. Osnovni socio-ekonomski pokazatelji općina

Gustoća stanovnika na području PP Blidinje je 0,15 stanovnika/ km2 (prema (7)).



4.5.3. Društveni odnosi


4.5.4. Imovinsko-pravni odnosi


4.6. Korištenje prostora

4.6.1. Naselja


4.6.2. Infrastruktura

Pod infrastrukturom prostora podrazumjevamo saobraćajnu infrastrukturu (ceste, željezničke pruge, aerodrome, javni prijevoz); energetsku mrežu; telekomunikacijsku mrežu (poštanska, telefonska, mobilna mreža, internet), te komunalnu infrastrukturu (odvodnja otpadnih voda, zbrinjavanje otpada). U ovom dijelu dokumenta dat je opis trenutnog stanja infrastrukture na području općina koje ulaze u sastav budućeg Nacionalnog Parka Čvrsnica-Čabulja-Vran-Prenj.

Saobraćajna infrastruktura

Općina Jablanica. Općina je povezana sa regijom preko magistralnih puteva M-17 (Sarajevo-Mostar) i M-16 (Banja Luka – Jablanica) i regionalnim putem R-419 (Jablanica-Posušje, i granica sa Republikom Hrvatskom). Unutar općine, povezanost između naseljenih mjesta u ruralnom području i grada Jablanice je preko lokalnih i nekategorisanih puteva. Magistralni putevi M-17 i M-16 su u zadovoljavajućem stanju i redovno se održavaju. Regionalni put R-419 u jednom dijelu svoje dužine prolaska kroz teritoriju općine (dionica Jablanica-Doljani) nije u zadovoljavajućem stanju zbog čestih odrona i lošeg asfalta izazvanog neriješenom odvodnjom sa puta, a postoje još dionice puta koje su makadamske i neuređene za siguran saobraćaj. U planu je asfaltiranje ovog puta. Lokalni i nekategorisani putevi koji povezuju naseljena mjesta ruralnog područja sa gradom do mjesta spajanja sa magistralnim putevima su u funkciji saobraćaja, ali sa nizom nedostataka koje treba otkloniti (Općina Jablanica, 2007). U planu je asfaltiranje regionalnog puta Jablanica-Posušje R-419.

Općina Prozor-Rama. Općina je oslonjena isključivo na cestovni saobraćaj, a posebno na magistralnu cestu M16.2. Preko ove ceste Općina je uključena u saobraćajni sistem Bosne i Hercegovine. Magistralne ceste M16 i M16.2 čine najkraću vezu između Hercegovine i južne Dalmacije i zapadne Slavonije. Ona također presijeca magistralne ceste M4 i M5. Kroz općinsko područje prolazi i regionalna cesta Tomislavgrad – Prozor – Neretvica – Konjic (R418a i R418b). Zapadni dio ove ceste je moderniziran cijelom dužinom, ali je na jednom dijelu (Prozor - Varvara) u lošem stanju (Ecoplan, 2010).

Općina Posušje. Kroz Posušje prolaze magistralne ceste M6.1 i M15. Stanje magistralnih cesta je relativno dobro. Na određenim dionicama je potrebno izvršiti rekonstrukciju, i riješiti pitanja odvodnje i održavanja. Regionalne ceste R420 prema Grudama, i R419 Posušje-Jablanica takođe prolaze kroz ovu općinu. Obje regionalne ceste su u dobrom stanju. Jedan od prioriteta cestovne infrastrukture na ovoj općini je izgradnja sjeverne gradske zaobilaznice koja bi povezala novoizgrađeni prometni rotor na Ričini s cestom Posušje-Rakitno-Blidinje. Putni pravac Rakitno-Blidinje nije potpuno asfaltiran, ali je asfaltiranje u planu (Općina posušje, 2006). Također je planirana izgradnja ceste Grude (Boboška)-Ljubuški (Crnopod), kao buduće veze s Koridorom 5C, kao i ceste Grude-Mostar, koja je ujedno južna obilaznica Širokog Brijega. Općina Posušje nije povezana željezničkim saobraćajem.

Općina Konjic. Kroz Općinu prolazi Magistralni put M17, dužine 50 km (Bradina-Ribići). Regionalni putevi su u dužini od 150 km, i održava ih Kantonalna uprava puteva. Lokalni putevi su u dužini od 600-700 km, i



održava ih Općina Konjic povremenim angažmanom lokalnih građevinskih firmi. Prema (14), Regionalni put Konjic-Borci-Boračkojezero je dug 15 km, Borci-Česim-RS iznosi 22 km, a R-435, Borci-Dabića poljana je dug 12km. R-435a, Boračko jezero- Glavatićevo-Bjelimić-Hotovlje je dug 65 km. U planu je proširenje i ponovno asfaltiranje puta do Boračkog jezera.

Općina Mostar. Kroz općinu i grad Mostar prolazi magistralni put M17 i M6.1, kao i regionalna cesta R424.

Općina Tomislavgrad. Ova općina je povezana sa regionom magistralnim putevima M6.1 i M15, kao i regionalnim cestama R418 i R419.

Općina Regionalne ceste Magistralne ceste

Jablanica R419 M17, M16

Prozor-Rama R418a, R418b M16 i M16.2, M4, M5

Posušje R419, R420 M6.1 i M15

Konjic R 418b M17

Mostar R424 M17, M6.1

Tomislavgrad R418, R419 M6.1, M15

Tablica 6.4.2. Saobraćajna infrastruktura na području budućeg zaštićenog područja (Ceste Mostar d.d., 2010) Autoput, koridor Vc. Trasa autoputa ima utjecaja na područje budućeg Nacionalnog Parka u dionici LOT 3. Ova dionica počinje iza petlje u Tarčinu. Trasa autoputa ide kroz planinski teren, preko Ivan planine, masiva planine Prenj i prelazi preko Jablaničkog jezera. Zbog reljefno-morfoloških karakteristika dvije trećine dionice su u objektima (mostovi, vijadukti, tuneli). Najduži tunel je kroz planinski masiv Prenja (6,4 km), gdje dionica LOT3 prolazi kroz budući Nacionalni park Čvrsnica-Čabulja-Vran-Prenj. Ostali dio dionice LOT3 je izvan granica Nacionalnog parka.

Na osnovu preporuka iz procjene utjecaja na okoliš pripremljene u sklopu projektne dokumentacijeza koridor Vc, najveću pažnju kod izgradnje autoputa će trebati posvetiti utjecaju autoputa na fragmentaciju i gubitak staništa. Ključni utjecaj je na biodiverzitet područja, koje obiluje raznovrsnim biljnim i životinjskim zajednicama. U dokumentu Projekta autoceste na koridoru Vc, navedene su mjere ublažavanja/ sprječavanja negativnih utjecaja na okoliš, koje će se, u skladu sa dokumentom, provoditi u svim fazama realizacije ovog projekta. Studije utjecaja na okoliš koje su rađene u svrhe ovog projekta uključuju akcione planove zaštite okoliša. Po planovima, mjere ublažavanja će se primjenjivati u fazama projektovanja, izgradnje, nadzora i održavanja. Kao što je već navedeno, kroz zaštićenu zonu Nacionalnog parka trasa autoputa prolazi samo tunelom kroz Prenj. Pri gradnji tunela, plan predlaže biospeleološki nadzor. Organizacija gradilišta će biti izvan zone budućeg Nacionalnog parka. Daljnje mjere navedene u dokumentu Projekta autoceste su date uopšteno za zaštićena područja, ali su bitne za zone u blizini Nacionalnog parka koje su usko vezane za to područje:

o izgradnja prelaza za krupnu divljač na područjima gdje cesta prelazi preko njihovih migracijskih staza, pothodnici za gmizavce i vodozemce u vlažnim područjima,

o mreže oko gradilišta,

o ograde i mreže oko autoceste,

o obnova vegetacije na devastiranom području,

o izgradnja kućica za gnježđenje ptica,

o slobodni putevi za ribe i sl.

Materijal od iskopa će se ugrađivati u nasipe i koristiti za izgradnju mostova, materijal slabijeg kvaliteta će biti deponiran na okolinski manje osjetljivim mjestima i rekultiviran u skladu sa pejzažnim karakteristikama područja. U vrijeme snježnih padavina biće organizovano čišćenje snijega, izbor prikladnih lokacija za



deponovanje posipnog materijala, minimalno korištenje soli i hemikalija za otapanje snijega, i biće urađen kvalitetan sistem prečišćavanja voda sa ceste (Procjena utjecaja na okoliš za Koridor Vc).

Željeznička infrastruktura. Željeznički koridor Doboj - Ploče kroz područje budućeg Nacionalnog parka prolazi teritorijom općina Jablanica, Konjic i Mostar. Ovaj koridor je povezan sa regionalnom i Evropskom željezničkom mrežom, putničkim i robnim prometom. Željezničke stanice posjeduju putničke i robne terminale. U Jablanici se nalazi stajalište za kraće zaustavljanje putničkih vozova, a u naselju Donja Jablanica koje je 5,5 km udaljeno od grada, je i željeznička stanica. Željeznička pruga i stanica u Donjoj Jablanici su u dobrom stanju (LEAP Konjic, 2007). U Konjicu postoji želeljeznička stanica, a na području općine Mostar postoje 4 stanice.

Vazdušni saobraćaj. Aerodrom Mostar je ponovno otvoren za vazdušni promet 07. jula 1998. godine, nakon što je bio spaljen i devastiran u proteklom ratu. Zgrada terminala s kompletnom infrastrukturom je u potpunosti renovirana financiranjem Europske zajednice. Za porast putničkog prometa na aerodromu Mostar je zaslužna blizina svetišta Međugorja, koje se nalazi na 20 kilometara od Mostara. Proglašenje područja Čvrsnice-Čabulje-Vrana i Prenja Nacionalnim parkom i razvoj okolišno prihvatljivog turizma će zasigurno povećati broj posjetilaca. Blizina aerodroma/zračne luke olakšava organizaciju posjeta te je za očekivati porast zainteresiranosti turističkih operatera i avio-prijevoznika za organiziranje čarter letova za ovaj aerodrom. Aerodrom Mostar je sposoban i opremljen za prihvatiti sve avione do kategorije "C" (najveća take-off težina do 200 tona).

Energetski sistem. Bosna i Hercegovina je ratifikovala Ugovor o osnivanju energetske zajednice Jugoistočne Evrope, te time prihvatila primjenu direktiva Evropske unije o tržištu energije, zaštiti okoline, konkurenciji i obnovljivoj energiji, po vremenskom rasporedu utvrđenom Ugovorom. Na području budućeg Nacionalnog parka opskrbu i distribuciju električne energije obavljaju JP Elektroprivreda BiH i JP Elektroprivreda HZ HB. JP Elektroprivreda BiH u svom sastavu ima 8 podružnica, a na području budućeg Nacionalnog parka su dvije, „Hidroelektrane na Neretvi“, Jablanica i „Elektrodistribucija Mostar“, Mostar. JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar, električnu energiju proizvodi u šest hidroelektrana. Dvije su na području općina čiji dijelovi ulaze u Nacionalni park: HE Rama, i HE Mostar.

HE Rama je na području samog Nacionalnog parka. 29. septembra 2010. godine JP Elektroprivreda HZ HB započela je izgradnju prve vjetroelektrane u Bosni i Hercegovini - VE Mesihovina. Planirano vrijeme izgradnje VE Mesihovina je tri godine, a prvi se kilovati proizvedene električne energije očekuju 2013. godine. Instalirani kapacitet je 44-66 MW, očekivana neto godišnja proizvodnja je 128-146 GWh električne energije, faktor korištenja kapaciteta je 33%. Ovaj faktor je iznad evropskog prosjeka, i zasada predstavlja najveći kapacitet među vjetroelektranama u regionu. JP Elektroprivreda HZ HB je prvo gospodarsko društvo, koje svojim proizvodnim kapacitetima iz obnovljivih izvora, pored hidroenergije pridružuje i proizvodne kapacitete energije vjetra.

Općina Jablanica. Za opskrbu i distribuciju električne energije na teritoriji općine postoji odgovarajuća mreža dalekovoda i trafostanica. Sadašnje stanje na teritoriji općine ne zadovoljava u potpunosti stvarne potrebe stanovništva i privrede, sa stanovišta sigurnosti kontinuiranog napajanja. Dešavaju se česti prekidi u napajanju i osjetan pad napona. Proizvodnu i distributivnu djelatnost u ovoj općini obavlja JP Elektroprivreda BiH (Općina jablanica, 2007b).

Općina Prozor-Rama. Proizvodnu i distributivnu djelatnost u ovoj općini obavlja JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosna d.d. Mostar. Jedini proizvodni elektroenergetski objekt na ovom području je hidroelektrana Rama, a distribuciju jednim dijelom obavlja JP EP BiH (Ecoplan, 2010).

Općina Posušje. Proizvodnu i distributivnu djelatnost u ovoj općini obavlja JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosna d.d. Mostar.

Općina Tomislavgrad. Kao što je već pomenuto, JP Elektroprivreda HZ HB započela je izgradnju prve vjetroelektrane u Bosni i Hercegovini - VE Mesihovina upravo na području ove općine.

Općina Konjic. Potencijali i perspektive općine u odnosu na sektor energetike mnogobrojni. Lokalni resursi, prije svega vodni potencijal, omogućuje stvaranje potencijalnih projekata u vezi sa proizvodnjom energije poput gradnje hidroelektrana. Osim vodnog potencijala u Konjicu se može iskoristiti i biomasa – drvo, te solarna energija za zadovoljavanje potreba malih potrošača. Hidroenergetskom potencijalu teritorije općine Konjic pripada:



o Dio toka Neretve 382MW instalisane snage i 1072GWh srednje godišnje proizvodnje (uzeto približno 50% hidropotencijala HE Jablanica i HE Ljubuča)

o Pritoke Gornja Ljuta, Rakitnica, Trešanica i Neretvica, ukupno 138MW instalisane snage i 466GWh srednje godišnje proizvodnje

To ukupno čini 520MW instalisane snage i 1538GWh srednje godišnje proizvodnje. Od toga je, zajedno sa Jablanicom iskorišteno 25,75%, što je znatno ispod iskorištenja sliva Neretve koji iznosi 54% i stepena iskorištenja u BiH koji iznosi 37,2%. Postoje prijedlozi za izgradnju čitavog niza HE: Konjic, Glavatičevo, Palež, Ljuta, Trešanica, Doljanka; Bjelimići. Već su otpočete aktivnosti za realizaciju projekata gradnje mini-hidroelektrana na vodotocima područja općine. Za 6 HE date su koncesije, a za 29 raspisan je tender, sa ukupnom vrijednošću investicije oko 130 miliona KM. O pozitivnim i negativnim utjecajima izgradnje HE uzvodno od Konjica bilo je dosta riječi na mnogim naučnim skupovima, okruglim stolovima i javnim tribinama. Dio građanstva i udruženje za zaštitu Neretve „Zeleni-Neretva“ Konjic se protivi izvedbi planiranih projekata. Ovo zahtijeva vrlo pažljiv pristup ideji izgradnje novih HE, a perspektiva proglašenja područja Nacionalnim parkom zahtjeva novi ugao razmatranja ovih inicijativa. Potrebno je naći optimalna rješenja, ne samo sa stanovišta energetike, nego sa stanovišta integralnog razvoja pojedinih područja.

Svi objekti u Dugom polju imaju priključke na struju.

Odvodnja. Kanalizaciona infrastruktura razmatranog područja i općina koje mu pripadaju nije adekvatno riješena. Ne postoje kolektori za kanalizaciju, tako da se otpadne vode ispuštaju direktno u vodotoka.

Općina Jablanica. Na teritoriji općine ni jedno naselje nema rješenu odvodnju otpadnih voda, uključujući i grad Jablanicu. Sve otpadne vode se ispuštaju u otvorene vodene tokove (Jablaničko jezero, Grabovičko jezero, korito Neretve, Doljanka, Glogošnica). Na gradskom području, između mostova na rijekama Neretvi i Doljanci i potoka u Podbrežju izgrađen je kanalizacioni sistem. Ovaj sistem trenutno funkcioniše bez prečistača otpadnih voda i separatnog sistema za odvodnju oborinskih i površinskih voda, te se otpadne i oborinske vode indirektno ispuštaju u Grabovičko jezero kroz kolektor. U toku je izvedba rekonstrukcije kanalizacionog sistema grada kojom će gradsko područje dobiti moderan kanalizacioni sistem sa 4 prečistača otpadnih voda i odvojenu kanalizaciju, za otpadne i oborinske vode (Općina Jablanica, 2007). Kada je riječ o industrijskim otpadnim vodama uglavnom se javlja otpad iz djelatnosti sa kamenom, odnosno prašina i mulj. Industrijske otpadne vode bi se trebale tretirati dehidracijom mulja. Pored velikog vodenog bogatstva ove općine, vrlo malo se ulaže u zaštitu voda. Sve vode su ugrožene otpadnim komunalnim i otpadnim industrijskim vodama. Vode se zagađuju izravnim odlaganjem ili bacanjem otpada u njih, te brojnim nesanitarnim i «divljim» deponijama komunalnog, industrijskog i toksičnog otpada uz vodotoke i obale jezera.

Općina Prozor-Rama. Na desnoj obali rijeke Prozorčice postoji dio glavnog kolektora kanalizacije. Ovaj kolektor ne posjeduje tehničku dokumentaciju. Kanalizacijski sistem je mješovitog karaktera. Otpadne vode iz kolektora se upuštaju kod mjesta Ponor direktno u rijeku Prozorčicu bez prethodnog pročišćavanja. Oborinska kanalizacija je riješena samo u glavnoj ulici i ispušta se direktno u rijeku Prozorčicu. Ukupna dužina kanalizacijske mreže iznosi oko 6 km. Regulacijskim planom iz 1989. godine predviđena je izgradnja postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda stanovništva i industrije na kraju grada (prema Jablanici), međutim do izgradnje istog još uvijek nije došlo.

Općina Posušje. Grad Posušje nema kanalizacijsku mrežu, osim jednog ogranka oborinske kanalizacije u Ulici fra Grge Martića. Sva domaćinstva, te ustanove i industrija, svoje otpadne i fekalne vode rješavaju putem septičkih jama, koje uglavnom ne zadovoljavaju propisane standarde. Pošto je glavni projekt pročistača otpadnih voda rađen prije dvadeset godina, potrebno je napraviti novi projekt koji uključuje savremene mogućnosti pročišćavanja otpadnih voda.

Općina Konjic. Kanalizaciona infrastruktura u ovoj općini trenutno nije zadovoljavajuća i postoje brojni problemi, kao što su: nedovršena gradska kanalizaciona mreža i nepostojanje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, nedostatak odgovarajuće infrastrukture u ruralnim područjima, skupo i otežano održavanje postojeće mreže, kanalizacijski ispusti usmjereni direktno u vodotoke i jezera, tretman industrijskih otpadnih voda ne zadovoljava standarde i ispušta se uz minimalni predtretman direktno u vodotoke, uključujući tu i teške metale iz metaloprerađivačke industrije, zatim neadekvatno locirane deponije krutog i



životinjskog otpada. Problematika otpadnih voda se može riješiti proširenjem kolektorske mreže i prečišćavanjem otpadnih voda. Izrađene su studije izvodljivosti.

Park prirode Blidinje. U zborniku radova prvog međunarodnog znanstvenog simpozija “Blidinje 2005” objavljen je i rad “Hidrogeologija Parka prirode Blidinje i zaštita voda”. U njemu se navodi da u zagađivači podzemnih voda u Parku prirode Blidinje i nizvodnim recipijentima s ovog područja još uvijek zanemarivi, jer nema industrijskog otpada, postaja i skladišta za gorivo, mazivo, pesticide, herbicide i umjetna gnojiva. Autori ističu da je ipak nužan poseban tretman površinskih voda koje teku preko prometnica, skladišta građevinskog materijala, naseljenih područja sa septičkim jamama, sa stočnih farmi, s odlagališta stajskog gnoja i dr. Kućni otpad i fekalije je nužno redovito odvoziti ispravnim i vododrživim prijevoznim sredstvima na uređena odlagališta krutog otpada, odnosno kanalizacijske sustave s pročistačem otpadnih voda. Povećanjem broja posjetitelja povećava se i potrošnja vode na području, a time se povećava i količina otpadnih voda. Preporučuje se poboljšanje konstrukcije vodonepropusnih septičkih jama uz kuće, gnojnice, postojeće staje i druge objekte koji troše vodu. Potrebno je projektirati i izgraditi sistem odvodnje oborinskih voda najkraćim otvorenim ili zatvorenim kanalima do recipijenta. Nužno je i uklanjanje i pročišćavanje fekalnih voda, zbrinjavanje mulja i steriliziranje efluenta. Mogućnost uređenja biljnih pročistača vode nastale u okolnim turističkim objektima se treba istražiti, kao povoljna opcija za područje sadašnjeg Parka prirode Blidinje, ali i cijelog područja budućeg Nacionalnog parka (Slišković et al., 2005).

Dugo polje nema odvodnju, privremeno nepropusne septičke jame, dugoročno odvodnja s uređajem za pročišćavanje (mehanički, biološki dio i sterilizacija)

Sistem upravljanja komunalnim otpadom. Vlade Hercegovačko-neretvanskog i Zapadnohercegovačkog kantona potpisale su Protokol o suradnji za zajedničko rješavanje problema upravljanja otpadom na prostoru ova dva kantona. Jedno od predloženih rješenja proizašlih nakon ovog dogovora je da se uspostavi Regionalni odbor za upravljanje otpadom. Ovaj odbor bi predstavljao regionalnu, međuopćinsku instituciju za upravljanje komunalnim otpadom, i mogao bi se finansirati iz sredstava za zaštitu okoliša (Federalni i Kantonalni fondovi zaštite okoliša), te iz financijskih sredstava općinskih prihoda. Udruživanjem ovih sredstava, ova regionalna institucija bi imala znatno veći potencijal za investicije i veću kreditnu sposobnost za izgradnju i implementaciju projekata na području upravljanja i gospodarenja komunalnim otpadom u regiji Hercegovina. Ova inicijativa je značajna za područje budućeg Nacionalnog parka. Zbog posebnih geoloških i hidrogeoloških obilježja krške podloge, nekontrolisano odlaganje otpada može imati teže i dugoročnije posljedice po čovjeka i okoliš nego bi to bio slučaj na drugim podlogama.

Sistem upravljanja otpadom na području tri Kantona u čiji sastav će ulaziti budući Nacionalni park karakterišu sljedeći problemi:

o Ne postoji niti jedna uređena sanitarna deponija, sem deponije u Mostaru koja se koristi za potrebe područja ove velike općine;

o Nije uspostavljen regionalni sistem organiziranog i redovitog prikupljanja otpada, nego je prikupljanje organizirano po općinama;

o Komunalne organizacije koje se bave prikupljanjem, odvozom i odlaganjem otpada su u nepovoljnom finansijskom položaju, slabo organizovane, i nedostaju im kadrovi, oprema i uređaji za prikupljanje i obradu otpada;

o Nedostaju tačni podaci o količini i sastavu otpada koji se stvara i prikuplja;

o Ne postoji sistem izdvajanja sekundarnih sirovina, tako da se cjelokupan otpad odlaže na deponije;

o Ne postoji sakupljanje i sortiranje opasnog otpada koji dolazi na odlagališta pomiješan s komunalnim otpadom (baterije, akumulatori, pesticidi, stare boje, stari lijekovi itd.);

o Nema interesa i podrške stanovništva u pogledu rješavanja ovih pitanja, a ako postoji u rijetkim slučajevima, to je uglavnom negativan stav izražen blokadom provođenja određenih zahvata (izbor lokacije odlagališta i sl.) zbog neinformiranosti stanovništva;

o Brojna divlja odlagališta sa znatnim količinama otpada;



o Industrijski otpad najčešće se odlaže zajedno s komunalnim, a ako se u rijetkim slučajevima i odlaže na posebna odlagališta, ta odlagališta nemaju radne dozvole za odlaganje industrijskog otpada niti su posebno uređena za tu svrhu;

Niti jedna od općina na čijoj teritoriji će se nalaziti Nacionalni park nema urađen Plan prilagođavanja. Općina je dužna, ukoliko je deponija pod njenom nadležnošću, do kraja 2011. donijeti Plan prilagođavanja, po Pravilniku o sadržaju plana prilagodbe upravljanja otpadom za postojeća postrojenja za tretman ili odlaganje otpada i aktivnostima koje preduzima nadležni organ (“Sl. novine FBiH” br. 9. od 16.02.2005. godine). U području je potrebno osavremeniti i unaprijediti upravljanje otpadom, smanjiti količine otpada koje se odlažu na deponije razvrstavanjem i recikliranjem istog, te uvesti kompostiranje otpada gdje je to moguće, naročito u ruralnim područjima. Kompost se dalje može koristiti u proizvodnji zdrave hrane na području budućeg Nacionalnog parka. Pored toga, od komposta (u kombinaciji sa stajskim gnojivom ili bez), se može proizvoditi humus glista, organsko gnojivo, proizvedeno na prirodan način. Gliste se hrane organskim otpatcima i mikroorganizmima koji razgrađuju organske otpatke, i nusproizvod ovog je visokovrijedni humus, koji se može upotrebljavati u apsolutno svim segmentima poljoprivrede, povrtlarstva, cvjećarstva i voćarstva i što je najvažnije za ovo područje - ekološkoj poljoprivredi.

Općina Jablanica. Sakupljanje komunalnog otpada se obavlja na odgovarajućim mjestima u blizini mjesta njegovog stvaranja na oko 60% naseljenog prostora teritorije općine u kontejnerima zapremine 1.1m3 i 5m3. Broj postojećih kontejnera za sakupljanje nije dovoljan za prihvat cjelokupnih količina dnevno stvorenog komunalnog otpada.

Odlaganje i odvoz sa mjesta prikupljanja na deponiju vrši se odgovarajućim specijalnim vozilima za komunalni otpad po utvrđenom sedmičnom rasporedu. Iz pojedinih područja prilično je otežan odvoz zbog uskih saobraćajnica, kao i pristup postojećoj deponiji komunalnog otpada zbog lošeg i veoma strmog makadamskog puta u dužini oko 4 km. Usluge tretmana komunalnog otpada vrši JKP “Jablanica” d.d. Jablanica. Deponija komunalnog otpada “Bukova” je neuređena i po Pravilniku o sadržaju plana prilagodbe upravljanja otpadom za postojeća postrojenja za tretman ili odlaganje otpada i aktivnostima koje preduzima nadležni organ (“Sl. novine FBiH” br. 9. od 16.02.2005. godine) neprihvatljiva za korištenje tj. upotrebu kao deponija za odlaganje komunalnog otpada. Smatra se nesanitarnim odlagalištem. Na „Bukovu“ se godišnje odloži oko 6,500 tona otpada. Uz sva naseljena mjesta na teritoriji općine stvorena su “divlja” odlagališta komunalnog otpada, od strane stanovnika. Odlagališta se nalaze pored Jablaničkog i Grabovačkog jezera, i vodotokova pritoka Neretve.

Općina Prozor-Rama. Komunalnim otpadom na području ove Općine upravlja Javno komunalno poduzeće „Vodagrad“ d.d. Odlaganje otpada se trenutno vrši na lokalitetu Duška kosa. Lokalitet je neograđeno nesanitarno odlagalište, gdje se godišnje odloži oko 3,840 tona otpada. Nalazi se na 0,5 km od rijeke Prozorčice. Na području općine postoji desetak ilegalnih odlagališta otpada. U fazi je priprema regionalne deponije za Općine Prozor-Rama, Kupres i Tomislavgrad čija će lokacija biti na području Općine Kupres. Mjere sanacije deponija će biti propisane i s vremenom bi ove zone trebale nestati, ali trenutno čine 0,04% ukupne površine Općine (Ecoplan, 2010). Sistem organizovanog i redovnog prikupljanja otpada nije uspostavljen na cijelom području općine, nego se prikupljanje organizirano provodi u užem području općinskog središta, za oko 3.000 stanovnika. Deponija se nalazi kraj naselja Varvara na lokaciji Izlaz uz cestu Rama - Tomislavgrad. Otpad se odlaže dužinom ceste, u razdaljini od oko 1 km. Ovo odlagalište se aktivno koristi, a potencijalno ugrožava normalan život u okolnom naselju koje je udaljeno svega oko 500 m. Općina Konjic. Čvrstim otpadom upravlja JKP „Standard“ Konjic. Otpad se sakuplja na teritoriji grada i u bližim prigradskim naseljima u cijelosti. Godišnje se odlaže 12,135 tona komunalnog otpada iz domaćinstava. Na užem gradskom području otpad se odvozi 28 puta mjesečno, a na širem području 8. Ne primjenjuje se odvojeno sakupljanje otpada. Komunalno preduzeće posjeduje 100 kanti po 80 l; 30 kanti od 120 l; 530 komada kontejnera po 1,100 l; i 10 komada kontejnera od 7m3. Gradska deponija „Vrabač“ se nalazi na 5 km udaljenosti od grada. Lokacija ove deponije nije optimalno rješenje za općinu. Deponija nije pravilno locirana niti tehnički opremljena, te se smatra ograđenim nesanitarnim odlagalištem za koje još uvijek nije urađen Plan prilagođavanja u skladu sa Pravilnikom o sadržaju plana prilagodbe upravljanja otpadom za postojeća postrojenja za tretman ili odlaganje otpada i aktivnostima koje preduzima nadležni organ (“Sl. novine FBiH” br. 9. od 16.02.2005. godine). Deponije na lokacijama Ovčara i Repovački potok su ranije korištene kao općinske deponije, ali nisu sanirane nakon prestanka korištenja. Deponija na



lokaciji Ovčari je bila u upotrebi do 1991. godine. Od najbližeg naselja udaljena je oko 1 km. Površina lokacije je oko 4000 m2 sa prosječnom debljinom sloja otpada od 3m. Deponija na lokaciji Repovački potok korištena je od 1991. godine do 1999. godine i nalazi se u blizini grada Konjica, zračne udaljenosti 500 m od centra grada. Ranije je korištena za odlaganje šljake iz toplane UNIS “Energetika”, ali nakon prestanka korištenja nije sanirana. Površina deponije je oko 3500 m2. Debljina sloja otpada i šljake je u prosjeku 5 m.

