Tragom Bjegunca - Zane Grey

8/12/2019 Tragom Bjegunca - Zane Grey

1/130


2/130

Zane Grey

Tragom bjegunca


3/130

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Narodna i univerzitetna biblioteka Bosne i Hercegovina Sarajevo

820(73)-31 =861/862GREY, Zane

Tragom bjegunca / Zen Crej: (prevod Dika Kapi) - Sarajevo: Osloboenje,1990. -165 str.: 20 cm

ISBN 86-319-0205-5


4/130

JedanGrad je bio prepun gonia stoke koji su upravo primili platu i traili pie. U

stranjoj sobi kod Lejfa Henesija estorica mukaraca sjedili su za velikim

okruglim stolom i u velike pare igrali poker. Dvojica od njih bili su kauboji koji sukartali cijelu no i rano ostali bez plate, a jedan je bio stranac u ovom kraju.Kockar Kvejd Belton, crnomanjast mukarac otrog pogleda, imao je pred sobomnajveu gomilu srebra i zlata. Njegov pajda Stiv Henderson takoe je dobijao.Sljedei je slabo stajao i zato se preznojavao. Imao je dvadesetak godina, blagolice i njene ruke - oito nije bio jaha a, sudei po igri, nije bio ni kockar. Zvao seBars Lokart.

Iznenada je neko snano odgurnuo nekolicinu posmatraa i ispred stola je

zastao mladi u ijim je oima sijao elini sjaj. On je za Barsa Lokarta bio poputglasnika smrti. Kada je progovorio, u glasu mu se osjetila otrina i odlunost.

- Barse, dii se! Odmah napusti igru!

Sva estorica su ga pogledali, ispitivaki, paljivo. Barsa je oblilo rumenilo.- Koji ti je vrag? - procijedio je.

- U loem si drutvu. Ustaj - dobio je odgovor.

- Ali, ja gubim. Ne mogu sada napustiti igru. Otkud ti pravo da me prekidausred igre!

Henderson je akom lupnuo o sto i okrenuo se Barsu.

- Reci mu da se gubi.

- Bruse, idi do avola! - povikao je Bars. Meutim, nesiguran pogled potiraoe izazov u njegovom glasu.

Stranac je prezrivo pogledao pridolicu. - Hej, jesi li ti bratova dadilja?

- Prokleto si u pravu - kada je u drutvu Stiva Hendersona i druine za kojusvaki goni zna da im nije mjesto meu potenim svijetom.

Sva estorica su bacili karte na sto. Stolice su zakripale. Dvojica kauboja suustuknuli.

- Lokarte, ovo neu otrpjeti - zareao je Henderson.

Nije bilo razmetljivosti u Brusovom hladnom odgovoru. - Ne bih tisavjetovao da me izaziva.

Stranac se polako digao sa stolice, spustivi desnu ruku do pitolja. Belton jeu depove stavljao svoj dobitak. Dvojica kauboja su se pridruili posmatraima


5/130

koji su stajali dalje od stola.

- Gospodine Lokart - prosiktao je stranac - da li i ja spadam u druinu za kojste rekli da je nepotena?

- Svakako. - Brus se osmjehnuo.

Stranac je brzinom munje izvukao pitolj, ali je Brus bio jo bri. Izgledaloe kao da je pucanj iz njegovog oruja podigao krov i stranac je pao preko stola,

koji se prevrnuo, i mlitavo skliznuo na pod. Sekundu kasnije i Henderson jeizvukao pitolj, ali nikad nije dobio priliku da puca poto ga je Brus pogodio.

Brus se natrake povlaio drei zadimljen pitolj i onda je nestao u gomilikoja se sjatila, oko Hendersona. Kvejd Belton i Bars Lokart su se neprimjetnoizvukli i otili do konja. Belton je uzjahao i okrenuo se mladiu.

- Ide li sa mnom ili eka bracu?- Moj brat moe da ode u pakao! - ljutito je povikao Bars. Brzo je uzjahao i

krenuo za Beltonom.

***

Upravo se smrklo i Triniti je sjedila na brvnu iznad brze rjeice, ekajuidragana koji je uvijek kasnio i bio nepouzdan. U uboravoj vodi ogledalo seblijedo rumenilo sunca na zalasku; ptice su sanjivo cvrkutale u visokim kronjama;

bilo je prilino svjee. Iza nje uli su se daleki zvuci sa rana Spenserovih gdje jeivjela, a dopirala je i udaljena buka iz Denisona u koji su se sjatili radnici naeljeznici i gonii koji su doli s juga.

Uvijek ju je fascinirao pogled prema jugu. Dola je s juga i odatle ju jeprizivala nejasna budunost. I danju i nou, kada bi ekala na ovom sastajalitu,inilo joj se da vidi sve do rijeke Triniti, gdje je bila ostavljena kao dijete i gdjesu je spasili dobri Spenserovi. Nazvali su je Triniti i nikad niko nije saznao odaklee dola, ni ko su joj roditelji. Sjeala se duge vonje u kolima; beskrajnih ravnica

sa valovitom travom; crnih krda bizona; logora i vatri pored rijeka; grubih bradatihljudi; pucnjave i indijanskih ratnikih poklia koji su ledili krv u ilama.

Udaljena buka iz grada podsjetila ju je na Barsa. Bilo je oito da sepromijenio. Drag, veseo, nepromiljen mladi odao se loem drutvu i razuzdanomivotu. Nije doputao da mu to prigovara i esto bi se obrecnuo na nju kada bizapoela razgovor o njegovom nainu ivota. A ipak je ponekad bio onaj stariBars, kao onda kada joj je kupio skupu haljinu. Bila je uzbuena, ali kada ga jeupitala otkud mu novac, razbjesnio se. To ju je zabrinulo. Osjeam se kao da sam

Barsova majka, mislila je. On je zaista neodgovoran djeak.A onda joj je misli zaokupio Brus - to se u posljednje vrijeme sve ee

deavalo. Bio je toliko drukiji od Barsa, grub, otar i ozbiljan, bio je poznat kao


6/130

odlian lovac na bizone, goni i, da, revolvera. Triniti se udila priama oBrusovoj sranosti i spretnosti s pitoljem. Nije ga mnogo viala sve donedavnopoto je uvijek bio u lovu ili je radio kao goni. Ali, posljednjih nekoliko mjeseciesto je dolazio na ran i to, dobro je znala, vie da vidi nju nego njene roditelje.Kada je posljednji put dolazio, sjetila se, s malo kajanja, da mu je gotovo dopustilada je poljubi. ak i sada ta ju je pomisao uzbudila i uznemirila. Ne, on nije mogaobiti ubica. Ali, dunost joj je bila da bude s Barsom. Morala bi se potruditi da ganatjera da se promijeni i smiri. Bila mu je potrebna i udae se za njega ako jojobea da e biti drukiji.

Znala je da Bars noas nee doi, pa je napustila obalu i poznatim putemkrenula kroz tminu. Dok je prolazila kroz livade, konji su podizali glave i frktali.Konji su igrali vanu ulogu u njenom ivotu. Jahala je bolje od mnogih mukaraca.Tada se sjetila da je Bars jedini Teksaanin koji nije imao ili volio konje i osjetila

e ubod u srce.Triniti je ula u gaj koji je okruivao ranersku kuu. abe u bari su isputale

umilnu, ali tunu muziku koju je oduvijek voljela. U velikoj dnevnoj sobi je gorjelosvjetlo. Iako se htjela povui u svoju sobu, odluila je da Spenserovima saoptisvoju odluku.

- Triniti, rano si se vratila - primijetila je gospoa Spenser, sjedokosa ikrupna ena.

- Bars nije doao - odgovorila je Triniti. - Gdje je tata?- Negdje vani. Hol je odmaglio u grad. Jedan od jahaa je donio vijesti o

pljaki. Denison je bio na loem glasu i prije nego to su poeli radovi na izgradnjieljeznice, s kojom su se pojavile i kockarnice i javne kue. A sada je najgori gradu Teksasu.

- Odluila sam da... da se udam za Barsa - zamucala je djevojka.

- Oh, Triniti! Zaboga! - iznenadila se starija ena.

- Vie nita ne znam - uzviknula je djevojka. - Hol je najbolji, ali njega nevolim. Dopada mi se Brus i dopustila sam mu da mi se udvara. Jedini Bars imapravo na mene. Potrebna sam mu.

- Ne uzbuuj se, Triniti - rekla joj je majka. - zaista te alim. Ima previeudvaraa! Znam da nema mnogo zgodnih cura kao to si ti. Niti tako dobrih. I zatebe nema posla koji ne bi mogla uraditi i u kui, i s konjima, zna i da puca. Stogauzmi momka kojeg najvie eli.

- Majko, mislim da je to Bars.- Ipak nisi sigurna.


7/130

- Oh, nisam. Godinama sam nekako mazila Barsa.

- Pokuala si da mu bude i majka, i gazda, i da ga popravi jer je lo. uvajse, Triniti.

Na verandi je odjeknuo teak korak gospodina Spensera. Bio je to visok

Teksaanin, uskog lica, bijele kose, prodornih oiju.

- Zdravo, djevojice - rekao je srdano. - to si neraspoloena?

- Tata, upravo sam priala o svojim jadima i ta u da uinim - rekla jeTriniti i brzo mu ispriala ta je odluila i ta ona misli da je za nju najbolje.

- Pa, djevojice, ti si odluila. Sada vie nema razloga za brigu.

- Da li... da li ti ovo odobrava, tata?

- Ne bih rekao, Trin. Ali, to je tvoj ivot i ti treba da odlui. Nije bilo davnokada je Bars bio drag momak. Ali se promijenio isto kao to se i Denisonpromijenio kada je postao vei, kada su u njega doli novac i stoka i sada ovaprokleta pruga.

- Ali, Brus je rekao da e se Hol obogatiti zbog pruge.

- Vjerovatno. Kada budu radovi gotovi, vjerujem da e se i Denison smiriti.Ali, sada je gadno. Veeras, u est sati, banda maskiranih jahaa opljakala jeeljeznikog blagajnika kada je trebao da isplati radnike. Odnijeli su hiljade! A niedan metak nije ispaljen!

- Tako jednostavno! - gospoa Spenser je prezrivo odmahnula glavom. -Gdje su bili Brus Lokart i drugi ratoborni Teksaani?

- Majko, sigurna sam da Brus nije bio u to upleten - prekinula ju je Triniti.

- Na njegovu sreu, vidio sam Brusa odmah nakon toga - odgovorio jeSpenser. - Nije bio meu banditima, iako su mnogi sigurni da ovo nije uinio nikostariji.

- Tata! - bila je uasnuta.

- Hej, smiri se, djevojko! esto sam viao nemirne kauboje kojima netoodjednom pukne u glavi. I uvijek za to postoji razlog. Najee je to novac. HobartSmit, koji je vidio ovu pljaku, kune se da je u bandi bio samo jedan krupniji,stariji mukarac. Svi drugi su bili vitki mladi jahai!

Triniti je sa tugom u srcu razmiljala kako u posljednje vrijeme Bars imaneuobiajeno mnogo novca i da se njim razmee. Bez ijedne rijei otila je u svoju

sobu i ne palei svjetlo bacila se na krevet. Razmiljala je. Jednog dana srela jeBarsa u gradu. Pio je i elio je da joj kupi sve u radnji. Kada je postala radoznala,rekao je da nema sree u ljubavi, a ima u kartama. Uvijek se trudila da zaboravi


8/130

njegove izgovore, ali joj se ovo urezalo u pamenje. I sada se vratilaudvostruenom snagom. Jednom joj je Brus, ogoren zbog njene ljubavi premaBarsu, rekao da ona nita ne zna. A on je rijetko o nekom loe govorio. Najmanje oBarsu. Ona je bila suvie privrena Barsu da bi bila sklona sumnjienjima. Ovogputa, meutim, nije uspjela da se odupre. Bilo je neto to joj se nimalo nijedopadalo. Sjetila se mnogih trenutaka kada je namjerno zatvarala oi. A u svim timtrenucima na Barsa Lokarta padala je sjena nepovjerenja.

Iako je Triniti sama sebi govorila da je budala, ipak je bila odluna da ostaneuz Barsa i povjeruje da su mu jedine mane pie i kocka. Uutkae svoje zebnje isumnje.

Iznenada je ula konjski topot. Provirila je kroz prozor. Kaleb Grin, raner izsusjedstva, sjedio je u kolima pored Hola Spensera. Pridruio im se stari Spenser.

Grin je govorio. Triniti je brzo naslutila da neto nije u redu. Tada je primijetila dae Hol gologlav i blijed.

Pourila je u dnevnu sobu. Gospoa Spenser je izgledala uplaeno i zurila jeu Hola koji je zavravao priu. Spenserove sive oi su bile kao eravica.

- Triniti, idi u svoju sobu - rekla je gospoa Spenser nervozno.

- Glupost. Ona ovo mora da uje - odvratio je raner otro.

- Majko, bolje da ja ispriam Triniti. Ja sam sve vidio.

- Oh, Hole!... ta!

