Fra Ante Marić

TRAGOM UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRATARA

NakladnikHercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM

Povjerenstvo za pripremu kauze mučenikaKnjiga 1.

UredništvoPovjerenstvo za pripremu kauze mučenika

Fotografi jefra Bruno Adamčik, fra Branko Marić, fra Ante Marić, Kruno Hrkać,

Ćiril Raič, Marija Defi nis-Gojanović, Ivan Ančić, Marko Rogošić i drugi

LektorZdenka Leženić

Korektorfra Miljenko Stojić

© Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM

TisakFranjevačka tiskara

FRAM-ZIRAL, Mostar

CIP - Katalogizacioja u publikacijiNacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

27-789.32:355.293] (497.6) “1941/1945”

MARIĆ, AnteTragom ubijenih hercegovačkih fratara :

ekshumacija u Zagvozdu i identifi kacija / AnteMarić ; (fotografi je Bruno Adamčik ... [et al.]. -Mostar : Hercegovačka franjevačka provincijaUznesenja BDM, Povjerenstvo za pripremu kauzemučenika, 2007. - 346 str. : ilustr. ; 24cm

Poštovani čitatelju / Slavko Soldo: str. 5-6

ISBN 978-9958-9213-2-2COBISS.BH-ID 1583238

TRAGOM UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRATARA

Ekshumacija u Zagvozdu i identifi kacija

fra Ante Marićprof. dr. sc. Marija Defi nis-Gojanović

dr. sc. Davorka Sutlovićmr. arheolog Tihomir Glavaš

Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDMPovjerenstvo za pripremu kauze mučenika

Mostar, 2007.

Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM zahvaljuje svima koji su na bilo koji

način pripomogli i dali svoj obol u ekshumaciji i identifi kaciji tijela pronađenih na Đoginoj ledini, stratištu u Zagvozdu

5

Poštovani čitatelju,

Hercegovačku franjevačku provinciju Uznesenja BDM partizani su u ratu i poraću II. svjetskog rata na pravdi Boga nemilosrdno napali. Bez suda usmrtili su 66 njezinih članova. Ubijen je o. provincijal, poubijani su naši gvardijani, profesori i odgojitelji, katehete i učitelji, naši župnici i duhovni pomoćnici, naši mladomisnici, klerici-bogoslovi i časna braća laici. Provincija, koja se spremala proslaviti stotu obljetnicu svojega samo-stalnog življenja, nakon strašnog nasrtaja bila je na izdisaju. Komunisti su rastjerali, spalili i uništili naše sjemenište s vanjskim konviktom i gimnazi-jom na Širokom Brijegu, našu bogosloviju u Mostaru i novicijat na Hum-cu. Fratri koji su izmakli bešćutnom pogubljenju zatvarani su i mučeni po komunističkim zatvorima. Zbrojno uzeto izdržali su više od tri stoljeća robije.

Polustoljetna represija komunističkog režima nije mogla izbrisati sjećanje i potjerati žalost iz naših duša. Kroz dugogodišnju tugu prosijava ponos jer su nam naša subraća i u najtežim iskušenjima ostala vjerna. Rasli smo na njihovoj žrtvi, za njih se molili i od njih učili. Narod, koji ih je ro-dio i kojemu su bili duhovni pastiri, štuje njihovu žrtvu i posjećuje mjesta njihovih smaknuća.

Provincija je stoga osnovala Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika. U ovoj knjizi predstavljen je samo djelić naših nastojanja i traganja za mjes-tima mučeništva i smaknuća naše braće, za njihovim grobovima. Vođeni glasom iz Zagvozda, po nalogu Provincijalata, Povjerenstvo je pristupilo ekshumaciji i identifi kaciji tijela pronađenih u tamošnjoj masovnoj grob-nici. O ishodu toga rada govori knjiga koja Ti je u rukama.

Ova knjiga tek je prva u nizu. Postoji mnogo neodgovorenih pitanja i nedoumica jer su zločini nad našom braćom činjeni pod velom tajnosti.

Sve što smo do sada poduzeli i što sada činimo, u svezi s našom ubi-jenom subraćom, činili samo iz ljubavi i s ljubavlju. Ljubav će biti jedini motiv koji će nas voditi i dalje u ovom poslu. Naša subraća imaju svoje krvne obitelji koje su ih rodile, no njihova je prava obitelj Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM. Oni su naši očevi, naši preci. Mi smo njihova djeca, njihovi unuci i praunuci, mi − hercegovački franjevci. Osjećamo njihovu blizinu, oni nas zovu k sebi. Osjećamo obvezu i nas-tojimo učiniti ono što je dužnost djeteta, unuka, praunuka prema svojim najmilijima. A prva sveta dužnost jest dužnost dostojanstvena ukopa. Ona

6

seže u same početke civilizacije. U ime naše Zajednice zahvaljujem svima koji su nam pomogli u ovom nastojanju, a mnogi su pokazali puno ljubavi i samoprijegora.

Fra Slavko Soldo, provincijal

7

I. TRAGOM UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRATARA

Zajednica hercegovačkih franjevaca, Hercegovačka franjevačka provin-cija Uznesenja BDM na nebo, relativno je mlada zajednica. Zemljopisno nastanjuje prostor Hercegovine i duvanjskog kraja. Prisutnost fratara u Hercegovini i u gradu Mostaru zabilježena je već s početka 15. stoljeća. No, život na ovim prostorima bijaše sustavni progon i rimokatoličkog hr-vatskog puka i fratara. Tako su već polovicom 16. st., godine 1563., Turci u Mostaru i Ljubuškom spalili i srušili franjevačke samostane sv. Ante i sv. Katarine, a prije toga, 1524., u Konjicu samostan sv. Ivana Krstitelja. Fratre su što poubijali, a što protjerali, a bolje nije prošao ni narod koji su poro-bili i poturčili ili poubijali. Na području Hercegovine uslijedile su godine teškog života: zamro je svaki oblik legalnog crkvenog života pa su fratri po grobljima i misištima krišom pastorizirali preostali porobljeni puk. Isprva su djelovali iz Živogošća i Zaostroga, a poslije Karlovačkog mira (1699. g.) i iz samostana Bosne Srebrene: Kreševa, Fojnice i Kraljeve Sutjeske. Novi početak stalne prisutnosti fratara u Hercegovini nastaje odvajanjem Her-cegovine od matične provincije Bosne Srebrene 16. svibnja 1844. Temeljni kamen samostanu na Širokom Brijegu položen je 23. srpnja 1846., Kusto-dija je osnovana 3. listopada1852., a Provincija 27. travnja 1892 godine. U tom je kratkom razdoblju Provincija stasala u zapaženu crkvenu i franje-vačku zajednicu. 1

Razvoj hercegovačke franjevačke zajednice kroz prvo stoljeće postojanja

Kroz razdoblje od 1844. do 1944. Provincija izrasta u veliku zajednicu. O tome najbolje svjedoči raspored osoblja učinjen prigodom 100. obljetni-ce osamostaljenja: 1 Usp.: Hercegovački franjevci. Sedam stoljeća s narodom, Bazilije S. Pandžić, Zajed-

nica izdanja ranjeni labud, Mostar − Zagreb, 2001.

fra Ante Marić

8

Dispositio personalis nostri jubilei centenarii 1844. – 1944.2 gdje je na kraju dan Conspectus Summarius koji, radi poznavanja stvarnog stanja u Provinciji tog 16. svibnja 1944. donosimo u cijelosti3:

1. Svećenika u I. redu 1872. Studenata s. teologije u Provinciji 273. Studenata s. teologije po sveučilištima 64. Studenata fi lozofi je u Provinciji 35. Studenata fi lozofi je po sveučilištima 36. Studenata s. teologije u Americi 37. Studenata u gimnaziji 38. Novaka 129. Laika svečano zavjetovanih 310. Laika terciara 1011. Svećenika i braće ukupno 23112. Sjemeništaraca 6813. Samostana 414. Rezidencija 1015. Župa u Hercegovini 4116. Sjemeništa teologije i fi lozofi je 317. Javna gimnazija 118. Sveukupno đaka u gimnaziji 40319. Sjemeništa za gimnazijalce 120. Đaka u konviktu 14721. Svećenika jubilaraca 622. Jubilarnih profesora s. teologije 323. Profesor opće fi lozofi je 124. Profesora s. teologije opće 225. Doktora s. teologije 1626. Doktora fi lozofi je 1127. Doktor obaju prava 128. Doktor glazbe 129. Inženjer arhitekture 130. Profesora priznatih od državne vlasti 25

2 Provincia Assumptionis B. M. V. in Hercegovina, Nr. 312/44, Široki Brijeg 16. 5. 1944. str. 15.

3 Cjelokupni pregled stanja Provincije dan je u originalu na latinskom. Ovdje je u pri-jevodu na hrvatski jezik.

9

31. Komesarijat Provincije u USA 132. Župa u Komesarijatu 1233. Svećenika Provincije u Komesarijatu 1734. Svećenika drugih provincija u Komesarijatu 335. Misionara u Kini 136. Tiskara Provincije 137. Radnika u tiskari 1338. Svećenika III. svjetovnog reda 139. Sestara III. reda u samostanu 14440. Svjetovnih trećara 18. 36441. Vjernika u franjevačkim župama u Hercegovini oko 152.000

Stanje hercegovačkih franjevaca nakon zločina

Krvavu završnicu II. svjetskog rata Hercegovačka franjevačka provin-cija dočekala je u borbi za goli opstanak zajednice. O stanju u Provinciji najbolje će opet reći raspored osoblja učinjen 10. travnja 1945. pod pred-

Preslik rasporeda osoblja iz svibnja 1944..

10

sjedanjem provincijalnog izaslanika o. fra Vencela dr. Kosira.4 U rasporedu su osoblja dani samostani: Mostar, Široki Brijeg, Humac, Tomislavgrad i Slano, te raspored subraće u pastoralu u 38 rezidencija i župa. Prema tom rasporedu u Provinciji je šezdeset i jedan (61) svećenik i fratar. U raspore-du se uopće ne spominju ni sjemenište – gimnazija, ni novicijat ni bogo-slovija. Provincija koja je s toliko ljubavi i samoprijegora svijala gnijezda ovih odgojnih ustanova sada ih više nema. Osim toga, raspored potvrđuje službu dvojice fratara u Kočerinu – fra Valentina Zovke i bolesnoga mu sestrića fra Andrije Topića, koje će za mjesec i nešto partizani na okrutan način ubiti u župnom uredu.5 Delegirana uprava Provincije u trenutku sa-stavljanja ovog rasporeda osoblja ne zna za sudbinu mnoge subraće koji su s narodom izbjegli pred partizanskim zločinima. Mnogi će od njih svoj život završiti na stratištima Bleiburga – u kolonama smrti Križnoga puta. Mjesecima će trajati neznanje o njihovoj sudbini koju su podijelili sa stoti-nama tisuća drugih nevino ubijenih.

4 Curia provincialis O. F. M. in Hercegovina – Mostar, Nr. 38/45., u potpisu su fra Ven-cel Kosir i tajnik Provincije fra Bonicije Rupčić

5 O tome svjedoče krvave daske iz fra Andrijinog kreveta koje su izložene na grobo-vima ubijenih fratara u crkvi na Širokom Brijegu, a krvavu plahtu njegova kreveta sačuvala je Franjevačka knjižnica u Mostaru

Preslik rasporeda osoblja iz travnja 1945..

69

Redovništvo i sv. redovi:U franjevački red stupio na Humcu 29. lipnja 1939. Jednostavni zavjeti: 3. lipnja 1940.Svečani zavjeti: 29. lipnja 1944. u Čerinu.

Mučeništvo:Kao bogoslov u kolonama smrti Križnoga puta stigao do logora u Zagre-bu gdje je umro od meningitisa u bolnici “Sestre milosrdnice” 6. kolovoza 1945. Ukopan je na Mirogoju, no za grob mu se ne zna.

70

Pogled iz zraka na Široki Brijeg (1934.)

Konvikt za vanjske đake (1934.)

71

FRATRI KOJE SU PARTIZANI MUČILI I UBILI U HERCEGOVINI

I ZA ČIJE SE GROBOVE ZNADE

Nijedno od nabrojenih mjesta ubojstava hercegovačkih franjevaca nema autentičnog svjedoka.8 Pokušaj saznanja potpune istine o njihovom muče-nju i ubijanju stoga je uistinu otežan. S vremenom je utvrđeno9 da su u samostanu na Širokom Brijegu ubijena dvanaestorica fratara: o. fra Marko Barbarić Lesko, o. fra Stanko Kraljević, o. fra Ivo Slišković, o. fra Krsto Kraljević, o. fra Arkanđeo Nuić, o. fra Dobroslav Šimović, o. fra Tadija Kožul, o. fra Borislav Pandžić, o. fra Žarko Leventić, fra Viktor Kosir, fra Stjepan Majić, fra Ludovik Radoš.

