Što čini školski program prevencije nasilja dobrim – evaluacije i iskustva

Jasenka PregradZagreb, Hrvatska

Nasilno ponašanje

U svim ustanovama gdje su djeca postoji i nasilje i zlostavljanje – oduvijek.

Normalni dio odrastanja ili dječja (nespretna) igra?Djeca ne znaju bolje, jer tek uče socijalne vještine i

prve korake u međuljudskim odnosima – zato ih treba poučavati i odgajati.

UNICEF

Nasilje i zlostavljanje

Engl. bullying = zlostavljanjeRazlika – nasilje je nadređeni pojamVrste nasilja u dječjoj dobi

nadmetanje – uspostavljanje socijalne hijerarhijenezrelost u stjecanju životnih i socijalnih vještinaagresija (posljedica traumatskih iskustava, nezrela obrana/kontrola)nasilno rješavanje sukoba(vršnjačko) zlostavljanje

Uzroci nasilnog ponašanja su mnogobrojni i nećemo na ovom mjestu detaljnije ulaziti u njih.

Nijedno od ovih ponašanja nije poželjno i svako traži posebnu vrstu podrške djeci kako bi razvila zrelije

oblike ponašanja.

Vršnjačko zlostavljanjeOblik agresivnog ponašanja (jednog djeteta ili grupe)

Namjerno i svjesno i smišljeno (povrjeđuju, zastrašuju, ponižavaju, izoliraju)

Traje duže vrijeme i događa se često (2-3 puta mjesečno i češće)

Usmjereno je na isto dijeteDjeca koja zlostavljaju to čine bez ikakvog stvarnog razloga, osim

jer vide da je drugo dijete laka meta.Nesrazmjer snaga (onaj koji zlostavlja je jači, agresivniji, hrabriji i

samopouzdaniji od onog koji trpi)

Teži uspostavi odnosa NADMOĆ : BESPOMOĆNOST

Vidljivo uživanje u nadmoći onog koji zlostavlja i osjećaj poniženosti onog koji trpi

Škola, nasilje i zlostavljanjeReagiramo na svako nasilje kako bismo prevenirali

zlostavljanjeZlostavljanje je posebno razvojno opasno (za djecu sklonu

zlostavljanju i trpljenju zlostavljanja)Zašto u školama kad se sklonost nasilnom ponašanju u

pravilu razvija u obitelji?Zadaća škole je odgajati – školskim odgojem društvo

sudjeluje u odgajanju svoje djeceZašto osvještavanjem, stjecanjem vještina i obnovom

vrijednosti a ne kaznama?Zadaća škole nije pokazati prstom na nedopušteno

ponašanje i kazniti ga nego razvijati poželjna i prihvatljiva ponašanja (bez obzira na uzrok nasilničkog ponašanja).

Školski programi prevencije nasilja

Evaluacije i meta-analize

10-ak različitih stručnjakana više od 400 stranica govore o...

1. Rigby, K. (2000). Bullying in Schools: Guidelines for Efficient Respons. Proffesional Reading Guide for Educational Administrators, Vol 21, 1.

2. Rigby, K. (2002). A Meta-evaluation of Methods and Approaches to Reducing Bullying in Pre-schools and in Early Primary Schools. Commonwealth Attorney General’s Department, Canberra.

3. Smith, P. K., Brain, P. (2000). Bullying in Schools: Lessons from Two Decades of Research. Aggressive Behaviour, 26, 1-9.

4. Smith, J. D., Schneider, B. H., Smith, P. K., Ananiadion, K. (2004). The Effectiveness of Whole School Antibullying Programs: A Synthesis of Evaluation Research. School Psychology Review, Vol 33, 4, 547-560.

5. Olweus, D., Limber, S. P. (2010). The Olweus Bullying Prevention Program: Implmentation and Evaluation over Two Decades. In: Jimerson, S. R., Swearer, S. M., Espelage, D. L. (2010). Handbook of Bullying in Schools: An International Perspective, Routledge, New York.

6. Jimerson, S. R., Swearer, S. M., Espelage, D. L. (2010). Handbook of Bullying in Schools: An International Perspective. Routledge, New York.