Hol ju je pogledao, blijed u licu, ali su mu oi odavale njenost koju jeprema njoj osjeao.

- Trin, ne bi smjela da se uzbuuje... Brus Lokart je ustrijelio dvojicu ljudi.Ubio je nekog stranca koji je zapoeo kavgu. I ustrijelio je Stiva Hendersona.

- Strano! - zinula je Triniti. - Brus!... Zato? Gdje?

- Jednostavno se desilo. Sigurno je da Brus nije prvi povukao. Ali je sigurnotraio nevolju. Bio je straan... divan! Denison vie nikad nee posumnjati u priegonia o njegovim djelima. Kako je samo brz! Uh!

- Pa, ispriaj nam, sine - prekinuo ga je Spenser.

- A Bars! Je li on bio... tamo? - Triniti je ekala bez daha.

- Ha? Je li bio? On je i kriv zbog borbe. Prokletnik...

- Onda nije mogao uestvovati u pljaki - bila je oajna, ali joj je i kamen

pao sa srca.- Hol, priaj po redu - naredio je njegov otac. - ta se dogodilo?


9/130

Hol je sjeo i obrisao kapljice znoja s blijedog lica... - Izvini, oe. Jo samzbunjen. Sjedi i ne gledaj me tako uplaeno... Evo kako je bilo. Tek to je pogoenDet Hokins...

- Hokins? - Spenser je bio zapanjen. - Kada se to zbilo?

- Oe, potpuno sam zaboravio da si ti ranije otiao iz grada - odgovorio jeHol. - To je bilo odmah nakon pljake. Nisam vidio tu borbu. Hokins je ustrijeliorevolveraa koji je kasnije gadno pogrijeio to se digao protiv Brusa. Eh, bogami,to sam vidio!

Tada im je Hol ispriao o incidentu u Henesijevom salunu. Jo uvijek je biouzbuen i priao je brzo, kao da ga neko goni.

- Uh, prokletstvo! - zviznuo je Spenser.

- Strano! - povikala je Triniti.- Bila je prava guva - nastavio je Hol. - Belton i Bars su umakli. Vie nisam

vidio ni Brusa. Ljudi su se skupili oko Hendersona. Bio je jo iv, ali evjerovatno brzo umrijeti. Odnijeli su ga kod doktora u logor kod prunih radnika.

-I ta su ljudi rekli? - pitao je Spenser.

- Ne bih se mogao sjetiti. Ali, bilo je dosta uzbuenja. Kada se situacijasmirila, ubijeni revolvera je identifikovan - bio je to tip kojeg je Hokins htio da

uhapsi. Tada su poeli da slave Brusa.- A, Bars... ta je bilo s njim? - preklinjala je Triniti.

- Niko nije znao... niti je za njega mario - odgovorio je Hol mrzovoljno. -Kasnije sam uo da je s Beltonom odjahao iz grada, vjerovatno u Beltonov logor.

- Brus je bio u pravu - primijetio je Spenser. Beltonova druina i jestesumnjiva.

- Majko, daj nam veeru - rekao je Hol. - Ponovo idem u grad.

- Hol, i ja u s tobom - zamucala je djevojka.

Odjednom se Triniti dosjetila kako da se igra uhode. Da otkrije u kakvoj jevezi Bars Lokart sa Beltonovom druinom! To ju je i okiralo i uzbudilo. Bila jesnana, vjeta i mogla je jahati i pratiti tragove bolje od mnogih kauboja. Mogla seprovui kroz grmlje poput Indijanca. Nikakav strah je nije mogao zaustaviti.

Uiniu to, razmiljala je. Poslije veere u odjahati njihovim tragom ipronai Beltonov logor.

Triniti se brzo presvukla u odjeu za jahanje i navukla izme. esto je jahalau grad u predveerje. I ako bi srela Barsa, ponekad bi do kasno ostajala. Ona je to


10/130

mogla uiniti. Mogla bi neto otkriti, ako ne te noi, onda druge. Krv joj jeuzavrela.

Sat kasnije, kada je odjahala do rijeke na svom mustangu, u glavi joj jevrvjelo od odluka i misli. Krenula je niz rijeku u pravcu kojim je nekoliko dana

ranije, kako je vidjela, iao Belton. Trag je bio vidljiv a kada joj je postalo tekoda ga prati s konja, sjahala je, paljivo oslukujui ne bi li ula konjska kopita.

Prola je pet milja i zastajala deset puta. Sada je ula u korito rijeke,povremeno bi sjahala da bi oslunula i otkrila tragove.

Ve je bila punih sedam milja od kue. Pomislila je da se vrati kada jeosjetila dim. Nakon toga je ula udar sjekire. Polako je nastavila oko etvrt milje iugledala treperenje logorske vatre. Skliznuvi sa sedla, povela je konja dalje odputa i vezala ga. Upamtila je mjesto po suhim granama na visokom stablu.

Kada se vratila na stazu, zastala je da razmotri situaciju.

Do ovog trenutka sve njene avanture bile su vezane uz lov i ribolov, potraguza stokom i konjima. A sada je bila na tragu ljudima koji su, bila je u to sigurna,bili zli i opasni.

Shvatila je da ne smije uiniti nikakav pokret ili zvuk koji bi je mogao izdatiopreznim odmetnicima. Jer, zakljuila je da je Beltonova druina skupinaodmetnika.

Bila je svjea proljetna no i vrlo tiha. ula je kreketanje aba, blagi mrmorbrze rijeke, krik sove i tiho unjanje u grmlju. Jo jednom je pogledala premalogorskoj vatri i tiho poela da se prikrada. Imala je pitolj, ali se nadala da ganee morati upotrijebiti.

Neko vrijeme drvee je bilo rijetko i brzo je promicala od jednog do drugogstabla. Izbjegavala je da stane na kakvu granicu ili da dodirne grmlje. Vatra jepostajala sve sjajnija. Ponekad bi je izgubila iz vida, a onda bi je ponovo otkrila.

Poslije dugog, opreznog prikradanja i zaobilaenja, odjednom je, izaavi izagustia, ugledala vatru nekih stotinu stopa ispred sebe, a plamen je jasno obasjavaotri ovjeka. Jedan od njih bio je tamnoputi Belton. Drugog nikad ranije nije vidjela.Trei je bio Bars.

Triniti se ohladila, borei se sa sobom da ostane hrabra. Mukarci surazgovarali.

Belton je imao dubok glas i nije bio oprezan. Razaznala je rijei:"Revolvera nam je pobrkao planove... ostaje nam banka." Drugi su govorili tiho.

Bars je odmahivao glavom, oito se ne slaui s Beltonom.Bila je predaleko i odluila je da se jo primakne. inilo joj se da je trava


11/130

dovoljno visoka da je sakrije. Ali, srce joj je bubnjalo i drhtala je kada je krenulapreko istine.

Nisko bunje je bilo izmeu nje i vatre. Kada je dopuzala do tog mjesta, opetse ohrabrila. Beltonov glas je bio blii. Legla je i dobro naulila ui: "Srea se

promijenila... bolje da krenemo na banku... sutra..." Triniti se trudila da jo uje.Pljaka banke? Oh, ne. Bars!

Triniti je ula suanj u blizini. Srce joj je poskoilo, a onda zastalo. Odmahpored nje uo se lagan korak. Ohladila se... okamenila. Onda su je zgrabile dvijeruke u rukavicama - jedna za vrat, a druga joj je prekrila usta.


12/130

DvaZa trenutak, kada je Triniti okrenula lice prema zvijezdama, oajniki instinkt

da se spasi pobijedio je njen strah. Stavila je ruku u dep i pokuala da okrene

pitolj na napadaa.- Hej, momak, ta si to naumio? - uo se srdit apat.

Triniti ga je prepoznala. Opustila se, a kada je skinula sombrero, otkrila jelice i kovrdavu kosu. Njen napada ju je pustio i duboko uzdahnuo.

- Triniti!

- Zdravo, Brus - odgovorila je apatom. - Zamalo si mi slomio vrat.

Zapanjeno je buljio u nju. Sjetivi se da su u blizini odmetnika, brzo ju jepodigao i povukao, pazei da bunje ostane izmeu njih i odmetnika. Kada su senali u umarku, zastao je i zagledao se u nju.

- Djevojko, ta si tamo radila? - tiho je upitao.

- Isto to i ti - odgovorila je.

- Uhodila si Barsa? Ti, ludice! Zaista si hrabra jer nema pojma kakvi su onigrubijani.

- Znam. eljela sam da saznam da li je Bars s njima. Isto kao i ti!

- Pogreno. Ja znam da je on s njima!

- Oh, Brus! Toga sam se i plaila.

- Treba ga uplaiti. Ako mu danas nije bilo dovoljno, morau mu dati novulekciju.

- Danas! - jedva je izustila. - Prolio si krv zbog njega!

- Ko ti je rekao?- Hol je sve vidio.

- Uhhh... Mogao sam to i pretpostaviti. Morao sam to uiniti, Triniti, inae biBars bio u nevolji. Hajdemo.

Brus ju je tiho poveo kroz umarak do staze i onda ju je upitao Gdje jeostavila konja. Kada su doli do mrtvog stabla, rekao je: - Moj konj je osjetio tvogdok sam prolazio. - Hajde sa mnom kui - preklinjala ga je.

- Ne. Moram da malo zagledam onu druinu. Sve mi se ini da netosmjeraju. Ako otkrijem ta planiraju, mogao bih im pokvariti raun.


13/130

- Da, Belton neto smjera - odgovorila je Triniti i ispriala Brusu ono maloto je ula.

- Pljaka banke... e, nee ako se ja u to upetljam... Ipak Trin, sada idi kui.

- Brus, opet e biti u opasnosti! Boriti se i... moda biti ubijen! - zamucala

e, iznenada obuzeta neoekivanim emocijama. Njegova blizina uticala je na nju.Zgrabivi ga za rukav, zagledala mu se u lice. Kako je bio mraan i srdit.

- Naravno, mogao bih nastradati - odgovorio je gorko. -I kao da ti je stalo...

- . Nita ne govori! Bruse Lokarte... - glas joj je utihnuo kada je rukespustila na njegova ramena. udila je da ga zagrli. Njegova neustraivost vie ju jeprivlaila od Barsove slabosti.

Brus se kratko nasmijao. - Sada te pee savjest... ti si...

- Nikad nisam rekla da mi nije stalo - prekinula ga je strasno, dubokopovrijeena.

- A ta je s Barsom? - tiho je upitao.

- Ne znam. Zbunjena sam. - Iznenada se podigla na prste i poljubila ga.Ostavila ga je nepominog poput onog mrtvog drveta i potrala do mustanga,odvezala ga i uzjahala.

- Trin! - otro je pozvao.

Ali, nije se usudila da se vrati. ta je bila u stanju da uradi? Sva setresla,.zapanjena saznanjem da je zaista zaljubljena u Brusa Lokarta. Bez obzira nato to je osjeala odgovornost da spasi Barsa, potpuno joj je sada bilo jasno ; davoli Brusa. Dogaaji posljednja dva dana razbistrili su joj um. Konano je shvatilakakva je razlika meu braom. Bars nije bio ni sjena Brusa. Samo mala ljubaznostod strane Brusa mogla bi joj potpuno poremetiti ravnoteu.

Nekoliko milja prije rana, Triniti je skrenula sa staze, prola kroz umarak i

spustila se na put koji je vodio do kue. Bilo je kasno. Rasedlala je konja i uvuklase u kuu. Uzbuenje ju je iscrpilo i odmah je zaspala.

Sljedeeg dana obavljala je poslove obuzeta proturjenim osjeanjima.Koliko god da se trudila, nije mogla da se oslobodi upornog zova srca. PremaBarsu je osjeala odanost, saaljenje i odgovornost - ali to nije bila ljubav.

Spenser i Hol su otili u grad. Sa strepnjom je oekivala njihov povratak jerse plaila novih, uznemirujuih vijesti. Da bi to odgodila, otila je do rijeke,sakrila se u sjenik i razmiljala i ... razmiljala, jo dosta toga e se desiti prije

nego to ona donese konanu odluku. Moralo se dogoditi.Rano popodne prenulo ju je udaranje kopita stazom. Provirila je kroz zaklon


14/130

od lia. Ugledala je etvoricu jahaa. Voa je bio Belton. Ali je izgledao nekakodrukiji. Drugi su joj bili nepoznati. Prije nego to su se izgubili iz vida, njeneotre oi su zapazile da su svi imali crna sombrera, tamne jakne i koulje i plaveahae hlae. Jahali su konje koje Triniti ranije nije vidjela. Sjetila bi se konja,

njegove grae, boje i hoda - i to prije nego jahaa.

- udno - promrmljala je dok je posmatrala kako nestaju. - To su dobri konji.Pravi trkai. Konji odmetnika... ta li Belton ima na umu? Nita dobro... Imampredosjeaj...

Da je Spenser kod kue, pourila bi da mu kae. Naila je na neto mrano imorala bi da neto i uini. Ali ta? Spreavala ju je Barsova veza s tim ljudima,njen strah za Brusa.