8 Osim Kočerina, gdje je svjedokinja Šima, fra Andrijina majka i fra Valentinova se-stra, koja je ispričala kako se zločin dogodio, ali imena zločinaca nije nikada rekla.

9 Iako bez autentičnih dokaza, do izvjesnih se podataka došlo zahvaljujući potajnom prepričavanju preživjelih fratara. Ako se tome pridodaju i razgovori s obiteljima ubi-jenih fratara, mozaik se nekako složio. Naime, partizani su zločine činili tako da ne budu otkriveni, u potpunoj tajnosti i pod najstrožom prijetnjom.

Kosti poubijanih fratara u ratnom skloništu na Širokom Brijegu (10. IX. 1969.)

72

Pred južnim ulazom u ratno sklonište:fra Ivan Boras?, fra Vencel Kosir, fra Mladen Barbarić (10. IX. 1969.)

Fra Bosiljko Vukojević na južnom ulazu u ratno sklonište (10. IX. 1969.)

73

U Mostarskom Gracu ubijena su šestorica fratara: o. fra Krešimir Pan-džić, o. fra Leopold Augustin Zubac, o. fra Roland Zlopaša, o. fra Zvon-ko Grubišić, fra Rudo Jurić, fra Kornelije Sušac.

O. fra Mariofi l Perić s ekshumiranim posmrtnim ostatcima fratara ubijenih u Mostarskom Gracu (1969.)

74

O. fra Dobroslav Begić prilikom ekshumacije fratara pobijenih u Mostarskom Gracu (1969.)

O. fra Mariofi l Perić, o. fra Mirko Magzan i o. fra Oton Bilić pred crkvom u Mostarskom Gracu prilikom ekshumacije fratara (1969.)

75

Oštećena širokobriješka crkva (Zavod za zaštitu spomenika kulture Mostar,

fototeka, br. 327, 1959. g.)

76

Bočni snimak oštećene crkve (Zavod za zaštitu spomenika kulture Mostar, fototeka, br. 326, 1959. g.)

Pročelje širokobriješke crkve 60-ih godina

107

GLASOVI IZ ZAGVOZDA

Dugo su, u biti do danas, partizanski zločini ostali obvijeni velom tajno-sti. Tomu je razlog dvojak. S jedne strane je strah koji je moguće svjedoci-ma utjeran u kosti, a s druge dugotrajna šutnja zločinaca što je stvar njihove osobne savjesti. No, usprkos svemu, kao da se i nad ovim zločinima srame-žljivo počela ispunjavati ona narodna mudroslovica: Zemlja se zaklela raju, da se na njoj sve tajne saznaju.

Tako je glas o širokobriješkim fratrima koji su iz franjevačke električne centrale i mlinice odvedeni via Spalatum, sramežljivo počeo stizati iz Za-gvozda. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme Hrvatskog pro-ljeća, koje bijaše kratkog daha, neslužbeno se počelo govoriti da su ti fratri ubijeni u Zagvozdu. Da bi se provjerile glasine, jedna se mala skupina fra-tara sa Širokog Brijega, predvođena o. fra Vencelom dr. Kosirom, uputila na taj lokalitet. Tu su krišom, s nekolicinom mještana, došli do Đogine ledine, dočića gdje bi ti pobijeni fratri trebali biti ukopani. Prema iskazima pokojnog fra Vencela iz 80-ih godina prošloga stoljeća, upravo bi to mje-sto moglo biti i mjesto ukopa stradalih fratara. Navodio je da je na tom mjestu bilo ostataka zapaljenih svijeća koje su ljudi krišom palili i moli se Bogu da im po zagovoru tih mučenih ljudi pomogne u njihovim životnim nevoljama. Da se radi o mjestu koje su vjernici posebno štovali kao sveto, ukazuje i kamenje utisnuto u zemlju u znaku križa, a iz poštovanja mještani su prestali obrađivati Đoginu ledinu. Fra Vencel je površinski istraživao strukturu zemljišta i ustanovio da zasječeni kolac na nekim mjestima lakše ili teže ulazi u zemlju što bi također upućivalo na ukopno mjesto.

Okreni preko Zagvozda …

Jednom je prigodom54 fra Vencel putovao s fratrom N. iz Splita na Ši-roki Brijeg. Kad su bili pred Grubinama u Perinuši, zamolio je vozača da okrenu preko Zagvozda. Cesta je bila makadamska i vozač, mnogo mlađi od fra Vencela kojemu je tada bilo više od 80 godina, činio je to nevoljko. Kad su se serpentinama spustili u središte Zagvozda, fra Vencel je zahti-jevao da skrenu u smjeru Vrgorca. Starom Napoleonovom cestom prošli su kroz sve zaseoke Zagvozda, a kad su izašli iz mjesta, pozorno je gledao

54 Godine 1981. ili 1982.

108

prema desnoj strani u smjeru Biokova. Odjednom se na pravcu s desne strane ukazala velika kamena kuća. Fra Vencel je uzviknuo: “To je!” Vozač je htio stati, a fra Vencel je u strahu progovorio da i dalje vozi polako i da ne staje. “U ovu su ih kuću doveli žicom svezanih ruku na leđa, svezanih oko vrata i nogu. Kuća je bila spaljena 1941. od Talijana, jer je prokazana kao partizanska. Po vanjskim su ih stubama naslonjenim na bočni zid kuće penjali u prvi kat i rekli im da uđu. Kako su stropovi bili spaljeni, a kuća samo sa izvana djelovala čitavom, proletjeli su tako svezani kroz prizemlje i podrum, s nekih 7 do 8 metara. Čuo se užasni jauk, a dolje su ih tukli to-ljagama i kundacima, da bi ih onda sve pobili strojnim oružjem i na koncu na njih bacili bombe. Potom su ih pokopali ispod te kuće u dolac koji je prije bio klačina, a za nekoliko su ih dana po zapovijedi Mjesnog odbora četvorica seljana prenijeli na Đoginu ledinu, nekih stotinjak metara dalje i tu zakopali”, ispričao je fra Vencel.

Fra Vencelu su niz lice tekle suze. Nabrojao je tu imena onih fratara koje su odveli iz hidrocentrale: fra Bonifacija, fra Radu, fra Andriju, fra Leonarda, fra Fabijana, laike Kordića i Prlića, klerika Ivankovića, a možda i Sivrića. Kad su bili daleko od tog mjesta, stali su na jednom proširenju puta, izašli iz automobila i zamotali fra Vencelovu škiju. Nakon prvih od-bijenih dimova fra Vencel je mlađem fratru otprilike rekao da ako ikada bude slobode, treba vidjeti što u toj ledini ima i provjeriti sve priče. U to se vrijeme pričalo da bi ti fratri mogli biti pobijeni negdje u Posušju55, ali i oko Imotskog. U nekim se iskazima spominje i Promina.

55 “Svjedočenje o pogibiji hercegovački fratara”, fra Vjeko Vrčić, Imotski 13. studenoga 2004. Fra Vjeko je fra Anti Mariću napisao što je osobno doživio i čuo u Metkoviću kao župnik 1945. godine. U teškoj mu je muci na ispovijed došao mladi čovjek. Po-slije sv. ispovijedi “… dao mi je dozvolu da mogu očitovati sljedeće: ‘Našao sam se s vojskom na Posušju. Nas nekoliko dobili smo naređenje, da moramo strijeljati osam mladih fratara. Izveli smo ih iz komande. Bila je mrkla noć. Kad smo ih vodili, upitao je jedan fratar − Kamo nas vodite? Odgovorili smo − U Imotski. Odgovorio je da se ne ide ovuda u Imotski. Doveli smo ih na određeno mjesto, pobili i zatrpali’.” Fra Vjekin je iskaz u arhivu Povjerenstva za pripremu kauze mučenika.

109

Godina 1990.

Dolaskom slobode mnogi su se nadali (s velikim pravom), da će se ra-zotkriti i rasvijetliti nestanci stotina tisuća pobijenih na Bleiburgu i Križ-nom putu u kolonama smrti te mnogih odvedenih poput ovih fratara iz hidrocentrale na Širokom Brijegu. Uoči Domovinskog rata po tiskovina-ma su se mogla pročitati mnoga svjedočenja o tim događajima. Spominjan je i Zagvozd. Poticajan je bio razgovor s hercegovačkim franjevcem o. fra Markom Dragićevićem Istina o širokobriješkim mučenicima koji je za Glas Koncila u dva nastavka vodio Slavo Mandurić.56 U Glasu Koncila br. 25. od 24. lipnja 1990. u rubrici Osvrti nalazi se dopis Jure Radića iz Splita sljede-ćeg sadržaja:

“U Glasu Koncila u broju 23/90 s nadnevkom 10. lipnja 1990. g. objav-ljeno je svjedočanstvo o širokobriješkim mučenicima te razgovor s preži-vjelim franjevcem o. Markom Dragićevićem. O. Marko Dragićević kaže:

‘Mnogo kasnije čuo sam od o. dr. Vencela Kosira da su ubijeni (fratri) negdje u Dalmatinskoj zagori, i to na dva mjesta: 6 + 2.’ U blizini mog doma, u selu Zagvozdu kod Imotskog, na Sudišću partizani su 1945. godi-ne poubijali devetnaest ljudi među kojima su po priči mještana bili i fratri sa Širokog Brijega. Navodno su najprije bili pokopani na mjestu zvanom klačina, a poslije nekoliko dana prenijeti na stotinjak metara udaljenu Đo-ginu ledinu.

Želim Vam skrenuti pozornost na živuće svjedoke, a posebno Pavla Ra-dića (danas osamdesetogodišnjaka), koji je pokopavao ubijene, kao i na više osoba iz zaseoka Radić Lovrinčević. Neki od njih spominju i ime par-tizanskog časnika jedinice koja je izvršila zločin.

Mislim da bi se na osnovi podataka koji se mogu dobiti od živih svjedo-ka u Zagvozdu, od širokobrijeških franjevaca i (dopustimo i tu mogućnost) partizanske dokumentacije doznala prava istina o ovom zločinu.

Nadam se da je došlo vrijeme da obitelji ubijenih, doznaju za grobove svojih najmilijih jer: društvo koje ne poštuje mrtve, ne poštuje ni žive.”

56 GK br. 23., 10. lipnja 1990., str. 7.; GK br. 24., 17. lipnja 1990., str. 7. Polovicom siječnja 2007. fra Ante Marić je telefonski razgovarao sa Slavom Manduri-

ćem. Raspitivao se o sudbini dokumentacije iz Zagvozda. Mandurić mu je odgovorio da se sva dokumentacija nalazi u Župnom uredu u Posušju kod o. fra Marka Dragi-ćevića. Nakon fra Markove smrti njegova fotoarhiva još nije sređena.

110

Noge su im virile iz zemlje

Prateći brojeve GK iz toga vremena, nastaje zatišje o temama ratnih zlo-čina i ono traje sve do polovice listopada kada u GK br. 41. od 14. listopada 1990. izlazi poveći članak Slave Mandurića pod nedvosmislenim naslovom i podnaslovom: Na grobu širokobrijeških franjevaca u Zagvozdu i Noge su im virile iz zemlje. Ispod fotografi je Radića kuće stajao je potpis: Kuća u ko-joj su franjevci mučeni cijelu noć, bačeni s visokog stubišta i na kraju krvnički ubijeni. Prenosimo sadržaj tog članka:

“U selu Zagvozdu kod Imotskog živi još nekolicina svjedoka ubojstva osmorice hercegovačkih franjevaca, koji su tamo i pokopani.

Mara Radić i Jure Lovrinčević svjedoče kako su franjevci sa Širokog Bri-jega dovedeni u predio zvani Sudišće, u kuću pokojnog Jure Radića. Kuća je još prije bila zapaljena od partizana i u njoj su franjevci bili mučeni cije-lu noć. Potom su ih izveli na vanjsko stubište koje je vodilo na drugi kat i nalazi se s desne strane kuće, i odatle s visine od 7 m bacali na kamenu liticu. Kako su još bili živi, udarali su po razbacanim tijelima cjepanicama i kamenjem i na kraju ih poubijali iz različitog vatrenog oružja. Za svaku si-gurnost jedan od ubojica na njih je bacio bombu tako da su cijela ta strana kuće i okoliša bili još dugo krvavi. Franjevci su bili većinom goli, a njiho-vu odjeću podijelili su partizanski odbornici. Kasnije su pojedinci njihovu odjeću prodavali u Imotskom.

