1

1. STAROSLAVENSKI JEZIK KNJIEVNI JEZIK SLAVENSKOGA SREDNJOVJEKOVLJA

Autori najstarijih sauvanih tekstova jezik kojim su pisali nazivali su jednako slavenski. Staroslavenski jezik je jezik na koji su prevedene slavenske liturgijske knjige s grkog jezika u 9. stoljeu, ali nam iz tog razdoblja nije sauvan nijedan tekst. Najstariji sauvani tekstovi su iz 10. i 11. stoljea, a zajedniki im je naziv Kanon staroslavenskih spisa koji je pisan klasinim staroslavenskim jezikom. Iz ovih tekstova je mogue izvesti zakljuke i o tekstovima iz 9. stoljea.

2. STAROSLAVENSKI PREMA PRASLAVENSKOM

Praslavenski je jezik iz kojeg su se razvili svi dananji slavenski jezici, na njemu nemamo nita zapisano i prouava se poredbenom metodom, tj. usporeuju se dananji slavenski jezici meusobno i starija stanja tih jezika meusobno. Staroslavenski je najstariji slavenski knjievni jezik. Od 12.stoljea pa dalje stvaraju se nacionalne redakcije i recenzije staroslavenskog jezika u koje ulaze osobine pojedinih narodnih elemenata, nacionalne prilagodbe.

3. PANONSKA I MAKEDONSKA TEORIJA O POSTANKU STAROSLAVENSKOG JEZIKA (narodna osnovica)

a) panonska bila je popularna sredinom 19.stoljea. Predstavnici ove teorije su Slovenci Kopitar i Mikloi. Tvrdili su da je temelj najstarijeg slavenskog knjievnog jezika bio jedan panonski govor s podruja Maarske. O ovoj tvrdnji postoji malo injenica. Oni su se pozivali na zapadnoslavenske, latinske, njemake i maarske elemente u najstarijim slavenskim tekstovima za koje su tvrdili da su mogli pripadati samo onim Slavenima koji su bili u doticaju s latinskom i njemakom kulturom. Elemente koji su govorili protiv njihovih tvrdnji (npr.suglasnici t i d u starim tekstovima koji su karakteristini za makedonske i bugarske govore), objanjavali su slavenskim posuenicama u maarskom jeziku. Ova teorija je odbaena i zamijenjena makedonskom koju danas nitko ne porie.

b) makedonska glavni predstavnici su Oblak i Jagi. Jagi je dokazao da su gore navedene osobine maarskog jezika nastale od Bugara i Makedonaca koji su bili u doticaju s Maarima u vrijeme seobe prema dananjim zemljama. Oblak je u svojim Makedonskim studijama demonstrirao veze izmeu makedonskog govora i irilometodskog knjievnog jezika.

4. TERMINI KOJI SU U UPORABI

a) staroslavenski najee koriten termin. Ne ukazuje na narodnu osnovicu ni na funkciju. Prvi slavenski knjievni jezik, u najranijim spomenicima ima bogat leksik, razvedenu sintaksu, iznijansiranu stilistiku.

b) starocrkvenoslavenski, crkvenoslavenski najpotpunije se ouvao u crkvenim knjigama. Ovaj termin upozorava na najeu funkciju ovog jezika. Svi kanonski tekstovi su liturgijski (namijenjeni crkvenoj uporabi), a u njima se staroslavenski najbolje ouvao. No jezik je postao i jezik pravnih i knjievnih tekstova. Neki prvi pojam koriste kada imenuju klasinu fazu slavenskog knjievnog jezika koja je zabiljeena u liturgijskim tekstovima, a drugi pojam za tekstove koji su pisani iza 12. stoljea u kojima ve ima dosta nacionalnih elemenata.

c) starobugarski, staromakedonski prvi je ee u uporabi, najee su ga upotrebljavali bugarski slavisti. Ovi nazivi proizlaze iz bugarskog, tj. makedonskog kao temelja slavenskog jezika. Temelj nekog jezika ne oznaava cjelinu. Svaki knjievni jezik ima temelj u nekom govoru, ali nijedan govor nije knjievni. Potrebna je i nadgradnja (pismo, pravopis, norma, funkcionalni stilovi, sintaksa...)

d) opeslavenski (ne samo bugarski ili makedonski) sluio kao jezik svim Slavenima barem u jednom razdoblju. Upravo je nadgradnja temelja staroslavenskog bila opeslavenska. Dakle opeslavenski dio je upravo ono po emu je taj jezik knjievni (normiran, polivalentan, polifunkcionala, obvezatan na irem podruju).5. KANON STAROSLAVENSKIH SPISA ODREENJE

Kanon gr.odreeni broj, pravilo, propisStaroslavenski kanon ime za skup tekstova iz 10. i 11. stoljea koji su pisani staroslavenskim jezikom s malim brojem elemenata iz drugih slavenskih jezika. Samo su u Kijevskim listiima lokalne jezine osobine vie izraene. Nijedan od tekstova u kanonu nije datiran, dakle njihovo vrijeme nastanka je mogue odrediti samo priblino. Kijevski listii su iz 10., a ostali iz 11. stoljea. Dio dokumenata je pisan glagoljicom, a dio irilicom. Tekstova koji su pisani irilicom je manje, veinom su prepisani iz glagoljske matice (npr. Savina knjiga, Suprasaljski zbornik, Listii Iljinskoga...). U glagoljici je jezik arhainiji, pa se moe zakljuiti da je glagoljini dio kanona i stariji.