- Samo kada bi Brus naiao... Moda i hoe. ekau ga.

Jedva da je proao jedan sat kada je Triniti ula ritmiko, brzo udaranjekopita koje je dopiralo iz pravca grada. Brzo su se pribliavali. Zatim ih je vidjela.etiri konjanika, jedan za drugim, iako su konji brzo promakli, prepoznala jedorate i odjeu njihovih jahaa. Maskirani! Jahai su preko lica imali crvenemarame! Ipak je prepoznala posljednjeg jahaa - bio je to Belton. Stalno seosvrtao. A onda su nestali i samo je topot kopita govorio Triniti da je zaista vidjelaodmetnike koji su najvjerovatnije poinili neki zloin.

Tek to je utihnuo topot kopita, do nje je dopro novi topot, opet iz pravcagrada. Primijetila je dva konja iji su se jahai borili. Zatim je jedan od njihzgrabio uzde drugog konja i zaustavio ga. Nalazili su se nekih pedeset stopa odTriniti. Priguila je krik. Agresivni jaha je bio Brus Lokart, blijed u licu alizaarenih oiju. Drugog je lako prepoznala iako je imao crvenu maramu preko lica.

- Otkud ti? - dahtao je Bars.

- Silazi! - zagrmio je Brus i sam sjahavi.

- Neu!... ta ti hoe od mene?... Idem sa Beltonom...

Brus je strgnuo maramu s bratovog lica i bacio je. Bars je bio blijed,preznojavao se. Zatim ga je Brus grubo povukao s konja.

- Barse, nisi ti za ovakve poslove. Belton te je iskoristio... Ostavio te je. tae u toj vrei? Novac od pljake?

- Samo moj dio.

- Barse, da li si skidao taj sombrero dok ste pljakali banku?

- Neko ga je metkom skinuo s moje glave. Vidi! - Bars je provukao prst krozrupu od metka. - Ali sam ga opet dohvatio!


15/130

- Uhhh. ta bi bilo da te je zakailo po glavi? Ostavili bi te da lei predbankom da te svi dobro vide! Krasno! Da saznaju i majka i Triniti!

- Umukni! Kaem ti da kidam s Beltonom. Ako ne poem, doi e po mene.

- Misli? A ako doe, odmah u ga ubiti... Barse, po gradu se pria da je

edan od Lokartovih uestvovao u pljaki.

- Je li? To je razlog vie da kidnem. Nije mi jasno kog si me vragazaustavljao.

- Tebi nije jasno - Brus je prezrivo uzvratio. - Da sam te jutros naao, ranijebih te zaustavio. - Kad je Bars htio da uzjae, Brus ga je udario nogom. - Moe liti ita da shvati... Simons, koji ti je dokaio sombrero, kune se da je prepoznaoednog od Lokartovih, ali nije znao rei kojeg.

- Ne brini se. Nikad nee ni pomisliti da si ti uestvovao u pljaki.- Ja u ih u to uvjeriti - rekao je Brus smrknuto dok je uzimao Barsov

sombrero. - Skidaj tu jaknu i koulju.

- Ne moe... ne misli... - dahtao je Bars.

- Da, mogu... Evo, uzmi moje... Odmah ili u te opet udariti. - Brus je strgnuoodjeu sa zapanjenog brata i brzo se presvukao. Zatim je skoio na Barsovogkonja.

- Dobro me sluaj. Uzmi mog konja i idi kui. Pazi da majka ne vidi te hlaena tebi. Sakrij ih. Onda poi u grad, kao da ne zna ta se desilo. Jasno?

- Jeste... ali... Bruse - guilo ga je u grlu.

- To je zbog Triniti i majke - odvratio je Brus drhtavim glasom. - Trin tevoli... Oeni se njom i... kreni pravim putem. Nastoj da bude ovjek a nekukavica! Sada brii... Pazi da Trin nikad ne sazna.

Brus je mamuznuo konja i uletio u brzu rijeku. Nije se osvrtao sve dok nije

dospio na drugu obalu. Njegovo tamno lice je plamtjelo. Zatim je iezao u grmlju.Triniti se povratila od zaprepatenja i pokuala je da dozove Brusa. Glas joj

nije izlazio iz grla. Kada se okrenula, vidjela je kako i Bars nestaje iz vida. Bacilase u travu, oajna.

Obuzimali su je uenje, tuga, strast. Gorjelo joj je u glavi. Bars je bio lopovi kukavica. Brus se rtvovao zbog njene ljubavi slijepo vjerujui da bi mogaospasiti Barsa i njenu sreu.

Brus ju je uzdrmao. Postavljala je sebi stotinu pitanja i odgovorila na gotovosva. Brus je uzeo ukradeni novac jer je to bilo jedino to je mogao uiniti. Postaeodmetnik, borie se ako ga pritisnu, da bi spasio svoj ivot; moda e doi u


16/130

iskuenje da iskoristi ukradeni novac...

Naglo joj je sinulo. Prije nego to bude prekasno, ona e krenuti za Brusom,nai ga, podijeliti s njim njegov ivot, kriti se, natjerati ga da odu u Arizonu i tamoponu ispoetka. - I da se sada udam za Barsa? - glasno je uzviknula. - Nikad! Ni

da je jedini mukarac na svijetu!Sunce je zalazilo kada se vratila na ran. Veera je bila gotova, ali se

mukarci jo nisu vratili. Triniti je sjedila na verandi, zamiljena i zabrinuta. Kadasu Spenserovi konano stigli, bili su smrknuti.

- Tata... Hol, to ste tako tmurni? - upitala ih je kada su zavrili s veerom.

- Loe vijesti, djevojice - odgovorio je Spenser.

- Trin, danas su petorica bandita opljakali banku - dodao je Hol. - Jednom

od maskiranih bandita metak je skinuo sombrero. Prepoznali su ga. Bio je to Br...edan od Lokartovih - zamucao je Hol.

- Hol, htio si da kae Brus - otro je upitala Triniti.

- Da...

- Ne vjerujem.

- Niko u poetku i nije vjerovao. Ali smo morali. Jer se uskoro nakon pljakepojavio Bars u svojoj staroj odjei. Pljakai su imali novu odjeu - plave hlae icrne eire.

- A Brus? - upitala je brzo Triniti.

- Bio je posljednji od estorice jahaa koji su natjerali konje prema rijeci.Neki su ga momci vidjeli. I gospoa Peri. ula je konje kada su prolazili porednjene kue. Pogledala je i prepoznala Brusa. Otad ga niko nije vidio.

Spenser je tuno odmahnuo glavom. - Da nije toga...

- Hol, jesi li ti vidio Barsa?- Da, sat nakon pljake. 1 on je uo i bio je uznemiren.

- I ta je rekao? - Triniti je bila radoznala.

- Pa, da mu je ao majke. Ali, da nije iznenaen. Godine koje je proveo slovcima na bizone unitile su Brusa.

-I Bars je to rekao? - Triniti je jedva prikrivala bijes.

Gospoa Spenser je duboko uzdahnula. - Brus se zaista promijenio. Nije niudo u kakvoj je divljini boravio! Nikad se nije mogao smiriti. Ali, bandit? teta.On je bio pravi Teksaanin. Deset puta vredniji od onog lijenog Barsa!


17/130

- U pravu si, majko - sloio se Spenser. - Ovo nikako ne razumijem.

- Trin, ta ti o ovome misli? - pitao je Hol.

- Ja... ne znam... okirana sam...

- Ne uzimaj to previe srcu, djevojko - rekao je raner.- Brus je gotovo bio stranac za nas. ao mi je njegove majke.

- Bars je bio njen miljenik - primijetila je gospoa Spenser.

- U tom sluaju je bolje to je Brus otiao s druge strane zakona - rekao jeSpenser.

- Ali, oe, Brus je sjajan - povikao je Hol. - Bars mu ne moe biti ni dokoljena! - Okrenuo se Triniti. - Izvini, Trin, ali to je tano. Zlo mi je od svega.

- Hole, jo vie te volim zbog ovog to si sada rekao - odgovorila je Trinitistaloeno. Zatim je otila u svoju sobu, plaei se da se ne oda.

Odmah je poela da pakuje svoje stvari. Iznenadila se kada je izbrojala svojuuteevinu. Imala je nekoliko stotina dolara, to joj je izgledalo kao pravobogatstvo. Radila je i tedjela za vjenanje.

ula je Hola kako govori: - Trin je ovo dosta mirno primila. Pitam se...

- Djevojka je smuena - primijetila je njegova majka.

- Nije udo, i ja sam.

- Sine, kladim se da joj sada nee na pamet pasti da se uda za Barsa - dodaoe Spenser dubokim glasom. - Tada bi ti imao ansu.

- Ne vjerujem, oe.

Triniti je u ovome vidjela razlog vie za odlazak. Hol ju je dobro poznavao isumnjao je da ona o ovoj pljaki zna mnogo vie. Shvatie kada bude otila. Ali,

Triniti se zbog toga nije brinula.Ugasila je svjetlo i legla. San joj dugo nije dolazio na oi. Napustie

Denison sutra - zaustavie koiju na raskru u blizini rana Spenserovih. eljelae da vidi Barsa, ali ako se ne pojavi ujutro, nee ga ekati.

Triniti je spavala do kasno, pa je gospoa Spenser morala da je budi. -Ustani, ljenivice! Bars je ovdje i eli da te vidi.

- On moe i saekati - odgovorila je. Kada se obukla, bila je spremna zaBarsa Lokarta.

Bars je sjedio na verandi. Na sebi je imao najbolje odijelo i bio je svjeeobrijan. Nije bila spremna za njegovu prijatnu pojavu i uljudno ponaanje. Pamtila


18/130

e njegove posljednje rijei stida i aljenja Brusu. Ali, Triniti je bila spremna nasve. Najlaki nain za nju bio je da ga obmane.

- Zdravo, Bars. Neto si uranio - pozdravila ga je vedro.

- ula si... o Brusu? - upitao je oklijevajui. Nije oekivao da e je ovakvu

zatei.

- Jesam. Hol mi je sino ispriao. Brus me uasno razoarao.

- A moe misliti kako je razoarao mene - urno je rekao i nelagodnost ga jenapustila.

- Kako je tvoja majka to primila?

- Jo nije saznala... Trin, ovo me je veoma uzdrmalo. Brus me je obmanuo,

isto kao i tebe i druge. Njegovo propovijedanje i nastojanje da mene popravi samoe bilo paravan. I ubistvo Hendersona bilo je dio ovog njegovog plana. I uspio bida ga nisu prepoznali. Trin, ti... valjda se sada nae predomisliti?

- Zato bih, Barse?

- Sjajno, Trin. Znai da neemo morati dugo ekati?

- ta neemo ekati?

- Pa... da se vjenamo - odgovorio je progutavi pljuvaku. Ovo je jedva

prevalio preko usta.- Mislim da neemo - rekla je istim smirenim tonom. - Doi veeras, pa

emo se dogovoriti.

- Triniti, jesi li se dogovorila sa Barsom? - upitala je gospoa Spenserzajedljivo, kada je mladi otiao.

- Jesam - odgovorila je Triniti kratko.

- Pa, moram rei da je teta to si se odluila za Barsa Lokarta - nastavila je

starija ena s gorinom. - Ti... mogla si imati koga poeli!... Na primjer, Hola.Nije mi jasno zato si izabrala Barsa umjesto mog sina. Hol je daleko vrednijimomak.

- I jeste. Ali nije u pitanju vrijednost.

- Onda toliko voli Barsa da uopte ne misli koliko je bezvrijedan?

- Volim njega!... Ja prezirem Barsa Lokarta.

- Zaista te ne shvatam, djevojko. Ali zbog Hola... i zbog sviju nas...biusretna kada ode. - Inae smirena, gospoa Spenser je bila neuobiajeno zajedljivai otra.


19/130

- Pa... i to e biti uskoro! - Triniti je jedva izustila i gorko plaui odjurila usvoju sobu. Brzo se pribrala. Izjava gospoe Spenser samo joj je olakavalaodlazak. Izala je iz sobe i otila u kuhinju da dorukuje.

- Izvini, Trin. Ti si dobra djevojka i svi te volimo - starija ena ju je zagrlila.

- I ja volim vas. To nemojte zaboraviti - odgovorila je Triniti.

- Danas idem u grad. Hoe li sa mnom?

- Ne bih.

- Moda je i bolje. Bie dosta govorkanja. A svi e biti radoznali zbog tebe.

Koija je obino naputala Denison u jedan. Triniti je lake disala zato to jebila sama u kui. Bilo joj je teko da napie nekoliko rijei oprotaja pomajci. Taj

zadatak odugovlaila je sve dok nije dolo vrijeme za polazak. Obukla je najboljuhaljinu i eiri. Shvatila je da naputa jedini dom koji je ikad imala, ali toliko jebila spremna na avanturu da nije osjeala nikakvo aljenje. urila je da ode. Nekobi mogao da doe. Uzevi torbu, izala je iz kue. Zapanjila se kada je naletjela naBarsa Lokarta.

- Hej, Trin!... ta je to? Dotjerana i... torba! - zviznuo je.

