SLAVONSKE ŠUME - bib.irb.hr · Uzgoj i trgovina kestenom u Požeštini u 16. i 17. stoljeću ... za povijest Slavonije, Srijema i Baranje organizirala je znanstveni skup s me-đunarodnim

HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST

PODRUŽNICA ZA POVIJEST SLAVONIJE, SRIJEMA I BARANJE

SLAVONSKE ŠUME KROZ POVIJEST

Slavonske šume kroz povijest

BIBLIOTHECA CROATICA: SLAVONICA, SIRMIENSIA ET BARANYENSIAPosebna izdanja

Knjiga 17_______________________________________________________________________

Nakladnik:Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje,

Slavonski Brod

Za nakladnika:Stanko Andrić

© Nakladnik i Autori radova u zborniku

Recenzenti:Damir KarbićHrvoje Petrić

Lektura:Slavko Sušilović

Prijevod sažetaka:Mica Orban Kljajić

Grafi čka priprema:Krešendo, Osijek

ISBN 978-953-8102-11-0

Izradu i elektroničko izdanje ove knjige fi nancirala je Hrvatska zaklada za znanost istraživačkim projektom IP 2014-09-6719.

Slika na koricama: Adolf Waldinger, Slavonska šuma, 1866., ulje na platnu 34 x 98 cm, Muzej likovnih umjetnosti Osijek, S-232


Zbornik radova znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem održanog u Slavonskom Brodu

1.-2. listopada 2015.

UrediliDinko Župan

i Robert Skenderović

Slavonski Brod, 2017.

5

SadržajPredgovor ........................................................................................................................ 7Program skupa ............................................................................................................... 9

Josip Parat:Šume i drveće u antici južne Panonije ....................................................................... 15

Hrvoje Gračanin i Silvija Pisk:Pisani izvori o šumama u savsko-dravskom međuriječju u kasnoj antici i srednjem vijeku ................................................................................ 41

Stanko Andrić:Šuma Garavica i „ničija zemlja“ na slavonsko-turskom pograničju u 16. i 17. stoljeću ...................................................................................... 63

Anđelko Vlašić:Šume kao izvor prehrane. Uzgoj i trgovina kestenom u Požeštini u 16. i 17. stoljeću ................................................................................... 111

Vladan Gavrilović: Opis slavonskih i sremskih šuma u delima Fridriha Vilhelma von Taubea i Franca Štefana Engela (Opis Kraljevstva Slavonije i Srema) ...................................................................... 131

Ante Grubišić:Šume Vukovarskog vlastelinstva u 18. st. prema kartografskim izvorima ............................................................................................ 141

Milan Vrbanus:Šume u komorskim popisima Slavonije i njihovo značenje u gospodarstvu slavonskih vlastelinstava od kraja osmanske vlasti do sredine 18. stoljeća .................................................................................... 189


6

Danijel Jelaš:Kartografski izvori za povijest slavonskih šuma u Državnom arhivu u Osijeku ..................................................................................... 245

Zlata Živaković-Kerže:Šuma / drvo – iskorištena ili ne iskorištena mogućnost. Prilog povijesnom razmatranju drvne eksploatacije na prijelazu 19. u 20. stoljeće ......................................................................................................... 261

Dinko Župan:Školovanje slavonskih šumara u Mariabrunnu (1813-1867) s posebnim osvrtom na Adolfa Danhelovskog ........................................................ 281

Robert Skenderović:Krađe, dugovi, pronevjere – izazovi upravljanja Brodskom imovnom općinom od 1873. do 1914. godine ....................................................... 295

Hrvoje Volner:Rasprava o starosti hrastovih šuma na stranicama Šumarskog lista ................. 315

Luka Pejić:Godine revolta: Štrajkovi radnika slavonske drvnoprerađivačke industrije (1905. - 1907.) ............................................................................................. 327

Goran Vasin i Dejan Mikavica:Šume fruškogorskih manastira u fi nansijskim izveštajima Saborskog Odbora 1906-1907. .................................................................................. 359

Žarko Španiček:Selo i šuma. Nastanak i nestanak sela u šumovitim predjelima središnje Slavonije .................................................................................. 375

Jasminka Najcer Sabljak:Slavonska šuma u djelima Huge Conrada von Hötz endorfa i Adolfa Waldingera .................................................................................................... 393

Anica Bilić:Književnohistoriografski hod slavonskom šumom ............................................. 407

Julijana Matanović:Drveni most na hrastovim stupovima (roman Veliki hrast Vlade Andrilovića kao polazište priče osobne povijesti) ..................................... 431

Sadržaj

7

Contents

Josip Parat Forests and Timber in Ancient Southern Pannonia .................................................15

Hrvoje Gračanin i Silvija Pisk Writt en Sources on Forests between the Sava and Drava River in Late Antiquity and the Middle Ages ...............................................41

Stanko AndrićGaravica forest and “no man’s land” on the Slavonian-Turkish frontier in the 16th and 17th centuries .......................................................................63

Anđelko VlašićForests as a Source of Nutrition. The Cultivation of and Trade in Chestnuts in the Požega Area in the 16th and 17th Century ...................111

Vladan GavrilovićThe Description of Forests in Slavonia and Syrmia in the Works of Friedrich Wilhelm von Taube and Frank Stefan Engel (The Description of the Kingdom of Slavonia and Syrmia) ..................................131

Ante GrubišićThe Forests of the Vukovar Manor in the 18th Century According to Cartographical Sources ......................................................................141

Milan VrbanusForests in the Court Chamber Censuses of Slavonia from the Liberation from the Ott oman Rule to the mid-18th century – The Meaning of Forest in the Economy of Slavonian Manors During the First Half of the Century) .....................................189

Danijel JelašSources for the History of Slavonian Forests in the State Archives in Osijek .......................................................................................245


8

Zlata Živaković-KeržeForests / Timber – Exploited or Unexploited Potential (A Contribution to the Historical Review of the Exploitation of Timber at the turn of the 19th century) ................................................................ 261

Dinko ŽupanThe Education of Foresters in Mariabrunn (1813-1867) with Special Reference to Adolf Danhelovsky .................................................................281

Robert SkenderovićTheft, Debts, Embezzlement – Challenges to the Management of the Brod Estate Community from 1873 into 1914 ..............................................295

Hrvoje VolnerTreatise on the Age of Oak Forests on the Pages of Šumarski list .......................315

Luka PejićRevolt Years: Strikes of the Workers of the Wood Processing Industry (1905. - 1907.) ...........................................................................327

Goran Vasin i Dejan MikavicaForests of the Fruška gora Monasteries in the Financial Reports of the Parliamentary Committ ee 1906-1907 ............................................. 359

Žarko Španiček,Village and Forest The Emergence and Disappearance of Wooded Areas of Central Slavonia) ........................................................................ 375

Jasminka Najcer SabljakThe Slavonian Forests in the Works of Hugo Conrad von Hötz endorf and Adolf Waldinger .....................................................................393

Anica BilićA Literary Historiographical Walk through Slavonian Forests .......................... 407

Julijana MatanovićThe Wooden Bridge on Oak Pillars (The novel Veliki hrast (The Big Oak) of Vlado Andrilović as the Starting Point of a Personal Story) .................................................................................................... 431

9

PredgovorŠume predstavljaju jedno od najvećih prirodnih bogatstava Hrvatske. Po očuvanosti i kvaliteti danas su naročito poznate slavonske šume hrasta lužnjaka. Slavonski je hrast lužnjak svoju svjetsku slavu stekao polovicom 19. stoljeća, tada pogotovo slavljen kao izvrstan materijal za bačvarske dužice u Francuskoj. Od tada drvna industrija postaje važan element slavonskog gospodarstva, a njen utjecaj vidljiv je u svim segmentima društva. No, slavonske šume imaju mnogo dulju povijest. One su svojevrsne strukture dugog trajanja koje su na razne načine uvjetovale čovjekov život u Slavoniji. Jednako tako čovjek je kroz povijest neprekidno djelovao na slavonske šume kroz brojne intervencije i svakodnevne prakse vezane uz šume.

Važnost šuma za slavonsku povijest potaknula nas je da u Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest pokrene-mo znanstveno-istraživački projekt s ciljem organiziranog i sustavnog istra-živanja povijesti šuma, šumarstva i drvno-tehnološke proizvodnje. Na tragu dosadašnjih istraživanja, ali isto tako svjesni znatne neistraženosti povijesti šuma u Slavoniji, prijavili smo 2014. godine na natječaj Hrvatske zaklade za znanost četverogodišnji istraživački projekt pod nazivom „Od prašuma do oranica: povijest antropizacije šuma u Slavoniji od srednjeg vijeka do po-četka 20. stoljeća“. Projekt je na našu veliku radost prihvaćen te je počeo s radom 1. lipnja 2015. godine. U sklopu aktivnosti toga projekta Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje organizirala je znanstveni skup s me-đunarodnim sudjelovanjem pod nazivom „Slavonske šume kroz povijest“ koji je održan 1. i 2. listopada 2015. godine u Slavonskom Brodu.

Zbornik Slavonske šume kroz povijest rezultat je toga znanstvenog skupa na kojem je sudjelovalo 25 izlagača, a u zborniku smo objavili 18 radova u kojima se kroz interdisciplinaran pristup analizira problematika povijesti slavonskih šuma. Osobito nas raduje da je znanstveni skup održan upra-vo u godini u kojoj su šumarski stručnjaci slavili 250 godina organizirane šumarske službe u Hrvatskoj. Ta je godišnjica bila vezana uz prve propi-se i institucije šumarske službe koje je u Hrvatskoj uvela tadašnja vladarica Marija Terezija (1740.-1780.) Time je u Hrvatskoj uvedeno načelo potrajnog gospodarenja šumama koje je omogućilo da se i danas, dva i pol stoljeća kasnije, još uvijek možemo svjedočiti ljepoti slavonskih šuma, ali i održivo gospodariti njihovim drvnim bogatstvom.


10

U hrvatskoj historiografi ji poznati su radovi nekih uglednih povje-sničara o povijesti šuma i šumarstva koji su stari i više od stotinu godina. Primjerice, još je davne 1902. godine Emilij Laszowski u Šumarskom listu objavio znanstveni rad pod naslovom „Rad kr. vieća za kraljevine Hrvat-sku, Slavoniju i Dalmaciju oko sačuvanja i gojenja šuma 1767.-1779.“ koji i danas ima svoju znanstvenu vrijednost. Ipak, povijest šuma relativno je mlada subdisciplina povijesne znanosti koja je svoj nagli razvoj doživjela tek zadnjih desetljeća u okviru šireg interesa povjesničara za odnos čovjeka i prirode, danas obuhvaćenog u okviru povijesti okoliša. Radovi u zborniku donose niz primjera antropizacije šuma odnosno primjere čovjekova utjecaja na slavonske šume u razdoblju od antike preko srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća. Ta je antropizacija svoj puni zamah zadobila u vrijeme industri-jalizacije i urbanizacije u 19. stoljeću. S razvojem drvne industrije dolazi do velikih intervencija u slavonski šumski prostor koje su dovele do toga da je tijekom 19. stoljeća prekrivenost šumama u Slavoniji sa 70 posto pala na 35 posto. Takve promjene izazvane masovnim krčenjem u zapadnoj su se Europi događale još tijekom 11. i 12. stoljeća i dobro su istražene u njemač-koj i francuskoj historiografi ji. Dosadašnja historiografi ja slavonske šume je uglavnom istraživala u sklopu gospodarske povijesti i to najviše iz vizure razvoja drvno-prerađivačke industrije. Tu gospodarsku paradigmu želimo nadograditi i oblikovati u jednu istraživačku kulturnu paradigmu unutar koje bi se pokušalo odgovoriti na pitanje kako se šumski kapital tijekom povijesti pretvarao u društveni i kulturni kapital, te koje su kulturne prakse proizlazile iz interakcije čovjeka i šuma u Slavoniji. Taj okret u pristupu po-vijesti okoliša podrazumijeva povijest okoliša kao povijest socioekološkog sistema istkanog kroz međuodnos četiriju temeljnih istraživačkih kategorija: okoliš, vlast, ekonomija i kultura (Wolfram Siemann i Nils Freytag). Te četiri kategorije ključne su kategorije u novoj istraživačkoj metodologiji istraži-vanja povijesti antropizacije prirodnog okoliša. Smatramo da smo s ovim zbornikom započeli jedno takvo istraživanje i otvorili prostor za istraživanje slavonskih šuma iz raznolikih perspektiva kao što su kulturna, socijalna, ekološka, gospodarska, demografska, etnološka, politička i vojna vizura. Upravo tu raznolikost vizura kroz svoje radove od antike do 20. stoljeća u ovome zborniku prezentiraju povjesničari, arheolozi, etnolozi, povjesničari književnosti i umjetnosti kojima zahvaljujemo na radovima koje su napisali za objavljivanje u ovome zborniku.

Na kraju zahvaljujemo i svima onima koji su pomogli u organiziranju skupa i objavljivanju ovog zbornika.

Urednici

11

PROGRAM SKUPA

SLAVONSKE ŠUME KROZ POVIJEST

Četvrtak, 1. listopada 2015.

10.30 – 11.00 Otvorenje skupa

11.00 – 12.30 Narativni i kartografski izvori za povijest šuma u Slavoniji i Srijemu

Moderatori: Stanko Andrić i Hrvoje Petrić

Josip Parat: „Šume i drveće u antici južne Panonije“

Hrvoje Gračanin, Silvija Pisk: „Pisani izvori o šumama u savsko-dravskom međuriječju u kasnoj antici i srednjem vijeku“

Vladan Gavrilović: „Opis slavonskih šuma u delima Fridriha Vilhelma von Taubea i Franca Štefana Engela (Opis Kraljevstva Slavonije i Srema)“

Milan Vrbanus: „Šume u komorskim popisima Slavonije od oslobođenja osmanske vlasti do sredine 18. stoljeća. Značenje šuma u gospodarstvu slavonskih vlastelinstava“

Danijel Jelaš: „Kartografski izvori za povijest slavonskih šuma u Državnom arhivu u Osi-jeku“

Diskusija


12

15.30 – 17.15 Slavonsko-srijemske šume kroz povijest Moderatori: Vladan Gavrilović i Robert Skenderović

Stanko Andrić: „Šuma Garavica: terra nullius na slavonsko-turskom pograničju u 16. i 17. stoljeću“

Ante Grubišić: „Šume vukovarskog vlastelinstva u 18. stoljeću“

Nenad Ninković: „Šume fruškogorskih manastira od Karafi ne komisije do Feketine reambu-lacije (1702-1754/57)“

Goran Vasin, Dejan Mikavica: “Šume fruškogorskih manastira u izvještajima Saborskog odbora za 1902. i 1906/7.“

Tomislav Dubravac, Sanja Perić, Martina Tijardović: „Hrast lužnjak (Quercus robur L.) u Spačvanskom bazenu u prošlosti, sa-dašnjosti i budućnosti... ?“

Hrvoje Volner: „Rasprava o starosti hrastovih šuma na stranicama Šumarskog lista“

Diskusija

17.15 – 17.30 Stanka

17.30 – 19.15 Gospodarenje šumama i politike iskorištavanja šuma moderatori: Tomislav Dubravac i Dinko Župan

Damir Matanović: „Iskorištavanje šuma Slavonske vojne krajine kao mjesto latentnog sukoba vojnih vlasti i krajišnika“

Sadržaj

13

Hrvoje Pavić: „Ivan Kapistran I. pl. Adamovich de Csepin i gospodarenje šumama“

Zlata Živaković-Kerže: „Šuma/drvo – iskorištena ili neiskorištena mogućnost. Prilog povijesnom razmatranju drvne eksploatacije na prijelazu 19. u 20. stoljeća.“

Robert Skenderović: „Krađe, dugovi, pronevjere: izazovi upravljanja Brodskom imovnom opći-nom 1873.-1914.“

Katarina Spehnjak, Branko Ostajmer: „Tvornica tanina u Županji od osnutka do 1912. godine“

Luka Pejić: „Godine revolta: Štrajkovi radnika slavonske drvnoprerađivačke industrije (1905. - 1907.)“

Diskusija

Petak, 2. listopada 2015.

9.15 – 10.30 Suživot čovjeka i šuma moderatori: Zlata Živaković-Kerže i Hrvoje Gračanin

Žarko Španiček: „Šuma i selo – nastanak i nestanak naselja u šumovitim predjelima središnje Slavonije“

Anđelko Vlašić: „Šume kao izvor prehrane. Uzgoj i trgovina kestenom u Požeštini u 16. i 17. stoljeću“

Hrvoje Petrić: „Međuodnos čovjeka i šuma krajem 18. stoljeća u Slavoniji i Srijemu“

Barbara Riman: „Hrvatarji u slavonskim šumama“


14

Diskusija

10.30 – 10.45 Stanka

10.45 – 12.15 Šume i kulturna povijest Moderatori: Žarko Španiček i Damir Matanović

Jasna Šimić: „Sveta stabla“ - stabla u religijskim predodžbama panonskih Kelta“

Anica Bilić: „Književnohistoriografski hod slavonskom šumom“

Julijana Matanović: „Sterale se guste šume (pod perima slavonskih pripovjedača)“

Jasminka Najcer Sabljak: „Slavonska šuma u djelima Huge Conrada von Hötz endorfa i Adolfa Wal-dingera“

Dinko Župan: „Bečka škola - školovanje slavonskih šumara u Mariabrunnu (1813-1867).“

Završna diskusija

12.15 – 12.45 Predstavljanje projekta „Od prašuma do oranica: povijest antropizacije šuma u Slavoniji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća“ (Gradska knjižnica)

12.45 – 13.00 Otvaranje izložbe „Tragom Gutmannovih pruga – povijest Slavonske podravske željeznice“ (Gradska knjižnica)

15

Josip ParatHrvatski institut za povijestPodružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje

ŠUME I DRVEĆE U ANTICI JUŽNE PANONIJE

Pišući o prirodnim obilježjima, stanovništvu i zbivanjima u Panoniji, neki antički autori spomenuli su da je riječ o šumovitoj pokrajini. Na tome tragu stručnom literaturom kruže komentari rimskog enciklopedista Plinija Starijeg i povjesničara Apijana iz Aleksandrije. Posrijedi su ipak usputne napomene, pa izdašnijih pisanih svjedočanstava o panonskim šumama i drveću zapravo i nema. Ako se uzmu pojedinačno, čini se da niti materijalni izvori ne pružaju pouzdan oslonac u istraživanju. Vjerujemo, međutim, da bi kombinacija različitih izvora pridonijela boljem poznavanju panonskih šuma i drveća. Ovaj rad okuplja relevantnu građu literarne, arheološke i epigrafi čke provenijencije i provjerava što se odande može iščitati o šumama između Save, Drave i Dunava tijekom razdoblja principata. Razmatra se i možebitna uloga pojedine drvne vrste u životu rimske pokrajine. Pokušava se ustanoviti u kojoj se mjeri uporaba drva na koju upućuju antički pisci podudara s dostupnim arheološkim materijalom. Ispituju se, naposljetku, neki aspeki čovjekova duhovnog odnosa sa šumskim okolišem.

Ključne riječi: Panonija, antika, okoliš, šuma, drvo, ekohistorija, arheologija.

UvodOkoliš staroga vijeka već dugo plijeni istraživačku pozornost.1 Osobito su brojne studije o šumama, drvnome materijalu i međuodnosu čovjeka i šu-me.2 Uz rasprave o trgovini i iskorištavanju drvne građe, u stručnoj litera-turi prevladavaju radovi koji se bave deforestacijom i ekološkim problemi-

1 Za bibliografi ju v. Peregrine Horden, Nicholas Purcell, The Corrupting Sea: A Study of Mediterranean History (London, 2000); Robert Delort, Francois Walter, Povijest europskog okoliša (Zagreb, 2002); Lu-kas Thommen, An Environmental History of Ancient Greece and Rome (Cambridge, 2012); J. Donald Hughes, Environmental Problems of the Greeks and Romans: Ecology in the Ancient Mediterranean (2nd edition) (Baltimore, 2014).

2 Olli Makkonen, „Ancient Forestry: An Historical Study“, Acta Forestalia Fennica 82 (1968), 1-84; Ru-ssell Meiggs, „Sea-borne Timber Supplies to Rome“, Memoirs of the American Academy in Rome 36 (1980), 185-196; Roger B. Ulrich, Roman woodworking (New Haven and London, 2007). Iz interdisci-plinarne perspektive kulturne botanike o šumama je opsežno pisao Nikola Visković, Stablo i čovjek : prilog kulturnoj botanici (Zagreb, 2001). Od domaćih autora o prirodnim obilježjima antičke Panonije pisala je Alka Domić-Kunić, Plinijeva geografi ja i etnografi ja Ilirika (s osobitim obzirom na panonski dio ili-ričkog prostora), doktorska disertacija (Zagreb, 2003). Na materijale i tehnike gradnje u južnome dijelu Panonije osvrnuo se Ivan Knezović, „Construction Materials and Techniqes“, in: The Archaeology of Roman Southern Pannonia, ed. Branka Migott i (Oxford, 2012), 225-249. O šumama u antičkoj Dalma-ciji pisao je Mladen Nikolanci, „Šume Dalmacije u antici“, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 82 (1989), 157-168.


16

ma grčko-rimske antike.3 Istraživači su, razumije se, najviše pažnje posvetili antičkim sredozemnim šumama, uglavnom zanemarujući krajeve izvan užega mediteranskog kruga. U metodološkom smislu, razlozi takva pristu-pa leže u činjenici da su literarna vrela prilično ograničena dosega. Naime, za razliku od iscrpnih opisa sredozemnih šuma i drveća, vijesti o šumama kontinentalne Europe upadljivo su škrte. Navedimo samo nekoliko najčešće citiranih autora. Homerski epovi u više navrata spominju šume i drveće. U Ilijadi se, primjerice, uspoređuje obaranje stabla s ratnikovom smrću (Il. IV, 482–487; XIII, 389–391), a šumski požar sa žestokom bitkom (Il. XI, 154–157). Među kasnijim piscima obično se navode znameniti Grci Aristotel (4. st. pr. Kr.) i Teofrast (4./3. st. pr. Kr.), te Rimljani Katon (3./2. st.), Vitruvije (1. st. pr. Kr.) i Plinije Stariji (1. st. kršć. ere).4 Nastojeći ovladati prirodom i podlo-žiti je čovjekovim potrebama, antički prirodoznanci oslanjali su se na ranije spoznaje i revno izučavali biljni i životinjski svijet. Budući da su spomenuti autori pisali unutar osobita kulturnog kruga, iz osobitih pobuda i za osobi-tu publiku, naše znanje o antičkim šumama i drveću izvan matične Grčke, Levanta i Italije prilično je ograničeno činjenicom da ih oni gotovo i ne spo-minju. Stoga će i ovoj raspravi nužno nedostajati komparativnog materijala. Ne pretendirajući, dakle, na sveobuhvatnost, pokušat ćemo sistematizirati pisane vijesti i materijalna svjedočanstva o šumama i drveću u južnoj Pa-noniji tijekom prvih triju stoljeća rimske uprave. Kombinirajući arheološke s literarnim podacima, valja istražiti kakvu je namjenu mogla imati pojedi-na drvna vrsta u životu rimske pokrajine. Konačno, provjerit ćemo kako se mogu pratiti neki aspekti duhovnog odnosa čovjeka i šume u antici južne Panonije.

Izvori O antičkim šumama i drveću svjedoče pisana i materijalna vrela. Epigrafska građa nerijetko će nadopuniti ili nadomjestiti šturi literarni materijal. Natpi-si i likovni prikazi u kamenu dobar su pokazatelj duhovnih spona čovjeka sa šumskim okolišem. S druge strane, tumačeći rezultate terenskih istraži-vanja, arheologija se služi spoznajama što ih omogućuju paleobotanika, pa-

3 J. Donald Hughes, „How the Ancients Viewed Deforestation“, Journal of Field Archaeology 10/4 (1983), 437-445. Od domaćih autora o deforestaciji i uništavanju okoliša u antici pisala je Marina Milićević Bradač, Stara Grčka – Grci na Crnome moru (Zagreb, 2004), 55-59.

4 Od ostalih djela, kao izvori o šumama i drveću mogu poslužiti Hesiodovi Poslovi i dani, Diodoro-va Biblioteka, Cezarov Galski rat, Livijev povijesni pregled Od osnutka grada, Vergilijeve Georgike, Strabonova Geografi ja, Kolumelin priručnik O seoskim poslovima, Marcijalovi Epigrami, Pisma Plinija Mlađeg, Rimska povijest Amijana Marcelina, Pauzanijin Vodič po Heladi i Atenejeva Gozba sofi sta.

Josip Parat . Šume i drveće u antici južne Panonije

17

leoekologija, paleoklimatologija i posebice palinologija.5 Zahvaljujući ovim disciplinama znamo da su antičke panonske šume pripadale europskim samoniklim šumama umjerena pojasa u kojima prevladavaju mlada listo-padna stabla, travnate biljke, mahovine i gljive. Razvile su se između nepo-godnih krajeva s niskim temepraturama i sušnih područja europskoga juga. U takvim uvjetima često prevladava jedna vrsta; u slučaju savsko-dravskog međuriječja to je bio hrast. Panonsko se tlo, k tome, odlikovalo bogatim zali-hama humusa, pa bi nakon krčenja obilno urodilo žitaricama i drugim kul-turama.

Izlišno bi bilo napominjati da su materijalni ostaci drvne građe iz sta-roga vijeka uistinu rijetki jer drvo, za razliku od keramike ili metala, znat-no brže propada. Iznimke su samo drveni predmeti što su izašli na svjetlo dana u izrazito suhim krajevima poput Egipta ili Bliskog Istoka, no i ondje građu valja prikladno konzervirati. Nažalost, previše nalaza nepovratno je izgubljeno uslijed nestručne ili zakašnjele konzervacije.6 S druge strane, u vlažnijim krajevima močvarno tlo pogoduje očuvanju drva. Dakako, najo-čuvaniji nalazi povlastica su podvodne arheologije. I lingvistička tumače-nja mogu pružiti smjernice u istraživanju. Kao podsjetnik na važnost šumâ, močvarâ i drva za stanovništvo južne Panonije dovoljno je navesti nekoli-ko ojkonima protopovijesnog podrijetla. Jezikoslovlje ih s pravom smatra odrazom lokalnih prirodnih obilježja. Tako se naselje Leuconum (Itin. Ant. 260, 8), danas Vrpolje, povezuje s ie. *leucōna i značenjski poistovjećuje s „listopadna šuma, dubrava“,7 Mursa (Itin. Ant. 131, 1 i dr.) je „naselje na močvarištu“ (korijen je murs – „močvara“),8 dok rimska postaja Ulmus na prometnici Mursa – Sirmij (Itin. Ant. 131, 3; Itin. Hierosol. 563, 4) u sebi krije latinski naziv za brijest.9

Obratimo na trenutak pozornost na nazivlje.10 Grčki jezik poznaje niz leksema sa specifi ciranim značenjima. Za šumu, drvnu građu, ali i tvari općenito i prirodne resurse Grci su ponajviše koristili termin ὕλη.11 Drvnu

5 Cf. J. Donald Hughes, „Ancient Deforestation Revisited“, Journal of the History of Biology 44 (2011), passim.

6 Cf. Russell Meiggs, Trees and Timber in the Ancient Mediterranean World (Oxford: Oxford University Press, 1982), 13.

7 Petar Šimunović, „Predantički toponimi u današnjoj (i povijesnoj) Hrvatskoj“, Folia onomastica croa-tica 22 (2013), 187.

8 Ibid, 188.9 Ibid, 197.10 Za toponomastička načela u imenovanju šuma v. Mislava Bertoša, „Imena šuma u Catasticum Fabii

de Canali provisoris super lignis in Histria et Dalmatia iz godine 1566“, Suvremena lingvistika 53/54 (2002), 31-33.

11 Šuma: cf. Il. XI, 155; Od. XVII, 316; Hdt. IV, 21; Thuc. IV, 69; Theophr. HP V, 7,1; Tvari i prirodni resursi:


18

građu, kao i živo drvo, deblo i stablo nazivali su δόρυ. U klasično doba to značenje biva potisnuto, pa se imenica δόρυ otada koristi gotovo isključivo za koplje. Δένδρον je pak naziv za stablo u prirodi.12 Nerijetko se javlja i lek-sem δάσος kojim se označavaju šumski degradacijski oblici makija i garig.13 Latinski također raspolaže širokim spektrom naziva: silva, materia, lignum, saltus, nemus i lucus.14 I dok prvi termin označava šumu, bilo prirodnu ili um-jetno zasađenu, drugi je dvojak – odnosi se na tvar, građu, a napose na drvo, stabla i debla.15 Leksem lignum rabio se za drvnu građu i gorivo, i djelo-mice se poklapa s grč. ὕλη. Prijelazni dio između šume i polja Rimljani su nazivali saltus, što bi otprilike odgovaralo terminu krčevina.16 Saltus se nije stalno pošumljivao, a uz pustopoljinu, makiju, grmlje i livade obuhvaćao je i neograđena područja kuda su se slobodno kretale životinje.17 Radi se, daka-ko, o rubnom prostoru na dodiru naselja i divljine. Ondje se susreću stočari, šumari i pastiri, i njihovi susreti nisu uvijek miroljubivi.18 Nemus je zapravo isto što i grč. νέμος – dio šume s proplancima i travom za napasanje stoke.19 U užem smislu nemus je gaj posvećen kakvom božanstvu, a tu i tamo – ma-hom kod pjesnikâ – može označavati stablo ili drvo.20 Konačno, lucus se di-jelom poklapa s prethodnim terminom i također označava lug ili sveti gaj.21

Pisani materijalSamo nekolicina antičkih pisaca iz razdoblja principata spominje panonske šume, posvećujući im pritom tek par riječi. Uglavnom su posrijedi usputne bilješke u opisima ratova – bilo da je riječ o sukobima s lokalnim stanovni-štom na smjeni dviju erâ, bilo o unutarnjim nemirima tijekom trećega sto-ljeća. Na latinskom se na panonske šume prvi osvrnuo enciklopedist Plinije

cf. Od. V, 257; Polyb. II, 16,14; Plu. Moral. II, 802b12 Cf. Hdt. I, 193; Lys. VII, 28; Theophr. HP V, 4,7.13 Cf. Menand. Epit. 25; Strab. IX, 3,13.14 Cf. Jozo Marević, Lexicon Latino-Croaticum encyclopaedicum, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rječnik, sv.

1/2 (Zagreb: Matica hrvatska, 2000).15 silva: cf. Lucr. I, 906; Cic. Att . XII, 15; Caes. Bell. Gall. II, 19; Verg. A. VI, 257; materia: cf. Cic. Nat. Deor.

III, 39,92; Col. V, 11,4; Plin. NH XVI, 28,51.16 Cf. Varr. Re Rust. II, 3,6; Verg. Georg. III, 143; Lucr. III, 11; Caes. Bell. Gall. VI, 43.17 Delort i Walter, Povijest europskog okoliša, 185.18 Tako povjesničar Flor piše da Delmati uglavnom žive u šumama i bave se razbojništvom. Cf. Flor.

IV, 12. Kasiodor pak spominje kradljivce stoke u Savskoj Panoniji početkom VI. st. (Var. IV, 49). O sukobima pastira i stočara u iliričkim krškim krajevima v. Jaroslav Šašel, „Pastorizia e transumanza – contributo alla discussione“, in. Opera selecta, ed. Peter Kos (Ljubljana, 1992), 525-526.

19 Cf. Hor. Carm. III, 17, 9; Verg. Eclog. VI, 56; Ovid. Fasti VI, 9.20 Gaj: Cic. Att . XV, 4, 5; Verg. A. VII, 759; Plin. NH XXXV, 7, 33; stablo/drvo: Luc. I, 453; Mart. IX, 62, 9.21 Cf. Plaut. Aul. IV, 6,8; Cic. Mil. XXXI, 85; Tib. III, 3,15; Hor. Ep. I, 6,31.


19

Stariji (1. st.), dok povjesnik Apijan iz Aleksandije (2. st.) donosi najraniji grčki osvrt. Plinijev izvještaj gotovo je postao književni topos (NH III, 147). Panonija je, tvrdi autor, žironosan kraj (glandiferae Pannoniae) koji se prostire od alpskih obronaka do dunavskih obala. Stoga se čini uputnim pomišljati da su prostrane hrastove šume bile među glavnim prirodnim obilježjima pokrajine. Uza žironosne šume neizbježno se vežu svinje.22 Plinije doduše tvrdi da ih ima u Iliriku; međutim, nije jasno misli li pritom na Panoniju ili Dalmaciju (NH XI, 255). Opisujući Panoniju, pisac je rabio službene pro-vincijalne dokumente (formulae provinciarum).23 Pored bilješki o administra-tivnom uređenju, mogao je naići i na pokoji geografski opis nove rimske stečevine – uostalom, Plinije u pravilu nabraja zajednice po geografskome ključu. Zacijelo se poslužio i Agripinim zemljovidom. Njegova je, naime, karta bila popraćena komentarima s vojnih pohoda i obavljanja civilnih dužnosti. Iz izvora znamo da je Marko Vipsanije Agripa do smrti 12. pr. Kr. predvodio rimske snage u Panoniji (Cass. Dio. LIV, 28,2), pa se iz prve ruke mogao uvjeriti u prirodne osobitosti ovih krajeva.

Apijan je tek nešto određeniji. On tvrdi da Peonci (sic!) nastavaju šu-movitu zemlju koja se pruža od Japoda do Dardanaca: ὑλώδης δέ ἐστιν ἡ Παιόνων καὶ ἐπιμήκης ἐξ Ἰαπόδων ἐπὶ Δαρδάνους (Illyr. 4, 22). Tomu dodaje da panonski žitelji u vrijeme ratova s Rimljanima nisu obitavali u gradovima, nego na imanjima ili u selima. Kako i sâm napominje na dru-gome mjestu, crpao je podatke iz Augustovih memoara (Illyr. III, 14). Da su guste šume prekrivale japodske i panonske krajeve, znamo zahvaljujući i Apijanovim odlomcima o Oktavijanovu iliričkom pohodu 35. pr. Kr. (Illyr. 4, 18). I kao što Cezar u svojim historiografskim spisima opetovano ističe da su šume imale važnu ulogu u galskoj vojnoj taktici, Apijan slično piše o japodskom i panonskom otporu.24 Kako bi Oktavijanovoj vojsci onemogući-li napredovanje, Japodi su rušili stabla (Ἐπιόντος δ’ αὐτοῖς τοῦ Καίσαρος ὁδὸν ἀνάντη καὶ τραχεῖαν, οἵδε ἔτι μᾶλλον αὐτὴν ἐδυσχέραινον αὐτῷ, τὰ δένδρα κόπτοντες). Zatim bi opet uzmicali u šumu i odande vrebali na Rim-ljane (Ὡς δὲ ἀνῆλθεν, ἐς τὴν ἄλλην ὕλην αὐτοὶ συνέφυγον καὶ προσιόντα ἐλόχων). U šume su se, dalje će Apijan, povlačili i Panonci kad je Oktavijan

22 O mnogostrukoj koristi od svinjske prehrane u hrastovim šumama svjedoči geograf Strabon (1. st. pr. Kr. – 1. st. po Kr.). Na jednom mjestu piše da su šume sjeverne Italije toliko obilovale žirovima da se grad Rim ponajviše hranio mesom tamošnjih svinja (V, 1,12).

23 Alka Domić Kunić, „Literarni izvori za iliričke provincije (Dalmaciju i osobito Panoniju) u Naturalis historia Plinija Starijeg“, VAMZ 37 (2004), 160; Spisi vjerojatno datiraju iz Augustova (27. pr. Kr. – 14. po Kr.) i Tiberijeva doba (14. – 37.), budući da nedostaju noviji podaci poput municipalnog statusa nekih naselja.

24 Za Cezarov izvještaj v. Caes. Bell. Gall. IV, 19,2; III, 28,2.


20

bio krenuo na Segestiku: „Προσιόντος δ’ αὐτοῖς τοῦ Καίσαρος ἐς τὰς ὕλας ὑποφυγόντες τοὺς ἀποσκιδναμένους τῶν στρατιωτῶν ἀνῄρουν.“25

Osvrt Diona Kasija (2./3. st.) u Rimskoj povijesti donekle nadopunjuje Plinijeve i Apijanove vijesti. Dion je – valja imati na umu – od 226. do 228. g. vršio dužnost namjesnika Gornje Panonije. Premda ne piše o šumama ex-pressis verbis, povjesničar spominje panonsku zamočvarenost (LV, 32), a ta je osobitost – kako znamo – išla usporedno sa šumovitošću. Zbog stalnih riječnih plavljenja močvarno je tlo pogodovalo rastu stabala i širenju šuma. Močvare su napose prekrivale južni dio tadašnje Donje Panonije. Poput niza kasnoantičkih autora, Dion je onamo ubicirao tz v. Volkejsku močvaru (Οὐολκαῖα ἕλη). Kod kasnijih latinskih autora taj će hidronim biti poznat pod nazivom Hiulca palus (Viktorin, Ep., 41.5). Dodajmo ovome da se, kad je riječ o panonskim močvarama, valja prisjetiti i jedne poznate epizode iz Tacitovih Anala (1./2. st.). Iz iscrpna opisa legijske pobune nakon Augustove smrti g. 14. lijepo se razabire kakav su dojam na rimskoga veterana ostavl-jali šumoviti i zamočvareni krajevi zapadnoga dijela Panonije (Ann. I, 17): „Ac si quis tot casus vita superaverit, trahi adhuc diversas in terras ubi per nomen agrorum uligines paludum vel inculta montium accipiant.“26 S druge strane, o razmjerima šumskoga pokrova na istočnom rubu pokrajine svjedoči kratak odlomak kod Aneja Flora (1./2. st.) u Sažecima Livijeva historiografskog djela. Flor bilježi da je vojskovođa Gaj Skribonije Kurion još sedamdesetih godina 1. stoljeća pr. Kr. dopro do granice s Dačanima na Dunavu (I, 39). Preplašivši se, međutim, mračnih šuma, Kurion je odustao od daljnjeg pohoda: „Curio Dacia tenus venit, sed tenebras saltium expavit.“

Opće je poznato da su Rimljani u svrhu okrupnjivanja iskoristivih pol-joprivrednih površina krčili šume i isušivali močvare.27 Primjerice, iz Ver-gilijeva didaktičkog epa o zemljoradnji (Georgicae) zainteresirani čitalac mogao je doznati kako prenamijeniti šumu u obradivu površinu (Georg. II, 207–211). Potvrdu za to koliku su pažnju posvećivali ovim mjerama nalaz-

25 „Kad je Cezar (sc. Oktavijan) krenuo na njih, pobjegli su u šume i stali ubijati uokolo raspršene vojnike.”

26 “... a ako tko i preživi tolike nesreće, vuku ga još uvijek u zabačene zemlje, gdje kao zemljište dobiva muljevite baruštine ili zapuštene litice.“ (Prijevod J. Miklić). O Tacitovu izvještaju o ustanku panon-skih legija v. Anthony J. Woodman, „Mutiny and Madness“, Arethusa 39 (2006), passim.

27 Čini se da su Grci i Rimljani ponajviše povezivali šume s brdsko-planinskim reljefom. Tako Kse-nofont (5./4. st. pr. Kr.) piše: Ἂλλη δ’ οὐδεμία πόλις δύο τούτων ἔχει, οὐδ’ ἔστι τῇ αὐτῇ ξύλα καὶ λίνον, ἀλλ’ ὅπου λίνον ἐστὶ πλεῖστον, λεία χώρα καὶ ἄξυλος. „Nijedan pak drugi grad nema ovo dvoje – to da u istome gradu ima i drva i lana - nego tamo gdje ima mnogo lana, zemlja je ravna i bez drveća.“ (Ath. Pol. II, 12). Dakako, ovo ne znači da prema Ksenofonu šume ne mogu rasti u nizinama, već da su Grci (i kasnije Rimljani) predviđali kako, gdje god je moguće, valja krčiti nizine radi bavljenja poljoprivredom.


21

imo i u Vegecijevim vojničkim spisima. Tamo se, naime, krčenje šuma pre-poručuje kao jedna od aktivnosti kojima treba preduhitriti vojnički nemar i tako umanjiti rizik od pobunâ (III, 4). Barem dva literarna vrela upućuju na slične pothvate u Panoniji. Otprilike početkom 2. stoljeća gromatik Higin u priručniku o određivanju međa (Constitutio limitum) pohvalno piše o podjeli zemljišta u Panoniji (168): „Certa enim praetia agris constituta sunt, ut in Panno-nia: arvi primi, arvi secundi, prati, silvae glandiferae, silvae vulgaris, pascuae. His omnibus agris vectigal ad modum uberitatis per singula jugera constitutum.“28 Po-srijedi je, dakle, uvjerljiv dokaz da je već na razmeđu 1. i 2. stoljeća lokalna uprava krenula u ozbiljne zahvate krčenja šumâ i da Panonija ide u red onih provincija gdje su takvi zahvati polučili dobar uspjeh. Historia Augusta (Prob. 21) spominje zacijelo najpoznatiji sličan pothvat u Panoniji, pokrenut na na-log cara Proba (276.–282.). Upravo u kraju za koji su – kako smo pokazali – Flor i Dion Kasije ustvrdili da obiluje mračnim šumama i dubokim mo-čvarama, Prob je dao isušiti močvare i sasjeći šume, povećavši tako obradive površine.29 Čini se stoga da su – barem u ravničarskim predjelima – lokalni žitelji i italski doseljenici razmjerno rano prenamijenili neke šumske površi-ne u poljoprivredna zemljišta. Međutim, krčenje šuma i isušivanje močvara nije posvuda nailazilo na jednak uspjeh i poduzimalo se u više navrata sve do modernog doba. Sve dakle upućuje na to da je panonski krajolik od 1. do 3. stoljeća doživio nemale promjene. Usporedimo li, primjerice, Strabonov opis Panonije kao hladne planinske zemlje (VII, 5,10) ili Plinijeve i Apijanove vijesti o šumovitosti s kasnijim Solinovim navodima da je riječ o sretnoj ze-mlji zbog tla (Collect. 21,2), jasno je kakav je učinak imala prenamjena šuma i močvara u obradive površine.

Raspolažemo još jednom uzgrednom viješću o panonskim šumama, ovaj put iz Herodijanova pera (2./3. st.). U osmoj knjizi Povijesti autor pripo-vijeda o pohodu cara Maksimina Tračanina (235.–238.). Krenuvši s vojskom iz Panonije u Italiju, vladar je poslao izvidnike da provjere ima li kakvih zas-jedâ u gorskim udolinama i šumskim gušticima: „... ὁ δὲ Μαξιμῖνος ἐπιστὰς τοῖς ὅροις προύπεμψε σκοποὺς τοὺς ἐρευνήσοντας μή τινες ἐνέδραι ἐν

28 “Određena je naime prava vrijednost zemljišta, kao u Panoniji: njive prvoga reda, njive drugoga reda, livade, žironosne šume, obične šume, pašnjaci. Za sva ova zemljišta određen je porez s obzi-rom na urod po pojedinim jugerima.” (Prijevod J. P.)

29 „Nam cum Sirmium venisset ac solum patrium eff ecundari cuperet <et> dilatari, ad siccandam quandam paludem multa simul milia militum posiut ingentem parans fossam, qua[m] deiectis in Savum naribus loca Sirmiensibus profutura siccaret.“ “Kad je (Prob) došao u Sirmij, htio je oploditi zemljište rodnog mu kraja i povećati njegovu površinu. Tisućama vojnika zadao je isušiti neku močvaru. Kanio je iskopa-ti ogroman kanal kojim bi u Savu otjecala voda da se isuši tlo koje bi koristilo Sirmijcima.” (Prijevod D. Nečas Hraste)


22

κοιλάσιν ὀρῶν ἢ λόχμαις ὕλαις τε κρύφιοι εἶεν.“30 Po svoj prilici, riječ je o krajevima nedaleko od tromeđe Italije, Dalmacije i Panonije. Ne bi trebalo otkloniti mogućnost da Herodijan ustvari piše o istim onim mjestima gdje su dva i pol stoljeća ranije Japodi, krijući se po šumama i sijekući stabla, uzalud odolijevali Oktavijanu Cezaru.

Mogli bismo navesti i nekoliko aluzija na lov u panonskim šumama. Ep-ski pjesnik Lukan, suvremenik cara Nerona, u spjevu Pharsalia spominje jed-nog stanovnika panonskih šuma. U zgodnoj usporedbi Lukan opisuje pan-onsku medvjedicu (Pannonis ursa) kako se koprca u ranama što ih je zadobila tijekom igara u cirku (VI, 220). Ovdje valja podsjetiti na to da su imućni Rimljani carskoga doba rado provodili dokolicu baveći se lovom. Lov je oso-bitu popularnost stekao u Antoninskom razdoblju.31 Tako Plinije Mlađi (1./2. st.) bilježi da se car Trajan najradije opuštao goneći divlje zvijeri po šuma-ma (Plin. Panegyr. 81). Trajanov nasljednik Hadrijan bio je notoran lovac, što potvrđuju ne samo fi guralni i epigrafski spomenici, nego i numizmatički materijal. Nama je ovdje zanimljiv posvetni natpis za careva konja Boristena (CIL XII, 1122 = Hadr. Carm. 4). Stihovani epitaf opisuje kako je Hadrijan-ov ljubimac, goneći panonske veprove, oblijetao po nizinama, močvarama i gustišima, a da se nijedna zvijer nije usudila ozlijediti ga kljovama. I pjesnik Marcijal u kratkom epigramu o gostinskim darovima (xenia) spominje pan-onsku životinju latinskog naziva catt a (XIII, 69). Nije doduše jasno odnosi li se taj naziv na mačku, kunu ili neku drugu vrstu.32 Kako god bilo, budući da Marcijalovi stihovi svakako upućuju na skupocjen poklon, catt a predstavlja neku osobito rijetku životinju. Da su panonske šume bile na glasu kao lov-na područja dokazuje naposljetku i jedan odlomak iz djelomično sačuvana didaktičkog spjeva O lovu (Cynegetica), u kojemu pjesnik Nemezijan (3. st.) hvali vještine panonskih lovačkih pasa (Cyneg. 126).

Nažalost, ne raspolažemo izravnim vijestima o vlasništvu nad južnopa-nonskim šumama niti o tome kako su se održavale. Mogli bismo pretpo-staviti da su u predrimsko doba šumama upravljali istaknuti članovi pa-nonskih zajednica, dok je gotovo sigurno da se po uspostavi rimske vlasti većina šumskih površina našla u carevu vlasništvu.33 Poznato je da su vital-

30 „Našavši se u planinama, Maksimin pošalje naprijed izvidnike da istraže ima li kakvih zasjeda u gorskim udolinama ili u gustim šumama.“ (Prijevod J. P.)

31 Rimska se elita, po uzoru na Grke, rado bavila lovom. Ako izuzmemo epske aluzije na lov u doba kraljevstva, Rimljani su se počeli baviti lovom u 2. st. pr. Kr. Prema Plutarhu (Aemil. VI, 8) i Polibiju (XXXI, 29) osobito strastven lovac bio je Scipion Afrički Mlađi. Lov je, međutim, pravu popularnost doživio tek u 2. st. kršć. ere.

32 I. Kukuljević-Sakcinski, „Panonija rimska“, Rad JAZU 23 (1873), 134. držao je da je prosrijedi kuna.33 Grci su vjerojatno zbog neobuzdane deforestacije redovito angažirali šumske čuvare. Aristotel ih u


23

ni državni resursi poput rudnikâ, kamenolomâ i šumâ redovito ubrajani u princepsove posjede. Vladar bi preko posrednika raspolagao imovinom ili bi je iznajmljivao privatnim poduzetnicima.34 Mada ne potječu iz savsko-drav-skog međuriječja, dva epigrafska nalaza potvrđuju takvo stanje u Panoniji. Na Silvanovu žrtveniku iz Karnunta (Carnuntum, Petronell kraj Beča) spomi-nje se servus saltuarius, rob šumskoga upravitelja (AE 1938, 168 = 1994, 1397). Nadgrobni pak spomenik iz Savarije (Savaria, Szombathely), što ga je podi-gao jedan praepositus silvarum dominicarum, upućuje na to da se i kasnije (4. st.) uprava nad šumama dodjeljivala carskim namjesnicima (CIL III, 4219).

Zanimljivo je i da se jedan od najslavnijih primjera Augustove propa-gande, glasovita Gemma Augustea, izrađena u spomen na rimsku pobjedu nad panonsko-dalmatinskim zajednicama g. 9., može promatrati kao izvor za poznavanje panonskog drveća. Pored drugih prizora, u donjem dijelu ove rezbarije umjetnik je ovjekovječio trenutak podizanja pobjedničkog zna-ka (tropaeum). Riječ je o drvenu stupu o koji se, prema pradavnoj tradiciji, vješalo oružje poražene vojske. Budući da su Rimljani izvojevali odsudnu pobjedu u sukobu s Batonom, vođom panonskih Desitijatâ, sva je prilika da ova rukotvorina prikazuje upravo panonsko deblo.

Arheološki materijalUnatoč tome što južni dio pokrajine čekaju daljnja sustavna istraživanja, do-stupni materijalni izvori ipak pružaju jasniju sliku o šumama i drveću. Kra-jevi uz riječne tokove Save, Drave i Dunava, kao i brdsko-planinski predjeli uz granicu s provincijom Dalmacijom, obilovali su šumama. Posebice se to odnosi na široko rasprostranjene šume hrasta lužnjaka na blago uzvišenim terenima i šume hrasta kitnjaka i bukve na brežuljcima. Raspolažući tako bogatim izvorima drvne građe, prapovijesni žitelji ovih krajeva u pravilu su koristili prirodne materijale. Prve potvrđene drvene nastambe datiraju iz kasnog neolitika. Riječ je o objektima sopotske kulture u istočnoj Slavoniji i Srijemu. U Otoku je, na primjer, otkrivena kuća izgrađena od horizontalno položenih hrastovih debala koja su se oslanjala na okomite drvene trupce.35 Mnogo kasnije, tijekom 2. i 1. stoljeća pr. Kr., u keltskim ili keltiziranim kra-jevima podižu se utvrđena naselja (oppida). Kao politička i vojna središta, kasnoželjeznodobna oppida bila su okružena drvenim bedemima i zemlja-

Politici naziva ὑλωροί (Arist. Pol. 1321b30).34 J. Donald Hughes, Jack V. Thirgood, „Deforestation, Erosion, and Forest Management in Ancient

Greece and Rome“, Journal of Forest History 26 (1982), 73.35 Tihomila Težak-Gregl, „Neolitik i eneolitik“, u: Prapovijest, ur. Stojan Dimitrijević, Tihomila Te-

žak-Gregl i Nives Majnarić-Pandžić (Zagreb, 1998), 88.


24

nim nasipima.36 Po uspostavi rimske vlasti u međuriječju, krenulo se u op-sežne građevinske zahvate, čiji se učinci mogu pratiti u nizu urbanih cjelina. Dakako, uzevši u obzir čitav stari vijek, u južnopanonskim gradovima i na ladanjskim imanjima najviše tragova ostavila je gradnja od opeke, šljunka i žbuke. Međutim, prve građevinske faze posvuda su obilježene uporabom drva.37 Tako je u Sisku (Siscia), Vinkovcima (Cibalae), Osijeku (Mursa), Šči-tarjevu (Andautonia) i drugim središtima. S druge strane, ruralno stanov-ništvo neprekidno je gradilo drvene nastambe.38 Nedavno istraženi primjer jest rimsko selo na Kiškoriji pored Virovitice. Ondje su arheolozi zabilježili brojne rupe od drvenih stupova, jedan jedini ulomak opeke, dok o izostanku kamena ne treba ni govoriti.39

U Sisku su arheološka istraživanja u više navrata potvrdila uporabu hrastovine. Velika količina drvenih stupova i greda pronađena je na desetak mjesta tijekom istraživanja u drugoj polovici XX. st.40 Na lokalitetu Kovni-ca, u koritu rijeke Kupe, uz stotinjak stupova koji su služili kao potpornji za lučke objekte, arheolozi su otkrili i jedan potopljeni brod.41 Dendrokro-nološka analiza potvrdila je da su graditelji onamo postavljali stupove od 1. do 4. stoljeća, iz čega proizlazi da se konstrukcija redovito obnavljala.42 U Vinkovcima su najraniji drveni objekti gotovo posve iščezli, pa za njih znamo isključivo zahvaljujući slojevima pepela i gareži.43 Ipak, na vinkovač-kom lokalitetu Općina, na ulazu u keramičarsku radionicu dokumentirana je jedna hrastova daska.44 U Osijeku nema tragova drvene gradnje, no ako je vjerovati tumačenju da je kolonija Mursa nastala na temeljima vojnoga logo-ra iz razdoblja ratova s Dačanima (prijelaz 1. u 2. st.), tada se sigurno i ondje naširoko koristilo drvo. Uostalom, obrambeni lanac s logorima i promatrač-

36 Nives Majnarić-Pandžić, „Brončano i željezno doba“, u: Prapovijest, ur. Stojan Dimitrijević, Tiho-mila Težak-Gregl, Nives Majnarić-Pandžić (Zagreb, 1998), 334-335; Tatjana Lolić, Zoran Wiewegh, „Urbanism and Architecture“, in: The Archaeology of Roman Southern Pannonia, ed. Branka Migott i (Oxford, 2012), 194.

37 Knezović, „Construction Materials“, 239-240.38 Tino Leleković, Ante Rendić-Miočević, „Rural Sett lements“, in: The Archaeology of Roman Southern

Pannonia, ed. Branka Migott i (Oxford, 2012), 291-294.39 Kristina Jelinčić Vučković, Rimsko selo u provinciji Gornjoj Panoniji: Virovitica Kiškorija jug (Zagreb:

Institut za arheologiju, 2015), 351.40 Tatjana Lolić, „Colonia Flavia Siscia“ in: The Autonomous Towns of Noricum and Pannonia / Die autono-

men Städte in Noricum und Pannonien, eds. Marjeta Šašel Kos, Peter Scherrer (Ljubljana, 2003), 141.41 Marija Šmalcelj, Istraživanja lokaliteta „Kovnica“ u Sisku g. 1985. (Zagreb, 1985); Lolić, „Colonia Flavia

Siscia“, 141. 42 Aleksandar Durman, „O geostrateškom položaju Siscije“, OA 16 (1992), 120.43 Ivana Iskra-Janošić, „Vinkovci – zaštitno istraživanje u zgradi muzeja“, Obavijesti Hrvatskog arheološ-

kog društva 26/2 (1994), 59.44 Ivana Iskra-Janošić, „Građevinski materijali i njihova upotreba u Cibalama“, OA 16 (1992), 208.


25

nicama duž podunavskog limesa gradio se od drva.45 Kao kratku digresiju na drvenu gradnju u vojne svrhe, uzmimo za primjer friz Trajanova stu-pa, podignuta u Rimu 112. g. Umjetnik je ondje majstorski prikazao drvena utvrđenja što su ih Rimljani sagradili u Podunavlju u jeku vojnih pohoda na Dačane.46 Na reljefi ma se lijepo vide vojnici kako sijeku drveće i nose trupce, grade tabore i drvene tornjeve te podižu platfome za bojne sprave. Umjesto pilâ, graditelji koriste obične sjekire (securis) i oruđe nalik trnokopu (dolabra). Dio reljefa s mostom preko Dunava možda je najdojmljiviji dokaz uporabe drva u vojne svrhe. Most je inače bio djelo Trajanova slavnog arhitekta Apo-lodora iz Damaska i sastojao se od složene drvene nadgradnje položene na kamene stupove.

I u Ščitarjevu je prva građevinska faza obilježena drvenom arhitektu-rom, međutim i ondje raspolažemo samo nagorenim slojevima iz 1. stolje-ća.47 Varaždinske Toplice (Aquae Iasae) pružaju nešto drugačiju sliku. Tamoš-nja su istraživanja pokazala da je tradicija drvene arhitekture mogla potrajati i dugo po dolasku Rimljana. U podnožju Topličkog brežuljka arheolozi su zabilježili proizvodno-stambene objekte koji su se tijekom 1. i 2. stoljeća gra-dili od hrastovih greda i jelovih dasaka.48 Zahvaljujući veoma dobroj ušču-vanosti hrastovine u močvarnome tlu, drvo se nije fosiliziralo niti karbonizi-ralo.49 Sudeći po nalazima, upotrebljavali su se još i potpornji od hrastovine, kolci od ljeskovine te letvice od jelovine.50 Znatni ostaci hrastovog iverja daju naslutiti da se drvna građa barem djelomice obrađivala na licu mjesta.51

I ovako lapidaran osvrt na drvnu građu u nekim južnopanonskim na-seljima upućuje na nekoliko zaključaka. Vodotokovi i njihove mijene bili su odlučujući čimbenik u rasprostiranju panonskih šumskih zajednica. Prekri-vajući znatne površine međuriječja, močvare su povoljno djelovale na rast

45 Sandor Soproni, „Limes“, in: The Archaeology of Roman Pannonia, eds. Alfonz Lengyel, George T. Radan (Budapest, 1980), 219.

46 O ulozi drvnog materijala u ratovanju v. John R. McNeill, „Woods and Warfare in World History“, Environmental History 9 (2004), 388-410.

47 Dorica Nemeth-Ehrlich, Dora Kušan Špalj, „Municipium Andautonia“, in: The Autonomous Towns of Noricum and Pannonia / Die autonomen Städte in Noricum und Pannonien, eds. Marjeta Šašel Kos, Peter Scherrer (Ljubljana, 2003), 114.

48 Branka Vikić-Belančić, „Prilog istraživanju antičkog naseobinskog kompleksa u Varaždinskim To-plicama“, VAMZ 6/7 (1972/1973), 75.

49 Mnogo je drvenih predmeta iz antike sačuvano zahvaljujući močvarnome tlu u kojemu su otkriveni. Prisjetimo se samo glasovita Herina hrama na otoku Samu (prva polovica 6. stoljeća pr. Kr.). Budući da je podignut na muljevitu terenu, očuvano je niz posvetnih predmeta u drvu: kipovi, posude i di-jelovi namještaja. Slično vrijedi i za otkriće drvenih tablica iz utvrde Vindolande pored Hadrijanova zida u Britaniji.

50 Vikić-Belančić, „Prilog istraživanju“, 116.51 Ibid, 116.


26

stabala, poglavito hrasta lužnjaka. S time se slažu Plinijeve vijesti o žirono-snoj Panoniji (NH III, 147). Osim toga, najbolje očuvana debla nalazimo tamo gdje su ih graditelji postavljali u močvarna tla ili u riječna korita. U ranoj građevinskoj fazi koristilo se uglavnom hrastovo drvo, vjerojatno usječeno nedaleko od naselja. Stoga ni prijevoz drvnoga materijala nije iziskivao znat-nije troškove. Pisana vrela potvrđuju samorazumljivu činjenicu da je u an-tici vodeni prijevoz bio brži i jeftiniji od kopnenog.52 S obzirom na materijal kojim trenutno raspolažemo, ipak ne možemo govoriti o obimnijoj trgovini drvnim proizvodima između Panonije s jedne, i drugih provincija tj. Italije s druge strane. Unutar oblasti sigurno se trgovalo drvnom građom, no čini se da je Italija najčešće razmjenjivala proizvode s područjem jugoistočnih Alpa i Norikom, a tek u manjoj mjeri s Panonijom.53 Ipak, riječni tokovi Ljublja-nice i Save bili su presudni za komunikaciju sjeverne Italije s Podunavljem, pa bismo mogli reći da su makar neki italski poduzetnici u južnoj Panoniji posredovali u plasmanu drvne građe ili gotovih proizvoda.

Uporaba drva u južnoj PanonijiPored hrasta, bukve, jele i lijeske, kao građevni materijali južnopanonskih objekata u literaturi se spominju još i jasen, crna joha i različite vrste vrbâ.54 Ako se povežu barem neke od ovih vrsta s vijestima antičkih pisaca, moguće je predložiti modalitete njihove uporabe u svakodnevici rimske provincije.

Hrast (grč. δρῦς, lat. quercus) ubraja se među najraširenije europske vrste. O njemu pišu Teofrast (HP III, 8, 2–7), Katon (Rust. 17, 1), Vitruvije (II, 9,8) i Plinije (NH XVI, 207; 218). Kao veoma kvalitetno drvo, hrast je od davnina simbol tjelesne snage i izdržljivosti, stoga nije čudno da se u grč-koj tradiciji držao Zeusovim svetim stablom.55 Od triju podvrsta hrasta koje poznaje, Vitruvije drži da je aesculus najbolji za gradnju, dok Plinije navodi

52 Da je dopremanje tereta vodenim tokovima bilo isplativije od kopnenog ilustrirao je Plinije Mlađi u pismu caru Trajanu. Pišući mu iz maloazijske Bitinije, gdje je vršio dužnost carskoga legata, Plinije podsjeća cara na svoj projekt. U pismu stoji da se nedaleko od Nikomedije nalazi veliko jezero preko kojega se brodovima lako i uz nevelik trošak prevozi mramor, drvo, žito i dr. Od jezera do mora teret treba prevoziti kolima, što iziskuje mnogo novca i radne snage. Stoga Plinije predlaže caru da prokopa kanal kojim bi spojio jezero s morem i tako ubrzao i pojeftinio dostavu tereta (Plin. Ep. X, 41).

53 Na ove krajeve odnosi se i Strabonova vijest da rimska kolonija Akvileja izvozi vino u drvenim bačvama i maslinovo ulje, dobivajući zauzvrat robove, stoku i kože (Strab. V, 1,8).

54 Knezović, „Construction Materials“, 240.55 Kod Grka je vjerojatno najpoznatiji Zeusov vazdazeleni hrast u Dodoni, čije se šuštanje tumačilo

kao božanski znak. I Rimljani su, prema Liviju, štovali svete hrastove. Predaja kaže da je uz hrast na Kapitoliju Romul položio oružje poraženog neprijatelja (Liv. I, 10). Hrastovi i hrastici bili su i keltska, germanska i slavenska kultna mjesta, sveta stabla i gajevi.


27

da je posvećen Jupiteru (NH XII, 3). Oba pisca hrastovinu smatraju izvr-snom građom za podove (Vitr. II, 2,9; Plin. NH XVI, 218). U južnoj Panoniji uporaba hrastovih dasaka u podnoj gradnji najbolje se vidi u materijalnim ostacima iz Jaških Toplica. Iako joj Plinije zamjera sklonost krivljenju (NH XXXVI, 187), hrastovina se zbog lake dostupnosti najviše koristila za grede i stupove. Teofrast s druge strane napominje da je hrast posebno pogodan za podvodne radove (HP V, 4,3). Ostaci lučkih objekata u koritu rijeke Kupe u Sisku dobar su primjer takve gradnje. Hrastovina je našla primjenu i u izradi posuđa, poglavito u seoskim zajednicama.56 Literarni izvori svjedoče o tome da drveno posuđe ni u carsko doba ponegdje nije ustuknulo pred stakle-nim. Uporabu posuđa od hrastovine ili bukovine Strabon pripisuje ruralnim društvima (Strab. III, 3,7), a pjesnik Tibul je hvali kao znak starinske štedlji-vosti (Tib. I, 10,6). Drveno pak posuđe koje se upotrebljavalo u mljekarstvu izrađivalo se uglavnom od mekšeg drveta, rjeđe od hrastovine ili bukovine.

Bukva (ὀξύη, fagus) uspijevala je na uzvišenijim južnopanonskim pre-djelima. Iako joj nedostaje mitološka pozadina kakvu je imao hrast, buk-va je – piše satiričar Lukijan (2. st.) – također bila sveto stablo dodonskoga proročišta (Luc. Gall. 2). Prema Teofrastu, bukovina je najkorisniji materijal za izradu brodskih kobilica i kućnog namještaja (HP V, 6,4). Zbog dobrog sagorijevanja, često se koristila kao gorivo za kuhanje, grijanje prostorija u privatnim kućama i javnim kupeljima, te u keramičkim pećima.57 Osim toga, svinje se hrane bukovim žirom, pa i na nj valja računati u vezi s više puta spomenutim Plinijevim citatom. Ne bi valjalo previdjeti ni ulogu bukve i drugih vrsta u taljenju metala, dobivanju drvenog ugljena, paljenju vapna i proizvodnji crjepova. Metalurgija, dakako, iziskuje ogromne količine goriva, stoga je sasvim sigurno da su i južnopanonske šume platile danak industrij-skoj proizvodnji.

Hvaljena od drvodjelja i brodograditelja, jela (ἐλάτη, abies) je i kod Vi-truvija na glasu kao kvalitetno drvo (II, 9,6). Glavne su joj odlike postojanost i čvrstoća. Opisujući pripreme za rat protiv Kartažana (205. pr. Kr.), povje-sničar Tit Livije pripovijeda o tome kakvu je ulogu imala jelovina u izgrad-nji rimske fl ote (XXVIII, 45, 18). Visoki jelovi trupci u pravilu su se rabili u gradnji prostranih bazilika i hramova.58 Budući da se razmjerno rijetko javlja u arheološkom inventaru, nalaz letvica od jelovine iz Varaždinskih Toplica utoliko je značajniji.

56 Jelinčić Vučković, Rimsko selo, 167.57 Ulrich, Roman woodworking, 250.58 Ibid, 234.


28

Kao snažno i savitljivo drvo, jasen (μελία, fraxinus) se kod Plinija pre-poručuje za izradu kopalja (NH XVI, 228). Tradicija takve uporabe jasenova drva veoma je stara: dovoljno bi bilo prisjetiti se Ilijade (Il. XVI, 143), gdje se Ahilejevo koplje jednostavno naziva jasenovim drvom (μελίη). Izgleda, međutim, da su se od jasenovine ponajviše izrađivale drvene prečke koje spajaju osovinu s naplacima kotača (Plin. NH XVI, 228).

S obzirom na to da crna joha (κλήθρα, alnus), topola (αἴγειρος, populus) i vrba (ἰτέα, salix) obično rastu uz riječne tokove i u močvarnim predjelima, izvjesno je da su i ove vrste bile zastupljene gotovo posvuda u muđuriječju. Vitruvije i Plinije zadivljeni su dugotrajnošću crne johe u vlažnim uvjetima i preporučuju je za temelje i potpornje (Vitr. II, 9, 10; Plin. NH XVI, 219). Osim toga, topola i vrba od davnina se vežu uz smrt i žalovanje. U helenskoj tradiciji te su vrste bile posvećene podzemnoj boginji Hekati, dok u Odise-ji čarobnica Kirka upozorava glavnog junaka na topole u Perzefoninu vrtu (Od. X, 509). Premda odveć slaba za ozbiljniju gradnju, topola je poznata kao Herkulovo sveto drvo (Plin. NH XII, 3). Kod Plinija se preporučuje kao podatan materijal za premaz (NH XVI, 231), a Vitruvije hvali njezine svijetle nijanse i mekoću (II, 9,9). Prema Katonovim savjetima o poljoprivredi, bilo bi dobro zasaditi topole uz granice imanja jer daju obilje lišća za ishranu ovaca i krupne stoke (De Agr. VI, 3).59 Napokon, vrbovo granje koristilo se u vinogradarstvu te u izradi košara i namještaja od pruća (Colum. II, 2,90; Plin. NH XVI, 174).

Šume i duhovna kulturaKao uobičajen aspekt duhovne kulture, štovanje šumskih bića i božanstava standardno se prakticiralo i u južnoj Panoniji. Kako rekosmo, dokaze je naj-uputnije pratiti preko epigrafskog materijala i fi guralnih posvetnih spome-nika. Ako je suditi po količini građe, stanovnici ovih krajeva, nakon Jupitera, najviše su štovali Silvana.60 Tradicionalni rimski bog šumâ, vodâ i usjevâ, Silvan se u Panoniji obično častio pridjevcima domesticus, silvester i augustus. Valja odmah obratiti pozornost na Silvanovu dvostruku nadležnost: vjero-

59 Što se tiče prehrane stoke, valja podsjetiti na Kolumelin savjet da svinje treba puštati u hrastike. Tome dodaje da goveda i ovce treba hraniti svježim hrastovim, jasenovim, brestovim, topolinim i smokvinim lišćem, kao i da se lišće ima sakupljati i čuvati za zimsku prehranu stoke. (De Re Rust. XI, 2,100-101)

60 Ante Rendić-Miočević, Marina Šegvić, „Religija i kultovi u južnim panonskim krajevima“, u: Kla-sični Rim na tlu Hrvatske: arhitektura, urbanizam, skulptura, ur. Marina Šegvić, Danijela Marković (Zagreb, 2014); U Panoniji je pronađeno 257 natpisnih i 36 reljefnih spomenika. Ljubica Perinić Muratović, Hrvoje Vulić, „Razmatranja o Silvanovom kultu u Panoniji povodom nalaza žrtvenika u Vinkovcima“, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 26 (2009), 169.


29

valo se, naime, da štiti i šume i obradive površine. Domesticus se štovao kao lar kućnoga ognjišta, dok je šumski Silvan štitio šume, gajeve i pašnjake. Ne ulazeći u pitanje je li posrijedi autohtono ili italsko božanstvo, ovdje valja upozoriti na njegova dva epiteta: šumskog Silvana (silvester) i Silvana za-štitnika granicâ (tutor fi nium).61 Pored materijalnih izvora, i antički autori ostavili su zamašan pisani trag o bogu šumâ i svetih gajeva (Cat. De Agr. 83; Liv. II, 7,2; Verg. Georg. I, 20; Aen. VIII, 601; Ovid. Met. I, 193; Luc. Phars. III, 402; Plin. NH XII, 2). Međutim, drugi Silvanov pridjevak (tutor fi nium) nije potvrđen na posvetnim spomenicima, već ga baštinimo iz Horacijeve pje-sničke zbirke, gdje se pjesnik usrdno obraća bogu riječima „te, pater Silvane, tutor fi nium“ (Epod. II, 21).

Lokalne prilike često uvjetuju štovanje privatnog kulta. Stoga nije neo-bično da su panonski žitelji, prirodno upućeni na šume, zavjetovali čitav niz spomenika u Silvanovu čast. Činili su to i u naseljima i uz termalna vrela. Najviše Silvanovih spomenika u južnoj Panoniji pronađeno je u Sisku, To-puskom (Ad Fines) i Daruvaru (Aquae Balissae). I dok u Sisciji ovako bogata spomenička baština ne iznenađuje, štovanje šumskoga boga u drugim dva-ma središtima odraz je lokalnih prirodih obilježja. Naime, tamošnje šume bile su pune ljekovitih vrelâ, pa su mnogi onamo dolazili nadajući se brzom iscjeljenju. Kao božanstvo izvorâ, posebno se častio Silvan i ženska numina silvane i nimfe.62 U tome smislu treba spomenuti i ostatke Silvanova svetiša pored daruvarskih geotermalnih vrela.63

Međutim, ako usporedimo građu iz Panonije i Dalmacije, neke pokrajin-ske osobitosti izlaze na vidjelo. Za razliku od rimske Dalmacije, u Panoniji su posve izostali reljefni prikazi Silvana s Dijanom, a manje je i spomeni-ka na kojima je prikazan s nimfama.64 Zanimljivo je i da u inače šumovitoj pokrajini prevladava domesticus, dok se u Dalmaciji najčešće javlja silvester.65 Ipak, uzevši u obzir mjesto i vrijeme postavljanja, kao i dedikante Silvanovih

61 O podrijetlu Silvanova kulta v. Duje Rendić-Miočević, „Ilirske predstave Silvana na kultnim slika-ma s područja Dalmata“, Glasnik Zemaljskog muzeja 10 (1955), 5-40; András Mócsy, Pannonia and Upper Moesia: a history of the Middle Danube provinces of the Roman Empire (London, Boston, 1974); Peter F. Dorcey, The cult of Silvanus: A study in Roman folk religion (Leiden, New York, Köln, 1992); Nenad Cambi, „O svetištima Silvana u Dalmaciji“, Adrias 8-10 (1998-2000), 99-112; A. Rendić-Mio-čević, Šegvić, „Religija i kultovi“.

62 Duje Rendić-Miočević, „Neki ikonografski i onomastički aspekti Silvanove „Panonsko-iliričke“ kul-tne zajednice“, VAMZ 13 (1980), 106.

63 Berislav Schejbal, „Municipium Iasorum (Aquae Balissae)“, in: The Autonomous Towns of Noricum and Pannonia / Die autonomen Städte in Noricum und Pannonien, eds. Marjeta Šašel Kos, Peter Scherrer (Ljubljana, 2004), 122.

64 Perinić Muratović i Vulić, „Razmatranja o Silvanovom kultu“, 170.65 O učestalosti Silvanovih epiteta u Panoniji v. Perinić Muratović i Vulić, „Razmatranja o Silvanovom

kultu“, 170-173.


30

spomenika u Panoniji, razlozi takva stanja nešto su jasniji. Glavnina panon-skih natpisa i reljefa podizala se za Severske dinastije (kraj 2. i početak 3. stoljeća), najčešće su ih postavljali vojnici, a gotovo polovica građe potječe iz pograničnog pojasa na sjeveru podunavskih provincija, napose iz legijskih logora u Karnuntu i Akvinku (Aquincum, Óbuda / Stari Budim).66 Mada, kako vidjesmo, prevladavaju sjevernopanonski nalazi, bilo bi pogrešno zakl-jučiti da lokalno stanovništvo nije držalo do šumskog Silvana, osobito ako se uzme u obzir činjenica da je u južnoj Panoniji do sada potvrđeno dvadeset i šest Silvanovih spomenika.67 Čini se stoga posve bjelodanim da su panonski dedikanti, časteći Silvana pridjevcima domesticus i silvester, zapravo povezali dvije nadležnosti istoga boga. Osim toga, artikulirajući svoj duhovni odnos sa šumama, ljudi su baš u Silvanu kojega pjesnik zove tutor fi nium vidje-li sponu maločas spomenutih epiteta. Iako epigrafska svjedočanstva posve izostaju, pokušat ćemo pokazati da je Horacijev tutor fi nium, makar u kon-ceptualnom smislu, morao biti veoma omiljen u Panoniji.

Da bismo potkrijepili ovu tvrdnju, valja podsjetiti na neke općenite spo-znaje o međuodnosu čovjeka i šume u starome vijeku. Poznato je da su Ri-mljani u šumama vidjeli opasnost, katkad nepremostivu prepreku i gotovo uvijek granicu. Šume su – kako su neki autori uvjerljivo eleborirali – mračna i tajanstvena obitavališta višnjih sila.68 Kako to praktično izgleda, možemo pogledati na nekim primjerima. Ovidije u Fastima nabraja bića koja obitavaju u šumama: nimfe, bog polujarac, Dijana, božanstva izvora i Drijade (Ovid. Fast. IV, 751–762). I keltsko stanovništvo dugo je njegovalo kult svetih hra-stovih stabala koja šušte u prisutnosti bogova i vila.69 Takva su vjerovanja zacijelo naišla na plodno tlo u keltiziranim panonskim krajevima. Brda, mo-čvare i šume onkraj naseljâ predstavljali su ne samo međe privatnog zemlji-šta, nego i završetak uređenog i početak divljega svijeta.70 Stoga sve upućuje na to da je antički čovjek zamišljao magičan svijet s druge strane granice kao prostor lišen društvenih normi i propisa. Da su šumska stabla bila fi zičke i simboličke granice, već smo imali prilike vidjeti čitajući Katonove savjete o sadnji topola uz međe imanja (De Agr. VI, 3). Ova ideja našla je odraz i u spi-sima rimskog gromatika Sikula Flaka, koji piše o različitim drvnim vrstama

66 Ibid, 178.67 A. Rendić-Miočević, M. Šegvić, „Religions and cults in south Pannonian regions“, in: Religions and

cults in Pannonia, ed. Jenő Fitz (Székesfehérvár, 1998), 9. Spominje se 25 spomenika u južnoj Panoniji. Tome smo broju dodali Silvanov žrtvenik objavljen u: Perinić Muratović i Vulić, „Razmatranja o Silvanovom kultu“.

68 Marina Milićević Bradač, „Dijana izvan grada“, Archaeologia adriatica 11 (2008), 361-362.69 Delort i Walter, Povijest europskog okoliša, 36.70 cf. Milićević Bradač, „Dijana izvan grada“, 361.


31

kojima valja ograditi imanja (De. Condic. Agr. 16). I dok su jedni zamišljali međe u šumama, drugi su ih radije vidjeli u močvarama. Tako kasnoantički crkveni pisac Enodije (5./6. st.) u Panegiriku za Teodorika opisuje Volkejsku močvaru kao zaštitu Gepidima, doslovce kao neprobojan bedem.71 Napo-kon, nije slučajno vanjska granica Carstva počinjala tamo gdje su završavale germanske vazdazelene šume.72 Sjetimo se samo Tacitova opisa Germanije gdje pisac, rabeći izraze silvis horrida ili paludibus foeda, jezgrovito ukazuje na to da je riječ o divljem i nepristupačnom kraju (Germ. 5). Rimski vojni neuspjesi na sjevernim granicama Carstva pojačali su ionako prisutan strah od šuma. Pisci su, na primjer, Lolijev poraz na Rajni 17. pr. Kr. ili Varovu ka-tastrofu u Teutoburškoj šumi 9. po. Kr. zabilježili tako teškim tonovima da je i sama pomisao na pograničnu šumu kod čitaoca morala izazvati jezu.73 Li-terarnom tradicijom ovaj horror silvestris doskora će postati općim mjestom.74 Vjerojatno najupečatljiviji primjer zaziranja od šuma odnosi se upravo na istočne granice južne Panonije. Riječ je, dakako, o već spomenutoj epizodi s rimskim vojskovođom Kurionom koji, u strahu od mračnih šuma, obustav-lja dački pohod (Flor I, 39).

Vjerujemo da u tom svjetlu treba gledati i na podizanje Silvanovih spo-menika u Panoniji. Sva je prilika da su vojnici na sjeveru podunavskih pro-vincija častili Silvana kao zaštitnika državnih granica, dok su žitelji južne Panonije u njemu vidjeli zaštitnika privatnog posjeda na granici imanja i šume ili močvare. Jedan nedavno objavljen Silvanov spomenik iz Vinkovaca uvjerljivo svjedoči o takvome shvaćanju uloge rimskog šumskog božanst-va (Slika 1).75 Zanimljivo je da su dedikanti postavili spomenik na posjed koji se nalazio u rubnome dijelu grada. Valjalo bi na koncu navesti i jedan puno poznatiji primjer. Na glasovitom Trajanovu slavoluku što ga je car podigao početkom 2. stoljeća u Beneventu, pored ostalih božanstava stoji i šumski bog u društvu s Dijanom.76 Silvan je ondje zaštitnik Ilirika i čuvar podunavskih granica rimskoga svijeta.

71 Enod. Panegyr. VII, 206: Ulca est tutela Gepidarum, quae vice aggerum munit audaces et in jugorum mon-tem latus provinciae quibusdam muris complectitur, nullo ariete frustrandis. „Ulka je gepidska obrana. Ona ih, odvažne, utvrđuje kao nasip i poput zidina opkoljuje bok provincije na obroncima brda, i nijedna bojna sprava ne može je razbiti.“ (Prijevod J. P.)

72 Raphael Zon, „Forests and Human Progress“, Geographical Review 10 (1920), 141.73 Cf. Vell. Pater. II, 119; Dio. Cass. LVI, 19-21.74 Daniel Garrison, „The “Locus Inamoenus”: Another Part of the Forest“, Arion 1 (1992), 112.75 Perinić Muratović i Vulić, „Razmatranja o Silvanovom kultu“, 174-179.76 Werner Gauer, „Zum Bildprogramm des Trajansbogens von Benevent“, Jahrbuch des Deutschen Ar-

chäologischen Instituts 89 (1974), 321.


32

BIBLIOGRAFIJA

KraticeAE Année épigraphique, ParisBGT Bibliotheca scriptorum Graecorum et Romanorum Teubneriana,

LeipzigCIL Corpus Inscriptionum Latinarum, BerlinJAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, ZagrebLCL Loeb Classical Library, London, CambridgeOA Opuscula archaeologica, ZagrebVAMZ Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu, Zagreb

Izvori

Appian 1972 Ἀππιανοῦ Ῥωμαικά - Appian’s Roman History, transl. H. White, Cambridge – London: Loeb Classical Library II, 1972.

Caesar 1977 C. Iulii Caesaris Commentarii rerum gestarum. Vol. 1., Bellum Gallicum, ed. Ott o Seel, Leipzig: BGT, 1977.

Cato 1922 M. Porci Catonis De agri cultura, ed. G. Goetz , Leipzig: BGT, 1922.

Cato 1934 Marci Catonis De Re Rustica, transl. W. D. Ho-oper, H. B. Ash London: Loeb Classical Library, 1934.

Columella 1941-1945 Columella, On Agriculture, Transl. W. B. Ash, E. S. Forester, E. H. Heff ner [LCL 361], London: Loeb Classical Library.

Dio Cassius 2000 Dio Cassius, Roman History, Transl. E. Cary, [LCL, 175], London: Loeb Classical Library, 2000.

Flor 2005 Flor, Dvije knjige izvadaka iz Tita Livija o svim ra-tovima u sedam stotina godina, preveo i priredio J. Miklić, Zagreb 2005.

Herodian 1969/1970 Herodian, History of the Empire from the Time of Marcus Aurelius, translated by C.R. Whitt aker, vols. I-II, [LCL, 454-455], Cambridge, Mass. - London.


33

Homer 2003 Homer, Ilijada, preveo i protumačio T. Maretić, pregledao i priredio S. Ivšić, Zagreb 2003.

Homer 2003a Homer, Odiseja, preveo i protumačio T. Maretić, pregledao i priredio S. Ivšić, Zagreb 2003.

Horatius 1907 Q. Horatius Flaccus, Carmina, ed. Fridericus Vollmer, Leipzig: BGT, 1907.

Hyginus 1996 Hygini Gromatici Constitutio Limitum, Texte tra-duit par M. Clavel-Lévêque, D. Conso, A. Gon-zales, J.-Y. Guillaumin & Ph. Robin. Napoli: Eu-genio Jovene, 1996

Itinerarium Antonini 1848 Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymita-num. G. Parthey, M. Pinder, Berlin: Aalen.

La Table de Peutinger 1860 La Table de Peutinger d’après l’original conservé à Vienne. E. Desjardins. Paris: Librairie Hac-hett e et cie.

Lucan 1969 Marcus Annaeus Lucan, The Civil War – Pharsa-lia, transl. James D. Duff , London, Cambridge: LCL, 1969.

Marcijal 1998 Marko Valerije Marcijal, Epigrami. M. Bricko. Za-greb: Matica hrvatska.

Pline le Jeune 1927 Pline le Jeune, Lett res. Tome I. A. M. Guillemin. Paris: Les Belles-Lett res.

Pline le Jeune 2002 Pline le Jeune, Lett res, Livres I à X. A. Flobert. Pa-ris: Flammarion.

Plinius 1958 Cai Plini Caecili Secundi Epistularum libri novem; Epistulatum ad Traianum liber; Panegyricus. M. Schuster, R. Hanslik. Leipzig: Bibliotheca Scrip-torum Graecorum et Romanorum Teubneriana.

Pliny 1969 Pliny, Lett ers and panegyricus. B. Radice, London – Cambrigde – Massachussett s: LCL, 1969.

Pliny 1969a Pliny, Natural History in ten Volumes. H. Rack-ham, London: LCL, 1969.

Seneca 1914 L. Annaei Senecae Opera quae supersunt. Vol.1, Fasc. 2, De benefi ciis libri VII, De clementia libri II. C. Hosius. Leipzig: Bibliotheca Scriptorum Gra-ecorum et Romanorum Teubneriana.

SHA 1927 Scriptores Historiae Augustae, Vol. 1/2, ed. Erne-stus Hohl., Leipzig: BGT, 1927.


34

Siculus Flaccus 1993 Siculus Flaccus, De condicionibus agrorum, Texte traduit par M. Clavel-Lévêque, D. Conso, F. Fa-vory, J.-L. Guillaumin, Ph. Robin, Napoli: Jove-ne Editore, 1993.

Strabo 1929 The Geography of Strabo, Vol VI, translated by H. L. Jones, London: LCL, 1929.

Tacit 1970 Tacit, Anali, J. Kostović, Zagreb: Matica hrvat-ska, 1970.

Tacit 1987 Tacit, Historije, prev. J. Miklić, Zagreb: Latina et Graeca, 1987.

Tacit 2006 Kornelije Tacit, Anali, prev. J. Miklić, Zagreb: Matica hrvatska, 2006.

Terenzio Varrone 1930 Terenzio Varrone, La vita dei campi, transl. Alfredo Bartoli, Milano: Societa Anonima Notari, 1930.

Theophrastus 1976 Theophrastus, De causis plantarum, [LCL 72], London: Loeb Classical Library, transl. B.Einar-son, G.K.K. Link.

Vegecije 2002 Publije Flavije Vegecije Renat, Sažetak vojne vješti-ne, prev. T. Shek Brnardić, Zagreb: Golden mar-keting, 2002.

Vergilije 1994 Djela P. Vergila Marona. Ekloge, Georgike, Eneida, preveo i protumačio T. Maretić, Velika Gorica 1994.

Vitruvije 1999 Vitruvius, De architectura libri decem - Deset knji-ga o arhitekturi, prev. M. Lopac, V. Bedenko, Za-greb: Golden marketing, 1999.

LiteraturaBertoša 2002 Mislava Bertoša, „Imena šuma u Catasticum

Fabii de Canali provisoris super lignis in Histria et Dalmatia iz godine 1566“, Suvremena lingvistika 53/54, 2002, 31–44.

Cambi 2000 Nenad Cambi, „O svetištima Silvana u Dalma-ciji“, Adrias 8–10, (1998–2000), 99.–112.

Delort, Walter 2002 Robert Delort, Francois Walter, Povijest europ-skog okoliša, Zagreb: Barbat, 2002.

Domić–Kunić 2003 Alka Domić-Kunić, Plinijeva geografi ja i etno-grafi ja Ilirika (s osobitim obzirom na panonski dio


35

iliričkog prostora), Doktorska disertacija (Zagreb, 2003.)

Domić–Kunić 2004 Alka Domić–Kunić, „Literarni izvori za ilirič-ke provincije (Dalmaciju i osobito Panoniju) u Naturalis historia Plinija Starijeg“, VAMZ 37 (2004),119.–171.

Dorcey 1992 Peter F. Dorcey, The cult of Silvanus: A study in Roman folk religion (Leiden, New York, Köln, 1992.)

Durman 1992 Aleksandar Durman, „O geostrateškom polo-žaju Siscije“, Opuscula archaeologica 16 (1992), 117.–131.

Garrison 1992 Daniel Garrison, „The “Locus Inamoenus”: Another Part of the Forest“, Arion 1 (1992), 98.–114.

Gauer 1974 Werner Gauer, „Zum Bildprogramm des Tra-jansbogens von Benevent“, Jahrbuch des Deutsc-hen Archäologischen Instituts 89 (1974), 308.–335.

Horden, Purcell 2000 Peregrine Horden, Nicholas Purcell, The Corrupting Sea: A Study of Mediterranean History, (London, 2000).

Hughes, Thirgood 1982 J. Donald Hughes, Jack V. Thirgood, „Defore-station, Erosion, and Forest Management in Ancient Greece and Rome“, Journal of Forest History 26 (1982), 60.–75.

Hughes 1983 J. Donald Huges, „How the Ancients Viewed Deforestation“, Journal of Field Archaeology 10/4 (1983), 437.–445.

Hughes 2011 J. Donald Hughes, „Ancient Deforestation Revisited“, Journal of the History of Biology 44 (2011), 43.–57.

Hughes 2014 J. Donald Hughes, Environmental Problems of the Greeks and Romans: Ecology in the Ancient Medi-terranean (2nd edition), (Baltimore, 2014.)

Iskra–Janošić 1992 Ivana Iskra–Janošić, „Građevinski materijali i njihova upotreba u Cibalama“, Opuscula archae-ologica 16, 1992., 207.–218.

Iskra–Janošić 1994 Ivana Iskra–Janošić, „Vinkovci – zaštitno is-traživanje u zgradi muzeja“, Obavijesti Hrvatsk-


36

og arheološkog društva 26/2, 58.–60.Jelinčić–Vučković 2015 Kristina Jelinčić–Vučković, Rimsko selo u provin-

ciji Gornjoj Panoniji: Virovitica Kiškorija jug, (Za-greb, 2015).

Knezović 2012 Ivan Knezović, „Construction Materials and Techniqes“, in: The Archaeology of Roman South-ern Pannonia, ur. Branka Migott i, (Oxford, 2012), 225.–249.

Kukuljević–Sakcinski 1873 Ivan Kukuljević–Sakcinski, „Panonija rimska“, Rad JAZU, 23, 86.–157.

Leleković, Rendić–M. 2012 Tino Leleković, Ante Rendić–Miočević, „Rural Sett lements“, : The Archaeology of Roman South-ern Pannonia, ed. Branka Migott i (Oxford, 2012), 279.–311.

Lolić 2003 Tatjana Lolić, „Colonia Flavia Siscia“ in: The Au-tonomous Towns of Noricum and Pannonia, eds. Marjeta Šašel Kos, Peter Scherrer, (Ljubljana 2003), 131.–152.

Lolić, Wiewegh 2012 Tatjana Lolić, Zoran Wiewegh, „Urbanism and Architecture“, in: The Archaeology of Roman So-uthern Pannonia, ed. Branka Migott i (Oxford, 2012), 191.–224.

Majnarić–Pandžić 1998 Nives Majnarić–Pandžić, Brončano i željezno doba, u: Prapovijest, ur. Stojan Dimitrijević, Ti-homila Težak–Gregl, Nives Majnarić–Pandžić (Zagreb, 1998), 158.–369.

Makkonen 1968 Olli Makkonen, “Ancient Forestry: An Histo-rical Study,” Acta Forestalia Fennica 82 (1968), 1.–84.

Marević 2000 Jozo Marević, Lexicon Latino-Croaticum encyclo-paedicum, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rječnik, sv. 1/2, Zagreb: Matica hrvatska, 2000.

McNeill 2004 John R. McNeill, „Woods and Warfare in World History“, Environmental History 9 (2004), 388.–410.

Meiggs 1980 Russell Meiggs, „Sea–Borne Timber Supplies to Rome“, Memoirs of the American Academy in Rome 36 (1980), 185.–196.


37

Meiggs 1982 Russell Meiggs, Trees and Timber in the Ancient Mediterranean World (Oxford, 1982).

Milićević Bradač 2004 Marina Milićević Bradač, Stara Grčka – Grci na Crnome moru (Zagreb, 2004).

Milićević Bradač 2008 Marina Milićević Bradač, „Dijana izvan grada“, Archaeologia adriatica 11 (2008), 359.–366.

Mócsy 1974 András Mócsy, Pannonia and Upper Moesia: a history of the Middle Danube provinces of the Ro-man Empire (London, Boston, 1974).

Nemeth–Ehr., Kušan 2003 Dorica Nemeth–Ehrlich, Dora Kušan–Špalj, „Municipium Andautonia“, in: The Autonomous Towns of Noricum and Pannonia / Die autonomen Städte in Noricum und Pannonien, eds. Marje-ta Šašel–Kos, Peter Scherrer (Ljubljana, 2003), 107.–129.

Nenninger 2001 Marcus Nenninger, Die Römer und der Wald. Untersuchungen zum Umgang mit einem Naturra-um am Beispiel der römischen Nordwestprovinzen (Stutt gart, 2001).

Nikolanci 1989 Mladen Nikolanci, „Šume Dalmacije u antici“, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 82 (1989), 157.-168.

Perinić M., Vulić 2009 Ljubica Perinić Muratović, Hrvoje Jurić, „Raz-matranja o Silvanovom kultu u Panoniji povo-dom nalaza žrtvenika u Vinkovcima“, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 26 (2009), 165.–181.

Rendić–Miočević 1955 Duje Rendić–Miočević, „Ilirske predstave Si-lvana na kultnim slikama s područja Dalmata“, Glasnik Zemaljskog muzeja 10 (1955), 5.–40.

Rendić–Miočević 1980 Duje Rendić–Miočević, „Neki ikonografski i onomastički aspekti Silvanove „Panonsko-ili-ričke“ kultne zajednice“, VAMZ 13 (1980), 105.–125.

Rendić–M., Šegvić 1998 Ante Rendić–Miočević, Marina Šegvić, „Reli-gions and cults in south Pannonian regions“ in: Religions and cults in Pannonia, ed. Jenő Fitz (Székesfehérvár, 1998), 7.–16.

Rendić–M., Šegvić 2014 Ante Rendić–Miočević, Marina Šegvić, „Religi-


38

ja i kultovi u južnim panonskim krajevima“, u: Klasični Rim na tlu Hrvatske: arhitektura, urbani-zam, skulptura, ur. Marina Šegvić, Danijela Mar-ković (Zagreb, 2014), 233.–242.

Schejbal 2004 Berislav Schejbal, „Municipium Iasorum (Aquae Balissae)“, in: The Autonomous Towns of Noricum and Pannonia / Die autonomen Städte in Noricum und Pannonien, eds. Marjeta Šašel–Kos, Peter Scherrer (Ljubljana, 2004), 99.–129.

Soproni 1980 Sandor Soproni, „Limes“, u: Archaeology of Ro-man Pannonia, eds. Alfonz Lengyel, George B. Radan (Budapest – Lexington 1980), 219.–238.

Šašel 1992 Jaroslav Šašel, „Pastorizia e transumanza – con-tributo alla discussione“, in. Opera selecta, ed. Peter Kos (Ljubljana, 1992), 552.–528.

Šimunović 2013 Petar Šimunović, „Predantički toponimi u da-našnjoj (i povijesnoj) Hrvatskoj“, Folia onomasti-ca croatica 22 (2013), 147.–214.

Šmalcelj 1985 Marija Šmalcelj, Istraživanja lokaliteta „Kovnica“ u Sisku g. 1985. (Zagreb, 1985).

Težak–Gregl 1998 Tihomila Težak–Gregl, „Neolitik i eneolitik“ u: Prapovijest, ur. Stojan Dimitrijević, Tihomila Težak-Gregl i Nives Majnarić-Pandžić (Zagreb 1998), 57.-157.

Thommen 2012 Lukas Thommen, An Environmental History of Ancient Greece and Rome (Cambridge, 2012).

Ulrich 2007 Roger B. Ulrich, Roman woodworking (New Ha-ven and London, 2007).

Vikić–Belančić 1973 Branka Vikić–Belančić, „Prilog istraživanju antičkog naseobinskog kompleksa u Varaž-dinskim Toplicama“, VAMZ 6/7 (1972./1973), 75.–127.

Visković 2001 Nikola Visković, Stablo i čovjek : prilog kulturnoj botanici (Zagreb, 2001).

Woodman 2006 Anthony J. Woodman, „Mutiny and Madness“, Arethusa 39, 2006, 303-329.

Zon 1921 Raphael Zon, „Forests and Human Progress“, Geographical Review 10 (1920), 139.–166.


39

Slika 1. Silvanov žrtvenik iz Vinkovaca (prema Perinić Muratović, Vulić 2009, 176)


40

SUMMARY

Forests and Timber in Ancient Southern Pannonia

Wood was indisputably one of the most valuable natural resources of the Roman province of Pannonia. The southern part of the province, delimited by the Sava, Drava and Danube rivers, was no diff erent. Though sporadically and briefl y, several authors of the Principate period testify to the fact that this was a densely wooded area. Short notes from the literary accounts of Pliny the Elder and Appian of Alexandria are particularly instructive in this regard. No less valuable are the scatt ered archaeological remains which provide further evidence of the types of trees and their uses. Likewise, both stone inscriptions and fi gurative monuments shed some light on the complex human-nature relationship. This paper examines literary, archaeological and epigraphic records pertinent to the southern part of the Roman province of Pannonia, in an eff ort to off er a more coherent picture of forests and timber in the antiquity.

Pliny’s mention of the acorn-bearing Pannonia suggests that the oak was the most prevalent species in the province. Referring to this area during the Roman conquests, Appian also pointed out that Pannonia was a wooded region. Others drew att ention to the problem of human interventions in the environment. Forests and marshlands covered a considerable area in southern Pannonia, and soil amelioration measures were carried out on several occasions up to the modern times. Literary and epigraphic data implies that Pannonian forests were popular hunting areas for the local élite. Although direct proof of forest managment and ownership is yet to be found, two stone inscriptions unearthed in the north of the province indicate that the forests were either the emperor’s personal property, or were leased to local tenants. Archaeological excavations conducted in the urban centres of southern Pannonia showed that the fi rst construction phase, dated to the early 1st c. AD, was predominantly marked by the use of timber. Classical authors refer to a whole range of diff erent species used: oak, beech, fi r, hazel, ash, alder, as well as diff erent types of willow. Based on these reports, we can get a sense of how Romans used timber in the everyday life of the province. Votive monuments were used to examine the spiritual connection between the local population and the forests. It is worth noting that Silvanus was the second most popular deity in ancient Pannonia. The inscriptions and reliefs dedicated to him are regularly found not only in ancient spa centres, but also along the boundaries of private properties. It thus seems probable that the locals worshipped the deity as the protector of private estates on the edges of uncultivated wooded areas.

41

Hrvoje GračaninSilvija PiskFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Pisani izvori o šumama u savsko-dravskom međuriječju u kasnoj antici i srednjem vijeku

Rad se usredotočuje na analizu i komparaciju dviju vrsta izvora (odabrana kasnoantička i srednjovjekovna narativna vrela te kasnosrednjovjekovni spisi o kupnji, prodaji, zamjeni, zalogu, darivanju i reambulaciji posjeda) u kojima se pojavljuju šume u savsko-dravskom međuriječju. Cilj je detektirati i prezentirati kakve sve podatke o šumama možemo naći u kasnoantičkim i srednjovjekovnim narativnim vrelima (zapadne/latinske i istočne/grčke provenijencije) te kasnosrednjovjekovnim ispravama, posebice reambulacijskim spisima. Analizom narativnih vrela nastoji se, isto tako, odgovoriti na pitanje kolika su i koja bila saznanja pisaca o šumama, jesu li se možda zasnivala na njihovom osobnom iskustvu odnosno posredno dobivenim informacijama ili su proizlazila iz knjiške upućenosti, pa je na djelu izravan prijenos identičnih podataka i formulacija iz ranijih literarnih predložaka. Kasnosrednjovjekovi spisi trebali bi, primjerice, pokazati koliko je bitna uloga šuma i drveća pri određivanju granica, koje sve vrste drveća nalazimo u šumama savsko-dravskog međuriječja, ali i što je sve šuma značila onodobnim žiteljima.

Ključne riječi: šume, južna Panonija (savsko-dravsko međuriječje), kasna antika, srednji vijek, narativna vrela, diplomatička građa

Uvodna razmatranja Pojedine su historiografi je već daleko odmakle u proučavanju ekohistori-jskih tema iz raznih aspekata, u različitim povijesnim razdobljima i pov-ezivanjem različitih disciplina, dok sličnih istraživanja u hrvatskoj histo-riografi ji još nema dovoljno.1 Tvrdnja vrijedi, dakako, i kad je riječ o povijesti šuma, iako su se u posljednje vrijeme pojavili novi radovi, pri čemu ćemo se u zaista kratkom prikazu stanja istraženosti koji slijedi, s obzirom na kronološki fokus članka, ograničiti na priloge koji se dotiču kasne antike i srednjeg vijeka.2 Ta kratkoća je posljedica i već istaknute okolnosti kako niti

1 Među rijetkima se tu prazninu trudi na znanstveno akribičan način, inter- i transdisciplinarnim pri-stupom, popuniti specijalizirana periodička publikacija Ekonomska i ekohistorija u izdanju Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju iz Zagreba te izdavačke kuće “Meridijani” iz Samobora, dostupna na htt p://hrcak.srce.hr/ekonomska-i-ekohistorija (pristup ostvaren 15. 02. 2017.).

2 Osnovni pregled za antičko razdoblje nudi prilog Josipa Parata u ovom zborniku. Od inozemne literature o povijesti šuma u srednjem vijeku vidi: Roland Bechmann, Des arbres et des hommes. La forêt au Moyen Âge (Pariz, 1984); Der Wald in Mitt elalter und Renaissance, ur. Josef Semmler [Studia


42

nema mnogo radova na tu temu u hrvatskoj historiografi ji. Što se tiče kasne antike, moguće ih je izdvojiti tri, ali nijedan od njih nije posvećen šumi kao glavnoj istraživačkoj temi, nego se ona spominje tek usputno. Alka Domić Kunić ukratko se u članku o završnoj etapi rimskog osvajanja južnopanonsk-og prostora, objavljenom 2006., dotaknula prirodnih obilježja južne Panonije u rimsko doba na temelju pisanih izvora, donijevši i podatke koji se odnose na kasnu antiku, ponajprije u vezi sa zamočvarenošću, ali i brdovitošću tih krajeva.3 S obzirom na karakter priloga, krajnje je sažet Mirko Sardelić u preglednoj studiji o literarnim izvorima za južnu Panoniju od kraja 2. do kraja 6. stoljeća, u kojoj bilježi da su Rimljani posjekli dio „kišne šume um-jerenih područja slavonskog hrasta koji se prostirao između rijeka Save i Drave“.4 Pokoji škrti podatak o južnopanonskim šumama u kasnoj antici ponudio je i Hrvoje Gračanin.5 Što se tiče srednjeg vijeka, stanje je utoliko bolje što je riječ o radovima fokusiranima upravo na temu šume. Od neko-liko priloga posvećenih povijesti šuma na hrvatskom prostoru, objavljenih 2008. u četvrtom broju časopisa Ekonomska i ekohistorija, dva su se izravno bavila srednjovjekovljem: članak Marina Knezovića6 u kojem su analizirane hrvatske ranosrednjovjekovne isprave i članak Silvije Pisk7 u kojem su, pak,

humaniora 17] (Düsseldorf, 1991); Jörg Wagner, Mensch und Wald im Mitt elalter. Wald und Herrschaft, dargestellt anhand des Kaufunger Waldes (Gießen, 1997); Péter Szabó, Woodland and Forests in Medieval Hungary [Archaeolingua & BAR Central European Series 2, BAR International Series 1348] (Oxford, 2005); Der Wald im Mitelalter. Funktion – Nutz ung – Deutung, ur. Elisabeth Vavra, u: Das Mitt elalter. Perspektiven mediävistischer Forschung 13/2 (Berlin, 2008); John Aberth, An Environmental History of the Middle Ages. The Crucible of Nature (London-New York, 2013) (druga cjelina naslovljena „Forest“); te nekoliko zasebnih studija: Charles Higounet, „Les forêts de l’Europe occidentale du Ve au XIe siècle“, u: Agricoltura e mondo rurale in Occidente nell’alto medioevo, Att i delle sett imane di studio, Spoleto, 22-28 aprile 1965 [Sett imane di studio del Centro italiano di studi sull’alto medioevo 13] (Spoleto, 1966), 343-398 ili u: Isti, Paysages et villages neufs du moyen âge: recueil d’articles (Bordeaux, 1975), 37-63; María del Carmen Carlé, “El bosque en la Edad Media (Asturias-León-Castilla)”, Cuadernos de Historia de España (Buenos Aires) 59-60 (1976), 297-374; Philippe Braunstein, „Forêts d’Europe au Moyen-Âge“, Les Cahiers du Centre de Recherches Historiques 6 (1990), 15-24 (dostupno na URL: htt p://ccrh.revues.org/2859, pristup ostvaren 15. 02. 2017.); Christopher John Wickham, „European forests in the early Middle Ages: landscape and land clearance“, u: L’ambiente vegetale nell’alto medioevo. Att idelle sett imane di studio, Spoleto, 30 marzo - 5 aprile 1989 [Sett imane di studio del Centro italiano di studi sull’alto medioevo 37/2] (Spoleto, 1990), 479-548 ili u: Isti, Land and Power: Studies in Italian and European Social History, 400-1200 (London, 1994), 155-200.

3 Alka Domić Kunić, „Bellum Pannonicum (12.-11. pr. Kr.). Posljednja faza osvajanja južne Panonije“, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s. 39 (2006), 60-66, posebno 61-62.

4 Mirko Sardelić, „Literary Sources from the End of the 2nd to the End of the 6th Century“, u: The Arc-haeology of Roman Southern Pannonia. The state of research and selected problems in the Croatian part of the Roman province of Pannonia, ur. Branka Migott i [BAR International Series 2393] (Oxford, 2012), 71-72.

5 Hrvoje Gračanin, Južna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju (od konca 4. do konca 11. stoljeća) (Zagreb, 2011), 24, bilj. 4; 28, bilj. 23.

6 Marin Knezović, „Šuma i šumsko drveće u hrvatskim ranosrednjovjekovnim ispravama - činitelj koji nedostaje“, Ekonomska i ekohistorija 4 (2008), 52-63.

7 Silvija Pisk, „Šuma i drveće u latinskim srednjovjekovnim dokumentima: primjer moslavačkog kra-

Hrvoje Gračanin, Silvija Pisk . Pisani izvori o šumama u savsko-dravskom međuriječju u kasnoj ...

43

raščlambi podvrgnuti podaci iz isprava datiranih od sredine 13. do sredine 14. stoljeća, a koji se tiču moslavačke regije. Međutim, već ovime je iscrpljen pregled dosadašnjih studija koje su uzele šumu na srednjovjekovnom hr-vatskom prostoru za privlačan predmet istraživanja.

Svakako se ovo može razumjeti u svjetlu činjenice što je uopće tako malo konkretnih izvora, osobito za prostor međuriječja, a naročito za kasnu antiku i rani srednji vijek. Situacija je za međuriječje tek nešto bolja u kasnom sred-njem vijeku, no i tu valja naglasiti da velik broj pisanih vrela nije sačuvan, što zbog osmanskih osvajanja, što zbog nebrige vlasnika listina u kojima su se podaci o šumama mogli naći, a nešto je i do toga da pojedine vrste doku-menata nisu tijekom srednjovjekovlja niti bile producirane u obliku koji bi bio istraživački dostatno upotrebljiv, npr. zemljišni popisi.8 Upravo stoga su glavna spremnica podataka relevantnih za istraživanje šuma preostali spisi pravne prirode (sudski spisi te različiti darovni i kupoprodajni ugovori). Dakako, temi šuma, osim ekohistorijsko-pozitivistički, moguće je pristupi-ti i dekonstruktivističko-imagološki, baveći se višeslojnim i mnogostrukim značenjima mentalne slike koju podrazumijeva pojam šume u različitim po-vijesnokulturnim kontekstima i na različitim kronološkim planovima.9 Ne-posredno je s tim istraživačkim predmetom povezana ekokritička metoda u sklopu kulturne ekologije, usmjerena na razlaganje literarnih tekstova kako bi se odredili i razumjeli semantički simboli ili koncepcije kao gradivni el-ementi nekog kulturološkog sustava.10 Studija koju čitatelj ima pred sobom zamišljena je kao preliminarno istraživanje zasnovano na razmatranju odab-ranih latinskih i grčkih narativnih vrela te latinskih reambulacijskih spisa. Načelo odabira narativnih vrela bilo je njihovo (šire) regionalno podrijetlo i pretpostavljeni posebni interes za južnopanonski prostor, ali su u obzir uzeti i izvori općenitijeg karaktera s usputnim odnosnim podacima. Latins-ki reambulacijski spisi nametnuli su se kao svrhovit odabir, s obzirom na

ja“, Ekonomska i ekohistorija 4 (2008), 64-70.8 O vrstama pisanih izvora za proučavanje povijesti šuma u srednjem vijeku na mađarskom primjeru,

koji je svakako instruktivan i za međuriječje, vidi: Péter Szábo, „Sources for the Historian of Medie-val Woodland“, u: People and Nature in Historical Perspective, ur. Joseph Laszlovszky i Peter Szabó (Budapest, 2003), 266-275.

9 Za srednjovjekovnu Europu usp., primjerice, treće i četvrto poglavlje u knjizi Marca Pacija L’uomo e la foresta (Rim, 2012), „La selva oscura e la selva divina: il Medioevo“ i „La foresta di un altro mondo: l’Umanesimo i e il Rinascimento“, te monografsku studiju Albrechta Classena The Forest in Medieval German Literature. Ecocritical Readings from Historical Perspective (Lanham-Boulder-New York-Lon-don, 2015).

10 Najnovije o tome usp. priloge u The Oxford Handbook of Ecocriticism, ur. Greg Garrard (Oxford, 2014.) i Handbook of Ecocriticism and Cultural Ecology, ur. Hubert Zapf (Berlin-Boston, 2016). Instruktivna je u vezi s ekokritičkom metodom i uvodna studija u: Classen, The Forest in Medieval German Literature, 1-38.


44

vrstu podataka koju nude, pogotovo za materijalnu ekohistorijsku analizu. Cilj je bio utvrditi i predstaviti kakve je sve podatke o šumama moguće naći u analiziranim vrelima, a kad je riječ o narativnim izvorima, imaju li pisci posebna saznanja o južnopanonskim šumama i na čemu su se ona eventu-alno temeljila, dok su reambulacijski spisi uzeti kao osobito ilustrativni za to na koje je sve načine šuma mogla biti korisna žitelju srednjovjekovnog međuriječja i koje su sve vrste stabala ondje zabilježene. U vezi s potonjim, iznosi se i nekoliko leksičkih zapažanja oko idiomskih osobitosti. Budući da je na samom početku bilo jasno kako će izravni spomen šume u narativnim vrelima biti rijedak, nužno je istraživačka osnovica proširena i praćenjem opisa i riječi koji ukazuju na postojanje šume ili pretpostavljaju šumovitost i pošumljenost: planina, brdo ili brežuljak; močvara ili natopljenost vodom; drvo kao građa; lov.11

Šume u kasnoantičkim i srednjovjekovnim narativnim vrelimaZa potrebe ovog dijela studije razmotreno je sedam latinskih i pet grčkih na-rativnih izvora koji pripadaju širokom vremenskom rasponu od druge polo-vine četvrtog do kraja dvanaestog stoljeća. Latinski su izvori redom: Knjiga o cezarima (Liber de Caesaribus) Seksta Aurelija Viktora (4. st.), O Stilihonovu konzulatu Klaudija Klaudijana (4./5. st.), Hvalospjev izrečen premilostivom kra-lju Teoderiku Magna Feliksa Enodija (6. st.), Godišnjaci Franačkog Kraljevstva (Annales regni Francorum, 9. st.), Jeruzalemska povijest Alberta iz Aachena (12. st.), Kronika ili Povijest djela u prekomorskim krajevima Vilima Tirskog (12. st.) i Djela Ugra notara kralja Bele III. (12. st.). Grčki su pak izvori sljedeći: Povijest Atilina vremena Priska iz Panija (5. st.), Zosimova Nova povijest (5./6. st.), Povi-jest Menandra Protektora (6. st.), O upravljanju Carstvom ili Za mog sina Roma-na Konstantina VII. Porfi rogeneta (10. st.) i Epitoma (†) Ivana Kinama (12. st.).

Od svih navedenih izvora jedino Klaudije Klaudijan na izmaku 4. sto-ljeća izričito navodi šume (silvae) u južnoj Panoniji, točnije u Posavini, i to vjerojatno u njezinom istočnom dijelu, s obzirom na spomen Dunava: kaže kako Panonac koji pije Savu (Pannonius potorque Savi) utiskuje cjelov znanim brežuljcima (collibus oscula notis fi git), ponovno oštri brusom srpove tamne od hrđi i motike mrske od ležanja tjera da sjaje (rursum cote novat nigras ru-bigine falces exesosque situ cogit splendere ligones) te vraća zemlju sasjekavši šume koje su namrli neuljuđeni naraštaji i lozom sadi mračni Dunav (exsectis

11 Za antičko latinsko i grčko nazivlje koje se odnosi na šumu vidi prilog Josipa Parata. Glede rano-srednjovjekovnog latinskog pojmovlja, usp. Markus Friedrich Jeitler, „Wald und Waldnutz ung im Frühmitt elalter“, u: Der Wald im Mitelalter. Funktion – Nutz ung – Deutung, ur. Elisabeth Vavra [Das Mitt elalter. Perspektiven mediävistischer Forschung 13/2] (Berlin, 2008), 13-18.


45

insulta dabant quas saecula, silvis restituit terras et opacum vitibus Histrum con-serit).12 Pjesnikov je cilj ovdje očit: oslikava ponovno oživljavanje pokrajine nakon što je dugo vremena bila zapuštena, pri čemu mu šuma, potpuno u skladu s antičkom tradicijom, služi kao znamen divlje prirode u opreci pre-ma civiliziranim, uređenim životnim prilikama, koje predočavaju uporaba poljoprivrednih alatki i sadnja vinove loze.

Općenito panonske šume nekoliko desetljeća ranije, a u vezi s događa-jima s početka 4. stoljeća, spominje Sekst Aurelije Viktor bilježeći da je car Galerije malo prije smrti (311.) donio državi korisno zemljište sasjekavši go-leme šume (immanes silvae) u Panoniji.13 Budući da u isti mah navodi kako je car ispustio jezero Pelzon (Balaton) u Dunav, moglo bi se ponajprije pomišl-jati da se i krčenje odnosilo na panonske krajeve sjeverno od Drave. No, ne mora nužno biti tako i navod bi se mogao odnositi dijelom i na deforestaci-jske zahvate u južnoj Panoniji.14

Prisk iz Panija u svojoj fragmentarno očuvanoj povjesnici, opisujući putovanje istočnorimskog poslanstva na dvor hunskoga kralja Atile 449. go-dine u Podunavlju,15 navodi kako su se poslanici, među kojima je bio i on, kretali od Najsa (d. Niš) prema Dunavu smjerajući na zapad (iako je cesta u jednom času okrenula na istok) i prispjeli do sjenovitog područja (cwri>on sunhrefe>v; drugim riječima, šumovitog) s mnogo zavoja, okuka i zaokreta, a nakon što su sutradan nastavili putovanje, spustili su se iz ovoga teško prohodnog kraja (hJ duscwri>a) u jednu pošumljenu ravnicu (ejn pedi>w| kai< aujtw|~ ujlw>dei), gdje su ih dočekali barbari i prevezli preko Dunava u čamcima izdubenima u deblu, to jest monoksilima.16 Premda se Priskovi podaci ne odnose izravno na savsko-dravsko međuriječje, iz njegova narati-va proizlazi da su se pri prelasku Dunava istočnorimski poslanici zatekli na rubu južnopanonskog područja (zacijelo u današnjem južnom Banatu),17 a ci-

12 Claudius Claudianus, De consulatu Stilichonis, 2.192-199.13 Aurelius Victor, Liber de Caesaribus, 40.9.14 Lako je moguće da je zadatak krčenja bio povjeren nadzorniku vladarskih šuma (praepositus silva-

rum dominicarum), službi koja se spominje na nadgrobnom spomeniku izvjesnog Gaudencija iz Sa-varije (CIL III, 4219). Vidi Arnold Hugh Martin Jones, John R. Martindale i John Morris, The Prosopo-graphy of the Roman Empire, vol. I: A.D. 260-395 (Cambridge, 1971), 386, s.v. Gaudentius 6; Alexander Demandt, Die Spätantike: römische Geschichte von Diocletian bis Justinian, 284-565 n. Chr. (München, 22007), 287.

15 O tome usp. Hrvoje Gračanin, „Zapadnorimsko poslanstvo na Atilin dvor godine 449.“, Radovi Za-voda za hrvatsku povijest 32-33 (1999-2000), 32-35, posebno 33 te 45 za hrvatski prijevod relevantnih odlomaka.

16 Priscus Panites, fr. 2, 62-73 Blockley, Exc. 8.16-17 Carolla.17 Vidi Gračanin, „Zapadnorimsko poslanstvo“, 33, bilj. 15. Roger C. Blockley, „Notes to Priscus“, u:

The Fragmentary classicising historians of the later Roman Empire: Eunapius, Olympiodorus, Priscus and Malchus II, tekst i prijevod Roger C. Blockley [ARCA. Classical and Medieval Texts, Papers and Mo-


46

jeli je ovaj prostor imao istovjetna prirodna obilježja. Malo dalje u tekstu Prisk spominje i močvarna mjesta (toi< limna>zontev to>poi),18 zacijelo u Bačkoj i Banatu, a kaže i da se Atila tobože spremao za lov na rimskom području juž-no od Dunava, otprilike na području gdje su poslanici prešli rijeku.19

Podaci još triju kasnoantičkih autora posredno upućuju na pošumljenost savsko-dravskog međuriječja, odnosno južne Panonije. Početkom 5. stoljeća Enodije govori o rijeci Ulki (d. Vuka) koja je štitila Gepide u srazu s Ostro-gotima,20 čime aludira na tešku prohodnost područja kojim ona protječe i čemu sama pridonosi. Ovo se jamačno odnosi na tz v. močvaru Hiulku (palus Hiulca) kod Cibala koju je zabilježio nepoznati autor vjerojatno s kraja 4. stoljeća.21 Zosim, koji je pisao na prijelazu iz 5. u 6. stoljeće, kaže da su Cibale (d. Vinkovci) grad na brežuljku i da put do njega vodi kroz duboku močvaru široku pet stadija, nedvojbeno već spomenutu Hiulku.22 Također, opisujući pripreme Konstancija II. za obračun s protucarom Magnencijem, Zosim bil-ježi da je car kod Cibala podigao dvije drvene palisade, zasigurno od lokalno posječenih stabala.23 Menandar Protektor pak spominje da je avarski kagan sagradio most preko Save između Sirmija (d. Srijemska Mitrovica) i Singidu-na (d. Beograd) te plovila za prijevoz četa od građe koja mu je bila dostupna na licu mjestu, odnosno u južnoj Panoniji.24

Od srednjovjekovnih latinskih izvora, šuma se na širem prostoru međuri-ječja spominje jedino u Djelima Ugra, gdje se kaže da su se mađarski vođe Bulsuu, Lelu i Botond spustili kroz šumu (silva) Peturgoz (= Petrov Gvozd, doslovno Petrova šuma, danas planinski lanac Kapela), utaborili kod rijeke Kupe, potom se prebacili preko Save i, zauzevši utvrde Zagreb, Požegu i Vu-kovo, prešli Dunav.25 Godišnjaci Franačkog Kraljevstva znaju za “strmi brijeg” (arduus mons) na kojem je stajala utvrda u koju se pred franačkim napadom sklonio donjopanonski knez Ljudevit i bilježe da su mjesta i vode uz Dravu bili nezdravi, što se zacijelo može objasniti zamočvarenošću ovih predjela.26

nographs 6] (Liverpool, 1983, repr. 2009), 382, bilj. 29, 384, bilj. 43 misli da su poslanici Dunav prešli kod Viminacija (d. Kostolac u Srbiji).

18 Priscus Panites, fr. 11.2, 276 Blockley, Exc. 8.64 Carolla.19 Priscus Panites, fr. 11.2, 75-76 Blockley, Exc. 8.17 Carolla.20 Ennodius, Panegyricus dictus clementissimo regi Theoderico, 28.21 Epitome de Caesaribus, 41.5.22 Zosimos, Historia nova, 2.18.2. Vidi i Domić Kunić, „Bellum Pannonicum“, 62; Sardelić, „Literary

Sources“, 71.23 Zosimos, Historia nova, 2.48.3.24 Menander Protector, fr. 25.1, 11-12, 18-20, 94-95 Blockley.25 Gesta Hungarorum, c. 43.26 Annales regni Francorum, a. 820.


47

Albert iz Aachena i Vilim Tirski, baveći se prolaskom križara kroz Ugarsko Kraljevstvo u Prvom križarskom ratu, navode da su načinili splavi kako bi preplovili Dravu i Savu, pri čemu ne samo što Vilim ispušta prelazak preko Drave, nego je Albert i specifi čniji u vezi s izradom splavi.27

Slične neizravne posredne podatke nude i srednjovjekovni grčki izvori. Konstantin Porfi rogenet tako sredinom 10. stoljeća piše da Hrvati graniče s Mađarima prema gorama, a da su im susjedi prema jugu, pa bi spomenute gore mogle biti slavonsko sredogorje.28 Ivan Kinam bilježi da je car Manuel I. Komnen, vodeći 1151. pohod protiv Mađara, prešao Dunav (zapravo Savu nadomak njezina ušća) u Srijem drvenim čamcem kakvih ima na tamošnjim riječnim obalama, a za njim se na isti način prebacila i vojska.29 Zacijelo su u pitanju čamci od jednog drva, odnosno monoksili, slični onima koje je vidio Prisk sedam stoljeća ranije.

Šume u kasnosrednjovjekovnim spisimaMnogo konkretnija svjedočanstva o šumama u savsko-dravskom među-

riječju potječu tek iz kasnog srednjeg vijeka. Najviše podataka o tomu, uk-ljučujući čak i vrste drveća, nude isprave o kupnji, prodaji, zamjeni, zalogu i darivanju posjeda te reambulaciji posjeda, čime se bavi drugi dio studije.

Šume u opisu međaReambulacijske isprave uobičajeno nakon navođenja zainteresiranih strana-ka i uvjeta ugovora opisuju međe posjeda na koji se ugovor odnosi. Međe su se određivale građevinama (crkve, utvrde, samostani, kuće, naselja), cesta-ma, vodenim tokovima, planinama i udolinama, kao i susjednim posjedima i različitom fl orom (šume, pojedinačno drveće).

…Prima meta terre Horsowch incipit ab aquilone in sumpmitae montis Pasaga qui vulgo Zelemen dictur, in via vbi est meta terrea et crux in arbore que tyzafa vo-catur, vbi incipit commetari cum magno Mark, abinde progreditur ad meridiem et descendit inferius per eandem viam terreis meti set arboreis cruce signatis usque ad locum qui vocatur Fertesew et ibi incipit commetari cum terra ecclesiae sancti Petri. Deinde protenditur et venit ad montem qui Holm dicitur, deinde transiens montem descendit ad partem occidentalem ad aquam que Pribignya vocatur et discurrit per

27 Albertus Aquensis, Historia expeditionis Hierosolymitanae, 2.6; Willelmus Tyrensis, Historia rerum in partibus transmarinis gestarum, 2.3.

28 Constantinus Porphyrogenitus, De administrando imperio, c. 13, 7-8, c. 40, 44; uz Gračanin, Južna Panonija, 202-203.

29 Ioannes Cinnamus, Epitome rerum ab Joanne et Alexio Comnenis gestarum, 3.10.


48

eandem aquam inferius per magnum spacium et recedit ab eadem aqua quasi ad orientem ad arborem nucus, in qua est crux et sub eadem terrae meta, vbi incipit commetari cum canstrensibus Turdissa videlicet et Christoforo…30

Šume i drveće imali su važnu ulogu u omeđivanju jer su najčešće ipak granice označivane drvećem, raznim biljkama i grmovima. Većina se pro-tezala do nekog drveta ili grma (ad unum arborem ulmis vocatam; ad arborem cerasi; ad arborem graber…).31 Ponekad drveće nosi još neka obilježja da bi bilo prepoznatljivije. Primjerice, često su međe bile kod velikog stabla (hrasta, kruške, lipe...).32 Vrlo često je međa bila označena križem kod drveta ili je bila ispod njega.33

Zahvaljujući opisima granica, posebno u reambulacijskim spisima, vrlo je lako utvrditi vrste stabala koje su rasle u međuriječju. Međutim, iz opisa se ne razaznaje jesu li pojedina međna stabla bila dijelom šume ili su pak bila osamljena. Isto tako, ne može se znati je li međno drveće ujedno prevlada-vajuće drveće u šumi.34

brijest - scil, scilfa, scyl, zyl, zilfa, scylfa; ulmusbukva - bik, byk, bykfa, bikfa, bickfa, buzfa; faguscer - ilicisgrab - gyrtanfa gertan, gartan, gertanfa, gertean, gyrtean, gertean, gerteani, gertianfa, girtianfa, gerthanfa; grabhrast - harasth, harazt, harost, harast, horostfa, horoztfa, harasthfa, horozthfa, harozth, horoztfa; tul, tulgfa, tulfajablan - nyrfa, nyarfa, nirfa, narfa, nyar, naar; populusjasen - korus, keurusjavor - ihor, iohor, yarfajela - fenywfajoha - egurfa, egurklen - klenfa, clenfalipa - haas, has, hasfavrba (tužna vrba) - racatyafa, reketyafa

Prilog 1. Tablica vrsta stabala35

30 Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje CD) 4, 434.31 CD 4, 121, 122.32 „…ad magnam arborem tulfa, sub qua est meta…“, CD 5, 33; „...ad unam magnam pirum“, CD 4, 309.33 „...ad duas arbores ihor et has crucesignatas...“, CD 5, 349.34 Na iste stvari ukazuje i Péter Szabó te naglašava da treba biti oprezan pri donošenju zaključaka.

Szabó, „Sources for the Historian of Medieval Woodland“, 270-271.35 Marko Kostrenčić, Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae, sv. 1-2 (Zagreb, 1973-1978). Osim vrsta


49

Navedene vrste mogle su odlično poslužiti za ogrjev, građu i obranu. Osim spomenutog drveća, u kasnom srednjovjekovlju u međuriječju nala-zimo i različite vrste voćki, poput oraha, kruške, jabuke, trešnje. Također su rasle i neke vrste oskoruša (ad quandam arborem berekene vocatam cruce signatam), plodonosni grmovi poput šipka,(ad quasdam frutices spinarum chy-pke uocatas), ali i bazga (ad unam arborem baz).36 Ponekad se spominju samo općeniti termini grmlje (viminis) ili polodonosno grmlje (gemelchenfa).

bazga - bazbrekinja (vrsta oskoruše) - berekenefa, berekunafa, berekuefajabuka - alma, almafa; pomumkruška - curtuel, kurtelfa, kurtuelfa, curtuelfa, kyrtulfa; piruslješnjak - monoroufa, munuroufa, munuroufaorah - gyofa; nucusšipak - chypketrešnja - cerasi, cherasy, cheresne, cheresnfa, cheresnafa, cerasorum, cheresnefa

Prilog 2. Tablica plodonosnih vrsta

Predočene tablice zorno pokazuju da nije postojao unifi cirani način zapisivanja imena biljaka u međuriječju. Očito je ovisio o samom zapisivaču i njegovom podrijetlu. Naime, koristili su se ravnopravno nazivi koji potječu iz latinskog, slavenskog i mađarskog jezika. Čest je slučaj da se na osnovnu imenicu dodaje riječ fa (mađarska riječ za drvo), što olakšava prepoznavanje fl ore u dokumentu.37

sub una arbore, que uulgo scylfa dicitur38

ad arborem que wulgo dicitur hasfa39

in arbore, qui wlgo dicitur fenywfa40

qui vulgo….bykfa…tulfa…ykorfa…racatyafa41

drveća navode se i različiti načini zapisivanja pojedinog drveća. O tome vidi i: Laszlo Hadrovics, „Mađarski elementi u srednjovjekovnom latinitetu Hrvatske“, Starine 54 (1969), 5-16; Pisk, „Šuma i drveće“, 64-70.

36 CD 6, 469; CD 8, 251. 37 Vidi i: Hadrovics, „Mađarski elementi“, 12.38 CD 5, 35. 39 CD 4, 309.40 CD 4, 434.41 CD 4, 486.


50

Nazivi za hrast, klen i javor često su slavenskog porijekla, a za jabuku, krušku i orah obično se koristi latinska riječ. Također se ravnopravno upo-trebljavaju različiti nazivi za pojedino drveće. Hrast je, na primjer, dolazio u slavenskom obliku horast te u mađarskom tulfa. Ponekad se čak u istom dokumentu upotrebljavaju različiti nazivi za isto drvo, tj. mađarskog i slavenskog porijekla (tul, harost, tulfa, harast),42 a uobičajno je i da u istom dokumentu dolazi nekoliko različitih načina pisanja (npr. „…tul et bykfa… byk et…“).43 Primjerice, za grab postoji čak desetak različitih varijanti (gertan, gartan, gertanfa, gertean...).

Ipak, moglo bi se na temelju dostupne građe zaključiti da prevladavaju mađarski nazivi drveća, što bi se u istočnim dijelovima međuriječja možda smjelo objasniti nazočnošću većeg broja stanovnika mađarskog podrijetla, odnosno većim utjecajem mađarskog jezika u svakodnevnom suobraćanju, dok se za zapadne krajeve pretpostavlja da su zapisivači (predstavnici kap-tola ili izaslanici ugarsko-hrvatskog kralja) bili većinom ugarskog podrijetla, pa unose mađarske riječi u dokumente.44 Doduše, treba imati na umu da se potonji argument o podrijetlu zapisivača može jednako tako primijeniti i u slučaju istočnog međuriječja.

Vrste šumaOsim što na međama nalazimo pojedinačno drveće, međe posjeda se dot-iču ruba šume, a ponekad također prolaze šumama (iuxta silvam, in silva, per medium silue, intrat silvam et per silvam). Šume i šumoviti predjeli se u kasnosrednjovjekovnim pisanim vrelima obično označuju latinskim imenicama silva i nemus.45 U nekim slučajevima zabilježena su čak i imena šuma, što odlično pokazuju sljedeći primjeri:

ad silvam que Ravna vocatur46

ad unam silvam, que Magnaknea nominatur47

silva Denbron48

42 CD 5, 349, 359.43 CD 5, 349.44 Takvog je mišljenja L. Hadrovics, koji navodi da je evidentan veći broj mađarskog stanovništva u

istočnoj Slavoniji, ali u zapadnijim krajevima mađarske riječi su ušle u isprave administrativnim putem, tj. ako je zapisivač Mađar, unosi u ispravu mađarska imena drveća i topografskih formacija. Hadrovics, „Mađarski elementi“, 7, 8.

45 „...in montibus, silvis, nemoribus et terris arabilibus…“, CD 3, 314; „...ubi sunt pro meta signicula in arboribus siluestribus…”, CD 4, 477.

46 CD 5, 281. Toponim Ravna zadržao se do danas; naime, ulica na mjestu ove šume naziva se Ravnik.47 CD 3, 291.48 CD 2, 98.


51

ad unam silvam Saas vocatam49

ad quandam silvam nemorosam Kanadyn vocatam50

ad siluam Zawa…usque aquam Zawa51

in silva fl uvii Zaue habita Churnschina vocata52

et silua Wlcilog dicitur53

in siluam nomine Cheret54

Dio šuma nosio je isto tako ime po vrsti drveća koja u njoj prevladava. Često se ispred mađarske riječi za šumu (erdő) stavljala imenica koja označava vrstu stabla, npr. bukova šuma (…ad silvam que vocatur byk erdeu)55 te hrasto-va šuma (…vulgariter tulherdew nuncupate).56 Nažalost, iz isprava i opisa međa najčešće se ne može razaznati kolika je površina spominjanih šuma.

Osim uvjetno rečeno obične šume, u dokumentima se spominju i velike šume (magna silva),57 što se može pratiti na sljedećim primjerima iz različitih dijelova međuriječja:

…per silvam magnam et arbores crucesignatas, tendit ad fl uvium Pukur…58

…per fl uuium Pretoka in silua magna…59

…et inde in magnam viam et in eadem via eundo cadit in magnam silvam…60

…hinc procedit per magnam siluam…61

Što se precizno podrazumijevalo velikom šumom i kolika je bila njezi-na površina, nažalost isprave ne odaju. Međutim, ovo bi se pitanje moglo donekle istražiti kad bi postojala detaljna historijska topografi ja međuriječ-

49 CD 3, 320-324.50 CD 3, 320-324.

51 CD 5, 201.52 Elemer Mályusz, „A szlavóniai és horvátországi középkori pálos kolostorok oklevelei az Országos

Levéltárban“, Levéltári közlemények, dok 71, 10 (1932), 1-2.53 CD 3, 154.54 CD 4, 224, 225.55 CD 4, 486.56 CD 3, 320-324.57 „…ibique intrat magnam silvam et per medium silue…“, CD 5, 27; „...vadit in magna silva...“, CD 5, 41; „…

ad magnam silvam communem…“, CD 5, 55.58 CD 4, 40, 41.59 CD 4, 224, 225.60 CD 4, 354.61 CD 4, 374, 375.


52

ja. Također se ponekad spominju društvene šume (ad magnam silvam com-mune),62 što daje naslutiti da je uživanje ovakvih šuma bilo zajedničko.

Šuma, važan dio posjedaOsim što se šume spominju u opisu međa, često su i dio vlasništva. Poje-dine isprave odnose se na prodaju, darivanje i zalog pojedinih šuma (npr. turopoljska),63 a u nekim slučajevima vidljivo je da su šume sastavni dio posjeda: „quandam particulam terre sue in comitatu de Gressenche existentis ex vtraque parte fl uuii Stopna adiacentem metis, terminis et signis infrascriptis dis-tinctam cum omnibus vtalitatibus suis, videlicit vineis, siluis, aquis, fenetis, terris arabilibus et vno molendino in fl uuio Gressenche…“64 Formulacija „cum omnibus utalitatibus suis…videlicit vineis, silvis, aquis, fenetis, terris arabilibus“ česta je u kasnosrednjovjekovnim darovnim i kupoprodajnim ispravama u međuriječju te pokazuje da su šume uobičajeno sastavni dio velikog broja posjeda.

Kasnosrednjovjekovne isprave jasno pokazuju da je iskorištavanje šuma važan ekonomski faktor. Sačuvan je niz privilegija raznih provinijencija ko-jima se dozvoljava pojedincima, ali i određenim skupinama (npr. samostan-ima) žirenje svinja u pojedinim šumama, ali i ispašu drugog blaga.65 Upravo zbog žirenja svinja vođen je i zamjetan broj sudskih procesa u kasnom sred-njovjekovlju. Nemali broj isprava kazuje kako je netko utjerao praščiće u tuđu šumu, ili pak oteo nečije praščiće iz šume.66

Vlastelinstva, svjetovna i crkvena, nesumnjivo su imala uređeno ko-rištenje šuma. Tako primjerice urbar pavlinskog samostana u Strezi ima posebno poglavlje posvećeno korištenju šuma (O samostanskim šumama i nji-hovim prihodima / De silvis et proventibus earum) iz kojeg je razvidno da su pos-tojali lugari zaduženi za čuvanje šuma. Jednom tjedno morali su obići šume (čuvali su i oranice i livade – poljari). Ako bi pronašli krivca npr. za posječeni hrast, dobili bi kao nagradu trećinu od propisane kazne za srušeno drvo (50

62 CD 5, 55.63 CD 4, 412.64 CD 10, 2.65 Npr. Hrvatski državni arhiv (dalje HDA), Pavlinski samostan Garić, fasc. 3, nr. 45; Mályusz, „A

szlavóniai“, dok. 88, 10 (1932), 1-2; Andrija Lukinović, Povijesni spomenici Zagrebačke biskupije, sv. 5 (Zagreb, 1992), 336.

66 Usp. npr. HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 5, nr. 47; Mályusz, „A szlavóniai“, dok. 227, 11 (1933), 1-2; HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 5, nr. 59; Mályusz, „A szlavóniai“, dok. 234, 11 (1933), 1-2. Isti sadržaj ima izvještaj križevačkih župana Hančihara i Ladislava od 11. ožujka 1430. (HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 5, nr. 62); HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 7, nr. 50-54; Mályusz, „A szlavóniai“, dok. 457-461, 13 (1935), 1-4; HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 5, nr. 113-115; Mályusz, „A szlavóniai“, dok. 282-284, 11 (1933), 1-2.


53

denara). Također su bili oslobođeni daća u novcu i naturi, plaćanja poreza te davanja jednog težaka na tjedan.67 U istom urbaru iz 1477. postoje odredbe vezane uz svinjsku desetinu (kao odštetu za žirenje svinja u samostanskim šumama) i žirenje svinja. Urbarom je ujedno propisano da prior određuje u kojim je šumama dozvoljeno žirenje.68 Nažalost, nije ostalo previše sličnih dokumenata iz međuriječja da bismo mogli preciznije zaključivati o načini-ma korištenja šuma i kaznama za različite zloupotrebe.

Dio isprava iz sudskih procesa donosi i različite situacije koje su se događale po šumama (krađa drva, paljenje i sječa međnog drveća, rastjeri-vanje praščića lukom i strijelom, razbojstva, ubojstva…). Odlične primjere pružaju nam parnični spisi obitelji Kastelanović i garićkih pavlina. Godine 1416. Sigismund, Gašpar i Juraj Kastelanović sa svojim predijalcima natjerali su u bijeg samostanske ljude i sluge te su mučili slugu Sirbina, a u šumi su strijeljanjem iz lukova rastjerali čopor svinja, od kojeg su k sebi otjerali 115 samostanskih praščića. Sigismund i Gašpar te Petar dali su posjeći jednu sa-mostansku šumu i odvezli drvo, a njihove svinje su još pojele žir. Iz iste par-nice može se steći dojam kako je izgledalo uvođenje u posjed i postavljanje međnih oznaka, tj. sprečavanje istog. Adamov Petar te izaslanici Sigismunda i Gašpara, odnosno Juraj Stjepanov iz Sredne te predijalci Ivan i Tomo Boršić spriječili su uvod pavlina u posjed oranice i livada u Malom Bršljanovacu. Uhvatili su žvalje konjima kaptolskog i banskog izaslanika te spriječili daljn-ji rad i uvođenje, iako su nove međne oznake već bile postavljene. Parnica se također vodila jer je 1424. redovnik pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije na Gariću zatekao Kastelanovićeve podanike u sječi samostanskih drva i pokušao ih zaplijeniti. Pljenidba nije uspjela jer su seljaci bili brojniji pa su ubili redovnika i njegovog slugu Klementa.69 Tijekom te iste 1424. go-dine Kastelanovići i njihovi jobagioni krali su drva u samostanskim šuma-ma, a jednom su prilikom oteli sjekire i odjeću pavlinskim jobagionima koji su brali suha drva u samostanskoj šumi.70 Godine 1430. naoružani jobagioni Kastelanovića napali su i opljačkali pavlinskog familijara, kojeg su redovni-ci poslali u šumu po drva.71 Godine 1463. jobagion Jurja Čupora iz Donje

67 Mira Kolar-Dimitrijević, „Urbar pavlinskoga samostana u Strezi 1477. godine“, Podravina 2 (2003), 3, 116.

68 Kolar-Dimitrijević, „Urbar“, 113.69 HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 5, nr. 20; Mályusz, „A szlavóniai“, dok. 201, 10 (1932), 3-4.70 HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 5, nr. 20; Mályusz, „A szlavóniai“, dok. 201, 10 (1932), 3-4.71 HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 5, nr. 54; Mályusz, „A szlavóniai“, dok. 231, 11 (1933), 1-2.

Istog je sadržaja isprava od 10. ožujka 1430. podbanova Hančihara i Ladislava, koji su proveli istra-gu po literatu Pavlu, sinu Nikole de Jarna, te Ivanu, sinu Jurja de alia Jarna (HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 5, nr. 67).


54

Gračenice pokušao je ubiti redovnike, jer su mu htjeli uzeti sjekiru zatekavši ga u svojoj šumi.72

U kasnosrednjovjekovnim pisanim vrelima zabilježen je i slučaj poten-cijalne ekskomunikacije „samo“ zbog tjeranja svinja iz šume, što sugerira koliko je važna eksploatacija šume u srednjem vijeku. Naime, godine 1441. župnici Ivan iz Bršljanovca te Valentin iz Gračenice pozvali su na crkveni sud u Čazmu Valentina Holića i Tomu Moslavca, jobagione Sigismunda Ka-stelanovića. Oni su bili prije svega optuženi za tjeranje pavlinskih svinja iz šume. Budući da su se oglušili na župničke pozive i propustili četiri ročišta, sudac je naložio okolnim župnicima, Ivanu u Bršljanovcu, Valentinu u Gra-čenici, Egidiju u Podgorju i Demetriju u Kutini, da pozovu Valentina i Tomu još tri puta da u roku od 15 dana daju garićkim pavlinima zadovoljštinu. U slučaju ignoriranja, neka ih svečano izopće iz Crkve.73 Valentin i Tomo su morali u dogledno vrijeme platiti ili nadoknaditi traženu odštetu, ako nisu željeli izopćenje iz krila Crkve zbog tjeranja svinja. Isprave ne odaju jesu li se Valentin i Tomo pojavili na sudu i dali pavlinima primjerenu zadovoljštinu ili su zbog praščića izopćeni iz crkvene zajednice.74

Šumske divlje životinjeOsim svinjama i drugom blagu koje se hranilo u šumi, ona je bila i dom brojnim divljim životinjama. Iz pisanih isprava relativno malo saznajemo o bogatstvu životinjskog svijeta u šumi, iako je lov bio omiljena razonoda kas-nosrednjovjekovnog plemstva i ponekad nužnost seljaka. Nažalost, može se samo pretpostavljati koje su sve životinje obitavale na području šumovitih predjela međuriječja u kasnom srednjem vijeku. O prisutnosti jelena, srna i košuta u srednjovjekovnim šumama svjedoče očuvani ostatci kasnosredn-jovjekovnih moslavačkih utvrda Jelengrad (Szarvasko, Zarawaskeu) i Košu-tagrad (Cosushak, Kosuchak). Njihova imena pojavljuju se u pisanim vrelima već od 14. stoljeća.75 Isprave daju naslutiti da se u šumama moglo naići i na medvjeda. Na takav zaključak navodi često spominjan primjer Medvednice,

72 HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 6, nr. 21; Mályusz, „A szlavóniai“, dok. 348, 12 (1934), 1-4.73 HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 5, nr. 113-115; Mályusz, „A szlavóniai“, dok. 282-284, 11

(1933), 1-2.74 Detaljnije o sukobima obitelji Kastelanović i garićkih pavlina vidi u: Silvija Pisk, Pustinjaci podno

Garić planine: Pavlinski samostan Blažene Djevice Marije na Gariću (Moslavačka gora) i njegova uloga u regionalnoj povijesti (Zagreb, 2016), 141-151, 240, 241.

75 Npr. sub castro Cosushak (1334.), Josip Buturac, „Popis župa Zagrebačke biskupije od god. 1334.“, po-sebni otisak iz Zbornika Zagrebačke biskupije (Zagreb, 1944), 39; castro nostro Zarawaskeu (1460.), HDA, Pavlinski samostan Garić, fasc. 5, nr. 146, 151; Mályusz, „A szlavóniai“, dok. 318, 320, 12 (1934), 1-4.


