Tragom JankovićaTragom JankovićaSTRUČNI SKUPSTRUČNI SKUP

• knjižica sažetaka •

Kurija Janković, Pakrac18.9.2020.

Organizatori:Osnovna glazbena škola Pakrac

Muzej grada PakracaGradska knjižnica Pakrac

Gradski muzej Požega

Pokrovitelj:Grad Pakrac

Organizacijski odbor:Jelena Hihlik, Alfreda Petani Grafina, Monika Lucić Fider, Mirela

Pavličić Hein, Ivana Domanović

Izlagači:Ivana Domanović, mag.educ.hist.

Jelena Hihlik, dipl.pov.umj.Dr.sc. Katarina Nina Simončić

Ivan Roth, mag.hist.art. Dr.sc. Ana Šitina

Zdenko Samaržija, prof.

UVOD

Stručni skup „Tragom Jankovića“ posvećen je Jankovićima daruvarskim – plemićkoj obitelji čiji su članovi od sredine 18. do sredine 19. stoljeća bili vlasnici pakračkog vlastelinstva i neizmjerno su važni za razvoj ovog prostora. Obitelj Janković bila je jedna od najuglednijih i najbogatijih obitelji u Slavoniji tijekom druge polovice 18. stoljeća. Pored velikih vlastelinstava u Slavoniji, bili su vlasnici i nekih imanja u Ugarskoj.

Prvi član obitelji s plemićkom titulom bio je Mihajlo Janković kojemu je kralj Rudolf II. 1588. godine dodijelio plemićku titulu, budući da se kao dobrovoljac istaknuo u bojevima protiv Turaka, i to pod zastavom hrvatskog bana Tome Erdödyja. Spletom okolnosti, Mihajlo Janković preminuo je u Bosni, gdje su kasnije živjeli njegovi potomci. Nakon oslobođenja od Turaka Jankovići se, zajedno s drugim katoličkim obiteljima koje su se vraćale u Slavoniju i južnu Ugarsku, sele u Pečuh. Antun Janković kupuje posjede Stražeman, Sirač, Podborje (Daruvar) i Pakrac. Pakrac je u tom razdoblju bio središte vlastelinstva koje je obuhvaćalo grad i 36 okolnih sela. Antun Janković uz titulu je grofa 1765. godine dobio i pridjevak daruvarski. Središnji dio grba obitelji Janković zauzima ždral, inače simbol budnosti, odanosti, dobrog života i dobrih djela, a mađarska je riječ za ždrala - dar. Zanimljivo je napomenuti kako je današnji grad Daruvar u vrijeme dolaska Jankovića nosio hrvatski naziv

Podborje, a taj je naziv promijenjen u Daruvar (Ždralograd) nakon što je postao posjedom ove obitelji. Jankovići su ostvarili bogatu graditeljsku aktivnost na ovom prostoru, gospodarski su unaprijedili kraj, doseljavali su veći broj stranog stanovništva, pogotovo obrtnika, kako bi unaprijedili svoja vlastelinstva. Uz sve navedeno, bili su česti donatori, filantropi, organizatori različitih kulturnih događanja, zabava, koncerata, kazališnih predstava te su i na taj način oživljavali ovaj kraj u razdoblju kada je bio prilično zapušten, iseljen i nerazvijen. Obitelj Janković je tijekom stotinu godina koliko je ovaj kraj bio njihov posjed, ostavila tragove koji nam i danas svjedoče o njihovoj naprednosti i želji za obnovom ovog područja.Unatoč njihovom izuzetnom povijesnom značaju, povijest ove obitelji u Hrvatskoj je još uvijek nedovoljno istražena i vrlo slabo valorizirana, a vrlo mali broj stručnjaka hrvatskih i mađarskih se uopće bavio ovom temom. Jedini koji je dosada dao cjeloviti pregled povijesti obitelji bio je Julije Kempf i to u članku „O grofovskoj porodici Jankovića-Daruvarskih“ koji je napisan i tiskan davne 1930. godine. Terézia Balogh Janosné Horváth jedna je od rijetkih mađarskih stručnjaka koja se u posljednje vrijeme intenzivnije bavila istraživanjem ove obitelji. 2019. godine objavila je knjigu pod nazivom „Tri domovine Janković vlastela – Hrvatska, Ugarska, Austrija“. Od autora koji su se bavili ovom obitelji treba istaknuti i dr.Zdravka Palavru koji je autor popularno-znanstvenog izdanja „ Jankovići Daruvarski“ iz 2013. godine.Organiziranjem stručnog skupa „Tragom Jankovića“ naša želja je od početka bila zainteresirati stručnu javnost za ovu temu kako bi rasvijetlili još uvijek popriličan broj nepoznatih činjenica, prezentirali ih javnosti te na taj način ukazali na veliki značaj i ulogu koju je ova obitelj nekada imala. Zahvaljujemo se svim sudionicima ovog prvog skupa sa željom da postane tradicionalan i iz godine u godinu nas obogaćuje novim spoznajama i stručnim saznanjima na ovu temu.

