SMRT SMAIL-AGE ENGI A Knjigu pie oko Malovi u, silan oko s kamenijeh Dui, pa je posla Gacku i Lipniku Smail-agi na bijele ruke: " uj me, aga, gazi Smail-aga, jesi l' uo, jesi l' razumio: odmetnu se raja po Drobnjaku, nedadu ti groa ni hara a, ni ikakva tre eleva carskog, a ne dadu zijameta tvoga; glavari ti o nevjeri rade, a najprvi Cerovi Novica, od Sirovca Petar Krikapa, od Malinska Damjanovi . Mirko, Amza Tomi od sela Previa, od Petnice Karadi u ujo, od Po enja Baov Milutine i sa njime pope Golovi u, koji pero dri u rukama, sitne knjige na Cetinje sprema, te on tebe panjka u vladike;

ur i Joko s Komarnice ravne i Gavrilo ibajlija stari, - te ti, aga, o nevjeri rade kako e ti pogubiti glavu. Jo u ti se, aga jadovati i velike jade iskaivat za Novicu, za krvnika tvoga, to se tvome jadu domislio: otiao vrelu i Cetinju kod vladike, kralja cetinjskoga, on je tebe davu u inio i ovako njemu govorio: "Vi i zulum, sa Cetinja kralju, od zuluma i od zulum ara, od Tur ina engi -Smail-age! Mi od njega ivjet ne moremo, po Drobnjaku velik zulum radi: kad dolazi da kupi hara e, on dovodi trista hara lija, uzima nam krave i volove Smail-aga nama od poreza, i goni ih Gacku i Lipniku. Te bi jade raja oprostila,

1

no ne moe jade oprostiti: Smail-aga ode, Rusto do e i dovodi trista kesedija, po Drobnjaku vie jade radi, kolje nama krave i volove i debele ovce i ovnove i to bismo s jadom podnosili, to se Rusto asi u inio: sad nam ite lijepe evojke al' nevjeste skoro dovedene; to ne moe raja podnositi, na ovakvi zulum obiknuti. Vi i zulum, sa Cetinja kralju!" Kad vladika bjee razumio to govori Cerovi Novica, Novici je tako besjedio: "A Novica, moja uzdanice, mogu li se pouzdati u te da ubije engi -Smail-agu i njegovu da izgubi glavu? Zna, Novica, nije bilo davno: kad izide na Grahovo vojska, a pred vojskom bijahu engi i, da private pitomo Grahovo, mene knjiga od vojvode do e, od vojvode Dakova Jakova, da mu dajem indat u Grahovo, da Grahovo branim od Turaka, a ja poslah moje Crnogorce a pred njima bra u Petrovi e, a pred svijem Stanova Stefana, te odoe pitomu Grahovu. Kad do oe na Grahovo s vojskom kod vojvode Dakova Jakova, a bog ubi Dakova Jakova, te on srete crnogorsku vojsku a pred njome moje Petrovi e, pa iznese eenu rakiju, te opoji moje Crnogorce, pa u Turke juri u inie, i u vojsku tursku ogreznue, te ih silni Turci opkolie, isjekoe moje Petrovi e i ostale mlade Crnogorce. Tade su mi o i izvadili i u srcu ranu napravili;

2

kako mi ih tade isjekoe, i danas mi stoji rana ljuta na Tur ina engi -Smail-agu. Ja u tome sitne knjige pisah na glavare niz Hercegovinu ne bi li se Srbin namjerio ko bi bra u moju osvetio na Tur ina engi -Smail-agi, ne na e se dobroga junaka; - a, Novica, ako boga znade, nejli mene osvetiti, sine! A evo ti boju vjeru davam, estita bih tebe u inio

dok je traga i koljena moga." Kad Novica razumje vladiku, on je njemu tako govorio: "Al" u svoju glavu izgubiti al' aginu donijeti o e i osvetit tvoje Petrovi e!" - Sve to kaza oko Malovi u a Tur inu engi -Smail-agi: "Istina je, engi -Smail-aga, to je amo svekoliko bilo, sad te ho u, aga, sjetovati: kupi vojsku, hajde u Drobnjake, da Drobnjake tevti u inimo i uzmemo groe i hara e! Teke u te aga sjetovati, nemoj kupit kalabaluk vojske, nego samo trista hara lija, kojijeh je raja obiknula: od tog raja uspregnuti ne e, no e k tebe raja pohitati i donijet groe i hara e; onda emo lako za glavare.'' Kada agi sitna knjiga do e i kad vi e to mu oko pie, misli aga to e od ivota; sve mislio, na jednu smislio, pa arenu knjigu na inio, na inio, pa je opravio na Tur ina Sto evi -vezira: "Jesi l' uo, Sto evi -vezire, jesi l' uo, jesi l' razumio koji su se jadi na injeli u Drobnjaku, u plemenu jaku:

