Nivoi aktivnosti se u normalnom mozgu neprestano mijenjaju. Nivoi u budnom stanju se

znatno razlikuju od onih kada osoba spava. Moždana aktivnost tokom teškog ispita razlikuje

se jedva primjetljivo od moždane aktivnosti za vrijeme mirnog ležanja na plaži. Sve su te

različite razine normalna stanja i mozak se može brzo prebaciti iz jedne razine budnosti na

drugu. Tokom nenormalnih stanja budnosti (promijenjenih nivoa svijesti) mozak se ne može

uključiti i normalno funkcionirati.

Dio mozga duboko unutar moždanog stabla upravlja razinama budnosti, ritmički pobuđujući

mozak u budno stanje i spremnost za reagiranje. Svjesna budnost normalno prima vidni unos

iz očiju, zvukove iz ušiju, osjete dodira iz kože i unos iz svakog drugog osjetnog organa da

uskladi odgovarajući nivo spremnosti za reagiranje. Kada sistem budnosti ili njegove veze sa

ostalim dijelovima mozga ne rade ispravno, osjeti više ne mogu odgovarajuće utjecati na

moždane nivoe budnosti i spremnosti za reagiranje. Kada se to dogodi, svijest osobe je

oštećena. Razdoblja oštećene svijesti mogu biti kratka ili duga i mogu biti u rasponu od blage

zbunjenosti do potpunog nereagiranja.

Da bi se opisale nenormalne razine svijesti koristi se nekoliko medicinskih izraza:

•           U deliriju i smetenim stanjima osoba može biti potpuno budna, ali je neorijentirana, tj.

Osoba može biti zbunjena prošlim ili sadašnjim događajima, može biti nemirna i često je

nesposobna zadovoljavajuće shvaćati i razumijevati.

•           Optundacija je smanjena budnost.

•           Hipersomnija je prekomjerno dug ili dubok san iz kojega se osoba može probuditi

samo energičnim pobuđivanjem.

•           Stupor je duboka nereaktivnost za vrijeme koje se osoba može samo na kratko

uzbuditi ponavljanim potresivanjem, glasnim govorom, štipanjem, bodenjem iglom ili sličnim

stimuliranjem.

•           Koma je stanje donekle nalik anesteziji ili dubokom snu, iz kojeg se osoba uopće ne

može probuditi. Osoba u dubokoj komi nema čak ni najprimitivnije reakcije, kao što je

izbjegavanje boli.

 

Uzroci

Mozak mogu oštetiti i uzrokovati stupor ili komu mnoge ozbiljne bolesti, povrede ili

nenormalnosti. Kratki gubitak svijesti može nastati zbog manjih ozljeda glave, epileptičnog

napada, smanjenog protoka krvi u mozak kao što se može dogoditi pri nesvjestici ili

moždanom udaru. Produženi gubitak svijesti mogu uzrokovati ozbiljnije povrede glave, teška

bolest kao što je encefalitis, otrovna reakcija na lijekove ili namjerno uzimanje lijekova za

smirivanje ili drugih tvari. Tjelesni metabolizam koji upravlja nivoima soli, šećera i drugih

hemijskih tvari u krvi može također utjecati na moždanu funkciju.

Stanja povezana sa oštećenom svijesti

Stanje                                                  Mogući ishod

Moždani udar                                       Osoba može past u komu nakon moždanog udara,

bilo naglo ili postepeno tokom nekoliko sati

Ozljeda glave (potres mozga, razne rane, podljevi).

Krvarenje u ili oko mozga                       Osoba može pasti u komu odmah ili polako tokom

nekoliko sati nakon povrede glave. Uzrok kome može biti neposredna povreda mozga ili

krvarenje unutar lubanje (hematom).

Infekcija (meningitis, encefalitis, sepsa)  Infekcije mozga ili teške infekcije izvan mozga koje

stvaraju visoku temperaturu, otrovne tvari u krvi i niski krvni pritisak mogu promijeniti

moždanu funkciju i dovesti do kome.

Manjak kisika                                       Mozak postaje nepovratno oštećen nakon samo

nekoliko minuta potpunog nedostatka kisika. Nedostatak kisika javlja se najčešće pri akutnom

zastoju srca, rjeđe pri teškoj bolesti pluća.