UNICEF

11 elemenata koji čine razliku!u školskim preventivnim programima

UNICEF

UČINKOVITO - NEUČINKOVITO

UNICEF

UČINKOVITO - NEUČINKOVITO

UNICEF

UČINKOVITO - NEUČINKOVITO

UNICEF

UČINKOVITO - NEUČINKOVITO

UNICEF

Svjetska iskustva nas uče:

Ovim se problemom bave sve razvijene zemlje svijeta u posljednja dva desetljeća.Potvrđeno je da se sustavnim radom u školama može u velikoj mjeri smanjiti nasilničko ponašanje (norveški primjer).Problem ima tendenciju rasti ako se njime ne bavimo na učinkovit način.

“Odgovor cijele škole”- najviše pozitivnih evaluacija.- svi = učitelji, učenici, zaposlenici u školi, roditelji,

lokalna zajednica- zajedničke vrijednosti – reagiramo u njihovu obranu (a

ne protiv onih koji su nasilni i u zaštitu onih koji trpe)- ne reagirati = suglasiti se s nasiljem (bilo koji pojedinac,

naročito odrasli)UNICEF

"Najvažniji faktor o kojem ovisi uspjeh programa je

stupanj u kojem škole preuzimaju program protiv zlostavljanja kao svoj, svejedno u kojem obliku, i trude se da ga provode uspješno i ustrajno.“

(Smith, 2004)

 

Iskustva UNICEF-ovog programa u Hrvatskoj

Javna kampanja “Stop nasilju među djecom”podizanje svijesti društva i uključivanje zajednice(odgovor cijelog društva + odgovor cijele škole)

Školski program prevencije vršnjačkog zlostavljanja“Za sigurno i poticajno okruženje u školama”

•osmislio domaći tim stručnjaka•primijenjen u različitim zemljama jugoistočne Evrope s modifikacijama•prati svjetska iskustva o učinkovitosti programa•temelji se na pristupu – ODGOVOR CIJELE ŠKOLE

UNICEF

Podsjetnik na javnu kampanju

UNICEF

UNICEF

TV i radio spot

Mentori – važan sastojak programa

• od ukupno 90 educiranih mentora trenutno angažirano 60

UNICEF

Osnovna uporišta našeg programa• Odgovor cijele škole• Osvještavanje i stjecanje znanja i vještina (učitelji i

učenici i roditelji – edukacija učitelja, satovi razrednog odjela, roditeljski sastanci)

• Vrijednosti, pravila, posljedice• Obnova vrijednosti i posljedice (umjesto kazne)• Školski protokol o postupanju u situacijama nasilja• Suradnja s roditeljima i lokalnom zajednicom

7 koraka do sigurne škole - ključni elementi:

odgovornost i zalaganje odraslih u školi participacija djece uključenost roditelja i lokalne zajednice stvaranje “zaštitne mreže”

Zaštitna mreža

Više znanjaI vještina

Vrijednostipravila

posljediceDosljednost

Vršnjačka podrška Jasna podjela zadaćau školi

Suradnja s roditeljima i zajednicom

UNICEF

NEZAVISNA EVALUACIJA PROJEKTAInstitut za društvena istraživanja u Zagrebu i Agencija Puls, 2005.

Ispitivanje javnog mijenja:•92% ispitanika upoznato s akcijom “Stop nasilju među djecom”•43% ispitanika je sudjelovalo na neki način

U usporedbi s inicijalnim stanjem u školama:•postignute mjerljive promjene – odrasli reagiraju•učenici više primjećuju i prijavljuju nasilje, manje se boje•smanjenje zlostavljanja u školi

UNICEF

Osobna procjena kompetentnosti učitelja

24,00

0,70

40,40

34,80

12,00

0,50

36,50

52,00

16,76

0,33

26,97

55,93

0,00

10,00

20,00

30,00

40,00

50,00

60,00

zbunjeno ravnodušno bespomoćno kompetentno

200420052008

Rezultati istraživanja nakon 3 godine (2008.)(N= 4.939 učenika, 1.205 učitelja i 1.931 roditelja iz 39 škola iz cijele Hrvatske)

67,376,12

22,31 19,24

10,4 4,64

0

10

20

30

40

50

60

70

80

niti jednom uposljednja 3

mjeseca

1 ili 2 puta uposljednja 3

mjeseca

često uposljednja 3

mjeseca

2004.2008.