Općina Mostar. Prikupljanje, odvoz i odlaganje otpada vrše dva komunalna poduzeća JP Parkovi i JP Komos. JP Parkovi djeluje na dijelu grada koji je pripadao bivšim općinama Jug, Jugozapad i Zapad, a JP Komos na području bivših općina Sjever, Stari grad i Jugoistok. Deponija industrijskog otpada locirana je na mjestu stare gradske deponije Ovčari. Postoji veći broj divljih odlagališta koje je potrebno očistiti. Količina ukupno proizvedenog otpada na godinu nije poznata. Deponija životinjskog otpada locirana je u blizini Neretve (Duboki potok). Medicinski otpad predstavlja poseban problem. Razvrstavanje i reciklaža otpada nije organizovana. Otpad se trenutno odlaže na deponij UBORAK koji se nalazi u sjevernom dijelu općine udaljen oko 9 km od centra grada između magistralne prometnice M17 i naselja Bijelo polje i Vrapčići. Deponij Uborak se od 1960. do 1991. god. koristio za odlaganje otpada kada je zbog ratnih djelovanja zatvoren. 1996. god. izvršena je sanacija starog deponija i u neposrednoj blizini izgrađen novi sanitarni deponij. Sanacija je urađena prekrivanjem otpada glinovitim materijalom i podizanjem bočnih nasipa prekrivenih folijom. Također je instalirano sedam sondi za otplinjavanje. Novi deponij koristi se od 13.03.2001. godine. Cijelo područje zauzima preko dvadeset hektara i sastoji se od starog deponija, novog sanitarnog deponija, prostora za proširenje sanitarnog deponija i prostora za reciklažu otpada.

Općina Posušje. Centralnim sakupljanjem otpada trenutno je obuhvaćeno oko 37% stanovništva. Za sakupljanje i zbrinjavanje otpada zaduženo je javno poduzeće JP KOMRAD - Posušje. Smeće se deponira na gradskoj deponiji komunalnog otpada Konjovac. Od centra Posušja ova deponija udaljena je oko 10 km, 8 km asfaltnom prometnicom Posušje-Rakitno i 2 km makadamskim putem. Deponija ne zadovoljava minimalne tehničke, sanitarne ni zakonske propise odlaganja otpada i koristi se kao privremeno nužno rješenje koje je potrebno što prije napustiti. Ostali dio stanovništva otpad uglavnom zbrinjava na divljim deponijama. Trenutno ne postoji detaljnija evidencija divljih deponija.

4.6.3 Tradicionalne djelatnosti

Lovstvo. Zbog izuzetnog bogatstva divljači, posebno divokoza, već u vrijeme Austro-Ugarske je formirano lovište na području Prenja i Čvrsnice. U prve četiri godine Austro-Ugarske vlasti, znatno se povećalo brojno stanje divljači, izazvano planskim korištenjem lovišta. Prvi Zakon o lovu u Bosni i Hercegovini donesen je 1893. godine. Odredbe ovog zakona predvidjele su i mogućnost osnivanja «Wildschongebiet-Zaštitnih područja za divljač», što je bio rezultat desetogodišnjih istraživanja i upoznavanja lokalnih prilika u Bosni i Hercegovini. Već tada je uočena potreba za očuvanjem prirodnih karakteristika pojedinih područja i zaustavljanjem prekomjernog korištenja divljači. Donošenjem Zakona i osnivanjem tadašnjih šest Zaštitnih područja za divljač, postavljeni su temelji lovstvu u Bosni i Hercegovini. Kao Zaštitna područja koja ulaze u teritoriju budućeg zaštićenog područja ustanovljena su, između ostalih, lovišta Čvrsnica i Prenj. Ova lovišta su se kao takva održala sve do početka '90-tih, pretežito zahvaljujući državnoj zaštiti i upravljanju, pa je tako na Prenju i Čvrsnici 1984. godine prema (8) bilo oko 2000 grla divokoza, koje su se čak i hvatale i koristile za obnovu matičnih stada na drugim lokalitetima.

Da bi potpomogla implementaciju zakonodavnih reformi u organizaciji šumarstva i gazdovanju šumama, Svjetska Banka je finansirala izradu Projekta razvoja i očuvanja šuma. Očekivani efekat ovih reformi je povećanje prihoda od šumskih resursa, poboljšanje gazdovanja šumama i unaprjeđenje zaštite biodiverziteta kroz učesničke pristupe u planiranju korištenja zemljišta. Izuzetno važna komponenta Projekta razvoja i zaštite šuma je i promovisanje biodiverziteta i zaštite šuma u oba entiteta. U tu svrhu je u okviru Projekta razvoja i očuvanja šuma izrađena „Studija za održivo gospodarenje sa divljači u posebnim lovištima“ u kojoj su analizirani istorijski i drugi razlozi za ustanovljavanje posebnih lovišta, dosadašnji način upravljanja posebnim lovištima, procijenjene sadašnje ekološko-proizvodne mogućnosti u ovim područjima, data procjena stanja populacija divljači u njima, pregled stanja infrastrukture i prijedlog potrebnih mjera za revitalizaciju ovih područja, kao i prijedlog mjera za održivo gospodarenje sa divljači u Posebnim lovištima koje uključuje mjere za uzgoj, zaštitu i organizaciju lovišta, kao i prijedloge za korištenje



divljači (Savez lovačkih udruženja BiH et al., 2007). U sklopu studije, dati su i podaci o lovištima na Prenju i Čvrsnici. Prijedlog posebnih lovišta nije u suprotnosti sa ciljevima planirane zaštite. Organizovano i plansko korištenje divljači kao resursa može znatno doprinijeti njenoj zaštiti, jer suzbija krivolov i vodi računa o brojnosti i zdravlju populacije. Također, u zaštićenim područjima se opcija lova dopušta kada broj jedinki premaši „carrying capacity“ okoline, i služi kao kontrolna mjera. Međutim, opcija lova se sve više zamjenjuje novim aktivnostima, kao što je foto lov, posmatranje divljači i sl. Stav javnosti prema lovu se izmijenio tokom zadnjih godina, te su pomenute aktivnosti društveno prihvatljivije. No, lov kao kontrolnu mjeru, a ujedno i kao izvor prihoda za zaštićeno područje, ne treba izostavljati iz upravljačkih aktivnosti.

Posebna lovišta se mogu usaglasiti sa ciljevima upravljanja zaštićenim područjima: putem profesionalne čuvarske službe mogu doprinijeti efikasnijoj zaštiti područja, kontroli svih posjetilaca i bržoj intervenciji u slučaju potrebe. Upravo kroz održivo upravljanje, odnosno stalan monitoring i uvid u stanje populacija divljači i svih drugih životinjskih vrsta u području, te preduzimanjem potrebnih zaštitnih, uzgajivačkih i selektivnih mjera, institucije Posebnih lovišta doprinose očuvanju i napretku područja i vrsta koje u njemu obitavaju.

Posebna lovišta ne moraju biti u koliziji sa modernim trendovima zaštite. Početni koncept totalne zaštite pojedinih područja i vrsta se, s vremenom, promijenio u koncept održivog upravljanja. Vrlo poučni primjeri su situacija velikog tetrijeba u Hrvatskoj, velikih zvijeri (medvjeda, vuka i risa) u Evropi, Hrvatskoj i Sloveniji - u kojim slučajevima se koncept totalne zaštite pokazao kao neodrživ, bilo zbog gubitka realnih podataka, uvida u stvarno stanje, bilo zbog vrlo ozbiljnih konflikata sa drugim interesnim grupama (poljoprivreda, stočarstvo, itd.). (ibid.)

1-«Zelengora», Tjentište; 2-«Treskavica», Trnovo; 3-«Prenj», Jablanica; 4-«Sušica, Srebrenica; 5- «Gostovi_», Zavidovi_i; 6-«Koprivnica», Bugojno; 7-«Hutovo blato», _apljina; 8-«Mera», Odžak; 9- «Me_utinjama», Br_ko; 10-«Kozara», Prijedor; 11-«Konjuh», Tuzla-Kladanj; 12-«Igman», Ilidža; 13-«Velež», Nevesinje-Mostar; 14-«Jahorina», Pale; 15-«Šator», Bosansko Grahovo; 16- «Uilica», Glamo_; 17-«Kozarac», Bosanska Gradiška; 18-«Plješevica», Biha_; 19-«Kruš_ica», Vitez-Travnik; 20-«Mlinište-Lisina-Klekova_a», Drvar; 21-«Hrbljine», Glamo_; 22-«Grme_», Bosanski Petrovac; 23-«Vranica-Goletica», Travnik-Bugojno

Slika 4.6.3. Posebna lovišta u BiH (Izvor: Savez lovačkih organizacija bosne i hercegovine et al., 2007)



Mogući vidovi korišćenja divljači u Posebnim lovištima su:

o organizovanje grupnih posjeta u pejsažno atraktivnim staništima divljači (a naročito sa rijetkim i prorijeđenim vrstama) u cilju edukacije učenika i studenata ili u turističke svrhe,

o organizovanje foto-lova ili snimanja filmova o divljači (npr. prema (8) samo na području Dugog polja javljaju se 122 vrste ptica, od kojih je 6 vrsta vrlo rijetka, a 103 vrste se gnijezde od svibanja do srpanja),

o realizacija sanitarnog odstrela – sa ciljem izlučivanja bolesnih jedinki,

o realizacija uzgojnog odstrela – sa ciljem izlučivanja uzgojno nepoželjnih jedinki,

o hvatanje divljači – radi naseljavanja drugih staništa i obogaćivanja genetskog fonda,

o realizacija redovnog odstrela s ciljem korišćenja godišnjeg prirasta radi održavanja optimalnih kapaciteta ili podnošljive brojnosti kod predatora u staništima,

o korišćenje mesa i drugih dijelova divljači.

o korištenje pojedinih vrsta kao zaštitnih znakova ( za lokalne proizvode, suvenire, postanske marke, itd.)

Svi predočeni vidovi korišćenja (osim prvo pomenutog koji je najčešće, edukativno-promotivnog karaktera) obezbjeđuju odgovarajuće prihode koji će poslužiti za održivo gazdovanje sa divljači u njihovim iskonskim staništima, čime se postiže trajno zadovoljenje potreba i interesa društva u naučno-obrazovnom, rekreativnom i ekonomskom pogledu u odnosu na lovnu i nelovnu faunu.

Stanje i brojnost divljači na ovom području trenutno je međutim daleko ispod mogućih kapaciteta lovišta, a posebno je to izraženo kod glavne vrste divljači divokoze. Zato je potrebno dugogodišnje upravljanje i mjere uzgoja i zaštite da bi brojnost divljači bila na takvom nivou da se može dozvoliti godišnji odstrel određenog broja jedinki. Prema zadnjem prebrojavanju iz 2005. godine (8) stanje na području Vrana i Čvrsnice (PP Blidinje) i Drežnice (brojanjem su obuhvaćeni slijedeći lovni reviri: Muharnica površine 7.140 ha, Diva Grabovica površine 4.590 ha, Drežnica površine 8.940 ha, Risovac površine 7.260 ha, Vran površine 14.500 ha i Sokolje površine 4.410 ha) je slijedeće:

Divokoza. Površina staništa u PP Blidinje 20.900 ha (58% od površine PP koja je 35.800 ha ili 45% od površine istraživanja s Drežnicom koja je 46840 ha), optimalan broj grla 1364, mogući godišnji odstrel: 157 grla, stanje 1991.: 992 grla, odstrel '80-'89: ukupno 143 grla, prodaja/poklon: prosječno 10 grla godišnje, stanje 2005.: 119

Srna. Površina staništa u PP Blidinje 10.000 ha (28% od površine PP koja je 35.800 ha ili 21% od površine istraživanja s Drežnicom koja je 46840 ha), optimalan broj grla 215, mogući godišnji odstrel: 56 grla, stanje 1991.: 164 grla, stanje 2005.: 38

Medvjed. Površina staništa u PP Blidinje 29.000 ha (81% od površine PP koja je 35.800 ha ili 62% od površine istraživanja s Drežnicom koja je 46840 ha), optimalan broj grla 27, mogući godišnji odstrel: 4 grla, stanje 1991.: 22 grla, stanje 2005.: 8

Divlja svinja. Površina staništa u PP Blidinje 35.800 ha (100% od površine PP koja je 35.800 ha ili 100% od površine istraživanja s Drežnicom koja je 46840 ha), optimalan broj grla 100, mogući godišnji odstrel: 75

Ne postoje podaci za kompletno razmatrano područje, ali postojeći podaci govore o drastičnom padu broja jedinki svih vrsta divljači i njihovoj ugroženosti. Trenutno nadzor nad lovištem gotovo i ne postoji i krivolov je veliki problem.

U projekciji razvoja područja, lovište treba očuvati u okviru zaštićenog područja, ali s izmjenjenim ciljem upravljanja. Osnovni cilj treba da bude očuvanje i unapređenje matičnog stada prenjska divokoze kao osnov za širenje vrste unutar područja, a i van područja kao visoko vrijedne lovne vrste u BiH. Ova vrsta je ono po čemu je područje najviše i poznato. Planskim upravljanjem je moguće tokom jedne dekade povratiti brojnost matičnog stada i zadržati broj jedinki na zadovoljavajućem nivou. Divljači je potrebno obezbijediti zaštitu i mir, i ishranu tokom zimskog perioda. Zaštitu lovostajem posebno treba primijeniti na divokoze,



srne, zeca i smeđeg medvjeda, te na velikog tetrjeba-koke, trčku, pijevca lještarke, prepelicu, kamenjarku, patku gluharu i goluba grivnjaš.

U okviru “rendžerske” službe zaštićenog područja ingerencije lovišta treba proširiti na cijelo područje u smislu zaštite faune područja. To se posebno odnosi na krupnu divljač interesantnu za krivolovce, te na uznemiravanje divljači od strane posjetioca (Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, 2007).

Od vremena osnivanja prvih Posebnih lovišta u Bosni i Hercegovini, ili tačnije prije 114 godina, osnovni razlog za osnivanje ovakvih područja nije se promijenio. Cilj osnivanja je očuvanje i zaštita najkvalitetnijih prirodnih staništa, kao i svih životinjskih vrsta koje u njima obitavaju. Kasnije, ovom osnovnom razlogu dodavani su i drugi: održivost upravljanja, uzgoj divljači za ostala područja, adekvatan plasman i racionalno korištenje lovnih potencijala (prvenstveno putem lovnog turizma), i trajno zadovoljenje potreba društva (rekreativno, ekonomsko, naučno-obrazovno) u odnosu na lovnu i nelovnu faunu.

U današnjoj situaciji, kada je brojnost pojedinih životinjskih vrsta drastično reducirana (uglavnom negativnim antropogenim djelovanjem), još je više izražena potreba za planskim i održivim upravljanjem populacijama ovih vrsta. Na osnovu iskustava u Evropskim zemljama i zemljama u okruženju, pokazano je da je pravilno upravljanje sa divljači kao obnovljivim prirodnim dobrom najbolja moguća zaštita. Koncept totalne zaštite, donedavno primjenjivan za ugrožene vrste divljači u Evropi a i u susjednim zemljama, danas se napušta, jer nije dao očekivane rezultate. Totalna zaštita se treba primjenjivati na vrstama čiji je opstanak upitan, i tu dolaze do izražaja mjere uzgoja. Izostanak adekvatnih podataka, kontrola, monitoring i uvid u trend populacije, posebno kada se radi o tzv. «problematičnim» vrstama, su samo neki od problema koji su doveli do shvatanja da je koncept totalne zaštite neodrživ. Ovo važi naročito za predatore, čija brojnost ukoliko pređe određenu granicu gdje njihov prirodni plijen nije dovoljan, napada stoku i dolazi u konflikte sa stanovništvom. Na ovaj način mogu nastradati i biti potpuno izbrisane cijele populacije. Kroz osnivanje Posebnih lovišta ili u ovom slučajnu suradnje lovišta sa upravom zaštićenog područja, uz plansko i održivo upravljanje sa divljači u njima, u velikoj mjeri se doprinosi i očuvanju staništa, divljači, a i svih ostalih životinjskih vrsta koje u njemu obitavaju, odnosno promovisanju i zaštiti biodiverziteta. Uostalom, ona su i ustanovljavana da bi racionalnim gospodarenjem sa divljači i lovištem (izraženim kroz stručno planiranje i urednu realizaciju planiranih zadataka) bila primjer održivog upravljanja prirodnim resursima.

Stanje obrazovanih kadrova na poslovima lovstva takođe nije na zadovoljavajućem nivou, pa to uz krivolov i nedostatak finansijskih sredstava čine probleme složenijim.

Šumarstvo. Upravljanje šumama zaštićenih područja podrazumjeva: održavanje stabilnosti i biološkog diverziteta ovih ekosistema, izgradnju optimalne strukture šume za odgovarajuća staništa, unaprjeđivanje genofonda radi postizanja boljeg kvaliteta drveta, održavanje higijene i preduzimanje integralnih mjera zaštite šume, zaštitu rijetkih vrsta biljaka, životinja i gljiva, pošumljavanje goleti, rekonstrukciju degradiranih nisko produktivnih šuma, izgradnju i održavanje infrastrukture, ostvarivanje maksimalnog prinosa drveta i drugih proizvoda šume na datom staništu, saradnju sa znanstveno-obrazovnim i međunarodnim institucijama, i saradnju sa javnošću (Uščuplić, 2005). Stabilnost šuma zavisi na prvom mjestu od njihove obnove. Iz tog razloga se upravljanje šumama zaštićenih područja mora bazirati na striktnoj primjeni nauke u ovoj oblasti. Prirodnoj obnovi je potrebno dati prednost i ona je glavno opredjeljenje upravljanja ovim šumama. Na ovaj način osigurava se genetički diverzitet autohtone vegetacije koji je osnov održivog upravljanja ovim resursima. Specifičnost upravljanja šumama zaštićenih područja je i primjena sanitarnih mjera kojim se održava higijena i pospješuje prirodno podmlađivanje. Iskorištavanje drveta i drugih proizvoda šume se ne isključuje, ali se značajno umanjuje i stavlja u drugi plan.

Na budućem zaštićenom području djeluju kantonalna šumarska preduzeća: Šumsko gospodarsko društvo Herceg-Bosanske šume, sa sjedištem u Kupresu (šumarija Tomislavgrad), Šume Herceg-Bosne (šumarija Posušje), te Šumarstvo Prenj d.d. Konjic. Osnovna karakteristika ovih preduzeća je da su bazirane na samofinansiranju koje proističe iz eksploatacije po površini malih i kvalitetu dosta loših visokih sastojina bukve, jele i smrče i borovih i munikovih sastojina na sjeveroistočnim i sjevernim padinama Prenja i Čvrsnice. Drvnom masom iz ovih šuma snabdjevaju se pogoni prerade drveta u Konjicu i Mostaru i neki privatni pogoni oko Posušja i Širokog brijega. U osnovi prorez ovih postrojenja je minoran i ova djelatnost nije ekonomski opravdana, a po šume je veoma štetna. Sa najvećim kompleksom šuma raspolaže „Prenj“ u



Konjicu, iako u ovom preduzeću odnos površine pod visokim šumama i površinom pod neproduktivnim šumskim površinama iznosi 1:5 (20.000 ha u odnosu na 80.000 ha).

S eksploatacijom šuma se ulazi u sam gornji rub šuma sa korištenjem subalpskih bukovih sastojina u dolini Idbra, a takođe se odvija i sječa bukovih šuma na gornjoj granici šuma na strmim padinama Glogova. Na obje lokacije se ušlo u šumske sastojine koje bi se pod normalnim uslovima smatrale vanprivrednim, jer je kvalitet drvne mase izrazito loš i obnova visoke bukove šume je upitna. Ove sječe su izraz izrazite ekonomske nužde i nemaju neku posebnu utvrđenost u šumarskoj nauci. O takvom stanju govore i sječe bukovine u amfiteatru Dive Grabovice, a takođe i u dolini Doljanke. (Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, 2007).

Negativnim antropogenim uticajima na prostor treba dodati i sječe munike, endemske vrste, u njenim rijetkim sastojinama u kanjonu Neretve i na Rujištu iznad Mostara.

Formiranje zaštićenog područja podrazumijeva i inkorporiranje šumarskih organizacija na području u smislu nastavljanja ove djelatnosti na uzgoju i zaštiti šuma u okviru budućeg zaštićenog područja. Šumarstvo jedino ima stručnu i tehničku bazu koja omogućuje potpunu fizičku i biološku zaštitu biocenoze zaštićenog područja. Cilj gazdovanja je formiranje prirodnih visokih šuma sa jakim prirodnim odbrambenim mehanizmom i prevođenjem niskih i degradiranih šumskih sastojina u visoke prirodne sastojine.

U organizacionom smislu šumarstvo unutar zaštićenog područja treba da ima hijerarhijsku strukturu, vrlo sličnu srednjevropskim šumskim upravama, a prostorno da bude organizovano na principu revira. Osnovni cilj šumarske djelatnosti je uzgoj i zaštita šuma, šumskog i nešumskog zemljišta i voda i proširuje se na ukupnu biocenezu. Šumarstvo unutar zaštićenog područja je stručna i tehnička baza zaštite područja. Lugarska služba bi se mogla unaprijediti u tzv. “rendžersku” službu, koja iziskuje viši nivo stručnog obrazovanja. To se posebno odnosi na stručno šumarsko i ekološko obrazovanje osoblja, tehničku osposobljenost rukovanja modernim voznim parkom, šumskom mehanizacijom, sredstvima veze, te viši nivo društvenog ophođenja sa posjetiocima (ibid.).

Ova orijentacija proizilazi i iz Prostornog plana Bosne i Hercegovine kroz koji se predviđa niz Nacionalnih parkova i Parkova prirode unutar visokoplaninskog područja Dinarida. Time bi se formirala široka baza za očuvanje prirodnih šuma Bosne i Hercegovine kao genofonda biocenoze, a to je osnova živog prirodnog naslijeđa BiH.

Ribarstvo. Na razmatranom području djeluju brojna udruženja ribolovaca. Pripadnici udruženja imaju razvijenu svijest o očuvanju ovog resursa, te se brinu o poribljavanju, poštuju vrijeme zatvaranja sezone ali krivolov je zajednički problem na cijelom području. Ribolovna društva imaju čuvare kako bi se ova pojava spriječila, ali krivolov je i dalje prisutan.

Sportsko ribolovno društvo „Rama“ je dobilo na privremeno korištenje i upravljanje ribolovnu zonu Ramsko jezero, rijeku Ramu i dio Jablaničkog jezera. Udruženje zahtjeva od svih svojih članova važeće ribolovne dozvole. Udruženje takođe obavlja nadzor i zaštitu nad ribljim fondom, po godišnjem programu upravljanja od strane ribočuvarske službe. Zaštitu obavljaju ribočuvari, ovlašteni članovi, poljoprivredne inspekcije i, po potrebi, policija. Za sve koji su zatečeni bez dozvole, ili obavljali druge protuzakonite radnje u ribolovnim područjima, podnosi se prekršajna prijava.

Udruženje sportskih ribolovaca USR “Glavatica” iz Jablanice uspješno realizira svoje programske ciljeve. Jablanički ribari zajedno s “Hidroelektranama na Neretvi” sudjeluju u svim akcijama poribljavanja Jablaničkog i Grabovičkog jezera, kao i ostalih vodotoka na ovom prostoru. Efekti poribljavanja su znatno umanjeni zbog velikog broja krivolovaca, naročito na Jablaničkom jezeru, pa USR Glavatica mora širiti i jačati postojeću čuvarsku službu.

Organizacija sportskih ribolovaca Konjic je osnovana 1928. godine i danas broji 850 članova. Korisnik je voda na teritoriji općine Konjic u dužini od 130 km kao i dva jezera - Jablaničko i Boračko.

U Konjičkoj općini se prave 2 profesionalna revira namijenjena ribolovu za sportske ribolovce. Ti reviri su sada obogaćeni ribljim fondom. Područje posjećuju brojni profesionalni strani sportski ribolovci. U toku 2009. godine na Glavatičevu je održano takmičenje sportskih ribolovaca - UFFA MEETING "GLAVATIČEVO 2009", i u svijetu sportskog ribolova su mišljenja o ovom događaju i lokaciji izuzetno pozitivna. Ovi reviri se mogu svrstati među najbolje evropske lokacije za sportski ribolov radi očuvanosti njihovih ekosistema.



Na području općine Mostar djeluje Udruga sportskih ribolovaca „NERETVA“ Mostar.

Uprava budućeg zaštićenog područja treba usko surađivati sa ribolovačkim udruženjima, radi obostrane koristi. Udruženja imaju znanje i osjećaj za ograničenost ovog resursa, i dobrim planiranjem se može suzbiti krivolov i održati brojnost vrsta, kao i dovoljan broj jedinki kako one ne bi postale ugrožene. Ribolov kao vid turizma ili kao privredna grana može imati direktne koristi od proglašenja područja zaštićenim, jer će status područja privući veći broj posjetilaca nego što je to do sada bio slučaj. Naknade od korištenja resursa zaštićnog područja dalje pomažu njegovoj zaštiti i održavanju.

Stočarstvo i ratarstvo. Poljoprivreda na području budućeg Nacionalnog parka nije naročito razvijena, ali postoje mogućnosti za lokalnu proizvodnju zdrave hrane. Visokoplaninsko stočarstvo je karakteristika područja koje ulazi u sastav nacionalnog parka.

Poljoprivreda općine Jablanica. Područje Jablanice nije jednolično poljoprivredno područje, odnosno poljoprivredne parcele su rascjepkane i nema velikih mogućnosti za intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju.

Od ukupne površine općine Jablanica (301 km²) poljoprivredno zemljište pokriva oko 15,7% ili oko 45 km². Na jednog stanovnika općine Jablanica dolazi 0,34 hektara poljoprivrednog zemljišta. U Federaciji BiH dolazi 0,56 hektara, a u Republici Srpskoj 0,90 hektara poljoprivrednog zemljišta po stanovniku. Ostali dio zemljišta su voćnjaci, livade, pašnjaci i zapušteno zemljište. Po UNICEF-u, kao kritična granica poljoprivrednog zemljišta potrebnog za proizvodnju dovoljnih količina kvalitetne hrane i sirovina iznosi 0,17 hektara po stanovniku. Planskom razvojnom politikom je moguće zemljište koje se sada koristi u druge svrhe vratiti u funkciju poljoprivrede. Ukoliko se bude ulagalo u poticanje proizvodnje, moguće je ostvariti proizvodnju zdrave hrane, jer za to još uvijek postoje predispozicije.

Poljoprivreda općine Prozor-Rama. Poljoprivrednu strukturu u Općini Prozor-Rama takođe karakteriziraju usitnjene parcele, kao i u općini Jablanica. Na ovako sitnim gazdinstvima proizvodne mogućnosti su veoma ograničene. Općina raspolaže sa dosta ograničenim zemljišnim kapacitetima za poljoprivrednu proizvodnju.

Poljoprivreda Posušje. Promatrajući opće uvjete za razvoj poljoprivrede na ovom prostoru, današnji udjel poljoprivrede u ukupnoj zaposlenosti iznosi 5%. Osnovni činilac razvoja poljoprivrede jeste malo porodično poljoprivredno imanje. Postoje potencijali i pogoni za preradu mesa i mlijeka, ali je otkup na području općine nesiguran pa se proizvođači okreću drugim djelatnostima. Ukoliko bi se meso i mlijeko mogli plasirati u sklopu turizma u nacionalnom parku kao lokalni, zdravi proizvodi, potencijali za to već postoje. Poljoprivreda bi se trebala obavljati na principima prozvodnje organske hrane, čija proizvodnja nema negativnih uticaja na okoliš.

Poljoprivreda Konjic. Općina Konjic posjeduje prirodne resurse za proizvodnju različitih vrsta poljoprivrednih proizvoda. Sadašnje nezadovoljavajuće stanje u poljoprivredi na području Konjica je posljedica i oružanih sukoba na ovom području i dugogodišnje nebrige o poljoprivredi. Nedostatak planiranja u ovoj oblasti jeste jedan od činilaca u trenutnoj situaciji. Potreban je sistemski pristup razvoju poljoprivrede Nepostojanje kvalitetnih mjera podrške, od kojih se samo manji broj može realizirati na nivou lokalne uprave (garantirane cijene, subvencije, premije, carinske i poreske olakšice i sl.) stavlja lokalne poljoprivredne proizvođače u nekonkurentan položaj. No unatoč tome proizvodnja voća i povrća sa naglaskom na certificiranu proizvodnju, te ciljana i dobro osmišljena stočarska proizvodnja i ribarstvo imaju realne izglede biti izvor prihoda za stanovništvo (LEAP Konjic, 2007).

