Stjepan Baloban (ur.)

Rev. soc. polit., god. 8, br. 2, str. 217-234, Zagreb 2001.

jalne države na načelima supsidijarnosti, pro-žete vrednotama solidarnosti i uzajamnosti.Zar se solidarnost i uzajamnost u dijelu javno-sti početkom 90-tih nije proskribiralo kaovrednote zaostale iz socijalizma?

U članku Ideja općeg dobra u društvenimprocesima u Hrvatskoj autor se bavi nadasveaktualnom temom općeg dobra, čija bi nas iz-gradnja trebala uvrstiti u red razvijenih zema-lja. Ova polazišta povezana su uz socijalni nauk.Privatno vlasništvo i subjektivizacija društvavažne su teme za izgradnju općega dobra. Sagije rijedak među teolozima koji se bavi temamasocijalnoga poduzetništva, volonterskog rada inevladinih organizacija. U ovom poglavlju au-tor se bavi i drugim zanimljivim temama: pret-vorbom i privatizacijom, interesima hrvatske si-rotinje, denacionalizacijom i socijalnom prav-dom, mjesnom samoupravom, kršćanskim dru-štvenim angažmanom, grijehom struktura tesocijalno pravednim plaćama.

Ova knjiga Bone Zvonimira Šagija izuze-tan je doprinos odgovornoj analizi socijalnihproblema u našem društvu, s hrabro iznesenimstavovima o odgovornosti za njihovo rješava-nje. Šagijev stil nije načelan i općenit. Ovdjenema neutemeljenih i neodmjerenih tvrdnji.Njegovi stavovi su dijaloški i peku kao primje-rena doza soli. Ovi tekstovi neće obljutaviti.

Šagijevu knjigu preporučam svima koji že-le proširiti svoje spoznaje te se upoznati sa su-vremenim pristupom socijalnim problemima unašem društvu, inspiriranim socijalnim nau-kom Crkve. Knjiga će naročito biti korisna oni-ma koji se zanimaju za socijalne probleme ivrijednosna utemeljenja u njihovu rješavanja.Stoga će ona biti korisno štivo studentima, is-traživačima, novinarima, političarima i priređi-vačima socijalnih politika. Suci koji sude o so-cijalnim problemima i oni kojima su potrebnavrijednosna utemeljenja za presude, u ovoj ćeknjizi naći dragocjena štiva.

Gojko Bežovan

Knjige i časopisi

GOSPODARSKO-SOCIJALNIIZAZOVI U TRANZICIJSKIMZEMWAMA

Stjepan Baloban (ur.)

Zagreb, Institut društvenih znanostiIvo Pilar,Centar za promicanje socijalnog naukaCrkve, 2001.

U posljednjem desetljeću dvadesetog sto-ljeća dogodile su se značajne promjene u poli-tičkoj i gospodarskoj sferi koje su obilježene, sjedne strane, propašću socijalističko-komuni-stičkih društvenih uređenja, a s druge strane,ubrzanim procesom globalizacije koja na novnačin, u novim društveno-političkim uvjetima,određuje pravce razvoja društava i ekonomije,i to kako na globalnoj tako i na partikularnojrazini. Brojne su se zemlje našle u potpuno no-vom okruženju, s novim, često oprečnim zah-tjevima. U tako burnim periodima najteže jebilo onima koji su najmanje bili "spremni zautrku", a u tu kategoriju svakako spadaju zem-lje bivših socijalističkih sustava. U stručnoj li-teraturi te zemlje uobičajeno nazivaju i zemljeu tranziciji ili zemlje u transformaciji. Oba poj-ma izazivaju mnoge dileme u autora koji se ba-ve brojnim problemima vezanima uz zemljebivšega socijalističkog uređenja. To se pokaza-lo i u Zagrebu gdje je od 20. do 23. veljače2001. godine održan simpozij socijalnih etičarana temu Gospodarstvo i politika s posebnim os-vrtom na tranzicijske zemlje. Radovi s toga sim-pozija objavljeni su u zborniku: Gospodarsko--socijalni izazovi u tranzicijskim zemljama.Zbornik je grafički dobro opremljen, a sadržišest radova tiskanih na hrvatskom i njemač-kom jeziku.