Sudišće - Radića kućakamo su partizani dovelifratre sa Širokog Brijega

111

U zaseoku Radići, iako ima petoro djece, živi osamljen, potpuno na-pušten i gotovo slijep 85-godišnji starac Pavao Radić u nevjerojatno lošim uvjetima. On je kopao rupe i zakopavao pobijene franjevce. Bili su najprije pobacani i zatrpani veoma tankim slojem zemlje ne mjestu zvanom Klači-na, udaljenom petnaestak metara od kuće u kojoj su mučeni. Nekima su još i noge virile iz zemlje. Tu su ostali svega nekoliko dana jer je vlasnik tog zemljišta (kao i kuće) Jure Radić zamolio nadležne da se tijela franje-vaca prenesu na neko drugo mjesto i malo dostojnije pokopaju. Tako su franjevci preneseni u tzv. Đoginu ledinu, udaljenu stotinjak metara od Kla-čine i tu poslagani u prilično prostranu rupu duboku oko 80 cm. Na tom zabačenom i zaraslom mjestu počivaju još i danas, i još su uvijek uočljivi i prepoznatljivi križevi od neobrađena kamena ukopani u zemlju.

Mještani godinama nisu smjeli ovo mjesto posjećivati niti o tome pri-čati, te se velik strah još i danas osjeća među njima. Hrabriji su noću ili po velikom nevremenu posjećivali grobove franjevaca – mučenika i nad njima se molili.

Zagvožđani govore kako na njihovu području ima još mnogo grobova i nevinih žrtava, koje su stradale u četničkim naletima ili od partizanske ruke nakon rata. Poznata gubilišta su npr. ‘Potkamenik’ i ‘Šuvarov dolac’.

Glavni partizanski odbornici koji su u to doba harali po Zagvozdu, kako pričaju mještani, jesu pokojni Pavao Lozo, poznati prvoborac i komunist Imotske krajine i Marijan Lubina, koji danas živi u Zmijavcima kod Imot-skog. Njih su dvojica ljudima pljačkali i nosili sve iz kuća, odvodili stoku, odnosili žito i dr. Tamošnji ljudi smatraju da su i oni povezani s ubojstvima svećenika i mnogih civila. Nitko se od njih ne sjeća točnog datuma pogibije franjevaca, ali se svi slažu da je to bilo najvjerojatnije u veljači 1942.57

Nedavno je grobove svoje redovničke subraće u Đoginoj ledini posjetio i o. Marko Dragićević, svjedok pogibije širokobrijeških franjevaca (v. GK 25/90). Zaplakao je starac nad grobovima svojih kolega i profesora sjetivši se svih muka i užasa koje je proživio i zahvalivši Bogu koji je baš njega sa-čuvao da ne bude na tom ili nekom drugom mjestu ubijen. Prema iskazu svjedoka, u Zagvozdu su najvjerojatnije pokopani:

1. o. Bonifacije Majić, 62 godine, profesor2. fra Fabijan Kordić, 55 godina, brat pomoćnik, krojač

57 Tiskarska pogrješka, treba stajati 1945.

112

3. o. dr. Rade Vukšić, 51 godina, direktor gimnazije i profesor4. o. dr. Fabijan Paponja, 41 godina, prefekt konvikta i profesor5. o. Andrija Jelčić, 41 godina, gvardijan samostana6. o. dr. Leonardo Rupčić, 38 godina, profesor7. fra Melhior Prlić, 33 godine, brat pomoćnik, stolar8. fra Miljenko Ivanković, 21 godina, klerik”.58

58 GK br. 41, 14. listopada 1990., str. 6.

Panorama Zagvozda

113

Mučenici traže istinu

Iako se preko tih događaja prevukao talog prešutnih godina pomiješan i učvršćen komunističkom strahovladom, osjećaji nisu umrli, nestali. Na-protiv, čim je prozračila prva zraka slobode, potomci umorenih pohrlili su stratištima svojih roditelja, braće, rođaka, redovnika i svećenika. Tako i Makarani potaknuti pozivima iz franjevačkog samostana i župe sv. Marka pođoše križnim putem svojih pobijenih vjernika i fratara. Križne su im postaje Kozica 4. studenoga i Zagvozd – Šuvarov dolac – Jerkuša 10. stu-denoga, te je nakon 46 godina služena pogrebna sv. misa u župnoj crkvi sv. Marka u Makarskoj.59

59 Usp. GK. Br. 47, 25. studenoga 1990. str. 6., pod naslovom Svjedočanstva o patnjama: “Na groblju sv. Ilije u Kozici, na kojemu su 4. studenoga 1944. g. ubijena četiri sveće-nika i četiri druga vjernika, te na grobovima u biokovskom kamenjaru, u Šuvarovu docu, u kojima se nalaze, međi mnogim umorenima, posmrtni ostatci desetorice Makarana zaklanih 10. studenoga 1944., održan je 10. studenoga prvi javni vjerski obred nakon 46 godina na njihovim grobovima. Nakon sprovodna hodočašća rodbi-ne, prijatelja i svećenika mučeničkim grobovima, slavljena je pogrebna misa u župnoj crkvi sv. Marka u Makarskoj.” Mirko Mihalj

Klačina - mjesto prvotnog ukopa zaraslo u šumu i korov

114

Tom je prigodom ondašnji župnik don Ivan Dragušica “…rekao da na području Zagvozda ima više mjesta koja kriju nevine žrtve te najavio da župa u jednu subotu pred Božić priprema komemoraciju s misom za sve tu ubijene i sahranjene, jer u tom spomenu žele sudjelovati ljudi iseljeni svugdje po svijetu.”60

U istom broju GK pod rubrikom Osvrti, dopisom Neistinite tvrdnje, javlja se Željko Lubina, odvjetnik, kao opunomoćenik Marijana Lubine i Rose-Ruže Zlendić, kćeri i nasljednice Pavla Loze, da bi učinio “ispravak informacija” na članak Noge su im virile iz zemlje Slave Mandurića objav-ljenog u GK br. 41.od 14. listopada. Ovim dopisom Glasu Koncila želi se demantirati sve ono što su mještani Zagvozda izrekli o događanjima veza-nima uz veljaču 1945. godine, osobito uz imena njegovih štićenika Lubine i Loze. Odvjetnik Lubina između ostalog veli:

“Neistinita je i podla tvrdnja da su Lozo i Lubina ‘povezani s ubojstvom fratara’, a posebice je zla tvrdnja da to ‘smatraju i tamošnji ljudi’. To ne sma-tra čak ni potpisnik članka, jer bi onda i naveo tko to ‘smatra’ i koji su to, osim njega ‘tamošnji’ ljudi.”61 Odvjetnik se orijentirao na godinu 1942., za koju će se kasnije ispostaviti da je puka tiskarska pogrješka, a u biti se radi o 1945. godini, pa nastavlja: “Netočne su tvrdnje u članku da ‘Mara Radić i Jure Lovrinčević svjedoče kako su franjevci dovedeni u kuću pokojnog Jure Radića’, da su mučeni u toj kući, te da je kuća prije toga bila zapaljenja od partizana. Kao prvo, kuću Joze Radića62 koji je bio partizanski simpa-tizer, zapalili su Talijani. Kao drugo, u kraj koji se spominje u članku u to vrijeme nisu dovedeni franjevci, a posebno nisu dovedeni po partizanima. Kao drugo, Mara Radić je rođena 1941. godine, pa kako je 1942. godine imala najviše jednu godinu života, očito je da li je ona ‘svjedočila’ ili mogla svjedočiti o nečemu što bi se zbilo u 1942. godini. Za daljnjeg svjedoka Juru Lovrinčevića mještani i ‘mještani’ znaju da li je on uračunjiv ili ne.”63

Napisi o događajima u Zagvozdu uznemirili su duhove. Na dopis od-vjetnika Željka Lubine odgovorili su i Slavo Mandurić i Jure M. Radić. Po-čet će službena ispitivanja zločina, naslov je članka u već spomenutoj rubrici Osvrti Glasa Koncila u kojem Slavo Mandurić odgovara odvjetniku Željku Lubini iz Splita, opunomoćeniku Marijana Lubine i Rose – Ruže Zlendić, nasljednici Pavla Loze. Odmah u početku svog dopisa veli da opunomo-

60 Isto str. 6.61 Isto, str. 2. 62 I ovdje je tiskarska pogrješka, ili nešto drugo?63 Isto, str. 2.

115

ćenik spomenutih “… pokušava pobiti navode iz mojeg napisa Noge su im virile iz zemlje … i tako osporiti sve ono što su mi mnogobrojni žitelji Za-gvozda ispričali i potvrdili. Čini se da je temeljni problem u godini 1942., koja je tiskarskom (ovo posebno ističem), a ne mojom pogreškom napisana umjesto 1945. Međutim, tko je imalo upoznat sa zločinima nad široko-briješkim fratrima, zna da su se oni dogodili početkom veljače 1945., a ne 1942.”64 Dopis preporuča opunomoćeniku, da prije nego vrjednuje dopis koji tereti njegove štićenike, pođe i sam u Zagvozd i popriča s ljudima, “… posebno u zaseocima Radići i Lovrinčevići. Nakon toga ne ćete govoriti kako je moje pisanje podlo, zlonamjerno, bezobrazno, a pogotovo neisti-nito. U Zagvozdu nikada prije nisam bio, niti sam ikada čuo za Marijana Lubinu i Pavla Lozu, pa ih samo tako nisam mogao izmisliti. U dva sam navrata pohodio Zagvozd s cijelom ekipom ljudi kako bih saznao što više podataka znajući da je riječ o osjetljivoj temi o kojoj nitko punih 45 godina nije smio ni pisnuti. Pronašao sam mnogobrojne ljude u brojnim zaseoci-ma, te sa svima razgovarao, ispitivao ih, uspoređivao tvrdnje i sve snimio na video i radiokasetu i sve fotografi rao. Pišući članak, nastojao sam svaki događaj vjerodostojno opisati onako kako je to opisala većina ispitanika.

Što se tiče gospođe Mare Radić, ona je imala četiri, a ne jednu godinu, što i nije toliko bitno, jer to ne znači da ona ne zna puno podataka. Osim toga, ona ipak stanuje u kući u kojoj su bile najveće strahote i ubijanja.

Juru Lovrinčevića Vi proglašujete neuračunjivim bez ijednog dokaza i činjenice. Odgovorno tvrdim da je gospodin Jure potpuno normalna oso-ba, jedino što ima malih problema sa sluhom, ali i ono što je izrekao više je nego strašno. Mudro ubacujete u igru nekoga Jozu Radića za kojeg nikad nisam čuo niti sam ga igdje spomenuo, a tako vješto se lišavate krunskog svjedoka Pavla Radića. Ja sam imenovao tri svjedoka (da sad pišem članak, vjerojatno bih izostavio imena tih nevjerojatno uplašenih ljudi), a koliko ste ih vi imenovali?

Tko je bio u pravu, vjerujem da će se uskoro saznati. Naime, u subotu 29. prosinca u 11 sati bit će sv. misa za sve poubijane fratre i sve druge žrtve Zagvozda uz sudjelovanje predstavnika splitske nadbiskupije, Hercegovač-ke franjevačke provincije, širokobriješkog franjevačkog samostana, vlasti, uz mnogobrojne svećenike i uzvanike. Tim činom započet će i službeno ispitivanje zločina i ostvarenje ideje da se kosti fratara prenesu na njihov Široki Brijeg. Svi oni koji mogu bilo što posvjedočiti o spomenutim doga-

64 GK, br. 49, 9. prosinca 1990., str. 2.

116

đajima, neka se jave na Župni ured 58 270 Zagvozd, jer je svaka obavijest dragocjena.”65

Mučenici traže istinu naslov je članka koji kao ispravak pisanja odvjetni-ka Željka Lubine iz Splita u istom broju GK piše Jure M. Radić.

“Radi istinitog informiranja javnosti, molim vas da objavite ovaj ispra-vak:

Partizani nisu izvršili zločin 1942., već u veljači 1945. godine. Kuću mog djeda pok. Jure Radića zapalili su Talijani u listopadu 1942. godine zbog lažne optužbe da surađuje s partizanima. Mara Radić nije rođena 1941. već 1940. godine, pa prema tome ni nije svjedok zločina nego je pokazala rodbini žrtava, franjevcima i novinaru mjesto na kome su pokopane žrtve zločina – Đoginu ledinu.

Ako ne znate tko je harao tijekom rata u podbiokovskom kraju, mještani će vam rado kazati i pokazati više mjesta zločina. Gospodin Željko Lubina za svjedoka koji je pokopavao ubijene Juru Lovrinčevića kaže ‘mještani i ‘mještani’ znaju da li je on uračunljiv ili ne’.

Ne znam koji su to mještani i ‘mještani’ dali taku ‘uračunljivu’ karakteri-stiku, ali pretpostavljam da su to oni koji su proteklih 45 godina slali ljude u zatvore i izdavali potvrde o podobnosti. Juru Lovrinčevića poznajem samo kao normalnog i poštenog čovjeka. Slušajući svjedočanstva ljudi koji su pokapali žrtve, čovjek ne može ništa drugo nego požaliti što pripada ljud-skom rodu jer takve grozote nije mogao raditi normalan čovjek.