- Barse, ja odlazim - odgovorila je i sila s verande.

- ta kae? - zinuo je zapanjen. - Odlazi? Vraga e otii! - Preprijeio joje put.

- Rekla sam da odlazim - nastavila je Triniti gorljivo. Osjeala je kako joj sevatra razlijeva u grudima. Bilo bi opasno zaustaviti je u ovom trenutku. Ipak senadala da e izbjei svau.

- A ja sam rekao da nema govora o odlasku! - uzvratio je. Bijes je zamijeniouenje. - I htjela si da ode bez rijei!

- Ba me briga. Odluila sam da odem i otii u.

Poblijedio je i pjege su se istakle na njegovom blijedom licu. Oi su mu seopasno suzile. - Ali, ja ti to neu dopustiti!

- Ti mi nee dopustiti? Barse Lokarte, ti me ne moe zaustaviti - povikalae izgubivi strpljenje.

Pokuao je da joj istrgne torbu, ali ju je ona vrsto drala.

- Htjela si da me izradi?

- Da!- Nikad nisi ni mislila da se uda za mene?


20/130

- Jesam ranije... ali sada... ni govora!

- ta? Prevrtljivice!

Oamario ju je, ali mu je ona istom mjerom odvratila udarac.

- Prokletstvo! - povikao je, postien i bijesan.- Barse, hajde da otvorimo karte... Jue sam bila pored rijeke.

- I? - bjesnio je.

- Bila sam sakrivena. Vidjela sam tebe i Brusa.

- Nisi bila dovoljno blizu. I vjerujem da si mnogo ta umislila.

- Na primjer? - Triniti ga je prezrivo odmjerila.

- Sam bog zna ta. Istina je da je Brus htio da me uvue u onu pljaku.- Moe li mi objasniti kako?

- Pa, htio je da zamijenimo konje... da uzme moj sombrero i jaknu...

- A zato? - presjekla ga je otro.

- Mislim... da se prerui... i da kidne...

- Laljive! - Trinitin glas je oekivao na verandi. - Brus je uzeo tvog konja,

tvoju odjeu, tvoj ukradeni novac da spasi tebe... lopova! Dopustio si da zaloisvoju glavu za tvoj zloin. Kukavico! U tebi nema ni trunke mukosti... Brus jevjerovao da mi je stalo do tebe. elio je da te spasi. On je bio plemenit... velik. I javolim njega. Volim njega!... Idem njegovim tragom... nai u ga... ivot s njimdijeliti... Vrati se u grad i ispriaj. Reci istinu. Ha! Kladim se da nee. Kada bihmogla dokazati, ja bih svima ispriala. Mii mi se s puta, gujo! Odlazim i sretnasam to te posljednji put vidim!

Vidjela je kada se svalio u stolicu na verandi pognute glave. Drhtao je. Zatim

se okrenula i otrala stazom, prema glavnom putu. Bila je sretna to je Bars doao.Kada je dola do raskra, opet je bila smirena. Vidjela je koiju. Samo da

ne bude nikog poznatog... Osvrnula se da posljednji put pogleda prema ranu,prema domu koji je naputala. - Zbogom! Oh, zbogom! - mrmljala je dok su joj seoi maglile a grudi stezale.

Triniti je odluila da ode do Doanove postaje ne bi li ula kakve vijesti oBrusu. Morae prenoiti u Rajsonu i odatle drugom koijom krenuti sljedeeg jutra.

Vonja do Rajsona tekla je bez problema. Triniti se udobno smjestila iposmatrala okolni pejsa, osjeajui kako se sa svakom novom miljom polakoodvaja od Spenserovih i svega onog to su joj znaili. Pred njom je bio novi ivot i


21/130

usrdno se molila da pronae Brusa prije nego to ogrubi i ne krene putem zla.

Koija je prolazila valovitom visoravni, ispresijecanom potocima i plodnomzemljom. Svuda uokolo bilo je mnogo stoke, tu i tamo pojavila se i ranerska kuausred drvea, farmeri su obraivali polja. Talasasto zemljite prualo se

unedogled, u nejasnoj magliastoj daljini nagovjetavajui veliinu i divljinuTeksasa.

Triniti je konano zaspala. Probudila se kada su stigli u Rajson, zaselak gdjese zavravala sporedna potanska linija. Bila je tu jedna krma, neizbjean salun idokoni kauboji. Triniti je bila sretna kada je zavrila s veerom i pourila u sobugdje je dobro zakraunala vrata.

Probudila se ila i raspoloena. Uvijek je eljela da putuje, da vidi novamjesta i nove ljude i da proe cijeli Teksas.

Koija je stigla u trenutku kada je Triniti zavrila doruak. Ljubazni krmaroj je pomogao da ponese torbu.

- Ima li mnogo putnika? - radoznalo je upitala.

- Uvijek je prepuno, gospoice - odgovorio je. - Ali, vi ete dobiti najboljemjesto. Ne uzbuujte se zbog kauboja. Fini su to momci.

Triniti je prva ula u koiju. Za njom su krenuli i drugi putnici. Tada jeprimijetila kako etvorica kauboja bacaju kocku ko e dobiti mjesto pored nje. Bilisu ozbiljni i njihov razgovor ju je smeo. Bili su to tipini Teksaani, mladi pogodinama ali stari po iskustvu, visoki, vitki, plavih oiju, od sunca opaljenog lica.Svi su imali sombrera, visoke izme i hlae za jahanje. Nije joj promaklo da svaetvorica nose revolvere.

Konano su uli i kauboj koji je dobio mjesto pored nje skinuo je sombrero iotkrio zgodno lice i osmijeh koji je ublaivao njegove tamne crte.

- ...bro jutro, gospoice - rekao je prijatno. - Pred nama je duga vonja pa da

se predstavim... Lajd Tener. Bio je tako iskren i drag da je Triniti morala da muodgovori istim tonom.

- Triniti! Hej, ve sam uo za to ime. Neko mi je spomenuo... Ovi momci sumoji drugari. Gospoice Spenser, mogu li vas pitati Gdje ste se uputili?

- Moja prva stanica je Doanova postaja - odgovorila je Triniti dok se u njojbudila nada da e brzo biti u mogunosti da sazna neto vie.

- Hej, momci, nije li ovo sjajno! Puna dva dana sa gospoicom Spenser u

ovoj koiji! Imamo sree... Ali, izvinite, zato ste rekli da e to biti vaa prvastanica?

- Moda u obii cijeli Teksas.


22/130

- Stvarno? Neuobiajeno za mladu djevojku... Hoete da naete nekog?

- Da - uzdahnula je

- Roditelje ili roake?

- Nemam nikog.- Vi ste siroe? - upitao je s nevjericom dok su mu plave oi blistale.

- Da. Odgojili su me ljubazni ljudi po imenu Spenser. Kada sam bila mala,izgubljena sam ili ostavljena na rijeci Triniti. Spenser me je naao i nazvao Triniti.

- Hej, sada se sjeam! - uskliknuo je. - uo sam za vas. Poznata mi je vaasudbina.

- uli ste za mene? Teksas je stvarno mali. Ko vam je rekao?

inilo se da je Tener zaboravio na ostale, toliko je bio uzbuen. - Najboljidrugar kojeg sam u ivotu imao! Najvei hombre kojeg sam upoznao! Spasio mi jeivot dolje u Koloradu. Hej, bio je brz na revolveru... Pola godine sam s njim loviobizone i borio se s crvenokocima. Zatim smo obojica radili kao gonii i na posaose zavrio prije pola godine. I prije nego to smo se rastali, ispriao mi je oTriniti.

- Kaete da ste lovili bizone? - zamucala je Triniti osjeajui kako joj krvkljua u venama.

- Da. To je najvie volio... Sigurno ga znate.

Triniti je oklijevala da odgovori. Morala se uvjeriti da li su vijesti o pljakibanke putovale ispred nje, da li je Brusovo ime s tim povezano. Odluila je dariskira.

- Da li se va prijatelj zvao B... Brus Lokart?

- Hej! I vi ste ta Triniti? Zaista sam sretan to sam vas upoznao... Momci,

nismo se sreli s nekim nepoznatim. Ova djevojka je prijateljica mog najboljegortaka. Priao sam vam o njemu. O Brusu Lokartu!

- Lajd, naravno da si nam priao. Ne jednom - odgovorio je jedan odTenerovih drugova.

- Brus je moj... moj... prijatelj... - Triniti je jo uvijek mucala. - Mi ...posvaali smo se. Odjahao je. Moram ga nai.

- Brusova djevojka! Hej, ovo je kao u snu! - povikao je Tener i zgrabio je zaruke. Oi su mu sijale. - Ne shvatam kako je Brus mogao odjahati... od vas. Ali, one ponosan momak. Dri do sebe.

- Da, takav je on.


23/130

- Sigurno Brus nije imao nita protiv vas - nastavio je veselo. - Kada jeotiao?

- Prije tri dana.

- Dostii emo ga kod Doana.

- urio je. A ako ga ne naem?

- To bi bilo gadno. Ako krene s goniima stoke, teko ga je slijediti.

- Zato? Znam jahati, pratiti tragove, brinuti se o sebi.

- U to ne sumnjam. I izgledate sposobni. Ali juno i zapadno od Doana zemljabizona protee se stotinama milja. Suvie je opasno za djevojku koja putuje sama.

- Lako mogu proi kao mukarac, gospodine Tener.

- Hm... Suvie ste lijepi. Mene nikad ne biste mogli obmanuti.

- Kladim se da bih.

- Nadajmo se da se neete morati preruavati. Saekajte da stignemo kodDoana... Priajte mi o Brusu. A onda u ja vama ispriati ta smo sve proivjetizajedno.

Naredni sati i dan proletjeli su za Triniti kao na krilima pria o udesnimavanturama koje je pripovijedao vjerni oboavatelj Brusa Lokarta, koji je za njegabio istinski junak. Kako je samo malo znala o poslu i podvizima Brusa Lokarta!Bio je slavan na granici. Bilo je strano i pomisliti da e ga uskoro progoniti. Moraga nai i odvesti daleko od Teksasa.

Sumrak se spustio prije nego to je Triniti mogla vidjeti Doanovu postaju.Ugledala je logorske vatre i krda konja i ula mukanje stoke.

- Ovdje je okupljeno krdo, gospoice - rekao je Tener. Vjerovatno ide nasjever. Doan e vam sigurno biti zanimljiv.

Uskoro su ukasta svjetla zasjala u tami otkrivajui veliku etvrtastugraevinu. - Doanova postaja! - uzviknuo je koija. - Izlaz!

Odnekud su se pojavili kauboj i i Indijanci.

- Dimi, pripazi na gospoicu Triniti dok se raspitam za Brusa - rekao jeTener prvi iskoivi iz koije.

- Doite, gospoice - visoki Dim je pomogao Triniti da sie iz kola. Poveou je izmeu radoznalih Indijanaca i kauboja koji su se drsko osmjehivali. Velika,

arolika prostorija, osvijetljena utim svjetlima i vatrom iz kamina, veselo ih jepozdravila. Na policama i tezgama bilo je mnogo raznolike robe, ali je Trinitimeu okupljenim mukarcima eljno traila tamnoputo lice za kojim je udjela, a


24/130

ipak ga se plaila.

Lajd Tener se brzo vratio.

- Brus je jue otiao - rekao je urno i tiho. - I drago mi je zbog toga.Shvatate, Triniti?

Oi su mu bile pronicljive, pune upozorenja.

- Oh, da... shvatam - proaputala je.

- Ja sam Tom Doan - priao joj je snaan, bradat mukarac. - Dakle, vi steTriniti Spenser?

- Jesam, gospodine Doan.

- Drago mi je to sam vas upoznao, gospoice. Znam vau porodicu. Moja

ena e se pobrinuti za vas. Veera e brzo biti gotova. Ali, dopustite da vas prvoupoznam sa kapetanom Megardom, teksakim renderom. Dojahao je danas pohitnom pozivu iz Denisona.

Triniti je osjetila kako joj se srce stee. Tener ju je upozorio. Loe vijesti sudole u Doanovu postaju.

- Dobro vee, gospoice Spenser - rekao je din koji je stajao pored Doana.Osjeala je plamen njegovih oiju, ali mu je ponaanje bilo utivo. - Izgleda da jeovo pravi trenutak za nae poznanstvo. elim da ujem sve o pljakama uDenisonu. Poslao sam dvojicu rendera za Brusom Lokartom. ta znate o njemu?


25/130

TriTriniti ga je pogledala ozbiljno, skrivajui drhtavicu oko srca. Ovaj kapetan

bio je Brusov neprijatelj, znai i njen.

- Kapetane Megard, ula sam sve o pljaki u Denisonu i vjerovatno znam oBrusu Lokartu mnogo vie od drugih - odgovorila je na njegovo pitanje.

- Zaista imam sree - osmjehnuo se. - Otkako sam ovdje doao sluam samogovorkanja.