Johannes M. Schnerrer, u svome radu podnaslovom Tranzicijske demokracije i Europa:gospodarsko-politički aspekti na temelju promje-ne sustava i mentaliteta, naglašava da je u soci-jalističkim zemljama marksizam bio preuzeoulogu religije (str. 25), te da se srušio kad je iz-gubio svoj najvažniji oslonac - totalitarizam(str. 26). Bitnu ulogu u obratu '89. imali su in-telektualci kao glasnogovornici antipolitike, tevoditelji oporbe kroz koju se kristalizira para-lelni polis.

219


S obzirom na tranziciju, Schnerrer smatrada je svaki slučaj tranzicije poseban proces nakoji utječe mnoštvo pojedinačnih čimbenika.Pritom ističe dvije tranzicijske političke strate-gije: holističku zvanu Big Bang, ipostupnu, ko-rak po korak, zvanu Sequencing (str. 30). Klju-čnu ulogu u tranzicijskom procesu vidi u medi-jima ipravnom sustavu. Pravni je susta.vovdjemnogo manje efikasan nego u zapad mm dru-štvima, što usporava i otežava tranziciju te do-vodi do situacije u kojoj oblikovanje novih iodržanje starih interesnih skupina može d~v~-sti do trajnog pregovaračkog procesa, s krajnjeneizvjesnim ishodom. Pritom ukazuje i na sta-nje beznadnosti u društvima u tranziciji, u koji-ma paralelno egzistiraju proturječni sustavivrijednosti, što autora navodi na povezivanjeovih društava s postmodernom (str. 45). Uz tohipostazira nekoliko idealtipova reakcija natranzicijsku situaciju: 1. inovatori - korištenjesituacije u vlastitu korist; 2. uzmicatelji - nesnalaze se više u novim društvenim prilikama;3. ritualisti - usprkos promjenama ustraju naprethodnim obrascima ponašanja; 4. akcionisti- prihvaćaju promjene kao i inovatori ali, zarazliku od njih, djeluju u smjeru općeg dobra;5. konzervativci - kritički nastrojeni ali gajenadu (str. 42-44).

Autor naglašava da, pored prisutnih struk-turalnih promjena, treba imati na umu i m~.n-talitet građana koji se mijenja daleko sporije.Kao glavne dobitnike u obratu vidi stare partij-ske elite, jer su pripadnici tih elita upravo n~j-bolji poznavatelji sustava koji se transforml~a(str. 46). Na kraju zaključuje d~ zbog mnogl~razloga tranzicijskim demokracijama predstojijoš dugačak put na putu u Europu.

Đuro Njavro i Valerija Botrić u članku podnaslovom Gospodarstvo i politika u Hrvatskoj,osvrću se na probleme što su u hrvatskom go-spodarstvu prisutni ve~ duži n.izgodin~ ..~~a-traju da je u usporedbi s ostalim tranzicijskimzemljama Hrvatska bila u nešto povoljnijempoložaju, jer je u svoj gospodarski sustav b~l.aveć ranije implementirala neke elemente tr~l-šta. No otežavajuća okolnost za Hrvatsku bIOje rat, koji je otpočeo paralelno s tranz.icijo!?Autori navode sljedeće strateške razvojne cil-jeve Hrvatske: ostvarivanje visokog stupnja bla-gostanja svih gradana Hrvatske, ostvarivanjepravedne socijalne države i novoga hrvatskogdruštva, očuvanje mira i nacionalne sigurnosti,te uključivanje u globalne i regionalne integraci-je (str. 58-59). Za razvoj Hrvatske smatraju

220

Knjige i časopisi

potrebnim da se ubuduće posebna pozornostposveti visokom obrazovanju kako bi se postiglaveća fleksibilnost radne snage. Tu posebno na-glašavaju potrebu jasnog razlikovanja izmeđuspecijalističkih i znanstvenih studija (str. 64).