Rođen sam dvadesetk godina poslije rata, pa prema tome na ulazim u to tko je izvršio zločin, a osobno sam protiv objavljivanja imena zločinaca, ne zbog njih već zbog njihove djece, držeći se Biblije: ‘Očevi kiselo grožđe jedoše, sinovima zubi trnu.’ Krv širokobrijeških mučenika ne traži od nas osvetu već samo istinu. Ne zaslužuju li dostojnije mjesto od neobilježene ‘Đogine ledine’ pod ovim tužnim hrvatskim nebom, jer tko ne poštuje mr-tve, ne poštuje ni žive?”66

U sljedećem broj GK (br. 50 od 16. listopada 1990.) izlazi članak Istina dolazi na vidjelo Marinka Matusinovića iz Lovreća, a povod je dopis Željka Lubine, odvjetnika iz Splita. Navodi konkretan primjer pljačkanja koja je počinio Pavle Lozo s družinom u Lovreću − te preporuča odvjetniku Lu-bini da “… treba shvatiti da istina dolazi na vidjelo i da su prošla vremena kada se istinu moglo kreirati po komitetskim ugođajima.”67

65 GK, br. 49, 9. prosinca 1990., str. 2.66 GK, br. 49, 9. prosinca 1990., str. 267 GK, br. 50, 16. prosinca 1990. str. 2. U potpisu je Marinko Matusinović koji je u vri-

jeme partizanskih progona i pljački naroda imao 14 godina.

117

Veliko sjećanje na poubijane i mučene u Zagvozdu

Živima na opomenu68

Pod ovim je naslovom u GK broj 2. od 13. siječnja 1991. Slavo Mandurić iznio opširno izvješće o sv. misi za mučene i ubijene u Zagvozdu. “U subotu 29. prosinca u Zagvozdu se skupilo mnoštvo ljudi, prijatelja, znanaca, živu-će rodbine kao i svih drugih koji su došli prvi put odati počast i pomoliti se za sve žrtve ratnih i poratnih godina, kako iz samog Zagvozda tako i za one mnogobrojne čija se imena vjerojatno ne će nikada saznati, a kosti im se nalaze razbacane diljem Zagvozda. Da to nije bio samo obični spomen, potvrđuje i nazočnost splitskog nadbiskupa Ante Jurića te više od 20 sve-ćenika od kojih su čak 17 bili fratri iz Hercegovačke franjevačke provincije koji su koncelebrirali s nadbiskupom.

Župna crkva je bila pretijesna da primi sve nazočne. Nadbiskup Jurić je svakom svojom riječju poticao nazočne da se mora praštati te da ne treba nikoga prozivati i osuđivati, već da to prepustimo dragom Bogu. Zagvodski župnik Ivan Dragušica pročitao je imena 144 žrtve iz njegove župe. U ime Hercegovačke franjevačke provincije govorio je fra Dobroslav Begić69, a u ime širokobriješkog samostana gvardijan fra Mladen Hrkać70. Oba govor-nika su istaknula svojih 8 subraće fratara koji su najvjerojatnije ubijeni i pokopani na obilježenom Sudišću odnosno Đoginoj ledini. Poslije riječi zahvale i blagoslova čitavo mnoštvo se s križem i hrvatskim zastavama na čelu, u koloni dugoj gotovo kilometar, uputilo do Jerkuše gdje se nalaze tri groba dvadeset i četvero ubijenih (12 + 6 + 6).

Jerkuša je očiti primjer koliko su partizanski zlikovci bili s jedne strane okrutni, a s druge ‘majstori svoga zanata’ u pronalaženju mjesta za ubijanje. Sam put do Jerkuše je užasan i za koze, a da ne govorimo za ljude. Mjesto zločina je okruženo velikim kamenim liticama tako da je samo Bog mo-gao sve vidjeti. Nadbiskup je obavio komemoraciju, blagoslovio grobove te izrekao nekoliko veoma poučnih riječi i zajedno s narodom uputio se na tzv. Đoginu ledinu gdje se po iskazu živućih svjedoka, koji su ih pokapa-

68 GK, br. 2., 13 siječnja 1991. godine, str. 13.69 Fra Dobroslav je bio đak koji je 6. i 7. veljače proveo s osmoricom fratara u fratarskoj

mlinici i hidrocentrali, i od njih su ga 8. veljače u samostanu na Širokom Brijegu razdvojili partizani i mobilizirali u svoje redove, a fratre odveli via Spalatum.

70 Svi odvedeni fratri u smjeru Splita bili su članovi samostana na Širokom Brijegu.

118

li nalaze kosti osmorice širokobrijeških fratara. Naravno i to sveto mjesto nadbiskup Jurić je blagoslovio i izrekao prigodnu molitvu te se s hercego-vačkim franjevcima i rodbinom poubijanih fotografi rao. Sve to događalo se uz bezbroj upaljenih svijeća, buketa cvijeća, suza, plača, a trajalo je gotovo punih pet sati i stalno se činilo da ima sve više i više ljudi i automobila. Ta dva spomenuta mjesta samo su dio grobova koji se kriju po krševitom Zagvozdu, a plodovi su većinom ‘oslobodilačke’ partizanske zloće.”71 Opi-sujući svjedočanstva pojedinaca, nastavlja se ovo izvješće iz Zagvozda i za-vršava riječima: “… Možda će se i naći netko od još živućih svjedoka (par-tizana) da kaže bar donekle istinite podatke jer se inače oni pravi nikada ne će saznati.”72

Tako je završilo poglavlje u kojem se pokušalo rasvijetliti jedan kratki isječak iz povijesti patnje i nevolje, stradanja i mučenja koja su počinili par-tizani u poraću Drugog svjetskog rata.73 Uzalud se očekivao čin dobre volje, rasterećenje savjesti, javna ispovijed i kajanje uz ispriku počinitelja zločina. Zločini su ostali prikriveni, nerasvijetljeni, a žrtve ostale počivati u svojim Jerkušama, Đoginim ledinama, raznim jamama i drugim viktimološkim mjestima.

71 GK, broj 2, 13. siječnja 1991. godine, str. 13.72 Isto, str. 13.73 GK u broju 5. od 3. veljače 1991. donosi kratki osvrt Vinka Škeve osvjetljavajući vre-

mena koja je progonjeni hrvatski puk proživljavao u prvim godinama poraća od par-tizana i komunista.

131

EKSHUMACIJA

Đogina ledina

Dočić površine pedesetak četvornih metara i od stare je Napoleonove ceste udaljen nekih dvjestotinjak metara. Vlasništvo je Luke Radića93: a da-našnji su vlasnici Lukini unuci, sinovi njegova pok. sina Marinka Radića, Nediljko, Rajko, Ivan i Luka. Vlasnici žive u Splitu, a u ovoj ogradi, jer je to neobradiva zemlja, uz cestu imaju svoje ljetne kuće ispred kojih je zavjetna kapela usputnjak koju su zajedno zavjetovali susjedi Mara i Nediljko Radić. Ovaj Lukin sklad je odmah uz onaj Jure Radića na kojem se nalazi velika kamena kuća tik uz cestu. Ispod te kuće su vrtovi i ona klačina gdje su ubi-jeni prvi put pokopani. Od te klačine do Đogine ledine ide se poprijeko već uhodanim putem kroz klanac u srušenom suhozidu koji razgraničuje ima-nja. Razdaljina od klačine do Đogine ledine nekih je 120 metara. Đogina ledina je mala prirodna udolina u tom, sada Nediljkovom, imanju. Sa svih je strana uokolo uzdignuta zemlja, a sa sjevera se u Đoginu ledinu, negdje po sredini najviše, uvukla povelika ljut te se Đogina ledina svila oko nje dobivajući tako oblik bubrega.

Svud uokolo je šuma hrastova, jasenova, kljenova, drače, a tlo je prekrila visoka trava. No, na Đoginoj ledini ne raste ništa osim mahovine i lišajeva! Ni trave tu nema! Tog 6. travnja 2005. svuda oko nas od netom otopljena snijega polegla je trava i do četrdeset centimetara visoka, a na Đoginij le-dini ništa. Vlasnici vele da otkad su u njoj ukopani ljudi, na njoj ne raste ništa. I ne samo to, već i ovce i koze, koje su tuda pasle i brstile, nikad ne silazile u taj dočić, a ni vlasnici ga od tada ne obrađuju.

Na ledini je od zapadne strane zapažen kamenjem načinjen križ na ze-mlji. Svuda uokolo razbacani su lampaši i voštani ostatci sagorjelih svije-ća.

93 Iz vremena kad su u nju ukopani ubijeni u kući Jure Radića.

132

Što krije Đogina ledina

Već desetljećima ljudi Zagvozda govore da su tu ukopani mučeni i poubijani širokobriješki fratri. Priča se da su do velike kamene kuće na Sudišću u Radića zaseoku dovedeni jedno predvečerje polovicom veljače 1945. nakon pada Širokog Brijega u partizanske ruke. Tu je granica izme-đu Zagvozda i Župe i nigdje u blizini nema druge kuće. Mjesto je moralo biti sablasno − u samom korijenu biokovskog Sv. Jure s južne strane, a sa sjeverne se nakon strme prodoline još strmije uspinju padine Biokova na kojima su nastanjeni Radići. Tom prodolinom gradio je Napoleon cestu koja je i danas u uporabi. Ruke su im žicom vezane na leđima. Tom su opet istom žicom jedan za drugoga vezani oko vrata i nogu. Vele da je među fratrima bilo i civila. Popeli su ih vanjskim stubama prema prvom katu kuće i onda ih s visine od 7 do 8 metara strmoglavili ili kroz kuću, jer je izgorjela 1941. godine pa nije imala podova, ili su ih gurali s tih vanjskih

Na Đoginoj ledini 6. travnja 2005.

133

stuba. Nakon pada niz liticu dočekali su ih smrtonosni udarci. Očito to nije bilo dovoljno pa su im muke prekratili hitcima iz vatrenog oružja. Krvavi pohod završen je bombama tako da je sve uokolo bilo krvavo. Ljudi iz tog vremena samo vele da su se sa Sudišća čuli sablasni krici i pucnjava. Te su ih noći ostavili tako mrtve izmrcvarenih tijela, a da je Marjan Lubina, predvodnik krvava pohoda, oprao svoje krvave ruke i otišao dalje. Ujutro su ih pokopali pedesetak metara ispod kuće na obližnjoj klačini (dolac koji je nastao od klačine). Budući da je klačina bila jako plitka, virile su im noge iz zemlje te je zapovjeđeno da se tijela ponovno ukopaju stotinjak metara dalje u Lukinom, na Đoginoj ledini. Za taj su posao uzeli četvoricu ljudi: Juru Zelu Lovrinčevića Lukinog, Pavla Radića Mijina, Miju Bikića Lukina i Luku Radića Ilijina.94 Sve je učinjeno u najvećoj tajnosti i po mraku. Na nosilima, tzv. civarama, prenosili su ih do Đogine ledine gdje su im iskopali zajednički grob i tu ih ukopali svih osamnaest. (Neki govore da ih je bilo devetnaest.)

Da su ti ljudi poštivali ubijene najvećim je dokazom upravo sam čin pokapanja, a da se radilo o fratrima i danas svjedoče mnogi u Zagvozdu. Iako se samo pedesetak metara jugozapadno od mjesta gdje su im iskopali grobnicu nalazi prirodna jama, iskopali su im dostojanstven grob (koliko je to bilo moguće u danim uvjetima). Vijest se proširila odmah nakon straš-nog događaja.

Tonski zapisi95

Svjedok I. (rođen 1935. g.)

“…Mi smo mislili da ih je odvelo u Šošiće i bacalo u jamu. Malo prošlo vrimena, kad nisu već kod Radića kuće. Onda se nije smilo odati, ali isto

94 Ove su ljude za ovaj posao odredili partizanski odbornici. Zadnji je od njih umro Jure Zele Lovrinčević (2006. g.). Živjeli su u velikom strahu i oni koji su s njima razgova-rali vele da su samo ponavljali da je to bilo strašno.

95 Tonske zapise s ljudima iz Zagvozda uz pomoć župnika don Jakova Cikojevića nači-nio je pročelnik Povjerenstva za pripremu kauze fra Ante Marić. Zapisi su učinjeni u tijeku ekshumacije i to 7. i 8 travnja 2005. godine. Prijepis tonskih zapisa napra-vila Miljenka Majić-Banović iz Drinovaca. Zapisi se nalaze u arhivu Povjerenstva za pripremu kauze mučenika. Iz poštovanja i radi zaštite privatnosti sugovornika nisu objavljena njihova imena.

134

ljudi koji su bili malo skloni Hrvatskoj, dođu i upale sviću, ali nije se smilo. I ja sam toliko puta u Jerkuši zapalio sviću i ono su bili ovdje. Ja nisam zna da su oni ondje nego stari ljudi mi kazali.

