Smjernice o prijevozu unutarnjim vodnim putovima i mreži ...ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/iwt_hr.pdf · 2 Smjernice o prijevozu unutarnjim vodnim putovima

Smjernice o prijevozu unutarnjim vodnim putovima i mreži Natura 2000

Održivi razvoj i upravljanje unutarnjim vodnim putovima u kontekstu Direktiva o pticama i staništima EU-a

Okoliš

Ni Europska komisija ni osobe koje djeluju u njezino ime ne odgovaraju za uporabu podataka iz ove publikacije. Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018

© Europska unija, 2018 Ponovna je uporaba dopuštena uz uvjet navođenja izvora.Politiku ponovne uporabe dokumenata Europske komisije uređuje Odluka 2011/833/EU od 12. prosinca 2011. (SL L 330, 14.12.2011., str. 39.).Za svaku uporabu ili reprodukciju fotografija ili druge građe koja nije zaštićena autorskim pravom EU-a dopuštenje treba zatražiti izravno od vlasnika prava.

PDF ISBN 978-92-76-02235-0 doi:10.2779/817950 KH-01-19-321-HR-N

Kontakt s EU-omOsobnoU cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr Telefonom ili e-poštomEurope Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),• na broj: +32 22999696 ili• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hrTraženje informacija o EU-uNa internetuInformacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicamaEuropa: https://europa.eu/european-union/index_hrPublikacije EU-aBesplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stra-nice: https://publications.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službiEurope Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumentiZa pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svimslužbenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.euOtvoreni podatci iz EU-aPortal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama izEU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.

U ovom dokumentu navedeno je stajalište Europske komisije i kao takav nije pravno obvezujući.

© Europska komisija, 2018.

Umnožavanje je dopušteno uz navođenje izvora.

Dokument je pripremljen uz pomoć N2K GROUP EEIG — Ecosystems LTD, Bruxelles i Beleco, Češka

Cover photo: ©GettyImages/vora

2 Smjernice o prijevozu unutarnjim vodnim putovima i mreži Natura 2000

Smjernice o održivom razvoju i upravljanju unutarnjim vodnim putovima u kontekstu Direktiva o pticama i staništima EU-a

Ovaj dokument odražava stavove službi Europske komisije, ali nije obvezujuće prirode.

Europska komisija, 2012.

Umnožavanje je dopušteno uz uvjet da se navede izvor

Fotografija: istockphoto

Ovaj dokument je izradio Ecosystems LTD temeljem ugovora s Europskom komisijom (ugovor br.070307/2010/513837/SER/B2).


SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................. 6 1.1. ....Razlozi za izradu ovih smjernica ................................................................................6 1.2. ....Svrha smjernica ...........................................................................................................7 1.3. ....Područje primjene smjernica.......................................................................................7 1.4. ....Struktura i sadržaj .......................................................................................................8 1.5. ....Ograničenja ovih smjernica ........................................................................................8

2. OKVIR ZA POLITIKE EU-A .............................................................. 10 2.1. ....Uvod ..........................................................................................................................10 2.2. ....Prometna politika EU-a za prijevoz unutarnjim vodnim putovima ..........................10

2.2.1. Akcijski program EU-a NAIADES ................................................................ 11 2.2.2. Transeuropska prometna mreža (TEN-T) ...................................................... 12

2.3. ....Dunavska strategija EU-a – nova strategija EU-a za makro regiju .........................14 2.4. ....Pristup očuvanju bioraznolikosti u EU-u ..................................................................16 2.5. ....Direktive o pticama i staništima ...............................................................................16

2.5.1. Mreža Natura 2000 ......................................................................................... 17 2.5.2. Novi razvojni projekti koji imaju utjecaj na područja Natura 2000 ............... 20 2.5.3. Novi razvojni zahvati i planovi i njihov odnos spram stroge zaštite vrsta ..... 20

2.6. ....Okvirna direktiva o vodama......................................................................................21

3. EUROPSKE RIJEKE: RESURS OD VELIKE VAŽNOSTI ................... 23 3.1. ....Višenamjenska uloga rijeka ......................................................................................23 3.2. ....Stanje okoliša europskih rijeka .................................................................................24

3.2.1. Glavni pritisci na europske rijeke................................................................... 24 3.2.2. Novi izazovi s kojima se suočavaju europske rijeke ...................................... 26

3.3. ....Značaj rijeka za bioraznolikost .................................................................................27 3.3.1. Mreža Natura 2000 duž glavnih nizinskih rijeka EU-a .................................. 28 3.3.2. Stanje očuvanosti slatkovodnih vrsta i stanišnih tipova zaštićenih na

području u EU-u ............................................................................................. 30 3.4. ....Korištenje rijeka za unutarnji prijevoz komercijalnih dobara...................................31 3.5. ....Razvoj i upravljanje unutarnjim plovnim putovima i njihov mogući pozitivni i

negativni utjecaj na rijeke .........................................................................................32 3.5.1. Mogući negativni utjecaji razvoja i upravljanja unutarnjim vodnim

putovima na staništa i vrste zaštićene zakonodavstvom EU-a iz

područja zaštite prirode .................................................................................. 34 3.5.2. Mogući pozitivni utjecaji razvoja i upravljanja unutarnjim plovnim

putovima na riječne ekosustave...................................................................... 37 3.5.3. Integriranje ekološke obnove rijeka u planove PUVP-a ................................ 43


4. VAŽNOST INTEGRIRANOG PLANIRANJA ...................................... 44 4.1. ....Koristi od integriranog pristupa planiranju i izvedbi zahvata ...................................44 4.2. ....Primjena integriranog pristupa u sklopu međunarodnih riječnih konvencija ...........46 4.3. ....Primjena integralnog planerskog procesa u praksi ...................................................47

4.3.1. Određivanje obuhvata infrastrukturnog zahvata ............................................ 48 4.3.2. Priprema integriranog zahvata ....................................................................... 49 4.3.3. Priprema postupaka ocjene utjecaja ............................................................... 50 4.3.4. Uspostava integriranog programa praćenja (monitoringa) provedbe

zahvata ............................................................................................................ 53 4.4. ....Rane konzultacije ......................................................................................................55

5. PROVEDBA OCJENE PRIHVATLJIVOSTI ZA RAZVOJNE

PROJEKTE PUVP-A KOJI MOGU IMATI ZNAČAJAN

(NEGATIVAN) UTJECAJ NA PODRUČJA NATURA 2000 ................ 58 5.1. ....Uvod ..........................................................................................................................58 5.2. ....Kada je potreban postupak iz članka 6.? ...................................................................59 5.3. ....Pristup korak po korak pri provedbi ocjene prihvatljivosti ......................................63 5.4. ....Prvi korak: prethodna ocjena ....................................................................................63 5.5. ....Drugi korak: ocjena prihvatljivosti ...........................................................................66

5.5.1. Ocjenjivanje utjecaja s obzirom na ciljeve očuvanja područja ...................... 68 5.5.2. Prikupljanje potrebnih informacija................................................................. 70 5.5.3. Utvrđivanje utjecaja na područje.................................................................... 71 5.5.4. Utvrđivanje značajnosti utjecaja .................................................................... 74 5.5.5. Utvrđivanje je li zahvat utjecao na cjelovitost područja ................................ 76 5.5.6. Primjena mjera ublažavanja kako bi se otklonili značajni utjecaji ................ 76 5.5.7. Utvrđivanje je li zahvat utjecao na cjelovitost područja ................................ 78

5.6. ....Ocjena prihvatljivosti planova i programa ................................................................78 5.7. ....Zaključak ocjene prihvatljivosti ................................................................................79 5.8. ....Postupak izuzeća u skladu s člankom 6. stavkom 4..................................................80

5.8.1. Dokazivanje nedostatka alternativnih rješenja ............................................... 80 5.8.2. Imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa (IRPJI) ........................ 81 5.8.3. Kompenzacijske mjere ................................................................................... 82

6. ODNOS IZMEĐU DIREKTIVA O PTICAMA I STANIŠTIMA I

ODV-A, TE DIREKTIVA O PUO I SPUO ............................................ 85 6.1. ....Uvod ..........................................................................................................................85 6.2. ....Veze između ODV-a i Direktiva o pticama i staništima...........................................85

6.2.1. Različiti okolišni ciljevi, ali usklađeni pristup ............................................... 87 6.2.2. Dobro ekološko stanje u odnosu na povoljno stanje očuvanosti .................... 88 6.2.3. Znatno promijenjena vodna tijela ili umjetna vodna tijela i mreža

Natura 2000 .................................................................................................... 89 6.2.4. Ocjena novih razvojnih zahvata u okviru ODV-a: usporedba s ocjenom

prihvatljivosti temeljem Direktiva o pticama i staništima ............................. 90


6.3. ....Direktiva o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima .............................................91 6.3.1. Međudjelovanje Direktive o poplavama i Direktiva o pticama i

staništima ........................................................................................................ 92 6.4.1. Direktiva o SPUO........................................................................................... 93 6.4.2. Direktiva o PUO ............................................................................................. 94 6.4.3. Veza između SPUO, PUO i ocjene prihvatljivosti ......................................... 94

PRILOG I. ............................................................................................. 97 Područja Natura 2000 uz 13 europskih glavnih nizinskih rijeka .........................................97

Karte područja Natura 2000 uz 13 rijeka ................................................................. 97 Tipične vrste i stanišni tipovi radi kojih su izdvojena područja Natura 2000 .......... 98

PRILOG II. .......................................................................................... 114 Unutarnji vodni putovi u novoj osnovnoj mreži TEN-T ...................................................114

PRILOG III. ......................................................................................... 115 Relevantni dokumenti i smjernice Komisije .....................................................................115

Ključne smjernice Komisije vezano za Direktive o pticama i staništima ................. 115 Ključne smjernice Komisije vezano za Okvirnu direktivu o vodama ........................ 116 Smjernice Komisije o Direktivama o PUO i SPUO .................................................. 117 Dokumenti Komisije o prometnoj politici ................................................................. 117

PRILOG IV. ......................................................................................... 119 Ostali dokumenti konzultirani tijekom pripreme ovih smjernica ......................................119


1. UVOD

1.1. Razlozi za izradu ovih smjernica

Unutarnji vodni putovi imaju važnu ulogu u prijevozu roba u mnogim dijelovima Europe. Svake godine se na ovaj način preveze više od 500 milijuna tona komercijalne robe. Plovna mreža koju čini preko 40.000 kilometara vodnih putova međusobno povezuje industrijska središta i trgovinske centre te osigurava vitalno važan pristup moru, a na taj način i ostatku svijeta.

Prijevoz unutarnjim vodnim putovima (PUVP) smatra se sigurnim, energetski učinkovitim te okolišno prihvatljivijim oblikom prijevoza. Europska unija je već prepoznala veliki potencijal prijevoza unutarnjim vodnim putovima i potvrđuje njegovu važnu ulogu u čitavom prijevoznom sustavu.

Bijela knjiga Europske komisije1 „Plan puta u jedinstveni europski prometni prostor - Prema konkurentnijem i učinkovitijem prometnom sustavu“ smatra da su prijevoz unutarnjim vodnim putovima, željeznicom i međuobalno prometno povezivanje zbog svoje ekološke prihvatljivosti ključni za održivost europskog prometnog sustava. Opći cilj promjene modaliteta je do 2030. godine prebaciti 30% cestovnog prometa iznad 300 km na željeznički i vodeni prijevoz, a 50% do 2050. godine. S obzirom na potrebu za dekarbonizacijom cijelog sektora prometa, imajući u vidu da se u Europi 57% nafte troši na prijevoz, Komisija želi olakšati iskorištavanje potencijala PUVP-a te potaknuti bolju integraciju u intermodalni prijevozni lanac.

Kako bi se ostvarili ovi ciljevi, infrastruktura unutarnjih vodnih putova mora biti unaprijeđena na ekološki prihvatljiv način. Riječni sustavi su sastavni dio funkcionalnih ekoloških sustava koji imaju svoju vlastitu dinamiku i na koje također značajno utječu aktivnosti na rijeci i u okolnim ekosustavima, što čini planiranje novih infrastrukturnih zahvata vrlo složenim. Integrirani multidisciplinarni pristup i uključivanje različitih dionika su od prvorazredne važnosti i moraju se provoditi u ranim fazama. Primjeri dobre prakse kojima je ostvarena obostrana korist (engl.: win-win) i za unutarnju plovidbu i za ekologiju trebali bi biti korišteni kao predložak.

Kao i svi korisnici rijeka, razvoj i upravljanje unutarnjom plovidbom djeluje unutar okvira okolišnog zakonodavstva EU-a, koji uključuje Direktivu o pticama i Direktivu o staništima (takozvane „direktive o prirodi“) kao i Okvirnu direktivu o vodama (ODV). Osnovni cilj direktiva o prirodi je očuvati najvrjednija i ugrožena staništa i divlje vrste Europe uključujući one ovisne o rijekama. Od središnjeg značenja za obje direktive je stvaranje mreže Natura 2000 kojom se štite najvažnija područja za vrste i stanišne tipove navedene u Prilozima.

Područja Natura 2000 nisu zamišljena da budu „zone bez razvoja“ te novi razvojni projekti u njima nisu isključeni. Umjesto toga njihovim proglašenjem nastaje obveza da se svi novi zahvati izvode na način koji ne ugrožava vrste i stanišne tipove za koje je područje bilo proglašeno.

1 Bijela knjiga: Plan puta u jedinstveni europski prometni prostor: Prema konkurentnijem i učinkovitijem prometnom sustavu (COM(2011) 144 završna verzija od 28. ožujka 2011.).


1.2. Svrha smjernica

U svjetlu prethodnoga, ovaj dokument daje smjernice kako na najbolji način osigurati da se aktivnosti vezane uz razvoj i upravljanje unutarnjim vodnim putovima izvode u skladu s okolišnom politikom Europske unije i posebice zakonodavstvom iz područja zaštite prirode.

S posebno pažnjom je objašnjeno kako razvijati, gdje je god to moguće, integrirane zahvate koji su usmjereni na win-win rješenja za prijevoz unutarnjim vodnim putovima i bioraznolikost. Pri razvoju ovakvih zahvata nužno je ekološke procese u rijeci uzeti u obzir već u ranim fazama procesa izrade tehničkog rješenja.

Ove smjernice također navode postupke koje je potrebno slijediti kad se provodi ocjena prihvatljivosti u skladu s člankom 6. Direktive o staništima. U njima se daje pojašnjenje u vezi s određenim ključnim aspektima postupka odobravanja, a posebice vezano uz razvoj unutarnjih vodnih putova. Iskustvo je pokazalo da su kašnjenja u postupku odobravanja vrlo često uzrokovana lošom kvalitetom studija ocjene prihvatljivosti koje nisu omogućile nadležnom tijelu da donese jasnu odluku o tome hoće li odobriti zahvat ili ne.

Ovaj dokument namijenjen je prvenstveno djelatnicima nadležnih tijela i nositeljima zahvata za razvoj infrastrukture unutarnjih vodnih putova kao i ovlaštenicima za izradu studija ocjene prihvatljivosti, upravljačima područjima Natura 2000 i svima uključenim u planiranje, projektiranje, provedbu i odobravanje planova i zahvata unutarnjih vodnih putova. Također, namjera je da bude zanimljiv i nevladinim udrugama koje se bave očuvanjem prirode kao i međunarodnim tijelima, kako bi bolje razumjeli potrebu za ispravnim upravljanjem i razvojem unutarnjih vodnih putova.

Napisan je u konzultacijama s članovima Radne grupe Europske komisije za rijeke koja je dala vrijedne komentare na više nacrta ovih smjernica. Radnu grupu su zajednički vodile Glavna uprava za okoliš i Glavna uprava za promet, a uključivala je predstavnike različitih gospodarskih grana vezanih uz PUVP, javna tijela iz različitih država članica, znanstvenike, stručnjake te različita udruženja i NVU. Osiguran je i forum za raspravu ključnih problema i razmjenu iskustava o unutarnjim vodnim putovima vezano uz direktive EU-a iz područja zaštite prirode2.

1.3. Područje primjene smjernica

Ove smjernice usredotočuju se na izgradnju, održavanje i poboljšanje infrastrukturnih zahvata vezanih uz komercijalne unutarnje vodne putove.

Dokument se ograničava na razvoj unutarnjih vodnih putova te ne pokriva razvojne projekte u estuarijima ili obalnim područjima. Europska komisija je 2010. godine izradila poseban dokument za ove aktivnosti pod naslovom "Provedba Direktiva o pticama i staništima u estuarijima i obalnim područjima, s posebnim osvrtom na razvoj luka i jaružanje".3

Na kraju, ovaj dokument razmatra razvoj infrastrukture unutarnjih vodnih putova kao i očuvanje rijeka primarno sa stanovišta zaštite europskih rijetkih vrsta i staništa temeljem Direktiva o pticama i staništima EU-a i u širem kontekstu temeljem Okvirne direktive o vodama.

2 http://circa.europa.eu/Members/irc/env/river_working_group/library 3 Dostupno na http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/guidance_doc.pdf

http://circa.europa.eu/Members/irc/env/river_working_group/library

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/guidance_doc.pdf


Drugi relevantni okolišni zakoni EU-a vezani primjerice uz onečišćenje vode, zraka ili klimatske promjene, iako relevantni za unutarnje vodne putove nisu obrađeni ovim dokumentom, ali se spominju gdje je to potrebno radi cjelovitosti dokumenta.

1.4. Struktura i sadržaj

Ovaj dokument se sastoji od 5 poglavlja:

Poglavlje 1: objašnjava pozadinu i svrhu dokumenta.

Poglavlje 2: daje pregled politike EU-a vezano uz unutarnje vodne putove s naglaskom na Transeuropske prometne mreže (TEN-T) i aktivnosti za poticanje unutarnje plovidbe (NAIADES) te očuvanje europskih rijeka, s posebnim osvrtom na Direktive o pticama i staništima te Okvirnu direktivu o vodama.

Poglavlje 3: opisuje višenamjenski karakter i korištenje europskih rijeka, te prikazuje njihovu ulogu vezano uz prijevoz unutarnjim vodnim putovima. Ono također razmatra stanje okoliša unutarnjih vodnih putova u Europi i njihovu uključenost u mrežu Natura 2000. Prikazuje pozitivne i negativne učinke koje razvoj unutarnjih vodnih putova može imati na dionice rijeka uključujući i one proglašene područjima Natura 2000.

Poglavlje 4: prikazuje koristi od jačanja integriranog pristupa pri razvoju, planiranju upravljanja i projektiranju unutarnjih vodnih putova kao i prednosti multisektorskog dijaloga kao sredstva za promicanje održivog korištenja europskih rijeka. Ono istražuje kako promicati gdje god je moguće win-win situacije ili situacije minimalnog gubitka uzimajući u obzir i upravljanje unutarnjim vodnim putovima i očuvanje bioraznolikosti, kako je prikazano primjerima dobre prakse.

Poglavlje 5: sadrži vodič korak po korak za provedbu ocjene prihvatljivosti planova ili zahvata koji bi mogli imati značajan negativan utjecaj na područja Natura 2000 u skladu s člankom 6. Direktive o staništima. Prikazuje korake koje je potrebno pratiti kako bi se osiguralo da se ocjena prihvatljivosti provodi ispravno i u skladu sa standardima. Također, objašnjava kako zahvati koji se smatraju nužnim zbog razloga prevladavajućeg javnog interesa i za koje ne postoji druga pogodna varijanta, mogu biti odobreni iako imaju negativan utjecaj na mrežu Natura 2000.

Poglavlje 6: istražuje odnos između Direktive o pticama i Direktive o staništima, Okvirne direktive o vodama, Direktiva o PUO/SPUO i kako se one odražavaju na aktivnosti razvoja PUVP-a.

1.5. Ograničenja ovih smjernica

Konačno, treba spomenuti ograničenja ovih smjernica. Namjera pri njihovoj izradi je bila pridržavati se Direktiva o staništima i pticama i biti vjeran njihovom tekstu kao i općim načelima koja se nalaze u podlozi politike EU-a vezano uz okoliš i prijevoz unutarnjim vodnim putovima. One nisu pravnog karaktera i ne stvaraju nova pravila već predstavljaju uputu za primjenu onih koja već postoje.


Kao takve, one odražavaju samo stavove službi Komisije te nisu pravno obvezujuće. Konačno tumačenje direktiva EU-a je u nadležnosti Suda EU-a. Njegova postojeća sudska praksa je gdje god je to bilo relevantno, uključena u smjernice ukoliko je Sud već zauzeo jasan stav.

Smjernice također ne nadomještaju postojeći opći interpretativni i metodološki priručnik o odredbama članka 6. Direktive o staništima. Umjesto toga, one pokušavaju pojasniti specifične aspekte njegovih odredbi i staviti ih u kontekst razvoja i upravljanja unutarnjim vodnim putovima. Ove upute je stoga najbolje čitati usporedno s postojećim priručnikom i dvjema direktivama4.

Smjernice prepoznaju da obje direktive podrazumijevaju načelo supsidijarnosti te da države članice određuju potrebne postupke koji proizlaze iz direktiva. Postupci dobre prakse i predložene metodologije opisane u ovom dokumentu stoga nisu propisani kao obveza, već je namjera dati koristan savjet, ideje i prijedloge temeljem opširnih rasprava sa predstavnicima industrije PUPV-a, NVU-ima i drugim dionicima u okviru Radne grupe za rijeke Europske komisije.

Na kraju, Komisija zahvaljuje svima koji su sudjelovali u Radnoj grupi na njihovim vrijednim doprinosima i raspravama. To je bilo od središnje važnosti za izradu ovih smjernica.

4 Upravljanje područjima Natura 2000. Odredbe članka 6. Direktive o staništima 92/43/EEZ; Ocjena planova i projekata koji značajno utječu na područja Natura 2000 – metodološke smjernice o odredbama članka 6. stavka 3. i stavka 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ; Smjernice o članku 6. stavku 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ; http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm


2. OKVIR ZA POLITIKE EU-a

2.1. Uvod

Ovo poglavlje daje prikaz cjelokupnog okvira politika EU-a koji podržava prijevoz unutarnjim vodnim putovima i očuvanje bioraznolikosti. Ono daje pregled glavnih dokumenata politika i pravnih propisa relevantnih za svaki sektor i naznačava njihove ključne ciljeve i odredbe. Cilj ovog poglavlja je potaknuti bolje međusobno razumijevanje glavnih pokretača kao i razumijevanje mehanizama na razini EU-a koji se odnose na svaki sektor.

Osnovu ovog pristupa čini Strategija Europa 2020 donijeta u ožujku 2010. godine. Ona postavlja viziju europskog socijalno-tržišnog gospodarstva u narednom desetljeću, a počiva na tri međusobno povezana prioriteta koji se nadopunjuju: pametan rast - razvijanjem ekonomije temeljene na znanju i inovaciji; održiv rast - promicanjem ekonomije koja učinkovitije iskorištava resurse, koja je zelenija i konkurentnija; uključiv rast - poticanjem ekonomije s visokom stopom zaposlenosti koja pruža društvenu i teritorijalnu povezanost.

2.2. Prometna politika EU-a za prijevoz unutarnjim vodnim putovima

Prometna politika EU-a je osnovica europskog unutarnjeg tržišta i integracijskih procesa. Ona je nezamjenjiva za slobodno kretanje dobara i ljudi, podupire trgovinu, a ima za cilj stvoriti pravedne uvjete za tržišno natjecanje vezano uz svaki pojedinačni oblik prijevoza i između različitih oblika prijevoza te promicati slobodu pružanja usluga i otvaranje prijevoznog tržišta.

Stalni rast obujma prijevoza tijekom posljednjeg desetljeća potaknuo je razmatranje i uključivanje socijalnih i ekoloških posljedica u prijevoznu problematiku. Na taj način i model održive mobilnosti dobiva sve više na značenju. Ovaj model podrazumijeva korištenje integriranog pristupa kako bi se optimizirala učinkovitost prijevoznog sustava, organizacija prijevoza i sigurnost te smanjila potrošnja energije i utjecaji na okoliš. On potiče povećanje kompetitivnosti okolišno povoljnijih oblika prijevoza i stvaranje integriranih prijevoznih mreža koje uključuju dva ili više oblika prijevoza. Unutarnji vodni putovi su u tome smislu očiti izbor jer predstavljaju oblik prijevoza koji je siguran, bez zastoja, nisko ugljičan i ekonomičan.

On je stoga i važna sastavnica nove Bijele knjige Europske komisije usvojene u ožujku 2011. godine „Plan puta u jedinstveni europski prometni prostor: Prema konkurentnijem i učinkovitijem prometnom sustavu“ 5.

U ovoj Bijeloj knjizi komisija je prihvatila plan s 40 konkretnih inicijativa za sljedeće desetljeće kako bi se izgradio kompetitivni prijevozni sustav koji će povećati mobilnost, ukloniti glavne prepreke na ključnim područjima i potaknuti rast i zapošljavanje. U isto vrijeme, prijedlog Komisije bi trebao doprinijeti smanjenju europske ovisnosti o uvezenoj nafti i do 2050. godine smanjiti emisije ugljika u prijevozu za 60%.

Ključni ciljevi Bijele knjige koji se odnose na PUVP obuhvaćaju:

5 COM(2011) 144 završna verzija.


prebacivanje 30% cestovnog teretnog prometa iznad 300 km na željeznički i vodeni prijevoz do 2030. godine, a iznad 50% do 2050. godine;

potpuno funkcionalna transeuropska prometna mreža (TEN-T) na čitavom teritoriju EU-a do 2030. godine s dobrim vezama između glavnih morskih luka, željeznice i unutarnje plovidbe;

uklanjanje glavnih uskih grla kako bi se završila TEN-T mreža;

internalizacija svih vanjskih troškova u svim oblicima prijevoza;

puna primjena načela „korisnik plaća“ ili „zagađivač plaća“.

U tom će kontekstu Komisija uspostaviti odgovarajući okvir kako bi se optimiziralo tržište EU-a za transport unutarnjim vodnim putovima i kako bi se uklonile prepreke koje sprječavaju njihovo veće korištenje, osiguravajući kontinuitet primjene mjera pokrenutih u okviru akcijskog plana EU-a NAIADES te izlazeći u susret novim izazovima.

2.2.1. Akcijski program EU-a NAIADES

U 2006. godini Europska komisija je donijela Cjeloviti europski akcijski program za prijevoz unutarnjim vodama nazvan NAIADES6. Njegov cilj je poduprijeti prednosti unutarnjih vodnih putova i istovremeno otkloniti brojne prepreke koje sprječavaju ostvarivanje njihovog punog potencijala.

Akcijski program EU-a usredotočuje se na pet strateški neovisnih područja i uključuje preporuke za akcije koje bi Europska zajednica, države članice i druge uključene strane trebale poduzeti između 2006. - 2013. godine:

1. Tržišta: akcije uključuju privlačenje novih tržišta, stvaranje povoljne poslovne klime i unaprjeđenje administrativnog i regulatornog okvira.

2. Flota: akcije se usredotočuju na poboljšanje logističke učinkovitosti kao i okolišnog i sigurnosnog aspekta PUVP-a.

3. Radna mjesta i vještine: akcije podrazumijevaju privlačenje nove radne snage poboljšavanjem radnih i socijalnih uvjeta unutar sektora i investicije u ljudski kapital npr. kroz harmonizaciju edukacije i sustava obuke.

4. Imidž: akcije uključuju promociju unutarnje plovidbe kao uspješnog partnera u poslovnim odnosima i širenje europske mreže za promicanje i razvoj PUVP-a te praćenje trendova i događaja na tržištu PUVP-a.

5. Infrastruktura: akcije uključuju poboljšanje uvjeta na vodnim putovima, poboljšanje multimodalnih mreža i uvođenje riječnih informacijskih servisa (RIS).

Osim toga, Akcijski program predviđa mjere kako bi se modernizirala organizacijska struktura PUVP-a i time prevladala trenutna fragmentacija resursa i napora na različitim razinama.

Kako bi poduprla provedbu programa NAIADES, Europska komisija je 2008. godine uspostavila platformu za dionike iz sektora unutarnjih plovnih putova, država članica, riječnih komisija i predstavnika industrije nazvanu PLATINA7 (Platforma za provedbu programa

6 Komunikacija Komisije o promidžbi prijevoza unutarnjim vodnim putovima „NAIADES” - cjeloviti europski akcijski program za prijevoz unutarnjim vodama, COM(2006)6. http://www.naiades.info/ 7 http://www.naiades.info/platina/page.php?id=1

http://www.naiades.info/

http://www.naiades.info/platina/page.php?id=1


NAIADES). Platforma PLATINA je koordinirana akcija za prijevoz unutarnjim vodnim putovima koja okuplja 23 partnera iz 9 europskih zemalja. Financira se kroz 7. okvirni program za istraživanje i tehnološki razvoj (2007. - 2013.) i pruža učinkovitu podršku Europskoj komisiji u pet područja primjene programa NAIADES. PLATINA je između ostalog razvila i Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova koji daje smjernice za planiranje zahvata razvoja vodnih putova koji su usklađeni s potrebama zaštite okoliša (vidi 4. poglavlje).

U travnju 2001. godine, Komisija je prezentirala svoje srednjoročno izvješće o provedbi NAIADES-a8. Ono je pokazalo važnu stratešku ulogu NAIADES-a za promociju PUVP-a unutar europskog prijevoznog sustava. U izvješću su također sažeta postignuća programa kao i ona pitanja za čije je rješavanje potreban daljnji napor i/ili ponovna procjena uključujući i pitanje raspodjele financijskih resursa.

Konačno, kao što je već opće poznato, nedostatak namjenskih sredstava se pokazao kao prepreka provedbi programa NAIADES koji samo u ograničenom obuhvatu može biti nadomješten programom PLATINA. U 2012. godini Komisija namjerava objaviti komunikaciju o programu koji se nastavlja na sadašnji akcijski program NAIADES. Ova komunikacija će postaviti odgovarajući okvir za optimiranje unutarnjeg tržišta u sektoru prijevoza unutarnjim vodnim putovima, predložiti načine kako bi se uklonile prepreke koje sprječavaju njihovo bolje korištenje i bolje uklopiti unutarnju plovidbu u multimodalni prijevozni sustav.

Ova komunikacija će posebice biti usredotočena na mjere potrebne kako bi se pomoglo sektoru da se vrati na put solidnog rasta te kako bi se osiguralo da prijevoz unutarnjim vodnim putovima bude prihvatljiv i sa stajališta zaštite okoliša. Pitanja koja treba raspraviti uključuju razvoj i funkcioniranje infrastrukture, korištenje pametnih sustava za mobilnost poput RIS-a ili daljnjeg „ozelenjavanja“ flote.

2.2.2. Transeuropska prometna mreža (TEN-T)

Drugi središnji stup europske politike u području prijevoza je Transeuropska prometna mreža (TEN-T)9. Uspostavljena je kako bi se ostvarila jedinstvena multimodalna prijevozna mreža koja integrira kopnene - uključujući unutarnje vodne putove - pomorske i zračne prijevozne mreže unutar Zajednice i omogućava učinkovitije kruženje roba i ljudi između država članica te osigurava međunarodne veze. U skladu s člankom 170. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU), TEN-T zajedno s TEN-E-om u području telekomunikacije ili energetike, doprinosi cilju ostvarenja zajedničkog tržišta kao i jedinstvenog europskog prijevoznog područja.

Ulaganja koja su potrebna kako bi se modernizirala i završila prava transeuropska mreža u proširenom EU-u iznosit će oko 550 milijardi EUR do 2020. godine, od kojih je 215 milijuna EUR namijenjeno za uklanjanje glavnih uskih grla. Projekti su prioritizirani u bliskoj suradnji s nacionalnim vladama uzimajući u obzir razmjere potrebnog ulaganja.

Do 2007. godine, u skladu sa smjernicama koje su tada bile na snazi10 utvrđeno je 30 infrastrukturnih zahvata unutar TEN-T mreže. Odnose se na sve oblike prijevoza: željeznicu, ceste, zračne luke, unutarnje vodne putove, međuobalno prometno povezivanje i multimodalne veze kao i navigacijski satelitski sustav Galileo. U nekim slučajevima projekti

8 Radni dokument službi Komisije: Srednjoročno izvješće o napretku provedbe akcijskog programa NAIADES o promidžbi prijevoza unutarnjim vodnim putovima SEC(2011) 453, završna verzija. 9 http://ec.europa.eu/transport/infrastructure/index_en.htm 10 Odluka br. 1692/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 1996. o smjernicama Zajednice za razvoj transeuropske prometne mreže (SL L 228, 9.9.1996., str. 1) kako je izmijenjena.

http://ec.europa.eu/transport/infrastructure/index_en.htm


uključuju stvaranje nove infrastrukture, u drugima su usredotočeni na poboljšanje postojeće infrastrukture i izradu studija izvodljivosti.

Financijska sredstva za provedbu projekata TEN-T-a osigurava nekoliko financijskih instrumenata EU-a (npr. strukturni fondovi, proračun TEN-T-a) te Europska investicijska banka putem zajmova.

Dva aktualna prioritetna projekta su usmjerena upravo na unutarnje vodne putove:

Projekt 18 – Os plovnog puta Rajna/Meuse-Majna-Dunav: poprečno presijeca Europu od Sjevernog mora kod Rotterdama do Crnog mora u Rumunjskoj. Uključuje seriju građevinskih zahvata na rijekama, izgradnju brodskih prevodnica, novih mostova kao i različitih studija izvodljivosti duž više dionica vodnog puta.

Projekt 30 – os plovnog puta Seine-Scheldt: ima za cilj spajanje francuske mreže unutarnjih vodnih putova sa belgijskom, nizozemskom i njemačkom mrežom i lukama unutarnjih vodnih putova, kao i glavnim lukama sjevernog područja Europe (Le Havre, Rouen, Dunkirk, Zeebrugge, Ghent, Antwerp i Rotterdam). Uključuje vezu vodnim putom između Compiegnea u Francuskoj i Ghenta u Belgiji, pristupačnu za velike barže. Aktivnosti uključuju između ostalog i izgradnju kanala Seine-Nord na području Francuske, niz radova poboljšanja između Compiegnea u Francuskoj i Ghenta u Belgiji, izgradnju multimodalnih logističkih točaka, radove u svrhu zaštite voda i osiguranja vodoopskrbe kao i pripreme za klimatske promjene.

Članak 8. smjernica za TEN-T naglašava da kod razvoja projekata i njihove provedbe, države članice moraju uzeti u obzir zaštitu okoliša i to kroz provedbu procjene utjecaja zahvata na okoliš i ocjene prihvatljivosti u skladu s Direktivom o pticama i Direktivom o staništima.


Europska komisija je nedavno prihvatila prijedlog za nove smjernice TEN-T-a11, zajedno s prijedlogom uredbe o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe (CEF)12 koji je financijska potpora za razvoj infrastrukture s proračunom od 50 milijardi EUR za prijevoz, telekomunikaciju i energiju. U okviru ovog proračuna za prijevoz su rezervirane 32 milijarde EUR.

Multimodalni europski prijevozni koridori uključeni u mrežu TEN-T-a kako ih predlaže Europska komisija, obuhvaćaju glavne koridore unutarnjih plovnih putova u Europskoj uniji, tako da svi unutarnji plovni putovi u skladu s klasifikacijom AGN-a od klase IV na više, moraju biti obuhvaćeni mrežom TEN-T-a. Financijski instrument CEF bi trebao biti proveden na način koji osigurava da uska grla i prekogranične poveznice – također i za unutarnje plovne putove – budu postavljeni kao prioritet. Predviđeno je, međutim, omogućiti financiranje ne samo fizičke „tvrde“ infrastrukture nego i mjera koje će omogućiti njihovo učinkovitije pa čak i „zelenije“ korištenje kao što su inteligentni sustavi upravljanja i infrastruktura za alternativna goriva.

2.3. Dunavska strategija EU-a – nova strategija EU-a za makroregiju

Kao dio svog novog pristupa regionalnom razvoju unutar EU-a, Europska komisija je započela s izradom niza europskih makroregionalnih inicijativa čija je namjera postići učinkovitiju koordinaciju. Ovaj pristup ne podrazumijeva nove zakone ili institucije već jačanje veze između različitih politika i između širokog kruga dionika prisutnih unutar regije. On želi služiti interesima regije kao cjeline uzimajući istovremeno u obzir i sve njezine različitosti.

U prosincu 2010. godine Europska komisija je objavila novi prijedlog za drugu makroregiju Europske unije, nastavljajući se na uspjeh Strategije za Baltičko more. Ova strategija EU-a usredotočena je na dunavsku regiju13. Inicijativa želi pokrenuti veliki gospodarski potencijal i popraviti okolišne uvjete u regiji.

Uspostavom okvira za dugoročnu suradnju na širokom rasponu tema, strategija bi trebala imati ključnu ulogu u poboljšanju održivog prijevoza, povezivanju energetskih sustava, zaštiti okoliša, očuvanju vodnih resursa i poticanju poslovne klime. Kako nema novih sredstava za provedbu strategije, dobro usklađivanje programa usvojenih od strane dunavskih zemalja bi trebalo omogućiti da novac koji je dostupan u regiji u sadašnjem financijskom razdoblju ostvari bolji učinak.

Strategija sadrži detaljan akcijski plan utemeljen na četiri stupa, od kojih su dva neposredno relevantna za PUVP i za očuvanje bioraznolikosti:

11 COM(2011) 650/2 http://ec.europa.eu/transport/infrastructure/connecting/revision-t_en.htm 12 COM(2011) 650/3 http://ec.europa.eu/transport/infrastructure/connecting/connecting_en.htm 13 COM(2010) 715 završna verzija.

http://ec.europa.eu/transport/infrastructure/connecting/revision-t_en.htm

http://ec.europa.eu/transport/infrastructure/connecting/connecting_en.htm


(1) Povezivanje dunavske regije:

jačanje mobilnosti i multimodalnosti prometa

(a) unutarnjih vodnih putova;

(b) cesta, pruga i zračnih veza;

poticanje razvoja održivih izvora energije;

jačanje kulturne suradnje, turizma i kontakata među ljudima.

(2) Očuvanje okoliša u dunavskoj regiji:

ponovna uspostava i očuvanje kvalitete voda;

upravljanje rizicima za okoliš;

očuvanje bioraznolikosti, krajobraza i kvalitete zraka i tla.

Specifični ciljevi za svako od prioritetnih područja postavljeni su u akcijskom planu priloženom komunikaciji14 i detaljno obrađeni u radnim grupama. Za unutarnje vodne putove i bioraznolikost glase kako slijedi:

Ciljevi Prioritetnog područja - Jačanje mobilnosti i multimodalnosti prometa su:

do 2020. godine povećati teretni prijevoz na rijekama za 20% u odnosu na 2010. godinu;

ukloniti prepreke plovnosti, uzimajući u obzir specifična obilježja svake dionice Dunava i njegovih plovnih pritoka i uspostaviti učinkovito upravljanje vodnim putom do 2015. godine;

razviti učinkovite multimodalne terminale na riječnim lukama duž Dunava i njegovih plovnih pritoka radi povezivanja unutarnjih vodnih putova s željezničkim i cestovnim prijevozom do 2020. godine;

uspostaviti harmonizirani riječni informacijski sustav (RIS) na Dunavu i njegovim plovnim pritocima i osigurati međunarodnu razmjenu podataka RIS-a po mogućnosti do 2015. godine;

riješiti nedostatak kvalificiranog osoblja i harmonizirati obrazovne standarde u unutarnjoj plovidbi u dunavskoj regiji do 2020., uzimajući u obzir socijalnu dimenziju odgovarajućih mjera.

Ciljevi Prioritetnog područja - očuvanje bioraznolikosti, krajobraza i kvalitete zraka i tla su:

zaustaviti pogoršanje stanja svih vrsta i staništa obuhvaćenih zakonodavstvom EU-a iz područja zaštite prirode i postići značajno i mjerljivo poboljšanje prilagođeno socijalnim potrebama Dunavske regije do 2020. godine;

osigurati stabilne populacije dunavskih vrsta jesetre i drugih zavičajnih vrsta riba do 2020. godine;

do 2020. godine osigurati očuvanje i poboljšanje stanja ekosustava i njihovih usluga uspostavom zelene infrastrukture i obnovom 15% degradiranih ekosustava;

osigurati da se do 2020. godine utvrde i prioritiziraju invazivne strane vrste i njihovi putovi unošenja, prioritetne vrste se kontroliraju i iskorjenjuju, a putovima unošenja se upravlja radi sprječavanja unošenja i uspostave populacija novih invazivnih stranih vrsta.

14 SEC(2010) 1489 završna verzija.


2.4. Pristup očuvanju bioraznolikosti u EU-u

Očuvanje bioraznolikosti je kao i promocija korištenja unutarnjih vodnih putova visoko na političkom programu EU-a. Ona predstavlja jedan od ključnih operativnih ciljeva Strategije Zajednice za održivi razvoj (SOR)15, a također je i jedno od četiri prioritetna područja za ciljanu akciju unutar Šestog akcijskog programa o okolišu Zajednice16 koji predstavlja okvir za okolišnu politiku EU-a u razdoblju od 2002. - 2012. godine.

U 2010. godini šefovi država i vlada EU-a postavili su si sljedeći srednjoročni cilj za očuvanje bioraznolikosti u EU-u17: „zaustaviti gubitak bioraznolikosti i pogoršanje usluga ekosustava u EU-u do 2020. godine, obnoviti ih u najvećoj izvedivoj mjeri te istodobno povećati doprinos EU-a sprečavanju gubitka svjetske bioraznolikosti.“

Strategija Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine donesena u svibnju 2011. godine postavlja šest operativnih ciljeva i 20 aktivnosti kako bi se osiguralo postizanje glavnog cilja do 2020 godine.18 Ovih šest operativnih ciljeva odnose se na:

potpunu provedbu Direktive o pticama i Direktive o staništima;

bolju zaštitu ekosustava i veću primjenu zelene infrastrukture;

održiviju poljoprivredu i šumarstvo;

bolje gospodarenje ribolovnim fondom EU-a i održivije ribarstvo;

jaču kontrolu invazivnih stranih vrsta;

pomoć u sprječavanju gubitka bioraznolikosti na globalnoj razini.