6. GLAGOLJINI DIO KANONA

Kijevski listii (Ki) smatra se najstarijim staroslavenskim rukopisom sa suvislim tekstom, stavlja se u drugu polovicu 10.stoljea. Sauvano je 7 listova (13 stranica) malog formata. Po sadraju je misal. Dio misala koji je sauvan zove se sakramentar, a rije je o bitnim i nepromjenjivim dijelovima koje izgovara sveenik. Ki je u 19. stoljeu pronaao arhimadrit Antonin Kapustin u Jeruzalemu i donio ih u knjinicu Kijevske duhovne akademije. Danas se nalaze u Kijevu. U njima se nalaze tipine zapadnoslavenske jezine osobine pa ih se smjeta na poetke eko-moravske redakcije staroslavenskog jezika.

Zografsko evanelje (Zo) ima 303 lista od kojih je 288 pisano glagoljicom. Najstarije staroslavensko tetraevanelje, pisano krajem 9., poetkom 10.stoljea u Makedoniji. Dio koji je pisan irilicom je naknadno dodan, a to je sinaksar pregled crkvene godine s kratkim ivotopisima svetaca. Ime je dobilo po manastiru Zografu gdje ga je 1843. pronaao Antun Mihanovi. Pokazuje veu starinu u podruju glasova, i u drugom dijelu (rjee vokalizacije jerova i fakiltativna duljenja, uva se epentetsko l, ali dolazi do asimilacije jerova). Danas se uva u Petrogradu.

Marijinsko evanelje (Ma) prepisiva ovog evanelja je bio sa tokavskog podruja u kojem je vladao istoni obred. Ime je dobilo po manastiru, odnosno skitu (prebivalite pustinjaka, isposnika) Roenje Bogorodice Marije na Svetoj Gori koji je poznat pod nazivom Bogorodica ili Ksilurg pa neki smatraju da bi se trebalo zvati Bogorodino ili Ksilurko evanelje. Pronaao ga je Grigorovi i odnio u Rusiju. U Moskvi se danas uva 172 lista ovog evanelja, a tekst je iz 11.stoljea.

Assemanijevo evanelje (Ass) ima 158 listova, po vrsti je aprakos ( izborno, nedjeljno) evanelje, sadri samo perikope, tj. dijelove koji se itaju u crkvi, na kraju je dodan menologij (kalendarij) u kojem se spominju makedonski sveci Dimitrije, Teodor, Kliment. Pisano je u Makedoniji u 11.stoljeu, mnogi ga smatraju najljepom staroslavenskom knjigom. 1736. ga je u Jeruzalemu pronaao i kupio talijanski isusovac J. Assemani. Danas se nalazi u Vatikanskoj knjinici.

Sinajski psaltir (Pas) pronaen je potpun rukopis 209 listova sa 150 psalama, te kanticima i molitvama. Prepisan je u 11.stoljeu iz starije matice u zapadnoj Makedoniji. Ime je dobio po Sinajskoj gori gdje se i danas uva u grkom manastiru Sv. Katarine.

Sinajski molitvenik (Sin. Eu.) prepisan u 11.stoljeu glagoljicom u Makedoniji. 103 lista se uvaju u manastiru Sv. Katarine. Na Sinajskoj gori ih je pronaao eh L. Geitler 1880.godine. Radi se o zbirci raznorodnih molitava koje su razliitog podrijetla (neke su predilirometodska salzburka misija, neke su misalski fragmenti istonog obreda iz vremena moravske misije).Kloev glagolja (Clo) sauvano je 14 listova kodeksa koji je napisan u 11.stoljeu- Pretpostavlja se da je imao 552 lista. Na sauvanim stranicama se nalazi 5 homilija, od kojih su 4 poznate iz drugih staroslavenskih tekstova (autor Ivan Zlatousti i Epifanije), a jedna se nalazi samo u Clo pod imenom Anonimna homilija (autor Sv. Metod). 12 listova se uva u Tridentu (Italija), a 2 u Innsbrucku (Austrija). Dobio je ime po grofu Parisu Clozu koji je bio njegov vlasnik u prvoj polovici 19.stoljea. Do kraja 15.stoljea je bio u vlasnitvu Frankopana. Pretpostavlja se da je prepisan na hrvatskom tlu s makedonskog predloka.

Bojanski palimpsestMakedonski listii

7. IRILINI DIO KANONA

Savina knjiga (Sa) ima 129 listova, sadri nepotpun evanelistar (aprakos) i sinaksar. Tekst je prepisan iz starije glagoljske matice u 11.stoljeu u sjevernoistonoj Bugarskoj. Pronaao ga je Sreznjevski koji je kodeksu dao ime jer se na marginama nalaze dva kratka zapisa u kojima se spominje pop Sava.

Suprasaljski zbornik (Supr) ima 285 listova i najvei je sauvani staroslavenski kodeks. Pisan je u istonoj Bugarskoj polovicom 11.stoljea, a kanonik Michal Bobrowski ga je 1823.godine pronaao u bazilijanskom samostanu u Suprashu. 118 listova se nalazi u Ljubljani, a 151 u Varavi, 16 listova se uva u Petrogradu. Po sadraju je zbornik itija i crkvenih besjeda za oujak. Sadri 24 ivota svetaca, 23 homilije i jednu molitvu.Eninski apostolFragmenti Listii Undoljskoga, Hilandarski odlomci, Zografski listii, Listii Iljinskoga, Hilferdingov listi, Psaltir Slucki