55

koja se u ispravama navodi kao monits vocabulo Medwe(d)nicha.76 O prisut-nosti medvjeda u šumama savsko-dravskog međuriječja svjedočila bi i pav-linska predaja o osnivanju samostana u Bakvi. Naime, samostan je prema predaji oko 1301. osnovao plemić Salomon, koji je preživjevši napad medv-jeda na mjestu napada osnovao samostan.77 O ostalim šumskim životinjama, poput npr. lisica, vukova, zečeva, fazana, puhova, vjeverica i ježeva, pisana vrela ne kazuju ništa.78

Zaključna zapažanjaObrađeni narativni izvori pružaju premalo podataka koji se neposred-no odnose na šume u savsko-dravskom međuriječju. Izuzetak je Klaudi-je Klaudijan, koji jedini izravno spominje šumu na tom prostoru, i to po svemu sudeći u njegovome istočnom dijelu, nekadašnjoj rimskoj pokrajini Drugoj Panoniji. No, s obzirom na panegirički karakter njegova djela, opis koji donosi poglavito ima simboličku snagu, a i k tome je sasvim općenit. S druge strane, Sekst Aurelije Viktor je neko vrijeme bio namjesnik Druge Panonije79 pa njegov spomen silnih panonskih šuma ima mnogo veću težinu kao zabilješka očevica. Čak i ako podatak o krčenju što ga je zapovjedio car Galerije nema veze s međuriječjem, lako je zamislivo da je dojam o gole-mosti panonskih šuma Aurelije Viktor stekao upravo dok je namjesnikovao u južnoj Panoniji. Svi ostali analizirani narativni izvori, latinski ili grčki, kasnoantički ili srednjovjekovni, o šumi u međuriječju svjedoče neizravno (Prisk i Djela Ugra spominju doduše šumu, ali njihovi se navodi odnose na prostore južno, odnosno istočno od međuriječja). Ovdje je prvenstveno naglasak na obilježjima prostora koja se vezuju uz šumu, uzvisine (Zosim, Godišnjaci Franačkog Kraljevstva, Konstantin Porfi rogenet) i močvarno tlo (Enodije, Zosim, posredno i Godišnjaci Franačkog Kraljevstva), odnosno na upotrebu drvne građe za izradu palisada, mostova ili čamaca (Zosim, Prisk, Menandar, Albert iz Aachena, Vilim Tirski, Ivan Kinam). Lov kao djelatnost karakterističnu za šumske predjele usputno spominje Prisk, ali ne u vezi s međuriječjem niti južnom Panonijom. Osim Aurelija Viktora, još je jedino

76 CD 4, 175.77 Eodem anno (1301., o. a.) Claustrum S. Benedicti in Sclavonia, a quodam Salomone viro clientis & opibus

inclyto, occasione voti, qou se Deo, propter lethales mortus ab urso, eo in loci sibi infl ictos, pro Eremitis as-difi catum est, quod licet postea incendio Turcarum in auras abierit, iterum tamen munifi centia Dominorum Banffi i, pristino nitori restitutum est. Andreas Eggerer, Fragmen panis corvi protoeremitici seu Reliqiae annalium eremi-coenobiticorum Ordinis Fratrum Eremitarum s. Pauli primi Eramitae (Viennae, 1663), 97.

78 Za interpretaciju kasnosrednjovjekovnog životinjskog svijeta dobar su izvor analize kostiju prona-đenih na srednjovjekovnim lokalitetima.

79 David Rohrbacher, The Historians of Late Antiquity (London-New York, 2002), 43.


56

Ivan Kinam bio u južnoj Panoniji, premda na njezinom istočnom rubu, jer je sudjelovao u opsadi Zemuna koju je 1165. poduzeo car Manuel I. Komnen.80 Napokon, nije moguće utvrditi ni vezu između pojedinih opisa i zabilješki.

I dok je svjedočanstvo narativnih vrela prilično mršavo, bogatiju građu s konkretnijim informacijama nude kasnosrednjovjekovne isprave o kupnji, prodaji, zamjeni, zalogu i darivanju posjeda te reambulaciji posjeda. Bez ob-zira na stanovita ograničenja i šturost u pojedinim aspektima, na temelju tih podataka moguće je utvrditi na koje je sve načine šuma bila uklopljena u kasnosrednjovjekovnu svakodnevicu te djelomice rekonstruirati i šumski pokrov, odnosno vrste drveća koje su rasle u međuriječju (u analiziranoj građi detektirano je 18 vrsta listopadnog drveća, od čega je šest stabala voća-ka, jedna vrsta zimzelenog drveća – jela, te dvije grmolike biljke – bazga i šipak). Za srednjovjekovnog je čovjeka šuma izvor hrane (šumski plodovi, divljač), ona hrani i domaće životinje, pruža građevni materijal, osigurava sredstva za obranu/napad i ogrjev, a time je posredno, ali i neposredno, izvor zarade. Šuma je i izvor opasnosti, zbog divljih životinja, razbojnika i drugih pojedinaca. Zbog „šumskih događaja“ često se vode sudske parnice. Na-jčešće se na sudu boravi zbog neovlaštenog žirenja, rastjerivanja i otuđivanja praščića iz šume, sječe i krađe drva u šumi, paleža i rušenja međnog stabla, uklanjanja međnih oznaka, razbojstva i ubojstva.

Postojeći podaci iz isprava, usprkos svojim manjkavostima, dobro su uporište za istraživanje različitih ekonomskih i jezičnih procesa, kao i pro-cesa promjene okoliša. Istraživanju šuma u međuriječju neophodno je pri-stupati inter- i transdisciplinarno. Za početak bi podacima iz pisanih izvora trebalo pridružiti spoznaje arheoloških istraživanja, čime bi se dobila po-uzdanija slika šumskih predjela u međuriječju, čak i za razdoblja za koja ne postoje pisana svjedočanstva.

Bibliografi jaNeobjavljeni izvoriHrvatski državni arhiv (HDA), Pavlinski samostan Garić.

Objavljeni izvoriAlbertus Aquensis, Historia expeditionis Hierosolymitanae, u: Alberti Aquensis Historia Hierosolymitana, prir. J. Bongarsius, [RHC, Historiens Occidentaux

80 Charles M. Brand, „Introduction“, u: John Kinnamos, Deeds of John and Manuel Comnenus, prev. Charles M. Brand [Records of Civilization, Sources and Studies 95] (New York, 1976), 3, 6.


57

IV] (Pariz, 1879), 265-713; Albert of Aachen, Historia Ierosolimitana / History of the Journey to Jerusalem, tekst i prijevod Susan B. Edgington (Oxford, 2007).Annales regni Francorum inde ab a. 741 usque ad a. 829 qui dicuntur Annales Lau-rissenses Maiores et Einhardi, prir. Georg H. Pertz i Friedrich Kurze, [Monu-menta Germaniae Historica, Scriptores rerum Germanicarum 6] (Hannover, 1895); Carolingian chronicles: Royal Frankish annals and Nithard’s Histories, prev. Bernhard Walter Scholz (Ann Arbor, 1972).Sextus Aurelius Victor, Liber de Caesaribus, prir. Franz Pichlmayr i Roland Gruendel (Leipzig, 1961); Aurelius Victor, Livre des Césares, tekst i prijevod Pierre Dufraigne (Pariz, 1975).Josip Buturac, „Popis župa Zagrebačke biskupije od god. 1334.“, posebni otisak iz Zbornika Zagrebačke biskupije (Zagreb, 1944).CD: Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae – Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 1, prir. Marko Kostrenčić, Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović, sv. 2-12, prir. Tadija Smičiklas, sv. 14-16, prir. Marko Kostrenčić, sv. 17, prir. Stjepan Gunjača, sv. 18, prir. Duje Rendić-Miočević, sv. 10 (Supplementa I), prir. Hodimir Sirotković i Josip Kolanović, sv. 20 (Supplementa II), prir. Hodimir Sirotković (Zagreb, 1904-2002).Claudius Claudianus, De consulatu Stilichonis libri III, u: Carmina 1, prir. Theodor Birt, [Monumenta Germaniae Historica, Auctores Antiquissimi 10] (Berlin, 1892), 189-233; u: Carmina, prir. John Barrie Hall (Leipzig, 1985), 190-238; Claudian: Volume II, prev. Maurice Platner, [Loeb Classical Liberary 136] (Cambridge, Mass.-London, 1922, repr. 1998), 2-69.Constantinus Porphyrogenitus, De administrando imperio: Constantine Por-phyrogenitus, De administrando imperio, prir. Gyula Moravcsik, prev. Romil-ly James Heald Jenkins, [Corpus fontium historiae Byzantinae 1, Series Vas-ingtoniensis (= Dumbarton Oaks Texts 1)] (Washington, 21967.)Andreas Eggerer, Fragmen panis corvi protoeremitici seu Reliqiae annalium er-emi-coenobiticorum Ordinis Fratrum Eremitarum s. Pauli primi Eramitae (Vien-nae, 1663).Ennodius, Panegyricus dictus clementissimo regi Theoderico, u: Magni Felicis En-nodi Opera, prir. F. Vogel, [Monumenta Germaniae Historica, Auctores An-tiquissimi 7] (Berlin, 1885), 203-214; Ennodius, Der Theoderich-Panegyricus des Ennodius, tekst i prijevod Christian Rohr, [Monumenta Germaniae Historica, Studien und Texte 12] (Hannover, 1995); Ennodio, Magno Felice, Panegirico del clementissimo re Teoderico (opusc. 1), prir. Simona Rota (Rim, 2002).


58

Epitome de Caesaribus, u: Sextus Aurelius Victor, Liber de Caesaribus, prir. Franz Pichlmayr i Roland Gruendel (Leipzig, 1961), 131-176; Pseudo-Auréli-us Victor, Abrégé des Césars, tekst i prijevod Michel Festy (Pariz, 2002).Gesta Hungarorum: P. Magistri, qui Anonymus dicitur, Gesta Hungarorum, prir. Emil Jakubovich i Dezső Pais, u: Scriptores rerum Hungaricarum, sv. I, ur. Emericus Szentpétery (Budimpešta, 1937), 13-117; Die “Gesta Hungarorum” des anonymen Notars. Die älteste Darstellung der ungarischen Geschichte, tekst i prijevod Gabriel Silagi i Lá szló Veszprémy, [Ungarns Geschichtsschreiber 4] (Sigmaringen, 1991); Anonymis Bele regis notarii Gesta Hungarorum / Anony-mus, Notary of King Béla, The Deeds of the Hungarians, tekst i prijevod Martyn Rady i Lá szló Veszprémy, [Central European medieval texts 5] (Budimpeš-ta-New York, 2010).Ioannes Cinnamus, Epitome rerum ab Joanne et Alexio Comnenis gestarum, prir. August Meineke, [Corpus fontium historiae Byzantinae 26] (Bonn, 1836); Jean Kinnamos, Chronique, prev. Jacqueline Rosenblum (Pariz, 1972); John Kinnamos, Deeds of John and Manuel Comnenus, prev. Charles M. Brand, [Re-cords of Civilization, Sources and Studies 95] (New York, 1976).Andrija Lukinović, Povijesni spomenici Zagrebačke biskupije, 5 sv. (Zagreb, 1992).Elemer Mályusz, „A szlavóniai és horvátországi középkori pálos kolostorok oklevelei az Országos Levéltárban“, Levéltári közlemények 10 (1932) 1-2, 278-311.Elemer Mályusz, „A szlavóniai és horvátországi középkori pálos kolostorok oklevelei az Országos Levéltárban“, Levéltári közlemények 10 (1932) 3-4, 92-123.Elemer Mályusz, „A szlavóniai és horvátországi középkori pálos kolostorok oklevelei az Országos Levéltárban“, Levéltári közlemények 11 (1933) 1-2, 58-92.Elemer Mályusz, „A szlavóniai és horvátországi középkori pálos kolostorok oklevelei az Országos Levéltárban“, Levéltári közlemények 12 (1934) 1-4, 111-154.Menander Protector, Fragmenta, u: The History of Menander the Guardsman, tekst i prijevod Roger C. Blockley, [ARCA. Classical and Medieval Texts, Pa-pers and Monographs 7] (Liverpool, 1985), 40-249; Ernst Doblhofer, Byzan-tinische Diplomaten und östliche Barbaren, [Byzantinische Geschichtsschreiber 4] (Graz, 1955), 88-212.Priscus rhetor Panites, Fragmenta, u: The Fragmentary classicising historians of the later Roman Empire: Eunapius, Olympiodorus, Priscus and Malchus II, tekst


59

i prijevod Roger C. Blockley, [ARCA. Classical and Medieval Texts, Papers and Monographs 6] (Liverpool, 1983, repr. 2009), 221-400; Priscus Panita, Ex-cerpta et fragmenta, prir. Pia Carolla (Berlin-New York, 2008); The Fragmentary History of Priscus. Att ila, the Huns, and the Roman Empire, preveo John Given (Merchantville, NJ, 2014).Willelmus Tyrensis, Historia rerum in partibus transmarinis gestarum, u: RHC, Historiens Occidentaux I. (Pariz, 1844), 1-1134; Guillaume de Tyr, Chronique, prir. Robert Burchard Constantijn Huygens, [Corpus Christianorum contin-uatio mediaevalis 63, 63 A] (Tournhout, 1986).Zosimus, Historia nova: Zosimi comitis et exadvocati fi sci Historia nova, prir. Ludwig Mendelssohn (Leipzig, 1887; pretisak Hildesheim et al., 2003); Zo-sime, Histoire nouvelle I-III, tekst i prijevod François Paschoud (Pariz, 1971-1989); Zosimus, New History, prev. Ronald T. Ridley (Canberra, 1982); Zo-simos, Neue Geschichte, tekst i prijevod Ott o Veh, pregledao i protumačio Stefan Rebenich, [Bibliothek der griechischen Literatur 31] (Stutt gart, 1990).

PriručniciMarko Kostrenčić, Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae, 1-2 sv. (Zagreb, 1973-1978).

LiteraturaJohn Aberth, An Environmental History of the Middle Ages. The Crucible of Na-ture (London-New York, 2013).Roland Bechmann, Des arbres et des hommes. La forêt au Moyen Âge (Pariz, 1984).Charles M. Brand, „Introduction“, u: John Kinnamos, Deeds of John and Ma-nuel Comnenus, prev. Charles M. Brand, [Records of Civilization, Sources and Studies 95] (New York, 1976), 1-11.Philippe Braunstein, “Forêts d’Europe au Moyen-Âge”, Les Cahiers du Cen-tre de Recherches Historiques 6 (1990), 15-24 (dostupno na URL: htt p://ccrh.revues.org/2859, pristup ostvaren 15. 02. 2017.).María del Carmen Carlé, “El bosque en la Edad Media (Asturias-León-Ca-stilla)”, Cuadernos de Historia de España (Buenos Aires) 59-60 (1976), 297-374.Alexander Demandt, Die Spätantike: römische Geschichte von Diocletian bis Ju-stinian, 284-565 n. Chr. (München, 22007).


60

Alka Domić Kunić, „Bellum Pannonicum (12.-11. pr. Kr.). Posljednja faza osvajanja južne Panonije“, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s. 39 (2006), 59-164.Greg Garard (ur.), The Oxford Handbook of Ecocriticism (Oxford, 2014).Hrvoje Gračanin, „Zapadnorimsko poslanstvo na Atilin dvor godine 449.“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 32-33 (1999-2000), 31-49.Hrvoje Gračanin, Južna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju (od konca 4. do konca 11. stoljeća) (Zagreb, 2011).Laszlo Hadrovics, „Mađarski elementi u srednjovjekovnom latinitetu Hr-vatske“, Starine 54 (1969), 5-16.Charles Higounet, „Les forêts de l’Europe occidentale du Ve au XIe siècle“, u: Agricoltura e mondo rurale in Occidente nell’alto medioevo, Att i delle sett imane di studio, Spoleto, 22-28 aprile 1965, [Sett imane di studio del Centro italiano di studi sull’alto medioevo 13] (Spoleto, 1966), 343-398; u: Isti, Paysages et villag-es neufs du moyen âge: recueil d’articles (Bordeaux, 1975), 37-63.Markus Friedrich Jeitler, „Wald und Waldnutz ung im Frühmitt elalter“, u: Elisabeth Vavra (ur.), Der Wald im Mitelalter. Funktion – Nutz ung – Deutung [Das Mitt elalter. Perspektiven mediävistischer Forschung 13/2] (Berlin, 2008), 12-27.Arnold Hugh Martin Jones, John R. Martindale i John Morris, The Prosopog-raphy of the Roman Empire, vol. I: A.D. 260-395 (Cambridge, 1971).Mira Kolar-Dimitrijević, „Urbar pavlinskoga samostana u Strezi 1477. go-dine“, Podravina 2 (2003) 3, 103-123.Marco Paci, L’uomo e la foresta (Rim, 2012).Silvija Pisk, „Šuma i drveće u latinskim srednjovjekovnim dokumentima: primjer moslavačkog kraja“, Ekonomska i ekohistorija 4 (2008), 64-70.Silvija Pisk, Pustinjaci podno Garić planine: Pavlinski samostan Blažene Djevice Marije na Gariću (Moslavačka gora) i njegova uloga u regionalnoj povijesti (Za-greb, 2016).David Rohrbacher, The Historians of Late Antiquity (London-New York, 2002).Mirko Sardelić, „Literary Sources from the End of the 2nd to the End of the 6th Century“, u: The Archaeology of Roman Southern Pannonia. The state of research and selected problems in the Croatian part of the Roman province of Pannonia, ur. Branka Migott i, [BAR International Series 2393] (Oxford, 2012), 71-92.Josef Semmler (ur.), Der Wald in Mitt elalter und Renaissance, [Studia humanio-ra 17] (Düsseldorf, 1991).


61

Péter Szabó, Woodland and Forests in Medieval Hungary, [Archaeolingua & BAR Central European Series 2, BAR International Series 1348] (Oxford, 2005).Péter Szabó, „Sources for the Historian of Medieval Woodland“, u: People and Nature in Historical Perspective, ur. Joseph Laszlovszky i Peter Szabó (Bu-dapest, 2003), 265-287.Elisabeth Vavra (ur.), Der Wald im Mitelalter. Funktion – Nutz ung – Deutung, [Das Mitt elalter. Perspektiven mediävistischer Forschung 13/2] (Berlin, 2008).Jörg Wagner, Mensch und Wald im Mitt elalter. Wald und Herrschaft, dargestellt anhand des Kaufunger Waldes (Gießen, 1997).Christopher John Wickham, „European forests in the early Middle Ages: landscape and land clearance“, u: L’ambiente vegetale nell’alto medioevo. Att i delle sett imane di studio, Spoleto, 30 marzo - 5 aprile 1989, [Sett imane di studio del Centro italiano di studi sull’alto medioevo 37/2] (Spoleto, 1990), 479-548; u: Isti, Land and Power: Studies in Italian and European Social History, 400-1200 (London, 1994), 155-200.Hubert Zapf (ur.), Handbook of Ecocriticism and Cultural Ecology (Berlin-Bos-ton, 2016).


62

SUMMARY

Writt en Sources on Forests between the Sava and Drava River in Late Antiquity and the Middle Ages

This work focuses on the analysis and comparison of two types of sources (selected narrative sources of Late Antiquity and the Middle Ages as well as documents of the late Middle Ages on the purchases, sale, exchange, donation and reambulation of properties) referring to forests in the area between the Sava and the Drava River. The aim is to detect and present which types of data on forests can be found in narrative sources of Late Antiquity and the Middle Ages (of western/Latin and eastern/Greek origin) and in documents of the late Middle Ages, particularly in the reambulation records. Through the analysis of narrative sources, this article endeavours also to answer the question of how much knowledge the writers had of the forests and to what extent, if at all it was the result of personal experience, i.e. directly obtained information, or whether it was derived from books, which would imply that identical data and formulations from earlier literal patt erns had been directly transferred. Documents of the late Middle Ages, should for instance show the importance of the forests and wood in the determination of borders, which sorts of wood can be found in forests of the area between the Sava and Drava rivers, as well as the importance of forests to the populace of that time.

Key words: forests, southern Pannonia (area between the Sava and Drava River), late Antiquity, Middle Ages, narrative sources, diplomatic record

63

Stanko Andrić(Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod)

Šuma Garavica i „ničija zemlja“ na slavonsko-turskom pograničju u 16. i 17. stoljeću

U doba svoje najveće ekspanzije, u 16. i 17. stoljeću, Osmansko Carstvo protezalo se i na donje međurječje Drave i Save. Tijekom druge polovice 16. stoljeća ravnoteža snaga na tom je odsječku novih osmanskih granica uspostavljena između rijekâ Ilove i Česme, kada je ondje nastao pogranični pojas što je dijelio osvojene krajeve (organizirane kao Pakrački i Požeški sandžak) od neosvojenih (Hrvatske-Slavonije, kao dijela Habsburškog Carstva). Nije se pritom radilo o formalno utvrđenoj graničnoj crti, nego o „ničijoj zemlji“, uglavnom raseljenom pojasu između Drave i Save na koji su s obje strane budno motrile posade pograničnih tvrđava. U radu se korištenjem pisanih i kartografskih izvora pokazuje kako se to u srednjem vijeku gusto napučeno i gospodarski dobro razvijeno područje stare Križevačke i Virovitičke županije transformiralo u pustu zemlju na kojoj su prirodne sile preuzele primat nad aktivnostima ljudskog društva. Taj se „povratak prirodi“ manifestirao u prvom redu kroz neograničeno bujanje raslinja i u konačnici prirodnu reforestaciju – rast šumâ na relativno širokom pograničnom pojasu.

Ključne riječi: Slavonija, Habsburška Monarhija, Osmansko Carstvo, granica, krajiške utvrde, ničija zemlja, Česma, Ilova, Garavica, šuma, reforestacija.

U radu koji slijedi pokazat će se, na jednom iznimnom primjeru s područja današnje sjeverne Hrvatske, kako politička povijest utječe na promjene pri-rodnog okoliša.1 Radi se o transformaciji dijela stare Križevačke županije, na istoku srednjovjekovne Kraljevine Slavonije, iz razmjerno dobro naseljenog i kultiviranog ili „antropiziranog“ područja u gotovo posve nenaseljeno po-dručje, u kojem je priroda ponovno nadvladala i potisnula dotadašnje ra-zličite oblike ljudskih intervencija u prostoru. Ta se transformacija dogodila u drugoj polovici 16. i nastavila se u 17. stoljeću, a povezana je s turskim (osmanskim) osvajanjima južnih i središnjih dijelova staroga Ugarsko-hrvat-skog kraljevstva. Ona su u međurječju Drave i Save, u kontaktnom području Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije, imala za posljedicu stvaranje razmjerno širokog pojasa „ničije zemlje“ koji je s vremenom, uz društvene, poprimio i jasne prirodne osobitosti.

1 Rad je napisan u sklopu istraživačkog projekta “Od prašuma do oranica: povijest antropizacije šuma u Slavoniji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća” (IP 2014-09-6719), koji fi nancira Hrvat-ska zaklada za znanost.


64

U prirodnogeografskom smislu prostor o kojem je riječ običava se pri-bližno odrediti kao porječje rijeke Ilove, Poilovlje. Težište promatranog pro-cesa nalazilo se, zapravo, zapadno od Ilove, u pojasu koji se pružao od Dra-ve do Save, a središnja os može mu se približno označiti crtom od današnje Pitomače do Kutine. Pojas se protezao preko prirodno raznolikih terena. Na jugu je zahvaćao dio poplavne posavske nizine i gotovo cijelu Moslavač-ku goru, u središnjem odsječku kraj oko najgornjeg toka rijeke Česme, a na sjeveru dio Bilogore i podravske nizine. Niski gorski lanac Bilogore tvori razvođe između užeg dravskog i znatno šireg savskog slijeva. Osim Mosla-vačke gore, u tom dijelu dravsko-savskog međurječja nema značajnijih oro-grafskih zapreka za uzdužnu komunikaciju kroz međurječje. Glavne su ta-kve zapreke vodotoci, pritoci Drave i Save, odnosno poplavna i močvarna područja u Posavini i Podravini.

KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA U SREDNJEM VIJEKU: KRATAK PORTRET

Križevačka županija, jedna od najprostranijih u Ugarsko-hrvatskom kraljev-stvu, nije u srednjem vijeku imala jedno izrazito dominantno gradsko sredi-šte, poput Zagreba, Varaždina, Požege i Virovitice u susjednim županijama. U Križevačkoj županiji, prema Josipu Adamčeku, u razdoblju od 13. do ra-nog 16. stoljeća pojavilo se sveukupno čak 88 gradova i trgovišta različitih veličina, s tim da ih je većina nastala u 15. stoljeću.2 Ta su naselja bila vrlo ravnomjerno raspoređena po županiji jer su sva vlastelinstva zbog ekonom-skih razloga nastojala razviti barem po jedno trgovište.

U zapadnom dijelu županije glavna gradska središta bili su Križevci, Koprivnica i Čazma, a osim njih su se u kasnom srednjem vijeku isticala trgovišta Ivanić, Dubrava, Vrbovec, Rasinja, Rača, Streza (sada Pavlin Klo-štar), Ludbreg, Prodavić (sada Virje), Đurđevac i još dvadesetak sličnih ili nešto manjih. Istočno od Ilove staro je središte bio Pakrac, a tu su se u ka-snom srednjem vijeku oblikovala i trgovišta Velika (danas Kraljeva Velika), Međurić, Sređani (u srednjem vijeku Pekerszerdahely), Svetačje (u sred-njem vijeku Szencse), Bijela Stijena (u srednjem vijeku Fejérkő), Čaklovac (u srednjem vijeku Csáktornya), Kreštelovac, Četvrtkovac (u srednjem vijeku Csütörtökhely), Toplica (u srednjem vijeku Héviz), Stupčanica (u srednjem vijeku Szaplonca) i još desetak sličnih ili manjih. Prema sjeveru, u Podravi-ni, na to se poilovsko zemljište nadovezivalo područje malene Virovitičke

2 Josip Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća (Zagreb, 1980), 177.

Stanko Andrić . Šuma Garavica i „ničija zemlja“ na slavonsko-turskom pograničju u 16. i 17. stoljeću

65

županije, koju je Križevačka okruživala sa svih strana osim na sjeveru, gdje joj je granica bila Drava. Virovitička je županija u kasnom srednjem vijeku imala samo jedan pravi grad, Viroviticu, i uz to, nešto zapadnije, trgovište Bakvu (danas Špišić Bukovica). U dijelu Križevačke županije koji se nalazio stiješnjen između Virovitičke i Požeške županije glavno gradsko središte bio je Voćin (u srednjem vijeku Atyina). Taj je trakt povezivao glavninu županije s njenim istočnim krilom u Podravini, gdje se također nalazilo barem petna-estak manjih gradova i trgovišta.

Središnji odsječak županije, u spomenutom pojasu zapadno od Ilove koji će postati glavno poprište procesa koji nas ovdje zanima, također je bio posijan većim brojem naselja gradskog karaktera. Na širem području da-našnje Moslavačke gore, koja se u srednjem vijeku zvala Garić, nalazila su se trgovišta Moslavina (u srednjem vijeku Monoszló), Kutina, Latkovina, Garić, Deča, Desnica, Palična ili Paližna, Sveti Ivan Berivoj (u srednjem vije-ku Berivojszentiván), Novi Dvor (u srednjem vijeku Újudvar) i još poneko. U području oko gornje Česme i sjeverno od gornje Ilove stajala su trgovi-šta Zdenci, Pavlovac (u srednjem vijeku Szentpál), Sveti Jakob, Garignica, Grđevac (u srednjem vijeku Gordova), Grubišinci (danas Grubišno Polje), Kontovac. Napokon, u Podravini, tom je središnjem pojasu pripadao Kloštar Podravski (u srednjem vijeku Gorbonok), kao i spomenuta Bakva (Špišić Bu-kovica) u Virovitičkoj županiji. Za dio tih naselja teško je utvrditi gdje su se točno nalazila jer su nestala bez traga u novovjekovnoj toponimiji ili su pak opstala u novom vijeku pod promijenjenim imenima.3

Osim gradova ili trgovištâ i višestruko brojnijih sela, u Križevačkoj žu-paniji u kasnom srednjem vijeku stajalo je mnogo utvrda i kaštela različi-tih veličina i važnosti. Istaknuti mađarski medijevist Pál Engel, na osnovi obrade gradiva 14. i prve polovice 15. stoljeća, prikupio je podatke o 43 ra-znovrsne utvrde u toj županiji, a mađarski kastelolog Tibor Koppány, koji je naglasak stavio na posljednja desetljeća srednjeg vijeka, prikupio je po-datke o čak 66 takvih fortifi ciranih građevina na tlu iste županije, zapisanih u izvorima i dijelom poznatih i po arheološkim ostacima.4 Kao i gradovi i

3 Stari i još uvijek relevantan pregled vlastelinstava, gradova i utvrda Križevačke županije donosi Dezső Csánki, Körösmegye a XV-ik században [Értékezések a történeti tudományok köréből, sv. 15, br. 12] (Budapest, 1893), 4-58; poslije je dio Križevačke županije povijesnotopografski potanko istra-živao Stjepan Pavičić, “Moslavina i okolina”, Zbornik Moslavine, gl. ur. Slavko Degoricija (Kutina, 1968), 9-167. Na dosad najboljem uvidu u srednjovjekovnu pisanu građu temelji se interaktivna karta koju je priredio Pál Engel, Magyarország a középkor végén. Digitális térkép és adatbázis a középkori Magyar Királyság településeiről / Hungary in the Late Middle Ages. Digital vector map and att aching data-base about the sett lements and landowners of medieval Hungary (CD-ROM) (Budapest, 2001). Za gradska naselja i vlastelinstva Križevačke županije v. i pregled koji daje Adamček, Agrarni odnosi, 170-177.

4 Pál Engel, Magyarország világi archontológiája, 1301-1457, 2 sv. (Budapest, 1996), sv. 1: 263 (sumarni


66

trgovišta, i utvrde i kašteli bili su potkraj srednjeg vijeka zemljopisno rav-nomjerno raspoređeni, kao odraz nastojanja većine vlastelina da si osiguraju takvo boravište, i spremište za vrijedna pokretna dobra, osobito za slučaj ratnih i drugih opasnosti.

Kao i drugdje, osnovnu razinu prostorne organizacije u Križevačkoj županiji činila su vlastelinstva i crkvene župe. Među veća vlastelinstva u spomenutom središnjem pojasu u Križevačkoj županiji spadala su: Tituševi-na i Velika u Posavini; Moslavina, koja je obuhvaćala znatan dio Posavine i Moslavačke gore; Gračenica (u srednjem vijeku mađarski je oblik glasio Ger-zence, a slavenski možda *Grženica), Kaptolovac, Kutina i Latkovina u prije-laznom posavsko-gorskom području; Bijenik, Garić, Bršljanica (u srednjem vijeku Bršćanovec ili Bršljanovac), Lombardija i Desnica na Moslavačkoj gori; Torčec, Deča, Sveti Ivan Berivoj, Novi Dvor i Palična između Moslavačke gore i Ilove; Garignica, Sveti Jakob, Ploščica, Mlinska, Komarje, Opatovina, Ladislav, Zdenci, Grubišinci, Grđevac i Rača oko gornjeg toka Česme; i na-pokon Gorbonok (slavenski je oblik možda *Grabovnik), Beloševci, Črešnje-vica i Gradac (u srednjem vijeku Gerec) između Bilogore i Drave. U taj pojas spadaju i zapadna vlastelinstva Virovitičke županije: Talovac, Topolovica, Bakva (to prostrano vlastelinstvo ležalo je s obje strane županijske granice), Buševac (sada Bušetina) i Sveti Bartol (u srednjem vijeku Szentbertalan). To, naravno, nije iscrpan popis svih vlastelinstava na promatranom području između Save i Drave.5

Križevačka je županija u kasnom srednjem vijeku bila potpuno orga-nizirana i u crkvenom pogledu, s gustom mrežom župnih crkava u sklopu Zagrebačke biskupije. Područje koje razmatramo u ovom radu zalazilo je u četiri arhiđakonata te biskupije: Čazmanski i Svetački u Posavini te Gušćan-ski i Komarnički u Podravini. Ti su arhiđakonati prema popisu župa Zagre-bačke biskupije iz 1501. imali zajedno oko 170 župnih crkava.6

Napokon, na promatranom području nalazio se u kasnom srednjem vi-jeku i veći broj samostana različitih redova: jedan benediktinski (u Bijeli kod Daruvara); tri pavlinska (na Gariću, u Dobroj Kući i u Bakvi, sadašnjoj Špišić Bukovici); tri franjevačka (u Gorbonoku, sadašnjem Kloštru Podravskom, u Podborju, sadašnjem Daruvaru, i u Monoszlóváralji ili *Moslavinskom

popis); Tibor Koppány, A középkori Magyarország kastelyai [Művészett örténeti füzetek, 26] (Budapest, 1999), 251 (sumarni popis).

5 Za imena i položaj vlastelinstava v. naročito kartu Engel, Magyarország a középkor végén (CD-ROM).6 Josip Buturac, “Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine”, Starine JAZU 59 (1984), 52-64,

74-80, 94-100. Prema broju župâ, redoslijed tih arhiđakonata je ovakav: Komarnica (53), Gušće (44), Čazma (40), Svetačje (33).


67

Podgrađu, na području današnje Gornje Jelenske); i jedan augustinskih pu-stinjaka (u Pakarskim Sređanima ili Pekerszerdahelyu, između Daruvara i Pakraca). Osim tih samostana, koji su propali u turskom osvajanju kao i svi ostali samostani u međurječju istočno odatle, turski su napadi i trajna opa-snost nagnali redovničke zajednice da napuste mnogo svojih samostana i na zapadnoj strani pogranične zone, u dijelu Kraljevine Slavonije koji je nakon uspostave ratne ravnoteže ostao neosvojen. Tako su, primjerice, tijekom 16. stoljeća bili napušteni dominikanski samostan u Čazmi, pavlinski samostan u Strezi (Pavlin Kloštru), franjevački samostani u Ivaniću i Koprivnici, kao i čazmanski zborni kaptol Svetog Duha, važna organizacijska ispostava Za-grebačke biskupije.7

Složenost i bogatstvo kulturne geografi je srednjovjekovne Križevačke županije upućuje na njezinu vrlo dobru naseljenost. Prema procjenama po-vijesnih demografa, gustoća naseljenosti u njoj bila je zaista znatno veća od prosjeka Ugarsko-hrvatskog kraljevstva. Istaknuti mađarski medijevist An-drás Kubinyi izradio je, na temelju poreznih popisa sadržanih u Registru kral-jevskih prihoda s kraja 15. stoljeća, procjene broja stanovnika po županijama i otud izračunao okvirnu gustoću naseljenosti za svaku županiju obuhvaćenu tim popisima. Prema Kubinyijevoj procjeni, Križevačka županija imala je tada približno između 175 i 200 tisuća stanovnika, što je bilo dvostruko više nego što su ostale tri županije Kraljevine Slavonije (Zagrebačka, Varaždinska i Virovitička) imale uzete zajedno. Površina Križevačke županije pritom je bila otprilike jednaka površini ostalih triju slavonskih županija uzetih zajed-no. Prosječna gustoća naseljenosti u Križevačkoj županiji iznosila je 19,9 sta-novnika po četvornom kilometru, što je tu županiju stavljalo na peto mjesto među svim ugarskim, slavonskim i erdeljskim županijama, nakon Piliške, Baranjske, Tolnanske i Varaždinske.8 To je samo dva do tri puta manja gus-toća stanovništva nego što je na istom području danas.9

7 Za osnovne podatke o navedenim samostanima v. Beatrix F. Romhányi, Kolostorok és társaskáptala-nok a középkori Magyarországon (CD-ROM), gl. ur. Beatrix F. Romhányi (Budapest: Arcanum Adatbá-zis, 2008), s. v. Bakva, Béla, Csázma, Dobrakutya, Garics, Gorbonok, Ivanics, Monoszlóváralja, Pe-kerszerdahely, Szentlászló 3 (Podbor), Sztreza.

8 András Kubinyi, “A Magyar Királyság népessége a 15. század végén”, Történelmi szemle 38 (1996), 135-161, osobito 159.

9 Današnje hrvatske županije na području nekadašnje Križevačke imaju sljedeću prosječnu gustoću stanovništva (prema popisu iz 2011): Koprivničko-križevačka 66,12/km², Bjelovarsko-bilogorska 45,37/km², Virovitičko-podravska 41,92/km², Sisačko-moslavačka 38,6/km².


68

ŠUME U SREDNJOVJEKOVNOJ KRIŽEVAČKOJ ŽUPANIJI: ISTRAŽIVAČKA POLAZIŠTA

Sve u svemu, zemljopisni prostor Križevačke županije morao je u kasnom srednjem vijeku biti intenzivno “antropiziran”. Njegov prirodni okoliš bio je djelovanjem ljudi u znatnoj mjeri pretvoren u obrađenu zemlju namijenjenu poljodjelstvu (oranice, vinograde, livade) i prekrivala ga je mreža cestovnih prometnica različitih “kategorija” koje su povezivale naseljene točke i sre-dišta (gradove, trgovišta, sela, utvrde, samostane). Dijelovi zemljišta nisu bili pod izravnom agrarnom obradom, ali su se kao pašnjaci koristili za sto-čarstvo te također nisu bili netaknut prirodni krajolik, jer su nekoć nastali ljudskom aktivnošću, krčenjem šuma. Najbliže izvornom prirodnom stanju stajala su šumska i močvarna područja te brojni manji i veći vodotoci. No, ni ta zemljišta i njihovi prirodni sadržaji, dakako, nisu bili “netaknuta priro-da”, jer su se i na njima odvijale ljudske aktivnosti poput stočarstva (osobito svinjogojstva), sječe šuma, lova, ili pak izgradnje brana, pristaništa, ribnjaka, mostova i mlinova na vodeni pogon. Iako se sve te aktivnosti i ljudski zahva-ti u prirodu spominju u pisanim vrelima, na dosadašnjem stupnju istraženo-sti još smo daleko od egzaktne slike o topografi ji različitih tipova zemljišta i različitih objekata stvorenih ljudskim djelovanjem.

Tako ne znamo ništa pobliže ni o prostornom udjelu i zemljopisnom razmještaju šumskih zemljišta u središnjoj zoni Križevačke županije u kasnom srednjem vijeku. Dendrofl orni sastav tih šuma u osnovi je, vjero-jatno, nalikovao sastavu današnjih šuma na istom području. U nizinskim poplavnim područjima uz veće vodotoke, osobito u Posavini, prevladavale su šume hrasta lužnjaka (Quercus robur), mjestimice izmiješane s poljskim jasenom (Fraxinus angustifolia), nizinskim brijestom (Ulmus laevis), običnim grabom i drugim vrstama. Na još vlažnijim, ritskim područjima, uz močvare i vodotoke, rasle su manje šume crne johe (Alnus glutinosa), bijele vrbe (Salix alba) i crne topole (Populus nigra). Poznata je šuma osobito razvijene crne johe s poljskim jasenom u Podravini istočno od Đurđevca, danas zvana Crni jar-ki, koja se tu očuvala bez prekida od zadnjeg ledenog doba. Najveći dio pro-matranog područja zauzimale su šumske zajednice hrasta kitnjaka (Quercus petraea) i običnog graba (Carpinus betulus), kojima odgovaraju brežuljkasta i ocjedita tla, uključujući niže prigorske obronke, sve do nadmorske visine od oko 400 metara. U manjem udjelu u tim se šumama javljaju divlja trešn-ja, breza, bijeli glog, divlja kruška, gorski javor, gorski brijest i još poneke vrste. Te su šume zbog svojeg smještaja na kvalitetnim obradivim tlima bile glavni predmet krčenja šuma u srednjem vijeku. Na Moslavačkoj gori, na


69

ocjeditim kiselim tlima, nailazi se mjestimice i na šumske sastojine pitomog kestena (Castanea sativa), koji je obično pomiješan s bukvom i hrastom kit-njakom i u manjoj mjeri klenom (Acer campestre), lipom, brezom i drugim vrstama. U najvišim zonama, iznad pojasa hrastovih šuma, odnosno počevši obično od 300-400 metara nadmorske visine, rastu šume u kojima dominira obična bukva (Fagus sylvatica). Bukove šume, pomiješane s manjim udjelom običnog jasena, gorskog brijesta, gorskog javora, velelisne lipe i drugih vrs-ta, nalaze se na promatranom području ponajprije na Moslavačkoj gori, a ni tu se nisu mogle u punoj mjeri razviti jer je to gorje razmjerno nisko (najviši vrh Humka doseže 489 m n/m). Nešto bukovih šuma ima i na sjevernim padinama Bilogore, premda je ona znatno niža od Moslavačke gore (najviši vrh u središnjem dijelu Bilogore, Viš iznad Male Črešnjevice, doseže 288 m n/m). Napokon, na Moslavačkoj gori nailazi se mjestimice i na crnogorična stabla: običnu jelu (Abies alba), obični i crni bor (Pinus sylvestris, Pinus nigra), smreku i ariš. Danas ima crnogorice i u šumskim zajednicama drugdje na ovom području. U većini se slučajeva zna (primjer: pošumljavanje reliktnog pustinjskog područja Đurđevačkih pijesaka običnim i crnim borom) ili se pretpostavlja da su crnogorične vrste umjetno unesene ili alohtone u svojim sadašnjim staništima. Crnogorica po svoj prilici nije autohtona ni na Mosla-vačkoj gori, ali to ne mora značiti da je ondje nije bilo već u srednjem vijeku. U svakom slučaju, tu nema pravih bukovo-jelovih šuma kakve se primjerice nalaze na Papuku. O raširenosti jele i bora na Papuku svjedoči, uz ostalo, i postojanje poznatog ekonima na njegovu zapadnom rubu: Podbor ili Pod-borje (sada Daruvar), koji je u srednjem vijeku imao i istoznačnu mađarsku dubletu Fenyőalja.10

Koliki je bio udio šuma u ukupnoj površini Ugarsko-hrvatskog kraljev-stva i njegovih pojedinih dijelova u kasnom srednjem vijeku? Jedini pokušaj na izvorima utemeljenog odgovora na to pitanje dosad je dao mađarski i češki ekohistoričar Péter Szabó. On je prikupio i obradio podatke iz većih ili poznatijih popisa vlastelinstava kojima je obuhvaćeno ukupno 360 postoje-ćih ili napuštenih naselja razbacanih po raznim krajevima Ugarske, Erdelja i Slavonije. Tako analizirana vlastelinstva tvore malo više od 1 % ukupne površine Ugarske s Erdeljem i Slavonijom (područje Kraljevine Hrvatske nije uključeno). Pretpostavljajući da je taj mali uzorak uglavnom reprezen-tativan za stanje na čitavom prostoru kojemu pripada, Szabó je izračunao udjele različitih vrsta zemljišta u svim županijama u kojima su se nalazi-

10 Geografi ja SR Hrvatske, 6 sv., ur. Alfonso Cvitanović (Zagreb: Školska knjiga, 1974-1975), sv. 1: 77-81; Stjepan Hima, Šumska vegetacija Moslavačke gore – Završni rad [rukopis] (Zagreb: Šumarski fakultet, 2016). Za Podborje ili Fenyőalju v. Csánki, Körösmegye, 44.


70

la vlastelinstva uključena u analizu: oranicâ (s vinogradima), livadâ, paš-njakâ i šumâ. Nažalost, među obrađenim vlastelinstvima nije bilo i onih iz Križevačke županije; iz Kraljevine Slavonije Szabó je imao na raspolaganju samo podatke za Varaždinsku županiju. No, raspolagao je i podacima za istočnije međurječne županije – Požešku, Baranjsku, Vukovsku i Srijemsku. Rezultat analize Szabó je predočio na zemljovidu s naznačenim županijama koje su razvrstane prema skali od pet stupnjeva pošumljenosti. Velik dio županija nije obuhvaćen analizom (malo više od polovice ukupnog broja), tako da nema smisla na temelju toga zemljovida nabrajati najpošumljenije i najslabije pošumljene županije u kraljevstvu. Dobiveni rezultati ipak su vrlo zanimljivi i u komparativnom i u apsolutnom smislu. Baranjska i Sri-jemska županija našle su se među onim županijama u kojima je udio šuma u ukupnoj površini između 21 % i 40 %, a Varaždinska, Požeška i Vukovska među onima s udjelom šuma između 41 % i 60 % ukupne površine. Prosječni udio šuma u površini svih županija za koje je Szabó našao relevantne izvore iznosi 34 %, što je manje od udjela oranica (40 %) izračunatog na temelju iste analize.11 Takav rezultat iznenađuje, s obzirom na općenito mišljenje o velikoj šumovitosti srednjovjekovnih krajobraza. Ukupni rezultat Szabóove analize značio bi da je udio šuma u srednjovjekovnoj Ugarskoj sa Slavoni-jom i Erdeljem bio čak nešto manji od današnjeg udjela šuma na teritoriju Republike Hrvatske (koji iznosi 37% ukupne kopnene površine).12

Moguće je, naravno, da uzorak koji je obradio Szabó iz nekog razloga ipak nije po svojim karakteristikama dovoljno reprezentativan za ukupnu površinu kraljevstva. Vjerojatno je, k tome, da stupanj reprezentativnosti obrađenih podataka osjetno varira od županije do županije, ovisno o udjelu koji obrađena vlastelinstva imaju u ukupnoj površini pojedine županije i ta-kođer o položaju obrađenih vlastelinstava s obzirom na konfi guraciju terena. Ako su, primjerice, u nekoj županiji kao uzorak dostupna samo vlastelinstva smještena u ravničarskom području pogodnom za agrarnu obradu, a žu-panija uključuje i brdovita ili pak poplavna i močvarna područja, sasvim je sigurno da je ta županija, uzeta u cjelini, bila osjetno šumovitija nego uzorak koji je predstavlja. To bi, svakako, u konačnici iskrivilo sliku o pošumljenosti promatranoga prostora, odnosno umanjilo izračunati udio šuma u odnosu na stvarno stanje na terenu. Ima još nekoliko mogućnosti koje su mogle do-vesti do takva pogrešnog umanjenja. Sastavljači popisa vlastelinstava mož-

11 Péter Szabó, Woodland and forests in medieval Hungary [BAR International series, 1348] (Oxford: Arc-haeopress, 2005), 47-55.

12 Usp. podatak na internetskom portalu državnog poduzeća Hrvatske šume d. o. o. (htt p://portal.hrsume.hr/index.php/hr/?option=com_content&view=article&id=44&Itemid=55).


71

da su često bili skloni pogrešno procjenjivati veličinu šuma (osobito onih prostranijih) u jedinicama za površinu koje su rabili (obično aratrum, ‘plug’, kao i za oranice). Uz to, možemo se pitati i nisu li neka šumska područja bila, iz nekog razloga, isključena iz vlastelinske organizacije, pa time i iz sa-čuvanih popisa vlastelinstava – primjerice zato što su pripadala kralju ili su pak bila zajednička, tj. bez vlasnika. Szabó razmatra i takve mogućnosti, ali s pravom zaključuje da bi ih tek trebalo dokazati u konkretnim slučajevima kako bi imale egzaktnu vrijednost. Dok se to ne dogodi, procjene na temelju sačuvanih popisa vlastelinstava ostaju najbolji oslonac za koliko-toliko eg-zaktan govor o udjelu šuma u ukupnoj površini kraljevstva.

Kao što je rečeno, za Križevačku županiju Szabó nije našao nijedan re-levantan vlastelinski popis pa za nju nije dao procjenu udjela šumskih ze-mljišta. Uzmemo li u obzir njegove procjene za okolne županije, moglo bi se, dakako posve okvirno, pretpostaviti da je udio šuma u Križevačkoj županiji bio nešto veći nego u Baranjskoj i nešto manji nego u Požeškoj i Varaždin-skoj, što bi nas dovelo do grube procjene da je u Križevačkoj županiji udio šuma bio oko 40 %. Za egzaktniju procjenu bit će potrebno pronaći popise vlastelinstava iz te županije slične onima koje je Szabó koristio za druge žu-panije. Nije sigurno da će potraga za takvim popisima uroditi uspjehom. Ima, dakako, mnogo sačuvanih dokumenata za Križevačku županiju koji spominju šume, postoji i stanovit broj popisa vlastelinstava ili urbara, ali je pitanje hoće li se u ikojem naći brojčani podaci o veličinama raznih vrsta zemljišta koji bi bili upotrebljivi za izračun njihovih udjela u ukupnoj povr-šini vlastelinstva. Primjerice, za vlastelinstvo Dobru Kuću, oko gornjeg toka rječice Toplice, lijevog pritoka Ilove, sačuvao se popis iz 1474. Tu su najprije popisani vlasnici „zasijanih zemljišta“ u trgovištu Toplici (Hewiz) i u veli-kom broju sela i zaselaka toga vlastelinstva, s veličinama posjeda svakog od njih. U drugom dijelu dokument donosi popis onih dijelova vlastelin-stva koje je držao sam vlastelin plemić David Nelepec (Nelipić), i to najprije naseljenih i pustih kmetskih sesija, a zatim raznih drugih sastavnica vla-stelinskog alodijala – crkava nad kojima je vlastelin imao patronsko pravo, „glavnih vinograda“ (vinee capitales), livada i sjenokoša, voćnjaka, potoka pogodnih za ribolov i mlinove, maltarinâ, „glavnih velikih šuma“ i napo-sljetku „obradivih zemljišta koja se pučki zovu izgon“. Nažalost, popis ne navodi veličinu parcela za nabrojane vinograde, livade, voćnjake, šume i izgone.13 Popis „glavnih (= vlastelinskih) velikih šuma“ (silve magne capital-

13 Mađarski državni arhiv (Budimpešta), DL. 94515. Dokument je notirao Ferdo Šišić, “Iz arkiva gro-fova Pongrácza”, Starine JAZU 36 (1918), 41, br. 33. Usp. Adamček, Agrarni odnosi, 385.


72

es) daje naslutiti da su one tvorile znatan dio površine vlastelinstva, ali ne možemo reći ništa egzaktnije od toga. Unatoč tome, taj je popis vrijedan za povijest slavonskih šuma u srednjem vijeku. Poimence navodi petnaest ra-zličitih šuma i na kraju uz to napominje da na vlastelinstvu Dobra Kuća ima još i drugih šuma i šikara, ali „im ne znamo imena“. Za većinu šuma bilježi da su im stabla „plodonosna“. Za neke kaže i pobliže gdje su se nalazile, a za dvije koje su stajale blizu utvrde Dobra Kuća napominje da u njima „obitava divljač raznih vrsta“.14

Slično stanje možemo zamisliti i na ostalim većim vlastelinstvima Križe-vačke županije. Utvrde, trgovišta, crkve i osobito brojna sela bili su posvuda ravnomjerno raštrkani, a podlogu su im činile različite vrste obrađenih i ne-obrađenih zemljišta, međusobno ispremiješanih. U cjelini je barem trećina ukupne površine otpadala na šume, koje su tvorile posvuda razbacane šum-ske „otoke“ i „otočiće“ koji su bez iznimke imali svoja vlastita imena. Takvu uglavnom homogenu sliku Križevačke županije posve je izmijenilo tursko osvajanje, nakon kojeg je novonastalo pograničje presjeklo teritorij županije napola.

TURSKO OSVAJANJE I UTVRĐIVANJE NOVOG POGRANIČJANakon poraza Ugarsko-hrvatskog kraljevstva u Mohačkoj bitki 1526. vojno širenje Osmanskog Carstva postupno je tijekom prve polovice 16. stoljeća zahvaćalo sve veći dio međurječja Drave i Save. Iako su već godinama prije toga Turci15 provaljivali u Kraljevinu Slavoniju i pustošili je, trajno tursko osvajanje doprlo je do Poilovlja 1540., kada je vlastelin Krsto Svetački pre-dao Turcima svoje utvrde oko današnjih Okučana i Novske. 1543. osvojeni su zapadni dijelovi Papuka i Ravne gore, s važnim utvrdama Stupčanicom, Dobrom Kućom i Siračem, kao i Bijela Stijena u podnožju Psunja. Iste je go-dine u turske ruke pala i podravska utvrda Brezovica istočno od Virovitice. Zauzimanje područja između Ilove i današnjega Slavonskog gorja dovršeno je 1544. Tada su Turci osvojili Pakrac i niz utvrda na lijevoj strani Ilove, od ključne Kraljeve Velike blizu ušća Ilove u Savu preko Međurića i Krešte-lovca do Podborja (Daruvar).16 Turski vojni pritisak nastavio se neposredno

14 Mađarski državni arhiv (Budimpešta), DL. 94515. Usp. Adamček, Agrarni odnosi, 435.15 Vlastita imenica “Turci” (i pridjev “turski”) u ovom se radu ne koristi u uskom etničkom značenju,

nego u onome širem za koje su u hrvatskoj historiografi ji u novije vrijeme uobičajeni i donekle normirani termini “Osmanlije” i “osmanski”. Potonji se termini također mjestimice koriste i ovdje, ali se prednost, pogotovo u narativnim dijelovima teksta, daje tradicionalnom rječniku koji ima potpunu prevlast u izvornom gradivu (latinskom, njemačkom, hrvatskom itd.) na kojem se zasniva rekonstrukcija „događajnice“.

16 O tome Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća, 5 sv., prir. Tr-


73

potom i dalje u Posavini, zapadno od Ilove, pa je 1545. u njihove ruke pala i utvrda Moslavina na području današnje Popovače. Od tog su vremena Turci ovladali cijelim područjem Moslavačke gore, premda nisu zabilježene po-sebne borbe za osvajanje tamošnjih utvrda Bršljanovca, Garića i Jelengrada (u srednjem vijeku Szarvaskő). Turci su istodobno pokušali zauzeti i utvrdu Ustilonju na ušću Lonje u Savu, ali u tome tada nisu uspjeli.17

Konačni teritorijalni pomaci u korist Turaka dogodili su se 1552., kada je požeški sandžakbeg Ulama-beg u velikom ljetnom pohodu osvojio Viroviti-cu i potom Čazmu. Tijekom istog pohoda spaljeni su i kašteli u Gorbonoku (Kloštar Podravski) i Ustilonji, koji otad više ne igraju nikakvu vojnu ulogu. Turci su pokušali osvojiti i Prodavić (Virje) i Đurđevac u Podravini, ali im to nije pošlo za rukom. U Posavini su se kao najistočnija kršćanska uporišta održale utvrde u Ivaniću i u Križu (u srednjem vijeku Obedszentkereszt ili Obedski Sveti Križ). Time je dosegnut maksimalan opseg turskih osvajanja i u Podravini i u Posavini, gdje je približna „granica“ pomaknuta znatno preko Ilove, do rijeke Česme. Glavnina stare Križevačke županije pala je pod tursku vlast.18

Ukupna dinamika ratnog sučeljavanja na ugarsko-hrvatskom ratištu bila je u drugoj polovici 16. stoljeća ipak takva da Osmanlije nisu mogli traj-no zadržati sva osvojena područja iz 1552. Neodrživim se pokazao veći dio osvojenog prostora između Ilove i Česme, pa su već 1559. Turci sami ra-zorili i brzo potom napustili Čazmu.19 Sljedeće, 1560. godine zabilježen je jedan od prvih okršaja u novoj pograničnoj zoni ničije zemlje koja se upravo uspostavljala: haramije iz Ivanića postavili su zasjedu turskoj vojsci „kod porušene crkve zvane Popovac“ i potukli je, ubivši njezinog vojskovođu Džafer-bega, koji je poznat kao osmanski kapetan rijeke Save.20 Toponim

pimir Macan (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1985), sv. 5: 201-209; Ive Mažuran, Hrvati i Osmansko carstvo (Zagreb: Golden marketing, 1998), 104-107.

17 Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5: 214; Mažuran, Hrvati i Osmansko carstvo, 111.18 Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5: 237-245; Mažuran, Hrvati i Osmansko carstvo, 115-119; Dino Mujadžević,

“Osmanska osvajanja u Slavoniji 1552. u svjetlu osmanskih arhivskih izvora”, Povijesni prilozi 28, br. 36 (2009), 89-108.

19 Radoslav Lopašić, “Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz štajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu”, Starine JAZU 19 (1887), 4; Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela (Sarajevo: Svjetlost, 1982), 67. Po Šabanoviću isto Mažuran, Hrvati i Osmansko carstvo, 129 i 201; Hrvoje Petrić, Pogranična društva i okoliš: Varaždinski generalat i Križevačka županija u 17. stoljeću (Sa-mobor – Zagreb: Meridijani i Društvo za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju, 2012), 99 i 104.

20 Lopašić, “Prilozi za poviest”, 9-11; Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5: 293; Mažuran, Hrvati i Osmansko car-stvo, 132. O ubijenom Džafer-begu v. Elma Korić, “Kapetani rijeke Save u 16. stoljeću”, u: Rijeka Sava u povijesti. Zbornik radova znanstvenog skupa održanog u Slavonskom Brodu 18–19. listopada 2013., ur. Branko Ostajmer (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2015), 241.


74

Popowacz mogao bi odgovarati današnjoj Popovači, premda se u izvoru kaže da je dotična crkva udaljena od Čazme jednu milju puta, što je premalo za stvarnu razdaljinu Čazma – Popovača.21

U odlukama sjedinjenoga Hrvatsko-slavonskog sabora održanog u Za-grebu 15. svibnja 1562. iznose se zanimljive pojedinosti o tadašnjem stanju na novoj slavonsko-osmanskoj granici. „Staleži i redovi ostataka kraljevinâ Hrvatske i Slavonije“ javljaju kralju Ferdinandu I da će provesti njegove naloge u vezi s jačanjem pograničnih utvrda, napominjući da se već više godina uz goleme troškove i napore trude zajedno sa svojim seljaštvom „oko zaštite i ojačavanja te ponovne izgradnje pograničnih utvrda i kaštela, zatvaranja prijelaza na rijekama i sječe stabala u zapreke na mjestima gdje je to potrebno“.22 Sabor obećava kralju da će se, za ojačavanje pograničnih utvrda i mjestâ, sa svih vlastelinstava od svakog pojedinog dima (tj. kmet-skog selišta ili domaćinstva) dati po deset dana rada manualnih radnika i po „dva debela hrastova trupca dužine dvanaest lakata“ (et ligna quercina grossa longitudinis cubitorum duodecim duo), te da će se od svaka četiri dima dati i na potrebno mjesto dovesti po jedna kola koljâ ili šiblja (de virgultis currum unum). Na području između Drave i Save te će se obveze izvršiti u korist triju glavnih utvrđenih uporišta, Đurđevca, Koprivnice i Ivanića (ad arcem Zenthgerghwara, ad oppidum et castellum Kaproncza, ad fortalitium Iwanych). Po-vrh toga, plemići jednoselci morat će dati samo deset dana manualnog rada, bez obveze dovoza trupaca i kolja, s tim da su svi plemići iz te kategorije koji žive u Križevačkoj županiji dužni ići pomoći u utvrđivanju kaštela Topolov-ca (ad munitionem castelli Thopolowcz),23 koji se nalazio istočno od Križevaca, na području današnjeg Zrinskog Topolovca. Što se pak tiče ratnog poreza od jednog i pol fl orena koji je kralj zatražio, sabor na nj pristaje ali moli da se toga davanja oslobodi Križevačka županija, koja je „već gotovo sasvim opustošena“.24

Prepričavajući te saborske odluke, Vjekoslav Klaić sažeo je njihove gore iznesene podatke u formulaciju „davanje povoza i radnika pri utvrđivanju i popravljanju slavonskih krajiških gradova“, ne poklanjajući pozornost po-jedinostima koje su gore izdvojene.25 To su ipak vrlo zanimljivi konkretni

21 Takvu identifi kaciju zastupa Pavičić, “Moslavina i okolina”, 21 i 47.22 in muniendis et fortifi candis ac denuo erigendis arcibus et castellis fi nitimis, recludendisque transitibus in

fl uminibus ac resecandis indaginibus in locis necessariis (Ferdo Šišić, Acta comitialia regni Croatiae Dalma-tiae Slavoniae / Hrvatski saborski spisi, 5 sv. (Zagreb, 1912-1918), sv. 3: 90-99, br. 49, cit. str. 90).

23 Šišić, Acta comitialia, sv. 3: 91-92.24 Šišić, Acta comitialia, sv. 3: 97.25 Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5: 299-301. Milan Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva ti-

jekom 16. stoljeća (Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 1995), ne spominje taj dokument. Mažuran,


75

podaci, koji uz ostalo pokazuju da su masivno drvo (hrastovina) i kolje, uz zemljane opkope, bili glavni materijal kojim su se obnavljale i dodatno utvr-đivale stare zidane tvrđave koje nisu pale u ruke Turcima. Odluke iz 1562. donose i jednu od prvih pisanih potvrda korištenja metode zasjeke, odnosno obaranja stabala kako bi se zapriječio prolaz cestom (poglavito kroz šumu), na slavonskom pograničju prema Osmanskom Carstvu. Latinski izraz inda-gines (plural od indago ‘obruč, obor’) dobro je poznat u ugarsko-hrvatskom srednjovjekovlju, kada su se njime označavale nenaseljene pogranične zone i naročito umjetno načinjene granične crte – pregrade od zemljanih nasipa, oborenih stabala, pobodenog kolja i iskopanih jaraka.26 Ti su se granični „be-demi“ na latinskom nazivali još i clausurae i obstacula, na mađarskom je za njih bila uobičajena riječ gyep ili gyepű, a na jeziku panonskih Slavena obič-no su se zvali presjeka (preseka), vjerojatno otud što su se takvim zaprekama presijecali putevi, odnosno jednostavna i nenadzirana komunikacija izme-đu susjednih zemalja.27 U saborskim odlukama iz 1562. izričaj resecandae in-dagines očito označava onu vrstu takvih presjeka koje su se pravile sječom stabala i njihovim obaranjem preko cesta i drugih mjesta koja bi inače bila pogodna za prolaz vojske.

Još je mnogo bogatiji izvještaj na njemačkom jeziku koji je ujesen 1563. nakon višetjednog obilaska terena izradilo posebno povjerenstvo kralja Fer-dinanda.28 Utvrde na slavonskoj granici koje je to povjerenstvo obišlo prote-zale su se od Hrastelnice na Savi (nasuprot Sisku) do Đurđevca u Podravini. Glavni prirodni oslonac granične crte koju je prema povjerenicima trebalo što bolje utvrditi bila je rijeka Česma. Baveći se obrambenim prilikama u okolici Čazme, povjerenici su uz ostalo predložili „da se zapriječi prelaženje turskih konjanika preko rijeke Česme na mjestima gdje su takvi prolazi bili mogući. Ta bi mjesta trebalo zatvoriti drvenim preprekama, i to tako da se na tim mjestima u korito rijeke nabiju hrastova debla. Posao treba obaviti do-bro, da ne bi veće vode rijeke same izbacile slabo nabijena stabla ili pak da ih Turci sami ne izvade i iskoriste kao dobru drvenu građu za gradnju mosta.

Hrvati i Osmansko carstvo, 134, spominje ga posve šturo.26 Vjekoslav Klaić, “Indagines i portae u Hrvatskoj i Slavoniji”, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva n. s.

7 (1903-1904), 1-9; Korai magyar történeti lexikon (9-14. század), gl. ur. Gyula Kristó (Budapest, 1994), 242, s. v. gyepű (Elek Benkő).

27 Usp. Vladimir Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik / Dodatci uz Prinose za hrvatski pravno-povjestni rječnik, 2 sv. (Zagreb, 1908-1922, 1923; pretisak 1975), sv. 2: 1106, s. v. presjeka; Rječ-nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio 11, ur. T. Maretić (Zagreb, 1935), 703, s. v. presjeka.

28 Rukopisno izvješće, naslovljeno Bereütt ung der Wündisch und Crobatischen Grenitz en, sačuvalo se (prema M. Kruheku) u Beču i Ljubljani, a dosad nije integralno objavljeno. Osnovni sadržaj izvješća donio je Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5: 303-304, a opširno ga je prepričao i komentirao Kruhek, Krajiške utvrde, 198-247.


76

Te bi prepreke zatvarale ujedno i mogući put vodom manjim lađama“.29 Ni samo povjerenstvo, kako se čini, iz opreza nije prelazilo na istočnu stranu Česme, nego je za tamošnju staru čazmansku utvrdu s četiri kule na uglo-vima zaključilo da je ne vrijedi obnavljati, već da se radije treba osposobiti i dodatno ojačati nedaleku napuštenu utvrdu Gomnec (njemački je izvještaj zove Gofnic ili Gofnec) na zapadnoj strani Česme, u današnjem Bosiljevu.30 Povjerenstvo je dalo upute i za bolje utvrđivanje Ivanića, gdje se tada gra-dilo drveni kaštel na mjestu stare kamene utvrde, kao i obližnjeg Kloštra Ivanića i istočnijeg Križa. U potonja dva mjesta radilo se zapravo o topograf-ski povoljno smještenim starim crkvama, okruženim opkopima i ogradama od kolja. U središnjem dijelu slavonske međurječne granice kršćanska su uporišta bila nešto povučenija u unutrašnjost, dosta zapadnije od crte Križ – Đurđevac. Povjerenstvo je tu zahtijevalo dodatno utvrđivanje Cirkvene, Domankuša i Topolovca. Utvrdu u Đurđevcu, u Podravini, povjerenstvo je ocijenilo nepovoljno: iako je to čvrsta građevina, zbog niskog poplavnog zemljišta teško je pristupačna, osobito za kišnih razdoblja, a u sušnima je okružuju nezdrave bare. Zato je povjerenstvo predložilo da ulogu najisture-nije utvrde u Podravini preuzme bolje smješteni Prodavić (Virje). Izgradnju nove utvrde povjerenstvo je predložilo i na biskupskom posjedu Dubravi, između Čazme i Vrbovca, smatrajući da bi tom položaju pripadala možda i središnja strateška uloga u obrani slavonske granice. No, ti se prijedlozi nisu mogli ostvariti – barem ne u obliku kako je to zamišljalo povjerenstvo31 – i obrana je ostala oslonjena na postojeće utvrde i njihove posade.

Konačno organizacijsko uobličenje slavonske granice prema Osman-skom Carstvu zbilo se oko sredine 1570-ih godina, a potvrdio ga je svojim odlukama sabor austrijskih zemalja održan u Brucku na Muri početkom 1578. Uz granicu su ustrojene tri kapetanije sa zapovjednim sjedištima u Koprivnici, Križevcima i Ivaniću, a pod svaku je spadala skupina okolnih utvrda s posadama. Među utvrdama Koprivničke kapetanije najistočnija je bila ona u Đurđevcu, i to je tako ostalo sve do sloma turske vlasti u „donjoj“ Slavoniji. Među utvrdama Križevačke kapetanije najistočnije su u to doba

29 Kruhek, Krajiške utvrde, 232.30 Prema Kruheku, “povjerenici se nisu usudili prijeći rječicu Česmu, pa podatke o staroj čazmanskoj

utvrdi donose na temelju prikupljenih vijesti na terenu“ (Krajiške utvrde, 232, bilj. 390). S druge stra-ne, Fedor Moačanin, Radovi iz povijesti Vojne krajine, prir. Nataša Štefanec (Zagreb: Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”, 2016), 207, na temelju istog neobjavljenog izvješća piše: “Turci se čak ne mogu održati u Čazmi koju su 1552. osvojili. Spomenuta komisija se 1563. mirno prošetala kroz napuštenu tvrđavu”.

31 Naime, u kasnijem 16. stoljeću doista su se za neko vrijeme u sastavu slavonskih krajiških kapetanija pojavile i utvrde u Dubravi i Prodaviću/Virju, kao i primjerice, nedaleko od Virja, utvrda Novigrad (Podravski) na tlu srednjovjekovnog naselja Komarnice.


77

bile one u Topolovcu i Cirkveni. U Ivanićkoj kapetaniji najistočnije su utvrde Križ i Gomnec/Bosiljevo kod Čazme.32 Sve što je ležalo istočnije od tih točaka bilo je izvan područja za koje su se slavonske tvrđavske posade smatrale odgovornima, premda to nije značilo da na tim stranama nisu baš ništa po-duzimale. Zapravo, kao što ćemo još vidjeti u nekoliko primjera, branitelji habsburške Slavonije brzo su se u svojem taktičkom djelovanju počeli držati pravila da je napad najbolja obrana.

Osim na utvrde, obrana slavonske granice oslanjala se bitno i na indagines ili zasjeke, obrambene prepreke od porušenih stabala. Tako je austrijski nadvojvoda Karlo II, stvarni vrhovni zapovjednik Hrvatske i Slavonske vojne krajine, 1582. tražio od Sabora i žitelja Kraljevine Hrvatske i Slavonije da, uz ostalo, „nasijeku i podignu zapreke protiv provala i ulazaka neprijateljskih Turaka u kraljevinu, po-čevši od Koprivnice do Križevaca i Ivanića te prema Česmi“.33 Zahtjev je ponovljen i 1586., kada je specifi cirano da se moraju „sječom zaprekâ zatvoriti i prepriječiti kako potajni noćni i dnevni, tako i otvoreni prijelazi neprijatelja na rijeci Česmi, koje on običava izvoditi prema gore spomenutim utvrdama“.34 Sabor je tada odre-dio porezne kotareve koji trebaju dati radnike pješake i radnike s kolima za sječu zapreka i „zagrađivanje rijeke Česme“ (ad praepeditionem fl uvii Chasmae) protiv turskih upada.35 Granične zasjeke i prepreke u Počesamlju upravo su 1586. odigrale zanimljivu ulogu u tursko-hrvatskom pograničnom ratovanju. Potkraj te godine pro-valila je u Slavoniju jaka konjaničko-pješačka vojska iz dvaju slavonskih sandžaka i Bosne koju je predvodio Ali-beg „Cernički“, brat bosanskog sandžakbega Ferhada Sokolovića. Ona je prodrla do Vrbovca i Preseke, a na povratku su je, 6. prosinca 1586., zaskočile čete hrvatskog bana Tome Erdődyja i slavonskih krajiških kapeta-na. Bitka se odvila negdje uz donju Glogovnicu, desnu pritoku Česme. Branitelji su pustili da prednje turske čete prijeđu tamošnje zasjeke (indagines, verhakhah), a zatim su napali zaostali dio vojske, ubivši samog Ali-bega i neke druge turske

32 Radoslav Lopašić, Spomenici hrvatske krajine, 3 sv. (Zagreb: JAZU, 1884-1889), sv. 1: 33-44, br. 25-26, 60-62, br. 35, i 98-105, br. 68. Uz to Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5: 415-417; Pavičić, “Moslavina i oko-lina”, 25-26; Kruhek, Krajiške utvrde, 261-267; Petrić, Pogranična društva, 108; i sada naročito Nataša Štefanec, Država ili ne: ustroj Vojne krajine 1578. godine i hrvatsko-slavonski staleži u regionalnoj obrani i politici (Zagreb: Srednja Europa, 2011), naročito 392-425. Shematske zemljovide slavonskih kapeta-nija donosi Kruhek, Krajiške utvrde, 263, 264 i 266.

33 similiter indagines contra excursionem et introitum hostium Turcarum in regnum, incipiendo a Kaproncza ad Crisium et Iwanych et versus Chazmam, succidant et construant (Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 77). Sabor je nadvojvodi odgovorio da su hrvatsko-slavonski regnicolae i njihovi podanici u tom času toliko opterećeni gradnjom nove utvrde u Ivaniću i dviju utvrda na Kupi da se ne mogu baviti i drugim postavljenim im zadacima (isto, 79).

34 nec non etiam ut tam clancularios nocturnos et diurnos, quam etiam manifestos hostium transitus ad fl uvium Chazma, quos versus pretactas munitiones facere solent, insectione indaginum recludere et obstruere (...) deberent (Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 185).

35 Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 188. Isto je ponovljeno i u saborskim odlukama iz 1587. (isto, 204).


78

vojskovođe i zarobivši stotinu Turaka. U izvješću napominju i to da su Turke gonili do Česme, ali se zbog ranog dolaska noći nisu usudili ići prijeko.36 Otud bi se mo-glo zaključiti da zasjeke koje su olakšale propast Ali-begovog pohoda nisu stajale na samoj Česmi, odnosno na njezinoj desnoj obali, nego negdje dalje od rijeke.

TURSKA STRANA GRANICENa suprotnoj strani, osmanska upravna i vojna organizacija u osvoje-

nom Poilovlju poprimila je također tijekom treće četvrtine 16. stoljeća svoj manje-više konačan oblik. Zaseban, prostorno nevelik sandžak sa sjedištem u Čazmi osnovan je tu možda već 1552., a najkasnije 1557. godine.37 Najka-snije 1565. sjedište je već bilo preneseno u Pakrac, iako se sandžak i dalje če-sto nazivao Čazmanskim, odnosno sandžakom Začasna. Potonje je ime jed-na od inačica toponima Začesna (Začesan, Začesanje, Začesemje, Začesma), kako se u srednjem i ranom novom vijeku kadšto nazivalo naselje Čazma (trgovište i utvrda), očito po tome što se, gledano iz središnjih dijelova Kra-ljevine Slavonije (Zagreb, Križevci), nalazilo s onu stranu rijeke Česme, u Začesamlju.38 U zemljopisnom smislu, Čazmanski sandžak zapravo je obu-hvaćao Poilovlje, veći dio planine Psunj i znatan komad Posavine, od donje Lonje do donje Orljave. Na području toga sandžaka Turci su zatekli velik broj starijih utvrda i u većinu njih postavili svoje posade. U pograničnom zapadnom dijelu sandžaka takva turska uporišta bila su, idući od juga pre-ma sjeveru, utvrde u Moslavini, Kraljevoj Velikoj, Međuriću, Kreštelovcu, Zdencima, Podborju, Dobrom Gradu (prije Dobra Kuća) i Stupčanici. U važ-nom osmanskom popisu plaćenih posada u krajiškim tvrdim gradovima Bo-sanskog, Čazmanskog i Požeškog sandžaka iz 1586. nalazimo sve te utvrde osim Stupčanice, koju u toj funkciji spominju drugi izvori.39 I na kršćanskoj

36 Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5: 452-454. Glavni izvori za taj pohod i bitku su: Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 202; Lopašić, “Prilozi za poviest”, 51-53.

37 O tome različito Šabanović, Bosanski pašaluk, 66 i 223; Nenad Moačanin, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine (Slavonski Brod, 2001), 8.

38 Usp. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio 21, prir. J. Jedvaj i dr. (Zagreb, 1973-1974), 739-740, s. v. Začesan – s. v. Začesna, gdje se uz ostalo citira Belostenčev rječnik: “Od ove vode stanovito mjesto, varaš imenit, be zvan takaj Čazma, po naški Začesanje”.

39 Adem Handžić, “Prilog istoriji starih gradova u bosanskoj i slavonskoj krajini pred kraj XVI vijeka”, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine 13 (1962), 321-339; Olga Zirojević, “Turska utvrđe-na mesta na području današnje Vojvodine, Slavonije i Baranje”, Zbornik za istoriju Matice srpske 14 (1976), 138-143. U potonjem radu u dva se slučaja brkaju podaci o različitim utvrdama istog imena u Pakračkom i u Požeškom sandžaku: to su Kraljeva Velika i Velika (str. 138) te Moslavina i Podravska Moslavina (str. 142). Zanimljivo je da autoricu nitko nije upozorio na taj propust pa se isto ponavlja i u njezinim sabranim radovima: Olga Zirojević, Turci u Podunavlju, 2 sv. (Pančevo: Istorijski arhiv, 2008-2010), sv. 1: 169 i 172-173.


79

se strani dobro poznavalo stanje s turskim utvrdama u međurječju pa tako bečki popis iz 1577. (Verzaichnis der türggischen heuser) nabraja u Pakračkom sandžaku sve gore navedene utvrde osim Kreštelovca.40 Upravna struktura sandžaka, odnosno njegova dioba na nahije, nije još uvijek do kraja rasvijet-ljena. Pogranične zapadne nahije bile bi Kraljeva Velika (koja je bila i sjedište kadiluka), Pakarski Sredel (sada Sređani), Podborje (Daruvar), Dobra Kuća i Stupčanica. Osim tih, istraživači stavljaju u Poilovlje još neke topografski dvojbene nahije: Hazim Šabanović na osnovi popisa iz 1565. spominje na-hiju Kutinovac, koju smješta na područje Kutine, a na zemljovidu označava i nahiju Poljana sa sjedištem u istoimenom mjestu istočno od donjeg toka Ilove; Nenad Moačanin, pak, ima nahiju zvanu Kunčevac, koju povezuje s današnjom Končanicom između Daruvara i Zdenaca.41 Nejasno je, dakle, je li Čazmanski sandžak u 16. stoljeću imao koju nahiju sa sjedištem zapadno od Ilove, kao što bi se moglo očekivati s obzirom da su mu ondje tada pripa-dale utvrde u Moslavini (do 1591) i u Zdencima. Moguće je da se na toj stra-ni, u donjem Polonju, nalazila i „palanka Gračanica (...) na granici vilajeta Bosne“ za koju osmanski izvor (vjerojatno iz 1583) kaže da ju je „neprijatelj poharao“ i koja bi mogla odgovarati moslavačkoj Gračenici.42

Čazmanski ili Pakrački sandžak nije dosezao do Drave. Tamošnje po-dručje oko Virovitice pripalo je nakon konačnog turskog osvajanja 1552. prostranijem Požeškom sandžaku. Taj je sandžak zahvaćao cijelu današnju slavonsku Podravinu te je bio puno više podravski nego posavski, iako mu je glavni grad stajao na Orljavi, pritoci Save, a ne Drave. U najzapadnijem, pograničnom dijelu Požeškog sandžaka glavna je utvrda bila u Virovitici (tu je bilo i sjedište osmanskog kapetana rijeke Drave), a uz nju je prvoj pogra-ničnoj zoni pripadala i malo istočnija Brezovica. Utvrde u Voćinu, Slatini i Sopju na Dravi spadale su već u pozadinu turske granice prema Slavoniji.43 U upravnom pogledu taj je dio Požeškog sandžaka bio organiziran kao Vi-

40 Lopašić, Spomenici, sv. 1: 45.41 Šabanović, Bosanski pašaluk, 223-225, s priloženom kartom “Sandžaci Požega, Začasna, Pakrac ili

Cernik”; Moačanin, Slavonija i Srijem, 189. V. uz to Olga Zirojević, “Upravna podela današnje Voj-vodine i Slavonije u vreme Turaka”, Zbornik za istoriju Matice srpske 1 (1970), 19-20; Selçuk Ural, “Pakrački sandžak u drugoj polovici 16. stoljeća”, prev. i prir. Dino Mujadžević, Scrinia Slavonica 11 (2011), osobito 63.

42 Moačanin, Slavonija i Srijem, 9, bilj. 13. Možda je s tim pitanjem u vezi i neubicirana utvrda Granica koju također spominju popisi utvrdâ Pakračkog sandžaka iz 1577. i 1586. (usp. Handžić, “Prilog istoriji”, 326). O položaju utvrde Granice v. i Mažuran, Hrvati i Osmansko carstvo, 189-190.

43 Handžić, “Prilog istoriji”; Zirojević, “Turska utvrđena”, 134, 137, 142-143. Spomenute utvrde navo-di i habsburški popis iz 1577. (Lopašić, Spomenici, sv. 1: 44-45).


80

rovitički kadiluk, u koji su osim glavne spadale i okolne nahije Brezovica, Slatina i (Podravska) Moslavina.44

KONAČNA RAVNOTEŽA SNAGA U POSAVINIPogledajmo sada koliko je otprilike bio širok pojas „ničije zemlje“ između habsburškoslavonskog i osmanskoslavonskog niza pograničnih utvrda u većem dijelu druge polovice 16. stoljeća. U Podravini, od habsburškog Đur-đevca do turske Virovitice ima 34 kilometra pravocrtne razdaljine. U središ-njem dijelu međurječja razmaci su još veći. Od habsburške Cirkvene do tur-skih Zdenaca ima 44 kilometra, a od Gomneca (Bosiljeva) do Kreštelovca 41 kilometar pravocrtne udaljenosti. Najmanji je razmak između pograničnih utvrda u to vrijeme bio u Posavini. Ondje je od Križa, utvrde Ivanićke kape-tanije, do turske utvrde Moslavine (u današnjoj Popovači) bilo samo 14 kilo-metara razdaljine. No, tu je najprije došlo do promjena, odnosno pomicanja pogranične zone u korist kršćana. Ti lokalni događaji imaju određeno mjesto u puno širim vojno-političkim prilikama posljednjeg desetljeća 16. stoljeća, kada se urušio habsburško-osmanski sporazum o miru, ubrzo nakon što je 1590. bio treći put produžen (na temelju mira sklopljenog u Jedrenu 1568). Dotadašnji redoviti pogranični „mali rat“ eskalirao je tada u velike ratne operacije i pokušaje osvajanja ključnih utvrda.45

Krupan doprinos takvom razvoju događaja dao je ratoborni bosanski sandžakbeg i beglerbeg Hasan-paša Predojević, koji je 1591. pokušao osvojiti utvrdu Sisak na ušću Kupe u Savu, a 1592. osvojio je i Hrvatskoj krajini preo-teo važnu utvrdu Bihać, da bi 1593. zaglavio pri neuspjeloj ponovnoj opsadi Siska. Osim tih dobro poznatih operacija, Hasan-paša poveo je u jesen 1591. pohod u Slavoniju, popalivši Guščerovec (kod Križevaca) i Božjakovinu, da

44 Šabanović, Bosanski pašaluk, 222; Zirojević, “Upravna podela”, 18; Moačanin, Slavonija i Srijem, 188. Šabanović na cit. mjestu i na karti slavonskih sandžakâ (između str. 224-225) kao zasebne nahije navodi i Čađavicu i Sopje, ali tome protuslove podaci opširnog popisa iz 1579. (Popis sandžaka Požega 1579. godine, prir. i prev. Fazileta Hafi zović (Osijek: Državni arhiv u Osijeku, 2001), 371-393).

45 U okvire „malog rata“ svakako bi išao i lokalni događaj s početka 1590. o kojem su tada izvijestili zapovjednici sisačke utvrde: vojvode Stojić i Wyen s ukupno petsto „slavonskih vojnika“ izveli su pohod na turski teritorij i pritom orobili dva turska sela „zvana Bošnjaki“ kod Granice (supra Gra-nicze, ad Graniczam), dovevši odande 42 sužnja koji sutradan trebaju biti prodani na dražbi (Sisak u obrani od Turaka: izbor građe 1543-1597, prir. Jozo Ivanović, Josip Kolanović, Andrija Lukinović, Fedor Moačanin i Ivan Pomper (Sisak-Zagreb: Matica hrvatska Sisak, Povijesni arhiv Sisak, Arhiv Hrvatske, 1993), 308, br. 135). Priređivač izdanja tog dopisa koleba se je li Granica u tom slučaju ime mjesta ili hrvatski termin (“granica”) uporabljen u latinskom tekstu. Za taj izvor znao je i Klaić, ali ga je razumio nešto drukčije: “tristo Turaka iz kaštela Granica kod Save navalilo je na dva kršćanska sela, zvana Bošnjaki, te ih porobilo i odvelo u sužanjstvo četrdeset i dvije duše“ (Klaić, Povijest Hrva-ta, sv. 5: 464). Možda i taj podatak treba uzeti u obzir pri zasad neriješenoj ubikaciji kaštela Granica u Čazmanskom/Pakračkom sandžaku, o čemu je gore bilo govora.


81

bi u povratku izgubio zalaznicu i topove koje je morao ostaviti negdje u Po-česamlju zbog kiša i nabujalih voda.46 Kada se Hasan-paša u kolovozu 1591. povlačio ispod Siska nakon neuspjeha prve opsade, za njim je u potjeru kre-nuo hrvatski ban Toma Erdődy zajedno sa zapovjednikom Slavonske vojne krajine Stefanom Grassweinom. Oni su tada opsjeli utvrdu Moslavinu (ar-cem Montis Claudii sive Monozlo), natjeravši tursku posadu na predaju nakon što je u utvrdi eksplodirala zaliha puščanog praha i mnoge posadnike ubila. Razoružani ostatak posade, koji je Erdődy pustio na slobodu, dao je potom Hasan-paša uhititi i poslati u Carigrad, kao dokaz da hrvatski ban i slavon-ski vojni zapovjednici krše sporazum u miru, priloživši kao potkrepu jedno veliko topovsko zrno što su ga navodno kršćani ispalili pri opsadi Moslavi-ne. Hasan-pašin izaslanik u Carigradu je izložio i uvjerenje da hrvatski ban namjerava osvojiti i utvrdu Kraljevu Veliku.47 U stvari, i oko same Moslavine prilike su još neko vrijeme bile neizvjesne. Banska i krajiška vojska nije u prvi mah u nju postavila svoju posadu pa se u listopadu 1591. znalo da je bosanski paša dobio od sultana zapovijed da obnovi moslavinsku utvrdu.48 I iz sljedeće godine potječu proturječne vijesti o Moslavini. U lipnju 1592. zagrebački biskup Gašpar Stankovački piše da mu je „pouzdano javljeno da su, na veliku propast ove napaćene zemlje i gornjih pokrajina, Turci drvenim gradivom obnovili Moslavinu, koju su naši ne tako davno bili razorili“.49 No, istodobno je general Grasswein, slijedeći preporuku kapetana u Ivaniću, savjetovao da se utvrda Moslavina obnovi, utoliko više što se pakrački san-džakbeg navodno sprema popraviti nedaleku staru utvrdu Jelengrad (sjeve-rozapadno od utvrde Moslavine, u Moslavačkoj gori) kako bi u nju postavio tursku posadu.50 Također u isto to vrijeme, sisački su zapovjednici javljali zagrebačkom kaptolu da su krajišnici iz Ivanića „krenuli spriječiti ponovnu izgradnju Jelengrada“.51 O turskoj posadi u Jelengradu kasnije ipak nema potvrda. Isto tako nema spomena o trajnijem uspjehu Turaka u nastojanju da vrate Moslavinu; ali ni njena obnova u kršćanskim rukama nije se ostvarila prema prvotnim željama.

46 O tome Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5: 468-9.47 Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5: 466-467. Neki od izvora o toj opsadi su Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 329;

Lopašić, “Prilozi za poviest”, 55; Sisak u obrani, 391-396, br. 227-228.48 Sisak u obrani, 406-408, br. 239.49 Sisak u obrani, 440-441, br. 263.50 Lopašić, “Prilozi za poviest”, 57.51 Sisak u obrani, 358, br, 193.


82

Oslobađanje utvrde Moslavine, smještene na gradskom području da-našnje Popovače,52 značilo je prvi zamjetan teritorijalni pomak u kršćansku korist na slavonsko-osmanskoj granici. Ban Toma Erdődy bio je i osobno zainteresiran za obnovu Moslavine jer se radilo o nekadašanjem važnom obiteljskom posjedu: njegovi preci stekli su moslavačko vlastelinstvo 1493. i potom ga isticali u obiteljskom pridjevku (uz posjed Monyorókerek, da-našnji Eberau u austrijskom Gradišću).53 Budući da je renesansna učenost poistovjetila starorimski Mons Claudius s gorom Garić (tj. Moslavačkom go-rom), Erdődy su oko sredine 16. stoljeća svoju ranije stečenu „grofovsku“ titulu počeli isticati u obliku comes perpetuus Montis Claudii. U 17. stoljeću zabilježena je i hrvatska inačica: „vekovečni grof od Zaprte gore Moslavi-ne“.54 No, tek 1604. nalazimo u saborskim odlukama članak koji kaže da je Tomi Erdődyju obećana pomoć u popravljanju utvrde Moslavine, i to za sljedeću godinu, nakon što se završi obnova Čazme.55 Nešto se na utvrdi zaista radilo, jer Sabor u rujnu 1608. dopušta da se Erdődyjevi posjedi Želin i Novigrad oslobode drugih fortifi kacijskih radnih obveza kako bi pomogli „gradnju utvrde Moslavine“.56 Ipak, Moslavina se poslije ne pojavljuje među slavonskim utvrdama prema turskoj granici, a ima i posrednih indicija koje pokazuju da u njoj nije stvoreno utvrđeno vojno uporište.

Jedna se takva indicija tiče slabo poznate utvrde Brebrovac. Još prije za-uzimanja Moslavine, u veljači 1587. ban Toma Erdődy iznio je zapovjedniku Slavonske vojne krajine Veitu von Halleggu (Vidu Haleku) prijedlog da o svom trošku sagradi nove utvrde na donjoj Lonji – jednu na utoku Česme u nju, a drugu „na mjestu zvanom Brebrovac“, gdje je nekada već bila utvrda i veće naselje što su propali nakon turskog osvajanja Moslavine i Kraljeve Velike, kad je opustio čitav taj kraj. Ban je od generala tražio samo vojnu zaštitu za svoje radnike, a potonji je prijedlog proslijedio u Graz, izrazivši usput sumnju da su na slavonskoj granici moguća još dva nova gradilišta,

52 O točnom položaju utvrde Moslavine v. Mladen Obad Šćitaroci i Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, Dvorci i perivoji u Slavoniji – od Zagreba do Iloka (Zagreb: Šćitaroci, 1998), 252-261; Ana Bobovec, „Ar-heološka topografi ja područja općina Popovača i Velika Ludina“, Zbornik Moslavine 5-6 (2002-2003), 17-18; Branko Nadilo, „Ostaci obrambenih građevina na području Moslavine“, Građevinar 56/10 (2004), 651, gdje se omaškom piše Pitomača (!) umjesto Popovača. Činjenicu da su se staro naselje i utvrda Moslavina nalazili u sjeveroistočnom dijelu današnje Popovače, na povišenom terenu gdje je danas Neuropsihijatrijska bolnica, odražavaju još i topografske karte iz 19. stoljeća koje uz Popova-ču prikazuju naseljena područja (sela) zvana Rajčevac, Moslavina i Pobrđe.

53 Koppány, A középkori Magyarország, 183, s. v. Monoszló.54 Usp. Vjekoslav Klaić, „Topografske sitnice“, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva n. s. 9 (1907), 186-

187 (dio “2. Gora zaprta = Mons Claudius”).55 Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 451 i 497.56 Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 518.


83

premda bi nove utvrde dobro došle jer su predloženi položaji za njih stra-teški povoljni.57 Unatoč tim rezervama, ban je ubrzo podigao utvrdu u Bre-brovcu, jer se već u instrukciji nadvojvode Karla za Hrvatski sabor od veljače 1588. traži da se dio haramija smjesti u „novosagrađenu utvrdu gospodina bana zvanu Brebrovac (castrum Brebroacz)“.58 To se i dogodilo, jer se u ožujku 1593. u dopisu sisačkih zapovjednika spominje da su Turci zarobili i odveli četiri haramije iz Brebrovca (ex Brebrowecz).59 Potvrdu da je tamošnja utvrda zaista funkcionirala duže vrijeme imamo u zaključcima Sabora iz 1635. gdje se kaže da se utvrda Brebrovac (fortalitium Brebrowacz) nalazi na vrlo opasnu mjestu, budući naročito izložena napadima Turaka iz (Kraljeve) Velike, pa se stoga haramijama koji ondje služe plaća povisuje za 40 denara.60 Napokon, i jedan neslužbeni popis hrvatskih i slavonskih utvrda iz 1672. spominje Bre-brovaz među utvrdama u okolici Siska.61

Taj Brebrovac na Lonji očito nije istovjetan selu Brebrovcu na Ozaljskom ili Jastrebarskom vlastelinstvu.62 Njegov se položaj dade točno utvrditi po-moću topografskih karata iz 19. stoljeća, koje smještaju zaselak Brebrovec (ili Brabrovec) na ušće potoka Obževa (zvanog i Jobžev) u Lonju, nedaleko od sela Stružec i oko 10 kilometara jugozapadno od Popovače. Potok Obžev zapravo je najdonji tok potoka Jelenske koji teče iz Moslavačke gore, kroz Gornju Jelensku, Popovaču i Donju Jelensku. U srednjem vijeku izvor mu je bio blizu utvrde Jelengrad (Szarvaskő), a u svojem srednjem dijelu potok je protjecao ispod utvrde Moslavine. S obzirom na sve to, mjesto na ušću toga potoka u Lonju u posavskoj nizini moralo je imati određenu prometnu i vojnu važnost. Zasad je iz srednjovjekovnog gradiva poznato samo selo Brebrovec na velikom moslavinskom vlastelinstvu,63 svakako na mjestu o kojem govori banovo pismo iz 1587. Nema, dakle, dvojbe da se nova utvrda bana Tome Erdődyja nalazila upravo tu, na ušću Obževa/Jelenske u Lonju. To je bilo istočnije od utvrda u Križu i u Topolovcu na Savi, koje su dotad bile najizloženije utvrde u posavskom dijelu Slavonske vojne krajine. I dok je obnova utvrde u oslobođenoj Moslavini zapinjala i odgađala se, utvrda u

57 Neobjavljeni dokument prepričava Kruhek, Krajiške utvrde, 356.58 Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 219. U kazalu se (str. 564) pogrešno tvrdi da je taj Brebrovac “utvrda kod

Krašića”.59 Sisak u obrani, 378-379, br. 216.60 Zaključci Hrvatskog sabora, prir. Josip Buturac et al., sv. 1 (Zagreb, 1958), 50. U vrijeme kad je ta od-

luka donesena bansku je vlast također obnašao jedan Erdődy, Tomin sin Žigmund (banovao 1627-1639).

61 Lopašić, Spomenici, sv. 2: 345.62 O tom nešto poznatijem Brebrovcu usp. Adamček, Agrarni odnosi, 110 i 655.63 Engel, Magyarország a középkor végén (CD-ROM), točka 7KÖ46 – Brebrovec.


84

Brebrovcu stvarno je u prvoj polovici 17. stoljeća bila prva predstraža prema turskoj granici i osobito turskom uporištu u Kraljevoj Velikoj. Od Brebrovca do Kraljeve Velike ima oko 30 kilometara pravocrtne udaljenosti, što znači da se nakon pada turske Moslavine i u Posavini uspostavila „standardna“ širina pograničnog pojasa između dvaju sučeljenih nizova utvrda.Moguće je identifi cirati i drugu utvrdu koju spominje ban Toma Erdődy u pismu iz 1587. i koju je on kanio podignuti kod utoka Česme u Lonju, dakle oko 12 kilometara zapadno od utvrde Moslavine. To je utvrda koju kasniji izvori zovu Nadrašica. Prvi put je poimence zabilježena u službenom popisu iz 1601. u sklopu Ivanićke natkapetanije.64 Spominju je poslije toga i svi ostali popisi utvrda te natkapetanije od 1630. do 1678, zajedno s imenima haramijskih vojvoda u njoj.65 Zanimljivu vijest o Nadrašici donosi izvještaj ivanićkog natkapetana Caprina iz 1622. o turskim napadima na njegov dio krajine. On je tu ustvrdio da su u studenom te godine „Turci iz Gradiške, Jasenovca i Dubice doplovili na 25 brodova vodom uzvodno do moje stražarnice Nadrašice (scarthauss Nadraschicza)” i da su ondje napali čuvare stoke koji su bili uz svoje svinje te dvojicu od njih ubili, a dvojicu zarobili. Natkapetan je smjesta poslao 12 brodova s vojnicima kako bi sačuvali stoku “tih sirotih ljudi”, a oni su ondje naišli na spomenute Turke i s njima se sukobili. Petoricu su ih ubili, a petnaestoricu zarobili i doveli u Ivanić, pa se tada od tih zarobljenika saznalo da za svoje upade na kršćanski teritorij imaju dopuštenje svojih kapetana u Gradiški, Kostajnici i Dubici, koji od njih redovito otkupljuju dovedene zarobljenike, što je sve skupa značilo kršenje habsburško-osmanskog sporazuma o miru koji je bio na snazi.66

UTVRDA ČAZMA I GORA GARAVICANešto sjevernije odatle, u sjevernom podnožju Moslavačke gore, gra-

nični pojas ničije zemlje sterao se od Česme do Ilove. U okvire „malog rata“ spadalo je zalijetanje Turaka preko Česme, kao i s vremenom sve češće upa-danje kršćanskih četa preko Ilove. Iz jednog sažetog nabrajanja vojnih zaslu-ga bana Tome Erdődyja znamo da je on 1585. prodro do turske utvrde u Kre-štelovcu (castrum Kerstelowcz in Sclavonia situm) i spalio je skupa s „mnogim

64 Petrić, Pogranična društva, 108-109, citira neobjavljeni popis. Zanimljivo je da taj popis ne spominje utvrdu u Brebrovcu, a nema je ni u kasnijim popisima tijekom 17. stoljeća.

65 Petrić, Pogranična društva, 121.66 Lopašić, Spomenici, sv. 2: 106. Zahvaljujem još jednom prof. Mici Orban Kljajić na prijevodu ulomka

toga izvještaja.


85

izvježbanim turskim vojnicima“ u njoj.67 Ako je suditi prema gore spome-nutom osmanskom popisu krajiških utvrda iz 1586, Turci su brzo popravili i iznova ekipirali spaljenu utvrdu. Unatoč takvim pojedinačnim uspjesima, na kršćanskoj strani nije donesena odluka o pomicanju utvrđene granične crte na zemljište istočno od Česme. Taj se oprez najbolje ogleda u prijepo-rima oko utvrđivanja Čazme, na lijevoj obali Česme, koju su Turci odavna napustili. Habsburška krajiška vojna uprava i domaće hrvatsko-slavonsko plemstvo nisu se oko toga mogli usuglasiti. U svibnju 1597. Sabor je umjesto obnove oronule i propale utvrde u Ivaniću predložio vladaru da se radije obnovi razrušena utvrda Čazma jer će se tako „iz turskih ralja istrgnuti ve-lik komad zemlje, a mjesto Ivanić bit će sigurnije“.68 Već sljedeći mjesec kri-ževački kapetan Laybacher piše tadašnjem zapovjedniku Slavonske vojne krajine Hansu Sigmundu von Herberstainu da je Ivanić strateški važniji od Čazme i da bi bilo opravdano pojačati stražarske posade u Gomnecu (Bosi-ljevu) i Dubravi, ali ne i obnavljati ruševine Čazme, koje stoje „u pustoši i divljini, obrasle grmljem i korovom“.69

Takvom se stanovištu tada uglavnom priključio i koprivnički kapetan Albin Grasswein, iznoseći zanimljive argumente. On drži da započete ve-like radove na utvrđivanju Ivanića treba svakako završiti prije eventualne obnove Čazme, koja će stajati mnogo novca. Budući da je izloženija turskim napadima, u Čazmu bi trebalo smjestiti vrlo jaku posadu, od barem 400 lju-di, čija opskrba ne bi bila jednostavna. Ako se slavonsko plemstvo i krajiš-ke vojne vlasti na čelu s Herberstainom ipak odluče na tu obnovu, trebaju prethodno dobro razmisliti o svemu, jer je Čazmu lakše izgraditi nego li je potom držati. Budući da se ona nalazi s druge strane rijeke, pozornost prije svega treba posvetiti stražarnicama ili čardacima (scharthauser, vorwachten und sckartheuser). Ove bi trebale biti ponajprije u Jelengradu i u Garić-gra-du (Garabizgrad), pa i u Moslavini. Ako tih predstraža ne bi bilo, Grasswein ne bi preporučio gradnju “utvrde Začesan (Satschessan), kako glasi njezino pravo ime”. Neka general Herberstain procijeni visinu troškova za sve to, a nema dvojbe da “bi to bila izvrsna prilika za znatno proširenje Slavonije (Windischland)”. Uz to Grasswein iznosi još neke momente koje valja uzeti u obzir. Oko Začesana (tj. Čazme) sve je obraslo šipražjem, pa iako mu je položaj lijep i pogodan, on je od starih ratnika i vojvoda, osobito od poko-jnog vojvode iz Ivanića Petra Stojića, saznao da da je “to mjesto štetno za

67 Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 328.68 Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 362. Usp. Kruhek, Krajiške utvrde, 367-368.69 Neobjavljeno pismo prepričava Kruhek, Krajiške utvrde, 368.


86

zdravlje te da su ga Turci napustili uglavnom zato što je velik broj uglednih Turaka ondje umro”. Osim toga se u blizini uzdiže dosta visoko brdo Ga-rabiza. To su nepogodnosti zbog kojih Grasswein ne preporučuje obnovu Čazme, ali on odmah skromno dodaje da njegovi savjeti nikoga ne obvezuju i da će se povući pred onima koji znaju bolje, a svoje stanovište “nije iznio iz zle namjere, nego po svojoj savjesti i zaključujući svojim razumom”.70

U nastavku rasprave o Čazmi koja se vodila potkraj 16. stoljeća, činilo se da vojnostrateška razmišljanja i fi nancijske mogućnosti odnose prevagu nad političkim težnjama hrvatsko-slavonskih staleža da se oslobodi barem dio izgubljenih područja. Gradnja jake utvrde u Čazmi i s time povezano zauzimanje većeg dijela Moslavinske gore nisu u tom sklopu mogli doći u obzir.71 No, hrvatsko-slavonsko plemstvo ipak nije odustalo od svoje zamisli i u početku 17. stoljeća Čazma je ipak obnovljena i posjednuta vojskom. U ožujku 1604. zagrebački biskup Šimun Bratulić zamolio je nadvojvodu Ma-tiju Habsburgovca da mu pomogne pretvoriti taj stari posjed njegove bisku-pije u pograničnu utvrdu. Tu je nekoć stajala kamenom zidana tvrđa, koju su Turci pred šezdesetak godina osvojili i pretvorili u svoj sandžak (in zan-gyakbegatum redactum), da bi je napustili i porušili nakon “vrlo žestoke opsa-de kršćanske vojske”. Ako bi se ta utvrda obnovila, granica bi se pomaknula dalje i stvorili bi se novi posjedi s novim žiteljima na “otoku koji svojim suto-cima zatvaraju rijeke Česma, Sava i Lonja na velikom površju zemlje u onim prostranim pustošima”, a od toga bi koristi imala ne samo biskupija, nego i kraljevina.72 Biskupovu inicijativu poduprli su odmah tadašnji hrvatski ban Ivan Drašković i Sabor, koji je odredio uobičajene radne obveze pojedinih vlastelinstava ad reparationem castri Chazma, a i vladari Habsburgovci i kra-jiške vojne vlasti osigurale su ograničenu pomoć.73 Već u siječnju 1605. Sabor je mogao izvijestiti kralja Rudolfa II da je “biskupska utvrda zvana Čazma, koja je mnogo godina stajala u prostranoj pustoši”, već podignuta u nadi da će postati dio “predziđa krajine” slično drugim postojećim utvrdama te ga je zamolio da se dio pješaštva iz susjednih utvrda u zaleđu prebaci u Čazmu.74 Zanimljivo je da se utvrda Čazma spominje već u popisu slavonskih kra-jiških utvrda iz 1601, i to kao dio Križevačke natkapetanije (iako je Čazma

70 Posrijedi su dva Grassweinova njemačka pisma Herberstainu od 14. i 15. lipnja 1597, objavljena u Šišić, Acta comitialia, sv. 5: 602-605, br. 365 i 366. Zahvaljujem prof. Mici Orban Kljajić na prijevodu prvog pisma. Oba pisma sažeto prepričava Kruhek, Krajiške utvrde, 368.

71 Usp. Kruhek, Krajiške utvrde, 369-371.72 Šišić, Acta comitialia, sv. 5: 627-628, br. 383.73 Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 451; sv. 5: 629-631, br. 384-386.74 Šišić, Acta comitialia, sv. 5: 635-639, br. 391.


87

gotovo dvostruko udaljenija od Križevaca nego od Ivanića). U sastavu te natkapetanije Čazma se pojavljuje i u ostalim popisima iz 17. stoljeća, uvijek s posadom od tri haramijska “vojvodstva”. Osim haramija, posadu utvrde u Čazmi tvorila je i manja postrojba njemačkih vojnika; osim Čazme, njemačke vojnike nalazimo još jedino u sjedištu natkapetanije, Križevcima.75 Otud se vidi da se ipak ostvarila želja hrvatskih staleža da Čazma preuzme ulogu jedne od ključnih pograničnih utvrda. No, s druge strane, nije bilo ništa od zauzimanja i obnavljanja Jelengrada i Garića kao svojevrsnih “predstraža” u Moslavačkoj gori, oko 13, odnosno 17 kilometara jugoistočno od Čazme. Te su srednjovjekovne utvrde ostale i nadalje duboko u “prostranoj pustoši” o kojoj govore zagrebački biskup i Hrvatsko-slavonski sabor.

Osvrt zavređuju dva neobična toponima koje je zapisao kapetan Gra-sswein, Garabizgrad i Garabiza, od kojih se prvi odnosi na utvrdu, a drugi na brdo ili gorje (gepürg). Kako je već rečeno, u srednjem vijeku današnja se Moslavačka gora zvala Garić, a jednako se zvalo i središnje vlastelinstvo s istoimenom utvrdom na toj gori. Prvotno je, pak, to ime zapravo bilo ime potoka, desnog pritoka Ilove, koji ima početak u okolici utvrde i koji se da-nas u svojem većem dijelu zove Garešnica.76 Tako se, na primjer, još 1540. zagrebački biskup Šimun Erdődy žalio na tadašnjeg bana Petra Keglevića koji nije htio u vrijeme berbe grožđa poslati oružanu zaštitu protiv mogućih turskih napada na područje biskupskoga gorja Garić (ad montes meos Garyt-h).77 U to se vrijeme za to gorje, u užoj pisanoj uporabi koju je promicala obitelj Erdődy, koristilo i latinsko ime Mons Claudius, u hrvatskom prijevo-du Zaprta gora. No, to umjetno ime stajalo je izvan svakodnevne uporabe u krajevima oko Garićkog gorja. Jednostavno ime Garić počelo se u toj upo-rabi oko sredine 16. stoljeća ponešto iskrivljavati ili komplicirati, možda u vezi s pomacima stanovništva zbog turskog pritiska, a možda i neovisno o tome. Tako je 1539. kao ime gorja zabilježen oblik Garić(i)nica. Nalazimo ga u pismu spomenutog bana Petra Keglevića kralju Ferdinandu I gdje on iz-vješćuje kako je jedna skupina njegovih službenika, prelazeći preko najviših dijelova gore Garićnice (pergendo per alpinum montis Garychynycza), slučajno naišla na neku tursku četu pa kako su njegovi ljudi te Turke dijelom poubija-

75 Petrić, Pogranična društva, 108-109, 119 i 123.76 Usp. Pavičić, “Moslavina i okolina”, 78: “Područje obiluje vodama, a glavna je od njih potok Garić,

današnja Garešnica. Izvor toga potoka nalazi se nedaleko tvrdoga grada Garića, te je vjerojatno da je stekla (recte: stekao) ime po njemu, kao što je to slučaj, valjda, i sa gorom i sa šumom oko toga grada. Jedno ime poslužilo je tu za četiri zemljopisna naziva.”

77 Emilij Laszowski, Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae et Sclavoniae / Habsburški spomeni-ci kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 3 sv. (Zagreb: JAZU, 1914-1917), sv. 2: 462.


88

li, dijelom zarobili.78 Može se pretpostaviti da je oblik Garićnica nastao zbog potrebe da se ime gorja razlikuje od imena utvrde. Taj je duži oblik, čini se, dosta vjerno sačuvan u današnjem imenu potoka i dvaju naselja Garešnica.79 Šezdesetak godina poslije tog okršaja nalazimo, pak, zapisane oblike Gara-bizgrad i Garabiza, što bi se možda trebalo čitati kao Garavić-grad i Garavica. Kako se točno od oblika Garić i Garićnica došlo do tih oblika, nije poznato.80 Možda je posrijedi neka vrsta pučke etimologije po kojoj se ime Garić dovelo u vezu s pridjevom garav ‘čađave boje, crn, taman’ pa se u skladu s time to ime reinterpretiralo i morfološki “dopunilo”.81 U svakom slučaju, ime Ga-ravica, s nekoliko glasovnih varijanata, postalo je u 17. stoljeću glavno ime nekadašnje gore Garić ili današnje Moslavačke gore.

KONAČNI POMACI OKO GORNJE ČESMESlično kao u Posavini, oko donjeg toka Lonje, potkraj 16. i na početku

17. stoljeća došlo je do nekih pomaka utvrđene granične zone i u područ-ju oko gornjeg toka Česme. Tu je velik prostor oko Grđevca, Rače i današ-njeg Bjelovara u drugoj polovici 16. stoljeća bio “ničija zemlja”, bez trajnijih uporišta jedne ili druge strane. U ljeto 1586. na njoj se zbila bitka o kojoj je nadvojvodu Karla potanko izvijestio krajiški zapovjednik Veit von Hallegg. On je poslao jednog vojvodu Križevačke kapetanije s 230 haramija prema turskoj kuli u Zdencima da ispita kakve su turske ratne namjere i znaju li neprijatelji za posljednje radove na utvrđivanju slavonske krajine (uz ostalo i znaju li “da sam dao zabrtviti [verhacken] rijeku Česmu”). Haramije su noću opkolili tvrdi grad u Zdencima, a ujutro je na gradska vrata “izašlo jedno Ture, tjerajući petnaest konja na pašu”. Haramije su ga uhvatili i od njega saznali da znatna turska vojska s više aga i harambaša trenutačno boravi u Podborju (Daruvaru), jednu milju od Zdenaca. Haramije se nato smjesta po-češe vraćati na svoju krajinu, prema Cirkveni i Svetom Petru Čvrstecu, ali ih

78 Laszowski, Monumenta Habsburgica, sv. 2: 454. Usp. Mažuran, Hrvati i Osmansko carstvo, 97.79 Budući da je promjena ili derivacija Garić > Garićnica zabilježena već 1539, nije potrebno pretpo-

stavljati da su za nju zaslužni „srpski naseljenici“, kako je mislio Pavičić, “Moslavina i okolina”, 94: “Ono je (tj. selo Donja Garešnica) nazvano po svojem položaju kraj potoka koji se već zvao novim imenom Garešnica, a ne starim u obliku Garić. To staro ime već je bilo promijenjeno za turskoga vladanja, a tu promjenu izvršili su novi srpski naseljenici koji su primili staro ime Garić, ali su ga, iz nepoznatog razloga, raširili u Garešnica”.

80 Usp. Pavičić, “Moslavina i okolina”, 55-56, gdje se tvrdi da su “novi naseljenici Srbi (...) po svoj pri-lici, čuli od ono malo starinaca, što se tu pod turskom vladom našlo, za ime Garić te su od te osnove načinili novu dulju u obliku Garešnica, kao što su dalje od gore i šume stvorili novo Garjevica”.

81 Tu je već mogla određenu ulogu igrati i činjenica da u Bosni i Srbiji ima selâ i gorâ zvanih Garevac, Garevci, Garavica, Garevica. Usp. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio 3, prir. P. Budmani (Za-greb, 1887-1891), 105, 106-107.


89

već pokrenuta turska vojska s 500 konjanika i pješaka sustigne kod “velikog turnja u Rači”. Tu se zametnula bitka u kojoj su slavonski krajišnici, premda navodno upola manje brojni od Turaka, odnijeli pobjedu, smaknuvši ili za-robivši više istaknutih turskih vojskovođa. Jednog od zarobljenih, ugledno-ga Husref-agu, haramije će poslati nadvojvodi kao dar.82

Događaji poput toga omogućili su kršćanima da u tom dijelu krajine razmišljaju o zauzimanju više teritorija između gornje Česme i Bilogore. Najprije je 1597. ili malo prije podignut manji kaštel u Rovišću (istočno od Cirkvene) za zaštitu tamošnjih Vlaha, prebjega s turskog područja. Ta se utvrdica potom redovito pojavljuje u popisima slavonskih krajiških tvrđav-skih posada u 17. stoljeću.83 Njena pojava još nije osjetnije proširila područje pod kršćanskim nadzorom. To će se dogoditi malo poslije, s pojavom novih utvrda u Bjelovaru i u Svibovcu. One su prvi put zabilježene 1626. (Bjelovar s čak tri haramijska “vojvodstva”, Svibovac s jednim).84 Nakon toga ih redo-vito nalazimo u popisima slavonskih krajiških utvrda, od 1630. do 1678, kao i u više drugih izvora.85 U Bjelovaru je očito podignuta posve nova utvrda, jer jê se u ranijim razdobljima tu ne nalazi, a i samo mjesto jedva da se spo-minje (glavno naselje u srednjem vijeku tu je bilo trgovište Jákószerdahely, današnje Velike i Male Sredice). Doduše, toponim Belovár mađarski je i si-gurno nije na tom tlu mogao nastati nakon sredine 16. stoljeća, kada je to područje već temeljito dehungarizirano. K tome, imenski element –vár upu-ćuje i na postojanje utvrde u nekom (puno) ranijem razdoblju.86 Svibovac (Svibovec) se nalazio na samoj Česmi, između današnjeg Korenova i Narte. Prema sačuvanom projektnom nacrtu Martina Stiera, zauzimao je “poluo-tok” stvoren okukom Česme (ili možda sutokom Česme i Česmice, današnje Bjelovačke?).87 Na istom je mjestu i u srednjem vijeku stajao istoimeni kaštel

82 Neobjavljeni izvještaj prepričava Lopašić, “Prilozi za poviest”, 50-51. Isto sažeto prenosi Klaić, Povi-jest Hrvata, sv. 5: 452; i uz neke nepreciznosti Mažuran, Hrvati i Osmansko carstvo, 156.

83 Šišić, Acta comitialia, sv. 5: 609, 612, 614, 616, 618; Kruhek, Krajiške utvrde, 369; Petrić, Pogranična društva, 108-109 i 119.

84 Hrvoje Petrić, Željko Holjevac i Željko Karaula, Povijest Bjelovara od početaka naseljavanja do kraja Do-movinskoga rata (Zagreb-Bjelovar: HAZU - Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad, 2013), 61-62, gdje se tvrdi da je to vjerojatno “prvi pouzdan spomen Bjelovara”.

85 Petrić, Pogranična društva, 109 i 119; Petrić et al., Povijest Bjelovara, 62-100.86 Lajos Kiss, Földrajzi nevek etimológiai szótára, 2 sv. (Budapest, 1988; pretisak 1997), sv. 1: 191, s. v.

Belovár. Tu se navodi spomen mjesta u izvoru iz 1395. (u obliku Belouar). 87 Reprodukciju tog nacrta v. u Ljudevit Krmpotić, Izvještaji o utvrđivanju granica Hrvatskog kraljevstva

od 16. do 18. stoljeća (Hannover - Karlobag - Čakovec: Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, 1997), 61, slika 33; Andrej Žmegač, “Stierovi projekti osuvremenjivanja graničnih utvrda iz 1657. godine”, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 29 (2005), 129; Petrić et al., Povijest Bjelovara, 67. Točan položaj utvrde Svibovac bio bi, prema Božidaru Geriću, „na nizinskom terenu pretvorenom u ribnjake, oko 100 m zapadno od korita rijeke Česme”, gdje je danas “od tog utvrđenja sačuvano samo kružno gra-


90

na vlastelinstvu Slobočini; od dotadašnjeg gospodara kupio ga je 1502. za-grebački biskup.88 Taj je stari kaštel bio spaljen i napušten tijekom velikog turskog pohoda u ljeto 1552. zajedno s još dvanaest slavonskih utvrda koje su u to vrijeme trajno ili privremeno napuštene.89 Potkraj 16. stoljeća Svi-bovac nije bio posve pust, jer se u jednom izvještaju od lipnja 1592. kaže da “crkvu i grad u Svibovcu porobiše Turci” te se traži da se u to mjesto postave haramije i streljivo, kao i u druga utvrđena mjesta u vlasništvu Zagrebačke biskupije.90 Taj se zahtjev ostvario na početku 17. stoljeća, kada je Svibovac skupa s Bjelovarom uklopljen u niz slavonskih krajiških utvrda. Obnovom Svibovca i gradnjom Bjelovara u tom je dijelu krajine smanjen razmak izme-đu habsburškog i turskog lanca utvrda: od Svibovca do Zdenaca pravocrtni razmak iznosio je oko 27 kilometara.

Od ranog 17. stoljeća do oslobađanja donjeg međurječja Drave i Save od Osmanlija, najistočnije utvrde na habsburškoj slavonskoj granici bile su, idu-ći od Drave prema Savi, Đurđevac, Bjelovar, Svibovac, Čazma, Križ i Nadra-šica. Istočnije od te crte znamo jedino za utvrdu Brebrovac na donjoj Lonji, ali ona nije bila uklopljena u sustav krajiških natkapetanija, vjerojatno zato što je bila privatna utvrda obitelji Erdődy, a možda i zato što je stajala na odviše pogibeljnu i slabo zaštićenom mjestu. U pozadini te prve crte obrane stajala su sjedišta slavonskih natkapetanija – Koprivnica, Križevci i Ivanić, a u Podravini je najistočnija utvrda Đurđevac imala status samostalne kapeta-nije. Obrambeni pojas popunjavale su u 17. stoljeću i druge dosad spominja-ne utvrde, kao Rovišće, Topolovac, Virje i Podravski Novigrad. Crta na kojoj su stajale utvrde od Đurđevca do Nadrašice ipak nije bila, u strogom smislu, “granica” habsburške Slavonije. Kao prvo, ta granica za čitave prisutnosti osmanske vlasti u istočnoj polovici dravsko-savskog međurječja nije nikada bila službeno označena kao granična “crta”. Ona je uvijek postojala samo kao približno defi niran granični pojas “ničije zemlje”, koji se u načelu prosti-

dište (45 x 50 m) s bedemima” (Dubravko Adamović et al., Bjelovarsko-bilogorska županija kroz povijest (Bjelovar: Bjelovarsko-bilogorska županija i Gradski muzej, 2006), 26). To bi značilo da je utvrda Svibovac stajala na lijevoj obali Česme, kao i, nizvodno, obnovljena utvrda Čazma. (Rijeka Česma u svojem gornjem toku pravi krug pa joj je, u jednom dijelu toka, lijeva strana zaista zapadna.) To je donekle zagonetno jer je Svibovac spadao u vlastelinstvo Slobočinu, koje se steralo na desnoj strani gornje Česme. Usp. Engel, Magyarország a középkor végén (CD-ROM), točka 7KÖ132 – Szlobocsina.

88 Csánki, Körösmegye, 20; Engel, Magyarország világi, sv. 1: 433, s. v. Szobocsina (Szvibovc); Koppány, A középkori Magyarország, 231, s. v. Szvibovc.

89 Imena tih utvrda nabraja sultanski hukum iz tog vremena, navodeći Svibovac kao Sebovçe: Géza Dávid i Pál Fodor, “Az ország ügye mindenek előtt való”: A szultáni tanács Magyarországra vonatkozó ren-deletei (1544-1545, 1552) (Budapest: MTA Történett udományi Intézete, 2005), 625-628, br. 340; Dino Mujadžević, “Mühimme defter iz 1552. – Osmanski izvor za povijest Slavonije i Srijema”, Scrinia Slavonica 8 (2008), 426-427, br. 42.

90 Lopašić, “Prilozi za poviest”, 57 (sažetak neobjavljenog dokumenta).


91

rao između dvaju nizova utvrda na habsburškoj i na osmanskoj strani. No, ni takvo određenje granice kao zemljopisno fi ksiranog pojasa “ničije zemlje” ne može se uzimati sasvim doslovno. Obje su vlasti nastojale, svaka sa svoje strane, zauzeti ili staviti pod kakav-takav nadzor dio toga pojasa, pomičući svoj teritorij malo dalje na istok odnosno zapad, premda se lanci utvrđenih uporišta nakon ranoga 17. stoljeća više nisu pomicali jedan prema drugome. Sve upućuje na zaključak da su hrvatsko-slavonske vojne i civilne vlasti u tom nastojanju bile aktivnije od turskih. Njihove aktivnosti na širenju vlasti-toga teritorija na račun graničnoga “međuzemlja” uključivale su naseljava-nje lojalnog stanovništva na napuštenim područjima i stvaranje neprekinu-tih šumskih barijera ili zasjeka, u pravilu nešto dalje prema neprijateljskom teritoriju nego što su stajale prve granične utvrde.

FIKSIRANJE HABSBURŠKO-OSMANSKE GRANICE U SLAVONIJI: CRTA ILI POJAS?

Unatoč kadšto nejasnim tumačenjima u historiografi ji, habsburško-osman-ska granična crta nije bila uspostavljena ni prijelomnim mirovnim spora-zumom sklopljenim na ušću Žitve 1606. Tim je mirom okončan Dugi (ili Petnaestogodišnji) rat između Habsburškog i Osmanskog Carstva i uspo-stavljena ravnoteža snaga koju su osmanski sultani do tada odbijali priznati kao činjenicu s državnopravnim konzekvencijama za obje strane. Što se tiče međusobnih odnosa i prilika na granicama, sporazum je sadržavao tri važne općenite odredbe. Članak 5. propisao je prestanak oružanih neprijateljskih djelovanja: obje strane moraju prestati napadati protivnički teritorij, a u slu-čaju da se to prekrši i protivniku nanese šteta, počinitelje treba utamničiti i o tome obavijestiti suprotnu stranu, a nanesenu štetu nadoknaditi, za što se obvezuju lokalni kapetani pod čijom se nadležnošću dogodi takvo kršenje mira. U članku 6. zabranjuju se napadi na protivničke utvrde i pokušaji nji-hova osvajanja, kao i odvođenje ljudi s protivnikove strane u sužanjstvo te davanje skloništa ili zaštite „zlim ljudima“ i neprijateljima vladara suprotne strane. Napokon, u članku 9. dopušta se da svaka strana obnavlja ili izno-va gradi utvrde na mjestima gdje su već postojale, ali se zabranjuje da se osnivaju i grade nova castra et castella.91 Bilo kakvih preciznijih odredaba o

91 Latinski (habsburški) tekst mirovnog sporazuma v. u Treaties etc. between Turkey and foreign powers, 1535-1855 (London: Foreign Offi ce, 1855), 1-6. Isto u Josip Barbarić, Ivan Kolander, Adolf Wissert i Josip Kolanović, Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaždina, 9 sv. (Varaždin: Histo-rijski/Državni arhiv, 1990-2003), sv. 4: 84-88. Sadržaj sporazuma prepričava i Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5: 580.


92

razgraničenju nije bilo, što je i razumljivo, jer bi to iziskivalo opsežan rad povjerenstava na terenu, za što u tom trenutku nije bilo ni volje ni uvjeta.

Ipak se u našoj historiografi ji donekle uvriježilo mišljenje da se nakon Mira na ušću Žitve točno znalo kuda je tekla habsburško-osmanska granica u Slavoniji. Klaić je, u tom smislu, samo kratko napomenuo da je „Hrvatsko-mu Kraljevstvu ostala Petrinja, zatim Moslavina i Čazma“.92 Najodređeniji je oko pitanja slavonsko-turske granice pokušao biti Ive Mažuran. On je sma-trao da je na vrhuncu turske ekspanzije u međurječju, to jest odmah nakon 1552, ta granica „išla odprilike ovako: od rijeke Drave ispod Vizvara pored Kloštra izbijajući preko Bilogore na Ciglarski potok, odatle Ciglarskim po-tokom do utoka u Čazmu, zatim Čazmom do utoka u Lonju, onda Lonjom izbijajući na Savu“. Poslije su Turci bili prisiljeni ponešto uzmaknuti pa je mirovni sporazum iz 1606. granicu u Slavoniji prebacio u osnovi s Česme na Ilovu. „Novoformirana granična linija išla je tada ovako: od utoka Lonje u Savu do utoka Ilove u Lonju, zatim Ilovom do Velikih Zdenaca, izbijajući preko Grubišnog Polja i Bilogore pored Kloštra na Dravu“.93 Zemljovidi pri-loženi uz rad dopunjuju topografsku defi niciju tih dviju granica. Na njima tako vidimo da granica „pored Kloštra“ zapravo znači istočno od Kloštra (Podravskog), odnosno otprilike preko današnje Pitomače, i to jednako u vrijeme poslije 1552. kao i poslije 1606.94 S takvim tumačenjem postoje dvije bitne teškoće. Prvo, ono je sa zemljopisno-topografskog gledišta neprecizno i mjestimice nelogično. Spominjući Ciglarski potok, Mažuran očito zapra-vo misli na Ciglensku koja teče s Bilogore prema Česmi u kraju istočno od Bjelovara.95 Sudeći prema priloženoj karti broj V, taj granični potok bi čak mogao biti i još malo istočniji potok Severinska. Formulacija, pak, „od utoka Lonje u Savu do utoka Ilove u Lonju“ anakronična je jer odgovara stanju poslije regulacijskih zahvata u 19. i 20. stoljeću, a prije toga su i Lonja i Ilova imale svaka svoj utok u Savu. Druga, važnija teškoća leži u neprimjerenoj koncepciji granice kojom se tu barata i u povijesnoj neutemeljenosti izne-senih tvrdnji o njoj. Ni 1552. ni 1606. ne može se nedvosmisleno govoriti o zapadnoj granici „turske Slavonije“ kao graničnoj crti, ni u praktičnom smislu stanja na terenu, a još manje u smislu službenog državnog razgrani-čenja. Umjesto toga primjerenije je govoriti o graničnom pojasu uglavnom

92 Klaić, Povijest Hrvata, sv. 5: 581.93 Ive Mažuran, “Turska osvajanja u Slavoniji (1526-1552)”, Osječki zbornik 6 (1958), 127-128.94 Mažuran, “Turska osvajanja“, karta V. i VI.95 Ciglarski potok je, naime, mali (danas nepostojeći) potok zapadno od središta Bjelovara, koji se

ondje ulijevao u veći potok Plavničku ili Plavnicu, pritoku Česme. Usp. Tomislav Pichler, „Vodoop-skrba Bjelovarsko-bilogorske županije (2)“, Građevinar 58/2 (2006), 130.


93

puste zemlje, od nadzora nad kojom su uglavnom odustale obje strane. Či-njenica je da se između 1552. i 1606. taj pojas ponešto pomicao ili sužavao u korist teritorija pod habsburško-hrvatskom vlašću. No, taj pomak bilo bi vrlo pojednostavljeno, pa i netočno, opisati kao pomak s Česme na Ilovu. U vrijeme maksimuma turskog osvajanja (1552. i nekoliko godina potom), kada se zaista može s razlogom govoriti o „linijskoj“ granici na srednjoj i do-njoj Česmi, tursku granicu u Podravini bilo bi primjerenije staviti tik istočno od Đurđevca. U vrijeme nakon mira iz 1606, pak, granica na Ilovi značila bi maksimalističko tumačenje stvarnog stanja u korist kršćana, u skladu s ko-jim bi se i granicu u Podravini moglo pomaknuti neposredno do Virovitice. Stvarno stanje koje se iščitava iz izvora bilo je, u većem dijelu druge polovice 16. i u 17. stoljeću, složenije i neodređenije od toga.96

Mažuranovo tumačenje granicâ prema mirovnom sporazumu iz 1606. prihvatio je i Milan Kruhek, koji smatra da su tada nastale „prve među-narodno priznate granice Hrvatskoga Kraljevstva“ (što je s više aspekata problematična tvrdnja). Kruhek tvrdi da je tada, točnije nakon potpisivanja mira, bilo „provedeno i razgraničenje zemalja prema stanju zatečenom na terenu“ te da je tako potvrđena hrvatsko-turska granica u međurječju „išla od Drave nasuprot Vizvara na mađarskoj strani, istočno od Đurđevca i Kloš-tra, jugozapadno prema Zdencima na rijeku Ilovu, a Ilovom dalje prema Savi. Tu je Hrvatska dobila cijelu Moslavinu...“.97 I priložene karte stanja iz 1552. i onoga iz 1606. predočuju velik pomak granica u korist habsburške Slavonije – s Česme na Ilovu. Pritom je granica iz 1552. predstavljena kao vrlo izlomljena, a ona iz 1606. kao gotovo pravocrtna.98 Takav bi pomak zna-

96 Treba primijetiti da je Mažuran u novijoj reviziji svoga rada zadržao istovjetan opis granice iz 1552, ali je modifi cirao tumačenje stanja iz 1606, kada je razgraničenje provedeno „polazeći od načela tko što posjeduje neka i zadrži (uti possidetis)“ pa je tako „Osmansko Carstvo priznalo Hrvatskoj pravo na tvrđave Petrinju, Čazmu, Moslavinu, Gore i Hrastovicu, zapravo, granicu uspostavljenu oružjem“ (Mažuran, Hrvati i Osmansko carstvo, 122 i 179). To bi značilo da je Mažuran odustao od mišljenja o granici na Ilovi nakon 1606. U toj knjizi, „Karta osmanskih osvajanja do 1552.“ i „Karta granice iz 1606.“ (isto, 123 i 177) prikazuju u oba slučaja identično stanje u Slavoniji, s granicom na Česmi (jedino je, bez jasnih razloga, naznačen mali pomak u tursku korist na sjevernoj strani Save, između te rijeke i Trebeža odnosno Velikog Struga).

97 Milan Kruhek, “Granice Hrvatskoga Kraljevstva u međunarodnim državnim ugovorima (od mira na Žitvi 1606. do mira u Svištovu 1791.)”, Povijesni prilozi 10 (1991), 47-48. Slično i Milan Kruhek, “Križevačka tvrđava i utvrde Križevačke kapetanije”, Povijesni prilozi 20 (2001), 112.

98 Kruhek, “Granice Hrvatskoga Kraljevstva”, karte na str. 44-45 i 72-73. Granica iz 1552. osobito je neobična, jer habsburško-hrvatskoj strani ostavlja cijelo područje između donje Lonje i Save, u sre-dišnjem dijelu tursko se područje usijeca u habsburšku Slavoniju slijedeći donji tok Velike rijeke, desnog pritoka Česme, a odatle se turska granica pod oštrim kutom okreće na istok i vodi prema Dravi prolazeći istočno od Kloštra Podravskog. Granicu na Ilovi kao stanje “na kraju 16. stoljeća” prikazuje i karta u Kruhek, Krajiške utvrde, 374. (Na toj karti označene utvrde i drugi objekti nume-rirani su, ali nije priložena legenda s objašnjenjem značenja pojedinih brojeva i uporabljenih karto-grafskih simbola.)


94

čio da je habsburško-hrvatska strana u međuvremenu stekla ne samo „cijelu Moslavinu“, nego i kraj između Česme i Ilove sjeverno od Moslavačke gore s čitavim gornjim Počesamljem. Ta jednostavna slika ipak ne odgovara po-znatim činjenicama i ukupnom stvarnom stanju na slavonskom pograničju, kao ni naravi i stupnju promjena koje su se događale prije 1606. i koje su u načelu bile fi ksirane tadašnjim mirom.

U hrvatskoj historiografi ji postoji, ipak, i drukčiji pristup, koji ranu hrvat-sko-tursku granicu ne tumači uvelike anakronim pojmovnim aparatom – kao ma-nje-više posve formaliziranu međudržavnu granicu. Premda preuzima Kruhekovu tvrdnju o „razgraničenju zemalja“ mirom iz 1606, Hrvoje Petrić u nekoliko pojedi-nosti modifi cira opis tadašnje granice: „Prema dokumentu o razgraničenju uspostav-ljena je granica koja je išla rijekom Dravom do Vizvara na mađarskoj strani, istočno od Đurđevca te dalje na jug prema Savi. Uz to su iz osmanske vlasti izdvojeni Pe-trinja, Čazma i dio Moslavine.“99 Tu se, dakle, izbjegava bilo kakva određenost u pogledu protezanja granice, osim činjenice da je ona u Podravini stajala „istočno od Đurđevca“, a znakovito je i da je „cijela Moslavina“ o kojoj govori Kruhek promi-jenjena u „dio Moslavine“. Ilova se kao granica ne spominje. Petrić uz to konstatira da su „nove utvrde Bjelovar i Svibovec osnovane na onom dijelu prostora koji je Slavonskoj krajini pripao nakon Žitvatoročkog mira”.100 To bi se moglo shvatiti kao da je mirovni sporazum dodijelio kraj oko Bjelovara habsburškoj strani, premda o tome u sporazumu nema govora. No, činjenica je da je to područje na početku 17. stoljeća postalo dijelom slavonskog utvrđenog pograničja i da je time smanjen razmak do utvrđenih uporišta na turskoj strani. Kra-jnja istočna područja koja je mir iz 1606. implicitno potvrdio habsburškoj Slavoniji očito prema Petrićevu mišljenju nisu dosezala do Ilove. To je u sk-ladu s činjenicom, koju taj autor konstatira na drugom mjestu, da je Varaž-dinski generalat tek potkraj 17. stoljeća “proširen s područja porječja Česme (Čazme) na rijeku Ilovu”.101 Prema tome, pojas zemljišta na zapadnoj strani Ilove nije pripadao habsburškoj Slavoniji prije sloma turske vlasti u don-jem međurječju, a po svemu sudeći nije u pravom smislu riječi pripadao ni osmanskim slavonskim sandžacima. Tako se, na temelju uvida u ukupno sačuvano izvorno gradivo, dolazi do sljedećih zaključaka: “Od sredine 16. do prvih desetljeća 17. stoljeća o prostoru istočno od linije Đurđevac-Ivanića (odnosno Sv. Križa) prema Virovitici, Zdencima i rijeci Ilovi možemo govo-

99 Petrić, Pogranična društva, 110.100 Petrić, Pogranična društva, 109.101 Petrić, Pogranična društva, 259. Jednako i na str. 187: „Varaždinski generalat je nakon mira u Srijem-

skim Karlovcima 1699. proširen na istok, odnosno njegova istočna granica je premještena približno sa rijeke Česme na rijeku Ilovu”.


95

riti kao o ničijoj zemlji. Zanimljivo je da se u prvim desetljećima 17. stoljeća na prostoru ničije zemlje istočno od linije Đurđevac-Ivanića (odnosno Sv. Križa), postupno počinju osnivati nova sela s habsburške strane, a možda i na pograničnom području Osmanskog Carstva.”102

U našoj stručnoj literaturi, pojam “ničija zemlja” prvi je, govoreći o habsburško-osmanskom pograničju u Slavoniji, sustavno koristio Stjepan Pavičić. On je čak taj opisni pojam rabio kao zemljopisno vlastito ime, Ni-čija zemlja ili “Ničija zemlja”, označujući njime kraj oko Ilove, uz ovo po-jašnjenje: “Kako su nekoliko godina poslije toga Turci istjerani iz Čazme, Moslavine i Bršljanice, tvrđava, koje su ležale zapadno od Ilove, nastao je s jedne i s druge strane donjega i srednjega dijela te rijeke širok pojas ‘Niči-je zemlje’, koji je ostao sve do konca turskoga gospodstva nenastanjen. (...) ‘Ničija zemlja’ počela je dobivati novo stanovništvo istom pod konac 17. st., kada su Turci otjerani iz tih krajeva.”103 Istovrsna se ničija zemlja sterala i u Podravini između tamošnjih kršćanskih i turskih područja. O tome Pavičić piše: “Zapadno i sjeverozapadno od Virovitice u podgorini Bila i uz Dra-vu sve do Đurđevca nije za turskoga vremena bilo nikakvoga naselja. To je bilo pogranično zemljište između turske i slavonske krajine, na kojem se nije nitko usuđivao stanovati. Prava je granica upravo tekla između Turnašice i Sedlarice na Sv. Jelenu, a otuda preko Pitomače na Dravu, ali je svejedno s jedne i s druge njene strane tlo bilo pusto. Tu je naselje nastalo istom, pošto su Turci protjerani.”104

Prema svemu što nam govore izvori, osnovno je obilježje habsbur-ško-osmanske ili hrvatsko-turske granice u Slavoniji u 16. i 17. stoljeću zaista to da je ona bila razmjerno širok nenastanjen ili slabo nastanjen pojas pod podjednako slabim nadzorom obiju strana, a ne formalizirana međudržavna granična crta koju bi obje strane (uglavnom) poštovale kao takvu. No, to ne znači da se – osobito kada se u 17. stoljeću taj pojas počelo u nekoj mjeri izno-va naseljavati – na lokalnoj razini barem mjestimice nije znalo gdje „točno“ leži hrvatsko-turska granica. Sasvim je vjerojatno da su tamošnji malobrojni žitelji, kao i posadnici pograničnih utvrda, u nekim razdobljima „točno zna-

102 Petrić, Pogranična društva, 88.103 Stjepan Pavičić, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji (Zagreb: JAZU, 1953), 211. Za

razliku od Čazme i Moslavine, tursku posadu u utvrdi Bršljanici ili Bršljanovcu (zapadno od Gareš-nice), kao ni kršćansko osvajanje te utvrde, poznati izvori zapravo ne spominju. To je poslije Pavičić i sam priznao, implicitno se ispravljajući: “U drugoj polovini 16. st. Turci su napustili najprije Čaz-mu, a onda i Moslavinu. U izdanim spomenicima nema vijesti jesu li oni bili tom prilikom ostavili i Bršljanovac” (Pavičić, “Moslavina i okolina”, 62). Tvrdnja o Bršljanici u knjizi iz 1953. vjerojatno proistječe iz tadašnjega Pavičićeva tumačenja izvornih podataka o turskoj utvrdi u Kreštelovcu i kršćanskom napadu na nju 1585.

104 Pavičić, Podrijetlo hrvatskih, 177.


96

li“ da je, na određenom dijelu toga pojasa, „do toga potoka naše, a prijeko je već tursko“, ili „do te šume naše, a s onu stranu šume je kaursko“. Ta je „toč-na granica“ više pripadala sferi lokalnih znanja i lokalne prakse, orijentacije u konkretnom prostoru i svojevrsna lokalnog dogovora ili usklađivanja sa suprotnom stranom negoli sferi visoke diplomacije i vladarskih ugovora. U tom smislu, a ne u smislu ugovorima sankcionirane državne granice, treba po svoj prilici razumjeti i Pavičićev izraz „prava granica“ u gornjem navodu, gdje se kaže da je takva granica u užem smislu, odnosno svojevrsna granična crta, u jednom svojem odsječku prolazila upravo između dvaju sela u sjever-nom podnožju Bilogore i kroz današnju Pitomaču. Tu vrstu precizne grani-ce, unatoč njenoj neformalnosti, lokalno je stanovništo moglo dugo pamtiti, kao što misli dijalektolog Mijo Lončarić kada na opis stare turske granice u Podravini nadovezuje ovaj komentar: „I danas se točno zna gdje je ta gra-nica, koja sada u stanovništvu vrijedi kao granica Podravine i Slavonije.“105

DJELOMIČNA REKOLONIZACIJA POGRANIČNOG POJASAStanje na slavonskom odsječku habsburško-osmanskog pograničja koje je sankcionirao mirovni sporazum iz 1606. održalo se u osnovi nepromijenjeno sve do početka Velikog bečkog rata (1683-1699). Doduše, u brojnim obnova-ma spomenutog mira redovito se pojavljuju odredbe da se moraju porušiti neovlašteno podignuti čardaci ili „palanke“ na granici (contra pacem aedifi ca-tae palankae).106 Na slavonskoj krajini ne znamo, na sadašnjem stupnju istra-ženosti pisanog gradiva, ni za jedan takav prijeporan slučaj gradnje utvrde ili stražarnice „protivno miru“. U obnovama mira iz 1615. i 1616. posebni su članci posvećeni naseljavanju pustih pograničnih krajeva: „U sela na obje strane granice koja su opustošena i bez naseljenika, kako bi se vratila ne-kadašnjoj obradi zemlje, moći će se s obje strane dovesti novi naseljenici i neće se smjeti tim povodom pokretati nikakav spor jer ih se nastanjuje u tim mjestima.“107 U nastavcima istih članaka određuje se i to da takvi novi naseljenici moraju plaćati porez objema stranama (i habsburškoj i turskoj) ako je takav običaj u susjednim selima, odnosno ako su naseljenici došli iz sela u kojima se tako postupa. To je ozakonjenje prakse dvostrukog oporezi-

105 Mijo Lončarić, „Bilogorski kajkavski govori“, Rasprave Zavoda za jezik 12 (1986), 12, bilj. 2. Opis tur-ske granice u Podravini između pada i oslobođenja Virovitice (tj. od 1552. do 1684) Lončarić preuzi-ma dijelom od Pavičića, dijelom od J. Adamčeka i I. Kampuša (koji pak citiraju Mažurana). Pomalo je čudno što se Lončarić, kao vrstan poznavatelj toponimije toga dijela Hrvatske, nije osvrnuo na Mažuranov „Ciglarski potok“.

106 Treaties etc., 9-10, 16, 20, 29, 32, 34, 36.107 Treaties etc., 10; slično i na str. 17.


97

vanja koja je ugarskom plemstvu i crkvenim poglavarima omogućavala da, premda sami žive u neosvojenim dijelovima kraljevstva, u nekoj mjeri i dalje prikupljaju od starine utvrđene vlastelinske daće od seljaka nastanjenih na njihovim nekadašnjim posjedima koji su dospjeli pod tursku vlast.108 Ta je neobična praksa poznata i dobro istražena na području Ugarske, primjeri-ce u bivšoj Baranjskoj županiji, ali joj, barem prema dosadašnjim znanjima, nema traga u Slavoniji, odnosno na području stare Križevačke županije.109

No, ponovno naseljavanje opustjelih krajeva na granici bilo je proces koji se u 17. stoljeću događao i u Slavoniji. Pojedinosti i razmjeri tog procesa nisu još dobro istraženi. Nemamo na izvorima utemeljen pregled svih novih ili obnovljenih naselja u pograničnom pojasu što su se pojavila prije početka turskog sloma u Slavoniji 1684. To se osobito odnosi na pogranični pojas u užem smislu, tj. na prostor između dvaju nizova utvrda na habsburškoj i na osmanskoj strani. Iz suvremenih kartografskih izvora vidi se da je na habsburškoslavonskoj strani u 17. stoljeću bilo više naselja koja su stajala nešto istočnije od prvog reda krajiških utvrda, tj. od crte Đurđevac – Bjelovar – Svibovac – Čazma – Nadrašica. Na osnovi tih i sporadičnih tekstualnih do-kumenata znamo za pregršt obnovljenih naselja u području što je dotad bilo „ničija zemlja“. Tako se u ranom 17. stoljeću pojavilo vlaško selo Trešnjevica (sada Mala i Velika Črešnjevica) podno Bilogore južno od Kloštra Podrav-skog; prije 1639. selo Kalinovac istočno od Đurđevca; prije sredine stoljeća Grabrovnica južno od Kloštra Podravskog; prije 1664. selo i župa Štefanje na pola puta između Čazme i Bjelovara; prije 1666. selo Trojstvo ili Beloblacka (sada Malo i Veliko Trojstvo) sjeveroistočno od Bjelovara; prije 1679. selo i župa Međurača istočno od utvrde Svibovac.110

O južnom dijelu pograničnog pojasa imamo zasad ovakvu istraživačku konstataciju H. Petrića: „Garjevica (Moslavačka gora) je tijekom 17. stoljeća predstavljala graničnu goru između Osmanskog Carstva. Intenzivno nase-ljavanje njenih zapadnih ogranaka započelo je od sredine 17. stoljeća i to većim dijelom katoličkim stanovništvom.“111 O tome Petrić na drugom mje-stu piše specifi čnije: „I na prostoru između Moslavačke gore i rijeke Save

108 Ta je praksa u Ugarskoj uspostavljena već oko sredine 16. stoljeća, a podrazumijevala je i neka re-cipročna prava osmanske strane. Temeljno djelo o tome je Ferenc Szakály, Magyar adóztatás a török hódoltságban (Budapest: Akadémiai kiadó, 1981). Najosnovnije v. u A History of Hungary, ur. Peter F. Sugar, Péter Hanák i Tibor Frank (London - New York: Indiana University Press, 1990), 89.