2.5. Direktive o pticama i staništima

Direktive o pticama i staništima su osnova politike EU-a vezano uz bioraznolikost. One omogućavaju zajedničko djelovanje svih 27 država članica unutar jedinstvenog pravnog okvira, za očuvanje najugroženijih i najvrjednijih vrsta i staništa Europe na prostoru njihove prirodne rasprostranjenosti unutar EU-a, bez obzira na političke i administrativne granice.

Opći cilj Direktive o pticama19 je održavanje i obnova populacija divljih ptica koje prirodno obitavaju na području EU-a na razini koja će osigurati njihov dugoročni opstanak. Direktiva o staništima20 ima slične ciljeve, ali je usmjerena na ostale vrste osim ptica, kao i na odabrane prirodne stanišne tipove.

Ove dvije direktive ne obuhvaćaju svaku biljnu ili životinjsku vrstu u Europi (ne cijelu bioraznolikost EU-a). One se fokusiraju na podskup od oko 2000 (od ukupno oko 100.000 ili više vrsta u Europi) kojima je potrebna zaštita kako bi se spriječilo njihovo izumiranje. O njima se često govori kao o vrstama od interesa Zajednice ili zaštićenim vrstama EU-a.

15 COM (2001)264 završna verzija, revidirana Strategija Zajednice za održivi razvoj, usvojena u lipnju 2006. 16 Odluka br. 1600/2002/EZ, SL L 242, 10.9.2002. 17 Zaključci Vijeća: http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/113591.pdf 18 Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija EU-a o bioraznolikosti do 2020.(COM(2011) 244), 3.5.2011. 19 Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i vijeća (kodificirana verzija Direktive Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju divljih ptica, kako je izmijenjena) – vidi http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/index_en.htm 20 Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, konsolidirana verzija 01.01.2007 - http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/index_en.htm


Direktive zahtijevaju od država članica ne samo da izbjegnu pogoršanje stanja vrsta i staništa, već one moraju poduzimati i pozitivne upravljačke mjere sa svrhom održavanja populacija ili povrata u povoljno stanje očuvanosti21 u svom cijelom prirodnom arealu unutar EU-a.

Povoljno stanje očuvanosti možemo opisati kao situaciju u kojoj stanišni tip ili vrsta napreduju (u kvaliteti i rasprostranjenosti/brojnosti) i imaju dobre izglede da tako nastave i u budućnosti. Činjenica da stanišni tip ili vrsta nije ugrožena (ne suočava se s neposrednim rizikom od izumiranja) ne znači nužno da se nalazi u povoljnom stanju očuvanosti. Cilj direktive je opisan pozitivnim terminima, usmjerenim prema povoljnoj situaciji, koju je potrebno odrediti, dostići i održavati. On je stoga veći od samog izbjegavanja izumiranja.

Kako bi se postigao ovaj cilj, direktive postavljaju dvije grupe zahtjeva:

Proglašavanje područja i upravljačke mjere: njihov cilj je očuvati najvrjednija područja (područja jezgre) za vrste navedene na Prilogu I. Direktive o pticama i Prilogu II. Direktive o staništima kao i stanišne tipove navede na Prilogu I. Direktive o staništima.

Zaštita vrsta: one zahtijevaju od država članica da uspostave opći sustav zaštite za sve vrste divljih ptica u EU-u kao i za druge ugrožene vrste navedene na Prilogu IV. i V. Direktive o staništima. Ove mjere se primjenjuju na njihovom cijelom području rasprostranjenosti pa stoga i izvan područja uspostavljenih za njihovo očuvanje.

2.5.1. Mreža Natura 2000

Središnji element direktiva iz područja zaštite prirode je obveza država članica da proglase područja mreže Natura 2000 za odabrane vrste i stanišne tipove navedene u direktivama. Jednom kada su ova područja utvrđena, njima se mora upravljati na način kojim se postiže ili održava što bolji stupanj očuvanosti vrsti i stanišnih tipova zbog kojih su proglašena.

Do sada je više od 26.000 područja22 proglašeno područjima mreže Natura 2000. Ona zajedno o pokrivaju 18% kopnenog područja EU-27 kao i značajnu morsku površinu23. Jezera i riječni ekosustavi čine oko 4% površine mreže Natura 2000.

Ovim područjima se mora upravljati i štititi ih na način određen člankom 6. Direktive o staništima. Njegove odredbe su ovdje ukratko opisane s obzirom da su od neposredne važnosti za razvoj integriranih zahvata čiji je cilj postići win-win scenarije ili scenarije minimalnog gubitka (4. poglavlje) kao i pri provedbi procjene ekoloških utjecaja novog plana ili zahvata na područje mreže Natura 2000 (5. poglavlje).

Prva dva stavka članka 6. traže od država članica da:

uspostave mjere koje su potrebne za očuvanje, a koje odgovaraju ekološkim zahtjevima zaštićenih prirodnih stanišnih tipova i vrsta koje su prisutne na tim područjima (članak 6. stavak 1.);

21 Koncept “povoljnog stanja očuvanosti” se ne spominje u Direktivi o pticama no postoje analogni zahtjevi, tj. u svim POP područjima moraju se provoditi posebne mjere očuvanja staništa kako bi se osigurao opstanak i razmnožavanje ptica s Priloga I. na njihovom području rasprostranjenosti. 22 http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/barometer/index_en.htm 23 Ponekad postoji značajno preklapanje POP i POVS područja pa brojke nisu kumulativne.

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/barometer/index_en.htm


spriječe štetne aktivnosti koje bi mogle značajno ometati vrste ili pogoršati prirodna staništa i staništa vrsta za koje su ta područja proglašena (članak 6. stavak 2.).

Kako bi se olakšao ovaj zadatak, države članice se potiču da odrede ciljeve očuvanja za svako područje mreže Natura 2000. Minimalni cilj očuvanja mora biti održavanje zatečenog stupnja očuvanosti vrsta i stanišnih tipova zbog kojih je područje proglašeno i ne dopustiti njegovo daljnje pogoršanje. Ipak, kako je opći cilj direktive postizanje povoljnog stanja očuvanosti za te vrste i staništa, moguće je postaviti ambicioznije ciljeve očuvanja kako bi se popravilo stanje očuvanosti tih vrsta i stanišnih tipova na području.

Kako se odabiru područja mreže Natura 2000:

Određeno područje se odabire za uključivanje u mrežu Natura 2000 u svjetlu svoje vrijednosti za očuvanje jednog ili više stanišnih tipova ili vrsta od interesa za Europsku uniju prisutnih na tom području. Odabir se provodi temeljem kriterija koji su utvrđeni u Prilogu III. Direktive o staništima, koji razmatra stupanj zastupljenosti stanišnog tipa kao i njegovu površinu, strukturu i funkciju te - u slučaju vrsta – veličinu i gustoću populacije vrste, stanišna obilježja koja su značajna za vrste i stupanj izoliranosti populacije, kao i cjelokupnu važnost područja za očuvanje tog određenog stanišnog tipa ili vrste.

Ova informacija je zabilježena u Standardnom obrascu Natura 2000 (engl. Standard Data Form, SDF)24 koji je pridružen svakom području. SDF daje ključne podatke o području, vrstama i stanišnim tipovima za koje je proglašeno kao i o njihovom stupnju očuvanosti (označeno od A-D). SDF je stoga važna referenca ne samo kako bi se utvrdilo je li se pogoršao stupanj očuvanosti stanišnih tipova i vrsta unutar područja nego i za utvrđivanje ciljeva očuvanja za područje u skladu s općim ciljevima Direktive o staništima.

PREGLEDNIK NATURA 2000:

Neposredni web pristup kartama mreže Natura 2000 i Standardnom obrascu podataka

http://natura2000.eea.europa.eu/

Preglednik Natura 2000 omogućava uvid u detaljne opise i karte područja mreže Natura 2000 bilo gdje u EU-u, uključujući različite dionice rijeka.

Postoji nekoliko opcija korištenja:

pretražiti određeno područje kako bi se vidjelo koja (ako ikoja) se područja Natura 2000 tamo nalaze – npr. duž određene dionice rijeke. Unosom lokacije, npr. najbliže selo, karta će se automatski zumirati na to područje i označiti sva područja mreže Natura 2000 koja se tamo nalaze;

pronaći poziciju određenog područja Natura 2000 za koje znamo brojčanu oznaku;

pretraživati po vrsti ili stanišnom tipu zaštićenima u okviru Direktive o staništima i vidjeti sva područja koja su za njih proglašena.

Za svako područje Natura 2000 utvrđeno na karti moguće je preuzeti Standardni obrazac Natura 2000 (SDF) koji navodi vrste i stanišne tipove radi kojih je ono proglašeno, procijenjene veličine populacija, stupanj očuvanosti te važnost ovog područja za vrstu.

24 SDF-ovima se može pristupiti preko preglednika Natura 2000: http://natura2000.eea.europa.eu/,a dostupni su i kod tijela nadležnog za mrežu Natura 2000 u svakoj državi/regiji.



Primjer karte iz preglednika Natura 2000 za rijeku Meuse sjeverno od Verduna u pokrajini Lorraine, Francuska. POP područje proglašeno temeljem Direktive o pticama označeno je crveno, a POVS temeljem Direktive o staništima, plavo (nekad se preklapaju).

Članak 10. – Poboljšanje ekološke koherentnosti mreže Natura 2000.

Uz proglašenje najvrjednijih područja (područja jezgre) u okviru mreže Natura 2000, članak 10. Direktive o staništima također zahtijeva od država članica da pokušaju poboljšati povezanost mreže preko prirodnih krajobraznih područja održavajući, a gdje je prikladno i razvijajući obilježja krajobraza koja su od značenja za divlju floru i faunu kao što su koridori za divlje životinje i „otoci“ (tzv. „stepping stones“) koji se mogu koristiti tijekom migracije i širenja.

Planovi upravljanja područjima mreže Natura 2000 gdje postoje, obično sadrže ciljeve očuvanja za područje i mjere potrebne da bi se oni ostvarili. Planovi upravljanja stoga mogu biti koristan izvor informacija pri razvoju unutarnjih vodnih putova s obzirom da:

- opisuju ekološke zahtjeve staništa i vrsta za koje je područje bilo proglašeno tako da je jasno što je potrebno uzeti u obzir i zašto;

- analizira se socio-ekonomski i kulturalni kontekst područja i interakcije između različitih oblika korištenja zemljišta i prisutnih vrsta i stanišnih tipova;

- utvrđuju se prijetnje za vrste i stanišne tipove;

- navode se ciljevi očuvanja;

- utvrđuje se niz praktičnih upravljačkih mjera koje je potrebno provesti kako bi područje dostiglo povoljno stanje i kako bi se ove mjere mogle integrirati u korištenje zemljišta unutar područja;

- tijekom pripreme i provedbe uključuju se dionici koje zanima očuvanje područja.


2.5.2. Novi razvojni projekti koji imaju utjecaj na područja Natura 2000

Dok se članak 6. stavci 1. i 2. Direktive o staništima odnose na svakodnevno upravljanje i aktivnosti očuvanja područja Natura 2000, članak 6. stavci 3. i 4. određuju postupak kojeg se potrebno pridržavati kod pripreme planova i zahvata koji bi mogli imati utjecaj na njih25.

Koraci ovog postupka su detaljno prikazani u 5. poglavlju, a u osnovi se zahtjeva da se za svaki plan ili zahvat koji bi mogao imati značajan negativan utjecaj na područje mreže Natura 2000 provede ocjena prihvatljivosti kako bi se sagledali njegovi utjecaji s obzirom na ciljeve očuvanja područja.

Ovisno o zaključcima ocjene prihvatljivosti, nadležno tijelo može ili prihvatiti plan ili zahvat bez izmjena, ukoliko su se uvjerili da oni neće imati značajan negativan utjecaj na cjelovitost određenog područja ili ovisno o veličini utvrđenih utjecaja nadležno tijelo može zahtijevati sljedeće:

izmjenu plana ili zahvata kako bi se spriječili negativni utjecaji na područje Natura 2000;

utvrđivanje mjera ublažavanja kako bi se uklonili negativni utjecaji ili poštivanje određenih uvjeta tijekom izmjena, uređivanja i održavanja riječnih ekosustava ili izgradnje povezanih objekata, opet i u ovom slučaju kako bi se uklonila vjerojatnost značajnih negativnih utjecaja;

istraživanje manje štetnih alternativa za izvedbu zahvata.

U izuzetnim okolnostima plan ili zahvat može ipak biti odobren usprkos utvrđenim značajnim negativnim utjecajima na cjelovitost jednog ili više područja Natura 2000 uz uvjet da su prethodno provedeni daljnji koraci utvrđeni Direktivom o staništima (članak 6. stavak 4.). Drugim riječima, samo ukoliko se utvrdi da nema alternativnog rješenja te da je plan ili zahvat nužan zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, on ipak može biti odobren uz obvezu prethodne provedbe mjera kompenzacije kako bi se osigurala koherentnost mreže Natura 2000.

2.5.3. Novi razvojni zahvati i planovi i njihov odnos spram stroge zaštite vrsta

Osim zaštite najvrjednijih područja njihovim uključivanjem u mrežu Natura 2000, obje direktive također zahtijevaju da države članice uspostave sustav zaštite za sve divlje ptice koje prirodno obitavaju na području EU-a i za vrste navedene na Prilozima IV. i V. Direktive o staništima. Ove odredbe se primjenjuju kako unutar tako i izvan zaštićenih područja.

Precizni uvjeti su navedeni u članku 5. Direktive o pticama te članku 12. (za životinje) i članku 13. (za biljke) Direktive o staništima26.

Oni zahtijevaju od zemalja članica da uz ostalo zabrane:

- namjerno uznemiravanje pri razmnožavanju, podizanju mladih, hibernaciji i migraciji;

- oštećivanje ili uništavanje područja razmnožavanja ili odmaranja;

25 Ovo se primjenjuje na POVS, PPOVS i POP područja i odnosi se ne samo na planove i zahvate unutar područja Natura 2000 već i na one koji su izvan, ali bi mogli imati značajan negativan utjecaj na očuvanje vrsta i staništa unutar područja. Naprimjer, brana izgrađena uzvodno na rijeci koja može zaustaviti ili promijeniti redovno plavljenje neke močvare značajne za ptice u POP području dalje nizvodno. 26 Vidi Smjernice Komisije o strogoj zaštiti životinjskih vrsta od interesa za Zajednicu u skladu s Direktivom o staništima http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/species/guidance/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/species/guidance/index_en.htm


- namjerno oštećivanje ili uništavanje gnijezda ili jaja te iskopavanje ili uništavanje zaštićenih biljaka.

Kako su neke od zaštićenih vrsta potencijalno osjetljive na udaljene utjecaje koji djeluju na njihova staništa, ove odredbe moraju se također uzeti u obzir kada se razmatra razvoj vodnih putova i izvan područja mreže Natura 2000. Na primjer, ovo može biti relevantno ukoliko se predlaže izvedba zahvata smještenog na glavnom migracijskom putu ili putu širenja rijetke ili ugrožene vrste poput jesetre (Acipenser sturio) ili vretenca (Zingel asper), a zahvat može predstavljati značajnu prepreku njihovoj migraciji ili uzrokovati narušavanje i uništenje njihova područja za mrijest, također izvan područja Natura 2000.

2.6. Okvirna direktiva o vodama

Na kraju, potrebno je reći riječ o Okvirnoj direktivi o vodama (ODV) s obzirom da su njezine odredbe neposredno relevantne i za interpretaciju Direktive o pticama i Direktive o staništima kao i za sektor prijevoza unutarnjim vodnim putovima.

Glavni cilj Okvirne direktive o vodama27, usvojene u prosincu 2000. godine, je spriječiti daljnju degradaciju vodenih ekosustava i o njima ovisnih staništa te štititi i unaprijediti njihovo sadašnje stanje kako bi postigli dobro stanje do 2015. godine28. U slučaju površinskih voda (npr. rijeka, kanala, jezera itd.) stanje nekog vodnog tijela je određeno njegovim ekološkim i kemijskim stanjem.

Za potrebe Okvirne direktive o vodama, vodna tijela su grupirana u vodna područja pa upravljanje cijelim riječnim slivom može biti koordinirano na najprikladniji način – na razini geografske ili hidrološke cjeline, a ne kako je često bio slučaj u prošlosti temeljem fragmentiranih administrativnih ili političkih granica.

Za svaki od ovih riječnih slivova postavljeni su okolišni ciljevi i izrađen je program mjera kako bi se osiguralo da riječni sliv postigne dobro stanje do 2015. godine. Važnost ovih okolišnih ciljeva i programa mjera poduprta je prvom procjenom europskih vodnih tijela koja je utvrdila da je oko 40% svih vodnih tijela Europske unije u tako lošem stanju da postoji rizik od neispunjenja okolišnih ciljeva Okvirne direktive o vodama29.

Plan upravljanja riječnim slivovima (PURS) se izrađuje za svako slivno područje. U skladu s Prilogom VII. ODV-a on između ostalog sadrži:

- opis značajki svakog vodnog tijela u slivnom području;

- sažeti prikaz svih značajnih pritisaka i utjecaja ljudske aktivnosti;

- kartu koja prikazuje stanje različitih vodnih tijela: za površinske vode (ekološko i kemijsko stanje), za podzemne vode (kemijsko i količinsko stanje) i za zaštićena područja;

- popis okolišnih ciljeva koji su utvrđeni za sve površinske vode i zaštićena područja unutar sliva (u skladu s člankom 4.), kao i utvrđeni izuzeci u skladu s člankom 4. stavcima 4. i 7.;

27 Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike SL 327, 22.12.2000. 28 Ili dobar ekološki potencijal u slučaju znatno promijenjenog vodnog tijela. 29 Komunikacija Komisije: Prema održivom upravljanju vodama u Europskoj uniji – prvi korak u provedbi Okvirne direktive o vodama 2000/60/EZ [COM(2007) 128 završna verzija].


- sažetak ekonomske analize korištenja voda;

- sažeti prikaz programa mjera izrađenog kako bi se postiglo dobro stanje vodnog tijela do 2015. godine.

U trenutku završavanja ovog dokumenta (svibanj 2012. godine) 23 države članice30 su usvojile svoje Planove upravljanja riječnim slivovima i izvijestile Komisiju o tome. Nakon potvrđivanja, Komisija objavljuje procjenu PURS-ova u 3. Implementacijskom izvješću31 planiranom za studeni 2012. godine, kao sastavni dio Plana EU-a za zaštitu vodnih resursa32. Preporuke za bolju integraciju politika i dobre prakse bile su uključene u programski dokument o Okvirnoj direktivi o vodama i hidromorfološkim pritiscima, usvojenima u studenom 2006. godine33 unutar okvira Zajedničke provedbene strategije, uz sudjelovanje država članica i relevantnih dionika.

Jasno je da postoje snažne sinergije između ODV-a te Direktive o pticama i Direktive o staništima jer imaju slične šire težnje u smislu zaustavljanja pogoršanja rijeka i poboljšanja njihovog (ekološkog) stanja. Veza između ODV-a i Direktiva o pticama i staništima je detaljnije prikazana u 6. poglavlju u dijelu koji je relevantan za unutarnje vodne putove.

30 http://ec.europa.eu/environment/water/participation/map_mc/map.htm 31 Prijašnja izvješća o provedbi ODV-a se mogu naći na http://ec.europa.eu/environment/water/water-framework/implrep2007/index_en.htm 32 http://ec.europa.eu/environment/water/water-framework/impl_reports.htm 33 http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/thematic_documents/hydromorphology/hydromorphology/_EN_1.0_&a=d http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/thematic_documents/hydromorphology/technical_reportpdf/_EN_1.0_&a=d

http://ec.europa.eu/environment/water/participation/map_mc/map.htm

http://ec.europa.eu/environment/water/water-framework/implrep2007/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/water/water-framework/impl_reports.htm


3. EUROPSKE RIJEKE: RESURS OD VELIKE

VAŽNOSTI

3.1. Višenamjenska uloga rijeka

Europske rijeke su raznolike u rasponu od kratkih brdskih potoka s malim slivnim područjem do velikih nizinskih rijeka koje se protežu u dužini od nekoliko stotina kilometara. Obilježja svake rijeke znatno ovise o njezinom položaju i nizu drugih čimbenika kao što su geološka podloga, vrste tla, gradijent i klimatski uvjeti. Kao rezultat toga, rijeke su vrlo raznolike i vrlo dinamične te se neprestano mijenjaju dok napreduju od izvora prema ušću. U EU-u postoji oko 50 glavnih rijeka, od kojih 20 ima slivno područje veće od 50.000 km². Svaka od njih također podržava važnu mrežu pritoka.

Rijeke su važan višenamjenski resurs za europsko gospodarstvo i socijalnu dobrobit, služeći velikom broju različitih sektora. Ovisno o individualnim osobinama i položaju riječnog sustava, one osiguravaju pitku vodu ili vodu za poljoprivredu, industrijske procese i hlađenje. Između ostalog, neke od njih se koriste i za proizvodnju električne energije, navigaciju, vađenje šljunka i pijeska, ribarstvo, rekreaciju i turizam.

Zdravi riječni ekosustavi također besplatno pružaju mnoge važne proizvode i usluge društvu. Oni predstavljaju važan izvor slatke vode i djeluju kao uređaji za pročišćavanje, uklanjajući suvišne hranjive tvari i onečišćenja iz vodotoka i okolnog slivnog područja. Sprječavaju eroziju i zadržavaju tlo, hranjive tvari i sedimente, te su ključna prirodna zaštita protiv poplava, prihvaćajući suvišne oborine tijekom razdoblja velikog protoka. Međutim, ova se ekonomska vrijednost često previđa jer se rijeke smatraju pretežno javnom robom bez "tržišne" vrijednosti. Kao rezultat toga, prednosti koje zdravi riječni sustavi donose društvu rijetko se uzimaju u obzir kad se dogovaraju kompromisna rješenja.34

Ekološki značaj rijeka

Iako rijeke predstavljaju samo mali dio površine Europe, one značajno doprinose dobrobiti

Europljana

OPSKRBNE USLUGE USLUGE REGULACIJE KULTUROLOŠKE

USLUGE

Proizvodi dobiveni od riječnih

ekosustava

Koristi dobivene regulacijom

procesa ekosustava

Nematerijalne koristi od

riječnih ekosustava

Hrana i sirovine, uključujući

širok raspon prehrambenih

proizvoda dobivenih od

biljaka, životinja i drugih

organizama, kao i materijala

poput drva.

Slatka voda: rijeke su važne

za opskrbu i regulaciju slatke

Regulacija klime: riječni

ekosustavi mogu utjecati na

klimu.

Regulacija bolesti: promjene u

riječnom ekosustavu mogu

izravno utjecati na brojnost

prijenosnika bolesti, kao što su

komarci.

Rekreacija i ekoturizam

Estetske

Obrazovne

Doživljaj mjesta

Kulturna baština

Duhovne i religijske

34 http://www.teebweb.org/


vode.

Energija: drvo i

hidroelektrane.

Genetički resursi, uključujući

gene i genetske podatke koji

se koriste za uzgoj životinja i

biljaka i biotehnologiju.

Prijevoz: Bitna uloga u

prijevozu dobara i ljudi -

poslovno i u slobodno

vrijeme.

Regulacija vode: kontrola

poplava, ublažavanje suša itd.

Kontrola erozije: vegetacijski

pokrov obala rijeke i poplavnog

područja igra važnu ulogu u

zadržavanju tla i sprječavanju

riječne erozije.

Pročišćavanje vode: riječni

ekosustavi mogu pomoći pri

filtriranju i razgradnji

organskog otpada.

USLUGE PODRŽAVANJA

tj. one potrebne za

proizvodnju svih ostalih

usluga ekosustava

Tvorba tla

Kruženje hranjivih tvari

Primarna proizvodnja

Bioraznolikost (staništa i

vrste)

Korištenje ekonomske vrijednosti usluga ekosustava

U okviru sporazuma Lower Danube Green Corridor (LDGC) (Zeleni koridor donjeg toka Dunava) dogovoreno je da se duž Dunava obnovi 2.236 km² poplavnih, rukavaca i pripadajućih staništa kako bi se pomoglo u kontroli poplava u regiji. Ukupni trošak ove obnove procjenjuje se na 50 milijuna eura i rezultirat će s 2.100 milijuna m³ retencijskog kapaciteta. Ovo se vrlo lako može usporediti s troškovima koji su samo u Rumunjskoj nastali zbog poplava u 2010. godini u iznosu od 59 milijuna eura. Osim toga, procjenjuje se kako će obnova osigurati 112 milijuna eura godišnje kroz dodatne usluge ekosustava za ribarstvo, šumarstvo, zadržavanje hranjivih tvari i rekreaciju. 35

3.2. Stanje okoliša europskih rijeka

Tijekom posljednjih 150 godina višestruko korištenje mnogih europskih rijeka stvara ogroman pritisak na ovaj vrijedan resurs, zbog čega je još samo nekoliko glavnih nizinskih rijeke ostalo u potpuno prirodnom stanju. Osim što podnose različite stupnjeve onečišćenja i velika opterećenja hranjivim tvarima, što vodi do smanjenja kakvoće vode, mnoge rijeke su također pretrpjele velike hidromorfološke promjene zbog različitih razloga.

Na temelju prve karakterizacije slivnih područja prema OVD-u (članak 5.)36, većina država članica EU-a navodi da su pritisci vezani uz urbani razvoj, obranu od poplava, proizvodnju električne energije, uključujući hidroenergiju, plovidbu unutarnjim vodnim putovima, izravnavanje i odvodnjavanje za poljoprivredu, najznačajniji i najviše utječu na hidromorfološko stanje vodnih tijela. Najnovijom procjenom stanja europskih rijeka je zaključeno da je oko 40% svih vodnih tijela EU-a bilo u osiromašenom stanju s rizikom od neispunjavanja okolišnih ciljeva Okvirne direktive o vodama (OVD).

3.2.1. Glavni pritisci na europske rijeke

Prema Europskoj agenciji za okoliš37, glavni čimbenici koji povećavaju rizik od neuspjeha u postizanju dobrog ekološkog stanja ili potencijala kod europskih rijeka su:

- Obogaćivanje hranjivim tvarima (eutrofikacija) - jedan od glavnih izvora organskog onečišćenja koji se ispušta u europske vodotoke potječe od organskog otpada iz okolice područja s visokom gustoćom naseljenosti i visokim industrijskim razvojem. Visoke

35 Troškovi i socio-ekonomske koristi povezane s mrežom Natura 2000, rezultat projekta EK “Pripremne aktivnosti za mrežu Natura 2000", revidirana završna verzija, listopad 2010. 36 Komunikacija Komisije: Prema održivom upravljanju vodama u Europskoj uniji – prvi korak u provedbi Okvirne direktive o vodama 2000/60/EZ [COM(2007) 128 završna verzija]. 37 Europsko izvješće o okolišu – stanje i izgledi 2010., kvaliteta slatke vode i program LIFE i europske rijeke, 2007.


razine organskog onečišćenja uzrokuju smanjenje koncentracije kisika u vodi i tako utječu na sve riječne vrste i staništa. Ipak, tijekom posljednjih 15 godina razine koncentracije organskih i hranjivih tvari u europskim rijekama se postupno smanjuju.

- Hidromorfološki pritisci (uključujući regulaciju rijeke) - fizičke promjene vodotoka koje uzrokuje čovjek, kao što su izgradnja akumulacija i proizvodnja energije (hidroelektrane), kanalizacijske i navigacijske strukture, odvodnjavanje i navodnjavanje, održavanje (uklanjanje prepreka za protok vode, uklanjanje sedimenata itd.). Ove mjere mogu rezultirati odvajanjem rijeka od poplavnih područja s negativnim utjecajem na staništa i vrste koje o njima ovise. Također, mogu uzrokovati poremećaj sedimentnog sustava rijeke (erozija, transport i taloženje) i/ili poremećaja kontinuiteta rijeke, što može imati veliki utjecaj na vodene organizme, na primjer sprječavanjem uzvodne i nizvodne migracije riba ili promjenom protoka vode i temperature.

Ostali pritisci uključuju:

- Zakiseljavanje - smanjenje razine pH uzrokovano taloženjem oksida sumpora i dušika (kao posljedice izgaranja fosilnih goriva) u riječne slivove.

- Organski mikro-zagađivači - povećana uporaba pesticida i proizvodnja drugih organskih tvari uzrokovala je onečišćenja vodotoka. Pesticidi koji ulaze u vodeni okoliš mogu imati ozbiljne utjecaje na floru i faunu i ograničiti zahvaćanje pitke vode.

- Teški metali - glavni izvori teških metala u europskim rijekama su industrijski i rudarski objekti. Ipak, koncentracije teških metala se smanjuju u europskim rijekama.

Kao što je gore prikazano, mnoge europske rijeke su zbog širokog raspona različitih društveno-gospodarskih aktivnosti znatno regulirane i zagađene te više ne pokazuju pun raspon svojih prirodnih hidromorfoloških funkcija ili ekoloških vrijednosti. Druge rijeke, međutim, još uvijek imaju relativno prirodne dijelove koji su zadržali slobodnu riječnu dinamiku i tok te visoku ekološku vrijednost.

Utjecaji hidromorfoloških promjena na Dunavu i Rajni

Kao i mnoge druge europske rijeke, Dunav i Rajna su pod snažnim utjecajem ljudskih aktivnosti, poput intenzivne plovidbe i promjene staništa zbog vodno - inženjerskih zahvata. Prirodna struktura je na mnogim dionicama promijenjena, uključujući njihovu dubinu i širinu, režim protoka, pronos prirodnog sedimenta i migracijske putove riba. Brane i akumulacije su izgrađene u gotovo svim planinskim područjima te nekim nizinskim područjima, a plovni putovi, nasipi i mreže sustava za navodnjavanje su široko prisutni u nizinskim područjima na srednjim i donjim tokovima rijeka. Kao rezultat: - više od 80% Dunava regulirano je za zaštitu od poplave, a oko 30% njegove duljine je ujezereno za proizvodnju hidroenergije; - oko polovice pritoka Dunava se koristi za proizvodnju hidroenergije; kapacitet proizvodnje svih hidroelektrana u Dunavskom slivu je gotovo 30.000 MW; - na glavnim pritokama Dunava izgrađeno je više od 700 brana i ustava; - duž Rajne, vlažne livade između Basela i Karlsruhea smanjile su se za 87% nakon izgradnje nasipa i kanala koji su presjekli riječne meandre.

Izvor: ICPDR, 2010. i Umweltbundesamt, 2006.


3.2.2. Novi izazovi s kojima se suočavaju europske rijeke

Rijeke su suočene i s novim izazovima kao što su klimatske promjene i invazivne strane vrste. U kontekstu klimatskih promjena sve je više dokaza koji pokazuju da će promjene koje su one uzrokovale, u razdobljima pokrivenosti ledom, protočnim režimima, termičkoj slojevitosti, dostupnosti hranjivih tvari i trajanju vegetacijskih razdoblja, utjecati na sastav vrsta i strukturu hranidbenih lanaca. Moguće su i velike promjene u režimima otjecanja. Temperatura vode je jedan od parametara koji određuju cjelokupno zdravlje vodenih ekosustava. Većina vodenih organizama (npr. salmonidne ribe) imaju određeni raspon temperatura koje mogu tolerirati, što određuje njihovu prostornu raspodjelu duž rijeke ili u regiji. Klimatske promjene mogu dovesti do izumiranja nekih vodenih vrsta ili u najmanjem slučaju promijeniti njihovu distribuciju u riječnom sustavu ili je pomaknuti sjevernije, ako ih u tome ne spriječi nedostatak i degradacija pogodnih staništa ili zapreke duž vodotoka. Invazivne strane vrste također predstavljaju sve veću prijetnju europskim rijekama. Prema nedavnom popisu, 296 vrsta beskralježnjaka i 136 vrsta riba pronađenih u europskom slatkovodnom okolišu su strane vrste38. Važnim istraživačkim projektom pod nazivom DAISIE39 koji financira EU je također utvrđeno da su glavni putovi unosa stranih životinjskih vrsta u europske kopnene vode: poribljavanje vodnih tijela za ekstenzivni uzgoj riba i sportski ribolov (30%), intenzivna akvakultura (27%) i pasivni prijenos brodovima (25%). Invazivne strane vrste također imaju ozbiljne društveno-ekonomske utjecaje. Mogu uzrokovati značajne gubitke u proizvodnji (npr. smanjenje proizvodnje u ribarstvu i akvakulturi, smanjenje dostupnosti i sprječavanje odgovarajućeg pristupa vodi za industriju, smanjenje plovnosti unutarnjih voda) i smanjenje vrijednih usluga ekosustava (npr. pročišćavanje vode, kruženje hranjivih tvari).

38 izvješće Europske agencije za okoliš (EEA), ožujak, 2010.: 10 poruka za 2010. — slatkovodni ekosustavi. 39 http://www.europe-aliens.org/


Iskustva iz kanala Majna-Dunav vezano za invazivne strane vrste

Poznato je da umjetno povezivanje različitih vodenih sustava, primjerice putem umjetnih kanala, uzrokuje širenje invazivnih stranih vrsta, budući da se time dva različita riječna sustava dovode u fizički kontakt, a što bi se vrlo rijetko moglo dogoditi bez ljudske intervencije. To uzrokuje uvođenje stranih vrsta i njihovo međusobno miješanje / natjecanje sa zavičajnim vrstama. Otvaranje kanala Majna – Dunav 1992. godine, koji povezuje rijeku Rajnu i rijeku Dunav, je omogućilo značajnu invaziju mnogih ponto-kaspijskih vrsta u sjevernu i zapadnu Europu. Očekuje se da će u bliskoj budućnosti više ponto-kaspijskih vrsta putem kanala Majna – Dunav migrirati u sliv Sjevernog mora (Gollasch & Nehring, 2006.).

3.3. Značaj rijeka za bioraznolikost

Složena struktura i vrlo dinamična priroda rijeka čini ih iznimno bogatim ekosustavima koji pružaju izvor života, ili u ovom slučaju vodu, velikim dijelovima okolnih područja. Rijeke nisu samo vrijedna staništa sama po sebi, nego također djeluju kao vitalni ekološki koridori, potičući širenje vrsta i migraciju na ponekad velike udaljenosti i kroz različite biogeografske regije.

Osim toga, rijeke imaju veliki utjecaj na okolno slivno područje - bilo da se radi, između ostalog, o poplavama i/ili dopunjavanju podzemnih voda. Ova lateralna povezanost je u vezi s razvojem bogatog mozaika međusobno povezanih, o vodi ovisnih, poplavnih područja kao što su poplavne šume, močvare, cretovi, vlažne livade i dr., koji svi još dodatno unaprjeđuju ukupnu bioraznolikost tih prirodnih sustava.

Kao rezultat toga, zdrave prirodne rijeke i njihove poplavne nizine imaju iznimno bogatu bioraznolikost, pružajući značajna staništa za velik broj europskih vrsta divlje faune i flore, uključujući visoko ugrožene vrste navedene u Direktivi o pticama i Direktivi o staništima.

Ekologija velikih rijeka

Veliki riječni sustavi su višedimenzionalni ekosustavi gdje režimi prirodnih poremećaja, poput poplava ili suša, čine osnovu za njihovu veliku dinamičnost i raznolikost. Ove složene sile i procesi razmjene - djelujući u tri prostorne dimenzije i kroz vremenske (sezonske i međugodišnje) promjene - rezultiraju čestim izmjenama uvjeta povezivanja i posebno raznovrsnim kompleksom staništa.

Rijeke se obično dijele na tri glavna dijela - gornje, srednja i donje dionice. Svaki od tih dijelova karakteriziraju različite abiotičke (tj. nežive) osobine (kao što je npr. hidromorfologija) i biološke zajednice.

• Abiotički parametri uključuju nagib, veličinu zrna, sedimentaciju, turbulenciju vode, sadržaj kisika, hranjive tvari, zagađivače, temperaturu vode itd.

• Dok abiotički parametri karakteriziraju stanište i životne uvjete, životne zajednice su žarište funkcije ekosustava. One obuhvaćaju žive organizme iz vodenih i poluvodenih staništa u rijeci te u susjednim obalnim zonama i poplavnim područjima. Svi ovi organizmi su svojim ponašanjem i životnom poviješću povezani u hranidbene mreže.

• Hidromorfologiju čine fizikalna svojstva riječnih struktura kao što su riječno dno, obale rijeke, povezivanje rijeke sa susjednim krajobraznim elementima (obalne zone i poplavne ravnice) i njezin uzdužni kontinuitet kao i struktura staništa.

Brojni drugi čimbenici doprinose složenosti i vrlo dinamičnoj prirodi velikih riječnih sustava, kao što su prirodni poremećaji (npr. poplave i suše) i povezane promjene u pronosu sedimenta.


Uvjeti povezivanja riječnih ekosustava i procesa razmjene s pridruženim ekosustavima (putem pritoka, podzemnih voda i poplava) se neprestano mijenjaju. Najvažnija posljedica ovog stalno promjenjivog mozaika riječnih staništa i ekotona jest da prirodni riječni okoliš općenito ima izvanredno visoku bioraznolikost i nudi - u različitim vremenskim razdobljima i različitim stupnjevima povezanosti - važna staništa za različite vrste.

Prilagođeno iz priručnika PLATINA.40

3.3.1. Mreža Natura 2000 duž glavnih nizinskih rijeka EU-a

Jezera i riječni ekosustavi zajedno pokrivaju oko 4% površine mreže Natura 2000 (EEA, 2010.). Proglašeni su dijelom ove mreže radi niza slatkovodnih stanišnih tipova i vrsta navedenih u dvije direktive o prirodi. To uključuje poznate vrste kao npr. atlantskog lososa (Salmo salar), vidru (Lutra lutra) ili vodomara (Alcedo atthis), kao i manje poznate vrste kao što su bjelonogi rak (Austropotamobius pallipes), obična lisanka (Unio crassus) ili barska kornjača (Emys orbicularis). Ona su također proglašena radi brojnih ugroženih tipova vodotoka i povezanih staništa kao što su obalne i aluvijalne šume, vlažne livade, vlažni travnjaci i cretovi.

U svrhu ovih smjernica napravljena je analiza proglašenih područja Natura 2000 uz 13 najznačajnijih nizinskih rijeka u Europi. Ovo daje sliku o tome koji tipovi slatkovodnih staništa i vrsta su zaštićeni u okviru dvije direktive o prirodi, a koji se najčešće navode kao razlog proglašavanja određenog područja, kao i broj proglašenih područja Natura 2000 duž svake rijeke - daljnji detalji u Prilogu I.41

40 http://www.naiades.info/platina/downloads 41 Za detaljne informacije o pojedinačnim područjima Natura 2000 konzultirajte preglednik Natura 2000 – vidi 2. poglavlje za detalje www.natura2000.eea.europa.eu/

http://www.naiades.info/platina/downloads

http://www.natura2000.eea.europa.eu/


Karta prikazuje proglašena područja Natura 2000 duž 13 najvećih nizinskih rijeka u Europi; izvor: Europska komisija, DG ENV.B.3, rujan 2010. – detaljne karte u Prilogu I.


Rijeka Broj područja Natura 2000

Uk. površina (km²) Natura

2000

Ukupna dužina (km)

Dužina u mreži Natura 2000

(km)

% dužina u mreži Natura 2000 (km)

Dunav 230 5.033,99 2.770,36 1.234,08 44,55%

Elba 174 1.708,89 1.087,29 681,07 62,64%

Ems 33 361,72 345,06 212,30 61,52%

Majna 100 202,04 473,15 65,70 13,89%

Meuse 83 704,31 731,18 192,62 26,34%

Moselle 37 230,38 429,08 54,97 12,81%

Odra 71 1.627,69 823,75 605,13 73,46%

Rajna 199 1.423,09 1.159,96 448,62 38,68%

Rona 52 591,89 910,62 233,40 25,63%

Scheldt 17 150,31 268,05 57,24 21,35%

Sena 31 490,89 673,65 121,03 17,97%

Visla 53 990,10 895,68 276,41 30,86%

Weser 66 351,19 444,09 96,59 21,75%

Tablica: Broj područja Natura 2000 koja se nalaze uz 13 europskih glavnih nizinskih rijeka i udio svake rijeke uključen u mrežu Natura 2000 (u obzir je uzeta čitava dužina rijeke od izvora npr. uključujući i dionice koje nisu plovne). Izvor: Europska komisija, DG ENV.B.3, rujan 2010.

3.3.2. Stanje očuvanosti slatkovodnih vrsta i stanišnih tipova zaštićenih na području EU-a

Europska komisija je 2009. godine objavila prvu sustavnu procjenu stanja očuvanosti najugroženijih europskih stanišnih tipova i vrsta zaštićenih prema Direktivi o staništima42. Rezultati, koji obuhvaćaju razdoblje od 2001. do 2006. godine, pokazuju da samo mali broj staništa i vrsta od interesa Zajednice ima povoljno stanje očuvanosti: 63% slatkovodnih staništa navedenih na Prilozima i 64% slatkovodnih vrsta imaju “nepovoljno – loše” ili "nepovoljno – neodgovarajuće" stanje, u usporedbi sa samo 15% stanišnih tipova i 13% vrsta s povoljnim stanjem očuvanosti.43

To ukazuje da su mnoga slatkovodna staništa i vrste od važnosti za EU u lošem stanju očuvanosti te jako degradirane, i stoga vrlo osjetljive na sve daljnje promjene. Zbog toga će biti potrebni značajni napori u skladu s Direktivom o pticama i Direktivom o staništima kako bi ih se obnovilo do povoljnog stanja očuvanosti.

42 COM/2009/0358 završna verzija: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=COM:2009:0358:FIN 43 Svi podaci su za EU-25 isključujući Rumunjsku i Bugarsku.


Stanje očuvanosti staništa u jezerima i riječnim ekosustavima

Stanje očuvanosti vrsta zaštićenih u EU-u u jezerima i riječnim ekosustavima

Legenda: „povoljno“ (zeleno), „nepovoljno – neodgovarajuće“ (žuto), „nepovoljno – loše“ (crveno) ili „nepoznato“ (sivo). Izvor: ETC/BD, 2008.