(…)…Kaza mi Zele Lovrinčević i Murat Ikić mi kaziva kako su ih ovdje do-

veli, kako su ih pobili u kući, razbacali ih po kući i doveli, pokupili ljude da ih pokopaju. I bio odgovornik, onaj Juka Radić… bio odgovoran …naredio …u čijoj kući se to događalo. Njegovu su kuću četnici zapalili i pričaju ljudi koji su ukopavali, prinosili ih na civarama… otuda od kuće na vrta… i taj se vrt zvao Marinka Radića i tu su ih ukopavali i onda su ljudi dolazili, me-ćali kamenja, pravili križeve. Evo vidite i sami…pravili križe …

(…)Bili su u pratarskoj robi.”

Svjedok II. (1930. g.)

“Ja znam ko dite, kad su čuvali tamo doli u Lovrinčićim Jurinu kuću, pred Lovrinčevića kućom, a Jure nam je bio poglavar sela, Bože moj, ko’ što je moj ćaća bija tamo. I onda su oni njega čuvali, i onda su oni njih doveli na Sudište. I unde su i ubili. Bacali su ih najprije s kata, s gornjega kata bacali ih dolje – žive su ih bacali. I onda su ih potlje pobili. I onda su se spremili. I onda kad su nji pobili, došli su u toga Jurine kuću. I onda su prali krvave ruke. I onda su se, da izvineš, pohvalili da su ih rizali ko …

Eto, toliko sam ja čuja. To je pokojni kaziva, on je bijo tu …Pokojni Mate…brata mu ubili u planini.

Da se to govori Lubina, taj Lubina sve zna… Otkle je, kako je, ja ne znam. On je doša s njima tute prat ruke. Oni su bili zakopani na jednu le-dinu i onda su ih bacili na drugu stranu.

Sa Širokog Briga.Govorilo se da su pratri, da su svećenici.Nisu bili zatvoreni nimalo, to je uvečer došlo, tu ih je pobilo, ostavilo i

sutra ih ukopavali. Bila kuća izgorena....Ma kakvi! Oni su ostali, a oni su njih ovi sutradan… oni su pobili i

otišli ća.Govorilo se i lično i točno ja znam da su dovezeni fratri sa Širokog Bri-

jega, ali je rečeno sto posto da su fratri ili popovi, kako vi to zovete…”

135

Svjedok III. (rođen 1921. g.)

“Ja vam znam o tomu to: oni su ti doveli unde. Ova, pokojnoga Juke Radića kuća je izgorila bila. I oni su njih unde došli i mučili ih, i odozgo su ih pobacali bili u zgradu i onda su ih bacili odozga dole. I onda sutradan, onde ima i sad vrt, i zakopali su ih u vrt, i onda sam čuja da su ih iz vrtla prenosili. A kud su ih iz vrta odnijeli, ja ti sinko ne znam. Bili su ih privre-meno u vrt…

Pa, ne znam, govorilo se da je bilo vojnika, pratara, popova… To se tako govorilo. Drugo vam ne bi mogo znat ništa.”

Svjedok IV. (rođen 1925. g.)

“Ja sam bijo u partizanima i doša sam na vodstvo u Imotskom. I onda se ono pričalo. Dovelo, kažu, nekoliko ljudi sa Širokog Briga…onda je borba bila kod Širokoga… kažu dole odbornici čuvaju… ne može niko pristupiti. Marijan Lubina doveo ih iz Runovića. On je bijo neki ofi cir. Onda to se ćukalo. Evo ih kaže dotralo. ‘Ko smi govorit…ne smiš govoriti… e onda nakon dva dana bili su ih ubacili u kuću, bila je zapaljena. I oni su ih onako ubacili u onu zgradu, bacili ih odozgora sa ceste, kata dole u podrum. Onda su ih zakopali. Ovaj čovik bijo odbornik i zakopaju ih na njegov vrta… Da su bar zakopali, nego oni krajevi posuti zemljom i otišli ća. Onda on kao odbornik kaže da na njegovu ne bi bilo dobro, da ne mere radit i onda ih prenesu di su danas na tom vrtu drugom. I onda su ovdje naši bili što su ih zakopavali. Svi su mrtvi, samo je jedan živ, Zele Lovrinčević. I onda on kaže prinili smo ih i zakopali. Onda kaže ovi je svlačio s njega gaće, ovaj kaput…, ja nisam htio ništa.I tako, koliko ih je zakopano kaže 19. Kaže ima fratara, ima ih u fezovim, ima ih ...Šta ja znam…nisu znali ni tko je ni šta je. E, onda je pitalo. Neki su dolazili iz Hercegovine, ima 7-8 godina i snimalo. Tamo, onaj što je bijo Periša naš, ovdje onaj što ih je ukopava i … kaziva…kako je i bilo i koliko ih je bilo.”

A je li on spominjao je li bilo fratara ondje?- Je, je pouzdana je vijest. - On kaže bilo je fratara, bilo ih je u fezovima, bilo je, kaže, mišano, nisi

moga znati. Bilo je i fratara među njima. I tako je taj snima, ta kamera... Di je to išlo kasnije, ja ne znam.

136

Bio je to prvi ili drugi misec 45-e. Ja sam doša, znam da su me pustili kući, bija je neki praznik, da sam ja osta, da su mi dali četiri dana dopusta.

- Je, je. Snig je bijo pao ovdje. Velik snig. Onde su prenosili. Svi su umrli samo Zele osta.

Tada je bilo tako i pričalo se, ko danas. I kad se nešto dogodi pa se pri-ča otkud je to došlo i šta je. Onda rečeno fratri pobijeni i onda se još više pričalo.

- Oni su govorili da su većina bili fratri. Većina su bili fratri…niko nije govorijo…Kažu pao Široki Brig i dotralo fratre.

- Nije već drugi misec.- Oni su dovedeni u mjesni ured u Lovrinčeviće. Tu je bijo odbor. Oni

su ih vratili di će ih ubiti, na Sudišće. Jukina kuća, kako je bila zapaljena i srušena. Onda su ih turali nogama. Di su ih bili, gore ili dole, ja nisam bija tute. Ili su ih ubili gore na vodi pa ih turili dole u konobu, ili su ih ubili dok su padali dole. Kad su povezani ljudi …

- Eto tako je to. Tuklo ga … kad je možda pada ili ga tuklo gore, pa ga so-rilo doli. E, onda su kažu iz Jukine kuće, kako je Juka bija odbornik, prinili na njegovu klačinu u vrtu, na klačini (tako se to zvalo) su ih prinili.

To nije onda onaj prvi vrt?- Ne, nego onaj dole, na oni donji. - To je klačina bila na njoj, pa su onda samo iskrčili i onda su zatrpali

samo zemljom. Posuli da se ne zna ni koje, ni šta je. Onda je on kao odbor-nik moga sve. I kaže nosi s moga vrtla na Lukin. (Nediljkov did) I odnili na Lukino. Iskopali rupu i prinili u noći. U noći je to kopano, po noći se to zakopavalo. Otralo ljude, te pokupilo i aj zakopavat. Nisu znali ni kud će.

A reci mi, znaš li koliko rupa ima dolje? Netko govori da ima tri, netko jedna.

- Di, na krčini?Dolje, gdje su oni?- Ja mislim, u jednoj su rupi zakopani.Mi ćemo kada ovo iskopamo, za svaki slučaj još jednom sondom napraviti

preko, jedan kanal iskopati. - Ako ih je devetnaest, kako oni kažu, nije ih bilo više od devetnaest, ne

trebate tražiti.To su bili ti fratri ili civili s Širokog Brijega. - Većinom, nije se govorilo o civilima. Nego samo su ovi govorili, što su

zakopavali, da ih je bilo u fratarskim uniformama i fezovima.

137

A znate što njih može zavarati za fezove. Fratri su prije imali kapice, ono kao kardinali sada.

- A koliko fratara je bilo tada, neki kažu jedanaest? 96

96 Tonski zapisi nisu dani u cijelosti. To je u tekstu i naznačeno. Uzimanjem dijelova tonskog zapisa smisao iskaza nije promijenjen, i misli nisu istrgnute iz konteksta cje-line. Nisu vršeni ni lektorski ni korektorski zahvati.

Krišom se štovalo pobijene “Briške fratre”

239

II. DNEVNIK ARHEOLOŠKIH ISKOPAVANJA

Pronalaženja, istraživanja i ekshumacije masovne grobnice iz II. svjet-skog rata u Zagvozdu1

(…)Na zamolbu fra Ante Marića, predsjednika peteročlanog Povjerenstva koje

je imenovala Hercegovačka franjevačka provincija za istraživanje ovih doga-đaja, odazvao sam se pozivu da pokušamo pronaći mjesto stratišta i ukopa osmorice članova Hercegovačke franjevačke provincije. Rado sam prihvatio poziv jer sam o tomu i ranije razmišljao.2

U okviru priprema za ovaj, po meni, značajan pothvat, trebalo je izvršiti temeljite pripreme. Što je najvažnije, odmah je dobivena suglasnost i potpora mjesnog župnika vlč. Jakova Cikojevića u Zagvozdu, gdje su fratri navod-no ubijeni i pokopani, i načelnika Općine Zagvozd gosp. Boženka Dedića. Nakon razgovora s ljudima koji bi o tomu mogli nešto znati, krenuli smo u istraživanje mogućeg mjesta zločina. Sve te priče, a bilo ih je podosta, slažu se u jednomu: fratri (popovi) sa Širokog Brijega dovedeni su u jednu prije spa-ljenu kuću, južno od zaselka Radići uz cestu prema Župi, tu su ubijeni, potom pokopani u vrtu kuće te na intervenciju vlasnika, partizanskog odbornika, preneseni u obližnji susjedov vrt gdje su ih mještani, po naredbi, pokopali u zimu 1945. godine.

1 Dnevnik je vodio, kako je to i uobičajeno, prof. arheolog Tihomir Glavaš, ravna-telj Zavoda za zaštitu spomeničke kulturno povijesne baštine Zapadnohercegovačke županije i profesor na Sveučilištu u Mostaru. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM je preko Povjerenstva za pripremu kauze mučenika zatražila surad-nju prof. Tihomira Glavaša što je odobrio ministar prosvjete, kulture i športa ZHŽ-a prof. Jozo Marić. Dani su dijelovi profesorovog dnevnika koji se u cijelosti, računal-no obrađen, nalazi u arhivu Povjerenstva.

2 Iz dnevnika su uzeti dijelovi da bi se shvatila bit i tijek arheološkog istraživanja.

mr. arheolog Tihomir Glavaš

240

4. travnja MMV.

Otišao sam u Zagvozd zbog konkretnog dogovora oko početka iskapanja. Sa mnom su bili: fra Ante Marić, fra Željko Grubišić, župnik u Drinovcima i fra Vinko Mikulić, fratar iz Gorice. U općinskim prostorijama u Zagvozdu sastali smo se s načelnikom Općine gosp. Boženkom Dedićem i župnikom vlč. Jakovom Cikojevićem gdje smo se dogovorili oko angažmana trojice radnika iz Zagvozda koje nam je načelnik preporučio. Zatim smo zajedno s njima i s još nekoliko mještana otišli na lokalitet da bismo se tamo dogovorili oko drugih pojedinosti …

Sam se lokalitet nalazi oko 3 km istočno od središta Zagvozda, južno od stare francuske ceste i zaselka Radići. Širi prostor na granici dvaju sela i župa, Zagvozda i Župe, nosi simptomatičan naziv Sudišće, a pripada zaselku Ra-dići odnosno selu Zagvozdu. Toponim sudišće potječe iz srednjega vijeka jer se na tomu mjestu presuđivalo u sporovima između dviju susjednih seoskih općina oko ispaša, sječe drva i dr. pa su događaji iz II. svjetskog rata vezani za mjesto ovog imena sasvim slučajni. Vjerojatno je, zbog osame, mjesto bilo pogodno za smaknuća nedužnih ljudi.

6. travnja MMV.

S trojicom ranika iz Zagvozda − Josipom Prodanom, Mirkom Kristićem i Ivanom Čagljem došli smo na Sudišće da bismo započeli s konkretnim rado-vima. Do lokaliteta se dođe tako što se s glavne (Napoleonove) ceste prema Vrgorcu, 3 km nakon središta Zagvozda, skrene desno na mjestu gdje se u zaselak Radići ide na lijevu stranu. Samo ukopište je oko 200-300 metara udaljeno od ceste. To je u stvari omanji vrt (cca 10x5 m) koji se dužinom pruža pravcem sjever-jug. Ima oblik bubrega, a smješten je u udubini koju nadvisuju stijene obrasle šikarom i manjim stablima graba, kljena, jasena i hrasta. Očito je površina ranije obrađivana, ali se od vremena ukapanja više ne obrađuje. Unatoč tomu na njemu nije bilo nijedne drvenaste biljke. Cijela površina pokrivena je mahovinom i lišajima, vjerojatno i travom u vegeta-cijskom razdoblju. Na sjevernoj trećini vrtića bio je latinski križ formiran od amorfnog kamenja, orijentiran pravcem istok-zapad.. Na ostaloj površini prema jugu bilo je nekoliko također amorfnih kamenova što se može vidjeti iz fotodokumentacije.