Promjena načina sadašnje poljoprivredne i stočarske proizvodnje u održivu i ekološku pri tome ima najveću perspektivu i predstavlja novu mogućnost za razvoj promatranog područja. Uspostavljanjim institucije zaštićenog područja stvara se nova mogućnost za brendiranje i plasiranje proizvoda, što je do sada bio problem. Da bi se ovaj cilj ostvario, potrebno je uspostaviti organizaciju koja će pomoći edukacijom, financijskom potporom, marketingom i drugim aktivnostima.

Prostor budućeg zaštićenog područja je poznat po stočarenju, i ta se aktivnost može nastaviti, usklađena sa ciljevima zaštićenog područja. Na primjer, može se direktno povezati sa razvojem turizma. Zdrava ishrana je sve više na cijeni, a područje budućeg zaštićeng područja ima mogućnosti za proizvodnju ekološki podobnih prehrambenih artikala (meso i mesne prerađevine, mlijeko i mliječni proizvodi, itd.), koji se mogu plasirati na samo na područje Parka, radi zadovoljenja potreba potencijalnih turista, a i na šire tržište. Ovo bi pozitivno uticalo i na mogućnost smanjivanja ekonomskih migracija stanovništva, koje bi moglo ostvariti i dio prihoda za sopstvene potrebe.



Katunska naselja vrlo jednostavne i arhaične arhitekture na visokoplaninskom području Prenja i Čvrsnice su nastala na osnovu prastarog načina stočarenja, i zbog svoje očuvanosti mogu takođe služiti u funkciji turizma. Nekada su u proljeće seljaci izgonili stada sitne i krupne stoke na visokoplaninsku površ. Prema nekim navodima, samo na Prenju (između dva svjetska rata) izgonjeno je oko 30.000 grla sitne stoke godišnje. Svojevremeno, ovaj veliki broj stoke je predstavljao i veliki problem za šumske sastojine jer je šumsko pašarenje uništavalo podmladak, posebno četinara. Sa druge strane, (ako se riješi problem zimske ishrane stada) planinsko stočarstvo sa optimalnim brojem grla predstavlja ogroman ekonomski potencijal uz očuvanje određenog etnografskog fenomena, te ovaj aspekt treba rješavati unutar Parka posebnom studijom i ekonomskim programom podrške. U svakom slučaju rješavanje problema visokoplaninskog stočarstva predstavlja rješenje za očuvanje seoske populacije, sprečavanje izumiranja sela, a ujedno u kombinaciji sa turizmom predstavlja velik ekonomski potencijal.

4.6.4 Nove djelatnosti

Turizam. Predmetno područje raspolaže izuzetnim prirodnim resursima i atraktivnom kulturno-historijskom baštinom. Međutim, ovi resursi nisu na adekvatan način turistički valorizirani te predstavljaju još uvijek nedovoljno iskorištene potencijale. Imajući u vidu trend „povratka prirodi“ i tradiciji, te da su traženi turistički proizvodi koji nude mir i opuštanje, može se konstatovati da ovo područje posjeduje potencijal da se razvije u turističkom smislu i ostvari objektivne ekonomske učinke.

Na ovom području postoje mogućnosti za razvoj aktivnosti poput planinarenja, ribolova, sportskog penjanja, brdskog biciklizma, planinskog avanturizma, foto-lova, foto-safarija, jahanja, ekstremnih sportova i rekreativnih turističkih aktivnosti, branja i sušenja ljekovitog bilja i branje gljiva.

U ranije izrađenoj studiji „Nacionalni park Prenj-Čvrsnica-Čabulja“ su u smislu turizma identifikovane kao pogodne tri lokacije: Borašnica i Boračko jezero, Rujište na Prenju i Blidinjsko jezero sa Risovačkom visoravni (Dugo polje). Navedena područja su izuzetno atraktivna, ne samo zbog dramatičnih pejzaža, nego i mogućnosti koje pružaju. Sa ovih lokacija polaze planinarske staze (preko Dugog polja i paralelni tranzit sa cestom u dolini Neretve), na osnovu kojih se može razvijati planinski turizam (planinarenje, sportsko penjanje i ostali okolišno prihvatljivi vidovi turizma).

Rujište se nalazi na periferiji planine Prenj čiji je najviši vrh planine Zelena glava sa 2155 m nadmorske visine, razna planinarska društva organiziraju uspon na ovaj vrh. Nalazi se na 1050 m nadmorske visine, okružen je munikom, endemskim drvetom, povećanom količinom kisika koji pogoduje bolesnicima sa srčanim manama, ili plućnim bolestima.

Konjic je smješten na rijeci Neretvi, 60 km južno od Sarajeva, okružen je visokim planinama: Prenj (2101 m), Bjelašnica (2067 m) i Bitovnja (1744m). Jedan je od najstarijih gradova u BiH i sa svojom okolinom je privlačan za turiste i ljeti i zimi.

U Konjicu je već razvijen rafting, planinarenje, ribolov, ekspedicijski turizam i sportovi na mirnim vodama. Velike su mogućnosti uspješnog sportskog ribolova na rijekama Neretvi i Rakitnici kao i Boračkom i Jablaničkom jezeru. Boračko jezero se nalazi se 20 km od grada. Promjera je 900 m i ima vrlo čistu i ugodnu vodu za kupanje. Uz samu plažu nalazi se kamp s bungalovima. Na jezeru se redovito održava triatlon. U gradu pored stare Repovačke džamije i Pravoslavne crkve nalazi se i Franjevački samostan iz 16. stoljeća koji ima galeriju i knjižnicu i otvoren je za javnost. Na gornjem toku rijeke Neretve organizira se već niz godina jedan od najspektakularnijih raftinga u BiH. Neretva je u tom dijelu veoma čista, bogata ribom i pitka, a priroda je očaravajuća, voda je bogata slapovima, a obale su na pojedinim mjestima litice po 300 m visoke. Dužina staze je od 20-23 km i sa ručkom sačinjenim od domaćih specijaliteta dobija se pravi ugođaj. U samom gradu nedaleko od obnovljene Kamene ćuprije iz 17. stoljeća održavaju se tradicionalni skokovi u Neretvu, odnosno u Kazan. U Konjicu se tradicionalno održava i smotra folklora i večeri poezije.

Jablanica je smještena je na rijeci Neretvi u sjevernom dijelu Hercegovine i u najljepšem dijelu kanjona Neretve. Ima izuzetno povoljan geoprometni položaj, smješten je na raskrižju putova prema Zagrebu, Sarajevu i Mostaru. Na prostoru općine uz magistrali put M-17 smješteni su mnogi restorani koji pored domaćih specijaliteta (jela ispod sača) nude daleko poznatu janjetinu sa ražnja. Park prirode „Blidinje“ nalazi se i jednim dijelom na prostoru općine Jablanica koji pored smještaja u motelima nudi i skijalište Risovac sa ski liftom. Na Blidinju se nalazi i samostan Masna Luka koji ima i slikarsku galeriju sa stalnom



postavkom. Blidinje, kao biser sa mnogo raznolikosti na malom prostoru, pruža mogućnosti za razvoj zimskog turizma, a posebno je poznat po obitavanju munike kao jedne endemske vrste.

U općini Prozor-Rama je veoma razvijen sportski ribolov, kao i sport i rekreacija na Ramskom jezeru. Prostor ramskog kraja je pretežno ruralnog karaktera, što u slučaju osnivanja Nacionalnog parka predstavlja njegovu prednost. Očuvan okoliš, kao i potencijali za sport i rekreaciju unutar turističkih zona mogu biti temelj razvoja ruralnog turizma. Na području postoje i brojni kulturno-historijski spomenici i tradicionalni oblici življenja. Postoje viškovi stambenih kapaciteta (Ecoplan, 2010) koji mogu biti iskorišteni u svrhe smještaja u turizmu. U koncept ruralnog razvitka prostora mogu se uklopiti poljoprivredne aktivnosti koje su okolišno prihvatljive, vraćanje tradicionalnih zanata i obrta, turizam baziran na seoskom turizmu, domaćim proizvodima i kulturno-historijskim nasljeđem.

Prozor-Rama posjeduje izuzetan krajolik na oko 700 m nadmorske visine koji sa svih strana je okružen visokim planininskim masivima. Umjereno kontinentalna klima koja vlada ovim predjelom razlog je umjereno hladnih zima i toplih ljeta. Na prostoru općine nalazi se umjetno jezero HE Rama, na čijim se obalama nalazi mjesto Šćit, u kojem se nalazi Franjevački samostan, jedan od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Samostan je inače nezaobilazna turistička destinacija ovog kraja, ima etnološku zbirku, galerijski prostor sa stalnom postavkom i park skulptura skulptura na otvorenom. Na prijevoju Makljen na putnom pravcu za Banja Luku i Zagreb nalazi se motel «Ramska kuća» koja nudi gastronomske specijalitete ramskog kraja. U blizini se nalazi skijalište sa ski liftom. Prozor-Rama tradicionalno u mjesecu rujnu organizira Međunarodni sajam šljive koji je već postao turističko-kulturno-gospodarska manifestacija.

Mostar je geopolitičko, finansijsko i kulturno središte Hercegovine, smješten je u podnožju planina Čabulje, Huma i Veleža, na obali rijeke Neretve na nadmorskoj visini 60-80 metara. Mostar je mjesto gdje su se stoljećima susretale različite civilizacije i svaka je u njega utkala dio svoje posebnosti, tako da na relativno malom prostoru imamo primjere iz svih kultura i civilizacija koje malo koji grad ima. Grad je udaljen 60 km od mora, a u njegovoj bližoj okolici nalaze se poznati i jedinstveni lokaliteti kulturno-historijskog blaga i naslijeđa koji svjedoče o životu na ovim prostorima. Mostar se nalazi na susretištu putova za Široki Brijeg i zapadnu Hercegovinu, Sarajevo i Bosnu, Nevesinje i istočnu Hercegovinu i Čapljinu i Jadransku obalu. Kroz grad prolazi i željeznička pruga Sarajevo-Ploče, a nedaleko je i moderna zračna luka.

Transformacija poljoprivredne proizvodnje, turistička i sportsko-rekreacijska ponuda, te transferi znanja i znanstveno-istraživačka djelatnost, uz daljnje očuvanje i razvoj nekih tradicionalnih djelatnosti (šumarstvo, ribolov i lov) i zadržavanje komplementarne industrijske proizvodnje (prehrambene, drvoprerađivačke) osnova su razvoja unutar granica budućeg zaštićenog područja.

Postoji podrška inicijativi da se ovo područje proglasi zaštićenim područjem u cilju zaštite ovih planina i podsticanja rasta lokalne privrede. Zaštita područja bi pomogla u poboljšanju ponude i usluga u području kao turističke destinacije. S druge strane, postoji bojazan da bi proglašenje područja zaštićenim dovelo do gubitka prilika za ruralnu ekonomiju. Stoga, potrebno je razmotriti mjere podsticaja za lokalno stanovništvo koje ovisi o ruralnoj ekonomiji.

Znanstveno istraživačka djelatnost. Nacionalni park treba služiti za stručna i naučna istraživanja. Bogatstvo fenomena omogućuje široku multidisciplinarnost i vezi sa mnogim naučno-istraživačkim ustanovama. Cilj ove djelatnosti je unapređenje zaštite, proširenje saznanja o fenomenologiji prostora i primjena savremenih naučnih koncepta u zaštiti prostora. Iz naučno-istraživačke djelatnosti direktno proističe podizanje nivoa zaštite, kvalitetnom suradnjom ove ustanove sa akademskom zajednicom.

Osnovni metod naučnog i stručnog rada unutar Parka je monitoring, odnosno praćenje pojava i interakcija unutar ekosistema te eksperimentalna metoda kao način traženja adekvatnog odgovora na probleme zaštite. Uobičajeni način rada na sakupljanju podataka je rad ekoloških stanica koje su osnovna baza za pokrivanje područja i ujedno veza sa naučnim ustanovama (Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, 2006 b).

U istraživanja je potrebno aktivno uključiti i predstavnike šumarstva, kao članove naučnog i stručnog tima, te sektor izdavačke i propagandne djelatnosti Nacionalnog parka i Državnog Zavoda kao organizacije direktno odgovorne za djelatnost unutar Parka.Unutar budućeg Parka predviđa se formiranje dvije ekološke stanice, jedna na području Masne Luke na Čvrsnici, i druga na Borašnici na Prenju. (Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, 2007).



5. Određivanje granica i zona zaštite

5.1 Koncepcija određivanja granica i zona zaštite

5.1.1 Uvodno

Područje Vrana, Čvrsnice, Čabulje i Prenja je identificirano područjem od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine, s mogućnošću njegovog utvrđivanja područjem Nacionalnog parka6.

Područje uzeto u razmatranje za proglašenje zaštićenim područjem, prema međunarodnim kriterijima (Međunarodne unije za zaštitu prirode- IUCN-a, UNESCO popisa svjetske baštine, PAN Parks- WWF programa mreže zaštićenih područja), a na temelju njegovih utvrđenih prirodnih osobitosti, ispunjava potrebne preduvjete, te se sukladno tome može sa sigurnošću očekivati međunarodna prepoznatljivost budućeg zaštićenog područja.

Sukladno tome opravdano je kod pripremnih radova za proglašenje zaštite razmatranog područja (uključujući tu i izradu ove studije) voditi računa o usklađivanju načela upravljanja tim područjem i temeljem zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine i temeljem ključnih pravila prema međunarodnim standardima zaštite. To se prije svega odnosi na veličinu područja zaštite, na državnu nadležnost nad zaštićenim područjem, na dopuštene načine korištenja takvih područja ovisno o stupnju njihove zaštite, te na zakonske preduvjete za proglašenje zaštite (zakonodavni okvir, prostorno-planski dokumenti, organizacija upravljanja i financiranja zaštite).

Bitna za samu odluku o proglašenju zaštite njegova je održivost (samoodrživost), u smislu postizanja dugoročne uravnoteženosti troškova očuvanja i zaštite tog prostora s prihodima od njegovog korištenja (na dopušteni način), ali uzimajući u obzir i interese lokalnog stanovništva. To znači da svi nužni troškovi vezani uz zaštićeno područje (troškovi istraživanja, monitoringa, nadzora, očuvanja i održavanja prirodnih osobitosti, zaštite i sanacija, te upravljanja) moraju biti upotpunjeni i troškovima vezanim uz očuvanje osobitosti lokalnog stanovništva (koji se kreću od pomoći u očuvanju kulturno-povijesne baštine, preko izgradnje komunalne infrastrukture, do naknada za izgubljene vrijednosti uslijed ograničenja raspolaganja prirodnim dobrima u okolišu, odnosno pomoći u pokretanju alternativnih gospodarskih aktivnosti), a s druge strane sve dopuštene aktivnosti na zaštićenom području (od posjeta, preko turizma i sportsko-rekreativne ponude do komplementarnih i tradicionalnih zanimanja) moraju osigurati zaštićenom području i lokalnoj zajednici dovoljne prihode za pokrivanje tih troškova. Uravnoteženost tako postavljenih troškova i koristi ukazuje na ukupnu društvenu opravdanost rješenja, odnosno na njegovu održivost.

Pri tome iskustva na sličnim područjima ukazuju na značaj povezivanja javnog i privatnog sektora u aktivnostima zaštite, upravljanja i dopuštenog korištenja. Nastoji se što više javni sektor (upravu zaštićenim područjem) usmjeriti samo prema poslovima upravljanja i zaštite, a s druge strane privatnom sektoru uz strogo propisane uvjete i ograničenja u korištenju odrediti i naknade za korištenje prirodnih dobara u zaštićenom području. Ovo se prije svega rješava u okvirima zakonske regulative Federacije BiH i kantona, kojom su određena pravila porezne politike, koncesijskih odobrenja, te drugih naknada, kojima se financiraju državni i lokalni proračuni, odnosno osiguravaju sredstva za funkcioniranje zaštićenog područja i za potrebe lokalnog stanovništva. Pri tome treba imati na umu kako je zakonska regulativa u Federaciji Bosne i Hercegovine iz domene zaštite prirode i okoliša, iz domene porezne politike, iz domene lokalne uprave i drugih domena ključnih za problem organiziranja zaštite nekog područja još je u fazi izmjena i usklađivanja, posebno u dijelu koji se odnosi na provedbu donesenih krovnih zakona.

6 Prema informacijama dobivenim od strane službenika Federalnog ministarstva prostornog planiranja, a potvrđeno od strane službenika Federalnog ministarstva okoliša i turizma, Odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine kojom se područje Vrana, Čvrsnice, Čabulje i Prenja proglašava područje od posebnog interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine i koja je predviđa utvrđivanje područja nacionalnog parka, a koja je bila u proceduri donošenja, nije usvojena.



U tom smislu su rješenja za proglašenjem zaštite, organizacije uprave zaštićenog područja, a posebno rješenja vezana uz načine financiranja takvih područja i lokalne uprave dana načelno (neka samo na temelju iskustva vezanih uz proglašenje NP Una u FBiH i prakse u susjednoj R. Hrvatskoj) i podložna su mogućim korekcijama. Posebno je nužno voditi računa o mogućim budućim izmjenama koncesijskih uvjeta za zaštićena područja, te o tome da će vrijednost prirodnih dobara na takvim područjima u BiH vremenom biti sve veća.

Prema tome, koncepciju određivanja granica i zona zaštite unutar razmatranog područja potrebno je uskladiti i sa zakonodavstvom FBiH i s međunarodnim standardima i s iskustvima stečenim na sličnim primjerima, a posebno vodeći pri tome računa od slijedećem:

Zbog toga će se u nastavku, u okviru prikaza koncepcije određivanja granica i zona zaštite prvo analizirati zakonodavstvo FBiH, međunarodni standardi i slična iskustva, a zatim će se prikazati postupak određivanja mogućih zona i granica zaštite sukladno zadanim uvjetima i načelima održivosti, te postupak određivanja mogućih načina organizacije uprave na razmatranom području. Na kraju će se prikazati rezultati takvog pristupa kroz prijedlog mogućih zona zaštite i kroz prijedlog mogućih rješenja organiziranja uprave nad područjem koje će se staviti pod institucionalnu zaštitu.

5.1.2 Analiza kategorija zaštite prema međunarodnim i BiH standardima

Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) raspoznaje ukupno šest kategorija upravljanja zaštićenim područjem:

o kategorije Ia i Ib odgovaraju strogom prirodnom rezervatu, odnosno području divljine,

o kategorija II odgovara nacionalnom parku,

o kategorija III odgovara spomeniku prirode,

o kategorija IV odgovara području upravljanja staništima/vrstama,

o kategorija V odgovara zaštićenom krajobrazu,

o kategorija VI odgovara zaštićenom gospodarskom području.

o o održivosti ukupnog sustava zaštite,

o o načinu organiziranja uprave zaštićenim područjem, prije svega s aspekta financiranja sustava zaštite.



Kategorija Opis

Ia Ib

Strogi prirodni rezervat: zaštićeno područje kojim se upravlja u znanstvene svrhe. Područje divljine: Zaštićeno područje kojim se upravlja u svrhu zaštite divljine.

II Nacionalni park: Zaštićeno područje kojim se upravlja uglavnom u svrhu zaštite ekosustava i rekreacije.

III Spomenik prirode: Zaštićeno područje kojim se upravlja uglavnom u svrhu očuvanja posebnih prirodnih karakteristika.

IV Područje upravljanja staništima/vrstama: Zaštićeno područje kojim se upravlja u svrhu očuvanja, intervencijom uprave

V Zaštićeni kopneni/morski krajobraz: Zaštićeno područje kojim se upravlja uglavnom u svrhu očuvanja

VI Zaštićeno područje upravljanih dobara: Zaštićeno područje kojim se upravlja uglavnom u svrhu održivog korištenja prirodnih ekosustava

Tablica 5.1. Šest IUCN-ovih kategorija zaštićenih područja prema načinu upravljanja (1994)

IUCN posebno raspoznaje nacionalne parkove kao posebno važnu kategoriju zaštićenog područja kojim se upravlja pretežito radi zaštite ekosustava i u rekreacijske svrhe, odnosno kojim se upravlja kao prirodnim područjem koje je namjenjeno: (a) zaštiti ekološke cjelovitosti jednog ili više ekosustava za sadašnje i buduće naraštaje, (b) zabrani iskorištavanja odnosno naseljavanja kojim se narušavaju obilježja područja zbog kojih je proglašeno zaštićenim i (c) odvijanju djelatnosti duhovnog, znanstvenog, obrazovnog, rekreacijskog i posjetiteljskog karaktera, koje moraju biti u skladu s okolišem i kulturom. Opći kriteriji IUCN-a također za nacionalni park zahtijevaju:

o da područje zaštite mora biti veličine najmanje 2000 ha, uz uvjet potpuno očuvanog područja od najmanje 1000 ha,

o da tim područjem upravljanje i zaštita moraju biti na nivou države,

o da mora postojati dokument za upravljanje kao jamstvo dugoročnog postizanja ciljeva zaštite,

o da mora postojati pozitivna ocjena provedivosti.

Različitost uvjeta za proglašenje nacionalnih parkova u svijetu i postignuta iskustva dovele su do dodatnih tumačenja ovih odredbi, od kojih su za razmatrano područje posebno značajna slijedeća:

o ako iz cjeline zaštićenog područja nije moguće isključiti zatečene, posebno gospodarske namjene prostora, preporuka je da takve površine ne prelaze 25% ukupnog područja, te da se na njima namjene usklade s primarnom namjenom zaštićenog područja,

o zaštićena područja različitih kategorija mogu biti smještena jedno do drugog ili jedno unutar drugog, pod uvjetom da se upravljanje tim područjima odvija zasebno (čak i unutar jednog upravnog tijela koje može biti zaduženo za sva ta područja),

o kategorije zaštićenih područja I do III (prema IUCN-u) moraju biti u nadležnosti nekog od državnih tijela uprave, dok niže kategorije mogu biti i pod lokalnom upravom, a također je za kategorije I do III poželjno da je što veći dio zemljišta u javnom vlasništvu,

o s lokalnom zajednicom nužan je partnerski odnos,

planiranje i upravljanje zaštićenim područjem mora biti dio regionalnog planiranja.

Zakon o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije BiH, 33/03) raspoznaje četiri kategorije upravljanja zaštićenim područjem:



o zaštićena prirodna područja ustanovljena u naučne svrhe ili radi zaštite divljine (sukladno IUCN kategorijama Ia i Ib),

o nacionalne parkove ustanovljene radi zaštite ekosustava i rekreacije (sukladno IUCN kategoriji II),

o spomenike prirode ustanovljene u svrhu očuvanja specifičnih prirodnih karakteristika (sukladno IUCN kategoriji III),

o zaštićene pejsaže ustanovljene u svrhu očuvanja kopnenih pejsaža, priobalnih područja i rekreacije (sukladno IUCN kategoriji V).

U odnosu na IUCN odredbe vezane uz nacionalne parkove, prema Zakonu o zaštiti prirode FBiH dodana je odredba o takvom osiguranju korištenja NP koji «isključuje eksploataciju i posjete koje mogu prouzrokovati promjene i oštećenja prirode».

Polazeći od navedenih kategorizacija, zatim od zahtjeva za postizanjem potpune usklađenosti upravljanja područjem budućeg NP s međunarodnim i federalnim standardima i zakonskim uvjetima, od zatečenih značajki područja predloženog za zaštitu (točka 2, slika 2/1), te od iznesenih tumačenja pojedinih odredbi vezanih uz kategorizaciju zaštićenog područja, nameće se kao rješenje razdioba razmatranog područja na nekoliko zona, unutar kojih bi se upravljalo prema različitim kategorijama. Raspoznaju se slijedeće moguće kategorije prema IUCN-u, odnosno Federalnom zakonodavstvu:

o kategorija Ib- područje divljine, odnosno prirodno neizmjenjeno područje bez stalnog ili većeg broja stanovnika, koje zadržava svoja prirodna obilježja i utjecaj, a kojim bi se upravljalo pretežito u svrhu zaštite divljine (ograničenjem pristupa, te dopuštanjem samo znanstveno-istraživačkih, kontrolnih i nekih posebnih aktivnosti),

o kategorija II- nacionalni park,

o kategorija III- spomenici prirode, odnosno prirodna područja kojima se upravlja pretežito radi zaštite specifičnih prirodnih značajki,

o kategorija V- zaštićeni krajobraz (pejsaž), odnosno područje na kojem je međudjelovanjem ljudi i prirode vremenom nastalo karakteristično područje većih estetskih, ekoloških i/ili kulturnih vrijednosti, kojim bi se upravljalo očuvanjem cjelovitosti ovog tradicionalnog međudjelovanja.

Pri tome se kategorija III upravljanja u načelu odnosi samo na izuzetno vrijedne prirodne sadržaje, kojih se zaštita ne mora koncipirati na većem prostoru.

Uvođenjem neke od zona u određenu kategoriju zaštite omogućuju se ili isključuju pojedine ljudske djelatnosti vezane uz korištenje tog prostora, a valorizacija po zonama i mogućim djelatnostima daje odgovor o optimalnom upravljanju zaštićenim područjem.

Potrebno je međutim upozoriti i na iskustva sa sličnim standardima koji se primjenjuju u regiji (R. Hrvatska), a koja bi se mogla primijeniti i u FBiH (nacrtu novog ZZP FBiH). Prema tim standardima povećao bi se značajno broj kategorija zaštite prema načinu upravljanja (tablica 5.2), što bi omogućilo veću prilagodljivost u postavljanju zona zaštite stvarnim uvjetima na takvim područjima.



Kategorija Naziv kategorije Definicija

Ia Strogi rezervat prirode

Kategorija Ia obuhvaća strogo zaštićeno područje, izdvojeno za zaštitu biodiverziteta i eventualno geološko/geomorfoloških pojava, u kome su posjete, korištenje i uticaji strogo kontrolirani i ograničeni u cilju osiguranja zaštite prirodnih vrijednosti.

Ib Područje divljine

Kategorija Ib obuhvaća zaštićeno područje koje je u cjelini nepromijenjeno ili vrlo malo promijenjeno, koje je zadržalo svoj prirodni karakter, u kojem se ne nalaze ljudska naselja, a kojim se upravlja u cilju zaštite i očuvanja njegovih prirodnih uvjeta.

II Nacionalni park

Kategorija II obuhvaća prostrana prirodna ili skoro prirodna područja, izdvojena za zaštitu ekoloških procesa šireg ranga, te relevantnih vrsta i ekosistema karakterističnih za područje, koji predstavljaju osnovu za duhovne, naučne, edukacijske, rekreacijske i turističke potencijale, kompatibilne sa zaštitom kulturnog i prirodnog nasljeđa.

III Spomenik prirode i prirodnih pojava

Kategorija III obuhvaća specifične prirodne oblike, kao što su posebni oblici kopnenog reljefa, morski grebeni, pećine, druge geološke forme ili oblici života kao što su prašume. Generalno, to su manja zaštićena područja, često sa visokim turističkim potencijalom.

IV

Područje upravljanja staništima/ vrstama

Kategorija IV je izdvojena u cilju zaštite pojedinačnih vrsta ili staništa, što je prioritet u upravljanju. Mnoga zaštićena područja ove kategorije trebaju redovnu aktivnu intervenciju u cilju ispunjenja ekoloških zahtjeva pojedinih vrsta ili za održavanje staništa, ali to ne potpada pod uslove proglašavanja zaštićenog područja.

V Park prirode

Kategorija V obuhvaća zaštićeno područje je područje nastalo kroz interakciju ljudi I prirode tokom vremena, a karakteriše se značajnim ekološkim, biološkim, kulturnim i estetskim vrijednostima. Očuvanje interakcije ljudi i prirode je od vitalnog značaja za zaštitu i održivost područja, sa pridruženim prirodnim I drugim vrijednostima.

VI

Zaštićeno područje sa održivim korištenjem prirodnih resursa

Zaštićeno područje kategorije VI će očuvati ekosisteme i staništa zajedno s pridruženim kulturnim vrijednostima i sistemom tradicionalnog upravljanja prirodnim resursima. Generalno, to su široka područja, sa većinom teritorija pod prirodnim uslovima, čiji su dijelovi pod održivim upravljanjem. Održiva upotrebe prirodnih resursa neidustrijskog tipa je jedan od glavnih ciljeva upravljanja.

Tablica 5.2. Kategorije upravljanja prema nacrtu novog ZZP FBiH

Kada se ovim kategorijama zaštite i upravljanja pridodaju zone zaštite po vrstama (koje su određene prema razini potrebne zaštite i očuvanja nekih prirodnih vrijednosti i prema razini postojećih interesa korisnika prostora- vidjeti točku 1.3.4): stroge zaštite, aktivne zaštite i korištenja (zona prijenosa utjecaja ili „buffer“ ili tampon zona izvan je kategorija zaštite), tada se u načelu mogu poistovjetiti slijedeće kategorije zaštite i zone zaštite:

o u zone stroge zaštite spadaju područja koja se svrstavaju pod kategorije zaštite prema IUCN-u: Ia (strogi prirodni rezervati), Ib (područja divljine), II (nacionalni parkovi) i III (spomenici prirode), što odgovara i kategorijama u važećem ZZP FBiH, a prema nacrtu ZZP FBiH u tu bi zonu uvjetno ušla i kategorija posebnog rezervata (prema IUCN-u to je kategorija I/IV, u smislu



stroge zaštite samo određene prirodne osobitosti i dopustivih intervencija radi očuvanja ostalih prirodnih sadržaja),

o u zone aktivne zaštite spadaju područja koja se prema IUCN-u svrstavaju pod kategoriju zaštite IV (područje upravljanja staništima/vrstama) i kategoriju V zaštite (zaštićeni krajobrazi), a tome odgovara kategorija V u važećem ZZP FBiH, a prema nacrtu ZZP FBiH u tu bi zonu uvjetno ušla i kategorija parka prirode (prema IUCN-u to je kategorija V/VI),

o u zone korištenja spada područje koje je prema IUCN-u svrstano pod kategoriju zaštite VI (zaštićeno područje upravljanih dobara), a tome odgovara uvjetno kategorija V u važećem ZZP FBiH, a prema nacrtu ZZP FBiH u tu bi zonu uvjetno ušla kategorija regionalnog parka (prema IUCN-u to je kategorija V/VI).

