1

Smjernice oprijevozu unutarnjim vodnim putovima i mreži Natura 2000Sažetak

Okoliš

Diljem Europske unije postoji stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Besplatan telefonski broj: 00 800 67 89 10 11 (neki operateri mogu naplaćivati pozive).

Pošaljite e-poštu preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Informacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na web-stranici: https://europa.eu/european-union/index_hr

Možete preuzeti ili naručiti besplatne publikacije EU-a ili publikacije uz naknadu na: https://publications.europa.eu/hr/publications

Veći broj primjeraka besplatnih publikacija možete dobiti ako kontaktirate Europe Direct ili svoj lokalni informacijski centar (vidi https://europa.eu/european-union/contact_hr).

Portal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućava pristup skupovima podataka iz EU-a. Podatke možete besplatno preuzeti i koristiti, kako u komercijalne tako i nekomercijalne svrhe.

Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018.

© Europska unija, 2018.

Ponovna uporaba dopuštena je pod uvjetom navođenja izvora. Politika ponovne uporabe dokumenata Europske komisije uređena je Odlukom 2011/833/EU (SL L 330, 14.12.2011., str. 39). Za bilo koju uporabu ili umnožavanje fotografija ili druge građe koja nije obuhvaćena autorskim pravom EU-a potrebno je zatražiti dopuštenje izravno od nositelja autorskog prava.

ISBN: 978-92-79-93569-5 doi:10.2779/379437 KH-03-18-289-HR-N

FOTOGRAFIJE naslovnica: Kanal Rajna-Herne / Pxhere 4. stranica: Dunav, DOE riječni koridor / Jaroslav Kubec 6. stranica: Rursko područje, vodni put / Pxhere 7. stranica: Brodski teret / Pexels

O ovom letku

Prijevoz unutarnjim vodnim putovima (PUVP) smatra se sigurnim, energetski učinkovitim te okolišno prihvatljivijim oblikom prijevoza. Europska unija je već prepoznala veliki potencijal prijevoza unutarnjim vodnim putovima i potvrđuje njegovu važnu ulogu u čitavom prijevoznom sustavu.

Kao i svi drugi oblici korištenja rijeka, prijevoz unutarnjim vodnim putovima djeluje unutar okvira okolišnog zakonodavstva EU-a, koje uključuje Direktive o pticama i staništima (takozvane „direktive o prirodi“) kao i Okvirnu direktivu o vodama (ODV). Ovaj letak predstavlja sažetak smjernica o prijevozu unutarnjim vodnim putova i provedbi dviju direktiva o prirodi koje su zajednički 2012. godine izradile službe Europske komisije za okoliš i promet.

Svrha smjernica je dati uputu kako na najbolji način osigurati da aktivnosti vezane uz razvoj i upravljanje unutarnjim vodnim putovima budu općenito usklađene s okolišnom politikom EU-a, a posebice sa zakonodavstvom iz područja zaštite prirode. One mogu biti korisne nadležnim tijelima i osobama koje rade na razvoju PUVP-a, stručnjacima za procjenu utjecaja i upravljačima područjima Natura 2000. Puni tekst ovih smjernica dostupan je na stranicama Glavne uprave za okoliš Europske komisije.

3

Okvir politika EU-a

Unutarnji vodni putovi imaju važnu ulogu u prijevozu roba u mnogim dijelovima Europe. Svake godine se na ovaj način preveze više od 500 milijuna tona komercijalne robe. Plovna mreža koju čini preko 40.000 kilometara vodnih putova međusobno povezuje industrijska središta i trgovinske centre te osigurava vitalno važan pristup moru.

Središnji stup europske politike u području prijevoza je Transeuropska prometna mreža (TEN-T). Uspostavljena je kako bi se ostvarila jedinstvena multimodalna prijevozna mreža koja integrira kopnene (uključujući unutarnje vodne putove), pomorske i zračne prijevozne mreže unutar Zajednice. Instrument za povezivanje Europe (Connecting Europe Facility , CEF) je financijski instrument Uredbe o TEN-T-u s proračunom za prijevoz u iznosu od 32 milijarde EUR.

Članak 8. Smjernica o TEN-T-u naglašava da je kod pripreme i provedbe projekata, kroz postupke procjene utjecaja na okoliš ili ocjene prihvatljivosti u skladu s Direktivama o pticama i staništima, potrebno utvrditi njihov utjecaj na okoliš.