241

Odlučio sam probnu sondu (dim. 1x1 m) postaviti u sredini južne trećine vrta gdje nije bilo nikakvih vidljivih oznaka na površini i naredio početak iskapanja. Gornji, nekada obrađivani sloj zemlje bio je isprepleten mnoštvom žila okolnog raslinja pa je kopanje bilo naporno i usporeno. Na-kon postignute dubine od 0,50 m naišli smo na kosti. Pokazalo se rebro. Bilo je očito da se radi o ljudskim kostima. Budući sam došao do podatka o du-bini ukopa žrtava, bilo je moguće poduzeti nešto da bismo ubrzali i olakšali posao. Načelnik Općine gosp. Boženko Dedić ponudio nam je mali rovoko-pač, težak samo 3 tone, koji smo odmah dopremili. Jedan od trojice radnika, Mirko Kristić, tim je strojem vrlo vješto skinuo oko 0,30 m dubine na cijeloj površini vrta ne pomaknuvši ni najmanju koščicu.

Skidanje gornjeg, nekada obrađivanog sloja na cijeloj površini podu-zeli smo iz praktičnih razloga: da ponovno ne dovozimo stroj zbog eventual-nog proširenja ukopa, te da izbjegnemo mukotrpan posao skidanja humusa s gusto spletenim žilama kod eventualnog sondiranja ostale površine koja nije zahvaćena već lociranim ukopištem.

Nastavili smo istraživački posao na mjestu probne sonde proširivši istraživanu površinu na prostor 2,5x2,5 m i pri tom naišli na ostatke ljudskih tijela. Na koncu radnog vremena stanje je na istraživanoj površini bilo sljede-će: uz zapadni rub ukopne jame, koja je dosezala sam kraj vrtića, otkrili smo četiri (4) kostura, a na istočnoj strani tri (3). Broj kostura smo utvrdili prema broju lubanja i još nekim dijelovima tijela (kostiju ruku, kralježnice, rebara i sl.) jer otkrivanje ostalih dijelova kostura zahtijeva mukotrpan rad. Zapazili smo na predjelu vrata triju kostura žicu poljskog telefona s mjestimice oču-vanom PVC izolacijom. Na mjestima bez izolacije, žičano uže (sajla) imala je zelenkastu patinu što ukazuje na bakarnu žicu. Na još se nekoliko mjesta u zemlji nazirala slična žica. Danas smo otkrili jednu pucu na predjelu vrata kostura koji je bio u sjeverozapadnom kutu istraživane površine.

Za sada naše iskapanje pratimo fotodokumentacijom. Fra Ante M. svojim digitalnim fotoaparatom snima svaki detalj, a napravio je nekoliko snimaka lokaliteta prije početka iskapanja.

Na kraju smo otkopanu površinu pokrili daskama koje nam je osigu-rao gosp. načelnik. Cijeli dan s nama je bio vlč. Jakov Cikojević, župnik župe Zagvozd, koji je pokazivao duboko suosjećanje i molio Boga za žrtve stra-vičnog zločina koji smo u svojim mislima započeli rekonstruirati na temelju rezultata postignutih prvoga dana istraživanja.

242

Đogina ledina prije iskopavanja -križ kojeg su napravili ljudi

Don Jakov Cikojević (desno) župnik Zagvozda,Tihomir Glavaš i radnici

243

7. travnja MMV.

Preko istraživane površine postavili smo dvije daske (fosne ili puntižele, kako mještani kažu) na kojima ćemo stajati dok radimo da ne bismo gazili po kostima. Daske su dovoljno dugačke da će premostiti ukopnu jamu koliko god ona bila široka (do 5 m). Posao mukotrpnog skidanja zemlje sa kostura otežan je spletom tankih žila i mokrom crvenicom koja je pri ukopu s dna jame dospjela izravno na tijela žrtava. Veliku pozornost zahtijeva i okolnost da su kosti u vrlo trošnom stanju s obzirom na relativno kratko vrijeme od 60 godina koliko je prošlo od njihova ukopa. Moje dosadašnje iskustvo da su ne-rijetko kosti srednjovjekovnih grobova starih i po nekoliko stoljeća u boljemu stanju negoli su ove. Dodatna je poteškoća u tomu što su tijela “raspoređena” tako da su ekstremiteti jednog ispod drugog, a preko trećeg tijela. Već je sada vidljivo da su poslagani na način kako se slažu drva za loženje da bi zauzela što manje prostora.

Ukopnu jamu, odnosno istraživanu površinu, proširili smo prema jugu i nešto malo prema istoku tako da smo dobili njezine potpune obrise. Izvjesno je da je ovo cjelokupan prostor u koji su ukopani. On zauzima po-vršinu od oko 3x4 metra. Sama ukopna jama nema pravilan (pravokutan) oblik, nego zaobljene kutove.

Unatoč teškim uvjetima, uspjeli smo danas skinuti sloj dubok 10-ak cm. Nakon toga dobro se razabiru pojedini kosturi kao i njihov položaj. Uz zapadni rub jame, u nizu i u blagom luku koji prati njezine obrise, poredano je sedam (7) lubanja s tijelima prema sredini; isto tako uz istočni rub ih je šest (6), tako da se potkoljenice i stopala iz jednog i drugog reda (zapadnog i istočnog) preklapaju sredinom jame. Ta će nam okolnost otežavati razdvaja-nje inače sitnih kostiju stopala. Za sada nema nikakvih posebnih nalaza koji bi bili uz žrtve osim puca koje se sve češće pojavljuju.

Danas nas je posjetio don Ivan Turić, župnik susjedne Župe. U razgovoru s njim saznali smo da je živ još jedan čovjek koji je sudjelovao u ukopavanju žrtava u veljači 1945., ali da je vrlo lošeg zdravstvenog stanja. Obećao je don Ivan da će se interesirati za njegovo trenutno stanje, te bi sutra oko 15 sati on i fra Ante mogli poći na razgovor do toga čovjeka u Split gdje on stanuje. Don Ivan je navodno prijatelj s tim čovjekom.

Na kraju radnog vremena (17 sati), jamu smo radi zaštite pokrili da-skama i PVC folijom.

244

Skidanje površinskog sloja strojem

Iz zemlje je povirila prva žica

245

8. travnja MMV.

Nastavili smo svoj posao strpljivog postupnog skidanja zemlje s kostura i oko njih. Ova zadaća je otežana položajem tijela koja su položena (zbače-na) bez nekog naročitog reda pa se može uspostaviti logika pravca položaja kostiju. Postupno na vidjelo izbijaju strahote počinjene nad žrtvama prije smaknuća. I sama smrt za njih je morala biti nagrada. Kod nekolicine ko-stura našli smo telefonsku žicu oko vrata i oko ruku. Način vezanja, osobito ruku, na koncu će razotkriti broj onih koji su ih vezali. Za sada su uočena dva načina vezivanja koja usput, kao i svaki detalj, nastojimo dokumentirati digitalnim fotoaparatom.

Postupnim skidanjem zemlje s kostura otkrili smo još četiri (4) kostura na sredini jame položenih ničice između i preko ostalih. Dvojica od njih imali su ruke svezane žicom na leđima. Tu smo pronašli i tri puščana ili samokresna zrna manjeg kalibra, jednu tintanu olovku na crnoj podlozi koja potječe od tekstilnog ostatka, vjerojatno džepa u kojem je olovka bila. Na istoj takvoj podlozi našli smo ostatke (zrnca) krunice. (…) Osim toga uz kosture smo još našli dvije spone (veću i manju), nekoliko puca i komad prozorskog stakla. Ovaj nalazak stakla nametnuo mi je asocijaciju da je u odjeći ili mesu žrtve dospio iz kuće gdje su svi bili zatvoreni i mučeni, a vjerojatno i pobijeni.

Predmete smo, nakon fotografi ranja, uzeli, a zrna streljiva ostavili “in situ” zbog forenzičarskih zapažanja.

Danas je fra Ante, dok sam ja radio na istraživanju, zabilježio dva kaziva-nja na magnetofonsku vrpcu. (…) Treći kazivač (…) dao je niz, za našu stvar, korisnih podataka.

Danas smo po prvi put osjetili jači pritisak novinara. (…)Na kraju smo pokrili istraživanu površinu da bismo je zaštitili od prijeteće

kiše.

246

Poviruju prve lubanje, dobiva se oblik ukopa

247

9. travnja MMV.

Protekle je noći pala obilna kiša pa smo strahovali da je nanijela štetu. Na sreću to se nije dogodilo. Voda se nije ulila ispod pokrova, nego se zadržala na PVC foliji odakle smo je izlili i ponovno sve prekrili jer je kiša i dalje padala.

Tek što smo sanirali posljedice kišnog vremena, došao je policajac iz PU Imotski i, kako nam je kazao, po naredbi suca istražitelja obustavio radove. Potom je svojom vezom pozvao kriminalističku policiju, pa kad su dvojica njih došla, ovaj je otišao. Ovi su vrpcom opasali cijeli vrt, fotografi rali detalj-no radilište i zapisnički uzeli izjave fra Ante i mene.

Ponovno smo na primjereniji način prekrili ukopište i oko 14 sati otišli, a dvojica su policajaca ostala čekajući osiguranje koje će od sada biti stalno, do završetka radova.

10. travnja MMV.

Danas je nedjelja.

11. travnja MMV.

Kišovito vrijeme ometa nastavak poslova na istraživanju masovne grob-nice. Naše nestrpljenje ublažava obustavljanje radova koje ne bismo smje-li nastaviti prije dolaska suca istražitelja. Stoga smo sve vrijeme do 14 sati potrošili na zaštitu grobnice od kiše. Mještanin Milan Tomičić, koji nam je višekratno nudio svoju pomoć, dovezao je grede i pokrov kojima smo bolje prekrili cijelu jamu. (…)

259

III. EKSHUMACIJA I IDENTIFIKACIJA KOŠTANIH OSTATAKA U ZAGVOZDU

SUDSKOMEDICINSKA OBRADA

U travnju 2005. godine obavljena je ekshumacija ljudskih posmrtnih ostataka pronađenih u masovnoj grobnici u Zagvozdu. Nakon ekshumacije ostatci su prebačeni na Klinički odjel za sudsku medicinu Kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju Kliničke bolnice u Splitu gdje je obavljena sudskomedicinska obrada radi pokušaja identifi kacije. Polazna je pretpostavka bila da se radi o tijelima nestalih fratara koji su u veljači 1945. godine odvedeni iz samostana na Širokom Brijegu te na putu prema Splitu ubijeni. Nakon provedene obrade uspješno su, do danas, identifi ci-rane tri osobe.

U daljnjem tekstu dan je prikaz učinjenoga, s tim da se u uvodnom dije-lu, radi lakšeg praćenja i razumijevanja načina rada, nastojalo ukratko i na najjednostavniji način objasniti postupak i metode ekshumacija i identifi -kacija, kao i biologija DNA te osnove DNA analize.

I. UVOD

Identifi cirati znači utvrditi istinitost nekoga ili nečega radi nespornog prepoznavanja. Postupak se temelji na traženju karakterističnih osobitosti objekta koji se ispituje te uspoređivanju ustanovljenih značajki s već ranije poznatim podatcima o objektu čiji se identitet pretpostavlja. Identifi kacija osoba predstavlja čin iza kojeg stoji niz pravnih radnji, a onih umrlih sadrži u sebi i etičku komponentu.

Utvrđivanje identiteta mrtve osobe nije uvijek jednostavan proces. U mnogome ovisi o tome u kakvom se stanju tijelo nalazi zbog poslijesmrtnih promjena i koliko su dostupni podatci o osobi koja se traži. Identifi kacija je znatno otežana u slučajevima velikog broja mrtvih tijela. Za žrtve rata, a

prof. dr. sc. Marija Defi nis-Gojanović, dr. med.dr. sc. Davorka Sutlović, dipl. ing. kem.

260

posebice stradalnike iz davnije prošlosti, taj proces je još složeniji. U sva-kom procesu identifi kacije neophodna je suradnja svih relevantnih službi, a metode je potrebno koristiti planski, primjenjujući različite postupke koji će međusobnim upotpunjavanjem povećati uspješnost prepoznavanja.

1. Postupak i metode ekshumacija

Ukoliko postoji opravdana sumnja u otkriće ljudskih ostataka, potrebno je prethodno kontaktirati odgovarajuće službe, uključujući sudstvo, polici-ju i stručnjake koji moraju o tome biti odmah obaviješteni te su odgovorni za procjenjivanje okolnosti i odlučivanje o načinu daljnjeg rada.

Prije početka ekshumacije treba prikupiti što više podataka o događaju i osobama za čija se tijela (ostatke) pretpostavlja da su pronađena. Potom se prilazi lociranju pretpostavljene grobnice. Uvijek je potrebno obaviti preli-minarnu posjetu kojom se utvrđuje moguće postojanje grobnice (različitost topografi je terena, promjene u vegetaciji, na površini zemlje, u sastavu tla), označiti mjesto kopanja i izvršiti probna sondiranja kojima se registriraju prethodna prekapanja zemlje i postojanje razgradnje organske materije.