109 Adamček, Agrarni odnosi, kao ni Petrić, Pogranična društva, uopće ne spominju praksu dvostrukog habsburško-osmanskog oporezivanja.

110 Dosad se najsustavnije tom rekonstrukcijom (uz korištenje kartografskih vrela) pozabavio Petrić, Pogranična društva, naročito 47, 191, 232, 289, 329-331, 380-383. Za spomen Štefanja 1664. usp. Pavi-čić, “Moslavina i okolina”, 112.

111 Petrić, Pogranična društva, 40.


98

(odnosno točnije rijeke Lonje) došlo je do pomicanja granice ‘ničije zemlje’. (...) U kraj između Moslavačke gore i rijeke Lonje se tijekom čitavoga 17. sto-ljeća doseljavalo novo stanovništvo, a događalo se i to da su se stanovnici iz toga kraja iseljavali, a na napuštena područja dolazili novi ljudi.“112 Zapravo, nema konkretnih potvrda o takvom naseljavanju područja između Mosla-vačke gore i rijeke Save, odnosno Lonje, dakle istočno od donje Česme, prije rasula turske vlasti u međurječju. Sva su tamošnja naselja, koliko se zna, obnavljana tek nakon odlaska Turaka. Čak je i glavno mjesto toga područ-ja, utvrda Moslavina u današnjoj Popovači, koja je oslobođena 1591, nakon nekih nastojanja na početku 17. stoljeća ipak ostalo napušteno, kao što je to konstatirao Pavičić: „Svejedno ni ban nije zaposjeo tu napuštenu tvrđavu, ali je dobro pazio da je Turci ne osvoje. Ona je tako ostala pusta još gotovo sto-tinu godina, a tako je napušteno ostalo i samo mjesto.“113 Tako se, na temelju izvora, na području južno od Moslavačke gore prema Savi zasad zna jedino za utvrdu Brebrovac na utoku Jelenske u Lonju, očito kao usamljeno i istu-reno pogranično uporište u inače uglavnom opustjelom području. Unatoč tome, područje s istočne strane najdonjeg toka Česme stajalo je nedvojbe-no pod nadzorom hrvatsko-slavonskih državnih ustanova i oko njega su u drugoj polovici 17. stoljeća nastali karakteristični prijepori između krajiških vojnih vlasti i Hrvatsko-slavonskog sabora, koji je branio prava starih ze-mljoposjednika. Ti su prijepori pratili proces tz v. teritorijalizacije Slavonske krajine (Varaždinskog generalata), u kojem je vojna krajina postupno stjeca-la vlastiti teritorij izuzet iz jurisdikcije bana i Sabora.114 Potonje su vlasti taj proces doživljavale kao „otkidanje pograničnih krajeva“ (confi niorum avulsi-ones). Tako je 1675. u saborskim zaključcima zabilježeno protivljenje pokuša-jima graničara iz utvrde Ivanić da za sebe „otrgnu“ utvrdu i imanja Zaprte gore (castrum et bona Montis Claudii), tj. Moslavinu u užem i povijesno izvor-nom smislu, što pripadaju grofovima Erdődy koji su otud izveli i svoj naslov „vjekovječnih grofova“. Sabornici su inzistirali na tome da obitelj Erdődy ima na to zemljište nedvojbena prava koja su im dali ugarski kraljevi i potom Habsburgovci te da ono „nikada nije imalo ništa zajedničko s Ivanićkom krajinom“.115 Dalje na istok od područja staroga moslavinskog vlastelinstva ležala je „ničija zemlja“ u pravom smislu i zatim onaj dio pograničnog po-jasa koji su nadzirale posade turskih utvrda u sklopu Pakračkog sandžaka. Primjerice, područje nekadašnjeg garićkog vlastelinstva na drugoj strani

112 Petrić, Pogranična društva, 331.113 Pavičić, “Moslavina i okolina”, 45.114 Najosnovnije o tom procesu v. u Moačanin, Radovi iz povijesti, 97-98; Štefanec, Država ili ne, 459-460. 115 Zaključci Hrvatskog sabora, 363.


99

Moslavačke gore, sjeveroistočno od moslavinskog, bilo je već na pravoj ni-čijoj zemlji. Tako je tek oko 1690, poslije turskog uzmaka, skupina krajišnika Ivanićke krajine tražila od zagrebačkog biskupa da im dopusti naseliti se na zemljištu „Garića grada v Moslavine i vsega držanja pod njega, koji i prede (niti se tajiti more) da bi gospodina biskupa Zagrebačkoga nebil“.116 To „pre-de“ (= prije) koje se „ne može tajiti“ odnosilo se na posjedničko stanje prije turskog osvajanja: zadnji put je zagrebački biskup mogao u Gariću uživati svoja vlasnička prava prije kakvih stotinu i pedeset godina.

Nešto novog naseljavanja s kršćanske strane bilo je na istočnoj strani Česme u okolici obnovljene utvrde Čazme. U Čazmi je oko polovice 17. sto-ljeća obnovljena i crkvena župa, u sklopu koje je kanonska vizitacija iz 1679. na istoj strani Česme popisala sela Pobjenik (južno od Čazme) i Milaševac (sjeverno od Čazme).117 Nešto sjevernije odatle obnovljeno je prije 1664. selo Draganec (sada Donji i Gornji Draganec) koje je ubrzo postalo sjedište cr-kvene župe što je uza se vezala nova sela Komuševac i Siščane u okuci Če-sme (zapisana u vizitaciji iz 1668).118 I već spomenuto selo Štefanje, južno od gornje Česme, bilo je od vizitacije iz 1674. crkvena župa, u sklopu koje je do turskog sloma zabilježeno i selo Laminac.119

Obnovljena naselja u pograničnom pojasu, koja se u izvorima uglavnom pojavljuju nakon sredine 17. stoljeća, tvorila su još uvijek relativno tanak za-padni sloj čitavoga pojasa, ostavljajući i dalje dosta prostora na ničijoj zemlji. Premda su ta naselja gotovo posvuda pomaknula ukupno hrvatsko-slavon-sko područje malo dalje prema istoku od crte prvih krajiških utvrda (jedina iznimka su, čini se, bile utvrde Nadrašica i Brebrovac u Posavini), to je još uvijek i u kasnom razdoblju osmanske vlasti u međurječju bilo daleko od „granice na Ilovi“. Stoga je dvojbeno može li se taj proces „rekolonizaci-je“ dijela slavonskog pograničja sumirati ovakvim zaključkom: „Do velikog bečkog rata uglavnom je dovršen proces pomicanja naseljenog područja na istok, a samim time i granice sa Osmanskim Carstvom.“120 Ponajprije, nije ja-sno u kojem bi smislu taj proces bio do 1684. „dovršen“. To bi moglo značiti

116 Lopašić, Spomenici, sv. 3: 459, br. 35.117 Pavičić, “Moslavina i okolina”, 102, 108, 109. Pavičić kao sela čazmanske župe navodi i Draganec i

Komuševac (isto, 105 i 107), ali Draganec je zapravo bio zasebna župa, i to počevši već od vizitacije iz 1668. Usp. Metod Hrg i Josip Kolanović, Kanonske vizitacije Zagrebačke (nad)biskupije 1615-1913. - pregled (Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1989), 72-73 i 146.

118 Petrić, Pogranična društva, 202, 232, 247, 256, 390. Za spomen Gornjeg i Donjeg Draganca 1664. usp. Pavičić, “Moslavina i okolina”, 112. Isti autor (isto, 110) prema vizitaciji iz 1679. tvrdi da su Siščani spadali u župu Štefanje.

119 Pavičić, “Moslavina i okolina”, 107 i 112; Hrg i Kolanović, Kanonske vizitacije, 73 i 146; Petrić, Pogra-nična društva, 232, 256, 390-391.

120 Petrić, Pogranična društva, 331.


100

da je novim naseljavanjem posve ispunjena dotadašnja ničija zemlja ili da su hrvatsko-slavonska naselja doprla do same granične crte s Osmanskim Car-stvom; ali to se nije dogodilo, a potonje se nije ni moglo dogoditi jer, kao što smo vidjeli, službeno utvrđene granične crte nije bilo. Naprotiv, osnivanje i obnavljanje sela u dotadašnjem pograničnom pojasu između dvaju nizova utvrda nastavilo se još intenzivnije nakon turskog sloma, potkraj 17. i po-četkom 18. stoljeća. Kao drugo, naseljavanje pograničnog pojasa nije samo po sebi značilo pomicanje granice s Osmanskim Carstvom. Ono je sužavalo pogranični pojas i osobito ničiju zemlju kao njegovu okosnicu, ali nije na-rušavalo granicu na drugoj strani, uspostavljenu i održavanu utvrdama i stražarskim postajama. Posve je moguće da se sličan proces naseljavanja po-graničnog pojasa odvijao i na turskoj strani, ali nam na sadašnjem stupnju istraženosti osmanske građe pojedinosti o tome nisu poznate.

PRIRODA I LJUDSKI ZAHVATI NA SLAVONSKOJ KRAJINI PREMA IZVJEŠĆIMA MARTINA STIERA

Sve dosad smo uglavnom razmatrali vojne i političke okolnosti obliko-vanja slavonskog pograničnog pojasa i pritom nastojali što je moguće točnije utvrditi njegov prostorni opseg u različitim dijelovima promatranoga raz-doblja. Sada se može postaviti pitanje što se tijekom tih stotinu i četrdeset godina (od turskog zauzimanja lijevog Poilovlja 1544. do habsburškog osva-janja Virovitice 1684) događalo s prirodnim okolišem na području slavon-sko-turskog pograničja. Razasutih podataka o tome ima u mnogim izvje-šćima i dopisima koji govore o prilikama na granici i na koje smo se dosad dijelom osvrtali: otud doznajemo ponešto o tamošnjim šumama i „prostranoj pustoši“ ili pak o specifi čnim obrambenim zahvatima u tom krajoliku koje se u službenim latinskim spisima obično kratko naziva insectio indaginum. Tako se, na primjer, u već spominjanim zaključcima Hrvatsko-slavonskog sabora iz svibnja 1597. govori, između ostalog, o velikim šumama oko Koprivnice: tamošnja je utvrda „posve u šumi“ i sámo je gradsko naselje „zbog preve-like gustoće šumâ“ jako izloženo turskim napadima, pa su samo te godine Turci i Vlasi otud zarobili i odveli sedamdesetak žitelja. Na traženje vladara da hrvatsko-slavonski staleži osiguraju radnike koji će iskrčiti te pogibeljne šume Sabor odgovara da to mogu lako učiniti i sami kmetovi i žitelji grada Koprivnice; oni, naime, „ne zna se iz kakva prkosa“, ne daju nikakve ra-dove za potrebe obrane kraljevine, premda su njezin sastavni dio.121 Ako je

121 Šišić, Acta comitialia, sv. 4: 362-3.


101

značajno naselje i sjedište natkapetanije bilo toliko stiješnjeno među gustim šumama, može se pretpostaviti da su krajevi dalje prema istoku i osobito na pograničnoj ničijoj zemlji bili još šumovitiji i posve prepušteni neobuzdanoj divljoj vegetaciji.

No, najsadržajniji pisani izvori koji oslikavaju prirodne prilike u pogra-ničju potječu tek iz druge polovice 17. stoljeća i uglavnom su drukčije vrste od tih službenih dopisa i izvještaja. Ima ih, što je posebno zanimljivo, i s habsburške i s osmanske strane. Pođemo li kronološkim redom, pozornost najprije zavređuje opširno izvješće koje je izradio austrijski vojni inženjer i kartograf Martin Stier (1620-1669). On je tijekom prve polovice 1657. obišao i redom pregledao Štajersku, Slavonsku, Bansku, Hrvatsku i Primorsku voj-nu krajinu, poklanjajući osobitu pažnju pograničnim utvrdama. Na temelju tog obilaska izradio je potanke izvještaje popraćene velikim brojem lijepih i stručno izrađenih topografskih nacrta utvrdâ. Uz to je cjelokupno stanje prikazao na vrlo podrobnim zemljovidima s mnogo podataka prikupljenih na terenu. Ta su rukopisna izvješća s nacrtima i kartama sačuvana u dvije verzije u Beču (u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici) i u jednoj verziji u Karl-sruheu.122 Zasad je za istraživanje najdostupnije izvješće prema rukopisnoj verziji u bečkom kodeksu 8608 (ÖNB Cod. 8608 Han), koju je u izvorniku i hrvatskom prijevodu objavio Ljudevit Krmpotić.123 Poglavlje koje se tiče međurječja Drave i Save nosi ovaj iscrpan naslov: „Nacrti i izvješća o Sla-vonskoj i Banskoj vojnoj krajini kao i o komorskim gradovima, o njihovom sadašnjem stanju te o načinu na koji bi ih se radi obrane od neprijateljskoga napada moglo do određene mjere bolje opremiti, a potom i realno fortifi -cirati, s prilož enim zemljovidom koji to prikazuje, kao i tablicama gdje su navedena sva mjesta u kojima se nalaze topovi, streljivo i druga oprema, kao i sve ono što bi još bilo nužno pribaviti da bi se moglo izdržati tromjesečnu opsadu”.124 U ovom stadiju istraživanja usredotočit ćemo se na tekstualni

122 Prvi je kod nas na Stierove izvještaje upozorio Emilij Laszowski, “Važan rukopis Martina Stiera”, Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva 10 (1908), 197-202. Rukopisi u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču čuvaju se u zbirci Handschriftensammlung pod signaturama Cod. 8608 (iz 1660) i 9225 (iz 1657). Još jedan Stierov atlas habsburško-osmanskog pograničja, iz 1661, čuva se tu pod signaturom Cod. 8332. Uz to v. Zsolt G. Török, „Renaissance Cartography in East-Central Europe, ca. 1450–1650“, u: The History of Cartography, sv. 3: Cartography in the European Renaissance, ur. David Woodward (Chicago-London: University of Chicago Press, 2007), 1848-1850; Žmegač, “Stierovi projekti”, 125-128.

123 Hrvatski prijevod s reprodukcijama koloriranih crteža v. u Krmpotić, Izvještaji, 1-171. Njemačko izdanje: Louis Krompotic, Relationen über Fortifi kation der Südgrenzen des Habsburgerreiches vom sech-zehnten bis achtz ehnten Jahrhundert (Hannover: HZ-Verlag, 1997).

124 Abrisse und Relationen über die Windische unnd Banatische Granitz en, alss denen Cameralischen Stätt en, wie sich solche anietz o befunden, vor einess Feindess Gewalt in etwass verbessert unnd dann Realiter könnten fortifi cirt werden, mit der darüber formirten Landkarten unnd angehenkten Tabellen, dess in jeden Orthe


102

dio izvješća, a kartografski dio imat će sekundarnu ulogu. Bit će ipak neop-hodno mjestimice zaviriti i u Stierove zemljovide i nacrte, kako bi se bolje razumjelo opisno izvješće.

Stier potanko opisuje aktualno stanje slavonskih pograničnih utvrda i njihove okolice, naročito se obazirući na njihove obrambene slabosti i nedo-statke, i uz to za svaku jednako podrobno predlaže raznovrsne građevinske zahvate kako bi joj se obrambena snaga poboljšala. Opisavši na takav način glavnu utvrdu u Koprivnici i njezine četiri „inkorporirane stražarnice“ (Dr-nje, Sigetec, Novigrad i Virje ili Weissenthurn / Bijeli Toranj), Stier se kratko osvrće i na „šumske prepreke“ ili zasjeke (Waldtverhacken) na tom odsječku granice. Koprivnička zasjeka počinje istočno od Koprivnice kod jednog „čar-daka“ (označenog kao Czardack i na zemljovidu) i teče u približno jugoistoč-nom smjeru dok se južno od Novigrada, nedaleko od izvora potoka Zdelje, desnog pritoka potoka Komarnice, ne spoji s istočnijom đurđevačkom zasje-kom. Zemljovid jasno predočuje to račvanje (nalik slovu Y) granične šumske zasjeke u Podravini na koprivnički i đurđevački potez. Južno od spomenute točke zasjeka je jednostruka, a u Podravini je dvostruka, ostavljajući utvrde u Đurđevcu, Virju i Novigradu posve okružene: južnu polovicu toga obram-benog „otoka“ tvore zasjeke, a sjevernu rijeka Drava i njezini pritoci.125

O položaju „krajnje granične postaje Đurđevac“ (eusseristen Granitz Posto St. Georgen) Stier bilježi da je „posvuda okružena močvarnim tlom“ i da se te močvare ne isušuju čak ni ljeti kada žega potraje, pa se stoga „ne treba bojati da bi time neprijatelj dobio priliku za prelaženje toga zemljišta“. No, Stier uz to napominje da je to močvarno tlo „na više mjesta pokriveno mladim johama (mit jung Erlen) i drugim gustim šipražjem“ pa bi „neprijatelj mogao noću to tlo lagano prijeći upotrebom povezanih snopova granja i iznenada osvojiti utvrdu“. Kako bi se doskočilo takvoj opasnosti, Stier predlaže da se u krugu od 200-300 stopa iskrči „sve šipražje i vodeno raslinje“, a povrh toga i da se na određenom razmaku od drvene ograde oko utvrde u tlo pobode niz stupova između kojih „treba postaviti drvene prepreke kao osiguranje protiv noćnog pristajanja čamaca“.126 Iz svega slijedi da močvarno zemljište samo po sebi ipak nije bilo tako dobra prirodna zaštita kako se u prvi mah čini, barem ne protiv lake pješačke vojske. Stier dalje piše da u okolici utvr-de i naselja Đurđevca postoji i neko drugo mjesto „u kojem ovi stanovnici

verhandenen Geschütz es, Munition alss andern Zeigs Requisiten, auch wass zur Ausstehung einer drey mo-natlichen Belägerung noch darinen zuerschaff en vonnöthen. Usp. Krmpotić, Izvještaji, 41.

125 Krmpotić, Izvještaji, 54 i izvrsna reprodukcija karte na str. 43. Usp. i reprodukciju vrlo slične karte iz kodeksa 9225: Krmpotić, Izvještaji, 301.

126 Krmpotić, Izvještaji, 56.


103

drže samo svoja skladišta za slamu i sijeno“. To je mjesto posve ruševno i ne može poslužiti za obranu, ali bi se u njega moglo smjestiti dosta vojske ako bi izbio otvoreni rat s Turcima. To će biti potrebno jer Turci u malo široj okolici imaju mnoga uporišta: s ove strane Drave u Virovitici, Brezovici i još jednom mjestu nejasna imena,127 a sjeverno od Drave u Barcsu, Babocsi, Bélaváru, Berzenceu i Sigetu.128 Kako bi se to mjesto koje Stier ne imenuje u vojnom smislu bolje iskoristilo, trebalo bi od njega do Drave kroz šipražje iskopati jarak dovoljne širine za plovidbu malih čamaca te bi se tako moglo i „vodenim putem sigurnije upadati u turska područja“.129 Iz sama teksta nije jasno gdje se to mjesto nalazilo, ali Stier napominje da ga je na zemljovidu označio posebnim crvenim simbolom, a ovaj se ondje vidi na mjestu koje leži negdje sjeverno od Đurđevca i malo istočnije od Molvi (ili čak na mjestu samih Molvi, koje na zemljovidu nisu naznačene). Naposljetku Stier iznosi prijedloge i u vezi sa šumskim zasjekama istočno od Đurđevca. One počinju „pola sata ispod Đurđevca na vodi“ (tj. na istom potoku na kojem se nalazi i Đurđevac i koji se dalje prema istoku ulijeva u Dravu).130 Ta se đurđevačka zasjeka spaja s koprivničkom „iznad drvene utvrde Novigrad“, a čuvaju je tri čardaka sa stalnim stražama. Unatoč tome, smatra Stier, „Turci ipak mogu uvijek napasti, jer se svakako okupljaju s ove strane Drave u svojoj glavnoj postaji Virovitici“. Stier predviđa da bi vjerojatni pravac turskog napada bio ovakav: kod Grabrovnice, „gdje postoji potok s pličinom Katalena“, zatim „kroz samu šumu“ i naposljetku kod Virja i Novigrada. To znači da bi Turci, prema Stierovu sudu, u eventualnom napadu vjerojatno zaobišli teško pro-hodno područje oko Đurđevca. Kako bi se tome doskočilo, Stier predlaže da se u mjesto Grabrovnicu postavi vojna posada i da se „uzduž Katalene do njenog utoka u (potok) Grabrovnicu“ postavi nova zasjeka (Verhack).131 Prilo-ženi zemljovid pojašnjava te prostorne odnose kako ih je vidio Stier. Po nje-mu je mjesto Grabrovnica stajalo na potoku koji je pritok gore spomenutog

127 Krmpotić, Izvještaji, 56, bilj. 11, transkribira imena tih triju turskih utvrda kao Wirowitiza, Wisowar und Bressawiza (i to prevodi kao “Virovitica, Visovac i Brezovica”). U verziji u bečkom kodeksu 9225, fol. 44v (dostupno na internetu: htt p://data.onb.ac.at/rec/AL00169470), ta su imena zabilježena kao Piseta, Wirowitiza unnd Bressowicza.

128 Krmpotić, Izvještaji, 56, bilj. 12, transkribira imena šest tamošnjih utvrda: Bartscha, Babosez, Siget, Ba-botscha, Wellowahr und Bresenze (i to neprecizno prevodi kao “Barča, Babošec, Siget, Babica, Bjelovar [čardak] i Brežnice”). Na odgovarajućem mjestu u verziji iz kodeksa 9225 (fol. 44v) nabraja se pet, a ne šest, mjesta, i to drukčijim redoslijedom.

129 Krmpotić, Izvještaji, 56-57.130 To je vidljivo na Stierovu zemljovidu. Tu se vidi i da nije riječ o pravom potoku, nego o velikom

usporednom rukavcu ili strugu koji ima i početak i kraj na Dravi. U najdonjem dijelu taj se vodotok prema Stierovu zemljovidu zove Bistrica (Wistriza).

131 Krmpotić, Izvještaji, 57. U izvorniku i Krmpotićevu prijevodu zapravo piše „do njenog utoka u Ko-privnicu“, ali to je očito pogrešno umjesto točnoga „u Grabrovnicu“.


104

vodotoka (dravskog struga) na kojem stoji Đurđevac. Točnije, ono je zauzi-malo otočić koji su stvarala dva rukavca toga potoka. Malo iznad tog mjesta u nj se sa zapada ulijevao potok Katalena. Sve je to bilo nešto istočnije od postojeće đurđevačke šumske zasjeke, tj. izvan njezine zaštite. Sama turska granica (Türckische Granizen) tekla je prema zemljovidu još malo istočnije, tako da je mjesto koje Stier zove Kloštar (Closter) ležalo na turskoj strani gra-nice. Jasno je da Stier nije imao posve preciznu predodžbu o hidrografskim i drugim zemljopisnim odnosima na tom području, ali njegovi kartografski i tekstualni podaci svakako zavređuju potanku topografsku analizu i valori-zaciju, kakve se ovdje ne mogu poduzimati.


105

Summary

Garavica forest and “no man’s land” on the Slavonian-Turkish frontier in the 16th and 17th centuries

At the time of its greatest expansion, in the 16th and 17th centuries, the Ott oman Empire comprised the lower half of the land between the Drava and the Sava, previously part of the Hungarian-Croatian Kingdom. During the second half of the 16th century, the balance of military power on that section of the new Ott oman border was established between the Ilova and Česma rivers, tributaries of the Sava, where a frontier zone was created, dividing the conquered parts (organized as Pakrac and Požega sanjaks) on the eastern side from the unconquered land (Croatia-Slavonia, as part of the Habsburg Empire) to the west. There was no formal boundary line but rather a belt of “no man’s land”, a mostly depopulated stretch of land between the Drava and the Sava, which was from both sides carefully guarded by the the crews of border fortresses. Through the use of writt en and subsequently also cartographic sources the author tries to show how this in the Middle Ages densely populated and economically well-developed area of the old Križevci and Virovitica counties transformed into a deserted land where natural forces restored their primacy over the activities of human society. This “return to nature” manifested itself in the fi rst place through an unlimited growth of vegetation and ultimately natural reforestation – the growth of new forests throughout a relatively wide frontier zone.

Keywords: Slavonia, Habsburg Monarchy, Ott oman Empire, frontier, border fortresses, no man’s land, Česma river, Ilova river, Garavica (mountain, forest), forest, reforestation.


106

Kartografski prilozi

1. Kraljevina Slavonija u 15. stoljeću. Vidljiva je velika gustoća gradskih nase-lja i utvrda u Križevačkoj županiji.

(Izvor: Tamás Pálosfalvi, „Szlavónia a késő középkori Magyar Ki-rályságban”, História 33/5-6 (2011), 19.)


107

2. Habsburške i osmanske utvrde u međurječju Drave i Save 1578. godine. Uočlji-va je praznina „ničije zemlje“ u pograničnom pojasu između Česme i Ilove.

(Kartu izradila Nataša Štefanec. Izvor: Danijela Cofek i Nataša Štefa-nec, „Vojnokrajiške institucije u praksi: Slavonska krajina 1578. godine“,

Podravina X/19 (2011), 10.)


108

3. Utvrde Varaždinskog generalata 1644. godine. (Izvor: Hrvoje Petrić et al., Povijest Bjelovara od početaka naseljavanja do

kraja Domovinskoga rata (Zagreb-Bjelovar, 2013), 77.)


109

4. Luigi Ferdinando Marsigli: shematski zemljovid Slavonije 1691. godine s prika-zom stare šumske granice Varaždinskog generalata. Sjever je na donjoj strani.

(Izvor: György Kisari Balla, Marsigli tábornok térképei / Le mappe del gene-rale Marsigli (Budapest: vlastita naklada, 2005), 387, br. 128.)

111

Anđelko VlašićHrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije Srijema i Baranje, Slavonski Brod

Šume kao izvor prehrane. Uzgoj i trgovina kestenom u Požeštini u 16. i 17. stoljeću

Za vrijeme osmanske vladavine u Požeštini, odnosno od 1537. do 1691. godine, šumska područja uokolo naselja u južnom dijelu Požeštine, zatim šume između gora Psunj i Papuk u blizini naselja Orljavac i Vranić te šume u blizini Velike obilovale su kestenom. Osmanski gospodari spomenutih područja posjedovali su brojne kestenike, a neki osmanski vlastodršci, poput požeškog moćnika Hadži Mehmed-age, vjerojatno su izvozili kesten u susjedne pokrajine Osmanskog Carstva. Pored toga, plod kestena pripremao se na razne načine u osmanskoj kuhinji, npr. u tadašnjem slastičarstvu, koje je bilo vrlo razvijeno u osmanskoj Požegi. U radu se pokušava potvrditi i obrazložiti gore navedene tvrdnje analizom objavljenih osmanskih detaljnih poreznih popisa (mufassal tapu tahrir defterleri) za Požeški sandžak iz 1540., 1545., 1561. i 1579. godine, habsburških komorskih popisa iz 1698. i 1702. godine i drugih izvora, kao i relevantne literature o osmanskom razdoblju u povijesti Slavonije, o sastavu šumskog fonda Požeštine, o osmanskom kulinarstvu itd.

Ključne riječi: Slavonija, Požeština, šume, rani novi vijek, Osmansko Carstvo, povijest okoliša, uzgoj i trgovina kestenom

Uvod*

Područje Požeštine za vrijeme osmanske vladavine, odnosno od 1537. do 1691. godine, bilo je, kao i cijela Slavonija, rijetko naseljeno područje prekri-veno gustim i neprohodnim šumama. Ako usporedimo podatke iz osman-skih detaljnih poreznih popisa za Požeški sandžak iz druge polovice 16. stoljeća (iz 1540., 1545., 1561. i 1579. godine) i podatke iz cenzusa Slavonije koje su provele habsburške vlasti 1698. i 1702. godine (takozvani komorski popisi), možemo zaključiti da se ništa bitno glede rasprostranjenosti slavon-skih šuma nije promijenilo tijekom stoljeća i pol osmanske vladavine: Sla-vonija se sastojala od „otoka obrađene zemlje uokolo naselja raštrkanih u širokom prostranstvu šuma”.1 Osmanski vlastodršci koristili su slavonske šume za vojne potrebe kao što su vojna industrija i izgradnja fortifi kacija

1 Nenad Moačanin, Town and Country on the Middle Danube 1526-1690 (Leiden; Boston: Brill Publis-hing, 2006), 10-11, 26.

* Ovaj rad fi nancirala je Hrvatska zaklada za znanost projektom IP-2014-09-6719, Od prašuma do oran-ica: povijest antropizacije šuma u Slavoniji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća. Zahvaljujem se prof. dr. sc. Nenadu Moačaninu na korisnim komentarima i savjetima koje mi je dao tijekom pisanja ovog rada.


112

tijekom habsburško-osmanskih ratova, ali i za individualne potrebe kao što je izvoz drvnog materijala. U Požeštini su pojedini osmanski imućnici imali u svojem vlasništvu šume kestena, a dosadašnja istraživanja gospodarske si-tuacije u osmanskoj Požeštini pokazala su da je osmanski vlastodržac Hadži Mehmed-aga iz Požege uzgajao kesten i izvozio ga izvan Požeštine.2 Cilj je ovog rada istražiti razmjer osmanskoga korištenja kestenovih šuma u Pože-štini za uzgoj i trgovinu kestenom i koliko se kestenov plod u tom razdoblju koristilo u prehrani.

Malo je izvora koji bi mogli biti od značajne koristi za obrađivanje ove teme. S jedne strane, osmanski porezni popisi daju nam mnoštvo podata-ka o oporezivanim resursima osmanskih zemalja, ali ne i o prehrambenim navikama lokalnog stanovništva i o trgovini – kako u Slavoniji, tako i u su-sjednim pokrajinama. S druge strane, ranije spomenuti habsburški komorski popisi uopće ne navode šumske vrste u slavonskim šumama, pa tako ne-mamo podataka o kestenovim šumama. Što se tiče literature, vrlo je malen broj i onih naslova koji barem minimalno obrađuju šumsku problematiku u Osmanskom Carstvu u 16. i 17. stoljeću, jer ekohistorijska istraživanja tek u posljednjih nekoliko godina otvaraju novo polje u osmanistici.

Rasprostranjenost i uzgoj kestena u Požeštini prije uspostave osmanske vlasti

Pitomi kesten (Castanea sativa) jedna je od prvih namirnica koju je čovjek počeo koristiti u prehrani. Raste diljem Europe, kamo se u pretpovijesno doba iz Azije proširio preko Male Azije i južnog Balkana.3 Prva zabilježena kultivacija kestena odvijala se u Maloj Aziji i u današnjim sjeveroistočnim grčkim pokrajinama početkom trećeg tisućljeća prije Krista.4 Kesten se pak u Požeštini proširio ponajviše zahvaljujući ljudskom djelovanju, jer su ga u Požešku kotlinu najvjerojatnije donijeli Rimljani i počeli planski uzgajati u

2 Nenad Moačanin, „Hacı Mehmed Ağa of Požega, God’s special protege (ca. 1490-ca. 1580)“, u: Géza Dávid, Pál Fodor (urednici), Hungarian-Ott oman Military and Diplomatic Relations in the Age of Süley-man the Magnifi cent (Budimpešta: Loránd Eötvös University, Dept. of Turkish Studies – Hungarian Academy of Sciences, Institute of History, 1994), 171-181; Nenad Moačanin, Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva (1537.-1691.) (Jastrebarsko: Naklada Slap, 2003), 66-73.

3 Marco Conedera, Patrik Krebs, Willy Tinner, Marco Pradella, Damiano Torriani, „The cultivation of Castanea sativa (Mill.) in Europe, from its origin to its difusion on a continental scale“, Vegetation History and Archaeobotany 13 (2004), 165-166; Aida Mujagić-Pašić, Dalibor Ballian, „Sistematski polo-žaj pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) unutar roda Castanea u Bosni i Hercegovini”, Naše šume. Časopis za unapređenje šumarstva, hortikulture i očuvanja okoline 10 (2011), br. 24-25, 17.

4 Conedera et al, „The cultivation“, 166; Jitka Kosňovská, „The Origin, Archaeobotany and Ethnobo-tany of Sweet Chestnut (Castanea sativa Miller) in the Czech Republic”, Interdisciplinaria Archaeolo-gica / Natural Sciences in Archaeology 4 (2013), br. 2, 163.

Anđelko Vlašić . Šume kao izvor prehrane. Uzgoj i trgovina kestenom u Požeštini u 16. i 17. stoljeću

113

prvim stoljećima nakon Krista. Na takav zaključak upućuje činjenica da je naziv za kesten iz latinskog jezika prešao u sve europske jezike. Osim toga, šume kestena i danas se nalaze uz ostatke rimskih naselja i prometnica u požeškome kraju.5 I u srednjem i u ranom novom vijeku većina važnijih na-selja u Požeštini bila je smještena na padinama Požeške kotline i neposred-no ispod njih, što se podudara s današnjim, a samim time vrlo vjerojatno i ranonovovjekovnim rasporedom kestenovih šuma Požeštine.6 Naime, poći ćemo od pretpostavke da su kestenove šume Požeštine do danas zadržale prostorni raspored kakav su imale u 16. i 17. stoljeću. Koliko je moguće da pitomi kesten i danas raste na lokacijama na kojima je rastao u osmanskom razdoblju? Pitomi kesten kao biološka vrsta vrlo je ovisan o klimi i „izbirljiv“ kada su u pitanju njemu pogodne vrste tla, a to su hranjiva tla kisele reak-cije koja ne smiju biti lužnata i vapnenasta, koja ne smiju sadržavati kalcij i koja se nalaze na južnim, sunčanim gorskim padinama u zavjetrini. Takva tla relativno su rijetka i zbog toga se kesten ne može pronaći posvuda u Po-žeškoj kotlini, ali baš na takvim tlima kesten uspijeva izrazito bolje od dru-gih šumskih vrsta. Nadalje, kesten je vrlo otporna biljka i uspijeva preživjeti razne nepogode, među ostalim i sječu stabala, jer se ponovo obnavlja čak i iz panjeva, pa je zato moguće da preživi i sječu šume. Kesten i danas raste na padinama Papuka u zajednici s drugim vrstama, npr. s hrastom kitnjakom i bukvom, ali te dvije vrste dominantnije su na miješanim staništima i istisku-ju kesten. Zato je malena mogućnost da se kesten proširivao s onih lokacija na kojima je rastao u osmanskom razdoblju – daleko je više moguće da se vraćao na svoja prirodna staništa na kojima nije imao konkurenciju, čak i ako je proširivan pod ljudskim utjecajem. Stabla kestena obnavljaju se ve-getativno i mogu doživjeti duboku starost, pa je posve moguće da sastojine kestena u Požeštini rastu na istome mjestu već 400 godina, a vjerojatno i od srednjeg vijeka do danas.7 Iz navedenih podataka može se izvući zaključak da je kesten danas vjerojatno prisutan na istim onim lokacijama na kojima je rastao u osmansko vrijeme.

5 Juraj Zelić, „Pitanje autoktonosti i dalji uzgoj pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) u Požeškom gorju”, Šumarski list 122 (1998), br. 11-12, 526-527, 531; Conedera et al, „The cultivation“, 172-173; Mujagić-Pašić, Ballian, „Sistematski položaj“, 17.

6 Moačanin, Požega i Požeština, 509; Zelić, „Pitanje autoktonosti“, 530.7 Kosňovská, „The Origin“, 163-164; Zelić, „Pitanje autoktonosti“, 525-527; Pavlína Haltofová, Libor

Jankovský, „Distribution of sweet chestnut Castanea sativa Mill. in the Czech Republic“, Journal of Forest Science 49 (2003), br. 6, 259. Zahvaljujem se doc. dr. sc. Krunoslavu Teslaku i mr. sc. Jurju Zeliću na vrijednim informacijama i komentarima vezanima sa šumarstvom u Slavoniji, a posebice s uzgojem kestena u Požeštini.


114

Uzgoj kestena u Požeštini u osmanskom razdobljuU drugoj polovici 16. stoljeća, kada se osmanska vlast već ustalila u Slavo-niji, kesten je odavno bio jedan od osnovnih izvora hrane, drvne građe i ogrjeva na Sredozemlju te u jugoistočnoj i srednjoj Europi, pa tako i u Po-žeštini.8 Bitno je odgovoriti na pitanje je li osmanska vlast nekim zakonima onemogućavala lokalno stanovništvo Požeštine u korištenju kestena, bilo zbog monopola vlasti ili iz nekog drugog razloga. Žitelji Požeštine, kao i cijele Slavonije i Osmanskog Carstva, mogli su tijekom 16. i 17. stoljeća vrlo slobodno koristiti šumska područja, a time i kestenove šume i plodove. Veći-nu osmanskih šuma posjedovala su sela u njihovoj okolici ili bogati državni službenici. Šume koje su izravno pripadale državi, to jest sultanu, obično su se nalazile u planinskim krajevima, ali seljaci su i njih mogli slobodno koristiti.9 Osmanske vlasti općenito nisu oporezivale šumske proizvode koje seljaci nisu naknadno prodavali na tržnici, što znači da su seljaci mogli bez obveze plaćanja poreza skupljati za hranu i ogrjev sve što bi pronašli u šu-mama, ako su to zadržavali za vlastite potrebe u domaćinstvima.10 Ako se na drvo posječeno u šumama uokolo sela i plaćao nekakav porez, on je bio pri-lično nizak. Tako se u kanun-nami, odnosno osmanskom zborniku zakona Požeškog sandžaka 1579. godine navodi da se produžuje naredba iz starijeg zakona, prema kojem se plaća nevelik porez na drvo.11 Zato se može zakl-jučiti da su i kršćanski i muslimanski stanovnici Požeštine tijekom osman-ske vlasti bez poteškoća mogli koristiti kesten, kao i druge šumske vrste, za prehranu i ostale potrebe.

Uzevši u obzir veličinu slavonskih šumskih područja, možemo pret-postaviti da je tijekom osmanske vladavine krčenje šuma s ciljem proda-je i izvoza drva smatrano unosnom aktivnošću i da je bilo vrlo razvijeno. Nažalost, izvori nam ne nude mnogo dokaza za tu tvrdnju, nego samo neke naznake. Poznato je da su sandžakbegovi Pakračkog sandžaka izvozili drvo iz šuma koje su posjedovali na gori Psunj. Drvna građa iz navedenih šuma prevozila se na prodaju niz Savu prema Dunavu do Beograda i u udaljenije krajeve. Nenad Moačanin pretpostavlja da se izvoz slavonskog drva u os-manskom razdoblju odvijao i niz Dravu, a odande možda i prema udaljeni-

8 Kosňovská, „The Origin“, 164.9 Stanford J. Shaw, Ezel Kural Shaw, History of the Ott oman Empire and Modern Turkey: Volume II, Re-

form, Revolution, and Republic: The Rise of Modern Turkey (Cambridge: Cambridge University Press, 2002), 235.

10 Selçuk Dursun, „Forest and the State: History of Forestry and Forest Administration in the Ott oman Empire”, doktorska disertacija, Sabancı University, Istanbul, 2007, 63-64, 75.

11 Stjepan Sršan (ur.), Popis Sandžaka Požega 1579. godine (Osijek: Državni arhiv u Osijeku, 2001), 19.


115

jim odredištima.12 Osim toga, treba uzeti u obzir i Krndiju, goru u središnjoj Slavoniji, čije je ime osmanskog podrijetla i može se prevesti kao Krčevina (osmanski turski: Kırıntı). Ime te gore navodi nas na zaključak da su Osman-lije i na Krndiji organizirano krčili šume, kao što je bio slučaj s gorom Psunj.

Navedene pretpostavke treba usporediti s onime što se zna o osman-skom gospodarenju kestenom u Požeštini. Kultivacija kestena u požeškome kraju u osmansko vrijeme nerazdruživo je vezana s ličnošću Hadži Meh-med-age, koji je bio dizdar, odnosno zapovjednik požeške tvrđave s ovla-stima upravitelja grada.13 Na spomenutom je položaju bio možda već od osmanskog osvajanja Požege 1537. godine, ili uz prekide od otprilike 1550. pa sve do 1579. godine, ali zna se da je službeno imenovan na položaj diz-dara 1557. godine. Njegova titula „aga“ označavala je dobrostojećega građa-nina, veleposjednika; to je ujedno bila i titula svih zapovjednika osmanske plaćene vojske.14 Većinu vremena tijekom svojeg upravljanja gradom živio je, po svemu sudeći, u nekoj velikoj kući u centru Požege i u njoj je kao lokalni moćnik primao goste te pružao smještaj putnicima i obilan objed si-romašnima.15 Osmanski porezni popisi za Požeški sandžak za spomenuto razdoblje (popisi iz 1561. i 1579. godine) pokazuju da je Hadži Mehmed-aga bio vrlo bogat čovjek u usporedbi s bogatstvom prosječnog vojnog zapo-vjednika svojega ranga u upravnim jedinicama na sjeverozapadu Osman-skog Carstva. Osim velike kuće u Požegi, posjedovao je i brojna zemljišta diljem Požeške kotline. Prema svjedočenju osmanskog povjesničara i puto-pisca Mustafe Âlîja (1541-1600), koji je posjetio Požegu i Hadži Mehmed-agu 1575. ili 1576. godine, aga mu je ispričao da je 1566. godine opskrbio vojsku sultana Sulejmana Veličanstvenog – kada se sultan kretao kroz istočnu Sla-voniju u smjeru Sigeta u južnoj Mađarskoj – među ostalim i trojim kolima punim kestena.16 Taj podatak govori nam da je aga vjerojatno posjedovao ve-like kestenike u Požeštini, jer inače ne bi bio u mogućnosti poklanjati sultanu tako velike količine kestena. Sudeći prema onome što je Hadži Mehmed-aga rekao Mustafi Âlîju, aga je vrlo brzo došao na ideju iskoristiti činjenicu da je

12 Moačanin, Town and Country on the Middle Danube, 85, 149-150; Ive Mažuran, Popis naselja i stanov-ništva u Slavoniji 1698. godine (Osijek: Radovi Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, 1988), 447, 533-534; Nenad Moačanin, „Pristup ekohistoriji Podravine prema osmanskim izvorima”, Ekonomska i ekohistorija 1 (2005), 143; Nenad Moačanin, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2001), 78-79.

13 Moačanin, Požega i Požeština, 509; Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (Sarajevo: Svje-tlost, 1966), 221.

14 Isto, 72.15 Moačanin, Požega i Požeština, 67-68.16 Moačanin, „Hacı Mehmed Ağa of Požega“, 171-172, 174; Moačanin, Požega i Požeština, 67-68.


116

Osmansko Carstvo općenito oskudijevalo kestenicima, osim u svojem najsje-vernijem dijelu. Aga je uskoro počeo zarađivati velik novac, među ostalim i na trgovini kestenom koji je uzgajao na brojnim kestenicima uokolo Požege, tvrdi Mustafa Âlî. Nenad Moačanin zaključuje na temelju podataka iz spo-menutih osmanskih poreznih popisa da Hadži Mehmed-aga nije tako brzo došao u posjed velikih parcela zemlje u Požegi i uokolo nje, nego da je svoje bogatstvo i zemlje stjecao postupno. Ciljano je kupovao posjede u Požeš-koj kotlini koji su uključivali kestenike. Posjedovao je u obliku nadarbine za svoju vojnu službu, među ostalim, imanje (osmanski turski: çiftlik) u selu Radovanci, koje se nalazi podno planine Papuk i u sastavu kojega je bio i kestenik. Preciznije rečeno, taj kestenik nalazio se na padinama između sela Radovanci i Velika, i to ako prihvatimo pretpostavku da je kestenik zadržao smještaj kakav je imao u ranome novom vijeku. Aga je posjedovao i imanja u mjestima Neganovci i Pleternica, ali nema podataka o postojanju kestenika na tim lokacijama.17

Moačanin pretpostavlja da je proizvodnja kestena u Hadži Mehmed-agi-nim kestenicima mogla iznositi najmanje pet tona kestena godišnje. Osman-ski porezni popisi ukazuju na to da je aga utjecao na proizvodnu strukturu svojega posjeda u Radovancima tako što se forsiralo proizvodnju kestena, a to se može ustvrditi na temelju povećanja iznosa poreza na kesten na spome-nutom posjedu. Prije nego što je aga od države dobio selo Radovance kao ti-mar, odnosno kao nadarbinu u zamjenu za koju je morao obavljati vojničku službu, ono nije imalo obvezu isporučivanja kestena, a nakon što je postalo njegov timar, imalo je spomenutu obvezu.18

Koji su drugi osmanski vlastodršci u Požeštini posjedovali šume ke-stena? U poreznom popisu iz 1579. godine navodi se da se u blizini sela Draga Požeška, u sjevernom dijelu Požeštine, nalazio kestenik u vlasništvu stanovitog Hadži Velija.19 U selu Djedina Rijeka, u jugoistočnom dijelu Po-žeštine, kestenik je posjedovao stanoviti Oruç-aga.20 Nadalje, stanovnici sela Radovanci bili su vlasnici svojega kestenika.21 U selu Potočani, koje se nalazi

17 Moačanin, Town and Country on the Middle Danube, 167; Moačanin, „Hacı Mehmed Ağa of Požega“, 172. Selo Neganovci danas više ne postoji, a nalazilo se u blizini sela Godinjak kod Nove Gradiške. Sršan, Popis Sandžaka, 36; Dezső Csánki, Magyarország Történelmi földrajza a Hunyadiak korában (Bu-dimpešta: Magyar Tudományos Akadémia, 1894), sv. II, 418; Zelić, „Pitanje autoktonosti“, 526.

18 Sršan, Popis Sandžaka, 68; Moačanin, Požega i Požeština, 156, 254, 454.19 Mažuran, Popis naselja, 378-379; Tadija Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobodjenja Slavonije, sv. 2 (Spo-

menici o Slavoniji u XVII. vijeku, 1640-1702) (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1891), 144, 155; Sršan, Popis Sandžaka, 53.

20 Sršan, Popis Sandžaka, 74; Csánki, Magyarország Történelmi földrajza, 418; Mažuran, Popis naselja, 280, 294; Smičiklas, Dvijestogodišnjica, 192, 195.

21 Sršan, Popis Sandžaka, 66-67; Moačanin, Požega i Požeština, 452.


117

odmah pored Radovanaca u sjevernom dijelu Požeštine, nalazio se keste-nik koji je bio u vlasništvu „umrlog Mehmed-paše“.22 U blizini sela Orljavac i Vranić, na istočnom obronku Psunja, nalazi se danas najveća kestenova šuma na području Požeštine. U njihovoj blizini nalazila se tvrđava Orljava (Oryva, Orywa, Oryawar, Oriyava),23 koja je bila sagrađena u srednjem vi-jeku i koja je već u prvim desetljećima osmanske vlasti bila zapuštena te se, sudeći prema dostupnim izvorima, uopće nije koristila nakon osmanskog osvajanja. Osmanski popisi govore nam da se u blizini nekorištenog orlja-vačkoga grada prije poreznog popisa iz 1545. godine razvila mezra, odnos-no selište Trgovište i da se ta mezra razvila u selo prije osmanskog popisa iz 1561. godine. Trgovište je zatim tijekom 17. stoljeća i do kraja osmanske vlasti bilo kasaba, odnosno trgovišni gradić, a danas više ne postoji.24 U de-taljnom poreznom popisu iz 1579. godine zabilježen je Koca (Veliki) Ali-aga kao stanovnik Trgovišta i znatan porez na kesten iz spomenutoga kestenika u blizini sela, u šumi koja danas nosi ime Busija.25 Moguće je da je spomenuti aga kao stanovnik sela koje se konstantno razvijalo za osmanske vlasti bio poduzetnik koji je, među ostalim, uzgajao kesten u navedenom kesteniku, ali to je samo pretpostavka.

Moačanin pretpostavlja da je Hadži Mehmed-aga otkupljivao kesten od drugih proizvođača u Požeštini, a možda i šire, na primjer u krajevima oko Orahovice, gdje je kestenika bilo čak i više nego u Požeštini.26 Tako se u poreznom popisu iz 1579. godine navodi da su u užoj okolici Orahovi-ce kestenike posjedovali sljedeći osmanski vlasnici: buljukbaša (osmanski turski: bölükbaşı), odnosno satnik Atlı; İbrahim, sin Süleymanov; Atlı i Lütfi ; Memi, sin Alijev, zajedno s Mehmedom, Ömerom, Fatimom i Kamerom, dje-com Mustafe Hercegovca; İbrahim, sin Timurhanov; Veli, sin Mustafi n; Ah-med-čelebija, čiji je kestenik imao visoke prihode; Mehmed, sin Alijev; Şadi, sin Ferhadov; Hasan, sin Alagözov; Rüstem, sin Abdullahov; Ramazan, sin İbrahimov; te Memi-aga. Osim toga, jedan kestenik u Orahovici zajednički su posjedovali muslimani Orahovice, a nešto udaljeniji kestenik na mezri Gospođinci kod Našica pripadao je žiteljima Našica.27 Iako o tome nema

22 Sršan, Popis Sandžaka, 68; Moačanin, Požega i Požeština, 156, 254, 454.23 Gjuro Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb: Matica hrvatska, 1920), 127; Branko

Nadilo, „Tvrđave i kašteli Požeške kotline (II)”, Građevinar 57 (2005), br. 2, 127.24 Evlija Čelebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama (Sarajevo: Svjetlost, 1967), 519; Moačanin,

Požega i Požeština, 88-89.25 Sršan, Popis Sandžaka, 93; Moačanin, Požega i Požeština, 489-490; Csánki, Magyarország Történelmi

földrajza, 429; Zelić, „Pitanje autoktonosti“, 528.26 Moačanin, „Hacı Mehmed Ağa of Požega“, 172-174; Moačanin, Požega i Požeština, 72-73.27 Sršan, Popis Sandžaka, 197, 300, 308.


118

izvornih podataka, moguće je da su i neki od navedenih Osmanlija trgovali kestenom, a možda su ga ipak samo prodavali Hadži Mehmed-agi, koji je na taj način stvarao monopol nad uzgojem kestena u provinciji.

Spomenuti osmanski povjesničar i gost Hadži Mehmed-age, Mustafa Âlî, bio je dovoljno empirički nastrojen da agin iskaz o poduzetničkoj spo-sobnosti provjeri među žiteljima Požege. Međutim, nije nam dao mnogo po-dataka o razmjerima agine trgovine kestenom diljem Carstva. Sve što znamo iz njegova iskaza jest da je aga dobro zarađivao na kestenu tako što ga je izvozio u središnje pokrajine Osmanskog Carstva, gdje je kesten bio poznat kao poslastica i naveliko se koristio u prehrani.28 Doista, kesten je u Osman-skom Carstvu bio cijenjena, česta i skupa namirnica i njime se trgovalo diljem osmanske države.29 Pored toga, trgovina kestenom bila je rasprostranjena u srednjovjekovno i u ranomoderno doba po svim europskim regijama, od sje-vera do juga Europe i na Mediteranu.30 Moguće je da je Hadži Mehmed-aga doista izvozio kesten diljem Balkana, jer je poznato da su uzgoj i trgovina kestenom bili prisutni i u drugim sjevernim provincijama Osmanskog Car-stva, na primjer u Temišvarskom vilajetu.31 Međutim, teško je zamisliti da je Hadži Mehmed-aga trgovao sve do sjevernogrčke egejske obale, Istanbula i sjeveroistočnih anatolskih krajeva uokolo Mramornog mora, jer su ti kra-jevi obilovali kestenovim šumama, jednako u osmansko vrijeme kao i da-nas.32 Među ostalim, osmanski grad Bursa bio je diljem Osmanskog Carstva poznat po svojem bogatstvu kestenovih šuma i po kvaliteti kestena.33 Zato se može pretpostaviti da je Hadži Mehmed-aga izvozio kesten najdalje do Beograda ili Sarajeva, trgovačkih središta onoga vremena, ili možda nešto

28 Moačanin, „Hacı Mehmed Ağa of Požega“, 173; Moačanin, Požega i Požeština, 67.29 Aryeh Shmuelevitz , The Jews of the Ott oman Empire in the late Fifteenth and the Sixteenth Centuries

(Leiden: E. J. Brill, 1984), 140; Moačanin, Požega i Požeština, 72.30 Ariel Salzmann, „The moral economies of the pre-modern Mediterranean. Preliminaries to the study

of cross-cultural migration during the long sixteenth century”, u: Vera Constantini, Markus Koller (urednici), Living in the Ott oman ecumenical community: essays in honour of Suraiya Faroqhi (Leiden: Brill Publishing, 2008), 457; Maguelonne Toussaint-Samat, A History of Food (Singapur: Wiley-Blac-kwell, 2009), 641-642; Ken Albala, Food in Early Modern Europe (Westport: Greenwood Publishing Group, 2003), 21, 41.

31 Géza Dávid, „Customs duties and treasury incomes in the Vilayet of Temesvár: an early account-book of Becskerek and Becse”, u: Vera Constantini, Markus Koller (urednici), Living in the Ott oman ecumenical community: essays in honour of Suraiya Faroqhi (Leiden: Brill Publishing, 2008), 161-162.

32 İbrahim Solak, „Osmanlı İmparatorluğu Döneminde Anadolu’da Meyve ve Sebze Üretimi”, Tür-kiyat Araştırmaları Dergisi 24 (2008), 227-228, 232, 234, 237, 241-243; „Distribution map of Chestnut (Castanea sativa)“, EUFORGEN 2009, www.euforgen.org (objavljeno: 30. VIII. 2006; ažurirano: 23. VII. 2008; pristupljeno: 22. II. 2016).

33 Halil İnalcık, Donald Quataert, An Economic and Social History of the Ott oman Empire, sv. I (Cambrid-ge; New York; Melbourne: Cambridge University Press, 1997), 187; Ghillie Başan, The Middle Eastern Kitchen (New York: Hippocrene Books, 2006), 130-131.


119

južnije. Više od toga ne može se reći jer ne postoje osmanistička istraživanja koja detaljnije govore o osmanskoj trgovini kestenom na Balkanu.

Moačanin smatra da se Hadži Mehmed-agu ne može držati za velikog izvoznika kestena, nego više za prosječnog trgovca. Međutim, spominje i drugu mogućnost: kestenik nepoznatog vlasnika nalazio se u istom vremen-skom razdoblju u blizini sela Bogdinovci, nekih 12 kilometara sjeveroistočno od Požege, a prema podacima iz poreznog popisa iz 1579. godine taj keste-nik proizvodio je dovoljno kestena „da pokrije potrebe pola provincije“.34 Dakle, moguće je da je Hadži Mehmed-aga posjedovao spomenuti kestenik ili da ga je uzimao u zakup, čime bi teorija o agi kao velikom poduzetniku i trgovcu dobivala na značenju.

Korištenje kestena u osmanskoj kuhinjiKesten se naveliko koristilo u prehrani diljem novovjekovne Europe. Peklo ga se na tavi, na ugljenu, kuhalo ga se, šećerilo i od njega se pravili kruh i pire velike hranjive vrijednosti. Plod pitomoga kestena vrlo je zdrav, ima veliku nutritivnu vrijednost i sadrži kalcij, kalij, željezo i vitamine skupine B. Glavni sastojak sirove sjemenke je škrob (oko 44 %) i zbog toga je pogo-dan za proizvodnju brašna.35 Siromašno seljačko stanovništvo dodavalo je tijekom povijesti brašno kestena u brašno pšenice, kako bi kruh dulje potra-jao.36 Kesten se jednako raznovrsno koristilo i u Osmanskom Carstvu. Trž-nice osmanskih gradova među poljoprivrednim proizvodima redovito su sadržavale i kesten.37 U osmanskoj kuhinji kesten je bio namirnica koja se dodavala različitim svakodnevnim jelima, a najčešće kuhanoj riži (osmanski turski: pilav), koja je bila sveprisutni i neizostavni dio uobičajenog osman-skog objeda. Kuhinja osmanskog dvora bila je uzor za prehrambene afi nitete cijeloga Carstva, posebice osmanske elite, čije su navike oponašali i niži slo-jevi društva, i to u jednakoj mjeri u središtu države i u provincijama. Tako se diljem Osmanskog Carstva jelo juhu od kestena i dodavalo se kesten mesnim jelima, naročito jelima s janjetinom. Bogata jela osmanskoga dvora uvijek su bila popraćena slatkim prilozima, ovdje uključujući sušeno i ušećereno voće, među kojima se nalazio i pitomi kesten. Ponekad su slana jela poput bureka

34 Moačanin, Town and Country on the Middle Danube, 167; Moačanin, „Hacı Mehmed Ağa of Požega“, 178; Sršan, Popis Sandžaka, 63.

35 Zelić, „Pitanje autoktonosti“, 528.36 Toussaint-Samat, A History of Food, 641-642; Hakija Hadrović, Gajenje pitomog kestena (Beograd: No-

lit, 1987), 13; Albala, Food in Early Modern Europe, 21, 41.37 Suraiya Faroqhi, Travel and Artisans in the Ott oman Empire: Employment and Mobility (London; New

York: I. B. Tauris, 2014), 117-118.


120

i riže bila punjena raznim vrstama voća, među ostalim i kestenom. Prirodno je da se takvo bogatstvo različitosti smanjivalo što se više išlo od viših prema nižim društvenim slojevima. Međutim, gdje je klima dozvoljavala, i niži su slojevi u svojoj kuhinji koristili kesten i drugo voće, pa je ranije spomenuta kuhana riža s kestenjem bila rašireno jelo i među višim i među nižim osman-skim slojevima.38

Osmanska Požega u drugoj polovici 16. stoljeća razvila se u srednje ve-lik grad sa stanovništvom koje je bilo premoćno muslimansko i bila je jedno od trgovačkih središta u tadašnjoj Slavoniji. Prisutnost različitih elemenata društvenog života u Požegi upućuje na to da je onovremena Požega bila grad s razvijenim društvenim životom i bogatom svakodnevicom. Ono što je od toga društvenog života bitno za našu temu jest da je u Požegi druge polovice 16. stoljeća živio i djelovao velik broj slastičara, koji su koristili ke-sten, šljive i drugo voće za slastičarske proizvode.39 Osmanski porezni popis iz 1579. godine, koji od svih sačuvanih popisa pokazuje stanje najveće gos-podarske razvijenosti u Požeštini, navodi da je u ono vrijeme u Požegi dje-lovalo čak petnaest slastičara (osmanski turski: helvayi), koji su bili iznimno brojni za osmanski grad veličine Požege. To su poimence: Veli, Abdi, Mezid, Hajdar, Mehmed, Murad, drugi Murad, Uvejs, Ibrahim, Ali, Mustafa, Gazi, treći slastičar imenom Murad, Osman i Mehmed.40 Izgleda da je jedan od spomenutih slastičara bio dobar i svestran poduzetnik, jer je zajedno s još jednim ortakom bio vlasnik dvaju mlinova u Požegi.41 Toliki broj slastiča-ra govori nam da je osmanska Požega unatoč svojoj provincijalnosti dijelila karakteristike središnjih osmanskih gradova u pogledu osmanske kulture. Ako se ti podaci usporede s onim što se zna o društvenom životu i prehram-benim sklonostima u Osmanskom Carstvu, može se zaključiti da su i žitelji osmanske Požeštine voljeli konzumirati pitomi kesten, a možda ga i osobno uzgajati. Naime, u blizini sela Dervišaga, Viškovci, Gradski Vrhovci i Dolac, koja se nalaze u južnom dijelu Požeštine i u blizini Požege, nalazile su se kestenove šume.42

Uzgoj i trgovina kestenom ne treba se smatrati rijetkom ili jedinstvenom gospodarskom aktivnošću u osmanskoj Požeštini i na širem slavonskom

38 Mehrdad Kia, Daily life in the Ott oman Empire (Santa Barbara: Greenwood, 2011), 229-230, 240; Ma-rianna Yerasimos, 500 yıllık Osmanlı Mutfağı (Istanbul: Boyut Publishing, 2005), 114-115, 218-220.

39 Moačanin, Slavonija i Srijem, 81.40 Sršan, Popis Sandžaka, 25-29; Moačanin, Slavonija i Srijem, 88-90; Moačanin, Požega i Požeština, 53,

399-402.41 Isto, 46-48, 50, 53.42 Zelić, „Pitanje autoktonosti“, 532; Sršan, Popis Sandžaka, 46.


121

području. To što ne postoji više podataka o izvoznoj trgovini u osmansko vrijeme rezultat je nepostojanja izvorne građe ili jednostavno činjenice da se takvu građu tek treba pronaći. U prilog pretpostavci da se iz osmanske Slavonije izvozilo i druge proizvode ide podatak da je osmanski putopisac Evlija Čelebi zabilježio kako se u sedamdesetim godinama 17. stoljeća s pod-ručja Požeškog sandžaka, ponajviše iz sela Dalj u istočnoj Slavoniji, izvozilo šljive visoke kvalitete. U izvozničkim djelatnostima sudjelovali su poduzet-nički nastrojeni bogatiji pripadnici osmanskoga vojničkog i upravnog sloja u Požeškoj kotlini.43

Važnost kestena u stoljećima prije širenja poljoprivrednih kultura kukuruza i krumpira

Kesten se mnogo više koristilo u ranom novom vijeku nego danas jer su u ono vrijeme kukuruz i krumpir bili novina koja još nije bila uzela korijena.44 Plod pitomoga kestena po postotku škroba vrlo je sličan krumpiru, kojega je često zamjenjivao u prehrani u vrijeme nestašice, pa tako i u osmanskom razdoblju.45 Osmanski porezni popisi za područje Požeštine ne spominju kukuruz i krumpir čak ni u najdetaljnijem popisu iz 1579. godine. Te dvije biljke, koje su Kristofor Kolumbo i njegove posade donijeli iz Novog svijeta, nisu bile prava konkurencija kestenu i drugim izvorima prehrane u Slavoniji vjerojatno sve do kraja 17. stoljeća. Dapače, krumpir se proširio središnjom, jugoistočnom i istočnom Europom i preuzeo dominaciju nad kestenom i sličnim biljkama tek krajem 18. i početkom 19. stoljeća, kada je njegovu šire-nju pogodovala široko rasprostranjena glad među seljaštvom. Razlog zbog kojeg se kukuruz proširio mnogo ranije nego krumpir jest taj što je krumpir dugo vremena imao stigmu „zabranjenog ploda“ koju su mu nametnuli re-ligija i praznovjerje.46

43 Moačanin, Slavonija i Srijem, 81.44 Zelić, „Pitanje autoktonosti“, 527; Jakov Sučić, Midhat Uščuplić, Uzgoj i zaštita pitomog kestena

(Sarajevo: Poslovno udruženje šumarstva i drvne industrije za preradu drveta Sarajevo, 1965), 13.

45 Zelić, „Pitanje autoktonosti“, 528.46 Olga Zirojević, „Biljni i stočni fond u vreme turske vladavine“, Naučno djelo akademika Branislava Đu-

rđeva. Zbornik radova sa Međunarodnog okruglog stola održanog u Sarajevu 4. decembra 2009. (Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2010), 120; Traian Stoianovich, „Le maïs dans les Balkans“, Annales. Économies, Sociétés, Civilisations 21 (1966), br. 5, 1026; Sam White, The Climate of Rebellion in the Early Modern Ott oman Empire (Cambridge: Cambridge University Press, 2011), 52-53, 285; Ellen Messer, „Potatoes (White)”, u: Kenneth F. Kiple, Kriemhild Coneè Ornelas (urednici), The Cambridge World History of Food (Cambridge: Cambridge University Press, Cambridge, 2000), sv. I, 192; John Reader, Potato: a History of the Propitious Esculent (New Haven; London: Yale University Press, 2009), 246.


122

Što se tiče kukuruza, on se bez ikakvih problema proširio jugoistočnom Europom tijekom 17. stoljeća, posebice u Slavoniji i u pokrajinama uokolo Dunava. Onamo je vjerojatno stigao preko Dalmacije, u čije su ga luke iz Španjolske donijeli mletački trgovci.47 Moguće je da se u Dalmaciji pojavio već 1572. godine.48 Postoji podatak da se u Varaždinskom generalatu ku-kuruz počelo uzgajati već 1612. godine.49 Postojanje prekogranične trgovine na hrvatsko-osmanskoj granici u današnjoj zapadnoj Slavoniji upućuje na mogućnost da je kukuruz iz Vojne krajine prešao na osmansko pogranično područje (serhat), koje je među ostalim uključivalo i zapadne i središnje di-jelove Požeštine.50 Zahvaljujući nadmoći koju su krumpir i kukuruz imali s obzirom na količinu hrane koja se njihovim uzgojem mogla proizvesti, brzo su zasjenili kesten i druge manje blagodatne izvore hrane. Kukuruz se u sre-dišnjim osmanskim pokrajinama počeo saditi u drugoj polovici 16. stoljeća, ali nije imao onakvu nadmoć nad drugim poljoprivrednim kulturama ka-kvu će nešto kasnije imati u balkanskim provincijama Osmanskog Carstva.51 Moguće je da je porast sadnje kukuruza tijekom 17. stoljeća počeo utjecati na popularnost kestena među domaćim stanovništvom, kao i da je porast popularnosti kukuruza u balkanskom dijelu Osmanskog Carstva utjecao na smanjenje konzumacije kestena i potražnje među stanovništvom, a samim time i na slabljenje trgovine kestenom.

Nasljednici Hadži Mehmed-age i uzgoj kestena u 17. stoljećuMoć i prestiž koje je Hadži Mehmed-aga izgradio tijekom svoje vojničke ka-rijere prelili su se i na njegove potomke, pa je tako aga uspio osigurati da ga njegov sin Hamza Ali naslijedi kao uživatelj njegova timarskog posjeda. Takav posjed barem u teoriji nije bio nasljedan, ali je Hadži Mehmed-aga očito bio dovoljno moćan da to promijeni. Moguće je da je nakon toga taj položaj postao nasljedan u aginoj obitelji. Naime, članovi posade osman-skih tvrđava u Požeštini postupno su stjecali nasljedne položaje i postajali su stalno stanovništvo već od kraja 16. stoljeća, pa su tijekom 17. stoljeća

47 Norman John Greville Pounds, An Historical Geography of Europe, 1500-1840 (Cambridge: Cambrid-ge University Press, 1979), 184-185; Ellen Messer, „Maize”, u: Kenneth F. Kiple, Kriemhild Coneè Ornelas (urednici), The Cambridge World History of Food (Cambridge: Cambridge University Press, Cambridge, 2000), sv. I, 105.

48 Zirojević, „Biljni i stočni fond“, 118.49 Franz Vaniček, Specialgeschichte der Militärgrenze. Aus Originalquellen und Quellenwerken geschöpft

(Beč: Kaiserlich-königliche Hof- und Staatsdruckerei, 1875), sv. I, 400; Stoianovich, „Le maïs dans les Balkans“, 1027.

50 Moačanin, Slavonija i Srijem, 138.51 White, The Climate of Rebellion, 52-53, 285-287.


123

zapovjedni i drugi položaji skoro redovito prelazili s oca na sina. Moača-nin bilježi postojanje osobe po imenu Seydi Ali, koji je 1579. godine također dobio timarski posjed po neustaljenoj proceduri, te pokušava objasniti taj neuobičajeni događaj mogućim srodstvom Hamze Alija i Seydija Alija kao oca i sina, odnosno mogućnošću da su obiteljske veze utjecale na promjenu pravila dodjeljivanja posjeda. Hamza Ali također je bio moćna i utjecajna osoba poput svojeg oca, a već 1584. godine bio je optužen za utaju novca za vojničke plaće i zbog toga je imao ozbiljnih problema, ali u njih nećemo ulaziti jer nemaju veze s kestenom.52

Sudeći prema podacima u osmanskom poreznom popisu iz 1579. godi-ne, Hadži Mehmed-agina djeca, a to su sin Hamza Ali i kćeri Emine i Ayşe, živjela su u Požegi i 1579. godine ili nešto ranije naslijedila su od oca vla-sništvo nad ranije spomenutim posjedima u Neganovcima i Radovancima, a potonje imanje i dalje je uključivalo kestenik. Sudeći prema podatku u pore-znom popisu, s toga se imanja ubirao prilično velik porez na kesten.53 Može se pretpostaviti da su agina djeca nastavila s uzgojem i izvozom kestena i da su se te aktivnosti nastavile tijekom 17. stoljeća, kada, kako je ranije spomenuto, nije bilo zapreke da vojni položaji i timarska imovina prelaze na potomke.

Nažalost, sve su to pretpostavke i nema čvrstih podataka o trgovini ke-stenom u Požeštini u 17. stoljeću. Osmanski izvori nam o tome zasad ne govore ništa. Jedan od razloga za takvu situaciju jest činjenica da se zbog promijenjenih političko-gospodarskih uvjeta u Osmanskom Carstvu na pri-jelazu u 17. stoljeće prestalo s provođenjem velikih poreznih popisa. Poslje-dica toga jest da su povjesničari osmanisti izgubili velik i važan izvor poda-taka o brojnim aspektima gospodarske politike Osmanskog Carstva u 17. stoljeću.54 Jedine naznake o nastavku Hadži Mehmed-agina poduzetničkog posla s kestenom nalazimo u kršćanskim izvorima s kraja 17. i početka 18. stoljeća, odnosno u habsburškim komorskim popisima iz 1698. i 1702. godi-ne. Naime, spomenuti kestenik koji se nalazio unutar najvećega Hadži Meh-med-agina posjeda, onoga u Radovancima, i danas se ondje nalazi i poznat je pod imenom Begluk, kao podsjetnik na svoga nekadašnjeg osmanskog vlasnika. Iako je Hadži Mehmed-aga umro negdje nakon 1579. godine, sje-ćanje na njega preživjelo je sve do promjene vlasti u Požeštini s habsburškim osvajanjem Slavonije. Habsburški komorski popis iz 1698. godine navodi

52 Moačanin, Požega i Požeština, 69, 89.53 Sršan, Popis Sandžaka, 36, 67; Moačanin, Požega i Požeština, 70-71, 452.54 Linda T. Darling, Revenue-raising and Legitimacy. Tax Collection and Finance Administration in the Ott o-

man Empire 1560-1660 (Leiden; New York; Köln: Brill Publishing, 1996), 42-44.


124

da su žitelji sela Radovanci izjavili kako su njihovi prijašnji gospodari bili dizdari Požege. Osim toga, spomenuti komorski popis sadrži podatak o po-stojanju prezimena Hadžimehmedović u Požegi. Štoviše, naredni komorski popis iz 1702. spominje da se jedna livada na rubu Požege nazivala Hadži Mehmedovom livadom. Te naznake navode na zaključak da su agini potom-ci nastavili uživati njegovu titulu, posjed i probitke nakon njegove smrti i tijekom čitavog 17. stoljeća, ali o trgovini kestenom nema podataka.55

Habsburški komorski popisi nisu od velike pomoći prilikom utvrđiva-nja je li uzgoj kestena opstao do kraja osmanske vlasti u Požeštini, jer se u spomenutim popisima ne navode poimenično šumske vrste, osim jesu li četinjače, žironosne vrste i slično. Tako u komorskom popisu iz 1698. godine stoji da su uokolo Radovanaca, Orljavca i Vranića postojale žironosne šume, ali nema podataka o kestenicima.56 Komorski popisi iz 1698. i 1702. godine bilježe da su žironosne šume uokolo sela Brestovca, koje je potpadalo pod vlast spahije Svetačkovića, imale značajan urod. U drugom spomenutom popisu zabilježeno je da su žironosne šume postojale i u okolici Orljavca, ali ne spominje se kesten i ne navodi se ime osmanskoga gospodara sela.57 Koli-ko je moguće da se uzgoj kestena i izvozna trgovina nisu nastavili u 17. sto-ljeću? Kao što je ranije spomenuto, kesten se u srednjoj i jugoistočnoj Europi počeo slabije koristiti u 17. stoljeću, kada su kukuruz, a kasnije i krumpir, preuzeli dominaciju kao izdašniji izvori hrane. Osim toga, već 1610. godine počinju izuzetno hladne zime, koje su toliko učestale diljem Europe i svijeta da se taj fenomen globalnog zahladnjenja tijekom 17. stoljeća danas u znan-stvenim krugovima naziva „maleno ledeno doba“. Ono je utjecalo na osjetno smanjenje rasprostranjenosti kestena, kojemu smetaju oštre promjene klime, a samim time i na smanjeno korištenje kestena za hranu, ogrjev itd.58

ZaključakPožeština je u osmanskom razdoblju u ličnosti Hadži Mehmed-age ima-la bogatog lokalnog moćnika i poduzetnika koji je iskorištavao potencijal šumskih sastojina kestena Požeške kotline i izvozio plod kestena u susjedne osmanske pokrajine. Pored toga, on je forsirao uzgoj kestena na svojim po-sjedima i vjerojatno utjecao na to da su drugi uzgajivači kestena u Požeškoj

55 Moačanin, „Hacı Mehmed Ağa of Požega“, 178-179; Mažuran, Popis naselja, 111-112, 375-377; Smiči-klas, Dvijestogodišnjica, 136.

56 Mažuran, Popis naselja, 320-321, 375-376.57 Zelić, „Pitanje autoktonosti“, 531-532; Mažuran, Popis naselja, 326-327; Smičiklas, Dvijestogodišnjica,

212, 219-220.58 Kosňovská, „The Origin“, 164.


125

kotlini i u kraju oko Orahovice imali siguran izvor prihoda putem prodaje kestena za Hadži Mehmed-agin izvoznički poduhvat, ako već i sami nisu bili izvoznici. Takva situacija trajala je tijekom druge polovice 16. stoljeća, a nema podataka o tome je li se uzgoj i izvoz kestena nastavio i u narednom stoljeću. Bez obzira na to, može se pretpostaviti da je i u 16. i u 17. stoljeću pi-tomi kesten sačinjavao bitan dio prehrane osmanskog stanovništva Požege putem slastičarstva, o čemu svjedoči zavidan broj od petnaest požeških slas-tičara 1579. godine. Time se stvara slika osmanske Požeštine druge polovice 16. stoljeća kao žive sredine bogate svakodnevice, u kojoj su poduzetnički nastrojeni pojedinci znali iskoristiti šumske potencijale, posebice potencijale kestena.

IZVORI I LITERATURAObjavljeni izvoriEVLIJA ČELEBI. Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Sarajevo: Svje-tlost, 1967.MAŽURAN, Ive. Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine. Osijek: Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU-a u Osijeku, 1988.MOAČANIN, Nenad. Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva (1537.-1691.). Jastrebarsko: Naklada Slap, 2003.SMIČIKLAS, Tadija. Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije. Sv. II. Zagreb: Ju-goslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1891.SRŠAN, Stjepan (ur.). Popis Sandžaka Požega 1579. godine. Osijek: Državni ar-hiv u Osijeku, 2001.

LiteraturaALBALA, Ken. Food in Early Modern Europe. Westport: Greenwood Publis-hing Group, 2003.BAŞAN, Ghillie. The Middle Eastern Kitchen. New York: Hippocrene Books, 2006.CONEDERA, Marco, KREBS, Patrik, TINNER, Willy, PRADELLA, Marco, TORRIANI, Damiano. „The cultivation of Castanea sativa (Mill.) in Europe, from its origin to its difusion on a continental scale“, Vegetation History and Archaeobotany, 13 (2004): 161-179.CSÁNKI, Dezső. Magyarország Történelmi földrajza a Hunyadiak korában, sv. II. Budimpešta: Magyar Tudományos Akadémia, 1894.


126

DARLING, Linda T. Revenue-raising and Legitimacy. Tax Collection and Finance Administration in the Ott oman Empire 1560-1660. Leiden; New York; Köln: Bri-ll Publishing, 1996.DÁVID, Géza. „Customs duties and treasury incomes in the Vilayet of Te-mesvár: an early account-book of Becskerek and Becse”, u: Vera Constantini, Markus Koller (urednici), Living in the Ott oman ecumenical community: essays in honour of Suraiya Faroqhi. Leiden: Brill Publishing, 2008.DURSUN, Selçuk. „Forest and the State: History of Forestry and Forest Ad-ministration in the Ott oman Empire”, doktorska disertacija. Istanbul: Saban-cı University, Istanbul, 2007.FAROQHI, Suraiya. Travel and Artisans in the Ott oman Empire: Employment and Mobility. London; New York: I. B. Tauris, 2014.GREVILLE POUNDS, Norman John. An Historical Geography of Europe, 1500-1840. Cambridge: Cambridge University Press, 1979.HADROVIĆ, Hakija, Gajenje pitomog kestena. Beograd: Nolit, 1987.HALTOFOVÁ, Pavlína, JANKOVSKÝ, Libor. „Distribution of sweet chest-nut Castanea sativa Mill. in the Czech Republic“, Journal of Forest Science, 49 (2003), br. 6: 259-272.İNALCIK, Halil, QUATAERT, Donald. An Economic and Social History of the Ott oman Empire, sv. I. Cambridge; New York; Melbourne: Cambridge Uni-versity Press, 1997.KIA, Mehrdad. Daily life in the Ott oman Empire. Santa Barbara: Greenwood, 2011.KOSŇOVSKÁ, Jitka. „The Origin, Archaeobotany and Ethnobotany of Sweet Chestnut (Castanea sativa Miller) in the Czech Republic”, Interdisciplinaria Archaeologica / Natural Sciences in Archaeology, 4 (2013), br. 2: 163-176.MESSER, Ellen. „Maize”, u: Kenneth F. Kiple, Kriemhild Conneè Ornelas (urednici), The Cambridge History of Food, sv. I. Cambridge: Cambridge Uni-versity Press, 2000: 97-111.MESSER, Ellen. „Potatoes (White)”, u: Kenneth F. Kiple, Kriemhild Coneè Ornelas (urednici), The Cambridge World History of Food, sv. I.Cambridge: Cambridge University Press, 2000: 187.-200.MOAČANIN, Nenad. „Hacı Mehmed Ağa of Požega, God’s special protege (ca. 1490-ca. 1580)“, u: Géza Dávid, Pál Fodor (urednici), Hungarian-Ott oman Military and Diplomatic Relations in the Age of Süleyman the Magnifi cent. Bu-


127

dimpešta: Loránd Eötvös University, Dept. of Turkish Studies – Hungarian Academy of Sciences, Institute of History, 1994: 171-181.MOAČANIN, Nenad. „Pristup ekohistoriji Podravine prema osmanskim izvorima”, Ekonomska i ekohistorija, 1 (2005): 139-146.MOAČANIN, Nenad. Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. Sla-vonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2001.MOAČANIN, Nenad. Town and Country on the Middle Danube 1526-1690. Le-iden; Boston: Brill Publishing, 2006.MUJAGIĆ-PAŠIĆ, Aida, BALLIAN, Dalibor. „Sistematski položaj pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) unutar roda Castanea u Bosni i Hercegovini”, Naše šume. Časopis za unapređenje šumarstva, hortikulture i očuvanja okoline, 10 (2011), br. 24-25: 17-22.NADILO, Branko, „Tvrđave i kašteli Požeške kotline (II)”, Građevinar, 57 (2005), br. 2: 121-128.READER, John. Potato: a History of the Propitious Esculent. New Haven; Lon-don: Yale University Press, 2009.SALZMANN, Ariel. „The moral economies of the pre-modern Mediterra-nean. Preliminaries to the study of cross-cultural migration during the long sixteenth century”, u: Vera Constantini, Markus Koller (urednici), Living in the Ott oman ecumenical community: essays in honour of Suraiya Faroqhi. Leiden: Brill Publishing, 2008.SHAW, Stanford J., SHAW, Ezel Kural. History of the Ott oman Empire and Modern Turkey: Volume II, Reform, Revolution, and Republic: The Rise of Modern Turkey. Cambridge: Cambridge University Press, 2002.SHMUELEVITZ, Aryeh. The Jews of the Ott oman Empire in the late Fifteenth and the Sixteenth Centuries. Leiden: E. J. Brill, 1984.SOLAK, İbrahim. „Osmanlı İmparatorluğu Döneminde Anadolu’da Meyve ve Sebze Üretimi”, Türkiyat Araştırmaları Dergisi, 24 (2008): 217-251.STOIANOVICH, Traian. „Le maïs dans les Balkans“, Annales. Économies, So-ciétés, Civilisations, 21 (1966), br. 5: 1026-1040.SUČIĆ, Jakov, UŠČUPLIĆ, Midhat. Uzgoj i zaštita pitomog kestena. Sarajevo: Poslovno udruženje šumarstva i drvne industrije za preradu drveta Saraje-vo, 1965.SZABO, Gjuro. Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb: Matica hr-vatska, 1920.


128

ŠKALJIĆ, Abdulah. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost, 1966.TOUSSAINT-SAMAT, Maguelonne. A History of Food. Singapur: Wiley-Blac-kwell, 2009.VANIČEK, Franz. Specialgeschichte der Militärgrenze. Aus Originalquellen und Quellenwerken geschöpft, sv. I. Beč: Kaiserlich-königliche Hof- und Staat-sdruckerei, 1875.WHITE, Sam. The Climate of Rebellion in the Early Modern Ott oman Empire. Cambridge: Cambridge University Press, 2011.YERASIMOS, Marianna, 500 yıllık Osmanlı Mutfağı. Istanbul: Boyut Publis-hing, 2005.ZELIĆ, Juraj. „Pitanje autoktonosti i dalji uzgoj pitomog kestena (Castanea sativa Mill.) u Požeškom gorju”, Šumarski list, 122 (1998), br. 11-12: 525-536.ZIROJEVIĆ, Olga. „Biljni i stočni fond u vreme turske vladavine“, u: Naučno djelo akademika Branislava Đurđeva. Zbornik radova sa Međunarodnog okruglog stola održanog u Sarajevu 4. decembra 2009. Sarajevo: Akademija nauka i um-jetnosti Bosne i Hercegovine, 2010: 117-124.


129

SUMMARY

Forests as a Source of Nutrition. The Cultivation of and Trade in Chestnuts in the Požega Area in the 16th and 17th CenturyIn the second half of the 16th century, when the Požega area was under Ott oman rule, Hadži Mehmed-aga, a local strongman, was the owner of huge chestnut forests, exporting the nuts to adjacent Ott oman provinces. Numerous chestnut forests could be found throughout the Požega area as well as in the area around Orahovica, hence it is possible that other Ott oman lords cultivated and traded in chestnuts or merely sold them to Hadži Mehmed-aga. Požega was, during the Ott oman rule, a developed trading centre of the Sanjak of Pojega with a rich social life in which the Požega confectioners played a central role. Since the provincial centres such as Požega took the social life of the Ott oman centre as a role model, it can be assumed that the Požega populace also consumed chestnuts and used them in the preparation of their food, the confectioners and their products playing a major role. It is unknown whether this situation from the 16th century continued into the 17th century. It might be possible that the descendants of Hadži Mehmed-aga and other entrepreneurs of the Požega area and the Orahovica area continued to cultivate and export chestnuts; however no records have yet been found. It is likely that the cultivation of chestnuts during the 17th century declined due to the cold during the Litt le Ice Age. On the other hand, the increasing cultivation of crop plants such as potatoes and corn might have decreased the importance of chestnuts in the nutrition of the Požega area populace. In any event, in conclusion, the Ott oman Požega area of the 16th century, and probably at a later date, was characterized by a lively environment and an abundant everyday life where entrepreneurial-minded individuals knew how to utilize forest potentials, the potentials of chestnuts in particular.

Key words: Slavonia, Požega area, forests, early modern period, Ott oman Empire, environmental history, cultivation of chestnuts, trade in chestnuts

131

Prof. dr. Vladan GavrilovićUniverzitet u Novom SaduFilozofski fakultet, Odsek za istoriju

Opis slavonskih i sremskih šuma u delima Fridriha Vilhelma fon Taubea i Franca Štefana Engela (Opis

Kraljevstva Slavonije i Srema)

Šume su od najranijih vremena predstavljale veliko bogatstvo prostora Hrvatske, Slavonije i Srema. One su u novom veku, u vreme Habzburške monarhije i njene uprave bile javno dobro, odnosno državno dobro, najviše u posedu Komore, Županije ili Vojne granice. Nizom zakona koji su se odnosili na zemljište i zemljišni posed Habzburška monarhija je, najviše sredinom XVIII veka, sređivala ovu oblast, u koju su, između ostalog, u pojedinim članovima, spadale i šume. Osim toga, šume ovih prostora (Slavonije i Srema) opisivali su i austrijski podanici, Fridrih Vilhelm von Taube i Franc Štefan Engel, koji su pored zanimljivih opisa šumskih gazdinstava svoja zapažanja fokusirali i na organizaciju rukovođenja šumama, kao i na zakone o zabrani seče i opštem ponašanju u šumi. Opisi njih dvojice u njihovim istoimenim delima Opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srema, predstavljaju veoma dobar istorijski, a ujedno i geografski izvor za sagledavanje situacije na prostorima Slavonije i Srema u drugoj polovini XVIII veka.

Ključne riječi: Šume Kraljevstva Slavonije i Srema, Habzburška monarhija, XVIII vek, Fridrih Vilhelm fon Taube, Franc Štefan Engel.

Šume su od davnina bile najveće blago prostora Hrvatske, Slavonije i Srema. One su u novom veku, u vreme Habzburške monarhije i njene uprave bile javno dobro, odnosno državno dobro, koje se malo-pomalo privatizovalo.1 One su se, takođe, posebno u XVIII veku, sve do donošenja preciznijih za-kona o njihovom korišćenju, masovno krčile i pretvarale u livade i oranice.2 Kako su ovi predeli bili izuzetno bogati šumom, drvo je uglavnom služilo za građu i ogrev, koji su seljaci nesmetano izvlačili iz šuma, za veoma malu ili nikakvu nadoknadu prema državi ili spahiji (feudalcu).3

1 Mira Kolar-Dimitrijević, ”Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske i Slavonije od 1850. godine do Prvoga svjetskog rata”, Ekonomska i ekohistorija 4 (2008), 71.

2 O društveno-ekonomskim prilikama u Slavoniji i Sremu do sredine XVIII veka vidi: Josip Bösendor-fer, ”Kako je došlo do Slavonskog urbara 1756.”, Rad JAZU, sv. 242 (1931), 1-93; Josip Bösendorfer, Agrarni odnosi u Slavoniji (Zagreb, 1950); Slavko Gavrilović, Građa za privrednu i društvenu istoriju Srema (Novi Sad 1958); Slavko Gavrilović, Srem od kraja XVII do sredine XVIII veka (Novi Sad, 1979); Josip Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj i Slavoniji od sredine XV do kraja XVII stoljeća (Zagreb 1980); Josip Adamček, ”Ekonomsko-društveni razvoj u Hrvatskoj i Slavoniji u 18. stoljeću”, u: Društveni razvoj u Hrvatskoj od sredine 16. do početka 20. stoljeća (Zagreb, 1981), 59-82.

3 Do donošenja nacrta urbara 1755. seljaci u Slavoniji i Sremu su skoro bili oslobođeni plaćanja taksi na izvlačenje drva, pogotovo za ogrev, jer je ono ionako trunulo u šumama i predstavljalo problem


132

Zakoni o upravljanju šumama se sreću na ovoj teritoriji još od srednjeg veka. U statutima primorskih gradova pominje se zabrana bezvlasnog seče-nja šuma već u 13. veku. Za severnu Hrvatsku takve odredbe pominje Ver-bözhijev Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti Regni Hungarie 1514. go-dine.4 Ratovi s Osmanlijama onemogućili su upravu nad šumama pa je tek u vreme carice Marije Terezije njezinim urbarima nanovo precizirana uprava i gazdinstvo nad šumama. Ovim setom zakona, državne šume su bile dobro održavane i uređivane, a takođe su i precizirana prava upotrebe plemićkih šuma od strane seljaka. S obzirom na to da je situacija u Slavoniji i Sremu, usled različitih premeravanja zemljišta, što za Komoru, što za spahiluke, a ponajviše za novostvorenu Slavonsko-Sremsku vojnu granicu četrdesetih godina XVIII veka bila nejasna, trebalo je doneti niz zakonskih predloga za regulisanje ove oblasti. Prvi predlog je izneo predsednik Ugarske dvorske kancelarije grof Antun Grašalković, krajem 1749., smatrajući da se odnosi u Slavoniji i Sremu ne mogu i ne smeju urediti po uzoru na provincijalnu Hrvatsku, u kojoj su seljaci bili preopterećeni rabotom. Kako Grašalković dalje navodi, opterećenje ovdašnjeg seljaštva mora biti umereno, da se ne bi razočarao narod koji nije navikao na terete.5 Ovakav vid uređivanja urba-rijalnih odnosa u Slavoniji i Sremu je bio po volji i spahijama i županijama, koji su želeli da više zaštite svoje interese i u potpunosti promene dosta po-voljan, po seljaštvo, Karlov urbar iz 1737. godine. Za razliku od slavonskih županija, koje nisu poslale svoje nacrte urbarijalnih predloga, to je učinila Sremska u više navrata u periodu 1751.-1755. godine, sa prvobitnim pred-logom da se seljaci snabdevaju drvetom iz šuma besplatno, gde god je to moguće. Kako su vojne graničarske vlasti 1754. godine povećale takse na drvo i smanjile mogućnosti korišćenja i izvlačenja drveta iz graničarskih u provincijalne oblasti, situacija za slavonsko-sremske seljake je bila izuzetno teška.6 Kako nisu urodili plodom međusobni razgovori Sremske županije i generala Slavonsko-Sremske vojne granice u Osijeku, Županija se obratila

i vlastima i feudalcima. Slavko Gavrilović, ”Urbarijalno pitanje u Sremskoj županiji sredinom XVIII stoleća”, Zbornik Matice srpske za društvene nauke, sv. 27 (1960), 5-33; Kolar-Dimitrijević, ”Kratak osvrt“, 71.

4 Petar Rokai, Zoltan Đere, Tibor Pal, Aleksandar Kasaš, „Istorija Mađara od najstarijih vremena do Mohačke bitke 1526.godine“ u: Istorija Mađara (Beograd 2002), 175-178; Kolar-Dimitrijević, ”Kratak osvrt“, 71.

5 Grašalković dalje navodi jednu veoma diskutabilnu, po našem mišljenju konstataciju: Da stanje sremsko- slavonskih seljaka zahteva da se oni postepeno naviknu na spahijske obaveze, jer su ne-radni i vrlo lenji, pa se slabo brinu i o sopstvenom posedu. Slavko Gavrilović, Urbarijalno pitanje u Sremskoj županiji sredinom XVIII stoleća, 7.

6 Podložnici komorskih sela i spahiluka Vojke i Vukovara podneli su tužbe zbog visokih taksa na drvo od strane vojnih vlasti, preteći da će emigrirati jer ne mogu toliko platiti drvo za ogrev, za vojsku, za izradu alatki, za građevine. Gavrilović, Urbarijalno pitanje, 10.

Vladan Gavrilović . Opis slavonskih i sremskih šuma u delima Fridriha Vilhelma fon Taubea i Franca ...

133

direktno carici, tvrdeći da seljaci u gomilama prete da će se rasuti, a da zbog odredbi o drvetu vojnih vlasti može doći i do pobune. Županija dalje navodi da su njeni provincijalni podanici isto tako verni državi kao i graničari, te da su oni (provincijalci) imali ranije neograničeno pravo na šume, da ne mogu podneti uvođenje visokih taksa na drvo, a pogotovo da to nije u redu budući da graničari drvo dobijaju besplatno. Kako se dalje navodi u tužbi Sremske županije upućenoj carici Mariji Tereziji, šuma ima dovoljno i ne postoji opa-snost da ih seljaci poseku, a zbog taksa će biti otežano plaćanje kontribucije. Stoga je Županija predložila da se smanji taksa na građevinsko drvo, a da se ogrevno daje besplatno.7

Usled brojnih tužbi slavonskih i sremskih seljaka krajem leta 1755. na teren je izišla Kraljevska komisija na čelu sa grofovima Keglevićem i Serbe-lonijem, koja je u Virovitici rešavala tužbe i odlučila da obnaroduje i dā na potvrdu carici privremeni urbar (Keglevićev), koji je bio kombinacija Karlo-vog urbara (1737) i županijskih urbarijalnih projekata. On jeste sankcionisao određene zloupotrebe, ali je uveo još neke dodatne terete. U pogledu šume, uvedeno je pravilo da od pčela koje se nađu u šumi, bez obzira da li državnoj ili spahijskoj, izuzev graničarske, spahija bi dobijao 2/3 pčela za sebe. Na svu iskrčenu šumu seljak bi imao pravo vlasništva.8 Carica je 1756. (15. marta) obnarodovala stalni urbar za Slavoniju i Srem, koji je doneo određene sigur-nosti u odnosima seljaka i spahije, ali je u mnogim oblastima prevagnuo na spahijsku (plemićku) stranu. U pogledu šuma, za razliku od privremenog urbara godinu ranije, ostavljeno je spahiji da odredi koje će zemljište i u kojoj količini iskrčiti.9

Konačno uređivanje urbarijalnih odnosa na tlu Hrvatske i Slavonije je usledilo donošenjem Hrvatskog urbara 1780. godine, kojim je, između ostalog, defi nisano i korišćenje šuma, odnosno njihovo sečenje i stvaranje krčevina. Za svako krčenje šume kmet je morao imati dozvolu, a ako je nije

7 Seljacima bi takođe po predlogu Županije trebalo dozvoliti da mogu izvoziti drvo iz graničarskih šuma tokom cele godine, a ne kao do sada, samo zimi, pošto na hvat drva moraju da utroše i po sedam radnih dana. Gavrilović, Urbarijalno pitanje, 10-11.

8 U Slavoniji je ovaj privremeni urbar primljen bez ikakvih otpora jer je doneo olakšice u odnosu na ranije stanje, dok je u Sremu bilo otpora, posebno zbog novih šest tačaka (punktova), od kojih se jed-na odnosila i na krčevine (od šume i šikare), prema kojoj bi spahiji za iskrčeno zemljište pripadao još i merov žita. Bösendorfer, ”Kako je došlo“, 82-86; Gavrilović, Urbarijalno pitanje, 14; Igor Karaman, ”Postanak i značenje privremenog urbara za Hrvatsku iz god. 1755”, Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu 4 (1962), 51-78.

9 Ova klauzula je omogućila spahijama da odlučuju o krčevinama (šumama, šikarama) i da seljacima daju nepogodne krčevine, loše ili močvarno zemljište, pretvarajući ga u sesiju. Seljaci su po Urbaru, ipak, imali određeno pravo da tu novonastalu zemlju prihvate ili čak odbiju, što se dešavalo, i spa-hije su posebnim ugovorima morale nuditi zemlju seljacima za malu arendu, ili bi ona ostala pusta. Gavrilović, Urbarijalno pitanje, 22-23.


134

imao, iskrčena bi mu se zemlja oduzela. Vlastelin je također mogao oduzeti kmetu iskrčenu zemlju i onda kada je kmet imao dozvolu, ali bi mu u tom slučaju vlastelin bio dužan platiti naknadu.10

Posle, kako smo razmotrili, sređenije zakonske regulative o šumama sredinom XVIII veka, počelo je njihovo bolje korišćenje. Krajem sedme de-cenije XVIII veka (1777), prostorima Slavonije i Srema prošao je dvorski savetnik Fridrih Vilhelm fon Taube11 i o stanju šuma u Slavoniji i Sremu u svom delu Istorijski i geografski opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srema zapisao sledeće: Veliko dobročinstvo prirode (u pogledu ove teritorije) su lepe šume (Forsten und schöne Waldungen) u kojima ima pre svega hrasta i za-tim bukve, breze, topole, jove, turskoga lešnika, divlje loze i mnogih drugih divljih voćki, ali nema korisne ariševine (Lärchenbaum).12 Šume su 8 meseci godišnje sveže i zelene, kao da ništa nije uvelo, a zemlja se neprestano ukra-šava novim cvećem.13 Ako se izuzme Sremsko vojvodstvo, koje oskudeva u drvetu, i neki krajevi u Slavoniji, sve ostalo je jedna ogromna, skoro nepre-kidna hrastova šuma u kojoj se vrlo često može naći odlična građa za brodo-gradnju. Taube dalje opisuje da se može čitavih mesec dana prolaziti i loviti u šumama od jednog do drugog mesta, ne dotičući nijedno selo. Hrastovi su neobično lepi i vitko izrasli i imaju vrlo zdravo stablo. Često su visoki i pravi kao jele i svedoče o velikoj plodnosti zemljišta. Preko zime zadržavaju list, koji volovi jedu i njime se hrane kad je zemlja prekrivena snegom. Kad bi Slavonija bila na moru, bilo bi u njoj više dukata no što danas (ona) ima

10 Hrvoje Kekez, ”Urbarijalni nameti i katastarski popis kmetskih selišta na vlastelinstvu Brlog u 18. stoljeću”, Povijesni prilozi 30 (2006), 79-102.

11 Fridrih Vilhelm fon Taube je rođen u Londonu 12. marta 1728., a umro u Beču, kao carski savetnik, 16. juna 1778. godine. Taubeov otac je bio lični lekar britanske kraljice Karoline. Taube se 1743. našao na studijama prava u Getingenu. Završivši prava, proputovao je najvažnije evropske zemlje, pa i Afriku i Ameriku. Po povratku u Nemačku 1749. položio je pravosudni ispit i primljen među kra-ljevske advokate u Hanoveru. Kao pravičan advokat, pobornik pravde, došao u sukob sa mnogima i ostavio advokaturu, stupivši 1756. u službu tajnog carskog savetnika fon Moltkea. Učestvovao kao dobrovoljac u Sedmogodišnjem ratu, na austrijskoj strani, a 1763. posle sklapanja mira otišao za Englesku, koja mu je bila i druga domovina, kao pomoćnik carskog ambasadora u Engleskoj grofa Kristijana fon Sajlerna. Vršio je dužnost pomoćnika ambasadora sa tolikom revnošću da mu je carica 1766. poslala zlatnu medalju u znak zahvalnosti. Taube je iste godine napisao svoja zapažanja o Engleskoj, njenim fi nansijama, trgovini. Napisao i niz drugih opisa, geografskih, etnografskih, na različitim funkcijama u poslednjoj dekadi vladavine carice Marije Terezije. Jedan od njegovih opisa se ticao i Kraljevstva Slavonije i Vojvodstva Srema iz 1777. godine. Za zasluge je počastvovan plemstvom i mestom savetnika pri Donjoaustijskim zemljama, ali je, uskoro, 1778. umro u pedesetoj godini života. Wurzbach, Biographisches Lexikon der Kaiserthums Oesterreich (Wien, 1851-1891), Teil 43, p. 122-123; Fridrih Vilhelm fon Taube, Istorijski i geografski opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srema (Novi Sad, 1998), 249-252.

12 Ariš - vrsta četinara. Rečnik srpsko-hrvatskoga književnoga jezika, knj.1 (Novi Sad, 1967), 97; Taube, Istorijski i geografski opis, 20.

13 Taube, Istorijski i geografski opis, 16.


135

groša. Zbog toga donose šume mnogo novaca magnatima i plemićima, jer svaki seljak ili trgovac stokom, koji hoće svoje svinje da tera u žir, mora da po komadu plati četiri groša za dva meseca, što u velikim vlastelinstvima iznosi nekoliko hiljada forinti kad žir dobro ponese. Ako ne ponese, drveće, umesto žira, donese samo šišarku (Knosper oder Knobben) koju tabaci14 kupu-ju pa štave kožu. Ali se te šišarke još slabo skupljaju, nego trule po zemlji.15 U krajevima kroz koje protiče Drava nalazi se vrlo često i bela topola (Populus alba) čija je šupljikava sunđerasta kora debela tri palca i može da posluži isto kao pluta. Vrba takođe nema u dovoljnoj količini, zbog čega, kako posebno navodi Taube, svaki veliki župan mora u svom godišnjem izveštaju da nave-de da li je novim zasadima uvećao broj vrba. Divlja trešnja, kruška i jabuka su česte. Kako Taube dalje objašnjava, Iliri (pod ovim imenom podrazumeva sve stanovnike slovenske provenijencije – katolike i pravoslavne u ovim pre-delima) nimalo ne mare za ove plodove, nego su najvredniji u sađenju šljiva na čije se prostrane ograđene šume nailazi na sve strane. Podstrek ovoj neo-bičnoj vrednoći jeste što se od ploda rečenoga voća peče esencija, koja je pod imenom rakija ili šljivovica svakodnevno i najomiljenije piće Ilira u turskim i mađarskim zemljama. Kada seljak ima đubreta, on ga ne vozi na njivu, nego u šljivik, da bi dobio više rakije. Tu i tamo nailazi se na zabran pitomih kestenova čiji je plod prijatan za jelo. Beloga duda, zbog unosnog svilarstva, ima u iznenađujućoj količini i on se još uvek brižljivo razmnožava. Taube dalje navodi ljudski nemar i nebrigu stanovnika za iskorišćavanje podare-nog im šumskog bogatstva, s rečima da putnik ne može da se ne ljuti kad gleda neopisanu količinu najlepših stabala kako u šumama leže na zemlji i trunu. Kad se ruši građa (seče drvo za gradnju) sva stabla koja nisu potpuno zdrava ostavljaju se da leže u šumi. Takođe, čobani i putnici koji leti i zimi provode noći u šumi lože vatru uza stablo kakvog velikog drveta, koje usled toga mora da se osuši i padne. A i vetar obara mnogo staro drveće. Nemar je takođe izražen i u sledećem – kad se put kroz šumu pokvari i proloče, onda se preseca nov ili stari proširuje. U oba slučaja seče se drveće koje stoji na putu, a koje ostaje da leži i mora da istrune. Koliko bi se potaše16 ovde mo-glo dobiti i koliko gvožđa?17 Svoja razmatranja o šumskim bogatstvima Kra-ljevstva Slavonije i Vojvodstva Srema Taube završava opisom životinjskog

14 Tabak (turski) - prerađivač kože. Rečnik srpsko-hrvatskoga književnoga jezika, knj. 6 (Novi Sad, 1976), 120.

15 Taube, Istorijski i geografski opis, 21-22.16 Potaša - kalijum hlorid, koji sadrži i pepeo od drveta. Rečnik srpsko-hrvatskoga književnoga jezika, knj.

4 (Novi Sad, 1971), 773.17 Taube, Istorijski i geografski opis, 22.


136

sveta u njima, navodeći da su najopasniji medvedi koji, posebno u Slavoniji, nanose veliku štetu volovima i pčelama, a da su isto toliko opasni za stočar-stvo veliki čopori vukova, dok gomile lisica i kuna zadaju zemljoradnicima veliku brigu.18

Za razliku od Taubea, koji je napisao svoje delo više opisno, bez ulaže-nja u dublje analize i strukture vlasti, drugi istoriograf slavonsko-sremskog prostora Franc Štefan Engel19 je u delu istog naslova, Opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srema, izašlog u Sibinju (Hermenštatu) u Erdelju 1786. godine, više pažnje posvetio institucijama i njihovoj strukturi. Takođe je Engel znan-to studiozniji od Taubea, u gotovo svakoj temi. Tako je Engel o šumama, šumskim gazdinstvima i njihovoj upravi zabeležio sledeće: Situacija se znat-no poboljšala na osnovu donešene uredbe o šumama iz 1781. godine. Grani-čarski pukovi su prihodovali od davanja na korišćenje šuma Provincijalu, pa je Engel zabeležio da je prosečno od 1781. do 1786. Gradiški puk prihodovao 2000 forinti godišnje na ime korišćenja njegovih šuma, Brodski puk – 3500, Petrovaradinski 4500 forinti.20 Ukupno, svi pukovi Slavonske vojne granice su prihodovali 10.000 forinti godišnje, na ime korišćenja njihovih šuma. Ta-kođe, na ime prihoda na žir, koji se posebno naplaćivao, samo Petrovaradin-ska pukovnija je 1784. zaradila 10.642 forinte i 52 krajcare. Svaka pukovnija je imala jednog šumara sa godišnjom platom od 200 forinti, 2 šumska nad-zornika na konjima sa platom od 72 forinte i 16 kaplara, od kojih četiri sa 36 forinti, a ostalih dvanaest sa platom od 18 forinti godišnje. Šajkaški bataljon,

18 Medvedi nisu u Slavoniji i Bosni veliki kao polski, ali ni mali kao štajerski. Po boji su tamnosmeđi. Ne napadaju čoveka sami od sebe, ali je utoliko veća šteta koju nanose volovima i košnicama. Jedan jedini medved jači je i od najjačeg vola. U slavonskim ravnicama nema medveda nego samo u pla-nini. Najviše ih je u Bosni i u Maloj Vlaškoj, koja počinje na granici Hrvatske i Bosne, i proteže se do grada Požege. Najviše medveda u Slavoniji je oko vladičanskog trgovišta Pakraca. Vukovi se češće zadržavaju u ravnici nego u planini i Srem mnogo pati od njih. I oni retko napadaju čoveka. Taube, Istorijski i geografski opis, 23-25.

19 Engel je rođen oko 1752. godine u Sremu. Stupio je u državnu službu dosta rano, sa dvadeset godi-na, kao pomoćnik gradskog sindikusa u Sremskim Karlovcima, da bi 1775. prešao u Slavonsku sa-nitarnu komisiju, a 1777. godine u Slavonsku ratnu kancelariju. Kao činovnik Slavonske generalne komande živeo je u Osijeku, odakle je 1783. kao član tada Generalne vojne komande za Slavoniju i Srem prešao u Petrovaradin. Posle toga, 1786., premešten je u Sibinj, a 1790. u Temišvar u Banatsku generalnu komandu. Bio je pomoćnik komesara Jozefa Šmitfelda na Narodno-crkvenom saboru Srba u Monarhiji, održanom u Temišvaru iste godine. Vraćen je 1795. u Slavonsku generalnu ko-mandu, jer se opisuje kao jedan od najpožrtvovanijih carskih službenika u suzbijanju iriške kuge 1796. godine. Godine 1802. Engel je postao sekretar Dvorskog ratnog saveta u Beču, a 1816. i državni savetnik i graničarski referent u Dvorskom ratnom savetu. Penzionisan je, na sopstvenu inicijativu, 1722. godine, u sedamdesetoj godini života. Nema podataka o njegovoj konačnoj smrti. Slavko Ga-vrilović, Irig - trgovište u Sremu 1687-1849 (Novi Sad, 1994); Franc Štefan Engel, Opis Kraljevine Sla-vonije i Vojvodstva Srema (Novi Sad, 2003), 7-11; Vladan Gavrilović, Temišvarski sabor i Ilirska dvorska kancelarija (Novi Sad, 2005).

20 Engel navodi da su šume na području Šajkaškog bataljona neznatne i nedovoljne čak i za sopstvene potrebe bataljona. Engel, Opis Kraljevine, 408.


137

zbog manjeg šumskog fonda, imao je samo dva nadzornika sa platama od 72 forinte godišnje.21

Sedište šumara Brodskog puka nalazilo se u Vinkovcima, Gradiškog u Novoj Gradiški, a Petrovaradinskog u Mitrovici. Bez urednih uputstava i lugarskih potvrda ne sme ni ofi cir, ni običan vojnik-graničar, a ponajmanje neki građanin komuniteta ili Provincijala da poseče ili izveze nijedno stablo, pa čak i puk mora, u slučaju da mu je potrebno drvo za erarska građenja, da postupa isto tako uredno. Uz papire o potrebnoj količini ogrevnog drveta i građevinskog drveta, graničari, pa i novi doseljenici u Granicu, imali su pravo besplatnog korišćenja šume, ali strogo i samo za te potrebe. Takođe, besplatno su za ove potrebe drvo dobijali štabski i viši ofi ciri, škole, bolnice, katolički župnici i kapelani i pravoslavno sveštenstvo u Granici, s tim da su se sa graničarima morali nagoditi u pogledu nagrade za seču i podvoz.22 Sasvim siromašni građani komuniteta su, takođe, bili oslobođeni takse za ogrevno drvo. O celokupnoj potrebi za drvetom podnosila se, septembra svake godine, tačna specifi kacija od strane svakog puka. Šumar je morao paziti da dokle god je bilo oborenih drveta i granja po šumi, ili oguljenih sta-bala, nije se smelo oboriti nijedno zdravo stablo, osim ako nije bila potrebna veća količina drveta, kada bi se odabirala samo ona stabla koja su najmanje prinosila, odnosno od kojih je bilo najmanje koristi. Seča i izvoz drva iz Sla-vonske vojne granice je bila moguća samo od Miholjdana do Đurđevdana, sa striktno određenim danima za izvoz – ponedeljkom, utorkom i sredom. Ukoliko bi graničar izgubio svoju potvrdu o besplatnoj seči drva, platio bi polovinu takse za drvo označeno u njoj, a građanin i žitelj Provincijala bi plaćao, u takvoj situaciji, celu taksu, jer bi neko drugi mogao da se koristi tom potvrdom. Žir je, osim šišarki, jedan od najunosnijih šumskih dohodaka Granice, pa se vodilo računa o njegovoj količini i kvalitetu. Kako su se nji-me najviše, u zimskim mesecima, prehranjivale svinje, naplaćivala se taksa. Naime, graničari su zbog služenja vojske bili oslobođeni plaćanja takse za 15 svinja, 5 velikih, 5 srednjih i 5 malih, dok bi iznad toga i oni plaćali taksu. Za Provincijal taksa je u proseku iznosila 18 krajcara za velike, 12 za srednje i 9 za male svinje, do iste količine od petnaest komada, da bi se preko toga, izgleda, računala svaka svinja ponaosob i za nju naplaćivala taksa. Mogao se koristiti u svrhe prehrane svinja samo onaj žir koji se nalazio na zemlji, otresanje žira po šumama je bilo najstrože zabranjeno, a još manje se smeo

21 Engel, Opis Kraljevine, 407-408.22 Engel, Opis Kraljevine, 408-409.


138

pokupiti i odneti kući za tov.23 Pri seči, bila je prevashodna dužnost šumara i njegovih potčinjenih da pripaze da obaranjem drveta ne bi druga, zdrava stabla bila oštećena padom oborenog, kao i da usled odsecanja grana i vr-hova te tesanja drveta ne ostane da leži rastureno po šumi mnogo cepanica i drugih otpadaka, jer to može da sprečava i potiskuje teranje novih izdanaka. Drvoseče se, pri tome, upućuju da vrhove i grane seku i slažu na hvatove, pa zatim da takvo drvo odnesu kući za ogrev. Radi pravilnog označavanja stabala, šumarsko osoblje je bilo snabdeveno urednim gvozdenim čekićima, obeleženim početnim slovima puka ili bataljona, i tim čekićima su se ozna-čavala sva drveća u Slavonskoj krajini, stablo po stablo.24 Košnice koje bi doneli na šumsko gazdinstvo, provincijalcima su se naplaćivale, 6 krajcara po košnici, ali se ne bi naplata vršila na proleće kada pčele izlaze, nego oko Ivanjdana (juli) kad su već pristigli novi rojevi. O tome je šumar izdavao validnu potvrdu. Guljenje i paljenje stabala je bilo strogo zabranjeno, a u potpunosti su zabranjeni salaši, koji se smatraju štetnim za šumu. Govedari i svinjari nisu smeli, ni pod kakvim izgovorom, poneti sekire u šumu.25

Engel dalje opisuje ugovor o zajedničkom korišćenju šuma, sastavljen 1747., a dopunjen 1783., između Slavonske vojne granice, odnosno Petrova-radinskog puka, i vlastelinstva grofa Pejačevića u Rumi. Naime, Pejačevići su, prilikom osnivanja puka, ustupili šumsko zemljište površine 3060 jutara, koje je procenjeno na 7344 forinte. Pri tome je u aktu o donaciji zabeleženo pravo zajedničkog korišćenja, odnosno da će i graničari i podložnici vlaste-linstva imati ista prava u pogledu besplatnog izvoza drveta za ogrev i grad-nju, kao i da imaju pravo besplatne žirovine svinja za 600 grla.26

Prema šumskoj uredbi iz 1781. uvedene su tačne dažbine za korišćenje svake klase drveta i njegovu namenu, koju Engel detaljno objašnjava. Prime-ra radi – za sirovo hrastovo drvo koje bi se koristilo kao stablo za vodenicu moralo se izdvojiti čak 12 forinti (bez obzira na status graničara ili provin-cijalca); ukoliko bi se isto sirovo drvo koristilo za mlinske grede, tada bi se izdvajalo 5 forinti po stablu. Takođe je drvo bilo podeljeno i prema dužini i debljini – pa se za isti sirovi hrast, njegovo stablo dužine 6 hvati27 i debljine 1 stope, izdvajalo 4 forinte, a za sirovi hrast dužine 5 hvati i debljine 1 stope se

23 Engel, Opis Kraljevine, 410-411.24 Ova mera označavanja stabala se proveravala i kada bi se drvo našlo na zemlji, spremno za ogrev

ili građevinu, jer se koža stabla gulila i čekićem udaralo toliko duboko da se i posle obaranja drveta, na preostalom panju, mogao videti urezani znak. Engel, Opis Kraljevine, 410.

25 Engel, Opis Kraljevine, 412.26 Engel, Opis Kraljevine, 412.27 Hvat, mera za dužinu, oko šest stopa, iznosio je u proseku 1,90 metara. Takođe, ukoliko se mera

odnosila na drva za ogrev, iznosio je jedan hvat četiri kubna metra.


139

izdvajalo 2 forinte. Znatno jeftinije je bilo drugo drveće, pa se za stablo duži-ne 6 hvati i debljine 1 stope, u ovoj kategoriji, naplaćivala samo jedna forinta i 10 krajcara, a za stablo od 5 hvati i jedne stope manje od forinte, odnosno 55 krajcara. Takođe je postojala kategorija drveta osušenog, oborenog na ze-mlju, koja se koristila u iste svrhe (ogrev, gradnja) sa sledećim primerima: za osušeno drvo (stablo) od 4 hvata i 1 stope naplaćivalo se 30 krajcara, a za drvo od 2 hvata i 1 stope – 15 krajcara.28

Na osnovu gore rečenog možemo zaključiti da su opisi Taubea i Enge-la u njihovim istoimenim delima Opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srema veoma dobar istorijsko-geografski izvor za sagledavanje situacije na prosto-rima Slavonije i Srema u drugoj polovini XVIII veka. U pogledu šuma Taube je, nekada i previše realistično i nadasve istinito, ne samo opisivao bogatstvo slavonskih i sremskih šuma, nego i nemar ljudi prema njima. Sa druge stra-ne, Engel je više, kroz jedan statistički pregled, sagledavao opšta, pa tako i šumska pitanja i probleme. Možemo slobodno reći da su zakoni donešeni šumskom uredbom iz 1781. godine umnogome poboljšali upravljanje šuma-ma, a da su ih opšti zakoni o šumama za celu teritoriju Monarhije iz 1851. još bolje uredili, u jednom novom, građanskom duhu i društvu. Oni su se primenjivali u civilnoj Hvatskoj od 1857., a u Vojnoj krajini tek od 1860. go-dine.29

Prema službenoj proceni, na području Hrvatske i Slavonije nakon sjedi-njenja s Vojnom krajinom bilo je 2.666.265 jutara šuma ili 36 posto površine. Godine 1910. cela Hrvatska je imala 2.480.881 jutro ili 33,56 posto teritorije pod šumama.30

Pojačana industrijalizacija i prelazak u građansko društvo su ostavili izuzetno velikog traga na celokupan šumski fond, koji se u drugoj polovini XIX veka počeo prvo neosetno, a do sredine XX veka znatno smanjivati.31

28 Engel, Opis Kraljevine, 412-413.29 Kolar-Dimitrijević, ”Kratak osvrt“, 73-76.30 Kolar-Dimitrijević, ”Kratak osvrt“, 76.31 Stepen iskorišćavanja (posebno slavonskih) šuma se višestruko povećao. Na primer: dok pilane na

vodeni pogon, pre industrijske revolucije u Hrvatskoj u drugoj polovini XIX veka, imaju kapacitet od 3.000 kubnih stopa drva, sa upotrebom parne mašine u industrijskoj obradi drva taj kapacitet raste na preko 20.000 kubnih stopa drva. Takođe je izvoz hrastovog drveta, samo iz Slavonije u Francusku, višestruko povećan: sa 60.000 akova bačvarske građe u 1840. na čak 1,5 miliona akova 1860. godine. Način obrade i plasmana drveta prouzrokovan pojačanom industrijalizacijom naneo je golemu štetu i upropašćavanje, u velikoj meri, šumskih gazdinstava na teritoriji Slavonije i Hrvat-ske. Rudolf Bićanić, ”Industrijska revolucija u Hrvatskoj i godina 1848”, Historijski zbornik, br. 1-4 (1948), 77.


140

SUMMARY

The Description of Forests in Slavonia and Syrmia in the Works of Friedrich Wilhelm von Taube and Frank Stefan Engel (The

Description of the Kingdom of Slavonia and Syrmia)

From the earliest times forests represented great wealth in the territory of Croatia, Slavonia and Syrmia. In the modern era, during the Habsburg Monarchy and its administration, forests were a public good, i.e. in state ownership, to a large degree owned by the Court Chamber, the County/Županija or the Military Frontier. With a series of statutes, concerning land and landed property, mainly in the mid-18th century, the Habsburg Monarchy organized this area which consisted, among other things, of the forests mentioned in some of the articles. The forests of these areas (Slavonia and Syrmia) were also described by the Austrian subjects Friedrich Wilhelm von Taube and Franz Stefan Engel, who, as well as giving interesting descriptions of forest properties also focused their observations on the organization and management of forests, on regulations concerning logging bans and on general behaviour in forests. The descriptions of these two authors in their works that were both entitled Opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srema constitute very good historical and geographical sources for the understanding of the situation in the territory of Slavonia and Syrmia in the second half of the 18th century.

Key words: forests of the Kingdom of Slavonia and Syrmia, Habsburg Monarchy, 18th century, Friedrich Wilhelm von Taube, Franz Stefan Engel

141

Ante GrubišićMuzej Slavonije

ŠUME VUKOVARSKOG VLASTELINSTVA U 18. ST. PREMA KARTOGRAFSKIM IZVORIMA

Ovom radu namjera je doprinijeti povijesti vlastelinske kartografi je na primjeru kartografskih izvora vukovarskog vlastelinstva iz 18. st., te na osnovi njih pokušati rekonstruirati stanje šumskih površina u ranom razdoblju povijesti vlastelinstva. Isto tako, usporedbom kartografskih izvora i prateće dokumentacije karata krupnog mjerila s početka i kraja 18. st. na slikovni način, kao i statističkim podacima, prikazati dinamiku nestanka šuma vlastelinstva. Rad se bavi i kontekstom nastanka kartografskih izvora, napose onim najvažnijim Johanna Philippa Frasta, kao temeljnog modernog mjernika i kartografa u istočnoj Hrvatskoj.

Ključne riječi: vukovarsko vlastelinstvo, šume, kartografski izvori, Johann Philipp Frast

Ekohistorijska analiza lokalnog prostora slavonsko-srijemskog feudalnog vlastelinstva, a napose samo jednog segmenta kao što je šumski pokrov, zahtijeva kvalitetnu kartografsku građu krupnog mjerila, bogatu detaljima, te visoke tehničke preciznosti izrade. Sve to ne spada u opće odlike karto-grafske produkcije prije 18. st. Usto, zasebnih, užih kartografskih prikaza područja vukovarskog kraja, pa niti Srijema i Slavonije, prije 18. st. nema.1 Od antičkih vremena do pred 18. st., karte koje obuhvaćaju ova područja kao zadanu cjelinu prikazuju puno širi prostor, pa su i sitnijeg mjerila, što ne umanjuje njihovu vrijednost za neka druga istraživanja,2 kao npr. držav-no-pravnog ili upravno-teritorijalnog kontinuiteta, te dokazivanja istog.

1 Poznata je samo jedna zasebna karta zapadnog dijela Slavonije, i to ne u današnjem geografskom značenju, već u onom srednjovjekovnom - Parte della Schiavonia, overo Slavonia, aggiuntavi la Contea di Cillea e Windisch Mark abitate da popoli Slavini a Slavi…, Giacomo Cantelli da Vignola, 1690., Roma. Jedan primjerak nalazi se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (dalje: NSK), Kartograf-ska zbirka, Signatura: S-JZ-XVII-12.

2 Slavoniji kao predmetu historijske kartografi je i povijesti kartografi je posvećena su u nas svega tri rada: Drago Roksandić, “Kartografski izvori za povijest Slavonije od 16. do 18. stoljeća”, u: Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje: zbornik radova (Osijek, 1991), 196-216; Sonja Gaćina, Slavonija na starim zemljopisnim kartama: kartografske zbirke Muzeja Slavonije, katalog izložbe (Osijek, 1995) i Stje-pan Ćosić, “Povijest Slavonije na starim kartama”, u: Slavonija, Baranja i Srijem: vrela europske civi-lizacije, 1. sv. (Zagreb, 2009), 151-173. Članak Stjepana Ćosića opsežnije se bavi i toponomastičkom problematikom, zanimljivom i za naše istraživanje.


142

Čini se kako je većina ondašnjih karata, poznatih nam izvorno ili iz ilustrira-nih izdanja3 – kao i sama ta izdanja – nastala s tom namjerom.

Ono što je zajednička karakteristika ovih karata: skromnost u prikazu prirodnih elemenata prostora i niz netočnosti, lako upada u oči već kod po-vršne analize mikroprostora vukovarskog kraja.

Kartografski prikazi vukovarskog kraja do 18. st.Iz općepoznatih antičkih kartografskih izvora, Ptolomejeve Pete karte Eu-rope, prve regionalne karte napravljene na astronomskoj osnovi, te Tabu-le Peutingeriane (4. st.),4 crtanog itinerara i svojevrsne specijalne, tematske karte koja zanemaruje gotovo sve osim putnih pravaca i postaja, dobivamo prve kartografske podatke. Na prvoj, vukovarski kraj dio je Donje Panoni-je (Pannonia Inferior) koji leži uz rijeku Dunav (Danubius) a jedino ucrtano mjesto je Sotin (Cornacum), utvrda na dunavskom limesu. Na drugoj, Peu-tingeriani, koja također rijetko bilježi toponime, nalazimo Dunav, te čak tri putne postaje, što puno govori o prostranosti kasnijeg vlastelinstva, a to su: Ad Labores Pontis Ulcae, Cansilena i Ulmospaneta. Njima se, s manje uporišta u arheologiji, a više temeljem izračuna udaljenosti između postaja (prema na karti upisanim rimskim miljama), smatraju današnja sela Bobota, Orolik i Tovarnik ili njihov bliži prostor.5 Ovdje se zanimljiv naziv Ad Labores Pon-

3 Ankica Pandžić, Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske, katalog izložbe (Zagreb, 1988); Ankica Pan-džić i drugi, Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. do XX. stoljeća = Borders of Croatia on maps from 12th to 20th century = Grenzen Kroatiens auf Landkarten vom 12. bis 20. Jahrhundert, katalog izložbe (Zagreb, 1992) i Mirko Marković, Descriptio Croatie: hrvatske zemlje na geografskim kartama od naj-starijih vremena do pojave prvih topografskih karata (Zagreb, 1993), a od stranih: Lajos Szá ntai, Atlas Hungaricus: Magyarorszá g nyomtatott té rké pei, 1528-1850, I-II (Budapest, 1999); Tibor Szathmáry, Des-criptio Hungariae: Magyarország és Erdély nyomtatott térképei. 1477-1600 (Fusignano, 1987) i Árpád Papp-Váry, Magyarország története térképeken (Budapest, 2002). Tu je i novija, dobro opremljena, iako kartografski ne toliko sadržajna, kartografi ja Bosne i Hercegovine: Mirko Marković, Descriptio Bo-snae & Hercegovinae. Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima (Zagreb, 1998) te Zijad Šehić i Ibrahim Tepić, Povijesni atlas Bosne i Hercegovine: Bosna i Hercegovina na geografskim i historijskim kartama (Sa-rajevo, 2002).

Manje ili više ilustrirane, neke su toliko kvalitetno otisnute da su izvorne karte, za većinu istraživa-ča, učinile suvišnima. Za to je najbolji primjer knjiga u divot-izdanju Izvještaji o utvrđivanju granica Hrvatskog Kraljevstva od 16. do 18. stoljeća (Hannover-Karlobag-Čakovec, 1997) koju je priredio Lju-devit Krmpotić.

Brojnošću, kartografski su najbogatija mađarska izdanja, zbog većih kartografskih fondove njihovih arhiva i knjižnica, te bolje istraženosti stranih. Ne treba zaboraviti i suvremene medije, odnosno internetske baze digitaliziranih karata, od kojih su neke visoke rezolucije. Na stranicama NSK može se naći popis nekolicine važnijih - htt p://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=1027 (23.9.2014.), koji pružaju uvid u dio spomenute kartografi je.

4 O porijeklu, izvornosti i neizvornosti, te drugim pitanjima glede ove karte, vidi: Marković, Descrip-tio Croatie, 22-35.

5 Hrvoje Gračanin, “Rimske prometnice i komunikacije u kasnoantičkoj južnoj Panoniji”, Scrinia Sla-vonica 10 (2010), 24; Hrvoje Gračanin, Južna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju (od konca 4. do konca 11. stoljeća) (Zagreb, 2014), 38; Danica Pinterović, Mursa (Zagreb-Osijek, 2014), 235.

Ante Grubišić . Šume vukovarskog vlastelinstva u 18. st. prema kartografskim izvorima

143

tis Ulcae kod nekih autora prevodi kao Kod Iskopa (= kanala) Mosta Na Ulki (= Vuki).6 Predmnijeva se i kako su u pitanju melioracijski radovi na koje, osim samog naziva, upućuje i vijest iz drugog izvora o naseljavanju pleme-na Kotina iz okolice današnje Budimpešte na ovo područje u vrijeme cara Marka Aurelija (2. st.) poradi isušivanja vučanske močvare (Hiulca palus),7 pa bi to bio navodni argument kako se radi o Boboti, jer u njenom jugozapad-nom zaleđu leži spomenuta močvara. No, kako se Bobota ne nalazi na rijeci Vuki, već su u blizini njezine naplavine, ne možemo govoriti o ubikacijskoj sigurnosti. Tek će buduća istraživanja potvrditi kako se radi o ovom ili ne-kom drugom toponimu (Nuštru?). Za historijsku kartografi ju, geografi ju i ekohistoriju ovog kraja najvažnije je kako se na temelju jednog toponima prvi put kartografski bilježi izravna intervencija čovjeka u krajolik na ovom području.8 Zanemarimo li činjenicu da je Peutingeriana zapravo srednjovje-kovna kopija antičkog originala, može se reći kako nakon nje slijedi tisuću-godišnja praznina u kartografskom prikazivanju našeg područja jer posto-jeće srednjovjekovne karte svijeta (Mappae Mundi) i pomorske portulanske karte ne donose nikakvu bitnu informaciju.9 Tek se s razvojem drvoreza i bakroreza, odnosno s pojavom komercijalne, tiskane kartografi je u 16. st., počinju javljati i nove kartografske činjenice. Kontinentalna Hrvatska prika-zuje se na mnoštvu karata, čiju produkciju ne potiče samo razvoj tehničkih mogućnosti kartografi je, već i opći interes za ratove s Osmanlijama. Obično se u pregledima povijesti kartografi je ističe važnost Lazarusa Secretariusa i Wolfganga Laziusa, dvojice kartografa 16. st. na temelju čijih karata slije-di mnogo sličnih, neznatno dopunjenih. Na Lazarusovoj Tabula Hungariae (Ingolstadt, 1528.)10 u praznom prostoru bez ikakve naznake krajolika osim rijeke Dunava pojavljuju se goticom, u mađarskoj verziji, ispisana imena naselja: Alkovar (Vukovar), Zata (Sotin), Thya (Šarengrad), Koroga (Korođ), Slawkotz ,(Slakovci), te Nemeti (Nijemci) i Iltz (Ilača ili Ilinci; oba poslije u vu-kovarskom vlastelinstvu) kojima se ucrtanim tornjevima istaknula važnost,

6 Gračanin, Južna Panonija, 27, bilj. 21.7 Ivan Knezović, “Prilog arheološkoj topografi ji Đakovštine”, Zbornik Muzeja Đakovštine 7 (2005), 70;

Pinterović, Mursa, 115.8 Naravno, iz posve drugih izvora (arhivskih i arheoloških) znamo kako se prirodni krajolik počeo

u vrijeme Rimljana radikalnije mijenjati sječom šuma, izgradnjom prometnica, mostova, gradova, obrambenih opkopa, regulacijskih kanala te sadnjom vinograda, od čega se tek ponešto u kasnijem vremenu može kartografski potvrditi.

9 O srednjovjekovnoj kartografi ji sažeto: Mlađen Jovanović i Tivadar Gaudenji, “Crtice iz istorijata kartografi je vezane za područje Vojvodine”, u: Atlas naselja Vojvodine, I knjiga, Srem (Novi Sad, 2012), 12-13.

10 Prema izdanju: Eugen Oberhummer i Franz von Wiesner, Wolfgang Lazius. Karten der österreichischen Lande und des Königreichs Ungarn aus den Jahren 1545-1563 (Innsbruck, 1906), 39.


144

vjerojatno, obrambena.11 Laziusova prerađena karta Lazarusove (Beč, 1556.) u pogledu toponima ne donosi ništa novo (Valkowar, Zatha, Athya, Illessy – Ilača?, označeni tornjevima i kulama), ali se prvi put kartografski označava izgled krajolika.12 Gotovo cijelo područje, osim pojasa uz Vuku, prikazano je na stiliziran način kao brežuljkasto, što odgovara vukovarskoj lesnoj za-ravni. Prvi prikaz rijeke Vuke, tako važnog prirodnog elementa ovoga kraja, napravljen je pogrešno. Ona na karti utječe u Dunav kod Valkowara, ali pod imenom Valpo, a negdje u njezinu početnom toku, na riječnom otoku, leži grad Walpo, dok nešto južnije, usred šume – prikazane s nekoliko ucrtanih stabala hrasta ili jablana – izvire rijeka Valko, koja se dalje ulijeva u Bozwtha fl . (Bosut). U jednom dijelu terena paralelni tokovi Karašice i Vuke doveli su do krive predodžbe i pogreške, koju kasniji kartografi i izdavači Laziusove karte ponavljaju. Glavni razlog nekritičkom objavljivanju sličnih netočnosti i nepreciznosti jest nedostatak informatora, tj. suradnika kartografa s tere-na, zbog pomicanja osmanske granice prema zapadu. Vukovarsko područje tako biva sve udaljenije i postupno ostaje izvan domašaja zapadnih karto-grafa i geografa. Zamjetno je nešto bolje kartografsko poznavanje rasporeda naselja pored Dunava zahvaljujući zapažanjima zapadnih putnika Carskim drumom, koji jednim dijelom prolazi uz rijeku. Istim izvorima objašnjavamo i prvi crtež neproporcionalno velikog trsa loze, na brežuljcima južno od Vu-kovara i Iloka, koji simbolizira glavnu poljoprivrednu granu. Kartografski simbol na Laziusovoj karti vrlo je važan jer govori o čuvenosti i važnosti vinogradarstva za ovaj kraj, a ne nalazimo ga nigdje drugdje u prostoru Sri-jema, iako je vinogradarstva po fruškogorskim obroncima bilo i drugdje. Postojeća naselja u dubini srijemskog prostora, podalje od Druma, ostaju i dalje kartografski nepoznata.

Ove dvije karte predstavljaju sukus kartografskog znanja o prostoru istočne Slavonije i Srijema, unatoč čitavom nizu karata u “stoljeću atlasa” (1570.-1670.),13 razdoblju iz kojeg možemo istaći tek jednu kartu, a to je čuve-

11 Naselja jačih središnjih funkcija (trgovišta, sjedišta vlastelinstava i važna prometna čvorišta) po-sebno su naznačavana na Lazarusovoj karti, što bi bila potvrda o njezinom nastanku kao rezulta-tu planova prilagodbe starih kaštela novim, ratnim okolnostima (Mirela Slukan Altić, “Podravsko srednjovjekovlje u zrcalu kartografskih izvora”, Podravina 2 (2003), br. 4, 126). U slučaju naselja Nemeti i Iltz to bi moglo biti točno, jer npr. Nijemci, kao južno, prekobosutsko naselje pod osmansku vlast dolaze poslije izrade karte - 1532. Ovo naselje ima status trgovišta još od oko 1440., sa značaj-nom crkvom Sv. Katarine (Anita Rapan Papeša, “Rezultati zaštitnih arheoloških iskopavanja na lokalitetu Gradina u selu Nijemci”, u: Zbornik radova “Identitet Srijema u prošlosti i sadašnjosti” - Divan je kićeni Srijem, I. Međunarodni znanstveno-stručni skup (Nijemci, 2008), 89), što i ne mora biti razlog naglašavanja funkcionalne važnosti jer su druga navedena mjesta po istom kriteriju bila još važnija (npr. Vukovar ili Šarengrad).

12 Oberhummer i Wiesner, Wolfgang Lazius, tab. 17.13 Gaćina, Slavonija, 8. Počevši od Abrahama Orteliusa i njegova atlasa Theatrum Orbis Terrarum iz


145

na karta Illyricum hodiernum, koju prema uputama Ivana Lučića – i uz njego-vu posvetu Petru Zrinskom – tiska krajem “stoljeća” Johannes (Joan) Blaeu u Amsterdamu. Karta je od opće važnosti za povijest nacionalne kartogra-fi je, no ovdje je najvažnije što se prvi put na kartama, zahvaljujući Lučiću, donose hrvatski nazivi toponima: Bapska, Otok, Nimci, Sotino, Vocino (Šaren-grad), Touarnik, Iuancouci, Bogdanovci i rijeka Weca, s naznačenim mostom. Na ušću Vuke pogrešno se navodi Coprivniza, umjesto Vukovara, što je jedna od uobičajenih pogrešaka ubikacije tadašnje kartografi je.14 Na kraju, lako je zaključiti kako se kartografsko znanje o vukovarskom prostoru od antike do ranog novog vijeka svodi na tek nekoliko osnovnih toponima, te kako pisani povijesni izvori za upoznavanje prostora ostaju primarni. Među pisanima iz srednjeg vijeka znale su se kriti, u obliku dodatka, svojevrsne karte kru-pnog mjerila kao prvorazredni izvor za ekohistorijsko istraživanje prostora pojedinog vlastelinstva. Bile su to skice razgraničenja vlastelinstava, tz v. re-ambulacijske skice, koje su učinile granične linije provjerljivim, a donosile su i niz lokalnih toponima i informacija o morfologiji prostora. Mogle su biti dodatak kupoprodajnim ugovorima, sudskim rješenjima sporova ili vladar-skim darovnicama, kao što je to poznata potvrda Kolomanove povlastice kralja Bele IV. iz 1244. koja, između ostalog, određuje i opisuje granice ze-mljišta (u blizini) Vukovara.15 Nažalost, takve skice rijetko su sačuvane. Za naše krajeve postoji tek jedna takva skica, a odnosi se na posjede oko Kutine, te se smatra i najstarijom; pretpostavlja se iz 1488. godine.16

U vrijeme osmanske vlasti ne nalazimo ništa slično kartama ili skicama manjeg područja, recimo kadiluka, koji bi teritorijalno odgovarao nekom prosječno većem vlastelinstvu. Ne poznajemo niti administrativne planove ili skice mjesta, pa možemo govoriti o potpunom zastoju u razvoju kartogra-fi je, unatoč upoznatosti Osmanskog Carstva s dostignućima europske karto-

1570., Gaćina donosi pregled kartografskog znanja o Slavoniji prema Kartografskoj zbirci Muzeja Slavonije, kojom se i mi koristimo za ovo razdoblje. Zbirka, inače, ima preko 2500 karata i posjeduje karte najvažnijih kartografa i izdavača onog vremena - Orteliusa, Hirsvogela, Mercatora, Cantelli de Vignole, Valca, de Witt a, de L’Isla, Blaeua, kasnije, u 18. st., Homanna i njegovih nasljednika te drugih. Dakle, većine onovremenih predstavnika kartografskih škola i izdavača.

14 Ovo se odnosi na kartu Ilirika objavljenu u 3. izdanju Lučićeva De Regno Dalmatiae et Croatiae iz 1668., koju je Blaeu potom objavio u svom atlasu Atlas Maior sive Geographia Blaeuviana 1669. Miro-slav Kurelac, “Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti roda Zrinskih i njegove veze s banom Petrom Zrinskim”, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 8 (1977), 124; Ćosić, “Povijest Slavonije”, 163-164.

15 O tim granicama vidi: Nada Klaić, Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku (Vukovar, 1983), 64.16 Papp-Váry, Magyarország története térképeken, 78-79; Andrea Kiss, “A contribution to research on the

historical geography of the fi rst extant ‘reambulation’ sketch from the Carpathian Basin”, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjet-nosti 19 (2001), 127-141.


146

grafi je glede karata sitnijeg mjerila, tj. velikih kontinentalnih područja u 16. i 17. st. (npr. francuskog kartografa Nicolasa Sansona, 1600.-1667.). Takve bi karte turski kartografi eventualno precrtavali, zadržavajući od kartograf-skog sadržaja samo riječne tokove i simbole za naselja, ispisane arapskim pismom.17 Tadašnja turska kartografi ja puno više pažnje poklanjala je po-morskim kartama, koje su izvanredne točnosti, te često praćene opisima i detaljima. Najbolji i često istican primjer jesu karte Pirija Reisa,18 kartografa Sulejmana Veličanstvenog.

Što se tiče prikaza manjih područja iz razdoblja osmanske vlasti, treba napomenuti da kao zorni izvori, bez izravne povezanosti s kartografi jom, prostor dočaravaju turske minijature i vedute naših naselja nastale radom zapadnih autora (putopisaca). Stiliziranih prikaza Vukovara na minijatura-ma nema. Tek nekoliko turskih minijatura prikazuju opsade Beograda i bit-ku na Mohačkom polju, a geografski nam najbliže postoji jedna, u literaturi relativno nepoznata, minijatura koja prikazuje prelazak turske vojske pod komandom Sulejmana Veličanstvenog pontonskim mostom preko Drave kod Osijeka.19 Postoje tako samo prikazi (vedute) grada zapadne provenijen-cije. Motiv njihova nastanka nije u glorifi ciranju nekog važnog događaja kao na minijaturama, već u informiranju o nepoznatom, nedostupnom prostoru pod Osmanlijama, stoga je u prvom planu izgled gradskog krajolika. Među kraćim opisima naših slavonskih i srijemskih mjesta koje su ostavili poje-dinci iz habsburških poslanstava na Portu postoje tri s likovnim prikazima Vukovara. Maximilian Prandstätt er (Brandstett er), tajnik carskog poslanika Adama Herbersteina, uz opis Vukovara,20 naslikao je 1608. likovno najljepši, kolorirani prikaz vukovarske utvrde, podgrađa, Vuke s dva mosta, te turskih vojnih šatora na njenoj obali. U sličnom poslanstvu pod vodstvom baruna Johanna von Goesa 1665. putuje Heinrich Ott endorf, promatrač i vjerojatno špijun,21 koji na puno informativniji i kartografi ji bliži način prikazuje grad

17 Šehić i Tepić, Povijesni atlas Bosne i Hercegovine, 74-75.18 Dubravka Mlinarić, Drago Novak i Miljenko Lapaine, “Usporedbena studija osmanskog kartogra-

fi ranja hrvatske obale i otoka u 16. stoljeću / A Comparative Analysis of the 16th Century Ott oman Mapping of the Croatian Coast and Islands”, Kartografi ja i Geoinformacije 4 (2005), 78-110.

19 Ott oman Army under the Command of Suleiman the Magnifi cient crossing the Drava River; Book of “Zafername” (datirana u 1579.), Dublin, Chester Beatt y Library, T. 413. Kopiju ove minijature izrađenu na keramici od strane suvremenog turskog umjetnika poklonio je turski veleposlanik u Hrvatskoj Muzeju Slavonije 2014.

20 Karl Nehring, „Adam Freiherrn zu Herbersteins Gesandschaftsreise nach Konstantinopel; Ein Be-itrag zum Frieden von Zsitvatorok (1606)“, Südosteuropäischen Arbeiten 78 (1983), 98; Ivan Bojničić, “Putovanje carskog poslanstva u Carigrad god. 1608.”, Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva 12 (1910), 208.