Opći cilj dviju direktiva o prirodi je očuvati najvrjednija staništa i divlje vrste Europe uključujući i one ovisne o rijekama. Središnji element direktiva je mreža Natura 2000 koja štiti ključna područja za ciljne vrste i stanišne tipove navedene na Prilozima. ODV, s druge strane, ima za cilj uspostaviti povoljan ekološki status voda EU-a, s obzirom na kvalitetu bioloških zajednica, hidroloških i kemijskih svojstava. Svrha ovih propisa nije spriječiti nove planove ili zahvate, već oni traže da svaki novi zahvat bude izveden na način koji čuva bioraznolikost i vodne resurse EU-a.

Europske rijeke: resurs od velike važnosti

U EU postoji oko 50 glavnih rijeka, od kojih 20 ima slivno područje veće od 50.000 km². Svaka od njih također podržava važnu mrežu pritoka. Rijeke su važan višenamjenski resurs za europsko gospodarstvo i socijalnu dobrobit, služeći velikom broju različitih sektora.

Zdravi riječni ekosustavi također besplatno pružaju mnoge važne proizvode i usluge društvu. Oni predstavljaju važan izvor slatke vode i djeluju kao uređaji za pročišćavanje, uklanjajući suvišne hranjive tvari i onečišćenja iz vodotoka i okolnog slivnog područja. Sprječavaju eroziju i zadržavaju tlo, hranjive tvari i sedimente, te su ključna prirodna zaštita protiv poplava. Zdrave prirodne rijeke i njihove poplavne ravnice imaju izuzetnu bioraznolikost te podržavaju važna staništa za značajan broj europskih divljih biljnih i životinjskih vrsta uključujući i najugroženije vrste navedene u Direktivama o pticama i staništima.

Jezera i riječni ekosustavi zajedno pokrivaju oko 4% površine mreže Natura 2000 (EEA, 2010.). Proglašeni su dijelom ove mreže radi niza slatkovodnih stanišnih tipova i vrsta navedenih u direktivama o prirodi. To uključuje poznate vrste kao npr. atlantskog lososa (Salmo salar), vidru (Lutra lutra) ili vodomara (Alcedo atthis), kao i manje poznate vrste kao što su bjelonogi rak (Austropotamobius pallipes), obična lisanka (Unio crassus) ili barska kornjača (Emys orbicularis). Također, uključuje i brojne ugrožene tipove vodenih tokova i povezanih staništa kao što su obalne i aluvijalne šume, vlažne livade, vlažni travnjaci i cretovi.

Višenamjensko korištenje mnogih europskih rijeka je tijekom proteklih 150 godina stvorilo ogroman pritisak na ovaj vrijedni resurs te je zbog toga vrlo mali broj dionica ovih nizinskih rijeka u prirodnom ili prirodi bliskom stanju. Urbani razvoj, obrana od poplava, proizvodnja električne energije, uključujući hidroenergiju, plovidbu unutarnjim vodnim putovima, izravnavanje i odvodnjavanje za poljoprivredu, u najvećoj mjeri utječu na hidromorfološko stanje vodnih tijela. Najnovijom procjenom stanja europskih rijeka je zaključeno da je oko 40%

4

svih vodnih tijela EU-a bilo u osiromašenom stanju.

Rijeke su suočene i s novim izazovima kao što su klimatske promjene i invazivne strane vrste. Sve je više dokaza koji pokazuju da će promjene koje su one uzrokovale, u razdobljima pokrivenosti ledom, protočnim režimima, termičkoj slojevitosti, dostupnosti hranjivih tvari i trajanju vegetacijskih razdoblja, utjecati na sastav vrsta i strukturu hranidbenih lanaca u ekosustavima. Moguće su i velike promjene u protočnim režimima rijeka.

Prema izvješću “Stanje prirode u EU” iz 2015. godine stanje slatkovodnih riba i staništa je posebno zabrinjavajuće, pri čemu je oko 75% slatkovodnih vrsta i staništa u nepovoljno-neodgovarajućem stanju očuvanosti, a mnoge vrste povezane sa slatkovodnim staništima poput migratornih riba smanjuju se u zabrinjavajućoj mjeri. Značajni pritisci uzrokovani promjenama u poljoprivredi i kontinuiranim promjenama u hidrološkim uvjetima moraju biti smanjeni kako bi se preokrenuli ovi trendovi.