8. KANONSKI TEKSTOVI PO SADRAJU

a) tetraevanelje etveroevanelje, knjiga u kojima su 4 kompletna evanelja sloena po autorima, tj. prema evanelistima. Prva 3 su sinoptika jer se od njih moe napraviti zaokruena cjelina i 4. Ivanovo evanelje koje je specifino po izboru grae. (Marijinsko, Zografsko)

b) aprakos izborno evanelje, knjiga u kojoj su samo izabrani evaneoski tekstovi sloeni po datumima crkvene godine. Svako aprakos evanelje poinje u poetku bijae rije. Neke imaju samo tekstove za nedjelje i blagdane. (Assemanijev evanelistar, Savina knjiga)

c) psaltir knjiga 150 psalama za koje se smatra da ih je napisao kralj David. (psalmi - recitativne pjesme) (Sinajski)

d) molitvenik/euhologij (Sinajski)

e) misal knjiga u kojoj se nalaze svi tekstovi koji se upotrebljavaju za misu, uz njih dolaze i upute za obavljanje dijelova obreda rubrike, pisane crvenom bojom (Kijevski listii)

f) homilijar nagovor, kratka propovijed o biblijskom tekstu (evanelju) (Kloev glagolja)

g) zbornik razni tekstovi (Suprasaljski zbornik)

9. REDAKCIJA I RECENZIJA

Redakcija spontano, nehotino, nenamjerno mijenjanje staroslavenskog teksta pod utjecajem pieva jezika ili jezika njegovog krajaRecenzija namjerno mijenjanje teksta pisanoga opeslavenski knjievnim jezikom, tj. njegova prilagodba idiomu kojim se slue govornici nekog kraja10. JEZINE OSOBINE STAROSLAVENSKIH REDAKCIJA

ekomoravska redakcija

umjesto staroslavenskih t, d nalaze se zapadnoslavenski refleksi praslavenskih tj i dj c i z (npr. pomoc, daz)

- na mjestu praslav. stj* i skj* ne nalazi se t, nego (oienie, zaitit)

- u I jd. imenica ne ide nastavak om nego m (oplatmm)

- G.jd od az nije mene, nego mnePanonskoslovenska redakcija

- mjestimina zamjena nazalnoga o (on) sa o (moenik)

- uvanje samoglasnike skupine dl u drugom participu preterita (modlila)

Ruska redakcija

- nosni samoglasnici se zamjenjuju (prema stsl. o (on), e (en) stoje u, ja)

- prema stsl. r, r, l, l izmeu suglasnika dolaze r, r, l, l to se nekad i spaja (krmiti)

- poetni ra, la (>or, ol) zamjenjuju se skupinama ro, lo (robota, lodija)

- prema stsl. d (>dj), (>t) ide i ( hoei, pe)

- medijalne skupine ra, la, r nastale metatezom likvida zamjenjuju se skupinama oro, olo, ere

- u gen.jd. N i A ja dekl i u A mn. jo deklinacije nalazimo umjesto Bugarska redakcija

- meusobno zamijenjivanje nosnih nazala, prednji nazal iza , , i j, prelazi u o (on)- stranji nazal o (on) mijenja se u , u ja.

Makedonska redakcija

- mijeanje nosnih samoglasnika o (on) iza mekih r, l, n prelazi u , prelazi u o (on) iza palatala i c

- jerovi se zamjenjuju punim samoglasnicima (son, den)

- mijeaju se u uporabi i (sm>sm), i e (vrm>vrem)

- nosno se mijenja sa e (pt>pet9, nosno o (on) sa a, , u ( ronka>raka)

- uvaju se t i d (sva)

Hrvatsko-srpska redakcija

- nosni samoglasnici su se denazalizirali o (on) ide u u, a u e- prevladava jer - - samoglasnik jery je vrlo rano u izgovoru zamijenjen samoglasnikom i, ali u pismu se pojavljuje kao jery

- otvrdnuli su grafemi palatalno r i meko s11. NAJVANIJI ISTRAIVAI STAROSLAVENSKOG JEZIKA

12. HRVATSKI ISTRAIVAI STAROSLAVENSKOG JEZIKA

STAROSLAVENSKI IZVORI

13. PANONSKA ITJA (legende)

Jedni smatraju da je rije o legendarnom hagiografskom tivu koje nema povijesnu vrijednost, a drugi smatraju da se skidanjem hagiografsko-legendarnih elemenata koji su tipini za ovu vrstu tekstova, moe doi do znaajnih povijesnih podataka. Poredbena analiza je pokazala veliku podudarnost izmeu tvrdnji u papinskim pismima i Panonskim itjima. Sastoje se od dva dijela:a) itje Konstantinovo poznato 50-ak prijepisa koji su prepisivani do 18. stoljea. Najstariji prijepis je iz 15. stoljea, tekstovi su veinom ruskog, a neki i junoslavenskog podrijetla. Dva najstarija datirana su iz 1469. i 1479.godine. irilicom ih je prepisao Vladislav Gramatik. itje je vjerojatno napisano nakon Konstantinove smrti (869.). Smatra se da je temeljne podatke dao Metod, ali se autorstvo pripisuje Klimentu Ohridskom. Napisano je u slavu irilova uenja i trebalo je tititi djelo Svete Brae. Prevedeno je i na latinski i grki.

b) itje Metodovo sauvano nam je 15-ak prijepisa, najstariji je iz 12. stoljea, svi su ruske redakcije. Nastalo je nakon Metodove smrti (885.) ova tvrdnja je tona jer u itjima ne postoji nita o progonu Metodovih uenika nakon njegove smrti. Autor nastoji opravdati postojanje slavenske crkvene organizacije i naglasiti da je ona uspostavljena po odobrenju Rima.

14. PROLOKA ITJA, POHVALNI GOVORI, AZBUNA MOLITVA

Proloka itja grka rije prolog, proslov dobila je novo znaenje. Oznaavala je zbirku kraih ivotopisa. Sauvano je 10-ak skraenih ivotopisa Sv. irila i pet Sv. Metoda, najstariji su iz 14.stoljea. Skraeni ivotopis Svete Brae s prijelaza 13./14. stoljea se uva u muzeju, a donosi dva vana podatka: Metod je preveo 60 biblijskih knjiga, pokopan je u velikoj crkvi u Moravskoj iza Bogorodiina oltara s lijeve strane.