Potrebnim smatraju smanjivanje poreznihopterećenja, a pretpostavka za to jest reformamirovinskog i zdravstvenog osiguranja, te osta-lih vrsta javnih izdataka (str. 67). Kada govoreo socijalnoj državi, autori naglašavaju da nje nemože biti bez razvijenoga gospodarstva i jasnestrategije gospodarskog razvitka (str. 68). Temelj-ni problem u razvoju hrvatskoga gospodarstvavide u niskoj stopi nacionalne štednje, od 16%BDP-a, a ona bi se trebala povisiti na 25%, ka-ko bismo dostigli željenu stopu razvitka (str.69). Za postizanje socijalne stabilnosti i mirakao prikladno sredstvo predlažu mehanizamsocijalnog partnerstva (str. 75). Na kraju svogarada Njavro i Botrić zaključuju da je hrvatskogospodarstvo naslijedilo mnoge gospodarskeprobleme iz prošlosti. Stoga smatraju ?a u H~-vatskoj ubuduće treba sustavno ulagati u podi-zanje razine znanja i vještina mladih ljudi, po-ticati domaću štednju, izvoz, inozemna ulaga-nja, poduzetništvo, uz održanje ravnoteže iz-među osobne odgovornosti i snošenja rizika, tesolidarnosti zajednice. Također smatraju dapolitiku i gospodarstvo treba graditi kao eti~nudjelatnost u služenju općem dobru, te ustrajnograditi socijalni dijalog i socijalni mir kao ambi-jent za svaki drugi napredak zajednice i obitelji(str. 77).

U članku pod naslovom Privatizacija predočima hrvatske javnosti, Vlado Sakić analiziraobaviještenost građana Hrvatske o privatizaci-ji, te njihovo sudjelovanje u njoj; analizira i st~~vove javnog mnijenja o socijalnoj pravednost~ Ietičnosti procesa privatizacije, te uspoređujestavove javnog mnijenja i pisanje tiska o priva-tizaciji.

Prema provedenoj analizi, Šakić zapaža davećina građana Hrvatske nije bila adekvatnoinformirana o privatizaciji, a svega njih 10%,na neki je način sudjelovalo u procesu privati-zacije (str. 89). Hrvatski građani pokazuju općenezadovoljstvo privatizacijom, za koju smatra-ju da je morala biti provedena po model~ u ko-jemu bi sudjelovali svi radnici i građam, a nesamo manjinske upravljačko-političke elite(str. 92).

Analizom tiska došlo se do spoznaje da jeopći stav tiska prema privatizaciji pretežno ne-

Rev. sac. polit., god. 8, br. 2, str. 217-234, Zagreb 2001.

utralan, te da je nešto negativniji u tjednicimanego u dnevnim listovima. Najnegativniji stavprema privatizaciji imao je Feral Tribune, dokNedjeljna Dalmacija i Globus pokazuju neutra-lan stav (str. 98). Autor zaključuje da su premaprivatizaciji daleko kritičniji bili građani negotisak. A paradoksalno je da je najusklađeniji sjavnošću bio tjednik Feral Tribune,v kojemu gra-đani najmanje vjeruju (str. 99). Sakić smatrada su hrvatski tisak i hrvatski političari pokaza-li da malo razumiju sustav vrijednosti hrvat-skih građana, posebno njihovu sklonost soli-darnosti i socijalnoj pravednosti (str. 100). Nakraju zaključuje da je privatizacija u Hrvatskojimala nekoliko posebnosti, a prije svega da jeprovođena u ratnim uvjetima, koje je pratilahumanitarna katastrofa, što je izazvalo efektsocijalnog i etičkog kontrasta (str. 102).

Valentin Zsifkovits iz Graza, u članku podnaslovom Globalizacija ietika, analizira procesglobalizacije i njegov utjecaj na zemlje u tran-ziciji. Na početku svoje analize Zsifkovits od-ređuje pojam globalizacije, budući da se on ra-bi u različitim značenjima. Pritom drži da glo-balizacija nije proces koji bi imao samo pozi-tivne ili samo negativne učinke. Kao ozbiljangremij koji je negativno prosudio globalizacijunaznačuje Opće zasjedanje Ekumenskog vije-ća crkava koje je na svome Osmom općem za-sjedanju od 3.-14. prosinca 1998. uHarariju(Zimbabwe), usvojilo dokument u kojemuupozorava da ključne odluke u svijetu donosi30 zemalja i 60 velikih tvrtki (str. 111). Takođerje upozoreno da se razvijene zemlje ponašajuprotekcionistički, te da se veći dio obrtaja ka-pitala svodi na financijske spekulacije, kojedovode do sloma pojedinih tržišta. Zsifkovitssmatra da je potrebno usmjeriti globalizacijuprema međunarodnom općem dobru, i to krozsmanjenje tamnih sjena globalizacije, vodeći ra-čuna o siromašnim i slabima, te uvođenjem od-govarajućeg globalnog poretka, a pretpostavkabi mu morala biti usvajanje globalne etike, etosa(str. 114).