3.4. Korištenje rijeka za unutarnji prijevoz komercijalnih dobara

Jedan od mnogih važnih načina korištenja rijeka odnosi se na prijevoz komercijalnih dobara. Danas se mreža unutarnjih plovnih putova44 unutar EU-a proteže na 40.986 km (Eurostat). Glavna mreža, koja uključuje rijeke i kanale klase IV i više, prikladna plovilima većim od 1000 tona, sastoji se od preko 12.000 km međusobno povezanih plovnih putova, oko 450 prevodnica i nekoliko stotina unutarnjih luka i mjesta pretovara.

Ugovorne strane Europskog sporazuma o glavnim plovnim putovima međunarodne važnosti (AGN)45 složile su se uspostaviti mrežu unutarnjih plovnih putova i luka međunarodne važnosti (E mreža plovnih putova) u okviru njihovih relevantnih programa u skladu s odredbama Sporazuma (vidi kartu).

Mreža unutarnjih plovnih putova međunarodne važnosti sastoji se uglavnom, ali ne isključivo, od četiri glavna koridora plovnih putova u EU-u:

Rajnski koridor: koji obuhvaća cjelokupni sliv rijeke Rajne i kanale u zapadnom dijelu Njemačke, Belgije, Nizozemske, Luksemburga, kao i u istočnom dijelu Francuske i Švicarske;

Sjeverno - istočni (Dunavski) koridor: koji obuhvaća cjelokupni sliv Dunava između njemačke Bavarske i Crnog mora, kao i sve pritoke i plovne kanale kao što je kanal Majna - Dunav;

Istočno - zapadni koridor: koji se sastoji od kanala Mittelland u sjevernoj Njemačkoj i slivova Elbe, Odre i Visle;

Sjeverno - južni koridor: uključuje glavne francuske rijeke (Sena, Loire, Garonne, Rhône-Soane), plovne pritoke i spojne kanale koji se protežu između područja nižeg toka rijeke Rajne i Sredozemlja.

44 Unutarnji plovni putovi su ovdje definirani kao ”rijeke, jezera i kanali, na kojima se mogu kretati plovila nosivosti ne manje od 50 tona kada su normalno natovarena“ 45 http://untreaty.un.org/unts/144078_158780/9/5/2638.pdf

http://untreaty.un.org/unts/144078_158780/9/5/2638.pdf


Najveći dio prijevoza komercijalnih dobara unutarnjim prometom odnosi se samo na pet zemalja: Nizozemsku, Njemačku, Francusku, Belgiju i Rumunjsku. Od toga, Njemačka i Nizozemska čine više od tri četvrtine tržišta, uglavnom kao rezultat Rajnskog koridora koji sam po sebi čini više od polovice ukupnog teretnog prometa unutarnjim plovnim putovima u EU-u (CCNR). Sjeverno - južni koridor čini do 16%, a Istočno-zapadni koridor do 2% ukupne obavljenog prijevoza u EU 27. U dunavskom slivu se godišnje preveze oko 50 milijuna tona (14%)46.

3.5. Razvoj i upravljanje unutarnjim plovnim putovima i njihov mogući pozitivni i negativni utjecaj na rijeke

Ostatak ovog poglavlja će se posvetiti razmatranju različitih utjecaja - kako pozitivnih tako i negativnih - koje bi razvoj unutarnje plovidbe mogao imati na bioraznolikost rijeka u Europi, te na rijetke i ugrožene vrste i stanišne tipove zaštićene temeljem dviju direktiva o prirodi EU-a.

Projektanti infrastrukture na unutarnjim plovnim putovima koji su svjesni tih potencijalnih utjecaja i razumiju složenost riječnih ekosustava, će biti u boljoj poziciji kod izrade integriranih sektorskih planova ili zahvata jer će već na početku procesa planiranja uzimati u obzir ekološke zahtjeve te zahtjeve drugih korisnika rijeke i tražiti kad god je to moguće win-win rješenja (vidi poglavlje 4).

Ovakav pristup bi također trebao olakšati ocjenu utjecaja plana ili zahvata prema članku 6. Direktive o staništima. Prikupljanje informacija o vrstama rizika i mogućim utjecajima razvoja unutarnje plovidbe već u fazi projektiranja neće samo poboljšati kvalitetu procjene utjecaja, što bi ujedno trebalo ubrzati i proces donošenja odluka, već će uz to omogućiti projektantu da na početku razvoja zahvata uzme u obzir potencijalne utjecaje, te ih izbjegne ili smanji kad god je to moguće (vidi 6. poglavlje).

Utjecaj bilo koje nove aktivnosti usmjerene na poboljšanje prijevoza unutarnjom plovidbom ne ovisi samo o vrsti predviđenog razvoja, već i o stanju određene dionice rijeke. Novi razvojni projekti na već degradiranoj rijeci vjerojatno će uzrokovati manje negativnih učinaka i mogu pružiti važne prilike za poboljšanje riječne ekologije. Takva win – win rješenja mogu biti od velike koristi ne samo za unutarnju plovidbu i zaštitu prirode nego i za široku paletu drugih aktivnosti i korištenja rijeke - kao što su rekreacija, turizam i upravljanje poplavama. S druge strane, dionice rijeka koje još uvijek imaju svoju prirodnu dinamiku i veliku ekološku vrijednost, biti će izložene većem riziku od značajnih negativnih utjecaja uzrokovanih razvojnim projektima.

46 Sažetak o Studiji o srednjoročnim i dugoročnim perspektivama prijevoza unutarnjim plovnim putovima u Europskoj uniji (Europska komisija, 2011.).


Karta europskih unutarnjih plovnih putova (UNECE, 2006.) Ova karta izrađena je u skladu s rezolucijom N30 UNECE-ove radne skupine za prijevoz unutarnjim vodnim putovima od 12. studenog 1992. o klasifikaciji europskih plovnih putova. Situacija od 20. listopada 2005. godine. http://www.unece.org/fileadmin/DAM/trans/doc/2010/sc3wp3/UNECE-Map1.pdf

http://www.unece.org/fileadmin/DAM/trans/doc/2010/sc3wp3/UNECE-Map1.pdf

http://www.unece.org/fileadmin/DAM/trans/doc/2010/sc3wp3/UNECE-Map1.pdf


3.5.1. Mogući negativni utjecaji razvoja i upravljanja unutarnjim vodnim putovima na staništa i vrste zaštićene zakonodavstvom EU-a iz područja zaštite prirode

U nastavku su navedeni tipovi mogućih negativnih utjecaja koje razvojni projekti unutarnje plovidbe mogu imati na staništa i vrste zaštićene temeljem direktiva EU-a o zaštiti prirode. Dakako, utjecaji će se znatno razlikovati od jednog do drugog područja, ovisno o pojedinačnim osobinama rijeke, njezinom fizičkom i ekološkom stanju, tipu i opsegu predloženih mjera razvoja unutarnje plovidbe te vrstama i staništima zbog kojih je područje proglašeno.

Na primjer, procjena utjecaja zahvata upravljanja unutarnjim plovnim putovima koji je predviđen na dionici rijeke koja je proglašena područjem Natura 2000 radi očuvanja vodomara će imati znatno različiti utjecaj od onog koji se planira na rijeci proglašenoj radi znatno većeg broja rijetkih i ugroženih vrsta (ribe, vodozemci, sisavci, ptice) i stanišnih tipova (vlažni travnjaci, poplavne šume, cretovi, itd.). U slučaju prvog, biti će mnogo lakše pronaći win - win rješenje ili odgovarajuće mjere ublažavanja koje će zadovoljiti zahtjeve i za prijevoz unutarnjim plovnim putovima i za vrste zbog kojih je područje izdvojeno. Radi toga, važno je svaki projekt upravljanja unutarnjim plovnim putovima promatrati od slučaja do slučaja.

Gubitak, degradacija i fragmentacija staništa

Fizičke promjene vodnih tijela mogu, ukoliko nisu temeljito isplanirane, između ostalog utjecati na normalne hidrološke procese slatkovodnih sustava, odvojiti rijeke od njihovih poplavnih i močvarnih područja, izmijeniti protok vode i pronos sedimenta. To zauzvrat rezultira gubitkom, degradacijom i fragmentiranjem prirodnih staništa i vrsta čiji opstanak ovisi o prirodnim procesima rijeke. Značaj gubitka staništa ovisi o veličini utjecaja kao i o rijetkosti i osjetljivosti staništa na koje te promjene imaju utjecaj te njegovoj važnosti za vrste kao područja gdje se one hrane, razmnožavaju ili odmaraju, a posebno za vrste od europskog interesa.

Najočitiji oblik gubitka staništa je neposredno fizičko uništavanje samih staništa (npr. promjene u korištenju zemljišta, uklanjanje obalne vegetacije ili riječnih otoka, šljunčanih plaža, isušivanje poplavnih područja ili stabiliziranje korita rijeke itd.). No poremećaj prirodnih hidromorfoloških procesa, bilance nanosa i kruženja hranjivih tvari također može dovesti do značajnog gubitka, degradacije i fragmentacije staništa47. Na primjer, odvajanje rukavaca od glavnog toka može prouzročiti isušivanje ili zatrpavanje vrijednih staništa, poput poplavnih šuma ili vlažnih livada. To ne samo da uzrokuje gubitak ili degradaciju samog staništa nego može potencijalno dovesti i do nestanka vrsta koje ovise o njemu.

Sprječavanje fluktuacija vodostaja i sezonskih poplava također može uzrokovati različite stupnjeve degradacije i nestanka močvarnih staništa. Promjena vodostaja u koritu vodotoka je ključna za zdravlje privremenih močvarnih staništa u kontaktnim zonama vode i tla te drugim dijelovima korita (npr. riječni sprud). Stabilizacija razine vode unutar korita može imati značajan utjecaj na močvarne zajednice, uklanjanjem staništa koja su sezonski izložena promjenama vodostaja, a koja su ključna za staništa i vrste Natura 2000.

Bez sezonskih poplava, primjerice, složena mješavina biljnih vrsta u obalnoj zoni, koje su različito tolerantne na vodu, može brzo biti zamijenjena s nekoliko dominantnih vrsta koje više ne nude različite stanišne uvjete koje mnoge vrste zahtijevaju. Zaustavljanje sezonskog plavljenja također sprječava redovno nadopunjavanje površinske i podzemne vode u slivu

47 Vidjeti također Integrativna studija o hidromorfološkim promjenama na Dunavu (Habersack et al, 2010).*

Smjernice o prijevozu unutarnjim vodnim putovima i mreži Natura 2000 35

zbog čega se javljaju poremećaji kruženja hranjivih tvari u ekosustavu i sposobnosti samopročišćavanja ekosustava, vodeći do degradacije i gubitka staništa. Treba, međutim, napomenuti da se mjere za sprječavanje sezonskog plavljenja provode iz raznih razloga, npr. redi zaštite od poplava, a ne samo vezano za plovnost.

Slika: Prikaz obalne sukcesije nakon smanjenja poplavnog režima nizvodno od brana. Slika prikazuje četiri scenarija promjena koji se mogu pojaviti pojedinačno ili u kombinaciji. Nastaju prepreke disperziji razdvojenih obalnih populacija, dok promijenjeni režimi poremećaja mogu pogodovati širenju egzota. Na koncu to vodi do izumiranja zavičajnih obalnih vrsta. Kad su obalne zone sužene i dinamika sedimenta ograničena, vodeni obalni sustav se stabilizira te se zaustavlja obalna sukcesija. Konačni rezultat bilo kojeg od ovih scenarija je smanjenje raznolikosti obalnog područja.

Izvor: C. Nilsson i K. Berggren

Izravnanje riječnih tokova može povećati brzinu protoka vode uzrokujući snažnu eroziju korita i obala, kao i bilo kojih drugih plitkih staništa poput primjerice šljunčanih sprudova koji su od velikog značaja za niz vrsta. Ovu eroziju se ponekad pokušava zaustaviti umjetnim učvršćivanjem korita rip-rap ili betonskim konstrukcijama koje dodatno smanjuju prirodne riječne procese i time izazivaju daljnje gubitke ili degradaciju značajnih prirodnih staništa. Povećanje brzine protoka rijeke također može uzrokovati spuštanje razine podzemne vode u okolnom području što dovodi do povećanog procjeđivanja i isušivanja značajnih močvarnih staništa.

Usporavanje dionica rijeke zbog kontrole dubine i brzine vode može također rezultirati temeljnim promjenama u morfološkim i hidrološkim uvjetima rijeke i okolnih područja te može prekinuti bočni i uzdužni kontinuitet ekosustava.

Uzvodno od uspora, uobičajeni protok nanosa se može zaustaviti što dovodi do postupnog nakupljanja sedimenta i mulja koji ne samo da negativno utječu na okolna staništa, nego

Smanjenje longitudinalne povezanosti i promjene hidrologije donjeg toka

Ograničeni migracijski obrasci

Ograničena dinamika sedimenta

Suženje obalnih zona

Obrasci poremećaja promijenjeni

Nepovezane populacije

Invazija egzotičnih vrsta

Laternalna izmjena smanjena

Povećanje stabilnosti korita

Izumiranje obalnih vrsta

Obalna sukcesija zaustavljena

Smanjenje obalne raznolikosti


također zahtijevaju redovito jaružanje i ispiranje, pri čemu oba postupka mogu sami po sebi uzrokovati daljnje negativne utjecaje. Nizvodno od usporenog dijela, erozija može biti izraženija i može dovesti do postupnog produbljivanja korita rijeke, uzrokujući pad razine površinske i podzemne vode u okolnom slivnom području te posljedično daljnji gubitak i degradaciju riječnih i o rijeci ovisnih staništa.

Aktivnosti razvoja unutarnjih plovnih putova, kao i povećani promet brodova, također mogu dovesti do privremenog ili trajnog porasta zamućenosti i resuspenzije sedimenta. Resuspenzija sedimenta na različite načine ometa različite vodene organizme. Fine čestice sedimenta mogu oštetiti dišne organe ličinki vodenih kukaca. Povećana zamućenost smanjuje intenzitet svjetla, što zauzvrat smanjuje fotosintezu planktona i bentoskih algi te vaskularnih biljaka. Taloženje sitnih čestica sedimenta na šljunčanim obalama također može promijeniti životne uvjete određenih vodenih organizama. Konkretno, zbog začepljenja intersticijskih prostora litofilne vrste (npr. ribe, kukci) gube prostor za mrijest i život. Štoviše, intersticijski prostori osiguravaju utočište većini pridnenih vrsta tijekom razdoblja poplava.

Staništa i vrste također mogu biti oštećeni valovima nastalim prolaskom brodova i propelerima. Potencijalni štetni učinak na korito rijeke i obale ovisi o veličini, učestalosti i brzini plovila. Redovito djelovanje valova može iskorijeniti biljke te uništiti faunu i floru dna, kao i područja mrijesta riba.

Ometanje i raseljavanje vrsta

Građevinski radovi na rijeci i povećani promet brodova mogu uzrokovati ometanje određenih vrsta i poremetiti njihove životne cikluse, osobito u slučaju bentoske faune i flore koji se oslanjaju na visoku kakvoću vode. Utjecaj može biti privremen ili trajan, izravan ili neizravan, na području ili izvan područja i može se pojaviti u različitim vremenima tijekom provedbe zahvata.

Različiti utjecaji kao što su buka, zamućenost vode, onečišćenje, prisutnost ljudi, sedimentacija, redovita kretanja (npr. valovi i usisavanje propelera) itd. mogu uzrokovati uznemiravanje rijetkih i ugroženih vrsta. To može utjecati na uspješnost razmnožavanja, hranjenja, odmaranja ili rasprostranjivanja i migriranja vrste. Valovi mogu, primjerice, uzrokovati poremećaje u ranim životnim fazama riba koje svoje rastilište imaju u plićacima48.

Ako poremećaj dosegne značajnu razinu, moguć je nestanak vrste s tog područja, a time i prestanka korištenja staništa ili može rezultirati slabijom stopom preživljavanja i/ili uspješnosti razmnožavanja. U slučaju rijetkih i ugroženih vrsta čak i mali ili privremeni poremećaji mogu imati ozbiljne posljedice za dugoročni opstanak u regiji.

Razina poremećaja ovisi o mnogim čimbenicima koji će se morati procijeniti ovisno o vrsti poremećaja, kao i o vrstama koje će vjerojatno biti pogođene (neke su vrste osjetljivije na određene poremećaje od drugih). Ljestvica i stupanj poremećaja određuje značaj utjecaja, kao i dostupnost i kvaliteta drugih prikladnih staništa u blizini koja mogu primiti raseljene životinje.

Prepreke migraciji i širenju

Rijeke i obalne zone igraju važnu ulogu u širenju i migraciji slatkovodnih vrsta kao i u više lokaliziranim kretanjima između različitih područja hranjenja i razmnožavanja. Djeluju kao vitalni ekološki koridori ili „otoci“ (tzv. „stepping stones“) po krajobrazu. Neke aktivnosti na razvoju unutarnje plovidbe mogu izravno ili neizravno ometati ili spriječiti daljnje širenje i migraciju vrsta.

48 Kucera-Hirziger i dr., 2008.


Najočitije zapreke uključuju brane i područja pretvorena u akumulacije koja predstavljaju fizičke zapreke za migraciju riba, čime se onemogućava njihovo migriranje u gornje ili donje riječne tokove. Posebno veliki utjecaj se očituje na populacijama vrsta koje migriraju na velike udaljenosti (npr. lojka Alosa alosa, atlantski losos) te rezultira fragmentacijom i izolacijom preostalih slatkovodnih populacija (npr. mladica). Umjetni kanali također mogu spriječiti kretanje vrsta uzrokujući fragmentaciju kopnenih staništa.

Onečišćenje

Prijevoz unutarnjim plovnim putovima može biti potencijalni izvor onečišćenja brodskim otpadom ili kaljužnim vodama. Također, postoji i rizik od izlijevanja kao posljedice sudara ili oštećenja broda. Međutim, PUVP ima vrlo visok stupanj sigurnosti. Tijekom posljednjih desetljeća nije došlo do nesreća ili drugih incidenata s ozbiljnim posljedicama za okoliš.

3.5.2. Mogući pozitivni utjecaji razvoja i upravljanja unutarnjim plovnim putovima na riječne ekosustave

Kao što je prikazano u točki 3.2., neke od europskih velikih nizinskih rijeka još su uvijek u potpuno prirodnom stanju, a mnoge od njih su zbog niza razloga tijekom godina fizički promijenjene.

Iskustvo je pokazalo da suvremeni razvoj unutarnjih vodnih putova može imati važnu ulogu ne samo u ublažavanju potencijalnih negativnih utjecaja novih razvojnih aktivnosti već i u pomaganju aktivnog unaprjeđenja ekologije i prirodnog funkcioniranja takvih reguliranih rijeka na način koji koristi i rijeci i njezinim korisnicima, uključujući i prijevoz unutarnjim vodnim putovima. Ekološki orijentirani građevinski radovi na rijeci započeli su na lokalnoj razini 1980-ih godina, no sada čine uobičajenu praksu na mnogim rijekama, posebice u Austriji, Belgiji, Nizozemskoj, Francuskoj, Danskoj i Njemačkoj.

Jasno je da vrsta mjera koje se mogu provesti u velikoj mjeri ovisi o lokalnim uvjetima, kao što su zatečeno stanje rijeke i opseg već prisutnih promjena na samoj rijeci, vrsta uvjeta koji su potrebni za plovidbu, kao i o drugim načinima korištenja rijeke. U praksi, odnos između korištenja rijeke, nastalih promjena na rijeci, stanja rijeke i mjera može biti složen, zbog čega sve više i više projektanata plovnih putova usvaja integrirani pristup pri razvoju novih plovnih putova koji potiče međusobno razumijevanje višenamjenskog korištenja plovnih putova sa svrhom usklađivanja zaštite okoliša i održive mobilnosti (vidi 4. poglavlje).

U okviru tih novih metoda mogu se osmisliti novi projekti koji će uzeti u obzir glavne prirodne funkcije riječnih sustava i gdje god je to moguće održavati ili obnoviti ove ključne funkcije, uključujući:

- morfološke procese (erozija, pronos sedimenta i sedimentacija);

- održavanje hidrološke ravnoteže (npr. poplavni puls);

- osiguravanje staništa (ekološki kontinuum);

- održavanje bioloških i kemijskih procesa (ciklusi hranjivih tvari).

U mnogim slučajevima mjere za postizanje potrebne dubine, razmaka, širine ili brzine mogu se osmisliti na način koji smanjuje utjecaje na važne funkcije plovnih putova ili vraća izgubljene ekološke funkcije.

Ovisno o lokalnim uvjetima to može uključivati, između ostalog:


uklanjanje suvišnih građevina ili njihovu modernizaciju na način koji poboljšava ekologiju rijeke;

restauraciju ili uklanjanje tvrdih struktura za učvršćivanje obala rijeke i korištenje prirodnijih metoda za izgradnju nasipa;

korištenje alternativne vrste pera što vodi do veće dinamike duž riječne obale;

ponovno spajanje rukavaca, poplavnih ravnica i mrtvica radi obnavljanja riječnih staništa;

stvaranje postranih ili odteretnih tokova kako bi se poboljšala strukturalna raznolikost riječnih ekosustava i pospješila prolaznost za ribe;

korištenje ekološki usmjerenih metoda održavanja jaružanjem i upravljanja nanosom;

ponovno stvaranje tipičnih riječnih staništa kao što su poplavni otoci ili stvaranje bočnih rukavaca “mekih obala” kako bi se povećao spektar prirodnih staništa dostupnih za lokalnu faunu.

U svjetlu strukturne i funkcionalne povezanosti riječnih ekosustava nužno je da se takve mjere razvijaju na temelju detaljnog razumijevanja stanja rijeke i ekoloških procesa, kao i potreba plovidbe unutarnjim plovnim putovima. Ovaj pristup će osigurati da planirane mjere imaju željeni učinak i da se njima slučajno ne stvaraju novi problemi ni za ekologiju rijeke niti za plovnost.

Tablica: Pregled različitih građevinskih mjera na rijeci u smislu njihovih tehničkih i ekoloških ciljeva49

A. Obale rijeke/ u blizini obale

Vrsta mjere Alternativne vrste pera Cilj unutarnje plovidbe Poboljšanje plovnosti (povećanje dubine vode pri niskim protocima, smanjenje potrebnog

jaružanja plovnog puta). Stabilizacija plovnog puta. Zaštita obala na vanjskim krivinama.

Ekološki cilj Redukcija efekta polja regulacijskih pera (manje taloženje nanosa itd.). Poboljšanje ekoloških uvjeta (povećanje raznolikosti vodenih staništa pomoću bočnih protoka duž obala). Revitalizacija obala (lateralna erozija zbog povećanih bočnih sila uzrokovanih novim oblicima pera).

Vrsta mjere Obnovljene/nezaštićene obale Cilj unutarnje plovidbe Zaštita od poplava (povećanje protoka). Povećanje unosa sedimenta. Smanjenje produbljivanja

korita smanjenjem vučnih sila (“meke obale”).

Ekološki cilj Prirodni morfološki razvoj obalnih područja (morfodinamika). Održivo poboljšanje ekoloških uvjeta (posebno uz obalu). Poboljšanje krajobraznog dojma.

B. Korito /plovni put

Vrsta mjere Poboljšanje granulometrijskog sastava korita Cilj unutarnje plovidbe Održiva stabilizacija riječnog korita - zaustavljanje erozije riječnog korita. Smanjenje radova na

održavanju (manje jaružanja). Povećanje niskog vodostaja.

Ekološki cilj Stabilizacija održivog riječnog korita - zaustavljanje erozije riječnog korita. Povećanje razine vode. Dinamička ravnoteža.

Vrsta mjere Alternativne vrste pera Cilj unutarnje plovidbe Poboljšanje plovnosti (povećanje dubine vode pri niskim protocima, smanjenje potrebnog obima

jaružanja). Modificiranje protoka (rukavci). Regulacija rijeke. Fiksiranje plovnog puta.

Ekološki cilj Minimalizacija građevinskih utjecaja.

C.Poplavna područja

Vrsta mjere Povezivanje rukavaca sa rijekom Cilj unutarnje plovidbe Povećanje retencijske moći, smanjenje vodostaja pri velikim protocima. Unos sedimenta.

Smanjenje vučnih sila u glavnom koritu.

49 Prilagođeno iz priručnika PLATINA.


Ekološki cilj Stalna povezanost rukavca s tokom rijeke (pri niskim protocima). Poboljšanje ekoloških uvjeta (pogotovo uz obale rijeke i u rukavcima). Održiva količina sedimenta u rukavcima. Stalna utočišta za razne životinjske vrste, zaštita od utjecaja valova.

Vrsta mjere Očuvanje ili obnova poplavnih područja Cilj unutarnje plovidbe Zaštita od poplave. Zadržavanje poplavnih voda (hidrološki i hidraulički efekti).

Ekološki cilj Očuvanje poplavnih područja. Obnova (restauracija) poplavnih područja.

Primjeri vrsta mjera koje se mogu koristiti za poboljšanje ekoloških funkcija:

Prirodnije učvršćivanje obala:

LIFE projekt kod Thurnhaufena duž Dunava, Austrija. U okviru projekta LIFE - Nature poduzete su mjere za uklanjanje kamenog nabačaja s obale rijeke koji je izvorno postavljen kako bi se spriječila erozija obale zbog brodskih valova.

Alternativne vrste pera:

Pilot-projekt Witzelsdorf na Dunavu u Austriji. Zbog degradacije korita rijeke stara pera su bila na puno višoj razini nego je to potrebno. U okviru ovog projekta stara pera su uklonjena i zamijenjena manjim brojem pera koji su niže postavljeni i nizvodno usmjereni. Na taj način se postigla povećana dinamika duž obala rijeke čime se doprinijelo poboljšanju staništa za lokalnu floru i faunu.

Kameni nabačaj prije Obnovljena riječna obala nakon građevinskih radova

Staro pero Novo niže položeno pero usmjereno nizvodno


Primjeri projekata ekoloških poboljšanja duž plovnih rijeka

Poplavno prelijevanje kod grada Rees, Njemačka Donja Rajna u Njemačkoj je jako pogođena erozijom riječnog korita; najveća vrijednost sniženja u posljednje vrijeme iznosi do 2 cm godišnje. Očekuje se pad razine plovnih voda i naknadni učinci na ekološke funkcije i funkcije korištenja zemljišta. Sprječavanje tih učinaka se trenutno provodi vrlo skupom opskrbom riječnog korita sedimentom i dodatnim tehničkim mjerama učvršćivanja riječnog korita. Dionica Rajne od riječnog km 833,5 do 839,0 - gdje se nalazi grad Rees - je pod kutom od skoro 90o koji uzrokuje usko grlo u protoku rijeke što povećava rizik od poplave. Široka poplavna ravnica uz lijevu obalu trenutno omogućuje višenamjensku uporabu, tj. poljoprivredu, rekreaciju, turizam i zaštitu prirode (Slika 1.). Cijelo područje je uključeno u mrežu Natura 2000. Razmatranja načina kako suzbiti eroziju u koritu započela su još 1995. godine, što je 1998. godine rezultiralo usvajanjem programa "smanjenja erozije riječnog korita na donjoj Rajni" njemačkog Ministarstva prometa. Glavni ciljevi vezani uz plovidbu su uključeni u integrirani pristup planiranju: a) održavati razinu plovnih voda, b) smanjiti eroziju riječnog korita i c) smanjiti skupu opskrbu korita sedimentom. No, projekt je također imao za cilj biti višenamjenski i posebno: a) osloboditi grad Rees opasnosti od poplava, b) poboljšati prirodne vrijednosti unutar područja i c) integrirati poljoprivredu, rekreaciju i turizam. Ovi ciljevi su uključeni u proces ranog planiranja formiranjem stručnog vijeća dionika kako bi zastupalo njihove stavove i interese. Za postizanje tih višestrukih ciljeva postignuta je suglasnost dionika za povećanje udjela poplavnih područja koja se koriste za izlijevanje rijeke. Naknadni učinak sniženja brzine protoka u riječnom kanalu trebao bi smanjiti vučne sile na dnu, što konačno dovodi do smanjene erozije riječnog korita. Prije početka bilo kakvih građevinskih radova, ocijenjeno je nekoliko alternativnih usmjerenja poplavnih ispusta i preoblikovanja morfologije poplavnih područja uglavnom iz ekološke perspektive (Slika 2.). Nakon odabira ekološki održive alternative koja je istodobno ispunila ciljeve hidraulike i ciljeve zaštite prirode, moglo se početi sa stvarnim planiranjem izgradnje. Zbog višestrukih ciljeva projekta dobivena su dodatna sredstva iz savezne države Sjeverno Porajnje - Vestfalija koja je nadležna za kontrolu poplava u tom području. Pokrenuta je zakonska procedura, uključujući postupak procjene utjecaja na okoliš (PUO) i ocjene prihvatljivosti prema članku 6. Direktive o staništima s obzirom na ciljeve očuvanja područja Natura 2000. Projekt je odobren 2008. godine. Građevinski radovi započeli su u 2009. godini i trebali bi biti završeni 2015. godine. Istodobno je pokrenut opsežni program monitoringa koji će pratiti učinke poduzetih mjera ne samo tijekom faze izgradnje, već i nakon završetka samoga projekta.

Slika 1: Pogled iz zraka na poplavno područje Rajne uz grad Rees

Slika 2: Pet alternativnih rješenja za ispust i snižavanje poplavnih

područja


Sve mjere ekološkog poboljšanja (npr. stvaranje vlažnog travnjaka, ekološka stabilizacija obale na preljevima) i kompenzacije, ukoliko je potrebno, ostvarene su istovremeno sa tehničkom konstrukcijom.

Zahvaljujući ovom integriranom pristupu planiranju, stvorena je win-win situacija za navigacijske i druge ciljeve dionika. Iako je prvenstveno u pitanju bio projekt plovnosti, ovaj projekt "poplavnog prelijevanja" stvara dodatne vrijednosti za sprječavanje poplava, prirodu, poljodjelstvo i rekreaciju.

Više informacija na: http://www.wsa-duisburg-rhein.wsv.de/Projekte/Flutmulde_Rees/index.html

Živa Rajna

Rajna je ujedno najveći unutarnji plovni put u Europi i izvanredno riječno stanište koje povezuje rijeke i poplavna područja između Alpa i Sjevernog mora. Na rijeci je proglašeno oko 200 područja Natura 2000. Veliki gubitak prirodnih hidromorfoloških struktura i dinamike pokrenuo je dva uzastopna projekta koje su vodile nevladine udruge (2003.-2010.) kako bi se revitalizirala degradirana riječna područja duž rijeke Rajne. Projekt je pokrenut pod nazivom "Živa Rajna - rijeka tisuću otoka", a vodila ga je njemačka nevladina udruga NABU (BirdLife) te je korak po korak razvijeno povjerenje i intenzivna suradnja između interesnih skupina za okoliš i prijevoz (uključujući uspostavu zajedničkog savjetodavnog odbora sastavljenog od nevladinih udruga, vladinih i stručnjaka za plovne putove).

Tijekom cijelog projekta, planirano je 15 lokalnih projekata, a do sada je provedeno njih sedam. Financiranje je došlo od različitih javnih i privatnih zaklada, poduzeća, kao i fondova EU-a LIFE i Interreg IIIb. Savezne i lokalne uprave su bile zadužena za financiranje i za provedbu, jednako kao i nevladine organizacije. Zahvati uključuju, primjerice, uklanjanje raznih struktura za zaštitu obala, rekonstrukciju pera i obnovu bočnih rukavaca. Program praćenja za provjeru učinka mjera obnove i komunikacijske strategije također je pomogao u osiguravanju podizanje svijesti javnosti i političke potpore ovoj inicijativi.

Više informacija na: www.lebendiger-rhein.de

http://www.wsa-duisburg-rhein.wsv.de/Projekte/Flutmulde_Rees/index.html

http://www.lebendiger-rhein.de/


Izmjena pera na obalama rijeke Elbe (DE) 50

Za stabilizaciju korita rijeke Elbe na razini srednjeg vodostaja i osiguranje plovnosti rijeke izgrađeno je više od 6900 pera. Popravljanje korita rijeke na ovaj način, međutim, rezultiralo je snažnim gubitkom strukturalne raznolikosti duž obala rijeke, a uobičajena inklinacija pera izazvala je proces dugotrajnog taloženja sedimenta u poljima pera što je dovelo do gubitka tipičnih riječnih staništa kao što su dubljaci i šljunčane obale.

Na dijelovima srednje Elbe, gdje se regulacijske mjere nisu odgovarajuće održavale prije njemačkog ujedinjenja, oko 1500 pera je bilo potpuno ili djelomično oštećeno i zbog toga su izgubila svoju hidrološku funkciju. Odlučeno je iskoristiti ovu priliku te u okviru mjera održavanja plovnih putova ispitati mogu li se pera učiniti ekološki prihvatljivijim. Izrađene su dvije vrste pera: tip I je uključivao izgradnju pera u obliku slova „v“, inkliniranih na obalnoj strani i dekliniranih na riječnoj strani. Tip II je uključivao inklinirano pero spušteno za 1,20 m ispod srednjeg vodostaja na obalnoj strani.

Rezultati praćenja pokazuju da su novo projektirana pera povećala hidromorfološku dinamiku na riječnim obalama što zauzvrat smanjuje proces agradacije nanosa u polju pera. Poboljšana strukturna raznolikost u polju pera također poboljšava stanje vodene faune, osobito juvenilnih riba, bez negativnih posljedica za plovnost. Dugoročno praćenje će odrediti konačnu ekološku učinkovitost izmijenjenih pera. Više informacija na: http: //www.bafg.de

Stvaranje bočnih kanala duž Majne (DE)

Uz rijeku Majnu na km 151,96-152,53 riječni kanal je bio fiksiran perima, a bivša poplavna ravnica je postala povišena (zimski i ljetni nasipi) i pretvorena u poljoprivredno zemljište i iskope pijeska i gline. Zbog toga je izgubljeno specifično riječno stanište i lateralna hidromorfološka povezanost.

Temeljem nacionalnog zakona o zaštiti prirode, uspostavljeno je nekoliko kompenzacijskih mjera koje uključuju:

a) iskop tri bočna riječna kanala od 1996. - 1999., trajni kanal od 2 km, kanal od 1 km s protokom 265 dana/godišnje i kanal s protokom 100 dana/godišnje;

b) obnovu 200 m obalne zone glavnog korita sadnjom vrba i pretvaranjem pješčanih plaža u šume mekih listača.

Ovo je bilo popraćeno mjerama za smanjenje intenziteta ispaše i programom praćenja.

Mjera je stvorila dinamična riječna staništa tipična za rijeku Rajnu i vrste povezane s tim staništima. Znatno je poboljšana raznolikost uvjeta protoka i frekvencija poplava, erozije i sedimentacije. Ova obnovljena tipična staništa osigurala su vrijedna područja za reofilne ribe i vrste velikih beskralježnjaka (veća raznolikost nego u polju pera).

Nije bilo negativnih utjecaja na plovnost, osim manjeg sedimentiranja u glavnom kanalu na ulazu u najveći kanal. Širina poplavne ravnice je samo nekoliko stotina metara u usporedbi s nekoliko kilometara u prirodnom stanju.

50Neki od sljedećih primjera su izvučeni iz Okvirne direktive o vodama (ODV) i tehničkog izvješća o hidromorfološkim pritiscima - studije slučaja - potencijalno relevantni za poboljšanje ekološkog statusa/potencijala putem obnove/mjera ublažavanja - studeni 2006.


3.5.3. Integriranje inicijativa ekološke obnove rijeka u planove PUVP-a

U nekim zemljama i regijama se razvoju unutarnjih plovnih putova na način koji doprinosi riječnoj obnovi pristupilo s više sustavnosti. Na primjer, u Austriji, nova tvrtka za upravljanje i razvoj vodnih putova „via donau - Österreichische Wasserstraßengesellschaft“ provodi mjere ekološkog poboljšanja duž austrijskih rijeka od 2005. godine.

Pravnu osnovu za ovo postavlja austrijski Zakon o vodama (2005.) koji utvrđuje određene obveze tvrtke:

• Članak 2. - poboljšati životne uvjete biljaka i životinja duž obala i obalnih područja plovnih dionica rijeka (kao što su rijeke Dunav, March/Morava i Thaya/Dyje), a posebno planiranje, razvoj, uspostavljanje, obnovu i održavanje staništa;

• Članak 3. - provesti sve mjere gradnje i održavanja na prirodi blizak način kad god je to moguće i uz najbolju moguću brigu o okolišu. Takve mjere moraju biti planirane i izvršene tako da ne bude intervencija u krajobraz i ekosustav koje nisu bitne, a da se sve neizbježne intervencije izvode što je moguće blaže (što je više moguće primjenjivati mjere kompenzacije).

Broj projekata ekološke obnove koje je provodi austrijska vodna administracija značajno se povećao od devedesetih godina prošlog stoljeća, a uključuje zahvate poput ponovnog spajanja starih rukavaca i projekata obnove na rijeci Dunav između Beča i Bratislave, gdje su također poduzete ekološke mjere u slobodnom toku austrijskog Dunava, Wachau.

Njemački savezni zakon o vodama (WHG, 2009.) i Zakon o federalnim plovnim putovima (WaStrG, 2007.) također imaju za cilj osigurati razvoj unutarnjih plovnih putova koji pridonosi ispunjavanju ciljeva europske Okvirne direktive o vodama (WFD, 2000.).

Njemački zakon o federalnim plovnim putovima (WaStrG) propisuje da kod održavanja plovnih putova, njihovog razvoja te kod novih građevinskih zahvata treba uzeti u obzir potrebu održavanja prirodne ravnoteže. Također, mora se u obzir uzeti i izgled vodenog krajobraza i njegove rekreacijske vrijednosti. Prirodni temelji života se moraju očuvati, a moraju se uzeti u obzir i ciljevi upravljanja Okvirne direktive o vodama (članak 8. stavak 1. i članak 12. stavak 7.).

Kao rezultat ovih obveza, Wasser- und Schifffahrtsverwaltung des Bundes (WSV) je stekao dugogodišnje iskustvo primjene ekološki orijentiranih mjera na saveznim plovnim putovima. Ta iskustva su nastala prvenstveno provođenjem propisa o zahvatima prema Saveznom zakonu o zaštiti prirode (BNatSchG) u okviru novih građevinskih i razvojnih projekata, ali i kroz prakse u održavanju51).

51 Zbirku studija slučaja sastavio je Bundesanstalt fur Gewässerkunde (bfg) i dostupna je pod www.icpdr.org/icpdr-files/15083

http://www.icpdr.org/icpdr-files/15083


4. VAŽNOST INTEGRIRANOG PLANIRANJA

4.1. Koristi od integriranog pristupa planiranju i izvedbi zahvata

Kao što je prikazano u prethodnom poglavlju, rijeke su složeni dinamički ekosustavi koje koristi široki raspon dionika. Jasno je da projektanti vodnih putova moraju biti potpuno svjesni ovog šireg okolišnog konteksta kako bi mogli razvijati održivu infrastrukturu i minimalizirati njezine negativne utjecaje.

Zastarjeli način pripreme zahvata razvoja prijevozne infrastrukture ili za bilo koju drugu svrhu podrazumijevao je izradu tehničkog rješenja kao prvu aktivnost, a tek po njenom završetku razmatrali bi se širi okolišni aspekti i načini korištenja rijeke. Ovakav pristup najčešće ima za posljedicu da se okolišna pitanja razmatraju relativno kasno u procesu planiranja. U praksi često inženjeri koji su izradili zahvat imaju vrlo slabu komunikaciju sa stručnjacima iz okolišnog sektora prije nego što se počne pripremati studija utjecaja.

Ukoliko je tehničko rješenje već u odmakloj fazi razvoja, studija utjecaja na okoliš se nužno svodi na ograničavanje moguće štete, pa tako čak i ako se pravila za izradu studije utjecaja na okoliš u cijelosti poštuju, ne postoji sigurnost da će se postupak uspješno završiti. Ovaj tradicionalan pristup pripremi i planiranju zahvata često dovodi do dugačkih rasprava s tijelima nadležnim za prostorno uređenje, a tijekom javnog uvida i s različitim interesnim skupinama i nevladinim udrugama jer je to najčešće prva prilika da se ta tijela upoznaju sa zahvatom. To može u konačnici uzrokovati značajna zakašnjenja u procesu pripreme te dodatne troškove.

Prepoznajući potrebu za holističkim i bolje integriranim pristupom u planiranju zahvata koji često usklađuje sukobljene interese, sve više stručnjaka prihvaća novi pristup pripremi infrastrukturnih zahvata i izradi tehničkih rješenja. Oni od samog početka razmatraju i infrastrukturu i ekološke potrebe kao i način korištenja rijeke i njezinih obala te sve ove čimbenike zajednički uzimaju u obzir pri izradi tehničkog rješenja. Ovakav pristup potiče interaktivan i transparentan proces planiranja kao i aktivnu pomoć i sudjelovanje ekologa i drugih dionika od samog početka.

Iako je točno da priprema i provedba takvog integriranog planerskog procesa može zahtijevati znatno veće početne troškove, sve je više dokaza da ovakav pristup gotovo bez iznimke donosi značajne pogodnosti koje u velikoj mjeri premašuju nužna dodatna početna ulaganja.

Posebne koristi od integriranog planiranja su:

Planeri unutarnjih vodnih putova i nadležna tijela imaju veću sigurnost da će njihov zahtjev biti odobren s obzirom da su pitanja zaštite okoliša uzeta u obzir već prilikom izrade idejnog rješenja kada je bila moguća veća fleksibilnost.

Ostvaruju se dugoročne financijske uštede. Tradicionalni infrastrukturni zahvati se često suočavaju s praktičnim problemima (i troškovima) kada pokušavaju u već završeno tehničko rješenje uključiti okolišna poboljšanja i mjere ublažavanja, kao i zbog velikih kašnjenja tijekom pribavljanja potrebnih dozvola ili otpora javnosti tijekom konzultacija.