- Pa - poela je Triniti oprezno birajui rijei. - Bilo je pet pljakaa. Jahalisu na tamnim konjima, nosili su plave hlae, crna sombrera i crvene marame prekolica. etvorica su izala iz banke i dobacili vreu banditu koji je ostao s konjima.

Dok su se peli na konje, neko iz banke, ini mi se gospodin Sims, blagajnik, poeoe da puca. Metak je skinuo jednom banditu eir s glave. Maska mu je olabavila i

otkrila lice. ovjek koji je pucao tvrdi da je prepoznao jednog od brae Lokart.Ovaj je uzeo eir, skoio na konja i odjurio za ostalim.

- Da li je taj bandit bio pogoen?

- Koliko sam ula, nije.

- Jedan od brae Lokart - mrmljao je kapetan. Moe li se desiti da su oba

brata bila umijeana u pljaku?- Ne - odgovorila je Triniti staloeno, brzo razmiljajui. - Kau da je Bars

Lokart ubrzo nakon pljake vien u gradu.

- Logian zakljuak je, dakle, da je upleten drugi Lokart.

- Da, tako se govorka, ali ja vjerujem da je blagajnik pogrijeio. Dobropoznajem Brusa Lokarta. U stvari, on je moj dobar prijatelj. Ne vjerujem da jeimao udjela u toj pljaki.

- Mlada damo, izgleda da zaista u to vjerujete - nastavio je kapetan Megard. -Ali, do mene je doao glas da je to bio Brus Lokart. Ovdje je bio jue popodne.urio je da to prije ode i kau da je krenuo na jug.

- Kapetane Megard, jednog dana ete otkriti da je to sve greka - rekla jeTriniti odluno. - ta vi, u stvari, znate o Brusu Lokartu?

- uo sam mnogo toga. Na jugu je poznat kao lovac na bizone i dobar ratnik uborbama s Indijancima, da je bio desna ruka kod Lavlisa, da je dobar, vrst kauboj.Sve dok nisam doao u Doan nisam uo nita loe o njemu.

- Brus je ponosan. Kada sazna za to je optuen, moda e biti spreman i danekog ubije.


26/130

- Ne vjerujete da zna da smo mu za petama?

- Ne. Kada biste samo mogli zaustaviti svoje rendere dok ne otkrijete pravekrivce!

- Pa, to sada ne bih mogao uiniti. Moji momci su otili i vjerovatno mi se

nee javiti sve dok ne ulove tog Lokarta. ao mi je to nisam s vama porazgovaraoprije nego to sam ih poslao.

- Ima jo neto, kapetane. Nisam ispriala nikome jer nisam bila sigurna -nastavila je Triniti. - Imala sam svoje skrovite gdje sam odlazila kao dijete, poredrijeke, blizu kue. I sada odlazim tamo da razmiljam. Tu prolazi put prema rijeci.Posljednjih sedmica posmatrala sam jahae koji su odlazili i dolazili tim putem,ednog od njih, vou, viela sam u Denisonu. Zove se Belton.

Kapetan Megard je htio neto da kae, a onda se predomislio. Pokazao jedjevojci da nastavi.

- Nedavno je opljakana i eljeznika kompanija i odnesene plate za radnike.Mislim da su Belton i njegovi ljudi u to upleteni. Na dan pljake u banci sjedilasam pored rijeke. Nisam znala ta se desilo, ali ispalo je da su sat nakon pljakeetiri jahaa projurila iz pravca Denisona. Imali su tamne jakne, crna sombrera inosili su crvene marame preko lica. Bili su prilino udaljeni, mislim da samprepoznala Beltona.

- Auh! Kau da su bila petorica, a vi ste vidjeli etiri jahaa?Triniti je shvatila da je na opasnom terenu. - To je sve - rekla je. - Peti je

mogao biti odmah iza njih. ja sam otila u istom trenutku. Vjerovatno mi jepromakao.

- Ovo je, gospoice, zaista vano obavjetenje - primijetio je render. -Moda Belton ima bandu odmetnika uz sebe i vjerovatno je optuba protiv BrusaLokarta neosnovana. Nije mi poznato ime Belton, ali je Teksas pun odmetnika a onimijenjaju ime gdje god dou. Da li je ta Beltonova druina bila poznata u

Denisonu?

- Svakako. Kockali su se i loe uticali ne neke kauboje i mladie koji tamoive. Jedan od njih bio je i Bars Lokart. Zbliio se s tim ljudima i pio i kockao. I jai Brus smo nastojali da ga odvratimo od takvog ivota.

- Da Brus nije odjahao, onda ne bi bilo tolike sumnje u njega. Zato jeodjahao ako je nevin?

- Brus se nikad dugo ne zadrava kod kue. Ovog puta je imao razlog vie da

ode. Obojica brae bili su naklonjeni meni i ja... nisam mogla da se odluim. Ipak,odbila sam Brusa i on je otiao.


27/130

- Kada ste posljednji put vidjeli Brusa?

Triniti je brzo razmiljala. Ako kae da je vidjela Brusa prije pljake,kasnije e biti teko povui izjavu ako bude morala da svjedoi o susretu izmeuBrusa i Barsa. Odluila je da se kocka.

- Rano istog jutra. Tada smo se posvaali. Vjerujem da je odmah nakon togaodjahao.

- Moe li se to dokazati... to da je otiao prije pljake?

Ovaj render je bio neugodan. - Ja... ne znam jedva je izustila.

- Da li vae prisustvo ovdje ima veze sa Brusom Lokartom?

- Svakako. elim da ga naeni i ubijedim da se vrati i dokae svoju nevinost.

- Ove vae rijei su velika preporuka za Brusa, gospoice. I hvala vam toste mi sve ovo ispriali. Potraiu vas kada se odmorite i neto pojedete.

Triniti je otila u svoju sobu gdje se umila i presvukla, stalno prebirui uglavi ta je ispriala Megardu i pitajui se da li je rekla prave stvari. Moda mu jemorala ispriati istinu o susretu brae. Bila je luda to je pojurila za Brusom prijenego to je okrivila Barsa. To bi i dalje bila samo njena rije protiv Barsove. Svedok ne nae Brusa! On bi mogao natjerati Barsa da kae istinu. Morae da saeka.Barem je natjerala kapetana Megarda da malo vie razmilja.

Otila je do Tenera i njegovih prijatelja. - Megard je stari vuk - proaputaooj je Tener. - Ba me zanima kako ste proli s njim.

- U poetku sam bila na smrt preplaena - odgovorila je Triniti. - Sada mi jedrago to sam ga srela. Obmanula sam i vas i njega kada sam rekla da smo se Brusi ja posvaali i da je zato otiao. Sada znate vie.

- to se mene i mojih drugara tie, mi ne vjerujemo da je Brus imao veze spljakom. Sada me sluajte. Ovdje misle da je Brus odjahao na sjever. Tako kau

Indijanci, ali Doan tvrdi da je odjahao na jug. Ja, lino, vjerujem da e Brus otiina zapad. Koliko ga znam, on e se uputiti preko Ljana Estakada. Vjerujem da e sesakriti negdje uz rijeku i, ako nastavite da ga traite, imajte to na umu. Bie tekopronai Brusa, ali samo vi moete krenuti za njim. Savjetujem vam da poete snama na jug, a mi emo vam pomoi i raspitati se da li ga je iko vidio. On imamnogo prijatelja i sigurno je da niko nee rendere uputiti na njegov trag.

Nakon veere, Triniti je s kaubojima otila u veliku prostoriju u postaji gdjeoj je ponovo priao kapetan Megard, koji ju je oito ekao. - Gospoice Triniti,

elio bih da s vama ozbiljno porazgovaram.Poveo ju je do klupe u jednom uglu i onda sasvim promijenjenim tonom

poeo: - Razgovarao sam sa Doanom o vama i veoma sam zainteresovan. Izvinite


28/130

to u vam postaviti neka lina pitanja, ali to moe za vas biti posebno vano. Da lie tano da vi, u stvari, niste Triniti Spenser? - upitao je.

- Kapetane Megard, moje prezime nije Spenser. Ne znam ko sam. Spenser mee naao kada sam bila dijete u naputenom logoru, na rijeci Triniti i po njoj me

nazvao. On i njegova porodica su me odgojili i bili veoma dobri prema meni.- Onda je tano. Sada me sluajte. Vi ste iva slika djevojke jednog mog

starog drugara, Stiva Melrouza, s kojom se oenio prije dvadeset i tri godine. imsam vas vidio, zapanjila me vaa slinost s njom. Zvala se Meri Hainson. Ona iStiv su nekoliko godina ivjeli u rivportu i tamo su dobili kerku. Stiv je otiao nazapad da kupi stoku i nae ran. Kada se smjestio, poslao je po njih. Sjeam sekako mi je govorio da e ekati dok ne poe vei karavan na zapad. udio je daMeri i djevojica to prije dou. Javio joj je da angauje ljude i kupi kola i krene.

Krenula je s jednim kolima i jednim vozaem. Nikad se vie nita nije za nju ulo.Bilo je to prije dvadeset godina. Kada je napokon odustao od traenja, Stiv seponovo oenio. Ima divan ran na izvoru Brazosa. Stiv sada ima mnogo stoke, akad god sam ga viao posljednjih deset godina, uvijek mi je govorio o izgubljenojeni i evojici. Gospoice Triniti, svakako morate otii do Stiva Melrouza!Recite mu da sam vas ja poslao.

- Oh, kapetane Megard! - uskliknula je Triniti gotovo bez daha. - Mislite dae mogue da mi je on otac?

- Zaista u to vjerujem. I udnije stvari su se deavale u tim divljimvremenima. Veoma liite na Meri. Bila ja izuzetna ljepotica a i vi ste. Pa, ondainjenica da ste naeni pored rijeke Triniti. Na Trinitiju je gaz, ili je bio, na putukojim se ilo prema Ford Vortu sa istoka. Imate li ita to bi vam pomoglo zaidentifikaciju?

- Imam haljinicu u kojoj su me pronali i medaljon koji sam nosila na laniuoko vrata. Naalost, medaljon je bio prazan.

- I to je neto. Ko god da vam ga je stavio oko vrata, vjerovatno e gaprepoznati. Znate li koliko ste imali godina u vrijeme kada ste naeni?

- Spenser je rekao da sam imala jedva tri. Nejasno se sjeam logorske vatre,konja i kola, neobinih poklia. esto sam se pitala nisu li to moda bili Indijanci.

- Vjerovatno. Pa, Triniti, mislim da biste svakako morali vieti StivaMelrouza. Ovdje se ukrcajte i idite sve dok ne doete do postaje na rijeci Brazos.Moete mene spomenuti i svi e vas pripaziti. ekajte dok ne naie neki karavan zaizvor Brazosa. Naite Stiva Melrouza. I ako nije va otac, ipak e vam biti drago

to ste ga upoznali jer je stari Teksaanin i prava ljudina. Obeajte mi da eteotii?

- Naravno da hou, kapetane Megard. Oh, koliko sam uzbuena! Kada bi to


29/130

stvarno bio moj otac! esto sam sanjala da bi se tako neto moglo desiti... Hvalavam od sveg srca.

- Jednog dana u dojahati do Brazosa i saznati ta se desilo. Nadajmo se daete nai dom.

Kada su ujutro pozvali Triniti da se spremi i pouri, ve je zatekla Tenera injegove drugove za dorukom. Tener ju je prijateljski pozdravio i rekao joj dakoija koja ide prema jugu uskoro kree. Renderi su otili prema sjeveru. Dok jeTriniti dorukovala, prila joj je gospoa Doan s koarom punom hrane. - Dobroutro - rekla je osmjehnuvi se - spremila sam vam neto za put. Ne dajte ovim

momcima da vam sve pojedu. Kada se budete vraali, nadam se da ete due ostatikod nas.

Uskoro je Doan smjestio Triniti u koiju i umotao je u lako indijansko ebe

koje joj je poklonio. - Za dan-dva poee da duva sjeverac ili, kako Meksikancikau, del norte - objasnio je. Zatim se nagnuo prema njoj i apnuo joj. - U svakomkaravanu koji ovuda proe ili meu goniima imam nekog od prijatelja. Zamoliuga da se raspita za Brusa Lokarta. Prije ili kasnije saznae da ga traite. Nadam seda e sve ispasti dobro. Sretno!

Tener i kauboji bili su njeni jedini saputnici u koiji. Koija je bio snaanTeksaanin bljedunjavog lica, s dugim utim brkovima i mangupskim osmijehom.Doanovi su se s njima pozdravili i oni su uskoro krenuli. Drvee je ubrzo sakrilo

postaju i gledajui prema jugu Triniti je vidjela neprekidnu ravnicu s lelujavomtravom. Bilo je hladno. Tener je rekao da se ne bi iznenadio ako se tog danavrijeme pogora. Put je bio dobar i etiri konja su kasom vukli koiju. Tener injegovi drugari su se umorili nastojei da zabave Triniti. Usput nisu nailazili nagoveda. Povremeno bi ugledali jelene, divlje zeeve, razne ptice. Naoblailo se ivjetar se pojaao. Triniti se jo vie uvila u ebe. - To je sigurno del norte -govorio je Tener. - teta, jer je ovdje okolina lijepa. Kada duva sjeverac, nita sene vidi od oblaka i kie. Sjeverac ponekad duva i kada je vedro.