Napominje se kako se kod primjene ovih kategorija i vrsta zona na konkretan prostor ne smije izgubiti iz vida i vizija stanja tog prostora u budućnosti, pa se tako npr. neki prostor neovisno o zatečenom stanju korištenja može staviti i pod višu razinu zaštite ako je njegova uloga u budućnosti važna za opstanak nekog vrijednog staništa ili vrste, ali pod uvjetom da se predvide i kompenzacijske mjere za zatečene korisnike tog prostora.

5.1.3 Postupak određivanja mogućih zona zaštite

Načelni pristup određivanju granica i zona područja zaštite prikazan je u uvodnom dijelu ove studije (točka 1.3.4), dok se u nastavku daje razrada ovog pristupa u smislu njegove primjene na konkretnu zadaću. Pri tome se naglasak stavlja na provedbu prva dva koraka u postupku određivanja zona (Slika 1.6), koji su upravo povezani s određivanjem zona, dok su preostali koraci vezani uz razradu usvojenog rješenja, odnosno razradu usvojene sheme zona zaštite.

Postupkom se prema tome za područje razmatranja trebaju odrediti:

o Zone stroge zaštite

o Zone aktivne zaštite

o Zone korištenja

o Prijelazne zone

a tome prethodi određivanje ukupne granice zaštite cijelog prostora. Kroz provedbu ovog postupka potrebno je također voditi računa i o potrebi rješavanja načina upravljanja zaštićenim područjem.

Pri određivanju ovih elemenata cjelovitog sustava zaštite i upravljanja razmatranim područjem treba poštivati prostorne uvjete i ograničenja, a rješenje treba tražiti na principima održivog razvitka, koji se mogu ukratko svesti na sljedeće:

o općedruštveni troškovi i općedruštvene koristi moraju biti dugoročno uravnoteženi,

o u troškove treba uključiti ne samo troškove mjera zaštite, očuvanja, praćenja, istraživanja i obnove, već i troškove uspostave novih pravila gospodarenja i troškove nadoknade izgubljenih vrijednosti sadašnjim korisnicima prostora,

o u troškove osim direktnih treba uključiti i indirektne, pa i moguće i neuporabne gubitke uslijed uvođenja strožih kategorija zaštite u odnosu na zatečeno stanje,

o u koristi ulaze osim direktnih prihoda (ulaznice, naknade, donacije, sredstva za istraživanja, proračunska sredstva za zaštitu) još i indirektne koristi (nova radna mjesta, veća vrijednost prostora), moguće koristi (npr. od genetske banke, od povećanja vrijednosti nekih proizvoda), te neuporabne koristi (npr. očuvanje uspomena i identiteta lokalnim zajednicama, nova znanja),

o pojedine rubne zone, koje određuju i samu granicu zaštite, ulaze u obuhvat samo ako povećavaju ukupnu društvenu dobit od njihove zaštite.



Polazište za određivanja granica ukupne zaštite su sljedeća:

o dosadašnji prijedlozi granica

o topografija i pristup području

o područja velikog značaja za zaštitu biološke raznolikosti

o granice upravnih područja: županija i općina

o do sada proglašena zaštita (spomenici prirode, parkovi prirode.)

o ostali elementi zaštite (zaštita voda,…)

o isključujući elementi (velike urbane površine, prometni koridori, veliki infrastrukturni zahvati, veliki proizvodni objekti)

Polazišta za određivanje zona stroge zaštite (kategorija Ia i Ib, te II i III po IUCN-u i važećem ZZP FBiH, kategorija posebnog rezervata prema nacrtu novog ZZP) su sljedeća:

o područja vrijednih staništa

o područja divljine

o područja vrijednih kulturnih i povijesnih sadržaja

o geološki i hidrogeološki vrijedna područja

o krajobrazno vrijedna područja

Polazi se od u prostoru utvrđenih prirodnih vrijednosti od iznimnog značaja (temeljna zona), s time što takva područja diktiraju i vanjske granice zaštite (koja oko temeljne zone, odnosno zone stroge zaštite mora obuhvatiti i prostor manje razine zaštite kao prijelazno područje). Najveću vrijednost imaju područja na kojima se preklapa više razloga zaštite (priroda, krajobraz, geologija, kultura).

Polazišta za određivanje zona aktivne zaštite (kategorije IV i V po IUCN-u, kategorija V prema važećem ZZP, kategorija parka prirode prema nacrtu novog ZZP FBiH) su:

o granice gospodarskih šuma

o granice lovišta

o granice ribolovnih područja

Polazišta za određivanje zona korištenja (kategorija VI po IUCN-u, kategorija regionalnog parka prema nacrtu novog ZZP) su:

o naseljena područja

o područja poljoprivredne proizvodnje

o područja razvoja športsko-rekreacijsko-turističkih sadržaja

o područja razvoja većih rudarskih i proizvodnih kapaciteta

Unutar granica zaštite mogu (prema preporukama) ostati površine koje se koriste, ali njihov udio u površini ne bi smio prijeći 25% površine ukupne zaštite. U načelu bi se ove površine trebale odrediti odmah nakon određivanja površina stroge zaštite, jer sav preostali dio zaštićenog područja tada ulazi u zonu aktivne zaštite.



Polazišta za određivanje prijelaznih zona ili „buffer“ zona:

o područja značajne urbanizacije

o značajni gospodarski i infrastrukturni objekti uz rub zaštite koji mogu utjecati na zaštićeno područje

U postupku se polazi od predloženog područja razmatranja, koje ujedno određuje i najveće moguće granice obuhvata zaštite, a koje se temelji na do sada danim prijedlozima obuhvata (točka 1), čemu su pridodani također i prijedlozi proširenja dobiveni u okviru Prve radionice s dionicima (Dodatak 2).

Granice se zatim usklađuju prvo prema uvjetima zaštite temeljnih prirodnih vrijednosti (lit. (10), (11)), a zatim i prema upravnim granicama (kako bi se olakšalo buduće upravljanje područjem i „izoštrio“ odnos lokalne uprave i uprave zaštićenog prostora), te prema granicama i lokalitetima koji su već ranije proglašeni (kako bi se zadržao kontinuitet zaštite i pojačala već institucionalizirana zaštita), te na kraju prema nekim kompatibilnim zaštitama (zaštita izvorišta vode za piće). Dodatni je element topografija i pristup području (najstrože zaštićena područja bi trebala biti što manje „izložena“ vanjskim pritiscima). Na kraju slijede isključujući kriteriji kao što su zatečeni i planirani sadržaji u rubnom prostoru koji nisu spojivi sa zaštitom, a čije bi „gašenje“ ili zabrana izgradnje prouzročili velike negativne ekonomske efekte/izgubljene vrijednosti. Ovaj je kriterij posebno istaknut od gotovo svih interesnih grupa kao značajan.

Određivanje zona unutar područja razmatranja provodi se prema IUCN kategorijama (tablica 5.1), uz napomenu kako im se odmah pridodaju i četiri vrste zona zaštite i upravljanja, koje se primjenjuju kada je unutar jedinstvenog zaštićenog područja moguće uvesti nekoliko načina upravljanja (vidjeti točku 1.3.4).

Početno određivanje zona provodi se na cijelom području razmatranja, neovisno o granicama upravnih jedinica i neovisno o zatečenim granicama PP Blidinje.

Unutar područja određuju se prvo zone temeljnih vrijednosti (zone stroge zaštite) na temelju slijedećih kriterija:

o na temelju podloge „Biološka raznolikost endemskih razvojnih centara na području Hercegovine“, gdje su definirani glavni tipovi staništa, središta bioraznolikosti, lokacije ugroženih staništa i vrsta, te prijedlozi zona zaštite bioraznolikosti (vidjeti točku 4.2)

o na temelju podloga iz nacrta prostornog plana PP Blidinje (u kojem su detaljno opisana i obrazložena vrijedna područja)

o na temelju topografije (pristupačnost, visinske zone koje određuju granice staništa vrijednih vrsta)

Zatim se izdvajaju područja već ranije proglašena, odnosno ranije svrstana u kategoriju spomenika prirode (kategorija III prema IUCN-u).



Slika 5.1.3.1. Zaštićene zone planine Prenj

Slika 5.1.3.2. Zaštićene zone planina Čvrsnice i Čabulje

Nakon toga određuju se zone aktivne zaštite i zone korištenja na području obuhvata PP Blidinje, sukladno podlogama i konceptu zona iz nacrta Prostornog plana posebnih obilježja, koji je utemeljen na detaljnim analizama svih prostornih značajki.



Nakon toga određuju se rubna područja na specifičnim potezima koja bi mogla ući u kategoriju zona korištenja ili u kategoriju tampon zona, te područja koja se zbog zatečenih uvjeta korištenja mogu zaštititi jedino u kategoriji V, odnosno u kategoriji aktivnog korištenja, ali nikako ne bi smjela biti izostavljena iz sustava zaštite.

Preostala područja na kraju se svrstavaju u zone sukladno svom položaju u prostoru u odnosu na zone stroge zaštite, u odnosu na zatečene uvjete korištenja i u odnosu na stav interesnih skupina prema tim površinama.

5.1.4 Postupak određivanja mogućih načina organizacije uprave

5.1.4.1. Uvodno

Upravljanje zaštićenim područjem koje se razmatra moguće je organizirati kao jedinstvenu upravu nad cijelim prostorom ili kao nekoliko uprava kojima su obuhvaćeni pojedini specifični dijelovi teritorija. Uprava sukladno zakonodavstvu FBiH može u ovom drugom slučaju biti podređena ili državnim ili kantonalnim/županijskim tijelima, ovisno o tome da li su neki specifični dijelovi teritorija u kategoriji stroge zaštite (kategorije I, II i III prema IUCN-u) ili u kategoriji usmjerene zaštite i aktivnog korištenja (kategorije IV do VI prema IUCN-u).

Rješenja mogućih načina organizacije upravljanja ovise o veličini područja, o povezanosti i pristupačnosti pojedinih njegovih dijelova, o granicama ukupne zaštite i zonama zaštite i upravljanja, o pristupima/ulazima u zaštićeno područje, o potencijalnim sjedištima uprave, o interesima lokalnog stanovništva i lokalnih uprava, ali su ipak najvažnija ekonomska načela, odnosno načela održivosti ukupnog sustava zaštite.

Dok se varijante zona zaštite određuju prema ekonomskom principu stvaranja ukupno najveće društvene koristi, u postupku određivanja najboljeg rješenja upravljanja područjem važna je ukupna provedivost mogućih rješenja, posebno vezana uz utjecaj vanjskih faktora na financiranje sustava zaštite.

To ukratko znači da se kod određivanja varijanata mogućih načina upravljanja zaštićenim područjem mora u obzir uzeti slijedeće:

o interes lokalnog stanovništva, lokalnog gospodarstva i sukladno tome lokalne uprave za uspostavom određenog oblika zaštite, prije svega u smislu prihvaćanju zaštite ili kao potencijalnog ograničenja razvoju ili kao potencijalnih prilika za razvoj,

o snagu institucija (financijsku, organizacijsku, kadrovsku), od lokalnih do državnih, u smislu njihove sposobnosti provedbe zacrtanih ciljeva zaštite,

o interes nevladinih udruga vezanih uz zaštitu prirode, okoliša i baštine, znanstvenih institucija, te fondova i organizacija orijentiranih i prema lokalnom i prema globalnom očuvanju prirodnih vrijednosti, a koje djeluju na državnoj i međunarodnoj razini, u smislu prihvaćanja odgovornosti za očuvanjem ovog područja.

Vrednovanje utjecaja vanjskih faktora na moguće varijante načina upravljanja zaštićenim područjem povezano je s povijesnim nasljeđem i tradicijom (vlasnički odnosi, odnos prema stečenim pravima korištenja razmatranog područja), zatim sa zakonodavstvom i načinom organizacije države, ali također i s percepcijom značaja ovog područja za očuvanje prirodnih vrijednosti na globalnoj razini.

Svi ovi vanjski faktori određuju svoj utjecaj na rješenje upravljanja preko uvjeta financiranja sustava zaštite. Tako na primjer lokalni interesi mogu biti pozitivno orijentirani prema zaštiti, te i novčano podupirati sustav zaštite, ali i suprotno od toga, kroz različite uvjete smanjivati moguće prihode zaštićenog područja, pa čak i povećavati troškove zaštite i nadzora. Nevladine udruge mogu pomagati zaštitu područja na različite načine kojima se na primjer mogu smanjiti troškovi uprave (promocija, edukacija, dobrovoljni rad, pomoć u čuvanju, razne druge akcije), dok znanstvene institucije mogu na sebe preuzeti kroz različite projekte dio troškova istraživanja i monitoringa.

Međutim, uz ove vanjske faktore potrebno je u razmatranje uzeti i neke faktore koje utječu na veličinu troškova i ostvarivanje prihoda od zaštite razmatranog područja, a koji se mijenjaju ovisno o načinu usvojene organizacije uprave. To se prije svega odnosi na troškove uprave, nadzora i održavanja zaštite (na



primjer kod jedinstvene uprave mogući su manji troškovi), ali i na prihode (na primjer od posjeta, koji mogu biti veći ako se jedinstveno područje podijeli na dva ili više zaštićenih područja, ali koja svako za sebe razvija specifične atrakcije).

Na kraju, poseban je faktor u ovim analizama varijanata je i vremenski slijed i trajanje odvijanja pojedinih aktivnosti na uspostavi sustava i postizanju pojedinih vrsta koristi, jer na primjer odlaganje uspostave nekih aktivnosti vezanih uz prihode ustanove može umanjiti ukupnu održivost rješenja. Vremenski faktor u načelu je vezan uz sve ostale faktore koji se razmatraju.

5.1.4.2 Utjecaj vanjskih faktora na rješenje upravljanja

Vanjski faktori koji utječu na rješenje upravljanja područjem razmatranja mogu se podijeliti na lokalne, državne i međunarodne.

Lokalni utjecaji korisnika prostora. Težnja je lokalnog stanovništva i lokalnog gospodarstva nastaviti nesmetano koristiti prostor na dosadašnji način i dalje ovaj prostor smatrati perspektivnim za svoj razvoj.

Tako se područje Dugog polja i Svinjače stoljećima koristi kao područje ljetne ispaše za stada lokalnog stanovništva, pretežito iz jugozapadnog dijela Hercegovine. Zapadni dio Vran planine i podgorje Štitara te podgorje Prenja zaposjedaju gospodarski vrijedne šume koje se i danas koriste. Cijelo područje zaštite, od Vran planine do Prenja, duže od stoljeća prepoznato je kao bogato lovište vrijedne divljači, kojeg korištenje trenutno nije regulirano. Na rubnim dijelovima područja razmatranja otvoreni su kamenolomi, a Neretva se koristi za proizvodnju električne energije i za ribogojstvo. Kroz područje prolaze značajni prometni koridori, a rubni prostor relativno je gusto naseljen s nizom gospodarskih djelatnosti. U zadnje vrijeme unutar prostora javljaju se sadržaji vezani uz rekreativni turizam, pa i cijela naselja sekundarnog stanovanja, vezana uz lokalne atrakcije (Risovac, Boračko jezero, kanjon Neretve iznad Konjica).

Posebno su značajni daljnji interesi lokalnog stanovništva prema tom prostoru, kao što je daljnji razvoj turističko-rekreativnih sadržaja i naselja sekundarnog stanovanja, razvoj ekološke proizvodnje hrane, otvaranje novih rudarskih zahvata, te širenje postojećih naselja i komunalne infrastrukture. Prema tom prostoru izraženi su i drugi pritisci, vezani uz interese gospodarstva cijele države, kao što je izgradnja auto ceste na koridoru Vc, te novih hidroenergetskih objekata.

Zakonski okviri FBiH omogućava utjecaj interesa lokalnih korisnika na način upravljanja zaštićenim područjem, tako što dopušta uspostavu zaštite i na razini kantona/županija (pod uvjetom da za to postoje opravdani razlozi), te ostvarivanje posebnih prihoda za županiju od takvih područja preko sustava koncesijskih odobrenja. Uz određene poteškoće može se smatrati kako je ovaj pristup već provjeren u praksi (Parkovi prirode Hutovo blato i Blidinje), te se može pretpostaviti kako je taj pristup realna opcija u FBiH.

Ovo treba imati u vidu kod postavljanja varijanata organizacije uprave, jer su moguće prednosti takvog rješenja (one koje se mogu ekonomski iskazati):

o izbjegavanje konflikata s lokalnim stanovništvom i gospodarskim čimbenicima koji bi mogli dovesti do problema u upravljanju parkom i većih troškova uprave (manji troškovi nadzora, troškovi naknada, troškovi izgubljenih koristi),

o bolja komunikacija i suradnja s lokalnim korisnicima prostora, čime se povećavaju koristi za upravu (bolja integracija dopuštenih gospodarskih djelatnosti na prostoru zaštite i razvoj komparativnih djelatnosti),

o veći direktni prihodi uprave od posjeta (svako područje ima svoju naplatu ulaznica),

o brža realizacija cijelog sustava zaštite i upravljanja (od proglašenja do uspostave cjelovitog sustava nadzora, ali i korištenja).

Preduvjet za postizanje ovih prednosti je strogo poštivanje postavljenih načela zaštite i upravljanja svim predviđenim zonama zaštite, uz integraciju svih pojedinačnih zaštićenih područja na prostoru razmatranja u sustav očuvanja temeljnih prirodnih vrijednosti.



5.1.4.3. Utjecaj državnih institucija

Činjenica je da FBiH na državnoj razini nema tradiciju upravljanja zaštićenim područjima, a nema niti uhodani sustav uspostave i vođenja zaštićenih područja. Zbog toga nije jednostavno definirati na državnoj razini uz načelne (ispunjavanje međunarodnih obveza, očuvanje prirode i okoliša za buduće generacije) i one konkretne interese koji se postižu proglašenjem zaštite. Posebno je to problem kada se proglašenje zaštite suprotstavlja nekim drugim državnim interesima kao što su to npr. razvoj prometa, energetike, rudarstva i vodnog gospodarstva.

Zato će se kao i u prikazu lokalnih utjecaja pretpostaviti idealna situacija dobre organizacije upravljanja zaštićenim područjima na državnoj razini, kakva je predložena npr. u okviru Studije izvodljivosti za NP Una. Prema tom modelu (slika 5.1.4.3) na razini državne uprave formira se središnje tijelo koje je regulatorna i organizacijska potpora ustanovi koja upravlja zaštićenim područjem, te se također formira i investicijska agencija preko koje se usmjeravaju sredstva za izgradnju potrebne infrastrukture unutar zaštićenog područja.

Slika 5.1.4.3. Pretpostavljena shema modela upravljanja i financiranja zaštićenih područja na razini FBiH

Prema tom modelu organizacije državne potpore moguće su slijedeće prednosti takvog rješenja (one koje se mogu ekonomski iskazati) za varijante načina upravljanja područjem kao strogo zaštićenim i u nadležnosti države:

o manji troškovi administrativnog dijela uprave,

o veći prihodi iz proračunskih sredstava države,

o veća vjerojatnost za velika ulaganja u infrastrukturu zaštićenog područja.

Utjecaj nevladinog sektora i međunarodnih organizacija. Nevladin sektor (prije svega udruge i lokalne organizacije koje se bave zaštitom okoliša i prirodne i kulturno-povijesne baštine) i znanstvene institucije



(sveučilišta i fakulteti, instituti i zavodi) imaju relativno mali utjecaj na moguće načine organizacije uprave, posebno zato što je njihov ekonomski utjecaj relativno mali. Utjecaji se mogu iskazati na slijedeći način:

nevladin sektor lakše surađuje s upravama manjih zaštićenih područja jer ima veći utjecaj na odluke, a to se može iskazati kroz povećani broj sati dobrovoljnog rada uloženog u zaštitu, očuvanje vrijednosti zaštićenog područja i smanjene troškove uprave u dijelu određenom za nadzor, održavanje, edukaciju i rad sa stanovništvom,

znanstvene institucije radije surađuju s upravom zaštićenog područja pod strogom zaštitom, ne samo zbog većih vrijednosti koje se tako štite, već i zbog povoljnijih uvjeta suradnje posebno na dugogodišnjim znanstvenim projektima. Ovaj se odnos može novčano iskazati kroz smanjivanje troškova uprava pod nadzorom države vezanih uz znanstvena istraživanja, koja ulaze u programe znanstvenih institucija.

Međunarodne organizacije i institucije definitivno prednost daju upravama koje nadziru velike površine pod zaštitom i koje su usmjerene na strogu zaštitu (koje štite vrlo vrijedne prirodne osobitosti nekog područja). U tom se smislu njihova uloga može iskazati kroz povećanje udjela u financiranju programa onih uprava koje su pod državnim nadzorom.

5.1.4.4. Načini organizacije upravljanja područjem

U razvoju koncepta za upravljanje budućih nacionalnih parkova područja pošlo se međunarodnih standarda definiranih prema matrici ciljeva upravljanja IUCN-a (tablica 5.1.4.4.). Iz matrice je jasno da zaštita biološkoga bogatstva i raznolikosti, iako iznimno važna funkcija nekog zaštićenog područja, nikako nije i njegova jedina svrha.

Kategorija zaštićenog područja Ciljevi upravljanja

Ia Ib II III IV V VI

Znanstveno istraživanje 1 3 2 2 2 2 3

Zaštita divljine 2 1 2 3 3 - 2

Očuvanje biološke raznovrsnosti gena i vrsta 1 2 1 1 1 2 1

Održavanje usluga okoliša 2 1 1 - 1 2 1 Zaštita posebnih prirodnih i kulturnih vrijednosti i karakteristika

- - 2 1 3 1 3

Turizam i rekreacija - 2 1 1 3 1 3

Edukacija - - 2 2 2 2 3

Održivo korištenje resursa iz prirodnih ekosustava - 3 3 - 2 2 1

Održavanje kulturnih i tradicijskih značajki - - - - - 1 2

LEGENDA: 1 - primarni cilj; 2 - sekundarni cilj; 3 - potencijalno primjenljiv cilj; – neprimjenljiv cilj

Tablica 5.1.4.4. Matrica upravljačkih ciljeva u zaštićenim područjima prema IUCN-u

Participativni model upravljanja nacionalnim parkovima. U suvremenom konceptu upravljanja zaštićenim područjima zadaća je njihovih uprava razvijati sve oblike komunikacije i partnerstva s najširom mrežom aktera - interesnih stranaka u planiranju i upravljanju zaštićenim područjem. U procesu planiranja i izvedbe zaštite nailazi se na niz različitih partnera. Najvažnija od njih su:

o nadležna državna tijela

o državne stručne institucije i organizacije

o lokalne zajednice



o korisnici i upravitelji pojedinih prirodnih resursa u području

o vlasnici zemljišta i objekata

o nevladine organizacije

o druge zainteresirane strane

o javnost

Ilustracija 5.1.4.5. Pregled glavnih aktera u upravljanju nacionalnim parkovima

Partnerstvo lokalnih zajednica u upravljanju. Lokalne zajednice dokazano su u praksi upravljanja zaštićenim područjem glavni partneri uprave parka. Posebno je važno za lokalne zajednice osmisliti i provesti aktivnosti koje će podići njihovu svijest o vrijednostima biološke i krajobrazne raznolikosti novih nacionalnih parkova. Ove aktivnosti moraju biti usmjerene i prilagođene različitim društvenim i dobnim skupinama stanovništva: lokalna uprava, nevladine organizacije, poslovni sektor, djeca predškolske i školske dobi, mladi, poljoprivrednici, žene i drugi.

Radi doprinosa upravljanju, parkovne uprave moraju razvijati sposobnost članova lokalne zajednice za timski rad na izgradnji identiteta ruralnoga područja i naselja. Posebno predstavnike lokalnih vlasti treba aktivno uključiti u programe očuvanja i unapređivanja biološke i krajobrazne raznolikosti kako bi mjere njihove zaštite ugradili u razvojne programe i strateške dokumente naselja.

S druge strane, obveza je parkovnih uprava stalno povećavati znanja i sposobnosti parkovnoga osoblja radi potpore lokalnim zajednicama. Takva se pomoć ogleda u:

o organizaciji obrazovnih tečaja, predavanja, radionica i okruglih stolova,

o organiziranju sajmova, smotri, izložbi i pripremi promidžbenih materijala,

o pripremi projekata za financiranje iz domaćih i inozemnih fondova,

o izdavaštvu (knjige, brošure, časopisi, video) i medijskim kampanjama.

Kao dugoročni učinak ovakve suradnje i pomaganja, može se očekivati osvješćivanje stanovnika, no svakako se i u kratkoročnom razdoblju mogu očekivati izvjesni rezultati, npr. shvaćanje stanovništva o tome da je važno sačuvati prirodni okoliš i brižno planirati korištenje prirodnih resursa.

Javna ustanova za upravljanje

nacionalnim parkom

Općine

Upravno vijeće

Stručno vijeće

Vlasnici zemljišta

Stanovnici i korisnici Poduzetnici

Udruge

Federacija BiH, FMOIT

Kantoni/Županije



Partnerstvo s javnim službama i ekološkim organizacijama. Uprava NP biti će u obavljanju svoje djelatnosti upućena na usku suradnju s dionicima, ali i drugim zainteresiranim stranama, a posebno s javnim službama (npr. inspekcije u poljoprivredi, vodoprivredi, šumarstvu, ribarstvu i lovstvu, zaštiti okoliša, komunalnim poslovima i dr.), lokalnim, regionalnim ili nacionalnim ekološkim organizacijama. Suradnja se treba temeljiti na partnerskom dogovoru koji određuje ulogu i odgovornosti svakoga uključenog partnera.

5.1.4.6 Utjecaj načina organizacije uprave

Organizacija uprave ovisno o prostoru koji je potrebno nadzirati značajan je element kod vrednovanja mogućih varijanata. Polazeći od slijedeće općenite strukture uprave (slika 5.1.4.6) Izvjesno je kako se s jedinstvenom upravom smanjuje broj administrativnog osoblja, što međutim ne znači i smanjenje nadzorničke službe i stručnog osoblja, prije svega zbog veličine područja.

Slika 5.1.4.6. Okvirna struktura ustanove za upravljanje (shema-prijedlog)

S druge strane, veličina uprave za jedinstveno zaštićeno područje može povećati troškove sjedišta uprave i materijalne troškove administrativnog osoblja.

5.1.5 Prikaz mogućih zona zaštite

5.1.5.1 Opis zona zaštite

Sukladno prethodnom prikazu postupka određivanja zona zaštite, predlažu se na području razmatranja slijedeće zone zaštite (vidjeti prilog 9), uz napomenu kako su te zone granice uglavnom određene prema topografskim podlogama, uvjetima zaštite prirodnih vrijednosti i dostupnim opisima (lit. (7), (10) i (11)), te će ih u idućim koracima zaštite trebati detaljno snimiti i detaljno odrediti:



Vran – Lip – Štitar – Čabulja (oznaka /1/, kategorija zaštite VI (IUCN)). Zapadni i južni rubni dio zaštićenog područja, obuhvaća zapadno Vran planine, sjeverni dio Lip planine i Štitar planine, te južni podgorje Čabulje. Krško područje različitih klimatskih, morfoloških, geoloških i florističkih obilježja, značajno kao vanjsko, prijelazno područje kojim se smanjuju utjecaji na temeljne vrijednosti zaštićenog prostora. Dobar dio sjeverozapadnih i zapadnih obronaka Vrana obrastao je gospodarski značajnim bukovim šumama u nižim dijelovima i jelovim u višim dijelovima. Dio područja vezan uz Štitar također je obrastao gospodarski značajnom šumskom vegetacijom. Ostali dijelovi ovog područja nemaju značajnijeg šumskog obraštaja. Vrijedno stanište divljači i ptica. Potrebno je sanirati narušene dijelove krajobraza (iskopi građevnog materijala, nasipi uz prometnice), urediti/uklopiti u krajobraz postojeće izdvojene objekte, obnoviti objekte kulturne baštine. Pristupne staze i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala. Ulazna područja (ulaz Grlo prema Tomislavgradu i ulaz Debelo brdo prema Posušju) opremiti s recepcijom, informativnim centrom, parkiralištem i manjim ugostiteljskim objektom.