Pohvalni govori pisali su se uz itja i u njima su se slavili sveci. Sauvana su dva pohvalna govora:

a) Pohvala Sv. irilu i Metodu naao bugarski slavist Angelov, ima 27 prijepisa koji su nastali od 15.do 18.stoljea. Angelov ih je podijelio na ruske i junoslavenske, a smatra da je autor pohvale Kliment Ohridski zbog sadrajne veze sa Panonskim itjima.

b) Pohvalni govor Sv. irilu nudi manje podataka, slavi irila uobiajenim govornikim sredstvima. Sauvano nam je 7 prijepisa iz 13./14. stoljea. U Mihanovievoj zbirci se uva tekst srpske redakcije s dodatkom u naslovu napisana Klimentom, papom rimskim, vjerojatno je zabuna jer je prepisiva pred sobom imao papir na kojemu je pisalo da je autor Kliment (Ohridski).

Azbuna molitva srednjovjekovni autori su sastavljali pjesnika djela koja su sluila za pamenje imena slova i njihova poretka. Sauvano je 40-ak prijepisa Azbune molitve, najstariji s prijelaza 12. u 13.stoljee. Smatra se da je autor Konstantin Preslavski, a neki Konstantin Filozof.

15. TRAKTAT CRNORISCA HRABRAPolemiki spis o nastanku slavenskog pisma, sauvan u 70-ak prijepisa od 14. do 18. stoljea. Najstariji je iz 1348., sauvan u Lavrentijevu zborniku u kojem se donosi tekst i analiza.16. HRVATSKOGLAGOLJSKE SLUBE U AST IRILU I METODU

U desetak glagoljicom pisanih i tiskanih asoslova (brevijara) sauvana je sluba u ast Svete Brae. Te slube (oficiji) prepriavaju pojedine dogaaje iz ivota Svete Brae pa se razlikuju po tome o kojim dogaajima govore: jedni prepriavaju 14. i 15. glavu K (govore o pozivu kneza Rastislava i odlasku Svete Brae u Moravsku), drugi 16. i 17. glavu (govore o Konstantinovoj raspravi s trojezinicima u Veneciji i o dolasku Svete Brae u Rim kada je papa Hadrijan ll. posvetio slavenske knjige). Posebno zanimljiva sluba je iz Mavrova brevijara (1460) u kome je prepriano 18. poglavlje (smrt irilova). Ta sluba sadri i znatan dio Pohvale irilu Filozofu (zanimljiva jer Svetu Brau dovodi u vezu sa carem Dioklecijanom i Gajem papom, a umjesto grkoga Soluna kao mjesto roenja Svete Brae navodi dalmatinski Solin).

17. ITALSKA LEGENDA

Naziv Italska legenda tekstu je 1823. dao J.Dobrowsky , a prvi put je objavljen 1668. u Antwerpenu pod naslovom Vita cum translatione s. Clementis u izdanju Acta Sanctorum. Opisuje naae i prijenos Klementovih relikvija te ivot i pogreb Konstantina irila. Godine 1954. bolandist Paul Devos ja naao u Pragu rukopis Italske legende iz 14.st. i naredne ga godine izdao. Tekst je otklonio neke tekoe u razumijevanju teksta izdanoga u 17.st. i zapravo sruio tezu da je iril bio posveen za biskupa.originalni tekst je rezultat suradnje biskupa Gaudericha i njegova akona Ivana Hymonida. Prva redakcija je bila posveena papi Ivanu Vlll. to znai da je napisana najkasnije do 882. kada je papa umro. Podatke je biskup dobio od uenoga knjiniara Anastazija. Prva je redakcija izgubljena, a druga koja je dola do nas, djelo je Guderichova nasljednika Leona Ostijskoga.

18. PAPINSKA PISMA

U vezi s djelatnou Svete Brae oglaavali su se svojim pismima tri pape: Hadrijan ll., Ivan Vlll., Stjepan V. Hadrijanovo pismo slavesnkim knezovima Rastislavu, Svatopluku i Kocelju (869) je sauvano samo u staroslavenskom prijevodu i o njegovoj vjerodostojnosti se dosta raspravljalo. Sauvano je u 8. glavi itija Metodova. Ivan Vlll. je napisao puno pisama. Sauvana su po 2 pisma upuena knezu Svatopluku (879, 880) i Metodu (879, 881) te osam fragmenata pisama upuenih kraljevima, knezovima i biskupima koji su sudjelovali u dogaajima oko uvoenja slavenskoga bogosluja ili su ih se ticali: njem. kralj Ludovik, njegov sin Karlman, knez Mutomir, biskupi Adalvin (Salzuburg), Pavao (Ancona), Hermanrik (Passau), Annon (Freising). Papa Stjepan V. pisao je 885. knezu Svatopluku, a iste godine i legatima koje je uputio moravskim Slavenima. Psam su sauvana u izvodima.

19. SVJEDOENJA KNJINIARA ANASTAZIJA

Knjiniar pape Hadrijana ll. i Ivana Vlll. Anastazije je bio iznimno uen ovjek. Zbog odlinog znanja grkog jezika i kulture,Rim ga je esto koristio za susrete s predstavnicima carigradske crkve i svima koji su dolazili iz grkoga kulturnoga ivota. PISMO BISKUPU GAUDERICHU- u drugoj polovici 869. Anastazije je u Carigradu sudjelovao na crkvenome saboru protiv Focija. 870. je izvijestio biskupa kako je ispunio njegovu molbu da prikuplja grke izvore za ivot Svetoga Klementa (biskup-veletrijki biskup, njegova stolna crkva posveena Svetom Klementu).