Ivana Domanović, mag.educ.hist.Gradski muzej Požega ivana@gmp.hr

Ostavština obitelji Janković u Gradskom muzeju PožegaPovijesni odjel Gradskog muzeja Požega u fundusu čuva nekoliko portreta te niz dokumenata i fotografija koji potječu iz ostavštine plemićke obitelji Janković, jedne od najpoznatijih plemićkih obitelji na području Slavonije čiji su se posjedi nalazili u Pakracu, Daruvaru, Siraču, Stražemanu, Čepregu. Ostavština obitelji Janković dospjela je u tadašnji Gradski kulturno–historijski muzej zalaganjem Julija Kempfa, osnivača i tadašnjeg ravnatelja muzeja koji se dopisivao s Anom Elizabetom Janković, posljednjom pripadnicom obitelji. U ovom radu objasnit ću okolnosti u kojima ostavština dolazi u današnji Gradski muzej Požega te kakve sve predmete, dokumente i fotografije sadrži.

Julije Janković Jedan od najpoznatijih članova obitelji Janković, uz Antuna i Ivana Jankovića bio je i Julije Janković, sin Izidora. Tijekom 19. stoljeća djelovao je kao pravnik, bilježnik, asesor sudbenog stola Požeške županije, podžupan i župan Požeške županije. Istaknuo se i djelovanjem u gospodarstvu (eksploatacija šuma, proširenja i osnivanja sela) te posebice u kulturi. Sudjelovao je pri osnivanju mnogobrojnih institucija, podizanju spomenika, a bio je i istaknuti član mnogobrojnih društava te je pomagao siromašnima. U ovom ću radu pokušati predočiti bogat život i djelovanje Julija Jankovića uz pomoć predmeta vezanih uz njega koji se čuvaju u Gradskom muzeju Požega poput fotografije grofa Julija nastale 1961. godine koja predstavlja najstariju fotografiju u našem muzeju, a nastala je samo 22 godine nakon otkrića dagerotipije. Grofovska povelja Julija Jankovića, Beč, 1857., GMP 11.238

Jelena Hihlik, dipl.pov.umj.Muzej grada Pakraca muzej@pakrac.hr

Doprinos članova obitelji Janković razvoju pakračkog vlastelinstva od sredine 18. do sredine 19.stoljećaObitelj Janković je tijekom stotinu godina koliko je pakračko vlastelinstvo bilo u njihovom posjedu ostavila tragove koji nam i danas svjedoče o njihovoj naprednosti i želji da i ovaj prostor uključe u moderna kretanja tadašnjeg gospodarskog, društvenog i kulturnog života. Njihov doprinos svakako treba sagledati i u kontekstu ondašnjeg vremena kada se slavonski kraj tek oporavlja od dugogodišnjih i teških borbi s osmanlijskim osvajačima. Članovi obitelji Janković u svom su posjedu pakračko vlastelinstvo imali od 1760. do 1861. godine, a svaki pojedini član obitelji na različite je načine zadužio ovaj kraj potičući njegov razvoj na mnogobrojnim područjima. Poticali su graditeljsku aktivnost kroz gradnju vlastelinskog središta, donatorske aktivnosti vezane uz gradnju različitih sakralnih objekata na ovom prostoru, kroz unapređivanje vlastelinstva utjecali su na razvoj gospodarstva poticali su doseljavanje velikog broja stranog stanovništva u ovaj kraj, a dali su i velik doprinos razvoju kulturnog i društvenog života te su se istaknuli kao donatori i filantropi.Nažalost, dosada je ovaj njihov doprinos premalo valoriziran na pravi način te je ovo pokušaj da se napokon revalorizira i predstavi stručnoj, ali i široj javnost. Na ovaj način pokušat ćemo ukazati na značaj ove obitelji i svega onoga što su učinili kako bi i ovaj kraj uključili u tada moderne i aktualne europske tijekove života.