Tipovi mogućih negativnih utjecaja razvoja i upravljanja unutarnjim vodnim putovima na staništa i vrste zaštićene zakonodavstvom EU-a iz područja zaštite prirode uključuju:• Gubitak, degradaciju i fragmentaciju staništa: npr.

neposredno fizičko uništavanje staništa, poremećaj prirodnih hidromorfoloških procesa, bilance nanosa i kruženja hranjivih tvari, sprječavanje fluktuacija vodostaja, sezonskih poplava i izravnavanje korita.• Uznemiravanje i raseljavanje vrsta: buka, zamućenost vode, onečišćenje, prisutnost ljudi, sedimentacija, redovita kretanja (npr. valovi i usisavanje propelera).• Prepreke migraciji i širenju: npr. brane i područja pretvorena u akumulacije koja predstavljaju fizičke zapreke za migraciju riba, ili umjetni kanali koji također mogu spriječiti kretanje vrsta uzrokujući fragmentaciju staništa na kopnu.• Onečišćenje: npr. brodskim otpadom ili kaljužnim vodama ili vrlo rijetko akcidentnim izlijevanjima.

Iskustvo je pokazalo, naime, da suvremene metode razvoja unutarnjih vodnih putova mogu imati važnu ulogu ne samo pri ublažavanju potencijalnih negativnih utjecaja novih zahvata već da mogu aktivno doprinijeti poboljšanju ekologije i prirodne funkcije ovakvih reguliranih rijeka na način koji je povoljan i za rijeku i za njene korisnike, uključujući i prijevoz unutarnjim vodnim putovima. Unutar konteksta ovih novih metoda, novi zahvati mogu biti tehnički riješeni tako da uzimaju u obzir prirodne funkcije riječnih sustava i gdje god je to moguće budu usmjereni i na obnovu ovih ključnih funkcija.

5

Važnost integriranog planiranja

Prepoznajući potrebu za holističkim i bolje integriranim pristupom u planiranju zahvata koji često usklađuje sukobljene interese, sve više stručnjaka prihvaća novi pristup pripremi infrastrukturnih zahvata i izradi tehničkih rješenja. Oni od samog početka razmatraju i infrastrukturu i ekološke potrebe kao i način korištenja rijeke i njezinih obala te sve ove čimbenike zajednički uzimaju u obzir pri izradi tehničkog rješenja. Ovakav pristup potiče interaktivan i transparentan proces planiranja kao i aktivnu pomoć i sudjelovanje ekologa i drugih dionika od samog početka.

Iako je točno da priprema i provedba takvog integriranog planerskog procesa može zahtijevati znatno veće početne troškove, sve je više dokaza da ovakav pristup gotovo bez iznimke donosi značajne pogodnosti koje u velikoj mjeri premašuju nužna dodatna početna ulaganja.

Integrirano planiranje može dugoročno donijeti znatne financijske uštede, dovesti do novih holističkih rješenja koja zadovoljavaju različite sektorske interese i potrebe te unaprjeđuju njihovu međusobnu suradnju, te potaknuti razvoj novijih, kreativnih i inovativnih rješenja za koja nije vjerojatno da bi bila razmotrena u klasičnom sektorskom pristupu planiranju zahvata i doprinijeti boljoj javnoj slici zahvata i institucija koje ga provode.

Europska komisija iz ovih razloga snažno preporuča korištenje integriranog pristupa planiranju zahvata razvoja unutarnjih vodnih putova, posebice ukoliko su predviđeni za sufinanciranje putem programa EU-a poput TEN-T-a, strukturnih ili kohezijskih fondova i od 2014. godine Instrumenta za povezivanje Europe (CEF).