3

e se raja asi u injela, ne dadu mi groa ni hara a? Pa mi oko Malovi u kae da povedem hara lije Turke, samo moje trista hara lija; pa ne smijem inokosan po i pr'o prostrane Pive kalovite. Kad ja Pivu kalovitu pre em, te ja do em u pleme Drobnjake, Drobnjaci su krvavi junaci, pa ne ale za zlo dati blago, arene e knjige opraviti, sitne knjige na pivske glavare, veliko im mito obe ati, pivsku raju di i na oruje. Oni e mi s ple i udariti za drobnja ko ne estito blago, a Drobnjaci sprijed do ekati, pa se bojim, izgubi u glavu. No te molim kako starijega: polji tvoga sina Miralaja, oko njega est stotin' Turaka, neka ide Gacku i Lipniku, i da u ti boju vjeru tvrdu, voditi ga u Drobnjake ne u, no g ostavit Gacku i Lipniku, nek na Gacku vlasi uju vojsku; to kad uju od Pive glavari, ne smiju se Vlasi prevariti ni drobnja ko mito privatiti; ja u tada u Drobnjake po i." Pa kad takvu knjigu opravio, onu posla, opet drugu pie, opravi je krvavu Niki u na koljeno Ametu Bauku: "Okupi mi estoke gra ane, pa ih vodi u pleme Drobnjake, te uzapti sva sela drobnja ka od Mokroga do Dobrijeh Sela, eto mene s vojskom u Drobnjake, - da nevjeru mene ne u ine." Onu posla, tre u bre pie krvavome Kolainu gradu na Stri inu begu Muovi u: "Jesi l' uo Bee Muovi u, e se moja raja odmetnula,

4

pa ja odoh u Drobnjake s vojskom, pa se bojim od njih prijevare, nego kupi seratlije Turke. Hajde bre u pleme arance, te ustavi sva sela aranska dok Drobnjake tevti u inimo!" Pa kad takve knjige razaslao, malo sio pa otpo inuo. Dok eto ti silna Miralaja, Miralaja vezirova sina, i dovede est stotin' Turaka. Kad ga vi e gazi Smail-aga, pod kulu je njega namjestio, pa okupi trista hara lija; kad okupi trista hara lija, on ustade na note juna ke, sablju pae, a brnjaa jae, a gavrana u povodu vodi. Otole je aga okrenuo, i prvi je konak u inio na Smrije nu, selu malenome; tu no io, i divno mu bilo. Pa kad svanu i ogrija sunce, otole je okrenuo vojsku, drugi konak na Bezuje do e; tu no io, i divno mu bilo. A kad svanu i ogrija sunce, otole je preturio vojsku pro Dragalja, zelene planine; do e aga na kamene Dui, tu ga vi e oko Malovi u, pa on srete agu Smail-agu, vodi agu na bijelu kulu; druga vojska tabor u inila na livadu pred okovu kulu. Poto Turci konak u inili, to se ulo u pleme Drobnjake e je aga na Dui doao,

i to uo Karadi u ujo, pa je jedva no cu pretrajao, pa kako je zoru opazio, tad vojvoda posjede dorina, o era ga na kamene Dui; a kad do e na kamene Dui, dogna konja do okove kule, ode sluat to besjedi oko,

5

to besjedi i aga i oko. Aga pita Malovi a oka: "Sad to .emo, Malovi u oko. sad to emo, oko, od Drobnjaka?" A oko ga stade sjetovati: " uje mene, gazi Smail-aga, ti ako e mene posluati, ti uvati Cerovi -Novicu, te Novicu na kolac udari, pa uvati Karadi a uja, te vojvodu uja ti objesi, a uvati popa Golovi a, te mu odbij od rbata meso i desnu mu odsijeci ruku, da ne pie knjige na Cetinje a ostale drobnja ke glavare pod estoku globu ti udari, i ti uzmi blago u Drobnjaka; tade e nam sirotinja do i i donijet groe i hara e." To veljae oko Malovi u, a to uo Karadi u ujo, pa odsjede od dorata svoga, pa srdito na kulu izide pred odaju e aga sje ae, nogom desnom vrata otvorio. pa aginu ruku poljubio; a aga mu govorit otide: " e si, ujo, o igledna kurvo, koji meni o nevjeri radi i odme e raju u kaure?" A ujo mu govorit otide: " uj me, aga, gazi Smail-aga: ja nijesam o igledna kurva. no je oko o igledna kurva, to te lae, te ti blago mami, panjka raju svome gospodaru." A re e mu aga Smail-aga: "Kad nijesi o igledna kurva, kamo tebe Cerovi Novica?" A re e mu Karadi u ujo: "Eno, aga, Cerovi -Novice U Tuimnju, na bijelu kulu, iskuplja ti porez od Tuimnje; i uje li to u govoriti: e re emo, Novica e do i,