Mali dvor Janković, Muzej grada Pakraca, 1.pol.18.st.

izv.prof.dr.sc. Katarina Nina SimončičTekstilno-tehnološki fakultet, Zagrebkatarina.nina.simoncic@ttf.unizg.hr

Portreti obitelji Janković – tragovi odjevno-stilskih utjecajaKulturu odijevanja europskog prostora 18. i početka 19. stoljeća, obilježile su stilske karakteristike razdoblja rokokoa, neoklasicizma i bidermajera. U pokušajima rekonstrukcije odjevnih formi, povjesničari odijevanja poput Janet Arnold i Lou Taylor, uz sačuvane tekstilne, odjevne artefakte,  povijesne zapise, kao važan i vrijedan izvor za razumijevanje odjevnih rituala ističu i portrete. Predavanje će se usredotočiti na nekoliko očuvanih portreta pripadnika plemićke obitelji Janković, u cilju prepoznavanja specifičnih odjevnih karakteristika i stilova. Nastojat će se preispitati uloga odjeće kao statusnog simbola te ukazati na važnost obitelji Janković u promociji onodobnih europskih modnih stilova.

Dvorište Vlastelinstva Janković, Pakrac, 1910.

Ivan Roth, mag. hist. art.Muzej likovnih umjetnosti, Osijekivan.roth@mlu.hr

dr. sc. Ana ŠitinaOdjel za povijest umjetnosti, Zadarasitina@unizd.hr

Jankovići kao naručitelji i donatori u Stražemanu i BiškupcimaMalena mjesta podno Papuka - Stražeman i Biškupci - doživljavaju procvat i kulturni uzlet u vrijeme kada stražemanskim vlastelinstvom upravlja plemićka obitelj Janković. Poseban značaj za ta mjesta imao je Ivan pl. Janković koji je sagradio dvorac u Biškupcima, a župna crkva Sv. Mihovila u Stražemanu, ujedno i obiteljsko ukopišno mjesto, obiluje donacijama obitelji Janković; od oltara, grobnica, misnica do ambicioznih fresko oslika. Stoga valja primijetiti da vrijeme boravka i aktivnog djelovanja obitelji Janković na tom području predstavlja svojevrsni zlatni period kraja koje tada doživljava kulturni vrhunac. Dvorac plemićke obitelji do danas nije sveobuhvatnije povijesno-umjetnički analiziran niti kontekstualiziran, u odnosu na druge značajne arhitektonske pothvate te plemićke obitelji. K tome, u požeškom Gradskom muzeju čuvaju se portreti Ivana pl. Jankovića, vlasnika stražemanskog vlastelinstva, njegove supruge i starijeg brata Antuna, grofa Jankovića Daruvarskog, velikog župana Požeške županije, iz 18. stoljeća, koji dosad nisu valorizirani u kontekstu srednjoeuropskog slikarstva toga vremena. Primjenom različitih metodoloških postupaka, istraživanje nastoji rasvijetliti dosad gotovo posve marginalizirani posjed te velikaške obitelji. Stoga je rad usmjeren na rekonstrukciju djelovanja i naručiteljske aktivnosti plemićke obitelji Janković u mjestima Stražeman i Biškupci, njihov naručiteljski ukus i donatorsku aktivnost te značajan pečat koji su ostavili u definiciji tadašnjeg izgleda i opreme interijera župne crkve i obiteljskog dvorca.

Grof Ivan Janković, GMP

Zdenko Samaržija, prof.zdenko.samarzija@gmail.com

Rat je bolji od mira: pomoćne prostorije u kasnobaroknim i klasicističkim dvorcima Slavonije Graditeljstvo slojeva s gornjih katova oduvijek je refleksija društvenih odnosa pa tako arhitektonika i interijeri kasnobaroknih i klasicističkih dvoraca Slavonije, Baranje i Srijema i ostalih nealpskih regija Habsburške Monarhije/Austrijske Carevine odražavaju gospodarsko stanje i svjetonazore, pa i nutricionističke navade, vladajuće klase druge polovice 18. i prvih desetljeća 19. stoljeća. Osvajanjem Panonije (konac 17. i prva desetljeća 18. stoljeća) Habsburška Monarhija postaje velesila, no potrajalo je preoblikovanje Panonije iz „hotelske“ osmanske civilizacije s gradovima sa zavidnom hidrotehničkom, kanalizacijom i trgovačkom infrastrukturom u agrarne zajednice poznoga feudalizma, što se nikako ne može svrstati pod napredak. Izuzetak je dvorac Eugena Savojskog u Bilju.