Ekshumacija započinje fotografi ranjem šireg i užeg područja, čišćenjem terena, obilježavanjem granica pretpostavljenog ukopa te pretragom povr-šine. Za uklanjanje površinskog sloja zemlje dopuštena je uporaba teških strojeva (primjerice rovokopača), no pod uvjetom da se barem otprilike zna dubina ukopa. Nastavlja se pažljivim ručnim kopanjem, a završava či-šćenjem arheološkim alatom i priborom. Potrebno je u potpunosti prika-zati svako tijelo ili skelet te pridružene mu predmete, što znači u cijelosti ukloniti zemlju iznad i uokolo pronađenih ostataka. Fotografi ranje se na-dopunjuje skiciranjem oblika i položaja cijelog ukopa te položaja i među-sobnih odnosa pojedinačnih ukopnih polja i karakterističnih okolnih deta-lja, kao i ucrtavanjem istog unutar pravilne mreže kvadrata, odnosno, što je najtočnije, geodetskim snimanjem u lokalnom ili državnom koordinatnom sustavu. Otkriveni ostatci obilježavaju se brojkama, fotografi raju, skiciraju te bilježi stanje tijela i svega što se na njemu ili uz njega nalazi. Tek kada je sve snimljeno, ucrtano i opisano, ostatci se podižu sa zemlje i stavljaju u za to prethodno pripremljene i obilježene vreće ili kutije te prebacuju na mje-sta daljnje obrade. Tlo ispod tijela, do dubine od još nekoliko centimetara (do tzv. sterilnog sloja), dodatno se pretražuje zbog mogućeg pronalaženja zaostalih sitnih kostiju, zuba ili dokaznog materijala.

277

II. EKSHUMACIJA U ZAGVOZDU14. – 18. IV. 2005.

Dan prvi, 14. IV. 2005.; započeto u 9.30 sati

Nazočni: Marko Brdar, istražni sudac Županijskog suda Split, Živana Marušić, zamjenica ŽDO-a Split, Marija Defi nis-Gojanović, liječnica vje-štakinja, djelatnici krim. tehnike MUP-a Split, fra Ante Marić, Široki Bri-jeg, Tihomir Glavaš, arheolog, Mostar, djelatnici – kopači, osiguranje lica mjesta.

Mjesto pronalaska posmrtnih ostataka nalazi se u mjestu Zagvozd, za-seok Radići, na lokalitetu Sudišće, cca 80 m južno od magistralne ceste Zagvozd-Vrgorac, u suhozidom ograđenom dolcu zvanom Đogina livada.

Na licu mjesta zatječemo djelatnike MUP-a koji osiguravaju radilište. Navedeni lokalitet već je iskopan i dijelom arheološki obrađen, dimen-

zija 404x310 cm, tako da su na dubini od 32 cm (početak iskopa na 50 cm) djelomično prikazani ljudski koštani ostatci: ukupno 17 osoba (slika 12.).

Slika 12. Prikaz masovne grobnice u Zagvozdu – početak ekshumacije

278

Pristupa se obilježavanju i fotografi ranju izloženog (slika 13.) i to na sljedeći način:- broj 1 - 17: koštani ostatci 17 osoba- broj 18: puca i kopča- broj 19: 3 komada zrna streljiva- broj 20 - 22: žica (sajla)- broj 23: ostatci krunice platna- broj 24: 2 puce- broj 25: ostatci tintne olovke.

Koliko je vidljivo zatečenim prikazom, koštani ostatci označeni brojka-ma 5, 6, 10, 12, 15, 16, i 17 po1oženi su potrbuške ili više bočno, pojedini međusobno povezani žicom, a od ovih položenih potrbuške na dva je ko-stura vidljivo vezivanje ruku na leđima žicom (slika 14.).

Veći broj lubanja znatno je oštećen, s mnogostrukim prijelomima i fra-gmentiranjem kostiju. Također, pojedine kosti postmortalno su degradira-ne.

Slika 13. Obilježavanje koštanih ostataka.

279

Djelatnici - kopači nastavljaju s otkopavanjem i čišćenjem terena.Završeno u 12.00 sati

Dan drugi, 15. IV. 2005.; započeto u 9.30 sati

Nazočni: Marija Defi nis-Gojanović, liječnica vještakinja, Ivan Ančić, krim. tehničar MUP-a Split, fra Ante Marić, Široki Brijeg, Tihomir Glavaš, arheolog, Mostar, Miran Palčok, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split, djelatnici – kopači, osiguranje lica mjesta (slika 15.).

Slika 14. Detalj slike 13.

Slika 15. Masovna grobnica u Zagvozdu – makro plan

280

Slika 16. Geodetsko snimanje mjesta iskopa

Slika 17. Predmeti nađeni uz koštane ostatke

287

III. KB SPLIT - RAD U OBDUKCIJSKOJ DVORANI

svibanj – kolovoz 2005.

Posmrtni ostatci skeletiziranih mrtvih tijela dopremljeni su na Odjel za sudsku medicinu KB-a Split u pojedinačnim kartonskim kutijama ozna-čenima brojkama kako su isti markirani na terenu prilikom ekshumacije (slika 25).

Napomena: Predmeti pronađeni na mjestu događaja fotografi rani su uz pripadajući broj i zapakirani u papirnate vrećice nakon čega su ih preuzeli Tihomir G1avaš i fra Ante Marić radi dostave u Arheološki muzej u Splitu gdje će se očistiti i konzervirati.

Kroz tromjesečni rad (od svibnja do kolovoza 2005.) koštani su ostat-ci pozorno, dio po dio, pregledani, oprani i osušeni (slika 26. i 27.). Na-kon postavljana u anatomski položaj (slika 28.), uslijedilo je fotografi ranje i analiza: utvrđivanje spola, dobi, visine, zaživotnih i poslijesmrtnih pro-mjena, izuzeti su uzorci (zub, kost) radi daljnje DNA analize i utvrđivanja identiteta pokojnika.

Slika 25. Kosti dopremljene na Odjel

288

Slika 26. i 27. Pranje i sušenje kostiju

289

Slijedi prikaz sudskomedicinske analize svakog pojedinog tijela, odno-sno skeletnih ostataka.

1. Ostatci tijela označeni br.

- lubanja zaživotno prelomljena, u brojnim manjim i većim nepravilnim fragmentima; donja čeljust u dva fragmenta

- postojeći zubi s karijesima, u donjoj čeljusti prisutne osmice obostrano; veći broj zubnih alveola, posebice sprijeda, prazne (postmortalno ispali zubi)

- sve kosti suhe, krte i prorašćene korijenjem; lopatice i zdjelica, kao i kra-jevi dugih kostiju, znatno postmortalno oštećene, dok rebra, kra1ješci i sitne kosti šaka i stopala dijelom nedostaju (slika 29.).

Slika 28. Početak analize kostiju

290

Duljina dugih kostiju: humerus = 32,5 cm, femur =46 cm.Na kostima se ne uočavaju specifi čna zaživotna traumatska oštećenja.Prema karakteristikama lubanjskih kostiju, zuba, zdjelice i natkoljenične

kosti utvrđuje se da se radi o muškoj osobi odrasle (srednje) životne dobi.Preračunavanjem faktorima po Trotteru i Gleseru dobiva se zaživotna

visina od 170 cm.Specifi čnih znakova zaživotne traume se ne nalazi.Za DNA analizu izuzeta dva (2) zuba.

2. Ostatci tijela označeni br.

- lubanja zaživotno prelomljena, u brojnim manjim i većim nepravilnim fragmentima, donja čeljust čitava

- postojeći zubi s karijesima, u donjoj če1justi prisutne osmice obostrano;

Slika 29. Prikaz tijela

291

veći broj zubnih alveola, posebice sprijeda, prazne (postmortalno ispali zubi)

- sve kosti suhe, krte; lopatice i zdjelica, kao i dijelom krajevi dugih kosti-ju, znatno postmortalno oštećeni; rebra i sitne kosti šaka i stopala dije-lom nedostaju

- kosti desne podlaktice povezane žicom (slika 30); ostatci žice dostavlje-ni uz tijelo.

Duljina dugih kostiju: humerus = 32,7 cm, femur = 44,2 cm.Na kostima se ne uočavaju specifi čna zaživotna traumatska oštećenja.Prema karakteristikama lubanjskih kostiju, zuba, zdjelice i natkoljenične

kosti utvrđuje se da se radi o muškoj osobi odrasle (srednje) životne dobi.Preračunavanjem faktorima po Trotteru i Gleseru dobiva se zaživotna

visina od 169 cm. Specifi čnih znakova zaživotne traume se ne nalazi.Za DNA analizu izuzeta dva (2) zuba.

Slika 30. Kosti podlaktica povezane žicom

292

3. Ostatci tijela označeni br.

- lubanja zaživotno prelomljena, u manjim i većim nepravilnim fragmen-tima, gornja i donja čeljust čitave. Tjemeno zatiljno u središnjoj liniji ulazni otvor strijelne rane promjera 0,8 cm (slika 31.)

- zubalo uredno, s pravilnim, bijelim zubima. Status: gore lijevo i desno: 1. - 8. b.o. dolje lijevo: 1.- 8. b.o. (1. i 5. PMI), desno: 1. -7. b.o. (1. PMI)- uz greben desne bočne kosti zdjelice, s vanjske strane, vidljiv ulazni

otvor strijelne rane promjera 0,8 cm (Slika 32)- kosti desne podlaktice prelomljene- sve kosti suhe, krte; lopatice znatno postmortalno oštećene, u manjoj

mjeri krajevi dugih kostiju i zdjelica; sitne kosti šaka i stopala dijelom nedostaju

- kosti desne podlaktice povezane žicom; ostatci žice dostavljeni uz tijelo- među kostima i zemljom nađena tri (3) zrna streljiva, donji dio žlice i

dva komada tkanine s pucama (slika 33.).

Slika 31. Strijelna rana lubanje

293

Duljina dugih kostiju: radius = 23,2 cm, femur = 44,9 cm, tibia = 37 cm.

Prema karakteristikama lubanjskih kostiju, zuba, zdjelice i natkoljenične kosti utvrđuje se da se radi o muškoj osobi odrasle (srednje) životne dobi.

Preračunavanjem faktorima po Trotteru i Gleseru dobije se zaživotna visina od 168 cm. Specifi čna zaživotna oštećenja: dvije (2) strijelne rane - tjemeno-zatiljnog dijela glave i područja desne stražnjice.

Za DNA analizu izuzeta dva (2)zuba (slika 34.).

Slika 32. Strijelna rana zdjelične kosti

Slika 33. Predmeti nađeni prilikom pregleda koštanih ostataka

319

ZAKLJUČAK

Pregledom ekshumiranih koštanih ostataka utvrđeno je da pripadaju osamnaestorici odraslih muških osoba (tri mlađe, šest srednje, tri starije, tri mlađe do srednje i tri srednje do starije životne dobi). Preciznije utvrđiva-nje dobi nije bilo moguće zbog nedostatka ili postmortalno promijenjenih karakteristika onih kostiju koje se u praksi koriste za određivanje dobi.

Kosti su stare više desetljeća. Izrazito su postmortalno oštećene, vjero-jatno zbog karakteristika tla u kojem su bile pokopane.

Kosti podlaktica šest osoba bile su povezane žicom.Na kostima jedanaest osoba utvrđene su strijelne rane. Kod desetorice

se radi o strijelnim ranama glave, mahom u području tjemeno-zatiljnog ili zatiljnog dijela glave dok je jedna osoba imala strijelnu ranu natkoljenične kosti. Četiri osobe imale su po dvije strijelne rane (jedna dvije strijelne rane glave, jedna strijelnu ranu glave i zdjelice, a dvije strijelnu ranu glave i udova).

Ostala utvrđena oštećenja (prijelomi) nisu pokazivala tragove specifi č-nih traumatskih ozljeđivanja.

Uz kosti nađeni su i predmeti, uglavnom puce i komadići tkanine, te kod jedne osobe tri zrna streljiva i donji dio žlice.

Radi daljnje DNA analize, i budućeg mogućeg utvrđivanja identiteta, izuzeti su uzorci svakog pojedinog kostura: zubi i dijelovi duge kosti (nat-koljenična kost).

330

VIII. REZULTATI POZITIVNIH IDENTIFIKACIJA

Nakon obrade i laboratorijske DNA analize uspješno su identifi cira-ne tri osobe. U tablici br. 3. naveden je primjer pozitivne identifi kacije (usporedba nepoznate kosti s pretpostavljajućom rodbinom) i statistič-kog izračuna vjerojatnosti srodstva, a koje se ne odnosi na konkretne slučajeve.

Tablica 3. Primjer pozitivne identifi kacije XY osobe dobivene usporedbom DNA iz uzorka kosti s DNA iz uzoraka krvi najuže rodbine (dvojice braće).