Globalni problemi zahtijevaju globalne us-tanove (str. 117). U tom smislu naglašava ulogumedija kao kontrolora procesa globalizacije, alipostavlja i pitanje tko kontrolira kontrolore(str. 118)? Smatra da je lakše osnovati funkcio-nalne regionalno-globalne ustanove (EU), ne-go univerzalno-globalne. Za uspjeh globaliza-cije važnom vidi ravnotežu između globalizaci-je i regionalizacije, i u tom kontekstu sagleda-

Knjige i časopisi

va značenje pronađenoga mjesta svake tranzi-cijske zemlje u EU.

Marijan Valković raspravlja o Značenju so-cijalnog nauka Crkve u tranzicijskim zemljama.Profesor Valković je surađivao u pripremi istručnoj lekturi cijeloga zbornika. No, naža-lost, nije doživio njegovo izdavanje; preminuoje 3. prosinca 2000. godine, a ovaj je zbornikbio jedan od posljednjih projekata na kojemuje radio.

U svome prilogu Valković polazi od empi-rijske analize vjerske i moralne situacije utranzicijskim zemljama, naglašavajući da suanalize iz perspektive socijalnog nauka Crkvejoš uvijek na početku (str. 127). Smatra da se utranzicijskim zemljama o socijalnom naukuCrkve govori načelno, držeći se dokumenata,bez dubljeg poniranja u problematiku nastaluu novim socijalno-političkim prilikama.

Valković smatra da "humanizam kršćanskeprovenijencije ima najbolje izglede za buduć-nost", no on ga vidi u "obrani". Prema njemu,ostaci socijalističkog svjetonazora radije prih-vaćaju postmodernistički anything goes i neo-pozitivizam, nego antropologiju kršćanske pro-venijencije, jer im nedostaje personalističkakomponenta (str. 129). Po Valkoviću bi socijal-ni nauk Crkve u tranzicijskim zemljama trebaorazvijati osobnost i društvenost, s naglaskomna vrijednost dostojanstva čovjeka kao osobe,te ljudskih prava, nasuprot isticanju povijesti,nacije i kolektivnih struktura (str. 130). S ob-zirom na razvitak civilnog društva, Valkovićnaglašava da bi ubuduće glavni sugovorniciCrkve trebali biti različiti pokreti, inicijative iorganizacije koje se javljaju u civilnom društvu(str. 133). Uočava opasnost od mogućnosti daCrkva kao institucija ostane "pučka Crkva", teda preveliku težinu stavi na suradnju s politič-kim institucijama, a zanemarujući civilne pok-rete. Smatra da je u socijalnom nauku Crkvenužno izgraditi smjernice za život vjernika usekulariziranom, pluralističkom i civilnom dru-štvu (str. 134).

S obzirom na stanje vrednota u društvu,Valkovićnavodi Bčckefordeovu tezu prema ko-joj demokracija živi od vrijednosti koje pretpo-stavlja, ali ih sama ne stvara. Mnoge od tih vri-jednosti izravno su kršćanske (str. 137). Smatrada društvu treba ponuditi kršćanske vrednotekao humanističke stavove prema transcenden-ciji, ali ne u konfesionalno m obliku. S obziromna razvoj socijalne etike, konstatira da crkvena

221


praksa i pastoral većinom razvijaju individuali-stičku etiku, i tu vidi jedan od razloga razvojudeformacija u društvenom životu, npr. poputkorupcije (str. 143). Posebno naglašava da zakršćane u tranzicijskim zemljama postoji opa-snost da Crkva i vjernici, umjesto da ulažu na-pore u traženju odgovora na probleme što ihdonosi novo vrijeme, izlaz traže u pronalaže-nju "novog" neprijatelja, u tzv. neoliberalizmu ipotrošačkom društvu (str. 146). Također prije-ko potrebnim smatra podići razinu vjerske kul-ture vjernika, kako bi mogli živjeti socijalni na-uk Crkve in directo i prenositi ga širem društvu(str. 147).