21 Burcu Özgüven, “Characteristic of Turkish and Hungarian Palanka-protected Sett lements along the River Danube”, u: Arheology of the Ott oman Period in Hungary: Papers of the Conference Held at the Hun-


147

i užu okolicu iz ptičje perspektive. Dobro se raspoznaju morfologija terena, rijeke Dunav i Vuka s mostom, utvrda, gradski blokovi, močvarna područja, te šumovito područje oko grada. Oba prikaza otprije su poznata i repro-ducirana.22 No, također postoje manje poznati prikazi Vukovara (Ocowar) i Šarengrada (Bodin), i to iz 16. st., sačuvani u Nizozemskoj (Universiteitsbi-bliotheek Leiden), koji se – još ne u potpunosti potvrđeno – pripisuju Melc-hioru Lorcku, putniku Carigradskim drumom.23 Ove dvije vedute najstariji su prikazi tih mjesta do sada. Veduta Šarengrada prikazuje do danas prepo-znatljivu vizuru sela – razvaline srednjovjekovne utvrde na brijegu, u dolini samostan, te niz kuća uz Dunav. Iako se radi o najranijem prikazu, veduta Vukovara sadržajno je najbogatija iz cjelokupnog razdoblja osmanske vla-sti.24 Prikazana su dva mosta na Vuki, te još jedan manji, kojim se iz gradske utvrde prelazilo na susjedni brežuljak, tri džamije, pristanište itd. Klusáková je obrađujući zbirku iz Leidena objavila i nedovršene nacrte, među kojima je opet i jedan Vukovara.25 Nije ga identifi cirala jer nije naslovljen, a podosta se razlikuje od onog dovršenog: nedostaju kuće u podgrađu, crtan je iz druge perspektive, te utvrda izgleda drugačije, sličnija Prandstätt erovoj.26

garian National Museum, 24-26 May 2000, ur. Ibolya Gerelyes i Gyöngyi Kovács (Budapest, 2003), 158.22 Tako npr.: Zlatko Karač, “Gradograditeljstvo i graditeljstvo na tlu Vukovara od prapovijesti do

kraja osmanske vlasti”, u: Vukovar – vjekovni hrvatski grad na Dunavu, (Zagreb, 1994), 146-147.23 Luďa Klusáková, Cestou do Cařihradu, Osmanská města v 16. století viděná křesťanskýma očima (Praha,

2003), 13, 43-45.24 Ovdje ne treba ubrajati planove i vedute grada iz vremena neposredno po oslobađanju jer tada

pristižu s vojskom i vojni inženjeri koji prave planove osvojenih mjesta. 25 Klusáková, Cestou do Cařihradu, 78-79.26 Općenito, neporeciva je vrijednost veduta kao likovnog žanra pri povijesno-topografskim

istraživanjima, zbog zornog prikazivanja hidrografske mreže, pojedinačnih arhitektonskih oblika i izgleda krajolika, ali često pretjerana subjektivnost autora kod projiciranja realnosti - za razliku od kartografskog načina - dovodila je do niza netočnosti. Pristigli moderni kartografi smatrali su kako zornost veduta nije zanemariva pa ih koriste i dalje, sve do kraja barokne kartografi je, bilo kao samostalnu, subjektivnu sliku prostora ili uklopljenu u objektivnu sliku izmjerenog prostora - plan.

Problem izrade točne slike manjeg prostora u europskoj kartografi ji rješavao se postupno. Tako se, počevši od 16. st., tz v. Augenscheinkartographie (zorna kartografi ja; kartografi ja odoka) - kako je nje-mačka povijest kartografi je naziva - od početnog širokog pejzaža kao likovnog motiva, preko kom-binacije likovnog prikaza s mjerenjem prostora, postupno transformira u pravu mjernu, matema-tičku kartografi ju. Proces, za neke ravan kopernikanskom obratu (Gerhard Leidel, Von der gemalten Landschaft zum vermessenen Land, Ein Austellung des Bayerischen Hauptstaatsarchivs zur Geschichte der handgezeichneten Karte in Bayern (München, 2006), 110. U nama bliskom području razvoj kartografi je nije bio evolutivan. Likovnost minijatura u smislu Augenscheinkartographie izraza ne razvija se u kartografskom smjeru, odnosno ne nalazimo takvih procesa i primjera u osmanskoj kartografskoj tradiciji, barem što se tiče Slavonije i Srijema.


148

Prema modernom kartografskom prikazu vukovarskog kraja Prvi moderni kartografski prikazi grada Vukovara i cijelog područja budu-ćeg vlastelinstva u razdoblju od kraja 17. pa sve do sredine 18. st. usko su povezani s vojnom kartografi jom, tada u rukama vojno-inženjerske struke,27 kojoj je mjerenje i izrada karata samo dio umijeća i dužnosti. Tako je, kod oslobađanja našeg područja od Osmanlija, svaki vojni inženjer morao ne samo znati kako razoriti utvrdu ili je sagraditi, premostiti rijeku ili minirati šančeve, već i nacrtati plan naselja, plan logora u kojem se vojska utaborila, kartu područja – sa svim putovima, vodenim tokovima, barama, mlinovima, uzvišenjima, šumama itd. Crtalo se u dva primjerka, a jedan se, što je brže moguće, trebao poslati Dvorskom ratnom vijeću (Hoffk riegsrath).28 Zahva-ljujući dupliciranju, mnogi su se planovi sačuvali do danas u raznim insti-tucijama, tako i Vukovara, te logora habsburške vojske u tome kraju.29 Dva plana grada koja su nastala u razdoblju između 1687. i 1690. napravili su in-ženjeri kojima je materinji jezik francuski, odnosno španjolski,30 krupnog su

27 Začetke moderne vojne kartografi je treba tražiti unutar francuske vojske, koja u drugoj polovici 17. st. ima najnaprednije vojno inženjerstvo te je uzor mnogima u Europi, pa tako i inženjerstvu habsburške vojske. Najpoznatiji primjer tog francuskog utjecaja bile su fortifi kacije građene prema doktrini čuvenog francuskog vojnog inženjera Sébastiana le Prestre de Vaubana (1633.-1707.). Za razliku od institucionaliziranog vojnog obrazovanja vojnih inženjera u Francuskoj, u ostalim voj-skama, pa tako i austrijskoj, ono malo vojnih kartografa (bolje rečeno mathematicusa) dolazilo je kra-jem 17. st. iz raznih zavoda i matematičkih škola. Takvo je stanje prvih godina Velikog bečkog rata, kada su bile velike potrebe za vojnim inženjerima u novooslobođenim krajevima. Zato ne čudi kako neke od prvih planova naših novooslobođenih gradova, pa i Vukovara, prave vojni inženjeri pri-došli sa svih strana (Francuzi, Talijani i Španjolci). Kako bi se stvari popravile, inženjer Mathias von Kayserfeld i general Aeneas Sylvius de Caprara osnivaju 1690. ad hoc jednu vojno-inženjersku školu koja nije redovno radila (Kriegsarchiv Wien (dalje KAW), Hoffk riegsrath (HKR), Expedit, fol. 452/1690 i 643/1691), a Dvorsko ratno vijeće 1692. neformalnu vojno-inženjersku jedinicu i službeno ustrojava kao Ingenier Corpo (István Czigány, „Hadmérnökök és haditérképészet a Magyar Királyságban a 17. század végén és a 18. század első felében“, u: A Magyar térképészet nagyjai: Lipszky János (1766-1826), Mikoviny Sámuel (1700-1750): tudományos emlékülések előadásai és kiállítási katalógus = Die Grossen der ungarischen Kartographie: Vorträge wissenschaftlicher Gedenktagungen und Ausstellungskatalog (Buda-pest, 2001), 216.).

Osim poznate činjenice kako su Francuzi na strani Osmanlija, pa ih i u bitci kod Slankamena pomažu savjetnicima i inženjerima, treba spomenuti kako su baš francuski inženjeri u službi cara Leopolda I. autori nekih prvih planova naših oslobođenih kontinentalnih gradova. Cijelu situaciju zapravo naj-bolje ilustriraju zahtjevi Ludwiga Badenskog iz 1691. U prvom, utaboren niže Vukovara, traži da se nijedan Francuz ne uzme u inženjersku jedinicu, a u drugom iz Slankamena, zahtijeva da se svi francuski ineženjeri odstrane (KAW, HKR, Expedit, fol. 415, 471/1691.). Iako su sumnjivi francuski inženjeri tada doista i otpušteni (KAW, HKR, Registratur, fol. 368/1691.) preostali će i dalje zbog svog znanja biti značajni u inženjeriji habsburške vojske.

28 Johannes Dörfl inger, Österreichische Karten des 18. Jahrhunderts (Wien, 1984), 33. 29 Nalaze se u Badisches Generallandesarchivu u Karlsruheu. Karte i planove iz protuosmanlijskih

ratova istražio je i objedinio mađarski kartograf György Kisari Balla u knjizi Karlsruhei térképek a török háborúk korából = Kriegskarten und Pläne aus der Türkenzeit in den Karlsruher Sammlungen (Budapest, 2000).

30 Kisari Balla, Karlsruhei térképek, 164, 169, 505, 510. Planovi niti su datirani niti potpisani, no u jed-nom izvješću iz travnja 1688. general Aspermont iz Osijeka javlja Dvorskom ratnom vijeću kako se


149

mjerila i vrlo detaljni, s presjecima uzvišenja na kojem se tada nalazi kaštel i svim objektima u gradu, te su vrlo pogodni za topografska istraživanja i ubi-kaciju objekata.31 To su ujedno prvi vjerni prikazi grada napravljeni na geo-detskoj osnovi. Na istom mjestu (Badisches Generallandesarchiv) sačuvana su i dva plana logora s popisom trupa32 utaborenih na gradskom prostoru. Na starijem planu (22. 8. 1692.), prikazanom iz ptičje perspektive, bez mjerila, logor je na području Starog Vukovara kojeg s juga okružuje stilizirano prika-zana gusta šuma. Na planu iz 1716. prostor je postavljen u mjerilu, a logor je na lijevoj obali Vuke, na livadi okruženoj rijetkim drvećem, gdje će se ubrzo formirati Novi Vukovar.33 Postoje i dva plana logora u selima budućeg vla-stelinstva: Sotinu (od 1. 9. 1692) i Šarengradu (2.-4. 9. 1692.),34 u koji se stizalo sa zapada putem koji prolazi kroz šumu. Iz iste kampanje (1692.) postoje i planovi Borova i Iloka,35 te još nekih mjesta dalje, nizvodno Dunavom.

Pored svih ovih planova vojnih inženjera koji su nastali iz praktične svrhe i namjene jer je Vukovar još bio u opasnosti da prijeđe nazad u ruke osmanlijske vojske pa je u tom smislu i naredba iz veljače 1688. kako je po-trebno u grad smjestiti posadu od 100 vojnika i jednog inženjera, rekognos-cirati teren i utvrditi grad.36 Treba spomenuti i kartu toka Dunava kod Vu-kovara grofa Marsiglija iz tih vremena, prvi put napravljenu na znanstvenoj osnovi, s primijenjenom stupanjskom mrežom, u mjerilu cca. 1 : 112.000.37 Kako je naglasak na Dunavu, karta nema posebnih toponima, osim Vuke i Vukovara sa shematski prikazanim humcima (ravnjakom) na kojima su nacrtni razbacani šumarci.

osječki inženjer upravo nalazi u Vukovaru te će im ubrzo poslati planove Vukovara i Erduta (KAW, HKR, Expedit, fol. 269/1688), pa je to zasigurno godina nastanka jednog od planova.

31 Tako radovi Zlatka Karača: „Prilog defi niranju urbane topografi je srednjovjekovnog Vukovara“, Prostor I/2-4 (1993), 189-212; „Osnovna analiza urbanističko-arhitektonskog razvoja Vukovara: kompendij dosadašnjih istraživanja“, Prostor II/1-2 (1994), 77-98; „Urbani razvitak srednjovjekov-nog Vukovara“, Starohrvatska prosvjeta 21 (1991), 245-274 i citirani (bilj. 22) “Gradograditeljstvo i graditeljstvo na tlu Vukovara“, 138-154.

32 Kisari Balla, Karlsruhei térképek, 221, 238-239, 641, 662. 33 Za razliku od starijeg plana, na kojem postoji samo crtež kaštela, mosta na Vuki, mosta prema Alici

i crtom naznačeni bedemi ili palisada, ovdje se pokušalo prikazati nešto više objekata: nekoliko je kuća, franjevački samostan, pošta, kaštel, most itd.

34 Kisari Balla, Karlsruhei térképek, 239-241, 663-664. 35 Kisari Balla, Karlsruhei térképek, 238, 241-242, 661-665. 36 KAW, HKR, Registratur, fol. 82/1688.37 Luigi Ferdinando Marsigli, Danubius Pannonico Mysicus, observationibus geographicis, astronomicis,

hydrographicis, historicis, physicis perlustratus et in sex tomos digestus (Amsterdam, 1726), Tom. I, Tab. XII, Sectio X. Glavni Marsiglijev kartograf bio je Johann Christoph Müller. O svestranom radu grofa Marsiglija: John Stoye, Marsigliʼs Europe 1680-1730. The Life and Times of Luigi Ferdinando Marsigli, Soldier and Virtuoso (New Haven & London, 1994).


150

Povijesni kontekst nastanka vlastelinstva Formiranje vukovarskog vlastelinstva bilo je dijelom šireg procesa nastaja-nja vlastelinstava u krajevima oslobođenim od osmanske vlasti,38 započetog već prije završetka Velikog bečkog rata 1699. i vođenog od strane bečkog dvora, koji je u novooslobođenim krajevima nametnuo svoju vojnu i civilnu (komorsku) upravu.39 Vukovar i okolica našli su se tako poslije oslobođenja 1687. pod upravom Dvorske komore u Beču, odnosno Komorske inspekci-je.40 Komorski popis iz 1698., načinjen u vremenu povratka raseljenog sta-novništva i obnove naselja, prikazuje Vukovar sa selima Berkom, Ilačom, Nuštrom i Tordincima kao kotar (distrikt) sa 177 domaćinstava.41 Organi uprave Dvorske komore uspostavljeni su u Vukovaru iste godine osnutkom komorske uprave i carinarnice, tj. tridesetnice (Mauth und Dreißigstamt) u sklopu uredovanja komisije poslane iz Beča i predvođene grofom Ferdi-nandom Carlom Caraff om di Stiglianom, koja te godine radi uglavnom na uvođenju i uređenju komorske uprave u Slavoniji. Pored grada Vukovara, u vukovarskom komorskom okrugu 1702. nalaze se sela Komletinci, Otok, Nijemci, Đeletovci, Ilača, Tovarnik, Lovas, Tompojevci, Čakovci, Berak, Svi-njarevci, Negoslavci i Bogdanovci, a iz popisa 1716. vidimo kako je proši-ren na Sotin, Opatovac, Šarengrad, Novak, Vašicu, Ilince, Banovce, Orolik, Slakovce, Laze, Jankovce i Petrovce.42 Međutim, na tom popisu više nema Komletinaca i Otoka, koji više neće ulaziti u vukovarski okrug, već će trajno pripasti Vojnoj krajini, te Nijemaca, koji najkasnije 1722. opet ulaze u sastav okruga. Ovdje vidimo kako su granice vlastelinstva bile podložne promjena-ma, a pogotovo južna prema Vojnoj krajini, koja će se stabilizirati tek nakon uspostave – popraćene nizom incidenata – županijskog uređenja 1745.

38 Neki od važnijih radova koji donose pregled tog procesa u slavonsko-srijemskom području: Igor Karaman, „Sumarni katastar veleposjeda u Slavoniji od 18. do 20. stoljeća: s posebnim osvrtom na proces geneze stranog vlastelinskog elementa u prvoj polovini 18. st.“, Radovi centra za organizaciju naučnoistraživačkog rada u Vinkovcima 2 (1973), 167-212; Slavko Gavrilović, Srem od kraja XVII do sre-dine XVIII veka (Novi Sad, 1979); Marko Jačov, Srem na prelomu dva veka (XVII-XVIII) (Beograd, 1990) i Ive Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga (Osijek, 1993).

39 O uspostavi novih vlasti vidi: Theodor Mayer, Verwaltungsreform in Ungarn nach der Türkenzeit (Le-ipzig, 1911) i Ive Mažuran, Izvještaji Caraffi ne komisije o uređenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702. godine (Osijek, 1989). Za slavonsko-srijemski prostor sjedište vojne i civilne vlasti bilo je tijekom 18. st. najduže u Osijeku.

40 Komorska inspekcija (Cammeral Inspektion), osnovana 1689., od 1698. ima sjedište u Osijeku. U srp-nju 1723. preimenovana je u Komorsku glavnu direkciju (Cammeral Oberdirection).

41 Ive Mažuran, Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine (Osijek, 1988), 45-61. Pod Vukovarom se u popisu podrazumijeva Vukovarski otok (Insula Vukovariensis) - otok Alica na ušću Vuke - gdje se vukovarsko stanovništvo sklonilo zbog ratnih okolnosti. Stanovništvo okolnih sela isto tako je ranije odlazilo u zbjegove i raseljavano.

42 Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva, 170.


151

U razdoblju nakon oslobođenja ostatka Srijema od Turaka i Požarevač-kog mira 1718. Bečki dvor zamjenjuje, poklanja iz raznih razloga ili raspro-daje područja koja su se nalazila pod njezinom upravom, pretežno stranom plemstvu. Proces dekameralizacije43 započinje tada i u vukovarskom okru-gu. Najprije je car Karlo VI, odnosno Dvorska komora, založio sela Tovarnik i Sotin barunu von Leff elholzu za 14.000 forinti, a nakon njegove smrti, kćer mu barunica Marija Margareta Colonna von Fels odlučila je otkupiti ta ima-nja, koja su po procjeni Komore sada vrijedila 15.541 forinti. Stoga je platila razliku od 1.541 forinte44 i postala njihova vlasnica 8. 3. 1721. No, već sljedeće godine prodala ih je zapovjedniku osječke tvrđave generalu grofu Josephu von Oduyeru.45 Te 1722. napravljen je komorski popis vukovarskog okruga. Popis donosi sumarnu veličinu oranica, livada i vinograda te broj sesija za svako naselje. Još su opisane granice naselja, te se iznosi njihova procjena.46 Grof Oduyer držao je Sotin i Tovarnik u svom posjedu do 1. 1. 1725. godine,47 kada ih je dalje prodao barunu Johannu Wilhelmu von Pfeff ershofenu.48 Sva ostala naselja komorsko su dobro do 26. 4. 1728., kada ih car Karlo VI daje u zamjenu za vlastelinstvo Dioszeg49 u Ugarskoj grofu i barunu od Greillenste-ina, Johannu Ferdinandu von Küff steinu,50 pridodavši tome još sela Trpinju,

43 Dekameralizaciju posjeda u Slavoniji i Srijemu sažeto je prikazao Karaman u citiranom radu „Su-marni katastar veleposjeda u Slavoniji od 18. do 20. stoljeća“, te i ilustrirao dvjema kartama (189).

44 Gradski muzej Vukovar (dalje GMV), KH AR 8, Litt erae donationales, 7 (naknadno paginirano). Pod signaturom KH AR 8 krije se originalna knjiga koja se čuva u Gradskom muzeju Vukovar, dok prijepis iste knjige postoji u Državnom arhivu u Osijeku u fondu vukovarskog vlastelinstva. Knjiga sadrži spomenutu carsku darovnicu, popis domaćinstava na vukovarskom vlastelinstvu i njihove pokretne i nepokretne imovine, prodajni ugovor za Tovarnik i Sotin, te instalacijski dekret.

45 Karaman, „Sumarni katastar“, 206.46 Vidi: Stjepan Sršan, „Popis i procjena 35 sela vukovarskog okruga iz 1722. godine“, Anali zavoda za

znanstveni rad u Osijeku 3 (1984), 231-263. Prema popisu, u okrugu su se nalazila sljedeća naselja: grad Vukovar i sela Sotin, Opatovac, Šarengrad, Novak, Lovas, Tovarnik, Ilača, Ilinci, Mala Vaši-ca, Nijemci, Đeletovci, Banovci, Tompojevci, Mikluševci, Čakovci, Berak, Orolik, Slakovci, Laze, Jankovci, Negoslavci, Petrovci, Bogdanovci, Svinjarevci, Mohovo, Novi Vukovar, Trpinja, Bršadin Antin, Korođ, Pačetin, Tordinci, Vera i Bobota. Ovdje je zanimljiva pojava Novog Vukovara kao sela koje nastaje na lijevoj obali Vuke, na prostoru koji ranije nije bio naseljen. Prvi doseljenici bili su uglavnom Nijemci.

47 Razlog zbog kojeg je grof Oduyer prodao imanja vjerojatno je njegovo postavljanje za vrhovnog zapovjednika Slavonije krajem 1724., što ostaje do smrti 1729. Mirko Marković, Brod. Kulturno-povi-jesna monografi ja (Slavonski Brod, 1994), 123-124.

48 GMV, KH AR 8, Kauff -Brief über Sott in und Tovarnick, 13.49 Sladkovičovo; okolica Trnave, danas u Slovačkoj. 50 Johann Ferdinand Küff stein (26. 3. 1686. - 12. 4. 1755.) sin je grofa Johanna Georga Küff steina iz

braka s Annom Franziskom von Hohenkraen. Stupio je u carsku državnu službu i bio 1714. član do-njoaustrijske vlade, a 1720. carski dvorski savjetnik i povjerenik, u kojem svojstvu npr. intervenira 1724. oko izbora biskupa u Lütt ichu. Od 1726. bio je više godina carski ministar za švapski i rajnski carski okrug. Uspješan i bitan posao odradio je na priznanju pragmatičke sankcije. Bio je austrijski vicekancelar, upravitelj dvorske riznice, a od 1746. do 1749. namjesnik Donje Austrije. Nakon toga povukao se iz državnih službi i živio na svojim imanjima i u Beču, gdje je i umro. Constantin von


152

Bršadin, Antin, Pačetin, Korođ, Tordince, Veru i Bobotu iz osječkog okruga.51 Nedugo potom, Sotin i Tovarnik ponovo su se našli unutar prijašnje cjeline, kada ih grof Küff stein otkupljuje (16. 6. 1728.) od baruna Pfeff ershofena za 15.480 rajnskih forinti (guldena).52 Time je zaokružen jedan veliki posjed, u koji je grof Küff stein uveden na svečanosti održanoj u Vukovaru 3. 10. 1728., a kojoj prisustvuju predstavnici naselja iz vlastelinstva.53 Tako grof Küff ste-in postaje prvi vlasnik vukovarskog vlastelinstva – Primus acquirens dominii Vuckovar, kako piše na jednom mjestu iznad njegovog grba.54 Darovnica iz 1731. kojom car Karlo VI potvrđuje grofu Küff steinu vlasništvo mogla bi se smatrati dokumentom pravnog formiranja velikog vukovarskog vlastelin-stva.55 Vlastelinstvo ostaje u posjedu grofa Küff steina do 15. 12. 1736., kada ga za 175.000 rajnskih forinti prodaje izbornom knezu i nadbiskupu Mainza grofu Philippu Karlu Eltz u. Kako je na izvjesni način morao ustupiti vuko-varsko vlastelinstvo, grof Küff stein dobiva, tj. ponovo stječe 5. 5. 1737., kao obeštećenje, vlastelinstvo Dioszeg.56 Iste godine, uoči prodaje napravljen je popis cjelokupnog vlastelinstva kojim se, između ostalog, mogla bolje odre-diti njegova vrijednost. Ovaj popis spada u onaj dio izvora za povijest vla-stelinstva u vrijeme grofa Küff steina koji govore više o gospodarskim i de-mografskim prilikama na vlastelinstvu57 negoli o općim prilikama, koje u to

Wurzbach, Biographisches Lexikon des kaiserthums Oesterreich, 13 (Wien, 1865), 311-313; Die Wappen des Adels in Niederösterreich, J. Siebermacher’s großes Wappenbuch, Band 26, Teil 1 (Neustadt an der Ais-ch, 1983), 250. Inače, Greinllenstein je najznačajniji renesansni dvorac u Donjoj Austriji. U vlasništvu obitelji Küff stein - koja ga je i gradila - nalazi se od početka 16. st. do današnjeg vremena. Pretvoren je u muzej 1959.

51 GMV, KH AR 8, Litt erae donationales, 6.52 GMV, KH AR 8, Kauff -Brief über Sott in und Tovarnick, 14-15.53 GMV, KH AR 8, Instalations decret über die Herrschaft Vuckovar, 120-122. Navedena su imena i mjesta odakle dolaze predstavnici.54 GMV, KH AR 8. Grb se nalazi na početku knjige.55 Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva, 171. Prema Taubeovim zapisima, vlastelinstvo ispod 10 sela smatralo se malim, od 10 do 20 srednjim, a

od 20 do 50 sela velikim. Prema istom, plemićka vlastelinstva bila su pretjerano velika. Ima ih koja su veća nego pojedine njemačke kneževine, a često se nekima može putovati i po pola dana. Zbog te pretjerane veličine slabo su bila obrađivana i naseljena. Mnoge nedaće, kao što je odvlačenje ve-ćih suma novca izvan zemlje i nepodizanje općekorisnih ustanova nastajale su i zbog činjenice da strani vlasnici uglavnom stanuju izvan vlastelinstva, a tome su opet krivi odsutnost dobrog društva, blizina turske granice i sl. Zakupništvo zemljišta i arenda, do kojih dolazi u tom slučaju, samo štete seljacima. Vidi: Friedrich Wilhelm von Taube, Historische und geographische Beschreibung des Königre-iches Slavonien und des Herzogthumes Syrmien, I (Leipzig, 1777), 54.

56 Friedrich Wilhelm Emil Roth, Geschichte der Herren und Grafen zu Eltz , II (Mainz, 1890), 307. Eltz je za zasluge i novčanu pomoć u proteklom ratu s Francuzima dobivao 5.000 guldena godišnje naknade. Toliko je trebao dobivati sve dok mu se mu se ne nađe i preda jedno vlastelinstvo - u Ugarskoj, kako piše Roth.

57 Ovdje se misli na komorski popis stanovništva vukovarskog okruga i zemaljski popis stanovniš-tva u Slavoniji koji su napravljeni otprilike na samom početku i na samom kraju vlasništva grofa


153

vrijeme obilježavaju velike malverzacije komorskih i vlastelinskih činovnika i sve veća opterećenja stanovništva, zbog čega je dolazilo do brojnih tužbi i pobuna – između ostalog i na vukovarskom vlastelinstvu 1736. godine.58 Preuzevši vlasništvo vlastelinstva od austrijskog grofa Küff steina, njemačka plemićka obitelj Eltz 59 vrlo će dugo kroz povijest biti vezana uza nj (1736.-1945.), o čemu danas svjedoči golemi arhivski fond vlastelinstva,60 nastao gotovo u potpunosti za vrijeme vlasništva ove obitelji, dok se tek jedan mali dio najstarijih dokumenata odnosi na prethodno razdoblje (do 1736.),61 ali je izuzetno vrijedan zbog malobrojnosti ostalih izvora.62

Küff steina, te stoga dobro uokviruju sliku gospodarskog i demografskog stanja u danom razdoblju. Prvi popis dio je citirane knjige (GMV, KH AR, 8) koji se sastoji iz dva posebno naslovljena dijela: Conscriptio et aestimatio districtus Vukovariensis, načinjen 1727., s tim da popis za Sotin i Tovarnik prikazuje stanje 1720., te Conscriptio et aestimatio, Introsertorum Pagorum in Esekinensi Districtu intra Regnum Sclavonia situatorum, Anno 1728. Ovaj popis puno je detaljniji od popisa iz 1722. U njemu nalazimo popisano svako domaćinstvo, te njegovu pokretnu i nepokretnu imovinu. Zatim dolazi potpuno isti opis međa naselja kao u popisu iz 1722. i ponešto izmijenjena procjena, s tim što su u ovaj popis uvrštena još sela iz osječkog okruga koja ranije nisu pripadala vukovarskom komorskom okrugu. Drugi popis potječe iz 1736. Popis je izradio Jakob Antun Pöhr, Küff steinov administrator vlastelinstva, koji je istu funkciju nastavio obavljati i za Eltz ove. Rađen je zapravo po nalogu komi-sije predvođene grofom Andreasom Hamiltonom, a trebalo ga je provesti iz više razloga. Popise su trebali sastaviti komorski i vlastelinski upravitelji, te gradski magistrati (Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva, 69-70). Sumarno stanje prvog popisa, kao i cjeloviti popis vlastelinstva iz 1736. god., do-nosi Stjepan Sršan u radu „Pregled gospodarskog i demografskog stanja vukovarskog vlastelinstva (1728-1736)“, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, vol. 13/1986; vol. 15/1988 i vol. 16/1989. Djelomični popis iz 1736. iz drugog izvora sadržan je u radu Ive Mažurana Stanovništvo i vlastelinstva, 174-253. Ovim važnim izvorima svakako treba pribrojati - kada se radi o demografskoj slici vlastelinstva - matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih, većinom sačuvane u Državnom arhivu u Osijeku.

58 Ljetopis franjevačkog samostana u Šarengradu I (1683-1853), prir. Josip Barbarić (Šarengrad, 2002), 17. Glede ovakvog stanja, morale su u ovom vremenu po Slavoniji uredovati dvije komisije poslane iz Beča: dvorskog savjetnika Ignatz a von Eberla 1732. i generala i grofa Andreasa Hamiltona 1736. Nakon izvješća i prijedloga ovih komisija car Karlo VI izdao je patent 22. 5. 1737. (Karlov urbar) kojim su uređeni vlastelinsko-kmetski odnosi u Slavoniji. Ive Mažuran, Rješenja zemaljske uprave za Slavoniju 1738-1742 (Osijek, 1970), 10. Dosta iscrpan prikaz rada Eberlove komisije vidi u: Slav-ko Gavrilović, „Izveštaj komorskog savetnika G. I. Eberla o Slavoniji i Sremu prve polovine XVIII veka“, Zbornik za istoriju, Matica Srpska 22 (1980), 111-131.

59 Povijest ove obitelji opisao je Roth u citiranoj knjizi Geschichte der Herren und Grafen zu Eltz , I-II (Mainz, 1889-1890).

60 Fond se nalazi u Državnom arhivu u Osijeku; br. 477. Sastoji se od 1783 knjige, 642 kutije arhivskih spisa te 262 karte. Sumarni pregled građe iz fonda dao je Stjepan Sršan u radovima: Vukovarsko vlastelinstvo 1719.-1945. Sumarni inventar (Osijek, 2008); „Arhivska građa vukovarskog vlastelinstva 1719-1945“, Arhivski vjesnik 28 (1985), 143-175; „Vukovarsko vlastelinstvo u Srijemskoj Županiji (1687.-1945.)“, Zbornik radova o Vukovarsko-srijemskoj županiji (Vinkovci, 1997), 127-160, te Vukovar i okolna mjesta na starim kartama, katalog izložbe (Osijek, 1998), 7-26.

61 Svega 21 knjiga - od čega su njih 16 porezne knjižice pojedinih sela iz vlastelinstva - i 3 kutije spisa. 62 Kraći pregled objavljene građe i literature, uz nešto neobjavljene građe iz fonda Srijemske županije

Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, vidi u: Vlado Horvat, „Građa za povijest naselja istočne Hrvatske u 18. stoljeću (na vukovarskom vlastelinstvu)“, Anali Zavoda za znanstveni rad u Osijeku 9 (1993), 171-186.


154

Mogućnosti kartografi je do uvođenja akademskog obrazovanjaUšavši u posjede svojih novostečenih dobara u Slavoniji i Srijemu, strani

veleposjednici najprije su pristupili popisu stanovništva i njihovih dobara, kako bi se odredio porez. Kako su ti popisi periodički revidirani, sačuvao ih se popriličan broj. Rađeni su za svako selo posebno, te su neki od prvih sadr-žavali i opise granica pojedinog sela. Popisi su davali dobar uvid u veličinu obradive zemlje u sesijama svakog domaćinstva, broj stoke, tlaku i mogući prihod, no ne nude uvid u kvantitetu i kvalitetu zemljišta. Odnosno, kako u prvoj polovici 18. st. većina vlasnika ne boravi na novostečenom posjedu, uvid u nj bio im je posve apstraktan, pogotovo u one dijelove vlastelinstva koji nisu obrađivani – kao što su šume, koje su veliki izvor prihoda – a obra-đivanom dijelu imaju uvid u broj sesija, ali ne i u veličine svake pojedine čestice. S takvom se dokumentacijom malo toga moglo u poljoprivredi pla-nirati i predviđati. S druge strane, nekontrolirano krčenje šuma i isušivanje močvarnog tla u cilju zauzimanja novih obradivih površina, u vremenu dok još nema ni tropoljne poljoprivrede, uz sporo ažuriranje, stvarali su problem točnosti dokumentacije o zemljištu. Steći uvid u strukturu zemljišta, njegove granice i eventualno planirati poboljšanja u poljoprivredi moglo se samo posjedovanjem kvalitetnih karata posjeda. No, veleposjednicima, bilo gdje u Monarhiji, to tada nije bilo lako provesti. Mjerenje i izrada karata ne samo da je bio skup postupak, već nije bilo u dovoljnom broju obrazovanih mjer-nika niti za potrebe vojske, koja je uglavnom držala kartografi ju u svojim rukama. Postojeće škole koje su obrazovale vojne inženjere u Bruxellesu i Innsbrucku izgleda nisu zadovoljavale brojem izobraženih i njihovom struč-nošću na početku karijere,63 a ni više civilne škole u Beču i Linzu,64 koje po-dučavaju „inženjersku umjetnost“, nisu bile dostatne.

63 Inženjer je morao biti svestrano stručno obrazovan, a to su bili samo rijetki i prije svega iskusni inženjeri. Zapovjednici pojedinih tvrđava traže inženjere različitih specijalnosti, ovisno o potrebi trebaju dobrog inženjera za miniranje, inženjera s posebnom stručnošću glede hidrogradnje ili grad-nje obrambenih bedema, izrade karata, dobrog artiljerijskog inženjera itd. U cilju poboljšanja, ali i centralizacije, od početka 18 st. postoji carska komisija (Ingenieur und Fortifi cations Comission) koja ispituje kandidate iz „inženjerske umjetnosti“ prije njihova odlaska u neku od tvrđava.

64 Postojala je, doduše, od 1708. škola u Linzu za mladež iz plemićkih obitelji u kojoj su se obrazo-vali u arhitekturi, matematici (napose geometriji) te stjecali znanja o fortifi kacijama. Dörfl inger, Österreichische Karten, 39.


155

Vojno-inženjerska akademija - ishodište prvih vlastelinskih mjernika u Hrvatskoj

Dugogodišnji zahtjevi za jednom kvalitetnom visokoobrazovnom usta-novom, tj. vojno-inženjerskom akademijom, urodili su plodom tek krajem 1717., kada je, uz poticaj Eugena Savojskog, vrlo zainteresiranog za inže-njerstvo i tehniku, ona i osnovana. Vojno-inženjerskom akademijom u Beču upravljala su dva velika stručnjaka talijanskog porijekla. Za upravitelja je postavljen nadinženjer Leander Anguissola, koji se dugo zalagao za njezino pokretanje,65 a za njegova zamjenika (subdirectora) Giovanni Giacomo Mari-noni, dvorski matematičar i učitelj matematike i astronomije buduće carice Marije Terezije.66 Može se reći kako je upravo Marinoni obrazovao prve mo-derne mjernike (geodete) i kartografe, od kojih će dvojica u Slavoniji i Srije-mu, tj. prvi u Hrvatskoj, provesti civilnu izmjeru većeg zemljišnog područja u krupnom mjerilu na potpuno moderan i znanstven način, kojeg je on sam tvorac.67 Njihov rad pruža nam uvid u razvoj kartografi je unutar vojno-inže-njerske struke, te je jedan od boljih primjera njezina utjecaja na civilnu kar-tografi ju. Ovdje se radi o kartografi ma valpovačkog i vukovarskog vlastelin-stva. O radu prvog, Sebastijana Freudhofera, dosta je sačuvanih podataka u arhivu valpovačkog vlastelinstva68 iz prve polovice 18. st., te je njegov rad i dugi boravak u Valpovu već istraživan.69 Freudhofer je student prve genera-cije (1718.) Vojno-inženjerske akademije u Beču, a uz njegovo ime na popisu studenata stoji kako je vrlo neredovito pohađao predavanja.70 On je izgleda

65 KAW, HKR, Expedit, fol. 220/1710. Anguissola je 1710. poslao prijedlog Carskoj komisiji za inženjer-ska pitanja, koja je to trebala razmotriti i poslati mišljenje Dvorskom ratnom vijeću. Predsjedniku komisije Maximilianu Ludvigu Breüneru trebalo je gotovo godinu dana da pošalje preporuku pri-jedloga Dvorskom ratnom vijeću (KAW, HKR, Expedit, fol. 98/1711), a tek nešto kasnije i Komisija šalje svoje izvješće (KAW, HKR, Expedit, fol. 422/1711).

66 Dörflinger, Österreichische Karten, 34, 38.67 Osim što je vojnu kartografi ju podigao na najvišu razinu, preko svojih učenika Marinoni (i Akade-

mija) će odrediti budući razvoj kartografi je, stvorivši metode koje će se ogledati u kasnijim sustav-nim izmjerama cijele Monarhije.

68 Državni arhiv u Osijeku (dalje: HR-DAOS-476 (fond valpovačkog vlastelinstva).69 Barun Petar II. Antun Hilleprand von Prandau angažirao je 1724. inženjera Freudhofera na poslovi-

ma gradnje i projektiranja pojedinih objekata pri uređenju novostečenog vlastelinstva uz godišnju plaću, a od 1736. pa sve do 1763. Freudhofer preuzima sveukupne poslove vođenja vlastelinstva kao upravitelj (administrator). Više o tome: Ljerka Perči, „Inventar valpovačkog dvorca iz kolovoza 1736.“, Osječki zbornik 29 (2010), 203-214; Ljerka Perči, „Valpovačka župna crkva i dvorska kapelica između 1722. i 1736.“, Scrinia Slavonica 9 (2009), 99-124; Mihael Sučić, „Sebastijan Freudhofer - čo-vjek od povjerenja baruna Prandaua“, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice = VDH Jahrbuch 23 (2016), 127-140; Katarina Horvat-Levaj i Margareta Turkalj Podmanicki, „Župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu - podrijetlo arhitektonskog tipa i kontekst“, Radovi Institu-ta za povijest umjetnosti 35 (2011), 157-176.

70 Friedrich Gatt i, Geschichte der K. und K. Technischen Militär-Akademie, I: Geschichte der K. K. Ingenieur-


156

proveo mjerenje i izradio karte cijelog valpovačkog vlastelinstva, ali je sa-čuvan manji dio.71 Potječu iz 1730., što znači da je posao mjerenja provođen godinu-dvije ranije.72 Njegov rad predstavlja prvi kartografski realan prikaz nekog vlastelinstva u Hrvatskoj, te je veliki tehnički i kulturni napredak s obzirom da je povijest kartografi je dio tehničke i kulturne povijesti. Može se reći kako su ove unikatne, ručno kolorirane karte prve moderne topografske karte u nas, rađene u mjerilu a ne na temelju procjene udaljenosti i u formi skice, rukopisne ali bez umjetničkog doživljaja, s gotovo svim elementima prikaza i načina rada kao kod prve (topografske) zemaljske izmjere (1763-1787.). Osnovna namjera ovih karata bila je očita – utvrditi točne granice vlastelinstva. Tako se na donjem prikazu sela Šaptinovci vidi crvena, ispreki-dana granična linija, povučena samo prema susjednom vlastelinstvu. Selo je u potpunosti okruženo šumom, prikazanom crtežima sitnih stabala u cjelini obojanih zelenom bojom – što je bitan napredak u kartografskoj semantici – koja se proteže i izvan granica posjeda, ali je zbog razlikovanja neobojana.

und K. K. Genie-Akademie. 1717 - 1869 (Wien, 1901), 92. Kako je Akademija osnovana u prosincu 1717., za tu godinu upisano je samo jedno ime, pa bi prva generacija bila ona iz 1718.

71 U Kartografskoj zbirci Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu sačuvane su sljedeće karte Sebastijana Freudhofera iz 1730.: Plan kotara Valpovo s pripadajućim selima (Sig. M74, Br. kartice 3588), Plan grada Valpova i okolice (Sig. M75, Br. kartice 3601), Plan kotara Petrijevci s pripadajućim selima (Sig. M74, Br. kartice 3592), Plan posjeda Petrijevci s okolicom (Sig. M74, Br. kartice 3595), Plan po-sjeda Brođanci i Habjanovci (Sig. M74, Br. kartice 3593), Plan posjeda Brođanci (Sig. M74, Br. kartice 3589), Plan posjeda Budimci s okolicom (Sig. M74, Br. kartice 3591), Plan posjeda Bizovac, Ivanovci, Ladimirevci, Marjančaci i Zelčin (Sig. M74, Br. kartice 3590), te u Muzeju Slavonije (Kartografska zbirka, inv. br. 321) plan sela Šaptinovci s okolicom. S obzirom na način rada kod sačuvanih karata, nedostajao bi plan trećeg, miholjačkog kotara, te planovi preostalih sela. Većina sačuvanih karata u lošem je stanju, te je potreban restauratorski zahvat.

72 Freudhofer svoj rad na kartama potpisuje s delineavit (crtao, iscrtao), a to je izgleda i točno, odnosno znači kako nije mjerio vlastelinstvo. U knjizi isplata valpovačkog administratora za 1728. spominju se sporedno još dva inženjera: inženjer Johann Bernd i inženjer Mathias Jung (Perči, „Valpovačka župna crkva“, 107). Bernd je bio u klasi s Freudhoferom na Akademiji (Gatt i, Geschichte, I, 91) pa je moguće da su on i Jung obavili poslove premjeravanja vlastelinstva, dok je Freudhofer samo izradio karte. Prema nekim drugim primjerima, mjernicima većih područja i jeste za ovakav posao trebalo oko dvije godine, s tim da se posao mjerenja na terenu obavljao tijekom ljepšeg dijela godine, a u zimskim mjesecima crtale bi se karte (kartografi ralo). Mjerenje i izračun površine čestica u svakoj od seoskih općina predstavlja najveći dio posla, pa se cijeli posao na valpovačkom vlastelinstvu mogao obaviti i u nešto kraćem roku, pogotovo što je bilo, vidimo, više inženjera.


157

Sl. 1. Septinovaz - Šaptinovci (Sebastijan Freudhofer, 1730., MSO Inv. br. P-321, Mjerilo 1:15800)

Johann Philipp Frast - prvi mjernik i kartograf vukovarskog vlastelinstva

Još je veći iskorak u kartografi ji našeg područja, prije svega u kvalitativnom smislu, napravio mjernik i kartograf vukovarskog vlastelinstva Johann Phi-lipp Frast, carski akademski inženjer koji je izmjerio i nacrtao cijelo vukovar-sko vlastelinstvo, kako stoji u kartuši plana iz 1733. – Gemeßen und deliniret von mir Johann Philipp Frast Kaÿserlichen Ingenieurs Accademico. Dakle, također bivši student Vojno-inženjerske akademije, na koju je primljen 14. 5. 1719. i s koje je iste godine poslan u Milano.73 Kako u istočnoj Hrvatskoj do početka zemaljske (i ekonomske) izmjere u drugoj polovici 18. st. ne postoji sveobu-hvatniji i geodetski korektniji kartografski rad katastarske naravi, potrebno je iznijeti nekoliko podataka o Frastovom stečenom znanju i praksi koje je primijenio u Vukovaru. Učenje kod najboljih – Anguissole i Marinonija, koji

73 U popisu studenata stoji kako je 1718. u klasi s Freudhoferom upisan Johann Jakob Frast, a u klasi primljenih za 1719. nalazimo i Johanna Josepha Frasta. Obojica su također 1719. otišla u Milano. Nije poznato jesu li ova dvojica u rodbinskim odnosima s Philippom Frastom. Zanimljivo je kako godinama kasnije (1752. i 1761.) na Akademiji zatječemo dva Frasta kojima su očevi vojni inženjeri, pa je izvjesno kako se inženjerstvo pretvaralo u obiteljski posao (Gatt i, Geschichte, I, 93, 106, 220).

O Johannu Philippu Frastu ne nalazimo u arhivu vukovarskog vlastelinstva (HR-DAOS-477) nika-kve podatke jer je građa tog razdoblja slabije sačuvana.


158

su, usput rečeno, tvorci i prvog modernog plana Beča u krupnom mjerilu iz 1706. – za Frasta je značilo, pored teorijskog, i puno praktičnog rada na terenu pod vodstvom Marinonija,74 na koji su odlazili najbolji studenti kao pomoćnici. Prvi uzor Frastu za vukovarsku izmjeru i karte u načinu crtanja, grafi čkoj i tehničkoj opremi karata75 bio je atlas vlastelinstva u austrijskim zemljama grofa Johanna Juliusa Hardegga. On je angažirao Marinonija da mu izmjeri cijelo vlastelinstvo i napravi planove. Marinoni je taj posao radio s pauzama76 više godina (1715.-1727.) te je napravio atlas rukopisnih kara-ta,77 koji kao takav čuva cjelokupnost ručno izrađenih karata – prvi u cijeloj Monarhiji.78 Dokazavši se na ovom poslu, grof Hardegg kao carski nadzor-nik lova od 1724., angažira ga za posao izmjere velikog carskog lovišta (Kar-la VI.) nedaleko od Beča koje je spadalo pod dva šumarska ureda (Ebersdorf i Wolckersdorf) u Donjoj Austriji, površine većeg vlastelinstva. Izmjera i izrada karata trajala je od 1726. do 1729. godine.79 Nakon mjerenja i crtanja nastao je atlas rukopisnih karata (tz v. Jagdatlas) velikih dimenzija (76 x 55 cm, tj. drugi primjerak 72 x 50 cm) u dva toma.80 Marinoni je obavio mjerenje (Geometrice zusammen gesetz , kako potpisuje naslovnice atlasa) i izradio atlas uz pomoć svojih pomoćnika i učenika Akademije: Heinricha Ecka, Jakoba i Philippa Frasta, te Antonija Rabasse, što također navodi na naslovnici. Prikazi šuma u ovom atlasu još su kvalitetniji nego u atlasu vlastelinstva Hardegg, pa su sada šume i raslinje označeni tamnozelenom, a livade svijetlozelenom bo-

74 Ukratko o Marinoniju kao velikom inovatoru glede metoda i teorije u geodeziji i kartografi ji u: Traian Sofonea, „Johann Jakob von Marinoni (1676-1755) - Sein Leben und Schaff en - 300 Jahre nach seiner Geburt“, Österreichische Zeitschrift für Vermessungswesen und Photogrammetrie 64/3-4 (1976), 97-105.

75 Na „preglednim“ kartama cijelog vlastelinstva gore lijevo grb vlasnika, gore desno bogato ukrašena kartuša u stilu onog vremena, dolje dekorirano grafi čko mjerilo u bečkim klafterima, ručno kolori-rane šume zelenom bojom, polje (oranice) smeđom, naselja crvenom, karte nalijepljene (kaširane) na laneno platno itd.

76 Marinoni je radio između poslova kod Hardegga na još važnijem poslu izmjere Milanskog voj-vodstva, te je nakon smrti Anguissole 1720. preuzeo i upraviteljsko mjesto na Akademiji (Eugen Oberhummer, „Die Herrschaft der Grafen von Hardeg im 18. Jahrhundert, nach der Aufnahme von J. Marinoni 1715-27“, Unsere Heimat, Monatsblatt Vereins für Landeskunde und Heimatschutz von Nieder-Österreich und Wien VII, 3 (1934), 78.

77 Danas u Kartografskoj zbirci Niederösterreichische Landesbibliothek (St. Pölten).78 Austrijska povijest kartografi je ovakve karte svrstava u tz v. privatnu kartografi ju. O tome: Ingrid

Kretschmer, Johanes Dörlfl inger i Franz Wawrik, Österreichische Kartographie. Von der Anfängen bis zum 21. Jahrhundert, (Wien, 2004), 84.

79 Oberhummer, „Die Herrschaft“, 78; Eugen Oberhummer, „Der Ingenieurgeograph Joh. Jak. Mari-noni“, Unsere Heimat, IX, 12 (1936), 363.

80 Atlas je rađen u dva primjerka. Danas u Kartografskoj zbirci Österreichische Nationalbibliothek u Beču, te Kartografskoj zbirci Haus-, Hof- und Staatsarchiva, također u Beču.


159

jom, a postoji i orijentacijska ruža vjetrova.81 Po likovnim elementima82 – cr-težu, obliku slova i bojama karte – neodoljivo podsjećaju na Frastove vuko-varske karte iz 1733., što znači da je njegov doprinos crtanju karata lovačkog atlasa Karla VI. bio znatan. Namjena ovih karata, slično Freudhoferovom zadatku, bila je utvrditi granice i steći uvid u topografsku datost sa svim šumama, šumarcima, prometnicama, vodotocima itd. bez izmjere površina pojedinih čestica. Osim velikog iskustva na Jagdatlasu, Frast je pri radu na vukovarskom vlastelinstvu mogao primijeniti i ranije stečeno iskustvo na radu s Marinonijem u Milanu, u koji odlazi, kako je ranije napomenuto, već prve godine (1719.) učenja na Akademiji. U Milanu je Marinoni (1719.-1723.) zajedno sa svojim učenicima, u pionirskom poslu, izradio prvi europski ka-tastar, tj. prvu mapiranu katastarsku izmjeru u Europi, koja će više od sto-ljeća ostati jedina potpuna katastarska izmjera na tlu Monarhije.83 Znanje o izmjeri i izradi karata cijelog prostora, a ne samo proizvodnog dijela, u kru-pnom mjerilu, te dodatak Grundparzelleprotokola (registra zemljišnih čestica) kartama nalazimo i na vukovarskom vlastelinstvu 1733.

Atlas vukovarskog vlastelinstva Johanna Philippa Frasta Frast je na vukovarskom vlastelinstvu proveo izmjeru cijelog vlastelinstva,84 a karte dogotovio 1733., uvezavši ih u knjigu, tj. atlas, formata 95 x 68 cm.85 Ovom atlasu priložio je posebnu rukopisnu knjigu koja s njim čini jedinstve-nu cjelinu, a sadržava popis i veličinu svih čestica na vlastelinstvu.86 U knjizi

81 Eugen Oberhummer, „Ein Jagdatlas Kaiser Karl VI.“, Unsere Heimat, VI, 5 (1936), 153-155; 165-167. 82 Kartografi ja je u to vrijeme smatrana umjetnošću, a neki teoretičari i danas tako misle; naravno, ne

osporavajući joj znanstvene metode. 83 O općem značaju ovog katastra, te o njegovoj političkoj pozadini više u: Roger J. P. Kain i Elizabeth

Baigent, The Cadastral Map int he Service oft he State: A History of Property Mapping (Chicago, 1992), 181-187.

84 Kao i u slučaju valpovačkog vlastelinstva, izmjeru cijelog posjeda mogao je provesti samo izuzetno bogat i utjecajan pripadnik visokog plemstva, a tom krugu pripadao je grof Küff stein. Nije poznato kako je došao do jednog od najboljih „akademaca“, možda preko svog dugogodišnjeg prijatelja Savojskog, sive eminencije Akademije i predsjednika Dvorskog ratnog vijeća, koji mu je pomogao i kod kupovine vlastelinstva.

85 Atlas se danas čuva u Kartografskoj zbirci Muzeja Slavonije u Osijeku (Inv. br. P-1914) te je zbog izuzetne vrijednosti kao povijesnog dokumenta objavljen njegov faksimil, zajedno s pripadajućom rukopisnom knjigom, kao Atlas vukovarskog vlastelinstva 1733., priredio Ante Grubišić (Osijek, 2006). U Muzej Slavonije dospio je iz vukovarskog dvorca po završetku Drugog svjetskog rata, zahva-ljujući radu Komisije za sakupljanje i čuvanje kulturnih spomenika i starina (KOMZA-e). U prvim popisima članova KOMZA-e u Vukovaru 1946. spominje se kao Mapa geografskih karata /25 komada/ područje grada Vukovara i okoline, prvenstveno šumskog posjeda grofova Eltz a. Prva polovina 18. stoljeća. U uvezu od teleće kože, ukrašenom zlatotiskom. Veličina 93,5 x 67 cm. Signatura: Josephus Gadea delineavit et Joan. Adam Schmutz er sc. Vien, glasila je dosta netočna natuknica za atlas. Više o tim okolnostima u uvodnom tekstu Atlasa vukovarskog vlastelinstva 1733., VIII.

86 Rukopisna knjiga naslova Erklärung Deren in Denen Herrschl: Vukovarischen Mappen Befi ndlichen Za-


160

uz svako naselje stoji redni broj karte u atlasu na kojoj se naselje nalazi, te broj stranice u samoj knjizi na kojoj je sadržaj vezan za naselje. Za svako na-selje postoji tablica s brojevima čestica na planu u atlasu, te veličina čestica u jutrima (Joch)87 i njegovim dijelovima,88 kao i vrsta kulture na čestici.89 Nakon tablice nalazi se sumarni prikaz za svaku kategoriju zemljišta, kao i ukupna veličina zemljišta određenog naselja. Treća stavka kod svakog naselja, nas-lovljena s Erclährung Deren in der Mappa befi ndlichen Marchungs-Zeichen (tj. granične oznake, međaše), daje objašnjenja velikih slova s karte pojedinog naselja.90 Pod zadnjom stavkom dolazi kratki tekst opisa granica naselja na latinskom jeziku, izvađen iz komorskog popisa (ekstractus ex conscriptione camerali) s navedenom stranicom knjige iz koje je preuzet,91 te se na samom kraju nalaze dvije tablice, od kojih jedna sadrži sumarni popis naselja i veli-čina kategorija zemljišta (Summarischer Extract), a druga zbroj veličina povr-šina svih kategorija zemljišta (Haubt-Summen) za cijelo vlastelinstvo.

U samom atlasu vlastelinstva samo prva karta nije Frastova, već je uli-jepljena, u Beču tiskana karta sitnog mjerila Josepha Gadeae (bakrorez, 126 x 81 cm) Tabula geographica nova et exacta distincte exhibens Regnum Sclavo-niae cum Syrmii Ducatu…, nastala po zaključenju Požarevačkog mira. Frast je ovom kartom htio dati širi kontekst prostora na kojem se nalazi vukovarsko

llen und Buchstaben davon Die Zallen die Aigenschaff t der Grundstücke die Buchstaben aber die Marchung oder Gränzen ausweisen nalazi se u Gradskom muzeju Vukovar (Inv. br. KH AR 204). Rukopisna knji-ga formata 35,5 x 24 cm u luksuznom je kožnom uvezu kao i Atlas. Na gornjem dijelu korica utisnut je natpis ERKLAERUNG DER VUCKOVARER MAPPEN (Tumačenje vukovarskih karata), dok na unutarnjoj naslovnici stoji gore navedeni naslov Erklärung… koji kaže kako na kartama vlastelinstva brojevi pokazuju zemljišne čestice, a slova međaše (granične oznake, Marchung), odnosno granice. Knjiga ima 99 ispisanih stranica. Na početku je kazalo u kojem su abecednim redom navedena sva naselja - njih 35. Područje današnjeg grada Vukovara vodi se tada zasebno, kao Vukovar i Novi Vukovar. Zapravo se Novi Vukovar tada smatrao selom.

87 Tzv. slavonsko jutro od 2000 četvornih hvati ili 7193,2 m². Veličina jutra tada se razlikovala u poje-dinim dijelovima Slavonije i Srijema.

88 Uz veličinu čestice na nekoliko mjesta sitnim slovima su dodane opaske, kao npr. öde (pusto), Go-tt esacker (groblje), uberschwem (poplavljeno), Obst (voće) i sl.

89 Čestice su se razlikovale prema tome je li na njima oranica (Acker), vinograd (Weingarten), vrt (Gar-ten), livada (Wiese), livada s voćkama ili drugim stablima (Wiese mit Obst oder anderen Bäum), pašnjak (Weide), šuma (Waldung) ili grmlje (Gebüsch), što su ujedno glavne kategorije prema austrijskom načinu klasiranja zemljišta. Prema ovom načinu klasiranja svaka glavna kategorija (klasa) poljopri-vrednog zemljišta mogla se dalje dijeliti u najviše 8 klasa. Ovdje tako imamo primjer kod Vukovara gdje se u dijelu popisa dodaju još i rubrike: šuma s voćkama (Obstwald) te pašnjak s grmljem (Weide mit Gebüsch).

90 Najčešće se za graničnu oznaku navodi hunca ili hanta (mađ.) odnosno humak. Tu je i dosta lokalnih toponima kojima je Frast dodavao objašnjenja na njemačkom jeziku, pisanom goticom: Bunar Katin - Ein Brünel Katin genannt, Begovan niva - ein Feld Begovan niva genannt, Zernaz Bara - der Schwarze Morast itd. Iskrivljenost naziva nalazimo i kod naziva nekih sela, no događalo se to i na kartama u austrijskim zemljama jer je mjernik toponime zapisivao onako kako je čuo od lokalnog stanovniš-tva, tada mahom nepismenog.

91 To su opisi iz citirane rukopisne knjige Litt erae donationales (GMV, KH AR, 8).


161

vlastelinstvo, pogotovo što su na karti prikazana razgraničena vlastelinstva u Slavoniji i Srijemu. Sve ostalo u atlasu njegovi su unikatni planovi: Gene-ral Mappa (plan cijelog vlastelinstva), Vuckovar samt dem Dorf Neu-Vuckovar (Vukovar sa selom Novi Vukovar), Sott in (Sotin), Pereck (Berak), Oppatouaz (Opatovac), Scherengrad (Šarengrad), Nouack (Novak), Csackouze (Čakovci), Louas (Lovas), Touarnick (Tovarnik), Swiniarowitz (Svinjarevci), Illatsch (Ila-ča), Illinze (Ilinci), Malavasze (Mala Vašica, Vašica), Orolik, Nÿemze (Nijemci), Gelletovze (Đeletovci), Tordinze (Tordinci), Pannouze (Banovci), Tompeouze (Tompojevci), Petrouitz (Petrovci), Mickloseuze (Mikluševci), Slackovze (Sla-kovci), Terpinie (Trpinja), Laso (Srijemske Laze), Ianckouiz (Stari Jankovci), Nicoslauze (Negoslavci), Mohouo (Mohovo), Pogdanouiz (Bogdanovci), Pers-chatin (Bršadin), Corruth (Korođ), Anthin (Antin), Vera, Patschatin (Pačetin) i Boboda (Bobota).

Sl. 2. Ianckouiz - Stari Jankovci (Johann Philipp Frast, 1733., MSO Inv. br. P-1914,

Mjerilo 1:11100). Georeferenciranje: Geoprem d.o.o. Osijek (Dario Tot, mag. ing. el. i Vedran Stojnović, mag. ing. geod. et geoinf.)92

92 Na ovom mjestu zahvaljujemo se fi rmi Geoprem d.o.o. Osijek, a posebno Franji Ambrošu, Dariju Totu i Vedranu Stojnoviću na svesrdnoj pomoći kod georeferenciranja i digitalne obrade karata. Isto tako zahvaljujemo se Vukovarsko-srijemskoj županiji na fi nancijskoj pomoći još od izrade Atlasa vukovarskog vlastelinstva 1733. pa do digitalizacije velikog dijela karata vukovarskog vlastelinstva,


162

Osim plana cijelog vukovarskog vlastelinstva, svi planovi naselja u istom su mjerilu – cca 1:11000. Iako tada još ne postoje standardizirana mjerila, isto mjerilo planova nalazimo i u lovačkom atlasu Karla VI., na kojem se Frast prethodno usavršava. Primijenivši još i znanje stečeno na izradi milanskog katastra, kao i sve Marinonijeve inovacije i unapređenja u mjerenju – kao što je poboljšani geodetski stol – dobio je na vremenu i preciznosti, te u konač-nici stvorio kartografski hibrid između već uobičajene topografske karte vla-stelinstva i katastra. Nazivali mi Frastov rad u Vukovaru katastrom,93 proto-katastrom ili zemljišnim kartama,94 on je bio precizan, pouzdan, te donosio konkretnu korist, koja je glede prihoda već nakon Küff steinova preuzimanja vlastelinstva ostvarivana. Prema jednom izvješću, prihodi na ovakvim vla-stelinstvima bili su tri i više puta veći negoli za vrijeme komorske uprave.95 Ukupni prihod vukovarskog vlastelinstva za 1729. iznosio je 12.000 forinti, a rashod je iskazan s 980 forinti. Najviše prihoda donosila su kmetska poda-vanja, prihodi od šuma, mostarine na Vuki, mlinova, vinograda, krčmarenja, prijevoza na Dunavu, ulova kečiga, raznih taksi itd.96 Unatoč dobrim poka-zateljima, Küff stein je ipak angažirao Frasta za posao mjerenja, popisivanja i izrade karata negdje oko 1730. S ovakvim atlasom više nije bilo potrebe da se površine oranica procjenjuju i iskazuju danima oranja, vinogradi motika-ma ili livade koscima, a kolika su odstupanja između procijenjene površine zemljišta i stvarne površine utvrđene mjerenjem ilustrira primjer površine Starog Vukovara. Nadzornik carske komore za Slavoniju i Srijem Johan Leo-polod Deser, opisujući 1725. stanje vukovarskog komorskog kotara, navodi kako je ukupna površina Starog Vukovara 1200 jutara, ne misleći tu samo na užu jezgru grada, jer opisuje granice prema Sotinu, Bogdanovcima i osječ-kom komorskom okrugu (tada Vuka),97 no Frast je nakon mjerenja utvrdio kako površina samo Starog Vukovara, bez Novog, iznosi 7650 jutara.98

kao podloge daljnjim istraživanjima.93 Iako austrijska povijest kartografi je sve tamošnje karte vlastelinstava iz 18. st. koje predstavljaju

nekakvu evidenciju o zemljištu nazivaju katastarskim, kod nas to nije slučaj. Naši povjesničari, i ne samo povjesničari, radije se drže moderne defi nicije katastra (i zemljišne knjige) po kojoj je on dr-žavno-pravni dokument, službena evidencija sa strogo određenim mjerilima itd., pa odbacuju naziv katastar za sve prije franciskanskog katastra. Npr. Marino Manin, Zapadna Istra u katastru Franje I. (1818.-1840.) (Zagreb, 2006), 30-31.

94 Uostalom, imao je mnoge elemente modernog katastra: opise granica, planove i popise čestica, a do-kaz vlasništva i prava regulira u ono vrijeme donacijsko pismo (diploma) Karla VI. kao svojevrsna zemljišna knjiga.

95 Gavrilović, „Izveštaj komorskog savetnika G. I. Eberla o Slavoniji i Sremu“, 111-131.96 Ante E. Brlić, „Prilozi za povijest Vukovara, Sedam vlasnika vukovarskog feuda“, Vukovarske novine,

12. 4. 1972.97 Ante E. Brlić, „Vukovarsko komorsko vlastelinstvo 1725. godine“, Vukovarske novine, 5. 12. 1969. 98 Atlas, 40.


163

Sl. 3. Vuckovar samt dem Dorf Neu-Vuckovar – Vukovar sa selom Novi Vukovar (Johann Philipp Frast, 1733., MSO Inv. br. P-1914, Mjerilo 1:11100).

Poznavanje stvarnih veličina površina pod šumama bilo je od poseb-ne važnosti jer u prvoj polovici 18. st. počinje nekontrolirana sječa šuma na vlastelinstvima zbog visokih i brzih prihoda od ogrjevnog i građevinskog drveta, što će u ubrzo državu primorati na regulaciju ovog pitanja. Nepo-znavanje šumskih resursa na vlastelinstvima bio je problem čak i za šumom bogato valpovačko vlastelinstvo, koje je imalo Freudhoferove karte, no za ove potrebe očito manjkave jer nisu iskazivale veličine šumskih površina,99 a to se vidi iz službene konstatacije uprave vlastelinstva 1776. kako ne postoji dobra dokumentacija glede tih i drugih površina (…Geometras Realis Fundo-rum et Sylvarum Dimensio…).100

Manjkavost arhivske građe 18. st. Šumarskog ureda vukovarskog vla-stelinstva – nadležnog još i za lov te ribolov – koja počinje praktički teći tek od 19. st.101 za današnje istraživače povijesti šuma na vlastelinstvima, na sre-

99 Izgleda kako je i priručno izračunavanje površina s planova (zbog prikaza u mjerilu) ipak bilo ne-pouzdano.

100 Igor Karaman, Valpovačko vlastelinstvo: Ekonomsko-historijska analiza, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, 13 (Zagreb, 1962), 35-36.

101 Stjepan Sršan, Vukovarsko vlastelinstvo 1719.-1945.: sumarni inventar (Osijek, 2008), 49-50. Inače, preko


164

ću dobro nadoknađuju Frastovi kartografski planovi i popratna dokumen-tacija, koji zbog katastarske naravi donose najbolji mogući uvid u prostor vlastelinstva. Stoga je primarni cilj istraživanja ovoga rada, pored pregleda rane povijesti kartografi je vukovarskog kraja i doprinosa vukovarskih kar-tografa nacionalnoj povijesti kartografi je, usporediti ranije (Frastove) izvore s kasnijim popisima i kartama, kako bismo dobili kakvu-takvu sliku stanja šuma na vlastelinstvu u 18. st., tj. odgovorili na prvorazredno ekohistorijsko pitanje o stupnju devastacije šumskih površina, kao glavnog problema sto-ljeća glede transformacije prostora, tj. promjene okoliša izazvane ljudskim utjecajem. Već smo vidjeli kako je Frastov atlas percipiran kao zbirka karata vukovarskog kraja, i to prvenstveno šumskog posjeda grofova Eltz a (bilj. 85). Do-ista, prosječnom promatraču može se učiniti kako gleda katastar šuma jer je Frast šumske površine kolorirao intenzivnom zelenom bojom koja zama-gljuje pogled u ostali prostor, te, pored omeđivanja tankom linijom i crteži-ma velikog broja sitnih stabala, toniranjem zelene boje naglašavao različitost površina šuma, livada i pašnjaka.102 Nijedna kasnija karta vlastelinstva nije bila likovno izražajna u prikazivanju vegetacijskog pokrova kao ove prve.

U ranom razdoblju moderne kartografi je jasno je kako Frast kod prikaza šuma ne pravi kvalitativne razlike, pa se ne može ništa zaključiti o vrstama drveća, gustoći šumske čestice ili visini, tj. starosti šume.

Šumarskog ureda Frastov atlas i popis imali su sve do kraja vlastelinstva svoju upotrebnu vrijed-nost. To nam pokazuju naljepnice na unutarnjim koricama jednog i drugog na kojima je natpis Šumska uprava grofa Eltz u Vukovaru.

102 Na planovima Frast ne upisuje nazive šuma, već samo naselja, vodotoka, glavnih pravaca i susjed-nih posjeda, pa je za toponomastička istraživanja bolji izvor popratna knjiga atlasa Erklärung…, u kojoj na svoj način navodi poneki naziv šuma (Sylva, Wald, Scuma), šumaraka (Sylvula, Waldl) i šikara (Gebüsch): Gorniack (Stari Vukovar), Gratova (Bogdanovci), Zernacz, Mladilug, Haleck - šikara (Petrovci), Poztalicza, Priestsche (Tovarnik), Lipovaz - šikara (Opatovac), Poppovacz, Palinkeÿ, Gusta-ri (Berak), Lipovacz - šikara (Sotin), Obajevaz (Tompojevci), Vockschicz, Popovacz (Čakovci), Tracka, Prschenick, Zernoz, Amschiniza (Svinjarevci), Vockschicz/Bogsicz (Ilača), Tointschin, Briestevo, Gorniag (Negoslavci), Mladilug, Rastick (Stari Jankovci), Topula - šumarak (Korođ), Noatsch - šumarak (An-tin), Noatsch - šumarak (Tordinci), Briestova media - šikara (Vera), Ternovaz - šumarak, Schepiz (Mala Vašica), Zernaz, Sitschevaz (Orolik), Draka (Slakovci), Ternovaz - šikara (Ilinci), Glissura (Srijemske Laze) i Duga - šikara (Pačetin). Vidi: Atlas, 3-39.


165

Sl. 4. General Mappa - plan cijelog vlastelinstva (Johann Philipp Frast, 1733., MSO Inv. br. P-1914, Mjerilo 1:47 500)

Ono što je ipak vidljivo (sl. 4.) jest da nema puno šumskih površina za koje bi se dalo pretpostaviti kako je tamo šuma tako gusta da ne bi zmiju iz nje za rep izvukao,103 niti je cjelokupni šumski pokrov vlastelinstva sačinjavao 70 % svih površina, kako se procjenjivalo za Slavoniju na početku 18. st.104

Tab. 1. Sumarni iskaz površina na vukovarskom vlastelinstvu 1733.105

Vrsta površina Jutara Dijelova jutraOranica 51276 9Vinograda 1846 3Vrtova (okućnica) 2036 6Livada 2441 1Livada (s voćkama i dr. stablima) 7000Pašnjaka 5766Šuma 37035 8Grmlja (šikara) 2636 9Sveukupno 110039 6

103 Kako navodi Rauš, citirajući Satira Matije Antuna Reljkovića. Đuro Rauš, „Šume Slavonije i Baranje od Matije Antuna Reljkovića do danas“, Radovi Centra za organizaciju naučnoistraživačkog rada u Vin-kovcima 2 (1973), 132.

104 Rauš, „Šume Slavonije“, 134.105 Izvor: Atlas, 40.


166

Šumski pokrov činio je tada (1733.) 33,6 % ukupne površine vukovar-skog vlastelinstva (tab. 1), a vrlo je uočljiva, i na planu (sl. 4) – koji je sjeverne orijentacije – i na tabličnom prikazu (tab. 2), nejednaka pokrivenost, tj. udio šuma po posjedima. Najšumovitiji je južni dio vlastelinstva, prostor pobo-sutskih sela kojima šuma u neprekinutom nizu zauzima preko 50 % ukupne površine: Stari Jankovci (56 %), Srijemske Laze (66 %), Slakovci (63 %), Oro-lik (52 %) i Đeletovci (58 %). No, niti ostala sela na južnom, bosutskom po-tezu, kao Nijemci (41 %) i Ilinci (41 %), nisu znatno manje bogata šumom.106 Kako ovdje, tako i na cijelom vukovarskom lesnom ravnjaku prevladava mješovita šuma hrasta lužnjaka i graba, najbolja za ogrjev, pa tako i najispla-tivija.107 Od drveta za ogrjev koje se nudilo na vukovarskom vlastelinstvu najcjenjenije je uvijek bilo grabovo, a najslabije kvalitete drvo topole.108

Sjeverno od Pobosuća zamjetan je prevladavajući krajolik obradivih po-ljoprivrednih površina koji se kroz povijest proširivao nauštrb šuma, koje ostaju fragmentirane, tj. udaljene jedna od druge. Dokazi tisućljetne antropi-zacije brojni su prapovijesni arheološki lokaliteti, od kojih je šire poznat onaj na Vučedolu, istočno od Vukovara. Od zapadnog dijela vlastelinstva (Koro-đa i Bobote) pa preko ravnjaka na istok, mogu se na planu vidjeti močvare i dolovi, depresije u kojima se povremeno ili stalno zadržava voda, pa su se tu razvile šume vrba, te šume hrasta lužnjaka i niskog brijesta s velikom žu-tilovkom.109 Šumske površine sela ovog dijela vlastelinstva dosta su različite veličine, bolje rečeno, nejednako degradirane. Čini se kako je kvaliteta tla za poljoprivrednu obradu glavni razlog tome, odnosno da stoji u svojevrsnom obrnuto proporcionalnom odnosu s veličinom šumske površine na pojedi-nim posjedima, a one su u postotcima 1733. iznosile: Stari Vukovar 33 %, Novi Vukovar 26 %, Sotin 19 %, Tompojevci 48 %, Lovas 23 %, Svinjarevci 25 %, Mikluševci 38 %, Tovarnik 11 %, Šarengrad 50 %, Novak 37 %, Opatovac 38 %, Bršadin 48 %, Petrovci 45 %, Pačetin 35 %, Antin 42 %, Trpinja < 1 %, Bogdanovci 31 %, Negoslavci 30 %, Berak 30 %, Čakovci 24 %, Mala Vašica 26 %, Banovci 36 %, Ilača 35 %, Mohovo 10 %, Korođ 30 %, Tordinci 32 %, Bobota < 1 % i Vera < 1 %.

106 Mišljenje kako je topografski položaj sela u šumskom okruženju ili tik uz šumu odraz nasljeđa iz vremena i razdoblja ratova s Osmanlijama poradi sigurnosti koju pruža šuma, ne mora biti posve točno. Neka od njih svoj smještaj vuku još iz srednjovjekovnih vremena, kada nastaju uz važne objekte kao što je kaštel (Slakovci) ili samostan (Srijemske Laze).

107 Đuro Rauš, „Fitocenološke osobine šuma na obroncima zapadnog dijela Fruške gore“, Radovi Centra za organizaciju naučnoistraživačkog rada u Vinkovcima 1 (1971), 93.

108 Dojković, Šume i šumsko gospodarenje na realno povjerbinskom dobru grofova od Eltza u Vukovaru (Vukovar, 1927), 5.

109 Rauš, „Fitocenološke osobine“, 113.


167

Tab.

2. S

umar

ni is

kaz p

ovrš

ina n

a vuk

ovar

skom

vla

steli

nstv

u 17

33. p

o nas

eljim

a110

NA

SELJ

EO

rani

caVi

nogr

ada

Vrt

ova

(okućn

ica)

Liva

da

Liva

da (s

voćk

ama

i dru

gim

st

ablim

a)

Pašn

jaka

Šum

aG

rmlja

(š

ikar

a)U

KU

PNO

Juta

raD

ijelo

va

jutr

aJu

tara

Dije

lova

ju

tra

Juta

raD

ijelo

va

jutr

aJu

tara

Dije

lova

ju

tra

Juta

raD

ijelo

va

jutr

aJu

tara

Dije

lova

ju

tra

Juta

raD

ijelo

va

jutr

aJu

tara

Dije

lova

ju

tra

Juta

raD

ijelo

va

jutr

aSt

ari

Vuk

ovar

3347

555

479

729

624

22

385

425

589

186

576

502

Sotin

3421

814

46

294

2082

943

886

960

247

392

Opa

tova

c14

061

3610

215

240

724

910

178

117

326

682

Šare

ngra

d14

804

231

533

456

14

657

720

946

204

541

628

Nov

ak10

948

113

4453

248

740

243

2011

1Lo

vas

2182

591

365

394

258

891

885

88

855

3644

3To

varn

ik31

8858

833

32

450

433

53

540

964

635

355

879

Ilač

a11

287

258

192

471

815

916

865

626

429

Ilin

ci71

943

77

714

15

165

583

713

15

2045

9M

ala

Vaši

ca15

183

117

336

59

393

404

693

42

174

135

537

Nije

mci

1981

113

311

88

599

789

546

81

2461

594

959

871

Đel

etov

ci69

38

235

243

807

745

200

815

848

553

2737

7Ba

novc

i 72

09

1514

715

229

95

63

660

697

918

301

Tom

poje

vci

1135

113

89

162

48

325

711

1524

114

131

699

Mik

luše

vci

909

521

445

696

720

668

27

152

1791

7Č

akov

ci14

826

324

426

329

64

652

606

125

2540

7Be

rak

890

145

943

494

422

44

586

532

819

175

Slak

ovci

718

914

627

176

183

754

918

143

555

2886

5

110

Izvo

r: At

las,

40.


168

Oro

lik61

42

96

233

135

202

139

710

02

131

719

362

Laze

811

71

132

829

615

91

569

2390

314

12

3622

7Ja

nkov

ci17

617

488

107

230

949

79

693

3405

315

01

6071

1N

egos

lavc

i21

365

315

795

225

224

511

1126

224

636

959

Petr

ovci

1053

414

331

575

725

66

1227

553

927

129

Bogd

anov

ci12

1075

535

744

825

63

223

773

310

61

2524

Svin

jare

vci

1239

333

653

925

112

14

408

503

114

920

321

Moh

ovo

1033

416

16

921

520

64

140

51

814

266

Nov

i V

ukov

ar86

411

373

760

293

137

236

19

Trpi

nja

2774

564

119

36

7710

73

633

727

120

139

973

Brša

din

949

924

151

926

818

08

100

713

139

829

2731

Ant

in65

41

93

407

33

275

222

279

31

751

1873

Kor

ođ95

87

192

174

638

115

541

352

22

192

1757

3Pače

tin14

881

582

421

22

6910

543

115

430

219

Tord

inci

1666

727

254

74

430

750

610

978

699

3404

3Ve

ra16

945

25

536

897

415

916

54

622

773

Bobo

ta31

249

222

114

443

56

312

277

31

137

910

63

5026

8


169

Devastacija šuma je, kao i drugdje na slavonsko-srijemskim vlastelin-stvima, bila ozbiljan problem, te se čak o tome provodila istraga na vla-stelinstvu 1760. godine.111 Eltz ovi (grof Anselmo Casimir) tada još ne žive u Vukovaru, već daju dijelove posjeda u najam, no tako imaju vrlo malo kontrole nad sječom šuma. Međutim, najveći gubitak šuma za vlastelinstvo već se bio dogodio, ali ne zbog devastacije, već zbog oduzimanja najboljih šuma prilikom formiranja županija 1745. Bečki dvor je kod razgraničenja, uz novčanu odštetu, oduzeo vlastelinstvu osam sela (Srijemske Laze, Slakovci, Orolik, Đeletovci, Banovci, Nijemci, Mala Vašica i Ilinci) koja su imala veli-ke šumske površine, te ih uključio u Vojnu granicu.112 Šumsko bogatstvo je i najvjerojatniji razlog ovog postupanja, kojim je vukovarsko vlastelinstvo, ostavši (samo) bez 11 % teritorija, izgubilo 31,5 % svojih šuma.

Dinamiku nestanka šuma na vlastelinstvu oko sredine 18. st. moguće je slikovito prikazati usporedbom Frastove karte stanja cijelog vlastelinstva i novije karte istog prikaza iz 1755. Mappa der ganzen Herschaft Vuckovar…, rada carsko-kraljevskog ing. Karla Goldbrunera von Wartenberga.113 Ispre-kidanim linijama omeđena su sela (Mohovo, Opatovac, Lovas i Šarengrad) koja su tada bila u zakupu Jakoba Antuna Pohra von Rosenthala, upravitelja vlastelinstva, a linija koja razdvaja Vojnu granicu i vlastelinstvo podebljana je radi bolje uočljivosti. Žuta boja označava aktualno stanje šuma nakon raz-doblja od 22 godine (sl. 5).

111 HR-DAOS-477, kut. 2, 28. 7. 1760.112 Grof Eltz tražio je kao odštetu četiri posjeda iz šidskog vlastelinstva (Šid, Berkasovo, Gibarac i

Kukujevci), ali Dvor na to nije pristao. Slavko Gavrilović, Komorski Srem u drugoj polovni XVIII veka (Beograd, 1995), 8.

113 HR-DAOS, Inv. oznaka O-477, 37/7. Ovdje je više nego jasno kako se najvećim dijelom radi o ko-piranoj Frastovoj karti. Osim što su dimenzije, mjerilo, čestice, oznake i sl. potpuno isti, čak je i osnovna forma kartuše i grafi čkog mjerila ista, samo sada s novim, izmijenjenim likovima. Jedina je novina zapravo u gornjem lijevom uglu dodani grb Eltz ovih. Originalna Frastova karta detaljima je i preciznija, te kvalitetnijih boja, dok ju je Wartenberg možda učinio zanimljivijom nacrtavši više simboličkih i alegorijskih likova. Kopiranje starijih karata i pozivanje na njih u ono vrijeme bilo je uobičajeno, samo što je to onda jasno naznačavano na kartama, što Wartenberg ne čini, pa ispada kako je načinio originalni plan cijelog vlastelinstva. Ovo će koristiti i kasniji mjernici vlastelinstva, kojih je bivalo sve više uslijed proširivanja institucionalnog obrazovanja.


170

Sl. 5. Mappa der ganzen Herschaft Vuckovar … - plan cijelog vukovarskog vlaste-linstva (Karl Goldbruner von Wartenberg,1755., HR-DAOS, O-477, 37/7., Mje-rilo 1:47 500) Georeferenciranje i digitalna obrada: Geoprem d.o.o. Osijek (Dario

Tot, mag. ing. el. i Vedran Stojnović, mag. ing. geod. et geoinf.)

Isti proces, samo za još duže vremensko razdoblje, moguće je prikazati, pored usporedbe karata, i usporedbom Frastovih brojčanih podataka s no-vim popisima čestica.

Za grafi čki prikaz u kolikoj su mjeri poljoprivredne površine preuzima-le prostor šuma uzimamo primjer sela Petrovci kroz stogodišnje razdoblje.114 Žuta boja predstavlja prostor pod šumom na Frastovoj karti iz 1733., a zele-na zatečeno stanje (sl. 6).

114 Karta nije datirana, niti je mjernik potpisan, no iz stila je jasno kako se radi o karti napravljenoj u prvoj polovici 19. st. prema nekoj starijoj karti.


171

Sl. 6. Mappa Posessionis Petrovcze - plan posjeda Petrovci (oko 1840., HR-DA-OS-477, serija C, 27/3. Mjerilo 1:7200) Georeferenciranje i digitalna obrada:

Geoprem d.o.o. Osijek (Dario Tot, mag. ing. el. i Vedran Stojnović, mag. ing. geod. et geoinf.)

Za drugi način usporedbe uzimamo statističke podatke iz popisa čestica Frastove izmjere cijelog vlastelinstva i sumarne podatke izmjere šezdesetak godina poslije. Izračunom možemo npr. u postotcima iznijeti promjene na šumskim površinama. Podaci za usporedbu potječu iz sumarnog popisa po-vršina mjernika i kartografa vukovarskog vlastelinstva i Kraljevine Ugarske Franciscusa Pázmándyja, izrađenog 1792. godine,115 nakon izmjere cijelog vlastelinstva,116 koja je pokazala kako ima 8985 jutara šume, što je bilo 11 % ukupne površine. Kod nove izmjere uzimala se drugačija kategorizaci-ja površina, a javljaju se i nove kategorije, kao što je močvarno zemljište. Promjene vanjskih (1745.) i unutarnjih granica (osnivanjem pustara i novih malih zasebnih posjeda), isušivanje močvara, nagli rast nekih kategorija po-vršina itd. otežavaju usporedbu osnovnih kategorija zemljišta, no s obzirom

115 HR-DAOS-476, kut. 45, 238, Sumarius Extractus Terrenorum Dominii Wukovar 1792.116 Marina Rajaković i Ivka Kljajić, „Mađarski i hrvatski kartografi “, Kartografi ja i geoinformacije 12

(2013), br. 19, 51.


172

na šumske površine podaci se čine točnima. Predstavljene su samo karte Frastove izmjere radi cjelovitosti i dodatne ilustrativnosti šumskog pokrova, jer su karte Pázmándyjeve izmjere sačuvane samo parcijalno,117 pa ih za ovu priliku izostavljamo. Plavi brojevi označavaju postotak šuma 1733., a crveni 1792. Tamo gdje nema podataka o postotku šuma za 1792. znači da je selo ranije prešlo u Vojnu granicu (sl. 7).

117 Poslije Frasta, u drugoj polovici 18. st., javlja se čitav niz vlastelinskih i županijskih mjernika i kar-tografa. Među svima, zbog dužeg rada i sačuvanog većeg broja karata, treba istaknuti Gabriela Homera, čije karte s prijelaza 18. na 19. st. mogu dobro poslužiti istraživanju prostora vlastelinstva. Nažalost, uz takve karte nema uvijek sačuvane popratne dokumentacije.


173


174


175


176


177


178


179


180


181


182


183


184

Sl. 7. Razlika stanja (gubici) šumskih površina (u %) na posjedima vukovarskog vlastelinstva 1733.-1792.

U ovom radu pozabavili smo se djelomičnom analizom; međutim, sa-čuvana kartografska i arhivska dokumentacija otvara mnogo veće moguć-nosti zbog postojanja podataka za usporedbu, tj. Frastovog atlasa, kojim se stjecajem okolnosti nitko nije ozbiljnije pozabavio. On za stručnjake raznih struka, a prije svega povjesničare koji se bave ekohistorijom, ima izuzetnu vrijednost kao najstariji i uz to najcjelovitiji kartografski izvor za povijest vukovarskog vlastelinstva, odnosno vukovarskog kraja. U prošlosti je istra-živačima problem predstavljala raspršenost kartografske građe,118 ali intere-sa je uvijek bilo, što pokazuju stariji radovi Ante E. Brlića119 i Vlade Horvata, kao pionirski glede povijesti kartografi je vukovarskog vlastelinstva.

118 Samo za razdoblje od sredine 18. do sredine 19. st. sačuvane su 182 karte. Od toga u Državnom arhivu u Osijeku 140 kom., Gradskom muzeju Vukovar 39 kom., Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu 2 kom. i Franjevačkom samostanu u Vukovaru 1 kom. Vlado Horvat, „Zemljišne karte Vukovarskog vlastelinstva kao izvori za povijest istočne Hrvatske poslije oslobođenja od Turaka“, u: Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje - zbornik radova, 1 (Osijek, 1991), 218.

119 Ante E. Brlić, „Zbirka preglednih zemljišnih planova vukovarskog feuda XVIII i XIX stoljeća“, Zbor-nik slavonskih muzeja 1 (1969), 103-108.


185

Na kraju, treba konstatirati kako je od sve sačuvane kartografske građe najvrjednija ona prva – mjernika Johanna Philippa Frasta, ne samo zbog kva-litete, opsega i obilja podataka, već i zbog vremena nastanka. Koliko je Fra-stov rad kapitalan govori podatak da su atlas vlastelinstva imali samo grof Hardegg (Hardeggscher Güteratlas), car Karlo VI. (Jagdatlas) te grof Ferenc Esterházy (Atlas vlastelinstva Papa).120 Dugu uporabnu vrijednost Frastovog atlasa nisu zasjenile čak ni brojne novije karte vlastelinstva koje su izradili sada već civilni školovani mjernici. Njima je možda i najviše koristio kod izrade novih karata kao podloga i uzor, što pokazuje primjer Wartenbergo-ve karte iz 1755. Zahvaljujući kvalitetnom materijalu od kojeg je napravljen, unatoč starosti relativno je dobro očuvan.121,Trenutak transformacije njegove uporabne vrijednosti u kulturno-povijesnu mogao bi biti taj kada ga je Dra-gutin,Eltz – koji je, usput rečeno, završio vojno-inženjersku akademiju – po-stavio kao centralni izložak vlastelinstva u lovačko-šumarskom paviljonu na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine.122

ZaključakPostojeća kartografska građa slavonsko-srijemskih vlastelinstava neo-

bično je važan izvor za proučavanje promjena u krajoliku, te za istraživanje same povijesti kartografi je. No, veliki problem predstavlja slaba sačuvanost karata iz prve polovice 18. st., što pokazuje primjer valpovačkog vlastelin-stva.123 Jedina postojeća kartografska građa iz prve polovice 18. st. u cijeloj istočnoj Hrvatskoj koja može biti iskoristiva za analizu i usporedbu s kasni-

120 Izradio ga je Johann Heinrich Mainseck (János Henrik Maynzeck), koji se kod grofa Ferenca Esterházyja zaposlio kao mjernik 1732. sa zadatkom da premjeri vlastelinstvo za tri godine, što je i ostvario (1735.). Posjed je obuhvaćao oko 40 sela. Prvih 15 karata nacrtao je Mainseck, a ostalo je dovršio njegov pomoćnik Ferdinand Bernwert. Sav pisani i crtani materijal sastoji se od 6 ukrašenih albuma koji sadržavaju popise čestica, domaćinstava, tj. kmetova i njihovih urbarskih podavanja, te planove posjeda (Árpád Papp-Váry i Pál Hrenkó, Magyarország régi térképeken (Budapest, 1989), 93. Danas se čuva u Mađarskom nacionalnom arhivu (Magyar Nemzeti Levéltár) u Budimpešti. Main-seck je bio s Freudhoferom u istoj generaciji na Vojno-inženjerskoj akademiji, a s Frastom na izradi katastra u Milanu (Gatt i, Geschichte, I, 92-93).

121 Restauriran je u Središnjem laboratoriju za konzervaciju i restauraciju Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu 2003.

122 „Naša izložba u Budimpešti“, Lovačko-ribarski viestnik: organ Obćeg hrvatskoga družtva za gojenje lova i ribarstva u Zagrebu 5 (1896), 90-92. Uz atlas je bila izložena i njegova popratna dokumentacija - knjiga ERKLAERUNG DER VUCKOVARER MAPPEN, te rukopisna knjiga Litt erae donationales.

123 Veliko je pitanje je li uopće bilo kartografskog materijala ove vrste u prvoj polovici 18. st. na osta-lim vlastelinstvima. Ona danas sačuvana, kao što je beljsko, raspolažu velikim brojem karata ali za drugu polovicu 18. st., što čudi s obzirom na vlasnika - Eugena Savojskog, kojeg su uvijek pratili kartografi koji bi izrađivali planove bojišta. Ekonomski dio arhiva đakovačkog vlastelinstva uništen je nakon Drugog svjetskog rata, a do podataka za iločki, koji se čuva u Rimu, nismo mogli doći. Mnoga mala vlastelinstva vjerojatno nisu imala bilo kakve karte u tako ranom razdoblju, u kojem su često mijenjala vlasnike.


186

jom kartografskom građom, čije je postojanje preduvjet bilo kakvog studio-znijeg pokušaja utvrđivanja promjena u krajoliku, jest ova vukovarskog vla-stelinstva. Sama po sebi, ona prije svega otkriva kako su moderni, europski kartografski standardi dospjeli na naše područje preko mjernika i kartografa valpovačkog vlastelinstva Sebastijana Freudhofera, te vukovarskog, Johanna Philippa Frasta. Dakle, moderno mjerništvo i kartografi ju u nas iznjedrili su vojni inženjeri, koji ih donose u naše krajeve vrlo rano. Frastov rad kao izvor pruža nam iscrpan uvid u kompletnu strukturu vukovarskog vlastelinstva, iz koje smo uzeli samo segment šumskih površina. Komparativnom meto-dom istraživanja kartografskih izvora utvrdili smo točnost pisanih arhivskih i objavljenih narativnih izvora o velikoj i neselektivnoj sječi šuma u slavon-sko-srijemskom prostoru tijekom 18. stoljeća.


187

SUMMARY

The Forests of the Vukovar Manor in the 18th Century According to Cartographical Sources

The aim of this article is to contribute to the history of manorial cartography, using the example of cartographic sources of the Vukovar manor from the 18th century and to make an att empt to reconstruct the condition of the wooded areas in the early period of the history of estates, as well as to depict the dynamics of the disappearance of estate forests by the comparison of cartographic sources and the supporting documents of large-sized maps from the beginning and the end of the 18th century visually and by statistic data. The paper discusses the emergence of cartographic sources, especially those of Johann Philipp Frast, who was the most signifi cant modern surveyor and map-maker in eastern Slavonia.

Key words: Vukovar estate, forests, cartographic sources, Johann Philipp Frast

189

Milan Vrbanus(Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod)

Šume u komorskim popisima Slavonije i njihovo značenje u gospodarstvu slavonskih vlastelinstava od

kraja osmanske vlasti do sredine 18. stoljeća1

Autor je nastojao na temelju komorskih popisa u razdoblju od oslobođenja od osmanske vlasti do sredine 18. stoljeća prikazati udio šuma u ukupnim obradivim površinama na području pojedinih komorskih okruga, odnosno vlastelinstava te na području Slavonije obuhvaćene tim popisima. Također, obradio je značenje šumskih površinama u gospodarstvu slavonskih vlastelinstava tijekom prve polovine 18. stoljeća. Primjenjujući kvantitativne metode utvrdio je značenje šumskih površina u utvrđivanju vrijednosti slavonskih vlastelinstava te udio prihoda od korištenja šuma u ukupnim vlastelinskim prihodima. Dobiveni podaci o udjelu prihoda od korištenja šume omogućili su utvrđivanje značenja šumskih površina u gospodarstvu slavonskih vlastelinstava sredinom 18. stoljeća.

Ključne riječi: šume, komorski popisi, slavonska vlastelinstva, Slavonija, 18. stoljeće

1. UVODOsmanska vojska predvođena velikim vezirom Kara Mustafa pašom zapo-čela je u srpnju 1683. opsadu Beča. S obzirom na to da je kršćanska vojska predvođena poljskim kraljem Janom III. Sobjeskim i vojvodom Karlom Lo-tarinškim porazila 12. rujna 1683. osmansku vojsku pod Bečom, započele su vojne aktivnosti s ciljem oslobođenja dijelova Mađarske i Slavonije pod osmanskom vlašću. Te su vojne aktivnosti tijekom narednih godina dovele do oslobođenja dijelova teritorija pod osmanskom vlašću, pa je kršćanska vojska tijekom 1689. provalila na jug Balkanskog poluotoka. Porazi osman-ske vojske doveli su do promjena na osmanskog dvoru, pa je 1687. novim velikim vezirom imenovan Mustafa-paša Köprüli, koji je započeo reorga-nizaciju osmanske države. Također, poveo je potkraj 1689. protuofenzivu osmanske vojske, koja je tijekom sljedeće godine rezultirala ponovnim zau-zimanjem dijelova Srbije i Beograda te provalom osmanske vojske iz Bosne u Slavoniju i zauzimanjem Požeške kotline, utvrda u slavonskoj Posavini, Pobosućju i Povučju te neuspješnom opsadom Osijeka. S obzirom na to da su vojne aktivnosti nastavljene i 1691. godine, kršćanska i osmanska vojska

1 Ovaj rad izrađen je u okviru projekta IP-2014-09-6719 koji fi nancira Hrvatska zaklada za znanost.


190

sukobile su se u bici kod Slankamena, gdje je kršćanska vojska predvođena markgrofom Ludwigom Wilhelmom Badenskim porazila osmansku vojsku na čelu s velikim vezirom Mustafa-pašom Köprülijem. Nakon pobjede kr-šćanske vojske u bici kod Slankamena, kršćanska je vojska započela vojne akcije oslobođenja Slavonije, što je završeno do kraja listopada 1691., čime je Slavonija oslobođena od osmanske vlasti. Vojne aktivnosti kršćanske i osmanske vojska nastavljene su i narednih godina s promjenjivim uspje-hom. Stoga je osmanska vojska pod vodstvom sultana Mustafe II. započela 1697. vojnu akciju protiv Habsburške Monarhije, što je rezultiralo sukobom s kršćanskom vojskom predvođenom princom Eugenom Savojskim kod Sente te teškim porazom osmanske vojske. Nakon te velike pobjede kršćan-ske vojske te neuspjele provale kršćanske vojske u Bosnu, postalo je jasno i habsburškim i osmanskim vojnim stratezima da će se daljnjim vojnim aktiv-nostima teško postići značajniji rezultati pa su započeli mirovne pregovore koji su završili 26. siječnja 1699. sklapanjem mirovnog sporazuma u Srijem-skim Karlovcima.2

2 Opširniji opis opsade Beča te bitke kod Beča 12. rujna 1683. vidi u djelu Thomasa M. Barkera i Johna Stoyea. Thomas M. Barker, Doppeladler und Halbmond – Entscheidungsjahr 1683 (Graz, Köln, Wien, 1982), 223-226, 238-316 i 329-340; John Stoye, The Siege von Vienna (Berlin, 2000). O ratu s Osmanskim Carstvom vidi: Hans Urbanski, Karl von Lothringen – Österreichs Türkensieger – Biographie (Wien, 1983), 110, 136-142, 169-172, 177-178, 188, 191-192; Uwe A. Oster, Markgraf Ludwig Wilhelm von Ba-den Der «Türkenlouis» - Feldherr im Schatt en von Prinz Eugen (Köln, 2001), 87-136, 147-154, 166-197; Ludwig Hütt l, Max Emanuel Der Blaue Kurfürst 1679 – 1726 – Eine politische Biographie (München, 1976), 123, 149-154, 167-168; Nicholas Henderson, Prince Eugen of Savoy (London, 2002), 18-20, 22, 39-45; Wolfgang Oppenheimer, Prinz Eugen von Savoyen – Feldherr und Baumeister Europas (Wien, 2004), 50, 69-73; Wolfgang Oppenheimer, Prinz Eugen von Savoyen – Feldherr – Staatsmann Mäzen (München, 1996), 38, 53-56; Charles W. Ingrao, The Habsburg Monarchy 1618 – 1815 (Cambridge University Press, 2000), 79-81; Michael Hochedlinger, Austria’s Wars od Emergence – War, State and Society in the Habsburg Monarchy 1683-1797 (London, 2003), 159-165; Derek McKay, Prinz Eugen von Savoyen – Feldherr dreier Kaiser (Graz, Wien, Köln, 1979), 20, 22-23, 42-44; Franz Herre, Prinz Eugen – Europas heimlicher Herrscher (Stutt gart, 1997), 36-37, 61-64; Ivan Parvev, Habsburg and Ott omans between Vienna and Belgrade (1683 – 1739) (New York, 1995), 34-42, 46-47, 49-50, 53-55, 118-119; Miklós Molnár, A Concise History of Hungary (Cambridge University Press, 2001), 131-133; John P. Spielman, Leopold I. – Zur Macht nicht geboren (Graz, Wien, Köln, 1981), 119-121; László Kontler, A History of Hungary - Millennium in Central Europe (New York, 2002), 181-184; Géza Pálff y, Povijest Mađarske - Ugarska na granici dvaju imperija (1526.-1711.) (Samobor, 2010), 146-152; Stefan Čakić, Velika seoba Srba 1689/90. i Patrijarh Arsenije III. Crnojević (Novi Sad, 1982), 31-33; Dragoljub R. Živojinović, Us-pon Evrope od 1450. do 1789. (Novi Sad, 1985), 339; Petar Rokai, Zoltan Đere, Tibor Pal, Aleksandar Kasaš, Istorija Mađara (Beograd, 2002), 279-280, 300; Miklós Molnár, A Concise History of Hungary (Cambridge University Press, 2001), 297-299; Jozef Matuz, Osmansko carstvo (Zagreb, 1992), 116; Joseph Bergin (ed.), The Short Oxford History of Europe The Seventeenth Century – Europe 1598 – 1715 (Oxford University Press, 2001), 133-134; Caroline Finkel, Osman’s Dream – The Story of the Ott o-man Empire 1300-1923 (London 2006), 285-312; Jeremy Black, War and World – Military Power and the Fate of Continents 1450-2000 (New Haven, London, 2000), 89-90; Feldzüge des Prinzen Eugen von Savoyen – Feldzüge Türken 1697 – 1698 und der Karlowitz er Friede 1699, bd. II (Wien, 1876), 144-148; Vijoleta Herman Kaurić, Krhotine povijesti Pakraca (Slavonski Brod, 2004), 87-88, 90-91; Josip Kljajić, Brodska tvrđava (Slavonski Brod, 1998), 29; Josip Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti s osobitim obzirom na prošlost županija: Križevačke, Virovitičke, Požeške, Cisdravske Baranjske, Vukovske i Srijemske te Kraljevskog i slobodnog grada Osijeka u srednjem i novom vijeku, pretisak izdanja iz 1910. (Vinkovci,

Milan Vrbanus . Šume u komorskim popisima Slavonije od oslobođenja osmanske vlasti do ...

191

Vojni uspjesi kršćanske vojske nakon pobjede pod Bečom potakli su bečki dvor na stvaranje plana za uređenje novoosvojenih područja. Stoga je formirano povjerenstvo koje je izradilo, pod utjecajem kameralističke ekonomske politike, plan za uređenje ovih područja. Premda ovaj plan nije prihvaćen zbog otpora hrvatskog i mađarskog plemstva, Dvorska komora započela ga je primjenjivati pa je 1690. imenovana komorska komisija na čelu s barunom Tulliom Migliom, koja je poslana u Slavoniju s uputama za uređenje komorske uprave. Međutim, promjena situacije na bojištu onemo-gućila ju je u ostvarenju povjerenog zadatka, pa je napustila Slavoniju te se vratila u Beč uglavnom neobavljenog posla. Pošto je 1697. kršćanska vojska pobijedila osmansku vojsku u bitki kod Sente, bečki je dvor ponovo odlučio urediti komorsku upravu u Slavoniji, organizirati porezni sustav, razdvojiti vojnu od civilne uprave te popisati novoosvojena područja. Stoga je uputio u Slavoniju novu komorsku komisiju pod vodstvom grofa Carla Ferdinanda

1994), 335-339; Ive Mažuran, Hrvati i Osmansko carstvo (Zagreb, 1998), 247, 249-252, 254, 256-259, 264, 266-269; Ive Mažuran, Valpovo – Sedam stoljeća znakovite prošlosti (Valpovo, 2004), 56, 58-59; Ive Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga (Osijek, 1993), 459; Ive Mažuran, Rat za oslobođenje Slavonije ispod osmanske vladavine od 1684. do 1691. godine, Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje, sv. 1 (Osijek, 1991), 106-116, 119-121; Ive Mažuran, Virovitica i njezina okolica za osmanske vladavine (1552-1684), Virovitički zbornik 1234-1984 (Virovitica, 1986), 137-138; Ive Mažuran, Požega i požeška kotlina za turske vladavine, Požega 1227 – 1977 (Požega, 1977), 192-196; Ive Mažuran, Virovitica pod upravom vojske, Dvorske komore i vlastelina (1684. – 1736.), Virovitički zbornik 1234 – 1984 (Virovitica, 1986), 141-142; Ive Mažuran, Rat za oslobođenje od osmanske vladavine od 1684. do 1691. godine i stanovništvo Slavonije krajem 17. stoljeća, Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine, Radovi zavoda za znanstveni rad JAZU knj. 2 (Osijek, 1988), 29-35, 38-39; Ive Mažuran, Popis Darde i nekih naselja u Baranji 1695., odnosno 1698. godine, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 1 (1991), 14-15; Ferdo Šišić, Županija virovitička u prošlosti (Osijek, 1896), 71-76, 79; Tadija Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, I dio: Slavonija i druge hr-vatske zemlje pod Turskom i rat za oslobođenje, Djela JAZU, knj. XI (Zagreb, 1891), 108-111, 114-115, 119, 123-124, 126-129, 153, 156, 160; Tadija Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, II dio: Spomenici o Slavoniji u 17. stoljeću (1640-1702.), Djela JAZU, knj. XI (Zagreb, 1891), 20-23; Josip Butu-rac, Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja (Zagreb, 1970), 199; Radoslav Lopašić, Dva hrvatska junaka Marko Mesić i Luka Ibrišimović (Zagreb, 1888), 149-152; Radoslav Lopašić, Slavonski spomenici za XVII. viek. Pisma iz Slavonije u XVII. vieku (1633.-1709.), Starine JAZU, knj. 30 (Zagreb, 1902), 63-64, 72-73, 98, 104; Rudolf Horvat, Slavonija - povjesne rasprave, crtice i bilješke, knj. I, pretisak iz 1936. (Vinkovci, 1994), 5-6, 8, 11, 101, 104, 134-135; Rudolf Horvat, Slavonija - povjesne rasprave, crtice i bilješke, knj. II, pretisak izdanja iz 1936. (Vinkovci, 1994), 189-190; Lajos Szita, Oslobođenje Slavonije i Osijeka od Turaka, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje 1 (1991), 189-199, 201-202; Othmar Pickl, Udio Štajerske u pobjedi nad Turcima kod brda Harsany godine 1687. Prilog logistici «Velikog turskog rata», Historijski zbornik XLI (1988), 184, 186-188, 207-211; Josip Matasović, Stari osječki most, Narod-na starina 18 (1929), 25-26, 28-30; Slavko Gavrilović, Izvori o Srbima u Ugarskoj s kraja XVII i početkom XVIII veka II, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda – Spomenici na tuđim jezicima Srpske akademije nauka i umetnosti knj. XXX (Beograd, 1990), 25-27; Slavko Gavrilović, Podaci o Turcima u Velikoj Kanjiži i Iloku iz vremena velikog bečkog rata, Zbornik Matice srpske za istoriju 39 (1989), 104; Filip Potrebica, Povijesni prilozi Slatine i okolice tijekom XVIII. i XIX. stoljeća, Slatina 1297. – 1997. (Zagreb, 1999), 225-226; Filip Potrebica, Slatina i okolica tijekom XVIII. i XIX. stoljeća, Zlatna dolina. Godišnjak Požeštine 3 (1997), 53.


192

Caraff e di Stigliana. Novoformirana komorska komisija obavila je tijekom 1698. te 1702. povjerene joj zadatke.3

2. KOMORSKI POPISI SLAVONIJETijekom uređenja komorske uprave u Slavoniji krajem 17. i početkom 18. stoljeća komorski službenici izvršili su popise Slavonije. Nakon završetka djelovanja druge Caraffi ne komisije (1702.), Dvorska je komora još dvaput popisala sve slavonske komorske okruge, odnosno vlastelinstva (1719.–1722., 1736.), ali su samo tijekom prvog popisa (od 1719. do početka 1722.) uz popis stanovništva na svim slavonskim vlastelinstvima i okruzima, služ-benici opisali i svako naselje, utvrdili zemljišne površine (oranice, livade i šume) te popisali sve kategorije poreznih i vlastelinskih prihoda na svakom vlastelinstvu i okrugu. Doduše, pojedini popisi donose samo podatke o ku-ćanstvima, ali ne i opise naselja, podatke o zemljišnim površinama, pore-znim i vlastelinskim prihodima.4

Osim popisa cijele komorske Slavonije, komorski su službenici popisali i svako buduće vlastelinstvo prilikom uvođenja vlasnika u njegov posjed. Tada su, također, osim kućanstava popisane zemljišne površine, ali i po-rezne obaveze stanovnika te vlastelinski prihodi. Osim komorskih popisa Provincijala (komorske Slavonije), komorski su službenici popisivali pojedi-

3 Theodor Mayer, Verwaltungsreform in Ungarn nach der Türkenzeit (Wien und Leipzig, 1911), 105-119; Ive Mažuran, Izvještaji Caraffi ne komisije o uređenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Građa za historiju Osijeka i Slavonije knj. 7 (Osijek, 1989), 16, 20, 125-126; Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva, 20; Ive Mažuran, Počeci djelovanja Osječkog magistrata i njegovi priho-di i rashodi 1697. godine, Anali Centra za znanstveni rad u Osijeku Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1 (1981), 41-42; Ive Mažuran, Grad i tvrđava Osijek (Osijek, 2000), 45; Ive Mažuran, Josip Adamček, Stjepan Sršan, Josip Vrbošić, Stanislav Marijanović, Andrija Šuljak i drugi, Od turskog do suvremenog Osijeka (Osijek, 1996), 5-7; Paškal Cvekan, Franjevci u Abinim Našicama (Našice, 1981), 50; Kamilo Firinger, Magistratska instrukcija za grad i tvrđavu Osijek od 18. VII 1690., Osječki zbornik XIII (1971), 162-165; Lopašić, Spomenici, 148.

4 Finanz- und Hofk ammer Archiv, fond Hoffi nanz Ungarn, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 99, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol. 1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spis. br. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539, fol. 601-643 i 805-819; Hrvatski državni arhiv, fond Acta urbarialia et conscriptiones bonorum, fasc. 72, spis br. 42, fasc. 127, spis br. 10-12, 30, 39, fasc. 128, spis br. 14-15, fasc. 129, spis br. 15, fasc. 130, spis br. 15, fasc. 131, spis br. 22-23, fasc. 132, spis br. 10, 14, 16-17, fasc. 133, spis br. 1, 6-11, fasc. 134, spis br. 5-7, 44-48, fasc. 135, spis br. 24, 31-32, fasc. 136, spis br. 20, fasc. 137, spis br. 9-10, 19, 22, 25, fasc. 138, spis br. 1-4, 10, 13-17 i 20, fasc. 139, spis br. 2-5, 14-17, 21, 29-31, fasc. 140, spis br. 20 i 22-23, i fasc. 192, spis br. 21; Magyar Orszagos Leveltar, Acta urbarialia et conscriptiones bonorum, fasc. 128, spis br. 4, fasc. 129, spis br. 1-3, 13, fasc. 130, spis br. 26, fasc. 137, spis br. 26, fasc. 143, spis br. 2-3; Ive Mažuran, Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine, Radovi zavoda za znanstveni rad JAZU knj. 2, Osijek 1988., 47-555; Ive Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine, Građa za historiju Osijeka i Slavonije knj. 2 (Osijek, 1966), 17-148; Lopašić, Spomenici, 165-173, Smiči-klas, Spomenici o Slavoniji, 61-67 i 72-336, Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva, 94-121, 125-127, 133-167, 174-253, 258-270, 274-292, 295-308, 311-313, 319-358, 362-416, 420-432, 435-457, 466-499, 505-542, 545-581, 585-586, 589-622, 626-641, 645-663, 667-693, 698-708, 712-726, 731-768, 772-795 i 800-811.


193

ne komorske okruge prilikom povrata nekog vlastelinstva Dvorskoj komori (primjerice 1708. našičko vlastelinstvo). Stoga se u fondu Acta urbarialia et conscriptiones bonorum nalazi veći broj popisa komorskih okruga i vlastelin-stava nastalih u razdoblju od 1701. do 1751. kako bi utvrdila broj kućanstava, njihovu imovinsku snagu te utvrditi sve prirodne (šume, oranice, livade, pašnjake, vrtove, voćnjake, rijeke, jezera i ribnjake), ali i materijalne predu-vjete (mlinove, skele, proizvodne objekte, npr. pivovare) koji su vlasnicima omogućavali prikupljanje budućih vlastelinskih prihoda na temelju kojih su komorski službenici izračunavali vrijednost svakog pojedinog komorskog okruga, odnosno budućeg vlastelinstva. Na temelju tih popisa Dvorska je komora određivala cijenu svakog pojedinog posjeda, odnosno iznos fi nan-cijskih sredstava koji su članovi pojedinih vlastelinskih obitelji trebali uplati-ti kako bi stekli neki posjed ili kako bi ženski članovi obitelji stekli pravo stje-canja tih posjeda u slučaju izumiranja obitelji. Pojedini popisi ne obuhvaćaju cijelo područje nekog okruga (Virovitica i Vukovar), odnosno vlastelinstva, već samo pojedina naselja.5 Dio popisa ostao je nedatiran, pa nije moguće utvrditi vrijeme njihovog nastanka. Moguće je pretpostaviti da su nastali u razdoblju od 1702. do 1730., odnosno tijekom provođenja procesa dekame-ralizacije (prve i druge faze).

U popisima iz 1698. te 1702. komorski su službenici, kao što sam već na-veo, popisali i opisali svako naselje u Slavoniji. Pri tome su utvrdili i veličinu pojedinih vrsta zemljišnih površina (oranice, livade, vinogradi, šume, paš-njaci i vrtovi). Međutim, pojedine kategorije zemljišnih površina popisane

5 HDA, AUCB, fasc. 72, spis br. 42, fasc. 127, spis br. 13-15, 42, 48-49, fasc. 129, spis br. 16, fasc. 131, spis br. 20, fasc. 132, spis br. 2, 7, 28, 32, 35, 40, fasc. 133, spis br. 18, fasc. 134, spis br. 22-23, 31-32, fasc. 135, spis br. 27, 34, fasc. 137, spis br. 12, 14, 20, fasc. 138, spis br. 9-10, 13-15, 17, 20, fasc. 139, spis br. 3-5, 13, 18-19, 21, 56, fasc. 140, spis br. 21; MOL, AUCB, fasc. 128, spis br. 1-3, fasc. 130, spis br. 26, fasc. 137, spis br. 21.


194

su u različitim mjernim jedinicama (jutro,6 kosa,7 motika,8 voz9 te dan10 i sati hoda11), što otežava utvrđivanje udjela pojedinih vrsta zemljišnih površina. Unatoč navedenim problemima, nastojao sam utvrditi udio šumskih povr-šina u ukupnim obradivim površinama u svakom okrugu, odnosno vlaste-linstvu. Naravno, to je bilo najlakše u okruzima u kojima su sve kategorije obradivih površina popisane u jutrima, a gotovo nemoguće u okruzima u kojima su popisivači primjenjivali različite mjerne jedinice. Budući da nije sustavno utvrđena ekvivalentna vrijednost motika, voza, kosaca i sati hoda u jutrima, nemoguće ih je preračunati u jutra, a samim tim i utvrditi udio pojedinih kategorija obradivih površina u ukupnoj površini obradivih po-vršina u okruzima gdje su primjenjivane različite mjerne jedinice. Stoga sam samo u okruzima u kojima su sve obradive površine popisane u jutrima utvrdio da su šume, primjerice 1702., prosječno činile oko 3/8 svih obradivih površina. Doduše, u nekim okruzima (npr. Kamensko, Brestovac, Đakovo i Čaklovac) šume su se tada prostirale na znatno većem udjelu obradivih po-vršina, što je vidljivo iz veličine udjela šumskih površina na tim područjima,

6 Oranica veličine 1 jutra je površina koju je jedna osoba mogla preorati u jednom danu. Prvi put se spominje u 18. stoljeću. Početkom 19. stoljeća katastarsko jutro postaje glavna mjera za zemlju. Oranica od 1 jutra ima površinu od 5.760 m2. Milan Vlajinac, Rečnik naših starih mera - u toku vekova, sv. II, Posebna izdanja SANU, knj. CCCLXXII, Odeljenje društvenih nauka, knj. 47 (Beograd, 1964), 319-321.

7 Livada veličine 1 kose je površina livade koju je jedna osoba mogla pokositi u jednom danu od izlaska do zalaska sunca. Površina livade od 1 kose je ekvivalentna površini od 1.800 m2. Milan Vla-jinac, Rečnik naših starih mera - u toku vekova, sv. III, Posebna izdanja SANU, knj. CDXVIII, Odeljenje društvenih nauka, knj. 63 (Beograd, 1968), 473-474.

8 Vinograd površine 1 motike je površina koju je jedna osoba mogla prekopati u jednom danu od izlaska do zalaska sunca. Jedna motika vinograda iznosila je 990 m2. Vlajinac, Rečnik III, 636.

9 Livada od jednog voza sijena identična je površini od jednog kosca. Iz toga proizlazi da je livada od jednog voza sijena ekvivalentna površini od 1800 m2. Vlajinac, Rečnik II, 210; Vlajinac, Rečnik III, 473-474.

10 Dan hoda je mjera trajanja putovanja, ali i dužine puta, koji jedan čovjek može prevaliti prosječnom brzinom od izlaska do zalaska sunca. Duljina dana hoda ovisila je o putniku, brzini hoda, kvalitetu prometnice, vremenskim prilikama, godišnjem dobu, vremenu provedenom na putu te načinu pu-tovanja (pješice, na teglećoj živini te kolima). U srednjem vijeku jedan dan hoda prosječno je iznosio oko 40 km, a kod kurira (glasonoša) 63 km. Vlajinac smatra da je dan hoda iznosio između 45 i 70 km. Vlajinac, Rečnik II, 251-252.

11 Uobičajena mjera za razdaljinu koja se mogla prehodati za jedan sat. U nas se prvi put spominje u popisu Caraffi ne komisije iz 1698. Tijekom druge polovine 19. st. počeo se zamjenjivati kilometrima. Ekvivalent mjere jednog sata hoda u metrima, odnosno kilometrima, nije moguće točno odrediti jer je njegova vrijednost ovisila o reljefu, odnosno konfi guraciji terena, duljini koraka hodača te gustoći, odnosno prohodnosti terena. Naime, ova se mjera uglavnom koristila u popisivanju šumskih po-vršina, koje su mogle biti obrasle korovom te drugim biljnim raslinjem. Milan Vlajinac, Rečnik naših starih mera - u toku vekova, sv. IV, Posebna izdanja SANU, knj. CDLXXII, Odeljenje društvenih nauka, knj. 74 (Beograd, 1974), 822-823.


195

pa su se, primjerice, na đakovačkom vlastelinstvu prostirale na gotovo 2/3 svih obradivih površina.12

Nakon što je dovršen proces dekameralizacije, komorski popisi iz 1736. godine ne donose podatke o veličini obradivih površina u naseljima na po-jedinim vlastelinstvima, već samo podatke o nositelju kućanstva, broju muš-kih osoba starijih od 15 godina i inquilina, brojnosti stočnog fonda te veličini obrađenih obradivih površina (oranica, livada, vinograda i šljivika), broju šljiva te veličini posjeda. Stoga je na temelju tih komorskih popisa nemoguće utvrditi veličinu i strukturu obradivih zemljišnih površina, iz čega proizlazi da nije moguće ni pratiti promjene u prostoru tijekom dužeg vremenskog razdoblja.13

Osim što popisi donose podatke u različitim mjernim jedinicama, pro-bleme pri analizi čine nepopisivanje cijelog slavonskog područja i sačuva-nost popisa. Naime, sačuvani popisi iz 1698. te 1702. ne obuhvaćaju isto po-dručje. Komorski službenici nisu popisali 1698. dijelove Slavonije (dijelovi Srijema) jer su još trajali pregovori između pregovarača iz Habsburške Mo-narhije i Osmanskog Carstva, pa nije bila određena granica između tih dvaju carstava. Osim toga. dijelovi Slavonije uz rijeku Savu pretvoreni su 1702. u Vojnu krajinu pa nisu obuhvaćeni popisom. Također, popisi nekih okruga iz 1698. ili 1702. nisu sačuvani (primjerice okruga Našice, Virovitica, Vukovar itd.). Stoga ni uspoređivanje tih dvaju popisa nije potpuno opravdano jer dobiveni podaci nisu usporedivi.

Usporedba podataka iz popisa sugerira pitanje o načinu nastanka po-pisa krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Podaci o veličini šumskih područja sugeriraju da podaci nisu točni. Primjerice, nemoguće je da u okrugu Velika krajem 17. stoljeća bude samo 37 jutara šuma, 1701. godine 6.050 jutara, a sljedeće godine 4.120 jutara šumskih površina. Slično je i u popisu okruga Kaptol. Naime, nemoguće je da se u svega tri godine u pojedinim okruzi-ma površine pod šumama povećaju i više od 15 puta. Bez obzira na to što je za mnoge površine oranica krajem 17. stoljeća navedeno da su oranice obrasle korovom, trnjem i žbunjem, nemoguće je da se u tako kratkom roku takve oranice pretvore u šume. Za nastanak šuma potrebna su barem dva

12 FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 99, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol. 1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spis. br. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539, fol. 601-643 i 805-819; HDA, AUCB, fasc. 127, spis br. 39, fol. 196-250; fasc. 128, spis br. 14, fol. 198-422; fasc. 129, spis br. 1 i 3; fasc. 137, spis br. 22, fol. 162-183 i fasc. 192, spis br. 21; Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 93-148, Lopašić, Spome-nici, 165-173.

13 Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva, 94-121, 125-127, 133-167, 174-253, 258-270, 274-292, 295-308, 311-313, 319-358, 362-416, 420-432, 435-457, 466-499, 505-542, 545-581, 585-586, 589-622, 626-641, 645-663, 667-693, 698-708, 712-726, 731-768, 772-795 i 800-811.


196

desetljeća. Doduše, pojedini okruzi nisu zauzimali iste površine. Primjerice, prema popisu iz 1702., okrug Kaptol obuhvaćao je i selo Podgorje u kojem je popisano 2.000 jutara šuma,14 a krajem 17. stoljeća to se selo nije nalazilo na području spomenutog okruga. Nažalost, iz komorskih popisa nije moguće utvrditi na koji su način komorski službenici premjeravali šumske površine. Stoga je moguće da su razlike proistekli iz različitog načina premjeravanja tih površina. Nažalost, to nije moguće utvrditi pa tu pretpostavku nije mo-guće potvrditi.

Nakon popisa Caraffi ne komisije iz 1702. komorski su službenici samo još popisali cijelu komorsku Slavoniju. Naime, Dvorska je komora popisala cijelu komorsku Slavoniju od 1719. do 1722. Međutim, do sada nisu prona-đeni popisi svih komorskih okruga, odnosno vlastelinstava, pa nije mogu-će uspoređivati podatke o veličini obradivih površina i njihovim udjelima. Osim toga, pojedini su komorski službenici popisivali tijekom prva tri de-setljeća 18. stoljeća pojedine komorske okruge, odnosno vlastelinstva. Me-đutim, ponekad u tim popisima nije obuhvaćeno isto područje. Primjerice, u popisima okruga Virovitica iz 1709., 1723., 1724. i 1729. nije obuhvaćeno isto područje. Naime, popisom iz 1709. obuhvaćeno je područje oko Gornjeg Mi-holjca, 1723. naselja u blizini Virovitice, 1724. cijeli okrug Virovitica, a 1729. samo naselja oko Slatine.15

Slična je situacija i s okrugom, odnosno vlastelinstvom Velika. Naime, okrug i vlastelinstvo Velika ne zauzimaju isto područje. U popisu vlastelin-stva Velika iz 1720. u okviru tog vlastelinstva popisana su i naselja koja su popisana u popisu prihoda vlastelinstva Brestovac iz 1703., koji se nalazi u fasciklu 127, spis br. 13. Još je zanimljivije da je popisom te opisom vlastelin-stva Kamensko iz 1703. također popisan dio naselja, kao i u popisu prihoda vlastelinstva Brestovac iz iste godine. Razlika je samo u činjenici da su u popisu vlastelinstva Kamensko te popisu prihoda vlastelinstva Brestovac u tim naseljima navedeni različiti podaci o veličini šumskih površina. Budući da je oba popisa izradio isti komorski službenik, nevjerojatno je da su u dva različita popisa navedeni različiti podaci za ista naselja. Potpuno je razumlji-vo da se u popisu i opisu vlastelinstva Brestovac te popisu vlastelinskih pri-hoda vlastelinstva Brestovac ne navode ista naselja, odnosno ne obuhvaćaju

14 Mažuran, Popis naselja, 361-371; FHKA, HFU, fasc. 419, spis br. 115, fol. 327-348.15 HDA, AUCB, fasc. 72, spis br. 42, fasc. 73, spis br. 11, fasc. 127, spis br. 14, 30, 40-42, 47-49, fasc. 128,

spis br. 15, fasc. 131, spis br. 20, 22-23, fasc. 132, spis br. 2, 7, 10, 28, 32, 35, fasc. 133, spis br. 1, 6-7, 9, fasc. 134, spis br. 22-23, fasc. 138, spis br. 3, 13-15, 17, 20, fasc. 139, spis br. 3-5, 21, 29, 56-57, fasc. 140, spis br. 20, 22; MOL, AUCB, fasc. 128, spis br. 1-3, fasc. 130, spis br. 26.


197

isto područje.16 Sve navedene činjenice onemogućuju usporedbu podataka te praćenje promjena na području nekog okruga, vlastelinstva, odnosno ko-morske Slavonije.

3. ŠUME U KOMORSKIM POPISIMA SLAVONIJEKao što je već navedeno, popisivači su popisali šume u različitim mjer-

nim jedinicama (jutrima i satima hoda), pa površine šume popisane u sati-ma hoda nije moguće preračunati u jutra. U komorskom popisu Slavonije iz 1698. popisano je 154.783,50 jutara obradivih površina,17 a od toga 50.579 jutara šumskih površina, što je nešto manje od 1/3 svih obradivih površina popisanih u jutrima (32,68 %). Četiri godine poslije popisano je 272.699 juta-ra obradivih površina,18 od čega su šumske površine zauzimale 109.703 jutra ili nešto manje od 2/5 svih obradivih površina popisanih u jutrima (40,23 %).19 (Tablice 2. – 3. i 7. – 8. te grafi kon 1.)

16 HDA, AUCB, fasc. 127, spis br. 13-14, fasc. 131, spis 20 te fasc. 138, spis br. 17.17 Popisivači su 1698. popisali 86.997,50 jutara oranica, 4.115 jutara livada, 270 jutara pašnjaka, 1.272

jutra brežuljaka, 11.600 jutara područja pogodnih za sadnju novih vinograda te 50.579 jutara šuma, ili ukupno 154.783,50 jutara obradivih površina. FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 391, fol. 697-761, fasc. r. Nr. 393, fol. 378-401; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 61-67, 72-85; Mažuran, Popis naselja, 47-555; Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 17-89.

18 Komorski službenici popisali su 1702. godine 162.992 jutra oranica, 10.358 jutara livada, 2.942 jutra pašnjaka, 2.596 jutara vinograda, 1.088 jutara oranica, livada i vinograda te 111.298 jutara šuma, ili ukupno 291.274 jutra obradivih površina. FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 99, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol. 1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spis. br. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539, fol. 601-643 i 805-819; HDA, AUCB, fasc. 127, spis br. 39, fol. 196-250, fasc. 128, spis br. 14, fasc. 137, spis br. 22, fol. 162-183, 198-422 i fasc. 192, spis br. 21; MOL, AUCB, fasc. 129, spis br. 1 i 3; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 85-336; Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 93-148; Lopašić, Spomenici, 165-173.

19 FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 391, fol. 697-761, fasc. r. Nr. 393, fol. 378-401, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 99, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol. 1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spis. br. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539, 601-643 i 805-819; HDA, AUCB, fasc. 127, spis br. 39, fol. 196-250, fasc. 128, spis br. 14, fasc. 137, spis br. 22, fol. 162-183, 198-422 i fasc. 192, spis br. 21; MOL, AUCB, fasc. 129, spis br. 1 i 3; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 61-67, 72-336; Mažuran, Popis naselja, 47-555; Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 17-148; Lopašić, Spomenici, 165-173.


198

Grafi kon 1. Udio površina pod šumama popisanim u jutrima u zemljišnim površi-nama u Slavoniji 1698. i 1702. godine

IZVOR: FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 391, fol. 697-761, fasc. r. Nr. 393, fol. 378-401, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 99, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol. 1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spis. br. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539, 601-643 i 805-819; HDA, AUCB, fasc. 127, spis br. 39, fol. 196-250, fasc. 128, spis br. 14, fol. 198-422, fasc. 137, spis br. 22, fol. 162-183 i fasc. 192, spis br. 21; MOL, AUCB, fasc. 129, spis br. 1 i 3; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 61-67, 72-336; Mažuran, Popis naselja, 47-555; Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 17-148; Lopašić, Spomenici, 165-173.

Osim u jutrima, komorski popisivači popisali su krajem 17. stoljeća 16.656 kosaca livada, 900 vozova, odnosno kosaca livada, 2.612,25 motika obrađenih vinograda, 11.441 motiku neobrađenih vinograda te 43,40 (1x1) šumskih površina u satima hoda. Četiri godine poslije, komorski službenici popisali su 10.479 kosaca livada, 8.175,50 motika vinograda te 371/3 (1x1) po-vršina šuma u satima hoda.20 (Tablica 4. i 9.) Te površine popisane u drugim mjernim jedinicama nemoguće je preračunati u jutra pa pribrojiti obradi-vim površinama popisanim u jutrima. Stoga, nije moguće točnije utvrditi udio šumskih površina u ukupnim obradivim površinama. Doduše, na sa-dašnjem stupnju istraženosti moglo bi se preračunati obradive površine u

20 FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 99, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol. 1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spis. br. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539, 601-643 i 805-819; HDA, AUCB, fasc. 127, spis br. 39, fol. 196-250, fasc. 128, spis br. 14, fol. 198-422, fasc. 137, spis br. 22, fol. 162-183 i fasc. 192, spis br. 21; MOL, AUCB, fasc. 129, spis br. 1 i 3; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 61-67, 72-336; Mažuran, Popis naselja, 47-555; Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 17-148; Lopašić, Spomenici, 165-173.


199

kosama, vozovima i motikama, ali ne i u satima hoda,21 što onemogućava utvrđivanje udjela šumskih površina u ukupnoj veličini obradivih površina.

Usporedbom popisnih podataka iz 1698. i 1702. vidljive su značajne razlike u veličini pojedinih vrsta obradivih površina te udjelima pojedinih kategorija obradivih površina u ukupnoj površini obradivih površina. Dio razlika proizlazi iz činjenice da ova dva popisa ne obuhvaćaju isto područje Slavonije. Naime, popisom iz 1702. nisu obuhvaćeni dijelovi Slavonije koji su ušli u sastav novoustrojene Vojne krajine, zatim našički i vukovarski okrug, ali je obuhvaćeno đakovačko vlastelinstvo, koje je bilo u vlasništvu Bosanske ili đakovačke biskupije, te okruzi Čaklovac, Petrovaradin i Ivankovo.22

Međutim, postoje značajne razlike u veličini pojedinih kategorija obra-divih površina, pa samim tim i njihovih udjela. Već na prvi pogled vidljive su i razlike u udjelima šumskih površina krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Naime, udio šumskih površina povećao se početkom 18. stoljeća ukupno oko 8 % u odnosu na posljednje godine 17. stoljeća. Sigurno je da bi uzrok tomu povećanju trebalo tražiti i u činjenici da je početkom 18. stoljeća na đakovačkom vlastelinstvu popisano više šumskih površina23 nego krajem 17. stoljeća na cijelom popisom obuhvaćenom području Slavonije. Značajne razlike u veličini šumskih površina vidljive su u popisima pojedinih okruga. Primjerice, popisano je 1698. u voćinskom okrugu 400 jutara, a četiri godine poslije 3.532 jutra. Uspoređujući popise ovog okruga utvrdio sam razlike u području i broju naselja24 obuhvaćenih tim popisima. Razlika proizlazi i

21 U dva navrata popisivači su naveli uz šumske površine u satima hoda i površinu u jutrima. Na te-melju podataka o veličini u jutrima izračunao sam veličinu sata hoda. Dobio sam različite vrijednosti sata hoda, što je potpuno očekivano, budući da su se šumske površine prostirale na području različi-tog reljefa i konfi guracije terena. Popisivač erdutskog okruga naveo je pri opisu trgovišta Dalj da se šumska površina prostirala 0,5 sata hoda u dužinu i 0,5 sata hoda u širinu te zauzimala 240 jutara. Isti je popisivač pri opisu trgovišta Erdut naveo da se šumska površina prostirala 0,5 sata hoda u dužinu i 0,5 sata hoda u širinu te zauzimala 300 jutara. Iz navedenih podataka može se izračunati veličina sata hoda. Na području trgovišta Dalj sat hoda iznosio je 1.175,75 metara, a na području trgovišta Erdut 2.629,07 metara. FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 419, 601-643; MOL, AUCB, fasc. 129, spis br. 1 i 3.

22 FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 391, fol. 697-761, fasc. r. Nr. 393, fol. 378-401, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 99, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol. 1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spis. br. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539, 601-643 i 805-819; HDA, AUCB, fasc. 127, spis br. 39, fol. 196-250, fasc. 128, spis br. 14, fol. 198-422, fasc. 137, spis br. 22, fol. 162-183 i fasc. 192, spis br. 21; MOL, AUCB, fasc. 129, spis br. 1 i 3; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 61-67, 72-336; Mažuran, Popis naselja, 47-555; Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 17-148; Lopašić, Spomenici, 165-173.

23 Komorski su popisivači popisali 1698. godine 50.579 jutara šuma, a četiri godine poslije samo je na području đakovačkog vlastelinstva popisano 55.287 jutara šuma. FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 391, fol. 697-761, fasc. r. Nr. 393, fol. 378-401; HDA, AUCB, fasc. 128, spis br. 14, fol. 198-422; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 61-67, 72-85; Mažuran, Popis naselja, 47-555; Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 93-148.

24 U popisu voćinskog okruga iz 1698. obuhvaćeno je 20 naseljenih i 1 nenaseljeno mjesto, a četiri go-dine poslije 39 naselja. FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 391, fol. 378-401; HDA, AUCB, fasc. 192, spis br. 21;


200

iz načina popisivanja obradivih površina. Naime, popisivači su krajem 17. stoljeća popisali šumske površine u različitim mjernim jedinicama (jutrima i satima hoda), a početkom 18. stoljeća samo u jutrima. Kako je nemoguće preračunati površine u satima hoda u jutra, nije moguće utvrditi ni točnu veličinu šumskih površina u jutrima 1698. godine ni potpune razlike u ve-ličini šumskih površina. U naseljima obuhvaćenim obama popisima voćin-skog okruga u kojima su šumske površine popisane u jutrima veličina šume povećala se u trima naseljima, u jednom naselju se smanjila, a u četirima je popisana jednaka površina. Povećanje odnosno smanjenje šumskih površi-na u nekim selima sigurno nisu posljedica prirodnih procesa, već uzroke treba tražiti u načinu obavljanja popisa. Naime, u selu Martin Potok šumske površine u četiri godine su se udvostručile, što nije moguće prirodnim pro-cesima jer je potrebno mnogo dulje vrijeme za pretvaranje oranica u šume. Još više to vrijedi za napušteno selo Dunđerovci, gdje su se šumske površine povećale s 30 jutara (1698.) na 145 jutara četiri godine poslije.25

Slične su razlike vidljive u udjelima šumskih površina u pojedinim okruzima. Primjerice, krajem 17. stoljeća šumske površine u orahovičkom okrugu činile su više od polovine svih obradivih površina, a četiri godine poslije tek nešto više od 1/25 svih obradivih površina. Doduše, u ovom sluča-ju razliku treba tražiti u značajnom povećanju šumskih površina u satima, koje su se povećale oko deset puta. Međutim, u drugim okruzima nemoguće je upotrijebiti navedeni argument. Primjerice, u okrugu Brestovac, gdje su krajem 1698. šumske površine činile manje od ¼ , a četiri godine kasnije više od polovine svih obradivih površina. Još je drastičnija situacija u okrugu Ka-mensko, gdje su krajem 17. stoljeća popisivači naveli da u nekim naseljima postoje šumske površine, ali ne i veličinu tih površina. Stoga se četiri godine poslije značajno povećala veličina šumskih površina. Nemoguće je objasniti zašto komorski službenici nisu naveli veličinu šumskih površina u okrugu Kamensko krajem 17. stoljeća. Komorski popisivači krajem 17. stoljeća i u drugim okruzima na području Požeške kotline navode da postoje šumske površine, ali ne navode veličinu tih površina.26

Komorski službenici popisali su krajem 17. stoljeća šumske površine u nekoliko okruga prema biljnim vrstama te načinu korištenja šuma. Pri tome su za način korištenja šumskih površina uglavnom koristili pojmove žirov-ne, građevne i ogrjevne šume, a samo u popisima okruga Brod, Kobaš i Na-

Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 72-85.25 FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 391, fol. 378-401; HDA, AUCB, fasc. 192, spis br. 21; Smičiklas, Spomenici o

Slavoniji, 72-85.26 Mažuran, Popis naselja, 248-385.


201

šice navedene su biljne vrste (hrast, bukva, tisa, jablan, vrba, joha, lijeska itd.). Osim toga, navedene su biljne vrste u pojedinim naseljima u komor-skim okruzima. Na temelju tih podataka može se zaključiti da su krajem 17. stoljeća na području okruga Brod, Kobaš i Našice šume hrasta te miješane šume hrasta i drugih vrsta činile više od 3/5 svih površina pod šumama (61,18 %), šume drugih vrsta nešto više od ¼ (25,94 %), a šume nepoznatih biljnih vrsta oko 1/8 svih šumskih površina (12,88 %). (Tablica 5. i grafi kon 2.) Dodu-še, većinu hrastovih šuma činile su miješane šume hrasta i drugih vrsta, dok su čiste hrastove šume činile tek nešto više od 2/9 svih hrastovih šuma te miješanih šuma hrasta i drugih vrsta (22,57 %).27

Grafi kon 2. Struktura šuma prema biljnim vrstama na područja okruga Našice, Brod i Kobaš 1698. godine

IZVOR: Mažuran, Popis naselja, 89-247.Kao što je već navedeno, komorski su popisivači krajem 17. stoljeća po-

pisali, uz šume u jutrima, značajne površine šuma u satima hoda. Tada je na području Slavonije popisano 43,40 (1x1) šumskih površina u satima hoda.28 Većina tih šumskih površina (40,43 (1x1) površina ili 93,15 %) popisane su

27 Mažuran, Popis naselja, 89-247; Milan Vrbanus, Struktura zemljišnih površina u Slavoniji 1698. godi-ne, Acta historico-oeconomica 23-24 (1996/97), 77-78.

28 Šumske površine popisane u satima hoda preračunavao sam u kvadratnu površinu u satima hoda. Zatim sam utvrđivao udio dobivene kvadratne površine u satima hoda u površini od jednog kva-dratnog sata hoda. Primjerice, površina šume od pola sata hoda u duljini i pola sata hoda u širinu zauzimala je ¼ površine kvadratnog sata hoda. Zbrojio sam udjele u površini kvadratnog sata hoda i dobio veličinu šumske površine u satima hoda u nekom okrugu.


202

kao žirovne šume te miješane žirovne, građevne i ogrjevne šume, dok su oko 6,85 % činile ostale šume. Zanimljivo je da su krajem 17. stoljeća oko 1/20 svih šumskih površina činile šume kestena, koje su popisane na području trgo-višta Velika. Četiri godine poslije u Slavoniji je popisano 371/3 (1x1) šumskih površina u satima hoda. Od toga su žirovne šume i miješane žirovne, gra-đevne i ogrjevne šume zauzimale 3113/16 (1x1) šumskih površina ili 85,22 % šumskih površina popisanih u satima hoda, a 14,78 % činile su ostale šume. Na temelju svih navedenih podataka može se zaključiti da su u Slavoniji krajem 17. stoljeća većinu šumskih površina činile hrastove šume i miješane šume hrasta i drugih vrsta.29

Ovako velika zastupljenost hrastovih šuma te miješanih šuma hrasta i drugih vrsta u jutrima i satima hoda u ukupnim šumskim površinama bila je vjerojatno vrlo važna lokalnom stanovništvu. Naime, ove su im površi-ne omogućavale jačanje ekstenzivnog uzgoja svinja, odnosno tjeranje većeg broja svinja na žirenje u te šume. S obzirom na razvijenost svinjogojstva kra-jem 17. i početkom 18. stoljeća, lokalno je stanovništvo vjerojatno imalo do-voljno šumskih površina, potrebnih za jačanje ekstenzivnog svinjogojstva. Tako velike površine hrastovih šuma i miješanih šuma hrasta i drugih vrsta omogućavale su Dvorskoj komori, odnosno budućim vlasnicima slavonskih posjeda značajno povećanje vlastelinskih prihoda od iskorištavanja šuma, odnosno od naknade za žirovanje svinja. Nažalost, na sadašnjem stupnju istraženosti nemoguće je reći nešto određenije o utjecaju šumskih površina, naročito hrastovih i miješanih šuma hrasta i drugih vrsta, na povećanje ko-morskih odnosno vlastelinskih prihoda.

Da bi istraživači mogli analizirati veličinu i udjele šumskih površina ti-jekom prva tri desetljeća 18. stoljeća, prisiljeni su koristiti podatke iz komor-skih popisa nastalih tijekom navedenog razdoblja. S obzirom na ograniče-nja tih dokumenata, dobiveni podaci o veličini i udjelu pojedinih kategorija obradivih površina, pa tako i šumskih površina, bude sumnju u njihovu toč-nost. Međutim, na današnjem stupnju istraženosti ne postoje podaci koji bi omogućili utvrđivanje pouzdanijih vrijednosti zastupljenosti pojedinih ka-tegorija zemljišnih površina. Dobiveni udjeli šumskih površina u pojedinih dijelovima komorske Slavonije ukazuju na različitu veličinu i zastupljenost

29 FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 391, fol. 697-761, fasc. r. Nr. 393, fol. 378-401, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 99, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol. 1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spis. br. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539, 601-643 i 805-819; HDA, AUCB, fasc. 127, spis br. 39, fol. 196-250, fasc. 128, spis br. 14, fol. 198-422, fasc. 137, spis br. 22, fol. 162-183 i fasc. 192, spis br. 21; MOL, AUCB, fasc. 129, spis br. 1 i 3; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 61-67, 72-336; Mažuran, Popis naselja, 47-555; Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 17-148; Lopašić, Slavonski spomenici, 165-173.


203

šumskih površina. Primjerice, na području daljskog vlastelinstva šume su zauzimale zanemarive površine, a na našičkom, orahovičko-feričanačkom, veličkom, kutinskom, cerničkom, nuštarskom i đakovačkom vlastelinstvu, u okrugu Kamensko te području oko Slatine šumske površine zauzimale su više od polovine, odnosno čak i više od ¾ obradivih površina. Doduše, udio šumskih površina na tim vlastelinstvima i okruzima bio bi nešto manji kada bi se površine livada u kosama i nadnicama te vinograda u motikama prera-čunale u jutra. Budući da je na današnjem stupnju istraženosti to nemoguće, prisiljeni smo prihvatiti dobivene rezultate.30 (Tablica 12. – 14.) Tako velika zastupljenost šumskih površina na navedenim vlastelinstvima i okruzima vidljiva je i na tajnim vojnim zemljovidima pola stoljeća poslije.31

Na sadašnjem stupnju istraženosti moguće je uspoređivati popisne podatke na-šičkog vlastelinstva. Na temelju tih popisa može se pretpostaviti da se tijekom prva tri desetljeća 18. stoljeća smanjila površina oranica, a povećala površina šuma, što znači da se tijekom ovog razdoblja (od 1704. do 1723.) odvijao proces pretvaranja oranica u šume. Nažalost, nemoguće je, zbog nedostatka komorskih popisa, potvr-diti ovaj proces u drugim komorskim okruzima, odnosno vlastelinstvima. Upitno je koliko se ovaj proces odvijao i na našičkom vlastelinstvu. Naime, na temelju podataka iz popisa nemoguće je utvrditi koje su obradive površine pretvorene u šumske površine. Naime, puno su se više povećale šumske površine, nego što su se smanjile površine oranica. Očito su popisivači i ovdje loše premjerili vlastelinstvo, odnosno utvrdili veličinu pojedinih kategorija obradivih površina.32 (Tablica 12. – 14. i grafi kon 3.)

30 HDA, AUCB, fasc. 72, spis br. 42, fasc. 73, spis br. 11, fasc. 127, spis br. 14, 30, 40-42, 47-49, fasc. 128, spis br. 15, fasc. 131, spis br. 20, 22-23, fasc. 132, spis br. 2, 7, 10, 28, 32, 35, fasc. 133, spis br. 1, 6-7, 9, fasc. 134, spis br. 22-23, fasc. 138, spis br. 3, 13-15, 17, 20, fasc. 139, spis br. 3-5, 21, 29, 56-57, fasc. 140, spis br. 20, 22; MOL, AUCB, fasc. 128, spis br. 1-3, fasc. 130, spis br. 26.