Istočni Vran (oznaka /2/, kategorija zaštite V (IUCN)). Zona pašnjaka koji sežu do ispod vrha Vran planine. Ima krajobraznu vrijednost, posebno duž poteza Dugog polja s kojim čini krajobraznu cjelinu. Vrijedno stanište livadskog i ljekovitog bilja. Potrebno je sanirati narušene dijelove krajobraza (iskopi građevnog materijala, nasipi uz prometnice), urediti/uklopiti u krajobraz postojeće izdvojene objekte. Pristupne staze i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Posebni šumski rezervat „Južni Vran“ (Modruša) (oznaka /3/, kategorija zaštite Ib ili IV (IUCN)). Rezervat bukove šume na nadmorskoj visini oko 1600 m n.m. koji se mora nadzirati i čuvati, dopuštaju se znanstvena istraživanja. Posebno važno područje Modruškog gvozda, koje treba posebno štititi (zaštita od bujica). Kroz rezervat prolaze planinarski putovi za Mali Vran i Mijatovu pećinu. Vrijedno stanište divljači. Treba priječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, postojeće objekte obnoviti isključivo za potrebe uprave, istraživanja, te kontroliranog boravka posjetitelja. Posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke, edukativne i posjetiteljske/planinarske, uz najavu i pratnju vodiča. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Uvjetno se dopuštaju manja odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Police-Svinjača (oznaka /4/, kategorija zaštite V ili VI (IUCN)). Područje je koristilo lokalno stanovništvo za svoje potrebe (pašnjaci, ratarske kulture pogodne za uzgoj u planinskim uvjetima), pa ga se u tom smislu treba čuvati kao autentični dio antropogenog krajobraza nastalog kroz stoljeća. Posebno je značajan arheološki lokalitet Sesaruša- Zelena kosa, kojeg treba ograditi i označiti. Sanacija/obnova objekata od kulturno-povijesnog značaja, sanacija iskopa materijala i nasipa uz prometnice. Spriječiti gradnju i druge zahvate izvan granica podzone turističke izgradnje „Jelova draga-Police“, za koju treba izraditi detaljni plan uređenja. U toj podzoni dopušta se i veći objekt hotelskog tipa namijenjen odmoru i lječilišnom turizmu. Pristupne prometnice, ceste i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Blidinje jezero (oznaka /5/, kategorija zaštite III (IUCN)). Gorsko jezero na Dugom polju, na nadmorskoj visini 1184 m, nastalo u krškoj depresiji antropogenim djelovanjem u prošlosti (zatrpavanje ponora), promjenjive dubine (najveća dubina 4,5 m) i površine (2,5 do 6 km2), ovisno o količinama palih oborina i godišnjem dobu. Krajobrazna i hidrografska osobitost cijelog područja i ornitološki značaj za širu regiju. Regulirati stanje ihtiofaune. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, posjete ograničiti isključivo prema procjeni kapaciteta staza i pratećih sadržaja, odnosno prema režimu posjećivanja. Pristupne staze i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se ugostiteljski objekt s iznajmljivanjem športske opreme, odmorišta, posjetiteljske točke i vidikovci na prikladnim lokacijama, manji pristan za čamce, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.



Grob Dive Grabovice (oznaka /6/, kategorija zaštite III (IUCN)). Vrijedan kulturno-vjerski lokalitet od posebnog značaja za lokalno stanovništvo. Prostor oko groba hortikulturno urediti, izgraditi pristupnu prometnicu i parkiralište, informativni i ugostiteljski objekt ukupne površine do 200 m2, uz obvezu očuvanja cjelovitog doživljaja prostora. Spriječiti bilo kakvu drugu gradnju i druge zahvate, posjete ograničiti isključivo prema procjeni kapaciteta staza i pratećih sadržaja, odnosno prema režimu posjećivanja. Pristupne staze i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama.

Posebni šumski rezervat „Sjeverni Vran“ (Mala Kedžara) (oznaka /7/, kategorija zaštite Ib ili IV (IUCN)). Prostorno vrijedna ekološka i krajobrazna cjelina šuma jele i smreke koja se pruža od sjevernog podnožja Vrana sve do visine 1600 m n.m. Treba priječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Vrijedno stanište divljači. Treba spriječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, postojeće objekte obnoviti isključivo za potrebe uprave, istraživanja, te kontroliranog boravka posjetitelja. Posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke, edukativne i posjetiteljske/planinarske, uz najavu i pratnju vodiča. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Uvjetno se dopuštaju manja odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu prirodnih lokalnih materijala.

Posebni botaničko-zoološki rezervat Masna Luka-Bare (oznaka /8/, kategorija zaštite III (IUCN)). Geološko-hidrološki, botanički i zoološki osobito vrijedan prostor, koji u cijelosti treba očuvati i znanstveno istražiti. Posebno vrijedno stanište endemične biljne vrste bjelokorog bora munjike. Vrijedno stanište životinjskih vrsta. Zabraniti lov. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke i edukativne, koji isključuju zadržavanja. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Uvjetno se dopuštaju manja odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala. Rubno područje Masna Luka- Donje i Gornje Badnje sa sekundarnom izgradnjom prometno riješiti, sanirati i urediti sukladno posebnom detaljnom planu sanacije, odnosno detaljnom planu uređenja.

Posebni šumski rezervat Masna Luka-Boričevac (oznaka /9/, kategorija zaštite Ib (IUCN)). Područje obuhvaća prostor sjeverno pod Čurića kukom, spušta se i obuhvaća Boričevac, područje Šestver pod Crvenim kukom i dolazi do granice s botaničko-zoološkog rezervata Masna luka-Bare, te područje zapadnih padina Jabuke i Lisca iznad Bara. Stanište je bijelokorog bora-munike, a posebno je vrijedna i livada Boričevac, koju treba čuvati od zarastanja. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke i edukativne, koji isključuju zadržavanja. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Uvjetno se dopuštaju manja odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Posebni šumski rezervat Jelinak (oznaka (10), kategorija zaštite Ia (IUCN)). Prostorna cjelina ekološkog i krajobraznog značaja, zbog visinskog položaja osobito vrijedne šumske vegetacije munike, kleka, jele i smrče na obroncima Jelinaka iznad samog jezera, te rakite na području Ivan Dolca. Naglašena vrijednost staništa i potreba očuvanja svih oblika šumskih staništa. Vrijedno stanište divljači. Spriječiti lov, bilo kakvu gradnju i druge zahvate, posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke, te rubno i edukativne, koji isključuju zadržavanja. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja. Uvjetno se dopuštaju manja odmorišta na prikladnim rubnim lokacijama, duž planinarske staze prema Pločnom.

Velika Čvrsnica – Čabulja (oznaka /11/, kategorija zaštite Ib, II ili IV (IUCN)). Vršno područje/greben Velike Čvrsnice s visoravni Čvrsnica sjeverno i dijelom Plase sjeveroistočno, te vršno područje/greben Čabulje, sličnih geoloških osobitosti. Greben Čvrsnice je izrazito najviši greben i svojevrsno središte Dinarida. Naglašena geomorfološka vrijednost, zbog veličine, izoliranosti i očuvanosti prirodnih staništa ovo područje ima temeljnu vrijednost za cijelo područje zaštite na desnoj strani Neretve. Prema visinskoj podjeli i prema izloženosti raznoliko je stanište planinskog bilja i šumske vegetacije, značajnog broja endemičnih vrsta, te ljekovitog bilja. Vrijedno stanište divljači (divokoze, medvjedi, srne, veliki tetrjeb). Treba priječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, postojeće objekte obnoviti isključivo za potrebe uprave, istraživanja, te kontroliranog



boravka posjetitelja. Posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke, edukativne i posjetiteljske/ planinarske, uz najavu i pratnju vodiča. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se manja odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Mala Čvrsnica (oznaka /12/, kategorija zaštite Ib ili IV (IUCN)). Visinsko područje istočno od Velike Čvrsnice između kanjona Drežanke, Neretve i Dive Grabovice, prosječno 200 do 300 m niže od Velike Čvrsnice. Od Velike Čvrsnice odjeljeno grebenom Pesti brda i Malog i Drežničkog Jelinjaka, a otvoreno je prema zapadu na visoravan Velike Čvrsnice i Razvale. Ovisno o morfologiji i izloženosti ovo je područje ekološki i krajobrazno vrijednih šumskih staništa (bukva, jela, munika, klek) i livada. Vrijedno stanište divljači. Treba spriječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, postojeće objekte obnoviti isključivo za potrebe uprave, istraživanja, te kontroliranog boravka posjetitelja. Posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke, edukativne i posjetiteljske/planinarske, uz najavu i pratnju vodiča. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te informativnim tablama. Dopuštena odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Pašnjaci i poljoprivredni krajobraz Dugo polje (oznaka /13/, kategorija zaštite VI (IUCN)). Cijeli potez Dugog polja područje je koje je koristilo lokalno stanovništvo za svoje potrebe (pašnjaci, ratarske kulture pogodne za uzgoj u planinskim uvjetima), pa ga se u tom smislu treba čuvati kao autentični dio antropogenog krajobraza nastalog kroz stoljeća. Vrijedno stanište ptica. Potrebno je sanirati narušene dijelove krajobraza (iskopi građevnog materijala, nasipi uz prometnice), urediti/uklopiti u krajobraz postojeće izdvojene objekte uslužnih djelatnosti i sekundarnog stanovanja i pristupne prometnice, obnoviti objekte kulturne baštine, sanirati vrijedan hidrografsko-hidrološki sustav u polju Brčanj, uključujući i obnovu etno baštine. Rubno područje Risovac sa sekundarnom izgradnjom prometno riješiti, sanirati, komunalno opremiti i urediti sukladno posebnom detaljnom planu sanacije, odnosno detaljnom planu uređenja. Pristupne staze i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala. Ulazna područja (Sovićka vrata prema Jablanici i Rudopolje prema Rami) opremiti s recepcijom, informativnim centrom, parkiralištem i manjim ugostiteljskim objektom. Planove vođenja prometnih i elektroenergetskih koridora uskladiti s uvjetima očuvanja krajobraznih vrijednosti ukupnog prostora.

Veliki Kuk-Zakamenje (oznaka /14/, kategorija zaštite Ia ili Ib (IUCN)). Najzapadniji dio kanjona Dive Grabovice od potoka Radave uzvodno preko Zakamenja prema izvoru rječice Dive Grabovice i prema Velikom Kuku nedirnuto je područje divljine, teško pristupačno i s očuvanim prirodnim staništima. Spriječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke i edukativne, koji isključuju zadržavanja. Uvjetno dopustiti neke strogo kontrolirane tradicionalne aktivnosti lokalnom stanovništvu. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Uvjetno se dopuštaju manja odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu prirodnih materijala.

Posebni geomorfološki rezervat Diva Grabovica (oznaka /15/, kategorija zaštite II (IUCN)). Kanjon rječice Dive Grabovice posebne geomorfološke i krajobrazne vrijednosti, između Plase na sjeveru, Velike Čvrsnice na zapadu i Male Čvrsnice na jugu, otvoren prema kanjonu Neretve. Dužina toka je oko 6200 m, dubina kanjona je 1200 do 1500 m. Osim geomorfološki izražene su i hidrografske osobitosti. Posebna su osobitost Hajdučka vrata prema Plasi. Stanište je u nižim dijelovima crnog graba, ljeska, kaline, gloga i hrasta, a u višim crnog bora, i munike. Vrijedno stanište divokoza. Spriječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Uvjetno dopustiti neke strogo kontrolirane tradicionalne aktivnosti lokalnom stanovništvu. Ne postoji organizirani oblik pristupa području, staze i pristupi su neuređeni. Potrebno izraditi detaljni plan uređenja zone, kojim bi se spriječila bilo kakva nova gradnja i zahvati koji nisu u funkciji posjeta, znanstveno-istraživačke i edukativne djelatnosti, te kojim bi se uvjetno dopustili neki oblici ekstremnih sportova. Pristupne staze i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala. Ulazno područje opremiti s



recepcijom, informativnim centrom, parkiralištem i manjim ugostiteljskim objektom, prometno riješiti priključak na magistralnu prometnicu, sanirati ulaz u kanjon sukladno posebnom detaljnom planu sanacije.

Kanjon Drežnice (oznaka /16/, kategorija zaštite Ib (IUCN)). Kanjon dubine preko 1200 m, dužine 18 km, usječen u čistim krednim vapnencima, velike geomorfološke i krajoobrazne vrijednosti. Izdvajaju se stijene visine 1000 (Velike stijene) do čak 1300 m (Strmoglavica). Veleslap Petralj na južnoj pritoci Drežanke, potoku Pisci visine je 750 m i među najvišima je na svijetu. Neistraženo vrijedno stanište crnog bora s tisom. Vrijedno stanište divljači. Spriječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Uvjetno dopustiti neke strogo kontrolirane tradicionalne aktivnosti lokalnom stanovništvu. Spriječiti bilo kakvu gradnja i zahvate koji nisu u funkciji znanstveno-istraživačke i edukativne djelatnosti. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja. Dopuštaju se manja odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Dolina Drežanke (oznaka /17/, kategorija zaštite VI (IUCN)). Dolina Drežanke, odnosno dno kanjona Drežnice naseljena je i u cijelosti obrađena dolina, koja je na poseban način u kontrastu s cijelim kanjonom, te je u tom smislu poželjno očuvati njene osobitosti, sukladno tradicionalnom korištenju tog prostora. Potrebno je sanirati narušene dijelove krajobraza (iskopi građevnog materijala, nasipi uz prometnice), urediti/uklopiti u krajobraz postojeće izdvojene objekte i pristupne prometnice, obnoviti objekte kulturne baštine, uključujući i obnovu etno baštine. Urbanizirana područja prometno riješiti, sanirati, komunalno opremiti i urediti sukladno posebnom detaljnom planu sanacije, odnosno detaljnom planu uređenja. Pristupne staze i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala. Ulazno područje opremiti s recepcijom, informativnim centrom, parkiralištem i manjim ugostiteljskim objektom s iznajmljivanjem športske opreme.

Bogodol (oznaka /18/, kategorija zaštite Ib ili IV ili V (IUCN)). Južno podgorje Čabulje koje se postupno spušta s vršnog dijela na oko 1400 m n.m. do područja Bogodola na oko 800 m n.m.. Vrijedno stanište divljači. Treba priječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, postojeće objekte obnoviti za potrebe uprave, istraživanja, kontroliranog boravka posjetitelja, te za obavljanje tradicionalnih djelatnosti lokalnog stanovništva. Uvjetno dopustiti i pomagati razvoj tradicionalnih djelatnosti koje ne ugrožavaju prirodne vrijednosti prostora, te pomagati uključivanje stanovništva u turističku ponudu. Posjete ograničiti na znanstveno-istraživačke, edukativne i posjetiteljske/ planinarske. Pristupne staze i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se manja odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Raška Gora (oznaka /19/, kategorija zaštite V ili VI (IUCN)). Dio visoravni koja je omeđena kanjonima Drežnice i Neretve i podgorjem Čabulje na prosječnoj nadmorskoj visini oko 600 m, koja se postupno spušta prema dolini Neretve na jugoistoku. Područje je rijetko naseljeno. Spriječiti gradnju i druge zahvate koji narušavaju krajobrazne vrijednosti prostora. Dopustiti i pomagati razvoj tradicionalnih djelatnosti, te uključivanje stanovništva u turističku ponudu. Pristupne prometnice, ceste i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Bečaruša (oznaka /20/, kategorija zaštite VI (IUCN)). Manja visoravan na desnoj strani kanjona Neretve, južno od ušća Drežanke u Neretvu, uz sjeveroistočni rub Raške gore, od koje je odijeljena padinama Osoje. Prosječne je nadmorske visine oko 500 m. Područje je naseljeno. Spriječiti gradnju i druge zahvate koji narušavaju krajobrazne vrijednosti prostora. Dopustiti i pomagati razvoj tradicionalnih djelatnosti, te uključivanje stanovništva u turističku ponudu. Pristupne prometnice, ceste i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Muarnica (oznaka /21/, kategorija zaštite V ili VI (IUCN)). Planinski greben s velikim brojem vrhova preko 1800 m n.m. Na sjeveru se pruža duž kanjona Doljanke, na jugu se nastavlja na Veliku Čvrsnicu, istočno graniči s Plasom, a na zapadu se spušta prema Dugom polju. Prema Dugom polju obrasla crnogoricom, prema Doljanki bukovom šumom, na podruju Gvozda jelom, a u višim predjelima klekom. Spriječiti gradnju i druge zahvate koji narušavaju krajobrazne vrijednosti prostora. Pristupne prometnice, ceste i staze kroz



područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Posebni šumski rezervat Muarnica (Vitlenica) (oznaka /22/, kategorija zaštite Ib ili IV (IUCN)). Ovo je vrijedna ekološka i krajobrazna cjelina sa šumom bukve, jele, smreke i munike. Vrijedno stanište divljači. Treba spriječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, postojeće objekte obnoviti isključivo za potrebe uprave, istraživanja, te kontroliranog boravka posjetitelja. Posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke, edukativne i posjetiteljske/ planinarske, uz najavu i pratnju vodiča. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Uvjetno se dopuštaju manja odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Plato iznad Bijele (oznaka /23/, kategorija zaštite V ili VI (IUCN)). Visoravan između kanjona Neretve i kanjona Bijele, većim dijelom prosječne nadmorske visine 1100 m, u padu od sjevera prema jugu, gdje se spušta do 450 m n.m. Spriječiti gradnju i druge zahvate koji narušavaju krajobrazne vrijednosti prostora. Dopustiti i pomagati razvoj tradicionalnih djelatnosti, te uključivanje stanovništva u turističku ponudu. Pristupne prometnice, ceste i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Plato iznad Prigrađana (oznaka /24/, kategorija zaštite V ili VI (IUCN)). Južno podgorje Prenja koje se duž kanjona Bucovca (pritoka Bijele) sa sjeverne strane i kanjona Neretve sa zapadne strane postupno spušta u dolinu Neretve kod Potoka (Bijelo polje). Središnji dio na prosječnoj visini 500 do 600 m n.m. je naseljen i pristupačan. Dopustiti i pomagati razvoj tradicionalnih djelatnosti, te uključivanje stanovništva u turističku ponudu. Spriječiti gradnju i druge zahvate koji narušavaju krajobrazne vrijednosti prostora. Pristupne prometnice, ceste i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Plato iznad Podgorana (oznaka /25/, kategorija zaštite V ili VI (IUCN)). Južno podgorje Prenja koje se između Klenove drage i Velike drage strmo od platoa na oko 1200 m n.m. spušta u dolinu Neretve kod Potoka (Bijelo polje). Područje je rijetko naseljeno. Spriječiti gradnju i druge zahvate koji narušavaju krajobrazne vrijednosti prostora. Dopustiti i pomagati razvoj tradicionalnih djelatnosti, te uključivanje stanovništva u turističku ponudu. Pristupne prometnice, ceste i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Prenj (oznaka /26/, kategorija zaštite Ib (IUCN)). Vršno područje/greben Prenja. Greben Prenja je drugi po veličini greben Dinarida. Naglašena geomorfološka i ekološka vrijednost, zbog veličine, izoliranosti i očuvanosti prirodnih staništa ovo područje ima temeljnu vrijednost za cijelo područje zaštite na lijevoj strani Neretve. Prema visinskoj podjeli i prema izloženosti raznoliko je stanište planinskog bilja i šumske vegetacije, značajnog broja endemičnih vrsta, te ljekovitog bilja. Vrijedno stanište divljači. Treba priječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, postojeće objekte obnoviti isključivo za potrebe uprave, istraživanja, te kontroliranog boravka posjetitelja. Posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke, edukativne i posjetiteljske/ planinarske, uz najavu i pratnju vodiča. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se manja odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Sjeverni Prenj (oznaka /27/, kategorija zaštite Ib ili IV ili V (IUCN)). Visinsko područje sjeverno i sjeverozapadno od glavnog masiva, geomorfološki vrlo raznoliko, s padinama, manjim vrhovima i grebenima, ispresjecano kanjonima lijevih pritoka Neretve. Od Prenja odjeljeno grebenima, a otvoreno je prema sjeverozapadu. Ovisno o morfologiji i izloženosti ovo je područje ekološki i krajobrazno vrijednih šumskih staništa (bukva, jela, munika) i livada. Vrijedno stanište divljači. Treba spriječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, postojeće objekte obnoviti isključivo za potrebe uprave, istraživanja, te kontroliranog boravka posjetitelja.



Posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke, edukativne i posjetiteljske/planinarske, uz najavu i pratnju vodiča. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te informativnim tablama. Dopuštena odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Sjeverno podgorje Prenja (oznaka /28/, kategorija zaštite V (IUCN)). Podgorje Prenja iznad Jablaničkog jezera i Konjica, presječeno s dvije doline rječice Idbar i Bijele (kod Konjica). Podgorje je u padu prema Jablaničkom jezeru od nadmorskih visina oko 1200 m do 700 m. Stanište je šumskih i livadskih vrsta. Područje je naseljeno i pod sve većim antropogenim pritiscima. Ima krajobraznu vrijednost. Potrebno je sanirati narušene dijelove krajobraza (iskopi, iskrčene šume i erodirane površine), urediti/uklopiti u krajobraz postojeće antropogene sadržaje. Pristupne ceste i staze i ceste i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Borci (oznaka /29/, kategorija zaštite II (IUCN)). Područje između sjeveroistočnog i istočnog dijela podgorja Prenja, uključujući i Boračku dragu, i kanjona Neretve od Konjica uzvodno do Glavatičeva. Vrijedno geomorfološko, ekološko, hidrografsko i krajobrazno područje, te područje s povijesnim znamenitostima. Vrijedno stanište šumske i livadske vegetacije i divljači. Spriječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Uvjetno dopustiti neke strogo kontrolirane tradicionalne aktivnosti lokalnom stanovništvu. Ne postoji organizirani oblik pristupa području, ceste i staze su neuređeni. Potrebno izraditi detaljni plan uređenja zone, kojim bi se spriječila bilo kakva nova gradnja i zahvati koji nisu u funkciji posjeta, znanstveno-istraživačke i edukativne djelatnosti, te kojim bi se dopustili i regulirali neki oblici rekreacije. Pristupne ceste i staze i ceste i staze kroz područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala. Ulazno područje na Borcima (prema Konjicu) opremiti s recepcijom, informativnim centrom, parkiralištem i manjim ugostiteljskim objektom, urediti naselje sukladno posebnom detaljnom planu sanacije.

Crna Gora (oznaka /30/, kategorija zaštite I ili IV (IUCN)). Sjeverni kraj Crne gore između Boračke drage na zapadu i Boračkog jezera na jugu, koji prelazi u jugoistočni dio podgorja Prenja te preko Velike poljane i Hanske poljane ide do Ruišta. Od Hanskog polja na istoku do krajnjeg sjevernog ruba iznad Boračke drage postupno se penje od 850 m n.m. do oko 1500 m n.m. Ovisno o morfologiji i izloženosti ovo je područje ekološki i krajobrazno vrijednih šumskih staništa i livada. Vrijedno stanište divljači. Treba spriječiti krivolov, a kontrolu populacije staviti pod nadzor uprave zaštićenog područja. Spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, postojeće objekte obnoviti isključivo za potrebe uprave, istraživanja, te kontroliranog boravka posjetitelja. Posjete ograničiti isključivo na znanstveno-istraživačke, edukativne i posjetiteljske/planinarske, uz najavu i pratnju vodiča. Pristupne staze i staze kroz područje minimalno urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se manja odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Ruište (oznaka /31/, kategorija zaštite V ili VI (IUCN) ili izvan zaštite). Prostor krajobrazne, geomorfološke i biološke vrijednosti. Te su vrijednosti narušene ili izmijenjene uglavnom nereguliranom izgradnjom većeg broja objekata sekundarnog stanovanja prometne infrastrukture i drugim nereguliranim aktivnostima. Potrebno sanirati utjecaj tih aktivnosti, prometne infrastrukture i urbanizacije, te odrediti uvjete za očuvanje krajobraza u slučajevima novih zahvata i građevina kroz poseban plan sanacije. Potrebno istražiti uvjete i načine očuvanja staništa pojedinih vrsta flore i faune. Uz prometnice dopušteno uređenje postojećih i izgradnja novih odmorišta s vidikovcima i informativnim tablama.

Boračko jezero (oznaka /32/, kategorija zaštite III (IUCN)). Prirodno planinsko jezero dužine oko 760 m i širine oko 400 m, dubine do 14 m, na nadmorskoj visini 397 m, iz kojeg izvire potok Šištica, koji se uljeva u Neretvu. Krajobrazna i hidrografska osobitost cijelog područja i ornitološki značaj za širu regiju. Regulirati stanje ihtiofaune. Unutar jezera i na samim obalama spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, a postojeće urediti u skladu s uvjetima zaštite jezera. Pristupe ograničiti isključivo prema procjeni kapaciteta kupališta i pratećih sadržaja, odnosno prema utvrđenom režimu posjećivanja. Pristupne prometnice, staze i staze i prometnice oko jezera urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Na samoj obali ne dopuštaju se objekti sekundarnog stanovanja, kao niti ugostiteljski objekti, a postojeće treba urediti sukladno posebnom programu sanacije. Strogo se zabranjuje bilo kakvo ispuštanje otpadnih voda u jezero, kao i odlaganje otpada na obalama. Dopuštaju se uz obalu



iznimno manja odmorišta, posjetiteljske točke i vidikovci na prikladnim lokacijama, manji pristani za čamce, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Vodopad Šištica (oznaka /33/, kategorija zaštite III (IUCN)). Lokalitet posebne geomorfološke i hidrografsko-hidrološke vrijednosti. Na lokaciji treba spriječiti bilo kakvu gradnju i druge zahvate, osim pristupnih staza, odmorišta i vidikovca, a posjete ograničiti isključivo prema procjeni kapaciteta staze i pratećih sadržaja, odnosno prema režimu posjećivanja. Pristupnu stazu urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta, posjetiteljske točke i vidikovac na prikladnim lokacijama, uz primjenu isključivo prirodnih lokalnih materijala.

Doljanka – Jablanica – Neretva - Konjic (oznaka /34/, kategorija zaštite VI (IUCN) ili izvan zaštite). Područje obuhvaća kanjon Doljanke, dubine preko 1000 m, dužine 16 km, zatim kanjon Neretve od Jablanice do Donje Jablanice i ušća Glogošnice, dolina Glogošnice s dolinama pritoka, te lijeva obala akumulacije Jablanica do Konjica, uključujući i zaobalje s dolinom Idbara i Bijele (iznad Konjica). Cijelo područje gusto je naseljeno, koristi ga lokalno stanovništvo za svoje potrebe (urbani razvoj, šumarstvo, poljoprivreda, energetika, promet, rudarstvo), ali neke dijelove treba čuvati kao autentični dio antropogenog krajobraza. Potrebno je sanirati narušene dijelove krajobraza (iskopi građevnog materijala, odlagališta otpada i ispusti nepročišćenih otpadnih voda), urediti/uklopiti u krajobraz postojeće objekte uslužnih djelatnosti, stanovanja, prometa i gospodarstva, obnoviti objekte kulturne i etno baštine, sanirati vrijedne hidrografsko-hidrološke sustave. Urbanizirana područja prometno riješiti, sanirati, komunalno opremiti i urediti sukladno detaljnim planovima sanacije, odnosno detaljnim planovima uređenja naselja. Pristupne prometnice i prometnice kroz zaštićeno područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Dopuštaju se odmorišta i vidikovci na prikladnim lokacijama. Planove vođenja prometnih i elektroenergetskih koridora uskladiti s uvjetima očuvanja krajobraznih vrijednosti ukupnog prostora.

Dolina Neretve - Potoci (oznaka /35/, kategorija zaštite VI (IUCN) ili izvan zaštite). Najsjeverniji dio Bijelog polja, najsjevernije doline Neretve, uzvodno od Potoka, omeđeno Neretvom na zapadu, podgorjem Prenja na sjeveru i podgorjem Velikog Rujišta, u blagom padu od Rujišta prema Neretvi, prosječne nadmorske visine oko 100 m. Cijelo područje koristi lokalno stanovništvo za svoje potrebe (urbani razvoj, poljoprivreda, energetika, promet), ali neke dijelove treba čuvati kao autentični dio antropogenog krajobraza. Potrebno je sanirati narušene dijelove krajobraza (iskopi građevnog materijala, odlagališta otpada i ispusti nepročišćenih otpadnih voda), urediti/uklopiti u krajobraz postojeće objekte uslužnih djelatnosti, stanovanja, prometa i gospodarstva, obnoviti objekte kulturne i etno baštine, sanirati vrijedne hidrografsko-hidrološke sustave. Urbanizirana područja prometno riješiti, sanirati, komunalno opremiti i urediti sukladno detaljnim planovima sanacije, odnosno detaljnim planovima uređenja naselja. Pristupne prometnice i prometnice kroz zaštićeno područje urediti, obilježiti, opremiti znakovima zabrane i upozorenja, te opremiti informativnim tablama. Planove vođenja prometnih i elektroenergetskih koridora uskladiti s uvjetima očuvanja krajobraznih vrijednosti ukupnog prostora.

Kanjon Neretve s južnim dijelom kanjona Doljanke (oznaka /36/, kategorija zaštite V ili VI (IUCN)) Prostor velike krajobrazne, geomorfološke, hidrografske/hidrološke i biološke vrijednosti. Istovremeno u nedavnoj prošlosti te su vrijednosti narušene ili izmijenjene izgradnjom prometne i energetske infrastrukture, urbanizacijom i drugim, uglavnom nereguliranim gospodarskim aktivnostima. Potrebno regulirati gospodarske aktivnosti, sanirati utjecaj tih aktivnosti, prometne infrastrukture i urbanizacije, te odrediti uvjete za očuvanje krajobraza u slučajevima novih zahvata i građevina kroz poseban plan sanacije. Potrebno istražiti uvjete i načine povezivanja staništa pojedinih vrsta flore i faune na obje strane kanjona. Uz prometnice dopušteno uređenje postojećih i izgradnja novih odmorišta s vidikovcima i informativnim tablama.