Potiče primjenu novih holističkih rješenja koja zadovoljavaju različite sektorske interese i potrebe te unaprjeđuju njihovu međusobnu suradnju. Ako su drugi sektori uključeni u početnom stadiju pripreme zahvata, njihove ideje i prijedlozi mogu biti uzeti u obzir već u početnim fazama izrade tehničkog rješenja. Ovim se omogućuje da zahvat osim razvoju prijevoza vodnim putovima doprinese i ostvarenju drugih ciljeva vezanih primjerice uz zaštitu od poplava ili obnovu rijeka. Takva win-win rješenja su se pokazala kao posebno korisna na već degradiranim rijekama gdje se novi razvojni projekti unutarnjih vodnih putova mogu povezati s mjerama ekološke obnove rijeke, pa mogu uz poboljšanja plovnosti imati važnost i za oporavak riječnih ekosustava.

Potaknuti razvoj novijih, kreativnih i inovativnih rješenja za koja nije vjerojatno da bi bila razmotrena u klasičnom sektorskom pristupu planiranju zahvata.

Doprinijeti boljoj slici projekta u javnosti kao i institucija koje ga provode. Informiranjem javnosti i uključivanjem ključnih dionika tijekom cijelog procesa planiranja, a ne samo u fazi procjene utjecaja, mogla bi se izbjeći mnoga zakašnjenja uzrokovana javnim konzultacijama, posebice ako dionici uvide da je proces planiranja transparentan te da su u ranoj fazi razvoja zahvata imali mogućnost iznijeti svoje primjedbe i utjecati na konačno rješenje.

Europska komisija iz ovih razloga snažno preporuča korištenje integriranog pristupa planiranju projekata razvoja unutarnjih vodnih putova, posebice ukoliko su predviđeni za sufinanciranje putem programa EU-a poput TEN-T-a, strukturnih ili kohezijskih fondova i od 2014. godine Instrumenta za povezivanje Europe (CEF).

Integrirani pristup je posebno važan kada se radi o zahvatima koji mogu obuhvatiti jedno ili više područja mreže Natura 2000 jer će omogućiti planerima da razmotre ekološke potrebe ovih područja u ranoj fazi procesa izrade tehničkog rješenja i posebice da uzmu u obzir njihove ciljeve očuvanja. Iako to možda neće garantirati uspjeh zahvata, sigurno će olakšati postupak njegovog odobravanja.

Ima slučajeva kada zahvat jednostavno nije kompatibilan s ciljevima očuvanja područja Natura 2000, posebice na relativno nepromijenjenim riječnim sustavima. Ipak, zahvaljujući integriranom pristupu planiranja, ovaj zaključak bi vrlo rano trebao postati jasan i tada je potrebno poduzeti korake kako bi se izbjegli utjecaji na područja mreže Natura 2000 ukoliko je to moguće.

PIANC Prijedlog: “Raditi s prirodom“ 52

U listopadu 2008. godine Međunarodna udruga za plovidbu (PIANC) objavila je novi službeni dokument o stajalištu naslovljen “raditi s prirodom” koji poziva na važan pomak u pristupu razvoju plovnosti.

"Raditi s prirodom" označava integrirani proces i usmjereni napor kako bi se prepoznala i iskoristila win-win rješenja koja poštuju prirodu i prihvatljiva su i za nositelja zahvata i za dionike iz područja zaštite okoliša. S njegovom provedbom potrebno je započeti odmah na početku zahvata kada još postoji fleksibilnost i mogućnost promjene. Odlučnim i proaktivnim pristupom od prvog idejnog rješenja do završetka provedbe zahvata, povećavaju se mogućnosti za uspjeh i što je još važnije smanjuju frustracije, zakašnjenja i dodatni troškovi.

Pristup "raditi s prirodom" zahtjeva potpunu primjenu integriranog pristupa, čim su poznati ciljevi zahvata – na primjer, prije izrade početnog tehničkog rješenja. On potiče razmatranja o tome kako se ciljevi zahvata mogu postići ako se uzmu u obzir specifična obilježja ekosustava nekog područja.

52 http://www.pianc.org/downloads/envicom/Workingwithnaturepressrelease.pdf

http://www.pianc.org/downloads/envicom/Workingwithnaturepressrelease.pdf


"Raditi s prirodom" je više od izbjegavanja ili ublažavanja utjecaja unaprijed definiranog zahvata na okoliš. Umjesto toga, nastoji se otkriti način na koji se mogu postići ciljevi zahvata radeći u skladu s prirodnim procesima radi postizanja zaštite okoliša, obnove ili njegova unaprjeđenja.

U osnovi “raditi s prirodom” podrazumijeva promjenu redoslijeda aktivnosti:

utvrditi zašto je zahvat potreban i njegove ciljeve;

razumjeti okoliš;

svrsishodno konzultirati dionike kako bi se utvrdile mogućnosti za win-win rješenje;

pripremiti početni prijedlog/tehničko rješenje koje će biti korisno i za plovidbu i za prirodu.

“Raditi s prirodom” stoga zahtjeva suptilnu, ali značajnu evoluciju načina na koji pristupamo razvoju zahvata. Potrebno je približiti se novom pristupu koji je:

usmjeren na postizanje ciljeva zahvata u kontekstu ekosustava, a ne na posljedice unaprijed definiranog zahvata;

usmjeren na win-win situacije umjesto na jednostavno minimaliziranje štete za prirodu.

Za detalje pogledati: http://pianc.org/workingwithnature.php

4.2. Primjena integriranog pristupa u sklopu međunarodnih riječnih konvencija

Ovaj integrirani pristup se sve više koristi u nekoliko glavnih međunarodnih i nacionalnih tijela koje se bave plovidbom, posebice na rijeci Dunav i unutar Međunarodne udruge za plovidbu (PIANC).

Međunarodna komisija za očuvanje rijeke Dunav (ICPDR), Dunavska komisija i Međunarodna komisija za sliv rijeke Save (ISRBC) su se 2007. godine udružile kako bi potaknule intenzivnu međusektorsku raspravu s dionicima različitih zemalja, sektora i interesa o načinima na koji bi se moglo osigurati održivo provođenje aktivnosti vezanih uz PUVP na obje rijeke. Ovo je dovelo do prihvaćanja "Zajedničke izjave o vodećim načelima za razvoj unutarnje plovidbe i zaštite okoliša u slivu rijeke Dunav" 2008. godine.

„Zajedničku izjavu“ sada koriste sve zemlje ovog područja za:

razvoj “programa mjera” u skladu sa zahtjevima Okvirne direktive o vodama EU-a;

održavanje postojeće unutarnje plovidbe;

planiranje ulaganja u buduće infrastrukturne i okolišne projekte.

Preporuke iz Zajedničke izjave o vodećim načelima za razvoj unutarnje plovidbe i zaštite okoliša u slivu rijeke Dunav53

Kako bi primijenili integrirani pristup planiranju na sve planove i zahvate, uključeni dionici moraju postići suglasnost o zajedničkim načelima koja će dovesti do prihvatljivijih rješenja sa stajališta ekološke cjelovitosti i plovidbe. Ova načela planiranja morala bi biti primijenjena na svaki zahvat unutar dunavskog sliva i uključiti u najmanjoj mjeri sljedeće korake (pri tome je prvo i najvažnije objedinjeno planiranje zahvata u svrhu poboljšanja stanja okoliša i plovnosti kao ključ za ubrzanje postupaka).

53 http://www.icpdr.org/icpdr-pages/navigation_and_ecology_process.htm

http://pianc.org/workingwithnature.php

http://www.icpdr.org/icpdr-pages/navigation_and_ecology_process.htm


Kako bi se primijenila načela integriranog planiranja sljedeći kriteriji moraju biti primijenjeni tijekom izrade tehničkih rješenja zahvata:

- primjena pristupa “od slučaja do slučaja” koji razmatra ekološke zahtjeve rijeke jednako na razini dionice i cijelog sliva kao i strateške potrebe PUVP-a na razini cijelog sliva prilikom određivanja širine i dubine plovnog puta;

- "raditi s prirodom" gdje god je to moguće kroz provođenje mjera u skladu s postojećim prirodnim riječno - morfološkim procesima, slijedeći načelo minimalne ili privremene inženjerske intervencije;

- integrirana tehnička rješenja za regulacijske strukture, koje podjednako uvažavaju hidraulička, morfološka i ekološka načela;

- primjena mjera na prilagodljiv način (npr. stabilizacija dna korita poboljšanjem granulometrijskog sastava, regulacija niskih voda pomoću pera);

- optimalno korištenje potencijala za obnovu rijeke (npr. obnova riječnih obala) i ponovno povezivanje starih rukavaca;

- zahvat ne smije povećati poplavne valove već ih u idealnom slučaju mora smanjivati.

U sklopu projekta PLATINA pripremljen je „Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova” kako bi dao daljnje smjernice za primjenu načela integriranog planiranja. Ovaj priručnik koji je objavljen 2010. godine pruža praktične smjernice za planere PUVP-a širom Europe koje upućuju kako organizirati i provoditi uravnotežen i integriran proces planiranja za aktivnosti razvoja PUVP-a.54

Priručnik navodi četiri bitne značajke integriranog procesa planiranja:

- prepoznati integrirane ciljeve zahvata uključujući ciljeve PUVP-a, potrebe zaštite prirode i okoliša, te potrebe i ciljeve drugih korisnika rijeka kao što su upravljanje vodama, rekreacija i ribolov;

- uključivati relevantne dionike već od početne faze zahvata;

- provoditi integrirani proces planiranja koji će ciljeve PUVP-a i zaštite okoliša pretvoriti u konkretne mjere u okviru zahvata, osiguravajući gdje god je to moguće win-win ishod;

- provoditi sveobuhvatno praćenje stanja vezano uz zaštitu prirode i okoliša prije, tijekom i nakon izvođenja radova u okviru zahvata, omogućavajući adaptivni pristup provedbi.

Niže navedene smjernice za integrirani planerski pristup se velikim dijelom oslanjaju na navedeni priručnik. Za detaljnije informacije preporučuje se neposredan uvid u priručnik PLATINA.

4.3. Primjena integralnog planerskog procesa u praksi

Svaki plan i zahvat je, naravno, drugačiji i njegovo točno tehničko rješenje kao i obuhvat integriranog planiranja koji će zahtijevati, najvećim će dijelom ovisiti o različitim elementima uključujući ekološke uvjete i vrijednost razmatrane riječne dionice, no proces integriranog planiranja ostaje pretežito isti bez obzira na tip zahvata ili plana. Osnovni koraci su ukratko sažeti u nastavku kao i u odjeljku 4.4. (vezano uz dijalog s dionicima).

54 https://www.vodniputovi.hr/eu-projekti/platina/

https://www.vodniputovi.hr/eu-projekti/platina/


4.3.1. Određivanje obuhvata infrastrukturnog zahvata

Početna točka za razvoj plovidbe unutarnjim vodnim putovima bi trebala biti utvrđivanje prometnih potreba. Ova faza uključuje pregled postojećih nacionalnih i međunarodnih politika i strategija za razvoj prometne mreže i infrastrukture. Glavni fokus bi ipak trebao biti na definiranju zahvata koji će zadovoljiti specifične međunarodne i regionalne potrebe za prijevozom dobara i putnika unutarnjim vodnim putovima, uzimajući u obzir ekonomske i financijske aspekte kao i potrebu zaštite okoliša.

U sljedećem koraku trebalo bi utvrditi okolišne potrebe rijeke i njezinog okruženja. Primjerice, je li rijeka već degradirana ili je još uvijek relativno prirodna. Koje su glavne funkcije, procesi i obilježja rijeke koje je potrebno očuvati kako bi se osiguralo da ne dođe do daljnjeg pogoršanja stanja ili koje bi se moglo obnoviti kako bi se unaprijedilo ekološko stanje rijeke.

Posebnu pažnju treba posvetiti utvrđivanju ekoloških potreba prisutnih vrsti i stanišnih tipova zaštićenih u EU-u. U slučaju mogućnosti utjecaja na jedno ili više područja Natura 2000 potrebno je znati zbog kojih je vrsta i stanišnih tipova od europskog značenja područje proglašeno, koji je njihov stupanj očuvanosti na svakom području i koji su ciljevi očuvanja postavljeni kako bi se osigurao njihov dugoročni opstanak. Planovi upravljanja područjima Natura 2000 ili Akcijski planovi za vrste EU-a55, ukoliko postoje, također u tom smislu predstavljaju koristan izvor informacija.

Razvoj integriranih zahvata koji doprinose ostvarenju ciljeva očuvanja područja Natura 2000

Kako je objašnjeno u 2. poglavlju, određeno područje uključuje se u mrežu Natura 2000 zbog svojeg značenja za očuvanje jednog ili više stanišnih tipova navedenih na Prilogu I. ili vrsta navedenih na Prilogu II. Direktive o staništima odnosno vrsta navedenih na Prilogu I. Direktive o pticama te redovitih migratornih vrsta. Značenje područja za njihovo očuvanje zabilježeno je u Standardnom obrascu Natura 200056 (SDF) koji je izrađen za svako područje Natura 2000. SDF obrazac bilježi ekološke značajke područja zbog kojih je proglašeno i daje opću ocjenu stupnja očuvanosti za svaku vrstu i stanišni tip unutar područja (ocjena od A do D).

Podaci iz SDF-a koriste se kako bi se postavili ciljevi očuvanja za svako područje Natura 2000. Minimalan cilj očuvanja podrazumijeva održavanje postojećeg stupnja očuvanosti vrsta i staništa za koje je područje proglašeno i sprječavanje daljnjeg pogoršanja (u odnosu na stanje utvrđeno u SDF-u). Ipak, kako je glavni cilj direktive postizanje povoljnog stanja očuvanosti, mogu biti postavljeni i ambiciozniji ciljevi očuvanja kako bi se poboljšao stupanj očuvanosti vrsta i stanišnih tipova unutar područja.

Integrirano upravljanje vodnim putovima uzima u obzir ciljeve očuvanja područja Natura 2000 i traži načine za njihovo ugrađivanje u ciljeve razvoja prijevoza unutarnjim vodnim putovima s namjerom da se ostvare mogući win-win scenariji gdje god je to moguće, ili barem scenariji maksimalnog dobitka i minimalnog gubitka.

Potrebe i ciljevi politika drugih korisnika rijeke unutar područja moraju također biti prepoznati na početku i detaljno istraženi kako bi se shvatili njihovi sektorski planovi i prioriteti te njihove trenutne aktivnosti (npr. u području obrane od poplava, navodnjavanja, opskrbe vodom, turizma i dr.).

55 Do sada je izrađeno više od 50 akcijskih planova za ptičje vrste u EU-u: http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/action_plans/per_species_en.htm 56 SDF-ovima možete pristupiti putem preglednika Natura 2000 http://natura2000.eea.europa.eu/ , a dostupni su od nadležnih tijela za mrežu Natura 2000 u svakoj zemlji/regiji.

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/action_plans/per_species_en.htm



Sve ove informacije poslužiti će kako bi se osiguralo tehničko rješenje koje je što više usklađeno s okolišnim ciljevima i ako je moguće doprinosi njihovom ostvarenju, kao i zadovoljavanju potreba drugih korisnika rijeke. Ono može naglasiti mogućnosti za “ujedinjenje snaga” kako bi se razvio projekt koji pomaže ne samo zadovoljavaju prometnih potreba već također drugih sektorskih prioriteta duž rijeke npr. zaštite od poplava i obnove rijeka (vidi okvir s primjerima win-win situacija).

Ipak, treba priznati da ponekad nije moguće naći dodirnu točku između različitih interesa i da nije uvijek moguće provesti planirani zahvat zbog društvenih ili okolišnih interesa koji su procijenjeni važnijima.

4.3.2. Priprema integriranog zahvata

Nakon što se provede ova početna analiza i utvrde ciljevi integriranog zahvata obzirom na prometnu funkciju i druge zahtjeve i prioritete vezane uz rijeku, sljedeći korak je detaljno planiranje tehničkog rješenja zahvata. U tu svrhu je potrebno uspostaviti jasnu organizacijsku strukturu za daljnju pripremu zahvata. Ovo može podrazumijevati primjerice uspostavu multidisciplinarnog tima za izradu tehničkog rješenja, sastavljenog od inženjera građevinske struke i riječnih ekologa čiji je zajednički zadatak daljnje planiranje.

Ovisno o veličini i obuhvatu zahvata također može biti korisno uspostaviti interdisciplinarno savjetodavno tijelo koje može pomoći i savjetovati pri usmjeravanju ciljeva zahvata i mjera tijekom razvojne faze - posebice vezano uz njihovu usklađenost s drugim oblicima korištenja zemljišta i planovima u regiji kao i potrebama za očuvanjem rijeke.

Prednost multidisciplinarnog tima je u tome da se može razviti početno tehničko rješenje, a da se pri tome od početka imaju na umu ekološke funkcije rijeke (npr. nakon detaljnog terenskog istraživanja trenutnih ekoloških uvjeta na rijeci). Tada mogu biti testirani različiti scenariji s obzirom na njihov potencijalni utjecaj na rijeku. Na taj način moguće je napraviti prilagodbe i razmotriti alternative koje smanjuju utjecaj na rijeku prije nego što se izrade detaljni nacrti za zahvat. Ovakav pristup može također pomoći u određivanju najekonomičnijeg načina uključivanja ovih ekoloških zahtjeva u zahvat.


4.3.3. Priprema postupaka ocjene utjecaja

Detaljno razmatranje tehničkih alternativa i mogućih varijantnih rješenja unutar odabranih alternativa na samom početku projekta, ne samo da unaprjeđuje ukupnu kvalitetu rezultata planiranja već je i vrlo korisno za pripremu studije utjecaja na okoliš koja može biti potrebna u njegovoj kasnijoj fazi. Integrirani zahvati često mogu prikupiti puno informacija o stanju okoliša na rijekama i o prisutnim vrstama i staništima. Oni mogu uključivati i detaljna terenska istraživanja ekološkog stanja rijeke, koja se provode prije nego što se zahvat definira, kako bi se odredili mogući pozitivni i negativni utjecaji koje bi zahvat mogao imati na rijeku. Svi ovi podaci i informacije biti će korisni za kasniju provedbu studije utjecaja na okoliš prije odobrenja zahvata jer će osigurati kvalitetnu bazu podataka i tako olakšati ocjenu utjecaja.

Mogu se također iskoristiti za izmjenu nekih dijelova zahvata ili za uvođenje mjera ublažavanja koje imaju za cilj smanjiti ili ublažiti sve moguće utjecaje. Ovo će ponovno pomoći pri procijeni utjecaja na okoliš, što će s druge strane ubrzati proces donošenja odluka.

Primjer integriranog planiranja na Dunavu istočno od Beča

Nacionalni park Dunav Auen istočno od Beča zauzima površinu od ukupno 100 km² i uključuje dionicu Dunava dugu 36 km koja je cijela unutar područja Natura 2000. To je jedno od posljednjih poplavnih područja u središnjoj Europi i izuzetno je bogato bioraznolikošću. Nekadašnje poplavno područje Dunava obilježavala je velika varijacija razine vode, no to je promijenjeno prije mnogo godina kada je izgrađeno nekoliko kilometara nasipa za zaštitu od poplava i izvedena regulacija rijeke. Odvajanje rijeke od njezine poplavne ravnice i promjena trajanja poplava dovela je do isušivanja velikih močvarnih područja.

U 2002. godini Austrijsko savezno ministarstvo prijevoza i via donau (Austrijsko tijelo za upravljanje vodnim putovima) su započeli stručne aktivnosti za pripremu “Integriranog riječnog planiranja istočno od Beča“ (IRP). Cilj projekta je bilo postizanje ravnoteže između interesa unutarnje plovidbe i okolišnih potreba Nacionalnog parka Poplavne ravnice Dunava s posebnim naglaskom na ciljeve očuvanja područja Natura 2000.

B.1 Odredite svrhu infrastrukturnog

zahvata

vodnog puta

B.2 Organizirajte proces planiranja

B.3 Provedite integrirano planiranje

B.5 Provedite zahvat

B.4 Pratite zahvat


Zajednički proces za postizanje ovih ciljeva je počeo analizom stanja rijeke. Utvrđeno je da je očuvana dionica Dunava istočno od Beča već duže vrijeme izložena degradaciji riječnog dna (erozija od 2-3,5 cm/godišnje), što je uzrokovalo i snižavanje razine podzemnih voda. Istovremeno, nedovoljne dubine vodnog puta tijekom razdoblja niskih voda i jako promjenjivi uvjeti u njemu ometali su normalno odvijanje unutarnje plovidbe. Lanac hidroelektrana uzvodno od projektnog područja, regulacija rijeka i mjere zaštite obala su također usporili morfodinamičke procese na ovoj riječnoj dionici, a poplave su uzrokovale ispunjavanje bočnih rukavaca i inundacije sedimentom.

Proces planiranja projekta IRP uključivao je sljedeće korake:

Prvo je uspostavljena Interdisciplinarna upravljačka grupa (IUG) sastavljena od uglednih stručnjaka iz područja hidrauličkog inženjerstva, ekologije, unutarnje navigacije i regionalne ekonomije. Grupa je detaljno analizirala alternativna rješenja i 11 različitih varijanti za razvoj sekcije Dunava istočno od Beča. Tijekom više godina bile su intenzivno raspravljane i poboljšavane najbolje varijante.

Usporedno s ovim raspravama, započet je proces uključivanja šireg kruga dionika kako bi se raspravili privremeni rezultati IUG-a. Ovaj proces je uključivao oko 40 dionika koji su predstavljali NVU-e, ministarstva, tijela javne vlasti, lokalne zajednice, sektor plovidbe, nacionalni park i druge. Ovo je rezultiralo prijedlogom za izmjenu scenarija koji su procijenjeni i unaprijeđeni tijekom diskusija između IUG-a i planerskog tima.

Studija utjecaja na okoliš (uključila je i ocjenu prihvatljivosti u skladu s člankom 6. Direktive o staništima) je završena i IUG ju je prihvatio u 2006. godini. Nakon razdoblja planiranja od tri godine tijekom kojega su stručnjaci iz područja ekologije i plovidbe zajednički postigli određene kompromise, prihvaćen je sporazum o skupini mjera kojima se željela postići win-win situacija i za ekologiju i plovidbu. Tako pripremljeni projekt IREP unaprijedio je navigaciju i osigurao restauraciju obala i lateralnu povezanost rijeke s rukavcima u nacionalnom parku.

Mjere koje su znatno doprinijele poboljšanju ekologije su uključivale:

• Granulometrijsko poboljšanje dna korita: oko 25 cm debeli sloj od 40 do 70 mm grubog šljunkovitog materijala dodat će se površini dna, posebice u dubljim dijelovima kako bi se smanjio kapacitet pronosa i na najmanju moguću mjeru smanjila degradacija korita.

• Obnovu rijeke kako bi se unaprijedilo ekološko stanje, a koje se sastojalo se od obnove obala (uklanjanje zaštite obala na unutarnjim zavojima, dopuštanje bočne erozije), spajanje postranih rukavaca i zaustavljanje degradacije korita.

• Optimizaciju postojeće regulacije niskih voda: istočno od Beča, veće razine vode tijekom niskog protoka čine zajednički cilj sa stanovišta poboljšanja plovnosti i ekologije. Više razine vode kompenzirale su mnogo godina degradacije riječnog korita i poboljšale povezanost postranih rukavaca. Oblik i raspored pera je optimiziran u skladu s ekološkim kriterijima te je smanjen njihov ukupan broj i duljina inženjerskih struktura. Istovremeno, novi oblik je potaknuo više dinamike duž obale rijeke.

Mjere za poboljšanje plovnosti bile su:

• optimizacija postojeće regulacije niskih voda kako bi se povećalo njezino djelovanje i smanjila sedimentacija u poljima pera kao i potreba za održavanjem;

• jaružanje i definirano dodavanje materijala (kako bi se ostvarila ravnoteža pronosa sedimenta);

• premještanje određenih dionica postojećih navigacijskih kanala kako bi se dublje zone koristile za navigaciju; ova mjera također smanjuje potrebu za jaružanjem;

• granulometrijsko poboljšanje korita; smanjeni pronos vučenog nanosa također smanjuje potrebu za iskopom sedimenta u svrhu održavanja vodnog puta.

Ostvarivanje ovih inovativnih mjera pažljivo će pratiti interdisciplinarni tim kako bi se utvrdila i mjerila njihova uspješnost. Detaljne informacije se nalaze na poveznici: http:www.donau.bmvit.gv.at

http://www.donau.bmvit.gv.at/


Spoj plovnog puta Seine - Scheldt koji obuhvaća obnovu rijeke Lys

Projekt Seine - Scheldt je jedan od 30 prioritetnih projekata programa TEN-T. Seine - Scheldt poveznica će spojiti sliv Seine sa slivom Scheldta. Uski kanal biti će konstruiran između Compiegne i Cambraia na području Francuske,a poboljšanja plovnosti koja dopuštaju klasu Vb plovnog puta biti će realizirana između Deûlémonta i Ghenta, pretežito na Flamanskom području. Rijeka Lys u Belgiji, dužine 55 km, čini sastavni dio ove veze. U prošlosti je ova rijeka bila kanalizirana, a mnogi stari rukavci odsječeni od novostvorene rijeke. Ovo je rezultiralo ne samo promjenom dinamičkog sustava rijeke i njezine poplavne ravnice već je u potpunosti promijenjen i krajobraz cijelog područja.

U skladu s Okvirnom direktivom o vodama svaka država članica mora uspostaviti okvir za zaštitu slatkovodnih vodnih tijela kako bi se osigurala opskrba vodom i poboljšala kvaliteta voda te ublažili učinci poplava i suša. U skladu s time flamanska vlada je odlučila uključiti primjenu direktive neposredno u program Seine-Scheldt, pod nazivom “Obnova rijeke Lys”.

Cijeli program je definiran kao “integrirana studija politike usmjerena na područje”. Metodologija se sastoji od različitih faza programa koje se sve usredotočuju na uključivanje različitih gledišta, bilo ekoloških, ekonomskih ili tehničkih. Iako je intervjuiranje mogućih dionika vrlo dugotrajan proces, očekuje se da će vrijeme provedeno na studiji i provedbi programa biti mnogo kraće nego da su se koristile uobičajene metode.

Na ovaj način ambicije projekta su, uz osnovnu svrhu realizacije unutarnjeg vodnog puta europskog značenja, usmjerene i na optimizaciju upravljanja vodama, prirodna obilježja rijeke i njezinih dolina, potencijal za rekreaciju i povijesnu baštinu kao i prostorne kvalitete područja u kojem je rijeka Lys krajobrazni element u prostornoj strukturi.

Obnova rijeke može se opisati kao ukupan skup akcija koje dovode do obnove prirodnih uvjeta i prirodnih procesa suštinskih za dinamičku ravnotežu riječnog ekosustava. Takav riječni ekosustav se sastoji od specifičnih geomorfoloških komponenata poput meandrirajuće rijeke, prirodnih nasipa i zimskog korita koje poplavljuje samo za visokih razina vode, stvarajući na taj način područja za mrijest i razmnožavanje faune i dobre uvjete za razvoj tipične riječne flore.

Vizija projekta obnove rijeke Lys je zelena dolina rijeke Lys, čiju tvrdu okosnicu čini kanalizirani Lys, a

mekanu prirodni, meandrirajući Lys. Kanalizirani dio rijeke Lys je važan za obavljanje ekonomske funkcije kao što su prijevoz i industrija i tehničkih funkcija poput upravljanja rizicima od poplava. Iako kanalizirani dio rijeke Lys čini tvrdu okosnicu rijeke, njezini nasipi su izgrađeni u skladu s okolišnim načelima.

Dva glavna cilja utvrđena su za meandrirajući Lys: zaštita povijesnog krajobraza s jedne strane i obnova ekoloških vrijednosti s druge strane. Ovaj prirodniji, jače meandrirajući Lys bi trebao osigurati meke funkcije riječnog sustava poput rekreacije, ekologije i poljoprivrede. U razvoju ovih mogućnosti, uvijek je potrebno imati na umu ukupni ekološki kontinuitet duž rijeke Lys. Iako niti jedna dionica rijeke Lys nije obuhvaćena područjima Natura 2000, ona bi to mogla postati jednog dana kada se rijetke i ugrožene vrste poput vodomara nakon nekog vremena ponovno pojave duž rijeke, zahvaljujući njenoj obnovi u sklopu projekta TEN-T.

Za dodatne informacije vidjeti: www.seineschelde.be

http://www.seineschelde.be/


Praćenje utjecaja zahvata unutarnje plovidbe na donjem Dunavu (Rumunjska)

U 2011. godini izrađen je sveobuhvatan program praćenja kako bi se pratili utjecaji velikih zahvata unutarnje plovidbe na dionici donjeg Dunava između Calarasia i Braila. U skladu sa sporazumom postignutim između Riječne uprave za donji Dunav i međunarodnog konzorcija s kojim je ugovorena provedba programa praćenja, praćenje zahvata je trebalo osigurati minimalizaciju utjecaja programa na vodene i kopnene ekosustave, uglavnom vezano uz ciljne vrste i stanišne tipove područja mreže Natura 2000 i migraciju jesetre. Posebice je važna bila obveza da se u slučaju pojave značajnog utjecaja na migraciju jesetre primjene alternativna rješenja - posebno za pridneni prag.

Program praćenja će također osigurati usklađenost s Planom upravljanja okolišem i primjenu najbolje okolišne prakse, kao i prevenciju i kontrolu rizika od akcidentnog onečišćenja uzrokovanog bilo kojom građevinskom aktivnošću.

Praćenje je počelo u proljeće 2011. godine i unutar šest mjeseci postignut je sljedeći napredak:

postavljeno je 10 akustičkih telemetrijskih kablova;

još 8 automatskih akustičkih telemetrijskih prijemnika je postavljeno koristeći novi sustav s tekstilnom užadi i sidrima;

14 akustičkih odašiljača je ugrađeno u odrasle jesetre (10 pastruga, 2 morune, 1 kečiga, 1 jesetra)

utvrđena su potencijalna područja zimovanja i mrijesta na rukavcu Borcea na kojima se provodi praćenje;

u 2011. godini su uhvaćene mlade jesetre (kečiga, pastruga i moruna);

podaci o kretanju/ponašanju jesetre su preuzeti s automatskih prijemnika u srpnju i listopadu 2010. godine i provedena je njihova interpretacija.

Dodatne informacije su dostupne kod Riječne uprave donjeg Dunava (www.afdj.ro).

4.3.4. Uspostava integriranog programa praćenja (monitoringa) provedbe zahvata

Praćenje novih izmjena rijeka na tehnički i ekološki integriran način je u svjetlu ekološke dinamike i rastućih klimatskih nesigurnosti povezanih s riječnim ekosustavima, od ključne važnosti kako bi se dugoročno spriječile neočekivane posljedice zahvata na rijeku i prijevoz vodnim putovima.

U slučaju zahvata unutarnjih vodnih putova koji bi potencijalno mogli utjecati na područja Natura 2000, program praćenja bi trebao uključivati redovito terensko prikupljanje podataka o stanju vrsta i staništa za koje je područje proglašeno kako bi se utvrdilo je li zahvat na njih imao značajan utjecaj i jesu li provedene mjere ublažavanja bile učinkovite i spriječile pogoršanje njihovog stanja. Ovakav program praćenja može ponekad utvrditi nepredviđene probleme koji se nisu mogli znati prije izvedbe zahvata. Program praćenja mora predviđati postupke koji omogućavaju poduzimanje korektivnih ili adaptivnih mjera kako bi se odgovorilo na neočekivane probleme ako je to potrebno.

Iako ovise o tipu i složenosti radova, vrijeme provedbe, intenzitet i fokus programa praćenja moraju biti određeni u procesu planiranja te ponovno razmatrani u pravilnim intervalima.


U idealnom slučaju, praćenje ciljeva zahvata nakon njegove provedbe (povećana plovnost, obnovljena staništa, itd.) mora biti potvrđeno u razdoblju od 5 godina ili više (prema preporuci priručnika PLATINA). Moguće interakcije između planiranja, prilagodljive provedbe i praćenja su prikazane u niže navedenoj tablici koja je preuzeta iz priručnika PLATINA.

Integrirani plan SIGMA: zaštita od poplava davanjem prostora rijeci

Primjena integriranog planiranja je vrlo učinkoviti alat za planove i programe kao i za pojedinačne zahvate. Novi plan SIGMA u Belgiji je primjer kako takav integrirani plan može biti uspješno razvijen i proveden.

Nakon katastrofalnih poplava 1976. godine, nadležna tijela su odlučila izraditi plan zaštite od poplava nazvan “Plan SIGMA”. Kako su tijekom narednih godina rasle znanstvene spoznaje, postalo je jasno da će se zbog globalnog zatopljenja podići razine mora i da je plan SIGMA potrebno tome i prilagoditi. Stoga je u 2005. godini izrađen revidirani plan SIGMA. Glavni cilj koji se odnosi na zaštitu sliva rijeke Scheldt od poplava uzrokovanih Sjevernim morem ostao je isti, ali su temeljem razgovora s drugim sektorima i dionicima u plan uključeni i drugi ciljevi vezani uz očuvanje prirode i rekreaciju, u zajedničku korist.

U skladu s time, prihvaćeni plan SIGMA dao je razvojni okvir koji osigurava ravnotežu između okolišnih, ekonomskih, društvenih i poljoprivrednih zahtjeva. Svi zahvati izrađeni unutar plana SIGMA razvijeni su ne samo temeljem detaljnih tehničkih analiza učinkovitosti i izvodljivosti mjera već i kroz suradnju sa stručnjacima iz drugih relevantnih sektora kako bi se u što većoj mjeri ostvarilo win-win rješenje.

Tijekom cijelog procesa posebna važnost je dana različitim direktivama EU-a uključujući:

• Direktive o pticama i staništima: Estuarij Scheldta je područje Natura 2000 s utvrđenim ciljevima očuvanja za vrste te funkcijama i potrebnim minimalnim područjima za različita staništa. Posebna pažnja je stoga, pri izradi Plana SIGMA, posvećena u svim fazama planiranja ciljevima područja Natura 2000 te je prirodna komponenta Plana definirana na specifičan način usmjeren na postizanje ciljeva očuvanja.


• Usuglašenost sa Direktivom o poplavama: povijesne zabilješke zajedno s novim podacima o opasnostima od poplava i kartama rizika od poplava iskorišteni su kako bi se izradio plan upravljanja rizicima od poplava uzimajući u obzir troškove, koristi, stratešku procjenu utjecaja na okoliš, prekogranične utjecaja strategije kao i aktivnosti vezane uz izradu planova upravljanja vodnim područjima u skladu s ODV-om i komunikaciju s javnošću.

„Najpoželjniji scenarij“ za estuarij rijeke Scheldt je optimizirani usuglašeni scenarij, za koji je postignut određeni stupanj društvene prihvaćenosti, a izrađen je interaktivno u sklopu projekta SIGMA, tijekom postupka izrade procjene utjecaja na okoliš za Sigma plan zaštite od poplava. Potvrđivanje integriranog plana SIGMA od strane flamanske vlade pripremilo je put za „dugoročnu viziju za estuarij rijeke Scheldt“ (LTVS) u njegovom flamanskom dijelu, a koja nastoji integrirati u što većoj mjeri ciljeve prijevoza i zaštite od poplava sa zahtjevima i ciljevima Okvirne direktive o vodama i Direktiva o pticama i staništima.

Prihvaćeno rješenje uključuje kontrolirano poplavljivanje tijekom opasnih razina voda na dionici rijeke zahvaćenoj plimom. Originalni nasip rijeke Scheldt postat će preljevni nasip preko kojega će se poplavne vode usmjeravati u kontrolirano područje sve dok pad razina rijeke ne omogući odvodnju putem ispusta. Integracija ekoloških ciljeva u plan SIGMA će također omogućiti obnovu nekoliko ekološki vrijednih staništa (500 ha poplavne ravnice, 1500 ha poplavnih močvara, 1500 ha travnjaka, 2000 ha tršćaka i obalne zone i 400 ha poplavne šume).

Plan SIGMA je dio LTVS estuarija unutar kojeg se želi uspostaviti “zdravi i višenamjenski estuarijski vodni sustav koji se može koristiti na održivi način za ljudske potrebe”. Ovaj nizozemsko-flamanski plan upravljanja postavlja ciljeve za kakvoću okoliša u estuariju do 2030. godine i mjere koje su potrebne za njihovo postizanje.

MONEOS je integrirani program praćenja koji prati poboljšanje stanja ekosustava, sigurnost od poplava i pristupačnost. Razvijen je i integrirani sustav za ocjenjivanje kako bi se utvrdio raskorak u odnosu na ciljeve LTVS-a, ekološko stanje u skladu sa zahtjevima ODV-a i poboljšanja očuvanja vrsta i stanišnih tipova zaštićenih temeljem Direktiva o pticama i staništima.

Dodatni podaci dostupni su na: http://www.gogkbr.be/index.php?page=sigmaplan&hl=en_US

4.4. Rane konzultacije

Rane konzultacije s okolišnim dionicima i svim drugim dionicima su važne kako bi se pronašla prihvatljiva i održiva rješenja. Podjednako je važno postići međusobno razumijevanje kao i potaknuti zajedničku potragu za rješenjima, posebice ako se pokaže da uobičajenim pristupom ublažavanju utjecaja nije moguće umanjiti ekološke posljedice provedbe zahvata.

Unutar okvira Europske konferencije ministara prijevoza, 2006.57, provedena je analiza primjera iz prakse te je uočeno kako većina konflikata ima svoj izvor u nedovoljno ranom uključivanju dionika u planiranje zahvata, što je uvjetovalo potrebu za pokretanjem dodatnih postupaka kako bi se nakon dugotrajnih i skupih odgoda pronašla odgovarajuća kompromisna rješenja. Dionici i šira javnost bi, u idealnom slučaju, morali sudjelovati u svim fazama razvoja zahvata. Njihovo sudjelovanje je posebno važno tijekom faze definiranja zahvata i razrade realističnih alternativnih rješenja za problematične zahvate.

Europsko zakonodavstvo i postupci nisu posebno određeni kada je u pitanju način provedbe javnih konzultacija i sudjelovanje javnosti te obično podrazumijevaju formalne korake za javne konzultacije samo nakon završetka izrade studije utjecaja na okoliš i predaje zahvata

57Izvješće OECD-a: Unutarnji vodni putovi i zaštita okoliša Europske konferencije ministara prometa (ECMT, 2006.): https://www.itf-oecd.org/sites/default/files/docs/06waterenv.pdf

http://www.gogkbr.be/index.php?page=sigmaplan&hl=en_US

https://www.itf-oecd.org/sites/default/files/docs/06waterenv.pdf


na odobravanje. No, to ne bi trebalo spriječiti nositelje zahvata da sami organiziraju postupak javnih konzultacija što je ranije moguće tijekom razvoja zahvata.

Opći ciljevi za svaku komunikaciju i strategiju uključivanja javnosti trebali bi biti:

osigurati transparentno planiranje i donošenje odluka za infrastrukturne zahvate kao i otvorenost s obzirom na relevantne informacije i podatke;

podići svijest o ukupnim ciljevima zahvata i povezanim aspektima zahvata;

dobiti potporu javnosti za planiranje zahvata i njegovu provedbu;

uključiti ključne dionike u fazi planiranja kako bi se stvorilo ozračje uzajamnog povjerenja i poštovanje i tako olakšalo prihvaćanje u javnosti te omogućila uspješna provedba zahvata.

U praksi su sljedeći elementi posebno važni kako bi se osigurala uspješna konzultacija dionika i proces sudjelovanja javnosti:

Vremenski okvir sudjelovanja javnosti: Sudjelovanje javnosti bi trebalo početi u najranijim fazama zahvata tako da okolišne informacije mogu biti iskorištene pri razmatranju alternativa, lokacije i financijskih uvjeta. Uključivanje javnosti bi se trebalo nastaviti tijekom provedbe procjene utjecaja na okoliš i čitavog projektnog ciklusa.

Prepoznavanje relevantnih interesnih grupa: Prepoznavanje relevantnih interesnih grupa ili dionika je ključno za uspješno sudjelovanje javnosti, radilo se politici, planu, programu (npr. sektorskom ili regionalnom) ili zahvatu. Analiza socijalnog sastava zajednice na području gdje je zahvat planiran može također pomoći da se prepoznaju svi relevantni socijalni čimbenici ili dionici i uključe u konzultacije. Dodatno, socijalna analiza će utvrditi lokalne vrijednosti, organizacijsku strukturu i pristupe komunikaciji, pregovaranju i donošenju odluka.

Odabir pravog oblika komunikacije ili konzultacije: Sudjelovanje javnosti može varirati od jednostavnog širenja informacija do konzultacija pa sve do punog sudjelovanja u donošenju odluka:

- Informiranje: jednosmjerni tijek informacija od nositelja do javnosti.

- Konzultacije: dvosmjerni tijek informacija između nositelja i javnosti koji daje javnosti mogućnost da iznese svoje stavove.

- Sudjelovanje: dvosmjerni tijek informacija i ideja u kojem su nositelj zahvata i javnost zajedno uključeni u analizu i odabir tema, a javnost dobrovoljno sudjeluje u donošenju odluka o tehničkom rješenju i upravljanju zahvata kroz usuglašavanje o glavnim elementima. Potrebno je napomenuti da dobar proces javnog sudjelovanja nadilazi jednostavnu provedbu formalnog postupka konzultacija. On omogućuje dionicima koji sudjeluju da ponude tehnički kvalificiran i relevantan doprinos.

Razina uključivanja javnosti potrebna za određeni zahvat varira ovisno o društvenom i političkom kontekstu. Može se za svaku od glavnih skupina dionika sastaviti matrica sudjelovanja kako bi se utvrdio odgovarajući stupanj sudjelovanja. Matrica se također može koristiti kao sustavni alat za definiranje uloga i odgovornosti dionika i utvrđivanje područja potencijalnih neslaganja između skupina.


“Vlasništvo” i povjerenje: Rane konzultacije s grupama na koje će zahvat potencijalno utjecati može poboljšati okolišne informacije dostupne donositeljima odluka (npr. kroz utvrđivanje okolišnih utjecaja ili osmišljavanje odgovarajućih mjera ublažavanja), te na taj način minimalizirati sukobe i kašnjenja. Dodatno, iskreni napor kako bi se javnosti pružila informacija i odgovorilo na prijedloge ili upite, sprječava nesporazume i može rezultirati širim prihvaćanjem zahvata s većim doživljajem lokalnog vlasništva.