31 Ivana Horbec (prir.), Hrvatska na tajnim vojnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća - Srijemska županija (Za-greb, 2001), 72, 74, 84-88, 90, sekcija: 44, 48-49; Ivana Horbec i Ivana Jukić (prir.), Hrvatska na tajnim vojnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća - Virovitička županija (Zagreb, 2002), 150-151, 153-156, 174-187, 189, 203-207, 210-211, 214-216, 230-233, 236-237, 239, 242-243, 245, 250-252, 269-276, 278-280, 282-283, 285-287, 290-295, 305, 309-311, sekcija: 16, 22-23, 29-30, 36-37, 42-44, 46-47; Ivana Horbec i Ivana Jukić (prir.), Hrvatska na tajnim vojnim zemljovidima 18. i 19. stoljeća - Požeška županija (Zagreb, 2002), 162, 173-174, 176, 179-180, 183-184, 210-211, 215-216, 218, 220, 232-233, 237, 274, 276, 278, 280-281, sekcija: 20-21, 26-28, 33, 69-70.

32 HDA, AUCB, fasc. 132, spis br. 28, 32 i 35.


204

Grafi kon 3. Veličina oranica i šuma na našičkom vlastelinstvu tijekom prva tri desetljeća 18. stoljeća

IZVOR: HDA, AUCB, fasc. 132, spis br. 28, 32 i 35.

Pri popisivanju okruga, odnosno vlastelinstva tijekom tri desetljeća ko-morski službenici popisivali su šumske površine prema načinu njihovog ko-rištenja. Pri tome su koristili već prije navedene pojmove (žirovna, ogrjevna i građevna). U većini komorskih okruga, odnosno slavonskih vlastelinstava šume hrasta i miješane šume hrasta i drugih vrsta zauzimale su više od po-lovine šumskih površina.33

Podaci o udjelu hrastovih šuma te miješanih šuma hrasta i drugih vrsta u nekim okruzima nisu pouzdani. Primjerice, podaci za vlastelinstvo Đako-vo. Naime, prema popisu đakovačkog vlastelinstva iz 1702. hrastove šume te miješane šume hrasta i drugih vrsta činile su gotovo 19/20 svih šumskih površina (94,12 %), a 1720. samo nešto manje od 2/5 svih šumskih površina (39,13 %). Nemoguće je pouzdano objasniti uzroke ovako velike razlike. Oči-to su komorski službenici loše obavili popis ovog vlastelinstva te netočno naveli podatke o šumskim površinama prema načinu korištenja. Sigurno je da se u ta dva desetljeća nisu promijenile biljne vrste u tim šumama, odno-sno načini njihovog korištenja. Naime, žirovanje se moglo obavljati samo u hrastovim šumama, što znači da se ove promjene u udjelu hrastovih šuma te miješanih šuma hrasta i drugih vrsta nisu mogle dogoditi prirodnim putem, već pogreškom popisivača. Nažalost, nemoguće je utvrditi koji je popisivač

33 HDA, AUCB, fasc. 72, spis br. 42, fasc. 127, spis br 12-14, 30, 40-42, 47-48, fasc. 128, spis br. 15, fasc. 131, spis br. 20, fasc. 132, spis br. 2, 28, 32, 35, fasc. 133, spis br. 1, 6-7, 9, fasc. 134, spis br. 22-23, fasc. 138, spis br. 3, 13-15, 17 i 20, fasc. 139, spis br. 3-5, 13, 18, 21, 29, 56-57, fasc. 140, spis br. 22; MOL, AUCB, fasc. 128, spis br. 1-3, fasc. 129, spis br. 1 i 3, fasc. 130, spis br. 26.


205

napravio navedenu pogrešku jer ne postoje nikakvi podaci koji bi to omogu-ćili istraživačima.34 (Tablica 15.)

Dvorska je komora naravno uočila još krajem 17. stoljeća značenje šuma za gospodarstvo komorskih okruga, odnosno budućih vlastelinstava. Dodu-še, komorski provizori tijekom obavljanja provizorske službe nisu učinili ni-šta kako bi korištenjem šuma povećali prihode, odnosno ojačali gospodar-sku aktivnost u komorskim okruzima. Unatoč tomu, komorski su službenici prilikom popisivanja te opisivanja nekog okruga popisivali i komorske pri-hode, odnosno vlastelinske prihode od pretvaranja komorskih okruga u vlastelinstva. Pri tome su među prihode uračunavali i procjenu prihoda od šuma, koju su utvrdili tako što su veličinu površine šuma pomnožili uglav-nom s 2 forinte, a katkad s 3 forinte, pa su dobiveni iznos pomnožili sa 6 %. Iz komorskih popisa nisu jasni uvjeti u kojima su množili s 2, odnosno 3 forinte. Vjerojatno je to ovisilo o vrsti i kvaliteti šume. Naime, popisivači su vjerojatno na taj način procijenili samo kvalitetne žirovne, odnosno šume hrasta, na što upućuju podaci iz popisa našičkog vlastelinstva iz 1704. godi-ne. Uspoređivanje podataka o komorskim, odnosno vlastelinskim prihodi-ma tijekom prva tri desetljeća 18. stoljeća nemoguće je zbog već navedenih razloga. Unatoč tomu, usporedbom tih podataka nastojim utvrditi značaj šumskih površina u privređivanju slavonskih vlastelinstava.35

Komorski, odnosno vlastelinski prihodi dolazili su tijekom prva tri de-setljeća većinom od zemljarine i otkupa tlake, a tek u manjoj mjeri od regal-nih prava, alodijalnog gospodarstva, desetine i devetine te šuma. Stoga su procijenjeni prihodi od šuma većinom činili tek manji dio ukupnih prihoda. Na temelju podataka dobivenih analizom komorskih, odnosno vlastelinskih prihoda, može se zaključiti da su udjeli procijenjenih prihoda od šuma u ukupnim prihodima komorskih okruga, odnosno vlastelinstava, iznosili od zanemarivih 0,79 % na budućem daljskom vlastelinstvu do više od po-lovine svih prihoda u okrugu Kamensko (54,91 %). Analizirajući podatke iz komorskih popisa te popisa prihoda, može se zaključiti da je procjena prihoda od šuma ovisila o veličini šumskih površina, a ne o gospodarskoj aktivnosti komorskih, odnosno vlastelinskih upravitelja. Stoga su veći udjeli procijenjenih prihoda od šuma na području okruga, odnosno vlastelinstava, gdje su bili veći udjeli šumskih površina u ukupnoj površini obradivih po-

34 HDA, AUCB, fasc. 128, spis br. 14-15.35 HDA, AUCB, fasc. 72, spis br. 42, fasc. 127, spis br. 12-13, 40-41, fasc. 131, spis br. 22-23, fasc. 132,

spis br. 2, 28, 32, 35, fasc. 133, spis br. 1, 6-7, 9, fasc. 134, spis br. 22-23, fasc. 138, spis br. 3, 13-15, 17, 20, fasc. 139, spis br. 3-5, 13, 18, 21, 29, 56-57, fasc. 140, spis br. 22; MOL, AUCB, fasc. 128, spis br. 1-3, fasc. 129, spis br. 1, fasc. 130, spis br. 26.


206

vršina. Procijenjeni prihodi od šuma u okruzima, odnosno vlastelinstvima s udjelom šumskih površina većim od 3/5 činili su više od 2/5 ukupnih komor-skih, odnosno vlastelinskih prihoda. (Tablica 16. – 17.) Naravno, upitna je točnost spomenute procjene komorskih službenika. Naime, nemoguće je na današnjem stupnju istraženosti utvrditi koliko je iznosio komorski, odnosno vlastelinski prihod od korištenja šuma. Međutim, može se pretpostaviti da su Dvorska komora, odnosno vlasnici posjeda sigurno ostvarivali određene prihode od korištenja šuma. Naime, sigurno su od lokalnog stanovništva ubirali taksu za tjeranja svinja na žirovanje. Nažalost, trenutno je nemoguće utvrditi visinu prihoda od te vrste nameta lokalnom stanovništvu.36

4. ZNAČAJ SLAVONSKIH ŠUMA U GOSPODARSTVU SLAVONSKIH VLASTELINSTAVA

Pošto je kraljica Marija Terezija završila Rat za austrijsku baštinu, trebala je prikupiti fi nancijska sredstva kako bi podmirila dugove nastale tim ratom. Stoga je naredila popisivanje svih vlastelinstava te utvrđivanje visine vla-stelinskih prihoda, na temelju kojih su komorski službenici trebali odrediti taksu za uvođenje u posjed. S obzirom na to da su vlasnici slavonskih po-sjeda već bili odavno uvedeni u posjed svojih vlastelinstava, nastojali su što više umanjiti prihode njihovih slavonskih posjeda, kako bi im taksa bila što manja. Pri tome su na pojedinim vlastelinstvima (Našice i Velika) višekratno pisani izvještaji o prihodima koji se naravno razlikuju u visini vlastelinskih prihoda. Zanimljivo je da je sve te izvještaje potpisao komorski inspektor u Slavoniji Ivan Pavao Passardy.37

Unatoč tomu, ti popisi donose podatke o prihodima od korištenja šuma. Naravno, upitno je koliko su ti podaci, iz već navedenih razloga, točni. Na-žalost, na to vam pitanje ne mogu odgovoriti jer u popisima nema nikakvih podataka koji bi mi pomogli pri utvrđivanju njihove točnosti. Moguće je u pojedinim popisima utvrditi greške u obračunu pojedinih stavki, odnosno pogreške u zbroju. Primjerice, na našičkom vlastelinstvu bilo je 68 sesija od kojih je vlasnik ubrao godišnje po 11 forinti zemljarine i otkupa od tlake, što bi trebalo značiti da je ukupno ubrao 748 forinti godišnje. Međutim, u

36 HDA, AUCB, fasc. 72, spis br. 42, fasc. 127, spis br. 12-13, 40-41, fasc. 131, spis br. 22-23, fasc. 132, spis br. 2, 28, 32, 35, fasc. 133, spis br. 1, 6-7, 9, fasc. 134, spis br. 22-23, fasc. 138, spis br. 3, 13-15, 17, 20, fasc. 139, spis br. 3-5, 13, 18, 21, 29, 56-57, fasc. 140, spis br. 22; MOL, AUCB, fasc. 128, spis br. 1-3, fasc. 129, spis br. 1, fasc. 130, spis br. 26.

37 Igor Karaman, Valpovačko vlastelinstvo: ekonomsko-historijska analiza, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske knj. 13 (Zagreb: JAZU, 1962), 21; HDA, AUCB, fasc. 74, spis br. 25, fasc. 75, spis br. 6, fasc. 132, spis br. 30.


207

dokumentu je navedeno da je ubrao samo 638 forinti, što znači da je vlasnik zanemario prihode od 10 sesija. Na veličkom vlastelinstvu nastalo je tijekom 1751. čak 20 različitih popisa prihoda. Ono što je najzanimljivije, kao što sam već naveo – sve ih je potpisao komorski inspektor u Slavoniji.38 (Tablica 18. – 19.)

Grafi kon 4. Udio prihoda od korištenja šuma u ukupnim vlastelinskim prihodima sredinom 18. stoljeća

IZVOR: HDA, AUCB, fasc. 42, spis br. 22, fasc. 57, spis br. 95, fasc. 73, spis br. 8, fasc. 74, spis br. 4, 25, 50, fasc. 75, spis br. 1, 3, 4, 5, 6, fasc. 127, spis br. 19, fasc. 132, spis br. 30, fasc. 133, spis br. 4, 23.

Većina prihoda od šuma u većini vlastelinstava, koja imaju sačuvane popise iz sredine 18. stoljeća, dolazila je od žirovanja, a manji dio od drugih načina korištenja šuma, koji nisu detaljnije navedeni u popisima. U grafi -konu 4. vidljive su značajne razlike u udjelima prihoda od korištenja šuma među analiziranim vlastelinstvima. Najveći udio takvih prihoda bio je na bukovičkom vlastelinstvu, ali treba imati na umu da je to jedno od najma-njih vlastelinstava u Slavoniji. Tomu u prilog govori i činjenica da je jednak iznos takvih prihoda ostvaren i na brestovačkom vlastelinstvu. Međutim, ti su prihodi na bukovičkom vlastelinstvu činili nešto više od 2/5, a na bresto-vačkom tek oko 1/25 svih vlastelinskih prihoda. Ta razlika proizlazi iz veličine

38 HDA, AUCB, fasc. 74, spis br. 25, fasc. 75, spis br. 6, fasc. 132, spis br. 30.


208

vlastelinstava, jer su većinu prihoda na slavonskim vlastelinstvima vlasnici ostvarivali od zemljarine i otkupa od tlake, koje su ovisile o broju naseljenih sesija, odnosno veličini vlastelinstava. Na bukovičkom vlastelinstvu bilo je naseljeno 11½ sesija, a na brestovačkom 112¾ sesija, što je gotovo deset puta više. Slično je bilo na iločkom vlastelinstvu, gdje su prihodi od korištenja šuma iznosili 200 forinti, što je nešto manje od 1/100 svih vlastelinskih prihoda (samo 0,73 %).39 (Tablica 18.-19. i grafi kon 4.)

Osim žirovanja, vlastelinstva su koristila šume za grijanje stambenih prostora vlasnika posjeda, vlastelinskih upravitelja te različitih vlastelinskih službenika. O značenju šuma na slavonskim vlastelinstvima tijekom prve polovine 18. stoljeća govori i činjenica da se na većini slavonskih vlastelin-stava, za koje su ostali sačuvani popisi vlastelinskih prihoda, među vlaste-linskim službenicima ne spominju šumari. Samo se na veličkom vlastelin-stvu među službenicima spominje šumar.40

Drugih gospodarskih aktivnosti koje su koristile šume kao sirovinsku osnovu tijekom prve polovine 18. stoljeća nije bilo. Tek će tijekom druge polovine započeti na pojedinim vlastelinstvima (npr. valpovačko, đakovač-ko, našičko itd.) gospodarske aktivnosti koje su iskorištavale šume kao si-rovinsku osnovu. Na tim će vlastelinstvima vlasnici otvarati staklane i ma-nufakture potaše. Još će se više intenzivirati iskorištavanje šumskih površina tijekom 19. stoljeća, kada će francuska i njemačka kompanija organizirati proizvodnju hrastovih dužica te otvaranje pilana i tvornica tanina.

5. ZAKLJUČAKŠume se spominju u komorskim popisima nastalim krajem 17. te u prvim desetljećima 18. stoljeća. Šumske površine spominju se u opisu svakog na-selja na području komorskog okruga, odnosno vlastelinstva. Krajem 17. i početkom 18. stoljeća dio šumskih površina popisan je u satima i danima hoda, što onemogućava preračunavanje tih šumskih površina u jutra te utvr-đivanje udjela šumskih površina u ukupnim obradivim površinama. Šum-ske površine u komorskim popisima nastalim tijekom prva tri desetljeća po-pisane su u jutrima. Na temelju podataka iz tih popisa vidljivo je da šumske površine čine različiti udio u ukupnim obradivim površinama.

39 HDA, AUCB, fasc. 42, spis br. 22, fasc. 57, spis br. 95, fasc. 73, spis br. 8, fasc. 74, spis br. 4, 25, 50, fasc. 75, spis br. 1, 3, 4, 5, 6; fasc. 127, spis br. 19, fasc. 132, spis br. 30, fasc. 133, spis br. 4, 23.

40 HDA, AUCB, fasc. 42, spis br. 22, fasc. 57, spis br. 95, fasc. 73, spis br. 8, fasc. 74, spis br. 4, 25, 50, fasc. 75, spis br. 1, 3, 4, 5, 6; fasc. 127, spis br. 19, fasc. 132, spis br. 30, fasc. 133, spis br. 4, 23.


209

Na temelju komorskih popisa i opisa te popisa vlastelinskih prihoda iz prve polovine 18. stoljeća može se zaključiti da šume na slavonskim vla-stelinstvima nisu imale veći značaj ni pri određivanju vrijednosti pojedinog vlastelinstva, a ni u gospodarstvu slavonskih vlastelinstava tijekom prve polovine 18. stoljeća. Šume su, kao što sam već naveo, imale veći značaj u određivanju vrijednosti nekog vlastelinstvo samo u slučaju znatnijeg udje-la u ukupnim obradivim površinama (više od polovine svih obradivih po-vršina). Polovinom 18. stoljeća vlasnici slavonskih vlastelinstava, odnosno njihovi upravitelji, nisu značajnije koristili šume kako bi unaprijedili vla-stelinsko gospodarstvo, odnosno povećali vlastelinske prihode. Tek tijekom druge polovine 18. i tijekom 19. stoljeća šume na slavonskim vlastelinstvima dobit će važnije mjesto u gospodarstvu. Naime, tijekom druge polovine 18. stoljeća počet će iskorištavanje šuma u proizvodnji potaše te u staklanama, a tijekom 19. stoljeća u proizvodnji bačvarskih dužica te piljene građe. Tije-kom 19. stoljeća prihodi od iskorištavanja šuma, odnosno drvna industrija, postaju jedna od najvažnijih gospodarskih grana na području hrvatskih i slavonskih županija.

6. BIBLIOGRAFIJA1. Barker, Thomas M., Doppeladler und Halbmond – Entscheidungsjahr 1683,

Graz, Köln, Wien, 1982.2. Bergin, Joseph (ed.), The Short Oxford History od Europe The Seventeenth

Century – Europe 1598 – 1715, Oxford University Press, 2001.3. Black, Jeremy, War and World – Military Power and the Fate of Continents

1450-2000, New Haven and London, 2000.4. Bösendorfer, Josip, Crtice iz slavonske povijesti s osobitim obzirom na proš-

lost županija: Križevačke, Virovitičke, Požeške, Cisdravske Baranjske, Vukov-ske i Srijemske te Kraljevskog i slobodnog grada Osijeka u srednjem i novom vijeku, pretisak izdanja iz 1910; Vinkovci, 1994.

5. Buturac, Josip, Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja, Zagreb, 1970.

6. Cvekan, Paškal, Franjevci u Abinim Našicama, Našice, 1981.7. Čakić, Stefan, Velika seoba Srba 1689/90. i Patrijarh Arsenije III. Crnojević,

Novi Sad, 1982.8. Edlen von Angeli, Moriz, Feldzüge des Prinzen Eugen von Savoyen – Feld-

züge Türken 1697 – 1698 und der Karlowitz er Friede 1699, bd. II, Wien, 1876.


210

9. Finkel, Caroline, Osman’s Dream – The Story of the Ott oman Empire 1300-1923, London, 2006.

10. Firinger, Kamilo, Magistratska instrukcija za grad i tvrđavu Osijek od 18. VII 1690., Osječki zbornik br. XIII, Osijek, 1971., 161-167.

11. Gavrilović, Slavko, Izvori o Srbima u Ugarskoj s kraja XVII i početkom XVIII veka II, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda – Spo-menici na tuđim jezicima Srpske akademije nauka i umetnosti knj. XXX, Be-ograd, 1990.

12. Gavrilović, Slavko, Podaci o Turcima u Velikoj Kanjiži i Iloku iz vre-mena velikog bečkog rata, Zbornik Matice srpske za istoriju 39, Novi Sad, 1989., 101-106.

13. Henderson, Nicholas, Prince Eugen of Savoy, London 2002.14. Herman Kaurić, Vijoleta, Krhotine povijesti Pakraca, Slavonski Brod,

2004.15. Herre, Franz, Prinz Eugen – Europas heimlicher Herrscher, Stutt gart, 1997.16. Hochedlinger, Michael, Austria’s Wars od Emergence – War, State and So-

ciety in the Habsburg Monarchy 1683-1797, London, 2003.17. Horbec, Ivana, (prir.), Hrvatska na tajnim vojnim zemljovidima 18. i 19.

stoljeća - Srijemska županija, Zagreb, 2001. 18. Horbec, Ivana i Jukić, Ivana, (prir.), Hrvatska na tajnim vojnim zemljovi-

dima 18. i 19. stoljeća - Virovitička županija, Zagreb, 2002. 19. Ivana Horbec i Jukić, Ivana, (prir.) Hrvatska na tajnim vojnim zemljovidi-

ma 18. i 19. stoljeća - Požeška županija, Zagreb, 2002.20. Horvat, Rudolf, Slavonija - povjesne rasprave, crtice i bilješke knj. I, preti-

sak iz 1936.; Vinkovci, 1994.21. Horvat, Rudolf, Slavonija - povjesne rasprave, crtice i bilješke knj. II, preti-

sak izdanja iz 1936.; Vinkovci, 1994.22. Hütt l, Ludwig, Max Emanuel Der Blaue Kurfürst 1679 – 1726 – Eine poli-

tische Biographie, München, 1976.23. Ingrao, Charles W., The Habsburg Monarchy 1618 – 1815, Cambridge

University Press, 2000.24. Karaman, Igor, Valpovačko vlastelinstvo: ekonomsko-historijska analiza,

Građa za gospodarsku povijest Hrvatske knj. 13, JAZU, Zagreb 1962.25. Kljajić, Josip, Brodska tvrđava, Slavonski Brod, 1998.


211

26. Kontler, László, A History of Hungary - Millennium in Central Europe, New York, 2002.

27. Lopašić, Radoslav, Dva hrvatska junaka Marko Mesić i Luka Ibrišimović, Zagreb, 1888.

28. Lopašić, Radoslav, Slavonski spomenici za XVII. viek. Pisma iz Sla-vonije u XVII. vieku (1633.-1709.), Starine JAZU knj. 30, Zagreb, 1902., 1-176.

29. Matasović, Josip, Stari osječki most, Narodna starina 18 (Zagreb, 1929.), 7-33.

30. Matuz, Jozef, Osmansko carstvo, Zagreb, 1992.31. Mayer, Theodor, Verwaltungsreform in Ungarn nach der Türkenzeit, Wien

und Leipzig, 1911.32. Mažuran, Ive, Adamček, Josip, Sršan, Stjepan, Vrbošić, Josip, Marijano-

vić, Stanislav, Šuljak, Andrija i drugi, Od turskog do suvremenog Osijeka, Osijek, 1996.

33. Mažuran, Ive, Grad i tvrđava Osijek, Osijek, 2000.34. Mažuran, Ive, Hrvati i Osmansko carstvo, Zagreb, 1998.35. Mažuran, Ive, Izvještaji Caraffi ne komisije o uređenju Slavonije i Srijema

nakon osmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Građa za historiju Osijeka i Slavonije knj. 7, Osijek, 1989.

36. Mažuran, Ive, Počeci djelovanja Osječkog magistrata i njegovi prihodi i rashodi 1697. godine, Anali Centra za znanstveni rad u Osijeku Jugoslaven-ske akademije znanosti i umjetnosti knj. 1, Osijek, 1981., 39-63.

37. Mažuran, Ive, Podjela Slavonije na Vojnu granicu (krajinu) i Provin-cijal 1702. godine i uspostava feudalnih odnosa na novim temeljima, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga, Radovi Zavoda za znanstveni rad u Osijeku JAZU knj. 6, Osijek, 1993., 19-49.

38. Mažuran, Ive, Popis Darde i nekih naselja u Baranji 1695., odnosno 1698. godine, Glasnik Arhiva Slavonije i Baranje vol. 1, Osijek, 1991., 11-35.

39. Mažuran, Ive, Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine, Radovi zavoda za znanstveni rad JAZU knj. 2, Osijek 1988.

40. Mažuran, Ive, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine, Građa za historiju Osijeka i Slavonije knj. 2, Osijek, 1966.


212

41. Mažuran, Ive, Požega i požeška kotlina za turske vladavine, Požega 1227 – 1977, Požega, 1977., 161-198.

42. Mažuran, Ive, Rat za oslobođenje od osmanske vladavine od 1684. do 1691. godine i stanovništvo Slavonije krajem 17. stoljeća, Popis nase-lja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine, Radovi zavoda za znanstveni rad JAZU knj. 2, Osijek, 1988., 27-42.

43. Mažuran, Ive, Rat za oslobođenje Slavonije ispod osmanske vladavine od 1684. do 1691. godine, Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje sv. 1, Osijek, 1991., 101-131.

44. Mažuran, Ive, Slavonija nakon oslobođenja od osmanske vladavine i uspostava vojno-komorskog kondominija Izvještaji Caraffi ne komisije o uređenju Slavonije i Srijema nakon osmanske vladavine 1698. i 1702. godine, Građa za historiju Osijeka i Slavonije knj. 7, Osijek, 1989., 11-36.

45. Mažuran, Ive, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga, Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU u Osijeku knj. 6, Osijek, 1993.

46. Mažuran, Ive, Valpovo – Sedam stoljeća znakovite prošlosti, Valpovo, 2004.47. Mažuran, Ive, Virovitica i njezina okolica za osmanske vladavine (1552-

1684), Virovitički zbornik 1234-1984, Virovitica, 1986., 127-139.48. Mažuran, Ive, Virovitica pod upravom vojske, Dvorske komore i vla-

stelina (1684. – 1736.), Virovitički zbornik 1234 – 1984 , Virovitica, 1986., 141-156.

49. McKay, Derek, Prinz Eugen von Savoyen – Feldherr dreier Kaiser, Graz, Wien, Köln, 1979.

50. Molnár, Miklós, A Concise History of Hungary, Cambridge University Press, 2001.

51. Oppenheimer, Wolfgang, Prinz Eugen von Savoyen – Feldherr – Staat-smann Mäzen, München, 1996.

52. Oppenheimer, Wolfgang, Prinz Eugen von Savoyen – Feldherr und Bau-meister Europas, Wien, 2004.

53. Oster, Uwe A., Markgraf Ludwig Wilhelm von Baden Der «Türkenlouis» - Feldgerr im Schatt en von Prinz Eugen, Köln, 2001.

54. Pálff y, Géza, Povijest Mađarske - Ugarska na granici dvaju imperija (1526.-1711.), Samobor, 2010.

55. Parvev, Ivan, Habsburg and Ott omans between Vienna and Belgrade (1683 – 1739), New York, 1995.


213

56. Pickl, Othmar, Udio Štajerske u pobjedi nad Turcima kod brda Har-sany godine 1687. Prilog logistici «Velikog turskog rata», Historijski zbornik knj. XLI/1988., Zagreb, 1989., 181-216.

57. Potrebica, Filip, Povijesni prilozi Slatine i okolice tijekom XVIII. i XIX. stoljeća, Slatina 1297. – 1997., Zagreb, 1999., 225-246.

58. Potrebica, Filip, Slatina i okolica tijekom XVIII. i XIX. stoljeća, Zlatna dolina Godišnjak Požeštine vol. 3, Požega, 1997., 51-75.

59. Rokai, Petar, Đere, Zoltan, Pal, Tibor, Kasaš, Aleksandar, Istorija Mađa-ra, Beograd, 2002.

60. Smičiklas, Tadija, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, I dio: Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom i rat za oslobođenje, Djela JAZU knj. XI, Zagreb, 1891.

61. Smičiklas, Tadija, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, II dio: Spome-nici o Slavoniji u 17. stoljeću (1640-1702.), Djela JAZU knj. XI, Zagreb, 1891.

62. Spielman, John P., Leopold I. – Zur Macht nicht geboren, Graz, Wien, Köln, 1981.

63. Stoye, John, The Siege von Vienna, Birlin, 2000.64. Szita, Lajos, Oslobođenje Slavonije i Osijeka od Turaka, Glasnik Arhiva

Slavonije i Baranje vol. 1, Osijek, 1991., 189-205.65. Šišić, Ferdo, Županija virovitička u prošlosti, Osijek, 1896.66. Urbanski, Hans, Karl von Lothringen – Österreichs Türkensieger – Biograp-

hie, Wien, 1983.67. Vlajinac, Milan, Rečnik naših starih mera - u toku vekova sv. II, Posebna iz-

danja SANU knj. CCCLXXII, Odeljenje društvenih nauka knj. 47, Beograd, 1964.

68. Vlajinac, Milan, Rečnik naših starih mera - u toku vekova sv. III, Posebna izdanja SANU knj. CDXVIII, Odeljenje društvenih nauka knj. 63, Beograd, 1968.

69. Vlajinac, Milan, Rečnik naših starih mera - u toku vekova sv. IV, Posebna iz-danja SANU knj. CDLXXII, Odeljenje društvenih nauka knj. 74, Beograd, 1974.

70. Vrbanus, Milan, Struktura zemljišnih površina u Slavoniji 1698. godi-ne, Acta historico-oeconomica 23-24/1996./97., Zagreb, 1996./97., 73-99.

71. Živojinović, Dragoljub R., Uspon Evrope od 1450. do 1789., Novi Sad, 1985.


214

Tabl

ica

1. V

eličin

a šum

skih

pov

ršin

a u sl

avon

skim

okru

zim

a i v

last

elins

tvim

a od

1698

. do 1

749.

(u ju

trim

a)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STVA

1698

.17

01.

1702

.17

03.

1704

.17

06.

1708

.17

11.

1719

.17

20.

1721

.17

22.

1723

.17

24.

1728

.17

29.

1749

.

BIJE

LA S

TIJE

NA

-BR

ESTO

VAC

510

4.58

21.

625

BRO

D5.

620

BUK

OV

ICA

CER

NIK

4.45

04.

450

3.81

9C

JEPI

DLA

KA

900

ČA

KLO

VAC

7.09

4D

ALJ

20

0Đ

AK

OV

O55

.287

53.7

20ER

DU

T50

02.

275

GRA

DIŠĆ

E23

02.

537

ILO

K

IVA

NK

OV

O1.

560

KA

MEN

SKO

-4.

071

2.07

13.

000

KA

PTO

L60

960

2.41

0K

ARA

ŠEV

O91

02.

050

KA

RLO

VC

IK

OBA

Š3.

642

IZV

OR

: FH

KA

, HFU

, fas

c. r.

Nr.

391,

fol.

697-

761,

fasc

. r. N

r. 39

3, fo

l. 37

8-40

1, fa

sc. r

. Nr.

418,

spis

br.

98, f

ol. 4

85-5

58, s

pis b

r. 99

, fol

. 572

-619

; fas

c. r.

Nr.

419,

spis

br.

101-

106,

fol.

1-14

3, sp

is b

r. 10

8, fo

l. 14

6-15

3, sp

is b

r. 11

0, fo

l. 17

3-21

1, sp

is b

r. 11

2-11

7, fo

l. 22

2-44

7, sp

is. b

r. 11

9-12

0, fo

l. 44

8-52

7,

spis

br.

121,

fol.

535-

539,

fol.

601-

643

i 805

-819

; HD

A, A

UC

B, fa

sc. 7

2, sp

is b

r. 42

, fas

c. 73

, spi

s br.

11, f

asc.

127,

spis

br.

14, 3

0, 3

9-42

, 47-

49, f

asc.

128,

sp

is b

r. 14

-15,

fasc

. 131

, spi

s br.

20, 2

2-23

, fas

c. 13

2, sp

is b

r. 2,

7, 1

0, 2

8, 3

2, 3

5, fa

sc. 1

33, s

pis b

r. 1,

6-7

, 9, f

asc.

134,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

37, s

pis b

r. 22

, fas

c. 13

8, sp

is b

r. 3,

13-

15, 1

7, 2

0, fa

sc. 1

39, s

pis b

r. 3-

5, 2

1, 2

9, 5

6-57

, fas

c. 14

0, sp

is b

r. 20

, 22

i fas

c. 19

2, sp

is b

r. 21

, MO

L, A

UC

B, fa

sc. 1

28, s

pis

br. 1

-3, f

asc.

129,

spi

s br

. 1 i

3, fa

sc. 1

30, s

pis

br. 2

6.Sm

ičik

las,

Spom

enici

o S

lavo

niji,

61-

67, 7

2-33

6, M

ažur

an, P

opis

nase

lja, 4

7-55

5; M

ažur

an, P

opis

zapa

dne i

sred

nje S

lavo

nije,

17-

148,

Lop

ašić

, Sla

vons

ki sp

omen

ici,

165-

173.

Tabl

ica

1. V

eličin

a šum

skih

pov

ršin

a u sl

avon

skim

okru

zim

a i v

last

elins

tvim

a od

1698

. do 1

749.

(nas

tava

k)


215

(u ju

trim

a)O

KRU

ZI I

VLA

STEL

INST

VA16

98.

1701

.17

02.

1703

.17

04.

1706

.170

8.17

11.

1719

.17

20.

1721

.17

22.

1723

.17

24.

1728

.17

29.

1749

.

KO

PRIV

NA

, LA

SLO

VO

, BE

ZEN

CA

, KO

ROĐ

60

KRA

LJEV

A V

ELIK

AK

UTI

NA

4.00

0K

UTJ

EVO

837.

567

7.56

72.

420

MA

LA V

LAŠK

A2.

787

MIH

OLJ

AC

985

MIT

ROV

ICA

6.89

0M

OSL

AVIN

A43

5N

ASE

LJA

U

VU

KO

VARS

KO

J ŽU

PAN

IJI1.

000

NA

ŠIC

E83

32.

420

7.34

05.

990

NER

AD

IMN

UŠT

AR

3.63

0O

RAH

OV

ICA

7.40

031

611

.655

11.6

55

OSI

JEK

56-

PAK

RAC

PETR

OVA

RAD

IN5.

338

PLET

ERN

ICA

IZV

OR

: FH

KA

, HFU

, fas

c. r.

Nr.

391,

fol.

697-

761,

fasc

. r. N

r. 39

3, fo

l. 37

8-40

1, fa

sc. r

. Nr.

418,

spis

br.

98, f

ol. 4

85-5

58, s

pis b

r. 99

, fol

. 572

-619

; fas

c. r.

Nr.

419,

spis

br.

101-

106,

fol.

1-14

3, sp

is b

r. 10

8, fo

l. 14

6-15

3, sp

is b

r. 11

0, fo

l. 17

3-21

1, sp

is b

r. 11

2-11

7, fo

l. 22

2-44

7, sp

is. b

r. 11

9-12

0, fo

l. 44

8-52

7,

spis

br.

121,

fol.

535-

539,

fol.

601-

643

i 805

-819

; HD

A, A

UC

B, fa

sc. 7

2, sp

is b

r. 42

, fas

c. 73

, spi

s br.

11, f

asc.

127,

spis

br.

14, 3

0, 3

9-42

, 47-

49, f

asc.

128,

sp

is b

r. 14

-15,

fasc

. 131

, spi

s br.

20, 2

2-23

, fas

c. 13

2, sp

is b

r. 2,

7, 1

0, 2

8, 3

2, 3

5, fa

sc. 1

33, s

pis b

r. 1,

6-7

, 9, f

asc.

134,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

37, s

pis b

r. 22

, fa

sc. 1

38, s

pis b

r. 3,

13-

15, 1

7, 2

0, fa

sc. 1

39, s

pis b

r. 3-

5, 2

1, 2

9, 5

6-57

, fas

c. 14

0, sp

is b

r. 20

, 22

i fas

c. 19

2, sp

is b

r. 21

, MO

L, A

UC

B, fa

sc. 1

28, s

pis b

r. 1-

3, fa

sc. 1

29, s

pis b

r. 1

i 3, f

asc.

130,

spis

br.

26.S

mič

ikla

s, Sp

omen

ici o

Slav

oniji

, 61-

67, 7

2-33

6, M

ažur

an, P

opis

nase

lja, 4

7-55

5; M

ažur

an, P

opis

zapa

dne

i sre

dnje

Slav

onije

, 17-

148,

Lop

ašić

, Sla

vons

ki sp

omen

ici,

165-

173.


216

Tabl

ica

1. V

elič

ina

šum

skih

pov

ršin

a u

slavo

nski

m o

kruz

ima

i vla

stel

inst

vim

a od

169

8. d

o 17

49. (

nast

avak

)(u

jutr

ima)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STVA

1698

.17

01.

1702

.17

03.

1704

.17

06.

1708

.17

11.

1719

.17

20.

1721

.17

22.

1723

.17

24.

1728

.17

29.

1749

.

POD

BORJ

EPO

ŽEG

A29

0RE

TFA

LA10

0SI

RAČ

125

SLAT

INA

9.23

0ST

UPČ

ENIC

A4.

355

SUBO

CK

A2.

850

100

TREŠ

TAN

OVA

C35

8VA

LPO

VO

3.58

65.

700

10.7

40V

ELIK

A37

6.05

04.

120

4.02

0V

IRO

VIT

ICA

5.98

0

760

670

6.75

0

1.80

0

VLA

STEL

INST

VO

V

ELIK

A

5.

549

VOĆ

IN40

01.

940

3.53

2V

RHO

VC

I1.

346

320

VU

KO

VAR

1.00

060

0

IZV

OR

: FH

KA

, HFU

, fas

c. r.

Nr.

391,

fol.

697-

761,

fasc

. r. N

r. 39

3, fo

l. 37

8-40

1, fa

sc. r

. Nr.

418,

spis

br.

98, f

ol. 4

85-5

58, s

pis b

r. 99

, fol

. 572

-619

; fas

c. r.

Nr.

419,

spis

br.

101-

106,

fol.

1-14

3, sp

is b

r. 10

8, fo

l. 14

6-15

3, sp

is b

r. 11

0, fo

l. 17

3-21

1, sp

is b

r. 11

2-11

7, fo

l. 22

2-44

7, sp

is. b

r. 11

9-12

0, fo

l. 44

8-52

7,

spis

br.

121,

fol.

535-

539,

fol.

601-

643

i 805

-819

; HD

A, A

UC

B, fa

sc. 7

2, sp

is b

r. 42

, fas

c. 73

, spi

s br.

11, f

asc.

127,

spis

br.

14, 3

0, 3

9-42

, 47-

49, f

asc.

128,

sp

is b

r. 14

-15,

fasc

. 131

, spi

s br.

20, 2

2-23

, fas

c. 13

2, sp

is b

r. 2,

7, 1

0, 2

8, 3

2, 3

5, fa

sc. 1

33, s

pis b

r. 1,

6-7

, 9, f

asc.

134,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

37, s

pis b

r. 22

, fas

c. 13

8, sp

is b

r. 3,

13-

15, 1

7, 2

0, fa

sc. 1

39, s

pis b

r. 3-

5, 2

1, 2

9, 5

6-57

, fas

c. 14

0, sp

is b

r. 20

, 22

i fas

c. 19

2, sp

is b

r. 21

, MO

L, A

UC

B, fa

sc. 1

28, s

pis

br. 1

-3, f

asc.

129,

spi

s br

. 1 i

3, fa

sc. 1

30, s

pis

br. 2

6.Sm

ičik

las,

Spom

enici

o S

lavo

niji,

61-

67, 7

2-33

6, M

ažur

an, P

opis

nase

lja, 4

7-55

5; M

ažur

an, P

opis

zapa

dne i

sred

nje S

lavo

nije,

17-

148,

Lop

ašić

, Sla

vons

ki sp

omen

ici,

165-

173.


217

Tablica 2. Struktura zemljišne površine u Slavoniji 1697. – 1698. godine(u jutrima)

OKRUZI, GRADOVI I SELA

ORA

NIC

E

LIVA

DE

PAŠN

JAC

I

BREZ

ULJ

CI

PRO

STO

R PO

GO

DA

N Z

A

VIN

OG

RAD

E

ŠUM

E

UK

UPN

O

VUKOVAR 2.500,00 470,00 - 580,00 - 1.000,00 4.550,00ERDUT 8.673,00 - - - 500,00 9.173,00NAŠICE 775,00 225,00 - 27,00 - 833,00 1.860,00BROD 5.236,00 1382,00 - 364,00 - 5.620,00 12.602,00KOBAŠ 3.840,00 992,00 - 301,00 - 3.642,00 8.775,00POŽEGA 1.936,00 - - - - - 1.936,00PLETERNICA 1.790,25 - - - - - 1.790,25GRADIŠTE 988,00 - - - - 230,00 1.218,00KUTJEVO 2.425,00 - - - - 83,00 2.508,00BRESTOVAC 1.700,00 - - - - 510,00 2.210,00KAMENSKO 1.465,00 - - - - - 1.465,00KAPTOL 1.840,00 - - - - 60,00 1.900,00VELIKA 1.106,00 - - - - 37,00 1.143,00ORAHOVICA 4.813,00 - 50,00 - 1.000,00 7.400,00 13.263,00MALA VLAŠKA 5.530,00 - - - - 2.787,00 8.317,00STUPČENICA 4.902,00 - - - - 4.355,00 9.257,00SUBOCKA 5.820,00 - - - - 2.850,00 8.670,00KRALJEVA VELIKA 2.590,00 - - - 1.000,00 - 3.590,00

OSIJEK 6.955,00 - - - - 56,00 7.011,00VOĆIN 1.725,50 - - - - 400,00 2.085,25VALPOVO 5.691,00 255,00 - - - 3.586,00 9.532,00MIHOLJAC 1.249,00 26,00 - - - 985,00 2.260,00MOSLAVINA 510,00 - - - - 435,00 945,00VIROVITICA 6.223,00 740,00 - - - 5.980,00 12.943,00SLATINA 6.705,00 25,00 220,00 - 9.600,00 9.230,00 25.780,00UKUPNO 86.997,50 4.115,00 270,00 1.272,00 11.600,00 50.579,00 154.783,50

IZVOR: FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 391, fol. 697-761, fasc. r. Nr. 393, fol. 378-401; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 61-67, 72-85; Mažuran, Popis naselja, 47-555; Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 17-89.


218

Tablica 3. Udio zemljišnih površina u Slavoniji 1697. – 1698. godine

(u postocima)


ORA

NIC

E

LIVA

DE

PAŠN

JAC

I

BREŽ

ULJ

CI

PRO

STO

R PO

GO

DA

N Z

A

VIN

OG

RAD

E

ŠUM

E

UK

UPN

O

VUKOVAR 54,95 10,33 0,00 12,75 0,00 21,98 100,00ERDUT 94,55 0,00 0,00 0,00 0,00 5,45 100,00NAŠICE 41,67 12,10 0,00 1,45 0,00 44,78 100,00BROD 41,55 10,97 0,00 2,89 0,00 44,60 100,00KOBAŠ 43,76 11,30 0,00 3,43 0,00 41,50 100,00POŽEGA 100,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 100,00PLETERNICA 100,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 100,00GRADIŠTE 81,12 0,00 0,00 0,00 0,00 18,88 100,00KUTJEVO 96,69 0,00 0,00 0,00 0,00 3,31 100,00BRESTOVAC 76,92 0,00 0,00 0,00 0,00 23,08 100,00KAMENSKO 100,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 100,00KAPTOL 96,84 0,00 0,00 0,00 0,00 3,16 100,00VELIKA 96,76 0,00 0,00 0,00 0,00 3,24 100,00ORAHOVICA 36,29 0,00 0,38 0,00 7,54 55,79 100,00MALA VLAŠKA 66,49 0,00 0,00 0,00 0,00 33,51 100,00STUPČENICA 52,95 0,00 0,00 0,00 0,00 47,05 100,00SUBOCKA 67,13 0,00 0,00 0,00 0,00 32,87 100,00KRALJEVA VELIKA 72,14 0,00 0,00 0,00 27,86 0,00 100,00

OSIJEK 99,20 0,00 0,00 0,00 0,00 0,80 100,00VOĆIN 80,82 0,00 0,00 0,00 0,00 19,18 100,00VALPOVO 59,70 2,68 0,00 0,00 0,00 37,62 100,00MIHOLJAC 55,27 1,15 0,00 0,00 0,00 43,58 100,00MOSLAVINA 53,97 0,00 0,00 0,00 0,00 46,03 100,00VIROVITICA 48,08 5,72 0,00 0,00 0,00 46,20 100,00SLATINA 26,01 0,10 0,85 0,00 37,24 35,80 100,00UKUPNO 56,17 2,66 0,17 0,82 7,49 32,68 100,00



219

Tablica 4. Struktura zemljišne površine u Slavoniji 1697. – 1698. godine u drugim mjernim jedinicama


LIVA

DE

(u

kosa

ma)

LIVA

DA

(u

vozo

vim

a)

OBR

AĐ

ENI

VIN

OG

RAD

I (u

mot

ikam

a)

NEO

BRAĐ

ENI

VIN

OG

RAD

I (u

mot

ikam

a)

ŠUM

E (u

satim

a ho

da) (

1x1)

VUKOVAR - - - - -ERDUT 1.475,50 - 72,00 560,00 6/8(1x1)NAŠICE - - - - -BROD - - - - -KOBAŠ - - - - -POŽEGA 275,00 200,00 289,00 2.000,00 -PLETERNICA 449,00 - 212,75 33,50 1/5(1x1)GRADIŠTE 298,00 - 30,00 - 111/50(1x1)KUTJEVO 415,00 - 125,50 89,00 341/100(1x1)BRESTOVAC 414,50 - 71,00 51,00 159/100(1x1)KAMENSKO 434,00 - 58,50 29,00 66/100(1x1)KAPTOL 202,00 - 141,00 208,50 31/4(1x1)VELIKA 168,00 - 135,00 40,00 35/6(1x1)ORAHOVICA 1.792,00 - 31,50 1.420,00 57/100(1x1)MALA VLAŠKA 1.275,00 - 126,50 1.320,00 157/100(1x1)STUPČENICA 856,00 - 120,50 - 2/8(1x1)SUBOCKA 1.362,00 - 295,00 - 19/16(1x1)KRALJEVA VELIKA

570,00 - 266,50 - 371/72(1x1)

OSIJEK 75,00 700,00 110,50 320,00VOĆIN 426,00 - 103,50 50,00- 585/100(1x1)VALPOVO 1.741,00 - - - 11½(1x1)MIHOLJAC 381,00 - - -MOSLAVINA 167,00 - - - 73/100(1x1)VIROVITICA 2.258,00 - - - 224/50(1x1)SLATINA 1.622,00 - 423,50 5.320,00 -UKUPNO 16.656,00 900,00 2.612,25 11.441,00 432/5(1x1)



220

Tablica 5. Struktura šuma u okruzima Našice, Brod i Kobaš prema biljnim vrstama 1698. godine

(u jutrima)

VRSTE DRVEĆA

OK

RUG

N

AŠI

CE

OK

RUG

BR

OD

OK

RUG

K

OBA

Š

UK

UPN

O

QUERCINAS ET ALNINAS - 150 80 230QUERCINAS ET TAXOSAS 180 350 20 550QUERCINAS, POPULOSAS, TAXOSAS ET BUXOSAS 10 - - 10QUERCINAS, TAXOSAS ET BUXOSAS 60 50 - 110QUERCINAS, TAXOSAS ET POPULOSAS 100 - - 100QUERCINAS, TAXOSAS ET ALNINAS - 340 - 340QUERCINAS ET BUXOSAS 100 225 515 840QUERCINAS - 314 202 516QUERCINAS, TAXOSAS, ALNINAS ET POPULOSAS - 200 - 200QUERCINAS, TAXOSAS ET FRUCTIFEROS - 100 - 100QUERCINAS, TAXOSAS ET SIMILIS GENERIS - 250 - 250QUERCINAS ET SYLICEAS - 600 - 600QUERCINAS, BUXOSAS ET SYLICEAS - - 50 50QUERCINAS. BUXOSAS ET ABIETICAS - - 600 600QUERCINAS ET ABIETICAS - - 640 640QUERCINAS (STERILES) 8 535 25 568QUERCINAS (RARO FERTILISANTES) 15 295 - 310QUERCINAS ET DIVERSI GENERIS - - 150 150TAXOSAS 60 30 - 90TAXOSAS ET ABIETICAS - 200 - 200TAXOSAS, POPULOSAS ET AVELANACEAS - 400 - 400ALNINAS - 310 100 410ALNINAS ET TAXOSAS - 104 - 104BUXOSAS ET TAXOSAS - 560 - 560BUXOSAS, TAXOSAS ET OMNIS GENERIS - 200 - 200BUXOSAS ET SYLICEAS - - 200 200ABIETICAS ET POPULOSAS - 30 25 555GLANDIFERES ET BUXOSAS - 12 - 12DIVERSI GENERIS 300 - 100 400NEPOZNATO - 365 935 1.300UKUPNO 833 5.620 3.642 10.095UDIO HRASTOVIH ŠUMA I MIJEŠANIH ŠUMA HRASTA I DRUGIH VLSTA 56,78 60,87 62,66 61,18

IZVOR: Mažuran, Popis naselja, 89-247.


221

Tablica 6 Struktura šumskih površina u Slavoniji prema načinu korištenja šuma 1697. – 1698. godine

(u satima hoda)

OKRUZI

ŠUME PREMA BILJNIM VRSTAMA I NAČINU KORIŠTENJA

ŽIRO

VN

E,

OG

RJEV

NE

I G

RAĐ

EVN

EŽI

ROV

NE

I O

GRJ

EVN

EŽI

ROV

NE

I G

RAĐ

EVN

E

ŽIRO

VN

E

GRAĐ

EVN

E I O

GRJ

EVN

E

GRAĐ

EVN

E

OG

RJEV

NE

ŠUM

E K

ESTE

NA

ŠUM

E

UK

UPN

O

VUKOVAR 0ERDUT ¾ ¾NAŠICE 0BROD 0KOBAŠ 0POŽEGA 0PLETERNICA 1/5

1/5

GRADIŠTE 1/6 1 1/16 111/50

KUTJEVO 32/252/25 ¼ 341/100

BRESTOVAC 4/512/25

5/16 159/100

KAMENSKO ½ 4/2533/50

KAPTOL 2½ ¾ 3¼VELIKA 1½ 2/25 2¼ 35/6

ORAHOVICA 11/251/8

57/100

MALA VLAŠKA 17/100 ½ 157/100

STUPČENICA ¼ ¼SUBOCKA 19/16 19/16

KRALJEVA VELIKA 1 271/72 371/72

OSIJEKVOĆIN 53/5 ¼ 585/100

VALPOVO 11½ 11½MIHOLJAC 0MOSLAVINA ¼ 24/25

73/100

VIROVITICA 212/25 212/25

SLATINA 0UKUPNO 1422/25 427/100 14/5 1947/100 0 0 3/5 2¼ 1/8 432/5

POSTOTAK 34,29 9,85 4,15 44,86 0,00 0,00 1,38 5,18 0,29 100,00



222

Tabl

ica

7. S

truk

tura

zem

ljišn

e pov

ršin

e u S

lavo

niji

1702

. god

ine

(u ju

trim

a)

OK

RUZI

ORANICE

LIVADE

PAŠNJACI

VINOGRADI

ORANICE, LIVADE I

VINOGRADI

ŠUME

UKUPNO

OSI

JEK

0,00

RETF

ALA

894,

0010

0,00

994,

00K

OPR

IVN

A, L

ASL

OV

O, B

EZEN

CA

, KO

ROĐ

2.15

2,00

60,0

02.

212,

00ER

DU

T9.

000,

002.

200,

0064

0,00

11.8

40,0

0PE

TRO

VARA

DIN

14.9

60,0

010

0,00

2.38

2,00

2.59

6,00

5.33

8,00

25.3

76,0

0N

ERA

DIM

890,

001.

088,

001.

978,

00VA

LPO

VO

13.5

70,0

05.

700,

0019

.270

,00

KA

RAŠE

VO

7.13

9,00

910,

008.

049,

00PO

ŽEG

A1.

108,

0023

2,00

290,

001.

630,

00V

ELIK

A3.

832,

004.

120,

007.

952,

00K

APT

OL

3.35

8,00

250,

002.

410,

006.

018,

00K

UTJ

EVO

11.3

00,0

01.

031,

007.

567,

0019

.898

,00

GRA

DIŠĆ

E2.

720,

0054

1,00

2.53

7,00

5.79

8,00

VRH

OV

CI

1.84

0,00

124,

501.

346,

003.

310,

50BR

ESTO

VAC

3.58

1,50

556,

004.

582,

008.

719,

50K

AM

ENSK

O2.

023,

0022

4,00

4.07

1,00

6.31

8,00

TREŠ

TAN

OVA

C2.

856,

0040

1,00

358,

003.

615,

00C

JEPI

DLA

KA

2.87

0,00

548,

0090

0,00

4.31

8,00


223

SIRAČ

5.16

9,00

993,

0012

5,00

6.28

7,00

SUBO

CK

A2.

085,

0047

7,00

100,

002.

662,

00BI

JELA

STI

JEN

A86

0,00

110,

0097

0,00

ČA

KLO

VAC

2.22

9,00

319,

007.

094,

009.

642,

00O

RAH

OV

ICA

5.79

5,00

1.10

0,00

316,

007.

211,

00V

IRO

VIT

ICA

2.82

5,00

760,

003.

585,

00IV

AN

KO

VO

5.64

4,00

1.56

0,00

7.20

4,00

VOĆ

IN9.

013,

501.

151,

503.

532,

0013

.697

,00

ĐA

KO

VO

28.2

98,0

056

0,00

55.2

87,0

084

.145

,00

UK

UPN

O14

6.01

2,00

10.3

58,0

02.

942,

002.

596,

001.

088,

0010

9.70

3,00

272.

699,

00

IZV

OR

: FH

KA

, HFU

, fas

c. r.

Nr.

418,

spis

br.

98, f

ol. 4

85-5

58, s

pis b

r. 99

, fol

. 572

-619

; fas

c. r.

Nr.

419,

spis

br.

101-

106,

fol.

1-14

3, sp

is b

r. 10

8, fo

l. 14

6-15

3, sp

is b

r. 11

0, fo

l. 17

3-21

1, sp

is b

r. 11

2-11

7, fo

l. 22

2-44

7, sp

is. b

r. 11

9-12

0, fo

l. 44

8-52

7, sp

is b

r. 12

1, fo

l. 53

5-53

9, fo

l. 60

1-64

3 i 8

05-8

19; H

DA

, A

UC

B, fa

sc. 1

27, s

pis b

r. 39

, fol

. 196

-250

, fas

c. 12

8, sp

is b

r. 14

, fol

. 198

-422

, fas

c. 13

7, sp

is b

r. 22

, fol

. 162

-183

, i fa

sc. 1

92, s

pis b

r. 21

; MO

L, A

UC

B, fa

sc.

129,

spis

br.

1 i 3

; Sm

ičik

las,

Spom

enici

o Sl

avon

iji, 8

5-33

6, M

ažur

an, P

opis

zapa

dne i

sred

nje S

lavo

nije,

93-

148,

Lop

ašić

, Sla

vons

ki sp

omen

ici,

165-

173.


224

Tablica 8. Udio zemljišne površine u Slavoniji 1702. godine(u postocima)

OKRUZI

ORA

NIC

E

LIVA

DE

PAŠN

JAC

I

VIN

OG

RAD

I

ORA

NIC

E,

LIVA

DE

I V

INO

GRA

DI

ŠUM

E

UK

UPN

O

OSIJEKRETFALA 89,94 0,00 0,00 0,00 0,00 10,06 100,00KOPRIVNA, LASLOVO, BEZENCA, KOROĐ 97,29 0,00 0,00 0,00 0,00 2,71 100,00

ERDUT 76,01 18,58 0,00 0,00 0,00 5,41 100,00PETROVARADIN 58,95 0,39 9,39 10,23 0,00 21,04 100,00NERADIM 44,99 0,00 0,00 0,00 55,01 0,00 100,00VALPOVO 70,42 0,00 0,00 0,00 0,00 29,58 100,00KARAŠEVO 88,69 0,00 0,00 0,00 0,00 11,31 100,00POŽEGA 67,98 14,23 0,00 0,00 0,00 17,79 100,00VELIKA 48,19 0,00 0,00 0,00 0,00 51,81 100,00KAPTOL 55,80 4,15 0,00 0,00 0,00 40,05 100,00KUTJEVO 56,79 5,18 0,00 0,00 0,00 38,03 100,00GRADIŠĆE 46,91 9,33 0,00 0,00 0,00 43,76 100,00VRHOVCI 55,58 3,76 0,00 0,00 0,00 40,66 100,00BRESTOVAC 41,07 6,38 0,00 0,00 0,00 52,55 100,00KAMENSKO 32,02 3,55 0,00 0,00 0,00 64,43 100,00TREŠTANOVAC 79,00 11,09 0,00 0,00 0,00 9,90 100,00CJEPIDLAKA 66,47 12,69 0,00 0,00 0,00 20,84 100,00SIRAČ 82,22 15,79 0,00 0,00 0,00 1,99 100,00SUBOCKA 78,32 17,92 0,00 0,00 0,00 3,76 100,00BIJELA STIJENA 88,66 11,34 0,00 0,00 0,00 0,00 100,00ČAKLOVAC 23,12 3,31 0,00 0,00 0,00 73,57 100,00ORAHOVICA 80,36 15,25 0,00 0,00 0,00 4,38 100,00VIROVITICA 78,80 0,00 0,00 0,00 0,00 21,20 100,00IVANKOVO 78,35 0,00 0,00 0,00 0,00 21,65 100,00VOĆIN 65,81 8,41 0,00 0,00 0,00 25,79 100,00ĐAKOVO 33,63 0,00 0,67 0,00 0,00 65,70 100,00UKUPNO 53,54 3,80 1,08 0,95 0,40 40,23 100,00IZVOR: FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 99, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol. 1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spis. br. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539, fol. 601-643 i 805-819; HDA, AUCB, fasc. 127, spis br. 39, fol. 196-250, fasc. 128, spis br. 14, fol. 198-422, fasc. 137, spis br. 22, fol. 162-183, i fasc. 192, spis br. 21; MOL, AUCB, fasc. 129, spis br. 1 i 3; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 85-336, Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 93-148, Lopašić, Slavonski spomenici, 165-173.


225

Tablica 9. Struktura zemljišnih površina u Slavoniji 1702. godine u drugim mjer-nim jedinicama

OKRUZI, GRADOVI I SELA LIVADE (u kosama)

VINOGRADI (u motikama)

ŠUME (u satima hoda) (1x1)

OSIJEK - - -RETFALA 24,00 74,00 -KOPRIVNA, LASLOVO, BEZENCE I KOROĐ 492,00 200,00 19/16(1x1)

ERDUT 1.207,50 1.501,25 -PETROVARADIN 426,00 1.110,50 -NERADIM - 89,00 -ĐAKOVO 3.219,00 927,50 -VALPOVO 1.816,00 54,25 -KARAŠEVO 1.852,00 102,00 273/8(1x1)POŽEGA - 651,50 -VELIKA 735,00 455,50 -KAPTOL - 366,00 -KUTJEVO - 271,50 -GRADIŠTE 42,00 377,50 -VRHOVCI 25,50 234,00 -BRESTOVAC - 170,50 -KAMENSKO - 103,00 -TREŠTANOVAC - 66,00 -CJEPIDLAKA - 290,00 17/8(1x1)SIRAČ - 211,00 4/8(1x1)SUBOCKA - 111,50 -BIJELA STIJENA - 72,00 -ČAKLOVAC - 37,50 -ORAHOVICA - 89,00 571/100(1x1)IVANKOVO 5/16(1x1)VOĆIN - 610,50 -VIROVITICA 640,00 - -UKUPNO 10.479,00 8.175,50 371/3(1x1)

IZVOR: FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 99, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol. 1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spis. br. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539, fol. 601-643 i 805-819; HDA, AUCB, fasc. 127, spis br. 39, fol. 196-250, fasc. 128, spis br. 14, fol. 198-422, fasc. 137, spis br. 22, fol. 162-183, i fasc. 192, spis br. 21; MOL, AUCB, fasc. 129, spis br. 1 i 3; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 85-336, Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 93-148, Lopašić, Slavonski spomenici, 165-173.


226

Tabl

ica

10. S

truk

tura

šum

skih

pov

ršin

a u S

lavo

niji

prem

a nač

inu

koriš

tenj

a šum

a 170

2. g

odin

e(u

jutr

ima)

OK

RUZI

ŠUM

E PR

EMA

BIL

JNIM

VRS

TAM

A I

NAČ

INU

KO

RIŠT

ENJA

ŽIROVNE, OGRJEVNE I GRAĐEVNE

ŽIROVNE I OGRJEVNE

ŽIROVNE I GRAĐEVNE

ŽIROVNE

GRAĐEVNE I OGRJEVNE

OGRJEVNE

BOR

BREZA

KESTEN

ŠUME

UKUPNO

OSI

JEK

0RE

TFA

LA10

010

0K

OPR

IVN

A, L

ASL

OV

O,

BEZE

NC

A, K

OROĐ

6060

ERD

UT

900

150

200

550

350

125

2.27

5PE

TRO

VARA

DIN

1.90

52.

300

1.13

35.

338

NER

AD

IM0

VALP

OV

O3.

550

2.02

512

55.

700

KA

RAŠE

VO

680

200

3091

0PO

ŽEG

A29

029

0V

ELIK

A4.

000

120

4.12

0K

APT

OL

2.00

041

02.

410

KU

TJEV

O60

753

4.23

02.

524

7.56

7G

RAD

IŠĆ

E1.

098

1.43

92.

537

VRH

OV

CI

804

542

1.34

6BR

ESTO

VAC

434

1.53

096

015

51.

503

4.58

2K

AM

ENSK

O30

02.

000

625

1.14

64.

071


227

TREŠ

TAN

OVA

C35

835

8C

JEPI

DLA

KA

900

900

SIRAČ

125

125

SUBO

CK

A10

010

0BI

JELA

STI

JEN

A0

ČA

KLO

VAC

6.00

01.

094

7.09

4O

RAH

OV

ICA

2521

5020

020

316

VIR

OV

ITIC

A15

051

010

076

0IV

AN

KO

VO

1.38

030

150

1.56

0V

OĆ

IN3.

467

653.

532

ĐA

KO

VO

27.1

5722

.355

945

1.58

03.

250

55.2

87U

KU

PNO

39.0

3724

.142

4.67

523

.400

2.76

015

.631

6520

020

1.40

811

1.33

8PO

STO

TAK

35,0

621

,68

4,20

21,0

22,

4814

,04

0,06

0,18

0,02

1,26

100,

00

IZV

OR

: FH

KA

, HFU

, fas

c. r.

Nr.

418,

spis

br.

98, f

ol. 4

85-5

58, s

pis b

r. 99

, fol

. 572

-619

; fas

c. r.

Nr.

419,

spis

br.

101-

106,

fol.

1-14

3, sp

is b

r. 10

8, fo

l. 14

6-15

3, sp

is b

r. 11

0, fo

l. 17

3-21

1, sp

is b

r. 11

2-11

7, fo

l. 22

2-44

7, sp

is. b

r. 11

9-12

0, fo

l. 44

8-52

7, sp

is b

r. 12

1, fo

l. 53

5-53

9, fo

l. 60

1-64

3 i 8

05-8

19; H

DA

, A

UC

B, fa

sc. 1

27, s

pis b

r. 39

, fol

. 196

-250

, fas

c. 12

8, sp

is b

r. 14

, fol

. 198

-422

, fas

c. 13

7, sp

is b

r. 22

, fol

. 162

-183

, i fa

sc. 1

92, s

pis b

r. 21

; MO

L, A

UC

B, fa

sc.

129,

spis

br.

1 i 3

; Sm

ičik

las,

Spom

enici

o Sl

avon

iji, 8

5-33

6, M

ažur

an, P

opis

zapa

dne i

sred

nje S

lavo

nije,

93-

148,

Lop

ašić

, Sla

vons

ki sp

omen

ici,

165-

173.


228

Tablica 11. Struktura šumskih površina u drugim mjernim jedinicama u Slavoniji prema načinu korištenja šuma 1702. godine

OKRUZI

ŠUME PREMA NAČINU KORIŠTENJA (u satima hoda)

ŽIRO

VN

E,

OG

RJEV

NE

I G

RAĐ

EVN

EŽI

ROV

NE

I O

GRJ

EVN

EŽI

ROV

NE

I G

RAĐ

EVN

E

ŽIRO

VN

E

OG

RJEV

NE

I G

RAĐ

EVN

E

OG

RJEV

NE

GRAĐ

EVN

E

ŠUM

E

UK

UPN

O

OSIJEK 0RETFALA 0KOPRIVNA, LASLOVO, BEZENCA, KOROĐ 19/16 19/16

ERDUT 0PETROVARADIN 0NERADIM 0VALPOVO 0KARAŠEVO 255/8 12/8 4/8 273/8

POŽEGA 0VELIKA 0KAPTOL 0KUTJEVO 0GRADIŠĆE 0VRHOVCI 0BRESTOVAC 0KAMENSKO 0TREŠTANOVAC 0CJEPIDLAKA 17/8 17/8

SIRAČ 4/ 4/8

SUBOCKA 0BIJELA STIJENA 0ČAKLOVAC 0ORAHOVICA 25/8 38/100 571/100

IVANKOVO 1/83/16

5/16

VIROVITICA 0VOĆIN 0ĐAKOVO 0UKUPNO 3113/16 0 0 0 17/16 0 0 48/100 371/3

IZVOR: FHKA, HFU, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 485-558, spis br. 99, fol. 572-619; fasc. r. Nr. 419, spis br. 101-106, fol. 1-143, spis br. 108, fol. 146-153, spis br. 110, fol. 173-211, spis br. 112-117, fol. 222-447, spis. br. 119-120, fol. 448-527, spis br. 121, fol. 535-539, fol. 601-643 i 805-819; HDA, AUCB, fasc. 127, spis br. 39, fol. 196-250, fasc. 128, spis br. 14, fol. 198-422, fasc. 137, spis br. 22, fol. 162-183, i fasc. 192, spis br. 21; MOL, AUCB, fasc. 129, spis br. 1 i 3; Smičiklas, Spomenici o Slavoniji, 85-336, Mažuran, Popis zapadne i srednje Slavonije, 93-148, Lopašić, Slavonski spomenici, 165-173.


229

Tabl

ica

12. S

truk

tura

zem

ljišn

ih p

ovrš

ina u

slav

onsk

im ok

ruzi

ma i

vla

steli

nstv

ima o

d 17

01. d

o 174

9. g

odin

e (u

jutr

ima)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STVA

ORANICE

ORANICE I LIVADE

VRTOVI I VOĆNJACI

LIVADE

PAŠNJACI

VINOGRADI

ŠUME

UKUPNO

OK

RUG

VIR

OV

ITIC

A -

1723

.2.

360,

0067

0,00

3.03

0,00

VIR

OV

ITIC

A -

1724

.6.

290,

0050

0,00

610,

006.

750,

0014

.150

,00

VIR

OV

ITIC

A -

1729

.96

0,00

1.80

0,00

2.76

0,00

MIT

ROV

ICA

- 17

49.

3.59

5,00

1.78

5,00

6.89

0,00

12.2

70,0

0

BRES

TOVA

C -

1703

.1.

952,

0027

7,00

74,0

01.

625,

003.

928,

00

KA

PTO

L - 1

701.

2.55

8,00

283,

0096

0,00

3.80

1,00

CER

NIK

- 17

20.

5.19

0,00

4.45

0,00

9.64

0,00

CER

NIK

- 17

22.

5.19

0,00

4.45

0,00

9.64

0,00

CER

NIK

- 17

23.

1.18

5,00

60,0

040

,00

3.81

9,00

5.10

4,00

DA

LJ -

1706

.7.

590,

0015

0,00

200,

007.

940,

00

ĐA

KO

VO

- 17

20.

24.9

57,0

017

5,00

589,

0040

0,00

53.7

20,0

079

.841

,00

NA

SELJ

A U

VU

KO

VARS

KO

J ŽU

PAN

IJI -

1711

.3.

880,

0085

4,00

276,

001.

000,

006.

010,

00

OK

RUG

VU

KO

VAR

- 172

0.1.

605,

0060

,00

600,

002.

265,

00

KA

MEN

SKO

- 17

03.

2.02

9,00

224,

002.

071,

004.

324,

00

KA

MEN

SKO

- 17

22.

680,

003.

000,

003.

680,

00


230

KA

RAŠE

VO

- 17

08.

2.75

2,00

2.05

0,00

4.80

2,00

KU

TIN

A -

1728

.71

5,00

4.00

0,00

4.71

5,00

NA

ŠIC

E - 1

704.

3.15

9,00

2.42

0,00

5.57

9,00

NA

ŠIC

E - 1

721.

2.31

5,00

7.34

0,00

9.65

5,00

NA

ŠIC

E - 1

723.

1.87

5,00

5.99

0,00

7.86

5,00

NU

ŠTA

R - 1

721.

2.24

2,00

3.63

0,00

5.87

2,00

ORA

HO

VIC

A-F

ERIČ

AN

CI -

171

9.3.

330,

0060

,00

11.6

55,0

015

.045

,00

ORA

HO

VIC

A-F

ERIČ

AN

CI -

172

2.3.

330,

0060

,00

11.6

55,0

015

.045

,00

VALP

OV

O -

1720

.6.

900,

0010

.740

,00

17.6

40,0

0

PLET

ERN

ICA

- 17

23.

3.47

5,00

3.38

0,00

6.85

5,00

VEL

IKA

- 17

01.

2.42

8,00

6.05

0,00

8.47

8,00

VEL

IKA

- 17

19.

2.70

2,00

4.02

0,00

6.72

2,00

VLA

STEL

INST

VO

VEL

IKA

- 17

20.

3.64

2,00

770,

005.

549,

009.

961,

00

VRH

OV

CI -

172

3.1.

080,

0032

0,00

1.40

0,00

VOĆ

IN -

1701

.5.

254,

0031

8,00

1.94

0,00

7.51

2,00

KU

TJEV

O -

1701

.11

.300

,00

1.03

1,00

7.56

7,00

19.8

98,0

0

IZV

OR

: HD

A, A

UC

B, fa

sc. 7

2, sp

is b

r. 42

, fas

c. 73

, spi

s br.

11, f

asc.

127,

spis

br.

14, 3

0, 4

0-42

, 47-

49, f

asc.

128,

spis

br.

15, f

asc.

131,

spis

br.

20, 2

2-23

, fa

sc. 1

32, s

pis b

r. 2,

7, 1

0, 2

8, 3

2, 3

5, fa

sc. 1

33, s

pis b

r. 1,

6-7

, 9, f

asc.

134,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

38, s

pis b

r. 3,

13-

15, 1

7, 2

0, fa

sc. 1

39, s

pis b

r. 3-

5, 2

1, 2

9,

56-5

7, fa

sc. 1

40, s

pis b

r. 20

, 22;

MO

L, A

UC

B, fa

sc. 1

28, s

pis b

r. 1-

3, fa

sc. 1

30, s

pis b

r. 26

.


231

Tablica 13. Udio zemljišnih površina u slavonskim okruzima i vlastelinstvima od 1701. do 1749. godine

(u postocima)

OKRUZI I VLASTELINSTVA

ORA

NIC

E

ORA

NIC

E I

LIVA

DE

VRT

OV

I I

VOĆ

NJA

CI

LIVA

DE

PAŠN

JAC

I

VIN

OG

RAD

I

ŠUM

E

UK

UPN

O

OKRUG VIROVITICA - 1723. 77,89 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 22,11 100,00

VIROVITICA - 1724. 44,45 3,53 0,00 4,31 0,00 0,00 47,70 100,00

VIROVITICA - 1729. 34,78 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 65,22 100,00

MITROVICA - 1749. 29,30 0,00 0,00 14,55 0,00 0,00 56,15 100,00

BRESTOVAC - 1703. 49,69 0,00 0,00 7,05 0,00 1,88 41,37 100,00

KAPTOL - 1701. 67,30 0,00 0,00 7,45 0,00 0,00 25,26 100,00

CERNIK - 1720. 53,84 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 46,16 100,00

CERNIK - 1722. 53,84 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 46,16 100,00

CERNIK - 1723. 23,22 1,18 0,00 0,78 0,00 0,00 74,82 100,00

DALJ - 1706. 95,59 0,00 0,00 1,89 0,00 0,00 2,52 100,00

ĐAKOVO - 1720. 31,26 0,00 0,22 0,74 0,50 0,00 67,28 100,00

NASELJA U VUKOVARSKOJ ŽUPANIJI - 1711.

64,56 0,00 0,00 14,21 0,00 4,59 16,64 100,00

OKRUG VUKOVAR - 1720.

70,86 0,00 0,00 2,65 0,00 0,00 26,49 100,00

KAMENSKO - 1703. 46,92 0,00 0,00 5,18 0,00 0,00 47,90 100,00

KAMENSKO - 1722. 18,48 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 81,52 100,00

KARAŠEVO - 1708. 57,31 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 42,69 100,00

KUTINA - 1728. 15,16 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 84,84 100,00

NAŠICE - 1704. 56,62 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 43,38 100,00

NAŠICE - 1721. 23,98 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 76,02 100,00

NAŠICE - 1723. 23,84 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 76,16 100,00

NUŠTAR - 1721. 38,18 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 61,82 100,00

ORAHOVICA-FERIČANCI - 1719.

22,13 0,00 0,00 0,40 0,00 0,00 77,47 100,00

ORAHOVICA-FERIČANCI - 1722.

22,13 0,00 0,00 0,40 0,00 0,00 77,47 100,00

VALPOVO - 1720. 39,12 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 60,88 100,00


232

PLETERNICA - 1723. 50,69 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 49,31 100,00

VELIKA - 1701. 28,64 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 71,36 100,00

VELIKA - 1719. 40,20 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 59,80 100,00

VLASTELINSTVO VELIKA - 1720. 36,56 0,00 0,00 7,73 0,00 0,00 55,71 100,00

VRHOVCI - 1723. 77,14 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 22,86 100,00

VOĆIN - 1701. 69,94 0,00 0,00 0,00 0,00 4,23 25,83 100,00

KUTJEVO - 1701. 56,79 0,00 0,00 5,18 0,00 0,00 38,03 100,00

IZVOR: HDA, AUCB, fasc. 72, spis br. 42, fasc. 73, spis br. 11, fasc. 127, spis br. 14, 30, 40-42, 47-49, fasc. 128, spis br. 15, fasc. 131, spis br. 20, 22-23, fasc. 132, spis br. 2, 7, 10, 28, 32, 35, fasc. 133, spis br. 1, 6-7, 9, fasc. 134, spis br. 22-23, fasc. 138, spis br. 3, 13-15, 17, 20, fasc. 139, spis br. 3-5, 21, 29, 56-57, fasc. 140, spis br. 20, 22; MOL, AUCB, fasc. 128, spis br. 1-3, fasc. 130, spis br. 26.


233

Tablica 14. Struktura zemljišnih površina u slavonskim okruzima i vlastelinstvima u drugim mjernim jedinicama od 1701. do 1729. godine

OKRUZI I VLASTELINSTVA LIVADE (u kosama) VINOGRADI (u motikama)OKRUG VIROVITICA - 1723. 1.220,00 1.300,00VIROVITICA - 1724. 2.010,00 2.229,00VIROVITICA - 1729. 300,00 400,00BRESTOVAC - 1703. 70,00KAPTOL - 1701. 29,00CERNIK - 1720. 666,00 340,00CERNIK - 1722. 666,00 340,00CERNIK - 1723. 380,00 286,00DALJ - 1706. 378,00 391,00ĐAKOVO - 1720. 2.946,00 280,00OKRUG VUKOVAR - 1720. 145,00 535,00KAMENSKO - 1703. 101,50KAMENSKO - 1722. 345,00 52,00KARAŠEVO - 1708. 761,00 55,00KUTINA - 1728. 15,00 410,00NAŠICE - 1704. 499,00 9,00NAŠICE - 1721. 1.042,00 130,00NAŠICE - 1723. 852,00 115,00NUŠTAR - 1721. 660,00 150,00ORAHOVICA-FERIČANCI - 1719. 2.200,00 182,00ORAHOVICA-FERIČANCI - 1722. 2.200,00 182,00VALPOVO - 1720. 1.895,00 86,00PLETERNICA - 1723. 1.476,00 605,00VELIKA - 1701. 575,00 349,00VELIKA - 1719. 660,00 300,00VLASTELINSTVO VELIKA - 1720. 293,00VRHOVCI - 1723. 400,00 155,00VOĆIN - 1701. 1.731,00 1.004,00KUTJEVO - 1701. 271,50

IZVOR: HDA, AUCB, fasc. 72, spis br. 42, fasc. 127, spis br. 14, 30, 40-42, 47-49, fasc. 128, spis br. 15, fasc. 131, spis br. 20, 22-23, fasc. 132, spis br. 2, 7, 10, 28, 32, 35, fasc. 133, spis br. 1, 6-7, 9, fasc. 134, spis br. 22-23, fasc. 138, spis br. 3, 13-15, 17, 20, fasc. 139, spis br. 3-5, 21, 29, 56-57, fasc. 140, spis br. 20, 22; MOL, AUCB, fasc. 128, spis br. 1-3.


234

Tabl

ica

15. S

truk

tura

šum

a u

slavo

nski

m o

kruz

ima

i vla

steli

nstv

ima

prem

a bi

ljnim

vrs

tam

a i n

ačin

om k

orišt

enja

šum

a od

170

1. d

o 17

29. g

odin

e (u

jutr

ima)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STAV

AŽIROVNE, OGRJEVNE

I GRAĐEVNE

ŽIROVNE I OGRJEVNE

ŽIROVNE I OGRJEVNE (BETULIS, TILIIS,

SALICES I OLUINIS)ŽIROVNA I

OGRJEVNA (BREZA, LIPA, VRBA, OLVINUS)ŽIROVNE,

OGRJEVNE, VOĆKE I KOROVOMŽIROVNE I

GRAĐEVNE

ŽIROVNE

ŽIROVNE I VOĆKEHRASTA, LIPE, VOĆKE

I BUKVE

HRASTA I BUKVE

OGRJEVNE I GRAĐEVNE

OGRJEVNE, GRAĐEVNE I VOĆKE

OGRJEVNE

OGRJEVNE I VOĆKE

GRAĐEVNE

VOĆKE

LIPA, BREZA I VRBA

ŠUME

UKUPNO

VIR

OV

ITIC

A -

1724

.52

050

01.

680

250

500

1.85

060

035

020

030

06.

750

VIR

OV

ITIC

A -

1723

.42

025

067

0V

IRO

VIT

ICA

- 17

29.

500

800

500

1.80

0BR

ESTO

VAC

- 17

02.

160

1.50

061

52.

275

BRES

TOVA

C -

1703

520

4.00

012

04.

640

BRES

TOVA

C -

1703

.37

510

559

055

51.

625

KA

PTO

L - 1

701.

300

660

960

CER

NIK

- 17

20.

4.45

04.

450

CER

NIK

- 17

224.

451

4.45

1C

ERN

IK -

1723

.1.

050

770

100

600

301.

269

3.81

9D

ALJ

- 17

06.

5010

015

0Đ

AK

OV

O -

1720

.20

.530

490

32.0

9560

553

.720

IZV

OR

: HD

A, A

UC

B, fa

sc. 7

2, sp

is b

r. 42

, fas

c. 12

7, sp

is b

r 12-

14, 3

0, 4

0-42

, 47-

48, f

asc.

128,

spis

br.

15, f

asc.

131,

spis

br.

20, f

asc.

132,

spis

br.

2, 2

8,

32, 3

5, fa

sc. 1

33, s

pis b

r. 1,

6-7

, 9, f

asc.

134,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

38, s

pis b

r. 3,

13-

15, 1

7 i 2

0, fa

sc. 1

39, s

pis b

r. 3-

5, 1

3, 1

8, 2

1, 2

9, 5

6-57

, fas

c. 14

0, sp

is

br. 2

2, M

OL,

AU

CB,

fasc

. 128

, spi

s br.

1-3,

fasc

. 129

, spi

s br.

1 i 3

, fas

c. 13

0, sp

is b

r. 26

.


235

Tabl

ica

15. S

truk

tura

šum

a u

slavo

nski

m o

kruz

ima

i vla

steli

nstv

ima

prem

a bi

ljnim

vrs

tam

a i n

ačin

om k

orišt

enja

šum

a od

170

1. d

o 17

29. g

odin

e (na

stav

ak)

(u ju

trim

a)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STAV

A


ŽIROVNE I OGRJEVNE

ŽIROVNE I OGRJEVNE (BETULIS, TILIIS, SALICES

I OLUINIS)ŽIROVNA I OGRJEVNA

(BREZA, LIPA, VRBA, OLVINUS)

ŽIROVNE, OGRJEVNE, VOĆKE I KOROVOM


ŽIROVNE

ŽIROVNE I VOĆKE

HRASTA, LIPE, VOĆKE I BUKVE

HRASTA I BUKVE



OGRJEVNE

OGRJEVNE I VOĆKE

GRAĐEVNE

VOĆKE

LIPA, BREZA I VRBA

ŠUME

UKUPNO

ERD

UT

- 170

2.90

015

020

055

035

012

02.

270

NA

SELJ

A U

VU

KO

VARS

KO

J ŽU

PAN

IJI -

1711

.30

055

015

01.

000

KA

MEN

SKO

- 17

03.

775

1.29

62.

071

KA

RAŠE

VO

- 17

08.

1.85

060

140

2.05

0

NA

ŠIC

E - 1

704.

300

1.22

567

022

52.

420

NA

ŠIC

E - 1

721.

1.40

050

1.70

03.

190

1.00

07.

340

NA

ŠIC

E - 1

723.

1.40

010

040

03.

600

1.00

06.

500

NU

ŠTA

R - 1

721.

200

190

1.20

01.

700

4030

03.

630

ORA

HO

VIC

A-F

ERIČ

AN

CI -

17

19.

160

900

1.99

08.

605

11.6

55

ORA

HO

VIC

A-F

ERIČ

AN

CI -

17

22.

160

900

1.99

08.

605

11.6

55

IZV

OR

: HD

A, A

UC

B, fa

sc. 7

2, sp

is b

r. 42

, fas

c. 12

7, sp

is b

r 12-

14, 3

0, 4

0-42

, 47-

48, f

asc.

128,

spis

br.

15, f

asc.

131,

spis

br.

20, f

asc.

132,

spis

br.

2, 2

8,

32, 3

5, fa

sc. 1

33, s

pis b

r. 1,

6-7

, 9, f

asc.

134,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

38, s

pis b

r. 3,

13-

15, 1

7 i 2

0, fa

sc. 1

39, s

pis b

r. 3-

5, 1

3, 1

8, 2

1, 2

9, 5

6-57

, fas

c. 14

0, sp

is

br. 2

2, M

OL,

AU

CB,

fasc

. 128

, spi

s br.

1-3,

fasc

. 129

, spi

s br.

1 i 3

, fas

c. 13

0, sp

is b

r. 26

.


236

Tabl

ica

15. S

truk

tura

šum

a u

slavo

nski

m o

kruz

ima

i vla

steli

nstv

ima

prem

a bi

ljnim

vrs

tam

a i n

ačin

om k

orišt

enja

šum

a od

170

1. d

o 17

29. g

odin

e (na

stav

ak)

(u ju

trim

a)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STAV

A


ŽIROVNE I OGRJEVNE

ŽIROVNE I OGRJEVNE (BETULIS, TILIIS, SALICES I

OLUINIS)

ŽIROVNA I OGRJEVNA (BREZA, LIPA, VRBA, OLVINUS)

ŽIROVNE, OGRJEVNE, VOĆKE I KOROVOM


ŽIROVNE

ŽIROVNE I VOĆKE

HRASTA, LIPE, VOĆKE I BUKVE

HRASTA I BUKVE



OGRJEVNE

OGRJEVNE I VOĆKE

GRAĐEVNE

VOĆKE

LIPA, BREZA I VRBA

ŠUME

UKUPNO

PLET

ERN

ICA

- 17

23.

2.42

035

061

03.

380

VALP

OV

O -

1720

.1.

400

2.90

01.

000

2.70

014

02.

600

10.7

40

VEL

IKA

- 17

01.

6.00

050

6.05

0

VEL

IKA

- 17

19.

4.02

04.

020

VLA

STEL

INST

VO

V

ELIK

A -

1720

.80

03.

800

789

160

5.54

9

VRH

OV

CI -

172

3.32

032

0

VOĆ

IN -

1701

.80

225

790

2016

566

01.

940

KU

TJEV

O -

1701

.60

753

4.23

02.

524

7.56

7

VU

KO

VAR

- 172

0.15

045

060

0

IZV

OR

: HD

A, A

UC

B, fa

sc. 7

2, sp

is b

r. 42

, fas

c. 12

7, sp

is b

r 12-

14, 3

0, 4

0-42

, 47-

48, f

asc.

128,

spis

br.

15, f

asc.

131,

spis

br.

20, f

asc.

132,

spis

br.

2, 2

8,

32, 3

5, fa

sc. 1

33, s

pis b

r. 1,

6-7

, 9, f

asc.

134,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

38, s

pis b

r. 3,

13-

15, 1

7 i 2

0, fa

sc. 1

39, s

pis b

r. 3-

5, 1

3, 1

8, 2

1, 2

9, 5

6-57

, fas

c. 14

0, sp

is

br. 2

2, M

OL,

AU

CB,

fasc

. 128

, spi

s br.

1-3,

fasc

. 129

, spi

s br.

1 i 3

, fas

c. 13

0, sp

is b

r. 26

.


237

Tabl

ica

16. V

last

elins

ki p

rihod

i u sl

avon

skim

okru

zim

a i v

last

elins

tvim

a od

1701

. do 1

729.

god

ine

(u fo

rinta

ma)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STVA

PRIHODI OD VLASTELINSKIH

PRAVA

PRIHODI OD REGALNIH PRAVA

PRIHODI OD TAKSE ZA ROME, ŽIDOVE I

STRANCE

PRIHODI OD ALODIJALNE

PROIZVODNJE

PRIHODI OD DESETINE I DEVETINE

OSTALI PRIHODI

PRIHODI OD KORIŠTENJA ŠUMA

PROCJENA PRIHODA OD

ŠUMA

UKUPNO

VIR

OV

ITIC

A -

1709

.63

9,70

000

3,00

000

642,

7000

0

VIR

OV

ITIC

A -

1723

.1.

177,

0000

033

0,00

000

80,4

0000

1.58

7,40

000

VIR

OV

ITIC

A -

1724

.2.

306,

5625

050

0,00

000

810,

0000

03.

616,

5625

0

VIR

OV

ITIC

A -

1729

.36

0,25

000

140,

0000

021

6,00

000

716,

2500

0

CER

NIK

- 17

20.

742,

5000

018

,000

0053

4,00

000

1.29

4,50

000

CER

NIK

- 17

22.

742,

5000

018

,000

0053

4,00

000

1.29

4,50

000

BRES

TOVA

C -

1702

.73

2,26

125

103,

5000

034

6,42

500

274,

8000

01.

456,

9862

5

BRES

TOVA

C -

1703

.1.

513,

8000

017

2,00

000

301,

7600

010

8,00

000

524,

4000

02.

619,

9600

0

DA

LJ -

1706

.1.

551,

0000

071

4,00

000

18,0

0000

2.28

3,00

000

ERD

UT

- 170

2.1.

872,

5000

01.

213,

0000

01.

993,

0000

06,

0000

023

4,00

000

5.31

8,50

000

NA

SELJ

A U

VU

KO

VARS

KO

J ŽU

PAN

IJI -

1711

.1.

557,

2825

081

,000

0012

,000

0072

,000

001.

722,

2825

0

KA

MEN

SKO

- 17

22.

288,

6250

07,

0000

036

0,00

000

655,

6250

0

KA

RAŠE

VO

- 17

08.

1.12

7,50

000

209,

0000

024

1,80

000

1.57

8,30

000

IZV

OR

: HD

A, A

UC

B, fa

sc. 7

2, sp

is b

r. 42

, fas

c. 12

7, sp

is b

r. 12

-13,

40-

41, f

asc.

131,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

32, s

pis b

r. 2,

28,

32,

35,

fasc

. 133

, spi

s br.

1,

6-7,

9, f

asc.

134,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

38, s

pis b

r. 3,

13-

15, 1

7, 2

0, fa

sc. 1

39, s

pis b

r. 3-

5, 1

3, 1

8, 2

1, 2

9, 5

6-57

, fas

c. 14

0, sp

is b

r. 22

; MO

L, A

UC

B, fa

sc.

128,

spis

br.

1-3,

fasc

. 129

, spi

s br.

1, fa

sc. 1

30, s

pis b

r. 26

.


238

Tabl

ica

16. V

last

elins

ki p

rihod

i u sl

avon

skim

okru

zim

a i v

last

elins

tvim

a od

1701

. do 1

729.

god

ine (

nast

avak

)(u

forin

tam

a)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STVA


PRAVA



STRANCE


PROIZVODNJE


OSTALI PRIHODI


PROCJENA PRIHODA OD ŠUMA

UKUPNO

NA

ŠIC

E - 1

704.

1.19

6,63

000

106,

0000

037

7,00

000

84,0

0000

132,

6000

01.

896,

2300

0

NA

ŠIC

E - 1

721.

1.04

4,15

000

114,

0000

088

0,80

000

2.03

8,95

000

NA

ŠIC

E - 1

723.

795,

8750

011

0,00

000

718,

8000

01.

624,

6750

0

NU

ŠTA

R - 1

721.

862,

1250

042

9,60

000

1.29

1,72

500

ORA

HO

VIC

A-F

ERIČ

AN

CI -

171

9.1.

369,

7500

095

,000

0012

0,00

000

1.40

9,40

000

2.99

4,15

000

ORA

HO

VIC

A-F

ERIČ

AN

CI -

172

2.1.

369,

7500

095

,000

0012

0,00

000

1.40

9,40

000

2.99

4,15

000

PLET

ERN

ICA

- 17

23.

1.62

8,25

000

100,

5000

040

5,60

000

2.13

4,35

000

PLET

ERN

ICA

- 17

50.

2.41

9,54

170

529,

2500

068

3,17

500

27,6

5330

170,

0000

03.

829,

6200

0

VEL

IKA

- 17

01.

1.28

0,02

000

141,

0000

039

4,84

000

82,0

0000

360,

0000

02.

257,

8600

0

VEL

IKA

- 17

19.

836,

0000

012

1,00

000

481,

8000

01.

438,

8000

0

VLA

STEL

INST

VO

VEL

IKA

- 17

20.

1.53

8,62

500

32,0

0000

665,

0800

02.

235,

7050

0

VRH

OV

CI -

172

3.49

0,87

500

16,5

0000

38,4

0000

545,

7750

0

VOĆ

IN -

1701

.2.

511,

5400

029

,000

0060

,000

0022

9,60

000

2.83

0,14

000

VU

KO

VAR

- 172

0.49

5,00

000

1.80

0,00

000

2.29

5,00

000

IZV

OR

: HD

A, A

UC

B, fa

sc. 7

2, sp

is b

r. 42

, fas

c. 12

7, sp

is b

r. 12

-13,

40-

41, f

asc.

131,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

32, s

pis b

r. 2,

28,

32,

35,

fasc

. 133

, spi

s br.

1,

6-7,

9, f

asc.

134,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

38, s

pis b

r. 3,

13-

15, 1

7, 2

0, fa

sc. 1

39, s

pis b

r. 3-

5, 1

3, 1

8, 2

1, 2

9, 5

6-57

, fas

c. 14

0, sp

is b

r. 22

; MO

L, A

UC

B, fa

sc.

128,

spis

br.

1-3,

fasc

. 129

, spi

s br.

1, fa

sc. 1

30, s

pis b

r. 26

.


239

Tabl

ica

17. U

dio v

last

elins

kih

prih

oda u

slav

onsk

im ok

ruzi

ma i

vla

steli

nstv

ima o

d 17

01. d

o 172

9. g

odin

e (u

pos

tocim

a)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STVA


PRAVA



STRANCE


PROIZVODNJE


OSTALI PRIHODI



UKUPNO

VIR

OV

ITIC

A -

1709

.99

,53

0,47

0,00

0,00

0,00

0,00

0,00

0,00

100,

00

VIR

OV

ITIC

A -

1723

.74

,15

20,7

90,

000,

000,

000,

000,

005,

0610

0,00

VIR

OV

ITIC

A -

1724

.63

,78

13,8

30,

000,

000,

000,

000,

0022

,40

100,

00

VIR

OV

ITIC

A -

1729

.50

,30

19,5

50,

000,

000,

000,

000,

0030

,16

100,

00

CER

NIK

- 17

20.

57,3

61,

390,

000,

000,

000,

000,

0041

,25

100,

00

CER

NIK

- 17

22.

57,3

61,

390,

000,

000,

000,

000,

0041

,25

100,

00

BRES

TOVA

C -

1702

.50

,26

7,10

0,00

0,00

23,7

80,

000,

0018

,86

100,

00

BRES

TOVA

C -

1703

.57

,78

6,56

0,00

0,00

11,5

24,

120,

0020

,02

100,

00

DA

LJ -

1706

.67

,94

31,2

70,

000,

000,

000,

000,

000,

7910

0,00

ERD

UT

- 170

2.35

,21

22,8

10,

000,

0037

,47

0,11

0,00

4,40

100,

00

NA

SELJ

A U

VU

KO

VARS

KO

J ŽU

PAN

IJI -

1711

.90

,42

4,70

0,00

0,00

0,00

0,70

0,00

4,18

100,

00

KA

MEN

SKO

- 17

22.

44,0

21,

070,

000,

000,

000,

000,

0054

,91

100,

00

KA

RAŠE

VO

- 17

08.

71,4

413

,24

0,00

0,00

0,00

0,00

0,00

15,3

210

0,00

IZV

OR

: HD

A, A

UC

B, fa

sc. 7

2, sp

is b

r. 42

, fas

c. 12

7, sp

is b

r. 12

-13,

40-

41, f

asc.

131,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

32, s

pis b

r. 2,

28,

32,

35,

fasc

. 133

, spi

s br.

1,

6-7,

9, f

asc.

134,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

38, s

pis b

r. 3,

13-

15, 1

7, 2

0, fa

sc. 1

39, s

pis b

r. 3-

5, 1

3, 1

8, 2

1, 2

9, 5

6-57

, fas

c. 14

0, sp

is b

r. 22

; MO

L, A

UC

B, fa

sc.

128,

spis

br.

1-3,

fasc

. 129

, spi

s br.

1, fa

sc. 1

30, s

pis b

r. 26

.


240

Tabl

ica

17. U

dio v

last

elins

kih

prih

oda u

slav

onsk

im ok

ruzi

ma i

vla

steli

nstv

ima o

d 17

01. d

o 172

9. g

odin

e (na

stav

ak)

(u p

osto

cima)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STVA


PRAVA

PRIHODI OD REGALNIH

PRAVA

PRIHODI OD TAKSE ZA

ROME, ŽIDOVE I STRANCE

PRIHODI OD VLASTELINSKE PROIZVODNJE


OSTALI PRIHODI

PRIHODI OD KORIŠTENJA

ŠUMA

PROCJENA PRIHODA OD

ŠUMA

UKUPNO

NA

ŠIC

E - 1

704.

63,1

15,

590,

000,

0019

,88

4,43

6,99

0,00

100,

00

NA

ŠIC

E - 1

721.

51,2

15,

590,

000,

000,

000,

000,

0043

,20

100,

00

NA

ŠIC

E - 1

723.

48,9

96,

770,

000,

000,

000,

000,

0044

,24

100,

00

NU

ŠTA

R - 1

721.

66,7

40,

000,

000,

000,

000,

000,

0033

,26

100,

00

ORA

HO

VIC

A-F

ERIČ

AN

CI -

171

9.45

,75

3,17

0,00

0,00

0,00

4,01

0,00

47,0

710

0,00

ORA

HO

VIC

A-F

ERIČ

AN

CI -

172

2.45

,75

3,17

0,00

0,00

0,00

4,01

0,00

47,0

710

0,00

PLET

ERN

ICA

- 17

23.

76,2

94,

710,

000,

000,

000,

000,

0019

,00

100,

00

VALP

OV

O -

1720

.46

,68

12,7

80,

000,

000,

000,

000,

0040

,54

100,

00

VEL

IKA

- 17

01.

56,6

96,

240,

000,

0017

,49

3,63

0,00

15,9

410

0,00

VEL

IKA

- 17

19.

58,1

08,

410,

000,

000,

000,

000,

0033

,49

100,

00

VLA

STEL

INST

VO

VEL

IKA

- 17

20.

68,8

21,

430,

000,

000,

000,

000,

0029

,75

100,

00

VRH

OV

CI -

172

3.89

,94

3,02

0,00

0,00

0,00

0,00

0,00

7,04

100,

00

VOĆ

IN -

1701

.88

,74

1,02

0,00

0,00

0,00

2,12

0,00

8,11

100,

00

VU

KO

VAR

- 172

0.21

,57

0,00

0,00

0,00

78,4

30,

000,

000,

0010

0,00

IZV

OR

: HD

A, A

UC

B, fa

sc. 7

2, sp

is b

r. 42

, fas

c. 12

7, sp

is b

r. 12

-13,

40-

41, f

asc.

131,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

32, s

pis b

r. 2,

28,

32,

35,

fasc

. 133

, spi

s br.

1,

6-7,

9, f

asc.

134,

spis

br.

22-2

3, fa

sc. 1

38, s

pis b

r. 3,

13-

15, 1

7, 2

0, fa

sc. 1

39, s

pis b

r. 3-

5, 1

3, 1

8, 2

1, 2

9, 5

6-57

, fas

c. 14

0, sp

is b

r. 22

; MO

L, A

UC

B, fa

sc.

128,

spis

br.

1-3,

fasc

. 129

, spi

s br.

1, fa

sc. 1

30, s

pis b

r. 26

.


241

Tabl

ica

18. V

last

elins

ki p

rihod

i u sl

avon

skim

okru

zim

a i v

last

elins

tvim

a sre

dino

m 1

8. st

oljeć

a(u

forin

tam

a)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STVA

PRIHODI OD VLASTELINSKIH PRAVA


PRIHODI OD TAKSI ROMA, ŽIDOVA I

DRUGOG STRANOG STANOVNIŠTVA



OSTALI PRIHODI



UKUPNO

SIRAČ

- 17

47.

681,

9896

024

,000

008,

0000

037

8,93

010

1.09

2,91

970

KA

RLO

VC

I - 1

749.

5.71

6,57

820

4.10

9,00

000

554,

0000

01.

852,

0000

019

8,00

000

12.4

29,5

7820

CER

NIK

- 17

49.

800,

6325

026

3,50

000

36,0

0000

1.10

0,13

250

BRES

TOVA

C -

1750

.1.

317,

2500

027

7,79

500

533,

2250

010

,000

0010

0,00

000

2.23

8,27

000

NA

ŠIC

E - 1

750.

638,

0000

033

8,70

000

569,

3400

050

0,00

000

2.04

6,04

000

NU

ŠTA

R - 1

751.

704,

0000

057

3,00

000

13,5

0000

400,

9000

011

4,70

000

28,5

0000

350,

0000

021

,000

002.

205,

6000

0

PLET

ERN

ICA

- 17

50.

2.41

9,54

170

529,

2500

068

3,17

500

27,6

5330

170,

0000

03.

829,

6200

0

VEL

IKA

- 17

51.

2.17

6,62

500

430,

1000

044

5,85

000

20,5

8500

28,0

0000

120,

0000

03.

221,

1600

0

BUK

OV

ICA

- 17

47.

126,

5000

022

,000

0010

0,00

000

248,

5000

0

PAK

RAC

- 17

50.

2.29

6,00

000

727,

1400

056

8,25

000

146,

0000

070

0,00

000

12,0

0000

4.44

9,39

000

ILO

K -

1749

.5.

716,

3333

31.

704,

0000

047

5,00

000

271,

0000

060

,000

008.

226,

3333

3

POD

BORJ

E - 1

750.

863,

5000

014

2,00

000

36,0

0000

19,2

5000

200,

0000

012

,000

001.

272,

7500

0

IZV

OR

: HD

A, A

UC

B, fa

sc. 4

2, sp

is b

r. 22

, fas

c. 57

, spi

s br.

95, f

asc.

73, s

pis b

r. 8,

fasc

. 74,

spis

br.

4, 2

5, 5

0, fa

sc. 7

5, sp

is b

r. 1,

3, 4

, 5, 6

; fas

c. 12

7, sp

is

br. 1

9, fa

sc. 1

32, s

pis b

r. 30

, fas

c. 13

3, sp

is b

r. 4,

23.


242

Tabl

ica

19. U

dio v

last

elins

kih

prih

oda u

slav

onsk

im ok

ruzi

ma i

vla

steli

nstv

ima s

redi

nom

18.

stol

jeća

(u p

osto

cima)

OK

RUZI

I V

LAST

ELIN

STVA

PRIHODI OD VLASTELINSKIH PRAVA


PRIHODI OD TAKSI ROMA, ŽIDOVA I DRUGOG

STRANOG STANOVNIŠTVA



OSTALI PRIHODI



UKUPNO

SIRAČ

- 17

47.

62,4

02,

200,

730,

0034

,67

0,00

0,00

0,00

100,

00

KA

RLO

VC

I - 1

749.

45,9

933

,06

4,46

0,00

14,9

00,

000,

001,

5910

0,00

CER

NIK

- 17

49.

72,7

823

,95

0,00

3,27

0,00

0,00

0,00

0,00

100,

00

BRES

TOVA

C -

1750

.58

,85

12,4

10,

0023

,82

0,00

0,45

4,47

0,00

100,

00

NA

ŠIC

E - 1

750.

31,1

816

,55

0,00

27,8

30,

000,

0024

,44

0,00

100,

00

NU

ŠTA

R - 1

751.

31,9

225

,98

0,61

18,1

85,

201,

2915

,87

0,95

100,

00

PLET

ERN

ICA

- 17

50.

63,1

813

,82

0,00

17,8

40,

000,

724,

440,

0010

0,00

VEL

IKA

- 17

51.

67,5

713

,35

0,00

13,8

40,

640,

873,

730,

0010

0,00

BUK

OV

ICA

- 17

47.

50,9

18,

850,

000,

000,

000,

0040

,24

0,00

100,

00

PAK

RAC

- 17

50.

51,6

016

,34

0,00

12,7

70,

003,

2815

,73

0,27

100,

00

ILO

K -

1749

.69

,49

20,7

15,

773,

290,

000,

000,

730,

0010

0,00

POD

BORJ

E - 1

750.

67,8

511

,16

2,83

1,51

0,00

0,00

15,7

10,

9410

0,00

IZV

OR

: HD

A, A

UC

B, fa

sc. 4

2, sp

is b

r. 22

, fas

c. 57

, spi

s br.

95, f

asc.

73, s

pis b

r. 8,

fasc

. 74,

spis

br.

4, 2

5, 5

0, fa

sc. 7

5, sp

is b

r. 1,

3, 4

, 5, 6

; fas

c. 12

7,

spis

br.

19, f

asc.

132,

spis

br.

30, f

asc.

133,

spis

br.

4, 2

3.


243

SUMMARY

Forests in the Court Chamber Censuses of Slavonia from the Liberation from the Ott oman Rule to the mid-18th century – The Meaning of Forest in the Economy of Slavonian Manors During

the First Half of the Century

During the organization process of the Chamber administration in Slavonia at the end of the 17th and beginning of the 18th century, offi cials conducted censuses in 1698 and 1702. After that period the Court Chamber recorded Slavonia in 1721, 1736 and 1745/46. Apart from these censuses the Court Chamber recorded particular estates that were sold, i.e. donated to noble families. In the mid-18th century the owners had to make a list of estates so that the Vienna Court could determine the fees for their implementation. In the censuses from 1698 and 1702 the census takers described each village in every district, i.e. manor. During that process they determined the sizes of certain types of land (arable land, meadows, vineyards, forests, pastureland and gardens), yet they listed them in diff erent types of measurement units related to human activity (how much could be ploughed in a morning, mown in a day, hoed in a day, walked in an hour), which makes it diffi cult for researchers to determine the proportions of particular areas of land. The census takers determined the wooded areas of the entire region, covered by the census, as well as the woody species of the forests. In 1698, they mainly used the terms acorning, timber, fi rewood for the woody species and only in the districts of Brod, Kobaš, Našice did they specify woody species according to the names of plant species (oak, beech, hornbeam, yew, poplar, willow, alder and others). In later censuses during the decameralization process the census takers used the aforementioned terms (acorning, timber, fi rewood). Apart from the asset strength of households and the size of land areas, the census takers determined the revenue of the estates and the value of all future estates. In that process they added the value of forests to the estate revenues determined by using certain mathematical models. On the basis of that model it is also possible to determine the signifi cance of wooded areas in value and indirectly to the economy of manors at that time. The censuses from 1721 and 1736 do not provide data on the size of wooded areas or the amount of estate revenues; hence it is not possible to determine the signifi cance of wooded areas in the economy of particular estates. The censuses of estates and estate revenues in the period from 1747 to 1751 provide also data on incomes of particular estates from estate forests. As per the censuses the estates gained income from forests by acorning and by using fi rewood and timber for the requirements of estates; these revenues were not recorded as estate revenues by the census takers. Through analysis of estate revenues it is possible to determine the signifi cance of estate forests in the economy of then estates. From the censuses of the fi rst half of the 18th century it can be concluded that the forests of Slavonian estates were not particularly signifi cant when the values of the manors were being determined or for the economy of the manors throughout that period of time. Forests gained in importance during the fi rst half of the 19th century.

Key words: Slavonia, estates, forests, Court Chamber censuses, estate revenue, estate economy

245

Danijel JelašDržavni arhiv u Osijeku

Kartografski izvori za povijest slavonskih šuma u Državnom arhivu u Osijeku

U Državnom arhivu u Osijeku čuva se iznimno važan segment ukupne kartografske baštine za područje današnjeg hrvatskog istoka. Riječ je o nekoliko tisuća komada karata različitih stvaratelja, vrste i namjene, nastalih u razdoblju od 17. do kraja 20. stoljeća. Među njima je i znatan udio onih koje mogu poslužiti kao izvor za ekohistorijska istraživanja, pa tako i istraživanja povijesti šuma. Rad donosi pregled arhivskih cjelina što sadrže relevantno gradivo, zatim pregled različitih kategorija karata zastupljenih u fundusu osječkog arhiva te kratak osvrt na pitanje sačuvanosti i dostupnosti kartografskog materijala. Uz tekst su priloženi faksimili gradiva te popis arhivskih cjelina.

Ključne riječi: karte, kartografsko gradivo, Državni arhiv u Osijeku, šume, vlastelin-stvo, katastar

Povijesni kartografski materijal ubrajamo među fundamentalne i nezaobi-lazne izvore za proučavanje prirodnih krajolika u prošlosti. Kao slikovni prikazi vrste i rasporeda sastavnica u okolišu, karte istraživačima pružaju jedinstven i, često, vrlo precizan uvid u tijek promjena u prostoru djelova-njem čovjeka i prirodnih sila. Izgled današnjeg hrvatskog istoka ubrzano se počeo transformirati tijekom 18., a napose u 19. stoljeću, što je bila izravna posljedica procesa modernizacije i, u konačnici, industrijalizacije. Mijenjala se tako fi zionomija naselja i općenito način prostorne organizacije posjeda, isušivale su se močvare, regulirali tokovi rijeka, gradile ceste i željezničke pruge, širile obradive površine, a potkraj 19. stoljeća, kada bilježimo snažan uzlet drvne industrije, dolazi do masovne eksploatacije šuma. Budući da šume predstavljaju jednu od značajnijih sastavnica okoliša i ključan prirodni resurs, nalazimo ih na gotovo svim vrstama karata iz različitih vremenskih perioda. Stoga nam upravo kartografska baština, pohranjena u inozemnim i domaćim institucijama, pruža najbolji uvid u povijesna kretanja u pogledu rasprostranjenosti šumskih površina na području istočne Hrvatske.

U Državnom arhivu u Osijeku čuva se vrlo vrijedan i opsegom značajan segment povijesnog kartografskog korpusa koji se odnosi na ove krajeve.1

1 Točnije, na prostor istočne i podravske Slavonije, hrvatske Baranje i čitavog Srijema, tako da rad ponešto izlazi iz okvira navedenog u naslovu.


246

Materijal je većinom nastao u razdoblju od kraja 18. do kraja 20. stoljeća, uz neko-liko primjeraka geografskih karata izrađenih nešto ranije ili na ranijim predlošci-ma. Među njima je velik broj onih koje mogu poslužiti kao izvor za ekohistorijska istraživanja, a s tim u skladu, i za istraživanja povijesti šuma. Prema provenijenciji, odnosno stvaratelju, možemo ih podijeliti u tri skupine. Prvu bi činile karte izrađene u izdanju ili po nalogu središnjih državnih tijela i ustanova, najčešće nakon provede-nih općih izmjera obavljenih radi evidentiranja stanja na terenu ili revizije podataka, često uslijed promjena u administrativnom ustrojstvu te agrarnih ili poreznih refor-mi. Tu se ponajprije misli na opće civilne i vojne topografske te katastarske izmjere. Takve su karte tiskane u većem broju, pa istovjetni materijal možemo pronaći u više baštinskih ustanova. U drugu skupinu ubrajamo karte nastale za potrebe lokalnih institucija, poput vlastelinstava, administrativnih tijela itd. Budući da su uglavnom bile namijenjene jednom naručitelju, inačice ili kopije ovih karata u drugim baštin-skim ustanovama su rijetke. Trećoj skupini pripada određeni broj karata u izdanju nakladničkih kuća koje su bile tiskane samostalno ili su naknadno izdvojene iz atla-sa i sličnih publikacija te su pojedinačnim akvizicijama dospjele u arhiv.

Ovisno o vrsti i provenijenciji, kartografski materijal u osječkom arhivu raspoređen je u više različitih arhivskih cjelina, odnosno fondova i zbirki. Fond Ured za katastar Darda2 jedini je iz redova fondova upravnih tijela i javnih službi u kojem postoje relevantni kartografski izvori za povijest šuma. Ondje su odložene serije indikacijskih skica i katastarskih planova za pod-ručje današnjeg hrvatskog dijela Baranje iz razdoblja od 1851. do 1944. godi-ne, uključujući i rukopisne kolorirane planove opće franciskanske izmjere. Ukupno gledajući, najatraktivnije i najvrjednije su serije karata u gradivu Beljskog, Valpovačkog i Vukovarskog vlastelinstva.3 Ondje se nalazi više od 700 preglednih, zemljišnih, šumarskih i vodograđevnih karata nastalih u rasponu od 1726. do 1937. godine. Njihova je posebnost u tome što se do-brim dijelom radi o unikatnim rukopisnim primjercima rađenim na temelju terenskih izmjera što su ih obavljali vlastelinski geometri. Gospodarski fond Državno dobro Belje,4 kao sljednik Beljskoga vlastelinstva, sadrži pregledne

2 Signatura: HR-DAOS-1832. Inicijalno je ovo gradivo bilo uvršteno u Zbirku katastra, a 2004. je iz-dvojeno kao zaseban arhivski fond. Vilim Matić, „Katastarske karte i indikacione skice s područja Baranje i Vukovara (19. i 20. stoljeće)“, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje 5 (1999), 488-496; isti, Sumarni inventar: Ured za katastar Darda: 1851-1944 (Osijek, 2004), 5.

3 Signature: HR-DAOS-470.C, HR-DAOS-476.C, HR-DAOS-477.C. Vidi i Vilim Matić, Obavijesno po-magalo (analitički inventar): Beljsko vlastelinstvo: 1726.-1921.: Serija C: Zemljišne karte: 1781.-1916. (Osi-jek, 2002); isti, Obavijesno pomagalo (analitički inventar): Valpovačko vlastelinstvo: 1721.-1945.: Serija C: Zemljišne karte: 1773.-1928. (Osijek, 2001); isti, Obavijesno pomagalo (analitički inventar): Vukovarsko vlastelinstvo: 1719.-1945.: Serija C: Zemljišne karte: 1755.-1937. (Osijek, 2001).

4 Signatura: HR-DAOS-1920. Vidi i Dražen Kušen, Sumarni inventar: Državno dobro Belje: 1921-1965 (Osijek, 2006).

Danijel Jelaš . Kartografski izvori za povijest slavonskih šuma u Državnom arhivu u Osijeku

247

i vodograđevne karte te pojedinačne detaljne listove katastarskih planova za isto geografsko područje kao i u slučaju karata Beljskog vlastelinstva, veći-nom iz prve polovice 20. stoljeća. Nešto vodograđevne kartografske doku-mentacije ima i u gradivu Zadruge za regulaciju rijeke Vuke,5 isto iz redova gospodarskih fondova, a pravosudni fond Urbarski sud u Osijeku6 sadrži primjerke zemljišnih karata iz druge polovice 19. stoljeća za istočnoslavon-ska naselja u prilogu dijela sudskih predmeta.

Uz navedene fondove, u osječkom arhivu postoje i tri kartografske zbir-ke te četiri zbirke u čijem se sklopu nalaze i serije karata. Najvrjednije su sva-kako dvije zbirke zemljišnih karata Slavonije7 i Srijema8 koje čine planovi vlastelinskih i administrativnih općina iz 18. i 19. stoljeća za područje Iloka, Našica, Orahovice, Osijeka, Slatine, Šida, Vinkovaca, Virovitice i Županje. Zbirka geografskih karata9 zaslužuje pozornost ponajprije zbog nekoliko karata Slavonije i hrvatskih zemalja iz 17. i 18. stoljeća te topografskih karata iz druge polovice 19. stoljeća. Serije indikacijskih skica, katastarskih planova te gruntovnih priloga od sredine 19. do druge polovice 20. stoljeća postoje u trima zbirkama katastarske dokumentacije – Zbirci katastra, Zbirci katastra virovitičkog područja te Zbirci katastra vukovarskog područja.10 Njima je obuhvaćen prostor Virovitičko-podravske, Osječko-baranjske i Vukovar-sko-srijemske županije. U sklopu Zbirke vodograđevne dokumentacije11 čuva se nešto karata vezanih za regulacijske radove u Slavoniji vršene tije-kom 19. i 20. stoljeća.

U fundusu osječkog arhiva, dakle, nalazimo više kategorija ili potkate-gorija kartografskog materijala. Dijelimo ga prema vrsti na opće geografske karte (karte regije, topografske karte, pregledne karte veleposjeda), zemljiš-ne karte, šumarske karte, vodograđevne karte te katastarsku dokumentaciju (indikacijske skice, katastarski planovi, gruntovni prilozi).12 O vrsti karte,

5 Signatura: HR-DAOS-855. Od obavijesnih pomagala postoji jedino arhivski popis.6 Signatura: HR-DAOS-122. Vidi i Stjepan Sršan, Melita Rončević, Sumarni inventar: Kraljevski sudbeni

stol u Osijeku kao Urbarski sud: (1857.-1906.) (Osijek, 1997). 7 Signatura: HR-DAOS-494. Vidi i Obavijesno pomagalo (analitički inventar): Zbirka zemljišnih karata Sla-

vonije: 1803.-1941. (Osijek, 2001).8 Signatura: HR-DAOS-1688. Vidi i Vilim Matić, Obavijesno pomagalo (analitički inventar): Zbirka ze-

mljišnih karata Srijema: 1814.-1895. (Osijek, 2001).9 Signatura: HR-DAOS-1985. Obavijesno pomagalo je u izradi.10 Signature: HR-DAOS-1009, HR-DAOS-2025, HR-DAOS-2026. Vidi i Danijel Jelaš, Sumarni inventar:

Zbirka katastra: 1862/2000 (Osijek, 2009); isti, Sumarni inventar: Zbirka katastra virovitičkog područja: 1862/1982 (Osijek, 2009); isti, Sumarni inventar: Zbirka katastra vukovarskog područja: 1862/1958 (Osijek, 2009); Matić, „Katastarske karte“, 493, 497.

11 Signatura: HR-DAOS-1387. Vidi i Dražen Kušen, Zbirka vodograđevne dokumentacije (Osijek, 2002).12 Ova se podjela i terminologija temelje u prvom redu na dosadašnjoj praksi obrade kartografskog


248

dakako, ovisi i njezin sadržaj, odnosno što će i na koji način na njoj biti pri-kazano, što umnogome određuje način njezinog korištenja za ekohistorijska istraživanja.

Među općim geografskim kartama najzanimljivije su tz v. pregledne karte vlastelinstava. One prikazuju područje vlastelinstva u cjelini ili jedan njegov dio. Ondje su najčešće zabilježene i glavne sastavnice okoliša, odnos-no brda, rijeke, močvare, šume, obradive površine te, dakako, naselja i pro-metna infrastruktura, pa pružaju prilično dobar uvid u rasprostranjenost šuma na veleposjedu. Također su zanimljive spomenute karte regija iz 17. i 18. stoljeća iz Zbirke geografskih karata. Inačice ovih karata nisu osobita ri-jetkost pa ih je moguće pronaći i u drugim baštinskim ustanovama. Slično je i s topografskim kartama u mjerilu 1 : 25 000, iz druge polovice 19. stoljeća, koje su objavljene i na stranici Mapire.13

Važnu skupinu kartografskih izvora čine zemljišne karte, odnosno pla-novi u krupnom mjerilu koji se tiču područja jedne vlastelinske seoske ili ad-ministrativne općine, a donose podatke o rasporedu parcela, vrsti i načinu korištenja zemljišta, infrastrukturi te objektima u naselju i izvan njega. Mogu prikazivati teritorij čitave općine, naselje ili neku od rudina. Za istraživanje povijesti šuma one su vrlo bitne jer pružaju precizniji uvid u raspored šum-skih površina nego, primjerice, topografske karte iz istoga razdoblja. Usto, sadrže i podatke o povijesnim toponimima i lokalitetima, čime olakšavaju snalaženje u drugim izvorima poput narativnih djela, izvješća, opisa, grun-tovne dokumentacije i sl. Vrlo su sličan izvor zemljišnim kartama karte vla-stelinskih šumarskih ureda, budući da su rađene u istom mjerilu za svaku pojedinu seosku vlastelinsku općinu u nadležnosti ureda. Razlika je u tome što šumarske karte, premda ponekad prikazuju i parcelaciju obradivih po-vršina, ne sadrže brojeve čestica, podatke o plodoredu i sl.

Vodograđevne karte nastale su kao prilog dokumentaciji infrastruktur-nih projekata izgradnje kanala i regulacije vodotoka. U fondu Beljsko vlaste-linstvo postoji posebna podserija vodograđevnih karata u krupnom mjerilu iz 19. stoljeća, kada su na području Baranje izvođeni važni radovi na regu-laciji vodotoka baranjske Karašice i Dunava. Budući da su navedene regu-

gradiva fondova i zbirki Državnog arhiva u Osijeku. Primjerice, termin „zemljišne karte“ preuzet je iz obavijesnih pomagala arhivista Vilima Matića, koji ga je koristio za sve planove vlastelinskih i administrativnih općina u krupnom mjerilu gdje su prikazane zemljišne čestice. Ovdje je nužno napomenuti da se dio zemljišnih karata baziranih na jozefi nskoj općoj katastarskoj izmjeri s kraja 18. stoljeća u stručnoj literaturi najčešće naziva i jozefi nskim katastrom, odnosno jozefi nskim kata-starskim planovima. Više u: Mirela Slukan Altić, Povijesna kartografi ja: Kartografski izvori u povijesnim znanostima (Zagreb, 2003), 297-301.

13 Vidi Mapire, url: htt p://mapire.eu/en/ (28. 3. 2016.)


249

lacije bitno utjecale na izgled krajolika, one predstavljaju značajan izvor za ekohistorijska istraživanja na području hrvatskog dijela Baranje. Nažalost, vodograđevne karte Valpovačkog i Vukovarskog vlastelinstva nisu saču-vane, a kartografsku dokumentaciju ovog tipa imamo još u fondu Zadruge za regulaciju rijeke Vuke te u Zbirci vodograđevne dokumentacije.

Katastarsku kartografsku dokumentaciju u Državnom arhivu u Osije-ku čini nekoliko tisuća komada sekcija indikacijskih skica, detaljnih listova katastarskih planova i gruntovnih priloga. Indikacijske skice, ili posjedovni nacrti, bile su svojevrsni predložak ili podloga za izradu katastarskih plano-va u istom.14 Od katastarskih planova razlikuje ih to što jedna sekcija indika-cijske skice prikazuje četvrtinu detaljnog lista te što su uz čestice vrlo često navedeni i njihovi vlasnici. U katastarskim zbirkama i fondu Ured za kata-star Darda nalaze se indikacijske skice franciskanske izmjere te reambulacije s kraja 19. stoljeća, a treba treći kako su prve u cijelosti kolorirane, što znači da su na njima šumske površine istaknute posebnom bojom.

Katastarski planovi su, izuzev ranije spomenutih rukopisnih primjera-ka Ureda za katastar Darda, većinom u Državni arhiv u Osijeku dospjele u obliku litografskih kopija, a rjeđe kao ozalid kopije te tisak na pausu. Naj-stariji se planovi temelje na tz v. franciskanskoj sustavnoj izmjeri obavljenoj tijekom 1862. i 1863. godine, odnosno na reambulaciji obavljenoj potkraj 19. st. Radi se o planovima u mjerilu 1 : 2880 za katastarske općine u čijem su središtu sela i trgovišta, te 1 : 1440 za veća gradska naselja.15 Dio litografskih kopija djelomično je koloriran, točnije označene su međe katastarskih općina i granice pokrajina, zgrade, putovi i vode, ali ne i vegetacija, odnosno kultu-re, kako je slučaj s rukopisnim originalima ili tz v. zagrebačkim litografi jama pohranjenim u Hrvatskom državnom arhivu. U osječkom se arhivu čuvaju i primjerci katastarskih planova suvremene izmjere obavljene između 1966. i 1968. godine, izrađeni u mjerilu 1 : 2000.

Katastarski su planovi u arhiv dospjeli kao dokumentacija više različitih stvaratelja. Dio je preuzet od katastarskih ureda, dio je izdvojen iz gradiva zemljišno-knjižnih ureda, a određeni broj nosi oznaku Zadruge za regulaci-ju Karašice i Vučice, gdje su katastarske planove koristili kao vodograđevne karte. Svaka je institucija održavala planove pa se iz njih mogu iščitati pro-mjene u parcelaciji, izgradnji naselja, prometnoj infrastrukturi te regulaciji riječnih korita. To ih čini korisnim i zanimljivim ekohistorijskim izvorom,

14 Mirela Slukan Altić, Državna geodetska uprava: 1847.-1963.: Inventar (Zagreb, 2000), 14.15 Više u: Slukan Altić, Povijesna kartografi ja, 302-303; ista, Državna geodetska uprava, 14-16. Planovi iz

Hrvatskog državnog arhiva te nešto planova osječkog arhiva objavljeno je na stranici Mapire. Url: htt p://mapire.eu/en/ (11. 4. 2016.)


250

bez obzira na činjenicu da je daleko atraktivniji kolorirani materijal dostu-pan u drugim institucijama i na Internetu. Također, prednost korištenja planova u osječkom arhivu jest i to što istraživačima na raspolaganju stoji i druga katastarska pripadajuća dokumentacija, poput katastralnih zemljiš-nika, koji sadrže vrijedne podatke o površini, načinu korištenja i vlasništvu pojedinih čestica.

U sklopu Zbirke katastra izdvojeni su katastarski planovi šumskih re-vira s područja nekadašnje Vojne krajine. Naime, tim je revirima upravljao šumarski ured Brodske imovne općine. Tijekom sustavne izmjere za njih su se izrađivali zasebni planovi, dok istovremeno šumski reviri nisu ucrtani na regularne planove katastarskih općina. Osim u osječkom arhivu, planovi pojedinih revira čuvaju se i u Državnom arhivu u Vukovaru.

Gruntovni prilozi su rađeni u istom mjerilu kao i katastarski planovi, a odnose se najčešće na jedan detaljni list ili tek na čestice relevantne za ze-mljišni predmet. U Državni arhiv u Osijeku dospjeli su s gradivom zemljiš-no-knjižnih ureda te su naknadno uvršteni u katastarske zbirke. Premda se gruntovni predmeti ponajviše tiču obradivih površina, u prilozima je mogu-će pronaći i podatke o šumama.

Na kraju je potrebno reći nešto o stanju sačuvanosti i dostupnosti ar-hivskog gradiva. Općenito govoreći, stanje sačuvanosti kartografskog ma-terijala u osječkom arhivu je razmjerno dobro. Doduše, pojedine su cjeline gradiva, napose dokumentacija drugih važnijih vlastelinstava poput Iloč-kog, Virovitičkog, Našičkog itd., fragmentarno sačuvane pa je i kartografska baština za ova područja znatno skromnijeg obima. Pretpostavka je da je ono najviše stradalo tijekom ili neposredno nakon Drugog svjetskog rata, ali po-uzdanih podataka o razmjerima štete nastale u vrijeme prije osnivanja osječ-kog arhiva 1947. godine nema. Ipak, treba uzeti u obzir da su mnoge karte završile u pojedinim gradskim muzejima. Na koncu, najvažniji kartografski izvor za područje Vukovarskog vlastelinstva, veliki vlastelinski atlas, danas se čuva u Gradskom muzeju Vukovar.16 Kada govorimo o očuvanosti poje-dinačnih primjeraka, situacija je uglavnom dobra. To znači da stanje većine karata omogućuje njihovo korištenje bez bojazni da će se rukovanjem ošte-titi. Nekoliko desetaka karata, uglavnom vlastelinskih, prošlo je postupak temeljite restauracije, no postoji i određeni broj onih čija su oštećenja takva da je pristup tim kartama istraživačima privremeno uskraćen.

16 Tiskan je faksimil te su objavljene digitalne snimke toga atlasa. Atlas vukovarskog vlastelinstva, prir. Ante Grubišić (Osijek, 2006).


251

Sve su navedene arhivske cjeline arhivistički sređene, a za većinu su izrađena obavijesna pomagala (analitički i sumarni inventari te jedan arhiv-ski popis). Za Zbirku geografskih karata inventar je još u izradi, a novi se in-ventar radi i za fond Urbarski sud u Osijeku. Zbog svoje baštinske važnosti i povećanog interesa arhivskih korisnika, kartografsko gradivo ima određeni prioritet pri planiranju postupaka sustavne digitalizacije arhivskog mate-rijala. Stoga je za očekivati da će u dogledno vrijeme većina kartografskih jedinica istraživačima biti dostupna za pretraživanje i korištenje u digital-nom obliku. Za sada su sustavno digitalizirani katastarski planovi Ureda za katastar Darda te serije karata Vukovarskog vlastelinstva. Te su digitalne snimke dostupne u čitaonici Državnog arhiva u Osijeku, a u budućnosti će im se vjerojatno moći pristupiti i putem Nacionalnog arhivskog informacij-skog sustava.17

Tablica 1. Fondovi i zbirke koje sadrže kartografske izvore za povijest šuma

Naziv Signatura Vremenski raspon gradiva

Obavijesno pomagalo (godina)

Beljsko vlastelinstvo HR-DAOS-470 1726.-1875. Analitički inventar (2002.)Državno dobro Belje HR-DAOS-1920 1921.-1965. Sumarni inventar (2006.)Urbarski sud u Osijeku HR-DAOS-122 1857.-1873. Sumarni inventar (1997.)

Analitički inventar (u izradi)

Ured za katastar Darda HR-DAOS-1832 1851.-1944. Sumarni inventar (2004.)Zadruga za regulaciju rijeke Vuke

HR-DAOS-885 1825.-1845. Arhivski popis (s. a.)

Zbirka geografskih karata HR-DAOS-1958 1640.-1963. Analitički inventar (u izradi)

Zbirka katastra HR-DAOS-1009 1862.-2000. Sumarni inventar (2009.)Zbirka katastra virovitičkog područja

HR-DAOS-2026 1862.1958. Sumarni inventar (2009.)

Zbirka katastra vukovarskog područja

HR-DAOS-2025 1862.-1982. Sumarni inventar (2009.)

Zbirka vodograđevne dokumentacije

HR-DAOS-1387 1867.-1968. Analitički inventar (2002.)

Zemljišne karte Slavonije HR-DAOS-494 1803.-1941. Analitički inventar (2001.)Zemljišne karte Srijema HR-DAOS-1688 1814.-1895. Analitički inventar (2001.)

17 Url: htt p://arhinet.arhiv.hr/ (11. 4. 2016.)


252


253


254


255


256


257


258


259

SUMMARY

Cartographic Sources for the History of Slavonian Forests in the State Archives in Osijek

The cartographic materials of various provenance and purpose are among the fundamental and irreplaceable sources for the studies of historic landscapes. Whether they are maps of larger areas, countries and provinces, or land maps containing information on the use of land in the vicinity of sett lements, they represent an inexhaustible source of data to researchers of historical geography, topography, demography, ecohistory, microhistory, economic history, etc. The forests, as one of the most prominent environmental constituents and a key natural and economic resource, are present in all types of maps, regardless of the time of their creation. This allows us to say that all of our knowledge on the Slavonian forests in the past, as well as the potential of further research, is greater thanks to a relatively large number of maps kept in the domestic and foreign heritage institutions.

In the holdings of the State Archives in Osijek there are a large number of such sources for the present-day East Croatia, from the mid-17th to the end of the 20th century. They are a part of several archival units, that is, fonds and collections. The most valuable are the maps of East Croatian manors and the collections of land maps of Slavonia and Syrmia. Also, there are a number of cadastral maps for the broader surroundings of Osijek, Virovitica and Vukovar. The Collection of geographical maps contains very interesting maps of Slavonia and topographic maps from the late 19th century. Some other archival units comprise of various valuable and interesting maps as well.

Although the aforesaid materials are not entirely unknown to experts, a comprehensive systematic study of the maps has not been conducted yet. This especially refers to the data on the forests of East Croatia.

261

Zlata Živaković-Kerže(Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod)

Šuma/drvo – iskorištena ili neiskorištena mogućnost

Prilog povijesnom razmatranju drvne eksploatacije na prijelazu 19. u 20. stoljeće

Autorica se u radu bavi iskorištavanjem šuma (obuhvaćalo je sječu i izradbu šumskih sortimenata, njihovo iznošenje, prijevoz i prodaju te isporuku kupcima), tj. sve većom potražnjom za drvom, koje se našlo u 19. i početkom 20. stoljeća u sastavu kapitalističkih odnosa. Istaknuta je ekonomska vrijednost šuma u jačanju gospodarskog života uz održivost šumskog pokrivača, kao i osvrt na iskorištavanje i pošumljavanje u smislu uzornog i racionalnog gospodarenja šumama te na redovno gospodarenje i prihod od šuma. Razmotrila je činjenicu da su dvije najveće pritoke Dunava, Sava i Drava, kao sastavnice dunavskog puta imale prometno značenje za drvnu i cjelokupnu šumarsku industriju te kako su i zašto – unatoč mogućnosti trgovanja drvnim supstratima prometnim pravcima prema morima (Crno more, Jadransko more, Sredozemlje) – ovi naši prostori ostali periferija i kakav je odnos imala Ugarska, tj. Zemaljska vlada u Zagrebu, prema šumama, tj. ukupnoj vrijednosti šuma, odnosno vrijednostima robnih proizvoda šuma (drvo i sporedni šumski proizvodi).

Ključne riječi: šuma, drvo, iskorištavanje, gospodarski razvoj, prometno značenje, Slavonija, prijelaz 19. u 20. stoljeće

Uvodne napomenePovijest šuma je duga. Pri tome je zanimljivo istaknuti da povjesničari, kako je u svom radu „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske i Slavonije od 1850. do Prvoga svjetskog rata“ napisala prof. dr. sc. Mira Kolar-Dimitrijević, pišu o šumi kao o živom biću, dok šumar procjenjuje starost šume, njezinu isplativost, eksploataciju i održavanje.1

Golem je utjecaj šume kao čimbenika čovjekova okoliša, i to iz nekoliko gledišta. Apsorbiraju velike količine ugljičnog dioksida i proizvode velike količine kisika. Šume osiguravaju vodu, sprečavaju eroziju tla, daju sirovine i prehrambene proizvode. Isto tako, oblikuju klimu i smanjuju ekstremne ra-zlike u temperaturi i brzini vjetrova, a također određuju i količinu padalina.2

1 Mira Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske i Slavonije od 1850. do Prvoga svjetskog rata“, Ekonomska i ekohistorija: časopis za gospodarsku povijest i povijest okoliša 4 (2008), 72.

2 Marin Knezović, „Šuma i šumsko drveće u hrvatskim ranosrednjovjekovnim ispravama – činitelj koji nedostaje“, Ekonomska i ekohistorija 4 (2008), 52, 53.


262

Šume su i prirodni koridor protiv poplava rijeka.3 Priroda je nastojala šumama zapriječiti ili barem ublažiti prijeke i žestoke poplave rijeka. Stabla ustavljaju svojim granjem i lišćem i korijenjem vodu padajuću s neba, pak isto čini i ostalo bilje... Gdje smo poremetili ovaj prirodni red i sada patimo za to zasluženu kaznu... Mi smo posjekli šume na planinah i razrovali gore plugom kojemu je zvanje orati podanke i ravnice... zatire plodne poljane i žrtvuje obilatu žetvu bjesnilu rijeka i bujica.4 Pre-ma francuskim povjesničarima Robertu Delortu i Françoisu Walteru, koji se bave poviješću okoliša u Europi, čovjek je glavni krivac za uništavanje šumskog pokrivača, osobito tamo gdje se on više ne može spontano obnoviti… Tu posebice dolazi do izražaja „vanjsko“ djelovanje čovjeka, njegovih domaćih životinja, njegove selektivne agresije na drvo i njegovih zasijanih polja. Naime, od prvih početaka poljoprivrede ljudski pritisak, putujuće kulture, sve brža eksploatacija izvora hrane, sadnja drveća s jestivim plodovima i selektivna borba protiv onih otrovnih, krčenje šuma za dobivanje plodnog tla, gradnja kuća, alata, spomenika i brodova – djelatnost koja je zahtijevala najljepša stabla, uspravna, čvrsta, visoka i teška – ili još ogrjev zimi, priprema hrane, obrada kovina, sve je to snažno mijenjalo europsku šumu tijekom povijesti.5

A toj europskoj šumi pripadale su i pripadaju i slavonske šume. Šume su sastavljene od visokih i sitnih šuma – velika stabla (visoko drveće) i ni-sko drveće. Visoko je izraslo iz sjemena, a niska stabla ponajviše iz panjeva te su to ponajviše izdanci. Budući da šume često imaju jednu dominantnu vrstu stabala i njeno prateće raslinje, u slavonskim šumama je snažno razvi-jen hrast s brijestom, lipom i raznim divljim voćkama. Tu su prevladavale i prevladavaju šume s listopadnim drvećem, s nekoliko katova mladih sta-bala, grmlja, šikarja, paprati, travnatih biljaka, trava, mahovina i gljiva. U slavonskoj šumi je najcjenjeniji hrast (Quercus; Eiche; Quercia); ima ga neko-liko vrsta: lužnjak (Quercus pedunculata) koji „počinje rađati žirom valjanim za rasad u 60. – 80. godini; u najvećem je naponu u 180. godini; živi i do 500 godinah, u povoljnih okolnostih jošt i dulje; ugađa mu smjesa od bukovah, grabovah i četinjače po imenu bora; ne prija mu gustoća; raste u ilovastoj vapnom izmiješanoj i laporastoj zemlji, a najvoli zemlju u kojoj ima crnice i vlage“. Slijedila je vrsta hrasta pod nazivom kitnjak (Quercus Robur) koji je nalik lužnjaku, samo su mu žirke sitne i postavljene u kiticu i otuda mu i ime. Voli više hladnije podneblje, pa ga ima više u planinskom kraju. Hrast

3 Zlata Živaković-Kerže, „Ostavljajte sve i spašavajte goli život“, Scientia Podraviana, Glasilo Povije-snoga društva Koprivnica, br. 30, Sažetak izlaganja na Međunarodnom znanstvenom skupu „Povijest rijeke Drave–poveznice među regijama“, Koprivnica, 2016., 11.

4 Bogoslav Šulek, Korist i gojenje šumah osobito u trojednoj Kraljevini (Zagreb, 1866), 136, 137.5 Robert Delort i François Walter, Povijest europskog okoliša (Zagreb, 2002), 122-124.

Zlata Živaković-Kerže . Šuma/drvo – iskorištena ili neiskorištena mogućnost

263

cer (Quercus Ceris) ima najveći plod, tj. žir. Najviše voli dobru ilovastu i lapo-rastu crnicu te raste po nizinama. Budući da je šupljikavo drvo, ne koristi se u drvnu građu, nego najviše za ogrjev.6 Uz hrast su u slavonskim šumama razvijeni i bukva, grab te druge bjelogorične vrste, poput cera, kestena, javo-ra, brijesta, breze, topole, vrbe i lijeske. Obilježje slavonskih šuma je da po-sjeduju tlo bogato otpadnim biljnim tvarima i humusom, koje nakon krčenja i aeracije daje bogate žetve npr. žitarica.7 Pored drva za ogrjev, obilovale su površinama s travom, žirovima i sl. „Uz svako šumarenje gospodar je svake godine odvajao drva za sječu, i to za ogrjev i građu“. Određeno je da oni koji imaju od 180 do 200 jutara šume svake godine mogu posjeći 6 jutara, ostav-ljajući pri tome više primjeraka mladih stabala za visoko drveće.8

Iako se Kraljevina Hrvatska i Slavonija u okviru Habsburške, tj. Au-stro-Ugarske, Monarhije vrlo sporo i teško uključivala u opće razvojne to-kove kapitalističkog ekonomskog sustava, sve veća potražnja za drvom i iskorištavanje šuma našli su se u 19. i početkom 20. stoljeća u sastavu kapi-talističkih odnosa. Ti su odnosi istaknuli značenje šuma/drva i utjecali da je taj šumsko-sirovinski proizvod pridonio razvoju većih ekonomija i uključi-vanju te grane privrede u industrijalizaciju zemlje.

Pri tome se posebice isticala hrastovina svojom fi noćom i pravilnim godo-vima, elastičnošću, lakom obradom, zlatno žutom bojom, a posebice dimenzi-jama. Nisu bili rijetkost trupci od 20 metara dužine, niti promjeri od 120 cm.9

Upravljanje šumama i njihovo značenjeVladavina Osmanlija u Slavoniji onemogućila je državi upravu nad šuma-ma. Tek u vrijeme kraljice i carice Marije Terezije i njezinim urbarom iz 1755. precizirana je uprava šuma. Taj je urbar i pravi šumski red s propisima o iskorištavanju šuma, pa su državne šume održavane i uređivane po zakoni-ma o šumama. U Europi je Habsburška Monarhija po šumskim propisima10 prednjačila. Šume su državama Europe, pa tako i Kraljevini Hrvatskoj, Sla-voniji i Dalmaciji, bile najveće bogatstvo koje treba čuvati.11

Iako je 1848. Jelačićeva vlada provela popis šuma, tek je austrijski Za-kon o šumama od 2. prosinca 1852. označio velike promjene na prijelazu iz

6 Šulek, Korist i gojenje šumah, 30, 31.7 Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske“, 73.8 Šulek, Korist i gojenje šumah, 116, 117, 119.9 Dragan Tonković, Stari slavonski hrastici (Vinkovci, 1986), 24.10 Prve propise Pruska donosi 1812., Francuska 1827., a Rusija 1837.11 Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske“, 73.


264

feudalizma u novo građansko društvo, gdje je cijelo poslovanje stavljeno na tržišnu osnovu.12 U Beču je 20. prosinca sljedeće godine održana izvanred-na skupština Šumarskoga društva cijele Habsburške Monarhije te je tada posebno pročitan izvještaj Šumarskoga odsjeka banske vlade za Hrvatsku i Slavoniju, a posebno za Vojnu krajinu.13 No, u Kraljevini Hrvatskoj, Slavo-niji i Dalmaciji na snazi je Zakon o šumama od 1. siječnja 1858., a dvije godine potom primjenljiv je i na području Vojne krajine. Temeljio se na austrijskom zakonu iz 1852. godine. Tražilo se da svaki gospodar, tj. vlasnik šume ima po-znavati taj zakon. Po tom zakonu šume su podijeljene na državne (erarne, ko-morske), kojima su neposredno upravljale države oblasti, općinske šume, koje su svojina gradske ili seoske općine, i na privatne šume, kojima su gospoda-rili pojedinci, zavodi, samostani i crkveni redovi. Doduše, ta se podjela nije mogla u cijelosti primijeniti zbog promjena vlasništva nad šumama i borbe za šume. Zakon je određivao da bez dozvole više instance nitko ne može krčiti šume. Tko okrene šumu na oranicu ili na drugu porabu bez više dozvole platit će 1 do 5 forinti globe za svaki četvorni hvat samovlastne krčevine, pa će ju morat opet pošumiti uz primjeren rok što će ga vještaci odrediti. Ako to propusti učiniti kaznit će se i drugi put...14

Tim je zakonom propisano da se uprava šuma mora povjeriti šumar-skim stručnjacima. Ujedno je skratio vijek hrastova jer je dopuštena sječa svih hrastova starijih od 140 godina. U Banskoj Hrvatskoj državi je pripada-lo samo 10.000 km2 šume, a sve ostalo je bilo u vlasništvu velikaša/plemstva, korporacija i mjesnih općina. Šume su davale spas u kriznim vremenima, osobito kada se uređuje promet sa srednjom Europom te se drvo moglo lako izvoziti.15 Državne šume su bile pod nadležnošću Ministarstva poljodjelstva u Beču, a nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. u Budimpešti, pa je Ze-maljska vlada u Zagrebu imala nadležnost samo nad općinskim šumama. Nadzor nad tim šumama povjereno je Šumarskom ravnateljstvu u Zagrebu, ali su radili i Nadšumarski ured u Vinkovcima te Kraljevski šumarski ured u Otočcu. Pri tome je uprava nad šumama predana ljudima koji nisu bili vješti šumarstvu jer stručnog šumarskog kadra tada je vrlo malo. Stoga je takvo stanje još više otežavalo djelovanje šumara, koji su se morali suko-bljavati s onima koji su navaljivali na šume. Željelo se, dakako, kontrolirati i veleposjedničke šume – na primjer u vlasništvu Bosanske ili đakovačke i

12 Ivan Erceg, „Šume kao objekt ekonomske politike i izvor za održavanje gospodarskog života“, Acta oeconomica, vol. 10, Zagreb, 8.

13 Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske“, 73.14 Šulek, Korist i gojenje šumah, 106-108.15 Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske“, 73.