20. OBRAANJE BAVARACA I KORUANA

Spis je napisan na latinskom jeziku oko 870. i u njemu se nalazi dio koji govori o najranijoj slovenskoj povijesti (745-870), i to one koja se tie podruja sjeverno od Drave, tj. rije je o pokrtavanju Koruana. Spominje se pojava nekog Grka Metoda koji je tek nedavno izumljenim slavenskim pismenima poeo podrivati latinski rimski nauk lukavo prevodei latinske knjige. Naglaava da se vlast salzburkog nadbiskupa prostirala preko Koruke sve dok se nije pojavio nauk Metoda. Autor je anoniman, ali je vjerojatno bio salzburki sveenik. Upotrijebio je razne vjerodostojne izvore, ali ih je birao tako da bi dokazao prava salzburkog biskupa. Starija i filoloka djela su bila suglasna da se spis po kompoziciji moe podijeliti u 2 dijela: 1. govori o pokrtavanju Bavaraca; 2. o pokrtavanju Koruana (Karantanaca) i susjeda. Noviji govore o tri djela: bavarskome, karantanskom i donjepanonskom.

21. HISTORIA SALONITANA

Splitski arhiakon Toma je prikazao u svojoj povijesti splitske nadbiskupije borbu oko slavenskoga liturgijskoga jezika, koja se vodila u 10. i 11.st. u hrvatskim krajevima. Tomine misli su izvaene iz prijevoda Radoslava Katiia koji kae da je Toma bio krajnje pristran i neprijateljski raspoloen prema glagoljaima. Toma tvrdi da je gospodin Majnard odrao sveani sabor svih prelata u Dalmaciji gdje je utvreno da se boanske tajne ne smiju slaviti slavenskim jezikom, ve samo grkim i latinskim. Na saboru su govorili da je gotska slova iznaao neki heretik Metodije, koji je laui na istome jeziku napisao mnogo toga protiv propisa katolike vjere, zbog ega je Bojom presudom bio osuen na naglu smrt. Poslije tog saborskog zakljuka, sve je slavenske sveenike je obuzela alost jer su se pozatvarale sve njihove crkve.

22. BUGARSKA I OHRIDSKA LEGENDA

OPIRNO KLIMENTOVO ITJE (BUGARSKA LEGENDA)- vaan grki izvor koji ne govori samo o Svetoj Brai, nego i o njihovim uenicima, navodei 5 glavnih: Gorazd, Kliment, Naum, Sava, Angelarij. U drugom dijelu spisa umjesto Save se spominje Lavrentije, pa su neki slavisti tvrdili da je to Savino monako ime, a neki da je to druga osoba. Tekst opirnoga Klimetova itija se najee pripisuje ohridskom arhiepiskopi Teofilaktu. Razumije se da je posebnu panju posveti Klimetovu djelovanju jer je bio Grk, i visoko je cijenio kult i uspomenu na Klimenta.

KRATKO ITJE KLIMENTOVO (OHRIDSKA LEGENDA)- potjee iz 13-14.st., a autor mu je Grk Homatijan. Po sadraju se oslanja na opirno Klimentovo itje, ali je Homatijan koristio i druge izvore, ne uvijek spretno pa se u tekstu nalaze kontradiktorne tvrdnje. Slavisti su se osobito bavili Homatijanovom tvrdnjom da je Kliment izumio jasnija slova od Konstantina, ali se nisu uspjeli ni priblino sloiti to bi to znailo.

23. IRIL I METODA-PODRIJETLO, MLADOST, KOLOVANJE

Braa su se rodila u Solunu, koji je tada bio drugi po vanosti bizantski grad. Gradska kulturno-povijesna sredita su bile Crkva Svetoga Dimitrija (zatitnik grada-Dimitrije) i Crkva Svete Sofije (tovanje Djevice kao prijestolje mudrosti). Metoda je bio najstarije dijete (812?), a Konstantin (826. ili 827.) najmlae od sedmero djece. Majka Marija i otac Leon koji je bio drungar (zamjenik zapovjednika grada-stratega). Govori se da su bili siromani, a zapravo su pripadali najbogatijem sloju. O Metodovoj mladosti se zna vrlo malo. Spremao se za vojnu i upravnu slubu, bio je knez u pokrajini sa slavenskim stanovnitvom oko rijeke Strimona. Redovniko ime- Metoda, ali se krteno ne zna- pretpostavlja se Mihael jer je bio obiaj da redovniko i krsno ime poinju istim slovom. Konstantinu je bilo ponueno da postane hartofilaks (arhivar i knjiniar) patrijarijske biblioteke Sv. Sofije, to je praktiki znailo da bude uvar dravnih tajni, to on odbija. Postaje profesorom filozofije na koli koju je tek nedavno zavrio. Zbog svoje uenosti dobiva nadimak Filozof, a zbog svoje vjetine u verbalnim dvobojima sve ee sudjeluje u diplomatskim poslovima.

24. KONSTANTINOVE MISIJE PRIJE ODLASKA U MORAVSKU

Imao vanu ulogu u zavrnoj fazi ikonomahije (borba oko ikona) gdje je morao razoruati ikonoklastikoga patrijarha Ivana. Zatim je morao na razgovore teoloke naravi k Saracenima. To su bile muslimanslo-kranske polemike- dre li se svoje vjere bolje muslimani ili krani. Nakon toga je otiao na Olimp da se odmori gdje je ve puno desetljee bio Metoda. Vjerojatno je da su upravo tamo razmiljali kako da okupe oko sebe slavenske uenike i zaponu prevoenje najnunijih liturgijskih knjiga. Zatim je otiao sa Metodom u diplomatsku i vjersku misiju k Hazarima na Krim. To je bila rasprava izmeu predstavnika islama, kranstva i idovstva, gdje je Konstantin zastupao tezu o jednakosti svih ljudi.