Udisanje visokih koncentracija CO (npr. Izduvni gas iz automobilskog motora ili dim iz

kućnog sistema loženja)                             Ugljen monoksid se veže na hemoglobin crvenih

krvnih stanica i blokira njihovu sposobnost prenosa kisika. Teško trovanje ugljen

monoksidom može uzrokovati komu ili nepovratno oštećenje mozga zbog nedostatka kisika.

Epileptični napadaji                               Rijetko nakon napada dođe do kome, ali koma obično

traje samo nekoliko minuta.

Otrovni učinci lijekova dobivenih na recept, lijekova neprovjerena sastava ili alkohola                                                                    

Trovanje alkoholom može u osobe izazvati stupor ili

komu, naročito ako razina alkohola u krvi prelazi 0,2%. Do kome mogu dovesti mnogi

lijekovi koji se propisuju na recept i zabranjeni lijekovi.

Zatajenje jetre ili bubrega                       Koma je zastrašujući znak zatajenja jetre, koja se

javlja u akutnom hepatitisu. Zatajenje bubrega rijetko dovodi do kome, jer se dijalizom može

očistiti krv.

Niska ili visoka razina šećera u krvi        Nenormalno niska razina šećera u krvi

(hipoglikemija)

može uzrokovati komu. Hitno liječenje intravenskom glukozom sprječava trajno oštećenje

mozga.

Nenormalno visoka razina šećera u krvi (hiperglikemija) može isto uzrokovati komu, ali je

znatno rjeđa i lakša od hipoglikemične kome.

Niska ili visoka tjelesna temperatura       Vrlo visoka temperatura (iznad 42°C) može oštetiti

mozak i uzrokovati komu.

Tjelesna temperatura ispod 31°C (hipotermija) usporava rad mozga na razinu stupora ili

kome.

Nesvjestica (sinkopa)                             Koma izazvana nesvjesticom traje samo nekoliko

sekundi ukoliko osoba prilikom pada ne zadobije povredu glave.

Psihijatrijski poremećaji                         Simuliranje (praveći se bolesnim ili ozlijeđenim),

histerija i katatonija (shizofreno stanje za vrijeme kojeg se čini da je osoba u komi) mogu

nalikovati gubitku svijesti.

 

Dijagnoza

Gubitak svijesti može biti rezultat manjeg zdravstvenog problema ili znak teške bolesti, zato

ga uvijek treba procijeniti doktor. Gubitak svijesti može biti hitan medicinski problem, kao

kad osoba izgubi svijest jer je gušenje začepilo disajni put ili jer je visoka doza inzulina

opasno snizila nivo krvnog šećera. Kada liječi osobu bez svijesti osoblje hitne pomoći najprije

traži uzrok koji bi mogao dovesti do ugrožavanja života.

 

Osoba u nesvijesti predstavlja izazov doktorima i medicinskom osoblju za hitne slučajeve.

Ljudima sa medicinskim stanjima koja ih dovode u rizik da izgube svijest može se pomoći

tako da nose medicinsku identifikaciju ili tzv. „Medie Alert“ trake. To su osobe sa

dijabetesom, epilepsijom, nenormalnim srčanim ritmom, astmom i teškom bolešću jetre ili

bubrega. Kako se osoba u nesvijesti ne može sporazumijevati, obitelj i prijatelji moraju

doktorima biti iskreni o tome je li osoba upotrebljavala lijekove, alkohol i druge otrovne tvari.

Ako je uzet nek lijek ili otrovna tvar, doktor treba vidjeti uzorak te tvari ili njenu ambalažu.

 

Kao prvo, medicinsko osoblje hitne službe ili doktor provjerava je li sigurno da je disajni put

otvoren i da su disanje, krvni pritisak i puls normalni. Doktor mjeri tjelesnu temperaturu.

Visoka temperatura može biti znak infekcije, nenormalno niska temperatura može značiti da

jc osoba bila predugo izložena hladnoći. Na koži se traže znaci povrede, injekcije droge ili

alergijske reakcije, a na koži lubanje se traže posjekotine i podljevi. Doktor također izvodi

pomni neurološki pregled koliko je to moguće bez saradnje nesvjesne osobe.