5.1.5.2 Zbirni prikaz osnovnih značajki zona zaštite

Tablice s karakterističnim sadržajem po zonama i mogućim razinama zaštite date su u Dodatku 3 ove studije:

o Tablica s prikazom površina koje zauzimaju zone zaštite i pripadnosti zona po upravnim područjima (općine i gradovi)



o Tablica s prikazom namjene površina po zonama zaštite (šume, livade i pašnjaci, poljoprivredne površine, neplodno, vodene površine, urbanizirane površine)

o Tablica s prikazom specifičnih sadržaja po zonama zaštite (arheološki lokaliteti, etno baština, vjerski objekti, izvor, speleološki lokaliteti, lovačke i planinarske kuće…

Slika 5.1.5.1. Zone zaštite

5.2 Varijante granica i zona zaštite

5.2.1 Uvodno

Za dugoročno održivo rješenje zaštite potrebno je iznaći optimalne granice zaštite, koje ne ugrožavaju niti zaštitu prirodnih vrijednosti niti razvoj lokalnih zajednica.

Unutar područja obuhvata zaštite također je potrebno odrediti zone zaštite tako da se izbjegnu konflikti sa zatečenim interesima i omogući održivo korištenje cjeline tog prostora na korist lokalnom stanovništvu, kako bi ono imalo interes sudjelovati i u njegovoj „fizičkoj“ zaštiti.

Na kraju, za održivo rješenje važno je odrediti i optimalnu organizaciju sustava upravljanja.

5.2.2 Varijante prema obuhvatu zaštite i razinama zaštite

Prvi korak ka traženju ukupno održivog rješenja je određivanje obuhvata institucionalne zaštite. U tom smislu prioritetna je analizira mogućnost zadržavanja rubnih zona u sustavu zaštite. U ovom slučaju radi se o slijedećim rubnim zonama (prilog 9._):



o Ruište (oznaka /31/, kategorija zaštite V ili VI (IUCN) ili izvan zaštite)

o Doljanka – Jablanica – Neretva - Konjic (oznaka /34/, kategorija zaštite VI (IUCN) ili izvan zaštite)

o Dolina Neretve - Potoci (oznaka /35/, kategorija zaštite VI (IUCN) ili izvan zaštite)

U tim zonama uvođenjem institucionalne zaštite stvaraju se zanemarivo male koristi u odnosu na ukupne troškove zaštite, a prije svega u odnosu na troškove naknada izgubljenih vrijednosti sadašnjim korisnicima prostora i troškove izgubljenih prilika za razvoj. U tom se smislu posebno analiziraju za svaku od ovih rubnih zona veličine naknada sadašnjim korisnicima i veličine mogućih izgubljenih vrijednosti.

Za sve ostale zone unutar područja razmatranja za koje postoje različite opcije zaštite i upravljanja (Tablica 5.2.2.), sukladno tim opcijama odrediti će se razlike između troškova i razlike između prihoda ovisno o kategoriji upravljanja i zaštite.

Time će se dobiti pregled ukupnih troškova po zonama za cijelo područje, te će se optimalnim rješenjem smatrati ono koje ima ukupno najmanje troškove.

Napominje se kako će se prilikom vrednovanja i usporedbe varijanata razmatrati samo tri osnovne kombinacije kategorija zaštite po zonama:

o kombinacija varijanata s najstrožim mogućim kategorijama zaštite za sve zone,

o kombinacija varijanata s ublaženim razinama zaštite za sve zone,

o kombinacija varijanata s najnižom mogućom razinom zaštite za sve zone.

o dok će se varijante za neke od ostalih mogućih kombinacija ispitati po potrebi, nakon uvida u rezultate osnovnih varijanata.



Oznaka područja

Naziv područja Varijanata 1 Varijanta 2 Varijanta 3

1 Vran-Lip-Štitar-Čabulja VI VI VI

2 Istočni Vran V V V

3 Posebni šumski rezervat Južni Vran Ib IV IV

4 Police-Svinjača V VI VI

5 Blidinje jezero III III III

6 Grob Dive Grabovice III III III

7 Posebni šumski rezervat Sjeverni Vran Ib IV IV

8 Posebni botanič.-zoo. rezervat Masna luka-Bare III III III

9 Posebni šumski rezervat Masna luka-Boričevac Ib Ib Ib

10 Posebni šumski rezervat Jelinak Ia Ia Ia

11 Velika Čvrsnica-Čabulja Ib II IV

12 Mala Čvrsnica Ib IV IV

13 Dugo polje VI VI VI

14 Veliki Kuk-Zakamenje Ia Ib Ib

15 Posebni geomorfološki rezervat Diva Grabovica II II II

16 Kanjon Drežnica Ib Ib Ib

17 Dolina Drežanke VI VI VI

18 Bogodol Ib IV V

19 Raška Gora V VI VI

20 Bečaruša VI VI VI

21 Muarnica V VI VI

22 Posebni šumski rezervat Muarnica Ib IV IV

23 Visoravan iznad Bijele V VI VI

24 Visoravan iznad Prigrađana V VI VI

25 Visoravan iznad Podgorana V VI VI

26 Prenj Ib Ib Ib

27 Sjeverni Prenj Ib IV V

28 Sjeverno podgorje Prenja V V V

29 Borci II II II

30 Crna Gora Ib IV IV

31 Ruište V VI Izvan

32 Boračko jezero III III III

33 Vodopad Šištica III III III

34 Doljanka-Jablanica-Neretva-Konjic VI izvan Izvan

35 Dolina Neretve-Potoci VI izvan Izvan

36 Kanjon Neretve-kanjon Doljanke V VI VI Tablica 5.2.2. Pregled mogućih varijanata kategorija zaštite po zonama unutar područja razmatranja



5.2.3 Varijante prema načinu upravljanja područjem pod zaštitom

Pristup izboru načina upravljanja ukupnim područjem treba uzeti u obzir to da su područja Vrana, Čvrsnice i Čabulje fizički razdijeljena od područja Prenja, te također da su uz svako od ta dva područja vezani različiti interesi. To je bio i glavni razlog zbog kojeg je 2007. godine predloženo osnivanje dva odvojena zaštićena područja u kategoriji nacionalnih parkova: posebno NP Čvrsnica-Čabulja i posebno NP Prenj.

Međutim, kako se u okviru traženja najboljeg rješenja razmatraju i različiti pristupi organizaciji uprave na cijelom razmatranom području, potrebno je u obzir uzeti i druga moguća rješenja, koja se kreću u rasponu od uspostave jedinstvene uprave u nadležnosti države na cijelom području i to na razini stroge zaštite, do uspostave većeg broja uprava na pojedinim cjelinama ukupnog područja, koje bi bile dijelom u nadležnosti države a dijelom u nadležnosti kantona/županija. Pri tome će se pretpostaviti kako svaki od kantona/županija ima reguliranu mogućnost osnivanja zaštićenog područja u kategoriji parka prirode, odnosno u kategoriji usmjerene zaštite.

Razmotriti će se tako slijedeće varijante:

1) Varijante stroge zaštite

Ove varijante pretpostavljaju osnivanje uprave od strane države, koja će u tom smislu u cijelosti za zaštitu, očuvanje i korištenje razmatranog prostora odgovarati državnim tijelima. Najbolji primjeri organizacije takve vrste zaštite su NP Plitvice i NP Krka u RH. Razmatraju se podvarijante:

1.1) Varijanta jedinstvenog NP

1.2) Varijanta s dva NP, jednim na području Prenja, drugim na području Vrana, Čvrsnice i Čabulje

2) Varijante stroge i usmjerene zaštite

Ove varijante pretpostavljaju podjelu područja na uprave koje potpadaju u nadležnost države i na uprave koje potpadaju pod nadležnost kantona/županija. Najbolji primjeri organizacije takve vrste zaštite su NP i PP Velebit u RH. Razmatraju se podvarijante:

2.1) Varijanta s jednim NP na području Prenja i Čvrsnice i s jednim PP na području Prenja i dva PP na području Vrana, Čvrsnice i Čabulje

2.2) Varijanta s jednim NP i jednim PP na području Prenja i s jednim NP i dva PP na području Vrana, Čvrsnice i Čabulje

2.3) Varijanta s jednim NP na području Prenja i s jednim NP i jednim PP na području Vrana, Čvrsnice i Čabulje

2.4) Varijanta s jednim NP na području Prenja i s jednim NP i dva PP na području Vrana, Čvrsnice i Čabulje

3) Varijante stroge i usmjerene zaštite i aktivnog korištenja

Ove varijante pretpostavljaju nadležnost kantona/županija za upravljanje ukupnim područjem, s time što se unutar područja izdvajaju posebna područja kao strogi rezervati prirode, nad kojima nadzor vrše državna tijela. Najbolji primjer takvog rješenja je PP Kopački rit u RH. Razmatraju se podvarijante:

3.1) Varijanta s jednim PP na području Prenja unutar kojeg je strogi rezervat i s jednim PP na području Vrana, Čvrsnice i Čabulje unutar kojeg je strogi rezervat

3.2) Varijanta s jednim PP na području Prenja unutar kojeg je strogi rezervat i s tri PP na području Vrana, Čvrsnice i Čabulje unutar kojih je zajednički strogi rezervat

3.3) Varijanta s jednim PP na području Prenja i Čvrsnice unutar kojeg je strogi rezervat i s jednim PP na području Vrana i Dugog polja



Napaminje se kako unutar glavnih varijanata ima još niz podvarijanata koje nisu navedene, ali koje će se tijekom postupka analiza po potrebi uzeti u obzir.

5.3. Usporedba varijanata i prijedlog rješenja

Postupak koji će se primijeniti identičan je postupku koji se koristio u izradi Studije izvodljivosti za NP Una (lit. (9)), se u nastavku neće detaljno obrazlagati. Dovoljno je samo ukratko ponoviti glavne postavke i korake postupka, uz napomenu kako će se neki elementi postupka (definiranje troškova i koristi) prilagoditi specifičnostima razmatranog područja i uvjetima izrade ove studije izvodljivosti, te će samo oni jedini posebno razraditi u nastavku. Napominje se također kako je postava samog postupka i modela za analize posebna vrijednost ovog pristupa, jer se tako dobiva alat i za buduće usporedbe, sukladno dopunama podloga i podataka.

Postupak koji se primjenjuje preporučen je od strane Ramsarske konvencije (lit. ()), kao postupak procjene ukupne društvene opravdanosti zaštite, prilikom koje se koristi analiza troškova i korist ili tzv. „cost-benefit“ analiza. Provjerava se u kojim varijantama su općedruštvene koristi od zaštite veće od troškova zaštite i izgubljenih prihoda ili u kojim varijantama su te najveće. Pri tome se i koristi i troškovi sagledavaju u vremenu, a njihova se usporedivost postiže svođenjem na prvu godinu razmatranja uz korištenje diskontne stope (koja je mjerilo voljnosti sadašnjih generacija za odricanjem u korist budućih generacija). Troškovi i koristi određuju se uz primjenu metoda ekonomije okoliša, koje omogućuju pridavanje novčanih vrijednosti i onim dobrima kojima se vrijednost ne određuje na tržištu.

Prvi korak je određivanje zajedničkih i karakterističnih troškova zaštite po zonama ovisno o kategoriji zaštite, kao što troškovi istraživanja, troškovi praćenja stanja, troškovi nadzora, troškovi uprave i posjetiteljske infrastrukture, troškovi očuvanja i poboljšanja ekološkog stanja, troškovi prilagodbe tradicionalnih djelatnosti uvjetima zaštite, te troškovi participacije u komplementarnim programima lokalnih zajednica.

U okviru ovih troškova svaka pojedina vrsta zahtijeva poseban pristup kod definiranja, sukladno raspoloživim podlogama i pretpostavkama provedbe analiza. Tako će se pojedini troškovi odrediti uz slijedeće postavke:

troškovi istraživanja i praćenja stanja procijeniti će se sukladno uvidu u stanje istraženosti ukupnog područja (npr. osim potrebe izrade karte staništa ukupna istraženost florističkih značajki područja je dobra) i sukladno procjenama troškova istraživanja i praćenja za slična područja (NP Una),

troškovi nadzora određuju se prema nekim pravilima (jedan nadzornik na 5.000 ha zaštićenog područja), a troškovi uprave i opreme za ukupno područje prema sličnim primjerima (NP Una),

troškovi posjetiteljske infrastrukture procijeniti će se prema zonama, ovisno o dostupnim podlogama, te ovisno o ocjeni razine atraktivnosti pojedinih zona, u postotcima od procjene investicijskih troškova za slična područja (zone u NP Una),

troškovi očuvanja i poboljšanja ekološkog stanja i prilagodbe tradicionalnih djelatnosti uvjetima zaštite procijeniti će se prema dostupnim podlogama po zonama zaštite,

troškove participacija u programima lokalne zajednice komplementarnim sa zaštitom (očuvanje kulturno-povijesnog nasljeđa, razvoj turizma, edukacija stanovništva, izgradnja prometnica, upravljanje rizicima) procijeniti će se prema dostupnim podlogama za cijelo razmatrano područje.

Napominje se kako je ovim pristupom većina troškova samo okvirna, te se te procjene ne smiju koristiti kod izrade financijskog plana rada ustanove bez prethodne provjere, detaljnih analiza i provjera.

Drugi korak je određivanje specifičnih troškova naknada po zonama ovisno o mogućim kategorijama zaštite, kao što su naknade za otkup zemljišta i nekretnina značajnih za sustav zaštite, naknade za preseljenja nekompatibilnih djelatnosti, te naknade za izgubljene vrijednosti za zatečene nekompatibilne gospodarske djelatnosti i iste takve planirane djelatnosti. Ove naknade odrediti će se prema dostupnim podlogama i prema sličnim primjerima, a kao i kod određivanja prethodnih troškova napominje se kako se radi samo o okvirnim procjenama.



Idući korak je određivanje direktnih koristi od uvođenja sustava zaštite za ukupno područje (prihodi od posjetitelja i prihodi od koncesijskih odobrenja, prihodi od participacija od partnera u provedbi projekta zaštite) i direktnih koristi po pojedinim zonama (prihodi od posjetitelja i od koncesijskih odobrenja: šume, vode, turističke usluge, lov, ribolov, ribnjačarstvo, stočarstvo, pčelarstvo, ljekovito bilje i gljivarstvo).

Zadnji korak obuhvaća određivanje indirektnih, mogućih i neuporabnih koristi po zonama i za ukupno područje (kao npr. koristi za lokalnu zajednicu kroz zapošljavanje i povećanje prihoda kućanstava, povećanje prometa i vrijednosti nekretnina, razvoj uslužnih djelatnosti, povećanje razine educiranosti stanovništva i veće brige za okoliš).

5.3.2 Pregled svih troškova

Troškovi istraživanja i praćenja stanja. Polazeći od toga da je floristička istraženost cijelog područja dobra, te da je potrebno jedino za potrebe daljnjeg praćenja stanja izraditi kartu staništa, po cijeni 10 KM/ha. Istraživanje faune prema procjeni iz lit. (9) iznosilo bi također 10 KM/ha, dok se preliminarna speleološka, hidrogeološka, hidrološka i pedološka istraživanja procjenjuju (prema (9)) na 35 KM/ha.

Ulaganja u opremu za meteorološka i hidrološka praćenja, te u opremu i programske pakete za razvoj GIS sustava praćenja procjenjuju se na 200.000 KM, dok bi godišnji troškovi u istraživanjima (participacija u znanstvenim projektima) i praćenju stanja (flora i fauna, staništa, klima, hidrologija i kakvoća voda, pedologija) iznosili oko 12 KM/ha (prema (9)).

Ulaganja i godišnji troškovi vezani su dijelom uz površinu područja pod zaštitom, pa se u tom smislu dio troškova istraživanja i praćenja korigiraju prema varijantama razine zaštite (vidjeti tablicu 5._).

Uređenje, opremanje i organizacija jedinstvenog znanstveno-istraživačkog centra procjenjuje se na 3.000.000 KM, a participacija ustanove u održavanju rada centra procjenjuje se na 50.000 KM godišnje (10% procijenjenih ukupnih godišnjih troškova centra).

Troškovi nadzora i uprave. Uređena organizacija uprave zaštićenog područja predvidivo bi trebala osim ureda upravitelja imati stručne službe, nadzorničku službu, te službu računovodstva i marketinga (slika 5._).

Broj nadzornika jedini se vezuje uz površinu područja pod zaštitom i uz uvjete zaštite, a obično se predviđa 1 nadzornik na 5.000 ha površine, uz godišnje troškove 16.000 KM po nadzorniku. Ovi godišnji troškovi korigiraju se ovisno o površini područja pod zaštitom prema varijantama razine zaštite (tablica 5.2.2.1.).

Procjenjuje se da je za početne troškove pokretanja rada ustanove na razini jedinstvene uprave u kategoriji NP (prema slici 5._) na cijelom području razmatranja potrebno osigurati cca 1.300.000 KM (100.000 KM za inicijalne radove, 400.000 KM za izradu dokumenata za upravljanje, 800.000 KM za uspostavu infrastrukture uprave (sjedište, kroz adaptaciju dodijeljenog objekta, nabavu osnovne opreme i vozila)). Godišnji troškovi rada ustanove (plaće, troškovi poslovanja, kapitalnih programa i marketinga) iznosili bi 800.000 KM bez nadzorničke službe. U slučaju razdvajanja uprave na dvije pretpostavljaju se nešto manji pojedinačni troškovi za svaku od uprava (900.000 KM svaka, prema (9)), a godišnji troškovi iznosili bi oko 500.000 KM po upravi. U slučaju usvajanja niže razine zaštite područja u kategoriji parka prirode pretpostavljaju se još manji pojedinačni troškovi za svaku od uprava (700.000 KM svaka), a godišnji troškovi iznosili bi oko 400.000 KM po upravi

Troškovi posjetiteljske infrastrukture. Posjetiteljska infrastruktura obuhvaća obilježavanje granica, putova i sadržaja unutar zaštićenog područja, izgradnju ulaznih centara s parkiralištima i pratećim sadržajima na glavnim ulazima u zaštićeno područje, izgradnju recepcija na sporednim ulazima, izgradnju i uređenje putova, šetnica i staza, poučnih staza, odmorišta i vidikovaca unutar područja pod zaštitom, uređenje lovačkih kuća i planinarskih kuća, te objekata od kulturno-povijesnog i etnološkog zanačaja. Određivanje troškova ove infrastrukture moguće je precizno definirati tek na temelju prostornog plana posebnih obilježja za zaštićeno područje, u okviru kojeg se određuju glavni i sporedni ulazi, dionice i područja značajna za posjetitelje, te pojedine atraktivne lokacije i objekti. U nedostatku takvog plana za područje Prenja, te uz pretpostavke:



o da je za PP Blidinje takav izrađeni plan (lit. (_)) mjerodavan za cijelo područje Vrana, Čvrsnice i Čabulje,

o da je u istim odnosima u smislu opsega posjetiteljske infrastrukture primjenjiv i na područje Prenja,

o da utjecaj rubnih zona ne mijenja opseg izgradnje takve infrastrukture, kao niti razina zaštite po zonama,

o da se jedinični troškovi za tu infrastrukturu mogu preuzeti sa sličnog područja (9),

o tada se za cijelo područje mogu pretpostaviti ukupni troškovi takve infrastrukture. Napominje se kako je u nastavku dana okvirna kalkulacija troškova te infrastrukture s jediničnim cijenama, kako bi se uz bolje podloge ovi troškovi u nastavku realizacije projekta zaštite bolje pripremili.

Vrsta infrastrukture Jedinična cijena (KM po kom., m', km')

Količina Ukupni trošak (KM)

Obilježavanje 250 po kom. 300 148.250,00

Ulazni centar 180.000 po kom. 3 540.000,00

Recepcija 30.000 po kom. 5 150.000,00

Biciklističke staze 200 po m' 20 km 4.000.000,00

Šetnice 100 po m' 20 km 4.000.000,00

Staze 25 po km' 296 km 72.500,00

Poučne staze 1500 po km' 14,3 km 44.450,00

Odmorišta 400 po kom. 297 118.800,00

Vidikovci 2000 po kom. 60 120.000,00

Lovačke kuće 20.000 po kom. 13

Planinarske kuće i skloništa

10.000 po kom. 300.000,00

Kulturno-povijesne lokacije 2.000 po lok. 23 46.000,00

Etno lokaliteti 5.000 po lok. 12 60.000,00

Tablica 5.3.2.1. Područje Vrana, Čvrsnice, Čabulje i Prenja

Vrsta infrastrukture Jedinična cijena (KM po kom., m', km')


Obilježavanje 250 po kom. 450

Ulazni centar 200.000 po kom. 2 400.000,00

Recepcija 30.000 po kom. 5 150.000,00

Biciklističke staze 200 po m' 25 km 5.000.000,00

Tablica 5.3.2.2. Područje Prenja

U nedostatku konkretnih podataka neki su elementi pretpostavljeni, ali tako da su utemeljeni na drugim poznatim elementima sustava, kao npr. na poznatim dužinama staza na razmatranom području:

o broj oznaka pretpostavljen je tako što su na ukupnu dužinu staza i šetnica predviđena dva znaka po km',

o dužina poučnih staza određena je u 5%-tnom iznosu dužine ostalih staza,

o broj odmorišta i vidikovaca prema dužinama ostalih staza kao jedno odmorište na svaki km i kao jedan vidikovac na svakih pet km staza.



o Jedinični troškovi uređenja lovačkih i planinarskih kuća i skloništa, kulturno-povijesnih i etno lokaliteta određeni su paušalno, u nedostatku projekata i procjena troškova obnove i uređenja pojedinačnih lokaliteta, kao prosječan iznos uređenja postojećih objekata i uz pretpostavku da ti troškovi predstavljaju samo praticipaciju ustanove (učešće s drugim korisnicima ili učešće u ishođenju kredita i donacija), dok su troškovi ulaznih centara i recepcija procijenjeni prema površini korisnog prostora takvih objekata.

Troškovi očuvanja i poboljšanja ekološkog stanja

o Troškovi obnove šumskih površina, sanacija iskopa zemljanih materijala, sanacija koridora putova kroz zaštićeno područje, uvođenje zelenih nasada/zelenih barijera uz sadržaje u prostoru koji narušavaju krajobraz, sanacija odlagališta otpada, rješavanje problema otpadnih voda, uvođenje sustava protupožarne zaštite i sustava gospodarenje otpadom, te uređenje koridora uz pristupne prometnice području (uključujući i uređenje krajobraznih vrijednosti) glavni su troškovi očuvanja i poboljšanja ekološkog stanja na razmatranom području.

Ovi troškovi u načelu pripadaju pojedinim zonama, te se kao i u slučaju troškova posjetiteljske infrastrukture točno određuju tek temeljem prostorno-planske i projektne dokumentacije, koja trenutno ne postoji. U nedostatku prostornog plana posebnih obilježja za cijelo područje, te uz pretpostavke:

o da je prostorni plan posebnih obilježja za PP Blidinje (lit. (_)) mjerodavan za sagledavanje ovih troškova za središnji dio područja Vrana i Čvrsnice,

o da se za središnja područja Čabulje i Prenja, a koja ulaze u kategorije zaštite I do IV prema IUCN-u, procijenjuju troškovi za Vran i Čvrsnicu po jedinici površine sukladno tako utvrđenim troškovima za PP Blidinje (koje je površine oko 350 km2),

o da rubne zone (kategorije zaštite V i VI) imaju uvećanu ovu vrstu troškova (procjena za 20%) zbog sadašnjeg nepovoljnog stanja u okolišu,

o za pojedine varijante zaštite mogu se pretpostaviti ukupni troškovi takvih zahvata i mjera.

Napominje se kako je u nastavku dana okvirna kalkulacija tih troškova za područje PP Blidinje s količinama i jediničnim cijenama, kako bi se uz bolje podloge ovi troškovi u nastavku realizacije projekta zaštite bolje pripremili. Napominje se također kako su za ovu okvirnu procjenu korištene i slijedeće pretpostavke:

o troškovi obnove šuma predviđaju se u postotku zatečenih šumskih površina na razmatranom području (tablica 5.a) u iznosu 20%, uz pretpostavku da se time postiže obnova krajobraza i staništa i obnova zaštitnih funkcija devastiranih površina,

o troškovi sanacije koridora uz putove određuje se temeljem dužine regionalnih i lokalnih putova kroz područje (tablica 5.b) uz procjenu jediničnih troškova prema iskustvu sa sličnih primjera (uređenje i ozelenjavanje usjeka i nasipa, uređenje odvodnje i ulaza sporednih putova na prometnice),

o troškovi zelenih nasada procjenjuju se uz pretpostavku da se takve površine formiraju na oko 0,1% ukupne površine zaštićenog područja, a troškovi sanacija iskopa prema procjeni površina otvorenih polja na tom prostoru (tablica 5.b)

o troškovi sanacije zatečenih odlagališta otpada i drugih onečišćenja uz postojeće urbanizirane površine unutar područja zaštite uzimaju se kao participacije u nabavi opreme i provedbi drugih pripadajućih radova (ili kao učešće u investiciji ili kao polog za ishođenje kredita i donacija) u iznosu prema sličnom primjeru (lit. (9)),

o jedinični troškovi uređenja sustava odvodnje otpadnih voda i njihovog pročišćavanja uzimaju se prema sličnim iskustvima i primjerima troškova takvih sustava za manja naselja s 50 do 1000 ES (lit (25)), uz pretpostavku individualne sanacije septičkih jama i izgradnje zajedničkog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda,

o troškovi uspostave sustava gospodarenja otpadom u zaštićenom području (nabava opreme) uzimaju se paušalno prema sličnom primjeru NP Una, uz iznos sredstava za nabavu opreme za sustav prikupljanja i odvoza otpada u iznosima 1.200.000 KM za zonu 34 i 600.000 KM za zonu 35.

o troškove uređenja komunalne infrastukture na područjima „nepovezanih gradskih područja“ (Dodatak 3) u zonama 34 i 35, koji se pretpostavljaju na temelju procijenjenog broja kućanstava na tim površinama (pretpostavlja se 10%-tni koeficijent izgrađenosti, te prosječna



veličina izgrađenih objekata kućanstava od 70 m2) od 1600, odnosno 900, te na temelju sličnih iskustava komunalnog uređenja (lit. (27)) 10%-tna participacija u troškovima izgradnje sustava odvodnje otpadnih voda

o troškovi uspostave sustava protupožarne zaštite uzimaju se kao za slično područje NP Una uvećano za razliku površine oba područja,

o troškovi uređenja pristupa području uzimaju se također paušalno kao participacija u uređenju lokalnih prometnica od značaja za područje pod zaštitom.

Svi ovi troškovi zbog svojeg karaktera i veličine mogu se smatrati participacijom ustanove u sanaciji zatečenog stanja i mogu se raspodijeliti na duži rok (5 do 10 godina).

Vrsta zahvata i mjera Jedinična cijena (KM po ha, m', km')


Obnova šuma 300 po ha 9000 ha 2.700.000

Sanacije iskopa 20000 po ha 6 ha 120.000

Sanacije koridora putova 2000 po km' 39 km 78.000

Zeleni nasadi 1000 po ha 40 ha 40.000

Sanacije odlagališta i onečišćenja - - 200.000

Rješavanje otpadnih voda 250 po ES 1000 ES 250.000

Protupožarna zaštita - - 500.000

Gospodarenje otpadom - - 100.000

Pristupni koridori - - 600.000

Sveukupno: 4.588.000

Tablica 5.3.2.3. Područje PP Blidinje (Vran i Čvrsnica)

Uz pretpostavku kako se sveukupni troškovi ovih zahvata i mjera svode na površinu nekadašnjeg PP Blidinje, tada je jedinična cijena po jedinici površine za središnje područje zaštite Vrana, Čvrsnice, Čabulje i Prenja oko 130 KM/ha, a za rubna područja oko 160 KM/ha. Odnosno, uzme li se u obzir da PP Blidinje učestvuje u ukupnoj površini razmatranog područja kao jedna trećina, na osnovu tpga moguće je izvršiti procjenu za ostatak područja.

Troškovi prilagodbe tradicionalnih djelatnosti Gospodarenje vrijednim šumama, održavanje lovišta, prijelaz na ekološku proizvodnju hrane, očuvanje tradicionalnog planinskog gospodarstva zahtijevaju posebna ulaganja kako bi se transformirale ove važne tradicionalne djelatnosti sukladno novim uvjetima zaštite. Ovi se troškovi raspoređuju se u načelu po zonama, ovisno o pripadajućim površinama različitih tradicionalnih uvjeta korištenja i ovisno o kategorijama zaštite po pripadajućim zonama (kategorija I, II i III stroga zaštita, kategorija IV usmjerena zaštita, kategorije V i VI korištenje).

Tako troškovi prilagodbe šumskog gospodarstva ovise o dosadašnjim uvjetima gospodarenja i o budućim uvjetima ovisno o zonama zaštite, pa se tako u zonama stroge zaštite u troškove ubrajaju nešto uvečani uobičajeni troškovi čuvanja šumskih sastojina, ali i troškovi izgubljenih vrijednosti zbog prestanka tradicionalnog načina njihovog korištenja, dok se u ostalim zonama ti troškovi smanjuju tako što se u zonama s usmjerenom zaštitom dopušta i korištenje šuma, a u zonama korištenja se i smanjuju uvećani troškovi zaštite. Isti pristup vrijedi i kod procjene troškova prilagodbe lovnog gospodarstva novim uvjetima.