25. VELIKA MORAVSKA U 9.ST.

=>kneevina koja je nastala u prvim desetljeima 9.st. ujedinjenjem etiriju manjih kneevina. Ujedinitelj i prvi zasvjedoeni knez je bio Mojmir (830-846). Njegova prijestolnica bila Velehrad. Istodobno se oblikovala i slovaka kneevina, iji je prvi knez bio Pribina. Mojmir je protjerao Pribinu, i Slovaku prikljuio svojoj dravi. Mojmir se odupirao dugo Francima, te su plaali godinji danak. No, franaki car Ludvig l. je odluio pretvoriti formalnu vlast u stvarnu, te su svrgnuli Mojmira i postavili njegova neaka Rastislava. Franci koriste Panonsku kneevinu koju su dali Pribini, te nasljedniku Kocelju za opkoljavanje Velike Moravske. Tada Rastislav trai saveznike, i moli Bizant da poalje misionare koji e propovijedati kranstvo na slavenskome jeziku. ????864. dolazi do rata u kojem su Francijma saveznici Bugari, a Velikoj Moravskoj Bizant. Pirova pobjeda, jer na kraju Rastislava izdaje neak Svatopluk (870-894).

26. RASTISLAVOV POZIV I ODGOVOR CARA MIHAJLA

Rastislav moli Bizant da poalje misionare koji e propovijedati kranstvo na slavenskome jeziku. Rastislav je traio da mu poalje biskupa i propovjednik, no Mihajlo mu je poslao nekog tko nije obnaao crkvene dunosti, Konstantina. Rastislav je vjerovao da misija iz Bizanta moe pomoi da se stvori domaa crkvena hijerarhija.

27. IRIL I METOD U MORAVSKOJ I PANONIJI

Moravska misija je zajedniki naziv za njihovo djelovanje u Velikoj Moravskoj i Panoniji 863-885. Konstantin i Metod u prvoj polovici 863. dolaze u Moravsku. Rastislav im daje velik broj uenika.pokuavaju iskorijeniti poganstvo, koje je unato pokrtenju, snano utjecalo na ivot moravskih Slavena. Misu su drali na latinskom, ali tumaili na slavenskom. Konstantinovo gledite: ovjek s ovjekom i ovjek s Bogom najprisnije komunicira na materinskom jeziku. U moravskoj zapoinju prepirke izmeu njemakog i slavenskog sveenstva. Nakon to su 40 mjeseci proveli u Moravskoj, Braa krenula u Rim da posvete svoje uenike i dobiju doputenje za svoj rad. Putem u Rim primio ih panonski knez Kocelj koji je imao stavove sukladne Rastislavovim. On im je dao 50 uenika, jer je vidio da se vjera iri bre i temeljitije na jeziku koji je Slavenima razumljiv. Tamo je bilo bolje stanje nego u Moravskoj. Zadrali su se 6 mjeseci. Dalje su krenuli u Rim jer je panonsko sveenstvo bilo podreeno salzburkom nadbiskupu, pa su morali rijeiti crkvenopravna pitanja u dogovoru sa papom.

28. TROJEZINA HEREZA

=>je Konstantinov termin. Tako je on imenovao stav po kojemu su samo tri jezika dostojna oltara (hebrejski, grki, latinski). Rije hereza krivokletstvo. Konstantin je tvrdio da je stav o tri posveena jezika krivovjeran, protubiblijski. One koji su ga zastupali zvao je trojezinicima i pilatovcima jer su se pozivali na Pilatov natpis na Isusovom kriu. Spor izmeu Konstantina i trojezinika je bio u Veneciji. Tamonje sveenstvo se protivilo slavenskome bogosluju i zastupalo stav o tri posveena jezika. Konstantin im je rekao (temeljne reenice njegove obrane bogosluja na slavenskome jeziku): Ne daje li Bog kiu svima jednako? Zar vas nije sram odrediti samo tri jezika, a svim drugim narodima i plemenima eljeti da budu slijepi i gluhi? Neki povjesniari misle da polemike u Veneciji nikad nije bilo, nego da je Konstantin jo u Carigradu napisao polemini spis protiv trojezinika i da su srednjovjekovni autori crpili iz toga spisa, prepriavali ga i koristili se njime na razliite naine.

29. IRIL I METOD U RIMU

Dok su bili u Veneciji, stigao je iz Rima poziv pape Nikole I. da dou u Rim. Neki povjesniari misle da je taj poziv stigao dok su jo bili u Velikoj Moravskoj. Konstantin je nosio sa sobom relikvije pape Klementa (koje je naao na Krimu) i to je posluilo kao razlog da ih se sveano doeka u Rimu. Doekao ih je osobno novi papa Hadrijan II. (papa Nikola je umro) sa sveenstvom i graanstvom. Papa je odobrio njihov rad i posvetio slavenske knjige. Konstantin i Metod su stanovali u jednom samostanu. Imali su vane prijatelje u najuem papinom krugu: knjiniar Anastazije i biskup Arsenij. Konstantin je postao redovnik i uzeo ime iril. Preminuo je u Rimu 14.veljae 869. Uputivi prije toga bratu rijei kojima trai nastavljanje zajednikog djela.

30. METOD U TAMNICI

Metod je postao nadbiskupom, i vlast mu se odnosila ne samo na Koceljovu kneevinu, ve i moravsku i nitransku. Nijemci su zauzeli moravsku i nitransku kneevinu, te je odluio otii tamo. U jednom trenutku njemaki su se biskupi odluili na neuven in: zarobili su Metoda. (sredinom 870). Ne zna se tono gdje se to dogodilo, ali se zna gdje su mu sudili i gdje su ga zatoili. Sudili su mu u Regensburgu (u nazonosti kralja Ljudevita Njemakoga), a mjesto njegova prisilnoga boravka bio je Ellwangen ( vapska). Za uhienje je saznao Kocelj, a onda i Rim. U Rimu je 14. prosinca 872. umro

papa Hadrijan II. i izabran je novi papa - Ivan VIII. Taj papa bio je vrlo odluan u namjeri da oslobodi Metoda. To se vidi iz njegovih pisama (vrlo otrih) zainteresiranim i upletenim njemakim biskupima : Adalvinu iz Salzburga, Hermanrika iz Passaua i Annu iz Freisinga. Metod je osloboen 873. i uputio se u Veliku Moravsku.