 

Doktor ispituje osobu tražeći znake oštećenja mozga. Jedan od pokazatelj oštećenja mozga je

Cheyne-Stokesovo disanje, neuobičajen način disanja pri kojem osoba diše brzo, zatim sporije

a zatim tokom nekoliko sekundi uopće ne diše. Neuobičajeni položaji, posebno decerebrirana

ukočenost pri kojoj vilica visi a vrat, leđa, ruke i noge su nepokretne i ispružene, također su

znaci značajnog moždanog oštečenja. Opća opuštenost čitavog tijela još viši zabrinjava, jer

ukazuje na ukupan gubitak aktivnosti u nekim važnim dijelovima CNS-a.

 

Oči su važan pokazatelj bolesnikova stanja. Ispituje se širina zjenica, smještaj očiju, njihova

sposobnost pomicanja, njihova veličina, reakcija na jako svjetlo, njihova sposobnost da prati

predmet koji se pomiče te izgled mrežnice. Zjenice nejednake veličine mogu biti znak

povišenog pritiska negdje u mozgu. Doktor treba znati jesu li zjenice osobe i normalno

različitih veličina ili da osoba uzima lijekove zbog glaukoma što moži utjecati na veličinu

zjenice.

 

Laboratorijske pretrage daju daljnje uporište i mogućem razlogu za stupor ili komu.

Pretragama krvi mjeri se nivo šećera u krvi, broj crvenih krvnih stanica (zbog anemije),

bijelih krvnih stanica (zbog infekcije), nivo soli, nivo alkohola (zbog trovanja), te

koncentracija kisika i ugljen dioksida u krvi. Mokraća se ispituje na prisutnost šećera i

otrovnih hemijskih tvari.

 

Dodatne pretrage mogu uključiti CT ili MRI glave da se isključi mogućnost povrede mozga ili

krvarenje. Doktor koji i malo posumnja na infekciju mozga izvodi lumbalnu punkciju da

uzme i ispita cerebrospinalni likvor. U bolesnika koji bi mogli biti u komi zbog tumora mozga

ili krvarenja u mozgu, hitni CT ili MRI mozga se radi prije lumbalne punkcije kako bi se

utvrdilo da nije povišen pritisak na mozak.

 

Liječenje

Brzi razvitak promijenjenog stanja svijesti je medicinski hitno stanje koje zahtijeva hitnu

pomoć i liječenje. Dijagnosticirati u čemu je problem, preduslov za potpuno djelotvorno

liječenje, ne može se uvijek napraviti brzo. Sve dok se ne pribave rezultati specifičnih

pretraga (što može potrajati satima ili danima), osoba se smješta u bolničku jedinicu

intenzivne njege gdje medicinske sestre mogu pratiti brzinu srčanog rada, krvni pritisak,

temperaturu i količinu kisika u krvi.

 

Kisik se često daje odmah, a uspostavi se i venski put (kanila, stavi se igla u venu) da se

lijekovi mogu brzo davati intravenski. Glukoza, jednostavni šećer, obično se daje intravenski,

čak i prije nego se pribave rezultati pretraga šećera u krvi. Ako doktori sumnjaju da je

smanjena svijest uzrokovana narkotikom, može se dati antidot nalokson, dok se čeka na

rezultate pretraga krvi i mokraće. Ako se sumnja da je osoba bez svijesti progutala neki otrov

doktor može ispumpati želudac da prepozna njegov sadržaj i spriječi daljnju apsorpciju te

tvari. Primjenjivati se može krv, tekućine i lijekovi da se održi srčani rad i krvni pritisak

normalnim.

 

U najdubljim stadijima kome mozak može biti tako oštećen da ne može obavljati ni tako bitne

tjelesne funkcije kao što je disanje. Može biti potreban respirator, stroj koji pomaže funkciju

pluća.

 

Prognoza

Vjerojatnost oporavka iz duboke kome koja traje više od nekoliko sati je teško predvidjeti.

Oporavak je vjerojatniji pri nekim uzrocima nego pri drugima.

 

Ako koma nastane nakon povrede glave može doći do bitnog oporavka, čak ako koma potraje

nekoliko sedmica (ali ne više od 3 mjeseca). Potpuni oporavak nakon što se zaustavilo srce ili

je osoba bila bez kisika rijetko nastupi ako koma traje jedan mjesec. U slučajevima duboke

kome koja traje više od nekoliko sedmica obitelj mora odlučiti žele li da doktori nastave sa

upotrebom respiratora, sondom za hranjenje i lijekovima. Obitelj mora raspraviti te probleme

sa doktorima i obavijestiti ih o svim prethodnim uputama sada komatoznog bolesnika u

pogledu daljnjeg liječenja, kao što je npr. Volja za životom ili stav o dugoročnoj punomoći za

medicinsku brigu.