6

i kad bi te za to prevario, nemoj mene nita vjerovati." Tade po e gazi Smail-aga: "Nek Novica na Po enje do e!" Tade re e vojevoda ujo: "Daj mi, aga, izuna tvojega da ja po em u Petnicu kuli, da ti, aga, konak siguravam!" A aga mu izun darovao. Ode ujo u Petnicu kuli; kako do e na bijelu kulu, sitnu knjigu na koljenu pie, opravi je Cerovi -Novici, sve mu kaza to je i kako je, i kako se agi zatekao: "No, Novica, moj brate milosni, hajde bre u pleme Drobnjak ne emo li agu prevariti, ne bismo li agu pogubili; kad mi ne bi doa u Drobnjak ti moj brate, Cerovi . Novic, ne bi mene aga vjerovao, no bi mene pogubio glavu." Kad Novici sitna knjiga do e bre zovnu bratu eda svoga, bratu eda Cerovi -Sekula: "Bratu ede, Cerovi -Sekule, da idemo u pleme Drobnjake!" Poslua ga Cerovi -Sekule, pa po oe oba u Drobnjake. Kad. do oe u pleme Drobnja! tu na oe Karadi a uja, sjedi ujo na kamen studeni, pa on grozne suze prolijeva, Novica mu boju pomo viknu, a ujo mu s pla em privatiio, a pita ga Cerovi Novica: "to je, ujo, na zlo udario?" "Ne pitaj me, Cerovi -Novica! Smail-aga na Po enje do e, i velik nam zulum u inio: uvati nam popa Golovi a, te m' udari stotinu toljaga, na muke je njega udario; sad to emo od ivota svoga?" Tada re e Cerovi Novica:

7

"Dobro emo, vojevoda ujo! Voliji sam muki umrijeti no veliki zulum podnositi, kunem ti se, a vjeru ti davam, ja u na njeg' puku opaliti da bih znao da u poginuti, nego hajde na noge lagane da idemo agi na Po enje!" Ustadoe i agi po oe, i odoe agi na Po enje; tu vilene konje razjahae, konje dae Cerovi -Sekuli, oni idu agi pod adorom, ujo agi poljubio ruku, Novica se naljutio na njga, ne e agi da pristupi k ruci, a aga mu ode besjediti: "Samovoljni Cerovi -Novica, zato si se naljutio na me, te mi ne e poljubiti ruku?" A re e mu Cerovi Novica: " uje mene, engi -Smail-aga: zato slua Malovi a oka, to za blago panjka sirotinju, zato sam se naljutio na te! to namu i popa Golovi a, ti si mene alost u inio! I ti mene zove nevjernikom, - ti si meni, aga, naredio da ti kupim groe i hara e od Tuimnje, sela malenoga, pa sam za te uo u Drobnjake, pa okupih ju e Tuimnjane, zaiskah im careve hara e, sirotinja blaga ne imae, dogonjae krave i volove i debele ovce i ovnove da privatim njima od poreza, ja ne mogah bez izuna tvoga, a oni se naljutie na me, i na mene puku okrenue, odista me ubiti ho ahu, a ja sam im tako besjedio: "Stante malo, moja bra o draga, dok ja agu na Po enje pitam, ho u li vi marve privatiti

8

da ja agi namirim hara a?" Evo tebe do oh u Drobnjake da te pitam, engi -Smail-aga, ho u li im marve privatiti da ja tebe namirim hara a?" A aga mu po e govoriti: "Istina je, Cerovi -Novica, to god uzme tamo od poreza primi e ti aga Smail-aga i initi pogovora ne e." Tade re e Cerovi . Novica: "Molim ti se kao starijemu da podigne hara lije Turke, da ih vodim na Mleti ak ravni na zelenu Baru Zajovi a. On e ete tabor u initi; a isturi po me ama Turke neka Turci pale kuburlije, neka jeka ide kroz Uskoke neka uju momci od Uskoka, od tebe se ho e prepanuti i bre e porez iskupiti, da ne idu Turci u Uskoke, no e mene porez donijeti, a ja tebe sjutra na Mleti ak. I evo ti dajem vjeru tvrdu, sjutra u ti na Mleti ak do i kako svane i ogrije sunce; i kad bih te za to prevario, onda mene posijeci glavu!" A aga mu po e govoriti: "A aferim, Cerovi -Novica; dra u te vjernoga glavara, da pred tobom starijega nema u Drobnjaku, u plemenu jaku, nego hajde u Tuimnju kuli, eto mene na Mleti ak ravni, dove e u na konak panuti!" Kad Novica za u lakrdiju, on posjede vilena labuda, pa o era u Tuimnju kuli. Kako do e u Tuimnju kuli. on ne gleda da kupi hara e, no arenu knjigu opravio na vojvodu Minu Radovi a: "Kupi meni silnovitu vojsku,