Kako za ove gospodarske djelatnosti nema novijih podataka o troškovima očuvanja i zaštite temeljne prirodne osnove njihovog opstanka, kao niti podataka o koristima koje se ostvaruju korištenjem šuma i divljači, u procjenama se koriste podaci sa sličnog područja (lit. (9)).

Iako su prema (8) i (14) procjene šumskih zaliha na većem dijelu razmatranog područja po ha manje nego procjene za slično područje (9), pretpostaviti će se da je ona ista i iznosi prosječno 300 m3/ha, a godišnji prirast 8 m3/ha. Uz tu pretpostavku i uz pretpostavke da je prosječni godišnji prihod po m3 prirasta 39 KM,



a prosječni trošak uzgoja, sječe i transporta 27 KM, tada je čista dobit od godišnjeg prirasta 12 KM ili po hektaru 96 KM. S druge strane pretpostavlja se prema iskustvima iz R. Hrvatske kako je samo za njegu šuma i poboljšanje njenog zdravstvenog i gospodarskog stanja potrebno ulagati prosječno godišnje od 20% do 25% od procijenjene vrijednosti njenog prirasta, odnosno od 80 do 100 KM/ha.

Zakonom je definisana obaveza da se 15% ostvarenih prihoda od drveta koristi za prostu i 3% prihoda za proširenu reprodukciju. Za potrebe analize pretpostavka je da su u prve tri godine 25% ostvarenih prihoda koristi za pošumljavanje.

Izgubljena dobit od promjene režima upravljanja šumama bazirana je na sljedećim pretpostavkama:

U zonama zaštite I zabranjuje se sječa šume u cilju ostvarenja ekonomske dobiti.

U zonama II i III pretpostavlja se smanjenje prihoda u iznosu 75%

U zonama IV, V i VI pretpostavlja se smanjenje prihoda u iznosu 25%.

Prema (8) lovno područje Vrana, Čvrsnice i Drežnice obuhvaća oko 45.000 ha i po tome je slično lovištu „Bihać“ koje se prostire na oko 58.000 ha i čije su značajke opisane u (9). Međutim, po potencijalnoj vrijednosti za lovno gospodarstvo isti je prostor najmanje dvostruko vrijedniji (zbog tradicije i međunarodne prepoznatljivosti, te kao stanište vrijednih lovnih vrsta). U tom se smislu mogu za ukupno područje Vrana, Čvrsnice, Čabulje i Prenja pretpostaviti godišnji troškovi održavanja i čuvanja lovišta kao dvostruki troškovi za lovište „Bihać“ (koji iznose oko150.000 KM ili oko 2,6 KM/ha). Kako se istovremeno u lovištu „Bihać“ očekuju godišnji prihodi od oko 190.000 KM ili oko 3,3 KM/ha, ukupni godišnji prihodi za razmatrano područje mogli bi biti četverostruko veći. Uz navedeno, za potrebe obnove lovišta predviđaju se i jednokratni troškovi (obnova hranilišta i pojilišta, opremanje službe nadzora, obnova matičnih stada) u iznosu 130.000 KM godišnje (prema (9)) na svakih 10.000 ha lovišta unutar područja stroge i usmjerene zaštite.

Vrsta djelatnosti Stroga zaštita Usmjerena zaštita Korištenje

Gospodarenje vrijednim šumama 196 100 80

Održavanje lovišta 18,4(*) 5,2(*) 5,2 (*)Napomena: Ovim vrijednostima pripajaju se i jednokratni troškovi obnove lovišta

Tablica 5.3.2.4. Troškovi prilagodbe nekih tradicionalnih djelatnosti (KM/ha)

Izgubljena dobit usljed smanjenja lova, a radi obnove lovnog fonda računa se kao smanjenje prihoda od lova u iznosu 60% u prvih deset godina. Izgubljena dobit izračunata je kao procenat procjenjenog prihoda od lova, kako je prethodno definisano.

Rijeka Neretva i njene pritoke imaju veliki nedovoljno iskorišteni ribolovni potencial, koji se planira iskoristiti kroz poticanje izgradnje ribogojilišta pastrva (12) i (14), dok međutim sportski ribolov nema dovoljno istaknuto mjesto u tom razvoju. U nedostaku ribogospodarskih osnova za razmatrano područje također se koriste pokazatelji sa sličnog područja rijeke Une (9), uz pretpostavku da se za tok Neretve iznad Konjica i veće pritoke Neretve uvedu slični uvjeti upravljanja ihtio populacijom (nadzor, poribljavanje, istraživanja, organizacije natjecanja). U tom slučaju jednokratni troškovi iznosili bi oko 40.000 KM (participacija i izradi ribogospodarskih osnova), a godišnji bi iznosili ukupno oko 165.000 KM.

Stočarstvo, ratarstvo, pčelarstvo i sakupljanje ljekovitog bilja u načelu ne zahtijevaju značajne izmjene u dosadašnjim uvjetima korištenja razmatranog prostora, osim uvođenja savjetodavne službe, ciljanih pilot projekata i istraživanja, izradu priručnika za poboljšanje učinkovitosti proizvodnje i prilagodbu uvjetima upravljanja zaštićenim područjem, te pomoći u organizaciji otkupa i prezentacije tako dobivenih proizvoda na tržištu. Prema (9) za slično područje ali značajno manje površine ovi su jednokratni troškovi procijenjeni na oko 140.000 KM, odnosno moglo bi se pretpostaviti da je takav iznos dovoljan posebno za podučje Vrana Čvrsnice i Čabulje, te posebno za područje Prenja.

Troškovi participacija u komplementarnim djelatnostima. U troškove participacije u komplementarne djelatnosti ulaze učešća u uspostavu infrastrukture za ekološku proizvodnju (otkupni centri, hladnjače i skladišta, marketing), u programe ekološke proizvodnje, u očuvanje nasljeđa, u očuvanje i prezentaciju



prirodne, etno i kulturno-povijesne baštine, u razvoj seoskog turizma, u edukaciju lokalnog stanovništva, u razvoj turističke ponude i u marketing područja.

Nije realno očekivati da će ustanova imati značajno učešće u ovim troškovima, posebno zato što je u načelu lokalna uprava i zadužena i zainteresirana za financiranje takvih djelatnosti. Ustanova može djelovati tako da u proračunu F BiH rezervira određena sredstva za izradu potrebnih programa i projekata, te da pomogne u pristupu donacijama i povoljnim kreditima za realizaciju. Za tu se namjenu ukupno predviđa iznos od 50.000 KM godišnje, koji bi se trošio ili kroz angažiranje vlastitog kadra za koordinaciju vezanu uz ove djelatnosti ili kroz pripremu konkretnih financijskih programa za pojedine projekte.

Troškovi naknada. U troškove naknada ulaze troškovi otkupa zemljišta i nekretnina na lokacijama ključnim za zaštitu i za upravljanje područjem, troškovi otkupa i obnove objekata etno baštine unutar zaštićenog područja (koji mogu uključiti i naknadu za izgubljene prihode vlasnika), troškovi preseljenje gospodarskih subjekata inkompatibilnih zaštiti (kao npr. pogona za korištenje nekih prirodnih resursa), troškovi naknada za izgubljene koristi od odustajanja od nekih planiranih gospodarskih djelatnosti (npr. odustajanje od otvaranja nekih pogona i izgradnje zahvata za korištenje postojećih prirodnih bogatstava), te troškovi naknada za ograničenja u dosadašnjem korištenju nekih prirodnih resursa (ribnjačarstvo, naselja sekundarnog stanovanja).

Troškovi otkupa zemljišta i nekretnina na području zaštite u načelu se uzimaju kao obveza uprave, koja mora sustavno težiti povećanju vlasništva na površinama od značaja za zaštitu. U tom se smislu prednost daje otkupu zemljišta od privatnih vlasnika na vrijednim prirodnim lokalitetima i na lokalitetima od značaja za infrastrukturu zaštićenog područja, te otkupu građevina od značaja za očuvanje etno baštine. Kako na temelju dostupnih podataka nije moguće sagledati ukupnu vrijednost takvih površina i nekretnina, pretpostaviti će se red veličine sredstava koja bi se od uprave koristila za tu namjenu prema sličnom primjeru (9), s planom mogućeg povećanja sukladno budućim prihodima. Predviđa se tako redovito godišnje izdvajanje iznosa od 100.000 KM za te namjene, s procjenom udvostručenja raspoloživog iznosa svakih 10 godina.

I ostali troškovi raspoređuju se prostorno po pripadajućim zonama (oznake zona prema tablici 5._ i prema prilogu 9.3), a određuju se preliminarno prema dostupnim podlogama (lit. (7), (8), (12), (13), (14)):

o prema (12) i (14) na području zone s oznakom 34 predviđa se izgradnja jedne MHE (na Doljanki) i na području zone s oznakom 36 predviđa se moguća izgradnja do najviše tri MHE (na Bijeloj, lijevoj pritoci Neretve, te na Komadinovom vrelu, desnim pritokama Neretve), a kako se ovim zonama dodjeljuje kategorija VI, odnosno kategorija V zaštite prema IUCN-u, od ovih zahvata ne treba se nužno odustati, ali se mogu predvidjeti nešto viši troškovi njihovog uklapanja u okoliš i nešto manji godišnji prihodi od proizvodnje električne energije. U nedostatku potrebnih podataka procjenjuje se za potrebe ovih analiza kako bi dodatni troškovi uklapanja ovih MHE mogli iznositi do 100.000 KM po hidroelektrani;

o prema (12), (13) i (14) na području zone s oznakom 34 postoji ili se predviđa nekoliko rudarskih zahvata i kamenoloma s nekoliko pripadajućih pogona za obradu: kamenolom škriljca u Parsovićima s preradom u Čelebićima (zapošljava 40 radnika, potencijal 120 radnika), kamenolom dolomita na području Polje Bijela, rudnik gipsa (rezerve 3,5 miliona tona, rezervirana površina oko 100 ha, planirani godišnji iskop 130.000 m3), magnetita (rezerve 5,3 miliona tona) i kamenolom granita (18 miliona m3) u Sovićima. Kako su kamenolomi i rudnici s pripadajućim pogonima nespojivi sa zaštićenim područjima, potrebno je predvidjeti njihovo potpuno uklanjanje iz područja pod zaštitom;

o prema (12) na području zone s oznakom 36 nalazi se zahvat za vađenje i pogon za preradu agregata riječnog porijekla na sutoku Dive Grabovice u Neretvu, a prema (13) na području zone s oznakom 13 nalazi se zahvat i pogon iste vrste na lokaciji Brčanj. Ove je zahvate, koji su u sadašnjem obliku nespojivi s planiranom zaštitom područja potrebno je izmjestiti, a troškovi se vezuju samo uz participaciju u troškovima izmještanja pogona u dijelu koji se odnosi na sanaciju stanja na lokaciji (procjena 100.000 KM po lokaciji), dok se mogući gubici prihoda od koncesija ne uzimaju u razmatranje jer se pretpostavlja preseljenje a ne zatvaranje pogona;

o prema (12) na području zone s oznakom 36 je planiran razvoj ribnjačarstva (ribnjaci na pritokama, kavezni uzgoj u akumulacijama) do ukupnog kapaciteta 20 tona dnevno (oko 4400



tona godišnje). Ograničenja u uvjetima korištenja mogli bi smanjiti ukupne prihode, te tako i očekivanu dobit, koja se prema sličnom primjeru (9) procjenjuje na 10% godišnjih prihoda od oko 20 miliona KM. Sukladno pretpostavci o smanjenju dobiti za 20% (za oko 400.000 KM), općedruštveni gubitak iznosio bi 20.000 KM, koliko iznosi 5%-tni porez na čistu dobit,

o prema (7) i (13) na lokacijama Risovac i Boračko jezero razvila su se naselja sekundarnog stanovanja, koja je potrebno prilagoditi novim uvjetima (pristupi, vanjsko uređenje, komunalni priključci, gospodarenje otpadom). Od mogućih rješenja naknada izabire se rješenje s participacijom u izvedbi komunalnih priključaka za lokaciju Risovac i u uređenju lokalne prometnice za lokaciju Boračko jezero.

Prema (9) koncesijski prihod od iskopa dolomita iznosi 0,6 KM/m3 i gipsa 1,0 KM/m3, a zemljišna renta 100 KM/ha površine rudnika/kamenoloma. Procjena je prema (12) i (14) kako postojeći i planirani zahvati rudnog blaga trenutno vežu ukupno 40 radnih mjesta, a u cijelosti bi mogli osigurati oko 200 radnih mjesta. Zatvaranje ovih zahvata može prema tome uz jednokratne troškove samog zatvaranja i sanacije donijeti i trajni izostanak koncesijskih i poreznih prihoda. Tako će se za rudnik gipsa u Sovićima pretpostaviti kao jedni trošak, budući isti još nije otvoren, trajni godišnji gubitak od koncesijskih prihoda i rente u ukupnom iznosu od 140.000 KM kroz razdoblje od 20 godina, te izostanak otvaranja 20 radnih mjesta koji bi kroz prosječna godišnja davanja iz bruto plaća od 4.000 KM doprinosili zajednici u prosječnom iznosu od 80.000 KM. Za kamenolom škriljca s pogonom za njegovu obradu kod Čelebića pretpostavljaju se jednokratni troškovi zatvaranja kamenoloma (procijenjena participacija prema sličnom primjeru (9) na 100.000 KM), trenutni izostanak koncesijskih prihoda, prihoda od rente i prihoda iz plaća zaposlenika (procjena koncesije i rente kao za rudnik Soviće i procjena za 40 zaposlenika ukupno godišnje 300.000 KM), te izostanak budućih prihoda zbog izostanka proširenja djelatnosti (gubitak davanja iz plaća 80 zaposlenika u iznosu 320.000 KM godišnje). Odustajanje od otvaranja kamenoloma dolomita u Bijeloj procjenjuje se kao izgubljena prilika za koncesije i rentu u iznosu 60% godišnjih prihoda za rudnik u Sovićima i izgubljena prilika za otvaranje oko 20 novih radnih mjesta.

Vrsta zahvata Oznaka zone Jednokratni troškovi (KM)

Godišnji troškovi (KM)

Otkup zemljišta i nekretnina Sve zone - 100.000

Preseljenje pogona Brčanj 13 100.000 -

Preseljenje pogona Diva Grabovica 36 100.000 -

Odustajanje od rudnika u Sovićima 34 - 220.000

Odustajanje od kamenoloma Čelebići 34 100.000 300.000-620.000

Odustajanje od kamenoloma Bijela 34 - 164.000

Uređenje SRC Risovac 13 300.000 -

Uređenje SRC Boračko jezero 29,32 600.000 -

Reguliranje rada ribnjaka na Neretvi 36 - 20.000

Uklapanje MHE u okoliš 34, 36 400.000 -

Tablica 5.3.2.5. Troškovi naknada



5.3.3 Pregled svih koristi

5.3.3.1. Uvodno

Određivanje koristi od uvođenja sustava zaštite za ukupno razmatrano područje prilagođava se osim pravilima struke još i osobitostima tog područja i zakonodavnim uvjetima.

Tako se prema pravilima struke koristi dijele na direktne (koje pripadaju upravi zaštićenog područja i njenim osnivačima), na indirektne (koje pripadaju drugim korisnicima prostora, a prije svega lokalnoj zajednici), na moguće (koje će vjerojatno ostvariti buduće generacije), te na neuporabne (koje se u načelu ne mogu neposredno realizirati u novčanom obliku, ali utječu posredno na neke druge novčano iskazive vrijednosti). Pri tome direktne koristi koje bi pripadale upravi/ustanovi zaštićenog područja nastoje se definirati sukladno pozitivnim iskustvima zemalja koje imaju uhodane sustave upravljanja zaštićenim područjima, pa bi tako upravi pripadali samo prihodi od usluga prijema posjetitelja (ulaznice, parkiralište, vodiči, certifikati i oznake porijekla proizvoda, suveniri, iznajmljivanje infrastrukture za specijalizirane grupe, znanstvena istraživanja i edukacije u prirodi), dok bi se sve ostale komplementrane djelatnosti prepuštale preko koncesijskih odobrenja pojedinim korisnicima prostora.

Određivanje koristi prema osobitostima razmatranog područja mogu se grupirati u one koje pripadaju ukupnom prostoru, u one koje se određuju prema površinama specifičnih sadržaja, te u one koje pripadaju pojedinim lokalitetima. U ova dva zadnja slučaja koristi se pripisuju zonama zaštite, jer nije u svakoj zoni dopušten isti režim korištenja.

Na kraju, zakonodavni uvjeti odeđuju mogućnosti i oblik naplate, te vrijednost pojedinih koristi koje se mogu realizirati na razmatranom području, pa tako neke koristi mogu izostati bilo zbog nedefiniranih zakonskih uvjeta, bilo zbog nepovoljnih uvjeta ishođenja pojedinih koncesijskih odobrenja.

U nastavku će se prikazati sve koristi definirane sukladno navedenim pravilima, tako što će ih se podijeliti na direktne, indirektne, moguće i neuporabne, a unutar te podjele izdvojiti će se koristi određene prema osobitostima područja kao koristi za ukupno područje i koristi po zonama.

5.3.3.2 Direktne koristi Direktne koristi uprave/ustanove. Direktne koristi uprave/ustanove obuhvaćaju isključivo prihode od posjetitelja i prihode od osnivača ustanove (participacija upravi od strane partnera u provedbi projekta zaštite), pri čemu su ovi drugi prihodi u načelu proračunska sredstva, pa ne ulaze u analizu općedruštvene koristi zaštite.

Prihodi od posjetitelja obuhvaćaju naplatu ulaznica i naplatu parkirališnih mjesta (na ulazima i recepcijama), usluge vodiča, prodaju vlastitih suvenira, izdavanje certifikata i potvrda o porijeklu proizvoda, te iznajmljivanje infrastrukture za specijalizirane posjete, obilaske i istraživanja. Svi se ovi prihodi definiraju za ukupno područje, prema procjenama maksimalnog posjetiteljskog kapaciteta područja i prema primjerima sličnih zaštićenih područja.

Direktni prihodi od posjetitelja za NP Una procijenjeni su na temelju analize sličnih područja u okruženju na teritoriju R. Hrvatske (9), te na temelju procjene dnevnog kapaciteta glavnih posjetiteljskih lokacija. Za područje Vrana, Čvrsnice, Čabulje i Prenja, koje je oko pet puta veće po površini od NP Una, posjetiteljski kapacitet nije određen, ali se procjenjeni dnevni posjetiteljski kapacitet PP Blidinje (7) može smatrati mjerodavnim ako ga se udvostruči i primijeni za cijelo područje. U tom bi slučaju ukupno dnevno na području moglo biti do 24.000 posjetitelja u ljetnim mjesecima (sredina svibnja- sredina rujna) i do 3.000 posjetitelja u zimskim mjesecima i u ostaku godine, što sveukupno daleko premašuje i sadašnji broj posjeta npr. u NP Krka i NP Plitvička jezera, koja su trenutno u regiji najatraktivnija slična zaštićena područja. Kod određivanja mogućeg broja posjetitelja treba voditi računa i o posebnostima ovog prostora, koji je atraktivan nekim ciljanim skupinama, kao što su npr. planinari, lovci, promatrači ptica, vikendaši, skijaši, sportski ribolovci. Zbog toga se u nastavku dane procjene koristi od posjetitelja, a bez osmišljenog



plana privlačenja posjetitelja i bez osmišljenog plana naplate ulaska i boravka različitim vrstama posjetitelja mogu smatrati preliminarnim i konzervativnim, određenim samo u svrhu sagledavanja ukupnog sustava zaštite.

Pretpostavlja se kao realan konačni broj posjetitelja na područje razmatranja u iznosu od 700.000 godišnje, uz pretpostavku postizanja tog broja kroz 10 godina, godišnjim udvostručavanjem broja posjeta (početna godina 1.500 posjetitelja). Pretpostavlja se početni iznos ulaznice 5 KM za individualne posjete i 3 KM za organizirane posjete, s postupnim porastom na iznos 25 KM za individualne i 20 KM za grupne posjete. Prihodi od parkiranja procjenjuju se na 5% iznosa ukupnih prihoda od ulaznica, dok se ostali prihodi prema sličnom primjeru (9) procjenjuju na 3% iznosa prihoda od ulaznica.

Direktne koristi osnivača ustanove. Ustanova bi načelno bila odijeljena od svih komercijalnih poslova, pa i od poslova sklapanja koncesijskih ugovora, odnosno dopuštenja, s privatnim poduzetnicima, kao i od poslova poticanja razvojnih programa za lokalno stanovništvo i lokalnu upravu.

Direktne koristi od koncesijskih odobrenja ostvarivali bi osnivači ustanove, te zatim preko direktnih transfera iz proračuna ili preko posebne agencije (slika 5._) dio tih sredstava upućivali ustanovi za provođenje zaštite i nadzora, te za daljnji razvitak (što se ne smije poistovjetiti s dodatnim sredstvima koje bi se dodjeljivala iz proračuna).

Osnivanjem zaštićenog područja Prenj Čvrsnica Čabulja Vran tradicionalno korištenje prostora (stočarstvo, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, lov, pčelarstvo, branje bilja i gljiva) uz neznatna ulaganja, te uz edukaciju lokalnog stanovništva moguće je unaprijediti u djelatnosti koje bi se dobro uklapale u koncepciju zaštite prirodnih vrijednosti i relativno brzo počele ostvarivati dodatnu dobit. Od ostalih novih djelatnosti jedino turizam, uz dobro osmiljen razvoj, može također relativno brzo donijeti prihode, a energetika isključivo u okviru dopustivih manjih hidroenergetskih zahvata (čija će isplativost uz sve uvjete zaštite i uklapanja u prirodu međutim biti upitna). Ostale nove djelatnosti su ili nespojive s područjem zaštite (rudarstvo s pripadajućim pogonima) ili ulaze u kategoriju mogućih korisnih djelatnosti koje će se realizirati tek u nekim budućim uvjetima (iz područja vodnog gospodarstva tu ulazi npr. korištenje izvora a iz znanstveno-istraživačke djelatnosti tu ulazi korištenje pojedinih rijetkih vrsta kako za genetska poboljšanja, za introdkucije vrsta u druga staništa, ali i za moguća farmaceutska istraživanja).

Ove se koristi raspoređuju po pojedinim zonama, a koncesijska odobrenja obuhvaćaju korištenje sljedećih dobara i usluga vezanih uz zaštićeno područje:

o šumarstvo

o lovstvo

o sportski ribolov

o pčelarstvo

o stočarstvo

o skupljanje ljekovitog bilja i gljiva

o ekološka poljoprivreda

o ribnjačarstvo

o turističke usluge (foto safari, jahanje, bicikizam, skijanje, rafting, drugi sportovi na vodi, ekstremni sportovi)

o energetika

o voda za piće

o znanstvena istraživanja

(Enova- provjeriti): Uvjeti za koncesijska odobrenja regulirani su zakonima o koncesijama Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, te kantona, prema kojima se:

o za lov i ribolov određuje jednokratna godišnja naknada u iznosu 7.000 do 10.000 KM, te koncesiona naknada u iznosu 2% od ostvarenog prihoda od prodaje lovnih i ribolovnih dozvola,



o za korištenje poljoprivrednog zemljišta osnova za određivanje minimalne koncesione naknade je 10% katastarskog prihoda na zemljište (koji se za prosječnu klasu oranica i voćnjaka na području razmatranja procjenjuje s oko 20 KM/ha, a za livade s oko 10 KM/ha), te jednokratna godišnja naknada u iznosu 1 KM/ha,

o za korištenje vodnih snaga na malim HE određuje naknada u iznosu 2% od cijene kWh na pragu potrošača,

o za korištenje rudnog blaga određuju slijedeće naknade:

o za godišnju naknadu za dodjelu koncesije za geološka istraživanja u granicama istražnog područja 100 KM/ha,

o za godišnju naknadu za korištenje zemljišta unutar eksploatacijskog polja 0,3 KM/m2,

o jednokratno za odobreno eksploatacijsko polje 0,2 KM/m2,

o za iskopanu mineralnu sirovinu: za dolomit 0,6 KM/m3, za vapnenac 0,8 KM/m3, za gips 1,0 KM/m3.

Koncesija se također može dodjeliti za javni linijski prijevoz, za korištenje voda za uzgoj ribe, te za korištenje vodnog dobra za sport i rekreaciju, a uvjeti svake od ovih vrsta koncesija određuju se na temelju prethodne analize. Za koncesije za zahvate izvora pitke vode, mineralne i termomineralne vode naknade su određene u minimalnim iznosima od 9 KM/m3 zahvaćene izvorske vode za punjenje u boce, 12 KM/m3 zahvaćene mineralne vode za punjenje u boce, te 3% od prihoda za korištenje termomineralnih voda.

Zakonom o vodama Federacije BiH vodno se gospodarstvo financira samo iz posebnih vodnih naknada (za korištenje i zaštitu voda, te za vađenje materijala iz vodotoka), s time da neke posebne naknade (za promjenu režima voda i za obranu od poplava) nisu saživjele u praksi. Od ovih prikupljenih sredstava 70% sredstava pripada javnim vodoprivrednim poduzećima na slivnom području, 20% odlazi u proračun kantona, a 10% u proračun F. BiH.

Tako su utvrđene naknade od 0,1 KM/m3 iskorištene vode za korisnike voda, te 2 KM po ES za onečišćivače voda. Utvrđeno je plaćanje vodoprivredne naknade za uzgoj riba (plaća se po 1 kg prodane ribe, dok je npr. u R. Hrvatskoj naknada po m3 isporučene vode, u iznosu 0,2 KM/m3), a korištenje javnog vodoprivrednog dobra za sportske i rekreativne potrebe utvrđeno je Odlukom o stopama odnosno iznosima posebnih vodoprivrednih naknada, te Uredbom o koncesijama na vodama i javnom vodnom dobru (npr. u R. Hrvatskoj taj je iznos 2% prosječne prometne cijene građevinskog zemljišta godišnje).

Zakonska regulativa iz domene porezne politike definirala je porezne stope na trgovinu nekretninama (7% tržišne cijene nekretnine), porezne stope na dohodak (30% na neto primanja), porez na usluge (10% na utvrđeni promet, naplaćuje se npr. i za vodu iz vodovoda), te porez na dobit (5% na ostvarenu čistu dobit u tekućoj godini, uz napomenu da su strani ulagači oslobođeni ovog poreza u trajanju prvih 5 godina).

5.3.3.3 Indirektne, moguće i neuporabne koristi

Indirektne koristi (u načelu se gledaju za cijelo područje):

o otvaranje radnih mjesta u zaštićenom području u domeni usluga (za ukupno područje, novčana korist dobiva se tako da se ukupni procijenjeni prihodi po djelatnostima podijele s 2 – faktor dobiti i troškova poslovanja, te zatim s 20.000 KM - prosječna bruto plaća po zaposlenom, te se za tako dobiven broj zaposlenih bruto davanja od 10.000 KM godišnje pripišu općedruštvenoj koristi, ili se konzervativno broj novozaposlenih gleda kao izbjegnuta socijalna davanja za nezaposlene)

o povećanje vrijednosti nekretnina u okolišu zaštićenog područja

o otvaranje radnih mjesta u okolišu zaštićenog područja

o porezi na dobit koncesionara

o porezi na seoski turizam ili smanjenje socijalnih davanja kućanstvima

o porezi na dodatnu dobit turističko-ugostiteljskoj djelatnosti u regiji



Moguće koristi:

o povećanje gospodarske vrijednosti šuma (po zonama)

o nove vrste usluga (ukupno)

o povećanje razine znanja (ukupno)

o povećanje regionalnog turizma (ukupno)

o povećanje prometa roba i usluga (ukupno)

o Neuporabne koristi:

o povećanje razine educiranosti stanovništva

o poboljšanje zdravstvenog stanja

o krajobraz

o nasljeđe

o ukupni značaj regije

Prema (18) u FBiH u kantonima se stječe 60% fiskalnih prihoda, od čega se općinama vraća 20%, koje od toga financiraju najveći dio zdravstva, školstva, socijalne zaštite, stanovanja i lokalnog razvoja, a visoki dio izdataka za zdravstvo i javne službe ostavlja mali prostor za razvojna ulaganja.

5.3.3 Rezultati analize troškova i koristi (Cost-Benefit Analysis- CBA)

Rezultati CBA prikazani nastavku odnose se na prvu varijantu zaštite koja obuhvata najveću površinu u odnosu na ostale dvije varijante koje su definisane. U ovom dijelu dat je samo sumarni pregled rezultata izvršene analize. Do konačnih rezultata (koji su dati u nastavku) došlo se tako da se stavka troškova i koristi koja odgovara prvoj varijanti zaštite, raspodijelila po vremenu razmatranja (odnosno po godinama kada pojedine stavke nastaju ili se ostvaruju), te je zatim proveden proračun neto sadašnje vrijednosti za ukupne troškove i koristi uz različite diskontne stope. Primjena niske diskontna stope preporučuje se zato što ona bolje odražava interese budućih generacija.

Rezultati izvršene analize troškova i koristi zaštite područja Čvrsnica-Čabulja-Vran-Prenj uz primjenu različitih diskontinh stopa (2%, 5%, 7% i 9%) iskazuju ne samo pozitivne već i vrlo visoke neto sadašnje vrijednosti, što znači da je zaštita ovog područja ne samo opravdana i dugoročno održiva, već može biti i vrlo značajna za širu regiju kao pokretač njenog razvoja.