 

Katkada nakon povrede mozga, nedostatka kisika ili teške bolesti koja ošteti mozak, osoba sa

teškim oštećenjem mozga može upasti u stanje vegetiranja. Osoba u tom stanju ima relativno

normalan način spavanja i buđenja, diše i guta spontano i može čak pokazivati zapanjujuću

reakciju na glasnu buku, ali je privremeno ili trajno izgubljena sva sposobnost svjesnog

mišljenja i ponašanja. Većina ljudi u stanju vegetiranja ima izražene nenormalne reflekse

uključujući ukrućenje ili trzanje ruku i nogu.

 

„Zaključano stanje“ je rijetko stanje pri kojem je osoba pri svijesti i može misliti, ali je tako

jako paralizirana da je komuniciranje moguće samo otvaranjem i zatvaranjem očiju kao

odgovor na pitanja. Može se dogoditi pri teškoj paralizi perifernih nerava ili pri nekim

akutnim moždanim udarima.

 

Najteži gubitak svijesti je moždana smrt. U tom stanju mozak je trajno izgubio sve životne

funkcije uključujući svijest i sposobnost održavanja disanja. Bez lijekova i respiratora ubrzo

dolazi do smrti. Naširoko prihvaćene pravne definicije smatraju da je osoba mrtva kada je

mozak obustavio sve funkcije, čak i ako srce nastavlja kucati. U pravilu, doktori mogu pravno

objaviti moždanu smrt 12 sati nakon što su otklonili sve medicinske probleme koji su se mogli

liječiti, ali mozak ipak ne reagira (čak ni na izazvanu bol), oči ne reagiraju na svjetlo i osoba

bez respiratora ne diše. Kada postoji bilo kakva sumnja, EEG (elektroencefalogram, zapis

električne aktivnosti mozga) će pokazati odsustvo funkcije. Osoba kojoj je mozak mrtav, a

koja je na respiratoru, može imati neke reflekse ako kičmena moždina još uvijek funkcionira.

http://www.vasdoktor.com/medicina-od-a-do-z/neurologija/611-stupor-i-koma

Stupor i koma

Razine aktivnosti se u normalnom mozgu neprestano mijenjaju. Razine u budnom stanju se znatno razlikuju od onih kada osoba spava. Moždana aktivnost tijekom teškog ispita razlikuje se jedva primjetljivo od moždane aktivnosti za vrijeme mirnog ležanja na plaži. Sve su te različite razine normalna stanja i mozak se može brzo prebaciti iz jedne razine budnosti na drugu. Tijekom nenormalnih stanja budnosti (promijenjenih razina svijesti) mozak se ne može uključiti i normalno funkcionirati.

Dio mozga duboko unutar moždanog debla upravlja razinama budnosti, ritmički pobuđujući mozak u budno stanje i spremnost za reagiranje. Svjesna budnost normalno prima vidni unos iz očiju, zvukove iz ušiju, osjete dodira iz kože i unos iz svakog drugog osjetnog organa da uskladi odgovarajuću razinu spremnosti za reagiranje. Kada sustav budnosti ili njegove veze s ostalim dijelovima mozga ne rade ispravno, osjeti više ne mogu odgovarajuće utjecati na moždane razine budnosti i spremnosti za reagiranje. Kada se to dogodi, svijest osobe je oštećena. Razdoblja oštećene svijesti mogu biti kratka ili duga i mogu biti u rasponu od blage zbunjenosti do potpunog nereagiranja.

TABLICA 77-1

Stanja povezana s oštećenom svijesti

Stanje Mogući ishod

Moždani udar Osoba može past u komu nakon moždanog udara, bilo naglo ili postupno tijekom nekoliko sati.

Ozljeda glave (potres mozga, razne rane, podljevi), krvarenje u ili oko mozga

Osoba može pasti u komu odmah ili polako tijekom nekoliko sati nakon ozljede glave. Uzrok kome može biti neposredna ozljeda mozga ili krvarenje unutar lubanje (hematom).