Primjer dobre prakse: Živa Rajna

Rajna je i najveći unutarnji plovni put u Europi i izvanredno riječno stanište koje povezuje rijeke i poplavna područja između Alpa i Sjevernog mora. Na rijeci je proglašeno oko 200 područja Natura 2000. Veliki gubitak prirodnih hidromorfoloških struktura i dinamike pokrenuo je dva uzastopna projekta koja su vodile nevladine udruge (2003.-2010.) kako bi revitalizirali degradirana riječna područja duž rijeke Rajne. Projekt je pokrenut pod nazivom “Živa Rajna - rijeka od tisuću otoka”, a vodila ga je njemačka nevladina udruga NABU (BirdLife) te je korak po korak razvijeno povjerenje i intenzivna suradnja između interesnih skupina za okoliš i prijevoz (uključujući uspostavu zajedničkog savjetodavnog odbora sastavljenog od nevladinih udruga, državnih stručnjaka i stručnjaka za plovne putove).

Tijekom cijelog projekta, planirano je 15 lokalnih zahvata, a do sada je provedeno njih sedam. Financiranje je došlo od različitih javnih i privatnih zaklada, poduzeća, kao i fondova EU-a LIFE i Interreg IIIb. Savezne i lokalne uprave su bile zadužene za financiranje i za provedbu, jednako kao i nevladine organizacije. Zahvati uključuju, primjerice, uklanjanje raznih struktura za zaštitu obala, rekonstrukciju pera i obnovu bočnih rukavaca. Program praćenja za provjeru učinka mjera obnove i komunikacijske strategije također je pomogao u osiguravanju podizanja svijesti javnosti i političke potpore ovoj inicijativi.

Više informacija na: www.lebendiger-rhein.de

6

Provedba ocjene prihvatljivosti

Strateško planiranje i integrirano upravljanje plovnim putovima temeljeno na načelu „rad s prirodom“ može znatno doprinijeti pronalaženju win-win rješenja koja usklađuju različite društvene potrebe. Time bi se ujedno trebao olakšati i postupak pribavljanja okolišnih dozvola za različite planove i zahvate vezane uz PUVP koji mogu imati značajne (negativne) utjecaje na područja Natura 2000.

Europsko zakonodavstvo iz područja zaštite prirode postavlja obvezu da se za svaki plan ili zahvat koji bi mogao imati značajan negativan utjecaj na jedno ili više područja Natura 2000 provede ocjena prihvatljivosti (OP) (engl. appropriate assessment - AA) sukladno članku 6. stavku 3. Direktive o staništima, kako bi se ocijenili utjecaji plana ili zahvata na područje(a).

Postupak utvrđen člankom 6. stavkom 3. je potrebno provoditi po određenom redoslijedu. Svaki pojedini korak određuje je li potreban sljedeći korak u postupku. Na primjer, ako se nakon prethodne ocjene zaključi da zahvat neće imati značajan negativan utjecaj na područje Natura 2000, tada se plan ili zahvat može odobriti bez potrebe za daljnjom ocjenom utjecaja.

Slijed koraka ocjene:• Prvi korak: prethodna ocjena - svrha ovog početnog koraka je odrediti je li za plan ili zahvat potrebno provesti ocjenu prihvatljivosti ili ne. Ukoliko on može imati značajan negativan utjecaj na područje Natura 2000 tada je ocjena prihvatljivosti potrebna.• Drugi korak: ocjena prihvatljivosti – jednom kada je odlučeno da je ocjena prihvatljivosti potrebna u skladu s člankom 6. stavkom 3., potrebno je provesti detaljnu analizu utjecaja plana ili zahvata, samog ili u kombinaciji s drugim planovima ili zahvatima, na cjelovitost područja Natura 2000, s obzirom na njegove ciljeve očuvanja. Ukoliko ocjena prihvatljivosti zaključi da će zahvat imati značajan negativan utjecaj na područje (usprkos primjeni mjera ublažavanja) tada nadležno tijelo mora odbiti plan ili zahvat ili primijeniti postupak izuzeća u skladu s člankom 6. stavkom 4.• Treći korak: izuzeća – članak 6. stavak 4. omogućava izuzeća u odnosu na članak 6. stavak 3. Stoga, ako je zaključeno da će zahvat imati negativan utjecaj na područje Natura 2000, on ipak može biti odobren u iznimnim okolnostima uz uvjet da se zadovolje odredbe članka 6. stavka 4.