Nedvojbeno, javne konzultacije i sudjelovanje mogu utrošiti puno vremena i biti zahtjevne, ali ukoliko se koriste na pozitivan način one će poboljšati zahvat, smanjiti antagonizme i poboljšati vjerojatnost za dugoročni uspjeh.

Tehnike za uključivanje javnosti

Postoji niz metoda i tehnika za poticanje sudjelovanja javnosti. Tijekom ranih faza zahvata, kada je namjera potaknuti što veći kontakt s javnošću, sredstva javnog priopćavanja i javni panoi ili letci koji opisuju zahvat i njegove ciljeve kao i potencijalno pozitivne i negativne utjecaje, mogu predstavljati najprikladniji način uključivanja javnosti.

Kako prijedlog napreduje, radionice i sastanci malih grupa mogu biti najbolji način za određivanje problema koji su važni za određene interesne grupe. Dobru strategiju čini i prepoznavanje potencijalnih predstavnika skupina lokalnog stanovništva koji će biti najučinkovitiji u komunikaciji njihovog stava. Ovi predstavnici mogu davati savjete i pomoći pri organizaciji uključivanja javnosti te smanjiti rizike lomova u komunikaciji između dionika.

Druga načela dobre prakse koja osiguravaju uspješno uključivanje javnosti:

Razviti okvir za sudjelovanje javnosti što je ranije moguće kako bi se odredio obuhvat, vremenski okvir i drugi resursi potrebni za potporu procesu.

Prepoznati sudionike ili dionike te utvrditi njihovu legitimnost i reprezentativnost (pomoću socijalne analize). Nije potrebno konzultirati sve društvene grupe o svakom detalju predloženog zahvata.

Prepoznati prikladne tehnike sudjelovanja/komunikacije s javnošću i pružiti relevantnu informaciju u lako razumljivom obliku.

Održavati događaje u odgovarajućem terminu i lokacijama koji će osigurati što veće sudjelovanje i slobodnu razmjenu stavova svih zainteresiranih grupa.

Dati dionicima dovoljno vremena da usvoje pružene informacije, razmotre njihove posljedice i prezentiraju svoje poglede.

Utvrditi mehanizme koji osiguravaju da donositelji odluka razmotre stavove dionika i njihove prijedloge, npr. uključujući njihove prijedloge u studiju utjecaja na okoliš, financijske prijedloge i sporazume.

Osigurati da se odgovori i da se daju povratne informacije na sva pitanja i primjedbe.

Izvor: izvješće OECD-a: Unutarnji vodni putovi i zaštita okoliša, Europska konferencija ministara prometa (ECMT, 2006.)58.

58 http://www.internationaltransportforum.org/europe/ecmt/pubpdf/06WaterEnv.pdf

http://www.internationaltransportforum.org/europe/ecmt/pubpdf/06WaterEnv.pdf


5. PROVEDBA OCJENE PRIHVATLJIVOSTI ZA

RAZVOJNE PROJEKTE PUVP-a KOJI MOGU

IMATI ZNAČAJAN (NEGATIVAN) UTJECAJ NA

PODRUČJA NATURA 2000

5.1. Uvod

Kao što je opisano u prethodnom poglavlju, strateško planiranje i integrirano upravljanje plovnim putovima temeljeno na načelu „raditi s prirodom“59 može znatno doprinijeti pronalaženju win-win rješenja koja usklađuju različite društvene potrebe. Time bi se ujedno trebao olakšati postupak pribavljanja okolišnih dozvola za različite planove i zahvate.

Kako je prethodno navedeno, zakonodavstvo EU-a o prirodi ne isključuje razvojne aktivnosti unutar i u blizini područja Natura 2000. Umjesto toga, ono zahtijeva da se za svaki plan ili zahvat koji bi mogao imati značajan negativan utjecaj na jedno ili više područja Natura 2000 provede ocjena prihvatljivosti u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima kako bi se procijenili utjecaji tog plana ili zahvata na područje(a) mreže Natura 2000.

Ovo poglavlje sadrži smjernice „korak po korak“ kako provesti ocjenu prihvatljivosti u skladu s člankom 6., s posebnim naglaskom na planove i zahvate razvoja unutarnjih vodnih putova.

Budući da su u mrežu Natura 2000 uključena najvrjednija i najugroženija staništa i vrste u Europi, logično je da postupci za odobravanje razvojnih projekata koji će vjerojatno imati značajan negativan utjecaj na ta područja moraju biti dovoljno strogi kako bi se izbjeglo ugrožavanje općih ciljeva Direktiva o pticama i staništima. Stoga je posebna pozornost posvećena potrebi za donošenjem odluka na temelju pouzdanih znanstvenih informacija i stručnog znanja. Do kašnjenja u postupku odobrenja vrlo često dolazi zbog loše kvalitete ocjene prihvatljivosti čime se onemogućuje prosudba nadležnih vlasti o učincima plana ili zahvata.

Također je važno da se procjene u pogledu okoliša koje se izvršavaju u okviru Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (PUO) i Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš (SPUO) ne zamijene s ocjenom prihvatljivosti koja se provodi na temelju članka 6. stavka 3. Direktive o staništima. Iako se takve procjene često provode objedinjeno te njihova koordinacija može biti korisna, ipak svaka od njih ima različitu svrhu i služi za procjenu utjecaja na različite aspekte okoliša. Stoga SPUO i PUO ne mogu nadomjestiti ili biti nadomještene ocjenom prihvatljivosti (vidi 6. poglavlje).

Ishodi svakog od postupaka procjene su također drugačiji. U slučaju PUO-a ili SPUO-a nadležno tijelo jednostavno mora uzeti u obzir utjecaje prilikom odlučivanja. Ishod ocjene prihvatljivosti je, s duge strane, za nadležno tijelo pravno obvezujući i uvjetuje njegovu konačnu odluku. Stoga, ako se unatoč uvođenju mjera ublažavanja, ocjenom prihvatljivosti utvrdi da će ipak doći do negativnog utjecaja na cjelovitost područja Natura 2000, plan ili zahvat može biti odobren samo ako su ispunjeni svi uvjeti predviđeni postupkom izuzeća iz članka 6. stavka 4.60

59 PIANC 2008. 60 Vidi presudu Suda Europske unije C-418/04.


5.2. Kada je potreban postupak iz članka 6.?

Postupovne i stvarne zaštitne mjere koje treba primijeniti na svaki plan ili zahvat koji će vjerojatno imati značajan utjecaj na područje(a) mreže Natura 2000 utvrđene su u članku 6. Direktive o staništima.

Svrha postupka je:

- ocijeniti posljedice plana ili zahvata koji će vjerojatno imati značajan utjecaj na područje Natura 2000 s obzirom na ciljeve očuvanja područja;

- utvrditi hoće li te posljedice uzrokovati negativne učinke na cjelovitost područja;

- osigurati mehanizam odobravanja planova i zahvata koji imaju negativan utjecaj ako se smatraju nužnim zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa i ako nema drugih manje štetnih alternativnih rješenja. Tada se moraju provesti kompenzacijske mjere radi osiguranja zaštite sveukupne koherentnosti mreže Natura 2000.

Članak 6. stavci 3. i 4. Direktive o staništima

Članak 6. stavak 3.: Svaki plan ili zahvat koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili zahvatima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na to područje, s obzirom na njegove ciljeve očuvanja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i u skladu s odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili zahvat tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti.

Članak 6. stavak 4.: Ako se, unatoč negativnoj procjeni utjecaja na područje i u nedostatku drugih pogodnih mogućnosti, plan ili zahvat ipak moraju provesti zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode, država članica poduzima sve kompenzacijske mjere kako bi osigurala zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. Ona Komisiju izvješćuje o usvojenim kompenzacijskim mjerama. Kad se u određenom području nalazi prioritetni prirodni stanišni tip i/ili prioritetna vrsta, mogu se razmatrati samo ona pitanja koja se odnose na zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, na korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš ili, nastavno na mišljenje Komisije, na ostale imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa.

Nekoliko pojmova koji se koriste u članku 6. stavku 4. određuju kada je potrebna ocjena prihvatljivosti. Ona je potrebna ukoliko su zadovoljeni svi niže navedeni uvjeti:

riječ je o planu ili zahvatu;

koji bi mogao imati značajan utjecaj na barem jedno područje Natura 2000;

bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili zahvatima;

a nije izravno povezan s upravljanjem u svrhu očuvanja područja.

Svaki od ovih pojmova je objašnjen u nastavku.

Planovi ili zahvati:


Direktiva ne određuje opseg pojmova „plan“ ili „zahvat“ vežući se na određene kategorije. Umjesto toga, ključni odlučujući čimbenik je taj hoće li ili neće imati značajan utjecaj na područje.

Pojam „zahvat“ bi stoga trebalo tumačiti u širem kontekstu, kako bi se uključilo i građevinske radove i svaku drugu intervenciju u prirodni okoliš61. Pojam „plan“ se također treba razmatrati u širokom značenju i treba uključiti svaki plan ili program koji služi kao okvir za buduće odobravanje provedbe zahvata.

U ovom kontekstu je korisno objasniti odnos između članka 6. stavaka 2. i 3. Namjera ova dva članka je u širem smislu ista – izbjeći pogoršanje unutar područja Natura 2000. U slučaju članka 6. stavka 2. namjera je izbjeći „pogoršanje ...ili značajno uznemiravanje“. U slučaju članka 6. stavka 3. cilj je izbjeći bilo koji novi plan ili zahvat koji će „negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja“.

Kako oba članka služe istom glavnom cilju, slijedi da bilo koji plan ili zahvat za koji nije potrebna ocjena prihvatljivosti u skladu s člankom 6. stavkom 3. mora bez obzira na to biti u skladu s odredbama članka 6. stavka 2. 62

Jaružanje – kada je potrebna ocjena prihvatljivosti?

Kapitalno jaružanje – podrazumijeva iskop materijala i produbljivanje glavnog riječnog kanala u svrhu plovnosti. Ukoliko ovakva intervencija može imati značajan utjecaj na jedno ili više područja Natura 2000, prije njegova odobrenja potrebno je provesti ocjenu prihvatljivosti.

Nanos se u nekim rijekama nakuplja prirodno, te je nekada nužno provoditi redovito jaružanje radi održavanja plovnosti kako bi se osigurala tražena dubina. U takvoj situaciji otvara se pitanje, podliježu li takvi radovi redovnog održavanja ocjeni prihvatljivosti, ukoliko mogu imati značajan utjecaj na jedno ili više područja mreže Natura 2000.

Jedini slučaj u kojem se Sud Europske Unije referirao na jaružanje radi održavanja plovnosti je u okviru njegove presude C226/08.63. Ovaj postupak je Sudu EU-a proslijedio Administrativni sud u Oldenburgu koji je trebao presuditi je li grad Papenburg imao pravo spriječiti njemačku saveznu vladu da proglasi područja mreže Natura 2000 duž rijeke Ems u blizini lučkog grada Papenburga u donjoj Saskoj. Ova dionica rijeke je produbljena 1994. godine kako bi se omogućila plovidba brodova s gazom od 7,3 m između brodogradilišta i Sjevernog mora, te se od tada na ovoj dionici nanos redovno uklanjao kako bi se održavala potrebna dubina. Grad Papenburg je naveo socio-ekonomske razloge protiv proglašenja područja mreže Natura 2000 i tvrdio da bi njihovo proglašenje prekršilo administrativnu autonomiju koju njemački ustav osigurava lokalnim zajednicama.

Sud EU-a je presudio da se prvi podstavak članka 4. stavka 2. Direktive o staništima treba interpretirati tako da država članica može samo iz znanstvenih razloga odbiti uključivanje jednog ili više područja na prijedlog popisa POVS područja koji je izradila Komisija.

Vezano uz predmet uklanjanja nanosa u svrhu održavanja Sud je presudio da: „Članak 6. stavak 3. i članak 6. stavak 4. Direktive 42/43 se moraju tumačiti na način da se aktualni radovi održavanja koji se provode vezano uz plovne kanale estuarija, a koji nisu povezani ili

61 Sud Europske unije presuda C-127/02. 62 Sud Europske unije presuda C-127/02. 63 SL C 63 od 13.03.2010., str.5 dostupno na http://curia.europa.eu/

http://curia.europa.eu/


nužni za upravljanje područjem (i koji su već dopušteni temeljem nacionalnog prava prije isteka vremenskog roka za transpoziciju Direktive 92/43), moraju, u obuhvatu u kojem se smatraju zahvatom i u kojem mogu imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja, podvrći postupku ocjene njihova utjecaja na područje.

Radovi održavanja vezano uz uklanjanje nanosa obično održavaju samo određeno stanje infrastrukture i u takvim okolnostima ih se ne može kvalificirati kao zahvat u smislu članka 6. stavka 3. Direktive o staništima. Ipak, aktivnosti održavanja ponekad je potrebno smatrati pojedinačnim zahvatima primjerice zbog promjene tehnika koje se koriste, uvjeta ili redovitosti njihova izvođenja. U takvim slučajevima svaki od ovih zahvata mora, u opsegu u kojem može imati značajan negativan utjecaj na određeno područje, biti podvrgnut ocjeni utjecaja u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima.

U istoj presudi Sud je pojasnio da: „ Ako se, osobito imajući u vidu redovitost ovih radova ili njihovu prirodu ili uvjete pod kojima se izvode, može smatrati kao da sačinjavaju jednu radnju, posebice tamo gdje su planirani kako bi se održavala određena dubina plovnog kanala redovitim uklanjanjem nanosa koje je nužno za tu svrhu, radovi održavanja mogu se smatrati jednim i istim zahvatom vezano uz primjena članka 6. stavka 3. Direktive 92/43“.

Nadalje, Sud EU-a je eksplicitno priznao stečeno pravo na provođenje zahvatea uklanjanja nanosa u svrhu održavanja, koji su odobreni prije isteka razdoblja za transpoziciju direktive.

U svakom slučaju, ako članak 6. stavak 3. nije primjenjiv, odredbe članka 6. stavka 2. se svakako moraju poštovati, npr. moraju se poduzeti odgovarajući koraci kako bi se izbjeglo „pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve Direktive o staništima“.

U idealnom slučaju, povremeno uklanjanje nanosa u svrhu održavanja bi trebalo planirati i izvesti na način koji doprinosi postizanju i ciljeva navigacije i ciljeva očuvanja područja Natura 2000 te bi čak moglo biti uključeno u plan upravljanja predmetnim područjem.

Jaružanje radi održavanja plovnosti rijeke Temze, Velika Britanija

Sukobi, koji su nastupili između Londonske lučke uprave i udruga iz područja zaštite okoliša vezano uz okolišne posljedice uklanjanja nanosa na plimnom dijelu rijeke Temze, su riješeni na sljedeći način:

uspostavljanjem “kontaktne grupe za jaružanje” radi razmjene informacija među dionicima;

postavljen je internetski GIS sustav za razmjenu informacija koji je omogućio dionicima bolje razumijevanje smještaja i obuhvata aktivnosti jaružanja i njihovo sudjelovanje tijekom donošenja odluka vezanih uz predavanje zahtjeva za jaružanje.

Osim programa za prikupljanja podataka, modeliranja i praćenja, ovaj pristup je također uključivao i promjenu tehnika jaružanja od uobičajenog jaružanja i odlaganja sedimenta do održivijeg upravljanja sedimentom i njegove recirkulacije. Dionici su nakon toga imali veću sigurnost vezano uz prepoznavanje i ublažavanja ekoloških utjecaja, a poboljšano je i planiranje jaružanja u razdobljima niže ekološke osjetljivosti.64

64 DEFRA: Vodič o održivim planovima jaružanja.*


Koji bi mogli imati značajan negativan utjecaj na područja Natura 2000

Jasno je da se ocjena prihvatljivosti usredotočuje na vrste i stanišne tipove zaštićene u okviru Direktive o pticama i Direktive o staništima, a posebice na one vrste i staništa zbog kojih je proglašeno to određeno područje Natura 2000. Ocjena prihvatljivosti ne mora ocijeniti utjecaj na ostalu floru i faunu osim ako nije ekološki relevantna za vrste i staništa zaštićena na razini EU-a, a koja su prisutna na području65. Ocjena prihvatljivosti u skladu s člankom 6. stavkom 3. je stoga uža u svome obuhvatu nego procjena utvrđena Direktivom o PUO i Direktivom o SPUO, s obzirom na to da se ograničava samo na utjecaje na područja Natura 2000 uzimajući u obzir njihove ciljeve očuvanja.

Što se tiče prostornog obuhvata, odredbe članka 6. stavka 3. nisu ograničene samo na planove i zahvate koji se izvode isključivo unutar područja Natura 2000; one se također odnose i na zahvate smještene izvan područja mreže Natura 2000, a koji bi mogli imati značajan utjecaj na njih. Samo zato što planirani zahvat nije unutar granica područja Natura 2000, ne znači da ga se izuzima iz potrebe za provedbom ocjene prihvatljivosti u skladu s člankom 6. stavkom 3. Okidač za ocjenu prihvatljivosti nije ovisan o tome je li zahvat smješten unutar ili izvan područja Natura 2000, već o tome može imati utjecaj na njega i na njegove ciljeve očuvanja. Na primjer, zahvat smješten uzvodno od područja Natura 2000 može ipak uzrokovati negativan utjecaj na područja smještena nizvodno, zbog promjena protoka i prepreka za migraciju vrsta. U ovakvim slučajevima, zahvat bi svejedno morao biti ocijenjen u skladu s postupkom utvrđenim u članku 6. stavku 3.

Ovo uključuje i razmatranje mogućih prekograničnih utjecaja. Ako plan ili zahvat u jednoj zemlji može imati značajan utjecaj na područje Natura 2000 u drugoj zemlji, bilo pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima ili zahvatima, tada je potrebno provesti ocjenu prihvatljivosti koja ocjenjuje, između ostalog, utjecaje na područja Natura 2000 u drugoj zemlji. Ovo je sukladno Espoo konvenciji koja se provodi unutar EU-a putem Direktiva o PUO i SPUO. Kako ove direktive obuhvaćaju i planove i zahvate koji zahtijevaju ocjenu u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima, slijedi da se prekogranični utjecaji moraju također razmotriti i u kontekstu ocjene prihvatljivosti koji se provodi u skladu s Direktivom o staništima.

Kao što je gore navedeno, učinci zahvata se moraju razmotriti u funkciji vrsta i stanišnih tipova za koje je određeno područje proglašeno. To će utjecati na procjenu koliko daleko od područja zahvata treba tražiti moguće utjecaje. Na primjer, rijetka biljka koja je vrlo lokalizirana i javlja se samo u specifičnim stanišnim uvjetima može biti izložena utjecajima zahvata samo u svojoj neposrednoj blizini, dok migratorne vrste koje imaju veće prostorne potrebe za staništem mogu biti izložene utjecajima udaljenijih zahvata.

Pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima i zahvatima Više pojedinačno umjerenih utjecaja mogu sami po sebi biti beznačajni, ali zajedno mogu predstavljati značajan utjecaj. Iz tog razloga članak 6. stavak 3. uzima u obzir utjecaje u kombinaciji s drugim planovima i zahvatima. Članak 6. stavak 3. ne određuje eksplicitno koji su drugi planovi ili zahvati obuhvaćeni obvezom sagledavanja utjecaja u kombinaciji, ali je jasna njegova osnovna namjera da uzme u obzir kumulativne utjecaje koji mogu nastati tijekom vremena. U tom kontekstu, potrebno je razmatrati planove i zahvate koji su završeni, one koji su odobreni, ali ne i završeni, kao i one koji su tek predloženi.

Treba se podrazumijevati da, pri razmatranju predloženog plana ili zahvata, države članice ne stvaraju povoljne preduvjete u korist drugih sličnih, ali još nepredloženih zahvata ili planova u budućnosti. Naprotiv, ako je jedan ili više zahvata već odobren u nekom području,

65 Ovo se može biti zahtijevati u kontekstu procjene prema Direktivama o PUO ili SPUO


to može sniziti ekološku granicu značajnosti utjecaja za buduće planove i zahvate u tom području.

Na primjer, ako se zahvati razvoja plovnog puta unutar ili u blizina više područja Natura 2000 podnose na odobrenje jedan za drugim. Ocjena prihvatljivosti prvog ili drugog zahvata može utvrditi da nema značajnog utjecaja na područje Natura 2000, no kasniji zahvati mogu biti odbijeni zbog svojih utjecaja u kombinaciji s prethodnim zahvatima, koji mogu postati toliko značajni da utječu na cjelovitost područja. U tom kontekstu, važno je zahvate PUVP-a duž plovnog puta razmatrati strateški i u kombinaciji jednog s drugim, a ne samo kao pojedinačne izolirane zahvate.

Nije neposredno povezan s upravljanjem u svrhu očuvanja područja

Iz konteksta i svrhe članka 6., jasno je da se pojam „upravljanje“ odnosi na upravljanje u svrhu „očuvanja“ područja te ga primjerice treba razmatrati sa značenjem koje se koristi u članku 6. stavku 1.

5.3. Pristup korak po korak pri provedbi ocjene prihvatljivosti

Postupak utvrđen člankom 6. stavkom 3. je potrebno provoditi po određenom redoslijedu. Svaki pojedini korak određuje je li potreban sljedeći korak u postupku. Na primjer, ako se nakon prethodne ocjene zaključi da zahvat neće imati značajan negativan utjecaj na područje Natura 2000, tada se plan ili zahvat može odobriti bez potrebe za daljnjom ocjenom utjecaja.

Slijed koraka ocjene (vidi dijagram):

Prvi korak: prethodna ocjena - svrha ovog početnog koraka je odrediti je li za plan ili zahvat potrebno provesti ocjenu prihvatljivosti ili ne. Ukoliko on može imati značajan negativan utjecaj na područje Natura 2000 tada je ocjena prihvatljivosti potrebna.

Drugi korak: ocjena prihvatljivosti – jednom kada je odlučeno da je ocjena prihvatljivosti potrebna u skladu s člankom 6. stavkom 3., potrebno je provesti detaljnu analizu utjecaja plana ili zahvata, samog ili u kombinaciji sa drugim planovima ili zahvata, na cjelovitost područja Natura 2000, s obzirom na njegove ciljeve očuvanja. Ukoliko ocjena prihvatljivosti zaključi da će zahvat imati značajan negativan utjecaj na područje (usprkos primjeni mjera ublažavanja) tada nadležno tijelo mora odbiti plan ili zahvat ili primijeniti postupak izuzeća u skladu s člankom 6. stavkom 4.

Treći korak: izuzeća – članak 6. stavak 4. omogućava izuzeća u odnosu na članak 6. stavak 3. Stoga, ako je zaključeno da će zahvat imati negativan utjecaj na područje Natura 2000, on ipak može biti odobren u iznimnim okolnostima uz uvjet da se zadovolje odredbe članka 6. stavka 4.

Jasno je iz prethodnoga da se u osnovi ovog procesa donošenja oduka nalazi načelo predostrožnosti. Naglasak mora biti na objektivnom prikazu, uz pouzdane dokaze da neće biti štetnog utjecaja na područje Natura 2000.

5.4. Prvi korak: prethodna ocjena

Prvi korak u postupku u skladu s člankom 6. stavkom 3. je utvrditi je li ocjena prihvatljivosti stvarno potrebna, tj. je li plan ili zahvat može imati značajan utjecaj na područje Natura 2000. Ukoliko se s dovoljnom pouzdanošću može utvrditi da plan ili zahvat neće imati


značajan utjecaj niti pojedinačno niti u kombinaciji s drugim planovima ili zahvatima, tada on može biti odobren bez daljnje ocjene.

No, u slučaju da postoji bilo kakva sumnja, potrebno je provesti ocjenu prihvatljivosti kako bi se ovi utjecaji mogli proučiti u cijelosti. To potvrđuje Sud Europske Unije u presudi Waddensea (C-127/02) u kojoj je zaključio da: „mehanizam zaštite okoliša koji je sadržan u članku 6. stavku 3. ne pretpostavlja da plan ili zahvat koji se razmatra sigurno ima značajne utjecaje na određeno područje već slijedi iz same vjerojatnosti koja povezuje da je takav utjecaj moguć provedbom tog plana ili zahvata. U slučaju dvojbe o nepostojanju značajnih negativnih utjecaja, mora biti provedena ocjena prihvatljivosti kako bi se učinkovito osiguralo da planovi ili zahvati koji štetno utječu na cjelovitost razmatranog područja ne budu odobreni, i na taj način doprinese postizanju općih ciljeva Direktive o staništima“

Odgovor na pitanje što je „značajni utjecaj“ u ovom kontekstu je jasno povezan sa specifičnim osobinama i ekološkim uvjetima područja Natura 2000 kao i stanišnim tipovima i vrstama zbog kojih je proglašeno. Stoga je potrebno koristiti ciljeve očuvanja i ekološka obilježja područja kako su navedena u Standardnom obrascu Natura 2000 kako bi se utvrdila osjetljivost svakog područja i vjerojatnost značajnih utjecaja (vidi poglavlje 5.5.1. za potpuno objašnjenje o tome što su ciljevi očuvanja područja).

Potrebno je zabilježiti razloge za odluku o tome je li potrebno provesti ocjenu prihvatljivosti ili ne te dati dovoljno informacija, kako bi se mogla opravdati donesena odluka.

Glavni aspekti koje je potrebno razmotriti tijekom prethodne ocjene:

Utvrditi geografski obuhvat plana ili zahvata i njegova glavna obilježja.

Utvrditi sva područja Natura 2000 na koja bi plan ili zahvat mogao utjecati, imajući u vidu moguće utjecaje u drugim zemljama i/ili moguće utjecaje dalje nizvodno ili uzvodno od zahvata kao i unutar slivnog područja.

Utvrditi stanišne tipove i vrste za koja su područja Natura 2000 proglašena, njihov stupanj očuvanosti i ciljeve očuvanja (npr. uvidom u Standardni obrazac Natura 2000 za područje(a) ili plan(ove) upravljanja Natura 2000 ukoliko postoje).

Utvrditi na koje vrste i staništa mogu planirane aktivnosti imati značajan utjecaj.

Utvrditi druge planove ili zahvate koji mogu, u kombinaciji s planiranim aktivnostima, uzrokovati značajne negativne utjecaje na područja Natura 2000.

Razmotriti moguće interakcije između aktivnosti plana ili zahvata, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima i zahvatima, i kvalificirajućih značajki područja te ekoloških funkcija i procesa koji ih podržavaju.


Slika : Dijagram toka postupka prema članku 6. stavcima 3. i 4. (utemeljeno na metodološkom priručniku Komisije o članku 6.)

Je li plan ili zahvat (PZ) neposredno povezan ili nužan za upravljanje

područjem u svrhu očuvanja prirode?

Može li plan ili zahvat imati negativan utjecaj na područje?

Ocijeniti utjecaje s obzirom na ciljeve očuvanja područja.

Postoje li druge pogodne mogućnosti?

Mogu li negativni utjecaji biti uklonjeni npr. primjenom mjera ublažavanja?

Može se odobriti ukoliko su provedene primjerene kompenzacijske mjere i obaviještena Komisija.

Može se odobriti zbog drugih razloga prevladavajućeg javnog

interesa po provedenim konzultacijama s Komisijom i provedenim kompenzacijskim

mjerama.

Može se odobriti

Ne smije se odobriti.

Da Ne

Da Ne

Ne

Da

Ne

Ne

Da

Da Da Ne Ne

Korak 1: Prethodna ocjena

Korak 2: Ocjena prihvatljivosti

Korak 3: Izuzeće: čl 6. st 4.

Da

Izmijeniti plan ili zahvat.

Ne smije se odobriti.

Da

Ne

Sadrži li područje prioritetne vrste ili stanišne tipove?

Postoje li imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interese

(IRPJI)?

Odnose li se razlozi IRPJI na zaštitu ljudskog zdravlja, sigurnosti ili uspostavu

povoljnijih uvjeta za okoliš. na zaštitu ljudskog zdravlja,

sigurnosti ili uspostavu povoljnijih uvjeta za okoliš

Ocijeniti utjecaje kumulativno i/ili u kombinaciji s drugim planovima.

projektima.

Može li se zaključiti da PP neće negativno utjecati na cjelovitost područja?


5.5. Drugi korak: ocjena prihvatljivosti

Jednom kada je odlučeno da se ocjena prihvatljivosti mora provesti, to je potrebno učiniti prije nego što nadležno tijelo donese odluku hoće li odobriti plan ili zahvat ili ne (C-127/02). Kao što je prethodno navedeno, svrha ocjene prihvatljivosti je procijeniti utjecaje plana i zahvata na određeno područje Natura 2000 s obzirom na njegove ciljeve očuvanja, bilo pojedinačno, bilo u kombinaciji s drugim planovima ili zahvatima.

Pojam „odgovarajući“ (ocjena prihvatljivosti - engl. Appropriate Assessment – odgovarajuća ocjena) u osnovi znači da ocjena mora biti odgovarajuća za svoju svrhu u skladu s Direktivama o pticama i staništima, npr. očuvanje rijetkih i ugroženih vrsta i stanišnih tipova navedenih u direktivama. „Odgovarajući“ također znači da se mora raditi o obrazloženoj odluci. Ukoliko studija ne sadrži dovoljno detaljnu ocjenu utjecaja na područje Natura 2000 ili ne sadrži dovoljno dokaza da bi se donijeli jasni zaključci o tome je li utjecaj na cjelovitost područja negativan, tada ocjena ne ispunjava svoju svrhu i ne može se smatrati „odgovarajućom“.

Ocjene koje se ograničavaju na opće opise i daju samo površan pregled postojećih podataka o prirodi unutar nekog područja se ne smatraju „odgovarajućima“ za potrebe članka 6. stavka 3. Ovo je potvrdio i Sud Europske unije koji je donio presudu da: „ocjena prihvatljivosti mora sadržati cjelovite, precizne i konačne zaključke o utjecajima kojima se mogu ukloniti sve razumne znanstvene sumnje glede utjecaja predloženih radova na

razmatrano područje“ (Komisija/Italija, C-304/05). 66

Sud je također naglasio važnost korištenja najboljih znanstvenih spoznaja kod provedbe ocjene prihvatljivosti kako bi se nadležnom tijelu omogućilo da s dovoljnom razinom pouzdanosti zaključi da neće biti značajnih negativnih utjecaja na cjelovitost područja. U tom smislu se smatra da „svi aspekti plana ili zahvata koji mogu ili pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima i zahvatima, utjecati na te ciljeve, moraju biti utvrđeni u svijetlu najboljih znanstvenih spoznaja u tom polju“ (C-127/02, Odlomak 54).

66 Vidi presudu Suda EU-a Castro Verde C-239/04 koji zaključuje da "bilo kakva razumna znanstvena dvojba o izostanku štetnih utjecaja na cjelovitost područja se mora otkloniti prije odobravanja zahvata”


Koraci koje treba provesti tijekom ocjene prihvatljivosti

ODREDITI PODRUČJE INTERESA

UTVRDITI CILJEVE OČUVANJA PODRUČJA

NATURA 2000

UTVRDITI EKOLOŠKA OBILJEŽJA KOJA JE

POTREBNO RAZMATRATI U OCJENI:

analizirati osjetljivost vrsta na aktivnosti zahvata i staništa

prisutnih na području zahvata

KONZULTACIJE: NADLEŽNA TIJELA

I DIONICI

PRIKUPITI SVE INFORMACIJE I

PROVODITI DODATNA TERENSKA

ISTRAŽIVANJA PO POTREBI

OCIJENITI UTJECAJE

na ciljne stanišne tipove, staništa vrsta i vrste kao i na ekološku

strukturu i funkciju područja

UTVRDITI PRAĆENJE

ODREDITE PRE-OSTALE UTJECAJE NA CJELOVITOST

PODRUČJA RESIDUAL EFFECTS ON THE INTEGRITY

OF THE SITE

UTVRDITE MJERE PREVENCIJE I MJERE

UBLAŽAVANJA

INFORMACIJE O DRUGIM

PLANOVIMA I ZAHVATIMA


Zbog specijalizirane prirode ocjene prihvatljivosti plana ili zahvata, snažno se preporuča da se ocjena provodi temeljem analiza koje provode odgovarajuće kvalificirani stručnjaci.

Studija ocjene prihvatljivosti trebala bi osobito:

- opisati zahvat ili plan dovoljno detaljno kako bi javnost mogla razumjeti njegovu veličinu, razmjer i ciljeve;

- opisati osnovno „nulto“ stanje i ciljeve očuvanja područja Natura 2000;

- utvrditi negativne utjecaje zahvata ili plana na područje Natura 2000;

- objasniti kako će ovi utjecaji biti umanjeni provedbom mjera ublažavanja;

- utvrditi vremenski okvir i mehanizam pomoću kojeg će mjere ublažavanja biti osigurane, provedene i praćene.

Na kraju, važno je napomenuti kako je odgovornost nadležnih tijela osigurati da se ocjena prihvatljivosti provodi ispravno i da može objektivno pokazati, uz prateće dokaze, da će se spriječiti negativni utjecaji na cjelovitost područja Natura 2000, s obzirom na njegove ciljeve očuvanja.

5.5.1. Ocjenjivanje utjecaja s obzirom na ciljeve očuvanja područja

Kao što je gore navedeno, ocjena bi trebala ocijeniti moguće utjecaje plana ili zahvata na područje s obzirom na ciljeve očuvanja područja.

Kako bismo shvatili što su ciljevi očuvanja, potrebno je pogledati kako se odabiru područja Natura 2000. Kao što je u 2. poglavlju objašnjeno, pojedino područje se uključuje u mrežu Natura 2000 zbog svoje vrijednosti za očuvanje jednog ili više stanišnih tipova navedenih na Prilogu I. ili vrsta navedenih na Prilogu II. Direktive o staništima, ili vrsta navedenih na Prilogu I. Direktive o pticama kao i migracijskih vrsta ptica koje se redovito pojavljuju.

Vrijednost područja za očuvanje zabilježena je u Standardnom obrascu Natura 2000 (SDF)67 koji se priprema za svako područje. Osim što navodi formalnu identifikacijsku oznaku područja, naziv, lokaciju i površinu te detaljnu kartu, SDF bilježi ekološke karakteristike područja koje su dovele do njegovog proglašenja područjem Natura 2000 i daje opću ocjenu stupnja očuvanosti za svaku vrstu i stanišni tip na području (vrednovan od A do D).

SDF je stoga referentna osnova ne samo za mjerenje bilo kakve promjene u stupnju očuvanosti odabranih stanišnih tipova i vrsta na području (članak 6. stavci 2. i 3.) već i za postavljanje ciljeva očuvanja za područje u skladu s ukupnim ciljevima Direktive o staništima (članak 6. stavak 1.).

Minimalni ciljevi očuvanja su održavanje vrsta i staništa za koje je područje proglašeno u istom stupnju očuvanosti (kako je zabilježeno u Standardnom obrascu Natura 2000). To znači da je potrebno osigurati da se neće pogoršati ispod te razine.

Ipak, ukupni cilj Direktive o staništima (i pticama) je ne samo spriječiti daljnje pogoršanje već i osigurati da vrste i stanišni tipovi zaštićeni na razini EU-a dostignu povoljno stanje očuvanosti u cijelom prirodnom arealu u EU-u. Ambiciozniji ciljevi očuvanja mogu biti potrebni kako bi se obnovio ili poboljšao stupanj očuvanosti vrsta i stanišnih tipova zaštićenih na razini EU-a, prisutnih na tom određenom području (u skladu s čl. 6. st. 1.).

67 SDF-ovima možete pristupiti putem preglednika Natura 2000 http://natura2000.eea.europa.eu/ , a dostupni su i od nadležnih tijela za mrežu Natura 2000 u svakoj zemlji/regiji.



3.2.C. SISAVCI navedeni u Prilogu II. Direktive Vijeća 92/43/EEZ

POPULACIJA NA PODRUČJU PROCJENA PODRUČJA Oznaka Naziv Migracijska

Rezidentna Populacija Očuvanost Izoliranost Globalno

Razmnožavanje Prezimljavanje Okupljanje

1337 Castor fiber I P B A C A 1355 Lutra lutra I P B A C B 1318 Myotis

dasychema I P C B C C

1324 Myotis myotis I P C B C C 3.2.D VODOZEMCI I GMAZOVI navedeni u Prilogu II. Direktive Vijeća 92/43/EEZ

POPULACIJA NA PODRUČJU PROCJENA PODRUČJA

Oznaka Naziv Migracijska Rezidentna Populacija Očuvanost Izoliranost Globalno


1188 Bombina bombina

I P B C C C

1166 Triturus cristatus

I 11-50 C B C B

3.2.E RIBE navedene na Prilogu II. Direktive Vijeća 92/43/EEZ

POPULACIJA NA PODRUČJU PROCJENA PODRUČJA

Oznaka Naziv Migracijska Rezidentna Populacija Očuvanost Izoliranost Globalno


1130 Aspius aspius I C C A C B 1149 Cobitis taenia I R C A C B 1124 Gobio

albipinnatus I C A A C A

1099 Lampetra fluvialis

I V C B C B

Izvadak iz Standardnog obrasca Natura 2000

Ukoliko su postavljeni ambiciozniji ciljevi očuvanja, tada se utjecaji plana ili zahvata moraju razmatrati spram tih ambicioznijih ciljeva. Na primjer, ako je cilj obnoviti populaciju vodomara do određene razine u roku od 8 godina i predviđene su mjere očuvanja kako bi se osiguralo da se to dogodi, potrebno je ocijeniti hoće li plan ili zahvat spriječiti ostvarenje ovoga cilja očuvanja.

Ukoliko nisu postavljeni posebni ciljevi očuvanja tada se može smatrati da je cilj očuvanja za područje Natura 2000 održati stupanj očuvanosti vrsta i staništa za koje je područje proglašeno (kako je zabilježeno u SDF-u) i izbjeći bilo kakvo pogoršanje tog stupnja očuvanosti.

Preporuča se da se planeri zahvata što je ranije moguće konzultiraju s nadležnim tijelima koja su odgovorna za područja Natura 2000 kako bi saznali o kojim se točno područjima radi, koji su im ciljevi očuvanja i stanje očuvanosti vrsta i stanišnih tipova radi kojih su ova područja proglašena. Djelatnici nadležnih tijela će ih uputiti postoje li detaljniji izvori podataka o tome - npr. prihvaćeni plan upravljanja za pojedino područje ili izvješća praćenja i studije o stupnju očuvanosti tih određenih vrsta i stanišnih tipova na razini regije ili države.


5.5.2. Prikupljanje potrebnih informacija

Prikupljanje svih potrebnih informacija o zahvatu i području Natura 2000 je važan prvi korak u ocjeni prihvatljivosti. Ono je najčešće iterativan proces. Ako prva identifikacija i analiza otkrije da postoje značajne „rupe“ u spoznajama, tada mogu biti potrebne dodatne temeljne ekološke studije i terenski rad kako bi se nadopunili postojeći podaci. Kako je prethodno navedeno, važno je da se ocjena prihvatljivosti temelji na najboljim znanstvenim spoznajama u tom području te da je u mogućnosti otkloniti svaku razumnu dvojbu o utjecajima radova na određeno područje.

Detaljna istraživanja i terenski rad moraju se usmjeriti na ciljne vrste i staništa koja su osjetljiva na aktivnosti zahvata. Osjetljivost se mora razmatrati uzimajući u obzir moguće interakcije između aktivnosti zahvata (vrsta, obuhvat, metode, itd.) i tih staništa i vrsta (smještaj, ekološke potrebe, ključna područja, ponašanje i dr.). Svaka terenska studija mora biti dovoljno temeljita i dugotrajna kako bi mogla uzeti u obzir činjenicu da ekološki uvjeti mogu znatno varirati kroz sezone. Primjerice, provođenjem terenskog istraživanja određene vrste tijekom nekoliko zimskih dana neće se prikupiti podaci o njezinom korištenju staništa tijekom drugih važnijih dijelova godine (npr. tijekom migracija ili razmnožavanja).

Prikupljanje informacija za ocjenu prihvatljivosti

Informacije o planu ili zahvatu moraju sadržavati detaljan opis svih elemenata koji su važni za ocjenu. Oni moraju uključivati najmanje sljedeće:

- detaljne informacije o tehničkim obilježjima planiranih aktivnosti razvoja PUVP-a;

- detaljne karte točnih lokacija aktivnosti PUVP-a i povezanih radova u odnosu na područja Natura 2000;

- detalje o aktivnostima predviđenim tijekom gradnje, njihovo trajanje i razdoblje izvođenja;

- aktivnosti predviđene tijekom rada i upravljanja;

- potrebe za održavanjem;

- detalje o drugim zahvatima u tom području, bilo planiranima bilo onima koji su u tijeku.