Infekcija (meningitis, encefalitis, sepsa)

Infekcije mozga ili teške infekcije izvan mozga koje stvaraju visoku temperaturu, otrovne tvari u krvi i niski krvni tlak mogu promijeniti moždanu funkciju i dovesti do kome.

Manjak kisika

Mozak postaje nepovratno oštećen nakon samo nekoliko minuta potpunog nedostatka kisika. Nedostatak kisika javlja se najčešće pri akutnom zastoju srca, rjeđe pri teškoj bolesti pluća.

Udisanje visokih koncentracija ugljikova monoksida (npr. dim iz automobilskog motora ili kućnog sustava loženja)

Ugljikov se monoksid veže na hemoglobin crvenih krvnih stanica i blokira njihovu sposobnost prenošenja kisika. Teško otrovanje ugljikovim monoksidom može uzrokovati komu ili nepovratno oštećenje mozga zbog nedostatka kisika.

Epileptični napadaji Rijetko nakon napadaja dođe do kome, ali koma obično traje samo nekoliko minuta.

Otrovni učinci lijekova dobivenih na recept, lijekova neprovjerena sastava ili alkohola

Otrovanje alkoholom može u osobe izazvati stupor ili komu, naročito ako razina alkohola u krvi prelazi 0,2%. Do kome mogu dovesti mnogi lijekovi koji se propisuju na recept i zabranjeni lijekovi.

Zatajenje jetre ili bubregaKoma je zastrašujući znak zatajenja jetre, koja se javlja pri akutnom hepatitisu. Zatajenje bubrega rijetko dovodi do kome, jer se dijalizom može očistiti krv.

Niska ili visoka razina šećera u krvi

Nenormalno niska razina šećera u krvi (hipoglikemija) može uzrokovati komu. Hitno liječenje intravenskom glukozom sprječava trajno oštećenje mozga. Nenormalno visoka razina šećera u krvi (hiperglikemija) može isto uzrokovati komu, ali je znatno rjeđa i lakša od hipoglikemične kome.

Niska ili visoka tjelesna temperatura

Vrlo visoka temperatura (iznad 42o C) može oštetiti mozak i uzrokovati komu. Tjelesna temperatura ispod 31o C (hipotermija) usporava rad mozga na razinu stupora ili kome.

Nesvjestica (sinkopa) Koma izazvana nesvjesticom traje samo nekoliko sekundi ukoliko osoba prilikom pada ne zadobije ozljedu glave.

Psihijatrijski poremećajiSimuliranje (praveći se bolesnim ili ozlijeđenim), histerija i katatonija (shizofreno stanje za vrijeme kojeg se čini da je osoba u komi) mogu nalikovati gubitku svijesti.

Da bi se opisale nenormalne razine svijesti koristi se nekoliko medicinskih izraza. U deliriju i smetenim stanjima osoba može biti potpuno budna, ali je neorijentirana; tj. osoba može biti zbunjena prošlim ili sadašnjim događajima, može biti nemirna i često je nesposobna zadovoljavajuće shvaćati i razumijevati . Optundacija je smanjena budnost. Hipersomnija je prekomjerno dug ili dubok san iz kojega se osoba može probuditi samo energičnim pobuđivanjem . Stupor je duboka nereaktivnost za vrijeme koje se osobu može samo na kratko uzbuditi ponavljanim potresivanjem, glasnim govorom, štipanjem, bodenjem iglom ili sličnim stimuliranjem. Koma je stanje donekle nalik anesteziji ili dubokom snu, iz kojeg se osobu uopće ne može probuditi. Osoba u dubokoj komi nema čak ni najprimitivnije reakcije, kao što je izbjegavanje boli.

Uzroci

Mozak mogu oštetiti i uzrokovati stupor ili komu mnoge ozbiljne bolesti, ozljede ili nenormalnosti. Kratki gubitak svijesti može nastati zbog manjih ozljeda glave, epileptičnog napadaja, smanjenog protoka krvi u mozak kao što se može dogoditi pri nesvjestici ili udaru. Produženi gubitak svijesti mogu uzrokovati ozbiljnije ozljede glave, teška bolest kao što je encefalitis, otrovna reakcija na lijekove ili namjerno uzimanje lijekova za smirivanje ili drugih tvari. Tjelesni metabolizam koji upravlja razinama soli, šećera i drugih kemijskih tvari u krvi može također utjecati na moždanu funkciju.