LOKUSI

AmpFlSTR Yfi ler

sustava

DNA profi l izuzorka Krvi 1

DNA profi l izuzorka Kosti

DNA profi l iz uzorka Krvi 2

Frekvencije alela u

populaciji

Frekvencije alela u

populaciji

UČESTALOST

DYS 456 15 15 15 0,642 0,41446236DYS 389I 13 13 13 0,697 0,48792091DYS 390 24 24 24 0,642 0,41446236

DYS 389II 30 30 30 0,349 0,12407299DYS 458 17 17 17 0,459 0,21316419DYS 19 15 15 15 0,220 0,050116

DYS 385 14;15 14;15 14;15 0,009 0,018 0,000324DYS 393 13 13 13 0,903 0,81628491DYS 391 11 11 11 0,624 0,39172224DYS 439 13 13 13 0,321 0,10522059DYS 635 23 23 23 0,569 0,32621339DYS 392 11 11 11 0,908 0,82529936

Y GATA H4 11 11 11 0,633 0,40301211DYS 437 15 15 15 0,615 0,38059275DYS 438 10 10 10 0,697 0,48792091DYS 448 19 19 19 0,495 0,24752475

VJEROJATNOST PRONALASKA ISTOG GENOTIPA 1 : 1,65x1011

331

Prema gore prikazanoj statistici zaključuje se da DNA uzorak izoliran iz ispitivane kosti pripada XY osobi, kao bratu osoba čija je DNA izolirana iz uzoraka krvi i to s vjerojatnošću pronalaska iste osobe u općoj populaciji južne Hrvatske od 1: 1,6557 x 1011.

IDENTIFICIRANE OSOBE

1.Na temelju provedene DNA analize izuzetih uzorka kostiju uspješno je

izolirana i umnožena DNA pod laboratorijskim brojem Os-36/05. Utvrđe-no je da dobiveni genotip pripada muškoj osobi. DNA je uspješno umno-žena u 11 lokusa Yfi ler PCR Amplifi cation kit-a. Usporedbom s rezultatima DNA analize uzoraka krvi Joze i Vinka Prlića, sinova braće pok. fra Melhi-ora Prlića, utvrđeno je da se radi o identičnom profi lu u svih 11 umnoženih lokusa.

Stoga, izvršenom analizom genskih lokusa i usporedbom s rezultatima DNA analize uzorka krvi najuže rodbine, utvrdi se da kosti ekshumirane u Zagvozdu pod br. tijela 11 pripadaju sad pok. fra Melhioru Prliću i to s vjero-jatnošću pronalaska iste osobe u općoj populaciji od 1: 862 034 417.

Pokojni Melhior Prlić preminuo je uslijed strijelne rane glave. Pregle-dom koštanih ostataka utvrđena je strijelna rana u tjemenom dijelu glave.

Takozvani plivajući predmeti koji su nađeni između/iznad koštanih ostataka, označeni br. 23 (ostatci krunice) i 25 (ostatci tintne olovke), mogu se pridodati tijelu pok. Melhiora Prlića jer su se isti nalazili iznad kostura br. 11.

2.Na temelju provedene DNA analize izuzetih uzorka kostiju uspješno se

izolira i umnoži DNA pod laboratorijskim brojem Os-39/05. Utvrđeno je da dobiveni genotip pripada muškoj osobi. DNA je uspješno umnožena u 11 lokusa Yfi ler PCR Amplifi cation kit-a. Usporedbom s rezultatima DNA analize uzoraka kostiju pok. Nikole Zupca, brata pok. fra Zdenka Zupca, utvrđeno je da se radi o identičnom profi lu u svih 11 umnoženih lokusa.

Stoga, izvršenom analizom genskih lokusa i usporedbom s rezultatima DNA analize uzorka kosti najuže rodbine, utvrdi se da kosti ekshumirane u

332

Zagvozdu pod br. tijela 14 pripadaju sada pok. fra Zdenku Zupcu i to s vjero-jatnošću pronalaska iste osobe u općoj populaciji od 1: 1,36 x 1013.

Pokojni Zdenko Zubac preminuo je uslijed strijelne rane glave. Pregle-dom koštanih ostataka utvrđena je strijelna rana glave desnog zatiljnog po-dručja.

3.Na temelju provedene DNA analize izuzetih uzorka kostiju uspješno se

izolira i umnoži DNA pod laboratorijskim brojem Os-33/05. Utvrđeno je da dobiveni genotip pripada muškoj osobi. DNA je uspješno umnožena u 11 lokusa Yfi ler PCR Amplifi cation kit-a. Usporedbom s rezultatima DNA analize uzoraka kostiju pok. Ilije Kožula, brata pok. fra Julijana Kožula, utvrđeno je da se radi o identičnom profi lu u svih 11 umnoženih lokusa.

Stoga, izvršenom analizom genskih lokusa i usporedbom s rezultatima uzorka kosti i zuba najuže rodbine, utvrdi se da kosti ekshumirane u Za-gvozdu pod br. tijela 7 pripadaju sada pok. fra Julijanu Kožulu i to s vjerojat-nošću pronalaska iste osobe u općoj populaciji od 1:86 272 299 808.

Što je uzrok smrti pokojnog fra Julijana Kožula, ne može se zaključivati. Pregledom koštanih ostataka na istima nisu uočena specifi čna zaživotna oštećenja koja bi ukazivala na uzrok smrti.

343

KAZALO

I. TRAGOM UBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRATARA (fra Ante Marić) ..................................................................................7

Razvoj hercegovačke franjevačke zajednice kroz prvo stoljeće postojanja ..................................................................7Stanje hercegovačkih franjevaca nakon zločina ...................................9Imena i kratki životopis ubijenih šezdeset i šest (66) hercegovačkih franjevaca ................................................................................................11

FRATRI KOJE SU PARTIZANI MUČILI I UBILI U HERCEGOVINI I ZA ČIJE SE GROBOVE ZNADE.........................71FRATRI UBIJENI U HERCEGOVINI ZA ČIJE SE GROBOVE NE ZNA .............................................................84FRATRI UBIJENI NA KRIŽNOM PUTU ...............................................85

Macelj – Lepa Bukva ..............................................................................86FRATRI UHIĆENI U HERCEGOVINI I UBIJENI NA NEPOZNATIM MJESTIMA .............................................92

Ljubuška skupina fratara .......................................................................92Izbička skupina fratara ..........................................................................94Čapljina ...................................................................................................94Široki Brijeg ............................................................................................95Fratri odvedeni iz hidrocentrale sa Širokog Brijega ..........................96

BORAVAK U FRATARSKOJ MLINICI I HIDROCENTRALI.............97Prvi svjedok o. fra Alojzije Sesar ........................................................100Drugi svjedok o. fra Marko Dragićević .............................................102Treći svjedok o. fra Dobroslav Begić .................................................104

GLASOVI IZ ZAGVOZDA .....................................................................107Okreni preko Zagvozda … .................................................................107Godina 1990. ........................................................................................109Noge su im virile iz zemlje ..................................................................110Mučenici traže istinu ..........................................................................113Veliko sjećanje na poubijane i mučene u Zagvozdu ........................117

NASTOJANJA HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE U SAZNAVANJU ISTINE O POUBIJANOJ SUBRAĆI ......................119

Razdoblje između 1969. i 1971. .........................................................1191945. – 1995. .........................................................................................123Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika ......................................125

344

7. veljače 2005. .....................................................................................126Ponovni glasovi iz Zagvozda ..............................................................127

EKSHUMACIJA ........................................................................................131Đogina ledina .......................................................................................131Što krije Đogina ledina ........................................................................132Tonski zapisi..........................................................................................133Partizani odvode časne sestre sa Širokog Brijega .............................138Sestra Berhmana Nazor .......................................................................141Kamo su odvedene sestre sa Širokog Brijega? ..................................143

KRONIKA ..................................................................................................146Zagvozd, srijeda, 13. travnja 2005. ....................................................153Zagvozd, četvrtak, 14. travnja 2005. .................................................157

SHEMATSKI PRIKAZ UZIMANJA UZORAKA RODITELJA I BRAĆE UBIJENIH FRATARA .....................................186ŽIVOTOPISI IDENTIFICIRANIH FRATARA ....................................191

Fra Melhior Prlić ..................................................................................191O. fra Zdenko Zubac ............................................................................200O. fra Julijan Kožul...............................................................................215Literatura ...............................................................................................236Izvori ......................................................................................................236

II. DNEVNIK ARHEOLOŠKIH ISKOPAVANJA (mr. arheolog Tihomir Glavaš) ..........................................................239

III. EKSHUMACIJA I IDENTIFIKACIJA KOŠTANIH OSTATAKA U ZAGVOZDU (prof. dr. sc. Marija Defi nis-Gojanović, dr. med. dr. sc. Davorka Sutlović, dipl. ing. kem). ...........................................259

SUDSKOMEDICINSKA OBRADA .............................................................259I. UVOD .....................................................................................................259

1. Postupak i metode ekshumacija .....................................................2602. Postupak i metode identifi kacija ....................................................2613. Identifi kacija ljudskih ostataka metodom analize DNA .............263

3.1. Građa DNA ...............................................................................2643.2. Metode analize DNA ...............................................................265

Zaključak ...............................................................................................273Literatura ...............................................................................................274

345

II. EKSHUMACIJA U ZAGVOZDU14. – 18. IV. 2005. ......................277Dan prvi, 14. IV. 2005.; započeto u 9.30 sati .....................................277Dan drugi, 15. IV. 2005.; započeto u 9.30 sati ..................................279Dan treći., 16. IV. 2005.; započeto u 9.30 sati ...................................281Dan četvrti, 18. IV. 2005.; započeto u 9.30 sati .................................284

III. KB SPLIT - RAD U OBDUKCIJSKOJ DVORANIsvibanj – kolovoz 2005. ............................................................................287

1. Ostatci tijela označeni br. ..........................................................2892. Ostatci tijela označeni br. ..........................................................2903. Ostatci tijela označeni br. ...........................................................2924. Ostatci tijela označeni br. ..........................................................2945. Ostatci tijela označeni br. ..........................................................2956. Ostatci tijela označeni br. ..........................................................2967. Ostatci tijela označeni br. ...........................................................2988. Ostatci tijela označeni br. ..........................................................3009. Ostatci tijela označeni br. ..........................................................30110. Ostatci tijela označeni br. .........................................................30211. Ostatci tijela označeni br. ........................................................30412. Ostatci tijela označeni br. ........................................................30513. Ostatci tijela označeni br. ........................................................30614. Ostatci tijela označeni br. ........................................................30815. Ostatci tijela označeni br. ........................................................30916. Ostatci tijela označeni br. ........................................................31117. Ostatci tijela označeni br. ........................................................31318. Ostatci tijela označeni br. ........................................................31519. Kosti lijeve ruke ........................................................................31719a. Kosti desne ruke ......................................................................318

Zaključak ...............................................................................................319IV. PRIKUPLJANJE ANTEMORTALNIH PODATAKA ...................320V. RAD U LABORATORIJU KB SPLIT, 2005. .....................................321

1. Izdvajanje DNA ...............................................................................3212. Umnažanje DNA ..............................................................................3213. Prikaz rezultata .................................................................................3214. Analiza rezultata i statistička obrada .............................................321

VI. EKSHUMACIJE U HERCEGOVINI srpanj, kolovoz 2006. godine ............................................................323- 21. srpanja 2006. godine: ..................................................................325- 11. kolovoza 2006. godine: ...............................................................326

346

VII. RAD U LABORATORIJU NAKON EKSHUMACIJE KB SPLIT, SRPANJ, KOLOVOZ 2006. GODINE .........................3281. Izdvajanje DNA ...............................................................................3282. Umnažanje DNA ..............................................................................3283. Prikaz rezultata .................................................................................3284. Analiza rezultata i statistička obrada .............................................328

VIII. REZULTATI POZITIVNIH IDENTIFIKACIJA .........................330IDENTIFICIRANE OSOBE ...................................................................331

1. ........................................................................................................3312. ........................................................................................................3313. ........................................................................................................332

IV. ZAŠTIĆENI I OBNOVLJENI PREDMETI PRONAĐENI UZ EKSHUMIRANA TIJELA U ZAGVOZDU (Marko Rogošić, restaurator, MHAS - Split) .....................................333

NakladnikHercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM

Povjerenstvo za pripremu kauze mučenikaFranjevačka 1, pp 153

88 000 Mostartel.: (036) 333-525faks: (036) 333-526

mostar@franjevci.infowww.franjevci.info

Za nakladnikafra Slavko Soldo, provincijal

Oblikovanje i računalni slogFRAM-ZIRAL

Put za Aluminij bb88 000 Mostar

tel.:/faks: +387 (036) 351-281; 351-282grafi čka priprema: (036) 351-284

fram@fram.ba www.fram.ba

Tiskano u veljači 2007.

TisakFranjevačka tiskara

FRAM-ZIRAL Mostar