265

Srijemske biskupije sa sjedištem u Đakovu – koje su omogućile prilagođa-vanje veleposjeda novim tržišnim odnosima i produžile trajanje toga, ali i drugih, veleposjeda.16 Katastarska izmjera dovršena 1863. pokazuje da je bi-skupijski posjed zauzimao površinu od 74.967 jutara, od čega je na šume ot-palo cca 64.000 jutara. No, ni ta izmjera nije bila točna. Tek je registracija povr-šina 1899. pokazala da je stvarna površina vlastelinstva 36.754 jutara, od čega šume cca 29.000 jutara. Znači, ukupna površina posjeda kojim je gospodareno u doba uprave biskupa Strossmayera umanjena je za cca 38.000 jutara, od čega šuma za cca 35.000 jutara.17 Naime, biskup Josip Juraj Strossmayer, vrstan gospodar, vrlo vješto je iskoristio golemu potražnju Europe za kvalitetnim hrastom slavonskih šuma, sklapajući ugovore o prodaji zemlje doseljenim seljacima iz njemačkih zemalja ili Češke, koji su tu zemlju mogli koristiti nakon što su posjekli šume u korist te biskupije.18 U to vrijeme iskrčeni su bo-gati šumski predjeli i šikare, te je povećana površina majura koja je privođena raznim poljoprivrednim kulturama. Krčenjem velikih kompleksa starih hra-stovih šuma, do tada slabo korištenih, biskup Strossmayer je izvlačio veliku korist u vrijeme sve većeg značaja poslovanja drvom i drvnom građom.19 Tako je drvo iz vlastelinske šume prodao u više navrata poduzetnicima Türku, Tur-koviću, Sedlakoviću, Kovačiću, Selingeru i francuskim poduzetnicima d. d. Jakob Schmidt & Valentin; ovi posljednji su proizvodili dužice od kojih su se u Francuskoj pravile bačve za vino. Pri tome je Strossmayer primijenio racionalno šumarenje, tj. korištenje šumske mase, te je u sječi šume vodio brigu o prirastu, tj. obzirao se na pomlad i starost šume. Provedene promjene su već u prvom desetljeću njegova biskupovanja utjecale na ubrzavanje rasta vlastelinskog gospodarstva.20 Uzgojem i sječom sačuvane su visoke, vrlo kvalitetne šume. Novom šumsko-gospodarskom osnovom zajamčena je trajnost gospodarenja i prihoda. Osim toga je planom sječe svake godine predviđena ušteda na pri-rastu, jer se sjeklo manje nego što je šumsko-gospodarska osnova dopuštala.21

16 Erceg, „Šume kao objekt“, 8; Mira Kolar-Dimitrijević, „Utjecaj šuma hrasta lužnjaka na gospodarski život Hrvatske“, Retrospektiva i perspektiva gospodarenja šumama hrasta lužnjaka u Hrvatskoj (Zagreb–Vinkovci, 2003), 261.

17 Milko Cepelić i Matija Pavić, Josip Juraj Strossmayer biskup bosansko - đakovački i srijemski. God. 1850. - 1900.) (Zagreb, 1900–1904). 856; Julijo Martinčić, Zlata Živaković-Kerže, Zvonko Benašić, Ivica Man-dić, Eduard Kalajdžić, „Josip Juraj Strossmayer i vlastelinstvo đakovačkih biskupa“, Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru (Zagreb, 1997), 111, 112.

18 Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske“, 83.19 Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (dalje HR-HAZU), fond 59, Ostavština

J. J. Strossmayer, XI – B / V, Đakovačko vlastelinstvo 1876.-1889., spis br. 1, 22. 8. 1876. 20 V. Stipetić, Dva stoljeća razvoja, 146, 147; Igor Karaman, Industrijalizacija građanske Hrvatske (1800 –

19141) (Zagreb, 1991), 44, 45.21 HR-HAZU, fond 59, Ostavština J. J. Strossmayer, XI – B / V, Đakovačko vlastelinstvo 1876.-1889.,


266

Eksploatacija šuma – privredna grana velikih mogućnosti

Šume su prirodna plodina i u nju se ulagalo znatno manje glavnica i truda nego li u druge plodine. Šuma se sama rasplođuje, sama se sije, sama se gnoji. Čovjek samo dolazi da bere iz nje što mu treba i ova berba pada obično u ono doba godine kada gospodar ima najmanje posla. Za šumarenje na prostranstvu u šumi od 1/4 milje trebao je jedan nadšumar, dva šumara, tri do četiri lugara i 9 pi-lara, dakle 14 ljudi. Krčenje šuma je znatno veće od prirodnog rasta šuma.22 Vodeće mjesto među proizvodima pripadalo je trupcima, a veliko značenje imali su bačvarske dužice, željeznički pragovi, specijalna brodska i mosna građa te ogrjevno drvo, koje redovno i nije predmet prodaje, iako su ga kupci izrađivali.

Budući da su šume javno dobro, dakle državno, one su tijekom prote-klih stoljeća djelomice i rasprodavane pa su stoga bili razni vlasnici šuma – država, plemstvo, biskupije, gradovi, zemljišne zajednice, imovne općine i pojedinci. Bile su ključni čimbenik u prestrukturiranju društva u moderno. Tako prateći put gospodarskog razvoja, u koji se uklapa i eksploatacija/isko-rištavanje šuma, on se razlikuje u 18. i u 19. stoljeću. Naime, u 18. stoljeću taj je razvoj vezan za strategiju preživljavanja, tj. za pokušaj stanovite ravnoteže uz nastojanje da se šuma sačuva. Potonje stoljeće je vezano za tz v. industrij-ska društva, koja provode strategiju rasta i logike zarade. To konkretno zna-či da su društva 18. stoljeća, zahvaljujući iskustvenom poznavanju prirode, izbjegavala punu eksploataciju potencijala svoga okoliša, iako je poznato da je do kraja 18. stoljeća gotovo posvuda vladala tendencija ogoljivanja šum-skih površina.23 To potvrđuju sljedeći podaci: u Slavoniji i Srijemu je 1750. pod šumama bilo 70 % površina, 1850. je 60 %, a 1914. samo 35 % zemljišta pod šumama. Taj se postotak u potonjim godinama i desetljećima nadalje smanji-vao.24

U drugoj polovici 19. stoljeća Kraljevina Hrvatska i Slavonija imala je 315.000 km2, od čega je 20.000 km2 bilo neplodnog zemljišta. Od 295.000 km2 preostale plodne zemlje, šume su činile 127.000 km2 ili 43 %. Prateći Virovi-tičku županiju, u njoj je ukupno 354.769 jutara šuma (46,76 %) na svekolikom prostoru od 759.582 jutara. Bile su posebno vrijedne jer se u 92 % radilo o tvr-dom drvetu, a samo 8 % o mekom (bor i jela).25 Glede površina prekrivenih

spis br. 308; XI – B / V, spis br. 7, 3. 7. 1887. 22 Šulek, Korist i gojenje šumah, 40, 41.23 Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske“, 72-77.24 Đuro Rauš, „Šume Slavonije i Baranje od Matije Relkovića do danas“, u: Radovi Centra za organizaciju

naučnoistraživačkoga rada u Vinkovcima, (Zagreb: JAZU, 1973), 142.25 Erceg, „Šume kao objekt“, 8; Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske“, 76.


267

šumama, bilo je 78 jutara i 635 hvata listopadnog drveća, niskih šuma je 76 jutara i 202 hvata, a šikarja 30 jutara i 799 hvata. Prema statističkim podaci-ma, u toj županiji je na svaku milju pripadalo 4.463 jutara šume.26

Drvo se u većim količinama koristilo gotovo za sve proizvodne grane koje se temelje na toplinskoj energiji – kovačnice i visoke peći, staklane te različite obrtničke radionice. Zbog proizvodnje tanina potrebnog kožarama stradavale su hrastove šume. Pojedini hrastovi su davali 30 pa čak i 40 m3 tehničke oblovine. U to se vrijeme povećala potreba drva za obrtnu i kuć-nu upotrebu pa su npr. za seosku građu korištena tanja i ljepša stabla, a za ogrjev također tanja. To govori primjer da je u Zagrebu na početku 19. stoljeća hvat drva prodavan za 3 do 4 forinte, a od 60-ih godina toga stolje-ća za 12 forinti, što je značilo povećanje cijene za 7 do 8 puta. Koristilo se u domaćinstvu i nadalje za ogrjev i za kuhanje; za seosku građu korištena su tanja i ljepša stabla, za ogrjev također tanja, ali i vrste koje bolje sagori-jevaju. Istodobno je drvo upotrebljavano za rad mlinova, raznih obrtničkih radionica i tvornica, te u građevinarstvu, prometu i drvnoj industriji – za izradu mostova, nasipa, željezničkih pragova, raznih vrsta (paro)brodova i čamaca, dužica za bačve, krovova kuća, podova, vrata i prozora, parketa za podove, pokućstva, vinskih buradi i dr. Posebice su drvo u proizvodnji koristili kolari, bačvari, koritari, žličari, tokari, sedlari, metlari, tesari i drugi obrtnici. Hrastove i bukove šume korištene su i u stočarstvu – za žirenje. U žirenju su prasci nakon 6 tjedana ispaše bili spremni za klanje. Istodobno, uz uštedu druge hrane za stoku, svinje/krmače su gnojile šumu i svojim rova-njem zemlje prirodno obogaćivale šume. Od bukova žira se prerađivalo i dobivalo izvrsno ulje, koje se uspoređivalo s maslinovim uljem. Od hrasto-va žira pravio se nadomjestak kave (Kaff eesurrogat). Šiška ili gubač također donose dobar prihod vlasnicima šuma, jer kožari nisu mogli ni raditi bez hrastove kore i šiške. Oni su svoj dohodak mogli umnožiti i guljenjem mla-dih izdanaka hrastovih i kestenovih stabala, jer su koru za svoje potrebe kupovali i dobro plaćali kožari, a ogoljena stabljika se potom prodavala kao kolje u vinogradima. Iz panjeva i drugog drva crnogorice, koja nije bila za građu, vadila se smola te prerađivao katran i kolomaz, a preostalu čađ i dr-veni ugljen koristili su kovači i drugi obrtnici. Bez drva je bio nemoguć rad u ljevaonicama, talionicama i staklanama. Istodobno su se iz šuma koristile gljive, gube, šumske jagode i kupine te drugi plodovi.27

26 Šulek, Korist i gojenje šumah, 81.27 Karaman, Industrijalizacija, 39, 40; Tonković, Stari slavonski hrastici, 5; Šulek, Korist i gojenje šumah, 41,

42, 43, 102.


268

Za slavonsku hrastovinu su onodobni kroničari navodili da joj zbog nje-zinih svojstava nema premca u cijelom svijetu, pa je na tržištima srednje i zapadne Europe vrlo tražena i više od pola vijeka dominantna na njima. To je potvrđivalo i kretanje cijena: npr. kod Krajiške investicione zaklade u 1881. cijena iznosi po m3 dubeće tehničke oblovine 14,20 zlatnih kruna, a 1919. godine već do-seže iznos od 68,20 zlatnih kruna, što je značilo rast godišnje stope od preko 5 %, a što je daleko nadmašilo opći porast cijena toga razdoblja.28

Zbog tih koristi šume su postale izvor bogaćenja mnogih, i to uglavnom stranaca koji su lakše dolazili do potrebnog kapitala za brzu sječu, gradnju pilana i izvoz drva u inozemstvo, utječući na to da su šume u Slavoniji, ali i diljem Hrvatske, nestajale, iako se u prodaji drva uvijek jedan dio ulagao u obnovu državnih šuma. Krčenje šuma stvaralo je velike posljedice; zato se insistiralo na pošumljavanju, što su neki vlastelini (npr. biskup Josip Juraj Strossmayer na biskupijskom veleposjedu) primjenjivali i prije donošenja zakona o tome.

U svoj svojoj cjelokupnosti ova se tema nameće kao bitna sastavnica onoga što u europsku trgovinu u 19. stoljeću unosi trgovina između razvije-nih i nerazvijenih naroda, a koja je rasla silnom brzinom, kako to naznačuju Iván T. Berend i György Ránki. Njihovo promatranje značenja trgovine u općem privrednom tehnološkom razvoju te razvoju izvornih grana usredo-točuje pozornost na poticaj koji je tome proizlazio iz činjenice da je gotovo neutaživa potreba razvijenih zemalja za poljoprivrednim proizvodima i sirovinama, i dalje da je trgovina s najbližim nerazvijenim poljoprivrednim narodima (Evrope) najprirodniji način da se te potrebe zadovolje. To vrijeme u svjetskoj ekonomskoj povijesti je, nadalje, ono kada postaje očito da će se potrebe tih razvijenih industrijaliziranih zemalja moći uvelike zadovoljiti uvozom, npr. iz zemalja jugoistočne Europe koje su (uz neke druge u to doba) djelovale kao periferno područje u odnosu na evropsku industrijsku jezgru. Ta činjenica ubrzavanja ra-zvoja ekonomije, kao i njezine kapitalističke preobrazbe, na što će posebno upozoriti ovi autori, zanimljiva je za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju zbog toga što odnosi u trgovini naznačuju dominantno značenje zemalja uvoznica sirovina, a zaostalost zemalja izvoznica sirovina. U daljnjem će razmatranju podsjetiti i na činjenicu da će cijene uvoznih sirovina vremenom padati, kao što je npr. između 1872. i 1913. cijena drveta pala za 1/6. Uostalom, sustavno razmatranje tih trgovinskih odnosa moralo je upozoriti i na činjenicu da su strana ulaganja u zemljama izvoznicama sirovine imala tendenciju održava-nja strukturalne zaostalosti privreda tih zemalja. No, kada se razmatra povijesni

28 Tonković, Stari slavonski hrastici, 26.


269

aspekt značenja privređivanja u šumarstvu za razvoj područja Kraljevine Hrvatske i Slavonije, mora se obratiti pozornost na činjenicu da je Kraljevina Mađarska, kao dio hrvatsko-ugarskog područja u Austro-Ugarskoj Monar-hiji, ipak iskoristila tu vanjskotrgovinsku razmjenu za vlastiti industrijski i tehnološki razvoj, što je udaljilo Mađarsku od redova onih perifernih zemalja u kojima je poticaj jezgre izazvao samo ubrzani razvoj sektora što su zadovoljavali strane potrebe. Iz toga proizlazi kako u povijesnom razmatranju valja u Ma-đarskoj veće značenje ... pridati poticaju kojeg su strana ulaganja dala privrednom razvoju: prekinuta je privredna stagnacija i započelo razdoblje trajnog privrednog rasta. Podsjetit će kako je između 1866. i 1873. godišnji rast proizvodnje u Mađarskoj iznosio 18 % i da je to velikim dijelom rezultat izvanredno viso-kog postotka (čak 50 %) reinvestiranja profi ta. U toj ranoj fazi u Mađarskoj su se razvijale one industrije koje su bile potrebne za izgradnju željeznica i za urbanizaciju, kao i neke industrije koje su trebale zamijeniti uvoz: uglje-nokopi, industrija željeza, proizvodnja vagona i lokomotiva.29

Naravno, kada se već naznačuje da je u privrednom razvoju moguće biti i periferija periferije, ne smije se zanemariti da povijesna istraživanja ne služe za presudu o proteklom vremenu i akterima u njemu (k tome još s obzirom na naše današnje interese itd.), nego da se shvati što je aktere prote-klih razdoblja usmjeravalo da su u privrednom životu postupali ovako kako to proizlazi iz do sada predočenog doprinosa privređivanja u šumarstvu općem privrednom (i političkom) razvoju. Industrijsko-tehnička revolucija zahvatila je od sredine 19. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj postupno prometnu djelatnost – s tim što se umjesto tradicionalnih riječnih i cestovnih promet-nih magistrala grade željezničke pruge na nekim važnim pravcima robne razmjene između kontinentalnog zaleđa i jadranskih luka. No, da bi eksplo-atacija šuma bila još snažnija, trebalo je u šumama graditi nove i popravljati stare prilaze i ceste. Trebalo se bolje nadzirati državne šume. Iako su posto-jali zakoni, većina ih se nije pridržavala u gospodarenju šumama. Trebalo je provesti zabranu krčenja šuma te provesti zapovijed sađenja šuma.

Pri tome je gradnja željeznica koje bi iz Budimpešte ili iz ugarske nizine vodile preko Gorskog kotara na Jadransko more predlagana već od prve po-lovice 19. stoljeća; tako je 1836. ugarskim zakonskim članom XXV. predviđe-na pruga od Pešte do Rijeke, a 1844. osnovano je Udruženo željezničko druš-tvo Vukovar – Rijeka (kao dio magistrale iz žitorodnih ravnica Mađarske). Na Banskoj konferenciji o željezničkom pitanju, održanoj u Zagrebu 1862.,

29 Iván T. Berend i György Ránki, Europska periferija i industrijalizacija 1780 - 1914 (Zagreb, 1996), 157, 158, 163, 175, 180, 181, 202.


270

domaći privredni krugovi istaknuli su veliku važnost željezničke pruge koja bi vodila od Zemuna do Rijeke. Iako je nova željeznička pruga izgrađena preko šumskih predjela – iskorištavanje šuma nije se ipak na goranskom prostoru do Prvoga svjetskoga rata razvilo do industrijske prerađivačke djelatnosti, kao što je to bilo npr. u Slavoniji. Na slavonskom području raz-granao se splet lokalnih i šumskih industrijskih željeznica koje nadopunjuju sustav državnih željezničkih pruga, a toga nema u prekokupskoj Hrvatskoj. To potkrepljuje podatak iz Izvještaja Trgovačko-obrtničke komore u Zagre-bu o Narodno-gospodarstvenim prilikama svoga područja u godini 1910. da se najveći dio šumskih industrijskih pruga nalazio u slavonskim županija-ma. Potanje bavljenje pitanjem što je privređivanje u šumarstvu dalo ovim područjima u Hrvatskoj, s obzirom na – kako se uglavnom navodi – bogat šumski fond, vodi prema onome da domaće gospodarske snage nisu mogle utjecati upravo na prometnu politiku, u kojoj dominiraju najprije austrijski, a zatim mađarski interesi, pa se gradnja željeznica odrazila veoma nepovolj-no na hrvatsku ekonomiku. Pri tome su bečki krugovi nastojali povezati svu tranzitnu trgovinu iz Podunavlja uz magistralnu prugu Beč – Trst, da bi toj luci, pod isključivim austrijskim utjecajem, osigurali prosperitet. Može se zaključiti da je to goransko-primorskom prostoru zajedno s lukama Rijekom i Senjom oduzelo dotadašnju bazu trgovinsko-prijevozničke aktivnosti, i u nastavku naglasiti da za uže područje grada Rijeke nastaju nove mogućnosti napretka od 1883., kada je u sklopu mađarske prometne koncepcije izgrađe-na željeznička magistrala Budimpešta – Rijeka, iako prekokupska Hrvatska nije od toga imala veće koristi.30

O poslovima eksploatacije U poslovima eksploatacije slavonskih i posavskih šuma angažirani su rad-nici, tj. sjekači hrastovine, koji su radili na tim poslovima. Nazivali su ih i balvanaši ili rušači, jer su rušili stabla, posebice hrasta, i onda od hrasto-vine rezali deblje komade, koje su potom vlasnici određenim prijevozom otpremali u tvornice, gdje su se od tih stabala rezale fi ne daščice, koje su se upotrebljavale za pokućstvo i druge izrađevine. Drvo se rezalo po dužini, a potom su većinom rezani balvani/trupci koji su otpremani u pilane. Hrasto-va stabla su prodavana i na javnim dražbama. Taj je posao bio u rukama po-sebno uvježbanih procjenitelja, koji bi sredinom rujna zajedno sa šumskim trgovcima obilazili i procjenjivali one dijelove na kojima su šumari toga ljeta

30 Igor Karaman, „Pregled gospodarske povijesti od XV. do XX. stoljeća“, u: Gorski kotar (Delnice, 1981), 123-143.


271

procijenili koja će stabla pred zimu na prodaju, pa su stoga u te šume dohr-lili iz svih krajeva Europe. Tako je tu među trgovcima koji trguju drvom bilo Austrijanaca, Engleza i Francuza, posebice zastupnika iz pokoje bečke i pa-riške tvrtke. Kada je tekla sječa, u šume su stizali radnici iz Gorskog kotara, Primorja i Kranjske i tu boravili za vrijeme sezone sječa. Bili su grupirani u tz v. radničke kumpanije od 6 do 12 ljudi. Unutar partija rad je bio raspore-đen prema stručnosti i fazama rada, posebice kod proizvodnje bačvarskih dužica. Radilo se od svanuća do mraka.31 Prvih dana su ti šumski radnici spavali na tlu ili na daskama pod vedrim nebom kraj vatre na hrastovoj kori koju su ogulili. Bilo je i prilika da su šumski radnici spavali u obližnjem selu, ali ako ne bi bilo selo u blizini šume onda su morali graditi kolibu (bajtu/daščaru). Kada stignu, prvo zabiju dva kolca, potraže po šumi koru s drveća i s druge drvene otplate pa načine krov, koji polože koso. Pod tim krovom kuhaju jelo, jedu i spavaju. To je početak bajte (daščare), koja je na početku otvorena sa strane. Stanovnici ovakova zakloništa često ujutro nađu, kada se probude, na svom gunju snijeg. Ovako stanuju više puta i po mjesec dana. Za to vrijeme su prilično stabla izradili, pa im vlasnik dopusti da uzmu neke ostatke od građe, pa to sada upotrijebe za svoju bajtu, koju bolje završe i zatvore. Vlasnik im dopusti da upotrijebe ono drvo koje ne valja, crvljivo je ili bolesno. Ako se šumski radnici nastane u šumi ne umiva-ju se, a presvlače se svakih 14 dana i tada jedan od njih metne rublje u korito polije vrelom vodom pa suši. Bude i to da svaki radnik sam sebi pere rublje. Rijetko kada daju rublje na pranje. Odjela sa sebe ne skidaju čitavu zimu. Kada idu spavati skida-ju samo obuću. U nedjelju ne rade toga se dana odmaraju. Ako im je blizu crkva idu službi Božjoj, ako nije onda se mole zajedno brojanice. Neprilika je velika ako u šumi nema vode za piće, tada momci kopaju jamu tako duboko dok ne dođu do vode, i to je onda njihov zdenac. No, radi se i drugačije. Kraj bajte se postavi korito, a nad njim kora od drveta ili pak daščice i ovamo meću snijeg. Snijeg pokrivaju lišćem ili vre-ćama pa se topi i cijedi u korito i tako dobiju vodu za piće (snježnicu). Angažiranje radnika ide preko Udružbe šumskih radnika za tesarski posao. Radove je ugova-ralo udruženje i ono je primalo plaću za članove svoje kumpanije. Članovi (radnici) su nazivani prema poslu što su ga radili, i s kakvom sjekirom: 1. Rušač (Šniter) ruši i pili posječeno stablo na komade koji mogu biti jednaki ili ne-jednaki prema tomu u koju svrhu trebaju. 2. Kliber zabija klin u prerezane komade i cijepa. 3. Ako je “pinterski posao” špringer – opteše sjekirom špringerom (ima širu oštricu nego obična sjekira) komade što ih je priredio kliber. 4. Flaker – pravi stabla “fl ah” sjekirom koja se zove “švarba”. On deblo sa strane oteše. 5. Maklač maklom

31 Tonković, Stari slavonski hrastici, 14; HR-DAOS-486, Ostavština Ivana Medveda, kutija V / 14, fascikl Bilješke o našim tesarima – Dolazak u šumu (rukopis).


272

struže i gladi daščice. 6. Krajčar s kraja (čela) sjekirom sravna s uske strane; oni samo s kraja otešu s jedne i s druge strane. 7. Kumpaniji pripada još i “kalibar”. Taj je najmlađi, obično dječak, već od 14 godina, jedva je školu ostvario, a gdjekada ga otac prije vremena oslobodi od škole da uzmogne s njime ići u šumu. On kuha, a kada ne kuha dotle pomaže u poslu drugima. Obično je 6 članova kumpanije. Kada ih je više (12), onda svaka vrsta posla ima po dva radnika. Može biti kumpanija i sa 20 radnika, a može imati i samo dva čovjeka. Tada rade redom zajedno poslove koje inače rade pojedinci kada je u kumpaniji više ljudi. Ovi šumski radnici, većinom iz čabarskog kotara, rade dvojaki posao: Pintarski posao. U tom poslu se izrađuju dužice za bačvare. 1. Posao počinju šniteri (rušači) koji ruše drva. (Rušači idu prvi “u svijet” naprijed da ruše.) Sada dođe škriban i odmjeri gdje moraju rezati. Tada šniteri pile porušena stabla na komade. 2. Klebar cijepa. 3. Kada klebar rascijepa špringeri “ošpringaju”, tj. oni drvo tešu. 4. Flakari (ima ih u kumpaniji 2, 3) tešu sjekirom i imau stalno mjesto jer im drvo špringeri nose. Na svakog fl akara dolazi jedan špringer. 5. Kada fl akar završi onda primi komad u ruke krajčer. Pošto je duga istesana ozdola i ozgora krajčar teše s desna i lijeva; krajači obrađuju drvo s kraja. Kada su tako duge napravljene onda ih se sla-žu. Tako naslagane duge se zovu “vitel”. Svake nedjelje ili subote dođu “škrivani” i pregledavaju vitle. Ako je gdje pogrješka ili nije dobro izrađeno treba onda popra-viti. Angleški posao – u tom se poslu prave francuske dužice. Mogu biti ne samo za “pintare” nego i za drugo što npr. za brodove, a trebaju ih najviše u Francuskoj. U kumpaniji za te poslove ima 6, a može biti i 10 ili 12 ljudi. I ove se slažu u vitl, najviše ih ima po 300 komada u jednom vitlu. Inače, stabla su rušili tako što su ih prepilili pilom. No, ponekad je trebalo i stablo iskopati iz korijena. Poslovi šumskih radnika su bili dobro plaćeni, ali je taj život pun trpnja i stradanja, a i straha – osobito u Slavoniji kada voda šumu preplavi. Prehrana šumskih radni-ka: hrane se palentom i slaninom. Vlasnik koji najmi šumske radnike mora im davati svaki tjedan, osim plaće, pogođenu količinu kukuruzna brašna i slanine. To se zove deputat ili živež ili živežna namirnica. U šumi se ponekad za objed načinilo i jelo od bijelog brašna, kuhao se i grah, ali često puta jedu dan za danom ujutro, u podne i navečer – palentu sa “čmarkom”. Odreže se komad slanine na toliko dijelova koliko ima šumskih radnika u kumpaniji, pa kada je gotova palenta zove na jelo ili pak udara po dasci. Svaki uzme komad kuhane slanine – to se zove “čmarak” – u lijevu ruku, a u desnoj drži žlicu kojom grabi palentu iz kotla, pa na svaki kus palente u žlici pritisne lijevom rukom čmarak da mu bude slasnije. Kada je tako pomalo već iscijedio na palentu svu mast onda stane zagrizati i čmarak, dok i njega ne pojede. Palenta je dakle glavno jelo, pa se tako najedu kroz zime da u proljeće, kada je već toplije, već ni nemaju teka, pa 10 ljudi jede toliko, koliko obično pojedu dvojica. Gdjekad se slože pa zajedno kupe goveđe meso pa ga skuhaju i po-


273

dijele međusobno. Ima u šumi i poslastica bez slastičara. Više puta koji rušač nađe u hrastu pčelinjak, pa eto meda za čitav kotao i tim se onda kumpanija sladi i dulje vrijeme. Samo kod rušenja treba dobro paziti, jer se često sruši hrast tako da se med na zemlju izlije te se pomiješa sa zemljom i onda bude nečist.32

Obilježja drvno–prerađivačke privredeNo, kako se to drvo izvlačilo iz šuma i prevozilo? Iz šuma su trupce različitih dimenzija, bez obzira na stanje putova, izvozili domaći kirijaši. U privla-čenju su se koristili tz v. rolvagnima i sanjkama, a u prijevozu parizerima, kolima sa širokim kotačima, s upregnutim većim brojem konja uvježbanih za taj posao. Prilikom utovara trupaca koristili su se jednostavnim, ali učin-kovitim vintama, zvanim vagama. Ponekad bi se prilikom tih poslova kotači jedne strane kola ukopali u zemlju.33 Otprema trupaca na dalje relacije odvi-jala se rijekama te potom suhozemnim prometnicama, a od druge polovice 19. stoljeća ponajviše željeznicom.

Svuda gdje su rijeke plovne splavarenje je, čak od 16. stoljeća, najeko-nomičniji način prijevoza toga teškog, ali dragocjenog materijala. Poznato je splavarenje nizvodno Dravom, Savom i Dunavom. Teško je i zamisliti koliko je bilo potrebno u šumskim krajevima, pa tako i u Slavoniji, da se posječena stabla spuste niz obalu ako je prijevoz tekao rijekom ili da se balvani/trupci dovezu kolima na odredište.34 Šumski resurs se koristio za sve građevne ra-dove, za brodogradnju do izrade obrtničkih mehaničkih instrumenata. Prvu polovicu 19. stoljeća obilježila je drvno-prerađivačka privreda, koja je najve-ćim dijelom bila u rukama trgovaca drvom. Eksploatacija šuma i djelomična prerada obilnog drvnog blaga postaje privredna grana koja je pružala veću mogućnost za uspješno ulaganje unutar ograničenog kapitala u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Tako je 1851. započela prerada drva u krajevima oko Broda na Savi i Đakova.35 Izvoz drva iz Slavonije posebice se povećao nepo-sredno nakon Velike gospodarske izložbe u Beču 1857. Izložene tvorevine od drva koje su prikazali slavonski gospodarstvenici uočene su od gospo-darskih krugova iz Njemačke i Francuske te je već krajem 60-ih godina 19. stoljeća izvoz hrastovih dužica za bačve u te zemlje iznosio 20.000.000 do

32 HR-DAOS-486, Ostavština Ivana Medveda, kutija V / 14, fascikl Bilješke o našim tesarima – Dolazak u šumu (rukopis).

33 Tonković, Stari slavonski hrastici, 14.34 Dragutin Feletar, „Splavarstvo (fl ojsarstvo) kao poveznica regija uz Dravu i Dunav“, Scientia Podra-

viana, Glasilo Povijesnoga društva Koprivnica, br. 30., Sažetak izlaganja na Međunarodnom znanstve-nom skupu „Povijest rijeke Drave–poveznice među regijama“, Koprivnica, 2016., 8.

35 Karaman, Industrijalizacija, 42.


274

25.000.000 forinti, i to samo u Francusku 20.000.000. Budući da se iz hva-ta hrastovine moglo napraviti mnogo dužica, cijena drva je znatno skočila. Istodobno je pojačana izrada hrastovih pragova za željeznice, i to za domaće, ali i inozemno tržište.36

Da su proizvodi od hrastovine izlagani kontinuirano na izložbama iza-zivali veliku pozornost govori podatak s Milenijske izložbe u Budimpešti 1896., na kojoj su uz ostale proizvode bili izloženi i hrastov trupac dužine 28 m i 3 hrastove kocke. Za dovoz toga hrastovog trupca trebalo je sastaviti 4 vagona državnih željeznica.37 To je i vrijeme kada je na Khuenovom imanju u Nuštru radila paropilana (s 5 parnih strojeva jakosti 80 KS i s kapacitetom od 25.000 m3) grofa Khuena.38 Iz šuma Podravine i Posavine dovozilo se npr. u Osijek na prodaju drvo kao proizvod i ogrjev, i to hrastovina, grabovina, bukovina, brestovina i jasenovina. Jedan se dio trošio za mjesne potrebe, a veći se slao rijekama Dravom pa Dunavom u Budim i Peštu, pa čak i dalje, te od druge polovice 19. stoljeća alfeldskom željeznicom u Sombor, Suboticu i Segedin. Lipovo, topolovo i vrbovo drvo u cjepanicama trošilo se godišnje npr. u osječkoj Tvornici žigica u količini od oko 800 prostornih metara. Osječ-ka drvna industrija se razvijala osnutkom tvornica namještaja. Sve je to uka-zivalo da su slavonski trgovci, obrtnici i vlasnici tvornica prepoznali poten-cijal i mogućnost zarade u drvnoj industriji, ali za snažniji razvoj nisu imali dovoljno kapitala.39

U kriznim vremenima, vezanim uz npr. agrarnu reformu, većina vele-posjednika spašavala je svoj posjed od propasti prodajom i eksploatacijom golemih površina šuma pod kvalitetnim drvetom. Sve je to bilo i pod utje-cajem velike potražnje u Europi za tz v. zrelim šumama zbog gradnje želje-zničkih pruga s drvenim pragovima ili razvoja vinogradarstva, za što su bile potrebne kvalitetne bačve. Tu je došlo do izražaja snažno zanimanje francu-skih privrednika za slavonske i srijemske hrastove šume, budući da su one u srednjoj i južnoj Europi najvećim dijelom već bile iskrčene. Na godinu se tada u Hrvatskoj proizvodilo 50.000.000 dužica za bačve, a od svake tisuće se plaćalo za izradbu i izvoz 30 forinti, ili ukupno za svu navedenu količinu dužica 1.500.000 forinti. Za to je posebice tražena hrastovina, pa se šumski

36 Šulek, Korist i gojenje šumah, 101, 102.37 Tonković, Stari slavonski hrastici, 24.38 Karaman, Industrijalizacija, 42.39 Zlata Živaković-Kerže, S tradicionalnih na nove puteve – Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove

grada Osijeka na prijelazu stoljeća od godine 1868. do 1918. (Osijek, 1999), 60; Igor Karaman, “Gospodarski razvoj Osijeka i okolnih krajeva“, u: Od turskog do suvremenog Osijeka (Osijek, 1996), 147.


275

fond Slavonije stalno smanjivao, usprkos provedenim mjerama pomlađiva-nja šuma i uzgojnim osnovama.40

Mogućnost snažnije eksploatacije drvnoga blaga izvanredno bogatih šumskih predjela Vojne krajine pojačana je u razdoblju nakon razvojačenja i spajanja s Banskom Hrvatskom. Ukupno je 1895. godine 595.333 jutra dr-žavnih šuma (pretežno pod upravom Krajiške investicijske zaklade), zatim 657.611 jutara krajiških imovnih općina, te 366.427 jutara zemljišnih zajedni-ca seoskih općina. Pri tome je slavonske šume u prijašnjoj krajiškoj Posavini i one privatnih veleposjednika u Podravini odlikovao visok udio vrlo kvali-tetne hrastove građe, koja je privlačila veliku pozornost drvno-prerađivač-koga poduzetništva.41

Međutim, snaga domaćega kapitala nije bila dorasla novoj situaciji, iako je proces industrijalizacije bio nezaustavljiv. Sve je to u posljednjim deset-ljećima 19. stoljeća i na početku 20. u cjelini utjecalo na razvoj kapitalističke privrede hrvatsko-slavonskoga područja pa je drvnu proizvodnju obilježio prijelaz od manjih manufakturnih poduzeća na vodeni pogon s ograničenim kapitalom na velike industrijske pothvate, koji zakupljuju prostrane šumske cjeline, izgrađuju brojne paropilane i vlastite šumske željeznice, a sve na te-melju snažnog vlastitoga ili udruženoga, većinom stranog, kapitala. Šume su tada davane u eksploataciju privatnicima koji su gradili uskotračne želje-zničke pruge kojima su dopremali posječeno drvo do pilane ili mjesta uto-vara. Sve je to povezano s urbanizacijom i industrijalizacijom te povećanjem broja stanovništva, što je u cijelosti izazivalo golemu potražnju građevnog drveta, a razvoj prometnih veza i sve veća mogućnost izvoza drvne građe preko primorskih luka uvjetovali su neprekidno proširivanje eksploatacij-skih područja.42

Tako se npr. na veleposjedu obitelji Prandau u Valpovu, koji od 1884. ženidbenim vezama prelazi u vlasništvo Rudolfa Normanna-Ehrenfelsa, drvo najviše prodavalo osječkom veletrgovcu Lorenzu Jägeru, a istodobno je 3.796.696 jutara šumskog zemljišta zapadno od Valpova dano u 10-godišnji zakup na eksploataciju tvrtki Salamona Heinricha Gutmanna iz mađarske Velike Kanjiže. Tvrtka je tu otvorila veliku pilanu i tvorničku proizvodnju, izgradivši poduzeće za preradu i obradu drveta u Belišću, koje je zauzima-

40 HR-DAOS-486, Ostavština Ivana Medveda, kutija V / 14, fascikl Bilješke o našim tesarima – Dolazak u šumu (rukopis); Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske“, 92; Igor Karaman, Hrvatska na pragu modernizacije (Zagreb, 2000), 159.

41 Karaman, Hrvatska na pragu modernizacije, 159. 42 Živaković-Kerže, S tradicionalnih na nove puteve, 58, 59; Ista, Urbanizacija i promet grada Osijeka na prije-

lazu stoljeća (1868. – 1918.) (Osijek, 1996), 106, 107, 112, 113, 115.


276

lo oko 500 jutara. Osim radnika poduzeća S. H. Gutmann d. d., Tvornice pokućstva i drvne robe te Slavonske podravske željeznice, tu su živjeli i mnogobrojni službenici. Krajem 90-ih godina 19. stoljeća glavni kupci drva s toga područja postali su uvozna francuska tvrtka Société d’Importation de Chêne, kao i Neuschlossova Našička tvornica tanina i paropila d. d., koja je drvo kupovala od Normanna.43

Navedeno širenje drvne eksploatacije, kao i velike parne pilane u vla-sništvu stranog kapitala omogućilo je, ne samo u Slavoniji i Srijemu, nego i diljem Hrvatske, vlasnicima hrastovih i drugih šuma ostvarivanje velikih profi ta, koji su daleko nadilazili prihode njihove agrarne ekonomike, što se negativno odrazilo na zanimanje veleposjednika za daljnji napredak poljo-privredne djelatnosti.44

Priupitajmo: što je od toga ostvareno u onom dijelu Austro-Ugarske Monarhije koji je bio, s hrvatske strane, u nagodbenjačkoj zajednici s Ugar-skom? Odgovor na ovo pitanje zahtijevao bi posebna povijesna istraživanja, i to ne samo na području privređivanja u šumarstvu, a koliko fond našeg povijesnog istraživanja pokazuje, imamo na tom području poprilično posla. Nesumnjivo je da je ulazak kapitala iz jačih bankarskih središta, dakle iz Bu-dimpešte, djelovao na to da se eksploatacijom drvne mase razviju pojedine industrijske grane te cestovni, a pogotovo željeznički promet, time što su djelovale takve poduzetničke obitelji kao što su Gutmanni, Prandau-Nor-manni, Thurn und Taxis i druge, ali i oni koji su ulagali u razvoj mlinske industrije, posebice u podravskom dijelu Slavonije, što je pridonosilo da se smanjuje udio izvoza zrna žitarica, a povećava udio brašna, te razvoj pro-metnica. Taj pak razvoj pokazuje da savladavanje lošeg u perifernom polo-žaju Mađarske u svjetskoj privredi nije značilo samim tim i jače izvlačenje s perifernog položaja u europskoj privredi samog područja Kraljevine Hrvat-ske i Slavonije. Stoga ostaje da se propita o karakteristikama toga položaja u to vrijeme kao položaja periferije prema periferiji.

Pri tome je bitno istaknuti da se na koncu 19. stoljeća i u prvim desetlje-ćima 20. stoljeća zapažaju povoljnija privredna kretanja te dotadašnja pre-vlast drvne prerade relativno slabi u odnosu na ostale industrijske grane, uz vrlo pozitivnu tendenciju brojnih investicijskih pothvata domaćih tvorni-čara u gradovima. Time je, prema istraživanjima Igora Karamana, povjesni-

43 HR-DAOS-241, Šumsko veleobrtno d. d. Gutmann, serija 2, Korespondencija, kutija 3, “Izvješće Kr. fi nancijskog ravnateljstva”, Osijek, spis od 30. 11. 1926.; Hrvoje Volner, “Nastanak i političko–upravni odnosi u općini Belišće u razdoblju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca”, Scrinia Slavonica 12 (2012), 197.

44 Karaman, Hrvatska na pragu modernizacije, 159.


277

čara gospodarske povijesti, u sjevernoj Hrvatskoj znatno ispravljena dotadašnja jednostrana orijentacija prema šumskoj eksploataciji, što također rezultira jačanjem udjela gradskog tvorničkog radništva.45

ZaključakNavedeni primjeri u radu ukazuju da je bilo bitno pošumljavanje, ali i

iskrčivanje, jer prema navedenim francuskim povjesničarima koji se bave poviješću europskog okoliša ako su šumarstvo i poljodjelstvo defi nirane, kontro-lirane i u načelu promišljene ljudske djelatnosti, stvar stoji drugačije….46 Naime, čovjek remeti ekosisteme i mijenja ih, ali on ima značenje i regulatora, bu-dući da su društva oduvijek nastojala intervenirati kako bi ublažila prijetnju okolišu ili zaliječila zabrinjavajuće posljedice njegova djelovanja. Još u sred-njem vijeku su uvedene tz v. šumske zabrane koje su za seoske zajednice pred-stavljale način sprečavanja prevelike eksploatacije šume. Taj pojam zaštite šume pojavit će se ponovno znatno kasnije u suvremenom zakonodavstvu. O tome svjedoče zakoni iz 19. i s početka 20. stoljeća koji govore o spozna-jama o granicama koje se ne smiju prijeći ako se ne želi ozbiljno ugroziti prirodni rast šuma i izazvati nestašicu drveta. Riječ je ponajprije o propisima koji se odnose na sječu šumskih stabala – na ograničenje maksimalne godiš-nje sječe – gdje još nema mnogo pokazatelja koji se odnose na pošumljavanje ogoljelih površina. Tako se uvodi tz v. režim zaštite šuma u cilju racionalnijeg upravljanja šumskim izvorima. To je jedan od razloga koji omogućuje da se shvati relativna stabilnost pošumljenih površina, ne samo u Slavoniji, nego i znatno šire.

Kada svijet ulazi u moderan industrijski razvoj i kada potreba za ener-gijom postaje sve veća, očigledan je zaokret odnosa prema koristima koje se mogu priskrbiti od eksploatacije drvne mase. Povijest razvoja, tehnološkog i gospodarskog, u 19. stoljeću suočava se s golemim potrebama za drvnom masom u novim prometnim sustavima, napose u izgradnji željeznica, gdje vlada velika potreba za drvenim pragovima i drvetom uopće, ili npr. u ra-zvoju prerađivačke kožarske industrije, koja zahtijeva goleme količine drv-ne mase za tanin, pa nije slučajno da porijeklo i pravci dolaska kapitala na ova naša područja, kao i opseg i pravci otpreme drvne sirovine s ovog po-dručja, zavise od interesa inozemnih vlasnika kapitala, s obzirom na razvoj novih gospodarskih grana kod njih. U njima se šumarstvo javlja ne samo kao bitan izvor i pratitelj, nego – s obzirom na veliku vrijednost – i bitan čimbe-

45 Isto, 225. 46 Delort i Walter, Povijest europskog okoliša, 125.


278

nik. Tako nije slučajno da se zanimanje engleskog kapitala usredotočuje na područje oko Županje radi iskorištavanja taninske sirovine hrastovine. I nije slučajno da se uz plasmane francuskog kapitala u razvoj željezničke mreže u jugoistočnoj Europi, ali i oko nje, javlja i interes da se za to iskoristi siro-vinska drvna osnova ovih područja. Zacijelo se brzo smanjivanje šumskog pokrova na ovom području dijelom mora pripisati potrebama za žitorodnim oranicama, ali i velikoj potrebi gospodarskih čimbenika kao što su obitelj Gutmann, valpovačka obitelj Prandau-Normann, obitelj Thurn und Taxis u Gorskom kotaru, kao i druge koje su bilo gospodarile šumama, bilo ulagale kapital u drvno-prerađivačku industriju. Između ostaloga, uvijek je zani-mljivo pitanje: Koliko su propisi o održavanju šuma, o njihovoj obnovi, pa dalje o pravima služnosti itd. pridonijeli da se dobar dio sirovinske osnove šuma i značajan dio njihove opće korisnosti (pročišćavanje zraka...) održi u ravnoteži i dospije do našeg vremena, posebice s obzirom na to da su i ra-tovi na ovom području – naročito u posljednjih 100 godina, a zbog interesa agresora/okupatora koji su neko vrijeme okupirali naša područja – uvelike osiromašili naš šumski fond? U sklopu toga posve je razumljivo da po ne-kim podacima imovinski najbogatija biskupija na tlu Kraljevine Hrvatske i Slavonije – Bosanska ili đakovačka i Srijemska – iskoristi i dio bogatstva iz šuma u svrhe koje će biti korisne narodu u svoje vrijeme i nasljednicima, nama danas. To je na sreću povezivala mecenatska, povijesno nikada do-voljno ocijenjena, osobnost biskupa Josipa Jurja Strossmayera, jer je dobrim dijelom novac utržen putem iskorištavanja šuma te biskupije završio što u Akademiji, što u Sveučilištu, što u drugim kulturnim, crkvenim i obrazov-nim ustanovama, a što u plasmanu stipendija ovdašnjim i inozemnim stu-dentima.

Značajna, čak i velika, obveza povijesnog istraživanja na polju kako privređivanja u šumarstvu, tako i na polju opće korisne uloge šumarstva u životu čovjeka, morala bi se ticati povijesnog utvrđivanja razvoja vlastitog znanstvenog i stručnog rada na održavanju moguće razine vrijednosti naci-onalnog bogatstva koje proizlazi iz šumskog fonda. Opomene u tom pogle-du nisu samo one koje proizlaze iz uništavanja šuma u ratnim zbivanjima kojima je ovo naše područje bilo zaista uvelike izloženo i u toku kojih su zavojevači uništili velike komplekse šuma, npr. mađarskom okupacijom Ba-ranje u Drugom svjetskom ratu ili talijanskom okupacijom dijela Gorskoga kotara, također u Drugom svjetskom ratu. Međutim, bogatstvo šuma pro-pada i zbog različitih bolesti. Tako se npr. u posavskim i donjopodravskim hrasticima posušio u razdoblju od 1910. do 1925. ogroman broj hrastovih stabala, ukupne mase 1.719.148 m3, a do 1947. ta se količina sigurno podvo-


279

stručila i iznosila 3.500.000 m3 hrastovine.47 To nisu jedini gubici u slavon-skim šumama i to nije ni osamljen ni jedini alarm koji očito izaziva potrebu sustavnog znanstvenog rada i primjene onoga što je danas moguće u zaštiti ovog dijela hrvatskog nacionalnog bogatstva, kojemu je inventurnim pot-hvatom pridala u 2016. godini veliko značenje upravo HAZU.

Pri tome je bitna spoznaja već spomenutih i navedenih francuskih po-vjesničara Delorta i Waltera, koji navode: Vrlo je bitno razumijevanje odnosa između čovjeka i prirode, jer proces humanizacije prirode počiva na više ili ma-nje grubom uključivanju ljudi u ekosisteme. Korisno je dakle ponovno podsjetiti na povijest tehnologije s točke gledišta ekohistorije. Povjesničari su se dugo služili pojmom revolucije da bi označili, po sličnosti s naglim i brzim karakterom političkih događaja, glavne razvojne procese koji su društva dovodili u nove uvjete, jednako s točke gledišta poljoprivredne proizvodnje kao i s točke gledišta industrijskog i ener-getskog sektora. Jesu li se trebali odreći te jezične pogodnosti? Dakako da ne, ako su se njome oprezno služili, na što je upozorio Marc Bloch prije više od sedamdeset godina. Povijest je, istaknuo je, prožeta dubokim promjenama. Rijetko kad je riječ o naglim potresima, ali se oni odvijaju godinama vrlo sporim ritmom.48

U svakom slučaju, navedena razmatranja povjesničara o tome što je u burnom razdoblju tehničko-tehnološkog, industrijskog i trgovinsko-pro-metnog razvoja dalo šumsko bogatstvo u ovom promatranom razdoblju, usmjeravaju pozornost na mnoga pitanja o tome koji je učinak gospodarenja drvetom hrvatskih šuma bio, i u kojoj mjeri, razvojno poticajan u privred-nom životu dijelova Kraljevine Hrvatske u sklopu nagodbenjačke konfi gu-racije Austro-Ugarske Monarhije. Traženje odgovora na pitanja koja proizla-ze iz toga zacijelo je i danas jednim dijelom dug naše gospodarske povijesne struke, ali već i podaci koji iz dosadašnjih istraživanja stižu do nas – ako nas, kada nas i koliko nas zaista zanima to pitanje – pokazuju da je obilje probitaka kliznulo s našega tla u druge ruke, u ekonomske račune nosite-lja tadašnjeg poduzetništva i vlasnika tadašnjih fi nancijskih sredstava u ne tako dalekim, ali svakako bitno razvijenijim središtima. Ako je to bar neka spoznaja, ona se ne može drugačije promatrati nego kao sastavni dio pita-nja: kako će se od sada iskorištavati to bogatstvo – koje, zacijelo s pravom, pripisujemo šumarstvu – u sklopu svega onoga što čini fondove privrednog bogatstva Hrvatske?

47 Ivan Spajić, „O nekim od glavnih problema zaštite šuma u Slavoniji“, u: I. Znanstveni sabor Slavonije i Baranje (Slavonski Brod, 1970), 354.

48 Delort i Walter, Povijest europskog okoliša, 197.


280

SUMMARY

Forests / Timber – Exploited or Unexploited Potential(A Contribution to the Historical Review of the Exploitation of Timber at

the turn of the 19th century)

The exploitation of the forests comprised felling and the development of forest assortments, their removal, transportation, sale and delivery to customers, i.e. for the increased demand for wood, which in the 19th and 20th century became part of capitalist relations. In this respect, the economic value of the forest was an issue of great signifi cance for the strengthening of the economic life, in concert with the sustainability of forest cover, presupposing surveys of utilization and aff orestation for the purpose of rational forest economy as well as of the regular management of and revenue from forestry. Special att ention was drawn to the signifi cance of forests/timber and caused this raw material to contribute to the development of greater economies and the inclusion of the branch in the industrialisation of the country. In this respect oak stood out due to its fi neness and regular growth rings, its elasticity, undemanding processing methods, yellow gold colour and particularly to its dimensions. Because of this use, the forests became a source of enrichment for many, but particularly for foreigners who possessed the necessary capital for faster felling, for the construction of sawmills and the export of timer to other countries. As a result, forests in Slavonia and throughout Croatia tended to disappear, despite the fact that part of the timber sales was invested into the aff orestation of state forests.

281

Dinko Župan

Školovanje slavonskih šumara u Mariabrunnu (1813-1867) s posebnim osvrtom na Adolfa

Danhelovskog1

Autor daje kraći prikaz rada šumarskog učilišta u Mariabrunnu tijekom 19. stoljeća. Donosi popis polaznika iz Slavonije, a na primjeru Adolfa Danhelovskog prikazuje karijeru jednog slavonskog šumarskog stručnjaka školovanog u Maribrunnu.

Ključne riječi: povijest šumarstva, šumarsko učilište Mariabrunn, školovanje šumara, 19. stoljeće, Adolf Danhelovsky

UvodAustrijski zakon o šumama iz 1852. bio je prvi moderni zakon u Habsbur-škoj Monarhiji koji je regulirao sustavnu sječu šuma.2 Taj je sustavni pri-stup prema šumama bio početak izgradnje danas vrlo popularnog koncepta održivog razvoja, koji svoj idejni početak ima u održivoj brizi o šumama. Konceptom održivog razvoja pokušalo se osigurati očuvanje šuma jer se uvelo načelo trajnosti šuma koje je osiguravalo njihovu permanentnu ob-novu. Prvi austrijski moderni zakon na polju šumarstva djelomično je bio i rezultat stručnih spoznaja stečenih na šumarskom učilištu u Mariabrunnu, koje se do pedesetih godina profi liralo kao glavno središte šumarske struke u Habsburškoj Monarhiji. Iako su tijekom neoapsolutizma započete mnoge važne modernizacijske reforme, to se nije odrazilo i na šumarsko učilište u Mariabrunnu. Naprotiv, tijekom pedesetih godina došlo je do stagnacije u strukovnom smislu jer je upravi škole bila važnija disciplina polaznika od njihove stručne naobrazbe.3 No, unatoč toj djelomičnoj stagnaciji, šumarsko učilište Mariabrunn i dalje je bilo centar šumarske struke u Habsburškoj Mo-narhiji. Austrijski zakon o šumama iz 1852. u Hrvatskoj je bio na snazi od

1 Ovaj rad napravljen je u sklopuprojekata„Od prašuma do oranica: povijest antropizacije šuma u Slavoniji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća“ (HRZZ - 6719) i „Od protomodernizacije do mo-dernizacije hrvatskog školskog sustava u 18. i 19. stoljeću“ (HRZZ - 4919), koje fi nancira Hrvatska zaklada za znanost.

2 Dušan Klepac, „Hrvatsko šumarstvo u XIX. stoljeću“, u: Hrvatska i Europa, kultura, znanost i umjet-nost – Moderna hrvatska kultura od preporoda do moderne – XIX. stoljeće (Zagreb, 2009), 745.

3 Zur Gedenkfeier der Gründung der Forst- und Lehranstalt Mariabrunn 1813 und der k. k. Hochschule für Bodenkultur in Wien 1872 (Wien, 1913), 24.


282

1858. godine.4 Primjena samog zakona nije bila moguća bez stručnog ško-lovanja i usavršavanja šumara, zbog čega je i u Hrvatskoj 1860. osnovano Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima, u sklopu kojeg su se dobivala i osnovna znanja iz šumarske struke. Na taj se način nastojao promijeniti trend lošeg vođenja šuma, koji je bio izrazit na područjima gdje su o šuma-ma brinuli samo lugari, ali ne i šumarski stručnjaci. „Nedostajalo je stručno osoblje na imanjima gdje su se uglavnom zapošljavali samo lugari za čuva-nje šuma od pustošenja seljaka, a ne i stručnjaci.“5 S povećanom eksploata-cijom šumskog bogatstva tijekom druge polovice 19. stoljeća povećavao se i broj školovanih šumara koji su počeli voditi sustavnu brigu o slavonskim šumama. Najbolju naobrazbu iz šumarstva budući su šumari mogli steći u šumarskom učilištu u Mariabrunnu pokraj Beča.

Školovanje slavonskih šumara u učilištu MariabrunnŠumarsko učilište Mariabrunn je tijekom prve polovice i sredinom 19. sto-ljeća, pa sve do 1872., bilo najznačajnije šumarsko učilište u Habsburškoj Monarhiji.6 Učilište je bilo smješteno u augustinskom samostanu u Maria-brunnu pokraj Beča i bilo je u suvlasništvu države i augustinskog reda. Uči-lište je započelo s radom 1813. godine, a razvilo se iz male stručne škole koja je osnovana 1805. godine.7 Škola je bila zatvorenog tipa i u njoj su učenici imali osiguranu stručnu naobrazbu, te smještaj i prehranu. Učenici su nosili uniforme i u školi je održavana stroga disciplina, na čemu su ustrajno inzi-stirali ravnatelji, koji su često u školu dolazili iz vojnog sustava. Učilište se sastojalo od učionica, profesorskih stanova te spavaćih soba za polaznike. Od samog početka rada škola je imala najsuvremenije uvjete za obuku; tako je već 1816. godine škola dobila kemijski laboratoriji, botanički vrt, zbirku kukaca i minerala. Godine 1819. šumarsko učilište u Mariabrunnu imeno-vano je glavnom šumarskom školom u Monarhiji. Početni nastavni program obuhvaćao je trogodišnje obrazovanje. Tako se na prvoj školskoj godini učila aritmetika, algebra i njihova primjena u šumarstvu, zatim šumska botanika, fiziologija, entomologija (znanost o kukcima), mineralogija, fi zika, kemija, tehnologija i crtanje, a polaznici prve godine morali su ići i na obavezne

4 Klepac, „Hrvatsko šumarstvo u XIX. stoljeću“, 751. 5 Mirjana Gross i Agneza Szabo, Prema hrvatskome građanskom društvu (Zagreb, 1992), 307.6 Arhiv šumarskog učilišta Mariabrunn nalazi se u Austrijskom državnom arhivu u Beču (At-OeStA/

AVA Landwirtschaft, Forstlehranstalt Mariabrunn) i sastoji se od 113 kutija i 268 rukopisnih knjiga.7 Gotovo sve podatke o šumarskom učilištu u Mariabrunnu preuzeo sam iz knjige Zur Gedenkfeier der

Gründung der Forst- und Lehranstalt Mariabrunn, a manji dio iz godišnjeg izvješća Jahrbuch der k. k. Forst-Akademie in Mariabrunn (Wien, 1870).

Dinko Župan . Školovanje slavonskih šumara u Mariabrunnu (1813-1867) s posebnim osvrtom na ...

283

stručne ekskurzije. Na drugoj godini učila se praktična geometrija, zatim se učilo o krčenju šuma, korištenju šuma, pošumljavanju, zaštiti šuma, izra-di planova i crtanju šumskih karata. Na trećoj godini učilo se o šumskoj mehanici, organizaciji i upravljanju šumama, praktičnom mjerenju šuma, praktičnoj regulaciji šuma, praktičnom pošumljavanju te o lovstvu.8 Kada se nastavni program šumarskog učilišta u Mariabrunnu usporedi s nastavnim programom hrvatskog Gospodarsko-šumarskog učilišta koje je 1860. godine otvoreno u Križevcima, vidi se velika razlika u količini znanja i šumarske prakse koja se stjecala na jednom i drugom učilištu. U Križevcima je struč-no obrazovanje trajalo dvije godine; na prvoj su se godini predavali opći predmeti iz gospodarstva i šumarstva, a na drugoj godini se opredjeljiva-lo ili za šumare ili za gospodare. Tako su na drugoj godini budući šumari učili: šumarsko biljarstvo, sađenje i gojenje šuma, uporabu šuma, čuvanje šuma, šumarsko redarstvo i lovstvo, graditeljstvo, mjerenje šume, upravu šuma, procjenu šuma i šumarsko računovodstvo.9 I u šumarskom je učilištu u Mariabrunnu od 1828. godine nastava trajala dvije godine jer je nastavni program smanjen s 3 na 2 godine, ali i dalje je zadržana visoka kvaliteta na-stave. Šumarsko učilište u Mariabrunnu nije imalo status više škole nego se sve do 1867. vodilo kao svojevrsna stručna srednja škola. Tek 1867. godine šumarsko učilište u Mariabrunnu postaje šumarska akademija s trogodiš-njim nastavnim programom, odnosno postaje visoka škola.10 Tih godina do-lazi i do stručne javne rasprave o budućnosti šumarske akademije. Iako su se profesori šumarske akademije u Mariabrunnu redovito izjašnjavali protiv pripajanja nekim drugim bečkim obrazovnim institucijama, te su se zalagali za samostalnost sa statusom šumarskog instituta, vlasti su 1872. šumarsku akademiju uključili u sastav Visoke škole za kulturu tla u Beču.11 Od počet-ka njegovog rada šumarsko učilište u Mariabrunnu polazili su kandidati iz cijele Monarhije, a mnogi od polaznika kasnije su postali istaknuti šumari. Među polaznicima iz Hrvatske najveći broj učenika dolazio je iz Slavonije. Sve polaznike iz Slavonije u razdoblju od 1813. do 1869. naveo sam u tablici 1.

8 Zur Gedenkfeier der Gründung der Forst- und Lehranstalt Mariabrunn, 17-19.9 Antun Cuvaj, Građa za povijest školstva V (Zagreb, 1910), 218. Iz Kraljevskog gospodarsko-šumarskog

učilišta u Križevcima proizašla je Šumarska akademija pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koja je počela s radom 1898. godine, a u Križevcima je i dalje djelovalo gospodarsko učilište s ratarnicom. Šumarska akademija bila je smještena u Domu šumara kraljevina Hrvatske i Slavonije u Zagrebu. Vidi Antun Cuvaj, Građa za povijest školstva X (Zagreb, 1913), 433-435.

10 Zur Gedenkfeier der Gründung der Forst- und Lehranstalt Mariabrunn, 30-33.11 Zur Gedenkfeier der Gründung der Forst- und Lehranstalt Mariabrunn, 43-45.


284

Tablica 1. Polaznici šumarske škole u Mariabrunnu iz Slavonije (1813-1869)12

prezime i ime mjesto rođenja Pokrajina vrijeme školovanjaBoxichevic Anton von Vinkovce Slavonien 1822-1823.Tomich Anton Vinkovce Slavonien 1824-1826.Kermpotic Ferdinand Vinkovce Slavonien 1829-1830. /1831.Benakovic Anton Stitt ar Slavonien 1835-1836.Kedascic Franz Babinagreda 1839-1840.Kadich Franz Vinkovce 1840-1841.Srankovic Anton Vinkovce 1840-1841.Zauner Michael Vinkovce 1843-1844.Danhelovsky Adolf Slavonien 1844-1845.Ett inger Josef Neu-Gradiska 1846-1848.Tomljanovic Ivankova 1850-1851.Csordasich Franz Vinkovce 1851-1852.Aubert Demeter Mitrovic 1852-1853.Mikesic Michael Sibinj 1852-1853.Magyarevic Johann Vinkovce 1853-1854.Baric Georg Slavonien 1857-1858.Mallin Virgl Semeljci 1860-1861.Zikmundovsky Ferdinad Esseg 1862-1863.Pavic Karl Pozega 1863.

Karijera jednog šumara školovanog u Mariabrunnu na primjeru Adolfa Danhelovskog

Adolf Danhelovsky rodio se 1825. godine u baranjskom mjestu Šeljin (Sellye), gdje mu je otac bio šumar, a obitelj mu je bila porijeklom iz Poljske. Njegov otac Ivan bio je šumar kod Dragutina Prandaua u Donjem Miholjcu, što je i Adolfa Danhelovskog usmjerilo prema šumarskoj struci. Danhelovsky je u Donjem Miholjcu završio pučku školu kod istaknutog miholjačkog učitelja Josipa Becka, koji mu je osigurao izvrsno osnovno obrazovanje. Zahvaljujući Josipu Becku, osnovno školstvo u Donjem Miholjcu je od 1824. godine podi-gnuto na višu razinu te se približilo tadašnjim protomodernizacijskim stan-dardima u osnovnom školstvu. Nije slučajno da je Beck u službu primljen upravo kada je pokrovitelj škole postao Josip Hilleprand von Prandau, koji je Becka zaposlio u Donjem Miholjcu vjerojatno zbog toga što je Beck bio izvrstan orguljaš.13 Josip Beck bio je vrlo istaknuti učitelj i za svoj je stručni

12 Tablica je sastavljena na osnovi podataka koji se nalaze u pisanim knjigama polaznika šumarskog učilišta Mariabrunn Studien katalog der zweijährigen Mariabrunner Forstz öglinge, Buch 111-117, AT-Oe-StA/AVA Landwirtschaft, Forstlehranstalt Mariabrunn (1805-1930).

13 Beck se rodio u Nadasdu u Mađarskoj, učiteljski je ispit položio u Pečuhu 1822. godine, a već slje-


285

rad dobio tri priznanja od školskog nadzornika dr. Josipa Hainovića.14 Pored toga što je odlično radio u miholjačkoj osnovnoj školi, Josip Beck je bio i prvi voditelj glazbene škole u Donjem Miholjcu, koja je otvorena 1835. godine. Nakon kvalitetnog osnovnog obrazovanja Danhelovsky daljnje školovanje nastavlja u osječkoj gimnaziji, u kojoj dobiva najbolju srednjoškolsku nao-brazbu u tadašnjoj Slavoniji. Nakon završene osječke gimnazije odlazi na školovanje u šumarsko učilište u Mariabrunnu.

Adolf Danhelovsky svoju stručnu šumarsku naobrazbu stekao je u šu-marskom učilištu u Mariabrunnu tijekom 1844. i 1845. godine. Podatke o njegovom stručnom školovanju pronašao sam u trima rukopisnim knjigama koje se čuvaju u Austrijskom državnom arhivu. Iz rukopisne knjige koja se u arhivu vodi pod rednim brojem 113 (Studien katalog der zweijährigen Ma-riabrunner Forstz öglinge vom Jahre 1839) možemo vidjeti da se Danhelovsky školovao tijekom 1844. i 1845. godine.15 Iz knjige pod rednim brojem 162 (Verrechnungen mit Zöglingen 1844-1850) dobivamo puno preciznije podat-ke, pa tako saznajemo da se Danhelovsky školovao tijekom školske godine 1843/4. i 1844/5. i da je svoje školovanje završio 1845. godine.16 Te nam po-datke potvrđuje i knjiga 167 (Kostgelder 1843-1845).17 Knjiga 162 je posebno zanimljiva jer se iz nje vide detaljni troškovi školovanja, npr. koliko je koštao školski semestar, koliko se plaćao smještaj, koliki iznos su učenici izdvajali za stručne ekskurzije i koliko ih je koštala školska uniforma. Prema tim po-dacima možemo zaključiti da školovanje u šumarskom učilištu u Mariabru-nnu nije bilo jeftino te da je Ivan Danhelovsky za dvogodišnje školovanje svoga sina morao izdvojiti oko 535 austrijskih forinti, što je u ono vrijeme bila velika svota. Na primjer, godišnja učiteljska plaća u to se vrijeme kretala između 100 i 150 forinti. No, ulaganje u stručno školovanje na šumarskom učilištu u Mariabrunnu kasnije će se pokazati kao odlična investicija, koju će Danhelovsky mlađi višestruko opravdati.

Nedugo nakon završetka svoga školovanja u Mariabrunnu Adolf Dan-helovsky je kao 22-godišnji školovani šumar počeo raditi na valpovačkom

deće godine, također u Pečuhu, položio je i ispit za učitelja glazbe. U miholjačkoj školi je službovao od 1824. do svoje smrti 1871. godine, a u službi ga je naslijedio mlađi sin Josip Beck, kojeg je Gustav Prandau tada premjestio iz Koške u Donji Miholjac. Antun Cuvaj, Građa za povijest školstva III (Za-greb, 1910), 130-132.

14 Cuvaj, Građa III, 131-132.15 Studien katalog der zweijährigen Mariabrunner Forstz öglinge vom Jahre 1839 (Buch 113), AT-OeStA/AVA

Landwirtschaft, Forstlehranstalt Mariabrunn (1805-1930).16 Verrechnungen mit Zöglingen 1844-1850 (Buch 162), AT-OeStA/AVA Landwirtschaft, Forstlehranstalt

Mariabrunn (1805-1930).17 Kostgelder 1843-1845 (Buch 167), AT-OeStA/AVA Landwirtschaft, Forstlehranstalt Mariabrunn

(1805-1930).


286

veleposjedu kod baruna Gustava Prandaua.18 Unatoč svojoj širokoj stručnoj naobrazbi, Danhelovsky je na početku svoje šumarske karijere radio kao Waldbereiter (lugar na konju) na imanju u Moslavini. Od 1850. do 1869. bio je vlastelinski šumar u Donjem Miholjcu. Jedan od njegovih prvih većih šu-marskih projekata realiziran je 1864., kada je organizirao krčenje 4000 jutara šuma na valpovačkom vlastelinstvu. O toj problematici krčenja objavio je u Osijeku knjižicu pod naslovom Ist die Verminderung des Waldstandes Slavo-niens wünschenswerth und möglich und die dieser Absicht ensprechende Behand-lung der Wälder nütz lich (1864). Ta je njegova rasprava vrlo korisna u razumi-jevanju intenzivne eksploatacije šuma u Slavoniji tijekom druge polovice 19. stoljeća. Naime, prema procjeni hrvatskih šumarskih stručnjaka, šume su sredinom 18. stoljeća prekrivale 70 posto područja Slavonije. Prema službe-nim statistikama, taj je postotak do 1914. godine smanjen na 35 posto,19 što znači da je tijekom 19. stoljeća posječeno i iskrčeno pola slavonskih šuma. Slavonske šume uz Dravu i Savu sastojale su se isključivo od listopadnog drveća. Najveći postotak tih šuma činio je hrast lužnjak, a uz hrast lužnjak u tim je šumama raslo i brojno drugo drveće kao što su: grab, bukva, poljski jasen, brijest, pozna lipa, klen, cer, jagnjed, crna joha, bijela joha, bijela vrba, brekinja, divlja jabuka i divlja kruška.20 Najvrjedniji dio slavonskih šuma či-nili su hrastovi stari od 150 do 350 godina. Upravo je ta hrastovina bila na meti brojnih trgovaca i vlasnika pilana. Od sredine 19. stoljeća slavonske šume postaju interesantne njemačkim i austrijskim poduzetnicima, i to po-najviše zahvaljujući velikoj potrebi za bačvarskim dugama (dužicama) na njemačkom pivarskom i francuskom vinskom tržištu. Upravo se Danhelov-sky tijekom druge polovice 19. stoljeća profi lirao kao stručnjak za bačvarske dužice. Tijekom svoje stručne šumarske karijere Danhelovsky se neprekidno zalagao za sprječavanje neodgovorne eksploatacije slavonskih hrastika. Svo-je spoznaje stečene dugogodišnjim šumarskim radom objavljivao je u struč-nim raspravama i knjigama o šumarstvu, od kojih je najznačajnija knjiga Abhandlung über die Technik des Holzwaaren-Gewerbes in den slavonischen Eic-henwaldern (1873). Ta njegova djela nisu bila samo teorijske šumarske raspra-ve, već i analize utemeljene na praksi upravljanja s 50.000 jutara hrastovih šuma valpovačkog veleposjeda. Danhelovsky je pisao i u austrijskim struč-

18 Dvije biografi je Adolfa Danhelovskog u Šumarskom listu napisao je šumarski stručnjak Fran Žaver Kesterčanek. Vidi Šumarski list 9 (1885), br. 6, 241-245 i Šumarski list 26 (1902), br. 7, 393-395. Sve biografske podatke za ovaj rad preuzeo sam iz tih dviju biografi ja.

19 Dušan Klepac, Ivo Dekanić, Đuro Rauš, „Šumsko bogatstvo Slavonije i gravitacijskog područja „Belišća“ u vrijeme postanka „Kombinata Belišće“ i danas“, u: Zbornik radova „Kombinat Belišće“ kao činilac privrednog razvoja (Osijek, 1980), 36.

20 Klepac, Dekanić, Rauš, „Šumsko bogatstvo Slavonije“, 36-37.


287

nim šumarskim časopisima o izradi bačva od slavonske hrastovine, a za tu je problematiku postao jedan od najvećih stručnjaka u Habsburškoj Monar-hiji. Njegovu stručnost uočio je Josef Wessely (1814-1898) jedan od najznačaj-nijih austrijskih šumarskih stručnjaka u 19. stoljeću.21 Suradnja s austrijskim šumarskim stručnjacima dovest će Danhelovskog u krug najvažnijih šumar-skih stručnjaka u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Ta je suradnja osobito došlo do izražaja prilikom održavanja šumarsko-gospodarske izložbe u Beču 1866. godine, te 1873. prilikom održavanja Svjetske izložbe u Beču, kada je Danhe-lovsky imenovan članom sudačke komisije. Potvrdu svoje visoke stručnosti Danhelovsky je dobio 1869., kada mu je ponuđeno mjesto ravnatelja podu-zeća koje je dobilo koncesiju za eksploataciju 30.000 jutara hrastove šume u brodskoj pukovniji. Danhelovsky je odbio njihovu ponudu koja je obuhva-ćala godišnju plaću od 6.000 forinti jer mu je barun Prandau ponudio mjesto ravnatelja sveukupnih dobara na njegovom veleposjedu. Posao ravnatelja ukupnog valpovačkog veleposjeda Danhelovsky je obavljao od 1869. do 1885. godine. Valpovački barun Prandau bio je jedan od nekoliko velikih slavonskih veleposjednika koji su najveći dio svojih prihoda dobivali upravo od prodaje i davanja u zakup šuma. Tako je valpovački barun od 1875. do 1884. godine osječkom trgovcu Lorenzu Jägeru prodao hrastovine u vrijed-nosti od 3.551.400 forinti.22 Najznačajniji ugovor o eksploataciji šuma valpo-vačkog veleposjeda barun Gustav Hilleprand Prandau sklopio je s tvrtkom S. H. Gutmann iz Velike Kanjiže, koja je kupila pravo desetogodišnje sječe koškansko-harkanovačkih šuma (oko 173.000 stabala). Iste je godine tvrtka Gutmann uz Dravu, na tadašnjoj oranici Belišće, podigla jedno od najsuvre-menijih pilanskih postrojenja u Europi, u kojem je bio moguć prorez i najve-ćih hrastovih trupaca.23 Na šumskim poslovima zaposleni su brojni radnici, a i domaće je stanovništvo sudjelovalo u tim poslovima, osobito na poslovi-ma izvlačenja i transporta stabala iz šuma. Poslove šumskih radnika najče-šće su obavljali sezonski radnici i drvosječe iz Gorkog kotara i Kranjske, ali bilo je zaposleno i dosta domaćih pomoćnih šumskih radnika. Slavonska je hrastovina sve do kraja 19. stoljeća bila jedan od glavnih izvora bogatstva slavonskih vlastelinskih obitelji i đakovačke biskupije. Osobito su se na šu-mama bogatile vlastelinske obitelji, koje su u požeškoj i virovitičkoj županiji

21 Bečanin Josef Wessely imenovan je ravnateljem šumarskog učilišta u Maraibrunnu 1867., kada je ta stručna šumarska škola postala šumarska akademija. Zur Gedenkfeier der Gründung der Forst- und Lehranstalt Mariabrunn, 29-31.

22 Ive Mažuran, Valpovo: sedam stoljeća znakovite prošlosti (Valpovo, 2004), 103.23 Milan Salajić, Staro Belišće: kulturno-povijesni vodič (Belišće, 2012), 13.


288

posjedovale oko 90 posto šuma.24 Preorijentacija na trgovinu drvnom gra-đom osobito je došla do izražaja nakon izbijanja ekonomske krize 1873. go-dine, koja se na vlastelinstvima osjetila u obliku agrarne krize, a šume su tada prepoznate kao glavno bogatstvo. Upravo je zbog toga barun Prandau vođenje svoga imanja povjerio Danhelovskom, u kojeg je imao veliko povje-renje. Koliko je Danhelovsky bio kvalitetan i stručan ravnatelj najbolje govo-ri detaljna studija valpovačko-miholjačkog veleposjeda Die Excellenz Gustav Hilleprand Freiherr von Prandau’schen Domänen Valpo und Dolnji-Miholjac in Slavonien (Wien, 1885), koju je Danhelovsky priredio za Opću zemaljsku izložbu u Budimpešti. U knjizi je detaljno opisano stanje valpovačkog posje-da i sva gospodarska djelatnost na njemu. Posebna pažnja dana je šumar-skom aspektu vlastelinstva. Njegovo sustavno evidentiranje i dokumentira-nje stogodišnjih hrastovih stabala na valpovačkom veleposjedu bili su jedan od glavnih razloga zašto je obitelj Gutmann svoj ključni poduzetnički ugovor sklopila upravo s valpovačkim barunom Gustavom Hilleprandom Prandauom. Naime, na osnovi šumarske dokumentacije koju je sastavio Danhelovsky, Gutmanni su točno znali u što ulažu svoj kapital. Koliko je Danhelovsky bio cijenjen osamdesetih godina 19. stoljeća govori nam pri-godničarski članak u Šumarskom listu iz 1885. koji je napisao istaknuti hr-vatski šumar Fran Žaver Kesterčanek povodom 60. rođendana Adolfa Dan-helovskog. „Dne 8. lipnja 1885. slavi jedan od najzaslužnijih i najodličnijih šumara Hrvatske a možemo kazati i čitave Austro-Ungarije, visoko poštova-ni ravnatelj dobara njegove preuzvišenosti g. baruna Gustava Prandau-a Hi-llebrandskog, gospodin Adolfo Danhelovsky, šestdesetgodišnjicu radinog i velezaslužnog svog života. Taj nas svečani moment u životu riedkog velika-na na polju šumarsko-naučnom i gospodarstvenom nuka, da i na ovome mjestu svečani taj dan, ne samo spomenemo, no i po mogućnosti dostojnim načinom iztaknemo, znajući, da ćemo tako ponajbolje očitovati misli i pošto-vanje svih hrvatskih šumara, prema visoko poštovanom svečaru, te začast-nom i utemeljiteljnom članu našega družtva kao i odličnom suradniku ovo-ga lista.“25 O toj suradnji sa Šumarskim listom govore brojni prilozi Adolfa Danhelovskog, od kojih treba istaknuti sljedeće članke: „Predlozi o štednji drva u proizvadjanju francezkih duga“ (siječanj 1877); „Prilozi k poznavanju drvnih zaliha sječivnih hrastika slavonske podravine[...]“ (svibanj 1881) i „Lužnjak od 346 godina starosti u slavonskoj nizini“ (srpanj 1882). Nakon umirovljena 1885. Danhelovsky je živio u Beču, gdje je i umro 1902. godine.

24 Gross i Szabo, Prema hrvatskome građanskom društvu, 306. 25 F.[ran] X. K.[esterčanek], „Adolfo Danhelovsky“, Šumarski list 9 (1885), br. 6, 241.


289

I tijekom svojih umirovljeničkih godina neprekidno se bavio šumarskom problematikom. Tako ga je hrvatska vlada konzultirala oko šumarskih za-konskih rješenja o kojima se raspravljalo tijekom devedesetih godina 19. sto-ljeća. Tim je šumarskim zakonima iz 1894. regulirano uređivanje šumar-sko-tehničke službe, te stručna uprava i gospodarenje šumama. Na taj je način Adolf Danhelovsky svojim stručnim savjetima doprinio sustavnom i održivom gospodarenju šumama u Hrvatskoj.

Adolf Danhelovsky spada u red najistaknutijih hrvatskih šumara u 19. stoljeću, a gotovo cijeli svoj radni staž proveo je kao šumarski stručnjak na valpovačkom veleposjedu. Zahvaljujući Danhelovskom, šume valpovačkog vlastelinstva bile su održavane prema najboljim europskim standardima, što je u počecima intenzivne eksploatacije šumskog bogatstva, tijekom druge polovice 19. stoljeća, valpovačkom veleposjedu donosilo veliku fi nancijsku korist. U vrijeme kada je Danhelovsky vodio brigu o šumama valpovačkog vlastelinstva šumarska je struka u Habsburškoj Monarhiji bila pod intenziv-nim utjecajem brojnih modernizacijskih procesa. Taj je utjecaj postao vidljiv tijekom neoapsolutističkih modrenizacijskih reformi koje su utjecale i na zakonodavstvo vezano za šume. Adolf Danhelovsky dao je veliki doprinos sustavnoj i stručnoj brizi o slavonskim šumama tijekom druge polovice 19. stoljeća, jer je svojim stručnim radom i publicističkim djelovanjem ustrajno radio na promjeni nestručnih praksi i podizanju modernizacijskih standarda u tadašnjem hrvatskom šumarstvu. Ta je njegova stručnost dobrim dijelom proizlazila iz njegovog školovanja u šumarskom učilištu Mariabrunn pokraj Beča, gdje je dobio izvrsnu šumarsku naobrazbu.


290

S. 1. Studien katalog der zweijährigen Mariabrunner Forstz öglinge vom Jahre 1839 (Buch 113), AT-OeStA/AVA Landwirtschaft, Forstlehranstalt Mariabru-nn (1805-1930).


291

Sl. 2. Verrechnungen mit Zöglingen 1844-1850 (Buch 162), AT-OeStA/AVA Landwirtschaft, Forstlehranstalt Mariabrunn (1805-1930).


292

Sl. 5. Crtež šumskih radnika iz knjige: Adolf Danhelovsky, Abhandlung über die Technik des Holzwaaren-Gewerbes in den slavonisc-

hen Eichenwaldern (1873).

Sl. 4. Crtež šumskih radnika iz knjige: Adolf Danhelovsky, Abhand-lung über die Technik des Holzwaaren-Gewerbes in den slavonischen

Eichenwaldern (1873).


293

Sl. 3. Kostgelder 1843-1845 (Buch 167), AT-OeStA/AVA Landwirtschaft, Forstlehranstalt Mariabrunn (1805-1930).


294

SUMMARY

The Education of Foresters in Mariabrunn (1813-1867) with Special Reference to Adolf Danhelovsky

The most signifi cant Forestry High School during the 19th century in the Habsburg Monarchy was situated in Mariabrunn near Vienna in the Augustinian Monastery. The high school started work in 1813 and consisted of classrooms, laboratories, a botanical garden, fl ats for the teachers and lodgings for the students. In 1819 the Forestry High School in Mariabrunn came to be the main forestry school in the Monarchy; it had the status of high school until 1867, subsequently developing into the College of Forestry In 1872 the Academy was merged into the new the High School for Soil Cultivation in Vienna. From the start, students from all over the Monarchy att ended the Forestry High School in Mariabrunn and a great number of them became notable foresters. In this paper the author provides a list of students of the Forestry High School in Slavonia paying particular att ention to Adolf Danhelovsky, using him as an example to illustrate the career of a forestry specialist educated in Mariabrunn. Adolf Danhelovsky was one of the most notable Croatian foresters in the 19th century and spent almost all his years of service as a forestry specialist at the Valpovo estate. Owing to Danhelovski, the forest maintenance of the Valpovo estate was conducted according to the highest European standards, which at the beginning of the vigorous exploitation of Slavonian woodlands brought great fi nancial benefi ts to the Valpovo estate.

Key words: forestry history, Forestry High School Mariabrunn, education of foresters, 19th century, Adolf Danhelovsky

295

dr. sc. Robert SkenderovićHrvatski institut za povijestPodružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje

KRAĐE, DUGOVI, PRONEVJERE – IZAZOVI UPRAVLJANJA BRODSKOM IMOVNOM OPĆINOM

OD 1873. DO 1914. GODINE1

Na području Vojne krajine šume su predstavljale najveće prirodno bogatstvo. Brodska imovna općina (BIO) upravljala je šumama na prostoru bivše Brodske pukovnije nakon ukidanja Vojne krajine, točnije od 1873. godine. Veliki kompleksi kvalitetnih šuma osiguravali su velike prihode. Upravljanje Brodskom imovnom općinom bilo je regulirano Zakonom o imovnih općina u Hrvatskoj i slavonskoj Vojnoj krajini iz 1873. godine. Zastupstvo i Gospodarstveni odbor predstavljali su glavna upravljačka tijela Brodske imovne općine. Iz zapisnika njihova rada mogu se utvrditi brojni izazovi održivog upravljanja s kojima su se ta tijela susretala. U šumama Brodske imovne općine česte su bile krađe drva. Uz to, mnogi su kupci drvne građe dugovali manje i veće novčane iznose, a uočljivo je i da neke općine nisu vraćale posuđene novce, iako im je Brodska imovna općina davala novčane posudbe uz vrlo povoljne uvjete. Na kraju, Brodska imovna općina se susretala i s problemima pronevjere samih činovnika koji su koristili svoje službene položaje za nezakonite radnje. U radu se nastoji utvrditi koliki su bili razmjeri navedenih pokušaja materijalnog oštećivanja Brodske imovne općine te kako su tijela njene uprave nastojala spriječiti te pokušaje.

Ključne riječi: šume, javno dobro, Slavonija, Brodska imovna općina, krađe, dugovi, pronevjere

UvodDanas se u Republici Hrvatskoj razlikuju pojmovi općeg dobra, dobra od poseb-nog interesa za Republiku Hrvatsku i javnog dobra. Šume prema navedenim defi nicijama spadaju u dobra od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.2 Na području Hrvatsko-slavonske Vojne krajine šume su imale status javnog do-bra jer su bile u vlasništvu Vojne krajine. No, već od vremena Marije Terezi-je, država je tražila od svih razina vlasti da nadgledaju stanje šuma i da paze

1 Rad je napisan u sklopu istraživačkog projekta “Od prašuma do oranica: povijest antropizacije šuma u Slavoniji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća” (IP 2014-09-6719), koji fi nancira Hrvat-ska zaklada za znanost.

2 Opće dobro čine dijelovi prirode koji po svojoj prirodi ne mogu biti predmetom stvarnog prava, a javno dobro čine stvari u vlasništvu države ili drugih javnopravnih subjekata (primjerice, jedinica lokalne samouprave, ali i drugih ustanova). – O defi niciji općeg dobra, dobra od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i javnog dobra, više u: Jadranko Jug, Pravni status općih dobara, Nekretnine u pravnom prometu, VII savjetovanje, Inženjerski biro, Zagreb, 2004.


296

da njihova eksploatacija bude racionalna, pa bi se moglo reći da su šume već od tada imale status dobra od posebnog interesa.3

Šume u Vojnoj krajini bile su u državnom vlasništvu, točnije pod direk-tnom upravom Dvorskog ratnog vijeća (od 1867. Ministarstva rata), a kra-jišnici su u njima imali pravo služnosti. Nakon razvojačenja Hrvatsko-sla-vonske Vojne krajine (1873.) šume su podijeljene na državne šume i šume u vlasništvu krajiških imovnih općina u omjeru 50 % : 50 %.4 Na području Hrvatsko-slavonske Vojne krajine osnovano je u razdoblju od 1873. do 1880. godine deset krajiških imovnih općina – petrovaradinska, brodska, gradiška, đurđevačka, križevačko-bjelovarska, prvobanska, drugobanska, slunjska, ogulinska i otočka. Najviše je problema bilo pri utvrđivanju prava služnosti pravoužitnika u Ličkoj pukovniji, tako da jedanaesta (lička) imovna općina nije ni osnovana, nego su njene šume pripojene Kraljevskoj direkciji šuma na Sušaku.5

Krajiške imovne općine upravljale su šumama bivše Vojne krajine kao pravne osobe u ime bivših seljaka-graničara. Andre Perušić u svojem je radu o Brodskoj imovnoj općini (BIO) iz 1928. godine opisao krajiške imovne op-ćine kao „privatne autonomne seljačke institucije ili bolje reći šumske – se-ljačke korporacije sui generis“.6 Takav bi opis navodio na zaključak da je nji-hov osnutak proizlazio iz samostalnog udruživanja bivših graničara u svrhu uređivanja međusobnih vlasničkih odnosa. Ipak, krajiške imovne općine osnivane su odozgo, na inicijativu državnih vlasti.

Krajiške imovne općine trebale su upravljati šumskim bogatstvima i pretvarati ih u kapital iz kojeg su se fi nancirale brojne potrebe bivšeg krajiš-kog stanovništva: fi nanciranje zdravstvenih, školskih i crkvenih institucija te vatrogasnih društava; stipendiranje učenika i studenata; izgradnja pro-metnica, mostova i drugo. Osim toga, iz šuma je pravoužitnicima direktno osiguravana drvena građa za izgradnju kuća i gospodarskih objekata, kao i drva za ogrjev. Brodska imovna općina također je posuđivala manje i veće novčane iznose općinama za različite potrebe uz vrlo povoljne uvjete, te je tako djelovala i kao kreditna institucija.

3 Šumski red (Waldordnung) iz 1755. godine za Petrovaradinsku, Brodsku i Gradišku pukovniju, za-tim Šumski red za Karlovački generalat iz 1765. te ugarsko-hrvatski Šumski red iz 1769. godine dokazuju tu brigu države za sve šume, bez obzira na njihov vlasnički status.

4 Zlatko Virc, „Nastanak i djelovanje Brodske imovne općine“, u: Brodska imovna općina, Zapisnici Zastupstva 1873.-1888. Zapisnici Gospodarstvenog odbora 1878.-1886., ur. Zlatko Virc i Stjepan Prutki (Vinkovci-Slavonski Brod: Državni arhiv u Vukovaru, Hrvatski institut za povijest, 2014), 17.

5 Virc, „Nastanak i djelovanje Brodske imovne općine“, 18.6 Andre Perušić, „Brodska imovna općina: građa za historiju Brodske imovne općine“, Šumarski list

52 (1928), br. 3, 138.

Robert Skenderović . Krađe, dugovi, pronevjere – izazovi upravljanja Brodskom imovnom općinom...

297

Upravljanje krajiškim imovnim općinama bilo je regulirano prvo Zako-nom o ustanovah za otkup, izlučenje prava na drvlje, pašu i uživanje šumskih proi-zvoda, što krajiški stanovnici imaju u državnih šumah, nalazeći se u vojnoj Krajini (1871.), a zatim Zakonom o imovnih općina u Hrvatskoj i slavonskoj Vojnoj kra-jini iz 1873. godine.7 Andre Perušić ističe da je zakon iz 1873. godine davao veliku slobodu krajiškim imovnim općinama u upravljanju njihovim šum-skim bogatstvom. No, 11. srpnja 1881. proglašen je novi zakon o krajiškim imovnim općinama, a donesena su i tri naputka vezana uz taj novi zakon. Do donošenja zakona iz 1881. godine krajiške imovne općine nisu trebale vladino odobrenje, nego je valjanost zaključaka odbora bila odmah izvršna. Međutim, novi je zakon iz 1881. godine znatno ograničio slobodu djelovanja krajiških imovnih općina.

Očigledno su središnje bečke vlasti nakon prvih godina iskustva zakl-jučile da su dale preveliku slobodu krajiškim imovnim općinama u raspo-laganju tolikim prirodnim bogatstvom. Zakon iz 1881. i tri kasnija naputka pokazuju da je država od tada nastojala čvršće kontrolirati upravljanje šu-mama u vlasništvu krajiških imovnih općina, što je nesumnjivo bilo usm-jereno i prema prevenciji mogućih zloupotreba, tj. koruptivnih radnji.

Brodska imovna općina osnovana je već 1873. godine. Usporedi li se s ostalih devet imovnih općina na području bivše Hrvatsko-slavonske Vo-jne krajine, ona je bila svakako najbogatija, a bila je najbogatija i gleda li se veličina šumskog fonda u odnosu na broj stanovnika, točnije pravoužitnika. Prema procjenama uoči razvojačenja, vrijednost šuma Hrvatsko-slavonske Vojne krajine iznosila je 147 milijuna austrijskih guldena.8 Novčana vrijed-nost šuma BIO bila je u trenutku osnivanja 36.065.894,25 austrijskih guldena, a imala je 61.596 pravoužitnika.9

Zastupstvo i Gospodarstveni odbor bili su središnja upravna tijela Brodske imovne općine. Uz njih, važnu ulogu igrao je i Gospodarstveni ured, čiji su djelatnici imali status javnih činovnika.10 Nedavno objavljena građa zapisnika Zastupstva i zapisnika Gospodarstvenog odbora Brodske imovne općine pruža izvrstan uvid u njihov rad.11 Zapisnici Zastupst-va i Gospodarstvenog odbora čuvaju se u Arhivskom sabirnom centru u Vinkovcima (odjelu Državnog arhiva u Vukovaru) u kojem se čuvaju i drugi spisi Brodske imovne općine vrijedni za ovu temu jer pružaju uvid u brojne

7 Andrija Borošić i Antun Goglia, Zakoni i naredbe šumske uprave i gospodarenja (Zagreb, 1903).8 Virc, „Nastanak i djelovanje Brodske imovne općine“, 16.9 Virc, „Nastanak i djelovanje Brodske imovne općine“, 19.10 Virc, „Nastanak i djelovanje Brodske imovne općine“, 20.11 Brodska imovna općina, 17.


298

slučajeve krađe, dugova i pronevjere sredstava, kao i u preventivne i kaz-nene mjere koje su provođene radi očuvanja imovine.

Zastupstvo je bilo predstavničko tijelo i sastajalo se dva puta godišn-je. Članove Zastupstva birale su općine, a mandat im je trajao tri godine.12 Pored Zastupstva, najvažnija je institucija BIO bio Gospodarstveni odbor, koji se sastajao prema potrebi. Na prvoj osnivačkoj sjednici (8. studenog 1873.) Zastupstvo je odlučilo da je za osnivanje Gospodarstvenog ureda po-trebno zaposliti jednog nadšumara, dva šumara, jednog protustavnika (koji bi ujedno bio i računovođa) te 20 lugara.13 Već na sjednici 25. prosinca 1873. Zastupstvo je odlučilo da se broj šumara povisi na 3, a lugara na 35.14 Uz to, na sjednici 8. travnja 1874. ustanovljeno je i radno mjesto „četnika“ koji su pomagali lugarima. Kao objašnjenje, Zastupstvo je istaknulo da je potrebno uvesti takvo radno mjesto jer postoji problem ako se lugar razboli, ali i zato što lugar kao jedna osoba nije bio dovoljan kao svjedok pred sudom.15 Tije-kom godina rada pokazala se potreba za povećanjem broja zaposlenih. Tako je pred Prvi svjetski rat Gospodarstveni ured imao zaposlenih 28 činovnika, a u šumarijama 14 šumarskih činovnika.16

Na nesamostalnost djelovanja BIO upozorio je Zlatko Virc opisujući ulogu vladinog povjerenika u djelovanju Zastupstva i Gospodarskog odbo-ra. Virc o tome piše: „Sve odluke koje su donosila upravna tijela imovnih općina (zastupstva, odbori) postajale su punovažne tek po odobrenju državne vlasti, predstavljene u osobi Vladinog povjerenika, koji u pravilu nije imao autonomiju odlučivanja, nego je bio samo spona s Vladom u Za-grebu.“17 Naime, od 1871. do 1881. u Zagrebu je djelovala privremena vlast Vojne krajine (Glavno zapovjedništvo u Zagrebu kao krajiška zemaljska up-ravna oblast / Kaiserlich-königliches Generalcommando in Agram als Grenz-Lan-des-Verwaltungs Behörde) koju u zapisnicima Zastupstva i Gospodarstvenog odbora BIO nazivaju „Visoko zemaljsko zapovidničtvo“ ili „Glavno zemal-jsko zapovidničtvo“.18 Ovisnost BIO o odobrenjima Glavnog zapovjedništva iz Zagreba svih predmeta kojima se bavio Gospodarstveni odbor stvarala je velike probleme. Zato je Gospodarstveni ured tražio da se odlučivanje o

12 Virc, „Nastanak i djelovanje Brodske imovne općine“, 19-20.13 Brodska imovna općina, 40.14 Brodska imovna općina, 41.15 Brodska imovna općina, 45.16 Virc, „Nastanak i djelovanje Brodske imovne općine“, 24.17 Virc, „Nastanak i djelovanje Brodske imovne općine“, 20.18 Brodska imovna općina, 59-60.


299

manje važnim predmetima prepusti Gospodarstvenom odboru, a dijelom i samome vladinom povjereniku.19

Poslovno djelovanje BIO u razdoblju 1873.-1914. bilo je i više nego pozi-tivno. Prvotnu akumulaciju kapitala stekla je sječom i prodajom starih hras-tika. Zlatko Virc zaključuje da je time akumulirala velik novac, koji je bio deponiran kod banaka i pri Vladi.20 Takvo racionalno vođenje fi nancijskog poslovanja ostvarilo je pretpostavke za širenje. Već 1891. godine Brodska imovna općina kupila je posjed Pleternica-Velika, 1912. godine vlastelinstvo Stražeman, a zatim 1914. i Šumsko gospodarstvo Kaptol. Nesumnjivo je da je tako visokoprofi tabilna djelatnost privlačila i one koji su željeli nezakonito steći materijalnu korist. U Hrvatskoj se generacijama zadržala uspomena na Austro-Ugarsku Monarhiju kao uzor pravne države, ali i kao državu koja je bila izuzetno uspješna u pogledu suzbijanja kriminala i korupcije. Stoga je vrijedno istražiti model borbe protiv korupcije i krađa u Brodskoj imovnoj općini kao određeni know-how koji se razvijao desetljećima.

Djelovanje Zastupstva, Gospodarstvenog odbora i Gospodarstvenog ureda

Zastupstvo se sastojalo od 24 predstavnika općina, a svaki zastupnik imao je i svojeg zamjenika. Oni su u osnovi kao glavni zadatak trebali zastupa-ti interese pravoužitnika. Gospodarstveni odbor je bio pravni zastupnik Brodske imovne općine.21 Pored Zastupstva i Gospodarstvenog odbora, važno je bilo i djelovanje Gospodarstvenog ureda, koji je bio sastavljen od stručnih osoba – šumara, blagajnika, šumskih mjernika i drugih. Zlatko Virc ističe da su Zastupstvo i Gospodarstveni ured ponekad dolazili u sukob oko upravljanja Brodskom imovnom općinom.22 Zapravo, Virc zaključuje da su prema pravoužitnicima najblaži i najsusretljiviji bili zastupnici i da su oni željeli da se iz imovine BIO u što većoj mjeri namire potrebe pravoužitnika – kako za svakog pravoužitnika i njegovu obitelj pojedinačno, tako i u smislu izgradnje komunalne infrastrukture, škola i bolnica. Međutim, Gospodarst-veni ured bio je stroži i suprotstavljao se prekomjernoj potrošnji sredstava Brodske imovne općine. Najstroža instanca po pitanju izdataka bila je sama Zemaljska vlada u Zagrebu, a njene su odluke bile obvezujuće i konačne. Što

19 Brodska imovna općina, 174.20 Virc, „Nastanak i djelovanje Brodske imovne općine“, 25.21 Virc, „Nastanak i djelovanje Brodske imovne općine“, 20.22 Virc, „Nastanak i djelovanje Brodske imovne općine“, 23.


300

se tiče disciplinskih mjera, Gospodarstveni odbor je kao „disciplinski senat“ bio prva instancija, a druga instancija bilo je Zastupstvo.23

Članovi Zastupstva bili su najugledniji ljudi među stanovnicima pros-tora bivše Brodske pukovnije – uglavnom svećenici, obrtnici, trgovci, učitel-ji i seljaci. Tako je prvi predsjednik Zastupstva bio Adolf Albrecht, obrtnik iz Vinkovaca, a među prvim zastupnicima bio je i svećenik Dragutin/Karlo Stručić.

Najteži zadatak Zastupstva bio je naći ljude koji će stručno i odgovorno raditi u Gospodarstvenom uredu i na terenu. Pri zapošljavanju se gledalo na opće moralne odlike kandidata. Iz 1875. godine sačuvan je jedan prim-jerak „svjedočbe čudorednosti“, kojom je Općinski ured Trnjani svjedočio da je seljak Ilija Bačić Nr. 30 (kućni broj, op. R. S.) iz Vrbe „neporočan“ te da je njegovo ponašanje „uljudno, čedno i snošljivo“.24 Na temelju te „svje-dočbe“, šumar Koloman Bunjik predložio je Gospodarstvenom uredu da se Ilija Bačić imenuje na radno mjesto četnika u srezu Gradac.25

Osiguravanje stručnosti i odgovornosti nastojalo se od početka provesti mjerama nagrade za uspješne djelatnike i kazne za one koji su radili nemarno i nestručno. Uz to, već na samome početku rada institucija Brodske imovne općine uvedena je i mjera jamčevine. Prijedlog za uvođenje jamčevine dao je Gospodarstveni ured. Objašnjenje prijedloga je glasilo: „Jamčevinu imadu g. nadšumar, protustavnik, šumari i lugari u visini trećine njihovih plata kroz 12 rokova uplatiti, koji se novci na kamatu ovdašnjoj štedioni dati imadu. Kamata pripada dotičnom uplatitelju; uplaćivanje jamčevine ima 1. siječnja 1875. početi.“26

Uz to, ubrzo su utvrđene i kazne za namještenike u slučaju propusta ili zloupotrebe položaja. Na sjednici 14. rujna 1874. Zastupstvo je prihva-tilo i prijedlog Gospodarstvenog ureda da se izglasa „propis kaznah“ za namještenike u slučaju neizvršavanja naloga ili propusta u izvršavanju službenih dužnosti, koji bi bio poslan Visokom zemaljskom zapovjedništvu na odobrenje.27 Za neodgovoran rad djelatnika bile su predviđene prvenst-veno novčane kazne. Međutim, u slučaju ozbiljnog nanošenja štete Brodskoj imovnoj općini djelatnici su mogli dobiti i otkaz, a bili su i tuženi na sudu.

Već na istoj sjednici 14. rujna 1874. Zastupstvo je raspravljalo o prijavi Gospodarstvenog ureda da je šumar Ivan Ogjić „za službu nebrižljivi kroz

23 Perušić, „Brodska imovna općina: građa“, 142.24 HR-DAVU-SCVK 31, Spisi, Kutija 1 (1875.), G. Br. 630/1875, Trnjani, 11. travnja 1875.25 HR-DAVU-SCVK 31, Spisi, Kutija 1 (1875.), G. Br. 630/1875, Trnjani, 15. travnja 1875.26 Brodska imovna općina, 49.27 Brodska imovna općina, 49-50.


301

njegovo postupanje samo je na štetu imovine“ te je odlučeno da optužbe tre-ba razmotriti i odrediti daljnje postupanje, što je uključivalo i mogućnost ot-kaza.28 U stegovnom postupku pokrenutom protiv lugara Đure Rešetarovića 1876. godine doista je i došlo do otkaza s posla. Međutim, Rešetarović je mo-lio Zastupništvo Brodske imovne općine da ga vrati na posao. Zastupništvo je doista na sjednici 15. siječnja 1877. dalo Rešetaroviću još jednu šansu i vratilo ga na posao, iako se Gospodarstveni odbor tome protivio.29

Godine 1875. zbog nemara je bio optužen i lugar Ivo Barišić.30 Radilo se o devet slučajeva sječe stabala hrasta, bukve i graba u šumi Brešćić u kota-ru Trnjani. Lugar Barišić je za svaki pojedinačni slučaj dostavio opis svojeg postupanja. Drva su bespravno sjekli seljaci iz sela Donje Vrbe, Klakara i Korduševaca.31 U nekim slučajevima lugar piše da su drva posječena za ogr-jev, a u tri slučaja da su korištena za stupove u vinogradima. Lugar Barišić u navedenim je slučajevima našao posječenu drvnu građu uz pomoć svojih četnika – stanovitog Djakovića i Ilije Bačića. Istragu o radu lugara Barišića vodio je i šumar Koloman Bunjik, koji je utvrdio da je lugar Barišić za svaku počinjenu štetu utvrdio tko ju je počino.32 Tako je lugar Barišić bio oslobođen optužbe za nemar u radu.

U zapisniku Zastupstva iz 1878. godine zabilježen je i slučaj stanovitog lugara Barića kojeg je Gospodarstveni ured optužio da je „sa nemarom i ne-brigom svojom kroz dvogodišnje službovanje Imovnoj obćini štetu od 1.300 Ft naneo“ te je stoga tražio da ga se otpusti, a da se učinjena šteta namiri iz njegove jamčevine sudskim putem.33

Primjer stanovitog lugara Plaščevića iz svibnja 1880. godine pokazuje da je Brodska imovna općina prakticirala i kaznenu mjeru degradiranja u niži rang. Lugar Plašćević kažnjen je jer je utvrđeno da je zbog nemara nanio štetu u iznosu od 493 Ft i 56 novčića te je odlučeno da se zbog toga degradi-ra na rang podlugara, da mu se uzme kaucija u iznosu od 100 Ft i da ga se premjesti.34

Očigledno je da je većina istraga protiv lugara provođena zbog nemara. No, bilo je i slučajeva u kojima se provodila istraga zbog zloupotrebe polo-žaja i namjerno počinjene štete. Tako je godine 1875., prema optužbi Nikole

28 Brodska imovna općina, 48.29 Brodska imovna općina, 111.30 HR-DAVU-SCVK 31, Spisi, Kutija 1 (1875.), G. Br. 922/1875, Vinkovci, 25. lipnja 1875.31 HR-DAVU-SCVK 31, Spisi, Kutija 1 (1875.), G. Br. 2660/1875, Klokočevik, 1. kolovoza 1875.32 HR-DAVU-SCVK 31, Spisi, Kutija 1 (1875.), Izkaz, G. Br. 2660/1875, Trnjani, 21. listopada 1875.33 Brodska imovna općina, 148.34 Brodska imovna općina, 610.


302

Babića, starješine sela Donja Vrba, vođena istraga protiv lugara Tade Borev-kića zbog sumnje da je iz šume ukrao četiri stabla hrasta i još nešto oborenog drva te da je u zabrani napasao 15 ili 16 goveda.35 Na temelju njegova iskaza istragu o tome slučaju po nalogu Gospodarstvenog ureda vodio je nadlugar Filipović.36 U ovome slučaju istraga je predana sudu.37

Institucije BIO samostalno su donosile odluku o otkazu, ali su službenici mogli pravdu potražiti i na sudu. Tako je, primjerice, Gospodarstveni od-bor na sjednici održanoj 1. travnja 1875. dao otkaz lugaru Petru Ambrincu. Lugar Ambrinac žalio se na tu odluku sudu, na kojem je dobio spor, pa je Zastupstvo BIO na sjednici 1. listopada iste godine odlučilo da ga vrati na posao čim se prvo mjesto lugara oslobodi.38

Jamčevina je bila predmetom rasprave kroz dulji niz godina. Sami služ-benici teško su prihvaćali da moraju kod BIO polagati jamčevinu te su nasto-jali da se takva stegovna mjera ukine. Godine 1879. nadšumar Mijo Radoše-vić tražio je da se jamčevina ukine i da se ta sredstva vrate šumskom osoblju jer zakon nigdje ne propisuje da je ono na taj način dužno jamčiti Brodskoj imovnoj općini za svoj rad. Zastupstvo je većinom glasova tada podržalo taj prijedlog.39 Ipak, jamčevina nije ukinuta, a praksa namirivanja štete iz tih sredstava nastavljena je i kasnije. Primjerice, godine 1881. bivši lugar Franjo Balić tražio je od BIO da mu isplati njegovu jamčevinu, ali Zastupstvo ga je odbilo, i to zbog štete koju je dotični Balić kao lugar uspio napraviti.40

O ukidanju jamčevine raspravljalo se i kasnije. Godine 1882. lugari su ponovno tražili da im se ukine mjera davanja jamčevine i da im se položeni novac vrati. I tada je Zastupstvo odbilo da se jamčevina ukine.41 Međutim, Zemaljska je vlada u vezi s tom odlukom Zastupstva donijela 31. listopada 1882. visoku naredbu da se jamčevina ukida i vraća, što je vidljivo iz zapisni-ka Gospodarstvenog odbora od 27. studenoga 1882. godine.42 Time je pitanje jamčevine bilo konačno zaključeno.

Upravna tijela Brodske imovne općine uvela su i neke druge mjere koje su bile provođene u cilju kvalitetnijeg obavljanja posla i sprječavanja mogu-ćih nezakonitih radnji. Kao jednu takvu mjeru zastupnik Šima Luić predlo-

35 HR-DAVU-SCVK 31, Spisi, Kutija 1 (1875.), G. Br. 1414/1875, Donja Vrba, 14. listopada 1875.36 HR-DAVU-SCVK 31, Spisi, Kutija 1 (1875.), Zapisnik, G. Br. 1414/1875, Trnjani, 21. listopada 1875.37 HR-DAVU-SCVK 31, Spisi, Kutija 1 (1875.), G. Br. 1414/1875, Vinkovci, 22. prosinca 1875.38 Brodska imovna općina, 70-71.39 Brodska imovna općina, 165.40 Brodska imovna općina, 247.41 Brodska imovna općina, 282.42 Brodska imovna općina, 701.


303

žio je na sjednici Zastupstva 1. listopada 1875. da lugari ne smiju obavljati svoj posao u mjestu u kojem žive, kako zbog toga što bi se u svojem mjestu primarno posvetili svojem gospodarstvu, pa je pitanje kako bi izvršavali lu-garski posao, ali i stoga što „glede čuvanja njima opredjelitih srezovah tako rekuć odgovarati ne mogu“, što se vjerojatno odnosilo na to da među svojim susjedima ne bi mogli sprječavati šumokvarce u njihovom oštećivanju imo-vine Brodske imovne općine. Zastupstvo je prihvatilo prijedlog zastupnika Luića, s tim ograničenjem da se lugare ne premješta na veću daljinu od „jed-ne štacije“.43

Međutim, zapisnik iz 1882. donosi da se na sjednici Zastupstva razma-trao prijedlog Odbora prema kojem su svi lugari, ukoliko je to moguće, tre-bali preseliti u svoje rodno mjesto. Smatralo se da će se na taj način uštedjeti stanarina, koja je dotad trebala biti plaćana lugarima. Zastupstvo je na toj sjednici većinom glasova prihvatilo prijedlog. No, prijedlog je odbacila Ze-maljska vlada (Opaska – „ne odobrava se“).44

Vezano uz rad službenika zaposlenih u BIO, već u prvim godinama nje-nog postojanja izbila je afera u koju su bili upetljani vodeći ljudi Gospodar-skog ureda BIO. Ta je afera kulminirala 1875. godine kada je nadšumar Luka Tomljenović zbog sumnji u nezakonite radnje završio u istražnom zatvoru.45 Prema raspoloživim izvorima može se zaključiti da je nadšumar Tomljeno-vić zajedno s protustavnikom Adolfom Vukelićem i šumarom Dragančićem (ime nije navedeno) bio optužen za pronevjeru 5.000 forinti, koliko je nedo-stajalo u računovodstvenim spisima BIO. Međutim, Carsko-kraljevski Sud-beni stol zaključio je da je „proti bivšem g. protustavniku Vukeliću istraga dignuta, a da su bivši g. nadšumar Tomljenović i šumar Dragančić na prostu nogu stavljeni“.46 Zato je Zastupstvo odlučilo da im se plaća nastavi plaćati, ali samo polovica iznosa, zbog i dalje nejasnog razloga zašto računovodstve-no nedostaje 5.000 Ft.47 Problem nije razjašnjen niti kasnijih godina, pa se Tomljenović i 1876. godine branio od optužbi za manjak u računovodstvenoj sumi.48 Godine 1877. iz zapisnika Zastupstva vidljivo je da je protiv Vukelića sudbena istraga bila obustavljena zbog pomanjkanja dokaza, ali je Zastup-

43 Brodska imovna općina, 68.44 Brodska imovna općina, 272.45 Brodska imovna općina, 67.46 Brodska imovna općina, 79.47 Brodska imovna općina, 79.48 Brodska imovna općina, 95.


304

stvo na sjednici 15. siječnja iste godine ponovno tražilo da objasni 5.000 Ft računovodstvenih pogrešaka.49

O potraživanju nestalog novca od Tomljenovića i Vukelića pisano je i u zapisniku sjednice Zastupstva od 4.-5. svibnja 1877. godine.50 Na toj je sjed-nici razmatrano i može li se Vukelić vratiti na svoje radno mjesto protustav-nika, što je on osobno zatražio. Zastupstvo je bilo za to da se Vukelić vrati jer je sudbenom presudom „za sada nevinim proglašen“, ali je ostavilo zadnju riječ Zemaljskoj vladi, koja je trebala dati svoje mišljenje o cijelom slučaju.51 Vukelić je nakon toga još godinama radio kao protustavnik. Godine 1878. tražio je da mu se 12 godina i 6 mjeseci staža u vojsci uračuna za mirovinu koju je stekao kod Brodske imovne općine i ta je molba odobrena.52 Štoviše, 1883. tražio je da mu se isplati neka nagrada.53 Ubrzo je tražio i povišicu, koja mu je odobrena jer već devet godina, „sada na zadovoljstvo svojih pred-postavljenih“ radi.54 Godine 1886. ponovno je tražio povišicu te je Zastup-stvo i taj zahtjev podržalo.55

Sudbina Luke Tomljenovića bila je drugačija. Godine 1885. Luka To-mljenović je ponovno tražio od Brodske imovne općine da ga zaposli. Na sjednici 11. rujna 1885. Zastupstvo je izglasalo da se Luka Tomljenović od-bija „jedanput za vazda svojom molbom“.56 Očigledno je da je zaposlenje u Brodskoj imovnoj općini bilo prestižno jer je 1886. godine Tomljenović po-novno, usprkos prethodnim odbijanjima, molio Zastupstvo da mu dodijele službu ili da mu eventualno daju mirovinu. Većina članova Zastupstva bila je za to da mu se dodijeli mirovina, ali je Zemaljska vlada odredila da ga se zaposli kao dnevničara s dnevnom plaćom.57 Iste godine, na sjednici Zastup-stva 4. lipnja raspravljala se Tomljenovićeva molba kojom je po drugi put tražio umirovljenje ili nadšumarsko mjesto, no i tada je bio odbijen.58

Brodska imovna općina nije imala sreće ni s nadšumarom Mijom Rado-ševićem. Zastupstvo je o tome zaključilo na sjednici od 3. lipnja 1880. slje-deće: „da g. M. Radoševiću od prvoga početka ne bijaše sadašnji odbor po

49 Brodska imovna općina, 110.50 Brodska imovna općina, 125.51 Brodska imovna općina, 127.52 Brodska imovna općina, 160.53 Brodska imovna općina, 292.54 Brodska imovna općina, 297.55 Brodska imovna općina, 377.56 Brodska imovna općina, 349.57 Brodska imovna općina, 395.58 Brodska imovna općina, 419.


305

ćudi“, da je prema odboru bio „osoran i neotesan“ te da je mnoge zaključ-ke „odjelotvoriti i nakon urgencijah propustio“.59 Pored toga, Radošević je optužen da je Gospodarstveni ured „nepotrebnim osobami“ napunio, da je zbog njega i rad šumara i lugara znatno oslabio. Posebice je teška optužba bila da je Radošević neke odborske odluke poslije sjednice prepravljao, da je „podpise fi ngirao“ te da je tako prepravljene zapisnike slao na odobrenje Glavnom zapovjedništvu.60 Optužbe na račun Radoševića išle su i zbog sječe 23.400,00 m3 drva za gorivo koja su sječena u krajnje sumnjivim okolnostima, što je sve BIO stajalo 40.000 Ft.61

ŠumokvarciŠtetu u šumama pretežito je činilo lokalno stanovništvo, najčešće nedo-puštenom sječom ili nedopuštenom pašom stoke. U slučaju žirovanja događalo se da su ljudi žirovali stoku bez uplaćene pristojbe ili da su žirovali veći broj stoke od uplaćenoga.62 Što se tiče pašarenja, posebno je bilo štetno kada se ono prakticiralo u zabranama. Zapisnik Zastupstva u vezi s time donosi vrijedan primjer iz 1875. godine. U njemu stoji da je općina Privlaka tražila da se otvori zabrana Berišinci. Primjer je vrijedan jer je u objašnjenju istog prijedloga točno opisano kako se gledalo na pašu u šumama. Zabrane su podizane u mladim šumama, koje je rogata stoka mogla izgristi, a svinje su mogle izrovati tlo i ugroziti korijenje mladih stabala. No, u zapisniku Zastupstva na istome mjestu piše da je nakon što šuma stasa paša stoke ko-risna i to se objašnjava time što će rogata mala i velika marva uništiti travu i drače, što će omogućiti veći napredak drveća, a rovanje svinja da će također povoljno utjecati na jačanje korijenja drveća.63

Kazne za počinjenu štetu koju su činili seljaci u šumama bile su novčane. U osnovi se nije radilo o jako velikim iznosima, uglavnom nekoliko deseta-ka forinti. Ipak, seljaci su nastojali da se te kazne odulje i na kraju oproste. Primjerice, Filip Babić i Gabro Jovanovac iz Gradišta tražili su 1880. godine da im se šumska novčana kazna oprosti, no Zastupstvo je tada odlučno od-govorilo: „Ovaj i slične slučajeve ne odobravamo, jer bi se tim samo kradje podupirale.“ Takva je odluka na sjednici Zastupstva usvojena jednoglasno.64



306

Gabro Jovanovac pojavljuje se kasnije i u spisima iz 1882. godine te tada moli da mu se produlji rok otplate kazne od 17 forinti. Ta je njegova molba pri-hvaćena.65 U smislu razumijevanja odnosa BIO i šumokvaraca vrijedan je i primjer Mande Bešlić, udovice iz Varoša, koja je molila da joj se oprosti šum-ska odšteta od 31 Ft i 14 novčića na ime štete koju je njen prije deset godina preminuli suprug počinio, a koju ona zbog siromaštva nije u stanju namiriti. Iz toga je primjera vidljivo da naplata odšteta nije bila učinkovita, te da su se neki slučajevi protezali na deset i više godina. No, Zastupstvo nije pristalo oprostiti dug, što pokazuje da usprkos teško provedivoj naplati štete načel-no nije željelo prekrižiti dugovanje.66 Na istoj sjednici Zastupstvo je odbilo i molbu udovice Kovačević iz Retkovaca koja je također molila otpis šumske odštete od 27 Ft i 85 novčića.67

Velik problem s naplatom štete počinjene u šumama naveo je predstav-nike Brodske imovne općine na razne mjere kojima su taj problem nastojali riješiti. Jedan od takvih pokušaja bio je prijedlog predsjednika Zastupstva iz 1887. godine da se općinskim načelnicima kao nagrada isplaćuje 10 % od utjerane šumske odštete. U objašnjenju je navedeno da bi to trebalo pomoći jer ni njihov vlastiti „eksekutor“, a ni izaslanik kotarske oblasti nisu imali uspjeha u naplati šumske odštete, te su zaostaci narasli na 40.000 Ft.68

Iz sačuvanih spisa čini se da su općinske vlasti bile na strani seljaka i da su uglavnom tražile da se te odštete s vremenom brišu. Tako je, primjerice, općina Nijemci 1882. predložila da se odšteta briše. Na to je Gospodarstveni odbor odgovorio kako je čudno da šumokvarci nemaju novaca za otplatu tako male štete, pa traži od Zemaljske vlade da reagira i da natjera općinske urede strože utjerivati kazne.69 Godine 1885. opet općina Nijemci traži od Gospodarstvenog odbora da briše dug u slučaju petorice šumokvaraca koji su u međuvremenu umrli. Međutim, Gospodarstveni odbor je to odbio i zatražio od općinskog ureda da dug utjera od njihovih zadruga.70 Godine 1887. na sjednici Zastupstva raspravljalo se ponovno o prijedlogu općinskih ureda da se neutjerive šumske odštete brišu. Zastupstvo je predlagalo da se takve dužnike preda odvjetnicima radi utjerivanja duga i da odvjetnici imaju pravo na 1/3 utjeranog duga. No, Zemaljska vlada nije odobravala taj



307

postupak predaje odvjetnicima, nego je podržala ideju da općinskim načel-nicima pripadne 10 % od utjeranog duga.71

Bilo je seljaka koji ništa nisu posjedovali. U tome slučaju BIO nije mogla namiriti štetu. Tako zapisnik Gospodarstvenog odbora iz 1882. godine do-nosi primjer Josipa Barišića koji nije imao nikakvu imovinu, a napravio je štetu od 26 Ft i 34 novčića. U zapisniku stoji da je BIO u tome slučaju stvarno odlučila brisati dug, ali u opasci stoji da se dug nastoji nadoknaditi radom u ogojnim poslovima.72

Na drugoj strani, vrlo je indikativno traženje Kraljevske kotarske oblasti u Brodu da joj Brodska imovna općina omogući pripomoć od 100 Ft kojom bi se plaćao treći pisar za prijavnice o šumskim štetama jer svake godine stigne 5.000 takvih prijava.73 Broj od 5.000 prijava godišnje pokazuje da se radilo o brojnim primjerima štete, koju su seljaci očigledno učestalo i masov-no činili. Tako je veliki broj počinjenih šteta s relativno malim fi nancijskim gubicima znatno opterećivao cjelokupnu administraciju.

Kod svake krađe ili počinjene štete u šumama postavljalo se pitanje od-govornosti lugara. U slučaju da je sumnja u lugara bila opravdana, moglo se dogoditi da dotični lugar bude suspendiran i stavljen pod istragu.74 Me-đutim, iz zapisnika Zastupstva i Gospodarstvenog odbora vidljivo je da lu-gari jednostavno nisu mogli imati potpuni nadzor nad povjerenim šumama. Gospodarstveni odbor tako u jednome slučaju objašnjava da „lugar nije u stanju odgovarati, još manje čuvati svakog pojedinca dobro u šumi, pošto u srezu od 1.000-2.000 jutara razbrkano odato hrastje niti pregledati ne može, kamoli znati da li je vlastnik drveta ili koji drugi odvezao“.75 Na više mjesta oni su u takvim slučajevima u zapisniku konstatirali da je lugar poznat kao „revan službenik“ te se samo primilo na znanje da je šteta počinjena.76

Posao lugara bio je opasan jer su šumokvarci ponekad bili spremni i na fi zički sukob. Jedan takav primjer zabilježen je u zapisniku sjednice Za-stupstva od 25. svibnja 1888. godine. U njemu stoji da je Ivan Vuković iz Slakovaca tražio primjerenu novčanu potporu jer je braneći lugara Kadića od stanovitog Lazara Pavića dobio teške ozljede zbog koji je morao odležati u krevetu, zanemariti svoje poslove i platiti liječenje.77 Zastupstvo je doista

71 Brodska imovna općina, 442.72 Brodska imovna općina, 674.73 Brodska imovna općina, 411.74 Brodska imovna općina, 777.75 Brodska imovna općina, 549.76 Brodska imovna općina, 920.77 Brodska imovna općina, 454.


308

prihvatilo Vukovićev zahtjev te je naglasilo da je isti „po štetočini teško ra-njen nastradao“.78

Pozajmice općinamaBrodska imovna općina je već nakon nekoliko godina djelovanja stekla veliki novčani kapital jer su u pojedinim godinama prihodi bili i do dva puta veći od rashoda. Upravna tijela BIO bila su zbog toga voljna davati seoskim opći-nama povoljne pozajmice za određene investicije – prvenstveno za gradnju škola i crkava. Otplata tih pozajmica najčešće je dogovarana uz kamatu od 6 %, ali su često davane i pogodnosti vraćanja prvog dijela kredita bez kamata. Tako je, primjerice, općini Vrpolje 1876. godine odobrena pozajmica od 1.500 Ft. Isto tako, općini Andrijevci odobrena je pozajmica od 2.000 Ft, i to na pet godina beskamatno, a zatim na pet godina uz 6 % kamata.79 Iste je godine za izgradnju škole („učionice“) u Županji odobrena pozajmica od 6.000 Ft uz šestomjesečnu odgodu i 6 % kamate.80 Godine 1877. posuđeno je 2.000 Ft Vrbanji, također za izgradnju škole,81 a općini Ivankovo 1.520 Ft za popravak crkve, i to beskamatno na dvije godine.82 Iste godine odobrena je posudba od 3.136 Ft općini Trnjani za gradnju škole na pet godina beskamatno.83 Godine 1886. odobrena je beskamatna pozajmica općini Mirkovci od 3.700 Ft za iz-gradnju škole u Slakovcima, na pet godina.84 Slični krediti za izgradnju škola odobravani su 1887. općini Trnjani i Babinoj Gredi.85

Međutim, općine su često imale problema s otplatom. Tada su molile upravne institucije BIO da im oproste dug ili da odgode rok otplate. Primje-rice, 1880. godine općine Vrpolje i Nijemci molile su da im se svakoj dug od 1.000 ft oprosti „što da je stanje obćinskih blagajnah tako loše da ovo izplatiti ne može“. Zastupstvo BIO u takvim je slučajevima redovito odbijalo opro-stiti dugove općina. Konkretno, općinama Vrpolje i Nijemci odgovoreno je: „Razlogom što i druge općine dug imadu, a i za njih su isto tako hrdjave go-dine - ne možemo ovu molbu uvažiti; jedino odobravamo da im se još jedna godina za odplatu produlji.“86 Isti je slučaj bio i s molbom općine Vrbanja iz

78 Brodska imovna općina, 454.79 Brodska imovna općina, 92.80 Brodska imovna općina, 106.81 Brodska imovna općina, 111.82 Brodska imovna općina, 117.83 Brodska imovna općina, 124.84 Brodska imovna općina, 389.85 Brodska imovna općina, 409 i 416.86 Brodska imovna općina, 198.


309

1882. da joj se oprosti dug od 4.000 Ft za izgradnju škole. Zastupstvo je i tada odgovorilo: „Ova se molba ne može uvažiti jer i više obćina sličnih zajmovah imaju te bi i one povremeno takav oprost tražile.“87

Godine 1888. Vrbanja je ponovno molila da joj se oprosti dug, koji je tada ipak smanjen na 625 Ft. Zastupstvo BIO i tada je odbilo oprost duga te je jedino produljilo rok otplate do kraja 1890. godine, i to bez plaćanja kama-ta.88 Jednako neumoljivo je bilo i prema upitu općine Županja, koja je 1882. godine molila za produljenje roka beskamatne otplate duga. Zastupstvo je u tome slučaju odgovorilo da se ta molba odbija jer je već proteklo pet godina otplate bez kamata.89 Nakon toga je Gospodarstveni odbor zatražio da Žu-panja pošalje obveznicu kako bi se Brodska imovna općina mogla upisati na založene nekretnine općine na ime navedenog duga od 6.500 Ft.90

Parnica protiv Bernharda ObersohnaPored manjih šteta koje su činili sami seljaci–pravoužitnici, mnogo je veća prijetnja imovini Brodske imovne općine prijetila od organiziranih većih pokušaja krađe koji su uključivali i korupciju službenika – prvenstveno šu-mara, lugara i četnika. Jedan takav primjer pokušaja znatnijeg oštećivanja Brodske imovne općine bio je slučaj Bernharda Obersohna, koji se može se pratiti u sačuvanim zapisima. Parnica je nastala zbog kaznenog djela počin-jenog prilikom sječe hrastova u šumi Kusare. Naime, Brodska imovna opći-na odlučila je već 1874. godine prodati suhe i polusuhe hrastove u svojim šumama. Zbog toga je tražila od svojih lugara da takvo drveće pronađu i označe. Lugar Brodske imovne općine Rok Bušić označio je u šumi Kusare 686, a lugar Rakitić u šumi Hrastovici 255 takvih hrastova. Dana 28. prosin-ca 1874. održana je i dražba za rečena stabla.91 U ime tvrtke „Bachrack“ na dražbi je spomenutih 686 stabala u šumi Kusare kupio spomenuti Bernhard Obersohn za 27.050 Ft, a onih 255 u šumi Hrastovica za 12.201 Ft. Sječa sta-bala obavljena je u razdoblju od siječnja do travnja 1875. godine. Kod pri-mopredaje sudjelovali su protustavnik Vrušević, šumar Dragančić, lugar Kadić i četnik Nikolić, a sa strane kupca Obersohn i bačvari iz Županje Josip Bačoka i Nemec. Da je pri tome počinjeno kazneno djelo prvi je primijetio Dragutin/Karlo Ceranić iz Županje. Kada je sudbeno povjerenstvo izašlo na

87 Brodska imovna općina, 270.88 Brodska imovna općina, 458.89 Brodska imovna općina, 264.90 Brodska imovna općina, 663.91 HR-DAVU-SCVK 31, Spisi, Kutija 1 (1875.), Razlozi (uz dopis suca Hofstätt era), Vinkovci, 10. stude-

noga 1875.


310

lice mjesta utvrdilo je da je umjesto dogovorenih 686 stabala posječeno 690. Nadalje, povjerenstvo je utvrdilo da je 290 stabala odgovaralo označenim stablima, da je 86 bilo dvojbeno, a 314 da su nesumnjivo „naknadno friško markirani“ hrastovi, i to stabala koja nisu bila suha i koja su imala znatno višu cijenu. Također, pronađena su i preostala stabla koja su prvotno bila označena za sječu i na njima su bili vidljivi pokušaji prikrivanja tragova star-ih oznaka.92 Sudski vještaci su na kraju procijenili da je vrijednost posječenih stabala iznosila 38.434 Ft i 30 novčića, a pogođena cijena na dražbi iznosila je 20.016 Ft i 70 novčića te je tako Brodska imovna općina time bila ošteće-na za 18.417 Ft i 60 novčića.93 Osumnjičene su bile osobe prisutne prilikom sječe – Obersohn, zatim bačvari Bačoka i Nemec, ali i protustavnik Vrušević, šumar Dragančić i lugar Kadić. Četnik Nikolić nije spomenut.94 Također, ut-vrđeno je da je šumar Dragančić dobio 200 Ft poklona za šumu Hrastovicu, ali i 150 Ft za Kusare. Dragančić je priznao da je dobio 200 Ft poklona za šumu Hrastovicu, a za Kusare je tvrdio da se ne sjeća.95 Za optužene je bilo opterećujuće i to što su svjedoci Marko Miholić (maloljetni, 11 g.) i Marko Galović vidjeli bačvara Bačoka kako označava stabla u šumi Kusare. Pored toga, šumski četnik Ivan Miholić optuživao je šumara Dragančića da je mitio njega i kočijaša Adama Galovića.96

Sudbeno povjerenstvo je utvrdilo da su istim načinom Obersohn i su-krivci počinili štetu i u šumi Hrastovici. Tamo su posjekli točno 255 hrastova, ali je od njih svega 157 bilo starooznačenih, kod 21 stabla nije se sa sigurno-šću moglo utvrditi jesu li staro- ili novooznačena, a kod 77 stabala bilo je vidljivo da se radi o novooznačenim stablima.97 Tako su i u šumi Hrastovici počinili štetu od oko 3.000 Ft. No, olakotna okolnost je bila da su staroozna-čeni hrastovi prodani na dražbi tržišno vrijedili doista svega oko 9.000 Ft, iako ih je Obesohn platio 12.000, pa su u slučaju šume Hrastovice otprilike na kraju i izvukli hrastova iz šume u vrijednosti koju su platili.98

Kraljevski sudbeni stol u Vinkovcima utvrdio je da je prijava protiv Ber-nharda Obersohna i drugih sukrivaca imala osnova te je protiv njega po-

92 Isto.93 Isto.94 Isto.95 Isto.96 Isto.97 Isto.98 Isto.


311

krenuta kaznena istraga. Zbog toga je sudac Hofstätt er tražio od Brodske imovne općine da nađe zastupnika koji će je predstavljati.99

Usprkos tako čvrstim dokazima protiv Obersohna, sudski se proces dugo nije maknuo od spomenute istražne sudbene radnje. U zapisniku Za-stupstva od 12. rujna 1877. zapisano je da je Dragutin Ceranić zbog toga što je otkrio slučaj krađe u šumi Kusare tražio nagradu. No, Zastupstvo je tada odlučilo da će se o nagradi odlučivati kada završi sudska parnica i kada se odredi visina odštete.100 BIO je kao svojeg zastupnika u sudskom procesu uzela odvjetnika Mrazovića. Međutim, Zastupstvo BIO zaključilo je na sjed-nici 3. srpnja 1879. godine da je nezadovoljno njegovim radom jer do tada još nije podnio tužbu protiv Obersohna.101 Nije jasno zašto je Zastupstvo uopće dozvolilo da se četiri godine ništa ne događa po tome pitanju.

Krajem iste godine, zapisnik Zastupstva od 6. studenog 1879. sadrži od-luku da se parnica protiv Obersohna od odvjetnika Mrazovića prenese na odvjetnika Čolagovića te se sugerira da se s Obersohnom pokuša dogovoriti nagodba.102 Kasnije se u zapisnicima Zastupstva taj spor više ne spominje. Bez obzira na to kako je spor završio, sačuvani spisi vezani uz taj slučaj po-kazuju da je takva vrsta kriminala za Brodsku imovnu općinu predstavljala najveću potencijalnu prijetnju.

ZaključakUkidanje Vojne krajine 1871.-1873. i njeno priključenje Banskoj Hrvatskoj 1881. godine važni su datumi u našoj povijesti. Samo osnivanje krajiških imovnih općina pokazuje da je bečki dvor i nakon odluke o ukidanju sma-trao potrebnim pružiti određenu ekonomsku sigurnost bivšim krajišnicima (graničarima), koji su u novo doba ušli kao „pravoužitnici“. U tome smislu može se reći da su bivši krajišnici još dugo nakon ukidanja Vojne krajine bili privilegirani u odnosu na stanovnike civilne „Paorije“.

Krajiške imovne općine dobile su u ruke upravljanje polovicom neka-dašnjih krajiških šuma. Bila je to vrlo vrijedna imovina, koja je privlačila i mnoge željne protuzakonite zarade. Istraživanje odnosa Brodske imovne općine prema prijestupima, dugovanjima i zloupotrebi nadležnosti pokazu-je da je ta imovna općina bila vrlo dobro strukturirana, da su njene institu-

99 HR-DAVU-SCVK 31, Spisi, Kutija 1 (1875.), Hofstätt er, sudac istražitelj, Vinkovci, 10. studenoga 1875.

100 Brodska imovna općina.101 Brodska imovna općina, 541.102 Brodska imovna općina, 165.


312

cije građene prema potrebama na terenu – što se posebice odnosi na broj i raspored šumara, lugara i četnika. Najbrojniji problemi bile su sitnije krađe, bespravno žirovanje i ispaša stoke, koje su radili sami seljaci-pravoužitnici. Ti problemi nisu uzrokovali velike materijalne štete, ali su znatno optereći-vali administrativni sustav jer je svaki slučaj zahtijevao istragu, a i utjeriva-nje štete bilo je mukotrpno i dugotrajno. Dugovanje općina bilo je također stalno prisutno, ali izvori ne svjedoče o njihovoj pretjeranoj zaduženosti, pa ni utjerivanje tih dugova nije bilo problem. Najveću prijetnju imovini Brod-ske imovne općine predstavljao je udruženi kriminal u kojem su sudjelovali njeni službenici i strana lica. Djelovanje tako udruženog kriminala vidljivo je iz primjera slučaja Bernharda Obersohna, koji je zajedno sa službenicima Brodske imovne općine te sa bačvarima iz Županje oštetio Brodsku imov-nu općinu za više od 21.000 forinti. No, taj je kriminal otkriven. U njegovu otkrivanju sudjelovala su brojna lica, uglavnom seljaci-pravoužitnici, a oni se pojavljuju kao prijavitelji kaznenih djela i u drugim slučajevima. U osno-vi, može se zaključiti da je Brodska imovna općina u razdoblju od 1873. do 1914. godine poslovala vrlo organizirano i da je njen ustroj sprječavao poja-vu veće ugroze njene imovine. U čuvanju te imovine u određenoj su mjeri sudjelovali i svi seljaci-pravoužitnici, koji su bili stalno prisutni u šumi i koji su bili životno zainteresirani za njeno održivo upravljanje.


313

SUMMARY

Theft, Debts, Embezzlement – Challenges to the Management of the Brod Estate Community from 1873 into 1914

In the territory of the Military Frontier, the forests were the major natural resource. The Brod Estate Community (BIO) was in charge of the forests in the territory of the former Brod Regiment after it was abolished, to be exact, in 1873. The large land complexes of high quality forests provided great revenue. The management of the Brod Estate Community was regulated by the Law of Estate Communities in Croatia and the Slavonian Military Frontier from 1873. Representatives and the Economic Committ ee were the main governing bodies of the Brod Estate Community. Their working protocols provide the numerous challenges to sustainable management with which the bodies were confronted. In the forests of the Brod Estate Community timber thefts were frequent. Aside from that, many buyers of timber owed small or large amounts of money. It was also noticeable that some municipalities did not return borrowed money although the Brod Estate Community provided loans under very favourable conditions. Ultimately, the Brod Estate Community faced problems of fraud by the administrators using their offi cial positions for illegal acts. This work endeavours to determine the extent of att empts to cause fi nancial damage to the Brod Estate Community and how the members of the board tried to prevent these att empts.

Key words: forests, public good, Slavonia, Brod Estate Community, theft, debts, embezzlements

315

Hrvoje VolnerFakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Sveučilište J. J. Strossmayera, Osijek

Rasprava o starosti hrastovih šuma na stranicama Šumarskog lista

Rad prati raspravu vlastelinskog šumara Radoševića pod naslovom „Pabirci za šumarsku povjest hrvatsko-srbskih šuma“, koja je u Šumarskom listu izlazila tijekom 1891. i 1892. godine. Autor iznosi zanimljive teze o postanku hrastovih šuma u našim krajevima, koje se svode na tvrdnju „kako su hrastove u Hrvatsku posadili Rimljani zbog žirenja svinja koje im je bila značajna privredna radnja“. U samom radu objavljena je i protuteza šumarskog procjenitelja Barišića „kako su Rimljani možda neke skupove oranica pošumljavali hrastom“, ali se u osnovi slaže da hrastovi u našim krajevima nisu domorodni. Rasprava obiluje različitim primjerima kojima protagonisti potvrđuju svoje stavove, a usputno i svjedoči o znanstvenim metodama, znanjima i iskustvima kojima su se služili šumari s kraja 19. stoljeća. Da bismo dobili jasniju sliku o pitanjima koja najstariji hrvatski šumari postavljaju, oslonit ćemo se na mišljenja suvremene šumarske i inih struka o starosti hrastovih šuma u Hrvatskoj.

Ključne riječi: hrast, žirenje, Rimljani, oranica, grab, bukva

1. Mijo Radošević i neki rezultati istraživanja povijesti okolišaŠumari će na stranicama Šumarskog lista čitati raspravu o pitanju koje i da-nas budi znanstveni interes. „Zašto nailazimo ne samo kod mladih, nego i kod starih hrastova svake oštrije zime zaleđene grančice od zadnje godine kao u drugih vrsta bilja iz toplijih krajeva?“ Vlastelinski šumar Mijo Radoše-vić u raspravi pod naslovom „Pabirci za šumarsku povjest hrvatsko-srbskih šuma“ govori na temelju stručnog znanja, kritizira određena uvriježena sta-jališta na temelju vlastitog iskustva, citira Cicerona, no isto tako i čitav niz botaničara, od kojih bi najznačajniji bili „geograf bilinstva dr. Dölner i Kola-ček“. Osnovna problematika ovog teksta zaokuplja pažnju i zbog postupka kojim ondašnji šumarski stručnjaci iznose argumente za pojedine tvrdnje u raspravi. „Hrast je jako osjetljiv na nagle prijelaze temperature od 0 do 3 i od 0 do 18˚ C.“ Zbog ovog problema teško se branila teza kako su hrastove šume u Hrvatskoj i Slavoniji ovdje oduvijek. Radošević iznosi stajalište, koje povezuje sa znanjem iz povijesti, o tome da je rimski car Prob sadio vino-grade na Fruškoj gori i analogno tome, budući „da je hrastovina s područja blagog podneblja najbolja i najvrsnija, jer se pravi pojas kitnjaka i lužnjaka slaže s pojasom vinove loze“, smatra da su isto tako čiste hrastove šume na-


316

stale sadnjom po Rimljanima. Suprotan stav njegovome glasio bi da je hrast ovdje došao slučajno „kada je neki žir doplovio Drinom“ ili nekom drugom rijekom na našu stranu, pa se odatle malo-pomalo širio, ali on ne objašnjava postojanje „čistih hrastovih sastojina“. Radoševićeva opaska o leđenju hra-stovih grančica u mah je ipak dovela do skepse i nitko više nije sa sigurnošću tvrdio da je hrast naš i oduvijek.1

Kada je pisao tekst o povijesti šuma 1891/92. Mijo Radošević je bio stariji suradnik Šumarskog lista. Poznat je po tome što je 1875. sastavio gospodar-sku osnovu Brodske imovne općine, a 1877. će biti namješten kao njezin nad-šumar. Bio je đak šumarske akademije u Tharandtu (Dresden, Njemačka). U prvom broju Šumarskog lista iz 1879. Radošević predstavlja instrument za procjenu ploda žirovine i šiške. Osamdesetih će otvoriti moderniju stolarsku proizvodnju za izradu pokućstva i drugih proizvoda od drveta u Fužinama (proizvodili su, primjerice, i lule). U svojom člancima iz istog razdoblja zala-že se za unaprjeđenje bačvarstva. Godine 1883. članovi Šumarskog društva će posjetiti Lokve, gdje su ih dočekali „šumari državnog dobra Fužine, ter kneževskog dobra Turn i Taxis, u razgledanju kneževske parne pilane“, te radionicu Mije Radoševića „koji se požrtvovno brine i nastoji, da se šumar-ski obrt u tom kraju podigne“. Moramo navesti i radove po kojima ga se uzima za autoritet, kao predstavnika starije generacije šumara, koja dopri-nosi razvoju struke u Hrvatskoj. Đuro Rauš u „Prilogu bibliografskom pre-gledu radova o šumarstvu jugoistočne Slavonije“ iz 1974. na području den-drometrije, uređenja i procjene šuma navodi Radoševićeve radove „Nješto o procjeni žira“ (Šumarski list 1888), „Prebiranje u dozrelih šumah kitnjaka u Slavoniji“ (Viestnik za gospodarstvo i šumarstvo, Križevci 1890) i „Prociena hrastovine za prodaju“ (Šumarski list 1891).2

Danas njegove stavove o starosti hrastovih šuma možemo promatrati s čuđenjem, smatrajući kako su njegove teze naivne i sklepane bez dovoljno poznavanja osnovne tematike, no ipak moramo imati na umu odmak duži od 100 godina, u kojemu su šumarska struka, geologija, klimatologija, eko-logija, biologija i srodne znanosti odmakle u predmetu svojega istraživanja. Treba također imati na umu da su, primjerice, metode kojima se znanost služi u odgonetavanju starosti predmeta svojih istraživanja novijeg datuma.

1 Vidi Šumarski list (u nastavku ŠL) 9-12/1891, 1-2/1892. Pabirci za šumarsku povijest hrvatsko-srpskih šuma, Vlastelinski šumar Mijo Radošević; ŠL brojevi 2/1877, 4/1877, 1/1879, 2/1879, 4/1881, 3/1882, 5/1883 i d.; ŠL,br. 1/1883., Fran X. Kesterčanek „Prilozi za poviest šuma i šumskoga gospodarstva kod Hrvata“;

2 Ante P. B. Krpan, Iz povijesti šumarstva (Zagreb 2013), 17; Đuro Rauš, „Prilog bibliografskom pregle-du radova o šumarstvu jugoistočne Slavonije“, Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavo-nije, Vol. 1, (Vinkovci-Slavonski Brod, 1974), 704.