Dijagnoza

Gubitak svijesti može biti rezultat manjeg zdravstvenog problema ili znak teške bolesti; zato ga uvijek treba procijeniti liječnik. Gubitak svijesti može biti hitni medicinski problem, kao kad osoba izgubi svijest jer je gušenje začepilo dišni put ili jer je visoka doza inzulina opasno snizila razinu krvnog šećera. Kada liječi osobu bez svijesti osoblje hitne pomoći najprije traži uzrok koji bi mogao dovesti do ugrožavanja života.

Osoba u nesvijesti predstavlja izazov liječnicima i medicinskom osoblju za hitne slučajeve. Ljudima s medicinskim stanjima koja ih dovode u rizik da izgube svijest može se pomoći tako da nose medicinsku identifikaciju ili tzv. “Medic Alert” trake. Takvi ljudi uključuju one s dijabetesom, epilepsijom, nenormalnim srčanim ritmom, astmom i teškom bolesti jetre ili bubrega. Kako se osoba u nesvijesti ne može sporazumijevati, obitelj i prijatelji moraju liječnicima biti iskreni o tome je li osoba upotrebljava lijekove, alkohol i druge otrovne tvari. Ako je uzet neki lijek ili otrovna tvar, liječnik će željeti vidjeti uzorak te tvari ili njenu ambalažu.

Kao prvo, medicinsko osoblje hitne službe ili liječnik provjerava je li sigurno da je dišni put otvoren i da su disanje, krvni tlak i puls normalni. Liječnik mjeri tjelesnu temperaturu. Visoka temperatura može biti znak infekcije; nenormalno niska temperatura može značiti da je osoba bila predugo izložena hladnoći. Koža se ispituje s obzirom na znakove ozljede, injekcije droge ili alergijske reakcije, a na koži lubanje se traže porezotine i podljevi. Liječnik također izvodi pomni neurološki pregled koliko je to moguće bez suradnje nesvjesne osobe.

Liječnik ispituje osobu s obzirom na znakove oštećenja mozga. Jedan pokazatelj oštećenja mozga je CheyneStokesovo disanje, neuobičajen način disanja pri kojem osoba diše brzo, tada sporije a zatim tijekom nekoliko sekundi uopće ne diše. Neuobičajeni položaji, posebno decerebrirana ukočenost pri kojoj čeljust visi a vrat, leđa, ruke i noge su nepokretne i ispružene, također su znakovi značajnog moždanog oštećenja. Opća opuštenost čitavog tijela još više zabrinjava, jer ukazuje na ukupan gubitak aktivnosti u nekim važnim dijelovima središnjeg živčanog sustava.

Oči su također važno uporište za bolesnikovo stanje. Ispituje se i smještaj zjenica, njihova sposobnost pomicanja, njihova veličina, reakcija na jako svjetlo, njihova sposobnost da prate predmet koji se pomiče te izgled mrežnice. Zjenice nejednake veličine mogu biti znak tlaka negdje u mozgu. Liječnik treba znati jesu li zjenice osobe i normalno različitih veličina ili je li osoba uzima lijekove zbog glaukoma što može utjecati na veličinu zjenice.

Laboratorijske pretrage daju daljnje uporište o mogućem razlogu za stupor ili komu. Pretragama krvi mjeri se razina šećera u krvi, broj crvenih krvnih stanica (zbog anemije), bijelih krvnih stanica (zbog infekcije), razina soli, razina alkohola (zbog otrovanja), te koncentracija kisika i ugljikova dioksida u krvi. Mokraća se ispituje na prisutnost šećera i otrovnih kemijskih tvari.

Dodatne pretrage mogu uključiti kompjutoriziranu tomografiju (CT) ili magnetsku rezonanciju (MRI) glave da se isključi mogućnost ozljede mozga ili krvarenje. Liječnik koji i malo posumnja na infekciju mozga izvodi lumbalnu punkciju da uzme i ispita cerebrospinalnu tekućinu. U bolesnika koji bi mogli biti u komi zbog tumora mozga ili krvarenja u mozgu, hitni CT ili MRI mozga se radi prije lumbalne punkcije kako bi se utvrdilo da nije povišen tlak na mozak.