9

hajde bre u Tuimnju kuli, da udarim engi -Smail-agi ne u li mu potubiti glavu, da osvetim bra u Petrovi e a da skinem zemlji zulum ara!'' Onu posla, drugu nakitio, opravio Damjanovi -Mirku: "Okupi mi tridest Malintang hajde bre u Tuimnju kuli, da na agu slavno udarimo ne bismo li agu pogubili, da osvetim bra u Petrovi e!" Kad je takve knjige rasturio, on okupi od Tuimnje momke a pod svoju prebijelu kulu, pa tu sjede, te je po inuo. Dok eto ti Mine Radovi a, i za njime do e silna vojska; taman do e Mina Radovi u, dok eto ti Aleksi a Mirka, i za njime do e neto vojske, - sastae se pod bijelu kulu. Taman soko okupio vojsku, dok pukoe puke na Mleti ak, Smail-aga na Mleti ak do e, i tu konak Tur in u inio i na klance stavio pandure. Dokle akam pade na dolinu, onda krenu Cerovi Novica uz Tuimnju od bijele kule, pa on vodi vojsku na Slatinu, tu veljae niko ne vi ae, al' tu bjee trideset Turaka i pred njima Jelez buljubaa, pa opazi Novi inu vojsku, pa pod ruku puku dovatio, pa pobjee prijekijem putem, pravo agi pod atora do e, kako do e, agi govorio: "Silan aga, u zo as ti bilo, ti u zo as vjerovao za se mrku vlahu Cerovi -Novici: on ne kupi porez lo Tuimnji, no okupi silovitu vojsku i izvede na Slatinu ravnu, ujutru e na te udariti,

10

i tvoju e otkinuti glavu i sve tvoje Turke krdisati!" I aga mu vjerovati ae, ali silan ujo ne davae, nego agi rije govorae: "Vjeruj mene, aga gospodare, Novica ti udariti ne e, no daj mene etr'est pandura, da ja idem da ti strau uvam! Onda re e engi Smail-aga: "Bre makni se, Jelez buljubaa, to mi panjka Cerovi -Novicu? Novica me prevariti ne e. Nego uje, vojevoda ujo, uzmi, ujo, pedeset pandura od Drobnjaka dobrijeh momaka!" ujo uze pedeset pandura da on uva na Slatinu strau. Kad izide na Slatinu ujo, on e na e Cerovi -Novicu. Kad se Srbi sastadoe on e, me u sobom zbora u inie: "Kudar emo na njeg' udariti?" Pa rekoe: "Da mu udarimo sa Ivice, visoke planine." Pa tudije vojsku povedoe. Na Ivicu kad je izvedoe, on e viknu Cerovi Novica: "Stante, Srbi, da otpo inemo!" Tu sjedoe i otpo inue. Poto bjehu malo po inuli, ustadoe na noge juna ke, pa po oe na Mleti ak ravni. No bijae aga uranio i pod ador kafu prijario, taman mrku kafu prijario, dok grom pu e, a sinue munje. To ne bjehu munje ni gromovi, no to bjee Novi ina vojska pa na agu Srbi udarie, pobie se ognjem iz puaka. Kako Srbi na njih udarie i po jednom puke isturie, tad za otra gvo a privatie, pa u Turke juri u inie. Tu pogibe engi -Smail-aga,

11

12

ubi njega Cerovi Novica, a pos'je e Damjanovi Mirko, i etrdest turskijeh begova i drugijeh stotinu Turaka, i stotinu konja ugrabie, poskidae svijetlo oruje i tura ke sa ramena glave, i veliki i ar zadobie, pa se Srbi zdravo povratie, pjevaju i i puke me u i. Ponesoe glavu sa engi a i ostale glave sa begova cetinjskome kralju na Cetinje; divno ih je kralju do ekao, darovao Cerovi -Novicu, dade njemu medalju od zlata, i suvie njega postavio, postavi ga za prvog vojvodu, i ovako njemu zafalio: "Fala, sinko, Cerovi -Novica! Dok je roda i koljena moga, dra u te kako svoju glavu." Mirku dade od srme medalju i ostalim to je za kojega.