Hrvoje Volner . Rasprava o starosti hrastovih šuma na stranicama Šumarskog lista

317

Interpretacija na temelju drvenog ugljena započinje oko 1940., ovaj tip uglje-na se često uzima pri datiranju radioaktivnim ugljikom, no u ovom slučaju radi se o analizi mikroskopskih ostataka drvenog ugljena koji je korišten kao gorivo. Metodom se 1960-ih poslužio Jean-Louis Vernet, koji je analizirao arheološke ostatke galo-rimskih peći za dobivanje keramike i željeznih pred-meta, s ciljem rekonstrukcije vegetacije i krajolika Mediterana. Analiza je po-krivala razdoblje od prvog do četvrtog st. nove ere, očit je prikaz lokalne promjene vegetacije djelovanjem čovjeka, a potvrđuje nestanak listopadnog hrasta. Analiza slojevitog nalazišta otkrila je postojanje najmanje 25 karboni-ziranih biljnih vrsta. Šumsko drveće, kao gorivi materijal, češće se koristilo od grmlja, a među šumskim stablima nekoliko ih je prevladavalo. U početku rada lončarskih i metalurških radionica kao uobičajeno gorivo služio je hrast lužnjak, i drveće kojemu za rast ne smeta podvodno tlo poput johe, jasena i brijesta. Veoma brzo ova stabla se više ne koriste, a njihovo mjesto zauzi-maju listopadni hrastovi. U posljednjoj fazi zimzelena drveća nadomještaju listopadne hrastove. U prvoj fazi, do sredine prvog stoljeća, uništena su sta-bla nizinskih šuma uz riječne obale. U slijedećoj etapi, do sredine drugog stoljeća, lončarske radionice eksploatiraju listopadne hrastove šume iznad ravnica, koje nadomješta hrast crnika, a navedeni proces obuhvatio je čitavu mediteransku Francusku. Analiza drvenog ugljena na području južne Sirije pokazuje dominaciju hrasta crnike, pošto su listopadni hrastovi većinom po-sječeni u vrijeme rimske vladavine ovim područjem.3

Meteorološka mjerenja koja „suvremeni meteorolozi izravno mjere do-piru tek jedno do dva stoljeća unatrag, ovisno o području“, tek suvremene metode omogućuju nam „da se utvrdi trag dugoročnijim temperaturnim promjenama u posljednjem glacijalno-interglacijalnom ciklusu“, značajnom i za shvaćanja o biljnom pokrovu. Među metodama se navode „mjerenje fosilnih temperatura snijega na osnovi odnosa izotopa dušik / laki vodik u mrkvi zakopanoj u ledu 2 km duboko u središtu Antarktika u sovjetskoj stanici Vostok“ koja donosi podatke o temperaturi prije 150.000 godina kao i „dragocjene obavijesti o kemijskim parametrima biosfere zahvaljujući si-ćušnim plinovitim mjehurićima zarobljenim u snježnoj masi“. Podatke o ve-likim klimatskim ciklusima od nekoliko stotina tisuća godina daje morski talog koji sadrži „najviše fosilnih školjaka korjenonožaca“, karbonat ovih

3 J. Donald Hughes, „Ancient Defl orestation Revisited“, Journal of the History of Biology, Vol. 44, No. 1 (2001), 47-49 (preuzeto sa 193.198.137.4 on Mon, 11 Jul 2016 08:31:58 UTC All use subject to htt p://about.jstor.org/terms); usporedi isto David Hackett Fischer, „Climate and History: Priorities for Re-search“, Journal of Interdisciplinary History, Vol. 10, No. 4, History and Climate: Interdisciplinary Explorations, 1980, (preuzeto sa 193.198.137.4 on Mon, 11 Jul 2016 08:16:16 UTC All use subject to htt p://about.jstor.org/terms), 821-822.


318

mikroškoljaka sadrži „kisik koji je trošen u morskoj vodi gdje su te praživo-tinje živjele (…) Obilovanje teških izotopa u molekulama kisika defi nitivno govori o važnosti ledenih polarnih kapa i teorijski dopušta nomenklaturu „hladnih“ i „toplih“ epizoda velikih paleoklimatskih ciklusa koji su obilježi-li zemlju tijekom stotina milijuna godina.“4

Razdoblje dugog otapanja ledenjaka u Europi palinolozi odgonetavaju analizom, primjerice, jezerskih sedimenata. Analiza peludi biljaka prvi put se primjenjuje u Švedskoj 1916. godine. Najznačajnije podatke daju mikro-skopska zrnca polena sačuvanih u fosilnom tlu, te je tako moguće ustanoviti popis „biljnih vrsta na temelju analize polena, ali je određivanje pouzdane vremenske ljestvice pomoću radioaktivnog izotopa ugljika teško“. Polenski dijagrami „s izvanrednom sinkronijom između lokaliteta“ pokazuju ulazak Europe u holocen od 8000. do 7000. godine pr. n. e. Ovo toplo razdoblje, slično današnjem, dovelo je do toga da su se breze i borovi povlačili prema sjeveru, „dok u središnjim dijelovima prevladavaju šume lijeske, hrasta, bri-jesta, lipe, jasena i javora“. Zatopljenje u razdoblju između 6000. i 3000. pr. n. e. omogućit će potpuno prevladavanje hrasta, no već s novim zahlađenjem oko 2000. pr.n. e. granica šume će se popeti sjevernije. Pogoršanje klimatskih uvjeta utječe na širenje jelovih šuma u sjevernoj Europi i planinskim područ-jima, kao i širenje bukve u središnjoj Europi. Polenski dijagrami pokazuju ljudsku aktivnost. „Prva iskrčivanja tla dovode do relativnog rasta polena trave (…) Kasnije će se razvoj romanizirane civilizacije očitovati pojavom polena oraha, kestena i raži.“ Sve navedeno u vrijeme nastanka šumarske struke u Hrvatskoj nije bilo poznato; zapravo, sve tehnike istraživanja kao i uopće pojam o tome koliko je planeta Zemlja stara, kao i pojam klime kao sustava u stalnoj promjeni i faktori koji utječu na njezinu promjenu, bili su, a neki od njih su i danas nepoznati ili podložni raspravi.5

Nadalje, suvremena znanost o povijesti okoliša smatra kako „klimat-ska“ šuma u Europi postoji samo na njezinom sjeveru, „gdje su uvjeti klime i tla stabilni, gdje nema promjena vrsta“. Tamo gdje je to čovjek mogao uči-niti, uveo je vrste drveća koje će izgurati autohtone vrste. Tako je primje-rice zeleni hrast, kao „miljenik antropizacije“, na rubnim područjima Sre-dozemlja izgurao oceanski hrast. Biljke poželjne zbog njihova ploda čovjek

4 Robert Delort i François Walter, Povijest europskog okoliša (Zagreb, 2002), 104. 5 Delort i Walter, Povijest europskog okoliša, 105-108; vidi i David C. Smith, „Climate, Agriculture,

History: An Introduction“, Agricultural History, Vol. 63, No. 2 (1989), 1-2. „…historic climatology has only recently received enough visibility for its results to be analyzed, its research replicated, and its interpretations to win a place in the literature“, preuzeto sa 193.198.137.4 on Mon, 11 Jul 2016 08:15:13 UTCAll use subject to htt p://about.jstor.org/terms; vidi i Donald Hughes, „Ancient Defl orestation“, 50.


319

je pomagao u rastu. Osim „antropizacije“, odvija se i „prirodna“ evolucija europskih šuma od lijeske (prije deset tisuća godina), „hrasta s brijestom, lipom i raznim divljim voćkama“ (oko 6000. do 5000. pr. n. e.), nekih crno-goričnih vrsta koje se „nameću“ oko 2500. pr. n. e. sitkanska smreka „koja je u njemačke planine došla s Balkana i iz Karpata“, tisovina, jela i lišćarske vrste i bukva koja se sve više širi oko 800. pr. n. e. Za našu temu možda je značajno da „bukva svojom krošnjom i svojim otrovima nastoji eliminirati druge vrste, ali tlo na kojem raste može joj dugoročno ne biti sklono, može se iscrpsti ili zatrovati, posebno ako neka fi na klimatska promjena osnaži brezu, bor, grab i druge bjelogorične vrste.“ Ako izuzmemo iz računa utje-caj „čovjeka i njegove vatre, njegovih domaćih životinja, njegove selektivne agresije na drvo i njegovih zasijanih polja. Prirodni slijed biocenoza nema dakle predvidiv, stabilan i konačan kraj (klimaks), već u najboljem slučaju oscilaciju oko nešto trajnijeg stanja.“ Osim nalaza abonosa u Podravini, koji dokazuju postojanje „lužnjakovih postglacijalnih prašuma u dolinama sje-verne Hrvatske“, dodatne analize ukazuju na postojanje hrasta i „u vrlo po-voljnim klimatima međuoledbi još sredinom pleistocena, okvirno prije više stotina tisuća godina“.6

2. Iz izvornog tekstaRasprava koju Radošević piše odraz je vremena i vjere ondašnje struke,

da će svojim zalaganjem unaprijediti odnos inteligencije prema šumi. Vjere, da su na temelju vlastitih iskustava sposobni donijeti sinteze. Duh pozitiviz-ma tog vremena može se očitovati i u označavanju krajnjeg dometa „moder-nizacije“, a to bi bilo dostizanje duhovnih rezultata starih – Rimljana. Upra-vo su se zalaganjem najstarijih šumarskih stručnjaka, kroz praksu uzgoja na području Slavonije, razvile “originalne metode prirodnog pomlađivanja hrasta lužnjaka te metode njege i prorjeđivanja mladih i odraslih sastojina“. Autori koji se javljaju u prvim godinama izdavanja Šumarskog lista mahom protestiraju zbog „bezumnog“ eksploatiranja i prodaje šuma, pa i šumskog zemljišta, „budzašto“. Radilo se o prastarim šumama, kojima se u Hrvatskoj nije znala cijena. Zanimljivo je da domaće stanovništvo u Slavoniji do sredi-ne 19. st. nije imalo ni alata kojima bi se ove šume eksploatirale; prve sjekire

6 Delort i Walter, Povijest europskog okoliša, 121-125; Đuro Rauš, „Šumske zajednice i sinekološki uvje-ti hrasta lužnjaka“, u: Hrast lužnjak u Hrvatskoj (Vinkovci-Zagreb 1996), 37. „Lužnjakovo-grabova šuma s bukvom (…) razvijala se isključivo na mikrouzvisinama (gredama), gdje se bukva zadržala još iz subboreala, jer se u tom razdoblju spustila vrlo nisko u ravnicu i zaposjela današnja staništa hrasta lužnjaka“; Branimir Mayer, „Hidrološka problematika osobito s gledišta površinskog dijela krovine“, u: Hrast lužnjak u Hrvatskoj, 59-60.


320

u naše krajeve donose Kranjci oko ovog vremena. Ni sami kupci koji su u na-šim krajevima eksploatirali šume nisu razlikovali vrste koje kupuju i kasnije prodaju. Zapisan je primjer gdje „Francuzi“ nisu znali razliku između hrasta lužnjaka i kitnjaka. Hrast lužnjak je bio neizostavan u proizvodnji bačava, bio je mekan i vlaži se. Quercus petraea ili hrast kitnjak bio je neprocjenjiv u gradnji brodova i neizostavan, sve do primjene čelika. Ovaj je problem, u brošuri Osterreichs Waldshätz e objavljenoj 1867., pariškom općinstvu nasto-jao rasvijetliti generalni šumarski nadzornik Wessely, jer je prema navodi-ma slavonska hrastovina došla na loš glas, budući je hrast lužnjak, na štetu, korišten za gradnju brodova. Ova godina služi i za orijentir kada zapadna Europa značajnije sudjeluje u trgovini drvetom u Slavoniji.7

S obzirom na znanje koje Radošević pokazuje u svojem članku vidljiva je njegova klasična izobrazba, koja je bila za ondašnje studije nužna stepenica. Pri tome njegova argumentacija svjedoči kako još uvijek u smislu podjele na prirodne i humanističke znanosti ne možemo govoriti o nastanku tz v. dviju kultura o kojima je tek prije pedeset godina govorio britanski znanstvenik i književnik C. P. Snow. „U eseju Dvije kulture Snow je primijetio kako je misa-oni život cijelog zapadnog društva podijeljen u dva tabora među kojima su se izgubile pretpostavke za međusobno razumijevanje. Svaki tabor ima svoj svjetonazor, sustav vrijednosti, način razmišljanja, metode rada i komunici-ranja, pa čak i drugačije radne etike.“ Radošević u nedostatku metoda koje bi mu dale točnije podatke, grabi prema sadržajima koji su mu poznati. On govori da u našim krajevima postoje bukove prašume. Kroz dobne razrede, nalaze kopanja, krčenja, oranja te ostatke bunara sagrađenih bukovom gra-đom, zaključuje o hrastu kao rezultatu djelovanja ljudske kulture. O ovome s druge strane čita i kod starih autora, zaključuje analogijom – pogrešno, ali i točno jer hrast je povezan s holocenom (ipak zanimljivo je kako ondašnji šumarski stručnjaci, barem u Hrvatskoj, ne znaju ništa o nalazima geologije, koja na temelju otisaka nekadašnjih ledenjaka na stijenama zaključuje kako je nekada okoliš bio negostoljubiv, leden). Nadalje, kompjutorski modeli klime, koji za svoje baze koriste niz izvora (od povijesnih, do nalaza pelu-di), pokazuju da je u vremenu prije rimske vlasti na području Slavonije bilo listopadnih hrastova i bukve, no isto tako da je u vremenu klasičnog Rima nastupilo razdoblje velikih krčenja šuma. Ovaj tip istraživanja također poka-zuje da je klima bila vlažnija nego danas, a da su prenamjene tla koje je pro-vodio čovjek dovele do suša i toplijeg vremena. Radošević je na temelju na-

7 Dušan Klepac, „Stare šume hrasta lužnjaka i njihov doprinos razvoju Hrvatske“, u: Hrast lužnjak u Hrvatskoj, 25-26; Radošević, „Pabirci“, ŠL 1/1892.


321

laza oranja pronađenih nakon krčenja hrastovih šuma (o čemu je u Slavoniji sam svjedočio najkasnije od 1880.) zaključio o postojanju hrastovih šuma, nastalih kao produkt namjerne sadnje na nekadašnjim oranicama i smatra da su ih sadili Rimljani. Zaključci koji se donose mogu biti varljivi i zbog toga što se promatra ekosustav koji je stoljećima bio netaknut, a odjedanput se intenzivno eksploatira. Odatle i stav procjenitelja Barišića koji je svakako pogrešan (o kojemu više u nastavku teksta), o štetnosti graba za rast hrasta.8

Iz teksta:„Ako zavirimo u naše sastojine, onda ćemo vidjeti, da je uvijek čist hrast

na nekadašnjoj oranici, kojoj za doba Rimljana poplava smetala nije.“ Ako bi se na „takvoj povišenoj ravnici ili brežuljku našao koji lužnjak, kitnjak, cer ili pomiješan s bukvom, onda to nije ništa drugo, nego da su to bili nekada pašnjaci, na koje je bukva kao međa ili sjeme od bivše prašume preostala (…) Gdje god po našoj domovini istražujemo povijest vrsti drveća, svugdje ćemo na mjestu današnjih hrastika prije Rimljana bukovinu kao domorodnu naći, stoga u Istri, Dalmaciji, Hrvatskoj, Bosni-Hercegovini, Slavoniji i Srbiji nemamo hrastovih, a ni kestenovih prašuma“. (Onda je i Spačva, baš kao i Amzonija, sekundarna šuma, op. a.) Sadnju hrastika stavlja u vrijeme cara Proba, kada se na Fruškoj gori sadi vinova loza, a prema analizama dobnih razreda hrastovih šuma predlaže interval od 58. pr. n. e. do 375. n. e. „Hra-stici koji su sađeni za cara Proba da ih se od tada nije diralo ostvarili bi 14. ili sedmu ophodnju, ovisno o kvaliteti zemlje. Hrvati bi doseljeni u današnju domovinu upoznali najstarije hrastike iz druge ili četvrte ophodnje.“9

Nadalje, objašnjava kako se tragovi oranja ili kopanja posvuda nalaze ispod hrastika ili mješovitih sastojina krilatog sjemena, što je prema autoru nepobitan dokaz umjetne kulture. Isto tako, „ako se građevnog materijala svakog drveta nalazilo, kako nigdje nema u bunarima hrastove građe koja može i 2.000 godina potrajati, već svuda nalazimo bukovu građu“. Osim s bukvom, u Hrvatskoj i Slavoniji hrastovi su bili pomiješani s topolom, ja-senom, brijestom, „drvećem s krilatim sjemenom, koje je doplovila voda“. Smatra kako su širenjem rimske granice prema rijeci Savi i Jadranskom moru ovi krajevi dobili i nove kulture poput hrasta, masline i vinove loze. „Ja ću se za svaku svotu okladiti s gubitkom od 10 : 1, da stari čisti hrastici, ma i pomiješani bili sa krilatimi vrsti drva, ne samo u našoj domovini već i

8 O dvjema kulturama vidi Pavel Gregorić, „Dvije kulture: prirodne i humanističke znanosti“, Priroda (Zagreb, 2013), 52; usporedi Donald Hughes, „Ancient Defl orestation“, 53. Kompjutorski modeli su rađeni na temelju polenskih mapa, ali i na temelju pisanih izvora suvremenika o ondašnjem vreme-nu i okolišu, radove povjesničara, agronoma i prirodnjaka i slično, 54.

9 Radošević, „Pabirci“, ŠL 9-10/1891, 400-401; 12/1891, 537-540.


322

po Njemačkoj vazda kriju ispod sebe trag oranica ili kopanja. Okladit ću se i glede toga, da taki hrastik uz primjesu jele, omorike, osobito bukve (ta ovo su pradrveća) vazda ondje dolazi, gdje je iznad toga čisti hrastik, te gdje je na miješanoj stojbini bio pašnjak. Taj položaj ili je jaruga ili urvina, ili opće nika-ko nije bio pristupan za oranje ili kopanje. To ćemo isto naći i kod kestenika, a da je priroda to sadila, doista tih skokova ne bi bilo. Meni su predjeli po Di-lju, Krndiji i Papuku itd. poznati. Tamo gdje je čist hrastik, sgodnije bi stojao s gledišta naših naučnih obzira bukvik, a imade i tomu protivnih položaja.“10

„Slobodnjak Gallier stidi (se) što mora rukama raditi, a najvoli žiriti svi-nje po hrasticima svojim uzduž Pada.“ Rimljani su, prema pisanju Seiden-stikera, uz svoja imanja sijali čisti hrast, a ovo je za Rimljane postao običaj, budući da su vlastite šume uništili i prije dolaska na područje Padske nizi-ne. Podloživši Gale uz rijeku Pad, Rimljani su ustanovili koliko je hrastova šuma vrijedna za žirenje. „Šuma zasađena na bivšoj oranici rodi prije plo-dom, nego na šumištu, pogotovo ako se žir nešto rjeđe sadi. Tako su za 30 do 40 godina u umjetno uzgojenim šumama obilato svinje žirili“, što je bila glavna šumska privreda uz pašu.11

U tekstu uz Radoševićevo razmatranje objavljen je bio komentar šumar-skog procjenitelja Barišića. On smatra kako u našim šumama svuda prevla-dava grab, i to u većoj mjeri negoli brijest i jasen. Jedina prepreka grabu bile bi poplave „tamo, kamo prilazi voda od godine do godine, bilo to iz Save ili iz dna, tamo se grabovina toliko ne podiže“. Gdje god se hrast prorijedi opaža se grab, opaža Barišić, očito na temelju iskustava koja je stekao upravo u vrijeme kada su se šume u Slavoniji masovno sjekle. On uočava kako „ima-demo danas mnogo starijih hrastika, gdje je mlada grabovina već potpuno prevladala, i kada se hrastovi posieku, tada nema više izgleda za hrastovinu. Jasenovina je u starih sastojinah vrlo riedka, briest češći, al niti jedan ni drugi nije hrastu toliko opasan kao grabovina.“ (?!) Barišić sumnja da je hrastovina u naše krajeve došla voljom čovjeka. Smatra da je ona mogla doći prije „si-lom jakih bujica iz Bosne i Srbije, s tamošnjih gora, gdje je jamačno od isko-na postojala. Kao što Drina nanosi danas na našu stranu golemu množinu šljunka, tako je mogla ujedno donositi i žir s prograničnih visova (…) a tako će i biti, da su i druge rieke i jači potoci iz prieka, ako ne šljunaka, a ono mulj i s njime i žir donosili i ovdje povremeno zasnovali hrastove šume.“ Ako da-nas postoje hrastove šume i na takvom položaju „kuda voda nije mogla žir

10 Radošević, „Pabirci“, ŠL 12/1891, 537-540.11 Radošević, „Pabirci“, 541; vidi J. D. Hughes, „How the Anciente Viewed Deforestation“, Journal of

Field Archeology, Vol. 10, No. 4 (1983), 438; Ian G. Simmons, Globalna povijest okoliša (Zagreb, 2010), 39.


323

donositi, iz toga ne sliedi, da su tamošnji hrastici i umjetno zagajeni“, nego da su se malo-pomalo dalje širili. Barišić smatra mogućim da su Rimljani tu i tamo „pomanje komade i zasijavali žirom, ali da su oni naše hrastike zasno-vali, to ne mogu nikada vjerovati“.12

3. ZaključakRadoševićev uradak „Pabirci za povjest hrvatsko-srbskih šuma“ objavljen je u nekoliko izdanja časopisa Šumarski list, gdje u svakom broju ovaj rad obu-hvaća na desetke stranica. Predstavlja vrijedan povijesni izvor o početcima drvne trgovine u Hrvatskoj i Slavoniji, kao i u drugim krajevima u kojima su francuski, belgijski, njemački i engleski trgovci pronalazili robu. Osim po-vijesti trgovine, govori o okolišu prije velikih šumskih eksploatacija od Pri-morja do Slavonije. Jednim dijelom rad govori o povijesti hrastova u našim krajevima, primjećuje kako hrast ima neka obilježja biljaka iz toplijih krajeva – promrzle grančice. Iako pojavu hrasta u Europi povezujemo s holocenom, Radošević smatra da su Rimljani sadili plemenite biljke u našim krajevima s ciljem da si osiguraju kvalitetne uvjete života. Kao primjer romanizacije uzima se sadnja pitomog kestena i oraha; žirenje svinja kao običaj Rimljani preuzimaju od Gala, ali isto tako, kao manje vrijedna hrana, žir je hranio lov-ce sakupljače, dok su u oskudici Grci pravili kruh u čijoj smjesi je bilo i žira.

Kada govori o dominaciji bukve na našim područjima, o bukvi kao pra-šumi, čini se da iznosi stav karakterističan za svoje vrijeme ili iznosi iskustva koja je stekao, a moramo imati na umu kako šumarska struka u Hrvatskoj stasa u vrijeme nesmiljene sječe prije svega hrasta (bukva postaje zanimljiva tek po njezinoj preradi po suhoj destilaciji). Očito da je njegovo proučava-nje tragova kopanja ispod pokrčenih hrastovih šuma (i onda tragovi bukve ispod tragova kopanja) tada okupljalo znanstveni interes. Možemo li zami-sliti šumu koju domaći seljak nije mogao sjeći, jer nije imao sukladnog alata za slično, i onda šumara koji proučava tragove ispod šume, dobne razrede čije početke stavlja u vrijeme Rimljana? Bukva za abocena silazi u nekim šumama na mjesta gdje uz hrast raste grab, bukva svojim sokovima može spriječiti rast drugih biljaka; isto tako Radošević govori o nalazima bukove građe u prastarim bunarima, zašto ako hrastova građa može trajati i dvije tisuće godina?

Suvremena znanost smatra mogućim da je djelovanjem čovjeka stvoren novi okoliš, s biljkama koje odgovaraju određenoj namjeni. Hrastove su ljudi mogli posjeći, što bi omogućilo bukvi dominaciju, nakon čega je s vremenom hrast s gra-

12 Radošević, „Pabirci“, 535-537.


324

bom i sl. ponovno mogao rasti. Isto tako, ljudi su mogli određene površine zemlje saditi žirom. Ako se žir sadi rjeđe, tada – prema starim autorima – rodi veoma brzo s velikom količinom žira. U ovome se slažemo sa šumarskim procjeniteljem Barišićem.


325

SUMMARY

The Treatise on the Age of Oak Forests on the Pages of Šumarski list

This work is concerned with the treatise of the manorial forester Radošević entitled “Pabirci za šumarsku povijest hrvatsko-srpskih šuma” (A Compilation for the Forest History of Croatian-Serbian Forests) published in Šumarski list during 1891 and 1892. The author provides interesting theses on the origins of oak forests in our regions, which support the claim that “oak forests in Croatia were planted by the Romans for the purpose of feeding pigs with acorns, which was a signifi cant economic activity”. The work also adduces the counterclaim advanced by forest assessor Barišić “that the Romans perhaps aff orested some fi elds with oak” but basically agrees that the oak is not indigenous to our area. The treatise abounds in examples with which the proponents of these stances confi rm their views, and at the same time tell of the scholarly methods, knowledge and experiences used by the foresters at the end of the 19th century. In order to gain a clear picture of issues raised by the foresters, we rely on the viewpoints of modern forest professions and other expertise on the subject of the age of oak forests in Croatia.

Key words: oak, acorning, Romans, arable land, hornbeam, beech

327

Luka PejićFilozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera, Osijek

Godine revolta: Štrajkovi radnika slavonske drvnoprerađivačke industrije

(1905. - 1907.)

Drvni resurs slavonskih šuma krajem 19. i početkom 20. stoljeća privukao je strani kapital te je poslužio kao svojevrsni povod za otvaranje stanovitog broja tvorničkih postrojenja na tragu kapitalističke modernizacije ovdašnje privrede. Dok se drvnoprerađivačka industrija isprva razvijala zapošljavajući sezonske radnike sa sela, relativno nezainteresirane za organizirane istupe, a većina slavonskog pučanstva na prijelazu stoljeća i dalje se bavila poljoprivredom, s okretanjem masovnoj proizvodnji, kao i s posljedičnim migracijama stanovništva te urbanizacijom, početkom 20. stoljeća došlo je do prvih oblika artikuliranog revolta tvorničkog radništva. Godine 1905. u Osijeku je u tvornici pokućstva „Povischil i Kaiser“ izbio štrajk, koji je ubrzo prerastao u prvu opću obustavu rada u hrvatskoj povijesti, dok su već sljedeće godine u Belišću organizirano demonstrirali Gutmannovi radnici. Nadalje, 1907. zabilježen je još jedan generalni štrajk, i to onaj koji je svoje ishodište imao u slavonskobrodskoj parnoj pilani. Dok su vlasti i sami gospodarstvenici, vlasnici resursa kao i sredstava za proizvodnju, ovakve akcije promatrali kao izljeve nedopustive subverzije, radničko je iskustvo variralo između marksističke radikalizacije i socijaldemokratskog reformizma pri rješavanju vlastitih problema u vidu dnevnica, radnog vremena, stambenog pitanja, osiguranja od ozljede na radu i tako dalje. Upravo se ovo, brojnost sukobljenih perspektiva na primjeru triju različitih štrajkova, nalazi u središtu samog članka.

Ključne riječi: industrijalizacija, radnički pokret, štrajkovi, „Povischil i Kaiser“, Gutmann, Brod na Savi

1. UvodFenomen radničkog organiziranja na području Slavonije sa svrhom ostvari-vanja konkretnih prava, poput većih dnevnica, redukcije radnog vremena, općeg izbornog prava, slobode udruživanja ili drugih, radikalnijih oblika redefi niranja postojećih društvenih odnosa, ponajviše na tragu socijalističke ideje, neodvojiv je od, u slučaju Austro-Ugarske ili ponajprije Banske Hrvat-ske, složenog procesa zakašnjele industrijsko-kapitalističke modernizacije sa svim njezinim popratnim pojavama.

Iako prve obrise spomenutog radničkog pokreta sa sigurnošću možemo smjestiti u kasne 1860-e te pionirske pokušaje osnivanja društava uzajamne pomoći, kao i prve zabilježene obustave rada, čitav niz štrajkova sa samoga početka 20. stoljeća obilježio je svojevrsni vrhunac predratnih radničkih gi-


328

banja ostvarenih u domeni drvnoprerađivačke industrije kao polazišne toč-ke ekonomskog rasta Slavonije.

Poticaji osječke Trgovačko-obrtničke komore, prije svega tijekom bano-vanja Khuena-Héderváryja, s ciljem privlačenja stranih ulagača, kao i za-konske olakšice iz 1881. godine u pogledu petnaestogodišnjeg moratorija na plaćanje poreza osnivačima tvornica ukoliko su razvijali industriju ili nove poduzetničke grane u slabije industrijaliziranim krajevima, izravno rješa-vajući i pitanja nezaposlenosti, normativnog nadzora populacije te razvoja osnovne prometne i stambene infrastrukture, rezultirali su smanjenjem po-stojećeg drvnog resursa Slavonije kroz nekoliko desetljeća. Kako ističe Igor Karaman, 1890. godine na području triju slavonskih županija (požeške, vi-rovitičke i srijemske) postojalo je ukupno 40 poduzeća u drvnoj industriji, s 4.640 zaposlenih radnika. Drugim riječima, navedena je industrijska grana tada obuhvaćala čak 67,8 % svih pogona i 77,1 % svih zaposlenih radnika u Slavoniji, uglavnom se oslanjajući na strani kapital koji je, za razliku od do-maćeg kruga poduzetnika, formiranog pretežno na tradicionalnoj tranzitnoj agrarnoj trgovini iz srednjeg Podunavlja prema Jadranu, bio jači, bolje orga-niziran te s više poslovnog iskustva i međunarodnih veza.1 Tek dvadesetak godina kasnije, oko 1910., dolazi od izvjesnog opadanja u pogledu tvorničke produkcije usmjerene na eksploataciju drvnog resursa, prije svega zbog po-jave konkurencije sjevernoameričkog i ruskog produkta na svjetskom trži-štu.2

Neupitno je da se krajem 19. stoljeća najveći dio stanovništva Banske Hrvatske i dalje bavio poljodjelstvom, njih nešto više od osamdeset posto,3 no ono malo tvorničkog radništva, i to prvenstveno sezonskog, u najvećoj je mjeri, kako je već istaknuto, kruh zarađivalo u drvnoprerađivačkim po-gonima. Karaman upozorava da su ovakvi odnosi utjecali na „strukturalnu deformaciju industrijske ekonomike“ s početka 20. stoljeća. Naime, prirodni je smještaj takvih pogona uz izvore sirovina – tj. na šumskim područjima – uvjetovao nizak udio gradskih tvorničkih poduzeća u sastavu sjevernohr-vatske industrije. Time je ujedno pri razvitku radničke klase u ovim krajevi-ma bio usporen i proces oblikovanja gradskog industrijskog proletarijata.4

1 Igor Karaman, „Društveno-ekonomski uvjeti razvoja Kombinata Belišće do 1918. godine“, Zbornik radova Kombinat Belišće kao činilac privrednog razvoja (Osijek: Jugoslavenska akademija znanosti i um-jetnosti, 1980).

2 Isto.3 Autori monografi je Povijest hrvatskog naroda 1860 – 1914 ističu kako se 1890. godine 84,63 % stanov-

ništva Hrvatske bavi poljoprivredom. Izvor: Skupina autora, Povijest hrvatskog naroda 1860 – 1914 (Zagreb: Školska knjiga, 1968), 197.

4 Igor Karaman, Hrvatska na pragu modernizacije 1750 - 1918. (Zagreb: Naklada Ljevak, 2000), 225.

Luka Pejić . Godine revolta: Štrajkovi radnika slavonske drvnoprerađivačke industrije (1905. - 1907.)

329

Specifi čnu poziciju unutar radničkog pokreta ranog 20. stoljeća zauzi-mali su sve brojniji nekvalifi cirani radnici koji su u mjesta s pogonima poput parnih pilana dospijevali iz okolnih sela. O potonjima je Ivan Kovačević za-pisao sljedeće:

„Kada je počela socijalistička agitacija računali su da će se njihov položaj odmah popraviti ili nešto poduzeti tj. da će odmah doći do štrajka. Odatle je razumljivo njihovo trenutno oduševljavanje za iznenadne štrajkove, kao i ravnodušnost prema sindikalnoj organizaciji. Imajući ekonomsku osnovicu na selu seljaci-radnici zadovoljavali su se mnogo puta gorim uvjetima rada, pa su u više mahova predstavljali opasnost po tekovine, koje su izvojevali do tada radnici u borbi protiv poslodavaca.“5

Isticanje teškog ekonomskog i nezahvalnog društvenog položaja ondaš-njeg radništva (dugačko radno vrijeme, neregulirane dnevnice, proizvoljne novčane kazne za prekršaje na poslu, nepostojanje bolesničke blagajne itd.)6 vjerojatno bi predstavljalo ponavljanje već apsolviranih navoda, no svakako je, u ovom smislu, ilustrativan i pažnje vrijedan tekst koji je u Slobodi u srpnju 1894. godine potpisao etablirani pučki tribun, govornik te kasnije samopro-glašeni anarhist brodskog kraja, Miloš Krpan. U članku „Šumski radnici u gorskom kotaru i njihovo stanje“, Krpan piše o „gorskom radniku“, došljaku koji dolazeći u Slavoniju „ostavlja po jednu do pet-šest godina svoju obitelj“, preživljavajući „u kolibi u čičoj zimi“ boreći se za koricu kruha. „Znojem lica svoga služi ga, ležeć na lišću u kolibi uz malo hrane, palentu i slaninu, uz dim spavajući.“ Nadalje, autor u istom tekstu poziva na dizanje radničkih dnevnica, osiguranje u slučaju nezgode ili smrti itd.7

Nešto više od desetljeća kasnije, između 1905. i 1907. godine, Slavonijom se proširio val štrajkova od kojih su oni najmasovniji, najglasniji i najorgani-ziraniji pripali, ni manje ni više već radništvu drvnoprerađivačke industrije, pri čemu se usred ovih turbulentnih zbivanja i sam Krpan našao kao agita-tor, odnosno pregovarač. Svaki je štrajk, bilo da je riječ o onom osječkom, belišćanskom ili brodskom, ostao omeđen specifi čnim kontekstom te pred-stavlja zahvalnu studiju slučaja različitih perspektiva.

Uz elemente gospodarske te socijalne povijesti, nezanemariva je i eko-historijska komponenta cjelokupnog pitanja jer, kako tvrdi J. Donald Hug-

5 Ivan Kovačević, Ekonomski položaj radničke klase u Hrvatskoj i Slavoniji 1867-1914 (Beograd: Institut za savremenu istoriju, 1972), 364-365.

6 Marko Nedjeljko Pandžić, „Miloš Krpan i štrajkovi drvodjelskih radnika u Brodu 1906. i 1907. godi-ne“, Zbornik, tema „Miloš Krpan“, god. 2, br. 2-3, Muzej radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta za Slavoniju i Baranju u Slavonskom Brodu (Slavonski Brod, 1984.)

7 Dejan Dedić (urednik), Miloš Krpan. Izabrani spisi (Zagreb: DAF, 2010), 14.


330

hes, kao jednu od velikih podtema ove historiografske domene možemo iz-dvojiti i proučavanje promjena okoliša uzrokovanih ljudskim djelovanjem te načina na koje se iste odražavaju na promjene u samim ljudskim društvima.8 Prema riječima Ellen Stroud, „u svom najboljem obliku, povijest šumarstva duboko nas uvodi u društvenu, političku i materijalnu povijest šumskih kra-jeva“.9 Mišljenje da je, u smislu ekohistorije, čovjeka „nužno postaviti u kon-tekst vlastitog okoliša“10 ne može biti točnije u vidu radničkog pokreta Sla-vonije, koji se do Prvog svjetskog rata najvećim dijelom oblikovao s obzirom na rasprostranjeni i, iz vizure poduzetnika, vrlo zanimljivi šumski resurs.

2. Osječki generalni štrajk iz 1905. godineŠtrajk stolarskih radnika osječke tvornice „Povischil i Kaiser“ koji je u

travnju, odnosno svibnju 1905. godine prerastao u generalni štrajk, bio je prvi događaj takve vrste u hrvatskoj povijesti. Zbivanja u Osijeku, admi-nistrativnom središtu Virovitičke županije u koje je za industrijsku obradu iz šuma Podravine i Posavine dopremana hrastovina, grabovina, bukovina, brestovina i jasenovina,11 buknula su u vrijeme kada se metoda opće obu-stave rada afi rmirala kao jedna od glavnih strategija europskog radništva u borbi za vlastita prava diljem kontinenta. Uz to, neki od krucijalnih teo-rijskih radova iz razdoblja Druge internacionale tematizirali su upravo ovo pitanje, poput tekstova Rose Luxemburg. Do tada, a naročito s obzirom na iskustva s kraja 19. stoljeća, Osijek se već afi rmirao kao jedan od centara ra-zvijenog radničkog pokreta u Banskoj Hrvatskoj.

Dakle, osječki je štrajk, sa svim svojim fazama, sadržavao nekoliko spe-cifi čnih odrednica koje valja naglasiti. Prije svega, ova radikalna reakcija na modernizacijske procese širenja paradigme kapitalističke privrede sadrža-vala je primjetnu razinu spontaniteta, lišenu jasne političke infrastrukture i organizacijskog aparata iste. Nadalje, događanje u kojem se četvrtina ili pe-tina osječkog pučanstva, ovisno o navodima, fi zički sukobljavala s gradskim redarstvom i oružništvom donekle narušava i demistifi cira romantičarski narativ o skladu esekerskog Osijeka koji je, unatoč primjetnom kašnjenju za

8 J. Donald Hughes, Što je povijest okoliša? (Zagreb: Disput, 2011), 10.9 Douglas Cazaux Sackman (urednik), A Companion to American Environmental History (Oxford: Blac-

kwell Publishing Ltd, 2010), 416.10 T. C. Smout (urednik), Exploring Environmental History. Selected Essays (Edinburgh: Edinburgh Uni-

versity Press, 2009), 2.11 Zlata Živaković-Kerže, S tradicionalnih na nove puteve. Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove

grada Osijeka na prijelazu stoljeća od godine 1868. do 1918. (Osijek: Hrvatski institut za povijest - Po-družnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 1999), 60.


331

industrijskim procesima svojstvenima velikim zapadnoeuropskim sredina-ma, itekako bio aktualan po pitanju prakticiranja subverzivnih metoda vla-stitog radništva. Kako god bilo, opravdanost korištenja termina „generalni“ ili „opći štrajk“ ostaje upitna jer ne možemo sa sigurnošću ustvrditi jesu li baš svi tvornički pogoni, a naročito oni donjogradski, čitavo vrijeme ili ba-rem oko 10. svibnja, prestali s radom.12

Poduzeće „Povischil i Kaiser“, osnovano 1894. godine na solidnim te-meljima tvornice drvne građe i pokućstva Rudolfa Vjenceslava Kaisera i po-duzeća za preradu drva Josipa Povischila, odbilo je pregovore s radništvom pod izgovorom da povišenjem plaća za deset posto te smanjenjem radnog vremena na deset sati neće biti dovoljno konkurentni na tržištu.13 Da je riječ o tvrtki s uspješnim poduzetničkim predznakom, svjedoči i činjenica kako je osječka tvornica imala brojne podružnice, a trgovačka mreža iste raspro-stirala se na gotovo svim kontinentima – diljem jugoistočne Europe, Male Azije, Egipta, Engleske, Italije, Sjeverne i Južne Amerike, Tunisa, Indije, pa čak i Australije. Osim toga, proizvodi tvornice Povischil & Kaiser predstav-ljeni su i na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896., kao i na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine.

Dok je osječko radništvo direktnom akcijom, te uz odbijanje bilo kakve pomoći pružene od strane Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, nastojalo realizirati istaknute zahtjeve, njihovi su poslodavci, inače vlasnici dvadesetak nekretnina, kao i raskošne vile u osječkoj Europskoj aveniji, dr-žali ranije istaknuti stav o isplativosti poslovanja. Kada su radnici u krčmi Adolfa Bissera u Strossmayerovoj ulici uspostavili štrajkašku središnjicu, gradske su vlasti 5. svibnja 1905. naredile raspuštanje navedenog „logora“, izazvavši buntovnu protureakciju radništva.14 Iako su se pojedini zaposleni-ci tvornice „Povischil i Kaiser“ ipak vratili na svoje radno mjesto, većina je nastavila sa štrajkom.

Informacije o možebitnoj eskalaciji dospjele su i do gradskih čelnika, koji su 9. svibnja rano ujutro na ulice poslali jedan vojni bataljun. Dok je 2.500 do 3.000 ljudi marširalo gradskim središtem, trgovci su zatvarali svoje radnje, a vojska je krenula ususret štrajkašima. Budući da im je zapriječen put prema Tvrđi, radnici su krenuli u smjeru paromlina Union, gdje se navodno i dalje radilo. Ondje su ih dočekale dvije satnije te im je naređeno da se raziđu. Za-

12 Pejić, Luka, „Uvodnik“, u: Povijest i baština. Osječki generalni štrajk iz 1905. godine (Osijek: Filozofski fakultet Osijek, Muzej Slavonije, 2015), 4.

13 Državni arhiv Osijek, fond Gradskog poglavarstva, 6, kutija 5753a, godina 1905., izvještaj o general-nom štrajku u Osijeku.

14 Narodna obrana (Osijek), 9. svibnja 1905.


332

bilježeno je kako je u tom trenutku netko od njih rekao: „Mi nemamo kuće, mi se nećemo tako dugo razići, dok se ne da opet radnicima tvornice Povisc-hila i Kaisera štrajkaški logor!“ Nakon što su redarstvenici sabljama rastjera-li okupljene, radnici su u nešto manjem broju došli na središnji gradski trg, gdje su izbili novi sukobi koji su se proširili i po obližnjim, gornjogradskim ulicama, poput Rokove. Zasuti kišom kamenja, brojčano nadjačani policajci sakrili su se u jednu krčmu te su s dolaskom pojačanja napustili lokaciju. Iako se situacija u gradu privremeno smirila, pojedina su mjesta i dalje bila pod vojnim nadzorom, a sazvana je i izvanredna sjednica gradskog pogla-varstva na kojoj je zaključeno „da se odpor radničtva ima silom skršiti (...) da se ne smije popustiti“. Štrajkaši su zaključili kako neće odustati od svojih zahtjeva, a isti je dan u Osijek došao i socijaldemokrat Vilim Bukšeg, za kojeg se navodi da je 1904. godine, za vrijeme štrajka u tvornici žigica Adama pl. Reisnera, tijekom svojih izlaganja o radničkom organiziranju, „pomirljivo na radničtvo djelovao“. U večernjim satima paromlin Union, plinara i tvor-nica žigica i dalje su radili.15

Iako su neki dnevni listovi tvrdili kako će štrajk najvjerojatnije „danas“ prestati,16 u srijedu 10. svibnja, oko 10:30 sati, u Ružinoj ulici okupilo se pet-stotinjak prosvjednika među kojima su bili i nadničar Ignjo Slama te njegova žena Reza Slama, koji su pozivali na ubojstvo gradskog kapetana Eugena Gayera.17 Prije zaključenja broja, uredništvo Narodne obrane objavilo je čla-nak u kojem je rečeno kako u štrajku sudjeluje oko 4.500 radnika, dok su o situaciji u Osijeku pisale i novine u Pešti, Beču te Zagrebu.18 Masa u Ružinoj ulici u jednom je trenutku počela bacati kamenje na ophodnju, zbog čega

15 Državni arhiv Osijek, fond Gradskog poglavarstva, kutija 5753a, izvještaj o generalnom štrajku u Osijeku.

16 Narodna obrana, 10. svibnja 1905.17 Eugen Gayer, osječki gradski kapetan, umro je godinu dana nakon generalnog štrajka. Prema pisa-

nju Narodne obrane, Gayer je rođen 1865., a umro je u 41. godini života u Požegi, „nakon duga i težka bolovanja“. Školovao se u Zagrebu, a 1888. primljen je pri tamošnjem sudbenom stolu. Godinu dana kasnije, 1889., zaposlen je u državnom odvjetništvu u Varaždinu, a 1890. prebačen je u ured držav-nog odvjetništva u Zagrebu. Dana 6. svibnja 1896. imenovan je osječkim gradskim kapetanom i ovu je funkciju obavljao devet godina. Krajem srpnja 1905. godine uzeo je dopust, vrlo vjerojatno zbog zdravstvenog stanja. „Na svim gradskim kućama viju se crne zastave“, pisale su novine sredinom srpnja 1906. godine. Gayer je u konačnici sahranjen u Požegi. Već sljedećeg dana, 11. srpnja, Narodna obrana se potužila kako su pojedine crne zastave izložene na osječkim ulicama poderane i u vrlo lošem stanju, što je ocijenjeno kao „vrlo žalostno“ i „sramota za naš grad“. U četvrtak, 12. srpnja, zabilježeno je da su uhićena dva socijalista, Josip Sukić i Ivan Augebrand, jer su dijelili „porugljive osmrtnice o pokojnom gradskom kapetanu Gajeru“. Izdanje Narodne obrane od 13. srpnja objavilo je da je nepoćudne osmrtnice tiskao stanoviti Lederer, a napisao Milan Glumac. Otac pokojnog kapetana, Aleksandar Gayer, odlučio je podnijeti prijavu „radi uvrede poštenja“. Nadalje, Narodna obrana 14. srpnja prenosi da je Gayer ostavio oko 1.600 kruna osječkim redarstvenicima i vatrogasci-ma.

18 Narodna obrana, 10. svibnja 1905.


333

su se ovi morali povući u obližnje dvorište, točnije kuhinju stanovite Kate Grosz, na kućnom broju 72. Prosvjednici su krenuli za njima, a vodnik Dane Žegarac uputio je jedan hitac i na mjestu ubio šesnaestogodišnjeg Srećka Kulundžića, radnika tvornice žigica rodom iz Đakova. Na mjesto događaja ubrzo je došao i nadzornik gradske straže Antun Vučković, a okupljeno se mnoštvo razbježalo. O ovom incidentu objavljen je poduži članak u Narodnoj obrani, gdje je predstavljeno nekoliko inačica s opisom događaja. Već idućeg dana pokojnik je sahranjen na groblju Sv. Ane. Iako se situacija privremeno smirila, radništvo se nekoliko sati nakon Kulundžićevog ubojstva ponovno počelo okupljati na određenim lokacijama. Istog se dana Vilim Bukšeg po-nudio kao posrednik u pregovorima, kako bi štrajk bio obustavljen. Naime, predložio je javnu skupštinu na kojoj bi se obratio prosvjednicima, no to mu nije dozvoljeno. Nakon što nije uspio stupiti u kontakt s tvorničarom Josi-pom Povischilom, napustio je grad.19

Sljedećeg dana, 11. svibnja, radnici su se još jednom okupili, no ovog su puta rastjerani bez većih problema te je prosvjedima, u neku ruku, došao kraj. Već spomenuti Ignjo i Roza Slama uhićeni su zbog pozivanja na naru-šavanje javnog reda i mira, a Ivan Marković, vozač fi jakera, kažnjen je „jer da je tjerao jučer kola baš na jednu satniju, i kad ga je redar opomenuo, da pazi, kamo tjera, da je larmao i psovao“.20

U petak, dan poslije, Narodna obrana objavljuje sljedeći članak: „Pošto je prevladalo mnijenje, da prečesto štrajkovanje potiče od stra-

nih osobito iz Njemačke i Ugarske ovamo doseljenih radnika, to je gradsko satničtvo naumilo sada ozbiljno proti ovima ustati. Ovi će se već od danas počam po mogućnosti hvatati i odpremati u svoj zavičaj. Kako se je u za-dnjim godinama prevelik broj takovih u Osieku naselilo, to će ih biti i dosta odpremljeno.“21

Die Drau22 piše da se ovaj štrajk neopravdano može nazvati „generalnim štrajkom“, budući da su mnogi pogoni u Donjem gradu radili. Osim toga, autori članka tvrdili su da je materijalna šteta koju je grad pretrpio velika te da „svaki tjedan jedan štrajk“ više nitko ne može trpjeti.23 Za razliku od

19 Državni arhiv Osijek, fond Gradskog poglavarstva, izvještaj o generalnom štrajku u Osijeku.20 Narodna obrana, 11. svibnja 1905., Osijek21 Narodna obrana, 12. svibnja 1905., Osijek22 Marina Vinaj u tekstu pod nazivom Povijest osječkih novina 1848. – 1945., koji je popratio istoimenu

izložbu 1998. godine u Muzeju Slavonije Osijek, piše da je Die Drau, list pokrenut 1868. od strane Ladislava grofa Pejačevića i Julija pl. Jelačića, šurjaka bana Levina Raucha, bio glasilo slavonske aristokracije, a jedan od kasnijih suradnika lista bio je i dr. Josip Frank. Izvor: Marina Vinaj, Povijest osječkih novina 1848. – 1945. (Osijek: Muzej Slavonije Osijek, 1998.), 12-13.

23 Die Drau (Osijek), 11. svibnja 1905.


334

Narodne obrane, može se reći kako je Die Drau posvetio nešto manje prostora štrajku u Osijeku te je događaje uglavnom pratio bez eksplicitnijih iznošenja stavova uredništva.24

Početkom idućeg tjedna, od 15. svibnja, na posao se vratila većina rad-nika, pa čak i u tvornici „Povischil i Kaiser“, osim trideset do četrdeset ljudi. Vlasnici spomenutog poduzeća, kako prenosi Narodna obrana, rekli su ranije da „prepuštaju na volju svakom pojedinom radniku, da se ili vrati na posao ili zatraži svoju poslovnu knjižicu“.25

Dana 19. svibnja, Narodna obrana piše o defi nitivnom završetku štrajka. Tekst opisuje kako se gradskim ulicama i dalje šeću besposleni radnici dok vojska čuva paromlin, plinaru i tvornicu žigica.26 Naposljetku, uhićeno je nešto manje od četrdeset ljudi, a nekolicina je uspjela pobjeći iz grada po završetku štrajka. Većina uhićenih bili su žitelji Osijeka, no među privedeni-ma bilo je i ljudi iz mjesta poput Valpova, Sarvaša, ili Jovanovca. Osim toga, zabilježene su različite profesije štrajkaša (zidari, tesari, stolari, bravari itd.), koji su u velikoj većini bili muškarci. Prema izvještaju gradske redarstvene službe, lakše je ozlijeđeno pet-šest osoba, a jedan je mladić ubijen.27 Kra-jem lipnja 1905. godine završen je sudski postupak protiv šesnaest radnika optuženih za napad na redarstvenike. Primjerice, Ignjo Slama je osuđen na „kazan težke tamnice od mjesec dana, pooštrene jednim postom svakih 14 dana“, dok je Mato Benak osuđen na „kazan težke tamnice od dva mjese-ca“.28

Uredništvo Narodne obrane još je jednom izrazilo svoje stavove o minu-lim događanjima, ističući domoljublje kao ključ vlastitog društvenog anga-žmana.

„Za to je i naš list od svog postanka, pa sve do danas, svakom prilikom zagovarao opravdane radničke zahtjeve, koji se tiču moralnog i materijalnog napredka. Naš list stoji doduše na hrvatskom stanovištu, te mu je u prvom redu dužnost, da zagovara prava hrvatskih radnika, ali mu je s druge strane i dužnost, da u zaštitu uzimlje i radnike koji nisu Hrvati, i to već radi načela jednakosti i bratstva svih ljudi bez razlike narodnosti, tim više, što ova nače-la izpovieda i širi ne samo socijalna demokracija, nego i sve kršćanske vjere,

24 Pogledati, primjerice, brojeve izdane 9., 11. i 14. svibnja 1905. godine.25 Narodna obrana, 13. svibnja 1905.26 Narodna obrana, 19. svibnja 1905.27 Državni arhiv Osijek, fond Gradskog poglavarstva, izvještaj o generalnom štrajku u Osijeku.28 Narodna obrana, 27. lipnja 1905.


335

a napose i katolička crkva, kojoj pripada znatan dio hrvatskog naroda, a po tom i hrvatskog radničtva.“ 29

Izraženo je nepovjerenje prema socijalistima koji su kritizirali nacional-ne sentimente radništva te je naglašeno kako je glavna zadaća ovog lista „da sav hrvatski narod, bez razlike vjere i staleža, probudimo i osviestimo, te ga ujedinimo i oslobodimo“. Prema njihovom mišljenju, socijalna pitanja koja su se odnosila na radnike i seljake mogla su biti riješena tek nakon što naci-onalno pitanje bude apsolvirano. U konačnici, novinari navedene tiskovine opravdali su zahtjeve osječkih štrajkaša te su izrazili potporu radničkom za-htjevu za slobodom udruživanja, no u isto su vrijeme bili i evidentno skep-tični prema agitacijskom djelovanju njemačkih te mađarskih socijalista.30

Ukratko, iako štrajkaši nisu polučili uspjeh, a i sama se tvornica nedugo poslije raspala na dvije matične tvrtke, odjek osječkih zbivanja nadišao je lokalne okvire te su uslijedila slična zbivanja i u drugim slavonskim grado-vima.

3. Štrajk Gutmannovih radnika u Belišću 1906. godineDok su mađarski marksisti, austrijski socijaldemokrati i talijanski anarhisti kroz višegodišnju agitaciju ostavili neizbrisiv formativni pečat na radnič-kom pokretu Osijeka, kao najvećoj slavonskoj urbanoj sredini, osječko je rad-ništvo, s druge pak strane, utjecalo na organizaciju sličnih istupa u drugim, obližnjim mjestima poput Belišća.

Kupivši 1884. godine od valpovačkog vlastelina Prandaua pravo na desetogodišnju sječu drva na površini od gotovo 3.700 katastarskih jutara, mađarska obitelj Gutmann započela je izgradnju belišćanskog naselja, upi-savši se u povijest kao svojevrsni pioniri ove industrijske grane na području srednje i jugoistočne Europe. Pilana je podignuta pod rukovodstvom višeg strojarskog inženjera Josefa Schritt wiesera te je, uz zaposlenje petstotinjak ljudi, već krajem studenog 1884. puštena u pogon. S obzirom na bogatstvo resursa bukovih i hrastovih šuma, veliku potražnju za drvnoprerađivačkim proizvodima te jeftinu radnu snagu, Gutmanni su s priličnom sigurnošću mogli računati na ostvarivanje goleme zarade. Zanimljivo je, prenosi Hrvoje Volner, da su prvi radnici u Belišću tada gotovo isključivo bili pridošlice iz drugih krajeva. „U šumu ili fabriku išao je samo najveći siromah, tako da su godinama svi radnici morali biti dovođeni sa strane.“31 Naime, prema

29 Narodna obrana, 20. svibnja 1905.30 Isto.31 Hrvoje Volner, „Tvrtka Gutmann i javno mnijenje međuratne Jugoslavije“, Zbornik, 4, Grad Belišće


336

popisu stanovništva, u Belišću je 1890. godine živjelo oko tisuću ljudi, i to uglavnom doseljenika s područja Češke, Mađarske i Austrije.32

Mira Kolar-Dimitrijević izvrsno je ilustrirala metode nadzora radničkih kretanja koje je provodila obitelj Gutmann. Infrastrukturno oblikovavši čitav grad, kontrolirali su javni prostor, izolirajući vlas to radništvo od drugih mjesta te subverzivnog utjecaja organiziranog radničkog pokreta.

„U Belišću je sve bilo od porodice Gutmann: stanovi, rasvjeta, vodovod, ceste i putovi, škola, kupalište, Radnički i Činovnički dom, kino, a u apro-vizaciji ili trgovini prodavala se hrana koju su Gutmannovi proizvodili na svojem dobru. Gutmannova je bila čak i željeznica. Zarade radnika reguli-rane su prema potrošnji, ali uvijek tako da su bile na rubu egzistencijalnog minimuma za većinu radnika.“33

Boljim plaćanjem pojedinih radnika stvorena je mreža doušnika, dok je diferencijacijom radničkih zaduženja i položaja na činovnike i obične radni-ke, te kvalifi ciranu i nekvalifi ciranu radnu snagu, kroz prva dva desetljeća djelovanja poduzeća uspješno spriječen svaki pokušaj kolektivnog radnič-kog istupa.34 U administraciji su uglavnom radili Nijemci; stoga je i službeni jezik bio njemački.35 Na željeznici su bili zaposleni Mađari, dok su najteže fi zičke poslove, poput sječe drva, obavljali zaposlenici iz okolnih sela te Li-čani.36 Ilustracije radi, navedimo kako su 1900. godine Gutmanni na platnoj listi imali oko 3.000 radnika.

Volner ističe kako se postojanje bilo kakvog sindikata koji tvrtka nije kontrolirala defi niralo kao „agitiranje u dobre odnose tvrtke s njezinim rad-ništvom“ te bi obično završavalo protjerivanjem pojedinaca iz Belišća.37 Za-

(Belišće, 2013.)32 Hrvoje Volner, „Odnos poduzeća S. H. Gutmann d. d. prema sindikatima“, Studia lexicographica,

god. 2, br. 2, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (Zagreb, 2008.), 102.33 Mira Kolar-Dimitrijević, „Razvitak radničkog pokreta u Belišću od kraja XIX stoljeća do 1941.“, u:

Zbornik radova Kombinat Belišće kao činilac privrednog razvoja (Osijek: Jugoslavenska akademija znano-sti i umjetnosti, 1980), 422.

34 Isto, 421.35 U članku „Gutmanni i Slavonija“ Narodna obrana objavila je oglas za zaposlenje u području vino-

gradarstva u Gutmannovom poduzeću u Orahovici. U tekstu je istaknuto kako znanje hrvatskog jezika nije potrebno, već je nužno poznavanje njemačkog te, po mogućnosti, mađarskog jezika. U članku stoji da „kao da u nas ne imade takovih ljudi, koji objeručke kruha traže, ali su zapostavljeni i prezreni u svom vlastitom domu. (...) Takove natječaje doživljuje Slavonija, ali vrieme je, da se tome energično stane na put.“ Narodna obrana, 5. rujna 1906.

36 Zdenka Frajtag, Belišćanske svaštice. Od tvorničke kolonije do grada (Belišće: Ogranak Matice hrvatske u Belišću, 2013), 34.

37 Volner, „Odnos poduzeća S. H. Gutmann d. d. prema sindikatima“


337

bilježen je tek neuspjeli pokušaj osnivanja bolesničke blagajne iz 1894. godi-ne, u konačnici odbijen od strane Zemaljske vlade.38

Prema inspekcijskom izvješću iz 1889. godine koje je ispred Odje-la za unutarnje poslove potpisao tvornički nadzornik Nikola A. Plavšić, Gutmannova je parna pilana opisana kao tvornički pogon koji zapošljava 490 radnika i gdje „uzorni red vlada“.39

„Ne samo da su se vlastnici tvrdke pobrinuli za svaku udobnost svojih radnikah i činovnikah, sagradivši im liepe i zdrave stanove, davajući sred-stava za nabavu zdrave hrane uz jeftinu cienu, pobrinuvši se za zdravlje radnikah i obezbiedjenje života im, nego se vlastnici pomenute tvrdke, što naročito naglašujem, donjekle i žrtvami trude, da u svojoj tvornici što više moguće domaće radnike namještaju. (...) Tim povoljnije me je dirnula izjava samog tvorničara, da je radnjom domaćih silah vrlo zadovoljan i naročito pohvalio marljivost Ličanah, koji su u velikom broju iz dalekoga kraja do-movine došli i privikli se stalnomu radu tako, da riedko koji od njih u cie-loj godini jedva po jedan dan od posla izostane, akoprem je u pomenutoj tvornici posao dosta težak i mučan, vlada ipak u obće mir medju radnici, te se još nijedan slučaj nije desio, da bi radnici bilo medju sobom, bilo sa mnogobrojnimi tvorničkimi činovnici, kakovo nesporazumljenje ili svadju zapodjenuli bili.“40

Nakon relativno detaljnog opisa unutrašnjosti pilane (rasvjeta, broj i po-ložaj strojeva, čistoća podova, osiguranje u slučaju požara itd.), tvornički je nadzornik zapisao kako Gutmanni uz već navedenih 490 djelatnika pilane zapošljavaju još 300 do 600 „mobilnih šumskih radnikah“, jednog tehničkog ravnatelja, 28 činovnika, tri lugara, 13 kočijaša i 10 „biroša“ (najamnih po-ljoprivrednih radnika). Ovisno o radnom mjestu, radnici su uglavnom zara-đivali oko 1 forinte dnevno, dok je radno vrijeme trajalo od 6 ujutro do 19 sati navečer, uz sat i pol za stanku prijepodne te jedan sat poslijepodne. U iznimnim slučajevima, radnici su bili nagrađivani s 2 ili 3 forinte mjesečno.41

„U noći se radi riedko i to samo kod njeke vrsti pomoćnih strojevah, koji moraju dovršiti po danu velikimi strojevi izradjeni materijal. Nedeljom i na

38 Ive Mažuran (urednik), Građa o radničkom pokretu Osijeka i Slavonije: 1867-1894 (Osijek: Historijski arhiv u Osijeku, 1967), 413.

39 Državni arhiv Osijek, 2103, zbirka dokumenata radničkog pokreta, kutija 4.; Izvještaji zemalj. tvornič-kih nadzornikah o strukovnom pregledavanju tvornicah u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove, tiskara „Narodnih Novinah“, Zagreb, 1889.

40 Isto.41 Isto.


338

blagdan neradi se, isto tako nerade u noći mladji radnici izpod 14 godinah, koji se inače po danu upotrebljuju samo za škartiranje parketnih dašćicah.“42

Usprkos prilično afi rma vnim navodima državnih vlas o odnosu Gutmanna prema vlas toj radnoj snazi, Miroslava Despot u članku „Ekonomsko-historijski razvoj Slavonije unutar njenog manufakturnog i industrijsko-proizvodnog procesa u XVIII i XIX stoljeću“ (1970.) dočarava gotovo dijametralno suprotno stanje u is m tvornicama, navodeći nešto drugačiju satnicu i vrijeme predviđeno za odmor jekom 1890-ih godina:

Stanje u Gutmannovim poduzećima, prema pisanju socijaldemokratske Slobode bilo je izuzetno bijedno. Rad je trajao od šest sati ujutro do sedam sati navečer; noćna šihta je radila od 7 navečer do šest sati ujutro. Radnik je imao svega deset minuta za zajutrak i trideset minuta za ručak, a noću je radio bez odmora.“43

Kako god bilo, razvoj radničkog pokreta u Belišću s ciljem ostvarivanja određenih prava početkom je 20. stoljeća bilo nemoguće zaustaviti. Narodna obrana, u izdanju od 13. listopada 1906., čitateljstvo je informirala o najavi štrajka u Belišću. Tada su radnici,44 pod dojmom osječkih zbivanja iz 1905. godine, poslodavcima uručili memorandum sa zahtjevima, što je rezultiralo mobilizacijom dviju osječkih satnija „da u slučaju potrebe uzdrže red i mi-r“.45 Kao zahtjeve, radnici su naveli trajanje radnog dana od šest ujutro do šest poslijepodne, uz pola sata za doručak te sat vremena stanke za ručak, čime bi radno vrijeme iznosilo deset i pol sati efektivnog rada. Tražili su i 40 fi lira povišice, veće dnevnice za rad nedjeljom, slobodno obilježavanje 1. svibnja, kao i udruživanje u sindikalne organizacije. Nakon što su se poslo-davci potpuno oglušili o radničke dopise, štrajkaši su, kako navodi Narodna

42 Isto.43 Frajtag, Belišćanske svaštice44 Milan Salajić piše kako je u štrajku sudjelovalo 1.200 radnika, no nedostaju nam izvori s kojima

bismo mogli komparirati ovaj podatak te eventualno doći do nešto određenije brojke. Primjera radi, Hrvoje Volner tvrdi kako je 1906. u štrajku bilo oko 3.000 radnika, vjerojatno se pozivajući na okvirni broj cjelokupne radne snage u Gutmannovim pogonima u Belišću. Odnosno, kako je ranije i navedeno, Zdenka Frajtag prenosi da su Gutmannovi 1900. godine zapošljavali „oko 3.000 radnika“. Općenito gledajući, događanja oko štrajka 1906. godine vrlo su slabo arhivski utemeljena jer Državni arhiv u Osijeku posjeduje iznimno malo sačuvane dokumentacije u vezi s poduzećem obitelji Gutmann u razdoblju prije Prvog svjetskog rata. Milan Salajić, Staro Belišće. Kulturno-povije-sni vodič (Belišće: Ogranak Matice hrvatske u Belišću, 2012), 45-46; Hrvoje Volner, „Odnos poduzeća S. H. Gutmann d. d. prema sindikatima“, 104; Frajtag, Belišćanske svaštice, 34; Državni arhiv Osijek, fond Šumsko veleobrtno d. d. „S. H. Gutmann“ Belišće - Belišće (1884-1945); 1884/1952: knj. 15, kut. 42; 5,6. SI.

45 Narodna obrana, 13. listopada 1906.


339

obrana, „pod utjecajem vanjskih vođa“ na poljani izvan grada podigli logor. Dok je vojska čuvala industrijske objekte, radnici su neumorno sastančili i dogovarali se, uz stalan priljev novih štrajkaša.46

Oko 20. listopada proširila se (vrlo brzo službeno opovrgnuta) glasina47 da su vojnici preuzeli pojedina radnička zaduženja u Gutmannovom podu-zeću, poput istovaranja i prenošenja drva, a iste je tvorničke objekte došao obići i sindikalist Vilim Bukšeg, čije su usluge posredovanja godinu dana ranije odbili osječki radnici.48 Kasnije je Krleža istog čovjeka opisao kao re-formista koji je svojim djelovanjem spriječio revolucionarne mogućnosti u Hrvatskoj 1917., odnosno 1918. godine.49

Nakon što je obišao Belišće, Bukšeg je upozorio radništvo „na bajunete, s kojima se oni goloruki ogledati ne mogu“. Obraćajući se okupljenima u radničkom logoru, savjetovao im je da odustanu od zahtjeva „te neka se pouzdaju u bolja vremena“. Poduzeće Gutmann uskoro je najavilo otkaze svim predvodnicima štrajka, savjetujući im da si kroz nekoliko dana pro-nađu novi smještaj, dok je vojska do daljnjeg ostala u stanju pripravnosti.50 Kako god bilo, većina se radnika vrlo brzo vratila na posao. Narodna obrana od 28. listopada pisala je o „posve normalnim odnošajima“ u Belišću.51 U siječnju 1907. službeno glasilo Virovitičke županije ista je zbivanja opisalo kao „po nesavjestnim agitatorima nepotrebno izazvani štrajk“.52

Poslije prvog štrajka u povijesti Belišća, belišćanski su radnici ostali u vezi s radničkim aktivistima iz Osijeka. Tako su, primjerice, 1. svibnja 1907. po Belišću prodavane prvomajske brošure, a obitelj Gutmann nastavila je ot-puštati pojedince angažirane na širenju socijalizma.53 Tijekom srpnja i lipnja iste godine radnici su bili spremni na još jedan štrajk, a tisak je isprva pisao i o mogućoj općoj obustavi rada.54 Pod prijetnjom da će štrajkaši biti istjerani iz Gutmannovih stanova, oženjeni su se radnici vratili na posao dok je dio mlađih radnika svojevoljno napustio grad.55

46 Narodna obrana, izdanja lista od 16. do 19. listopada 1906.47 Narodna obrana, 21. listopada 1906.48 Narodna obrana, 20. listopada 1906.49 Crtica o Vilimu Bukšegu, Krležijana, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, poveznica: htt p://krlezi-

jana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1350 (25. 6. 2016.)50 Narodna obrana, lista od 23., 25. i 27. listopada 1906.51 Narodna obrana, 28. listopada 1906.52 Vjesnik Županije virovitičke (Osijek), 15. siječnja 1907.53 Kolar Dimitrijević, „Razvitak radničkog pokreta u Belišću od kraja XIX stoljeća do 1941.“.54 Narodna obrana, 20. lipnja 1907.55 Kolar-Dimitrijević, „Razvitak radničkog pokreta u Belišću od kraja XIX stoljeća do 1941.“.


340

Kako bi primirili situaciju, Gutmanni su 1907. godine jednom dijelu vla-stitih zaposlenika dozvolili udruživanje, i to metalskim radnicima mađarske narodnosti čija se sindikalna središnjica nalazila u Budimpešti,56 podalje od Belišća, gdje je zbog krize u drvnoj industriji do sredine 1908. godine otpu-šteno petstotinjak ljudi, i to prije svega, kako je zapisala Kolar-Dimitrijević, onih „buntovnijih i klasno svjesnijih“. Zabranjena je i proslava 1. svibnja, snižene su plaće, i to ponajviše na štetu starijih djelatnika i invalida, te su i dalje proganjani socijalisti.57

Tek po završetku Prvog svjetskog rata belišćanski su se radnici uspjeli izboriti za osmosatno radno vrijeme, kao i druga prava, poput osnutka pot-pornih fondova.

4. Generalni štrajk u Brodu na Savi 1907. godinePrva industrijska postrojenja u Brodu na Savi, poput ciglane, pivovare, peca-re te parnog mlina i pilane, počela su nicati osamdesetih godina 19. stoljeća, dok su prve značajnije organizirane akcije radništva evidentirane početkom 1900-tih godina.58

Još krajem kolovoza 1906., iste godine kada su Brođani po prvi put orga-nizirali prvomajsku proslavu,59 oko 1.200 radnika obustavilo je rad u „Parnoj pilani“ d. d., tražeći desetosatno radno vrijeme, zbog čega je mobilizirana i vojska sa svrhom čuvanja tvorničkih pogona.60 Kako sačuvani izvori tvrde, s njima su se solidarizirali i radnici zaposleni u „Slavoniji“ d. d., koji su dvije godine ranije, 1904., štrajkom uspjeli sniziti radno vrijeme s 12 na 10 sati dnevno.61

Prije samog štrajka 1906. atmosfera među brodskim radnicima bila je sve napetija, što je posebno dolazilo do izražaja i na sve učestalijim javnim skupštinama, gdje su pojedinci zagovarali promjenu postojećih odnosa. U srpnju je tako, u šumici kraj željezničke stanice, Krpan okupljenom mnoštvu pričao o slobodi tiska, općem pravu glasa te o položaju žena. Za riječ se javio

56 Volner, „Odnos poduzeća S. H. Gutmann d. d. prema sindikatima“57 Kolar-Dimitrijević, „Razvitak radničkog pokreta u Belišću od kraja XIX stoljeća do 1941.“.58 Barbara Vanić, „Radnička kolonija u Brodu na Savi“, Kvartal: kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj,

Vol. VI, No. 1-2 (Zagreb, 2009).59 Godine 1906. na prvomajskoj proslavi u Brodu na Savi sudjelovalo je oko 400 radnika, dok je iduće

godine u povorci bilo već 1.500 ljudi. Dragiša Jović i Mile Konjević, Radnički pokret u Slavonskom Brodu između dva svjetska rata, (Slavonski Brod: Historijski institut Slavonije i Baranje, 1974), 18.

60 Narodna obrana, 24. kolovoza 1906.61 Jović i Konjević, Radnički pokret u Slavonskom Brodu, 18.


341

i stanoviti obrtnik Jugović govoreći o radniku koji je „u svojim izlizanim dronjcima, gladan (...) izrabljen bačen na ulicu“.62

Vrijedi istaknuti kako su štrajkaši u ljeto 1906. neuspješno pokušavali ostvariti suradnju sa socijaldemokratima. Krpan je kasnije zapisao kako se razlog izostanka službene potpore Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije vjerojatno krio i u činjenici da je štrajk u Brodu na Savi „buknuo (...) bez znanja vođa“ u Zagrebu. Pandžić, s druge strane, pretpostavlja da su se socijaldemokrati pribojavali kako bi ponovno mogli izbiti neredi po-put onih u Osijeku 1905. i stoga su se odlučili distancirati od novog štraj-ka.63 U svakom slučaju, mogućnost opće obustave rada tada se činila itekako izglednom, što su prepoznale i novine. Narodna obrana je, tvrdeći kako su se radnicima u brodskim pilanama pridružili i tesari, zidari, postolari, pekari i brijači, pisala o još jednom „generalnom štrajku“.64

U kolovozu je javno obznanjeno pet osnovnih zahtjeva radnika u štraj-ku, koji su glasili ovako: 1) desetosatno radno vrijeme danju; 2) noćni rad u trajanju od jedanaest sati; 3) nitko od štrajkaša ne smije biti zakinut za plaću; 4) nitko od štrajkaša ne smije biti otpušten; 5) za vrijeme štrajka uprava tvor-nice ne smije zaposliti nove radnike. U isto vrijeme, čuvši za prijetnje pojedi-nih radnika kako će zapaliti pilanu, direktor poduzeća, Brauner, kontaktirao je gradske i županijske vlasti te je u strahu od većih nemira zatražena vojna intervencija. Kada su rano ujutro 21. kolovoza radnici došli pred pilanu za-tekli su vojsku ispred postrojenja. Direktor poduzeća tada im je rekao da od-bija sve njihove zahtjeve te je radnike pozvao da se vrate na posao, na što oni nisu pristali.65 Ovakav stav direktora „Parne pilane“ d. d. našao se na meti kritike lista Brodski tjednik, koji je u podužem tekstu upozorio na nepovoljan položaj radnika, tvrdeći kako su zahtjevi za kraćim radnim vremenom sa-svim opravdani.

„Po našem je mišljenju bila ovo prva i glavna pogreška od strane uprave pilane. Ovakove se stvari ne rešavaju silom položaja i nekog umišljenog gos-postva, nego kompromisom, do koga se dolazi samo pregovorima. (...) Radi-lo se je najme neprekidno od večera do jutra uz 10 časaka odmora oko pono-ći, bez pitanja može li to ljucki organizam da izdrži, bio on ma kakav. Vojni nas stručnjaci uvjeravaju, da je čovjek najslabiji od 3-5 sati izjutra, i doista se tvrdi, da su se u pilanama baš u poslednje vrijeme dogodile mnoge nesreće. (...) Ovom prilikom upozorujemo baš gospodu činovnike toga poduzeća, da

62 Brodski tjednik¸ Organ za komunalne i društvene interese (Brod na Savi), broj 8, 21. srpnja 1906.63 Pandžić, „Miloš Krpan i štrajkovi drvodjelskih radnika u Brodu 1906. i 1907. godine“.64 Narodna obrana, 25. kolovoza 1906.65 Brodski tjednik, 25. kolovoza 1906., broj 13.


342

se ne razbacuju uvjek frazom: koliko Brod od njihovog poduzeća imade. Takav si pijesak ne damo u oči sipati. Poduzeće nije ovdje podignuto za volju naših lijepih očiju, nego zato, što su akcionari htjeli da svoje kapitale korisno ulože. Da su ih gdje drugdje mogli korisnije uložiti, ne bi ih Brod nikada vidio, jer niko nije lud, da bolje ispusti, a lošije uzme.“66

Unatoč svemu, pri samome kraju članak je ublažen sljedećim tvrdnjama:„Mi rado priznajemo teški položaj naše pilane u utakmici sa drugim

poduzećima iste vrsti. Ona mora da svoje radnike daleko skuplje plaća, nego druge pilane, a to njezine proizvode prema drugima znatno poskupljuje i oteščava joj konkurenciju. (...) Isto tako rado priznajemo da se od strane po-duzeća mnogo čini u korist radnika i obzirom na gradjenje radničkih stano-va i obzirom na osiguranje...“67

Kako god bilo, dok su redarstvenici i vojnici desetak dana patrolirali uli-cama nisu zabilježeni izgredi, a strano je radništvo pozvano da napusti mje-sto. Nakon pregovora, na kojima je vodstvo „Parne pilane“ d. d. uz naputke uprave iz Pešte pristalo skratiti rad s 12 na 10 sati i 45 minuta danju te 10 sati i 15 minuta noću, štrajk je obustavljen najkasnije do 31. kolovoza. Brodski je tisak pisao kako je minuli dvotjedni štrajk „u našem gradu prouzročio dosta štete“, te je „radništvo dosta uzrujao“, uz priznanje da su se s radnicima pilane ipak simpatizirali brojni građani Broda na Savi.68

Javna okupljanja radnika organizirana su i u nadolazećim mjesecima. U nedjelju, 14. listopada 1906., održana je u Brodu na Savi velika pučka skup-ština na kojoj je, među ostalima, ponovno govorio sveprisutni Miloš Krpan. Dopisnik Narodne obrane pritom se očigledno podcjenjivački i difamacijski osvrnuo na njegovo izlaganje.

„Na njegov smo govor već vikli. Uviek stare pjesme o Rotšildu i nje-govim milijunima, o nekim fi lozofi ma, o gradjenju kuća i palača po rad-ničtvu, a u kojima gavani i bogatuni stanuju. Bolan Miloš zaboravlja, da je i on spram gdjekoga siromaka mali Rotšild, pak ne će ipak da s njima podieli svoje ovce, goveda, perad i njive. Istina, da radnici grade palače i da gavani u njima stanuju, ali je i istina, da se je radnicima za taj njihov posao plaćalo. Pa napokon, tko brani radniku kome, da on i sebi sagradi palaču, pak da stanuje u njoj.“

Nazvavši ga „pustinjakom“, nepotpisani se autor teksta pitao tko je uopće Krpana ovlastio da istupi u ime socijaldemokrata.69

66 Isto.67 Isto.68 Brodski tjednik, broj 14., 1. rujna 1906.69 Narodna obrana, 20. listopada 1906.


343

Mjesec dana kasnije u grad je došao Vilim Bukšeg te je organizirana još jedna javna rasprava o općem izbornom pravu.70 U namjeri rasvjetljavanja geneze radničkog pokreta u Brodu na Savi, Brodski tjednik je objavio tekst u kojem je rečeno kako je tamošnje radništvo „protkano raznim stranim ele-mentima“.

„Naši ljudi obavljaju najviše najobičnije, proste i teže nadničarske po-slove, gdje ne treba osobite vještine i posebne strukovne spreme. Oni imadu fi zičnu snagu svoju, i tu prodaju. Naprotiv, na svim su mjestima, gdje treba neke specijalne vještine strani radnici. Ti su strani radnici donijeli ideje, koje nijesu u svem neprijeporno za naš narod i naše društvene i socijalne prilike. A baš su ti strani radnici, kao napredniji i inteligentniji, svuda vodje pokre-ta. To su redovito nemirne i impulzivne naravi, jer se redovito samo takovi sele u tudje zemlje, dočim mirni i krotki ljudi redovito kod kuće ostaju. No ti strani ljudi nemaju kod toga mnogo da izgube. Oni pokrenu radništvo na štrajk, računajuć samo na dobitak. A ako ne uspiju, onda se sele dalje. Njiho-va je lozinka: gdje bolje – tu dulje.“71

Nakon što je istaknuto kako je netom završeni štrajk u Belišću posljedica „strane zlonamjerne agitacije“, brodski su radnici upozoreni da pripaze da njihova domovina ne „postane vijalište kojekakvih internacionalaca, gdje će oni izvadjati svoje eksperimente.“ Osim toga, upućen je i apel poduzetni-cima da ne zapošljavaju „radnike sa strane (...) koje ništa za ovu zemlju ne veže“, tražeći od njih da „uzimaju samo domaće ljude na rad“, gdje god je to moguće.72

Situacija u gradu bila je relativno mirna nekoliko mjeseci, točnije sve do srpnja 1907., kada je oko 900 radnika parne pilane ponovno stupilo u dvotjedni štrajk.73 Navedeni je štrajk, naime, prethodio prvoj općoj obustavi rada u Brodu na Savi, a povod mu je bila odluka uprave pilane da radnicima više ne daje drvo za loženje i ogrjev, što je bila dotadašnja praksa.74

Za vrijeme 18-dnevnog štrajka pilanski su radnici artikulirali i zahtjeve za 10-satnim radnim danom, reguliranjem nadnica, plaćanjem prekovreme-nog rada te priznanjem radničkih organizacija, kao i slobodnim obilježa-vanjem 1. svibnja. U namjeri da spriječe eskalaciju situacije, uprave „Parne pilane“ i „Slavonije“ putem novina javno su obznanile da će se oženjenim radnicima i dalje isporučivati sporna drva te da će se nakratko uvesti 10-sat-

70 Brodski tjednik, broj 24., 10. studenog 1906.71 Isto.72 Isto.73 Narodna obrana, 3. srpnja 1907.74 Pandžić, „Miloš Krpan i štrajkovi drvodjelskih radnika u Brodu 1906. i 1907. godine“.


344

ni radni dan. Budući da štrajk ipak nije okončan, Gradsko je poglavarstvo 8. srpnja 1907. izdalo proglas kojim je proglasilo štrajk završenim, a zabranilo je i držanje štrajkaškog logora, kao i okupljanja radnika oko brodskih pilana. Radništvo je upozoreno da će, ukoliko se ne bude pridržavalo rečenog, doći do redarstvene intervencije.75 Istog je dana u gradu održana javna skupština na kojoj je sudjelovao i član Hrvatsko-srpske koalicije Vatroslav Brlić, pred-stavnik brodskog kotara u Hrvatskom saboru između 1906. i 1911. godine. Za govornicom se našao i Miloš Krpan, kojeg je Narodna obrana ponovno nastojala diskreditirati opisavši ga kao „vlastelina od Dubovika grada“. List je prenio da je Krpan nastojao „omalovažiti našu koaliciju, tumačeći ovome poštenome i radnome narodu, da naša koalicija, sveobće izborno pravo gla-sa poput zlatnih brda, samo obećaje, ali da ništa nedaje“. U daljnjem tekstu stoji: „Miloš kao Miloš, po svome starom običaju mienjajuć svaki čas stranke, mienja i načelo, pak dodje na skupštine govoriti, da se samo malo iztrabu-lja. Njegov govor, nije nitko ozbiljno niti uzeo.“76 Krpanovo ogorčenje ak-tualnom politikom te još jasnije zagovaranje principa anarhosindikalizma i direktne akcije, potrebno je, dakako, staviti u određeni kontekst. Naime, unatoč legalizaciji sindikalnog udruživanja77 od strane Hrvatsko-srpske ko-alicije, upravo je navedena parlamentarna nomenklatura uslijed niza štraj-kova započela s novim s progonima socijalističkih agitatora, kažnjavanjem štrajkaša te zabranom različitih zborova i konferencija.78 Upravo je Krpan gotovo pola godine ranije, sredinom siječnja 1907., anticipirajući nove kon-fl ikte na relaciji između tvorničkog radništva i kapitalističkih poduzetnika, u listu Slobodna riječ, opisujući stanje u brodskom kraju izravno kritizirao vlast:

„Kako je poznato, ovdje je na vladi rezolucijonaška klika na gradskoj općini, koja se svud razmeće sa svojim slobodoumljem i ustavnošću. U istini pak ta rodoljubna gospoda ne krzmaju ni od kakova nasilja. (...) Ili zar gos-poda ne računaju, da bi ogorčeno radništvo, ovakovim policajnim svinjarija-ma izazvano, moglo početi s njima drugčije razgovarati? Ili oni hoće, da tako izazovu generalni štrajk, demonstracije, a onda da ih u krvoproliću ugušuju

75 Isto.76 Narodna obrana, 11. srpnja 1907.77 Zahvaljujući ovakvim zakonskim regulativama, osnovane su krupne sindikalne organizacije u Ban-

skoj Hrvatskoj, poput Saveza drvodjelskih radnika (SDR) čija je osnivačka skupština održana 14. srpnja 1907. u Zagrebu. Već iduće godine, Savez je brojio 1013 članova. Osim toga, 1. siječnja 1908. SDR je pristupio Međunarodnoj drvodjelskoj uniji te je izdavao i distribuirao list Drvodjelac. Savez je sudjelovao i u organizaciji nekoliko štrajkova, pri čemu je uglavnom zahtijevano skraćenje radnog dana ili povećanje nadnica. Josip Cazi, Razvoj sindikata u sklopu Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije (Zagreb: Radničke novine, 1980), 125.

78 Kovačević, Ekonomski položaj radničke klase u Hrvatskoj i Slavoniji 1867-1914, 372.


345

i tako pomognu izrabljivačkom bijesu nezasitnih haračitelja bogatih slavon-skih šuma, da do krvi i kostiju isišu i izrabe mili hrvatski narod.“79

Što se samog štrajka tiče, već sljedeći dan, 9. srpnja, gradske su vlasti privele pojedine sindikaliste, no kada su se radnici iz štrajkaškog logora u znak protesta zaputili prema Gradskom poglavarstvu ovi su odmah pušte-ni na slobodu.80 Prema pisanju Narodne obrane, radništvo se u određenom trenutku okupilo na gradskom kolodvoru, „gdje su radnički vodje držali uvredljive i uzbunjujuće govore proti magjarskim poduzetnicima“. Napo-menuto je i da je radništvo bilo „tako agresivno, da su tvornice zamolile vojničku zaštitu“.81

U konačnici, nakon što su uhićeni pojedini članovi štrajkaškog odbora, u Brodu je u četvrtak, 11. srpnja, izbio generalni štrajk, o čemu je 15. srpnja izvijestilo i socijaldemokratsko glasilo Slobodna riječ:

„Od četvrtka uvečer pa do petka uvečer, kad su uhapšenici opet pušteni na slobodu, ne samo da se u Brodu nije radilo, nego je tu prestao i svaki pro-met i svaka trgovina. Kola nisu vozila, trgovine, radione pače i pekarne bile su zatvorene, sve je naprosto zamrlo, te je obustava zasizala pače i u samu služinčad.“82

U gradu je proglašeno izvanredno stanje, a Slobodna riječ zapisala je da su „golim sabljama po ulicama“ krstarili vojnici. „Radništvo se pako na sa-mom glavnom trgu utaborilo i bilo je u ekstazi ogorčenja spremno i život staviti na kocku.“ Ipak, nakon što su privedeni štrajkaši pušteni na slobodu završio je opći štrajk, ali je nastavljen štrajk pilanskih radnika. Brodski tjed-nik je u izdanju od 15. srpnja ovako opisao stanje u Brodu: „U subotu već je opet cio promet bio uspostavljen, dok su radnici pilane dobili dozvolu, svoj stari štrajkaški logor opet zaposjesti.“ U pregovore s pilanskim radnicima uključio se Vilim Bukšeg,83 a razgovori su završeni 15. srpnja. Utvrđeno je da će radno vrijeme biti skraćeno na deset i pol sati, da će se prekovremeni

79 Dedić, Miloš Krpan, 159.80 Pandžić, „Miloš Krpan i štrajkovi drvodjelskih radnika u Brodu 1906. i 1907. godine“.81 Narodna obrana, 10. srpnja 1907.82 Pandžić, „Miloš Krpan i štrajkovi drvodjelskih radnika u Brodu 1906. i 1907. godine“.83 Krpan je Bukšega opisao kao „poglavicu radnika, koji je taj dan“, odnosno po završetku demon-

stracija, „bio oko sebe okupio sve ono što hini i licumjeri, da se nabaci blatom na nas, koji smo štrajk vodili i nosili glavu u torbi. Ta družba bijaše u devetom nebu, samo kod nas nebijaše medju radničtvom i taj vojvoda Bukšeg sklopi ugovor s Braunerom, koga se ugovora ali gospoda tvor-nice ni čas poslje ne držaše.“ Nadalje, Krpan je izrazio ogorčenje socijaldemokratskom politikom, prozivajući vođe ove struje kao suradnike aktualnog političkog ustrojstva koji ga je kao pojedinca „neodvisnog od pameti“ i „neubrojivog (...) vukao po tamnicama i ludnicama“. Dedić, Miloš Krpan, 169.


346

rad plaćati posebnim nadoplatkom od 20 % te da će oženjeni radnici i dalje dobivati besplatna drva za loženje.84

Krpan je bio evidentno razočaran ovakvim raspletom događanja, zala-žući se za klasnu borbu i generalni štrajk do daljnjega, te je u više navrata retrospektivno pisao o brodskom štrajku iz 1907. godine, nastojeći razjasniti pozadinu internih razilaženja među radnicima.

„Mi se utaborismo na glavnom trgu u Brodu a naprednjak i moderan čovjek Biser dođe k nama i snubio nas je i plašio poput vračare ciganke, da idemo odatlen izvan Broda, jer da ćemo biti potučeni i da će nam kad izađe-mo već kazati kakova nam nosi proročanstva. Mi smo ga prozreli i prezreli. Odbor dvanaestorice bio je zatvoren a neki njegovi članovi na čelu im neki Ilijašević, čovjek podat ispraznosti i alkoholu, pokazaše se kukavicama i na-stojaće izići van, bilo pod koju po radnike žrtve i sramotu. To se i dogodi oko deset sati noći kad sklopiše usmeni mir i napustiše generalni štrajk. Al-koholista Ilijašević dade prvi izjavu da je glavni uvjet napuštanja generalnog štrajka u ime slobode odbora. Ovo je prasnulo među tisućama radnika kao vulkan i da ne bijaše nas trojice koji ravnasmo svjetinom, ista bi ih bila na komade potrgala. Videći ja kukavštinu a još prije glupost: videći da bi moglo doći do krvoprolića, radi koga bi bila svaljena krivnja i prokletstvo u prvom redu na me i na moju dvojicu drugova, dadem ja sljedeću izjavu: Dok se u Brodu među radničtvom bude nalazilo ljudi poput Ilijaševića mene dotlen među tim radničtvom nebude. Ja ode odmah kući sa nekoliko vincilira i nadničara iz Brodskog brda a svjetina se razaspe iz tabora.“85

O štrajku se, naravno, raspravljalo još neko vrijeme. Prema pisanju pra-vaškog glasila Posavska Hrvatska, „radničku akciju ne vodi trijezan razum i promišljenost, nego časovito uzbudjenje, a to ne valja“. Zanimljivo je kako je uredništvo iste tiskovine radnike savjetovalo da ne posustaju u sindikal-nom organiziranju. „Djelomični poraz kod ovog štrajka mogu radnici nado-knaditi sa izgradnjom svoje organizacije“, objavljeno je u Posavskoj Hrvatskoj krajem kolovoza.86

S dolaskom jeseni organizirane su nove pučke skupštine pa se tako 6. li-stopada 1907. na glavnom gradskom trgu u Brodu na Savi, uz prisustvo oko 2.000 ljudi, raspravljalo o općem izbornom pravu. Okupljanju su nazočili i seljaci iz okolnih mjesta, njih 60-ak, kao i zagrebački socijaldemokrati. Za vrijeme više različitih govora teme su varirale od opisivanja potlačenog sta-

84 Pandžić, „Miloš Krpan i štrajkovi drvodjelskih radnika u Brodu 1906. i 1907. godine“.85 Isto.86 Posavska Hrvatska, Novine Starčevićeve hrvatske stranke prava (Brod na Savi), broj 1., godina 1., 24.

kolovoza 1907.


347

nja radnika do mogućnosti izbijanja novog generalnog štrajka i odbacivanja svih građanskih stranaka, vladajućih i oporbenih. Novinski izvjestitelji još su se jednom obrušili na Krpanov govor.

„Krpan pako po svom običaju razasipa svoje misli neprokuhane i u lo-gičku vezu nevezane, s prirodjenim mu patosom. Tko ga je slušao, ne bi mo-gao reći koji mu je temat bio. (...) Govornik bi volio, da ima same protivnike pred sobom, pa bi im dokazao da socialna demokracija nije ni protukršćan-ska ni protudomovinska, pak to i dokazuje.“87

Tijekom 1908. uslijedio je konačni razlaz Krpana i najbližih suradnika sa socijaldemokratskom politikom, osnutkom nove političke grupacije, tz v. Neodvisnih socijalista.88

U Brodu na Savi, kao i u ostalim hrvatskim gradovima gdje su zabilje-žene aktivnosti radništva, nastavljena je rasprava o kvalifi ciranoj i nekva-lifi ciranoj radnoj snazi, dihotomiji koja je uvelike utjecala na razvoj samog pokreta. Poznato je kako su nekvalifi cirani radnici 1907. godine pristupili novoosnovanom Savezu drvodjelskih radnika, a dvije godine kasnije pri-ključili su se i Općem radničkom savezu. Unatoč tome, percepcija nekva-lifi ciranog radništva i dalje je ostala specifi čna. Tako je u 23. broju Radničke borbe objavljena izjava Marka Đakovića, pilanskog radnika u Brodu i jednog od istaknutih sindikalnih čelnika, koji je sljedećim riječima opisao potonja pitanja:

„Ja ne bih imao ništa protiv seljacima, kad ovi ne bi bili oružje u rukama tvorničara s kojim ovi razbijaju radničke organizacije. (...) Mnogi ostavljaju svoja polja da dođu u tvornicu, da služe tiranu i ropski ponašaju (...) te tako često otkidaju kruh radniku proletercu, a ne će da stupe s njim uz rame u borbi koja se ne vodi samo za proleterce, već i za blagostanje čovječanstva uopće.“89

5. ZaključakPostavljanje razmotrenih fenomena u binarne odnose radne snage i gospo-darstvenika, ili pak organiziranog radništva i političkih te represivnih au-toriteta, ahistorijske je naravi. Dok je osječko radništvo provelo štrajk bez oslonca u stranačkim organizacijama, belišćanski su štrajkaši, prostorno ograničeni Gutmannovom kolonijom, razočarano prihvatili defetističke na-putke socijaldemokrata. Brodski je pak štrajk jednim dijelom propao i pod

87 Posavska Hrvatska, broj 8., godina 1., 12. listopada 1907.88 Dedić, Miloš Krpan, 253.89 Kovačević, Ekonomski položaj radničke klase u Hrvatskoj i Slavoniji, 365.


348

težinom raskola između radikalnih i umjerenih socijalista, dok su pri obli-kovanju javnog mijenja važnu ulogu odigrali i narodni zastupnici vladajuće koalicije. Pitanje inozemnog kapitala spram hrvatskih industrijalaca niti jed-nom nije ozbiljnije razmotreno, izuzev sporadičnih situacija u Brodu na Savi, što ne možemo reći i za agitaciju stranog radništva, zbog čega su gradske vlasti, a naročito one osječke, naredile deportacije i suzbijanje svakog vida ovakvog djelovanja. Također, u godinama do Prvog svjetskog rata osječko je radništvo gotovo svih profi la prolazilo kroz fazu daljnje radikalizacije – na istim su mjestima, kao i 1905. godine, raspravljali o revolucionarnoj Rusiji, pozivali na klasni rat i socijalističku revoluciju. U isto vrijeme, Gutmannovo je poduzeće sve do 1918. vrlo uspješno izoliralo vlastite zaposlenike od slič-nih pojava. Radnici brodskih pilana nisu odustali od organiziranih obustava rada, dok je Krpan posljednja dva desetljeća svoga života posvetio utopij-skom podizanju anarhističke komune u okolici Slavonskog Broda. Događa-nja u Brodu, baš poput onih u Osijeku, prerasla su u sveopći bunt, no ostala su djelomično određena aktualnom makropolitičkom situacijom u zemlji, prije svega u vidu djelovanja Hrvatsko-srpske koalicije, koja je unatoč lega-lizaciji sindikalnog udruživanja nastavila s praksom represije svakog oblika socijalističkog aktivizma koji je ozbiljnije dovodio u pitanje trenutnu kon-fi guraciju društveno-političkih odnosa. O ozbiljnosti navedenih događanja svjedoči i činjenica da je u sva tri slučaja zatražena vojna intervencija, dok je tisak s velikom pozornošću pratio sva zbivanja, uglavnom se držeći stava kako su radnički zahtjevi za, primjera radi, većim dnevnicama ili skraćiva-njem radnog vremena sasvim opravdani, no da isti moraju na neki način biti podređeni rješavanju nacionalnog pitanja kao prioriteta. Paradoksalno, pravdajući zahtjeve radništva, ovi su listovi u isto vrijeme kao sjeme razdo-ra osuđivali agitacijske djelatnosti stranog radništva koje je, s obzirom na prethodna desetljeća i godine, bilo najzaslužnije za uspješan „uvoz“ i širenje zamisli o višestrukim potencijalima organiziranog radničkog pokreta među domicilnim stanovništvom.


349

6. Korištena literaturaArhivska građa1. Državni arhiv Osijek, fond Gradskog poglavarstva, 6, kutija 5753a2. Državni arhiv Osijek, fond Šumsko veleobrtno d. d. „S. H. Gutmann“

Belišće - Belišće (1884-1945); 1884/1952: knj. 15, kut. 42; 5,6. SI.3. Državni arhiv Osijek, 2103, zbirka dokumenata radničkog pokreta,

kutija 4.; Izvještaji zemalj. tvorničkih nadzornikah o strukovnom pregleda-vanju tvornicah u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove, tiskara „Narodnih No-vinah“, Zagreb, 1889.

Novine1. Narodna obrana, 9. svibnja 1905., Osijek2. Narodna obrana, 10. svibnja 1905., Osijek3. Narodna obrana, 11. svibnja 1905., Osijek4. Narodna obrana, 12. svibnja 1905., Osijek5. Narodna obrana, 13. svibnja 1905., Osijek6. Narodna obrana, 19. svibnja 1905., Osijek7. Narodna obrana, 20. svibnja 1905., Osijek8. Narodna obrana, 27. lipnja 1905., Osijek9. Narodna obrana, 11. srpnja 1906., Osijek10. Narodna obrana, 12. srpnja 1906., Osijek11. Narodna obrana, 13. srpnja 1906., Osijek12. Narodna obrana, 14. srpnja 1906., Osijek13. Narodna obrana, 5. rujna 1906., Osijek14. Narodna obrana, 13. listopada 1906., Osijek15. Narodna obrana, 16. listopada 1906., Osijek16. Narodna obrana, 17. listopada 1906., Osijek17. Narodna obrana, 18. listopada 1906., Osijek18. Narodna obrana, 19. listopada 1906., Osijek19. Narodna obrana, 20. listopada 1906., Osijek20. Narodna obrana, 21. listopada 1906., Osijek21. Narodna obrana, 23. listopada 1906., Osijek


350

22. Narodna obrana, 25. listopada 1906., Osijek23. Narodna obrana, 27. listopada 1906., Osijek24. Narodna obrana, 28. listopada 1906., Osijek25. Narodna obrana, 24. kolovoza 1906., Osijek26. Narodna obrana, 25. kolovoza 1906., Osijek27. Narodna obrana, 20. listopada 1906., Osijek28. Narodna obrana, 20. lipnja 1907., Osijek29. Narodna obrana, 3. srpnja 1907., Osijek30. Narodna obrana, 10. srpnja 1907., Osijek31. Narodna obrana, 11. srpnja 1907., Osijek32. Die Drau, Osijek, 9. svibnja 1905., Osijek33. Die Drau, Osijek, 11. svibnja 1905., Osijek34. Die Drau, Osijek, 14. svibnja 1905., Osijek35. Brodski tjednik¸Organ za komunalne i društvene interese, broj 8., 21. srp-

nja 1906., Brod na Savi36. Brodski tjednik¸Organ za komunalne i društvene interese, Brod na Savi,

25. kolovoza 1906., broj 13.37. Brodski tjednik¸Organ za komunalne i društvene interese, broj 14., 1. ruj-

na 1906., Brod na Savi38. Brodski tjednik¸Organ za komunalne i društvene interese, broj 24., 10.

studenog 1906., Brod na Savi39. Vjesnik Županije virovitičke, 15. siječnja 1907., Osijek40. Posavska Hrvatska, Novine Starčevićeve hrvatske stranke prava, broj 1.,

godina 1., 24. kolovoza 1907., Brod na Savi41. Posavska Hrvatska, Novine Starčevićeve hrvatske stranke prava, broj 8.,

godina 1., 12. listopada 1907., Brod na Savi

Stručne monografi je1. Douglas Cazaux Sackman (urednik), A Companion to American Envi-

ronmental History, Blackwell Publishing Ltd (Oxford, 2010.)2. Josip Cazi, Razvoj sindikata u sklopu Ujedinjenog radničkog sindikalnog

saveza Jugoslavije, Radničke novine (Zagreb, 1980.)3. Dejan Dedić (urednik), Miloš Krpan. Izabrani spisi, DAF (Zagreb,

2010.)


351

4. Zdenka Frajtag, Belišćanske svaštice. Od tvorničke kolonije do grada, Ogranak Matice hrvatske u Belišću (Belišće, 2013.)

5. J. Donald Hughes, Što je povijest okoliša?, Disput (Zagreb, 2011.)6. Dragiša Jović i Mile Konjević, Radnički pokret u Slavonskom Brodu iz-

među dva svjetska rata, Historijski institut Slavonije i Baranje (Slavon-ski Brod, 1974.)

7. Igor Karaman, Hrvatska na pragu modernizacije 1750 - 1918., Naklada Ljevak (Zagreb, 2000.)

8. Ivan Kovačević, Ekonomski položaj radničke klase u Hrvatskoj i Slavoniji 1867-1914, Institut za savremenu istoriju (Beograd, 1972.)

9. Ive Mažuran (urednik), Građa o radničkom pokretu Osijeka i Slavonije: 1867-1894, Historijski arhiv u Osijeku (Osijek, 1967.)

10. Milan Salajić, Staro Belišće. Kulturno-povijesni vodič, Ogranak Matice hrvatske u Belišću (Belišće, 2012.)

11. Skupina autora, Povijest hrvatskog naroda 1860 – 1914., Školska knjiga (Zagreb, 1968.)

12. T. C. Smout (urednik), Exploring Environmental History. Selected Essays, Edinburgh University Press (Edinburgh, 2009.)

13. Marina Vinaj, Povijest osječkih novina 1848. – 1945., Muzej Slavonije Osijek (Osijek, 1998.)

14. Zlata Živaković-Kerže, S tradicionalnih na nove puteve. Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada Osijeka na prijelazu stoljeća od godi-ne 1868. do 1918., Hrvatski institut za povijest - Zagreb, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Slavonski Brod (Osijek, 1999.)

Znanstveni članci i drugi izvori1. Crtica o Vilimu Bukšegu, Krležijana, Leksikografski zavod Miroslav

Krleža, poveznica: htt p://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1350 (25. 6. 2016.)

2. Igor Karaman, „Društveno-ekonomski uvjeti razvoja Kombinata Belišće do 1918. godine“, Zbornik radova Kombinat Belišće kao činilac privrednog razvoja, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (Osijek, 1980.)

3. Mira Kolar Dimitrijević, „Razvitak radničkog pokreta u Belišću od kraja XIX stoljeća do 1941.“, Zbornik radova Kombinat Belišće kao čini-


352

lac privrednog razvoja, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (Osijek, 1980.)

4. Marko Nedjeljko Pandžić, „Miloš Krpan i štrajkovi drvodjelskih radnika u Brodu 1906. i 1907. godine“, Zbornik, tema „Miloš Krpan“, god. 2, br. 2-3, Muzej radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta za Slavoniju i Baranju u Slavonskom Brodu (Slavonski Brod, 1984.)

5. Luka Pejić, „Uvodnik“, Povijest i baština. Osječki generalni štrajk iz 1905. godine, Filozofski fakultet Osijek, Muzej Slavonije, Osijek

6. Barbara Vanić, „Radnička kolonija u Brodu na Savi“, Kvartal: kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, Vol. VI, No. 1-2 (Zagreb, 2009.)

7. Hrvoje Volner, „Odnos poduzeća S. H. Gutmann d. d. prema sin-dikatima“, Studia lexicographica, god. 2, br. 2, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (Zagreb, 2008.)

8. Hrvoje Volner, „Tvrtka Gutmann i javno mnijenje međuratne Jugo-slavije“, Zbornik, 4, Grad Belišće (Belišće, 2013.)


353

7. Grafi čki prilozi

1. Promotivni plakat osječke tvornice pokućstva „Povischil i Kaiser“, početak 20. stoljeća (Muzej Slavonije, Osijek).


354

2. Grob Srećka Kulundžića, radnika ubijenog tijekom osječkog generalnog štrajka 1905. godine. Groblje Svete Ane, Osijek (fotografi rao Danijel Jelaš).


355

3. Pogled na Belišće, 1886. godina (Oskar von Pistor, ulje na platnu).


356

4. Belišćanska pilana sa sjeveroistočne strane, 1893. godina.

5. „Parna pilana“, Brod na Savi, početak 20. stoljeća (Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod).


357

6. Tvornica pokućstva „Slavonia“, Brod na Savi, početak 20. stoljeća (Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod).


358

Summary

Revolt Years: Strikes of the Workers of the Wood Processing Industry (1905. - 1907.)

Slavonian forest resources att racted foreign investors who opened a certain number of industrial enterprises modernising the local economy on the basis of the capitalist paradigm in the late 19th and early 20th century. At the beginning, this wood-based industry was developing by employing seasonal workers, relatively uninterested in the organized labour movement. However, with the growing mass-production, population migrations and urbanization, more and more strikes occurred like the one in Osijek’s factory Povischil and Kaiser in 1905 which happened to be the fi rst general strike in the Croatian history. In the following year, in 1906, Gutmann’s workers organized the strike in Belišće, as well as saw-mill workers from Brod na Savi who led the general strike in 1907. While authorities and entrepreneurs, owners of resources and the means of production, saw these actions as intolerable subversion, in the att empt to improve their wages, working hours, housing conditions and other issues workers’ experience ranged from Marxist radicalization to social-democratic reformism. In other words, aim of the article in question is to elaborate the number of confl icting perspectives drawn from three diff erent strikes between 1905 and 1907.

Key words: industrialization, labour movement, strikes, Povischil and Kaiser, Gutmann, Brod na Savi

359

Goran VasinDejan MikavicaFilozofski fakultet Novi Sad

Šume fruškogorskih manastira u fi nansijskim izveštajima Saborskog Odbora 1906-1907.

Finansijski izveštaj i proračun Saborskog odbora za Fruškogorske manastire tokom 1906-1907, pokazao je da po materijalnim sredstvima potrebnim za izdržavanje ovih važnih spomenika srpske kulture i duhovnosti postoje mnogobrojni problemi. Neki od manastira nisu bili u mogućnosti da sami izdržavaju svoje bratstvo ili da iznesu teret fi nansiranja nepokretne imovine. Kada se tome doda podatak da su fi nansije Saborskog odbora bile u lošem stanju usled stalnih trvenja radikala i konzervativaca i neodgovorne fi skalne politike velikog broja činovnika Mitropolije, jasno je da su Fruškogorski manastiri iz godine u godinu preživljavali ozbiljnu eknomosku krizu.

Ključne riječi: Saborski odbor, Fruškogorski manastiri, patrijarh Georgije Branković, radikali

UvodCrkveno-narodni sabor koji je svoje zasedanje započeo krajem 1906,

imao je za temu pokušaj radikalske većine da smeni patrijarha Georgija Brankovića. Nemilosrdna borba jerarhije i najpopularnije stranke kod Srba u Ugarskoj nije jenjavala od Majskog sabora 1902, tako da je rad Saborskog odbora bio pod posebnom lupom obe zainteresovane strane. Finansije Kar-lovačke mitropolije privlačile su ogromno interesovanje i šire javnosti zbog ogromnih imanja i prihoda različitih fondova koje je posedovala crkva. Još od Sabora 1864-65, kada je Svetozar Miletić, krenuo da popovima kroji kapu neprekidni antagonizam liberala i crkve uglavnom se lomio na pitanju cr-kvene imovine. Tako je i pune četiri decenije kasnije Srpska narodna radikal-na stranka pokušavala da zadrži upravu nad fondovima i prikaže pozitivne uspehe svoje reformističke i prosvetiteljske misije u narodu, kako su sami isticali. Stanje u manastirima ipak nije bilo u skladu sa pomenutim težnjama radikala. Saborski Odbor se nalazio u konstantinim fi nansijskim problemi-ma, koji su često bili uzrokovani ogromnim izdacima za poslove koji nisu bili predviđeni delokrugom rada ove institucije.1

1 Videti: Извештаји Саборског одбора за године 1897-1902, Сремски Карловци 1902; Мата Косо-вац, Српска православна митрополија Карловачка по попису из 1905, Сремски Карловци 1910; Гаћеша Никола, Српске новчане установе у другој половини XIX и почетком XX века у Хрватској и Славонији, Зборник о Србима у Хрватској, књ. 4, Београд 1999; Петровић Душан Н, Патријарх


360

Prema troškovima ostvarenim za 1906, analiziranim tokom 1907, Fruš-kogorski manastiri nisu imali jednak status. Veliki broj nije imao svoje izvore fi nansiranja, odnosno nepokretnu imovinu koja je bila dovoljna za renta-bilno izdržavanje. Manastiri Vrdnik (Ravanica), Grgeteg, Krušedol i Beočin spadali su u najimućnije, pošto su sem manastirske imovine imali prihode od ciglana, prodavnica, arende, te su ostvarili i solidan novčani dobitak u prethodnom periodu. Sa druge strane stoje manastiri koji su imali manju dobit poput Privine Glave, Kuveždina (koji se računao sa svojim fi lijalnim manastirom Divšom), Velike i Male Remete i Šišatovca (sa Petkovicom). Su-štinski, po mišljenju odbora, manastiri su ostvarili veći prihod od rashoda, ali se postavlja pitanje da li je suma od 3000 kruna (godišnja apanaža nekih od episkopa Mitropolije u tom momentu prelazila je 10 000 kruna) bila do-voljna za neke od siromašnijih manastira da funkcionišu bez zaduživanja ili prodaje imovine. Završetak vladavine Srpske narodne radikalne stranke na Saboru održanom u Sremskim Karlovcima 1910, pokazao je da su fi nan-sije Mitropolije u katastrofalnom stanju, te se postavlja pitanje politike sa-borskog odbora i proračuna fi nansija za potrebe Fruškogorskih manastira. Takođe dodajemo da je briga o šumama Fruškogorskih manastira često bila nedovoljna i u punoj meri neadekvatna. Dešavalo se da prilikom sečenja manastirskih šuma dođe do značajnijih zloupotreba o čemu se govorilo i na sednicama Crkveno-narodnog sabora. Ogromna imovina kojom je rukovo-dila Karlovačka mitropolija bila je ujedno i kamen spoticanja Crkve i poli-tičkih stranaka, pa se o samoj imovini, zemlji i šumama nije vodila dovoljna briga.

Finansijski izveštaji Saborskog Odbora 1906-1907.Dokument smo pronašli u Arhivu SANU u Sremskim Karlovcima, u

fondu Saborskog odbora, S. O, 6515/1707 za 1906. Smatrali smo da ovaj izvor treba u celosti objaviti. Dokument u celosti glasi:

Георгије Бранковић, животопис и рад на црквеној просвети, Нови Сад 2005; Руварац Димитрије, Савремени чланци, IV, Сремски Карловци 1910; Горан Васин, Манастири карловачке митрополије по финансијском прорачуну за 1902 годину, Споменица историјског Архива Срем, бр 9, Сремска Митровица 2010; Горан Васин, Патријарх Георгије Бранковић и његово доба 1890-1907, Нови Сад 2014; Горан Васин, Сабори Раскола, српски црквено-народни сабори у Хабзбуршкој монархији 1861-1914, Београд 2015.

Goran Vasin, Dejan Mikavica . Šume fruškogorskih manastira u fi nansijskim izveštajima ...

361

Manastir Bešenovo Prihod Kruna1. Od crkve 502. Od parohije -3. Od milostinje -4. Od potraživanja -5. Od interesa 5206. Od kućne arende -7. Od krčme -8. Od vodenice i pile -9. Od cigljane -10. Od kreča i kamena -11. Od vinograda i podruma 237512. Od voća, šljivika i vrta 610013. Od šume 860014.Od rita i ribolova -15. Od zemlje: arende 54616. Od zemlje: poljskih proizvoda 3129017. Od živog inventara 134018. Od pčelarstva -19. Od različija 200Ukupno Prihod 51021Rashod 50528.58Višak 492.42Rashod Kruna1. Na crkvu 1802. Na bratstvo i đake 21003. Na otplatu duga -4. Na danak državni i općinski 16855. Na semenište manastirskih pito-maca 2006. Na eparhijski fond 707. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 9708. Na milostinje 2009. Na zidanje novo -10. Na opravke 7420

11. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu -13. Na cigljanu -14. Na kreč i kamen 6215. Na vinograd i podrum 1265.4016. Na voćnjak, šljivik i vrt 7017. Na šumu 332918. Na rit i ribolov -19. Na kuću 50020. Na trapezu i kujnu 391621. Na majstore 76022. Na čeljad 6050.6023. Na nadničare i đuturičare 6388.5024. Na risare 1284.2825. Na nabavku mašina i ekon. spra-va 233026. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 820.8027. Na nabavku rane i semenja 1031228. Na nabavku živog inventara -29. Na unapređenje njiva 20030. Na pčelarstvo 8531. Na putovanje 40032. Na lečenje 20033. Na kancelariju i biblioteku 24034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 200Ukupno 50528.58

Manastir BeočinPrihod Kruna1. Od crkve 502. Od parohije -3. Od milostinje -4. Od potraživanja -5. Od interesa 11421.046. Od kućne arende -7. Od krčme -8. Od vodenice i pile 117.60


362

9. Od cigljane -10. Od kreča i kamena 428011. Od vinograda i podruma 500012. Od voća, šljivika i vrta 220013. Od šume 1480014. Od rita i ribolova 50015. Od zemlje: arende 261516. Od zemlje: poljskih proizvoda 390017. Od živog inventara 612018. Od pčelarstva 16019. Od različija 200Ukupno 51363.64Prihod 51363.64Rashod 41720Višak 9643.64Rashod Kruna1. Na crkvu 3202. Na bratstvo i đake 42003. Na otplatu duga -4. Na danak državni i općinski 32505. Na semenište manastirskih pito-maca 24006. Na eparhijski fond 1807. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 4508. Na milostinje 6009. Na zidanje novo -10. Na opravke 150011. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu -13. Na cigljanu -14. Na kreč i kamen 225015. Na vinograd i podrum 135116. Na voćnjak, šljivik i vrt 10017. Na šumu 156018. Na rit i ribolov -19. Na kuću 37620. Na trapezu i kujnu 1900

21. Na majstore 80022. Na čeljad 583023. Na nadničare i đuturičare 758824. Na risare -25. Na nabavku mašina i ekon. spra-va 63026. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 174027. Na nabavku rane i semenja 55028. Na nabavku živog inventara 146029. Na unapređenje njiva 66030. Na pčelarstvo 12531. Na putovanje 50032. Na lečenje 50033. Na kancelariju i biblioteku 60034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 300Ukupno 41720

Manastir Vrdnik-RavanicaPrihod Kruna1. Od crkve 3002. Od parohije -3. Od milostinje 1004. Od potraživanja -5. Od interesa 792.506. Od kućne arende 9007. Od krčme -8. Od vodenice i pile 1209. Od cigljane -10. Od kreča i kamena 100011. Od vinograda i podruma 200012. Od voća, šljivika i vrta 210013. Od šume 990014. Od rita i ribolova -15. Od zemlje: arende 644016. Od zemlje: poljskih proizvoda -17. Od živog inventara 1200


363

18. Od pčelarstva 10019. Od različija 200Ukupno 25152.50Prihod 25152.50Rashod 21628Višak 3524.50Rashod Kruna1. Na crkvu 10002. Na bratstvo i đake 29003. Na otplatu duga -4. Na danak državni i općinski 28645. Na semenište manastirskih pito-maca 2006.Na eparhijski fond 707. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 5008. Na milostinje 609. Na zidanje novo -10. Na opravke 80011. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu -13. Na cigljanu -14. Na kreč i kamen 8715. Na vinograd i podrum 140016. Na voćnjak, šljivik i vrt 70017. Na šumu 10018. Na rit i ribolov -19. Na kuću 20020. Na trapezu i kujnu 160021. Na majstore 30022. Na čeljad 300023. Na nadničare i đuturičare 280024. Na risare -25. Na nabavku mašina i ekon. spra-va 30026. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 20027. Na nabavku rane i semenja 10028. Na nabavku živog inventara 800

29. Na unapređenje njiva 10030. Na pčelarstvo 5031. Na putovanje 30032. Na lečenje 30033. Na kancelariju i biblioteku 20034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 200Ukupno 21628

Manastir GrgetegPrihod Kruna1. Od crkve 602. Od parohije -3. Od milostinje -4. Od potraživanja -5. Od interesa 3224.456. Od kućne arende 607. Od krčme -8. Od vodenice i pile -9. Od cigljane 360010. Od kreča i kamena -11. Od vinograda i podruma 542012. Od voća, šljivika i vrta 155013. Od šume 455014. Od rita i ribolova 417415. Od zemlje: arende 3277.5016. Od zemlje: poljskih proizvoda 5473617. Od živog inventara 567018. Od pčelarstva -19. Od različija 50Ukupno 86371.95Prihod 86371.95Rashod 68695.78Višak 17676.17Rashod Kruna1. Na crkvu 1302. Na bratstvo i đake 51003. Na otplatu duga -


364

4. Na danak državni i općinski 11108.785. Na semenište manastirskih pito-maca 34006. Na eparhijski fond 2407. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 24808. Na milostinje 6009. Na zidanje novo -10. Na opravke 226011. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu -13. Na cigljanu 336014. Na kreč i kamen -15. Na vinograd i podrum 193016. Na voćnjak, šljivik i vrt 6017. Na šumu 96118. Na rit i ribolov -19. Na kuću 90620. Na trapezu i kujnu 190021. Na majstore 171022. Na čeljad 740223. Na nadničare i đuturičare 1312024. Na risare -25. Na nabavku mašina i ekon. spra-va 406226. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 273427. Na nabavku rane i semenja 2028. Na nabavku živog inventara 370029. Na unapređenje njiva 29030. Na pčelarstvo -31. Na putovanje 30032. Na lečenje 35033. Na kancelariju i biblioteku 37234. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 200Ukupno 68695.78

Manastir JazakPrihod Kruna1. Od crkve 502. Od parohije -3. Od milostinje -4. Od potraživanja -5. Od interesa 1308.686. Od kućne arende 1007. Od krčme -8. Od vodenice i pile -9. Od cigljane -10. Od kreča i kamena 50011. Od vinograda i podruma -12. Od voća, šljivika i vrta 200013. Od šume 960014. Od rita i ribolova -15. Od zemlje: arende -16. Od zemlje: poljskih proizvoda 1423417. Od živog inventara 750018. Od pčelarstva -19. Od različija 500Ukupno 35792.68Prihod 35792.68Rashod 31802.14Višak 3990.54Rashod Kruna1. Na crkvu 2262. Na bratstvo i đake 33003. Na otplatu duga 3052.264. Na danak državni i općinski 2952.885. Na semenište manastirskih pito-maca 2006. Na eparhijski fond 507. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 10008. Na milostinje 200


365

9. Na zidanje novo -10. Na opravke 90011. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu -13. Na cigljanu -14. Na kreč i kamen -15. Na vinograd i podrum 196016. Na voćnjak, šljivik i vrt 155017. Na šumu 80018. Na rit i ribolov -19. Na kuću 59020. Na trapezu i kujnu 191021. Na majstore 113022. Na čeljad 431623. Na nadničare i đuturičare 458524. Na risare -25. Na nabavku mašina i ekon. spra-va -26. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 25027. Na nabavku rane i semenja -28. Na nabavku živog inventara 160029. Na unapređenje njiva -30. Na pčelarstvo 20031. Na putovanje 20032. Na lečenje 25033. Na kancelariju i biblioteku 30034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 340Ukupno 31802.14

Manastir KrušedolPrihod Kruna1. Od crkve 802. Od parohije 4003. Od milostinje -4. Od potraživanja -5. Od interesa 3673.48

6. Od kućne arende -7. Od krčme -8. Od vodenice i pile 2909. Od cigljane -10. Od kreča i kamena -11. Od vinograda i podruma 792012. Od voća, šljivika i vrta 100013. Od šume -14. Od rita i ribolova -15. Od zemlje: arende 5280016. Od zemlje: poljskih proizvoda -17. Od živog inventara -18. Od pčelarstva -19. Od različija -Ukupno 66163.48Prihod 66163.48Rashod 46547.38Višak 19616.10Rashod Kruna1. Na crkvu 1102. Na bratstvo i đake 40003. Na otplatu duga -4. Na danak državni i općinski 152005. Na semenište manastirskih pito-maca 40006. Na eparhijski fond 2407. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 521.388. Na milostinje 5009. Na zidanje novo -10. Na opravke 250011. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu -13. Na cigljanu -14. Na kreč i kamen -15. Na vinograd i podrum 180016. Na voćnjak, šljivik i vrt 30017. Na šumu 67818. Na rit i ribolov -


366

19. Na kuću 106020. Na trapezu i kujnu 340821. Na majstore 130022. Na čeljad 436023. Na nadničare i đuturičare 306024. Na risare 10025. Na nabavku mašina i ekon. spra-va 10026. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 70027. Na nabavku rane i semenja 100028. Na nabavku živog inventara -29. Na unapređenje njiva -30. Na pčelarstvo 5031. Na putovanje 30032. Na lečenje 46033. Na kancelariju i biblioteku 50034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 300Ukupno 46547.38

Manastir Velika RemetaPrihod Kruna1. Od crkve 102. Od parohije -3. Od milostinje -4. Od potraživanja -5. Od interesa 673.886. Od kućne arende -7. Od krčme -8. Od vodenice i pile 2409. Od cigljane -10. Od kreča i kamena -11. Od vinograda i podruma 390012. Od voća, šljivika i vrta 55013. Od šume 250014. Od rita i ribolova -15. Od zemlje: arende 120

16. Od zemlje: poljskih proizvoda 2238017. Od živog inventara 212018. Od pčelarstva -19. Od različija -Ukupno 32493.88Prihod 32493.88Rashod 27923.49Višak 4570.39Rashod Kruna1. Na crkvu 122. Na bratstvo i đake 24003. Na otplatu duga 9924. Na danak državni i općinski 1877.495. Na semenište manastirskih pito-maca 2006. Na eparhijski fond 707. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 5378. Na milostinje 409. Na zidanje novo -10. Na opravke 120011. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu 18013. Na cigljanu -14. Na kreč i kamen -15. Na vinograd i podrum 75016. Na voćnjak, šljivik i vrt 47017. Na šumu 16418. Na rit i ribolov -19. Na kuću 117020. Na trapezu i kujnu 183021. Na majstore 112022. Na čeljad 482423. Na nadničare i đuturičare 383524. Na risare 147025. Na nabavku mašina i ekon. spra-va -


367

26 Na nabavku raznog ekon. pribora i materijala 85627. Na nabavku rane i semenja 180628. Na nabavku živog inventara 140029. Na unapređenje njiva -30. Na pčelarstvo 4031. Na putovanje 20032. Na lečenje 10033. Na kancelariju i biblioteku 18034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 200Ukupno 27923.49

Manastir Mala RemetaPrihod Kruna1. Od crkve 402. Od parohije -3. Od milostinje -4. Od potraživanja -5. Od interesa 1858.406. Od kućne arende 487. Od krčme -8. Od vodenice i pile -9. Od cigljane -10. Od kreča i kamena -11. Od vinograda i podruma 126012. Od voća, šljivika i vrta 259013. Od šume 46414. Od rita i ribolova -15. Od zemlje: arende 80016. Od zemlje: poljskih proizvoda 2420317. Od živog inventara 204018. Od pčelarstva 2019. Od različija 100Ukupno 33423.40Prihod 33423.40Rashod 32746.74

Višak 676.66Rashod Kruna1. Na crkvu 2602. Na bratstvo i đake 15803. Na otplatu duga 15004. Na danak državni i općinski 2675.345. Na semenište manastirskih pito-maca 2006. Na eparhijski fond 707. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 5658. Na milostinje 509. Na zidanje novo -10. Na opravke 30011. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu -13. Na cigljanu -14. Na kreč i kamen -15. Na vinograd i podrum 42516. Na voćnjak, šljivik i vrt 55017. Na šumu 7018. Na rit i ribolov -19. Na kuću 76420. Na trapezu i kujnu 207221. Na majstore 60022. Na čeljad 348823. Na nadničare i đuturičare 406024. Na risare 132625. Na nabavku mašina i ekon. spra-va 106026. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 17527. Na nabavku rane i semenja 5436.4028. Na nabavku živog inventara 420029. Na unapređenje njiva 20030. Na pčelarstvo 20


368

31. Na putovanje 25032. Na lečenje 30033. Na kancelariju i biblioteku 45034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 100Ukupno 32746.74

Manastir Privina GlavaPrihod Kruna1. Od crkve 802. Od parohije -3. Od milostinje 204. Od potraživanja -5. Od interesa 34046. Od kućne arende -7. Od krčme -8. Od vodenice i pile 5609. Od cigljane 90010. Od kreča i kamena -11. Od vinograda i podruma 144012. Od voća, šljivika i vrta 60013. Od šume 420014. Od rita i ribolova -15. Od zemlje: arende 701016. Od zemlje: poljskih proizvoda 1559017. Od živog inventara 304018. Od pčelarstva 6019. Od različija 300Ukupno 37204Prihod 37204Rashod 30847.42Višak 6356.58Rashod Kruna1. Na crkvu 2802. Na bratstvo i đake 26003. Na otplatu duga -4. Na danak državni i općinski 3292.42

5. Na semenište manastirskih pito-maca 10006. Na eparhijski fond 1807. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 8578. Na milostinje 2009. Na zidanje novo -10. Na opravke 402011. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu 30013. Na cigljanu 25014. Na kreč i kamen -15. Na vinograd i podrum 240016. Na voćnjak, šljivik i vrt 8017. Na šumu 28018. Na rit i ribolov -19. Na kuću 20020. Na trapezu i kujnu 140021. Na majstore 74022. Na čeljad 366023. Na nadničare i đuturičare 470024. Na risare -25. Na nabavku mašina i ekon. spra-va 16026. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 131027. Na nabavku rane i semenja -28. Na nabavku živog inventara 140029. Na unapređenje njiva 35030. Na pčelarstvo 8831. Na putovanje 30032. Na lečenje 20033. Na kancelariju i biblioteku 30034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 300Ukupno 30847.42

Manastir Hopovo


369

Prihod Kruna1. Od crkve 852. Od parohije -3. Od milostinje -4. Od potraživanja 20075. Od interesa 40006. Od kućne arende 4007. Od krčme -8. Od vodenice i pile 1009. Od cigljane -10. Od kreča i kamena 50011. Od vinograda i podruma 350012. Od voća, šljivika i vrta 160013. Od šume 1200014. Od rita i ribolova -15. Od zemlje: arende -16. Od zemlje: poljskih proizvoda 2432017. Od živog inventara -18. Od pčelarstva -19. Od različija 100Ukupno 48612Prihod 48612Rashod 35945.47Višak 12665.53Rashod Kruna1. Na crkvu 1002. Na bratstvo i đake 39003. Na otplatu duga 40004. Na danak državni i općinski 4008.675. Na semenište manastirskih pito-maca 8006. Na eparhijski fond 1307. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 7008. Na milostinje 709. Na zidanje novo 260010. Na opravke -

11. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu -13. Na cigljanu -14. Na kreč i kamen -15. Na vinograd i podrum 50016. Na voćnjak, šljivik i vrt 10017. Na šumu 10018. Na rit i ribolov -19. Na kuću 50020. Na trapezu i kujnu 272021. Na majstore 100022. Na čeljad 336023. Na nadničare i đuturičare 450024. Na risare 2857.8025. Na nabavku mašina i ekon. spra-va 50026. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 60027. Na nabavku rane i semenja 10028. Na nabavku živog inventara 180029. Na unapređenje njiva -30. Na pčelarstvo -31. Na putovanje 20032. Na lečenje 30033. Na kancelariju i biblioteku 30034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 200Ukupno 35946.47

Manastir RakovacPrihod Kruna1. Od crkve 1202. Od parohije -3. Od milostinje -4. Od potraživanja -5. Od interesa 13246. Od kućne arende -7. Od krčme -


370

8. Od vodenice i pile 519. Od cigljane -10. Od kreča i kamena 90011. Od vinograda i podruma 298012. Od voća, šljivika i vrta 440013. Od šume 349014. Od rita i ribolova 139315. Od zemlje: arende 332016. Od zemlje: poljskih proizvoda 417017. Od živog inventara 190018. Od pčelarstva -19. Od različija -Ukupno 24048Prihod 24048Rashod 20193Višak 3835Rashod Kruna1. Na crkvu 1002. Na bratstvo i đake 22003. Na otplatu duga 2504. Na danak državni i općinski 19515. Na semenište manastirskih pito-maca 2006. Na eparhijski fond 707. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 4008. Na milostinje 1009. Na zidanje novo -10. Na opravke 150011. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu -13. Na cigljanu -14. Na kreč i kamen 10015. Na vinograd i podrum 60016. Na voćnjak, šljivik i vrt 3017. Na šumu 28818. Na rit i ribolov -19. Na kuću 300

20. Na trapezu i kujnu 120021. Na majstore 70022. Na čeljad 263623. Na nadničare i đuturičare 440024. Na risare -25. Na nabavku mašina i ekon. spra-va 110026. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 10027. Na nabavku rane i semenja 14828. Na nabavku živog inventara 60029. Na unapređenje njiva 20030. Na pčelarstvo 5031. Na putovanje 20032. Na lečenje 30033. Na kancelariju i biblioteku 27034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 200Ukupno 20193

Manastir FenekPrihod Kruna1. Od crkve 1002. Od parohije -3. Od milostinje 404. Od potraživanja -5. Od interesa 2166. Od kućne arende -7. Od krčme 16608. Od vodenice i pile -9. Od cigljane 29010. Od kreča i kamena -11. Od vinograda i podruma 150012. Od voća, šljivika i vrta 56013. Od šume 30014. Od rita i ribolova -15. Od zemlje: arende 1946316. Od zemlje: poljskih proizvoda 2160


371

17. Od živog inventara -18. Od pčelarstva 10019. Od različija 100Ukupno 26489Prihod 26489Rashod 20114Višak 6375Rashod Kruna1. Na crkvu 602. Na bratstvo i đake 29003. Na otplatu duga 14804. Na danak državni i općinski 20495. Na semenište manastirskih pito-maca 2006. Na eparhijski fond 707. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 8668. Na milostinje 1009. Na zidanje novo -10. Na opravke 100011. Na krčmu 70512. Na vodenicu i pilu -13. Na cigljanu 29014. Na kreč i kamen -15. Na vinograd i podrum 130016. Na voćnjak, šljivik i vrt 40017. Na šumu 14018. Na rit i ribolov -19. Na kuću 40020. Na trapezu i kujnu 116021. Na majstore 45022. Na čeljad 193223. Na nadničare i đuturičare 274224. Na risare -25. Na nabavku mašina i ekon. spra-va 60026. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala -27. Na nabavku rane i semenja -

28. Na nabavku živog inventara -29. Na unapređenje njiva 36030. Na pčelarstvo 6031. Na putovanje 30032. Na lečenje 20033. Na kancelariju i biblioteku 15034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 200Ukupno 20114

Manastir ŠišatovacPrihod Kruna1. Od crkve 1002. Od parohije 253. Od milostinje 104. Od potraživanja -5. Od interesa 520.506. Od kućne arende -7. Od krčme -8. Od vodenice i pile 7609. Od cigljane 32010. Od kreča i kamena -11. Od vinograda i podruma 280012. Od voća, šljivika i vrta 40013. Od šume 362014. Od rita i ribolova -15. Od zemlje: arende 114016. Od zemlje: poljskih proizvoda 2813617. Od živog inventara 416018. Od pčelarstva 12019. Od različija 600Ukupno 42711.50Prihod 42711.50Rashod 29890Višak 12821.50 Rashod Kruna1. Na crkvu 2402. Na bratstvo i đake 3200


372

3. Na otplatu duga 20004. Na danak državni i općinski 34605. Na semenište manastirskih pito-maca 4006. Na eparhijski fond 707. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 11008. Na milostinje 1509. Na zidanje novo -10. Na opravke 60011. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu 10013. Na cigljanu 120014. Na kreč i kamen -15. Na vinograd i podrum 20016. Na voćnjak, šljivik i vrt 50017. Na šumu 50018. Na rit i ribolov -19. Na kuću 100020. Na trapezu i kujnu 140021. Na majstore -22. Na čeljad 488023. Na nadničare i đuturičare 525024. Na risare -25. Na nabavku mašina i ekon. spra-va -26. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 105027. Na nabavku rane i semenja -28. Na nabavku živog inventara 120029. Na unapređenje njiva -30. Na pčelarstvo -31. Na putovanje 10032. Na lečenje 15033 Na kancelariju i biblioteku 24034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 200Ukupno 29890

Manastir Kuveždin-Đipša Prihod Kruna1. Od crkve 602. Od parohije -3. Od milostinje -4. Od potraživanja -5. Od interesa 70006. Od kućne arende -7. Od krčme -8. Od vodenice i pile 1609. Od cigljane -10. Od kreča i kamena 1000011. Od vinograda i podruma 340012. Od voća, šljivika i vrta 92013. Od šume 409014. Od rita i ribolova -15. Od zemlje: arende 35016. Od zemlje: poljskih proizvoda 1427717. Od živog inventara 238018. Od pčelarstva 3519. Od različija 200Ukupno 42872Prihod 42872Rashod 39384.10Višak 3487.90Rashod Kruna1. Na crkvu 1002. Na bratstvo i đake 52003. Na otplatu duga -4. Na danak državni i općinski 3509.105. Na semenište manastirskih pito-maca 16006. Na eparhijski fond 1807. Na obezbeđenje protiv elementar-nih nepogoda 9008. Na milostinje 200


373

9. Na zidanje novo -10. Na opravke 350011. Na krčmu -12. Na vodenicu i pilu 10013. Na cigljanu -14. Na kreč i kamen 369615. Na vinograd i podrum 156416. Na voćnjak, šljivik i vrt 52517. Na šumu 242018. Na rit i ribolov 10019. Na kuću 40020. Na trapezu i kujnu 190021. Na majstore 104022. Na čeljad 470023. Na nadničare i đuturičare 347024. Na risare -

25. Na nabavku mašina i ekon. spra-va 28026. Na nabavku raznog ekon. pribo-ra i materijala 18027. Na nabavku rane i semenja 14028. Na nabavku živog inventara 218029. Na unapređenje njiva -30. Na pčelarstvo 6031. Na putovanje 30032. Na lečenje 34033. Na kancelariju i biblioteku 50034. Na nepredvidne troškove (razli-čaje) 300Ukupno 39384.10

RezimeFruškogorski manastiri su predstavljali važan fi nansijski izvor za Mitro-

poliju. Njihovo ekonomsko stanje bilo je često u fokusu interesovanja Sabor-skog odbora. Tako je u izveštaju Odbora za 1907, svaki od manastira tokom 1906, ostvario prihod veći od rashoda. Postavlja se pitanje, da li su pomenuti prihodi bili dovoljni da svaki od manastira posluje bez zaduživanja i prodaje imovine. Realno neki od manastira bili su u ozbiljnim fi nansijskim nedaća-ma, što će pokazati silazak radikala sa vlasti na saboru 1910. i nova revizija fi nansija Mitropolije.


374

SUMMARY

Forests of the FruškagoraMonasteries in the Financial Reports of the Parliamentary Committ ee 1906-1907

The fi nancial reports and the budget of the Parliamentary Committ ee for the Fruškagora monasteries during 1906-1907 indicated that there were numerous problems concerning the fi nancial resources required for the preservation of these signifi cant monuments of Serbian culture and spirituality. Some of the monasteries were not capable of sustaining their fraternities or of bearing the fi nancial burden of their immovable properties. When this is joined with the poor state of the fi nances of the Parliamentary Committ ee due to constant confl icts between radicals and conservatives and the irresponsible fi scal policy of many offi cials of the metropolis, it is evident that the Fruškagora monasteries had to survive serious economic crises year by year.

Key words: Parliamentary committ ee, Fruškagora monasteries, Patriarch GeorgijeBranković, radicals

375

Žarko Španiček (Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Požegi)

SELO I ŠUMANASTANAK I NESTANAK SELA U ŠUMOVITIM

PREDJELIMA SREDIŠNJE SLAVONIJE

Rad polazi od zapažanja da se u pretežno brdskim dijelovima središnje Slavonije u posljednjih pedesetak godina smanjuje broj stanovnika i naseljenih mjesta, a znatno povećavaju površine obrasle šumom. Sve je više naselja bez ijednog ili s nekolicinom stanovnika koja su pred nestajanjem, a njihovo područje ponovo zauzima šuma. Na temelju naznačenih kretanja, nastoji se promotriti odnos između kultiviranog i prirodnog, šumskog prostora, koji nije jednoznačan. Predlaže se složenija ocjena povijesne uloge i važnosti šuma, prema kojoj one nisu isključivo prirodno bogatstvo i važan društveni resurs, nego mogu biti pokazatelj općeg društvenog nazadovanja.

Ključne riječi: Šuma, selo, Slavonija, gorski predjeli, stanovništvo

UVODKonstatacija da su šume „od davnine bile najveće blago Hrvatske“1 postala je opće mjesto stručnog, a napose povjesničarskog promišljanja uloge šuma u društvenom i gospodarskom razvoju Hrvatske i Slavonije. Ta se ocjena sma-tra do te mjere sigurnom da se niti ne pokušava propitivati, nego se samo razrađuje i pojašnjava u radovima koji se bave poviješću šuma u Hrvatskoj. Nije teško razumjeti ovakav stav, osobito kada se uzme u obzir ključna ulo-ga šuma u prihodima slavonskih veleposjeda tijekom 18. i 19. stoljeća, u in-dustrijalizaciji i urbanizaciji ovog prostora (Belišće, Županja, Đurđenovac i druga središta) te kulturnim poduhvatima nacionalne važnosti (biskup Stro-ssmayer) koji su fi nancirani prihodima od šuma.

Povijesna se važnost šuma odrazila i na umjetnost pa je šuma postala glavnom temom ili važnom inspiracijom mnogih umjetnika, od Waldingera i Hötz endorfa, preko Josipa Kozarca i Vladimira Filakovca do Radovana Iv-šića2 i suvremenih fotografa. Stoga su šume postale važnim dijelom povije-

1 Mira Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske i Slavonije od 1850. godine do Pr-voga svjetskog rata“, Ekonomska i ekohistorija. Časopis za gospodarsku povijest i povijest okoliša 4 (2008), 71.

2 U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu od 24. rujna do 22. studenog 2015. održana je izložba Nepokorena šuma, posvećena Radovanu Ivšiću, važnom hrvatskom nadrealističkom pjesniku i dram-skom piscu, na kojoj je izloženo 160 djela značajnih umjetnika koji su se bavili temom šume. Više o


376

snog naslijeđa, kulturnog identiteta i prirodne baštine, osobito na području Slavonije i Baranje, na kojem danas djeluju tri parka prirode kao javne usta-nove čiju bitnu sastavnicu čine upravo šume.

Uvodnu konstataciju o važnosti šuma za Hrvatsku i Slavoniju nećemo ovdje dovoditi u pitanje, jer je ona u osnovi točna. Ovaj rad želi samo ponu-diti alternativnu perspektivu u kojoj možemo promotriti slavonske šume i njihovu suvremenu ulogu u životu ovog prostora. Takvo gledište trebalo bi doprinijeti uočavanju nijansirane i kompleksnije uloge šume u povijesnim zbivanjima no što nam se to na prvi pogled čini. S tog alternativnog gledišta može se zapaziti da šume nisu samo jedno od najvećih bogatstava Slavonije, nego da mogu biti upravo suprotno – pokazatelj njezinog nazadovanja pa i propadanja. Pukotinu u harmoničnoj slici povijesne uloge šuma stvaraju dvije grupe podataka, demografski i šumarsko-gospodarski, između kojih postoji uzajamna ovisnost.

SELO U ŠUMI – ŠUMA U SELUZa razmatranje odnosa između šume i sela posebno se zanimljivim poka-zalo područje planina Papuka i Krndije, koje najvećim dijelom teritorijalno pripada Požeško-slavonskoj i Virovitičko-podravskoj, a manjim još i Bje-lovarsko-bilogorskoj županiji. Tradicionalno je to gusto pošumljeno, slabi-je naseljeno područje, preko kojega ne vode glavni prometni pravci, gdje je šuma selu stoljećima bila neposredno okruženje i dominantna značajka krajolika. Upravo u kombinaciji ovih uzroka – prometne izoliranosti i nemo-gućnosti razvijanja intenzivnijeg poljodjelstva u planinsko-šumskom okru-ženju – treba potražiti glavne razloge demografske stagnacije ili čak kon-tinuiranog demografskog nazadovanja ovog područja, koje dokumentiraju službeni popisi stanovništva od 1971. do 2011. godine. Domovinski rat od 1991. do 1995. samo je pogoršao ionako lošu demografsku sliku područja.

Najveći dio Papuka i Krndije u teritorijalnom smislu zauzimaju općine i gradovi Virovitičko-podravske županije smješteni na njihovim sjevernim obroncima, dok južnu stranu gorja zauzimaju općine i grad Kutjevo u Po-žeško-slavonskoj županiji. Gradovi Kutjevo i Orahovica smješteni su podno Krndije, dok ostali dio područja pripada Papuku. Kretanje broja stanovnika na ovom području od 1971. do 2011. prikazuje tablica 1, koja predstavlja

šumi i stablu kao motivu svjetske i hrvatske umjetnosti u: Matko Peić, „Feljton o stablu i šumi“, u: Šume u Hrvatskoj, uredio Đuro Rauš (Zagreb: Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, JP „Hrvat-ske šume“, 1992), 297-308.

Žarko Španiček . Selo i šuma nastanak i nestanak sela u šumovitim predjelima središnje Slavonije

377

kompilaciju podataka dostupnih na internetskim stranicama Državnog za-voda za statistiku.3

ŽUPANIJA GRAD/OPĆINA 1971. 1981. 1991. 2001. 2011.POŽEŠKO Brestovac 6.831 5.840 5.395 4.028 3.726

- Kaptol 3.756 3.522 3.566 4.007 3.472SLAVONSKA Kutjevo 7.817 7.420 7.366 7.472 6.247

Velika 5.730 5.937 6.101 5.888 5.607VIROVITIČKO Čačinci 5.692 4.974 4.528 3.308 2.802

- Orahovica 5.834 6.244 6.262 5.792 5.304PODRAVSKA Slatina 13.475 14.638 15.844 14.819 13.686

Voćin 6.016 4.799 4.152 2.421 2.382Tablica 1. Broj stanovnika po gradovima i općinama na Papuku i Krndiji od 1971. do 2011.

Iz gornje tablice je vidljivo samo sumarno kretanje broja stanovnika na području gradova i općina koje se svojim većim ili manjim dijelom prostiru na području Papuka. Najdrastičniji pad stanovništva zapaža se u općinama Brestovac, Čačinci i Voćin. Općine Brestovac i Čačinci izgubile su gotovo po-lovicu svoga stanovništva u samo 40 godina, dok se demografsko stanje na području općine Voćin, koja je teško stradala i u Domovinskom ratu, upravo dramatično pogoršalo i približilo gubitku gotovo 2/3 stanovništva u istom razdoblju, premda se ovdje naseljavalo stanovništvo hrvatskog porijekla s Kosova u 90-im godinama prošlog stoljeća.

Detaljniji uvid u demografsko stanje na terenu i lakše uočavanje pove-znice tog stanja prema okolišu pružaju podaci o broju stanovnika po naselji-ma. Prema popisu stanovništva iz 2011., na području općine Brestovac, koju čini 48 naselja, bilo je 9 naselja bez stanovnika te još 9 naselja s manje od 10 stanovnika, i to uglavnom starijih od 50 godina.

r. br. NASELJA OP. BRESTOVAC BEZ STANOVNIKA

NASELJA OP. BRESTOVAC ISPOD 10 STANOVNIKA

1. Amatovci Čečavac (3)2. Bogdašić Jeminovac (7)3. Kamenska Kamenski Vučjak (6)4. Kamenski Šeovci Koprivna (7)5. Kruševo Oblakovac (5)6. Mihajlije Rasna (7)7. Mrkoplje Ruševac (2)8. Šušnjari Striježevica (9)9. Vranić Žigerovci (7)

Tablica 2. Naselja općine Brestovac bez stanovnika i s manje od 10 stanovnika, prema popisu stanovništva 2011.