Analiza troškova i koristi koja je data prethodno izvršena je za Varijantu zaštite 1 prema kojoj u sastav zaštite ulaze i rubna područja. Ovakav obuhvat, odnosno uključivanje rubnih zona značajno povećava troškove naknada izgubljenih vrijednosti sadašnjim korisnicima, sanacije i poboljšanja trenutnog stanja, kao i troškove uspostave sistema upravljanja otpadom u odnosu na male koristi koje je moguće ostvariti na ovom području. Uzmemo li to u obzir, ostale varijante zaštite, koje pretpostavljaju isključivanje nekih od rubnih područja, imaće još veće neto sadašnje vrijednosti.

Diskontna stopa

NPV procjenjenih koristi NPV procjenjenih troškova Razlika između NPV procjenjenih koristi i troškova

2% 511.411.167,33 KM 266.867.737,79 KM 244.543.429,54 KM

5% 323.073.258,63 KM 191.648.971,00 KM 131.424.287,62 KM

7% 246.382.852,48 KM 159.143.839,13 KM 87.239.013,35 KM

9% 192.821.340,88 KM 135.246.929,92 KM 57.574.410,97 KM

Tablica 5.3.3. Rezultati CBA za zaštitu područja



Potrebno ponoviti da su rezultati provedenih analiza proizilaze iz cijelog niza pretpostavki, raznih preliminarnih analiza i iskustvenih pokazatelja prikupljenih na sličnim problemima.

To znači da korištene vrijednosti za pojedine stavke troškova i stavke koristi treba smatrati orjentacionim veličinama (nije ih preporuljivo koristiti bez dodatnih analiza za potrebe izrade daljnjih planova realizacije ZS). Pretpostavke na kojima se bazira ova anliza definisane su tako da daju rezultate na strani sigurnosti, što znači da su se prilikom pripreme modela troškovi u načelu uzimali kao najviši, a koristi kao najniže moguće, te također da u analizama nisu uzimane u obzir one stavke koristi kojih realizacija nije sigurna i koje zahtijevaju posebne analize.



6. Rješenje održivog korištenja

(Biće uključeno nakon 2. radionice)

6.1. Uvjeti zaštite po zonama

6.2. Dopuštene aktivnosti po zonama

6.3. Zahvati i mjere za poboljšanje stanja



7. Koncepcija provedbe

7.1. Organizacija zaštite

7.1.1. Koncept provedbe zaštite

Na osnovu prethodnih analiza granica obuhvata, zoniranja i valorizacije prostora, kao i analize trenutne socio-ekonomske situacije, interesa Federacije BiH, lokalnog stanovništva i civilnog društva, ekspertni tim predlaže sljedeću koncepciju provedbe zaštite na području CCVP za koju se smatra da je najoptimalnije dugoročno rješenje zaštite prostora.

Predlaže se proglašavanje Nacionalnog parka Prenj i Nacionalnog Parka Čvrsnica - Čabulja u užem predmetnom području razmatranja koji ispunjava kriterije za stepen ove zaštite (na osnovu prethodno izvršenog zoniranja prostora po IUCN i kategorijama zaštite po Zakonu o zaštiti prirode FBiH). Prikaz granica nacionalnih parkova je dat u grafičkom prilogu ispod (slika 7.1.1.1,).

U široj zoni razmatranja, područja koja bi po izvršenom zoniranju trebala biti zaštićena manjim stepenom zaštite su trenutno izostavljena iz prijedloga za proglašenje nacionalnih parkova, te neće biti predmet nacrta zakona koji će se pripremiti u sklopu izrade studije izvodljivosti. Međutim, idejna rješenje provedbe zaštite u nižim kategorijama zaštite također su detaljno obrađena. U budućnosti se predlaže formiranje dodatna tri parka prirode:

o Park prirode Vran – Dugopolje

o Park prirode Konjic – Jablanica

o Park prirode Bogodol Raška Gora Rujište

Opseg i granice parkova prirode su prikazani u grafičkom prilogu ispod (slika 7.1.1.2.). Sa obzirom da važeći Zakon o zaštiti prirode FBiH ne poznaje kategoriju parkova prirode, predloženi bi se u širem razmatranju mogli okategorisati kao zaštićeni pejzaži. Međutim stepen zaštite zaštićeni pejzaž nebi bio u skladu sa ustanovljenim vrijednostima područja. Stoga se preporučuje da se koraci zaštite za tri predložena parka prirode pokrenu nakon usvajanja novog nacrta Zakona o zaštiti prirode FBiH koji će sadržavati pomenutu kategoriju.



Slika 7.1.1.1. Granice nacionalni parkova (i parkova prirode) prema zoniranju i granice kantona

Slika 7.1.1.2. Koncept zaštite područja kroz sistem nacionalnih parkova i parkova prirode



7.1.2. Model upravljanja

Uvažavajući zakonodavni okvirza gore navedeni koncept predlaže se sljedeći model institucionalnoga upravljanja:

Model upravljanja za Nacionalni park Čvrsnica-Čabulja i Nacionalni park Prenj. Za svaki od dva predložena nacionalna parka prijedlog za proglašenje daje Federalno ministarstvo, a posebni zakon o proglašenju donosi Parlament FBIH. Nakon donošenja zakona o proglašenju Vlada FBiH donijet će poseban plan upravljanja za svaki nacionalni park. U okviru svakog nacionalnog parka integralno će se upravljati pojedinim područjima već proglašenima ili buduće proglašenim u nekoj od kategorija zaštite (prema IUCN: Ia, Ib, III). Za provedbu operativnog upravljanja mguća su dva modela:

Model 1. Zasebna ustanova za svaki NP

Zakonom o proglašenju Parlament FBIH propisat će mjere upravljanja i tehnike koje će se primjeniti u svakom od nacionalnih parkova te za svaki NP zasebno nadležno tijelo za provedbu mjera upravljanja kao autonomnu pravnu osobu sa svim funkcijama i službama. U operativnom funkcioniranju na teritoriju svakog NP takva će ustanova putem svojih službi obavljati stručne i upravne poslove zaštite prirode (inventarizacija, monitoring, ekološka edukacija, informacijski sustav), poslove marketinga i turizma, opće poslove (tajništvo, računovodstvo) te nadzorno-tehničke službe.

Model 2. Jedinstvena uprava za dva NP sa zajedničkom upravljačkom ustanovom

Zakonom o proglašenju Parlament FBIH propisuje mjere upravljanja i tehnike koje će se primjeniti u svakom od nacionalnih parkova te zajedničko nadležno tijelo (jedinstvenu upravu) za provedbu mjera upravljanja. U operativnom funkcioniranju na teritoriju svakog NP formira se ispostava nadzorno-tehničke službe, dok se stručni i upravni poslovi zaštite prirode (inventarizacija, monitoring, ekološka edukacija, informacijski sustav), marketing i turizam, opći poslovi (tajništvo, računovodstvo) obavljaju putem zajedničkih službi središnje ustanove.

Model za upravljanje parkovima prirode (zaštićenim krajolicima). Za svaki od tri predložena zaštićena krajolika (parka prirode u kontekstu prijedloga novog Zakona o zaštiti prirode) prijedlog za proglašenje dati će kantonalno/županijsko ministarstvo ako je područje obuhvata parka prirode u okviru teritorija kantona/županije, odnosno Federalno ministarstvo za proglašenje parka prirode/zaštićenog krajolika kada se područje obuhvata prostire na područje dva ili više kantona/županije.

Posebni zakon o proglašenju svakog parka prirode donijeti će parlament/skupština kantona/županije ako je područje obuhvata parka prirode u okviru teritorija kantona/županije, odnosno Parlament FBIH za proglašenje PP ako se područje obuhvata prostire na područje dva ili više kantona/županije. Zakonom o proglašenju za svaki park prirode propisat će se mjere upravljanja, nadležno tijelo za provedbu mjera upravljanja i tehnologije koje će se primjeniti u parku prirode. Nakon donošenja zakona o proglašenju Vlada kantona/županije donijet će poseban plan upravljanja za svaki park prirode. U slučaju da se park prirode prostire na područje dva ili više kantona/županije, poseban plan upravljanja za svaki takav park prirode donijet će Vlada FBIH. U okviru svakog parka prirode integralno će se upravljati pojedinim područjima već proglašenima ili buduće proglašenim u nekoj od kategorija zaštite (prema IUCN: Ia, Ib, III, IV, VI).

Za operativno upravljanje (upravljačka ustanova) parkovima prirode, ovisno o rješenju iz zakona o proglašenju, moguće je:

o za svaki park prirode osnovati javnu ustanovu kao autonomnu pravnu osobu sa svim službama,

o za dva ili sva tri parka prirode osnovati zajedničku središnju javne ustanove pri čemu bi pojedine službe (npr. nadzorno-tehničke) bile dislocirane po ispostavama (u svakom parku prirode), a ostale službe (npr. stručna služba, služba marketinga i turizma, financijsko-računovodstvena služba i opća služba) bile zajedničke pri središnjoj ustanovi.



7.1.3. Ustanova zadužena za upravljanje nacionalnim parkovima

Zakonodavni okvir institucionalnog upravljanja zaštićenim područjima u BiH proizlazi iz federalnog Zakona o zaštiti prirode (čl. 30. i 31., SL FBIH 33/03) prema kojima se načelno utvrđuje obveza da se posebnim propisom odredi nadležno tijelo za provedbu mjera upravljanja koje će se primjeniti na zaštićenom području. Istim bi se propisom trebala definirati obveza osnivača za osiguranjem inicijalnih sredstava za početne aktivnosti formiranja upravljačke ustanove. Najvažnije početne aktivnosti su:

o formiranje i rad upravljačkog tijela (npr. upravnog vijeća),

o registracija ustanove,

o obilježavanje granica zaštićenog područja,

o rješavanje pitanja sjedišta (zgrada i oprema),

o donošenje provedbenih akata ustanove

o raspisivanje natječaja za prve zaposlenike i dr.

Koncept i zadaće ustanove. Kad bude formirana, upravljačka ustanova obavljat će djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja NP cilju njegove zaštite i očuvanja te provođenja uvjeta i mjera zaštite prirode u zaštićenom području. Ustanova može obavljati i druge djelatnosti utvrđene aktom o osnivanju i statutom ustanove, ako te djelatnosti služe obavljanju osnovne djelatnosti.

Pritom će djelatnost ustanove biti će razvrstana na:

1. redovite djelatnosti koje obuhvaćaju: inventarizaciju prirodnih vrijednosti, zaštitu i monitoring biološke raznolikosti, praćenje parametara okoliša (voda, tlo, zrak), nadzor zaštićenog područja, ekološku edukaciju i druge aktivnosti vezane za provedbu dokumenata upravljanja zaštićenim područjem;

2. programske djelatnosti koje obuhvaćaju: promociju i korištenje područja kroz marketing i razvoj parkovnih proizvoda i usluga, nadzor planova i gospodarenja i koncesija dodijeljenih privrednim sektorima (šumarstvo, lovstvo, vodoprivreda) i trgovačkim društvima, razvoj programa suradnje s lokalnim zajednicama, suradnju sa stručnim ustanovama, državnim institucijama, tijelima vlasti i nevladinim sektorom, sudjelovanje u istraživačkim projektima i programima, druge programske djelatnosti

Aktom o osnivanju upravljačke ustanove detaljno će se propisat unutarnja organizacija ustanove, uključujući i brojnost i kvalifikacije zaposlenika. Predviđa se etapni razvoj ustanove, pri čemu će dinamika zapošljavanja i opseg aktivnosti prije svega ovisiti o osiguranim financijskim sredstvima.

Ustanovom će upravljati Upravno vijeće koje će biti odgovarajuće brojnosti i strukture kako bi se postigla ravnoteža u zastupanju javnih/općih i posebnih interesa. Radi postizanja javnih interesa u upravljanju, bit će važno da članovi upravnog vijeća ustanove budu imenovani od osnivača zaštićenoga područja. U cilju operativne učinkovitosti upravno vijeće ne bi trebalo imati više od 5 članova.

Predstavnici nevladinih udruga, institucija i interesnih skupina trebali bi dobiti udjela u Stručnom vijeću zaštićenoga područja, kao savjetodavno tijelo uprave.

Organizacijska shema ustanove - unutarnju strukturu organizacije čine resursi koji kroz procese obavljaju vitalne funkcije organizacije. U organizaciji ustanove zaštićenog područja NP prepoznate su, na temelju analize zadaća ustanove, slijedeće funkcije:

o funkcija izvršnog rukovođenja zaštićenim područjem,

o funkcija vrednovanja, zaštite i očuvanja zaštićenog područja,

o funkcija nadzora zaštićenog područja,

o funkcija promocije i prezentacije zaštićenog područja,



o funkcija organizacije posjećivanja zaštićenog područja,

o funkcija korištenja zaštićenog područja (npr. poljoprivreda, šumarstvo, lovstvo, rekreacija, turizam i ugostiteljstvo),

o funkcija tehničkog održavanja zaštićenog područja

o funkcija zajedničkih poslova u upravljanju zaštićenim područjem.

Provedba svake od navedenih funkcija realizira se putem odgovarajuće službe.

Ilustracija 7.1 Okvirni unutarnji ustroj ustanove za upravljanje budućim NP

Dokumenti upravljanja. Ključni dokumenti za upravljanje, a to znači i ostvarivanje ciljeva budućeg NP su prostorni plan i Plan upravljanja (Management plan).

Prostorni plan. prostornim planom uređuje se organizacija prostora, način korištenja, uređenja i zaštite prostora u zaštićenom području. Ovim se planom određuju i usklađuju interesi očuvanja ukupnih vrijednosti prostora, uvjeti i ograničenja u odvijanju djelatnosti i zahvata, ali i odnosi ključnih korisnika u zaštićenom području. Prostorni planovi zaštićenih područja zasnivaju se na zakonima, smjernicama i ciljevima prostornoga razvoja i uređenja područja posebne namjene. Upravo su prostorni planovi zaštićenih područja ključni instrument protiv njihova uništavanja ili degradacije ekološkim problemima.

S gledišta budućeg zaštićenog područja NP važno je postići da prostorni planovi općine i viših upravnih razina (kanton) poštuju ciljeve očuvanja zaštićenoga područja te da se obostrano važne akcije npr.



uređenje prometnih pravaca, uređenje infrastrukture za posjetitelje, planiraju i ostvaruju koordinirano i zajednički.

Plan upravljanja (Management plan). U međunarodnoj praksi modernog upravljanja zaštićenim područjima Plan upravljanja je razvojno-organizacijski i ekonomski dokument koji donosi uprava zaštićenog područja, a koji sadrži smjernice za zaštitu, djelovanje i razvoj te za korištenje zaštićenog područja. Sukladno federalnom ZoZP uprvaljanje NP provodit će na temelju Plana upravljanja koji donosi Vlada FBIH na prijedlog FMOIT za razdoblje od deset godina. U pripremi Plana upravljanja bit će uključen najširi krug zainteresiranih skupina: lokalne vlasti, udruge, turistička društva, znanstvene ustanove i dr.

Po izradi plana upravljanja i njegovom usvajanju, uprava zaštićenog područja će dobiti u Planu upravljanja za zaštićeno područje dugoročni planski dokument koji će složeni model očuvanja i upravljanja učiniti razumljivim najširoj javnosti.

Okvirna opća struktura Plana upravljanja za buduće zaštićeno područje je sljedeća:

1. ciljevi i politika upravljanja zaštićenim područjem, 2. smjernice zaštite i razvoja u zaštićenom području, 3. izvedba plana.

Financiranje rada ustanove. Sam koncept upravljanja morat će se od samog početka oslanjati na jasne financijske mehanizme i konkretne financijske izvore nužne za funkcioniranje ustanove i ostvarivanje ciljeva zaštićenoga područja.

Sredstva za rad i obavljanje osnovne djelatnosti ustanove osigurat će se:

o iz proračuna federalne države za plaće zaposlenika i tekuće troškove poslovanja

o iz proračuna federalne države za provedbu nacionalnih programa zaštite prirode

o u NP kao što su nacionalna ekološka mreža, mreža Natura 2000 i dr.

o iz proračuna Kantona/županija i općina sukladno sporazumima,

o iz drugih izvora utvrđenih zakonom i posebnim propisima.

Uz proračunska sredstva, dodatna sredstva za rad ustanove osigurat će se iz sustava naknada koje se uobičajeno plaćaju izravno ustanovi koja upravlja zaštićenim područjem:

o za ulaz u park,

o za kampiranje, ev. parkiranje

o od prodaje suvenira, karata, knjiga i dr.

o naknade za dnevne karte za rekreativni ribolov

o naknade za korištenje znaka/logotipa zaštićenoga područja,

o posebne naknade koje se plaćaju sukladno posebnim ugovorima radi obavljanja turističko-rekreacijske djelatnosti (naknade za koncesijska dopuštenja)

o za odobrenje posebnih dopuštenja, npr. za promocije, fotografiranje i dr.

Ostali oblici financijske potpore neophodne za upravljanje trebali bi se, kao što je to praksa širom svijeta, temeljiti na aktivnostima fondova i zaklada različitih agencija, nevladinih organizacija ili strukovnih društava.

Planiranje i praćenje rada upravljača/ustanove. U toku pripreme procesa uspostavljanja administracije za upravljanje nacionalnim parkovima, potrebno je pripremiti set standarda koji se kasnije mogu korisiti za praćenje efektivnosti upravljanja parkovima. U ovom slučaju se radi o jednostavnom procesu definiranja ciljeva (npr. ciljevi u planovima upravljanja koji se naslanjaju na planirane aktivnosti), te praćenja stvanih rezultata rada adminitracije nakon njene uspostave. Na samom početku predloženi sistem može izgledati previše komplikovan za buduće upravljače područja, ali dugoročno ovo je efektivan način demonstriranja od strane upravljača (Vladi, lokalnim zajednicama i ostalim interesnim grupama, uključujući i međunarodne



donatore koji mogu podržati rad parka) da se uložena sredstva troše na adekvatan način i u cilju postizanja svarnih dogovorenih rezultata.

Preporučene kvalifikacije direktora ustanove. Optimalne ključne sposobnosti budućeg direktora nacionalnog nacionalno parka su sljedeće

o Finansije (mogućnost pronalaženja stablinog i dovoljnog dugoročnog finansiranja rada parak i osuguranje koristi za lokalne interesne grupe)

o Sigurnost parka (rendžeri i čuvari)

o Kontrola razovoja (pružanje savjeta općinama po pitanu razvoja)

o Ekologija/pejzaž/upravljanje kulturno-historijskim bogatstvom

o Rad sa lokalnim zajednicama/obrazovanje

o Razvoj lokalnih zajednica (razvoj održivog turizma)

Podrška upravljanju od strane upravnog i nadzornog odbora. Obje instance trebaju imati predstavnike sljedećih organizacija/interesnih grupa:

o Općine

o Kantoni

o Šumarska preduzeća

o Razvojene agencije

o Predstavnici lokalnih zajednica

o Udruženja malih poduzetnika

o Nevladine organizacije koje se bave pitanjima zaštite prirodnog i kulturno-historijskog naslijeđa

o Turističke asocijacije ili poduzetnici koji se bave održivim oblicima turizma

Članovi odbora bi trebali učestvoati u radu istih na volonterskoj osnovi I predstavljati interese svojih organizacija u upravljanju parkom.

Građenje kapaciteta upravljača. Program obuke i podizanja kapaciteta zaposlenih u ustanovi bi trebao započeti odmah po osnivanju parka i upošljavanju osoblja. Potrebno je napraviti procjenu potreba za obučavanjem (Training Needs Assesement – TNA) za svo osoblje, te i ostalih koji imaju udjela u upravljanju u širem kontekstu (npr. Nadzorni odbor).

7.2. Financiranje zaštite

(Biće predloženo nakon održavanje 2. radionice)

7.3. Prijedlog postupka proglašenja zaštite

Postupak proglašenja Nacionalnog parka počinje donošenjem posebnog «zakona o proglašenju», odnosno «zakona o nacionalnom parku», sukladno zakonskoj regulativi (Zakon o zaštiti prirode), nakon čega slijede početne aktivnosti za uspostavu ustanove za upravljanje NP (formiranje i pokretanje rada upravljačkih tijela: upravnog vijeća i stručnog vijeća ustanove, registracija ustanove, obilježavanje granica NP, nalaženje i opremanje sjedišta NP, te raspisi natječaja za zaposlenike). Slijedi izrada dokumenata za upravljanje NP (prostorni plan, plan upravljanja, pravilnik o unutarnjem redu), njihovo usvajanje i proglašenje, te pokretanje rada nadzorničke službe za neposrednu zaštitu NP. Uspostavom ustanove se donose i ostali interni upravni akti (statut ustanove, pravilnik o unutarnjem ustroju i načinu rada, pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, pravilnik o plaćama i pravilnik o radu upravnog vijeća), te godišnji program rada i financijski plan.



Procedura uspostavljanja zaštićenih područja. Uspostava zaštićenih područja u Federaciji BiH se vrši u četiri sukcesivna koraka: Izrada Studije izvodljivosti prvi je korak u procesu uspostave zaštićenog područja. Po završetku evaluacije prirodnih i ostalih vrijednosti, donosi se Zakon o proglašenju zaštićenog područja. Nakon formalnog proglašenja područja zaštićenim, odnosno usvajanja Zakona o proglašenju zaštićenog područja, slijedi priprema Adaptivnog plana upravljanja zaštićenim područjem sa detaljnim smjernicama za aktivnosti koje su dopuštene u zaštićenom području. Nakon završetka prethodnih koraka, nadležno ministarstvo donosi prostorni plan koji vrlo precizno navodi lokacije i aktivnosti relevantne za novo zaštićeno područje.

Proglašenje određenog područja zaštićenim zahtijevalo bi provođenje sljedećih koraka:

Slika 7.3. Koraci za proglašenje zaštićenog područja u Federaciji BiH

Korak 1

Izrada primarne studije o zaštiti i kategorizacija područja

Studija treba da sadrži: prirodne vrijednosti područja; procjenu kategorije (prema važećim zakonima); granice i zone područja.

Korak 2

Donošenje Zakona o proglašenju

Zakon treba da sadrži: opće odredbe; granice obuhvata; mjere zaštite; aktivnosti u zaštićenom području; nadzor i kaznene odredbe; prelazne i završne odredbe.

Korak 3 Izrada plana upravljanja zaštićenim područjem

Sadržaj i način izrade Plana upravljanja zaštićenim područjima se uređuje pravilnikom.

Korak 4 Određivanje upravljača zaštićenog područja

Plan upravljanja bi trebao da sadrži i strukturu budućeg upravljača.



8. Literatura i podloge

1. IUCN (1994): Guidelines for Managment Planning of Proctected Areas, IUCN Cambridge, Great Britain

2. Phillips, Adrian (2002): Managment Guidelines for IUCN Category V Proctected Areas: Proctected Landscapes/ Seascapes. IUCN, Gland, Švicarska i Cambridge, Great Britain

3. Martinić, I.(2002): Planovi upravljanja za hrvatske nacionalne parkove i parkove prirode, Šumarki list 9-10, CXXVI, 501-509, Zagreb

4. IBRD/GEF (2005): Smjernice za izradu Plana upravljanja, KEC project (TF No050539) HR-Agriconsulting Spa, DZZP, Zagreb

5. Eurosite (1999): Toolkit Managment Planning Eurosite, Lille, France, http://www.eurosite-nature.org/internet/resources

6. Udruženje za zaštitu okoline Zeleni- Neretva Konjic (2008): Zaštita prirode, Međunarodni standardi i stanje u Bosni i Hercegovini

7. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (2001): Prostorni plan za Park prirode Blidinje (nacrt plana)

8. Prvi međunarodni znanstveni simpozij Blidinje 2005. (2005): Zbornik radova 9. Elektroprojekt: Studija izvodljivosti za Nacionalni park „Una“, 2005 10. Elektroprojekt: Studija „Ocjena ekosustava ovisnih o vodi i gospodarenja vodama u slivu

međudržavnih vodotoka Neretve i Trebišnjice“, GEF projekt: Integralno upravljanje ekosustavom riječnog bazena Neretve i Trebišnjice, 2005

11. Biološka raznolikost endemskih razvojnih centara na području Hercegovine, 2007 12. Općina Jablanica: Strateški plan razvoja Općine Jablanica, 2007 13. Urbanistički zavod Bosne i Hercegovine: Izmjene prostornog plana Općine Jablanica za područje

Sovići-Risovac, 2007 14. Općina Konjic: Strategija razvoja općine Konjic za period 2008.-2017. godina, 2007 15. Master plan razvoja turizma BiH, 2009 16. Zaštita prirode - Međunarodni standardi i stanje u Bosni i Hercegovini, 2008 17. Ekonomski institut Sarajevo: Strategija turizma kao razvojna osnova Jablanice, 2003 18. Strategija razvoja poljoprivrede u općini Jablanica 2003.-2008., 2002 19. Udruženje za zaštitu okoline Zeleni- Neretva Konjic: Gornja Neretva, 2009 20. Općina Konjic: Lokalni akcioni plan za okolinu, 2007 21. Službeni glasnik Općine Jablanica 4/2010 (Odluka o utvrđivanju prijedloga Regulacionog plana

Risovac i Odluka o pristupanju izradi Prostornog plana Općine Jablanica za period od 2012. do 2022. godine)

22. Općina Posušje: Strategija razvitka Općine Posušje, 2006 23. Općina Tomislavgrad: Profil Općine Tomislavgrad, 2007 24. Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu: Corine Land Cover Projekt za BiH,

2008 25. Europska agencija za okoliš: Opće preporuke za planiranje projekata zaštite voda, Hrvatsko

izdanje, 1999 26. Krilašević (2009): The Role of International Organizations in the Implementation of Biodiversity

Conservation Policies, the Case of Bosnia and Herzegovina. University of Sarajevo, Forestry Faculty, Sarajevo and New Haven

27. Bosna-S (2007): Bosna-S Consulting in coordination with the World Bank (2007): Operational Sourcebook for Protected Areas. Sarajevo: Unpublished document.

28. Strateški plan razvoja općine Jablanica. Općina Jablanica (2007.) Dostupan na: http://www.jablanica.ba/jab/images/pdf/StrateskiPlanRazvojaOpcineJablanica.pdf

29. Borislav Puljić et al. Prostorni plan Općine Prozor-Rama. Ecoplan (2010.) Dostupan na: http://www.prozor-rama.org/upload/pr_plan/Tekstualni%20dio_prostorna%20osnova.pdf



30. Strategija razvitka općine Posušje. Općina Posušje (2006.) Dostupna na: http://www.posusje.net/download/NacrtStrategijeRazvitka.pdf

31. Ceste Mostar d.d. Dostupno na http://www.ceste-dd.ba/ 32. LEAP Konjic. Općina Konjic (2007.) Dostupan na:

http://www.kakanj.com.ba/files/fahrudin/LEAP%20KONJIC.pdf 33. Bosna i Hercegovina: Projekt autoceste na Koridoru Vc. Procjena utjecaja na okoliš - Sažetak.

Dostupan na: http://www.mkt.gov.ba/bos/aktivnosti/vcplan.php 34. Studija izvodljivosti projekta zbrinjavanja komunalnog otpada za područje Hercegovačko-

neretvanske županije i Županije Zapadnohercegovačke. Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru.

35. Slišković, I.; Zelenika, M.; Kovač, Lj. (2005). Hidrogeologija parka prirode blidinje i zaštita voda. Prvi međunarodni znanstveni simpozij Blidinje.

36. Uščuplić, M. (2005).Gospodarenje šumama zaštićenih područja. Prvi međunarodni znanstveni simpozij Blidinje.

37. Studija o uticaju šumarstva na biološki osjetljiva područja u BiH. Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

38. Sportsko ribolovno društvo "Rama". Dostupno na: http://www.ribolovrama.blog.hr/

39. Savez lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine, Lovački savez Republike Srpske i Lovački savez Herceg Bosne (2007.). Projekat razvoja i očuvanja šuma - Studija za održivo gospodarenje sa divljači u posebnim lovištima.

40. Šimunović,V.; Bognar, A. (2005). Geomorfološke značajke Parka prirode Blidinje. Međunarodni znanstveni simpozij Blidinje

41. Hrvatović, Hazim (2003.). Promocija geološkog nasljeđa Čvrsnice, Čabulje i Prenja. Naučni separati - Mogućnosti i perspektive Nacionalnog parka Prenj-Čvrsnica

42. Variščić, Miralem (2003.). Hidrološka obilježja područja Nacionalnog parka. Naučni separati -Mogućnosti i perspektive Nacionalnog parka Prenj-Čvrsnica

43. Slišković, I.; Zelenika, M.; Kovač, Lj. (2005.) Hidrogeologija Parka prirode Blidinje i zaštita voda. Prvi međunarodni znanstveni simpozij Blidinje.



9. Grafički prilozi

9.1. Prikaz razmatranog područja s granicama kantona i općina, naseljima i prometnicama

9.2. Prikaz razmatranog područja lokacijama geoloških, hidrogeoloških i kulturnih osobitosti i područja vrijednih staništa

9.3. Prikaz prijedloga granica zaštićenog područja i zona zaštite



Dodatak 1: Prijedlog zakona o proglašenju

(biće pripremljen nakon finalizacije studije)



Dodatak 2: Lista dionika

Documents

Studija Izvodljivosti CCVP Draft Final Feb 2011