Informacije o području Natura 2000 moraju sadržavati minimalno sljedeće:

- detaljne podatke o svakoj vrsti ili stanišnom tipu zbog kojeg je područje proglašeno i njihovim ciljevima očuvanja;

- podatke, uključujući ekološke karte, o njihovoj lokaciji i korištenju staništa unutar i u blizin i područja tijekom njihovog životnog ciklusa (npr. hranjenje, razmnožavanje, odmaranje, okupljanje ili zimovanje); ovi podaci moraju biti aktualni s obzirom da su vrste i stanišni tipovi dinamični i njihova pojava i sastav može varirati u relativno kratkom vremenskom razdoblju;

- podatke o njihovoj zastupljenosti, stupnju izoliranosti, populaciji i rasprostranjenosti kako na samom području tako i unutar regije ili države (uključujući podatke o veličini populacije, ekotipu, starosnoj strukturi);

- podatke o ekološkoj strukturi i funkcioniranju staništa unutar područja;

- detalje o ciljevima očuvanja područja (uključujući planove upravljanja itd.);

- ulogu područja unutar biogeografske regije i mreže Natura 2000;

- bilo koji drugi aspekt područja ili njegovog živog svijeta koji bi mogao imati utjecaj na njegovo očuvanje i ciljeve (npr. trenutne aktivnosti upravljanja ili drugi događaji);

- informacije o drugim planovima i zahvatima koji bi mogli imati kumulativne utjecaje;


Mogući izvori podataka za područje Natura 2000 uključuju:

- standardni obrazac Natura 2000;

- planove upravljanja područjem Natura 2000;

- aktualne podatke objavljene u stručnoj i znanstvenoj literaturi;

- nadležna tijela za zaštitu prirode, znanstvenike, stručnjake, specijaliste za vrste i staništa, udruge koje se bave očuvanjem prirode, lokalne stručnjake;

- izvješća u skladu s člankom 17. o stanju očuvanosti vrsta i staništa zaštićenih na razini EU-a kao i na nacionalnoj i biogeografskoj razini.68

U ovoj fazi je također korisno odrediti prostorni obuhvat područja interesa, imajući u vidu da se negativni utjecaji mogu osjetiti na znatno širem području od neposredne lokacije zahvata razvoja unutarnjih vodnih putova, na primjer dalje uzvodno ili nizvodno na rijeci ili lateralno u slivno područje. Posebno je važno, u slučaju zahvata razvoja unutarnjih vodnih putova, da se područje razmatranja ne odredi previše usko s obzirom na uzdužnu i lateralnu povezanost rijeke. Područje razmatranja može uvijek kasnije biti suženo, kada bude dovoljno dostupnih podataka da se neka područja isključe.

Rane konzultacije s tijelima nadležnim za zaštitu prirode, drugim znanstvenicima i stručnjacima te organizacijama iz područja zaštite prirode će omogućiti stvaranje što je moguće cjelovitije slike područja, vrsti/staništa koji su prisutni i kakve utjecaja je potrebno analizirati. Oni također mogu dati upute vezano uz dostupnost aktualnih znanstvenih podatka o području i njegovim zaštićenim vrstama na razini EU-a (uključujući planove upravljanja područjima Natura 2000) i o dodatnim temeljnim studijama i terenskim istraživanjima koja bi mogla biti potrebna kako bi se ocijenili mogući utjecaji zahvata.

Drugi dionici kao što su nevladine udruge iz područja zaštite prirode, znanstvene institucije ili lokalne organizacije mogu pružiti dodatno lokalno znanje i ekološke informacije korisne za ocjenu prihvatljivosti.

5.5.3. Utvrđivanje utjecaja na područje

Jednom kada su prikupljeni svi potrebni temeljni podaci i provjerena njihova cjelovitost, može se početi s provedbom ocjene utjecaja plana ili zahvata na područje Natura 2000.

Kao što je gore opisano, to treba provesti imajući u vidu sljedeće:

- najbolje znanstvene spoznaje o tom području;

- ciljeve očuvanja područja;

- ekološka obilježja i stupanj očuvanosti područja i stanišnih tipova i vrsta za koje je proglašeno.

Očigledno je da će učinci svakog zahvata biti jedinstveni te se moraju ocjenjivati „od slučaja do slučaja“. Ovo je u skladu s presudom Suda EU-a Waddensea: „kod ocjene potencijalnih utjecaja plana ili zahvata, njihova značajnost mora biti utvrđena u svjetlu, između ostalog, obilježja i specifičnih okolišnih uvjeta na području koje je zahvaćeno planom ili zahvatom“.

68Prva provjera stanja (poznata kao Izvješće u skladu s člankom 17.) za svaku vrstu i stanišni tip koji su zaštićeni temeljem Direktive o staništima je objavljena 2009. godine. Stanje se ocjenjuje kako na razini države tako i na razini biogeografske regije. Vidjeti: http://biodiversity.eionet.europa.eu/article17 i http://ec.europa.eu/environment/nature/knowledge /rep_habitats/index_en.htm

http://biodiversity.eionet.europa.eu/article17

http://ec.europa.eu/environment/nature/knowledge%20/rep_habitats/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/knowledge%20/rep_habitats/index_en.htm


Prvi korak je utvrditi na koje bi ciljne vrste i staništa unutar svakog pojedinog područja, plan ili zahvat mogao imati utjecaj, te ih je potrebno uključiti u daljnju ocjenu. To je važno jer svaka vrsta ili stanišni tip ima svoj specifični ekološki životni ciklus i potrebe očuvanja. Utjecaji na svakog od njih će se također razlikovati od jednog do drugog područja, ovisno o njihovom stupnju očuvanosti i ekološkim uvjetima na tom određenom području.

Kao i sa svim ocjenama utjecaja, ocjena treba biti provedena unutar strukturiranog okvira kako bi se osiguralo da su predviđanja objektivna i što točnija. U tu svrhu utjecaji su obično klasificirani u sljedeće grupe:

- izravni i neizravni utjecaji;

- dugoročni i kratkoročni utjecaji;

- utjecaji tijekom različitih faza zahvata (izgradnja, rad, prestanak rada);

- izolirani utjecaji i utjecaji u kombinaciji;

- kumulativni utjecaji.

Za svaki od utvrđenih utjecaja ocjena bi trebala također razmotriti veličinu utjecaja, vrstu utjecaja, opseg, trajanje, intenzitet i vremenski okvir.

Ocjena prihvatljivosti podrazumijeva razmatranje svih aspekata plana ili zahvata koji bi mogli imati posljedice za područje. Svaki element plana ili zahvata bi trebao biti redom ispitan i potencijalni utjecaji tog elementa bi trebali biti razmotreni s obzirom na svaku vrstu i stanišni tip za koji je područje proglašeno. Nakon toga, utjecaji različitih elemenata moraju biti zajednički sagledani i u međusobnom odnosu, kako bi se mogle utvrditi interakcije između njih.

Iako bi fokus trebao biti na vrste i stanišne tipove od interesa za Zajednicu koji su bili razlogom za proglašenje određenog područja, ne smije se zaboraviti da ove ciljne vrste također imaju kompleksnu interakciju s drugim vrstama i staništima, a također i s fizičkim okolišem. Stoga je važno da se istraže svi elementi koji se smatraju nužnim za strukturu, funkcioniranje i dinamiku riječnog ekosustava, jer bi svaka promjena mogla imati negativan utjecaj i na prisutne vrste i stanišne tipove.

Opis potencijalnih negativnih utjecaja razvoja unutarnjih plovnih putova i njihova upravljanja na područja Natura 2000, kako je iznesen u 3. poglavlju, bi trebao pomoći pri određivanju tipova učinaka koje je potrebno istražiti.

Utjecaji se trebaju predvidjeti što je preciznije moguće, a osnova za ova predviđanja bi trebala biti jasna i zabilježena u ocjeni prihvatljivosti (ovo također podrazumijeva i uključivanje objašnjenja stupnja pouzdanosti pri predviđanju utjecaja). Kao i u slučaju drugih okolišnih ocjena, ocjena prihvatljivosti se mora provesti u strukturiranom okviru kako bi se osigurala što je moguća veća objektivnost predviđanja, korištenjem kvantitativnih kriterija gdje god je to moguće. To će također uvelike olakšati zadatak određivanja mjera ublažavanja koje mogu pomoći u uklanjanju predviđenih utjecaja ili ih smanjiti na neznačajnu razinu.

Predviđanje vjerojatnih utjecaja može biti teško s obzirom da je za to potrebno dobro razumijevanje ekoloških procesa i zahtjeva očuvanja pojedinih vrsta ili stanišnih tipova. Stoga se pri provedbi ocjene prihvatljivosti preporučuje osigurati sudjelovanje odgovarajućih stručnjaka i znanstvenu podršku.


Najčešće korištene metode za predviđanje utjecaja:

Ocjena prihvatljivosti bi trebala primijeniti najbolje moguće tehnike za procjenu utjecaja. Neke od najčešće korištenih tehnika opisane su u ovom okviru.

- Neposredna mjerenja, primjerice površine staništa izgubljene ili izložene utjecaju, proporcionalni gubitci populacija vrsta, staništa i zajednica.

- Dijagrami toka, mreže i dijagrami sustava kako bi se utvrdili lančani utjecaji koji proizlaze iz izravnih utjecaja; neizravni utjecaji se nazivaju sekundarnima, tercijarnima itd., u skladu s načinom na koji su nastali. Za prikaz međusobnih odnosa i procesnih putanja, dijagrami sustava su fleksibilniji od mreža.

- Kvantitativni prediktivni modeli kako bi se izradila predviđanja temeljena na podacima i pretpostavkama o snazi i smjeru utjecaja. U modelima se mogu ekstrapolirati predviđanja koja su u skladu s prošlim i sadašnjim podacima (analiza trenda, scenariji, analogije koje prenose informacije s drugih relevantnih lokacija) i intuitivna predviđanja. Normativni pristupi modeliranju izvode se unatrag od željenog ishoda kako bi procijenili hoće li zahvat ostvariti te ciljeve. Prediktivno modeliranje često ima važnu ulogu jer glavni utjecaji mnogo puta nastaju zbog promjena u hidromorfološkim strukturama koje rezultiraju u promjenama režima sedimentacije s ozbiljnim posljedicama na podvodne organizme.

- Istraživanja na razini populacija su potencijalno korisna za utvrđivanje utjecaja koji djeluju na razini populacija, primjerice utjecaji na ptice, šišmiše ili morske sisavce.

- Geografski informatički sustav (GIS) se koristi za izradu modela prostornih odnosa, kako što su preklapanja ograničenja, ili za kartiranje osjetljivih područja i lokacija na kojima dolazi do gubitka staništa. GIS je kombinacija računalne kartografije, pohrane kartografskih podataka, sustava za upravljanje podatkovnim bazama u kojima se pohranjuju podaci poput korištenja ili nagiba zemljišta. GIS omogućava da se pohranjene varijable brzo prikazuju, kombiniraju i analiziraju.

- Informacije iz prethodnih sličnih zahvata mogu biti korisne posebice ako se radi o kvantitativnim predviđanjima koja su praćena tijekom provedbe zahvata.

- Mišljenja i prosudbe stručnjaka stečene kroz prethodna iskustva i konzultacije na sličnim zahvatima razvoja unutarnjih vodnih putova.

- Opisi i korelacija: fizikalni čimbenici (npr. vodni režim, struje, supstrat) mogu biti neposredno povezani s rasprostranjenošću i brojnošću vrste. Ako se budući fizikalni uvjeti mogu predvidjeti, tada se temeljem njihovih vrijednosti može predvidjeti budući razvoj staništa i vrsta ili reakcije vrsta i staništa na promjene.

- Analize „carrying out“ kapaciteta podrazumijevaju utvrđivanje granične vrijednosti pritisaka ispod kojih se populacije i funkcije ekosustava mogu održati. Uključuju utvrđivanje potencijalno ograničavajućih čimbenika, a razvijaju se i matematičke jednadžbe za opis kapaciteta resursa ili sustava u pogledu granične vrijednosti koju nameće svaki ograničavajući faktor.

Prilagođeno iz: Metodološke smjernice o odredbama članka 6. stavka 3. i stavka 4. Direktive o staništima http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/natura_2000_assess_en.pdf.

Kao što je gore navedeno, tijekom ocjene se ne smiju previdjeti kumulativni utjecaji; ne samo zato što je to zakonska obveza već zato što može utjecati na ocjenu plana ili zahvata kao i na druge buduće planove i zahvate koji se planiraju u istom području. Kumulativni utjecaji mogu nastati posebice ukoliko je više zahvata planirano unutar određenog riječnog sustava ili kao rezultat kombiniranih utjecaja zahvata razvoja vodnog puta i neke druge aktivnosti (npr. hidroenergetika, uzimanje vode, industrijsko hlađenje, zaštita od poplava i dr.).

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/natura_2000_assess_en.pdf


5.5.4. Utvrđivanje značajnosti utjecaja

Nakon što se utvrde utjecaji, potrebno je procijeniti njihov značaj za određeno područje i njegove ciljne vrste. Prilikom procjene značajnosti utjecaja mogu se uzeti u obzir sljedeći parametri:

- Kvantitativni parametri ciljnih vrsta i staništa: primjerice, koliko je staništa izgubljeno za određenu vrstu ili stanišni tip. Za neke se čak gubitak djelića ili malog postotka površine zastupljenosti unutar određenog područja Natura 2000 (npr. za prioritetne vrste i stanišne tipove) može smatrati značajnim utjecajem. Za druge prag značajnosti može biti viši. Ponovno, to ovisi o vrsti ili stanišnom tipu, njegovom stupnju očuvanosti u predmetnom području te izgledima za budućnost.

- Kvalitativni parametri ciljnih vrsta i staništa: neovisno od navedenih kvantitativnih parametara, procjena značajnosti utjecaja mora također uzeti u obzir i kvalitetu pojavljivanja ciljnih vrsta i staništa. Primjerice:

jedino područje u određenoj regiji/zemlji u kojem je prisutna određena ciljna vrsta ili stanište (može biti široko rasprostranjeno u predmetnom području, no to je jedino mjesto gdje se pojavljuje te je ujedno zaštićeno);

područje s važnim pojavljivanjem vrste ili staništa (npr. središnje područje rasprostranjenosti neke vrste, velika područja reprezentativnih sastojina, itd.);

područje gdje je vrsta na granici svog postojećeg područja rasprostranjenosti.

- Važnost područja sa stanovišta biologije vrste, npr.:

područja razmnožavanja (gniježđenje, mriještenje, itd.);

područja hranjenja;

mogućnost zaklona;

migracijski putovi.

- Ekološke funkcije nužne za održavanje ciljnih vrsta i staništa kao i cjelovitosti određenog područja.

Ukoliko postoji dvojba ili razlike u mišljenjima u pogledu značajnosti, najbolje je pokušati ostvariti najširu suglasnost odgovarajućih stručnjaka, npr. regionalnih i/ili nacionalnih stručnjaka za ciljnu vrstu ili stanište koje je izloženo utjecaju, kako bi se mogao uspostaviti dogovor.

Sljedeći dijagram prikazuje strukturirani pristup ocjeni mogućih utjecaja na područje Natura 2000, koristeći funkcionalni pristup ciljnim vrstama i staništima (npr. smještaj unutar sustava poplavne ravnice rijeke, međusobna ovisnost stanište/proces). Ovaj pristup moguće je koristiti i za rano upozoravanje na moguće utjecaje u procesu prethodne ocjene zahvata razvoja unutarnjih vodnih putova, u fazi izrade idejnog i tehničkog rješenja.


Da

Ne Ne

Da Da Da Ne

Da Ne Ne Da Ne

Da

Da

Ne

Ne Da

Da

Slika 2: Scenariji povezani s morfološkim/hidrološkim utjecajima razvoja PUVP-a na cjelovitost područja Natura 2000.

Ovise li neka od ciljnih vrsti i staništa područja Natura 2000 o morfologiji/hidraulici i/ili vodnom režimu prirodnog riječnog korita (npr. riječni stanišni tipovi 3260 i 3270)?

Ovisi li neka od ciljnih vrsta ili staništa o prirodnoj hidrologiji poplavne ravnice (npr. Aluvijalne šume 91E0, Poplavne miješane šume 91F0 ili Livade Cnidion dubii 6440)?

Ovise li neke od ciljnih vrsta ili staništa o umjetnoj hidrologiji poplavne ravnice?

Jesu li ova područja Natura 2000 već snažno izložena utjecaju PUVP-a ili drugim aktivnostima?

Može li hidrološki režim poplavne ravnice koja je izložena utjecaju biti uspostavljen na umjetni način kao dio razvoja PUVP-a?

Jesu li planirane mjere očuvanja koje će obnoviti područje, kako bi područje doseglo svoje ciljeve?

Može li hidrološki režim poplavne ravnice koja je izložena utjecaju biti održan i PUVP-ali poboljšan kao dio razvoja?

Velika vjerojatnost negativnih utjecaja na područje Natura 2000 koji ne mogu biti ublaženi, tj. potreba za provjeru u skladu s čl. 6. st. 4. Direktive o staništima.

Je li projekt razvoja PUVP-a usklađen s mjerama očuvanja ili bi li se mogao uskladiti?

Mogućnost uklanjanja negativnih utjecaja na područje Natura 2000 mjerama ublažavanja (iako prednost treba dati očuvanju prirodnog hidrološkog režima).

Može li okolišno usklađen zahvat PUVP-a doprinijeti obnovi područja za ciljne vrste i staništa područja Natura 2000?

Velika vjerojatnost da neće biti negativnih utjecaja na cjelovitost područja Natura 2000.

Uključuje li planirani razvoj PUVP-a rijeku s jednim ili više područja Natura 2000 unutar riječnog koridora?


5.5.5. Utvrđivanje je li zahvat utjecao na cjelovitost područja

Nakon što se utjecaji zahvata predvide sa što većom točnošću te se ocijeni njihov stupanj značajnosti, ocjena prihvatljivosti mora doći do završnih zaključaka hoće li oni negativno utjecati na cjelovitost područja Natura 2000.

Pojam „cjelovitost“ se jasno odnosi na ekološku cjelovitost. Ono se može smatrati kvalitetom ili i stanjem koje ukazuje je li nešto cjelovito ili kompletno. U dinamičnom ekološkom kontekstu ovaj pojam također označava otpornost na stres i sposobnost razvoja na način koji doprinosi očuvanju. „Cjelovitost područja“ se može korisno definirati kao koherentni zbroj ekološke strukture područja, funkcije i ekoloških procesa područja na njegovoj cijeloj površini ili pak staništa, kompleksa staništa i/ili populacija vrsta za koje je područje proglašeno.

Za područje se može reći da ima visok stupanj cjelovitosti kada je dostignut unutarnji potencijal za ostvarenje ciljeva očuvanja područja, održava se kapacitet za vlastiti oporavak i vlastitu obnovu u dinamičkim uvjetima i kada postoji minimalna potreba za vanjskim upravljanjem.

Cjelovitost područja je također jasno povezana s ciljevima očuvanja područja (vidi gore). Ako plan ili zahvat ima negativan utjecaj na cjelovitost područja samo vizualno ili ima značajan negativan utjecaj na stanišne tipove i vrste osim onih zbog kojih je područje Natura 2000 proglašeno, to nije negativan utjecaj u smislu članka 6. stavka 3. S druge strane, ako vrsta ili stanišni tip za koji je područje proglašeno bude izložen značajnom utjecaju, tada se radi i o značajnom utjecaju na cjelovitost područja.

Izraz „cjelovitost područja“ pokazuje da je fokus na određenom području. Stoga argument da šteta na području ili njegovom dijelu može biti opravdana s obzirom da će stanje očuvanosti vrsta i staništa zbog kojih je ono proglašeno ostati povoljno unutar europskog teritorija država članica, nije prihvatljiv.

Kada razmatramo cjelovitost određenog područja, važno je uzeti u obzir cijeli niz čimbenika, uključujući i mogućnost utjecaja koji se pojavljuju kratkoročno, srednjoročno ili dugoročno. U praksi bi se ocjena cjelovitosti određenog područja trebala usredotočiti na to hoće li zahvat:

uzrokovati promjene značajnih ekoloških funkcija nužnih za ciljne vrste i staništa;

značajno smanjiti područje rasprostranjenosti stanišnih tipova (čak i onih lošije kvalitete) ili vitalnost populacija ciljnih vrsta na tom području;

smanjiti raznolikost područja;

dovesti do fragmentacije područja;

dovesti do gubitka ili smanjenja ključnih obilježja područja (npr. pokrivenost drvećem, pravilne godišnje poplave) o kojima ovise ciljne vrste i staništa;

otežati postizanje ciljeva očuvanja.

5.5.6. Primjena mjera ublažavanja kako bi se otklonili značajni utjecaji

Ako se u okviru ocjene prihvatljivosti zaključi da postoje značajni utjecaji na jednu ili više ciljnih vrsta ili stanišnih tipova unutar područja i/ili na sveukupnu cjelovitost područja, nositelj/nadležno tijelo bi trebao razmotriti je li moguće u zahvat ugraditi mjere ublažavanja


koje će ukloniti neke ili sve negativne utjecaje, ili ih smanjiti do te razine da više ne ugrožavaju ciljne vrste i stanišne tipove i ne utječu negativno na cjelovitost tog područja.

Nadležno tijelo, na temelju savjetovanja svojih stručnjaka za ekologiju ili relevantnih tijela iz područja zaštite prirode, može uvjetovati odobravanje zahvata primjenom takvih mjera ublažavanja.

Iz prethodnoga je jasno da mjere ublažavanja moraju biti specifično određene kako bi se izbjegli negativni utjecaji utvrđeni tijekom ocjene prihvatljivosti. Ne smije ih se zamijeniti s kompenzacijskim mjerama kojima je svrha kompenzirati nastalu štetu. Kompenzacijske mjere se mogu razmatrati samo ako je plan ili zahvat prihvaćen kao nužan zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa i ako nema drugog pogodnog rješenja (u skladu s člankom 6. stavkom 4. - vidi niže).

Mjere ublažavanja moraju sadržavati:

- detaljan opis svake predložene mjere i obrazloženje kako će ona ukloniti ili smanjiti utvrđene negativne utjecaje;

- način provođenja mjera ublažavanja i tko će ih provesti;

- vremenski okvir za provedbu u odnosu na plan ili zahvat (neke od njih moraju biti provedene prije nego što se može započeti s provedbom zahvata);

- detaljan opis kako će se pratiti provedba mjera i kako će se rezultati praćenja koristiti tijekom djelovanja zahvata (adaptivno upravljanje – vidi niže).

Na taj način će nadležno tijelo moći procijeniti mjere ublažavanja u sklopu ocjene prihvatljivosti (drugi ciklus) i utvrditi jesu li one dovoljne ili ne, odnosno prikladne za potpuno ili djelomično uklanjanje prepoznatih značajnih negativnih utjecaja (kao i to da ne izazivaju neplanirano druge negativne utjecaje na ciljne vrste i stanišne tipove). Ako se mjere ublažavanja smatraju dovoljnima, one postaju sastavni dio dokumentacija konačnog plana ili zahvata.

U slučaju zahvata razvoja unutarnjih vodnih putova mjere ublažavanja, ovisno o vrstama ili stanišnim tipovima, mogu uključiti široki raspon mjera kao što su:

planiranje provedbe građevinskih aktivnosti i aktivnosti održavanja izvan važnih razdoblja za životni ciklus zaštićenih vrsta (npr. izvan razdoblja razmnožavanja ili migracije) – takozvani „okolišni prozori“;

izgradnja ribljih staza i bočnih kanala na ustavama i branama kako bi se omogućila migracija i širenje vrsta – posebice riba – uzvodno i nizvodno duž rijeke;

korištenje i izrada što prirodnijih mjera stabilizacije obale (umjesto rip-rap-a) i pera kako bi se omogućio i potaknuo ponovni razvoj važnih elemenata staništa za bentičku floru i faunu kao i za sve više biljne i životinjske vrste prisutne na području;

zabrana određenih aktivnosti; ispuštanje kaljužnih voda, regulacija brzine brodova ili inovativni dizajn brodova kako bi se smanjili negativni utjecaji.69

Tijekom utvrđivanja odgovarajućih mjera ublažavanja važno je najprije razmotriti mjere koje mogu ukloniti utjecaje na samom izvoru i samo ako njih nije moguće provesti, trebalo bi istražiti druge mjere koje mogu barem značajno umanjiti ili ublažiti negativne utjecaje zahvata.

69 Razmatranja da se smanje utjecaji plovila na okoliš – izvješće PIANC-a, veljača 2008.


Nositelj zahvata može odlučiti predložiti mjere ublažavanja negativnih utjecaja zahvata već u fazi podnošenja zahtjeva za ocjenu prihvatljivosti. Međutim, činjenica da se podnosi prijedlog mjera ublažavanja zajedno sa zahvatom ne izuzima zahvat iz obveze provedbe postupka ocjene prihvatljivosti; ovakav pristup bi, međutim, ipak trebao ubrzati proces odobravanja.

Pored utvrđivanja mogućih utjecaja na određeno područje s obzirom na njegove ciljeve očuvanja, ocjena prihvatljivosti će moći razmotriti i jesu li predložene mjere ublažavanja dovoljne za uklanjanje utvrđenih negativnih utjecaja, odnosno jesu li se smanjili do razine na kojoj više ne utječu na cjelovitost područja, te u tom slučaju zahvat može biti odmah odobren. Na takav način troši se manje vremena nego ako se čeka da ocjena prihvatljivosti zaključi kako postoje značajni utjecaji i tek se tada počne s utvrđivanjem mogućih mjera ublažavanja.

5.5.7. Utvrđivanje je li zahvat utjecao na cjelovitost područja

Pri provedbi ocjene prihvatljivosti planova i zahvata u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima, može biti potrebno pozvati se na načelo predostrožnosti. Fokus ocjene mora biti na objektivnom dokazivanju, poduprtom podacima, uključujući i poduzimanje potrebnih terenskih istraživanja te najbolje dostupne znanstvene spoznaje, da neće biti negativnih utjecaja zahvata na cjelovitost područja Natura 2000.

Ipak, u situacijama kada zbog znanstvenih ograničenja ili nesigurnosti o funkcioniranju kompleksnih dinamičkih ekosustava, nadležno tijelo nije u mogućnosti s potpunom sigurnošću zaključiti da neće biti značajnih negativnih utjecaja usprkos tome što su uklonjene sve razumne znanstvene dvojbe, može se primijeniti adaptivno upravljanje.

U slučaju bilo kakvih preostalih znanstvenih nesigurnosti vezano uz učinke mjera ublažavanja ili kompenzacijskih mjera, mora biti predviđen i osiguran strogi program praćenja i predefinirani paket provjerenih odgovarajućih mjera ublažavanja. Ovakve mjere moraju omogućiti prilagođavanje mjera ublažavanja i kompenzacijskih mjera s obzirom na taj način utvrđene utjecaje te osigurati da se neutraliziraju negativni utjecaji koji početno nisu bili predviđeni.

5.6. Ocjena prihvatljivosti planova i programa

Prethodno opisan postupak odnosi se na ocjenu prihvatljivosti provedenu za pojedinačne zahvate. Ocjena prihvatljivosti je također potrebna i za planove i programe kao što su primjerice nacionalni ili regionalni planovi razvoja vodne infrastrukture70

. Ocjene prihvatljivosti plana ili programa će naravno biti više na strateškoj razini, ali proces je u suštini isti kao i za zahvate. Stoga ocjena prihvatljivosti mora razmotriti utjecaje plana ili zahvata na cjelovitost područja Natura 2000 pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima ili programima.

Obuhvat provedene ocjene prihvatljivosti bi morao biti proporcionalan geografskom obuhvatu plana te obilježjima i obuhvatu svih utvrđenih utjecaja. Ocjena prihvatljivosti ne bi trebala sadržavati više detalja ili koristiti više izvora nego što je nužno za tu svrhu. Bilo bi neprikladno i nepraktično ocjenjivati utjecaje na razini detaljnosti koja bi se normalno zahtijevala za ocjenu prihvatljivosti pojedinačnog zahvata. Ipak, potrebno je prikupiti dovoljno

70 Sud EU-a potvrdio je da članak 6. stavak 3. Direktive o staništima mora biti primijenjen i na planove korištenja zemljišta koji bi mogli imati značajan utjecaj na područja Natura 2000. Presuda Suda u postupku C-6/04, Komisija protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 20. listopada 2005.


informacija kako bi se ocjena mogla provesti, za što mogu biti potrebna i dodatna istraživanja.

Načelo proporcionalnosti također vrijedi za strateške planove ili strategije kod kojih nije moguće utvrditi utjecaje na pojedinačna područja. U tom slučaju, analiza se mora usmjeriti na postavljanje širokih granica i glavne rizike. Ipak, osnovni cilj je u svakom trenutku izbjeći ili ukloniti bilo kakve predvidljive negativne utjecaje na cjelovitost područja Natura 2000 ili ukloniti bilo kakvu razumnu osnovu za dvojbu da bi se takav negativan utjecaj mogao pojaviti. Ako se plan bilo kada prije usvajanja značajno promijeni, ove promjene se također moraju obraditi u ocjeni prihvatljivosti.

Na višim razinama planiranja (npr. nacionalni/regionalni planovi), ublažavanje će vjerojatno podrazumijevati postavljanje širokih parametarskih okvira koji će biti razrađeni na nižim razinama gdje bi trebalo biti moguće utvrditi odgovarajuće ekološke parametre, smještaj, pravne i financijske okvire koje mora zadovoljiti svaki zahtjev koji se unosi u plan. Kako bi bilo sigurno da su zahtijevani zahvati prikladni i da ih je moguće provesti, moraju ih odobriti relevantna tijela poput nadležnih tijela za zaštitu prirode.

Ključna korist od provedbe ocjene prihvatljivosti plana i zahvata je da ona može spriječiti potencijalne sukobe s područjima Natura 2000 tijekom ocjene prihvatljivosti za pojedine zahvate, raspoređivanjem planiranih aktivnosti u odgovarajuće zone oko područja Natura 2000. Ovo zahtjeva da u vrlo ranoj fazi izrade plana svi uključeni razmotre manje štetna rješenja kojima bi se mogli ostvariti ciljevi plana, ali ih također potiče da pristupaju razvoju PUVP-a na integriran i holistički način (vidi 6. poglavlje o najboljoj praksi u integriranom planiranju vodnih putova).

5.7. Zaključak ocjene prihvatljivosti

Odgovornost nadležnog tijela je da odobri plan ili zahvat u svijetlu zaključaka ocjene prihvatljivosti i posljedica plana ili zahvata na područje Natura 2000. Nadležno tijelo ga može odobriti tek pošto je utvrdilo da zahvat neće negativno utjecati na cjelovitost područja. Ukoliko su zaključci ocjene prihvatljivosti pozitivni, u smislu da nema razumne znanstvene dvojbe o izostanku utjecaja na područje, nadležno tijelo može dati svoju suglasnost na plan ili zahvat.

Naglasak je stoga na dokazivanju izostanka utjecaja, umjesto na njihovoj prisutnosti, što održava načelo predostrožnosti (Presuda C-157/96). Ovo se potvrdilo kroz više presuda Suda EU-a. U presudi Waddensea (C-127/02) Sud EU-a je potvrdio da „plan ili zahvat […] može biti odobren samo pod uvjetom da su nadležna nacionalna tijela uvjerena da on neće negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja. Gdje postoji dvojba o izostanku utjecaja na cjelovitost područja povezanog s planom ili zahvatom koji se razmatra, nadležno tijelo će morati odbiti prijedlog. […] nadležna nacionalna tijela mogu odobriti (plan ili zahvat) samo ukoliko su sigurna da neće negativno utjecati na cjelovitost tog određenog područja. To je slučaj kada nema razumne znanstvene dvojbe u vezi s nepostojanjem takvih utjecaja.

Ocjena prihvatljivosti i njezini zaključci moraju biti jasno zabilježeni. Radi toga rješenje o ocjeni prihvatljivosti mora biti detaljno obrazloženo kako bi se pokazalo na koji način je donesena konačna odluka i temeljem kojih znanstvenih osnova.


5.8. Postupak izuzeća u skladu s člankom 6. stavkom 4.

Članak 6. stavak 4. omogućuje iznimku u odnosu na opće pravilo koje postavlja članak 6. stavak 3. On postavlja uvjete koje je potrebno poštovati i korake koje je potrebno slijediti prije nego što nacionalno tijelo može odobriti plan ili zahvat za koji je ocijenjeno da negativno utječe na cjelovitost područja u skladu s člankom 6. stavkom 3.

Članak 6. stavak 4. zahtjeva da nadležno tijelo osigura ispunjavanje sljedećih uvjeta prije nego što se može donijeti odluka o tome hoće li se odobriti ili ne odobriti plan ili zahvat koji može negativno utjecati na područje.

1. Alternativno rješenje koje se predlaže za odobrenje mora biti najmanje štetno za vrste, staništa i cjelovitost područja Natura 2000 i ne postoje nikakva druga alternativna rješenja koja ne bi imala utjecaj cjelovitost područja Natura 2000.

2. Postoje imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa koji opravdavaju odobravanje plana ili zahvata, uključujući one socijalne ili ekonomske prirode.

3. Provedene su sve kompenzacijske mjere potrebne kako bi se osigurala zaštita koherentnosti (opće povezanosti) cjelokupne mreže Natura 2000.

Redoslijed u kojem se ispituju ovi uvjeti je važan jer svaki korak određuje je li potreban onaj sljedeći. Ako se, na primjer, utvrdi da postoji druga alternativa predloženom planu ili zahvatu, tada nije potrebno razmatrati je li plan ili zahvat od prevladavajućeg javnog interesa ili razvijati odgovarajuće kompenzacijske mjere s obzirom na to da taj plan ili zahvat ne može ni u kojem slučaju biti odobren ako postoji izvodljiva alternativa.

5.8.1. Dokazivanje nedostatka alternativnih rješenja

Potraga za alternativama može biti vrlo široka i trebala bi biti povezana s ciljevima javnog interesa plana ili zahvata. Može uključivati alternativne lokacije, različite razmjere zahvata ili tehnička rješenja, ili alternativne procese. Ovakva rješenja uključuju, između ostalog:

alternativne lokacije ili trase, ne samo unutar područja već i u drugim regijama/zemljama

različite razmjere zahvata ili tehnička rješenja

različite metode gradnje ili

alternativne tehničke postupke

alternativne pristupe ostvarenju ciljeva zahvata.

Iako je zahtjev za traženjem alternativnih rješenja u obuhvatu članka 6. stavka 4., u praksi je korisno da projektant razmotri sve moguće alternative što je moguće ranije u početnoj fazi planiranja razvojnog projekta, te posebno istraži one koji će dovesti do win-win rješenja i za plovnost i za zaštitu prirode (vidi 4. poglavlje). Ako se u toj fazi pronađe odgovarajuće alternativno rješenje koje neće imati značajan negativan utjecaj na područje Natura 2000, tada ono može biti odmah odobreno i ocjena prihvatljivosti neće biti potrebna.

Međutim, u slučaju kada je zahvat prošao ocjenu prihvatljivosti, koja je zaključila da postoji značajan negativan utjecaj na cjelovitost područja, tada nadležno tijelo treba utvrditi postoje li alternativna rješenja. Potrebno je analizirati sve izvodljive alternative, a posebice vezano uz njihove utjecaje na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja Natura 2000.


Ukoliko odabrano alternativno rješenje može imati značajan utjecaj na to isto ili neko drugo Natura područje 2000, potrebno je ponovno provesti ocjenu prihvatljivosti. Vrlo često u slučaju kada je alternativno rješenje slično izvornom prijedlogu, ocjena prihvatljivosti će moći iskoristiti puno podataka prikupljenih za prvu ocjenu prihvatljivosti.

Dijagram toka uvjeta članka 6. stavka 4.

5.8.2. Imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa (IRPJI)

U nedostatku alternativnih rješenja ili ukoliko predložena rješenja imaju još jače negativne utjecaje na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja, nadležno tijelo mora istražiti postoje li imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa koji opravdavaju usvajanje plana ili zahvata usprkos činjenici da bi mogao negativno utjecati na cjelovitost područja Natura 2000.

Koncept „imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa“ nije definiran u Direktivi. Ipak, iz njezinog izričaja jasno je da plan ili zahvat koji se odobrava temeljem članka 6. stavka 4. mora zadovoljiti sva tri sljedeća uvjeta:

- moraju postojati imperativni razlozi za provedbu plana ili zahvata – imperativan u ovom smislu jasno znači da je zahvat neophodan za društvo, a ne samo poželjan ili koristan;


- plan ili zahvat mora biti od prevladavajućeg interesa – drugim riječima mora biti pokazano da je provedba plana ili zahvata važnija nego ispunjavanje ciljeva Direktive o pticama i Direktive o staništima. Jasno je da svaki javni interes socijalne ili ekonomske prirode ne zadovoljava ovaj uvjet pogotovo kada se usporedi s težinom interesa očuvanja ciljnih vrsta i staništa zaštićenih Direktivom (vidi npr. njezinu 4. uvodnu izjavu „prirodno nasljeđe Zajednice“. Stoga se čini razumljivim pretpostaviti da javni interes može biti prevladavajući samo ako je to dugoročan interes; kratkoročan ekonomski interes ili drugi interesi koji predstavljaju samo kratkoročnu korist za društvo ne bi bili dovoljni da nadjačaju interes dugoročnog očuvanja vrsta i staništa zaštićenih Direktivom.

- biti od javnog interesa – jasno je iz izričaja da se samo javni interes može usporediti s ciljevima Direktive usmjerenim na očuvanje. Stoga se zahvati koje razvijaju privatni poslovni subjekti mogu razmatrati samo ako je moguće pokazati i dokazati da zadovoljavaju neki javni interes ili potrebu.

Članak 6. stavak 4. drugi podstavak spominje zdravlje ljudi, javnu sigurnost i korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš kao primjere imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa. On se također odnosi i na „druge imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa“ socijalne ili ekonomske prirode. Projekti TEN-T-a koji doprinose postizanju glavnih ciljeva Unije, poput dobrog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i jačanje gospodarske ili socijalne kohezije, a koja isto tako ima specifične ciljeve vezane uz mobilnost ljudi i roba te osiguravanje dostupnosti svih tržišta Unije, mogu se bez sumnje smatrati važnom investicijom od javnog interesa. Ipak, odluku o tome zadovoljavaju li ovi zahvati imperativne i prevladavajuće potrebe, nužno je donositi za svaki pojedinačni slučaj.

Potrebno je napomenuti da su uvjeti prevladavajućeg javnog interesa još stroži kada se radi o realizaciji plana ili zahvata koji bi mogao negativno utjecati na cjelovitost područja Natura 2000 koje sadrži prioritetne vrste i/ili stanišne tipove, u slučaju da plan ili zahvata na njih utječe. Oni mogu biti odobreni ako se imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa odnose na:

- zdravlje ljudi ili javnu sigurnost;

- na korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš;

- za ostale imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa potrebno je mišljenje Komisije.

Mišljenja koja daje Komisija sukladno članku 6. stavku 4. prikazuju tipove zahvata koji su predlagani za provedbu zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa.71 Kao primjer, Komisija je u do sada izdanim mišljenjima, između ostalog, smatrala prevladavajućima sljedeće razloge: stvaranje značajnog broja radnih mjesta, značajan pozitivan utjecaj na regionalno i nacionalno gospodarstvo, popravljanje životnih uvjeta lokalnog stanovništva.

5.8.3. Kompenzacijske mjere

Ako su gornja dva uvjeta zadovoljena, nadležno tijelo mora također osigurati da kompenzacijske mjere budu prihvaćene i izvedene prije nego što započne provedba zahvata. Kompenzacijske mjere stoga predstavljaju slučaj krajnje nužde i primjenjuju se samo ukoliko je donesena odluka da se zahvat provede s obzirom da je dokazano da nema alternativnih rješenja i nužan je zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa u skladu s prethodno navedenim uvjetima.

71 http://ec.europa.eu/environment/nature/nature_conservation/eu_nature_legislation/specific_articles/art6/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/nature_conservation/eu_nature_legislation/specific_articles/art6/index_en.htm


Kompenzacijske mjere u skladu s člankom 6. stavkom 4. se jasno razlikuju od mjera ublažavanja uvedenih člankom 6. stavkom 3. Mjere ublažavanja imaju za cilj svesti na najmanju mjeru ili u potpunosti ukloniti negativne utjecaje na područje koji mogu nastati kao rezultat provedbe plana ili zahvata. Kompenzacijske mjere su s druge strane sensu stricto neovisne o zahvatu. Njihova je svrha nadoknaditi ili kompenzirati preostale negativne utjecaje plana ili zahvata (nakon što su sve moguće mjere ublažavanja provedene) kako bi se očuvala sveukupna ekološka koherentnost (opća povezanost) mreže Natura 2000. Kompenzacijske mjere moraju biti u mogućnosti u cijelosti kompenzirati oštećenja područja i njegovih ciljnih značajki te moraju biti dovoljne da bi se osigurala sveukupna ekološka koherentnost mreže Natura 2000.

Kako bi se osigurala koherentnost mreže Natura 2000 kompenzacijske mjere bi trebale posebice:

a) doprinijeti očuvanju vrsta i stanišnih tipova na koje je zahvat imao utjecaj, unutar razmatrane biogeografske regije ili unutar istog areala, migracijskog puta ili područja zimovanja za vrste u toj državi članici;

b) osigurati funkcije usporedive s onima koje su opravdale proglašavanje prvotnog područja, posebice vezano uz odgovarajuće geografski raspored;

c) biti dodatne redovnim obvezama prema Direktivi, npr. ne mogu zamijeniti postojeće obveza poput provedbe planova upravljanja Natura 2000 područjima.

Prema postojećim smjernicama Komisije72, kompenzacijske mjere se u skladu s člankom 6.

stavkom 4. mogu sastojati od sljedećeg:

- ponovnog stvaranja usporedivog staništa ili biološkog poboljšanja ispodprosječnog staništa unutar proglašenog područja uz uvjet da se time premašuju ciljevi očuvanja područja;

- uključivanja novog područja u mrežu Natura 2000 koje je usporedive ili bolje kvalitete i stanja nego prvotno područje;

- ponovnog stvaranja usporedivog staništa ili biološkog poboljšanja ispodprosječnog staništa izvan proglašenog područja te potom njegovo uključenje u mrežu Natura 2000.

Staništa ili vrste na koje je plan ili zahvat negativno utjecao moraju biti kompenzirane najmanje u usporedivim razmjerima, ali uzimajući u obzir visoke rizike i znanstvenu nesigurnost povezanu s pokušajem stvaranja novog ili obnove ispodprosječnog staništa, snažno se preporuča odnos znatno veći od 1:1 kako bi se osiguralo da mjere zaista ostvare nužnu kompenzaciju.

Dobra praksa podrazumijeva smještaj kompenzacijskih mjera što je moguće bliže području na koje je plan ili zahvat utjecao kako bi se što više povećala vjerojatnost da će cjelokupna koherentnost mreže Natura 2000 biti očuvana. Stoga je najbolja opcija smještaj kompenzacijskih mjera unutar ili u blizini oštećenog područja Natura 2000 na lokaciji s odgovarajućim uvjetima za njihovu uspješnu provedbu. No, to nije uvijek moguće te je često kod traženje lokacije nužno utvrditi redoslijed prioriteta koje ona mora zadovoljiti u skladu sa zahtjevima Direktive o staništima. U takvim uvjetima, vjerojatnost dugoročnog uspjeha se može najbolje procijeniti temeljem recenziranih znanstvenih studija trendova.