Socijalna sigurnost u Hrvatskoj između poli-tike i gospodarstva prilog je Vlade Puljiza. Uprvom dijelu rada Puljiz naznačuje razliku iz-među socijalnog osiguranja i socijalne sigurno-sti, te ističe tri osnovne kategorije prava što suse razvila u zapadnim društvima: građanska,politička i socijalna prava (str. 159).

U socijalističkim društvima bila su razvije-na upravo socijalna prava, mnogo više negograđanska i politička. U zapadnim društvima,socijalna su prava bila razvijena unutar socijal-ne države, koja je zapala u krizu. Razne prom-jene što su se zbile u protekla tri desetljeća, aposebno intenziviranje procesa globalizacije,dovele su do potrebe za izgradnjom kompeti-tivne države, sposobne za međunarodnu tržišnuutakmicu. To podrazumijeva sve veće upućiva-nje građana na vlastite resurse i resurse civilnogadruštva (str. 161). S obzirom na bivše socijali-stičke zemlje, autor zaključuje da se u novodruštvo ne može dospjeti velikim skokom, većpostepenim svladavanjem prepreka na putu kaliberalizaciji, privatizaciji i izgradnji tržišnih in-stitucija (str. 162).

Što se tiče Hrvatske, ona se donekle razli-kovala od ostalih socijalističkih zemalja, bu-dući da je bila otvorenija prema Zapadu te daje u svome gospodarstvu imala i elementetržišnog gospodarstva. No Hrvatska je u svompostkomunističkom razvoju bila hendikepira-na ratnim razaranjima na prostorima bivše Ju-goslavije. Tijekom Domovinskoga rata ostva-rena je u Hrvatskoj visoka socijalna kohezija.No tijekom toga rata odvijala se i pretvorba iprivatizacija. Velik problem hrvatskoga dru-štva Puljiz vidi u tome što se nova vlasnička eli-ta nije uspjela legitimacijski učvrstiti unutar hr-vatskog društva (str. 166).

Nadalje, tu je i velik broj nezaposlenih, po-sebice u kontingentu mladih ljudi. "Arhimedo-

222

Knjige i časopisi

vu točku" s koje je moguće pokrenuti gospo-darski i socijalni oporavak, vidi u zapošljava-nju, posebice u zapošljavanju mladih ljudi.

S obzirom na socijalnu sigurnost, pred Hr-vatskom stoji nekoliko mogućnosti: a) održan-je sadašnje strukture i njezina postupna prila-godba; b) privatizacija socijalne sigurnosti; e)smanjivanje državne intervencije uz poticanjerazvoja organizacija civilnoga društva (str.170). Smatra da u narednom razdoblju trebaočekivati snaženje nekih potisnutih načela, po-put supsidijarnosti, što znači povećanje ulogeobitelji, lokalne zajednice i drugih organizacija usocijalnoj domeni (str. 170). Rat je pokazao daje obitelj u Hrvatskoj još uvijek jaka zajednica.Uz nju su se tijekom rata afirmirale i neke hu-manitarne organizacije, te katolički Caritas (str.171). Na tim temeljima moguće je graditi novimodel socijalne sigurnosti. No za uspjeh pro-grama socijalnih reformi neće biti dovoljne sa-mo proklamacije Vlade, već će biti nužno strp-ljivo graditi nacionalni konsenzus oko tih te-meljnih društvenih pitanja (str. 171).

Gordan Črpić

SOCIAL POLICY

John Baldock, Nick Manning,Stewart Miller i Sarah VickerstatT (eds.)

Oxford: Oxford University Press, 1999.

Već duži niz godina u Velikoj Britaniji, pa iu svijetu, nedostaje jasno napisan i razumljivudžbenik socijalne politike, kao pomagalo stu-dentima socijalnog rada, ekonomije, sociologi-je, prava i drugih društvenih znanosti, ali i oso-bama koje se bave socijalnom politikom. Ne-davno je Oxford University Press riješio taj ne-dostatak izdanjem knjige Social Policy (Socijal-na politika), čiji su urednici John Baldock,Nick Manning, Stewart Miller i Sarah Vicker-staff. Urednici su više nego uspješno ostvarilipostavljenu zadaću, objašnjavajući sva važnijapodručja socijalne politike u širem smislu. Sva-

Documents

Stjepan Baloban (ur.)