Postoje začkoljice koje treba riješiti:• Nijedan kasnobarokni ni klasicistički dvorac ni samostan u korpusu

pročelne palače nema u izvornoj gradnji zahod ni kupaonicu. Nameće se pitanje gdje su vlastelini, vlastelinski službenici, dvorske dame i njihovi gosti te služinčad nuždili i kako su održavali higijenu prije uvođenja vodovodne i kanalizacijske mreže. Očito u pomoćnim prostorijama izvan glavne palače, no tim se pitanjem nisu bavili ni konzervatori ni autori koji proučavaju povijest graditeljstva i povijest arhitekture.

• Von Taube, pruski liječnik i pravnik obrazovan u Londonu, piše 1777. godine da su makedonski zidari sazidali kupaonice u Daruvaru (i Kurija Janković, Osnovna glazbena škola Pakraca, 1.pol.18.st.

opisuje ih). • Nemoguće je da su obrtnici iz neprijateljske Osmanske Carevine

dobili posao u Habsburškoj Monarhiji• Sudeći po opisu, makedonski zidari sagradili su građevinu hamamske

strukture• Nitko nije sustavno istražio rad te majstorske radionice• Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u dvorcima se grade vodovodi,

kanalizacije i kopaju goleme septičke jame. Na žalost, to je neistražena tema kako za pakračke dvorske građevine tako i za stambene i poslovne prostore građana. Ponešto znamo o vodovodima i kanalizacijama u apotekarskim zgradama.

• Izvan istraživačkoga fokusa ostale su smočnice i kuhinje u samostanima i dvorcima Baranje, Slavonije i Srijema.

Rat je bolji od mira poslovica je plemstva i poduzetnika u panonskom dijelu Habsburške Monarhije/Austrijske Carevine za vrijeme Napoleonske ugroze kad je alpski dio Monarhije bio zauzet ratovima, a na našim se prostorima proizvodilo sve što je potrebno za život Monarhije: hranu, krmiva, stoku, alatke, oružje… Dvor se neprestano zaduživao kako bi platio troškove proizvodnje, a plemići su novce investirali u gradnju dvoraca, kurija, lovačkih kuća i palača u gradovima. Golema osobna potrošnja ima svoju tamnu stranu. Kad su ratovi završili, zapadni dijelovi Monarhije su istisnuli s tržišta loše proizvode hrvatskih, slavonskih, srijemskih, baranjskih, banatskih i bačkih obrtnika i nekvalitetne agrarne proizvode iz tih krajeva da su plemići i poduzetnici, koji nisu mogli vratiti dugove, žalili za ratom.

PROGRAM

11.00Pozdravni uvodni govoriAlfreda Petani Grafina, prof. - ravnateljica Osnovne glazbene škole PakracJelena Hihlik, dipl.pov.umj. - ravnateljica Muzeja grada Pakraca

11.20 – 12.00Ivana Domanović, mag.educ.hist., Gradski muzej PožegaOstavština obitelji Janković u Gradskom muzeju u Požegi, izlaganjeJulije Janković, izlaganje

12.00 – 12.30Jelena Hihlik, dipl.pov.umj., Muzej grada PakracaDoprinos članova obitelji Janković razvoju pakračkog vlastelinstva od sredine 18. do sredine 19.stoljeća, izlaganje

12.30 – 13.00izv.prof.dr.sc. Katarina Nina Simončič, Tekstilno-tehnološki fakultet, ZagrebPortreti obitelji Janković– tragovi odjevno stilskih utjecaja, izlaganje

13.00 – 13.30Ivan Roth, mag. hist. art., Muzej likovnih umjetnosti, Osijekdr. sc. Ana Šitina, Odjel za povijest umjetnosti, ZadarJankovići kao naručitelji i donatori u Stražemanu i Biškupcima, izlaganje

13.30 – 14.00Zdenko Samaržija, prof.Rat je bolji od mira: pomoćne prostorije u kasnobaroknim i klasicističkim dvorcima Slavonije, izlaganje

Knjižica sažetaka

Stručni skup Tragom JankovićaKurija Janković, Pakrac

18.9.2020.

Nakladnik:Osnovna glazbena škola Pakrac

Za nakladnika:Alfreda Petani Grafina, prof.

Fotografije:Jelena Hihlik, dipl.pov.umj.

FOTOimago Pakrac

Uvodni tekst:Jelena Hihlik, dipl.pov.umj.

Urednici:Jelena Hihlik, dipl.pov.umj.

Monika Lucić Fider, dipl.knjižničar

Lektura:Monika Lucić Fider, dipl.knjižničar

Oblikovanje i tisak:FOTOimago Pakrac

Naklada: 100 komada