31. METOD- (NAD)BISKUP

Nakon Konstantinove biskup Velike Moravske i Panonije postaje Mertod (Kocelj moli papu)

Rim oivljava staru biskupiju Svetoga Andronika u Syrmiumu (Sirmij, danas Sremska Mitrovica u Srbiji). Za vrijeme Rimskoga carstva Syrmium je bio glavni grad s nadbiskupskim sjeditem za cijelu Panoniju. Avari su 582. unitili taj grad i biskupiju. Taj prostor je dan na upravu njemakim biskupima po formuli dok se drukije ne odredi. Sada papa Hadrijan II. koristi tu formulu, drukije odreuje i imenuje Metoda za tamonjega biskupa (ljeto 869). Metodova biskupska vlast nije se ograniavala samo na Koceljevu kneevinu, nego i na Moravsku i Nitru. Ve krajem ljeta 869. Metod i uenici su na Blatnom jezeru kod Kocelja. Poinje djelovati. Njemaka hijerarhija protestira protiv papine odluke jer su tom odlukom ostali bez znatnih teritorija. Isticali su da ve vie desetljea upravljaju tim prostorom (u crkvenom pogledu). Iz Rima su im odgovarali da su taj prostor dobili na upravu privremeno. U jednom trenutku njemaki su se biskupi odluili na neuven in: zarobili su Metoda. (sredinom 870). Ne zna se tono gdje se to dogodilo, ali se zna gdje su mu sudili i gdje su ga zatoili. Sudili su mu u Regensburgu (u nazonosti kralja Ljudevita Njemakoga), a mjesto njegova prisilnoga boravka bio je Ellwangen ( vapska).Za uhienje je saznao Kocelj, a onda i Rim. U Rimu je 14. prosinca 872. umro papa Hadrijan II. i izabran je novi papa - Ivan VIII. Taj papa bio je vrlo odluan u namjeri da oslobodi Metoda. To se vidi iz njegovih pisama (vrlo otrih) zainteresiranim i upletenim njemakim biskupima : Adalvinu iz Salzburga, Hermanrika iz Passaua i Annu iz Freisinga. Metoda je osloboen 873. i uputio se u Veliku Moravsku.

32. SUDBINA METODOVIH UENIKA

Nakon Metodove smrti Medovoi su se uenici razbjeali iz Moravske, ali kuda su god ili bili su zaetnici kulturnoga rada i irili su opeslavenski knjievni jezik (staroslavenski) i tako je on bio jezikom svakom slavenskom narodu barem na jednom dijelu njegova teritorija bar u jednom razdoblju njegove povijesti.

33. ZATO BIZANTSKI DOKUMENTI UTE O KONSTANTINU?

Zato to su Konstantin i Metod uinili za Slavene vie nego to je Bizant u asu kada ih je poslao u Moravsku elio, oni nisu jaali bizantski utjecaj nego su samo utvrivali slavensku samosvijest. Takoer, stvorili su im

pismo, napisali prve knjige na njihovom jeziku i uveli taj jeziku u javnu upotrebu-crkvu.

34. ZATO LATINSKI DOKUMENTI NAPADAJU METODA, A HVALE KONSTANTINA?

Protivnici slavenske kulture nikada nisu napadali Konstantina i njegovo ime nikada nije u negativnom kontekstu spominjano u latinski pisanim izvorima, on je smislio plan djelovanja, oblikovao prvo slavensko pismo i uredio

knjievni jezik no nije doekao da se taj plan ostvari, pa je tu ostao Metod koji se morao boriti s protivnicima, pa je zato napadana u latinskim dokumentima koji nisu u potpunosti bili sigurni u ispravnost njegovih

nastojanja.

35. KONSTANTINOV ZNAAJ I ZNAENJE NJEGOVIH DJELA

Metodov mlai brat roen 826. Ili 827. Iznimno talentiran, teoktist, kancelar na carskom dvoru, pohaao je carsku kolu, nudili su mu da postane hartofilaks(arhivar i knjiniar) patrijarke biblioteke SV. Sofije to je

odbio i pobjegao u samostan, bio profesor filozofije, bio vjet u verbalnim dvobojima- disputacijama, sudjelovao u diplomatskim poslovima, imao znaajnu ulogu u zavrnoj fazi ikonomahije u dvoboju protiv patrijarha Ivana. Sudjelovao u teolokim razgovorima protiv Saracena te u diplomatskoj i vjerskoj misliji Hazarima na Krimu.

36. GRAFIJSKE OSOBINE STARIH SLAVENSKIH TEKSTOVA (pisanje in continuo, kraenja, veliko i malo slovo, interpunkcija)

pisanje in continuo- stari tekstovi su pisani neprekidno, u njima se u ope ne javljaju razmaci izmeu rijei ili su razmaci drugaiji od naih oekivanja

kraenja- rijei se esto krate i sve ono ega nema u originalnom tekstu stavljamo u zagradu. rije se krati tako da se iznad skraenice biljei nadredni znak npr. . naini kraenja: 1. kontradikcija- izostavljanje rijei iz sredine rijei, 2. suspenzija- izostavljanje slova na kraju rijei, 3. slovo iznad retka

kraenje je idovski obiaj da nebi profanirali Boje ime, a skraivalo se je i zbog tednje materijala za pisanje i tednje vremena

veliko i malo slovo- nalazimo ih suprotno svojim oekivanjima jer veliko slovo nema iste funkcionalne vrijednosti kao danas, veliko slovo upuuje samo na to da poinje neka vea cjelina koje je veliko i ukraeno i zove se inicijal.

interpunkcija- od dananjih interpunkcijskih znakova javlja se toka koja se pie na kraju sintaktikih cjelina, veih i manjih od reenice, na tim mjestima dolazi ponekad i dvotoka, tri i etiri toke. zareza nema u kanonskim tekstovima.