Liječenje

Brzi razvitak promijenjenog stanja svijesti je medicinski hitno stanje koje zahtijeva hitnu pozornost i liječenje. Dijagnosticirati u čemu je problem, preduvjet za potpuno učinkovito liječenje, ne može se uvijek napraviti brzo. Sve dok se ne pribave rezultati specifičnih pretraga (što može potrajati satima ili danima), osoba se smješta u bolničku jedinicu intenzivne skrbi gdje medicinske sestre mogu pratiti brzinu srčanog rada, krvni tlak, temperaturu i količinu kisika u krvi.

Kisik se često daje odmah, a uspostavi se i venski put (stavi se igla u venu) da se lijekovi mogu brzo davati intravenski. Glukoza, jednostavni šećer, obično se daje intravenski, čak i prije nego se priskrbe rezultati pretraga šećera u krvi. Ako liječnici sumnjaju da je smanjena svijest uzrokovana narkotikom, može se dati antidot nalokson, dok se čeka na rezultate pretraga krvi i mokraće. Ako se sumnja da je osoba bez svijesti progutala neki otrov liječnik može ispumpati želudac da prepozna njegov sadržaj i spriječi daljnju apsorpciju te tvari. Primjenjivati se može krv, tekućine i lijekove da se održi srčani rad i krvni tlak normalnima.

U najdubljim stadijima kome mozak može biti tako oštećen da ne može obavljati ni tako bitne tjelesne funkcije kao što je disanje. Može biti potreban respirator, stroj koji pomaže funkciju pluća.

Prognoza

Vjerojatnost oporavka iz duboke kome koja traje više od nekoliko sati je teško predvidjeti. Oporavak je vjerojatniji pri nekim uzrocima nego pri drugima.

Ako koma nastane nakon ozljede glave može doći do bitnog oporavka, čak ako koma potraje nekoliko tjedana (ali ne više od 3 mjeseca). Potpuni oporavak nakon što se zaustavilo srce ili je osoba bila bez kisika rijetko nastupi ako koma traje jedan mjesec. U slučajevima duboke kome koja traje više od nekoliko tjedana obitelj mora odlučiti želi li da liječnici nastave s uporabom respiratora, sondom za hranjenje i lijekovima. Obitelj mora raspraviti te probleme s liječnicima i obavijestiti ih o svim prethodnim uputama sada komatoznog bolesnika glede daljnjeg liječenja, kao što je npr. volja za životom ili stav dugoročna punomoć za medicinsku skrb.

Katkada nakon ozljede mozga, nedostatka kisika ili teške bolesti koja ošteti mozak, osoba s teškim oštećenjem mozga može upasti u vegetativno stanje. Osoba u tom stanju ima relativno normalan način spavanja i buđenja, diše i guta spontano i može čak pokazivati zapanjujuću reakciju na glasnu buku, ali je privremeno ili trajno izgubljena sva sposobnost svjesnog mišljenja i ponašanja. Većina ljudi u vegetativnom stanju ima izražene nenormalne reflekse uključujući ukrućenje ili trzanje ruku i nogu.

“Zaključano stanje” je rijetko stanje pri kojem je osoba pri svijesti i može misliti, ali je tako jako paralizirana da je komuniciranje moguće samo otvaranjem i zatvaranjem očiju kao odgovor na pitanja. Može se dogoditi pri teškoj paralizi perifernih živaca ili pri nekim akutnim moždanim udarima.

Najteži gubitak svijesti je moždana smrt. U tom stanju mozak je trajno izgubio sve životne funkcije uključujući svijest i sposobnost održavanja disanja. Bez lijekova i respiratora ubrzo dolazi do smrti. Naširoko prihvaćene pravne definicije smatraju da je osoba mrtva kada je mozak obustavio sve funkcije, čak i ako srce nastavlja kucati. U pravilu, liječnici mogu pravno objaviti moždanu smrt 12 sati nakon što su otklonili sve medicinske probleme koje se

moglo liječiti, ali mozak ipak ne reagira (čak ni na izazvanu bol), oči ne reagiraju na svjetlo i osoba bez respiratora ne diše. Kada postoji bilo kakva sumnja, elektroencefalogram (zapis električne aktivnosti mozga) će pokazati odsustvo funkcije. Osoba kojoj je mozak mrtav, a koja je na respiratoru, može imati neke reflekse ako kralješnična moždina još uvijek funkcionira.

http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/bolesti-mozga-i-zivcanog-sustava/

stupor-i-koma

Pacijenti u komi mogu razmišljati i komunicirati

Dr Adrian Owen

Dr Adrian Owen

(1/2)

Autor: Portal   Jutarnji.hr

Objavljeno: 04.02.2010

inShare

Liječnici su magnetskom rezonancom mjerili reakcije mozga na postavljena 'da' i 'ne' pitanja na koja je pacijent odgovarao promjenom misli

Stručnjaci su, koristeći skeniranje mozga, po prvi puta otkrili kako žrtve nesreća koje prema vanjskom svijetu ne pokazuju nikakvu svjesnost ne samo da razumiju što im ljudi govore već i odgovaraju na jednostavna pitanja.