72 Smjernice o članku 6. stavku 4. Direktive o staništima; pojašnjenje koncepta: alternativnih rješenja, imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, kompenzacijskih mjera, sveukupne koherentnosti, mišljenja Komisije: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/guidance_art6_4_en.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/guidance_art6_4_en.pdf


Države članice moraju posvetiti posebnu pažnju u slučaju da plan ili zahvat negativno utječu na rijetka prirodna staništa ili na prirodna staništa kojima je potrebno dugo vrijeme oporavka da bi postigla usporedivu ekološku funkciju. Za neka staništa može biti jednostavno nemoguće kompenzirati bilo kakav gubitak unutar razumnog vremenskog okvira jer njihov razvoj može trajati desetljećima.

Na kraju, kompenzacijske mjere se moraju provesti i biti potpuno funkcionalne prije nego što radovi na provedbi plana ili zahvata mogu početi. To bi trebalo pomoći ublažavanju štetnih utjecaja na vrste i staništa osiguravanjem prikladnih alternativnih lokacija u kompenziranom području. Ako ovo nije moguće u potpunosti postići, nadležno tijelo bi trebalo tražiti dodatnu kompenzaciju za privremene gubitke koji bi nastali u tom vremenskom razmaku.

Informacije o kompenzacijskim mjerama trebale bi se dostaviti Europskoj komisiji prije nego što one budu provedene i prije realizacije odgovarajućeg plana ili zahvata. Stoga se savjetuje da se informacije o kompenzacijskim mjerama dostave Komisiji čim budu usvojene u procesu planiranja, kako bi Komisija mogla u svojstvu svojih nadležnosti kao čuvar ugovora, procijeniti jesu li odredbe Direktive o staništima primijenjene na odgovarajući način.


6. ODNOS IZMEĐU DIREKTIVA O PTICAMA I

STANIŠTIMA I ODV-a TE DIREKTIVA O PUO I

SPUO

6.1. Uvod

Uz Direktivu o pticama i Direktivu o staništima također su brojni drugi propisi iz područja zaštite okoliša važni za prijevoz unutarnjim vodnim putovima. To se posebno odnosi na Okvirnu direktivu o vodama, Direktivu o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš, Direktivu o procjeni utjecaja na okoliš i Direktivu o procjeni i upravljanju rizicima od poplava73. Ovo poglavlje razmatra načine interakcije ovih direktiva s Direktivama o pticama i staništima u kontekstu prijevoza unutarnjim plovnim putovima.

S obzirom na brojne funkcije rijeka, veća primjena holističkog i koordiniranog pristupa znatno doprinosi njihovom upravljanju kao i provedbi okolišnog zakonodavstva EU-a.

6.2. Veze između ODV-a i Direktiva o pticama i staništima

Jasno je da postoje jake veze između Direktive o vodama i Direktiva o pticama i staništima. One barem djelomično djeluju u istom okolišu - vodenim ekosustavima i kopnenim ekosustavima te o njima izravno ovisnim močvarnim staništima - i imaju uglavnom slične ambicije usmjerene na sprječavanje pogoršanja stanja rijeka i poboljšanje ekološkog stanja vodenih ekosustava.

U ODV-u postoje jasne poveznice s Direktivama o pticama i staništima koje osiguravaju potpunu međusobnu usklađenost (članak 4., stavci 1c, 2., 8., 9., članak 6. i Prilog IV., članak 8. i Prilog V. (1.3.5.), članak 11. stavak 3a i Prilozi VI. i VII. ODV-a).

Članak 6. posebice poziva države članice da uspostave registar svih područja koja se nalaze unutar svakog vodnog područja, za koje je određeno da zahtijevaju posebnu zaštitu u okviru određenog zakonodavstva Zajednice, za zaštitu njihovih površinskih i podzemnih voda ili za zaštitu staništa i vrsta izravno ovisnih o vodi. Ovo uključuje područja određena za zaštitu staništa ili vrsta, ako je održavanje ili poboljšanje stanja voda važan čimbenik u zaštiti, uključujući i odgovarajuća područja Natura 2000 proglašena temeljem Direktiva o pticama i staništima. Karte tih područja trebaju biti uključene u plan upravljanja riječnim slivom.

Članak 8. zahtijeva osiguranje uspostave programa za praćenje stanja voda radi dobivanja jasnog i sveobuhvatnog pregleda stanja voda u svakom vodnom području. Budući da i Direktiva o pticama i Direktiva o staništima zahtijevaju praćenje stanja vrsta i stanišnih tipova koji su zaštićeni u okviru ovih direktiva, postoji znatna mogućnost za usklađivanje tih programa praćenja kako bi se međusobno podržavali i kako bi se ostvarile uštede.

Članak 11., koji opisuje sadržaj programa mjera, također zahtijeva uključivanje mjera za provedbu Direktive o pticama i Direktive o staništima, ukoliko su te mjere potrebne za zaštićene vrste i stanišne tipove obuhvaćene dvjema direktivama, čiji opstanak je izravno

73 Postoji i niz direktiva EU-a o okolišu koji se bave zrakom, zagađenjem voda i potrošnjom energije koji mogu biti relevantni i za sektor PUVP-a, ali nisu obuhvaćeni ovim priručnikom


ovisan o vodi. Drugim riječima, mjere u zaštićenim područjima trebale bi se ugraditi u program mjera Plana upravljanja riječnim slivom (PURS). Ove mjere predstavljaju dodatne mjere za postizanje puno strožih ciljeva očuvanja zaštićenih područja, te mogu ići znatno dalje od postizanja "dobrog ekološkog stanja", a koje je definirano drugim zakonodavstvom Europske unije temeljem kojeg su ta zaštićena područja proglašena. Činjenica da Okvirna direktiva o vodama postavlja rok do 2015. godine za postizanje "dobrog ekološkog stanja" trebala bi pružiti dodatni poticaj za što raniju provedbu mjera očuvanja vrsta i stanišnih tipova zaštićenih Direktivama o pticama i staništima.

Planovi upravljanja riječnim slivom (PURS) i Natura 2000:

Povezivanje staništa radi očuvanja dunavskih riba74

Integrirani pristupi su ključni za inicijativu PURS-a, koja promiče usklađeno planiranje i djelovanje na obalnim staništima. Nekoliko različitih projekata LIFE je aktivno uključeno u pružanje podrške takvim koordiniranim aktivnostima PURS-a, a rezultati nedavno završenog projekta LIFE na rijeci Dunav u Austriji dobar je primjer koji pokazuje što se sve može postići usklađenim očuvanjem močvarnih područja.

Dunav i njegovi pritoci jedan su od najvažnijih sustava plovnih putova u EU-u, pri čemu je veliki broj prirodnih hidroloških obilježja u Dunavskom slivu bio promijenjen kako bi se ojačao njihov socio-ekonomski potencijal. Međutim, ti zahvati mogu imati negativne utjecaje na ribe ili druge vrste koje ovise o rijekama za migraciju i mrijest.

Austrijski partneri iz područja očuvanja prirode koji su uključeni u razvoj Dunavskog PURS-a utvrdili su program djelovanja kako bi poboljšali stanišne uvjete za zaštićene vrste riba. U okviru ovog šireg programa PURS-a, podrška programa LIFE dodijeljena je projektu upravljanja rijekom koji uključuje dvije međusobno povezane aktivnosti u blizini ušća pritoka Ybbs u donjoj Austriji. Oba dijela projekta LIFE „Donau-Ybbs Linkage“ su bila vrlo uspješna, pri čemu je do četrdeset različitih vrsta riba imalo koristi od projekta, koji je uključivao obnavljanje prirodnih stanišnih uvjeta na ušću rijeke Ybbs i uspostavljanje riblje staze u obliku obilaznog toka (engl. fish bypass) oko hidroelektrane Melk.

Potonje je ponovno omogućilo migraciju riba duž Dunava, pokraj hidroelektrane i osigurana je riječna povezanost u dužini od 22 km na Dunavu, te na dodatnih 13 km na rijeci Ybbs. Ovi rezultati nadopunjuju aktivnosti dva druga projekta LIFE koji djeluju u blizini, a kojima je cilj poboljšanje staništa na 90 km rijeke. Ugrožene vrste, veliki vretenac (Zingel zingel), mali vretenac (Zingel streber) i prugasti balavac (Gymnocephalus schraetzer), predstavljaju riblje vrste za koje je već zabilježeno da koriste 2 kilometara dugi obilazni tok koji je financiran iz LIFE programa. Visokotehnološka inženjerska rješenja osiguravaju dinamičan protok vode kroz meandrirajući kanal izgrađen od prirodnih materijala – dok je na obalama posađeno oko 5.000 stabala vrbe.

Novi migracijski put za ribe je nadopunjen obližnjim aktivnostima na ušću rijeke Ybbs čiji je cilj poboljšanje područja za riblji mrijest. Ovdje su obnovljene prirodne hidrološke funkcije uklanjanjem infrastrukture koja je prethodno kontrolirala Ybbsovo spajanje s Dunavom. Rezultati projektnih aktivnosti su omogućili da dvije rijeke ponovno stvaraju prirodno ušće s raznolikim stanišnim strukturama. Ovu novu deltu već koriste dunavske ribe kao mrjestilište, uključujući i zaštićene vrste kao što su plotica (Rutilus pigus), te ptice i sisavci kao što su mala prutka (Actitis hypoleucos), vodomar (Alcedo atthis), dabar (Castor fiber).

Ponovnim povezivanjem migracijskih putova i obnavljanjem prirodnih mrjestilišta za ugrožene vrste riba, projekt LIFE „Donau-Ybbs Linkage“ je pokazao vrstu sinergije koja se može postići usklađenim planiranjem različitih aktivnosti očuvanja u riječnim slivovima EU-a. Očekuje se da će ovaj primjer dobre prakse u Austriji biti prvi od mnogih primjera u europskim zemljama proizašlih iz RBMP-a.

74 http://ec.europa.eu/environment/life/publications/lifepublications/bestprojects/documents/bestnat09.pdf

http://ec.europa.eu/environment/life/publications/lifepublications/bestprojects/documents/bestnat09.pdf


Opseg u kojem se mjere za postizanje dobrog ekološkog stanja mogu podudarati s onima potrebnim za očuvanje zaštićenih vrsta i staništa EU-a, naravno ovisi o pojedinačnim okolnostima u području svakog vodnog tijela. Unatoč tome, bliskim povezivanjem ODV-a s Direktivama o pticama i staništima, nadležna tijela mogu osigurati dobro usklađivanje i međusobno uzajamno podržavanje različitih aktivnosti uvedenih u okviru svake od njih.

ODV bi trebao općenito imati snažan povoljan učinak na očuvanje vrsta i stanišnih tipova zaštićenih zakonodavstvom EU-a. Djelujući na razini čitavog slivnog područja i usvajanjem pristupa koji se temelji na ekosustavu, ODV će poboljšati kvalitetu svih površinskih i podzemnih voda u EU-u, kako unutar područja Natura 2000 tako i u drugim prirodnim područjima, što bi trebalo olakšati mnoge pritiske s kojima je općenito suočena bioraznolikost, a posebice ugrožene vrste i stanišni tipovi.

Postoje, međutim, neke važne razlike između tih direktiva. Kako bi pomogla u razumijevanju načina na koji su ove tri direktive u interakciji, Komisija je sastavila dokument "Često postavljana pitanja"75. U nastavku su istaknuti ključni elementi.

Što se događa ako jedna direktiva postavlja različite standarde od druge?

Prema članku 4. stavku 2. ODV-a „Kada se na određeno vodno tijelo odnosi više od jednog cilja, […], primjenjuje se onaj stroži.“. To se odnosi na situacije u kojima dva cilja utječu na isti aspekt kvalitete vode. Na primjer, ako je potrebna određena koncentracija fosfora za postizanje dobrog ekološkog stanja, ali je potrebna stroža vrijednost kako bi se postiglo povoljno stanje očuvanosti, primjerice riječne bisernice, onda se primjenjuje ova potonja. Još jednom, situacija se mora procjenjivati od slučaja do slučaja.

6.2.1. Različiti okolišni ciljevi, ali usklađeni pristup

Iako se ODV i Direktiva o pticama i Direktiva o staništima primjenjuju u sličnim okolišima, one imaju drugačije ciljeve i to predstavlja njihovu prvu i najvažniju razliku. Cilj ODV-a je zaštititi i unaprijediti sve površinske i podzemne vode kako bi do 2015. godine postigle dobro stanje. Direktive o pticama i staništima, s druge strane, imaju za cilj zaštitu, održavanje i obnovu određenih stanišnih tipova i vrsta unutar tih voda. Cilj je dovesti ih do povoljnog stanja očuvanosti, na primjer proglašavanjem posebnih područja (područja Natura 2000), sprečavanjem daljnjeg pogoršanja i uvođenjem pozitivnih mjera upravljanja kako bi se osigurao njihov oporavak.

Dakle, dok Okvirna direktiva o vodama (ODV) može značajno pridonijeti provedbi Direktiva o pticama i staništima i obrnuto, one imaju različite zakonske zahtjeve. To se ogleda u članku 4. stavku 1. točki c) Okvirne direktive o vodama (ODV), koja priznaje da se cilj ODV-a može nadopuniti dodatnim mjerama kako bi se osiguralo postizanje ciljeva očuvanja za zaštićena područja.

Primjerice, ako je područje Natura 2000 proglašeno zbog prisutnosti vidre, mogu biti nužne dodatne mjere uz one koje su potrebne za postizanje dobrog ekološkog stanja vodnog tijela kako bi se vrsta očuvala, primjerice može biti potrebno regulirati prekomjerni izlov riba, zaštititi vrstu od uznemiravanja ili obnoviti i ponovno međusobno povezati (defragmentirati) staništa. Ove mjere nisu relevantne za ispunjavanje ciljeva ODV-a jer ne pridonose postizanju "dobrog ekološkog stanja", ali su izravno relevantne za Direktivu o staništima jer

75 Često postavljana pitanja o povezanosti ODV-a i direktiva o prirodi dostupna su na web stranici Circa: http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/thematic_documents/biodiversity_water/faq-wfd-bhd_20dec2011/_EN_1.0_&a=d

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/thematic_documents/biodiversity_water/faq-wfd-bhd_20dec2011/_EN_1.0_&a=d

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/thematic_documents/biodiversity_water/faq-wfd-bhd_20dec2011/_EN_1.0_&a=d


pomažu da vrste postignu povoljno stanje očuvanosti na cijelom svojem području rasprostranjenosti.

Područja Natura 2000 se često izdvajaju ne samo za slatkovodne vrste već i za ostale vrste i stanišne tipove koji nisu neposredno ovisni o vodi. Na primjer, tipično područje Natura 2000 može sadržavati dionicu rijeke, močvarna staništa i mala područja suhe šume na brežuljku iznad riječne doline. Šumsko stanište i vrste koje tamo dolaze (npr. djetlići) sastavni su dio područja Natura 2000, ali nisu izravno ovisni o održavanju ili poboljšanju stanja voda. Stoga, Okvirna direktiva o vodama ne obuhvaća zaštitu i unapređenje tih drugih vrsta i staništa koja nisu neposredno povezana uz vodu. Njihovo očuvanje će umjesto toga ovisiti o provedbi mjera utvrđenih Direktivom o pticama i Direktivom o staništima.

6.2.2. Dobro ekološko stanje u odnosu na povoljno stanje očuvanosti

Kao što se može vidjeti, ciljevi svake pojedinačne direktive jasno se ocjenjuju temeljem različitih kriterija. U slučaju Direktive o staništima "uspjeh" se mjeri prema tome je li zaštićena vrsta ili stanište postiglo povoljno stanje očuvanosti. U slučaju ODV-a, uspjeh se između ostalog mjeri, prema tome jesu li površinska vodna tijela unutar vodnog područja postigla dobro ekološko stanje (ili potencijal) i dobro kemijsko stanje i jesu li podzemne vode postigle dobro kvalitativno i kemijsko stanje. U središtu procjene ODV-a su takozvani specifični referentni uvjeti. Status svakog vodnog tijela procjenjuje se uspoređujući njegovo stanje s tim referentnim uvjetima.

Kao što je dolje prikazano u tablici, ODV uzima u obzir sastav i bogatstvo odabranih vrsta (fitoplankton, vodena flora, bentoski beskralježnjaci i ribe), kao i hidromorfoloških elemenata kakvoće, kemijskih i fizičko-kemijskih uvjeta (koji uključuju specifične onečišćujuće tvari na nacionalnoj razini). Međutim, ne uzima u obzir stanje očuvanosti ostalih riječnih vrsta zaštićenih Direktivama o pticama i staništima, kao što su vodomar ili barska kornjača ili dabar.

Okvir: Dobro ekološko stanje u odnosu na povoljno stanje očuvanosti?

Dobro ekološko stanje u okviru ODV-a je određeno brojnim faktorima:

(a) biološki elementi:

- sastav i bogatstvo vodene flore;

- sastav i bogatstvo faune bentičkih beskralježnjaka;

- sastav, bogatstvo i starosna struktura riblje faune;

(b) hidromorfološki elementi koji prate biološke elemente:

- količina i dinamika vodnog toka;

- veza s podzemnim vodama;

- kontinuitet rijeke;

- varijacije širine i dubine rijeke;

- struktura i sediment dna rijeke;

- struktura obalnog pojasa;

(c) kemijski i fizičko-kemijski elementi koji prate biološke elemente:

- toplinski uvjeti, uvjeti režima kisika, salinitet, acidifikacija, hranjive tvari;

- specifične onečišćujuće tvari identificirane na nacionalnoj razini.


To su sve ključni elementi zdravog i funkcionalnog riječnog ekosustava, ali ne uključuju procjenu stanja specifičnih vrsta ili stanišnih tipova popisanih u Direktivama o pticama i staništima. Samo ako je određena vrsta bitan dio bioloških elemenata (npr. dominantna riblja vrsta), ona će također utjecati na ekološko stanje vodnog tijela.

Na isti način, Direktiva o staništima mjeri samo povoljno stanje očuvanosti na temelju obilježja kao što su rasprostranjenost, površina, veličina populacije te struktura i funkcije stanišnih tipova ili vrsta za koje je područje proglašeno - a ne vodne zajednice općenito. U slučaju vrste zaštićene u okviru Direktive o staništima, povoljno stanje očuvanosti se postiže kada vrsta:

- ima stabilnu populaciju koja se dugoročno održava kao vijabilna sastavnica svog prirodnog staništa;

- prirodan areal vrste se ne smanjuje niti je vjerojatno da će se smanjiti u predvidivoj budućnosti;

- postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište u kojem će se populacije vrste dugoročno održati.

U slučaju stanišnih tipova zaštićenih u okviru Direktive o staništima, povoljno stanje očuvanosti je postignuto kada:

- su njegov prirodni areal i područja koja pokriva u tom arealu stabilni ili u porastu;

- postoje specifična struktura i funkcije potrebne za njegovo dugoročno održavanje i vjerojatno će postojati u predvidivoj budućnosti, i

- stanje očuvanosti njegovih tipičnih vrsta je povoljno.

Povoljno stanje očuvanosti stanišnih tipova i vrsta se određuje na biogeografskoj razini (tj. ne na razini pojedinačnog područja ili vodnog tijela).

Postizanje dobrog ekološkog stanja za rijeke trebalo bi općenito biti korisno i za rijetke i ugrožene vrste i stanišne tipove koji su zaštićeni Direktivom o pticama i Direktivom o staništima, ali može biti potrebno usvojiti i dodatne mjere očuvanja kako bi se osiguralo postizanje ciljeva dviju direktiva.

6.2.3. Znatno promijenjena vodna tijela ili umjetna vodna tijela i mreža Natura 2000

Prema čl. 4. st. 3. ODV-a, neka vodna tijela koja su pod jakim utjecajem ljudskih aktivnosti mogu biti označena kao znatno promijenjena vodna tijela (ZPVT) ili kao umjetna vodna tijela (UVT) ako su novo stvorena ljudskim aktivnostima76. Godine 2005. države članice su provele početnu identifikaciju takvih vodnih tijela koja je rezultirala time da je oko 15% površinskih voda u EU-u identificirano kao znatno izmijenjeno, a daljnjih 4% kao umjetno. Situacija se jako razlikuje između država članica. Za ova vodna tijela cilj je postići dobar ekološki "potencijal", a ne "stanje". Ali kako to povezati sa Direktivom o pticama i staništima?

Opet, važno je imati na umu da tri direktive imaju različite ciljeve. Iako je područje određeno kao ZPVT ili UVT, još uvijek može sadržavati zaštićene vrste ili stanišne tipove od značaja za EU, pa se stoga može proglasiti područjem Natura 2000. To znači da još treba poduzeti mjere kako bi se osiguralo održavanje ili vraćanje prisutnih zaštićenih vrsta i staništa u povoljno stanje očuvanosti.

Isto tako, ako mjere očuvanja Natura 2000 zahtijevaju strože ekološke uvjete glede hidro-morfoloških elemenata od onih potrebnih za postizanje "dobrog ekološkog potencijala" u okviru ODV-a, moraju se primjenjivati strože mjere. Ovo je u skladu s člankom 4. st 2.

76 Za daljnje pojedinosti vidi dokument EK-a Vodič br. 4 o identifikaciji i proglašavanju znatno promijenjenih i umjetnih vodnih tijela


6.2.4. Ocjena novih razvojnih zahvata u okviru ODV-a: usporedba s ocjenom prihvatljivosti temeljem Direktiva o pticama i staništima

Prema članku 4. stavku 7. ODV-a moguća su izuzeća za nove modifikacije i održive ljudske razvojne aktivnosti koje dovode do pogoršanja stanja vodnog tijela ili sprječavanja postizanja dobrog ekološkog stanja ili potencijala ili dobrog stanja podzemnih voda. To može uključivati, na primjer, nove razvojne projekte vezane uz plovidbu.

Međutim, ta izuzeća moraju poštivati sljedeće uvjete (članak 4. stavak 7. točka (a) do (d)), te članke 4. stavke 8. i 9.:77

zahvat mora biti od prevladavajućeg javnog interesa i/ili koristi od postizanja ciljeva ODV-a moraju biti manje od koristi novih modifikacija za ljudsko zdravlje, sigurnost i održivi razvoj;

poduzeti su svi praktični koraci za ublažavanje negativnog utjecaja na stanje vodnog tijela;

korisni ciljevi kojima služe te promjene stanja vode ne mogu se postići drugim sredstvima koja predstavljaju znatno bolju ekološku opciju;

razlozi tih modifikacija izričito su objašnjeni u planu upravljanja riječnim slivom (PURS);

postizanje ciljeva ove Direktive na drugim vodnim tijelima u istom vodnom području se neće isključiti ili dovesti u pitanje;

zahvat je konzistentan s provedbom ostalog zakonodavstva Zajednice koje se tiče okoliša;

poduzeti su koraci kako bi se osigurala barem ista razina zaštite kao i prema postojećem zakonodavstvu Zajednice.

U skladu s Direktivom o staništima (članak 6. stavak 3.), planovi ili zahvati koji bi mogli utjecati na mrežu Natura 2000, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima ili zahvatima, moraju proći ocjenu prihvatljivosti ukoliko plan ili zahvat može imati potencijalno negativne utjecaje na ciljeve očuvanja područja Natura 2000. Nadležna tijela odobravaju plan ili zahvat tek nakon što se s odgovarajućom sigurnošću uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja (osim ako se poziva na odredbu o odstupanju iz članka 6. stavka 4.).

Ako razvoj potencijalno utječe i na ciljeve ODV-a i na područje Natura 2000, tada se moraju provesti oba postupka s obzirom da će imati drugačiji fokus. Jednim postupkom se procjenjuje hoće li zahvat ugroziti ciljeve ODV-a, a drugi će procijeniti hoće li zahvat negativno utjecati na cjelovitost područja Natura 2000.

Međutim, ODV jasno pokazuje da zahvat ne može ići dalje ako nije u skladu s ostalim zakonodavstvom EU-a o zaštiti okoliša. Drugim riječima, ako zahvat ne ugrožava ciljeve Okvirne direktive o vodama, ali negativno utječe na cjelovitost područja Natura 2000, tada se ne može odobriti u okviru ODV-a, osim ako je prihvaćen postupak izuzeća u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive o staništima.

77 Vodič br. 20 – Vodič o iznimkama od ciljeva zaštite okoliša


Smjernice EU-a o ODV i Natura 2000 za prekograničnu provedbu u Njemačkoj i Austriji

Cilj ovog istraživačkog i razvojnog projekta "EU - Okvirna direktiva o vodama i Natura 2000 - prekogranična provedba u Njemačkoj i Austriji" jest razviti i testirati usklađeni postupak i detaljne smjernice za trans-sektorsku i prekograničnu provedbu Okvirne direktive o vodama i Direktiva o pticama i staništima.

Glavni zadaci su:

razviti preporuke širom EU-a za usklađeni postupak provedbe direktiva EU-a temeljenih na rezultatima i iskustvima u istraženim područjima;

pojasniti metodološki pristup i koordinaciju procesa planiranja u dva različita vodna tijela;

kalibrirati ciljeve i mjere očuvanja i razvoja staništa i vrsta u skladu s Prilozima I., II. i IV. Direktive o staništima;

uskladiti sudjelovanje javnosti prema Okvirnoj direktivi o vodama i Direktivi o staništima i prema pojedinim propisima saveznih država.

Projekt je naručila njemačka Federalna agencija za očuvanje prirode u Bonn-u (Bundesamt für Naturschutz, BfN) a izvođači projekta su Bavarska akademija za zaštitu prirode i krajobraza (Bayerische Akademie für Naturschutz und Landschaftspflege, ANL) i Sveučilište za prirodne resurse i primijenjene bioznanosti u Beču (BOKU) iz Beča, Institut za hidrobiologiju i upravljanje vodenim ekosustavima (IHG) i Institut za razvoj krajobraza, rekreacije i planiranja zaštite (ILEN).

Više detalja: http://www.wrrl-natura2000.info/en/index.html i

http://www.buchweltshop.de/bv-heft-85-wasserrahmenrichtlinie-und-natura-2000.html

6.3. Direktiva o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima

U studenom 2007. godine usvojena je Direktiva 2007/60/EZ o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima. Njome se utvrđuje okvir za procjenu i upravljanje poplavnim rizicima s ciljem smanjenja štetnih posljedica na zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarske aktivnosti povezane s poplavama u Zajednici.

Direktiva zahtijeva da države članice poduzimaju:

- Preliminarnu procjena poplavnih rizika, koja identificira područja u kojima je došlo do ozbiljnih poplava u prošlosti i gdje postoji vjerojatnost značajnih poplava u budućnosti (rok: prosinac 2011.).

- Karte opasnosti i rizika od poplava, koje prikazuju identificirana područja rizika od poplava po riječnom slivu (ili druge dogovorene jedinice upravljanja). Ove karte također trebaju pokazati potencijalne štetne posljedice povezane s različitim scenarijima poplava, uključujući podatke o potencijalnim izvorima onečišćenja okoliša kao posljedice poplava, kao i o zaštićenim područjima u okviru Direktiva o pticama i staništima u tim područjima (rok: prosinac 2013.).

- Planove upravljanja poplavnim rizicima temeljem gore navedenog; planove upravljanja poplavnim rizicima treba izraditi s naglaskom na upravljanje i smanjenje mogućih štetnih posljedica poplava. Ti planovi trebaju uključivati prioritetni skup mjera koje se odnose na sve aspekte upravljanja rizikom od poplava od sprječavanja i zaštite do pripravnosti (npr. prognoze poplava i sustava ranog upozoravanja) uzimajući u obzir karakteristike pojedinog riječnog sliva ili podsliva (rok: prosinac 2015. ).

http://www.wrrl-natura2000.info/en/index.html

http://www.buchweltshop.de/bv-heft-85-wasserrahmenrichtlinie-und-natura-2000.html


Zbog raznolikosti poplavnih događaja i utjecaja diljem Europe, Direktiva ne propisuje daljnje detaljne ciljeve Zajednice za upravljanje rizikom od poplava; prepušteno je državama članicama da ih definiraju.

6.3.1. Međudjelovanje Direktive o poplavama i Direktiva o pticama i staništima

Iako su mjere zaštite od poplava često identificirane kao jedan od pokretača hidromorfoloških promjena, postoje važne veze između ciljeva i metoda upravljanja rizikom od poplava i postizanja ciljeva kakvoće vode iz Okvirne direktive o vodama. Direktiva o poplavama stoga uključuje niz međusobnih veza s ODV-om kako bi se osigurala koordinacija u dva provedbena procesa.

Konkretno, planovi upravljanja poplavnim rizicima mogli bi iskoristiti administrativne mjere razvijene u okviru ODV - a (članak 3. stavci 1. i 2.). Karte rizika od poplava i planovi upravljanja također trebaju biti priređeni na takav način da se mogu koordinirati ili, ako je moguće, ugraditi u reviziju plana upravljanja riječnim slivovima od 2015. godine. Planovi upravljanja poplavnim rizicima također trebaju uzeti u obzir okolišne ciljeve iz članka 4. Okvirne direktive o vodama.

Direktiva o poplavama (recital 19) se također odnosi na ODV u slučajevima višenamjenskog korištenja vodnih tijela za različite oblike održivih ljudskih aktivnosti (npr. upravljanje rizikom od poplava, ekologija, unutarnja plovidba ili hidroenergija) i utjecaja takve uporabe na vodna tijela, jer ODV osigurava jasan i transparentan postupak za rješavanje takvih primjena i utjecaja, uključujući moguća izuzeća od ciljeva "dobrog stanja" ili " sprječavanja pogoršanja" u članku 4.

Što se tiče Direktiva o pticama i staništima, osim zahtjeva za uključivanje zaštićenih područja u karte poplavnih rizika (kako je navedeno u točki 1. (i), (iii) i (v) Priloga IV. ODV-a), tu je i posebna referenca u članku 7. o potrebi da se u obzir uzme zaštita prirode u planovima upravljanja poplavnim rizicima. Kroz veze s ODV-om također je jasno da sve aktivnosti u okviru Direktive o poplavama moraju biti u skladu sa zahtjevima ove dvije direktive, npr. ako mjera zaštite od poplava može imati utjecaj na jedno ili više područja Natura 2000, također se mora slijediti postupak iz članka 6. Direktive o staništima, a po potrebi treba provesti ocjenu prihvatljivosti utjecaja kako bi se procijenili mogući učinci plana ili zahvata na cjelovitost područja Natura 2000.

Direktiva o poplavama također priznaje (uvodna izjava 14) da: "Kako bi se rijekama dalo više prostora, ako je moguće u planovima upravljanja poplavnim rizicima bi trebalo razmotriti mogućnost zadržavanja i/ili obnove poplavnih područja". Danas postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju da održavanje i obnavljanje zdravog ekosustava može biti vrlo učinkovit način sprječavanja i ublažavanja poplava, te predstavljaju važan alat prilagodbe klimatskim promjenama. Ovakav pristup je često isplativiji od umjetnih građevina i pruža dodatne pogodnosti za okoliš kroz usluge ekosustava i staništa za biološku raznolikost.

U svjetlu gore navedenog, čini se da Direktiva o poplavama neće uzrokovati dodatna ograničenja za prijevoz unutarnjim plovnim putovima u odnosu na one koji su već na snazi vezano za Okvirnu direktivu o vodama, Direktive o SPUO i PUO, te Direktive o pticama i staništima, budući da sve njezine aktivnosti trebaju biti u potpunosti usklađene s tim direktivama. Također, prema članku 7. stavku 3. drugom odlomku Direktive o poplavnim rizicima, planovi upravljanja poplavnim rizicima uzimaju u obzir relevantne aspekte kao što su plovidba i lučka infrastruktura.


6.4. Direktiva o SPUO i Direktiva o PUO

Dva druga ključna dijela zakonodavstva EU-a o zaštiti okoliša izravno su relevantna za razvoj PUVP-a:

- Direktiva 2001/42/EZ o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (obično se naziva „Direktiva o SPUO");78

- Direktiva 85/337/EEZ o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, dopunjena 1997 (97/11/EC) i 2003 (2003/35/EC) – obično se naziva "Direktiva o PUO"79 kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2009/31/EZ.

6.4.1. Direktiva o SPUO

Svrha Direktive o SPUO je osigurati da posljedice određenih planova i programa za okoliš budu utvrđene, procijenjene i uzete u obzir prilikom njihove pripreme i prije njihova usvajanja.

U tom smislu države članice su dužne:

Pripremiti izvješće o okolišu kojim se utvrđuje i procjenjuje vjerojatnost značajnih utjecaja planova ili programa i bilo kojih mogućih alternativa na okoliš;

Pružiti određenim nadležnim državnim tijelima i široj javnosti priliku da iznesu svoje mišljenje o izvješću o okolišu kao i o nacrtu plana ili programa. Konzultacije ne samo da pomažu osigurati da informacije prikupljene za procjenu utjecaja budu sveobuhvatne i pouzdane nego ujedno osiguravaju i veću transparentnost u procesu donošenja odluke.

Na kraju, strateška procjena utjecaja na okoliš (SPUO) ima za cilj poticati integriraniji i učinkovitiji pristup prostornom planiranju gdje se okoliš, uključujući i razmatranja o bioraznolikosti, uzima mnogo ranije u obzir u procesu planiranja i u većoj mjeri na strateškoj razini. Na taj način se kasnije, na razini pojedinačnih zahvata najčešće smanjuje broj sukoba. Također omogućava prikladan smještaj budućih zahvata dalje od područja potencijalnog sukoba s ciljevima očuvanja prirode (vidi također 4. poglavlje za detalje o integriranom planiranju i upravljanju).

SPUO je obvezan za različite planove i programe (tj. radi se za poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, energetiku, industriju, transport, gospodarenje otpadom, upravljanje vodama, telekomunikacije, turizam, gradsko i ruralno planiranje ili korištenje zemljišta) koji daju okvir za prihvaćanje budućih razvojnih projekata navedenih u "Direktivi o PUO"80. Također, SPUO bi trebalo provesti za svaki plan ili program, za koji je, s obzirom na mogućnost značajnih

78 Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš, SL L 197, 21.7.2001., str. 30–37 – vidjeti http://ec.europa.eu/environment/eia/home.htm 79 Direktiva 2003/35/EZ o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu Direktive Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ, SL L 156, 25.6.2003., str. 17. 80 Korisne smjernice o načinu provedbe SPUO za planove i programe prijevoza osigurane su u priručniku BEACON (Konsenzus o procjeni utjecaja na okoliš) dostupan na: http://ec.europa.eu/environment/eia/sea-studies-and-reports/beacon_manuel_en.pdf

http://ec.europa.eu/environment/eia/home.htm

http://ec.europa.eu/environment/eia/sea-studies-and-reports/beacon_manuel_en.pdf


utjecaja na područja Natura 2000, utvrđeno da zahtijeva ocjenu prihvatljivosti u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima.

6.4.2. Direktiva o PUO

Dok postupak SPUO djeluje na razini planova i programa, Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš djeluje na razini pojedinačnih javnih i privatnih zahvata. Dakle, dopuštenje za provedbu zahvata81 koji bi mogli imati značajne utjecaje na okoliš trebalo bi se dati tek nakon procjene mogućih učinaka na okoliš.

Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš razlikuje zahvate za koje je PUO obvezan (tzv. "zahvati iz Priloga I.") i one za koje tijela državne vlasti moraju u postupku nazvanom "screening" odrediti imaju li ti zahvati značajne učinke, uzimajući u obzir kriterije u Prilogu III. Direktive (tzv. "zahvati iz Priloga II."). Zahvati koji su navedeni na Prilogu I. uključuju zahvate vezane za unutarnje plovne putove i luke unutarnje plovidbe kojima mogu ploviti brodovi iznad 1.350 tona. Prilog II. sadrži one zahvate izgradnje unutarnjih plovnih putova koji nisu uključeni u Prilog I., uključujući gradnju kanala i radove za obranu od poplava.

6.4.3. Veza između SPUO, PUO i ocjene prihvatljivosti

Postoje mnoge sličnosti između postupaka za SPUO i PUO i ocjene prihvatljivosti planova ili zahvata koji mogu negativno utjecati na područja mreže Natura 2000 sukladno Direktivi o staništima. No to ne znači da su to iste procedure, jer također postoje i neke važne razlike (vidi tablicu). Stoga SPUO i PUO ne mogu zamijeniti ili nadomjestiti ocjenu prihvatljivosti jer niti jedan postupak ne nadomješta drugi.

Oni se, naravno, mogu usporedno provoditi ili ocjena prihvatljivosti može biti dio postupaka PUO/SPUO, ali u takvim slučajevima ocjena prihvatljivosti treba biti jasno odijeljena i prepoznatljiva u izvješću o okolišu SPUO-a ili u dokumentaciji o okolišu PUO-a tako da se zaključci procjene mogu razlikovati od onih u općenitoj procjeni utjecaja na okoliš (PUO) ili strateškoj procjeni utjecaja na okoliš (SPUO)82.

Jedna od ključnih razlika između SPUO/PUO i ocjene prihvatljivosti sukladno Direktivi o staništima je da oni mjere različite aspekte prirodnog okoliša i imaju različite kriterije za određivanje "značajnosti". Druga razlika je područje primjene direktiva; SPUO/PUO se primjenjuju u slučaju svih planova i zahvata koji spadaju u njihovo područje primjene bez obzira na to gdje na teritoriju EU-a se planira njihova provedba. S druge strane, ocjena prihvatljivosti se odnosi samo na one planove i zahvate koji bi mogli negativno utjecati na područje Natura 2000.

Postoji također značajna razlika u pogledu ishoda procjene. Procjene prema SPUO i PUO propisuju proceduralne zahtjeve i ne uspostavljaju obavezne standarde zaštite okoliša. S druge strane, ocjena prihvatljivosti sukladno Direktivi o staništima, je obvezujuća. Drugim riječima, ako se ocjenom prihvatljivosti utvrdi da će plan ili zahvat nepovoljno utjecati na cjelovitost područja Natura 2000, nadležno tijelo ne može odobriti plan ili zahvat u postojećem obliku, osim u iznimnim slučajevima ukoliko se pozove na poseban postupak prema članku 6. stavku 4.

81Direktiva o PUO definira “projekt” kao izvođenje građevinskih radova ili ostalih instalacija ili sustava ili zahvata u prirodnom okruženju i krajobrazu 82 Vidjeti i smjernice Europske komisije: “Ocjena planova i projekata koji značajno utječu na područja Natura 2000 – metodološke smjernice o odredbama članka 6. stavka 3. i stavka 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ."


To je u razlika u odnosu na postupke SPUO/PUO čija je svrha osigurati da nadležne vlasti budu u potpunosti svjesne mogućih utjecaja predloženog plana ili zahvata na okoliš tako da se oni uzmu u obzir u donošenju konačne odluke.

Tablica 2: Usporedba postupaka prema OPEM, PUO i SPUO

OPEM PUO SPUO

Na koji tip razvojnih zahvata se odnosi ?

Svaki plan ili zahvat koji bi bilo pojedinačno ili u kombinaciji s ostalim planovima ili zahvatima mogao imati značajan utjecaj na područje Natura 2000 (osim planova ili zahvata izravno povezanih s upravljanjem područjem).

Svi zahvati navedeni u Prilogu I. Za zahvate navedene u Prilogu II. potreba PUO-a se utvrđuje preispitivanjem pojedinačnih slučajeva i ovisno o granicama i kriterijima koje postavljaju države članice (uzimajući u obzir kriterije navedene u Prilogu III.).

Svi planovi i programi ili njihove izmjene koji su (a) izrađeni za poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, energetiku, industriju, prijevoz, gospodarenje otpadom, gospodarenje vodama, telekomunikacije, turizam, prostorno planiranje ili uporabu zemlje i koji određuju okvir za buduće odobravanje za provedbu zahvata navedenih u Prilozima I. i II. Direktive 85/337/EEZ, ili (b) za koje je, s obzirom na moguć učinak na područja, utvrđeno da zahtijevaju procjenu prema članku 6. ili 7. Direktive 92/43/EEZ.; (c) kojima se određuje okvir za buduće odobravanje provedbe zahvata, osim onih navedenih pod (a) i koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš.

Kakve utjecaje treba procijeniti u odnosu na prirodu?

Ocjena se provodi s obzirom na ciljeve očuvanja područja (koji su određeni u skladu s vrstama/stanišnim tipovima za koje je područje proglašeno). Potrebno je ocijeniti utjecaje (izravne, neizravne, kumulativne, itd.) plana ili zahvata koji se provodi kako bi se utvrdilo hoće li njihova provedba negativno utjecati na cjelovitost određenog područja.

Neposredne, posredne, sekundarne, kumulativne, sinergijske, kratkoročne, srednjoročne i dugoročne stalne i privremene, pozitivne i negativne značajne učinke, između ostalog, i na faunu i floru.

Moguće značajne učinke na okoliš, uključujući bioraznolikost, stanovništvo, zdravlje ljudi, faunu, floru, tlo, vode, zrak, klimatske čimbenike, materijalnu imovinu, kulturno-povijesnu baštinu, uključujući arhitektonsku i arheološku baštinu, krajobraz i međusobni odnos navedenih čimbenika.

Tko provodi procjenu?

Odgovornost nadležnog tijela je da osigura da se OPEM provodi prema odgovarajućem standardu. U tom kontekstu se od nositelja zahvata može zahtijevati da izradi studije te osigura nadležnom tijelu sve potrebne informacije kako bi ono moglo donijeti potpuno informiranu odluku. Nadležno tijelo također treba, prema potrebi, prikupljati odgovarajuće podatke iz drugih izvora.

Nositelj zahvata/nadležno tijelo.

Nadležna tijela zadužena za planiranje.


Jesu li javna / druga tijela konzultirana?

Nije obavezno, ali se potiče "ako je prikladno".