Pred podne su kauboji ogladnjeli i Triniti je s njima podijelila poslasticekoje joj je pripremila gospoa Doan. Kada su se najeli, kauboji su zaspali i Trinitise uvukla pod ebe i zadrijemala. Probudila se kada ih je sjeverac zasuo oblacimapraine, a zatim se ulo udaranje grada po krovu i rika vjetra. Tek kasno popodnezaustavili su se u jednoj usputnoj postaji. Bilo je hladno i topla vatra je pridolicedoekala dobrodolicom. Smjetaj i hrana nisu bili najbolji, ali je zato bilo toploispod ebadi od bizonskog krzna. Jednom ili dvaput tokom noi probudilo ju jezavijanje vjetra. Uzdrhtala je, s tugom se pitajui da li je Brus naao dobar zaklontoj olujnoj noi.

Kia i vjetar su ih pratili i sljedeeg dana. - Ovaj sjeverac e moda duvatio danas - tjeio je Tener djevojku - i onda e granuti sunce. I tek ete tada vidjeti


30/130

ta je prava vonja.

Robertsonova postaja bila je na obali Brazosa. Stigli su kasno u noi i Trinitie morala saekati jutro da vidi kako mjesto izgleda. Bila je radosna to sunce opet

sija i to vidi svjetlucavu rijeku kako krivuda izmeu zelenih obala. Za dorukom

e prvi put okusila meso bizona i kaubojima je morala priznati da joj se dopada.Njena soba je bila jednostavna, ista i uredna, prozor je gledao na rijeku. U postajie bilo nekoliko Teksaana i Meksikanaca, nijednog Indijanca. Nakon doruka

priao joj je Tener.

- Izgleda da vas ipak srea prati. Dvoja kola koja pripadaju Melrouzu kreusutra ili prekosutra. Ovdje moete dobiti ator i ebad. Siguran sam da suMelrouzovi ljudi dobri momci. Pobrinue se za vas. Kada se umorite od sjedenja ukolima, moete jahati. I moram vam rei da e vam se ovaj kraj sve vie sviati

kako budete ili dalje uz Brazos.- Rijeka je i ovdje lijepa - rekla je Triniti. - ta mislite koliko ima do rana

Melrouz?

- Oh, dug je to put. Dvije stotine milja, moda i vie. Kau da je njegov ranna samom izvoru rijeke. Volio bih da ga i ja vidim. Samo recite i poi u s vama.

- Hvala vam, ali bi to od mene zaista bilo previe. Imam revolver i mogu sebrinuti o sebi.

- Ma, ta kaete - Tener se osmjehnuo. - Volio bih da vidim tog hombra kojibi vas savladao... Dobro... gospoice Triniti, evo i ostalih dobrih vijesti.Raspitivao sam se kod mnogih otkako smo krenuli iz Doana. Nijedan trgovac iliizvidnik ili Indijanac s kojim sam razgovarao nije vidio nekog ko bi liio na Brusa.U stvari, ja i moji drugari smo jedini mladi jahai koji su ovuda proli u posljednjevrijeme. Znate, kod Doana smo uli razliite vijesti o tome kuda je Brus krenuo.Neki su rekli da je krenuo na jug. Ne vjerujem ni da je otiao na sjever, kako jeubijeen Megard. Konano sam izvukao od jednog Doanovog ovjeka da mu jeBrus dao deset dolara za paket hrane i natjerao ga da mu obea da nee nikom rei.Stoga vjerujem da se Brus uputio pravo na zapad preko ravnice do visoravni, bakako sam vam rekao. Ve je pri kraju sezona lova na bizone i nee biti mnogologora s lovcima na bizone. Sigurno e se uputiti preko brda i sakriti na nekomusamljenom mjestu. Brus voli da lovi i da ribari. Dobro je to sada idete kodMelrouza jer nema mnogo anse da ete uti za Brusa sve dok opet ne krene sagoniima i vi ete biti blii mjestu gdje se on, siguran sam, uputio. Ponestae muhrane i umorie se samoe i morae krenuti; nakon toga ete negdje jednom uti zanjega. Svima nam je ao to vas sada moramo napustiti, ali predosjeamo da e na

kraju sve ispasti onako kako elite.Melrouzovi ljudi su te veeri najavili da je polazak rano ujutro za ran na

izvoru Brazosa. Bila su trojica kauboja, dva mlada dugonoga Teksaanina i


31/130

meksikanski vakero. Voa zaprege, Slejd, vodio je svoju pristalu mladu enu, kojoje bilo drago to Triniti ide s njima. Drugi koija, Sem, bio je sredovjeni

Teksaanin koji je godinama radio za Melrouza. Bio je veseljak i razgovorljiv, odonih koji se zaas sprijatelje sa svima. Odmah se zainteresovao za Triniti i ona jesada bila sigurna da nee imati problema na putu.

Probudili su je rano ujutro i kada su se kola zakotrljala uz rijeku, sunce jeupravo bojilo grimizom travnati horizont. Triniti je sjedila na prednjem sjeditudrugih kola sa Semom. Dugo je mahala Teneru i njegovim prijateljima. Bili suzadovoljni zbog njene sree ali razoarani to je gube. - Ne zaboravite, Triniti, daosjeam da e se sve dobro zavriti.

Jednog jutra Sem je podigao dugu kandiju i pokazao Triniti. - Gledaj tamo,curo.

- ta? Gdje? - upitala je Triniti.- Ne gleda paljivo. Zar ne vidi onaj sivi obris tamo naprijed, kao da su

oblaci? E, pa, to nisu oblaci.

- Ah, sada vidim neto. To je zemlja i visoka je.

- To su visoravni. Vie su tamo nego igdje na zapadu. Odmah tamo ispod onelitice lei Melrouz ran. Kladim se da nijednom nee poeljeti da ode odatle.

Uzbuena Triniti je zurila u sivi magliasti obris sve dok joj se oi nisuumorile. Kako su sati prolazili, okolina je postajala jasnija. Te veeri oko logorskevatre veselije se razgovaralo o tome kako e sutra, konano, stii kui.

Slejd ih je probudio rano sljedeeg jutra i prije izlaska sunca bili su na putu.Milje valovite trave pruale su se iza njih i prema istoku poput grimiznog mora. Uasnom svjetlu ranog jutra Triniti je prvi put ugledala udesni Ljano Estakado.

inilo joj se da je blizu, ali joj je Sem objasnio da je punih dvadeset milja daleko.

Tokom jutra i ranog popodneva Triniti je esto zadravala pogled na

prelijepoj preriji i nizovima zelenih stabala koja su se poput prstiju dizala iznadtamnih kanjona ispod sivog grebena. Prema jugu, niz strminu, poinjala je velikatamna povrina za koju joj je Sem rekao da je iprag. - Taj iprag raste ivicomgrebena stotinama milja i u njemu Indijanci i odmetnici trae utoite. Renderi senikad nisu mogli dokopati ovjeka koji se gore sakrio. - Ove vane rijei doprle sudo samog djevojinog srca. Videi ovaj kraj, shvatila je Brusovu ljubav premadivljini koja je sigurno utoite za svakog bjegunca. udnom igrom sudbinedospjela je u najdivljiji dio Teksasa.

Popodne je sunce poput uarene lopte visilo iznad strmine, bacajui snanuboju na neravno tlo ispod valovite visoravni. Napokon su stigli do mjesta gdje serijeka ravala i krenuli uz sjeverni rukavac za koji je Sem rekao da je glavni. Pred


32/130

njima se pruala ukasta cesta koja je na jednom mjestu zaokretala itavu milju.Triniti je jedva ekala da vidi ta je iza okuke. A kada su je proli, radosno jeuskliknula. I prema sjeveru i prema jugu uzdizala se visoravan ispresijecanazelenilom. Cesta je vodila do dugog niza zgrada sa ravnim krovom, do dugihograda i korala ograenih brezovim granjem koje se bjelasalo na suncu. Iznad njihse prostirao gaj sve do rijeke, otkrivajui svjetlucave zidove koji su se ugnijezdilimeu drveem. Ran sa svim svojim arenilom bio je zasjenjen velianstvenomstrminom koja je bila gola, neravna ali je pokazivala na duboki, zelenilom oivienkanjon gdje je oito izvirao Brazos.

Dok su se pribliavali zgradama, Triniti je jedva suzdravala uzbuenje. Nijeoekivala da e se ispuniti predskazanje kapetana Megarda, ipak postojala je nadakoja je prepunila djevojino srce. Kada su napokon kauboji odveli konje u jedanod otvorenih korala i kada je Sem zaustavio zapregu, Triniti je nekako uspjela da

povrati kontrolu nad svojim osjeajima. Nekoliko gologlavih kauboja u kouljamaekali su karavan; nekoliko Indijanaca drijemali su na verandi; indijanski mustanzii osedlani poniji bili su vezani uz preku.

Sem je spustio bi i otegnutim glasom najavio: - Stigli smo!

Visok, snaan mukarac pojavio se na verandi. Bio je gologlav i povjetarace mrsio njegovu gustu srebrnastu kosu. Triniti ga je paljivo posmatrala i

zakljuila da posjeduje sve osobine koje krase pravog Teksaanina. Bio je glatkoizbrijan, lice mu je bilo naborano i grubo od vjetra i sunca ali osmijeh ga je zaasomekao. - Hej, Sem, vidim da si se vratio ranije.

- Bogami jesam, gazda. Sve sam nabavio i onda pourio kui. I doveo samdrutvo za vas Melrouze.

- Vidim - odgovorio je raner polako silazei s verande prodornim pogledomosmatrajui Triniti. - I ona je zaista dobrodola. Mlada damo, siite i uite u kuu.

Triniti je osjetila kako joj lice gori. Pogled je oborila dok joj je pomagao dasie s kola. Poveo ju je u kuu. Uli su u veliku prijatnu prostoriju, ali Triniti nijenita vidjela. Skinula je sombrero i maramu i uklonivi kosu s lica podigla jepogled prema raner u. Zurio je u nju kao ovjek koji je ugledao avet.

- Curo, mora da ste... izvinite... - glas mu je bio nesiguran. - Ko ste vi?

- Moda mi vi moete rei - uzvratila je Triniti slomljenim glasom. -Doputovala sam izdaleka da bih to saznala... Gospodine Melrouz, da li mepoznajete?

- Da li vas poznajem! Ne!

- Da li liim na nekog koga ste nekad... poznavali?

- Da, liite - odgovorio je promuklo.


33/130

- Kapetan Megard me je uputio na vas. Rekao mi je da sam slika i prilikavae prve ene.

- Megard! On vas je poslao? udno! Djevojko, vi ste kao... Meri. Recite mi...ko ste vi?

- ivjela sam pod imenom Triniti Spenser - nastavila je Triniti gotovo bezdaha.- Ime mi je dao Spenser, ovjek koji me je naao kada sam bila jedva trigodine stara, izgubljenu kod rijeke Triniti. Spasio me je... nazvao me je Triniti...odveo me svojoj kui i odgojio me.

- Zaboga! - raner je poblijedio. Zgrabio ju je za ramena i nagnuo se nad njudok mu je u oima blistala snana svjetlost. - Da li je to sve to znate o vaemdjetinjstvu?

- Sve. Sjeam se logorske vatre, kola, konja i urlanja. Jedino to bi pomogloda me identifikuje jeste ovo. - Ruke su joj drhtale dok je odvezivala vor nasvilenoj marami koju je izvadila iz depa; pruila mu je mali medaljon. Melrouz seispravio kada ga je uzeo. U tom trenutku Triniti se inilo da joj je srce prestalo dakuca i da joj se krv zaledila. Melrouz je uzeo medaljon i kada ga je okrenuo nadlanu, oteo mu se teak uzdah. Okrenuo se prema njoj. Lice mu je blistalo. - Daosam ovaj medaljon Meri na dan vjenanja u Njuorleansu. Odmah sam gaprepoznao. Kupio sam ga od draguljara koji je trgovao starinama. Bio je ovorijedak komad nakita, a nosio ga je neko s francuskog dvora u vrijeme Luja XV...

Nevjerovatno... divno! Triniti Spenser, ti si moja davno nestala kerka. Ti si mojaMeri koja mi se ponovo vratila!

Nekoliko sati kasnije Triniti je stajala pored otvorenog prozora u sobi, uranerskoj kui gdje je nala dom. Sve njene sumnje su iezle, pa i posljednja - dali e biti dobrodola u ovoj porodici. Srce joj je kiptjelo od radosti. Sve je bilonevjerovatno. Ali, bilo je istinito! Pogledala je prema bijelim zvijezdama koje sutreptale iznad ivice visokog golog zida strmine, i mjesto, vrijeme, neobineokolnosti sve je govorilo o njenoj srei. utke se molila. Njeni snovi su se ispunili

i, ako joj je duh koji ju je vodio dao oca i dom, moda e joj vratiti i Brusa,bjegunca koji je bio spreman na sramotu i propast zbog nje i koji se ove tamne noikrio negdje u divljini, tamnog lica podignutog prema zvijezdama. Triniti se molilaza njega. Nije se vie toliko bojala za Brusa. ekae ovdje u svom novom domusve dok ne uje i jesti o njemu ili dok, nekom udnom igrom sudbine, on ne naenju ovdje.