VEZANE VIJESTI

Vijesti

Stižu računala koja oponašaju mozak Mozak na dlanu: Stvoren je čitač misli! Kako iz glave izbaciti melodije koje nas proganjaju

Osobe u vegetativnom stanju mogu davati 'da' i 'ne' odgovore na jednostavna biografska pitanja.

Otključavanje tajne 'unutrašnjeg glasa' zaprepastilo je liječnike, a samo će otkriće imati vrlo važnu ulogu u donošenju odluke o životu i smrti za tisuće pacijenata koji leže u komi. Vjeruje se kako bi jedna petina osoba u vegetativnom stanju mogla komunicirati.

Također, dovodi se u pitanje pravo liječnika i obitelji na gašenje aparata za održavanje života nesretne žrtve, ali i pravo za potpomognuto samoubojstvo pošto pacijenti mogu sami odlučiti žele li nastaviti tako živjeti.

Samo u velikoj Britaniji liječnici drže gotovo tisuću pacijenata u komi u nadi kako će se jednog dana probuditi.

- Ostali smo zaprepašteni kada smo vidjeli rezultate skeniranja pacijentovog mozga i činjenicu da, iako u komi, može odgovoriti na postavljena pitanja jednostavno mijenjajući misli - objasnio je dr. Adrian Owen, član Znanstvene jedinice za istraživanje mozga na Cambridgeu koji je proveo istraživanje.

Dodaje kako posljednje istraživanje ne samo da je pokazala kako se pacijent ne nalazi u potpunoj odsutnosti već je i njemu samom nakon pet godina ležanja u krevetu pružila priliku za komunikaciju s vanjskim svijetom.

- Možemo biti potpuno sigurni kako je pacijent bio pri svijesti. Razumio je naša uputstva i govor te donosio odluke - napomenuo je Owen te još jednom istaknuo važnost otkrića u slučajevima 'gašenja aparata'.

Istraživanje su proveli britanski i belgijski znanstvenici te ga objavili u 'New England Journal of Medicine' nakon proučavanja mozga 29-godišnjaka stradalog u prometnoj nesreći 2003. godine.

Muškarac je bio u komi dvije godine prije nego je pao u dublje vegetativno stanje. Ponekad se čini budnim, treptao bi očima, no nije pokazivao nikakve druge znakove svijesti. Međutim, liječnici su otkrili kako s njime mogu razgovarati ukoliko mu se 'priključe na mozak'.

Koristeći najmoderniji skener magnetske rezonance mjerili su reakcije mozga na postavljena pitanja. Kako su signali mozga za 'da' i 'ne' preslični, pacijentu je bilo naloženo da razmišlja o tenisu za 'da' ili hodanju po kući za 'ne'.

Dok kretanje u tenisu aktivira 'posebna' područja na vrhu mozga, 'navigacijski zadatak' poput kretanja po kući aktivira područja na dnu mozga.

Pacijent je bio pitan šest jednostavnih biografskih pitanja poput imena oca te ima li sestre. Pet minuta kasnije znanstvenici su u rukama imali rezultate skeniranja i svih šest točnih odgovora.

- Ovo će jako olakšati liječnicima i obiteljima odluke o prekidanju liječenja. Zamislite pacijente koji godinama budu zarobljeni u svom tijelu, a nikako ne mogu svoju odluku o smrti prenijeti najbližima. Najnovije otkriće će im to omogućiti - zaključio je liječnik Jacob Appel, stručnjak za medicinsku etiku u bolnici Mount Sinai u New Yorku.

http://www.jutarnji.hr/pacijenti-u-komi-mogu-razmisljati-i-komunicirati/533979/

http://www.coma.ulg.ac.be/papers/coma_vegetative_state.html