68,19

78,45

19,83 18,3411,98

3,21

0

10

20

30

40

50

60

70

80

niti jednom uposljednja 3

mjeseca

1 ili 2 puta uposljednja 3

mjeseca

često uposljednja 3

mjeseca

2004.2008.

15,47

7,65

13,8911,33

20,8318,19

25,0323,11

24,78

39,72

0

5

10

15

20

25

30

35

40

gotovonikad

rijetko ponekad često gotovouvijek

2004.2008.

Djeca trpe manje nasilja! Djeca čine manje nasilja!

Učitelji reagiraju na pojavu nasilja! (procjena učenika)

UNICEF

UNICEF

Projekt u brojkama

145.000 učenika iz

105 mjesta

280 škola157 škola bez nasilja

educirano 12.500 učitelja

3.000 priručnika za učitelje

2. dopunjenoizdanje

140.000 priručnika za roditelje

Novo izdanje

7.400.000 kn1.000.000 €Prikupljeno

(građani 59%)

4.000 vršnjaka

pomagača

78škola obnovilo

status

UNICEF

Mreža škola bez nasilja

• 7. 11. 2007. osnovana Mreža škola bez nasilja

• Usvojena je Deklaracija o zaustavljanju vršnjačkog nasilja i dječja deklaracija “Škola za nas”; 117 škola se uključilo u Mrežu škola bez nasilja

• Dogovoreni su regionalni susreti sudionika Mreže i jedan veliki godišnji skup svih škola u Mreži

• Utvrđeni i usvojeni Kriteriji kvalitete i održivosti, (obaveze škola i UNICEF-a)

Mreža škola bez nasilja

UNICEF

UNICEF

Logo Mreže škola bez nasilja

• Pripremljena i postavljena web stranica Mreže škola bez nasilja

http://skolebeznasilja.unicef.hr

UNICEF

Od 2007. do danas (nastavak)

Dodatak programu – 2008.

UNICEF

Potreba za održivošću

Rezultati programa nisu trajni ako se ne ulažu kontinuirani i specifični napori u održavanju uspostavljenih vrijednosti.

Stručnjaci stvaraju program. Tko je nadležan za provođenje programa i brigu o održivosti kvalitete?

UNICEF

Isti povod – dva različita pristupaNorveški model: Zgroženi događajem – pozvali stručnjakeOlweus Bullying Prevention Program- Stručna institucija – educira mentore, unapređuje program- Škole same financiraju edukaciju, konzultacije i praćenje

provedbe programa- Održavanje kvalitete preventivnog rada (edukacije,

evaluacije)

Australski model: Australian Government Department of Education, Employment and Workplace relations – meta –evaluacija postojećih programa

National Center Against Bullying- Svaka pokrajina ima svoje propise – sve imaju način

prevencije nasilja (Safe schools regulations)

(Ne samo naše) muke (izazovi)• Neki učitelji i dijelovi školskog ustroja su također nasilni

• Prijateljstvo (pedagoški romantizam)• Nasilje : poštovanje, uvažavanje, osobni integritet• Zlostavljanje : ravnopravnost, dostojanstvo

• Teškoće u razlikovanju prevencije vršnjačkog zlostavljanja i drugih korisnih programa razvoja socijalnih vještina, vrijednosti i sl. (medijacija, nenasilno rješavanje sukoba, “Korak po korak”, razni programi) – izgubi se fokus na nasilju

(Ne samo naše) muke (izazovi) - nastavak

• Učitelji – na putu od poslušnosti do odgovornosti - kazna, autoritet, tko je kriv; teškoće u primjeni

obnavljanja vrijednosti

• VPP – teškoće u poticanju participacije djece- kućni red i odnos prema učiteljima

• Stav prema roditeljima i odnos s njima• Dobrovoljnost škole (svih zaposlenih)

• Nasilje izaziva nasilje (odmazda) – društveni problem

(I naše) ali i opće pitanje - dilemaUčinkovit program = puno posla i vrlo precizno odrađenog

(vrijeme, energija, sredstva)- Odgoj košta

Pojednostavljivanje programa (pojedine dionice samo) = manje učinkovit program

Prosječna učinkovitost programa 15% smanjenja nasiljaNajuspješniji programi 50%Gdje je točka dobrog omjera?Je li jedina mjera učinkovitosti smanjenje nasilja – ponašanje

ili i razvoj vrijednosti i svjetonazora?