37. IME I NA EMU SU PISALI STARI SLAVENI?

Pisalo se na pergameni, posebno pripremljenoj koi (janje, tele, koza) za pisanje, knjige nainjene od nje bile su izuzetno skupe zbog sloenog postupka dobivanja, a rijei su bile konstantno kraene zbog tednje, drvom, kora drveta breze po kojoj se pisalo iljatim predmetom te papirom, od 13.st. pisaljke: kalamosova- koso odrezana trska, pero: guje, metalno, srebrno, zlatno. Najee sastavnice tinte bile su aa i smola, a najee boje crna i crvena.

38. TRANLITERACIJA I TRANSKRIPCIJA

Transkripcija- postupak prenoenja iz pisma u pismo tako da se pokua biljeiti pretpostavljeni izgovor, lat. Transkripto, tj. Transcribere(prepisati)

Transliteracija- prenoenje iz pisam u pismo tako da se ne tei prikazivanju izgovora ve za svaki znak u jednom grafemskom sustavu trai se odgovarajui znak u drugom grafemskom sustavu.

39. IRILICA - ime, postanak, odnos prema grkom alfabetu

Ime: naziv kurilovica spominje se prvi put u ruskom zapisu novgorodskog popa Upyra Lihog iz 1047. A taj se izraz koristi za glagoljicu, budui da su jedna drugoj posuivale ime. Na hrvatskom prostoru se koristio izarz urilica za glagoljicu, Poljiani su zvali svoje irilsko pismo glagoljicom.

Postanak:temelj na kojem se razvila irilica bilo je grko unicijalno pismo- sveano pismo s velikim uspravnim slovima koja stoje svako za sebe.

40. GLAGOLJICA - ime, rasprostranjenost u srednjem vijeku

naziv kurilica se spominje prvi put u ruskom zapisu novgorodskog popa Upyra Lihog i on se odnosi na glagoljicu. Naziv glagoljica je nastao na hrvatskome tlu i izveden je od glagola glagolati to znai govoriti. Glagoljica je u prvim stoljeima slavenske pismenosti po rasprostranjenosti ravnopravna irilici a do 1857. kontinuirano ivi na hrvatskom narodnom prostoru, a kao posljedica djelovanja hrvatskih glagoljaa javlja se i na drugim stranama slavenskog svijeta. Glagoljica je potisnuta irilicom i latinicom zbog toga to je iza njih stajala vea drutvena i gospodarska mo.

41. GLAGOLJICA - teorije o postanku

EGZOGENA- polazita za koja za svaki glagoljini grafem trae uzor izvana u nekom drugom grafemskom sustavu.

najozbiljniji pokuaj- Isaac Taylor i Vatroslav Jagi (Taylor- jagieva teorija)- vezanje uz grko kurzivno pismo.

istraivanja potvruju da je autor glagoljice bio iz grkog kulturnog kruga, kranin, filolog i znalac jezika.

EGZOGENO- ENDOGENA- polazita koja polaze od toga da se autor glagoljice ugledao u druga pisma i da postoje elementi glagoljice koji se ponavljaju .

Thovi Echkardt, Josip Hamm

ENDOGENA- polazita koja ne uzimaju u obzir poticaje izvana, nego trae grafiki klju glagoljice, trae se elementi od kojih su svi grafemi nainjeni i naine slaganja tih elemenata

Georg ernohwostow objanjava da je Konstantin bio protivnik trojezine hereze pa ne treba traiti uzor u grkom, latinkom ili idovskom .

-P. Ilev, V.Jonev, Slavomir Sambunjak

(dodatak)

GOTSKA TEZA- Josip Hamm

JERONIMSKA TEORIJA- (meu laicima) smatra se da je autor Sveti Jeronim

42. GLAGOLJICA - faze u razvitku

- obla, uglata, trokutasta glagoljica

faze oble glagoljice:

SOLUNSKA (860- 863) nije zasvjedoena u tekstovima, rekonstruira se iz abecedarija i osobina sauvanih u kasnijem razdoblju

MORAVSKO- PANONSKA (863- 885) u vrijeme djelovanja Konstantina i Metoda i donosi promjene u grafiji- paukasto h pojava jo jednog grafema za /f/ o toj fazi govore Kijevski listii

EKA FAZA (885- 1097) predstavnik te faze- Praki listii, glagoljica slui za biljeenje liturgije i za prve zapise na ekom jeziku

OHRIDSKA FAZA (886- XII.st) pismo Ohridske knjievne kole, zapoela dolaskom iriklovih i Metodovih uenika, potisnula ju je irilica

43. IRILICA I GLAGOLJICA - pitanje prvenstva

Svi argumenti po miljenjima istraivaa govore u prilog vee starosti glagoljice. Spomenici pisani glagoljicom su arhainiji,po jeziku od onih pisanih irilicom. u spomenicima koji su pisani irilicom sreu se glagoljska slova, rijei i reenice o emu svjedoe pisarske pogreke. Sauvani su palimpsesti- rukopisi na pergameni s koje je skinut jedan tekst da bi se mogao pisati drugi, a oni su pisani odreda irilicom, to ide u prilog veoj starini glagoljice.