Članak 6. stavak 4. zahtjeva da nadležno tijelo osigura ispunjavanje sljedećih uvjeta prije nego što dozvoli primjenu postupka izuzeća za plan ili zahvat:• Alternativno rješenje koje se predlaže za odobrenje najmanje je štetno za vrste, staništa i cjelovitost područja Natura 2000 i ne postoje nikakva druga alternativna rješenja koja ne bi imala utjecaj na cjelovitost područja Natura 2000.• Postoje imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa koji opravdavaju odobravanje plana ili zahvata, uključujući one socijalne ili ekonomske prirode.• Provedene su sve kompenzacijske mjere potrebne kako bi se osigurala zaštita koherentnosti (opće povezanosti) cjelokupne mreže Natura 2000.

7

Dva druga ključna dijela zakonodavstva EU-a o zaštiti okoliša izravno su relevantna za razvoj PUVP-a:• Direktiva 2001/42/EZ o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (obično se naziva „Direktiva o SPUO”); • Direktiva 85/337/EEZ o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih zahvata na okoliš, dopunjena 1997. (97/11/EZ) i 2003.godine (2003/35/EC) – obično se naziva “Direktiva o PUO” kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2009/31/EZ.

Iako se ove ocjene često provode zajedno kao dio integriranog postupka, svaki postupak ima drugačiju svrhu i ocjenjuje utjecaje na različite aspekte okoliša. Stoga SPUO i PUO ne mogu nadomjestiti ili biti zamjena za ocjenu prihvatljivosti.

Odnos između relevantnih direktiva

Uz Direktivu o pticama i Direktivu o staništima i brojni drugi zakoni iz područja zaštite okoliša imaju važnost za prijevoz unutarnjim vodnim putovima. To se posebno odnosi na Okvirnu direktivu o vodama (ODV), Direktivu o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš (SPUO), Direktivu o procjeni utjecaja na okoliš (PUO) i Direktivu o procjeni i upravljanju rizicima od poplava.

ODV: Jasno je da postoje jake veze između Okvirne direktive o vodama i Direktiva o pticama i staništima. One barem djelomično djeluju u istom okolišu - vodenim ekosustavima i kopnenim ekosustavima te o njima izravno ovisnim močvarnim staništima - i imaju uglavnom slične ambicije usmjerene na sprječavanje pogoršanja stanja rijeka i poboljšanja ekološkog stanja vodenih ekosustava.

U ODV-u postoje jasne poveznice s Direktivom o pticama i Direktivom o staništima koje osiguravaju potpunu međusobnu usklađenost (članak 4., stavci 1.c, 2., 8., 9., članak 6. i Prilog IV., članak 8. i Prilog V. (1.3.5), članak 11. stavak 3.a i Prilozi VI. i VII. ODV-a).

Članak 6. poziva države članice da uspostave registar svih područja koja se nalaze unutar svakog vodnog područja, za koja je određeno da zahtijevaju posebnu zaštitu u okviru određenog zakonodavstva Zajednice, za zaštitu njihovih površinskih i podzemnih voda ili za zaštitu staništa i vrsta izravno ovisnih o vodi. Ovo uključuje i područja Natura 2000.

Članak 8. zahtijeva uspostavu programa praćenje stanja voda kako bi se dobio jasan i sveobuhvatan pregled stanja voda u svakom vodnom području. Stoga postoji velika mogućnost za koordinaciju s programima praćenja mreže Natura 2000 koji su usmjereni na stanje vrsta i stanišnih tipova.

Članak 11. koji opisuje sadržaj programa mjera, također zahtijeva uključivanje mjera za provedbu Direktive o pticama i Direktive o staništima, ukoliko su te mjere potrebne za zaštićene vrste i stanišne tipove, obuhvaćene dvjema direktivama, čiji opstanak je izravno ovisan o vodi.

Ured za publikacije

Dodatni izvoriSmjernice EK “Smjernice o prijevozu unutarnjim vodnim putovima i mreži Natura 2000”: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm

Bijela knjiga o prometu: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uri=celex%3A52011DC0144

TEN-T Uredba (EU) br. 1315/2013 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32013R1315

Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš (PUO) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32014L0052

Direktiva 2001/42/EZ o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš („Direktiva o SPUO”) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32001L0042

Pregled glavnih odredbi Okvirne direktive o vodama, Okvirne direktive o morskoj strategiji, Direktive o pticama, Direktive o staništima i Direktive o poplavama https://publications.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/cce60733-c81e-11e6-a6db-01aa75ed71a1

Preglednik Natura 2000: http://natura2000.eea.europa.eu/

KH-03-18-289-H

R-N