34/130

cetiriBrus Lokart je sjedio uz vatru, pored jedne od gornjih pritoka Kanadske

rijeke. Poznavao je ovaj kraj poto je ovdje lovio bizone. Nije imao problema do

sada i raunao je da je samo dva dana jahanja od kanjona Paukova mrea, skrovitaza odmetnike u koji renderi nikad nisu nogom kroili.

- Vjerujem da sam konano kidnuo Megardovim renderima - rekao jeglasno. - Ali su od mene napravili Komana.

Bila je sredina ljeta i nije znao koji je datum. No je bila hladna i njegovimispruenim rukama godila je prijatna toplina zaarenog ugljevlja. Mjesto je bilodivlje i samotno, ba onakvo kakvo je i elio. Jeleni su pasli s njegovim konjem,kojoti su se unjali u blizini, krupne divlje make blistavih zelenih oiju posmatralesu ga iz grmlja, sove su tuno hukale u visokim kronjama a zujanje brojnih insekatapored vode govorilo je o melanholinom pribliavanju jeseni.

- ta da radim? - mrmljao je. - Da odjaem do ipraga pored Brazosa ili daodem do Pekosa u Novi Meksiko? Ili je sigurnije da budem u brdima Arizone?

Nije znao ta da odgovori. Vatra se ugasila i on ju je ponovo potakao. Imaoe dosta namirnica koje bi mu, uz meso koje je lako mogao nabaviti, mogle potrajati

do zime.

- Bie otra zima. - Mrzio je hladnou. Nije mu se logorovalo po snijegu iledu. Za sada bi mogao ostati ovdje, loviti ribu i divlja, sanjariti o djevojci kojue volio i izgubio i zaboraviti da su mu na tragu ljudi edni krvi.

- Ulogoriu se ovdje dok lie ne pone da uti, a onda u se uputiti u toplekanjone Arizone o kojima su mi priali - sa olakanjem je zakljuio.

Kada je ovo pitanje rijeio, Brus je poeo da razmilja o svom dugomputovanju i bijegu iz Denisona. Bile su to nedjelje prepune incidenata od kojih se

nekih sjeao s gorinom. Bio je prisiljen da se bori, ali samo sa starimneprijateljima iz vremena kada je bio goni, sa kravarima, desperadosima ikockarima koji bi izazvali i samog sveca. Njegova slava tjerala je mnoge pijanceda ga izazovu na dvoboj kako bi i sami postali slavni. Bili su ga pritisnuli irenderi, uspio je da im umakne ne povukavi oruje na ove predstavnike zakona.Ruke su mu jo uvijek bile iste.

Nije potroio ni centa od ukradenog novca koji mu je bio teret oko pasa i nasavjesti.

Za sada je bio bezbjedan. Ako doe do Tonto bazena u Arizoni, vjerovatnoe biti siguran do kraja ivota. Divlju oblast kanjona naseljavali su Teksaani, odkojih su mnogi bili usamljenici i bjegunci. Nije bilo lako tamo doi na konju. On


35/130

nije poznavao put. Nije mogao izbjegavati logore sa stokom i gradove.

Renderi su oglasili njegov bijeg i odmetnici su znali da sa sobom nosi malobogatstvo. Mnogo mu je pomoglo to ga ni kapetan Megardn i ti neko od njegovihrendera nikad nisu vidjeli. S druge strane, velika opklada izmeu Megarda i Luka

Lavlisa, najuspjenijeg lovca na bizone u Teksasu i sada bogatog stoara,razdraila je rendera, povrijedila njegovu tatinu i od Brusa uinila igosanogovjeka. Brus je jahao za Lavlisa skoro tri godine za vrijeme najdivljijih sukoba nagranici. Lavlisovi jahai su bili gruba gomila, a Brus je bio njegov najboljistrijelac i jaha. Stojei za ankom u salunu Toma Doana lovac, zagrijanalkoholom, ismijao je rendera. To je Brus uo od ljudi koji su prisustvovalisusretu i uli razgovor. - Megarde, ti si opet u lovu. Tvoji momci uvijek gone nekogadnika. Ako Brus Lokart postane ubica i odmetnik, ti e za to biti kriv. Brus je

poten kao i ja i dobar je kao moj sin. Nikad ga nee ivog uhvatiti. I kada ga

pritisne, u to sumnjam, bogami ete mi vi, renderi, platiti za to.- Lavlis, kladim se da u tog tvog miljenika uhapsiti ili ubiti u roku od godine

- odgovorio je Megard Ijutito.

- Pristajem, renderu, u sve to ima. Bie to lako zaraen novac! I ak dajemo toliko novaca da e izai na svjetlo da Brus nikad nije uestvovao u toj pljaki

u Denisonu.

Velika je opklada tada dogovorena, a Tom Doan je uzeo ulog. Lavlisovo

povjerenje zagrijalo je Brusovo srce. Zakleo se da e dobiti opkladu za svog staroggazdu. Ali nikad nee moi dokazati svoju nevinost. Morao je da zadri ukradeninovac. rtvovao se da zatiti brata i tako osigura sreu Triniti. Bio je tuan kada jeshvatio kako je lako mogao biti naveden na zlo, kao to je lako postao odmetnik.

***

Brus je mjesec dana proveo u toj zabitoj dolini. Odmor je bio potreban injemu i njegovom konju, a osjeaj sigurnosti i mira beskrajno je godio njegovojdui. Ali, kada su mu namirnice ponestale - imao je jo samo soli i mesa - i kada jemraz utinuo lie, znao je da je doao trenutak da krene. A mrzio je taj odlazak jere to znailo da ponovo mora da bude oprezan i budan.

I tako se oprostio sa ovim prijatnim mjestom i zaputio prema sjeveru.

Drao se strmine koja je ila paralelno sa ravnicama. Svakih nekoliko miljanailazio je na duboko usjeene tjesnace i kanjone u kojima je nalazio vodu. Vieputa je prelazio put na kome su bili svjei tragovi ljudi i stoke.

Nakon tri dana jahanja uz ivicu ove beskrajne hridine, ugledao je oblake

praine a onda karavan od etrnaest velikih kola sa arnjevima. Bio je to suviemali karavan koji se usudio da zae u oblast Indijanaca.


36/130

Brus je miljama traio mjesto gdje bi se mogao spustiti s litice. Kada jeuspio i pribliio se karavanu, priao je mladom jahau koji je vodio krdo konja.Brus ga je pozdravio i dobio prijateljski odgovor.

- Kako si, Teksaaninu? - rekao je Brus. - Mogu li jahati s vama?

- Svakako, strane - dobio je odgovor.

- Gdje ste se uputili?

- Las Vegas i Santa Fe.

- Jeste li sreli crvene?

- Jue smo se sukobili s grupicom Kijova.

- Jeste li izgubili neto od stoke?

- Samo nekoliko konja. Imali smo sree.

- Ko vam je gazda?

- Henk Silvermen.

- Odakle ste?

- Iz Vaka. Glavni put smo napustili ispod Doanove postaje. Crvena rijeka jebila nadola i nismo je mogli prei.

Brus je zakljuio da ima sree. Nikad nije naiao na Silvermena, ali je znaoda je pravi Teksaanin i stari voa gonia i izvidnik. Kada se karavan zaustaviopored potoka, Brus nije gubio vrijeme.

- Gdje vam je gazda? - upitao je prvog ovjeka kojeg je sreo.

Kao u sokola prodorne sive oi odmjerile su Brusa. Henku Silvermenu biloe dovoljno da samo jednom dobro zagleda Teksaanina.

- Kako si, strane - rekao je odgovarajui na Brusov pozdrav. - Vidim da si

se spustio sa litice. Jesu li ti Kijove za petama?- Sretan sam to nisu.

- Kako se zove?

- Ovih dana jaem bez imena. Ali, siguran sam da e vam biti dovoljno akoznate da sam tri godine bio desna ruka Luka Lavlisa.

- Hm, to je prava preporuka ak i da mi Luk nije prijatelj. Reci mi je li istinaovo to sam uo - da se opkladio za jednog od svojih ljudi?

- I ja sam to uo, Silvermene, i bojim se da je to tano - odgovorio je Brusdok mu se i sama sr u kostima zagrijala pred sjajem u oku ovog Teksaanina.


37/130

- Pa, nita se ne brini zbog toga. Znam da Luk jo nikad u ivotu nije izgubioopkladu.

- Hvala, Silvermene. Mogu li neko vrijeme jahati s vaim karavanom?Prilino sam usamljen i gladan.

- Ti si ovdje dobrodoao - uzvratio je izvidnik srdano. - Ako nas prokleteKijove dostignu, biu prokleto sretan to si uz nas. Rekao si da se zove Sanders,zar ne? Pa, pridrui nam se.

Kao i Lavlis, i ovaj Teksaanin je bio ljudina. Znao je koga je prihvatio.Brus je sjahao i pourio da ponudi svoje usluge. Nije bilo mnogo kola, ali je zatobilo neuobiajeno mnogo ljudi, dobro naoruanih i spremnih za napade razbojnikaili crvenokoaca. Bila je to gomila pionira koji su ili na Zapad, dvanaestakporodica. Djeca su brzo pokazala svoje prijateljstvo, a nekoliko tek propupalih

djevojaka bacale su drske poglede prema Brusu.Veerao je sa Silvermenom i goniocima zaprega, pohvalivi jelo. Paljivo

sluajui razgovor, Brus je razmiljao o tome kako je opet lijepo biti meuprijatnim ljudima. I prije nego to se spustila tama, osjeao se kao kod kue uz oveTeksaanine i uvjerio se da je za sada siguran. Tek kada karavan bude prolaziopored logora, kroz gradove ili ako naie na neki drugi karavan ili mu se pridruineki nepoznati jaha, Brus e morati da bude oprezniji.

***

Dani su mirno prolazili. Samo bi se ponekad Brus prisjetio gorke injenicesvog pravog identiteta i lanog karaktera pod kojim je krio bratovu krivicu.

I u vrijeme kada je karavan doao na glavni put za Santa Fe, lanovi karavanasu prihvatili Brusa kao jednog od svojih. Silvermen je bio posebno prijateljskiraspoloen. Jednom je zagonetno rekao: - Sine, mislim da je dobra ideja to radiizvan Teksasa.

Brus je bio svjestan da bi njegovo prisustvo moglo donijeti Silvermenu

neugodnosti, pa je odluio da ga napusti na sljedeoj stanici.

Silvermenova druina se ulogorila izvan Kauosa. Bila je to prava sveanostza lanove karavana. U gradu je bilo radnji, saluna, kockarnica. Brus je nastojao daizmakne pogledu mnogih posjetilaca. Uinilo mu se da je prepoznao jednog izgrupe jahaa koji su doli da kupe konje. Nije bio potpuno siguran, ali je imaootre oi, dobro pamenje, pa je bio na oprezu.

Neto prije veere, Silvermen je poslao po Brusa. Videi ozbiljno lice starog

izvidnika, Brus je naslutio da neto nije u redu.- Sine, nisam bio sasvim siguran jesi li ti Brus Lokart, sada to znam.


38/130

- I? - Brus je nastojao da mu glas ostane miran.

- Vjerujem da se sjea Toma Geliarda?

Brus je vrsto stisnuo pesnice.

- Svakako da se sjea. Koliko mi je poznato, on je Lavlisov najeineprijatelj.

- Lavlis se zakleo da je Geliard konjokradica.

- Je, samo to to nije mogao dokazati. Pa, Geliard je ovdje bio sa svojomdruinom. Vidio te je i glasno je govorio. uli su ga neki od mojih ljudi. Prokletomi je ao. Morae da odjae.

- Naravno. ta je... ta je rekao?

- Neto u vezi sa onom pljakom banke u Denisonu prolog proljea. Zakleose da e javiti kapetanu Megardu. Ako te renderi uhvate, traie nagradu.

Brusa je obuzeo bijes. Zavaravao se. Grubo je vraen u stvarnost. Odluno jedoekao Silvermenov pogled.

- Sine, jesi li uestvovao u toj pljaki?

- Nisam, Silvermene. Mene su okrivili. I ne mogu dokazati nevinost. uvaj tou tajnosti i hvala na svemu.

- Sluaj - nastavio je Silvermen tiho. - Usput e me napustiti veina mojihljudi. Idem u Tonto u Arizoni. Samnom idu samo Higins i Dejvis. imam dva brata uTontu. Doi kod mene.

- Hvala. Ali, ne elim da ti ima problema zbog mene.

- Teksaki renderi jo nisu stigli do Tonta - nastavio je izvidnik znaajno. -Sada idi i sretno!

Brus je otiao da uzme novog konja, krupnog vranca kojeg mu je Silvermen

dao u zamjenu za njegovog konja.- Brzi! To je tvoje novo ime. Vjerujem da u se dobro natrati s tobom! -

Osedlao je Brzog i spakovao svoje stvari. A onda je sjeo da saeka sumrak.