Obvezno – savjetovanje se treba provesti prije usvajanja prijedloga zahvata. Države članice trebaju poduzeti sve mjere koje su potrebne kako bi se osiguralo da se tijelima obuhvaćenim provedbom njihovih zahvata pruži mogućnost izražavanja mišljenja o zahtjevu za njihovo odobravanje. Isti principi se trebaju primijeniti na savjetovanje s javnošću.

Obvezno - savjetovanje se treba provesti prije donošenja plana ili programa. Tijelima i javnosti se mora pružiti pravodobna i učinkovita prilika u odgovarajućim vremenskim okvirima da iznesu svoje mišljenje o nacrtu plana ili programa i priloženom izvješću o utjecaju na okoliš prije donošenja plana ili programa ili njegovog upućivanja u zakonodavni postupak. Države članice određuju tijela s kojima se treba savjetovati a koja bi, zbog svojih specifičnih odgovornosti za okoliš, mogla biti nadležna.

Koliko su obvezujući ishodi?

Obvezujući. Nadležna tijela mogu odobriti plan ili zahvat samo nakon što se utvrdi da neće negativno utjecati na cjelovitost razmatranog područja.

Rezultati savjetovanja i prikupljenih podataka u okviru PUO-a "se moraju uzeti u obzir" u postupku odobravanja.

Izvješće o okolišu, kao i izražena mišljenja "uzimaju se u obzir" tijekom pripreme plana ili programa i prije njihova donošenja ili njihovog upućivanja u zakonodavni postupak.


PRILOG I.

Područja Natura 2000 uz 13 europskih glavnih nizinskih rijeka

Karte područja Natura 2000 uz 13 rijeka

Kako bi se ilustriralo kakav je tip područja uz europske glavne rijeke uključen u ekološku mrežu Natura 2000 te za koji tip vrsta i staništa su ta područja proglašena, napravljena je analiza za 13 najznačajnijih nizinskih rijeka u Europi. Ovih 13 rijeka je odabrano jer najbolje predstavljaju tipove rijeka koje se obično koriste za plovidbu unutarnjim vodnim putovima.

Za svaku od ovih glavnih rijeka preklopljeni su prostorni podaci o mreži Natura 2000 s prostornim podacima o rijekama koje je izradio Europski informacijski sustav za vode (WISE) za Okvirnu direktivu o vodama kako bi se identificirala i kartirala područja Natura 2000 koja se nalaze unutar 2,5 km široke pufer zone s obje strane rijeke. Zbog niske razlučivosti prostornih podataka o rijekama nije bilo moguće napraviti uže prijelazne zone te se morala koristiti zona širine 2,5 km.

Zbog ovako široke zone postoji rizik da neka od identificiranih područja nisu izravno povezana s rijekama, nego se samo nalaze unutar prijelazne zona od 2,5 km s bilo koje strane. Na primjer, moguće je da se uključe područja Natura 2000 koja su izdvojena radi šuma ili travnjaka na padinama brda iznad doline rijeke i zbog toga nisu hidrološki povezana s rijekom. Štoviše, budući da su područja Natura 2000 često sastavljena od niza različitih staništa unutar jednog područja, moguće je da samo dio područja sadrži slatkovodna staništa ili staništa koja ovise o rijeci.

Stoga se niže prikazani rezultati trebaju uzimati s oprezom budući da predstavljaju pregled svih područja Natura 2000 unutar pufer zone od 2,5 km s obje strane rijeke i nisu ograničeni na ona koja su u cijelosti ili uglavnom vezana ili ovisna o samoj rijeci. Ipak, u svrhu ovog priručnika informacije su korisne jer daju dionicima PUVP-a indikaciju koje dionice tih rijeka su unutar područja Natura 2000. Na kraju ovog priloga je niz detaljnijih karata za svaku od 13 rijeka.

Za detaljnije informacije o pojedinim područjima Natura 2000, čitatelj bi trebao posjetiti web stranicu preglednika Natura 2000: http://natura2000.eea.europa.eu/#

0,00

500,00

1.000,00

1.500,00

2.000,00

2.500,00

3.000,00

Dan

ube

Elbe

Em

sM

ain

Meu

se

Mos

elle

Odr

a

Rhine

Rho

ne

Sch

eldt

Seine

Vistu

la

Wes

er

Part of Natura 2000

Total Length

Udio i broj područja Natura 2000 duž 13 glavnih nizinskih rijeka u EU-u; izvor: Europska komisija, DG ENV.B.2, rujan 2010. godine.



Tipične vrste i stanišni tipovi radi kojih su izdvojena područja Natura 2000

Sljedeće tablice daju popis slatkovodnih vrsta i stanišnih tipova koji su najčešće navedeni kao razlog za proglašavanje gore navedenih područja Natura 2000 duž 13 glavnih rijeka. Tablice sadrže vrste i stanišne tipove koji se nalaze u samoj rijeci, ili u obalnom području ili u močvarnim staništima koja ovise o rijeci, te su dio rijeke ili su povezani s rijekom (poplavne šume, vlažne livade, cretovi, močvare itd.).

Ovo daje naznaku kojim vrstama i stanišnim tipovima treba posvetiti posebnu pažnju prilikom razvijanja integriranih zahvata kao što je opisano u 4. poglavlju ili prilikom provedbe ocjene prihvatljivosti prema Direktivi o staništima, kako je opisano u 5. poglavlju.

Popis ne daje cjelovit pregled svih zaštićenih slatkovodnih vrsta ili stanišnih tipova navedenih u dvjema „direktivama o prirodi“, koji se nalaze u rijekama u Europi već samo identificira one koji se najčešće nalaze uzduž 13 nizinskih rijeka. Inače, popis bi bio mnogo duži, jer bi primjerice, uključivao i vrste pronađene u manjim planinskim rijekama i vodotocima.

Područja Natura 2000 su izdvojena na primjer za pirinejsku vodenkrticu Galemys pyrenaicus, ali ta vrsta nije niže navedena jer se javlja samo u malim planinskim potocima na Pirinejima koji se očito ne koriste za komercijalnu unutarnju plovidbu. Isto vrijedi i za stanišne tipove kao što su 6450 Sjeverne borealne aluvijalne livade ili 3290 Mediteranski povremeni riječni tokovi Paspalo-Agrostidion, koje su pokrivene mrežom Natura 2000, ali općenito nisu prisutne u većim rijekama srednje Europe.

Table 1: Stanišni tipovi zaštićeni temeljem Direktive o staništima (Prilog I.) za koja su proglašena područja Natura 2000 duž jedne ili više od 13 glavnih rijeka EU-a:

Natura

kôd Stanišni tip

3130 Oligotrofne do mezotrofne stajaćice s vegetacijom Littorelletea uniflorae

i/ili Isoëto-Nanojuncetea

3140 Tvrde oligo-mezotrofne vode s dnom obraslim svojtama parožina Chara

spp.

3150 Prirodna eutrofna jezera s vegetacijom sveze Hydrocharition ili

Magnopotamion

3160 Prirodna distrofična jezera i lokve

3260 Vodni tokovi od ravničarske do planinske razine s vegetacijom Ranunculion

fluitantis i Callitricho-Batrachion

3270 Rijeke muljevitih obala s vegetacijom Chenopodion rubri p.p. i Bidention

p.p.

3280 Mediteranski stalni riječni tokovi s vegetacijom sveze Paspalo-Agrostidion

zastirani sastojinama roda Salix i vrste Populus alba

6410 Livade Molinia na vapnenačkom, tresetnom ili glineno-muljevitom tlu

(Molinion caeruleae)

6420 Mediteranske livade visokih zeleni Molinio-Holoschoenion

6430 Hidrofilne rubne ravničarske, planinske i alpske zajednice visokih zeleni

6440 Aluvijalne livade Cnidion dubii u riječnim dolinama

6510 Nizinske livade košanice (Alopecurus pratensis, Sanguisorba officinalis)


7140 Prijelazni cretovi

7230 Bazofilni cretovi

91E0 Aluvijalne šume s vrstama Alnus glutinosa i Fraxinus excelsior (Alno-

Padion, Alnion incanae, Salicion albae)

91F0 Obalne miješane šume Quercus robur, Ulmus laevis i Ulmus minor,

Fraxinus excelsior ili Fraxinus angustifolia, duž velikih rijeka (Ulmenion

minoris)

92A0 Galerije bijele vrbe Salix alba i bijele topole Populus alba

92D0 Južne priobalne galerije i šikare (Nerio-Tamaricetea i Securinegion

tinctoriae)


Tablica 2: Zaštićene vrste prema Direktivi o staništima (Prilog II.) i Direktivi o pticama (Prilog I.) za koje su izdvojena područja Natura 2000 uz jednu ili više od 13 glavnih rijeka EU-a 83:

DIREKTIVA O STANIŠTIMA slatkovodne povezana

močvarna

staništa

broj riječnih

područja

Natura 2000 s

vrstom

DIREKTIVE O PTICAMA I

STANIŠTIMA

slatkovo

dne

šume

povezane s

rijekama

povezana

močvarna

staništa

broj riječnih

područja

Natura 2000 s

vrstom

Ribe Ptice

Cottus gobio x 191 Alcedo atthis x 279

Rhodeus sericeus amarus x 171 Circus aeruginosus x 232

Cobitis taenia x 155 Ciconia ciconia x 161

Aspius aspius x 151 Picus canus x 164

Misgurnus fossilis x 129 Ciconia nigra x 150

Lampetra planeri anadromna 114 Botaurus stellaris x 134

Lampetra fluviatilis x 97 Crex crex x 129

Salmo salar 78 Ixobrychus minutus x 129

Gobio albipinnatus x 76 Mergus albellus x 129

Petromyzon marinus - anadromna 66 Sterna hirundo x 128

Zingel zingel x 61 Pandion haliaetus x 117

Zingel streber x 59 Chlidonias niger x x 116

Gymnocephalus schraetzer x 58 Luscinia svecica x 116

Gymnocephalus baloni x 44 Philomachus pugnax x 116

Pelecus cultratus x 42 Tringa glareola x 109

Leuciscus souffia x 30 Egretta alba x 107

Rutilus pigus x 28 Porzana porzana x 104

Alosa fallax anadromna 27 Cygnus cygnus x x 98

Sabanejewia aurata x 27 Ardea purpurea x 81

Eudontomyzon spp (Danube) x 25 Nycticorax nycticorax x 80

Alosa alosa 25 Egretta garzetta x 75

Barbus meridionalis x 24 Grus grus x 72

Cobitis elongata x 22 Aythya nyroca x x 71

Gobio kessleri x 18 Pluvialis apricaria x 68

Hucho hucho x 16 Larus melanocephalus x x 55

Chondrostoma toxostoma x 12 Chlidonias hybridus x 53

Gobio uranoscopus x 9 Larus minutus x x 50

Alosa pontica x 8 Platalea leucorodia x 50

Coregonus oxyrhynchus anadromna 8 Phalacrocorax pygmeus x x 47

Alosa immaculata x 7 Gavia arctica x 45

Umbria krameri x 7 Porzana parva x 44

Beskralježnjaci Gavia stellata x 41

Maculinea nausithous x 120 Recirvirostra avosetta x 40

Lycaena dispar x 77 Ardeola ralloides x 38

Ophiogomphus cecilia x 74 Himantopus himantopus x 38Unio crassus x 70 Podiceps auritus x 26

Maculinea teleius x 79 Pelecanus crispus x 22

Coenagrion mercuriale x 52 Plegadis falcinellus x 21

Vertigo angustior x 44 Pelecanus onocrotalus x 18

Leucorrhinia pectoralis x 31 Anser erythropus x 15

Vertigo moulinsiana x 30 Acrocephalus melanopogon x 14

Austropotamobius pallipes x 15 Acrocephalus paludicola x 14Austropotamobius torrentium x 15 Tadorna ferruginea x 11

Anisus vorticulus x 13 Gallinago media x 9

Oxygastra curtisii x 12 Porzana pusilla x 8

Theodoxus tranversalis x 12 Larus genei x 6

Coenagrion ornatum x 9 Phoenicopterus ruber x 3

Graphoderus bilineatus x 8 Xenus cinereus x 3

Coenonympha oedippus x 5 Oxuyra leucocephala x 2

Margaritifera margaritifera x 3 Porphyrio porphyrio x 1

Biljke Sisavci*

Dicranum viride x 38 Castor fiber x 171

Liparis loeselii x 27 Lutra lutra x 161

Trichomanes speciosum x 20 Myotis dasycneme x 43

Apium repens x 17 Microus oeconomus mehelyi x 7

Drepanocladus vernicosus x 11 Microtus oeconomus arenicola x 1

Marsilea quadrifolia x 10 Mustela lutreola x 1

Luronium natans x 9 Vodozemci

Oenanthe conioides x 8 Triturus cristatus x 212

Myotis rehsteineri x 6 Bombina bombina x 138

Gladiolus palustris x 4 Bombina variagata x 136

Aldrovanda vesiculosa x 3 Triturus dobrogicus x 50

Triturus karelinii x 6

Triturus carnifex x 4

Gmazovi

Emys orbicularis x x 69

83 Znanstvena imena vrsta odgovaraju onima koja su službeno navedena u prilozima Direktivama o

pticama i staništima.















PRILOG II.

Unutarnji vodni putovi u novoj osnovnoj mreži TEN-T84

84 COM(2011) 650 Prilog I. - svezak 02, Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama EU-a za razvoj transeuropske prometne mreže od 19. listopada 2011. godine.


PRILOG III.

Relevantni dokumenti i smjernice Komisije

Ključne smjernice Komisije vezano za Direktivu o pticama i Direktivu o staništima

- European Commission, (2000), Managing Natura 2000 sites: the provisions of Articles 6 of the Habitats Directive 92/43/EEC. Luxembourg: Office for official publications of the European Communities. (Europska komisija (2000.), Upravljanje područjima Natura 2000. Odredbe članka 6. Direktive o staništima 92/43/EEZ) (dostupno na engleskom jeziku). http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/provision_of_art6_en.pdf

- European Commission, (2002), Assessment of plans and projects significantly affecting Natura 2000 sites. Methodological guidance on the provisions of articles 6(3) and (4) of the Habitats Directive 92/43/EEC. Luxembourg: Office for official publications of the European Communities. (Europska komisija (2002.), Ocjena planova i projekata koji značajno utječu na područja Natura 2000 – metodološke smjernice o odredbama članka 6. stavka 3. i stavka 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ; Smjernice o članku 6. stavku 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ) (dostupno na engleskom jeziku). http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/natura_2000_assess_en.pdf

- European Commission (2007), Guidance document on article 6(4) of the ‘Habitats Directive’92/43/EEC. Clarification of the concepts of: alternative solutions, imperative reasons of overriding public interest, compensatory measures, overall coherence, opinion of the Commission. (Europska komisija (2007.), Smjernice o članku 6. stavku 4. Direktive o staništima; pojašnjenje koncepta: alternativnih rješenja, imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, kompenzacijskih mjera, sveukupne koherentnosti, mišljenja Komisije) (dostupno na engleskom jeziku). http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/guidance_ art6_4_en.pdf

- European Commission (2010), Guidance on the implementation of the Birds and Habitats Directives in estuaries and coastal zones, with particular attention to port development and dredging. (Europska komisija (2010.), Smjernice o provedbi Direktiva o pticama i staništima u estuarijima i obalnim područjima, s posebnim osvrtom na razvoj luka i jaružanje) (dostupno na engleskom jeziku). http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/Estuaries-EN.pdf

- European Commission (2007), Guidance document on the strict protection of animal species of Community interest under the Habitats Directive 92/43/EEC, 87 pp. (Europska komisija (2007.), Smjernice Komisije o strogoj zaštiti životinjskih vrsta od interesa za Zajednicu u skladu s Direktivom o staništima 92/43/EEZ) (dostupno na engleskom jeziku). http://circa.europa.eu/Public/irc/env/species_protection/library?l=/commission_guidance/english/final-completepdf/_EN_1.0_&a=d

- European Commission (2006) Nature and Biodiversity Cases – Ruling of the European Court of Justice (Europska komisija (2006.), Slučajevi vezano za prirodu i bioraznolikost – Presude Europskog suda pravde) (dostupno na engleskom jeziku). http://ec.europa.eu/environment/nature/info/pubs/docs/others/ecj_rulings_en.pd

- European Commission (2011) Communication from the Commission: Our life insurance, our natural capital:

an EU biodiversity strategy to 2020, Brussels 3.5.2011, COM(2011) 244 final (Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija EU-a o bioraznolikosti do 2020.(COM(2011) 244), 3.5.2011.) (dostupno na engleskom jeziku). https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A52011DC0244

- European Commission (2009) Composite Report on the Conservation Status of Habitat Types and Species as required under Article 17 of the Habitats Directive, Brussels 13.7.2009, COM(2009)358 final (Europska komisija (2009.), Cjelovito izvješće o stanju očuvanosti stanišnih tipova i vrsta sukladno članku 17. Direktive o staništima, Bruxelles 13.07.2009. COM(2009)358, završna verzija) (dostupno na engleskom jeziku). http://ec.europa.eu/environment/nature/knowledge/rep_habitats/index_en.htm

- European Commission (2001) Communication from the Commission: A Sustainable Europe for a Better World: A European Union Strategy for Sustainable Development (Commission's proposal to the

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/provision_of_art6_en.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/Estuaries-EN.pdf

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/species_protection/library?l=/commission_guidance/english/final-completepdf/_EN_1.0_&a=d

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/species_protection/library?l=/commission_guidance/english/final-completepdf/_EN_1.0_&a=d

http://ec.europa.eu/environment/nature/info/pubs/docs/others/ecj_rulings_en.pd

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A52011DC0244

http://ec.europa.eu/environment/nature/knowledge/rep_habitats/index_en.htm


Gothenburg European Council, Brussels 15.5.2001, COM(2001)264 final (Europska komisija (2001.), Priopćenje Komisije: Održiva Europa za bolji svijet: Strategija održivog razvoja Europske unije (Prijedlog Komisije Europskom vijeću u Gothenburgu, Bruxelles 15.5.2001., COM(2001)264, završna verzija) (dostupno na engleskom jeziku).

- European Commission, the Natura 2000 Viewer (Europska komisija, Preglednik Natura 2000) http://natura2000.eea.europa.eu

Ključne smjernice Komisije vezano za Okvirnu direktivu o vodama

- European Commission, (2003), Common Implementation Strategy for the water framework directive (2000/60/EC), Analysis of pressures and impacts. Guidance document N°3, 157 pp (Europska komisija, (2003.), Zajednička provedbena strategija Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ), Analiza pritisaka i utjecaja. Smjernice br. 3) (dostupno na engleskom jeziku). http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/guidance_documents/guidancesnos3spressuress/_EN_1.0_&a=d

- European Commission, (2003), Common Implementation Strategy for the water framework directive (2000/60/EC), Identification and Designation of Heavily Modified and Artificial Water Bodies, Guidance Document No 4, pp.14. (Europska komisija, (2003.), Zajednička provedbena strategija Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ), Identifikacija i određivanje jako promijenjenih i umjetnih vodenih cjelina, Smjernice br. 4) (dostupno na engleskom jeziku). http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/guidance_documents&vm=detailed&sb=Title

Europska komisija, (2003.), Zajednička provedbena strategija Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ), Prijelazne i priobalne vode – tipologija, referentni uvjeti i sustavi klasifikacije, Smjernice br. 5). Luxembourg: Ured za službene publikacije Europskih zajednica, 116 str. http://www.voda.hr/sites/default/files/5_-_prijelazne_i_priobalne_vode_-_tipologija_referentni_uvjeti_i_klasifikacijski_sustavi_-_hrv.pdf

- Europska komisija, (2003.), Zajednička provedbena strategija Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ) Uloga močvarnih staništa u Okvirnoj direktivi o vodama. Smjernice br. 12, 69 str. http://www.voda.hr/sites/default/files/12_-_uloga_mocvara_u_okvirnoj_direktivi_o_vodama_-_reg.pdf

- Europska komisija, (2003.), Zajednička provedbena strategija Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ). Smjernice br. 13. Sveobuhvatan pristup klasifikaciji ekološkog statusa i ekološkog potencijala. http://www.voda.hr/sites/default/files/13_-_sveobuhvatan_pristup_klasifikaciji_ekoloskog_statusa_i_ekoloskog_potencijala_-_reg.pdf

Europska komisija, (2003), Zajednička provedbena strategija Okvirne direktive o vodama. Iznimke od ciljeva zaštite okoliša Okvirne direktive o vodama dopuštene radi novih modifikacija ili novih aktivnosti održivog razvoja (ODV članak 4. stavak 7), strateški dokument. http://www.voda.hr/sites/default/files/20_-_vodic_o_iznimkama_od_ciljeva_zastite_okolisa_-_hrv.pdf

- EC Guidance on the implementation of the EU nature legislation in estuaries and coastal zones - European Commission (2006), WFD and Hydro-morphological pressures: Focus on hydropower, navigation and flood defence activities Recommendations for better policy integration, Policy Paper, 44pp. (Smjernice EK-a o provedbi zakonodavstva EU-a o prirodi u estuarijima i obalnim zonama – Europska komisija (2006.), OVD i hidromorfološki pritisci: Hidroenergija, plovidba i aktivnosti obrane od poplava. Preporuke za bolju integraciju politika, strateški dokument) (dostupno na engleskom jeziku). http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/thematic_documents/hydromorphology&vm=detailed&sb=Title

- European Commission (2006), WFD and Hydro-morphological pressures, Good practice in managing the ecological impacts of hydropower schemes; flood protection works; and works designed to facilitate navigation under the Water Framework Directive, 68 pp. (Europska komisija (2006.), OVD i hidromorfološki pritisci, Dobra praksa u upravljanju ekološkim utjecajima hidroelektrana, radova na zaštiti od poplava i radova i radova projektiranih za unaprjeđenje plovidbe prema Direktivi o vodama (dostupno na engleskom jeziku). http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/thematic_documents/hydromorphology&vm=detailed&sb=Title


http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/guidance_documents/guidancesnos3spressuress/_EN_1.0_&a=d

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/guidance_documents/guidancesnos3spressuress/_EN_1.0_&a=d

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/guidance_documents&vm=detailed&sb=Title

http://www.voda.hr/sites/default/files/12_-_uloga_mocvara_u_okvirnoj_direktivi_o_vodama_-_reg.pdf

http://www.voda.hr/sites/default/files/13_-_sveobuhvatan_pristup_klasifikaciji_ekoloskog_statusa_i_ekoloskog_potencijala_-_reg.pdf

http://www.voda.hr/sites/default/files/13_-_sveobuhvatan_pristup_klasifikaciji_ekoloskog_statusa_i_ekoloskog_potencijala_-_reg.pdf

http://www.voda.hr/sites/default/files/20_-_vodic_o_iznimkama_od_ciljeva_zastite_okolisa_-_hrv.pdf

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/thematic_documents/hydromorphology&vm=detailed&sb=Title





- European Commission (2006), WFD and Hydro-morphological pressures, Case studies potentially relevant to the improvement of ecological status/potential by restoration/mitigation measures. (Europska komisija (2006.), OVD i hidromorfološki pritisci, primjeri dobre prakse u poboljšanju ekološkog stanja/potencijala mjerama obnove/ublažavanja (dostupno na engleskom jeziku). http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/thematic_documents/hydromorphology/technical_reportpdf/_EN_1.0_&a=d

- European Commission, (2006), Common Implementation Strategy for the Water Framework Directive (2000/60/EC) Guidance document on exemptions to the environmental objectives Guidance Document No. 20, 46pp (Europska komisija, (2006.), Zajednička provedbena strategija Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ). Vodič o iznimkama od ciljeva zaštite okoliša, smjernice br. 20 (neslužbeni prijevod na hrvatski jezik). http://www.voda.hr/sites/default/files/20_-_vodic_o_iznimkama_od_ciljeva_zastite_okolisa_-_hrv.pdf

- European Commission, (2003), Common Implementation Strategy for the Water Framework Directive (2000/60/EC) River and lakes – Typology, reference conditions and classification systems Guidance document no 10, 94 pp. (Europska komisija, (2006.), Zajednička provedbena strategija Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ). Rijeke i jezera - Tipologija, referentni uvjeti i klasifikacijski sustavi, smjernice br. 10) (neslužbeni prijevod na hrvatski jezik). http://www.voda.hr/sites/default/files/10_-_rijeke_i_jezera_-_tipologija_referentni_uvjeti_i_klasifikacijski_sustavi_-_reg.pdf

- Results of the joint workshop on Biodiversity and Water and the links between EU nature and water legislation. Key documents : Frequently asked questions (version 1) as of June 2010; Case studies document (version 1) as of June 2010. (Rezultati zajedničke radionice o bioraznolikosti i vodama i poveznice između zakonodavstva EU-a o prirodi i vodama. Ključni dokumenti: Često postavljana pitanja (verzija 1) od lipnja 2010.; Primjeri dobre prakse (verzija 1) od lipnja 2010. (dostupno na engleskom jeziku). http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/implementation_conventio/biodiversity_legislation/faq-wfd-bhd_june2010doc/_EN_1.0_&a=d

- Commission note: towards better environmental options for flood risk management, 2011 (Bilješka Komisije: U susret boljim okolišnim opcijama u obrani od poplava, 2011.) (dostupno na engleskom jeziku). http://circa.europa.eu/Public/irc/env/river_working_group/library?l=/scientific_documents/environmental_management&vm=detailed&sb=Title

Smjernice Komisije o Direktivama o PUO i SPUO

- Commission guidance on Interpretation of project categories in the EIA Directive, 2008 (Smjernice Komisije za tumačenje kategorija zahvata u Direktivi o PUO, 2008.) (dostupno na engleskom jeziku). http://ec.europa.eu/environment/eia/pdf/interpretation_eia.pdf

- Implementation of Directive 2001/42 on the assessment of the effects of certain plans and programmes on the Environment (Provedba Direktive 2001/42/EZ o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš) (dostupno na engleskom jeziku). http://circa.europa.eu/Public/irc/env/river_working_group/library?l=/meeting_1902/supporting_guidance/iia_eia_and_se

a/030923_guidancepdf/_EN_1.0_&a=d

Dokumenti Komisije o prometnoj politici

- European Commission (2011), White paper – Roadmap to a Single European Transport Area – Towards a competitive and resource efficient transport system. 28.3.2011 COM(2011) 144 final (Europska komisija (2011) (Bijela knjiga: Plan puta u jedinstveni europski prometni prostor: Prema konkurentnijem i učinkovitijem prometnom sustavu (COM(2011) 144 završna verzija od 28. ožujka 2011.) (dostupno na engleskom jeziku). http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2011:0144:FIN:EN:PDF

- European Commission (2011) Commission staff working Document accompanying the White Paper - Roadmap to a Single European Transport Area – Towards a competitive and resource efficient transport system, 28.3.2011 SEC(2011) 391 final (Europska komisija (2011.) Radni dokument Komisije priložen Bijeloj knjizi: Plan puta u jedinstveni europski prometni prostor: Prema konkurentnijem i učinkovitijem prometnom sustavu, 28.3.2011 SEC(2011) 391 završna verzija) (dostupno na engleskom jeziku). http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=SEC:2011:0391:FIN:EN:PDF

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/thematic_documents/hydromorphology/technical_reportpdf/_EN_1.0_&a=d

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/thematic_documents/hydromorphology/technical_reportpdf/_EN_1.0_&a=d

http://www.voda.hr/sites/default/files/20_-_vodic_o_iznimkama_od_ciljeva_zastite_okolisa_-_hrv.pdf

http://www.voda.hr/sites/default/files/10_-_rijeke_i_jezera_-_tipologija_referentni_uvjeti_i_klasifikacijski_sustavi_-_reg.pdf

http://www.voda.hr/sites/default/files/10_-_rijeke_i_jezera_-_tipologija_referentni_uvjeti_i_klasifikacijski_sustavi_-_reg.pdf

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/implementation_conventio/biodiversity_legislation/faq-wfd-bhd_june2010doc/_EN_1.0_&a=d

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/wfd/library?l=/framework_directive/implementation_conventio/biodiversity_legislation/faq-wfd-bhd_june2010doc/_EN_1.0_&a=d

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/river_working_group/library?l=/scientific_documents/environmental_management&vm=detailed&sb=Title

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/river_working_group/library?l=/scientific_documents/environmental_management&vm=detailed&sb=Title

http://ec.europa.eu/environment/eia/pdf/interpretation_eia.pdf

http://ec.europa.eu/environment/eia/pdf/interpretation_eia.pdf

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/river_working_group/library?l=/meeting_1902/supporting_guidance/iia_eia_and_sea/030923_guidancepdf/_EN_1.0_&a=d

http://circa.europa.eu/Public/irc/env/river_working_group/library?l=/meeting_1902/supporting_guidance/iia_eia_and_sea/030923_guidancepdf/_EN_1.0_&a=d

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2011:0144:FIN:EN:PDF

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=SEC:2011:0391:FIN:EN:PDF


- European Commission (2011) Proposal for a Regulation on Union guidelines for the development of the trans-European transport network 18.10.2011 COM(2011) 650/2 (Europska komisija (2011.), Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama EU-a za razvoj transeuropske prometne mreže od 18. listopada 2011. godine. COM(2011) 650/02) (dostupno na engleskom jeziku). http://ec.europa.eu/transport/infrastructure/connecting/doc/revision/legislative-act-ten-t-revision.pdf

- Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council establishing the Connecting Europe Facility, COM(2011) 665/3 October 2011 (Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, COM(2011) 665/3, listopad, 2011.) (dostupno na engleskom jeziku). http://ec.europa.eu/transport/infrastructure/connecting/doc/connecting/proposition.pdf

- European Commission (2011) staff working document: Mid-term progress report on the implementation of the NAIADES Action Programme for the promotion of inland waterway transport, Brussels, 04.04.2011, SEC(2011)453 final (Europska komisija (2011.) Radni dokument službi Komisije: Srednjoročno izvješće o napretku provedbe akcijskog programa NAIADES o promidžbi prijevoza unutarnjim vodnim putovima, Bruxelles od 04.04.2011. SEC(2011) 453 završna verzija) (dostupno na engleskom jeziku). http://ec.europa.eu/transport/inland/promotion/doc/sec_2011_453.pdf

- (PLATINA (2010.) Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova http://d2ouvy59p0dg6k.cloudfront.net/downloads/platina_manual_hr_version_final_feb13.pdf

- European Commission (2010) Communication: European Union Strategy for Danube Region, Brussels 8.12.2010, COM(2010)715 final (Europska komisija (2010.) Komunikacija Europske komisije o Strategiji EU-a za dunavsku regiju, Bruxelles od 08.12.2010.godine, COM(2010)715 završna verzija (dostupno na engleskom jeziku). http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2010:0715:FIN:EN:PDF

- European Commission (2009) Communication: A sustainable future for transport: Towards an integrated, technology-led and user friendly system Brussels, 17.6.2009 COM(2009) 279 final (Komunikacija Europske komisije (2009.): Održiva budućnost prometa: prema integriranom, pristupačnom i tehnički naprednom sustavu, Bruxelles, 17.6.2009 COM(2009) 279 završna verzija) (dostupno na engleskom jeziku). http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2009:0279:FIN:EN:PDF

- European Commission (2009) Green Paper TEN-T: A policy review; Towards a better integrated trans-European transport network at the service of the Common Transport COM(2009)44 final (Europska komisija (2009.) Zelena knjiga TEN-T-a: Pregled politike – ususret bolje integriranoj transeuropskoj prometnoj mreži koja služi zajedničkoj prometnoj politici COM(2009)44 završna verzija) (dostupno na engleskom jeziku).

- Commission (2007), Communication from the Commission: Trans-European Networks : Towards an integrated approach. 21.3.2007 COM(2007)135 final (Europska komisija (2007.): Komunikacija Komisije: Transeuropske prometne mreže: Ususret integriranom pristupu od 21.03.2007. COM(2007)135 završna verzija) (dostupno na engleskom jeziku). http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/site/en/com/2007/com2007_0135en01.pdf

- European Commission (2006) Communication from the Commission on the Promotion of Inland Waterway Transport “NAIADES” – An Integrated European Action Programme for Inland Waterway Transport. 17.1.2006 COM(2006) 6 final (Europska komisija (2006.) Komunikacija Komisije o promidžbi prijevoza unutarnjim vodnim putovima „NAIADES” - cjeloviti europski akcijski program za prijevoz unutarnjim vodama od 17.01.2006. COM(2006)6 završna verzija (dostupno na engleskom jeziku). http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2006:0006:FIN:EN:PDF

http://ec.europa.eu/transport/infrastructure/connecting/doc/revision/legislative-act-ten-t-revision.pdf

http://ec.europa.eu/transport/infrastructure/connecting/doc/connecting/proposition.pdf



http://ec.europa.eu/transport/inland/promotion/doc/sec_2011_453.pdf

http://d2ouvy59p0dg6k.cloudfront.net/downloads/platina_manual_hr_version_final_feb13.pdf



http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/site/en/com/2007/com2007_0135en01.pdf



Prilog IV.

Ostali dokumenti konzultirani tijekom pripreme ovih smjernica

- Le Fluvial, un Mode de Transport à Forte Valeur Ajoutée, L’avenir du transport de marchandises et de la navigation fluviale en Europe 2010-2011, Bureau D’information sur la navigation fluviale, 2008.

- Inland Navigation in Europe – Market Observation; Central Commission for the Navigation of the Rhine and the European Commission, June 2010.

- European Conference of Ministers on Transport; Inland Waterways and Environmental Protection, ECMT 2006.

- European Conference of Ministers of Transport; Strengthening Inland Waterway Transport, Pan-European Cooperation for Progress ECMT, 2006.

- European Conference of Ministers of Transport; Resolution N° 92/2 on New Classification of Inland Waterways {CEMT/CM(92)6/FINAL}.

- Joint Statement on Guiding Principles for the Development of Inland Navigation and Environmental Protection in the Danube River Basin, ICPDR.

- TEN -T Trans European Transport Network: Implementation of the Priority Projects - Progress Report 2010, June 2010.

- TEN-T Trans-European Transport Network Implementation of the Priority Projects Progress Report, May 2008 – Informal Transport Council, Brdo, May 6, 2008.

- Trans-European Transport Network (TEN-T): Selection of projects for the TEN-T multi-annual programme 2007-2013 and the annual TEN-T programme 2007 MEMO/07/491, Brussels November 21st 2007.

- A sustainable future for transport: Towards an integrated, technology-led and user-friendly system Evaluation of the Common Transport Policy (CTP) of the EU from 2000 to 2008 and analysis of the evolution and structure of the European transport sector in the context of the long-term development of the CTP D3 – European Commission study - Final Report, August 2009.

- PINE project– Prospects of Inland Navigation within the Enlarged Europe. Final Concise Report, March 2004.

- PIANC Position Paper “Working with Nature”, October 2008.

- PIANC – EnviCom – Task Group 3 – Climate Change and Navigation.

Waterborne transport, ports and waterways: A review of climate change drivers, impacts, responses and mitigation.

- PIANC – EnviCom – report of WG 6 – 2003.

Guidelines for Sustainable Inland Waterways and Navigation.

- PIANC – Report n° 99 – 2008.

Considerations to reduce environmental impacts of vessels.

- PIANC – Report n° 100 – 2009.

Dredging Management Practices for the Environment – A Structured Selection Approach.


- PIANC – Report n° 107 – 2009.

Sustainable waterways within the context of navigation and flood management.

- Water Transport – various reports from Inland Navigation Europe (INE).

- The European Environment –state and outlook, 2010, European Environment Agency, Copenhagen, 2010. http://www.eea.europa.eu/soer

- Assessing Europe’s Biodiversity – The 2010 Report, European Environment Agency, Copenhagen, 2010. www.eea.europa.eu/publications/assessing-biodiversity-in-europe-84

- Freshwater Ecosystems – 10 Messages for 2010, European Environment Agency, Copenhagen, 2010. www.eea.europa.eu/publications/10-messages-for-2010-2014-1

- Leitfaden zur FFH-Verträglichkeitsprüfung an Bundeswasserstraßen Bundesministerium für Verkehr, Bau und Stadtentwicklung, April 2008.

- Leitfaden zur Berücksichtigung des Artenschutzes bei Aus- und Neubau von Bundeswasserstraßen Bundesministerium für Verkehr, Bau und Stadtentwicklung, Mai 2009.

- Leitfaden zur Umweltverträglichkeitsprüfung an Bundeswasserstraßen, Bundesministerium für Verkehr, Bau und Stadtentwicklung, Juni 2007

- Grundsätze für das Fachkonzept der Unterhaltung der Elbe zwischen Tsechien und Geesthacht mit Erläuterungen Bundesministerium für Verkehr, Bau und Stadtentwicklung, Mai 2005.

- Tagungsband Wasserstraßen – Verkehrswege und Lebensraum in der Kulturlandschaft Berückzichtigung ökologischer Belange an Bundeswasserstraßen Symposium am 11 September 2007 in Bonn Bundesministerium für Verkehr, Bau und Stadtentwicklung, März 2008.

- Empfehlung für Erfolgskontrollen zu Kompensationsmaßnahmen beim Ausbau von Bundeswasserstraßen 2. überarbete Fassung Bundesministerium für Verkehr, Bau und Stadtentwicklung, Juni 2006.

- Rahmenkonzept Unterhaltung Verkehrliche und wasserwirtschaftliche Unterhaltung der Bundeswasserstraßr, Bundesministerium für Verkehr, Bau und Stadtentwicklung, Juli 2010.

- Bericht: Methode der Umweltrisikoeinschätzung und FFH-Verträglichkeitseinschätzung für Projeckte an Bundeswasserstraßen, Bundesanstalt fur Gewässer kunde, BFG.

- Mitteilungen Nr 26: Methode der Umweltrisikoeinschätzung und FFH- Verträglichkeiteinschätzung für Projekte an Bundeswasserstrassen, Bundesanstalt fur Gewässerkunde, BFG Mai 2004.

- Mitteilungen N28: Possibilities to improve the ecological status of Federal waterways in Germany, a collection of case studies, Bundesanstalt fur Gewässerkunde, BFG March 2009.

- Richtlinie für die Entwicklung naturnaher Fließgewässerin Nordrhein-Westfalen, Ministerium für Umwelt und Naturschutz, Landeswirtschaft und Verbraucherschutz des Landes Nordrhein-Westfalen, Düsseldorf 2010.

- Wasserrahmenrichtinie und Natura 2000, Gemeinsame Umsetzung in Deutschland under Österreich am Beispiel der Grenzflüsse Salzach und Inn, BV Helft 85, Bundesamt für Naturschutz, BFN, 2010.

- Planning a future for the inland waterways A Good Practice Guide Inland Waterways Amenity Advisory Council, Defra, IWAAC, DTLR, December 2001.

- UK Technical Advisory Group on the Water Framework Directive Guidance on the Identification of Natura Protected Areas (Final) Working Draft by the UKTAG.

http://www.eea.europa.eu/soer

http://www.eea.europa.eu/publications/assessing-biodiversity-in-europe-84

http://www.eea.europa.eu/publications/10-messages-for-2010-2014-1


- UK Technical Advisory Group on the Water Framework Directive Present Deterioration of Status Working draft defined by the UKTAG.

- UK Technical Advisory Group on the Water Framework Directive Guidance on determining whether Natura 2000 Protected Areas are meeting the requirements of Article 4(1c) for the 1st RBMP (Final) Working draft defined by the UKTAG.

- Environmental Impact of Inland Shipping and Waterway Development – DGG/TB/2600415 Draft Final Report – Executive Summary Ministerie van Verkeer en Waterstaat, The Netherlands, August 2006.

- LIFE and Europe’s rivers; Protecting and improving our water resources LIFE Focus, European Commission, 2007.

- LIFE in UK Rivers – A Life Nature Project Conserving Natura 2000 Rivers – Appendix 2.48.

- Programme LIFE; Rhin Vivant – die naturlichen, Lebensräume des Rheins revitalisieren.

- The Rhine – A River and its Relations; Internatiaonale Kommission zum Schutz des Rheins.

- Working Thesis to resolve potential conflicts in European policy regarding inland navigation and nature protection Operating situational report – version 2 WELL Consulting (unpublished) 2009.

- TEN-T and Natura 2000: The Way Forward; An assessment of the potential impact of the TEN-T Priority Projects on Natura 2000. RSPB, May 2008.

- The Danube – A lifeline or just a navigation corridor ; WWF Position paper on inland navigation on the Danube, December 2005.

- Waterway Transport on Europe’s Lifeline, the Danube Impacts, Threats and Opportunities Vienna, January 2002.

- Standards for Ecologically successful river restoration, 2005, Article from the Journal of Applied Ecology, Issue 42, pg 208-217.

- La restauration des fonctionnalités écologiques des voies navigables, Janvier 2004, Voies Navigables de France.

- Assisting integrated planning on waterways by modeling techniques – the Integrated Floodplain Response Model INFORM 38th IAD Conference – June 2010, Desden Germany.

- Environmentally Friendly Inland Waterway Ship Design for the Danube River Executive Summary.

- World Wide Fund for Nature International, Danube-Carpathian Programme, 2009.

- Ecology, navigation and sustainable planning in the Danube River Basin H. Habersack, M. Jungwirth and B. Vogel.

- Alterations of Riparian Ecosystems Caused by River Regulation Article by Christer Nilsson and Kajsa Berggren Bio Science, Volume 50 Number 9, September 2000.

- Riparian Zones: Where biogeochemistry meets biodiversity in management practice Special paper published in the Polish Journal of Ecology in 2004.

- The Ecology of Interfaces: Riparian Zones Article published in Annual Reviews in 1997.

- Floodplain River Ecology and the Concept of River Ecological Health, Kenneth Lubinski, in Floodplain River ecology.


- Management and Restoration of Natura 2000 sites in the Doviné River Basin: Pilot project for a combined implementation of the EU Water Framework Directive and the EU Birds and Habitats Directive in Lithuania, June 2006.

- Economic instruments in the Water Framework Directive: An opportunity for Water protection: Policy paper from Grüne Liga e.V, 2011.

- Save the Danube as a lifeline: Steps towards sustainable navigation, common NGO position on navigation in the Danube basin, October 2009.

KH-01-19-321-H

R-N

Documents

Smjernice o prijevozu unutarnjim vodnim putovima i mreži ...ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/iwt_hr.pdf · 2 Smjernice o prijevozu unutarnjim vodnim putovima