Svi prilazi gradu bili su u tami i jedina ulica nije bila dovoljno osvijetljenapoto su slabe ukaste svjetiljke bile zamagljene oblacima praine. Sjahao jepored prve radnje, kupio potrebne stvari, a onda se vratio do konja. Imao je veipaket nego to je bio navikao, ali je Brzi bio veliki konj i nee osjetiti teinu.

Nakon toga je Brus nekoliko trenutaka stajao naslonjen na ograduprieljkujui da urui pozdrav Lavlisovom neprijatelju, Tomu Celiardu. Takvupriliku nije trebalo zanemariti. Nakon toga e drugi odmetnici i ljudi neskloni


39/130

njemu drati zatvorene gubice. im je odluio, Brus je zakoraio na ulicu.

Svuda je bilo buno, pranjavo. Bilo je oito da su izvan grada logorovalimnogi karavani. Nekolicina kauboja vrtili su se meu arolikom gomilom goniazaprega, pionira, putnika i Indijanaca.

Brus je uao u najvei salun, prostoriju veliku poput ambara, dobroosvijetljenu, punu pijanaca i kockara. Odmah je ugledao bradatog Geliarda. Sjedioe za kockarskim stolom sa jo petoricom ljudi. Brus je zauzeo povoljan poloaj

prije nego to ga je Geliard primijetio. Upravo je mijeao karte. Ruke su mu seukoile, karte ispale. Pomodrio je u licu.

- Mir! - zagrmio je Brus. Odmah je utihnula buka aa, novia, glasova. Svisu buljili u pridolicu.

- Geliarde, traim te! - povikao je Brus snano.- Hm! A ko si, do avola, ti? - zajedljivo je upitao Geliard.

- ovjek o kome si danas priao.

- Lokart, ha? I ta hoe?

- Samo da utroim jednu rije na tebe.

- Pa, da je ujem.

- Konjokradico!- Uzvraam kompliment... Pljakau banaka! - povikao je Geliard.

- Povlai! - prosiktao je Brus.

Petorica kockara koji su kartali s Geliardom bacili su se na pod. Grozniavihoiju, Geliard je skoio sa stolice i dohvatio revolver. I im ga je dotakao, Brusovmetak je zaustavio svaki njegov dalji pokret. Revolver je tresnuo na pod, a Geliarde licem pao preko stola. Brus je ekao jedan trenutak, drei zadimljeni revolver,

oiju nemirnih poput igli na kompasu, a onda se povukao natrake iz saluna. Tiinase pretvorila u grmljavinu. Prolaznici su zastali pored vrata i virili unutra. Brus jepourio, uzjahao i nestao u tamnoj noi.


40/130

PetNakon epizode u Kouosu, nesrea je pratila Brusa Lokarta itavu godinu.

Gdje god bi jahao ili zastajao da se sakrije, ili radio na ranu, ili nalazio posao u

nekom gradu gdje je bog rekao laku no, njegov pravi identitet bi prije ili kasnijebio otkriven. Ponekad bi na njega ukazao neki revolvera u potrazi za slavom, pa bimorao da jae dalje.

Do sada je uspjeno izbjegavao kontakt s renderima i nije morao da se boris njima. Ali je zato sretao pohlepne ljude koji su u njemu vidjeli pljakaa banke zakojeg je ponuena velika nagrada. Nije mogao sakriti svoj upeatljivi izgled.Napokon su ga bijes i ogorenost natjerali da se uputi u divljinu Ljana Estakada.

Jednog jutra, obeshrabren, bez namirnica i umoran od viednevnog jahanja,pribliio se prilino velikom naselju. Na periferiji, kauboji su okupljali stoku.Mukanje krava, povici jahaa bili su prava muzika za Brusove ui. Sreo jekrivonogog momka koji je vodio neosedlanog konja.

- Zdravo - pozdravio ga je Brus, zauzdavi konja. - Moe li mi rei koji jeovo grad?

- Hej, strane - pozdravio ga je sa osmijehom. - Ovo je Mendl.

- Mendl? A gdje je to?

- Pa, to je prilino daleko iz svakog pravca... Mislim da si izvan Linkolnovogputa. Kako je sa ratovima stoara?

- Sve je vrui - odgovorio je Brus. - Vodi teksake krave, ha? Ta gomila miizgleda pranjava i umorna... Krug M. Ne sjeam se tog iga.

- Ni ja ga nikad nisam vidio, strane - odgovorio je jaha. - Teksaka druinase upravo dovukla otud s brda. Gazda je Barnkasl. Stoar sa Kanadske rijeke. Znali ga?

- Barnkasl? Ne. Upamtio bih to ime. Ide li na sjever?

- Ne. Sve je prodao mom gazdi koji je kupac za izama.

- Zbogom, kauboju. Idem dalje - rekao je Brus i odjahao.

- Sretno, strane - uzvratio je ovaj ljubazno.

Brus je odvano ujahao u grad jer je bio prisiljen da riskira. Mjesto je biloisto kao i u svim drugim stoarskim gradovima na Zapadu. Sjahao je ispred prve

radnje, vezao Brzog za gredu i nemarno proao kroz vrata. - Zdravo - rekao jeprodavau. - Trebam namirnice.


41/130

- Zdravo, mladiu. ini mi se da si ti drugi iz one Barnkaslove druine kojiuri - rekao je ovaj oteui.

- Ne. Nisam sa Barnkaslom - odvratio je Brus kratko i poeo da nabrajastvari koje su mu bile potrebne.

- Pa, to ti je preporuka, ako ti je potrebna - rekao je trgovac zagonetno.

- Ha?

- Ti si, sinko, Teksaanin, a i ja sam. To je dovoljno.

- Svakako da jeste. Ali, nije li i taj Barnkasl Teksaanin?

- Nije - odvratio je trgovac.

- Projahao sam pored njegovih ljudi. Tek sam doao, uo i pitao... iji je ig

krug M?- Stoara po imenu Melrouz.

- Melrouz? - ponovio je Brus. - To je poznato teksako ime.

- Jeste. ini se da je on teksaki raner koji ivi izmeu izvora Brazosa iVelike Viite - objasnio je trgovac.

- Nije se davno naselio u tom dijelu Teksasa. Ima veliko stado.

- Poznat mi je taj kraj - rekao je Brus zamiljeno. - Kijove i Kornani ivesjeverno odatle. To je bogat stoarski kraj, ali jo nenaseljen. - Zastao je. - Je liBarnkasl i ranije ovdje prodavao?

- Jeste. Dvaput, prolog proljea.

- Koliko je izam platio za ovo stado?

- Pet dolara po grlu.

- Hej! - Brus je zviznuo.

- Upravo tako. Barnkasl mi je to rekao prije pola sata. Jedanaest stotina grlapo pet pezosa!

- I niko nije nita pitao? - upitao je Brus zajedljivo.

- Prokletstvo, nije!

- izam e povest tu stoku u Dod i dobiti dvadeset dolara... Sumnjiv posao.

- Pa, moda izgleda sumnjiv - sloio se drugi - ali Des izam kupuje od

svakog.- Lukav stari lisac.


42/130

- Da... ekaj. Daj da sveem taj paket... Sada ebe. Omotaj ga oko tave ilonca za kavu... est kutija metaka, pola za kolt 45 i pola za vinesterku 44.

- Sinko, vidim da su ti ponestali meci za pasom.

Brus je smrknuto klimnuo, a onda je prazna mjesta na pojasu popunio

mecima. Ostatak je stavio u depove. - Duhan i ibice, gazda. To e biti sve.Sigurno sam neto zaboravio.

- Moda e se sjetiti. Ja u ti ponijeti ovaj paket. - Krenuo je za Brusom. -Sinko, ovaj ti konj ba odgovara... I ta si ono rekao kako se zove?

- ta bi rekao na to da je Barnkasl konjokradica? - izazivao ga je Brus.

- Hej, Teksaanine, nisam rekao nita vie nego ti - bunio se trgovac,naslanjajui se preko grede dok je Brus ukoenim prstima vezao paket.

- Vraga nisi! Ali, ne brini. Ja nisam brbljavac.

- Kladim se da pripada onoj renderskoj druini koja je ovuda projahalaprije deset dana.

- Sluaj, starino - odgovorio je Brus namrgodivi se. - Ako iko bude pitao zaahaa na dugonogom vrancu, ti ga nisi vidio.

- Sinko, nikad ga nisam vidio.

Brus se bacio u sedlo, a onda mu je iznenada sinulo.- Gdje bih mogao malo pogledati tog Barnkasla?

- Hm, stalno visi u hotelu "Jelen", uglavnom u baru... Hej, sinko, ta ti je naumu?

- Zbogom, starino.

Brus je krenuo irokom pranjavom ulicom. Ne bi bilo pametno da privuepanju u Mendlu. Ovo je bilo jae od njega. Ako taj Barnkasl ne bude po mjeri

zapadnjaka, Brus e ga zaas prozreti. Kako e odgovoriti na jednostavna pitanja?Ako je pokvarenjak, u to je Brus ve bio ubijeen, odae se. Ta pomisao jezaintrigirala Brusa. Nije znao zato.

Pored njega su prolazili pranjavi jahai i klimava vozila. Bilo je podne i naulici nije bilo mnogo prolaznika. Brus je vidio ogromne rogove jelena iznad vratanajuglednije graevine u gradu. Usporio je konja. Ispred hotela bilo je nekolikobesposliara, nekoliko jahaa, graana, jedan visok krupan mukarac u tamnojakni. Bio je leima okrenut. Zauzdavi konja, Brus je skliznuo sa sedla i krenuo

prema drvenom nogostupu.- Ali, Barnkasle, ne mogu se dogovarati prije nego to vidim... - govorio je


43/130

edan od graana u crno obuenom tipu.

- Prokletstvo! Naravno da moe - odgovorio je zvonak, pomalo pripit glas.

Taj glas je proao kroz Brusa poput zvonjave zvona. Osjeao je kako mu sekoa zatee. Nakon ovog prvog oka, poskoilo mu je srce, uzavrela krv. A onda je

elina volja savladala njegove emocije. Brus je prepoznao taj glas. Njegovinstinkt je bio poput magneta.

Vitki jaha pored Barnkasla poskoio je kao da ga je neto ubolo.

- Onaj kauboj! - proitao je pokazujui drhtavom rukom na Brusa. Lice mue poblijedilo. - Gledaj!

Visoki Barnkasl se okrenuo i otkrio drske crte Kvejda Beltona. Izgledao jestariji, naboraniji. Lice mu je bilo naduveno od alkohola. Njegove opake plave oi

su gotovo iskoile, usta su mu bila razjapljena. A onda je zaprepatenje preraslo ustrah.

- Brus... Lokart!

Vitki jaha je posegnuo za revolverom. Bio je brz, ali je Brusov metakpresjekao putanju njegovom. Presavio se, a njegov metak je samo razbacao ljunakna ulici. Pao je zajedno sa orujem na ulicu. Iskrivljenog lica Belton je pokuao dase suprotstavi Brusovoni prijeteem oruju koje je istog trenutka izbljuvalo vatru idim. Beltonov sombrero odjedrio je s njegove glave, a on se izvrnuo na lea.

Nastupila je tiina, a zatim jurnjava nogu i udaranje mamuza posmatraa kojisu se sklanjali s puta. Uslijedili su povici. Konji su trktali i udarali kopitama pozemlji.

Brus je skoio na ulicu. Drei revolver, gledao je prema hotelskom ulazu.Nije bilo nikog osim dvojice pogoenih koji su leali na zemlji. Belton se grio.Brus je uzjahao i Brzi je na dodir mamuza potrao kao vihor. Brus se okrenuo kodprvog ugla i pogledao iza sebe. Ljudi su trali skupljajui grupu ispred hotela,

uzvikujui i gestikulirajui, pribliavajui se nepominim prilikama. Brzo seokrenuo i za nekoliko trenutaka izgubio Mendl iz vida.

U grudima mu je bjesnjela oluja. Sva loa srea otkako je u bijegu plaena jeovim metkom. Samo, ponovo je bjeao. Beltonovi jahai e poslati potjeru za njim.Osvrnuo se. Iza njega je bila uta cesta, prazna. Vidjeli su se samo oblaci praine.

Brus je imao iskustva u ovoj igri. Sumnjao je da bi ga mogli dostii uizravnoj trci, ak i kada bi to reskirao. Brzi je bio indijanski konj, snaan, brz ineumoran. Brus je ipak namjeravao napustiti put na prvom mjestu gdje e biti

siguran da nee ostaviti tragove. Bio je majstor u skrivanju tragova.Jo jednom je dobro zagledao zemlju iza sebe i otkrio da su putem i uz put


44/130

nedavno proli mnogi konji i stoka. Ovim putem je ila stoka sa rana krug M.Trenutno je put presijecao rjeno korito nekih stotinjak jardi, a onda je vodio meukedrove. M

Documents

Tragom Bjegunca - Zane Grey