3 „Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857. – 2001.“ te „Popis stanovništva 2011. – Kontingen-ti stanovništva po gradovima/općinama“, pristup ostvaren 2. veljače 2017. (htt p://www.dzs.hr/)


378

Na području ostalih gradova i općina, manjak stanovništva po naselji-ma na Papuku i Krndiji je manje drastičan, ali ipak izražen. Tako je u općini Voćin od 21 naselja njih 5 bilo bez ijednog stanovnika 2011. godine, a tri su naselja imala manje od 10 stanovnika. Tek je nešto bolje stanje zabilježeno u ostalim gradovima i općinama, što prikazuje tablica 3.

OPĆINA/GRAD NASELJA BEZ STANOVNIKA

NASELJA S ≤ 10 STANOVNIKA

Dobrić Donje Kusonje (5)Đuričić Rijenci (5)

VOĆIN Kuzma Sekulinci (7)LisičinePopovac

ČAČINCI Krasković -Prekoračani -

ORAHOVICA Gornja Pištana (5)Klisa Gornji Vrhovci (10)

Markovac (1)VELIKA Nježić (1)

Ozdakovci (5)Smoljanci (3)

Tablica 3. Naselja općina Voćin, Čačinci i Velika te grada Orahovice bez stanovnika i s 10 ili manje stanovnika, prema popisu stanovništva 2011. godine.

Pregledom geografskih karata, a još više pregledom samih naselja na terenu, uočljivo je da su sva naselja bez stanovnika i većina naselja s manje od 10 stanovnika navedena u tablicama 2 i 3 smještena u brdovitom predjelu središnje Slavonije kojim dominira šuma. Ta je činjenica već dovoljno jasan indikator specifi čnog odnosa između sela i šume, u kojem postoji sustavna neravnoteža. Kao što nastanak sela podrazumijeva krčenje šume, kako bi se stvorio prostor za gradnju naselja i uređenje poljoprivrednih površina, tako i povlačenjem ili nestajanjem života u naseljima šumovitih predjela, šuma po-novo zauzima svoje prvobitno područje i gotovo doslovce brzo guta naselja kroz nekoliko jasno uočljivih faza koje se na terenu mogu lako razlikovati: naselje – zapušteno naselje – šikara – šuma (sl. 1 i 2).

Kada se podaci o kretanju broja stanovnika u naseljima šumovitih pre-djela dopune podacima o kretanju površina pod šumama, odnos između sela i šume postaje do te mjere jasan da ga je moguće izraziti jednostavnom, gotovo trivijalnom formulom: više šume = manje sela, i obrnuto.

Podaci navedeni u tablici 4 odnose se na približno isto područje Papuka i Krndije za koje smo iznijeli demografske podatke. Njime upravljaju Hr-


379

vatske šume, Uprava šuma Podružnica Požega, koju čini šest šumarija: Čaglin, Kutjevo, Požega, Kamenska, Pleternica i Velika koje gospodare ukupnom površinom od 53.270,00 ha šumskog zemljišta.

Godina Površina (ha)1986. 46.718,001996. 48.040,002003. 48.957,352008. 50.228,212009. 50.298,282010. 50.680,292011. 50.746,972012. 50.959,182013. 51.314,032014. 51.636,582015. 51.846,652016. 52.021,08

Tablica 4. Obrasla površina šuma kojima gospodari UŠP Požega.

Izneseni podaci još više dobivaju na važnosti kada se navede da je 1986. na području tadašnje općine Slavonska Požega bilo 2.241,00 ha privatnih šuma, a 2017. je 5.949,51 ha privatnih šuma. Osim toga, tijekom 2016. godine završen je povrat imovine obitelji Turković, nekadašnjim veleposjednicima u Kutjevu, tako da je smanjena površina državnih šuma za 2.734,56 ha.4

Iz navedenih je podataka jasno vidljivo da na znatnom dijelu Papuka i Krndije kontinuirano raste površina pod šumama u razdoblju od 1986. do 2016. godine, pa nema sumnje da se šuma razvija i na nekada nastanjenom i obrađivanom zemljištu.

ŠUMA I NASELJE – POVIJESNE ANALOGIJENestajanje naselja u šumovitim predjelima slavonskog gorja, na čijem

se mjestu ponovo spontano razvija šuma, može izgledati dramatično iz su-vremene perspektive. S povijesnog gledišta zapravo je riječ o uobičajenoj pojavi, koja se na ovom prostoru već više puta ponovila.

Arheološkim istraživanjima u novije vrijeme dokazano je da su na Pa-puku već u pretpovijesti postajala naselja. Takva naselja, podignuta u goro-vitom krajoliku, arheolozi obično nazivaju visinskim naseljima i razlikuju ih od nizinskih, smještenih najčešće u riječnim dolinama.

4 Na podacima o šumskim površinama zahvaljujem Draženu Dumančiću, dipl. ing. šum., voditelju Uprave šuma Podružnice Požega.


380

Papuk je bio naseljen već u neolitiku te je ovdje potvrđena već najstarija neolitička kultura u Slavoniji, starčevačka kultura (oko 6000. – 5300. g. pr. Kr.) na južnim obroncima Papuka, a posebno je zanimljiv položaj naselja u Potočanima na nadmorskoj visini od 370 m.5

U kasnijim razdobljima prapovijesti visinska naselja na Papuku još su zastupljenija, osobito u kasno brončano (13. do 9. st. pr. Kr.) i starije želje-zno doba (8. st. pr. Kr.), kada se može govoriti o čitavom sustavu visinskih naselja: Pliš kod Velike (n. v. 558 m), gradinsko naselje opasano bedemima na položaju Bangradac iznad sela Podgorja iz kasnog brončanog doba,6 na planinskom vrhu Papuku istoimene planine, na lokalitetu Gradac iznad Lu-kača, Rastovoj kosi (Rastovcu) kod Orahovice te utvrđeno naselje iz starijeg željeznog doba na lokalitetu Gradci iznad mjesta Kaptol.7 Posebno je zani-mljivo utvrđeno naselje iz kasnog brončanog doba na lokalitetu Rastovac kod Orahovice, budući da se radi o izrazito visinskom naselju (kota 626) velike površine,8 kao i onom podignutom na vrhu Papuk na nadmorskoj vi-sini od 953 m iznad Stražemana i Malom Papuku (638 m n. v.) iznad Gornjih Vrhovaca.9 Od iznimne je važnosti što arheološki nalazi upućuju na konti-nuirano postojanje visinskih naselja na pojedinim lokalitetima. To posebno važi za položaj Stari grad kraj Velike, na kojemu su danas ostaci srednjo-vjekovne utvrde, ali su potvrđeni nalazi od neolitika, preko eneolitika, do novog vijeka.10

Nastanak prapovijesnih visinskih naselja arheolozi ne objašnjavaju si-gurnosnim razlozima, nego smatraju da su nastala zbog privrednih i pro-metnih razloga,11 odnosno zbog pogodih uvjeta za stočarstvo, obilja drveta za metaluršku proizvodnju te zbog kontrole prometnih pravaca preko gor-skih prijevoja kojima se iz Posavine stiže u podravsku nizinu.

5 Hrvoje Potrebica, „Požeška kotlina – europsko kulturno središte (arheološka perspektiva)“, Radovi Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Požegi 1 (2012), 187.

6 Hrvoje Potrebica, „Izvještaj o realizaciji istraživanja arheološkog nalazišta: Podgorje, utvrđeno na-selje Bangradac“ (2016), Dokumentacija Konzervatorskog odjela u Požegi.

7 Daria Ložnjak Dizdar, „Naseljenost Podravine u starijoj fazi kulture polja sa žarama“, Prilozi In-stituta za arheologiju u Zagrebu 22 (2005), 32; Hrvoje Potrebica, „Izvješće o istraživanju nekropole i utvrđenog naselja iz starijeg željeznog doba na lokalitetu Gradci iznad mjesta Kaptol kod Požege“ (2014), Dokumentacija Konzervatorskog odjela u Požegi.

8 Hrvoje Potrebica, „Osvrt na naseljenost Požeške kotline u kasno brončano doba“, Zlatna dolina 8 (2002), br. 1, 11.

9 Viktorija Ciganović, „Prapovijesna naselja na području Parka prirode Papuk i njegove okolice“, Historia Possegana novae themae 1 (2014), 48.

10 Ciganović, „Prapovijesna naselja na području Parka prirode Papuk i njegove okolice“, 42.11 Ložnjak Dizdar, „Naseljenost Podravine u starijoj fazi kulture polja sa žarama“, 33.


381

Srednji vijek donio je novo oživljavanje šumovitih predjela slavonskog gorja, kada se iz strateških razloga ponovo gradi čitav sustav većih i ma-njih utvrda raspoređenih na relativno malom prostoru kojima se kontrolira-ju okolina i komunikacijski pravci. Njihova brojnost, veličina (Ružica grad, Stari grad Oršulić iznad Ružice grada, Kamengrad), kvaliteta gradnje te bo-gatstvo opreme i nalaza upućuju na nekadašnju važnost ovog prostora koja je još uvijek povjesničarski i arheološki nedovoljno istražena.12

Već je Đuro Szabo 1920. godine srednjovjekovne utvrde Hrvatske i Sla-vonije izdvojio kao posebnu temu, s pravom primijetivši za Požešku župa-niju da se razmjerno „mnogo gradova u ovoj županiji sačuvalo, naročito u gorskim stranama te županije“.13 Kasnije se na temu slavonskih srednjo-vjekovnih utvrda, u pravilu sažeto, osvrtalo i nekoliko drugih istraživača i publicista (Anđela Horvat,14 Vanja Radauš i Andre Mohorovičić,15 Tomislav Đurić,16 Dragutin Feletar,17 Dorotea Bačić).18 Đurićev priručnik iz 1981. go-dine dao je svojevrsnu inventuru srednjovjekovnih utvrda na slavonskom gorju. Autor ih je našao devetnaest,19 od nekadašnjih četrdesetak iz razdoblja prije ili poslije Turaka.20 Temeljitije su temi srednjovjekovnog graditeljstva Požeške kotline pristupili Zorislav Horvat i Ivan Mirnik, dajući opći pregled srednjovjekovne arhitekture, fortifi kacijske i sakralne prvenstveno.21 Na am-

12 Iznimka je donekle samo Ružica grad, na kojem su od 1966. do 1989. u više navrata provođeni konzervatorski radovi i arheološka istraživanja koja su doprinijela boljem poznavanju lokaliteta, ali nikako nisu dovršena. Kao najveći i najznačajniji srednjovjekovni grad u Slavoniji, Ružica je najbolje dokumentiran lokalitet na ovom području. Vidjeti katalog izložbe Mladena Radića i Zvonka Bojčića Srednjovjekovni grad Ružica (Osijek: Muzej Slavonije Osijek, 2004).

13 Gjuro Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb: Tisak kr. zemaljske tiskare, 1920), 109.14 Anđela Horvat, „Pregradnja burgova – kašteli“, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 1-2 (1974).

Autorica je svome radu priložila i kartu srednjovjekovnih utvrda na području Slavonije i Baranje koja sadrži neke lokalitete koje kasniji radovi o ovoj tematici više ne navode.

15 Vanja Radauš, Srednjovjekovni spomenici Slavonije (Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske akademi-je znanosti i umjetnosti, 1973).

16 Tomislav Đurić, Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja (Varaždin: NIŠRO, 1981).17 Tomislav Đurić, Dragutin Feletar, Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema

(Zagreb: Hrvatski zemljopis, 2002).18 Dorotea Bačić, Srednjovjekovna baština Parka prirode Papuk (Velika: Javna ustanova Park prirode Pa-

puk, 2009).19 Tomislav Đurić u navedenoj knjižici daje pregled utvrda na četirima slavonskim planinama, od-

nosno gorama. Krndija: Bedemgrad, Ružica, Stari grad (danas je to Stari grad Oršulić iznad Ružice grada kod Orahovice). Papuk: Dobra kuća, Drenovac (Klak), Kamengrad, Kaptol, Sirač, Stupčanica, Velika i Voćin. Požeška gora: Dolac, Gračanica, Viškovački grad, Gradski Vrhovci. Psunj: Cernik, Čaklovac, Podvrško i Šagovina. Iste utvrde tekstualno su obrađene i kartografski prikazane na karti Stara zdanja istočne Hrvatske iz 2002. godine koja je prilog knjige Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, autorskog dvojca T. Đurić i D. Feletar.

20 Tomislav Đurić, Srednjovjekovni gradovi slavonskog gorja, 6.21 Zorislav Horvat, Ivan Mirnik, „Graditeljstvo srednjeg vijeka u Požeškoj kotlini“, u: Požega 1227 –

1977, ur. Ive Mažuran (Slavonska Požega, 1977), 121-157.


382

biciozniji pristup temi u novije vrijeme odvažio se povjesničar umjetnosti i konzervator Drago Miletić, koji s pravom ističe da od Szabovih Sredovječnih gradova u Hrvatskoj i Slavoniji iz 1920. godine nije napisano stručno djelo koje bi ga dopunilo i nadmašilo.22 Međutim, ambicija da prikaže srednjovjekovne utvrde na čitavom prostoru kontinentalne Hrvatske, kao i nedovoljno razjaš-njen pojam „plemićki gradovi“, čini se da su uzrokovali izostavljanje čita-vog niza značajnih utvrda na području slavonskog gorja: Stari grad Oršulić iznad Ružice, Klak kod Slatinskog Drenovca, Dolac, Gračanica, Podvrško, Šagovina. U Miletićevoj studiji čak se ne spominje niti stari grad Kaptol u naselju Kaptol podno Papuka, koji nije bio plemićki grad, ali je svakako bio važna srednjovjekovna ustanova. Zbog toga cjelovitu studiju o slavonskim srednjovjekovnim utvrdama tek treba napisati, za što bi trebalo provesti i sustavna arheološka istraživanja.

Da prostor slavonskog gorja s njegovim utvrdama nije imao samo obrambeno-vojnu ulogu u srednjem vijeku pokazuje veličina, uređenost i opremljenost pojedinih gradova, prvenstveno Ružice grada, za koju je doku-mentirana vrlo visoka razina stambene kulture onodobnog plemstva koja je za tadašnja mjerila vjerojatno predstavljala pravu raskoš.23 Štoviše, plemićka kurija podignuta podno Ružice grada, reprezentativna ladanjska građevina izvorno na dva kata, podignuta u 15. ili 16. stoljeću na prijelazu kasne gotike u renesansu, bila je namijenjena udobnom životu vlasnika Ružice i njihovih gostiju u sigurnosti obližnje tvrđave. Plemićka kurija (sl. 3) kod Orahovice jedina je sačuvana profana zgrada srednjeg vijeka izvan fortifi kacijske ar-hitekture na području Slavonije. Ona svjedoči o kompleksnosti i bogatstvu života u slavonskom gorju tijekom srednjeg vijeka, u kojem su se preplitale vojne, sakralne i profane značajke.

Kada se gorskim fortifi kacijama Slavonije dodaju utvrde i druge značaj-ne srednjovjekovne građevine na ovom ili njemu rubnom području: crkva sv. Mihovila u Stražemanu, benediktinska opatija sv. Mihovila na Rudini kraj sela Čečavac (podno Psunja), crkva sv. Augustina u Velikoj, srednjovje-kovni grad Kaptol, nekadašnji cistercitski samostan u Kutjevu, manastir sv. Nikole kraj Orahovice, crkva sv. Lovre u Crkvarima kod Orahovice, crkva sv. Georgija u Slatinskom Drenovcu, crkva Pohođenja Blažene Djevice Ma-rije u Voćinu, ostaci gotičke crkve na lokalitetu Kliškovac kraj Suhopolja, manastir Pakra i benediktinska opatija Bijela kod Daruvara, tada je prostor slavonskog gorja i njegove neposredne okoline moguće sagledati kao u svo-

22 Drago Miletić, Plemićki gradovi kontinentalne Hrvatske (Zagreb: Društvo povjesničara umjetnosti Hr-vatske, 2012).

23 Više o tome u katalogu Mladena Radića i Zvonka Bojčića.


383

jem vremenu vrlo razvijeno i vitalno područje čiju važnost tek treba detalj-nije istražiti.

Sve do danas sačuvane utvrde slavonskog gorja građene su u razdoblju od kraja 13. do početka 16. stoljeća, u nesigurnim vremenima međusobnih sukoba plemstva oko posjeda, borbi za hrvatsko-ugarsko prijestolje i nado-lazećoj opasnosti od Osmanlija. Gradnja svake utvrde podrazumijevala je krčenje šume kako bi se oslobodio prostor za njezino podizanje, ali i stvorio i održavao „brisani“ prostora oko utvrde s kojeg se morala ukloniti šuma kako bi utvrde mogle vršiti svoju obrambenu i kontrolnu ulogu. No, to po-tiskivanje šume bilo je samo privremeno. Nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija koncem 17. stoljeća, sve ove utvrde ostaju izvan funkcije i zapo-činje njihovo kontinuirano propadanje, a šuma ponovo zauzima svoje prvo-bitno područje.

U srednjem vijeku utvrde i kamena zdanja nisu bili jedini nastanjeni prostori u šumovitim predjelima slavonskog gorja, nego je u izvorima za-bilježeno i više sela: Kruševo, Koprivna, Striježevica, Mrtovlasi, Ozdakovci, Gornji Vrhovci, Sapna, Jurkovac, Stara Ljeskovica i druga.24 Za osmanskih upada tijekom 15. i osvajanja područja u prvoj polovici 16. stoljeća, ona su uglavnom opustjela pa ih osmanski porezni popisi nerijetko spominju kao mezre (napušteno ili raseljeno selo, odnosno staro selište). U tim se popi-sima, osobito u onom najdetaljnijem iz 1579. g., ponovo spominju neka od sela iz šumovitog slavonskog gorja: Šušnjari, Kamenski Vučjak, Rasna, Stri-ježevica, Gornji Vrhovci, Ozdakovci, Gornja Pištana.25 U opustjele krajeve, osmanske vlasti planski, pa i prisilno, naseljavaju stanovnike iz unutrašnjo-sti Carstva, a kolonizacija ne zaobilazi ni gorske, šumovite predjele. Nenad Moačanin napominje kako se poslije 1540. godine (Požega je osvojena 1537. g.) u požeškom kadiluku naselilo nekoliko skupina pravoslavnih Vlaha, po-sebice na sjeverozapadu.26 Kasnija će previranja, osobito ona potkraj 17. st., još nekoliko puta demografski opustošiti Požeštinu, koja će se iznova nase-ljavati. Pri tome će gorska naselja ostati trajnije pribježište uglavnom pravo-slavnog stanovništva do naših dana. Šuma i selo ponovo će se nekoliko puta

24 Josip Buturac, „Stanovništvo Požege i okolice 1700 -1950“, u: Zbornik za narodni život i običaje, knj. 43 (1967), 205-594; Josip Adamček, „Požega i požeška županija u srednjem vijeku“ u: Požega 1227 – 1977, ur. Ive Mažuran (Slavonska Požega, 1977), 111-120; Ive Mažuran, „Požega i Požeška kotlina za turske vladavine“, u: Požega 1227 – 1977, ur. Ive Mažuran (Slavonska Požega, 1977), 161-198.

25 Nenad Moačanin, Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva (1537. – 1691.) (Jastrebarsko: Nakla-da Slap, 2003); Fazileta Hafi zović, prev., Stjepan Sršan, ur., Popis sandžaka Požega 1579. godine (Osijek: Državni arhiv u Osijeku, 2001)

26 Moačanin, Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva (1537. – 1691.), 109.


384

izmijeniti na istom prostoru od početka 16. do sredine 18. stoljeća, a nešto smanjenim intenzitetom i kasnije.

Podizanje naselja na krčevinama nizinskih i gorskih šuma bit će kroz povijest Slavonije jedan od čestih načina kultiviranja autohtonog okoliša. Poznato je da su slavonski vlastelini poput valpovačke grofovske obitelji Prandau i Normann ili našičkih Pejačevića u 18. i 19. stoljeću naseljavali svoje posjede doseljenicima, nerijetko iz stranih zemalja, koji su trebali kr-čiti vlastelinske šume da bi dobili zemlju za naseljavanje i obradu. Slično je gospodario i biskup Strossmayer, koji je sklapao ugovore o prodaji zemlje doseljenicima iz njemačkih zemalja ili Češke, koji su tu zemlju mogli kori-stiti nakon što posijeku šume u korist Biskupije.27 Krčenje šuma na čijem se mjestu podižu naselja i uređuju obradive površine zadržat će se ponegdje sve do početka, čak i sredine 20. stoljeća. Primjerice, na području Krndije oko Čagline, gdje je na taj način podignuto više sela na području bivšeg Vlaste-linstva Kutjevo obitelji Turković: Milanlug, Mokreš, Zdenkovac, Vlatkovac, Nova Ljeskovica, Vukojevica.28

Šumske prostore slavonskog gorja u 18. i 19. st. ponovo će revitalizirati specifična djelatnost koja će ovdje pronaći pogodne uvjete za svoj razvoj. Radi se o proizvodnji stakla. Budući da je za proizvodnju stakla potrebna pepeljika ili potaša koja se dobiva sagorijevanjem bukovog drveta, kao i velike količine ogrjevnog drva za talioničke peći, šume na Papuku bit će prostor nastanka nekoliko poznatih staklana u 19. stoljeću. Još znatno prije, 1752. godine, osnovana je manufaktura pepeljike u Tomašancima kraj Đakova, a krajem 18. st. radila je i staklana u Pakracu.29 To će rezultirati intenzivnom eksploatacijom bukovih šuma.30 Najpoznatije šumske staklane na Papuku radile su na Jankovcu (1801.-1822.), Zvečevu (1842.-1904.) i kraj sela Duboka (1868.-1875.),31 Uz šumske staklane razvijala su se i naselja, što osobito vrijedi za Jankovac i Zvečevo, jer je za njihov rad trebao veći broj radnika. Od nekadašnjeg staklarskog naselja na Jankovcu danas je ostalo samo maleno groblje (sl. 4), dok je najveća i najvažnija papučka staklana, ona na Zvečevu (sl. 5), najduže radila pa je o njoj sačuvano i nešto više podataka,

27 Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske i Slavonije“, 84.28 Leksikonske jedinice Josipa Buturca za navedena naselja u: Antun Petković, ur., Požeški leksikon (Sla-

vonska Požega, 1977).29 Lidija Ivančević Španiček, Umjetnost oblikovanja i izrade stakla u staklanama Požeške županije u 19. i

početkom 20. stoljeća, katalog izložbe (Požega: Gradski muzej Požega, 2007), 7. 30 Za proizvodnju 100 g potaše bilo je potrebno spaliti 39,09 m³ drva. Navedeno prema: Oskar Piško-

rić, Joso Vukelić, „Pregled povijesti hrvatskih šuma i šumarstva“, u: Šume u Hrvatskoj, uredio Đuro Rauš (Zagreb: Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, JP „Hrvatske šume“, 1992), 280.

31 Ivančević Španiček, Umjetnost oblikovanja i izrade stakla u staklanama Požeške županije, 8-9.


385

a poneka zgrada iz vremena staklane zadržala se u naselju do konca 80-ih godina prošlog stoljeća.

Gorske, ali i nizinske šume Slavonije postat će potkraj 19. st. predmet interesa i eksploatacije znatno većeg opsega no što su to bile zbog šumskih staklana na Papuku. Obiteljske tvrtke mađarskog veletrgovca i industrijalca Heinricha Salomona Gutmanna iz Velike Kaniže kupit će 1884. godine prvi kompleks šuma oko Harkanovaca i Koške od Valpovačkog vlastelinstva i još iste godine podići tada modernu parnu pilanu s kolonijom radničkih stano-va – jezgru današnjeg Belišća. Tvrtka S. H. Gutmann kasnije će svoje aktiv-nosti i eksploataciju šuma proširiti i na gorski dio Slavonije od Orahovice do Voćina, za što će sagraditi uskotračnu prugu sa željezničkim postajama, što će ubrzati eksploataciju slavonskih gorskih šuma. Od sredine 19. stoljeća u Slavoniji radi više pilana, tako da ih 1890. ima 12 s 40 pila, a neke su imale kapacitet piljenja do 50 000 m³ godišnje.32 Tvornice tanina u Županji, Đurđe-novcu i Belišću u drugoj polovici 19. i početkom 20. st. troše velike količine hrastovog drveta za proizvodnju tanina potrebnog kožarama pa stradavaju hrastove šume, a u potrošnji drveta javljaju se i drugi industrijski pogoni. Poznatiji među njima su osječka tvornica šibica iz 1864. i tvornica namještaja Josip Povischil, utemeljena 1884. godine, također u Osijeku. Šuma će još jed-nom uzmaknuti pred ljudskom aktivnošću, tako da su do Prvog svjetskog rata slavonske šume opustošene, a njihova devastacija nastavlja se i nakon Prvog svjetskog rata,33 Prema procjenama i podacima šumarske struke, sla-vonske su šume za dva stoljeća intenzivne eksploatacije od sredine 18. st. do sredine 20. st. izgubile više od polovice ukupne površine. Procjenjuje se da je 1750. g. šumovitost Slavonije iznosila 70 % ukupne površine, 1850. g. 60 % površine, da bi do 1950. pala na samo 28 % šuma od ukupne površine Slavonije.34

Ciklus postupnog i polaganog oporavka slavonskih šuma započet će od 60-ih i 70-ih godina 20. st., a na području slavonskog gorja traje do danas.35 Tome će pogodovati i nazadovanje pa i propadanje drvno-prerađivačke in-dustrije u Slavoniji u 90-im godinama 20. stoljeća, ali i demografsko nazado-vanje šumovitih predjela slavonskog gorja.

32 Piškorić i Vukelić, „Pregled povijesti hrvatskih šuma i šumarstva“, 281.33 Kolar-Dimitrijević, „Kratak osvrt na povijest šuma Hrvatske i Slavonije“, 83 i 92.34 Piškorić i Vukelić, „Pregled povijesti hrvatskih šuma i šumarstva“, 280-281.35 Isto, 280; tablica 4.


386

ZAKLJUČAKŠuma i naselje smjenjuju se na području slavonskog gorja od prapovijesti do danas u ciklusima različitog trajanja, ali istog ili sličnog sadržaja. U pojedinim povijesnim razdobljima taj se prostor smatrao pogodnim za život, što dovodi do (djelomičnog) krčenja šuma, podizanja naselja i uređenja obradivih površina ili pašnjaka. Kao rezultat tog procesa, prirodni prostor kojim dominira šuma smanjuje se, a kultivirani prostor povećava. Čim se povijesne okolnosti značajnije i trajnije promjene tako da dovedu do sma-njivanja ljudske aktivnosti u ovom prostoru i povlačenja života iz njega, to rezultira suprotnim učinkom: nastanjeno i kultivirano područje se smanjuje, a površine pod šumama rastu. Takvi ciklički procesi pružaju uporište za slo-ženiju ocjenu značenja i povijesne uloge šuma na području Slavonije, gdje umjesto jednoznačnosti treba uočiti ambivalentnost. Svakako da gledište koje obilje šuma vidi kao jedno od najvećih prirodnih bogatstava Slavonije i Hrvatske, od iznimne važnosti u prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti, nije pogrešno. Ono je samo nepotpuno ukoliko se propusti uočiti i druga strana tog prirodnog i društvenog bogatstva, koja je ponekad indikator vrlo nepo-voljnih društvenih procesa koji ukazuju na stagnaciju ili čak nazadovanje života na određenom prostoru.

Navedeno nije povijesna novost niti na širem planu: opisani ciklusi već su se događali u vrijeme antike i europskog srednjeg vijeka. Više je povje-sničara zapazilo da se širenjem rimske civilizacije smanjivao prostor pod šu-mama, koje su se opet brzo oporavljale i ponovo zauzimale svoje nekadašnje predjele u vrijeme slabljenja i propadanja Rimskog Carstva. Tako Roberto Lopez dijeli svijet u doba antičkih Rimljana (iz njihove perspektive) na civi-lizirana područja i barbarski svijet kojim dominiraju stepe i šume na sjeveru, a pustinje na jugu,36 i pokazuje kako se u stoljećima zamaha rimske civiliza-cije šume krče u potrazi za obradivom zemljom, dok se u vrijeme slabljenja i propadanja Carstva napuštaju gradska i seoska naselja, a šume, močvare i ledine pokrivaju napuštenu zemlju.37

Le Goff vrijeme od 3. stoljeća naziva razdobljem kada se rimski svijet udaljavao od samog sebe, kada se ostavljaju obrađene površine, a napušte-na polja, agri deserti, postaju sve brojnija. Rimski svijet zahvaća ruralizacija stanovništva,38 sastavni dio koje je i ponovno širenje šuma. Le Goff također

36 Roberto Lopez, Rođenje Evrope. Stoljeća V – XIV, prev. Berislav Lukić (Zagreb: Školska knjiga, 1978), 17.

37 Isto, 28, 58.38 Jacques Le Goff , Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, prev. Gordana V. Popović (Zagreb: Golden

marketing, 1998), 45-46.


387

podsjeća na činjenicu da se prostor za zemljoradnju, sela ili samostane i u srednjem vijeku često dobivao krčenjem šuma.39 Stoga nije neobično da su već za Rimljana gusti šumski predjeli postali oznaka nerazvijenih i slabo nastanjenih barbarskih krajeva. Kada Tacit piše o Germaniji, napominje da je zemlja uglavnom sva pokrivena strašnim šumama ili odvratnim močvarama (in universum tamen aut silvis horrida aut paludibus foeda) pa se pita tko bi uop-će otišao iz Azije, Afrike ili Italije u Germaniju, neuređenu zemlju, surovog neba i žalosnog načina života, osim ako mu je domovina.40

Ipak, šuma niti u antici nije bila samo sinonim za divljinu. Ako je ure-đena i njegovana, ona postaje vrt ili dio vrta, odnosno perivoja, koji se kao ideja, ali i kao praksa, razvijaju kroz sva povijesna razdoblja od antike do suvremenosti. Kršćanstvo je, naslanjajući se na židovsku tradiciju, dodatno osnažilo ideju vrta sa svakovrsnim stablima kao sliku stanja iskonske sre-će koju je Bog pripravio ljudima.41 Sve to dodatno naglašava ambivalentan karakter šume, pa ona može biti prirodno bogatstvo, ali i pokazatelj naza-dovanja i siromaštva, slika divljih i neobrađenih krajolika, ali i harmonična i njegovana cjelina zvana vrt ili perivoj, prostor koji pogoduje životu i gospo-darenju, ali i pustoš iz koje se oskudan život povlači u kultivirane predjele.

39 Isto, 15-16, 79.40 „Medieval Sourcebook: Tacitus: Germania (in Latin)“, glava 2. i 5. Pristup ostvaren 16. veljače 2017.,

htt ps://sourcebooks.fordham.edu/source/tacitus-germ-latin.html41 Post 2, 8-9.


388

Sl. 1. Amatovci 2015. godine.

Sl. 2. Kamenska 2015. god.


389

Sl. 3. Orahovica. Ostaci plemićke kurije podno Ružice grada 2010. g.

Sl. 4. Jankovac. Staklarsko groblje 2009. g.


390

Sl. 5. Nekadašnja staklana Zvečevo.42 Razglednica putovala 1900. godine.

42 Razglednica se čuva u zbirci razglednica Gradskog muzeja u Požegi čijim djelatnicima zahvaljujem na posudbi.


391

SUMMARY

Village and Forest The Emergence and Disappearance of Wooded Areas of Central Slavonia

This work starts from the observation that, mainly in the hilly areas of central Slavonia, in the last fi fty years, the number of inhabitants and inhabited places has decreased, while wooded areas have expanded considerably. The number of villages, facing disappearance, without a single resident, or with just a few, is increasing, and forests have covered the area anew. Drawing on these developments, eff orts were made to examine the unequal relation between cultivated and natural, wooded areas. It is proposed to conduct a more complex evaluation of the historical role and signifi cance of the forest that would indicate that forests not only provide natural wealth and signifi cant social resources but can also be an indication of general social backwardness.

Key words: forest, village, Slavonia, hilly areas, inhabitants

393

Jasminka Najcer SabljakUmjetnička akademija Osijek

SLAVONSKA ŠUMA U DJELIMA HUGE CONRADA VON HÖTZENDORFA I ADOLFA WALDINGERA

Sredinom 19. stoljeća formirani su slikarski pravci romantizam i realizam u kojima eskapizam od društvenih normi i ustaljenih tema predstavlja izazov. Šuma kao samostalna i zasebna cjelina unutar pejsažnog slikarstva postaje preokupacija umjetnicima romantizma koji panteističkoj snazi i moći šumskog raslinja i prirode podređuju čovjeka, pokazujući njegovu nemoć pred prirodnim datostima. Za razliku od romantičara, realističari do krajnje minucioznosti razrađuju šumu i šumske motive, baveći se šumskim raslinjem, detaljima krošnje i grana, promatrajući i istražujući botaničkom točnošću svaki djelić prirode. Upravo ova dva pristupa slikanju šume, odnosno pejsaža, vidljivi su i u opusima najznačajnijih slavonskih, ali i hrvatskih pejsažista, prvaka osječke crtačke škole Huge Conrada von Hötz endorfa i Adolfa Waldingera.

Ključne riječi: slavonsko slikarstvo, Hugo Conrad von Hötz endorf, Adolf Waldinger

PEJSAŽ KROZ POVIJEST SLIKARSTVAPovijest pejsažnog slikarstva počinje s razdobljem renesanse, a kao žanr se utemeljio početkom 16. stoljeća. U srednjem vijeku, pejsaž je bio u podređe-noj ulozi, kao štafaža fi guralnim kompozicijama s kršćanskom tematikom, za koju realističnost prikazanog krajolika nije bila presudna. U ranim pri-mjerima renesansnog krajolika nije bilo nastojanja na identifi ciranju prikaza, već je krajolik zadržavao pozadinsku funkciju, osobito na oltarnim kompo-zicijama, u kojima nije bilo važno realno okruženje, već simbolični prikazi raja i pakla. Krajolik je bio pozadina portretima ili je bio reproduciran u ilu-stracijama plemićkih knjiga kao prikaz vlastelinskog posjeda (šume za lov, obradiva polja).

Pejsaž se vremenom razvio u samostalnu temu, pa se već u 17. stoljeću pojavljuju različiti motivi unutar pejsažnog slikarstva koji nisu slikani vani, u prirodi, već su stvarani u atelijerima kao fantastični krajolici koji sadržava-ju individualne karakteristike. Među motivima možemo naći prikaze stijena i planinskih krajolika, šuma, sela, rijeka, jezera, morske i gradske prikaze, idile, oluje i prikaze divlje naravi prirode, lovačke scene, alpske prikaze, gen-re scene u prirodi, životinje u krajoliku i dr.1

1 Dajana Vlaisavljević, Pejzaž 19. stoljeća iz fundusa Moderne galerije (Zagreb, 2001), 6.


394

Jedan je od utemeljitelja teme krajolika u povijesti umjetnosti Nizoze-mac Joachim Patinier. On je među prvima u panoramskim krajolicima po-stigao prikaz prostorne dubine, efektom boja slikajući prvi plan tamnije od drugog, koji se gubi u magličastoj kopreni. Prvi umjetnik koji je pokrenuo fl amansko pejsažno slikarstvo bio je Jan Brueghel stariji, koji je od svog oca Pietera naslijedio osjećaj za temu koja je bila implantirana u njegove poznate seoske prizore.2 U 17. stoljeću i tijekom 18. stoljeća pejsažno slikarstvo bilježi svoj razvoj i uspon u Nizozemskoj, uvode se svjetlost i atmosfera, dubina prostora i slikovit kolorit. Nizozemski umjetnici često putuju Italijom i na-kon povratka u domovinu donose nove ideje, koje će snažno djelovati na pejsažno slikarstvo tog područja i vremena.

Krajem 17. te početkom 18. stoljeća s pojavom prosvjetiteljskih ideja za-počinje teorija povratka prirodi i učenju od prirode. Filozofi ja koju je zastu-pao Jean-Jacques Rousseau, u kojoj su jednostavnost, izvornost i prirodnost ispred dvorske etikete, uvelike će utjecati na drugačiji pogleda na prirodu, a samim time i na razvoj pejsažnog slikarstva.

Polariziranje između viđenog, stvarnog svijeta i idealiziranog pejsaža pojavljuje se početkom 19. st. Klasicistički krajolik komponira se bez subjek-tivnog i osjećajnog sudjelovanja slikara, prema određenim pravilima, od iza-branih isječaka prirode. Dominantnu ulogu imaju kompozicije i konstruk-cije krajolika, a ne stvarni izgled kraja ili grada, jer klasicizam stvara tz v. idealizirane pejsaže. Naručuju se grupni portreti, obiteljske scene u perivojima dvoraca, obitelji u vrtu, u prirodnom okruženju, u pejsažu kao piknik scena. Jedna od najreprezentativnijih slika te tematike u slavonskim muzejima koja nam potvrđuje tu tezu jest upravo Obitelj Pejačević u perivoju virovitičkog dvor-ca, Friedricha Johanna Gott lieba Liedera iz 1811. godine.3

Nasuprot idealiziranom pejsažu, javljaju se i oni stvarni, slikani u pri-rodi. Umjetnici poput Johna Constablea i Richarda Parkesa Boningtona u svojim su djelima reproducirali impresije svjetla «na otvorenom», stvarno viđene u prirodi. Takav način slikanja nastavljaju oko 1820. «barbizonci» u Francuskoj.

U austrijskom bidermajeru prve polovine 19. st., koji je ponajviše utjecao na osječke pejsažiste, javlja se interes za realan krajolik, blizak prirodi.

S vremenom se pejsažno slikarstvo sve više približavalo stvarnosti, od-vajalo se od idealiziranih shema s početka stoljeća. Jedan od najznačajni-

2 Andrea Stockhammer, „Landscape, Still life, Genre painting and Portraiture“, u: The Collections Lie-chtenstein, ur. Johann Kräftner (Beč, 2004), 369.

3 Friedrich Johann Gott lieb Lieder, Obitelj Pejačević u perivoju virovitičkog dvorca, Muzej likovnih um-jetnosti, S-460.

Jasminka Najcer Sabljak . Slavonska šuma u djelima Huge Conrada von Hötz endorfa i Adolfa Waldingera

395

jih bečkih bidermajerskih slikara, Ferdinand Georg Waldmüller, u svojim bilješkama piše: «Priroda je primitivna, ona se mora oplemeniti. Zadatak uspona umjetnosti ne može se nikada i nigdje postići nego samo istinom. Priroda je vječna istina. Ništa nije u njezinim formama, u njezinim pojavama neiskreno. Postupci ljudi su ponekad neiskreni, ali oblici prirode nikada.»4

Pejsaž se kao tema od sredine 19. stoljeća razvijao kao autonomna sli-karska vrsta s vlastitom estetikom, no nije bio dominantna slikarska tema, poput historijskog slikarstva ili portreta.

Suprotno historijskom slikarstvu, pejzažno slikarstvo nema didaktičku svrhu, pa nije zauzimao značajan položaj na ljestvici slikarskih tema koje su privlačile najviše pozornosti umjetnika i publike. Svoj vrhunac doživljava u razdoblju romantizma, s obzirom na važnost prirode unutar romantičarske ideologije u kojoj se isticala potreba povezivanja s prirodom kako bi se izra-zila njena bit, onako kako je doživljava pojedinac.

Zahvaljujući kultu prirode, pejsažno slikarstvo postalo je najizrazitiji oblik umjetnosti i doživjelo svoju apoteozu u romantizmu, koji smatra da se Božji zakon može čitati iz prirode. Takvo poimanje naziva se «panteizam», a zasniva se na životnom iskustvu i osjećajima te negira razum. Kako bi izra-zili osjećaje nadahnute prirodom, slikari su težili što realnijem prenošenju krajolika na sliku. Ljudima je priroda bila jedino mjerilo koje su priznavali, ali joj nisu bili dorasli. Romantizam donosi dubok, osjećajan odnos prema prirodi te odbacuje tipiziranje u prikazu, naglasak je na individualističkom pristupu zadanoj temi. Prioritet se daje boji i slikarskom pristupu krajoliku. Doživljaj postaje dominantan, odnosno prikaz krajolika ne onakvim kakav on jest, nego onakvim kakvog ga umjetnik taj tren vidi i doživljava. Odba-cuje se idealistički i romantičarski pristup slikarstvu. Široka paleta boja i raznorodna tematika postaju slobodan umjetnikov izbor.

SLAVONIJA I SLIKARSTVO 19. STOLJEĆAPočetkom 19. stoljeća pojedini slavonski gradovi dobivaju na važnosti i

gospodarski jačaju, a Osijek postaje važno središte i kao centar Virovitičke županije. Najvažnije narudžbe za slikarska djela dolaze iz crkvenih krugova te plemićkih obitelji koje njima opremaju svoje dvorce u Iloku, Vukovaru, Valpovu, Našicama, Virovitici itd. Strani barokni, kasnobarokni i klasicistič-ki, austrijski i mađarski slikari izrađuju portrete uglednih članova tih obite-lji, stvarajući galerije predaka za plemićke dvorce. Uz ove najvažnije naru-čitelje, javlja se i bogatije građanstvo zainteresirano za likovnu umjetnost.

4 Klaus Albrecht Schröder, Ferdinand Georg Waldmüller (München, 1990), 22.


396

Dominira portretno slikarstvo, ali plemićke obitelji istovremeno naručuju i slike sakralne tematike za svoje objekte, dvorske kapele i crkvene prostore kojima su bili patroni. Crkva tijekom 19. stoljeća nastavlja narudžbe oltarnih pala i sakralnih skulptura, opremajući crkvene prostore djelima koja su ne-stala ili bila nedostatna u osmanlijskom razdoblju i razdoblju postosmanlij-ske obnove, a plemićke obitelji često doniraju crkve liturgijskom opremom i zavjetnim oltarima. Tako se na ovom prostoru javljaju prvi slikari, odreda stranci, od kojih se mnogi trajno nastanjuju u Slavoniji, pa ih smatramo udo-maćenim slikarima. Prvi barokni slikar značajnije prisutan na ovim prostori-ma je Paulus Antonius Senser (1716. – 1758.), koji zajedno sa svojim pomoć-nicima izrađuje niz oltarnih pala za osječke crkve i oprema crkvene prostore u okviru Pečuške biskupije. Slikari koji u 19. st. žive u raznim mjestima Sla-vonije, iako su stilski srodni, ipak su vrlo različiti po kvaliteti, rade većinom u duhu bidermajera, lutaju ovim prostorima u potrazi na narudžbama, a orijentiraju se čas prema akademizmu i klasicizmu, čas prema romantizmu i realizmu. No, kod većine je razvidno da zaostaju za svojim uzorima, stra-nim majstorima. Oni pokazuju više zanatsku vještinu, marljivost i strpljivost nego umjetničku vrijednost.

Na prostoru Osijeka i Slavonije susrećemo udomaćenog slikara Franju Pfalza (1812. – 1863.), koji slika sakralne, ali i profane motive, ponajviše por-trete osječkih građana. Za njim uvelike slikarski zaostaje, no brojnošću svog opusa zasigurno je među najzastupljenijim slikarima ovog područja Franjo Xaver Giffi nger (oko 1826. – oko 1878.). Tu se nešto kasnije u Osijeku javlja i Ivan Morett i (1843. – ?), koji portretira bogate osječke građane i postaje s vremenom učiteljem slikanja na crtačkoj školi nakon Huga Conrada von Hötz endorfa.

Josip Franjo Mücke (1819. – 1883.) ponajbolji je udomaćeni slikar koji radi za crkvu, građanstvo i plemićke obitelji u Slavoniji te koji je ostavio najveći slikarski opus u domeni portreta na ovim prostorima, no okušao se i u historijskom i pejsažnom slikarstvu. Naslikao je ciklus „Vukovarskih pej-zaža”, no još uvijek ostaje otvoreno autorstvo većine pejsaža velikog forma-ta s prikazom parka, dvorca, majura, pustare i ljetnikovca na vlastelinstvu grofova Eltz te panorami Vukovara. Od jedanaest pejsaža i dviju panora-ma samo je jedan pejsaž signiran s J. F. Mücke i datiran s 1857. godinom.5 Mückeova signirana slika prikazuje Perivoj dvorca Eltz s bogatim raslinjem, drvećem te ukrasnim grmljem i sjenicom uz Dunav. Evidentno je rad kvali-

5 Često su u literaturi isticane dvojbe oko autorstva tog zanimljivog ciklusa. Prikazi su sličnih dimen-zija (oko 70 cm x 150 cm).


397

tetnog majstora te je manjih dimenzija od ostalih većih i izduženih pejsaža u ciklusu. Nesignirana slika s identičnom vizurom do sada je nosila naslov Park Eltz ovih u Vukovaru. Ovi tz v. Vukovarski pejsaži, bez obzira na još ne-istraženo autorstvo, govore nam o važnosti i razvoju pejsažnog slikarstva na prostorima istočne Hrvatske.

Početkom 19. stoljeća učenje pejzaža na akademijama nije još postalo stalnom praksom, no pola stoljeća kasnije ono je postalo njezinim sastavnim dijelom. Uz to, liberalizacija umjetničkog školovanja na slikarskim akademi-jama nakon sredine 19. st. svoje je težište usredotočila na štafelajno slikar-stvo te kolorizam i slikarski postupak.

Slikarski akademski realizam nastojao se približiti prirodi težeći otkri-vanju njezinih kolorističkih vrijednosti i bogatstvu motiva u vremenu na-stupajuće industrijalizacije i snažnog porasta gradova. Na primjer, Münc-henska škola pejzažnog slikarstva razlikuje dva pojma: Stimmungslandschaft, koji osobitu vrijednost pridaje atmosferi i ugođaju, a razvio se u bečkom slikarstvu od bidermajera nadalje, i Freilichtmalerei, koji se razvio pod utjeca-jem barbizonske škole, preteče impresionista.

U vrijeme 19. stoljeća, kada je na području istočne Hrvatske najviše pri-sutan import stranih djela u plemićkim zbirkama, a građanski sloj naruču-je portrete od osječkih portretista (koji su dio tz v. Osječkog slikarskog kruga) istovremeno nastaje autohtono slikarstvo. To je bila čuvena osječka crtačka škola, koja otkriva i stvara pejsaž pod utjecajem austrijskih pejsažista i posta-je prepoznatljiva likovna pojava u ovom prostoru i vremenu.6 Ta je škola bila poznata kao Osječka risarska škola, a osnovana je 1800. godine, s prvim učite-ljem Antunom Muntz bergerom.7 Ona prvotno nije imala za cilj razvoj likov-ne umjetnosti, već podizanje razine obrtničkog proizvoda kojem prethode crteži i skice, a za njihovu izradu bilo je potrebno proći poduke na geometrij-skom i tehničkom crtanju i naučiti koristiti se raznim crtačkim vještinama.

Škola je s vremenom imala povećane potrebe za formiranjem novog ka-dra i potrebu za kvalitetnim i školovanim učiteljima, pa je stoga Namjesnič-ko vijeće imenovalo Franju Conrada von Hötz endorfa (1770. – 1841.) za no-vog učitelja. Jače značenje škola je dobila tek s dolaskom njegova sina, Huga von Hötz endorfa (1807. – 1869.), koji je, kao dobar pedagog i slikar pejsaža, kroz gotovo 30 godina djelovanja bio središnja osoba osječkog slikarstva 19.

6 O fenomenu ove škole do sada nije detaljnije pisano, no u radovima nekih autora (npr. Branka Ba-len) mogu se pronaći informacije o autorima vezanim uz njenu djelatnost. Branka Balen, „Osječki slikarski krug“, Zbornik radova II. kongresa Saveza društava povjesničara umjetnosti Jugoslavije, Savez društava pov. umj. SFRJ, 6. – 7. prosinca 1978. Celje, 11-18.

7 Oto Švajcer, Hugo Conrad von Hötz endorf, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, Galeri-ja likovnih umjetnosti (Osijek, 1982), 7.


398

stoljeća. Kroz njegov atelijer prošli su mnogi učenici i njegovi nasljednici: kći Amalija von Hötz endorf, koja je vodila u sklopu njihove privatne škole poduku za žene, te Ana Pfalz, supruga Franje Pfalza, koja prima privatne poduke crtanja „po prirodi”, slika djela pejzažnog karaktera, a s vremenom otvara i privatnu crtačku školu u Osijeku.

No, među najznačajnijim njegovim učenicima su Adolf Waldinger (1843. – 1904.) i Isidor Kršnjavi (1845. – 1927.), koji će kasnije odigrati važnu ulogu u osnivanju brojnih ustanova i formiranju kulturnog života Hrvatske krajem 19. stoljeća.

Unutar slavonskog slikarstva 19. stoljeća prikazi šume zauzimaju po-seban položaj. Priroda je neiscrpno nadahnuće likovnih umjetnika, pa i pi-saca, a slavonska je šuma bila važan predmet njihove inspiracije, posebno kod književnika.8 O likovnim djelima vezanim uz slavonsku šumu, napose opusima Hötz endorfa i Waldingera, pisali su do sada brojni autori, među kojima se ističe ime Ota Švajcera.9 On je u monografskim pregledima 1982. godine iscrpno prikazao djela obojice spomenutih umjetnika, no aktualnost teme šume, kao i potreba za revalorizacijom njihovih opusa, zasigurno će potaknuti ponovno istraživanje i sabiranje njihovih djela. Švajcer je s izrazi-tom akribijom pristupio analizi njihovih djela, pokušavajući sabrati što više umjetnina uz formalno-stilsku analizu i valorizaciju njihovih opusa. Höt-zendorf i Waldinger zastupljeni su u svim pregledima nacionalne povijesti umjetnosti, o njihovim su djelima pisali mnogi povjesničari umjetnosti, jer njihovi slikarski i crtački opusi predstavljaju velik i važan doprinos hrvat-skom pejzažnom slikarstvu 19. stoljeća. Oba su slikara u Osijeku, ali i šire,

8 Primjerice, o slavonskoj šumi pisali su Janus Pannonius, Vid Došen, Antun Kanižlić, Matija Antun Relković, Matija Petar Katančić, Josip Eugen Tomić, Vilim Korajac, Janko Jurković, Josip Kozarac, Josip Kosor, Mara Švel Gamiršek, Vladimir Kovačić, Vanja Radauš, Dobriša Cesarić, Dragutin Tadi-janović i brojni drugi. Anica Bilić, „Usporedba Slavonske šume Josipa Kozarca i Adolfa Waldingera“, Instytut Filologii Słowiańskiej Uniwersytetu im. Adama Mickiewicza w Poznaniu, br. 2 (2012), 19-40.

9 Radoslav Putar, „Slavonija“, u: Slikarstvo XIX. stojeća u Hrvatskoj (Zagreb, 1961); Oto Švajcer, „Pre-gled likovne umjetnosti u Osijeku u 19. stoljeću“, Osječki zbornik 16 (1977), 231-298; Balen, „Osječki slikarski krug“, 11-17; Švajcer, Hugo; Oto Švajcer, Adolf Waldinger (1843. – 1904.), monografi ja, Gale-rija likovnih umjetnosti, Osijek, Institut za povijest umjetnosti Zagreb (1982); Oto Švajcer, Domaći i strani slikari XVIII i XIX stoljeća u fundusu Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku (Osijek, 1987-88); Bran-ka Balen, „Iz čuvaonice osječke galerije ili od baroka do realizma“, u: Tri stoljeća umjetnosti (Osijek, 1988); Oto Švajcer, Likovna kronika Osijeka: 1850-1969. godine (Osijek: Galerija likovnih umjetnosti Osijek, 1991); Branka Balen, „Zbirka slika XVIII. i XIX. st.“, u: Umjetnine slavonskih muzeja i galerija II (Osijek, 1983), 14-15; Grga Gamulin, Hrvatsko slikarstvo XIX. stoljeća (Zagreb, 1995); Grga Gamulin, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće (Zagreb, 1995); Miroslav Gašparović, „Slikarstvo bidermajera u Hrvatskoj“, u: Bidermajer u Hrvatskoj (Zagreb, 1997), 122-148; Vlaisavljević, Pejzaž 19. stoljeća; Tonko Maroević, „Slikarstvo u Hrvatskoj u XIX. stoljeću“, u: Hrvatska i Europa. Moderna hrvatska kultura od preporoda do moderne, sv. 4 (Zagreb, 2009), 511-566; Zvonko Maković, „Slikarstvo 19. stoljeća“, u: Slavonija, Baranja i Srijem – vrela europske civilizacije 2 (Zagreb, 2009), 470-477; Irena Kraševac, „Likovne umjetnosti i umjetnički obrt u 19. stoljeću“, u: Hrvatska umjetnost – povijest i spomenici (Zagreb, 2010), 485-508.


399

bili gotovo osamljenici u slikanju pejsaža, u vrijeme ekspanzije štafelajnog slikarstva u domeni portretistike, genre scena, mrtvih priroda i historijskog slikarstva.

U motivu šume zasigurno su bili sasvim usamljeni, a osobito Waldinger, koji je pronašao u tom motivu svoju trajnu životnu inspiraciju, koja ga je dovela do egzistencijalnog ruba življenja, na kojem će ostati do kraja života.

Matko Peić autor je izložbe i kataloga Šuma i umjetnost (Muzej likov-nih umjetnosti, 1979.), koji su problematizirali motiv šume u umjetnosti te dali pregled teme pejsaža u europskoj povijesti umjetnosti. U katalogu je izborom djela domaćih autora koji u svojim opusima imaju zastupljena djela dao pregled ove teme od Huga von Hötz endorfa do Antuna Motike i Vanje Radauša.10

SLAVONSKA ŠUMA I SLIKAR HUGO CONRAD VON HÖTZENDORF

Hugov otac, slikar Franjo Conrad, bio je podrijetlom iz Češke, a došao je sa svojom obitelji u Dardu, najvjerojatnije na posjed obitelji Esterhazy, gdje je bio katastarski crtač. S vremenom je prešao u Osijek, gdje postaje učiteljem i ravnateljem Gradske risarske škole. Hugo uči od oca te jedno vrijeme daje poduke iz crtanja u srijemskom mjestu Rumi.11 U toj fazi nastaju crteži olov-kom ili tušem s motivima ruina, manastira, srednjovjekovnih kula, starih gradina, ciglana i mlinova u mjestima oko Rume i Iloka te vizure Dunava. Umjetnik je zaokupljen nekim arhitektonskim motivom koji mu predstav-lja glavnu temu djela. Nakon nekog vremena odlazi 1836. godine u Beč na studije, gdje je pod utjecajem bečkih pejsažista slikao idilične pejsaže s alpskim masivima, bujnim šumama i sasvim minucioznim ljudskim likovi-ma. Ubrzo se vraća u Osijek 1841. godine, naslijedivši oca na mjestu učitelja slikanja na osječkoj Gradskoj risarskoj školi. Imao je i privatni atelijer gdje je dodatno podučavao slikati svoje polaznike, a neki od njegovih ponajboljih učenika bili su Adolf Waldinger i Isidor Kršnjavi.

10 Na izložbi se bili zastupljeni slikari: Hugo Conrad von Hötz endorf, Fani Daubachy-Brlić, Adolf Wal-dinger, Nikola Mašić, Bela Čikoš-Sesija, Oton Iveković, Ferdo Kovačević, Slava Raškaj, Tomislav Krizman, Miroslav Kraljević, Vladimir Becić, Ljubo Babić, Jerolim Miše, Vladimir Filakovac, Antun Motika i Vanja Radauš.

11 Hugo Conrad von Hötz endorf dolazi iz Rume, mjesta koje je u 18. stoljeću utemeljio Marko Alek-sandar barun Pejačević. Ovo je imanje bilo temelj gospodarskog napretka rumsko-retfalačke grane obitelji Pejačević, koja je u Retfali kod Osijeka podigla početkom 19. stoljeća svoj reprezentativni dvorac. Može se pretpostaviti da postoji povezanost Hötz endorfova dolaska iz Rume u Osijek, no daljnja istraživanja će to rasvijetliti.


400

Kako je sve duže boravio na ovim prostorima, a pod utjecajem austrij-skih pejsažista, sve više počinje zaokupljati njegovu pažnju slavonska šuma. Prvobitno je slika s istoznačnim fi guralnim i animalnim motivima (Lovački pas na tragu, Konji na pojilu, Pastorale I.-IV.), a s vremenom, pred kraj života, šuma preuzima u njegovim djelima panteističke razmjere, što je vidljivo u njegovoj mapi crteža Skitz en einiger Waldszenen / so wie einiger historisch ma-lerischen / Ruinen Slavoniens / gezeichnet von / Hugo Conrad von Hetz endorf / Lehrer an der Zeichenschule / zu Essegg, koju je izložio u Zagrebu na Gospodar-skoj izložbi 1864. godine.12

On je bio slikar slavonske šume koju je promatrao izvana, romantičar-skom vizijom uočavao je teško prohodne šumske putove, močvare s poru-šenim stablima, pougljena stabla, srušena stabla, stablima zakrčene putove. Nekoliko puta je crtao Podgorački lug i motive oko Podgorača, gdje je priro-da, sa starim porušenim ili mladim stasitim hrastovima u močvari, posebno zaokupljala njegovu pažnju. Često je slikao teško prohodne i zavojite prte-ne putove s kočijama i konjima u galopu ili kasu, sa zaprežnim kolima, s plastovima sijena ili naslaganim drvima za ogrjev. Figuralnim i animalnim detaljima, ponajviše konja i razigranih pasa, unosio je idiličan ton, stvarajući male genre scene uklopljene u moćnu prirodu. (foto 1)

Hötz endorfova najreprezentativnija ulja na platnu nose naziv Slavonska šuma i Šuma zimi.13 Reprezentativni pejsaž s prikazom Slavonske šume14 do-sad je bio datiran s 1836. godinom i tumačen kao rano Hötz endorfovo djelo, nastalo u vrijeme njegova odlaska na studije u Beč.15 Uvidom u cjelokupni slikarev opus i proučavajući povijest valpovačke zbirke, uočeno je da bi ono moglo biti kasnije datacije te da je narudžba vezana uz valpovačke barune

12 Radi se o nizu od trideset crteža olovkom (izvorno 42), koji su do danas sačuvani u originalnim kožnim koricama. Svaki crtež je bio opremljen passpartouom s tankim zlatnim perforiranim obrubom i tintom pisanim nazivom ispod crteža. Bili su izloženi bez stakla, a kupio ih je Karlo pl. Mihalović. Mapa je danas u posjedu Muzeja likovnih umjetnosti.

13 Muzej likovnih umjetnosti posjeduje središnji, najvrjedniji i najbrojniji dio njegovog opusa, 14 ulja na platnu i 48 crteža olovkom na papiru.

14 U Hötz endorfovoj monografi ji pod popisom uljanih slika navodi se spomenuto djelo kao otkup Muzeja likovnih umjetnosti iz 1964. g. od Josipa Markovića iz Osijeka, nekoć stolara zaposlenog u Muzeju. No, uvidom u popise KOMZA-e iz Valpova uočeno je postojanje identične slike u valpo-vačkom dvorcu prije Drugog svjetskog rata. KOMZA 10/46. i 355/46, g., pod brojem 2. Hötzendorf: Šumski krajobraz, 1856., u. na p., 75 x 115, d. d. Hötzendorf 1856. (Švajcer, Hugo, 84; KOMZA, Za-greb 355/46 i Osijek 10/46; Arhiv Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Muzej Slavonije)

15 Malo je vjerojatno da slikar u vrijeme odlaska na studije u Beč slika tako monumentalno platno. Signatura pouzdano atribuira djelo kao Hötz endorfov rad, no ostaje sumnja u dataciju slike. Brojevi koji označavaju godinu nisu najjasnije izvedeni, no velika je vjerojatnost da se ipak radi o 1856. g. Slikar vjerojatno godinu dana ranije (1855.) slika Alpski pejsaž, gotovo istih dimenzija 73,5 x 115,5 cm, koji se nalazi u privatnom vlasništvu u Zagrebu. Za pretpostaviti je da tih godina tada već poznati slikar i profesor Hötz endorf može dobiti narudžbe za ovako velike slike. Švajcer, Hugo, 86.


401

Hilleprand von Prandaue. Iz monografi je Ota Švajcera o ovom slikaru sa-znajemo da je radio za baruna Prandaua, za grofa Jankovića i dr.16 Pretpostav-ljamo da je Gustav barun Prandau naručio 1856. godine kod tada već zrelog i afi rmiranog profesora Osječke risarske škole ovaj pejsaž, reprezentativan u dimenzijama i opremi – ukrašen profi liranim, bogato raščlanjenim viticama od različitih vrsta slavonskog drveta. Hötz endorf slika na velikom platnu vi-zuru guste slavonske šume i posve mali lik pastirice s dvjema kozama u sre-dištu scene. Slikar viđeno prenosi na platno bidermajerskom preciznošću. U prvom planu je čist prostor razrušene šume, polegnutih stabala, granja, po-tom su u drugom planu na dva mjesta poslagana obrađena drva za ogrjev. Neobično razlistala zelena, listopadna šuma bukve, graba i hrasta prikazana je u formi idiličnog pejsaža u pozadini prizora. (foto 2)

Osim ovog prikaza bujne razlistale šume u kasno ljeto, Hugo slika u tehnici ulja na platnu i u akvarelu i nekoliko prikaza šume zimi. Motivi zime ili zimski šumski pejsaži su rijetkost u slikarstvu zbog zahtjevnog načina slikanja nijansi bijele boje snijega, bjelina i snježne mase te snijegom prekri-vene grane, koje na ovoj slici Hötz endorf vješto izvodi. Jedno od njegovih najznačajnijih djela nastalo u zreloj slikarskoj fazi već pred kraj života 1865. godine, a prikazuje Šumu zimi.17 (foto 3)

Prikazana je šuma obavijena zimskom maglom, iza koje se u dubini sli-ke nazire topla, žuta svjetlost provirujućeg sunca. U središtu slike je ogoljelo hrastovo stablo, uz još dva stabla (nastala na osnovi njegovih studija olov-kom koje je prenio na platno). Pored stabala su nadolazeće jureće saonice s tropregom i muškim likom prekrivenim zimskom odjećom. Prikaz oda-je romantičarski duh snježne idile šumovita slavonskog prizora. Naslikao je još jedan akvarelni prikaz zimske idile s kućicom u snijegu i konjskom zapregom ispred nje.18 Šumovit predio s gorovitim pejsažem u pozadini prekrivenim snijegom, predstavlja pravi mali suptilni romantičarski pejsaž slavonske idile zimi. (foto 4)

U Hötz endorfovim djelima, koja broje tridesetak ulja na platnu i akva-rela te sedamdesetak crteža, prevladava motiv šume, motiv slavonske šume obavijene romantičarskom vizijom. Poneka ruina i panorama (Stari grad na Dravi, Stari Dravski most u Osijeku) danas predstavljaju i kulturno-povijesno svjedočanstvo ovih prostora tijekom stoljeća.

16 Švajcer, Hugo, 28.17 Šuma zimi, ulje na platnu, 50 x 60 cm, Muzej likovnih umjetnosti, S-431.18 Zima, akvarel, 24 x 31 cm, privatno vlasništvo, Osijek. Akvarel se nalazi na naslovnici monografi je

autora Ota Švajcera o slikaru Hugu Conradu von Hötz endorfu, 1982.


402

SLAVONSKA ŠUMA I SLIKAR ADOLF WALDINGERZa razliku od svog učitelja Huga von Hötz endorfa, Waldinger odlazi korak dalje, dublje u šumu, u prirodu. On je primao pet godina poduke crtanja i slikanja kod Huga von Hötz endorfa u osječkoj crtačkoj školi. Odlazi 1861. na bečku Akademiju, gdje prima slikarske poduke i rad nastavlja u privatnim atelijerima poznatih bečkih pejzažista, dolazeći u doticaj s Ferdinandom Ge-orgom Waldmüllerom i Emilom Jakobom Schindlerom. Putuje po Južnom Tirolu, Salzkammergutu, Bavarskoj i Sjevernoj Italiji te unosi u hrvatsko sli-karstvo tz v. Stimmungsimpressionismus (dojmljivost ugođaja). Nakon povrat-ka u Osijek zapošljava se u osječkim školama i u stalnoj je potrazi za boljim zaposlenjem koje bi mu osiguralo egzistencijalnu sigurnost i status. No, do smrti ostaje na margini društvenog života, osamljen u proučavanju šumskih pejsaža i raslinja, bujne vegetacije kojom je bio okružen u okolici Osijeka.

U Waldingerovom opusu jasno možemo razdvojiti ulja na platnu i crte-že koje je radio olovkom i ugljenom. Waldingerov poznati opus danas broji dvjestotinjak studija olovkom i crteža ugljenom te koloriranih crteža, gvaše-va i akvarela, koji su tonirani okerom, smeđom ili zelenom bojom, bijelom kredom ili pokriveni bijelom bojom. Najčešće je crtao na bijelom papiru, po-tom nešto na sivom, zelenkasto-sivom i smećkasto toniranom papiru. Crtao je i obostrano, a sačuvao se i njegov blok sa studijama ljudskih likova – por-treta žena, pastirica i pastira.

Mali broj sačuvanih ulja (oko dvadeset) u hrvatskim muzejima i privat-nim zbirkama govori nam o skromnim ekonomskim mogućnostima ovog slikara. Adolf Waldinger je realistički promatrao šumu iznutra, crtajući velik broj studija lišća, stabala, granja, panjeva, krošnji. Osobitu, gotovo botaničku pozornost pridavao je niskom šumskom raslinju, onom što se nalazi uz ru-bove putova, cesta na šumskim čistinama, uz močvare, a proučavao je i fra-gmente šumskog raslinja. Proučavao je i biljke okućnice, kamenje i kamene gromade, potom travke, trstiku, puzavice, mali i veliki biljni svijet; sve je to pobuđivalo njegov interes. Imao je bistar pogled i oštro oko promatrača čijoj opservaciji nije izmakao niti najmanji detalj.

U nekim crtežima ugljenom, osim prikaza unutrašnjosti šume, šumskih partija ili ruba šume, prevladavaju romantičarski ugođaj u sceni s mjese-činom, olujni pejsaž s jezerom, ljubavni parovi u šetnji šumarkom. Osobi-to su dojmljivi crteži ugljenom nastali oko 1880. godine s nazivima Šuma i Unutrašnjost šume. U njima igra osvijetljenih i osjenčanih partija šume stvara


403

dinamiku crteža, u nekim crtežima odlazi u domenu apstraktnosti prikaza, s jakim, gotovo neprepoznatljivim slaganjem ploha.19 (foto 5 i 6)

Olovkom je Waldinger uspio pokazati svu suptilnost i mekoću izražava-nja raznovrsnih oblika i svjetlosnih detalja krošnje šume. U prednjem planu su stabla gledana odozdo, time šuma izgleda gorostasnija, potom je crtao partije sunčanih čistina i osvijetljenih dijelova šumskih predjela. Svojim lir-sko-poetskim ugođajem i mekoćom crtačke izvedbe neodoljivo podsjeća na Camillea Corota, što najbolje govori o njegovom osobnom senzibilitetu i osobnosti. (foto 7)

Slikao je i ulja na platnu malih dimenzija, na kojima nad minucioznim ljudskim fi gurama u potpunosti dominira zelenilo šumskog raslinja, osje-ćaj treperenja lišća ispunjenog svjetlom i sjenom. Njegova Slavonska šuma iz 1866. godine čini danas jedan od najznačajnijih prikaza šumskih pejsaža te zauzima posebno mjesto u slikarstvu realizma.20 Ovo ulje malih dimenzija predstavlja poemu šumi po svojoj intimi i pjesničkoj ljepoti, minucioznoj slikarskoj izvedbi likova zamišljenih i utihnulih u samoći šumskog raslinja. Slika je vodeći primjer, kada je riječ o slikarstvu slavonskih šuma, realistički slikanih detalja, ali s romantičarskom notom u cjelovitom prikazu.

Waldingerovi crteži olovkom i ugljenom, kao i neka ulja, dosegnuli su europsku razinu slikarstva pejsaža; on slika zelenilo šume s bujnom vegeta-cijom, njegova šuma predstavlja trajnu vrijednost i neprolaznost realističkog i naturalističkog slikarstva 19. stoljeća.

ZAKLJUČNOŠuma je tijekom stoljeća, a ponajviše tijekom 19. stoljeća, bila neiscrpno vrelo mnogih umjetničkih i književnih djela, fascinirala je umjetnike svojom bujnošću, snagom i jačinom prirode. Osobito mjesto šuma zauzima u opu-sima slavonskih umjetnika i književnika, jer je ovo područje bilo tijekom 19. stoljeća najvećim djelom prekriveno teško prohodnom šumom, šumom koja je predstavljala strah i nepoznanicu, a istovremeno i stvaralački izazov avanturističkom duhu.

Sredinom 19. stoljeća formirani su slikarski pravci romantizam i reali-zam, u kojima eskapizam od društvenih normi i ustaljenih tema predstavlja izazov. Šuma kao samostalna i zasebna cjelina unutar pejsažnog slikarstva postaje preokupacija umjetnicima romantizma koji panteističkoj snazi i moći

19 Šuma, oko 1880., ugljen, 540 x 330 mm, MLU, G-84; Unutrašnjost šume, oko 1880., ugljen, 330 x 535 mm, MLU, G-80.

20 Slavonska šuma, 1866., ulje na platnu, 34 x 98 cm, MLU, S-232.


404

šumskog raslinja i prirode podređuju čovjeka, pokazujući njegovu nemoć pred prirodnim datostima. Za razliku od romantičara, realističari do krajnje minucioznosti razrađuju šumu i šumske motive, baveći se šumskim rasli-njem, detaljima krošnje i grana, promatrajući i istražujući botaničkom točno-šću svaki djelić prirode.

Upravo ova dva pristupa slikanju šume, odnosno pejsaža, vidljivi su i u opusima najznačajnijih slavonskih, ali i hrvatskih, pejsažista – prvaka osječke crtačke škole Huga Conrada von Hötz endorfa i Adolfa Waldingera.

Nazivi njihovih mnogobrojnih djela (Šuma, Slavonska šuma, Šumski krajolik, U mladoj bregovitoj šumi, Unutrašnjost šume, Kućica u šumi, Šumski put u planini, Slavonski hrastik, Stari hrast, Suhi hrastovi, Studije hrasta ili drveća, Jasen, Studija panjeva, Crtež starog hrasta s lišćem) govore nam o važnosti šum-skih motiva u brojnim djelima ovih umjetnika koja se nalaze u muzejskim i privatnim zbirkama diljem Hrvatske.

Hugo Conrad von Hötz endorf i Adolf Waldinger svojim su opusima do-segli vrhunac pejzažnog slikarstva 19. stoljeća, u kojem dominiraju motivi slavonske šume, a samim time postali su nezaobilazan i vrlo vrijedan se-gment nacionalne povijesti umjetnosti.

PRILOZI:1. Hugo Conrad von Hötz endorf, Podgorački lug, 1863., crtež olovkom,

270 x 380 mm, Muzej likovnih umjetnosti, G-417 2. Hugo Conrad von Hötz endorf, Slavonska šuma, ulje na platnu, 76 x

114 cm, Muzej likovnih umjetnosti, S-6463. Hugo Conrad von Hötz endorf, Šuma zimi, ulje na platnu, 50 x 60 cm,

Muzej likovnih umjetnosti, S-4314. Hugo Conrad von Hötz endorf, Zima, akvarel, 24 x 31 cm, privatno

vlasništvo, Osijek. Akvarel se nalazi na naslovnici monografi je au-tora Ota Švajcera o slikaru Hugu Conradu von Hötz endorfu, 1982.

5. Adolf Waldinger, Šuma, oko 1880., ugljen, 540 x 330 mm, Muzej li-kovnih umjetnosti, G-84

6. Adolf Waldinger, Unutrašnjost šume, oko 1880., ugljen, 330 x 535 mm, Muzej likovnih umjetnosti, G-80

7. Adolf Waldinger, Slavonska šuma, 1866., ulje na platnu, 34 x 98 cm, Muzej likovnih umjetnosti, S-232


405

SUMMARY

The Slavonian Forests in the Works of Hugo Conrad von Hötz endorf and Adolf Waldinger

The Slavonian forests were over the centuries, particularly throughout the 19th century, an inexhaustible source for many artistic and literary works; artists were fascinated by the luminance of the forests and by their natural power. The forest had a special place in the works of Slavonian artists and writers due to the fact that this area was, throughout the 19th century, mostly covered by inaccessible woods representing the unknown and evoking fear; at the same time they were a creative challenge for adventurous spirits. In the mid-19th century art movements such as romanticism and realism emerged; escapism from social norms and established topics became a challenge within them. The forest as an independent and separate entity within landscape painting became the preoccupation of romantic artists who subordinated man to the pantheistic force and the power of forest vegetation and nature, demonstrating how defenceless man is against natural conditions. In contrast to the romanticists, the realists elaborate, with extreme precision, forests and wood motifs and concern themselves with forest vegetation, details of the crowns and branches, observing and researching every single detail of nature with botanical precision. These two approaches in painting forests, i.e. landscapes, are evident in the oeuvres of the most signifi cant Slavonian, and also Croatian landscape painters, the leaders of the Osijek School of painters Hugo Conrad von Hötz endorf and Adolf Waldinger. The titles of their numerous works Šuma (The Forest), Slavonska šuma (Slavonian Forests), Šumski krajolik (Woodland area), U mladoj bregovitoj šumi (In the Young Hilly Forests), Unutrašnjost šume (Woodland Interior), Kućica u šumi (The House in the Woods) Šumski put u planini (Forest Path in the Mountain), Slavonski hrastik (Slavonian Oak Forest), Stari hrast (Old Oak), Suhi hrastovi (Withered Oaks), Studije hrasta ili drveća (Oak or Wood Studies), Jasen (Ash), Studija panjeva (Stump Study), Crtež starog hrasta s lišćem (Drawing of an Old Oak with Leaves) speak about the importance of forest motifs in numerous works of these artists which are kept in museum and private collections throughout Croatia. Hugo Conrad von Hötz endorf and Adolf Waldinger reached the climax in landscape painting of the 19th century dominated by Slavonian forest motifs, becoming an essential and extremely valuable segment of national art history.

407

dr. sc. Anica Bilić, znanstvena savjetnicaCentar za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima

Književnohistoriografski hod slavonskom šumom

Korpus interpretiranih poetološki i žanrovski heterogenih književnih tekstova nastao je u vremenskom rasponu od 1762. do 1911.: Sveta Rožalija Antuna Kanižlića (1759./1780.), Satir iliti divji čovik Matije Antuna Relkovića (1762.), Jesenski plodovi Matije Petra Katančića (1791.), Kolo gorah Ota Šiakovića (1851./1862.), Slavonska šuma Josipa Kozarca (1888.), Jankovo ljetovanje Franje Cirakija (1905.), Rasap Josipa Kosora (1906.), Đuka Begović Ivana Kozarca (1911.), a referira se na konkretne geografski determinirane šumske predjele u Slavoniji. Nizinske šumske predjele analizirat ćemo kao književne krajolike u koje su navedeni pisci upisali različita subjektivna i društveno uvjetovana značenja, vrijednosti, emocije, empirijska znanja te svjetonazorna opredjeljenja. Semantizaciju šume kao dominantnoga prirodnoga površinskog pokrova promatrat ćemo unutar iskustva prirode i iskustva kulture i društva te utvrditi stupanj njezine referencije na izvanknjiževnu zbilju u rasponu od prirodnoga preko kultiviranoga do kulturnoga/književnoga prostora. Cilj je rada šumu defi nirati i interpretirati kao književni krajolik u dijakronijskom nizu te utvrditi da je složen entitet, koji svoju kompleksnost pokazuje mnogolikošću i slojevitošću. Korištenjem postignuća kulturne i književne geografi je, ponajprije kvalitativne analize, šumski ćemo krajolik na navedenu korpusu opisati, interpretirati i usustaviti te zaključno pokazati da su njegove reprezentacije povijesne i ovisne o književnoevolutivnim tendencijama.

Ključne riječi: šuma, prirodni krajolik, književni prostor, poetika, svjetonazor

1. UvodKnjiževnohistoriografski hod slavonskom šumom omogućilo je nekoliko obrata u znanstvenoj misli druge polovice 20. stoljeća: prostorni obrat u društvenim i humanističkim znanostima, humanistički obrat u geografi ji i lingvistički obrat u historiografi ji.

1.1. Prostorni obrat

Prostor kao nepokretan, zatvoren, homogen entitet bio je zapostavljen i po-dređen vremenskoj kategoriji, privilegiranoj u znanstvenoj misli 19. stoljeća.1 Do prostornoga obrata dolazi u humanističkim i društvenim znanostima u drugoj polovici 20. stoljeća, a iniciran je razvitkom fi lozofi je prostora (fran-cuski fi lozofi i sociolozi Michel Foucault2 i Henri Lefebvre) i postmodernim

1 Ivana Brković, „Književni prostori u svjetlu prostornoga obrata“, Umjetnost riječi 57/1-2 (2013), 116. 2 Michel Foucault, „O drugim prostorima“, u: Operacija: Grad, priručnik za život u neoliberalnoj stvar-


408

prostornim modelima (američki i britanski kulturni geografi David Harvey, Edward Soja, Derek Gregory, Steve Pile, Doreen Massey).

Epohu prostora najavio je Michel Foucault objavivši spacijalni zaokret u svojemu predavanju O drugim prostorima 1967. godine: „Strepnja našeg doba temeljito je povezana s prostorom, nedvojbeno više nego s vreme-nom.“3 Prostor se počinje promatrati i razmatrati kao analitička kategorija, konstitutivni element diskurzivnih praksi 20. stoljeća, društveni konstrukt i reprezentacijska strategija. U središtu su interesa prostornoga obrata čovjek i identitet, koji se uslijed promjena mijenja ili gubi.

1.2. Humanistički obrat u geografi ji

Od šezdesetih godina 20. stoljeća humanistički pristup kulturnoj geografi ji proučava ljudske stavove i vrijednosti, kulturno naslijeđe, estetiku pejzaža i arhitekture, emocionalno značenje mjesta u čovjekovu identitetu. Sedamde-setih godina 20. stoljeća bihevioristički pristup geografi ji ističe da je slika u oku promatrača te proučava ponašanje čovjeka u prostoru na temelju slika, ovisnih o subjektivnim informacijama i percepciji okoliša.4 Najizrazitiji je utjecaj fenomenologije i egzistencijalizma na humanistički orijentiranu kul-turnu geografi ju. S aspekta fenomenologije Yi-Fu Tuan defi nira mjesto (place) koje ima vremenom stečenu osobnost (personality), sastavljenu od prirodnih obilježja i čovjekova rada, odnosno promatra ga kao kulturni pejzaž.5 Mjesto ima osobnost, a ljudi osjećaj mjesta (sense of place) kao vizualni ili estetski do-življaj mjesta i kao područja brižnosti (fi leds of care), koja se doživljavaju emo-cionalno „iznutra“ i razlikuju se od javnih simbola (public symbols), koje do-življavamo vizualno „izvana“. Glavni je pristup humanističkoga usmjerenja kulturne geografi je hermeneutika, a metode istraživanja su razumijevanje i interpretacija. Geograf je subjektivni interpretator, koji interpretira kulturne proizvode kao tekstove. Humanistička orijentacija kulturne geografi je otkri-va nevidljive veze čovjeka i prostora, područja brižnosti te uvodi ideju pejza-ža kao teksta iz kojeg se može iščitati prirodni, socijalni i kulturni kontekst.

nosti, ur. T. Domes (Zagreb, 2008), 31-39; Stanić, Sanja i Pandžić, Josip, „Prostor u djelu Michela Foucaulta“, Socijalna ekologija 21/2 (2012), 225-245.

3 Michel Foucault, „O drugim prostorima“, Glasje III/6 (1996), 9.4 Kulturna geografi ja: kritički rječnik ključnih pojmova, ur. D. Atkinson, P. Jackson, D. Sibley, N. Washbo-

urne (Zagreb, 2008).5 Yi-Fu Tuan, Space and Place, The Perspective of Experience (Minneapolis, 1977).

Anica Bilić . Književnohistoriografski hod slavonskom šumom

409

1.3. Lingvistički obrat u historiografi ji

Lingvistički obrat, što su ga počevši od 60-ih godina 20. stoljeća svojim pro-mišljanjima inicirali, prouzročili i provodili strukturalisti, semiotičari, post-strukturalisti i dekonstruktivisti, poimence Michel Foucault, Hayden White, Dominick LaCapra i dr.,6 utjecao je na ozbiljno preispitivanje odnosa histori-ografi je i književnosti te privilegirao tekst i narativni sloj naglasivši kako se historiografi ja referira na ono što je zapisano da se dogodilo, dok ono što se uisti-nu dogodilo ostaje skriveno kao nedokučiva istina, a znanje o njoj oblikova-no je i prenošeno jezikom te pohranjeno u tekstualnom svijetu. Lingvističke fi guracije, književni i kulturni konstrukti, ono što je zapisano da se dogodilo u prošlom vremenu, postaju predmetom historiografskih istraživanja.

1.4. Književni prostor

Prostorni obrat utjecao je na promjene u oblikovanju i interpretaciji književ-noga prostora. Kulturni geografi i kulturolozi posežu za književnim teksto-vima, budući da su u njima reprezentacije stvarnosti čitljivije negoli u samom prostoru te očitije svjedoče o odnosu pojedinca i zajednice prema prostoru, o značenju, vrijednostima, osjećajima i iskustvima upisanim u prostor.

Književni prostor konstruirani je prostor u koji pisac upisuje značenja i način identifi kacije s njim, a uvjet za oblikovanje identiteta je odnos pre-ma prostoru. Književni tekst kao kreacija pojedinca sadrži, uz subjektivna značenja, društveno kodirana značenja i oblike. Semantizacija književnoga prostora s jedne je strane subjektivna jer književnik upisuje svoja iskustva, emocije, značenja i vrijednosti u prostor, a s druge je strane društveno uvje-tovana iskustvima prirode, kulture i društva. Književni je prostor, dakle, subjektivni i društveni konstrukt, uspostavljen kroz kulturne, društvene i ideološke reprezentacije.7

2. Slavonska šuma kao književni prostorKorpus istraživanja obuhvaća djela koja na dijakronijskoj osi pripadaju knji-ževnosti druge polovice 18. stoljeća, 19. stoljeću te početnom desetljeću 20. stoljeća: Sveta Rožalija Antuna Kanižlića (1759., obj. 1780.), Satir iliti divji čo-

6 Iva Beljan, „Naracija u historiografi ji“, Umjetnost riječi 54/3-4 (2010), 201-224; Jadranka Brnčić, „Na-racija u historiografi ji. Paul Ricoeur, Vrijeme i pripovjedni tekst, Pariz 1983-1985.“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 39/1 (2007), 277-294; Nada Kisić Kolanović, „Historiografi ja i postmoderna teorija pripovijedanja: Hayden White i Dominic LaCapra“, Časopis za suvremenu povijest 35/1 (2003), 217-233; Hayden White, „Historijska pripovjednost i problem istine u historijskom prikazivanju“, Časopis za suvremenu povijest 36/2 (2004), 621-635.

7 Brković, „Književni prostori“, 115-138.


410

vik Matije Antuna Relkovića (1762.), Jesenski plodovi Matije Petra Katančića (1791.), Kolo gora Ota Šiakovića (1851./1862.), Slavonska šuma Josipa Kozarca (1888.), Jankovo ljetovanje Franje Cirakija (1905.), Rasap Josipa Kosora (1906.), Đuka Begović Ivana Kozarca (1909./1911.), a referiraju se na konkretne geo-grafski determinirane šumske predjele u Slavoniji.

Nizinske šumske predjele Slavonije analizirat ćemo kao književni pro-stor u koji su pisci upisali različita subjektivna i društveno uvjetovana zna-čenja, vrijednosti, emocije, empirijska znanja te svjetonazorna opredjeljenja. Semantizaciju šume kao dominantnoga prirodnoga površinskog pokrova promatrat ćemo unutar iskustva prirode, društva i kulture te utvrditi stupanj njezine referencije na izvanknjiževnu zbilju u rasponu od prirodnoga/organ-skoga, preko kultiviranoga, do kulturnoga i književnoga prostora. U pro-matranim se djelima reprezentira prepoznatljiva šumska zajednica i njezin geografski smještaj, na što upućuje precizna ojkonimija, ili je posredno odre-đujemo preko prikrivenih prostornih pokazatelja u tekstu. U preciziranju konkretne šumske zajednice koristili smo se klasifi kacijom Šuma Slavonije i Baranje Đure Rauša.8 Budući da su promatrani šumski krajolici popunjeni objektivnim činjenicama organskoga svijeta, historijskim, kulturnim, mito-loškim i drugim činjenicama te ideologemima, pokazuju sposobnost da kao književni prostori konstruiraju neprostorne odnose, ideološke i društvene aspekte svjetonazora. U određivanju svjetonazornih aspekata koristili smo se određenjima predmoderne, predindustrijske, tradicionalne civilizacije, kulture i društva i moderne, industrijske civilizacije, kulture i društva, što ih je Nikola Dogan interpretirao u knjizi U potrazi za Bogom. Kršćanin u pos-tmodernom vremenu.9 Budući da je književni prostor reprezentacija autorova iskustva prostora, u šumski je krajolik svaki pisac upisao svoja subjektivno uvjetovana značenja, vrijednosti, emocije, empirijska znanja i svjetonazorna opredjeljenja te nam je cilj i njih dešifrirati.

3. Barokna i rokoko šuma Antuna KanižlićaKnjiževnohistoriografski hod slavonskom šumom s polaznom vremenskom točkom u 18. stoljeću započet ćemo književnom reprezentacijom krajolika požeškoga gorja u religioznoj poemi Sveta Rožalija, koju je Antun Kanižlić napisao 1759., a posthumno je objavljena u Beču 1780. Uočljivo je kako je

8 Đuro Rauš, „Šume Slavonije i Baranje od Matije Antuna Relkovića do danas“, u: Radovi Centra za organizaciju naučnoistraživačkog rada JAZU u Vinkovcima, knj. 2 (Zagreb, 1973), 107-166.

9 Nikola Dogan, U potrazi za Bogom. Kršćanin u postmodernom vremenu (Đakovo, 2003).


411

pisac iznevjerio prvi prostor,10 stvarni prostorni kontekst i referencijski od-nos prema geografskim koordinatama sicilijanske planine Monte Pellegrino, u čijoj je špilji pokornički živjela panormitanska divica i svetica pustinjačica Rožalija,11 te ju je smjestio u književni prostor koji se, sudeći prema opisi-ma šumskoga krajolika s bujnim šumskim pokrovom, žuboravim potoči-ćem i bogatim ornitološkim svijetom, referira na Slavonsko gorje. Književne reprezentacije toga šumskoga krajolika ambivalentene su: predočen je kao unutarnji, duhovni, alegorijski prostor te vanjski, opservirani prostor.12 S jedne strane, šuma u koju je Kanižlić smjestio svoju Rožaliju simbolični je i alegorijski prostor trapljenja, pokajanja i duhovnoga pročišćenja, a s druge strane, slika šume opservirana golim okom na licu mjesta prostor je prepo-znatljiva prostora Slavonskoga gorja. Šumski krajolik, oblikovan kao prostor eskapizma i sigurnoga utočišta, prostorna je i vrijednosna negacija civiliza-cijski uređena života i postignuća te apoteoza povratka prirodi i prirodnom životu, ideji koju je popularizirao J. J. Rousseau sa sekularnoga aspekta, a Kanižlić s kršćanske pozicije. Budući da je šuma prostor bijega u Kanižliće-voj poemi, možemo je svrstati u eskapističku književnost. Šuma kao prostor bijega od civilizacije grijeha, postaje oponent civilizaciji. Vjerska semantiza-cija šumskoga krajolika pretvara ga u meditativno-kontemplacijski prostor duhovnoga sazrijevanja i postizanja visoke duhovne razine i svetosti zahva-ljujući organskom svijetu kao prostoru susreta Boga, čovjeka i prirode. Tako je u šumski prostor upisan teocentrični svjetonazor te u njemu prepoznaje-mo predmodernu, tradicionalnu kulturu i civilizaciju u kojoj se svijet do-življavao cjelovito, tj. kao totalitet sa slikom u kojoj se integrira ovostrano i onostrano, duhovno i tjelesno.13 Kanižlićev šumski krajolik ima karakter du-hovnoga, religioznoga, moralnoga, kršćanskoga prostora; stoga ga možemo promatrati kao duhovnu, religioznu arkadiju, koja je najprije bila barokni prostor pokajanja i trapljenja, pokore i patnje, da bi ga duhovno preobražena asketa-svetica vidjela i opisala rokoko stilom kao idilični prostor uživanja, radosti, opuštenosti i harmonije. Tako su se u šumskom prostoru stopile ba-rokna unutarnja slika svijeta s iracionalnim, metafi zičkim i onostranim te rokoko vanjska slika fi zičkoga, ovostranoga, odnosno šumskoga krajolika s

10 Phil Hubbard, „Prostor/mjesto“,u: Kulturna geografi ja (Kritički rječnik ključnih pojmova), ur. D. At-kinson, P. Jackson, D. Sibley, N. Washbourne (Zagreb, 2008), 71-79. Prvi prostor je percipirani pro-stor, odnosno objektivni, fi zički, realni prostor s izravnim prostornim iskustvima. Drugi prostor je koncipirani prostor, odnosno reprezentirani, subjektivni, mentalni prostor.

11 Sveta Rozalija zaštitnica je grada Palerma na Siciliji, u kojemu je rođena. Stupila je u red augustinki te pustinjački živjela u špilji na Monte Pellegrinu kod Palerma. Umrla je 4. rujna 1160.

12 Matko Peić, „Barok i rokoko Antuna Kanižlića (1699 – 1777)“, Rad JAZU, sv. 15 (Zagreb, 1972).13 Dogan, U potrazi za Bogom.


412

remek-slikom kupanja slavuja u gorskom potočiću kao antologijskim bise-rom hrvatske deskriptivne književnosti.14

4. Prosvjetiteljska, racionalistička šuma Matije Antuna RelkovićaU Relkovićevu Satiru iliti divjem čoviku (Dresden, 1762.) šuma je prostor su-sreta/sukoba mitologije i zbilje, tradicionalne, predmoderne kulture/civili-zacije i moderne kulture/civilizacije, staroga i novoga svijeta, tradicionalno-ga, idealističkoga svjetonazora i modernoga, racionalističkoga svjetonazora. Relkovićev Satir iliti divji čovik persuazivno je djelo koje zagovara moderno vrijeme i civilizaciju te nalaže raskid s prošlošću i prezire tradiciju proklami-rajući novoga čovjeka i moderno vrijeme. Prostor persuazivnosti u prvom, dresdenskom izdanju preobražen je u prostor dijaloga u drugom, osječkom izdanju, premda Satir s visoka gleda na Slavonca, koji s njim ne sudjeluje ravnopravno u dijalogu.15 U Relkovićevu djelu šuma je prostor susreta mi-tološkoga bića, šumskoga poluboga Satira, koji je predstavnik racionalistič-koga svjetonazora, i zaostala, neprosvijećena Slavonca, predstavnika tradici-onalne, predmoderne kulture i civilizacije. Satir upućuje na intertekstualnu vezu sa starim književnim razdobljima u kojima su mitološka bića poput njega nastanjivala šumu kao književni prostor. Zaostalu Slavoncu i njegovoj neuređenoj, zapuštenoj, gustoj šumi (kakav Slavonac – takva šuma!) više odgovara atribut divji negoli Satiru.16 Naime, Satir, naprednih shvaćanja, persuazivno predmodernom Slavoncu kao starom čovjeku nalaže da se pro-mijeni svjetonazorno i kulturno, odnosno savjetuje mu da idealistički i tradi-cijski svjetonazor zamijeni racionalističkim, a predmodernu, tradicionalnu kulturu i društvo modernim. Satir kao gospodarski, fi nancijski i fi lozofski savjetnik daje upute Slavoncu kako bi trebao ovladati prirodom i podčiniti

14 Anica Bilić, „Slavonska šuma u djelima starih hrvatskih pisaca Antuna Kanižlića, Matije Petra Ka-tančića i Matije Antuna Relkovića“, Dani mađarske znanosti / A Magyar Tudomány napján elhangzott horvát (és angol) nyelvű előadások gyűjteménye 2011-ig (Baja, 2015), 6-15.

15 „Satir ukupno sadrži 641 stih. Satiru uloga govornog subjekta pripada u 504, a Slavoncu u samo 137 stihova. U cijelom prvom dijelu spjeva komunikacijski proces teče jednosmjerno, govorni subjekt je isključivo Satir. U skladu s društvenim projiciranjem prosvjetiteljstva, pravo na riječ ima samo kompetentan autoritet. Budući da se moć nad govorom uvijek tumači kao moć nad ljudima, Satira treba shvatiti ne samo kao izravnog pripovjedača, nego i kao predstavnika i zagovornika vladajuće ideologije. Slavonac u govornom aktu ne dobiva ulogu govornog subjekta jer je nekompetentan po društvenom položaju i tako osuđen na ulogu onoga za koga prosuđuju drugi. I kad dobiva riječ, Slavonac ne dobiva pravo na vlastito prosuđivanje i na sudjelovanje u ravnopravnom dijalogu. On smije samo verbalizirati svoje mogućnosti djelatnog ostvarivanja vladajućeg društvenog poretka.“ Jasna Melvinger, „Pragmatičke odlike jezika Antuna Matije Relkovića u djelu Satir iliti divji čovik“, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik 31/1 (Novi Sad, 1983), 41-54 i u: Jasna Melvinger, Moderna i njena mimikrija u postmoderni (Zagreb, 2003), 9.

16 Anica Bilić, „Satir nije divji čovik, Divan s književnopovijesnoga i jezičnoga aspekta“, Putujući Sla-vonijom, godišnjak za povijest, kulturu, pouku i razonodu (Vinkovci, 2003), 8-24.


413

je sebi, što je dovelo do raščaravanja prirode, rasapa idile te promjene svje-tonazora, a dodatno osnaženo zakonskim regulativama i zakonima, što po-tvrđuje prozni umetak u drugom osječkom izdanju Satira iz 1779., kojega nema u dresdenskom prvotisku iz 1762. Prozni umetak o šumi posljedica je uvođenja Šumskoga reda Marije Terezije, objavljena 1769.,17 prema kojemu se više ne može samovoljno provoditi šumska sječa bez odobrenja vlasti. Ra-cionalan odnos prema šumi u skladu je s racionalizmom i prosvjetiteljstvom 18. stoljeća koji arkadijsku šumsku sliku zamjenjuju slikom gospodarskoga dobra i resursa, s isticanjem općekorisnih i socijalnih funkcija šume. Opisana kao stara, prezrela šuma hrasta lužnjaka prašumskoga tipa, a svojom loka-cijom posavska slavonska, Relkovićeva je šuma ispunjena prosvjetiteljskom tendencijom: treba je srediti i urediti, njome ovladati i racionalno gospodari-ti.18 Šume su se u 18. stoljeću slabo iskorištavale, tek u okolici naselja za po-trebe lokalnoga stanovništva, koje se nakon oslobođenja od osmanske vlasti počinje postupno obnavljati te sporo materijalno i duhovno napredovati. Što će ostati od Relkovićeve stare, neuređene prezrele šume hrasta lužnjaka pra-šumskoga tipa, toliko guste „da ne bi iz nje zmiju za rep izvukao“? Glavnina je šuma, dakle, bila netaknuta priroda, koja je postala mamac stranim kupci-ma tijekom 19. stoljeća, a posebice vrijedni hrastici starosti 150 – 350 godina, s primamljivim orijašima, te će bespoštedna eksploatacija slavonske šume ostati u pamćenju tekstova Josipa Kozarca.

5. Neoklasicistička šuma Matije Petra KatančićaRezultati Šumskoga reda carice Marije Terezije i drugih naredbi kojima se zakonski nalaže kako treba srediti i urediti šumu, uvesti red i kontrolu u nju te njome racionalno gospodariti, mogu se iščitati u Katančićevu epigra-mu De capris quae universa dynastia Oplavensi exulare sunt iussae / O kozama, koje su Valpovčani protjerali (1785.) u kojemu se evocira prošlo idilično stanje u šumama i kontrastira s očitim rasapom idile uz osjećaj žala i nostalgije za prošlim idiličnim vremenima i totalitetom predmoderne, tradicijske kul-ture i civilizacije, koja evidentno iščezava. Racionalni princip potvrđen je u Katančićevoj slavonskoj šumi tematiziranjem problematike konkretnoga racionalnoga gospodarenja šumom i organiziranoga šumarstva u obliku

17 Šumski red iz 1769. zakonski je tekst kojim se prvi put vodi računa o potrajnosti (obnovljivosti) gospodarenja, preporučuje vrijeme sječe, traži evidencija o sječama, daju praktične upute o sjetvi sjemena i sadnji žira, zabranjuju štetni zahvati kao što su brst i guljenje kore, uvodi taksa za žirenje i donose drugi propisi koji trebaju zaštititi i čuvati šumu.

18 Bilić, „Slavonska šuma u djelima starih hrvatskih pisaca“, 15-19.


414

„zapovidi šumara“19 da se kozari tjeraju iz šume jer koza grize „granu rasta, šumu mladu, šibarje kvari ter domu višje zlobi nego daje koristi“,20 čime se zakonski narušava idilični kronotop i urušava mit o suglasju arkadijskoga pastira s prostorom prirode. Zakonskim se odredbama nastojalo zatrti koze od 1764.21

Katančić svoju šumu determinira konkretnim, geografskim odrednica-ma koje se izrijekom odnose na Valpovštinu. Premda Razgovor pastirski smje-šta u zelenu goricu između Petrijevaca i Valpova te u dolinu Vučjak podno Sokolovca, precizno je datiravši proljetnim nadnevcima: 16. ožujka i 9. svib-nja 1779., Katančić oblikuje ušminkanu, dotjeranu književnu sliku šumskoga krajolika uopće,22 a ne konkretne šumske sastojine, tipične slavonske, nizin-ske šume hrasta lužnjaka oko Valpova. Oblikovao ju je kao idealnu ili ideali-ziranu „miješanu šumu“,23 dopadljivu šumsku sliku s nanizanim motivima botaničke i zoološke nomenklature, kako bi naglasio biološku raznolikost:

Ovdi ceri visoki, rasti, brize, bukve, potajni lug, debeloladnu tu mnogu lipu, vidiš. Tu plavu ljubicu, zeleni žir, divji karamfi l, tu šarenu košutu, bijelo kovilje gledaš. Varganji kapati, mliči, gljive, smrčci, pečurke, tu milo cvitje leži, tud mila rika teče...24

Katančić je uredio šumski krajolik po pravilima parkovne arhitekture,25 uljepšao ga motivima poetičnih breza, ljubičica, karanfi la i gljiva, te ga mo-žemo promatrati više kao kultivirani krajolik zbog čovjekovih intervencija u prostoru, za razliku od Relkovićeva šumskoga krajolika koji upućuje na neu-ređenu, staru, prezrelu šumu hrasta lužnjaka prašumskoga tipa. Katančićevi stihovi potvrđuju da je pred zahtjevima modernoga svijeta i racionalizma ustuknula stara šuma, pa u Razgovoru pastirskom i zbirci Jesenski plodovi mo-žemo uočiti prijelaz predmodernoga u moderno vrijeme, narušavanje i ugro-zu arkadijskoga, idiličnoga šumskoga krajolika te predromantičarske crte u idealističkom svjetonazoru učenih. U Katančićevu se pjesništvu odražavaju

19 Matija Petar Katančić, „Razgovor pastirski“, u: Matija Petar Katančić, Izabrana djela, prir. Josip Bra-tulić (Vinkovci, 2000), 52.

20 Katančić, „Razgovor pastirski“, 52.21 Rauš, „Šume Slavonije i Baranje“ i Slika 15 „Pregledna karta šumske vegetacije Slavonije i Baranje“,

u: Radovi Centra za organizaciju naučnoistraživačkog rada u Vinkovcima, knj. 2 (Zagreb, 1973), 132.22 Bilić, „Slavonska šuma u djelima starih hrvatskih pisaca“, 19-24.23 Ernst Robert Curtius, Evropska književnost i latinsko srednjovjekovlje (Zagreb, 1971), 203.24 Katančić,„Razgovor pastirski“, 45.25 Matko Peić, „Šuma u hrvatskoj književnosti slavonske regije od XV. do XIX. stoljeća“, Zbornik radova

Josip Kozarac, književnik i šumar (Vinkovci: JAZU, Centar za znanstveni rad Vinkovci, 1988), 16.


415

aktualna problematika i klasično književno naslijeđe na formalno-izražaj-nom i motivsko-tematskom planu; stoga je nastanio šumski krajolik mitološ-kim likovima naslijeđenim iz klasične pastoralno-arkadijske književne bašti-ne te nimfama pridodao naše vile šumarice, Jablančicu i Ljiljančicu, pastire, volare i kozare, a paralelno i suvremene teme i probleme. U pjesmi Satir od kola sudi prostor prirode ispunio je vilinskim pjevom, kolom i svirkom prkoseći Satiriću, “mladoj ludi“, zbog njegova neznanja da je kolo postojalo i puno prije osmanlijskoga osvajanja Slavonije. Neoklasicističkim motivima književnu reprezentaciju šume udaljio je od prvoga, percipiranoga prostora i naglasio da je njegova šuma književni prostor nastanjen mitološkim bići-ma, koja vode književnu i kulturnu polemiku, potvrdivši intertekstualnu povezanost slavonskih djela 18. stoljeća, ali i povezanost književne i izvan-književne zbilje vidljive u aktualnim problemima, koji se odražavaju i izra-žavaju u tekstovima.

6. Romantičarska šuma Ota ŠiakovićaU Kolu gorah iliti pozdravu veselom prastaromu i veleslavnomu od Požege gradu i velenarodnim njegovim vilam, napisanom i izvedenom 1851., a objavljenom 1862., Oto Šiaković veliča orografi ju koja je splela kolo gora (Papuk, Psunj, Krndija, Dilj i dr.) oko Zlatne doline, nastavljajući se na arkadijsku književnu tradiciju i idealističko-pastoralni književni diskurs u romantičarskom ruhu i duhu, zanesenom i oduševljenom prirodom i krajolikom. Šiaković se pri-družuje defi niranju imagema hrvatske arkadije davši svoj obol učvršćenju hrvatskoga autostereotipa Lijepe Naše.26 U skladu s romantičarskom poeti-kom koja favorizira narodno i folklorno, Šiaković unosi i mitem javora kao svetog stabla u slavenskoj mitologiji, od kojega su načinjene „gusle javoro-ve“ i tambure, glazbala u rukama narodnih pjevača koji usmeno proslavljaju slavu Slavena. Evocira i slavensku mitologiju ističući posvećenost šuma vr-hovnom staroslavenskom bogu Perunu, čime ističe idolopoklonstvo šuma-ma i drveću, te spominjući božanstvo Lada i Ladu, uz neizostavne šumske vile, kojima u preporodnom duhu dodjeljuje atribuciju narodnih vila, a zazi-va i rimska mitološka bića Pana, Pales, Jupitera i Eskulapa. U duhu romanti-čarske poetike koja njeguje, uz kult prirode, i kult nacionalne prošlosti, pje-snik integrira u krajolik povijesne događaje, spomenike kulturne prošlosti (utvrde, ruševine, materijalne ostatke), evocira povijesne ličnosti (fra Luka Ibrišimović, grof Josip Janković i dr.) što su obilježile prostor u prošlosti te

26 Dubravka Oraić-Tolić, Kulturni stereotipi (Zagreb, 2006), 38.


416

oblikuje sliku slavne prošlosti s borbom protiv zajedničkoga neprijatelja, op-stanak na zajedničkom teritoriju s pogledom na prosperitetnu budućnost:

Gusta goro, ime ti Verhovci,S gradom tvojim, kulom starodavnom,Snidji dolje sa visinah tvojih,Dole snidji ter slabo unidji,Stihotvorno u mjerilo moje,Pjesmu s tebom da proslavim moju.Tve i danas podrtine kriese,Slavom slave tve se razvalineStarom slavom uspomene stare,Što i danas još u njih obstoje,Krive slike Slavjanskih boljarah,Znaci slavne prošlosti za Slave,Tve su kule naših PradjedovahOstavši nam sve blago ostanci,Sa kih Slavi kano ljuti lavi, Sa kih Slavi smjelo boriše se, Boriše se za dom i slobodu,Ponos svomu uvieke rodu,Sa kih Turke strieljaše neuke,Sa kih koncem i izgoniše ih.27

Konkretan prirodni krajolik s preciznom orografi jom, topografi jom i hi-drografi jom uključuje se u preporodno pjesništvo i nacionalno-identifi kacij-ske i homogenizacijske procese 19. stoljeća postavši dijelom nacionalne slike te su u njega kao književni prostor upisani slavenski ideologemi, što svjedo-či o ideologizaciji i performativnosti književnoga diskursa u romantizmu.

U opisu smještaja nacije u prostoru, Šiaković upisuje u zemljovid naci-onalne geografi je prirodna i kulturna obilježja prostora, koja ujedno histo-rizira rekonstrukcijom zajedničke prošlosti i konstrukcijom zajedničkoga nacionalnoga i kulturnoga prostora.28 Književni krajolik požeškoga gorja ispunjen je objektivnim zemljopisnim, botaničkim, zoološkim, povijesnim, kulturnim, mitološkim i drugim činjenicama te preporodnim ideologemi-ma. Osim toga, unosi sinkronijsku gospodarsku sliku agrarnoga krajolika ratarsko-stočarske zajednice te industrijskoga krajobraza s tvornicom stakla

27 Oto Šijaković, Kolo gorah (Zagreb, 1862), 12-13. 28 Anica Bilić, „Prostor u Kolu gorah Ota Šijakovića“, Fluminensia 21/1 (2009), 57-82.


417

na Jankovcu u 19. stoljeću, lječilišne mogućnosti u toplicama u Velikoj, Da-ruvaru i Lipiku te začetke planinarstva i turizma.

Šiaković je pozitivističkom iscrpnošću naveo geografske pokazatelje koji opisuju krajobraz Slavonskoga gorja, srednjega brdskoga dijela sjeverne Hrvatske u međuriječju Save i Drave, koje čine sa sjeverozapada Papuk, sa sjevera Krndija, s juga i zapada Psunj, s juga i istoka Dilj te s juga Požeška gora, zatvarajući kolo gora oko Požeške kotline. U romantičarskom krajoli-ku iščitavaju se svjetonazorni aspekti 19. stoljeća te se pozitivistički svjeto-nazor očituje u preciziranju ojkonimije, nizanju motiva botaničke i zoološke nomenklature i njihovu katalogiziranju:

Bor do bora, a jela do jele,Niz topolu lipa je porasla,Miris lipe sakupljaju pčele,Na nje grane ke su se popele.Tu ti lĕska, brist i abdovina,Od prirode tu nikla drinjina,Miloglasni javor, i kukinja,I smrekovo nebrojeno stromje,Zakitio nebo bi predvorje!29

Što se tiče vjerodostojnosti opisa šumskoga krajolika s pobrojanim vrstama šumskoga drveća, pozovemo li se na klasifikaciju Šuma Slavonije i Baranje Đure Rauša,30 uočit ćemo da Šiaković nije precizno opisao ni jed-nu konkretnu šumsku zajednicu, nego je njegov opis nasumičan i općenit. Prema Rauševoj karti šumske vegetacije Slavonije i Baranje, na području Sla-vonskoga gorja rastu na visinskom pojasu brežuljaka, nižega gorja, podgorja i prigorja šume hrasta kitnjaka i običnoga graba u kojima rastu još cer, klen i javor, u sloju grmlja lijeska, glog i svib, potom šume hrasta kitnjaka s keste-nom, lipom i brezom te gorske šume obične bukve, a u pojasu gorskih šuma rasprostiru se šume bukve s jelom, uz koje rastu još brijest i javor. Šiaković na Maglaj gori navodi među njezinim dražestima da se „u jesen slavi s ke-steni“, čime potvrđuje rasprostranjenost kestena u 19. stoljeću, a možemo potvrditi da se kestenove šume i danas prostiru na području Uprave šuma Požega.31 Lijeska, drenjina (drijenak) i kukinja (trnina, crni trn) listopadno su grmlje i šumsko voće koje raste na rubovima šuma i brežuljcima, a hab-dovina pripada vrsti korova koji raste na šumskim sječinama. Šiaković nije,

29 Šijaković,Kolo gorah, 9-10.30 Rauš, „Šume Slavonije i Baranje“ i Slika 15 „Pregledna karta šumske vegetacije“, 107-166.31 Sanja Novak-Agbaba, Boris Liović, Milan Pernek, „Prikaz sastojina pitomog kestena (Castanea sativa

Mill.)“, Radovi Šumarskog instituta 35/1 (Jastrebarsko, 2000), 91-110.


418

dakle, precizirao konkretnu šumsku zajednicu, nego je nizanjem leksema za drveće, grmlje i korov opisao „miješanu šumu“; npr. jela raste na najvišoj nadmorskoj visini Slavonskoga gorja, a topola na vlažnim i sunčanim stani-štima te ne rastu zajedno, kako ih Šiaković navodi u nizu jednu uz drugu. Lipa i topola javljaju se kao pratioci lužnjaka u šumama hrasta lužnjaka, a lipa uz kesten raste još i u šumama hrasta kitnjaka. Javor se javlja u šumama hrasta kitnjaka i bukovim šumama, dakle na višim šumskim predjelima. U bukovim šumama može rasti i smreka, dakle na najvišoj nadmorskoj visini Slavonskoga gorja.

7. Realistička šuma Josipa KozarcaRealistički i pozitivistički precizan opis šumske sastojine hrasta lužnjaka s racionalnim, znanstveno-naturalističkim pogledom na šumu i šumarstvo donosi književnik i šumar Josip Kozarac u lirskoj prozi Slavonska šuma (Vi-jenac, 1888.). Zahvaljujući podatcima i provjerljivim činjenicama, možemo precizno utvrditi opisanu šumsku zajednicu hrasta lužnjaka s tri glavne vr-ste drveća: hrast lužnjak (Quercus robur L.), poljski jasen (Fraxinus angusti-folia Vahl.) i nizinski brijest (Ulmus carpinifolia Gled.); te pratećim vrstama, običnim grabom (Carpinus betulus L.) i klenom (Acer campestre L.):

Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom rav-nim brazdama, koje teku duž cijelog, dvadeset metara visokog debla sa snažnom širokom krošnjom kojano ga je okrunila kano stasitog junaka kučma (…) Gdje je tlo malo vlažnije, tu se podigao viti, svije-tli jasen s bijelom, sitno izvezenom korom, ponešto vijugavog stabla (…) Mjestimice podigao se i crni brijest, spravan kao prst, sa sitnim obješenim hvojama i ljušturastom korom (…) Ta tri debla otimaju se za prvenstvo, što se tiče ogromnosti i veličine; ovdje nadjačava hrast, tamo jasen i brijest (…) A pod njima i među njima utisnuli se grabovi i klenovi, granati, kvrgavi, nakazni (…) koji su samo tu, da nahrane i poboljšaju tlo visokom hrastu, koji ohol nema kada, da se za to pobri-ne. (Podcrtala A. B.)

Kozarčevu Slavonsku šumu možemo defi nirati šumarskom terminologi-jom kao zajednicu hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom, koju je prvi znanstveno opisao I. Horvat 1938. pod imenom Genisto elatae-Quercetum roboris. Smješte-na je duž Save u slavonskoj ravnici na vlažnim tlima. Zahvaljujući u Slavon-sku šumu upisanim teorijskim i praktičnim stručnim znanjima iz područja šumarstva, pozitivističkom svjetonazoru i realističkom opisu, možemo pre-cizirati i subasocijaciju navedene šumske zajednice Genisto elatae-Quercetum


419

roboris caricetosum remotae Horvat, 1938 ili šumu hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem.32

Evidentne su i promjene slavonske šume tijekom vremena, konkretno od 1762. i Relkovićeva Satira do 1888. i Kozarčeve Slavonske šume. Kapital i profi t kao vrijednosti moderne civilizacije uzeli su svoj danak u šumi te su stogodišnji orijaši i stara prezrela šuma hrasta lužnjaka prašumskoga tipa iz 18. stoljeća, koju je želio srediti i urediti graničarski kapetan Relković, stra-dali u velikoj šumskoj sječi od 1880. do 1914. godine, čiji je svjedok-očevidac bio i sâm Josip Kozarac te je uočio da je Slavonac postao „kukavac i siromah otkako mu zabraniše i zatvoriše šumu“, odnosno u vladavini racionalistič-koga svjetonazora i moderne civilizacije, premda se zalagao za razvoj mo-dernoga šumarstva. Opisana Kozarčeva šuma toliko se promijenila da se njezin opis ne poklapa sa sadašnjim stanjem posavske hrastove šume, ugro-žene promjenama uvjetovanim klimatskim, ljudskim i drugim čimbenicima; npr. nizinski brijest, Kozarčev „pesimist“, gotovo je nestao zbog holandske bolesti (Ceratocystis ulmi) krajem 19. stoljeća, što je narušilo ravnotežu šume hrasta lužnjaka, a potom uslijed promijenjene hidrološke situacije dolazi do sušenja33 hrasta lužnjaka, Kozarčeva „oholice“. Uvjerljivost, proizišla iz praktičnih, empirijskih i teorijskih znanja unesenih u opis krajolika nizinske, posavskoslavonske šume, spojena sa strašću šumara i umijećem književni-ka, učinila je lirsku prozu antologijskim poetskorealističkim opisom slavon-ske šume, onakve kakva je ostala u književnom pamćenju.

8. Dekadentna šuma Ivana KozarcaSlavonska šuma postaje prostor bijega (bježati ljude) u romanu Ivana

Kozarca Đuka Begović, objavljenu epizodno u Ilustrovanom Obzoru 1909. te u cijelosti u knjizi 1911. u Zagrebu. Radikalni negativizam Đuke Begovića doveo ga je do osporavanja tradicijske kulture te svoja individualna shvaća-nja stavlja ispred poretka patrijarhalnoga društva, njegovih ustaljenih normi i konvencija. Budući da su mu lica civilizacijske moderne odbojna, Đuka Begović bježi iz sela kao prostora društva i kulture u polja i šumu, gdje pro-stor prirode na simboličan način dokida svakidašnjicu tradicijske kulture i civilizacije uopće. Uopćeno govoreći, individualizam dovodi do konfl ikta između pojedinca i zajednice, koja postaje izvor konfl ikata i nesreća budući

32 Anica Bilić, „Slavonska šuma Josipa Kozarca – književni ili znanstveni opis?“, Zbornik radova Među-narodna godina šuma 2011. (Zagreb-Vinkovci: HAZU, Centar za znanstveni rad u Vinkovcima, 2013), 15-36.

33 Dušan Klepac, Najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Europi, Spačva, X. (Zagreb-Vinkovci: HAZU, Centar za znanstveni rad u Vinkovcima, 2000), 57, 60.


420

da je nemoralna i licemjerna. Svoj otklon, pobunu i distancu spram tradi-cijske kulture Đuka izražava distancom i dekadencijom te na nemoral od-govara nemoralom i negiranjem ustaljenih, konvencionalnih civilizacijskih i kulturnih normi. Đukina duša može naći mir samo u šumi, gdje se na izvoru nepatvorene prirode napaja energijom i krijepi vitalnošću. Prostor šumske prirode u suglasju je s povratkom instinktivnoj i senzualnoj koncepciji živo-ta te istini srca i emocionalnoj elementarnosti, za kojima intrinsično čezne Đuka Begović. Povratak iskrenom izrazu unutarnjih poriva javlja se kao su-protnost teretu iskvarene civilizacije i nesređenoga realiteta, od kojega se može pobjeći u šumsku prirodu. Šuma je Đuki prostor eskapizma te prostor slobode, sreće i ugode. U prostoru šumske prirode, dinamici i vitalizmu do-življava ekstazu nesputana života te eksploziju slobode u vožnji s konjima kroz šumu, euforiju pokreta u prostoru koji uzmiče pred njim34 i ponajviše sto-ga što je ondje posve slobodan u svojem promišljanju i ponašanju: „Gjuka je ciktao i dalje, konji su jurili bješnje, šuma ječala i grmjela silnije i vraćala ciktaj u stostruko ciktavijim tonovima. Po njegovu mrkom licu uzamance se ispoljavao i pretrzavao smiješak kraljevskog gotovo ponosa i vlažilo mu se usvjetljano oko suzom užitka.

Ipak pojavila se i jedna sjena na njemu…– Ej, uvik-vikom da je tako – šaputao. To se u njemu probudila misao,

koja je predvidjela brzi konac tome letu. A on bi htio letjeti, letjeti tako u ludo i dan i dva i deset i godinu dana i sto i više…“35

Književne reprezentacije prostora upisuju u njega emocionalne i subjek-tivne doživljaje te vrijednosne prosudbe i osobna značenja: prostor sela za asocijalnoga Đuku nepoželjan je prostor nelagode i drugih negativno vri-jednosno označenih emocija, doživljaja i značenja, dok je prostor prirode, posebice šumske prirode, željeni prostor ugode, slobode, opuštenosti, ali i euforije pokreta. Na taj su način u književne reprezentacije prostora upisani neprostorni odnosi, društveni i moralni aspekti svjetonazora te kulturološki modeli.36 Đuka Begović oponent je tradicijskoj civilizaciji i kulturi s kolek-tivizmom i patrijarhalnim svjetonazorom te zagovornik modernoga indivi-dualizma. Modernost se njegova svjetonazora očituje u antropocentrizmu i hedonizmu. Za razliku od moderne civilizacije, koja zagovara kapital i profi t, Đuka se jasno i nedvojbeno s gađenjem odnosi prema novcu, odboj-no prema radu i stjecanju materijalnih dobara te ga svrstavamo u skupinu

34 Gaston Bachelard, Poetika prostora (Zagreb, 2000), 226.35 Ivan Kozarac, Gjuka Begović (Zagreb, 1911), 24.36 Jadranka Brnčić, „Književni prostor i ruska semiotička škola“, Umjetnost riječi 57/2 (1998), 125-140.


421

dekadentnih likova koji preziru moć novca i malograđansku ideologiju s kultom napretka i uspjeha te bježe od života u umjetnost, a Đuka u glazbu, alkoholizirana i erotska stanja te šumsku prirodu, gdje ciči od sreće, a njegov cik „pojurio medju visoko ponosno hrašće ponosne slavonske šume, pojurio krikom i zanosom prekipjele krvi, i burnom provalom uzpaćene i sputane duše, koja kao da je taj tren raskinula puto, pa cikće u slavu svoje slobode, ohola s umišljene moći, gorda s precijenjene snage, pijana s obmame ove.“37

Usporedimo li šumu kao prostor eskapizma u Kanižlićevu spjevu i Ko-zarčevu romanu, možemo konstatirati da su oboje pobjegli iz nesređenoga realiteta iskvarene civilizacije, a u šumi našli svoj mir i ispunjenost: Rožalija u duhovnom zadovoljstvu, u trapljenju, molitvi, odricanju od grijeha, slu-ženju Bogu i vjerskoj ekstazi, a Đuka u tjelesnim zadovoljstvima, slobodi, hedonizmu, pribjegavanju grijesima, izbjegavanju obveza i socijalnih repre-salija.

9. Antimodernistička šuma Josipa KosoraNakon što se afi rmirala moderna civilizacija, društvo i kultura, uz Ciraki-jev parodijski odmak, hod slavonskom šumom završit ćemo oštrim antimo-dernističkim osporavanjem. Nakon trijumfa moderne civilizacije, društva i kulture, došlo je do zaborava, nostalgije i čežnje za predmodernom i tradi-cijskom civilizacijom, društvom i kulturom, koje iščitavamo, uz ostalo, i u književnim reprezentacijama slavonske šume u romanu Rasap Josipa Kosora (1879.–1961.), napisanom 1905., objavljenom 1906. u Zagrebu.

Predmoderni svijet predočen je idiličnom šumskom slikom: „pred oči-ma mu uskršavaju slike iz mladosti, kad je tu stajao mirno, kao da šuma caruje, hrast do hrasta i ništa nije susretao osim u dubini šume preplašeni čopor srna, vitorogih jelena, surog kurjaka ili oštrozubog vepra…“38 Toj slici suprotstavlja slike šumske sječe, opožarene šume i zgarišta kao reprezenta-cije katastrofalnih posljedica modernoga odnosa prema šumskom prirod-nom dobru, koje antimodernizam imenuje pustošenjem zemlje, nakon čega je došlo do zaborava bitka i svjetske zime te dominacije racionalističkoga i antro-pocentričnoga svjetonazora, raspada cjelovite slike svijeta i integriteta poje-dinca. Racionalističkom svjetonazoru suprotstavlja se iracionalno, a očituje se u pomračenoj svijesti i halucinacijama Ilarije Gavanovića, koji kao čovjek tradicijskoga svijeta više nema mjesta u modernom društvu ni u njegovu racionalizmu:

37 I. Kozarac, Gjuka Begović, 24.38 Josip Kosor, Rasap, pretisak (Privlaka, 1987), 67-68.


422

„Djedak Ilarija bježi očajnim tokom po tvrdom snijegu – u samoj košulji i gaćama. Za malo pade mu i šubara s glave, nu on ni ne misli, da se sagne za njom, nego gologlav leti potepljući se. Ah, on ni ne zna više misliti, tek ga proganjaju njegove krvave rođene misli. (…)

Ponad glave izmiče mu sve šuma i nebo, u susret mu skaču grmovi obu-čeni u inje, vijugav saonik, hrašće i ukočena smrznuta rijeka. Pohita preko leda i umah mu se noga iznevjeri i pade. Dugo se muči dok ustade sa okr-vavljenim čelom ostavivši krvavi trag za sobom…

I mameno dalje juri niz rijeku s ludačkom mišlju, da traži cara i nestaje ga u daljini kristalne zimnje palače, u goloj pustoši šume, između hladnog i tvrdog neba i zemlje.“39

Šuma je prostor pada, ponajprije Ilarijinoga kao predstavnika staroga patrijarhalnoga svjetonazora i zadružnoga kolektivizma, ali i njegovih sino-va Gavanovića kao razdionika koji su, osiromašeni nakon diobe, bili prinu-đeni raditi kao šumski radnici i kirijaši na izvlačenju trupaca, odnosno suo-čeni s novim odnosom prema šumi koja je prijelazom u državno vlasništvo postala gospodarsko dobro pod strogom upravom.

Tematiziranjem dekadencije i propasti obitelji Gavanović, Kosor donosi kritiku moderne civilizacije, društva i kulture suprotstavljajući joj predmo-derni svijet i tradicijsku civilizaciju. Prevlast racionalizma, antropocentriz-ma i individualizma dokrajčila je predmoderno stanje i tradicijsko društvo, uvjetovala gubitak svijesti o fi zičkom i metafi zičkom redu, nestanak vita-lističkoga jedinstva čovjeka i svijeta u idiličnom kronotopu s doživljajem totaliteta i dovela do zaborava bitka. U negativnom stavu prema modernoj civilizaciji uočavamo antimodernizam40 te možemo u antimodernističkom ključu interpretirati roman Rasap. Antimodernizam žali za predmodernom i tradicijskom civilizacijom, a stanje koje je u njoj vladalo naziva iskonom. Iskon je predmoderno stanje onkraj povijesti, koje negira racionalističko poimanje vremena i povijesti. Antimodernizam se nada obnovi stanja sličnog stanju predmoderne civilizacije (eshaton).41

Kosor je koncipirao šumu i kao prostor bitka u predmodernom svijetu (iskonu), koji je u moderni zaboravljen, a nada se njegovu dolasku i obnovi u budućnosti, odnosno eshatonu. Nakon zaborava bitka u moderni, šuma se reprezentira kao potencijalni prostor nadolaska bitka: „Čini se, šuma stoji u takom grobnom muku već puno vjekova iza izumrla života svojih

39 Kosor, Rasap, 81.40 Zoran Kravar, Antimodernizam (Zagreb, 2003). 41 Kravar, Antimodernizam, 107.


423

stanovnika, očekujući u podmukloj boli novo svjetlo i novo rađanje.“42 Šuma je predočena kao koncipirani prostor iskona s otkrivenim bitkom, koji je za-boravljen u modernom svijetu, što se utisnuo između iskona i eshatona,43 a sluti se kako će šuma biti prostor eshatona, obnovljenoga, recidiviranoga sta-nja sličnog iskonu s nadolaskom bitka, u čemu se očituje antimodernističko viđenje budućnosti. Nada u povratak stanja nalik poredmodernom upućuje na evolucionističku interpretaciju rasapa te isključuje regresivističku.44

10. Modernistička šuma Franje Cirakija – turističko-izletnički potencijal

Ono za što su se zalagali i što su propagirali Matija Antun Relković (katego-rija napretka s uporištem u umu) i Josip Kozarac (kategorija razvoja s oslon-cem na tehniku i tehnologiju) došlo je do izražaja početkom 20. stoljeća, ali ne u očekivanu smjeru, zbog čega se novom čovjeku u novom dobu nasmijao Franjo Ciraki 1905. romanom u stihovima Jankovo ljetovanje. Pozabavimo li se semantičkim elementima kojima se izriče parodijsko, uočit ćemo kako se Ciraki distancirao od idealističkog i materijalističkoga svjetonazora i menta-liteta. Naime, afi rmirale su se nove vrijednosti modernoga društva i kulture s dominantnim materijalističkim svjetonazorom koji zagovara profi t, kapi-tal, individualizam, sebičnost, konzumerizam, turizam i hedonizam. Velika šumska sječa od 1880. do 1914. godine opustošila je slavonsku šumu, kapita-lizam je promijenio sliku i slavonske šume i tradicijske Slavonije. Ekonom-sko-fi nancijskoj racionalnosti i malograđanskoj ideologiji s kultom napret-ka i profi ta, književnost hrvatske moderne suprotstavljala se oblikovanjem umjetnih svjetova te pohvalom prirodi i krajoliku. Krajolik je postao velika tema hrvatske moderne, a šumski krajolik, uz ostalo, postao je predmetom parodijske obradbe Franje Cirakija. Njegov roman Jankovo ljetovanje referira se na konkretan prostor slavonsko-požeškoga gorja, šumsku okolicu Požege i Velike, kao prvi, percipirani prostor. U njega upisuje materijalistički svjeto-nazor i potrošački mentalitet te opisuje nove mogućnosti njegova korištenja u obliku turističkih aktivnosti i konzumerizma. Zahvaljujući predodžbama moderne o „smanjenom“ prostoru,45 modernistički krajolik je „manji i inti-

42 Kosor, Rasap, 67.43 Kravar, Antimodernizam, 106-107.44 Anica Bilić, „Rasap idile i antimodernistički elementi u romanu Rasap Josipa Kosora“, A Magyar

Tudomány napján elhangzott horvát (és angol) nyelvű előadások gyűjteménye 2013-ig (Baja, 2015), 65-78. 45 Viktor Žmegač, „Suvremena zbilja kao književni problem“, u: Nikola Batušić, Zoran Kravar, Viktor

Žmegač, Književni protusvjetovi. Poglavlja iz hrvatske moderne (Zagreb, 2001), 28.


424

mniji, sličan prostorima što ih građanin doseže kao šetač, izletnik, turist ili pacijent u boljim lječilištima“.46 U prostore odmorišta, lječilišta i toplica u Velikoj, okružene šumskim krajolikom, smjestio je Ciraki svoje likove izlet-nika, turista i pacijenata. Janko Mišir jedan je među likovima odbjeglim od civilizacijske svakodnevice u šumu kao prostor u kojemu traži lijek za svoju bolest, kojoj se ne zna ime te je možemo supsumirati pod književnu bolest, kojom je Baudelaire zarazio modernu književnost, spleen ili čamotinju, poti-štenost i tjeskobu. Osim što je prostor bijega od civilizacijskih tegoba, šumski krajolik kao idilični kronotop postao je prostorom ljubavne idile te funkcio-nira i kao prostor sublimacije u kojemu je moguće ostvarenje nemogućega i zadovoljenja uskraćenoga – opuštanja, mira i ljubavi.47 Parodirajući arkadij-sko-idiličnu književnu tradiciju i idealistički svjetonazor, Ciraki je književ-nim diskursom potvrdio terapeutsku ulogu šumskoga krajolika, pobjedu potrošačko-konzumerističkoga mentaliteta i materijalističkoga svjetonazora te učvršćenje profi ta, egoizma i hedonizma kao vrijednosti moderne civili-zacije, društva i kulture, vrijednosti koje će praktično zaživjeti i trijumfi rati do kraja 20. stoljeća, a opisani prostor slavonsko-požeškoga gorja s bujnim šumskim pokrovom, izletištem Jankovcem, odmorištem i kupalištem u Veli-koj postati atraktivnom turističkom destinacijom, upisanom u agendu turi-stičke ponude, odnosno prijeći će u životne pojave.

11. ZaključakNakon šetnje slavonskom šumom, koja je trajala od 1759. do 1911., proma-trali smo šumu kao književni prostor u kojemu možemo prepoznati prvi prostor kao objektivni, realni, percipirani prostor s geografskim odredni-cama zahvaljujući kojima je možemo označiti slavonskom, i prepoznati kao određenu šumsku zajednicu.

Od stare, prezrele šume hrasta lužnjaka prašumskoga tipa iz Relkoviće-va Satira, koju smatramo organskim svijetom zapuštene prirode ili prirod-nim krajolikom, nije do danas ostalo ništa; čak ni opisana Kozarčeva Slavon-ska šuma nije ista jer se šuma kao najsloženiji ekosustav na svijetu mijenja, a na to utječu bolesti, onečišćenje, klimatski i ljudski čimbenici i dr. Metode potrajnoga (obnovljivoga) gospodarenja, čije je prakticiranje najavio Relko-vić proznim umetkom o šumi u drugom, osječkom izdanju Satira 1779., a njihovo provođenje zagovarao Josip Kozarac, govore u prilog tomu da sla-

46 Zoran Kravar, „Krajolik s tajnom“, u: Književni protusvjetovi, 190. 47 Anica Bilić, „Moderna nekonvencionalnost Jankova ljetovanja Franje Cirakija“, A Magyar Tudomány

napján elhangzott horvát (és angol) nyelvű előadások gyűjteménye 2013-ig (Baja, 2015), 159-173.


425

vonsku šumu možemo promatrati i kao uređeni prostor i kultivirani krajo-lik o kojemu čovjek vodi računa kao o gospodarskom dobru. Današnja je slavonska šuma uređena po principima potrajnoga (obnovljivoga) gospo-darenja koje je „evoluiralo u načelo višenamjenske progresivne potrajnosti. Sastoji se u tome da se ne samo očuvaju i održe šumski ekosustavi, nego da se oni prošire, ozdrave, poboljšaju u pogledu njihove produktivnosti, zaštit-ne, ekološke, hidrološke i socijalne uloge.“48 Zahvaljujući tome, slavonska je šuma uređena, a „stari hrastici zamijenjeni su ekonomski vrednijim i boga-tijim šumama“.49

Promatrali smo šumu kao drugi ili koncipirani prostor u kojemu se prepoznaju svjetonazorne i kulturne reprezentacije te smo utvrdili i poetološke značajke. Na promatranom književnom korpusu uočili smo kako je linearno tekao proces napuštanja predmoderne kulture i civilizacije te da je prijelaz na modernu kulturu i civilizaciju bio postupan, a nakon usvojeno-sti došlo je do kritike i osporavanja, čežnje za starim predmodernim stanjem i želje za vraćanjem na staro ili nalik starom, predmodernom.

U promatranu korpusu Kanižlićeva poema Sveta Rožalija razdjelnica je između predmoderne i moderne kulture i civilizacije, koju počinje zagova-rati persuazivni Satir iliti divji čovik M. A. Relkovića. S vremenskoga aspekta ta se razdjelnica poklapa s početkom modernizma kao epohe u kulturnoj povijesti Zapada krajem 18. stoljeća, a koja je trajala do sredine 20. stoljeća.

Katančić pjesmama zbirke Jesenski plodovi konstatira prijelaz predmoder-ne kulture i civilizacije u modernu, izražavajući emotivnu i racionalnu pri-vrženost tradicionalnom, kao i klasičnoj baštini (latinizmu i neoklasicizmu). Oto Šiaković potvrđuje performativnost književnih tekstova hrvatskoga ro-mantizma, koji odiše optimizmom zajedništva probuđene i homogenizirane nacije, suprotno pesimističkom europskom romantičnom individualizmu, te proslavlja krajolik kao zajednički nacionalni prostor s kolektivnom prošlo-šću petrifi ciranom u spomenicima kulturne baštine i evokacijom povijesnih događaja i ličnosti na zajedničkom teritoriju te pogledom na prosperitetnu zajedničku budućnost.

Mimetizam Slavonske šume etablirao je znanstvenu racionalnost i pozi-tivizam u stručnoj defi niciji šume Kozarčeve proze, koju je osvježio lirskom dimenzijom priskrbivši joj odliku lirske, a realizmu je pridjenuo kvalifi kaciju

48 Dušan Klepac, „Hrast lužnjak (Quercus robur L.)“, Šumarski list 7-8 (2002), 360.49 Dušan Klepac, „Retrospektiva i perspektiva šuma hrasta lužnjaka u povodu osamdesete obljetnice

smrti Josipa Kozarca“, Zbornik radova Josip Kozarac, književnik i šumar (Vinkovci: JAZU, Centar za znanstveni rad, 1988), 87.


426

poetskoga, što se očituje u opisu šume koji nije suhoparan, kako je moderni-stički ukus kvalifi cirao realističke opise općenito, ali je šumarski uporabljiv.

Nakon dominacije znanstvenoga pozitivističkoga svjetonazora i učvr-šćenja moderne kulture, društva i civilizacije, dolazi do njegova propitiva-nja, osporavanja, ismijavanja, urušavanja, negiranja i deautomatizacije u skladu s poetikom moderne ili fi n de sièclea, koja se polemički odnosi prema tradiciji, pa tako i književnoj. Šuma je Đuki Begoviću, protagonistu romana Ivana Kozarca, prostor eskapizma i od tradicijske i od moderne civilizacije, društva i kulture, a prostor prirode, koji oponira prostoru društva i kulture, omogućuje mu osjetiti se rasterećenim, slobodnim i nesputanim te veličati dinamizam i vitalizam (let i cik!) koji u dekadentnom prostoru društva i kulture nisu mogući.

Antimodernizam bespoštedno kritizira i osporava modernu te se izra-zito negativno odnosi prema modernoj civilizaciji, kulturi i društvu, što je izraženo i prostornim relacijama: nakon rasapa obiteljske zadruge Gavano-vića, razdionici se sele na rubne prostore sela, bliže šumi i rade u šumi, a predstavnik propale tradicijske, patrijarhalne Slavonije Ilarija seli na „stan“ uz šumu i pomračena uma njome luta, dok pripovjedač šumu vidi kao pro-stor u kojemu se može naslutiti eshaton, povratak stanja nalik iskonu, stanju predmoderne civilizacije.

Niz završava parodijom u kojoj se izruguju književne konvencije i tra-dicija te recentno književno stanje, izvrće se žanrovska paradigma romana kao etabliranoga proznoga žanra u nekoć privilegiranom stihovanom slogu. Izvrgava se ruglu i bolećivo stanje likova fi n de sièclea, dekadentizmu se kao književnoj modi suprotstavljaju vitalizam, hedonizam i senzualizam te fa-vorizira potrošački i materijalistički svjetonazor, koji prelazi u svakidašnje životne pojave: konzumerizam i turizam. Tako se proklamiraju, afi rmiraju i prakticiraju vrijednosti moderne kulture i civilizacije nasuprot idealističkom svjetonazoru što ga je zastupala arkadijsko-pastoralna književna tradicija, ali i suprotno racionalnom svjetonazoru prosvjetiteljske provenijencije, te trijumfi ra materijalistički svjetonazor hedonističke orijentacije.

Interpretacije šume kao književnoga prostora u navedenu korpusu mo-žemo sažeti u generalizacije i predočiti ih tabelarno razvrstane:


427

Prilo

ziTa

blica

1.

Pisa

c, kn

jižev

no

djel

o,

godi

na p

isan

ja/

tiska

Geo

graf

ske

koor

dina

teŠu

msk

a za

jedn

ica

Svje

tona

zor

Kul

tura

i ci

viliz

acija

Poet

ika

A. K

aniž

lić,

Svet

a Rož

alija

,17

59./1

780.

šum

ski k

rajo

likSl

avon

skog

a go

rja

šum

a hr

asta

kitn

jaka

i ob

ično

g gr

aba;

šum

a hr

asta

med

unca

i cr

noga

jase

na;

gors

ka šu

ma

bukv

e;

šum

e bu

kve

s jel

om v

s. al

egor

ijski

i pr

vi p

rost

or

teoc

entr

ični

idea

listič

kipr

edm

oder

na,

trad

icio

naln

aba

rok

roko

ko

M. A

. Rel

ković,

Satir

iliti

div

ji čo

vik,

I. iz

d. 1

762.

II. iz

d. 1

779.

slav

onsk

o-po

savs

ki šu

msk

i kr

ajol

ik

šum

a hr

asta

lužn

jaka

pr

ašum

skog

tipa

, po

savs

ka šu

ma

prije

laz

na ra

cion

alis

tički

prije

laz

s pr

edm

oder

ne n

a m

oder

nu

pros

vjet

iteljs

tvo

raci

onal

izam

M. P

. Kat

ančić,

Jese

nski

plo

dovi

, 17

91.

valp

ovač

ki

šum

ski k

rajo

likšu

me

hras

ta lu

žnja

ka,

šum

e vr

ba i

topo

la

vs.„

mije

šana

šum

a“

idea

listič

ki s

prije

lazo

m n

a ra

cion

alis

tički

mod

erna

s no

stal

gijo

m z

a pr

edm

oder

nom

(neo

)kla

sici

zam

pr

edro

man

tizam

O. Š

iako

vić,

Kolo

go

rah,

1851

./186

2.

šum

ski k

rajo

likSl

avon

skog

a go

rja

šum

e hr

asta

kitn

jaka

i ob

ično

g gr

aba,

šum

e hr

asta

kitn

jaka

,šu

me

hras

ta m

edun

ca i

crno

g ja

sena

vs.

„mije

šana

šu

ma“

pozi

tivis

tički

mod

erna

rom

antiz

am


428

J. K

ozar

ac,

Slav

onsk

a šum

a, 18

88.

slav

onsk

o-po

savs

ki šu

msk

i kr

ajol

ik.

šum

a hr

asta

lužn

jaka

, po

savs

ka šu

ma

pozi

tivis

tički

,zn

anst

veni

,te

hnok

rats

ki

mod

erna

real

izam

I.Koz

arac

, Đ

uka

Bego

vić,

1909

./191

1.

slav

onsk

o-po

savs

ki šu

msk

i kr

ajol

ik

šum

a hr

asta

lužn

jaka

, po

savs

ka šu

ma

antr

opoc

entr

ični

, he

doni

stič

ki,

deka

dent

ni

mod

erna

mod

erni

zam

de

kade

ntiz

am

J. K

osor

, Ras

ap,

1906

.sl

avon

sko-

posa

vski

šum

ski

kraj

olik

šum

a hr

asta

lužn

jaka

, po

savs

ka šu

ma

antim

oder

nist

ički

, oč

ekiv

anje

esha

tona

antim

oder

naan

timod

erni

zam

F. C

iraki

, Jan

kovo

lje

tova

nje,

1905

.

šum

ski k

rajo

likSl

avon

skog

a go

rja

šum

a hr

asta

kitn

jaka

i ob

ično

g gr

aba;

šu

ma

hras

ta m

edun

ca i

crno

ga ja

sena

; go

rska

šum

a bu

kve

s jel

om

antr

opoc

entr

ični

, m

ater

ijalis

tički

, he

doni

stič

ki,

potr

ošač

ki

mod

erna

mod

erni

zam


429

SUMMARY

A Literary Historiographical Walk through Slavonian Forests

The corpus of literary texts interpreted, poetically and according to genre heterogeneous, came into being between 1762 and 1911: Sveta Rožalija, Antun Kanižlić (1759/1780); Satir iliti divji čovik, Matija Antun Relković (1762); Jesenski plodovi, Matija Petar Katančić (1791); Kolo gorah, Oto Šiaković (1851/1862); Slavonska šuma Josip Kozarac (1888); Jankovo ljetovanje, Franjo Ciraki (1905); Rasap, Josip Kosor (1906); Đuka Begović, Ivan Kozarac (1911) and refers to specifi c geographically defi ned woodland areas in Slavonia. Lowland wooded areas are analysed as literary landscapes into which the writers inscribed various subjective and socially conditioned meanings, values, emotions, empirical knowledge as well as worldviews. The designation of woods as a dominant natural surface cover was observed within the experience of nature, culture and the society and its degree of reference to non-literary reality covers natural, cultivated and literary space. The aim of this paper is to defi ne and interpret forests as literary landscapes diachronically and to determine them as complex entities expressing their complexity in multiformity and stratifi cation. By using advances in cultural and literary geography, particularly qualitative analyses, in the above corpus the woodland is described, interpreted, systemized and in conclusion it is shown that the depictions of woodland were historical and depended on literary-evolutionary tendencies. Key words: forest, natural landscape, literary fi eld, poetics, world view


430

431

Julijana Matanović

Drveni most na hrastovim stupovima(roman Veliki hrast Vlade Andrilovića kao polazište priče osobne povijesti)

Roman Veliki hrast Vlade Andrilovića (1989.), kroz obiteljsku priču, razdijeljenu u tri dijela, pripovijeda slavonsku povijest. Ponosno drvo zavičajni je odgovor na pitanje Što je za Slavonce povijest i što ih je, kroz stoljeća, održalo? Takvo pitanje provocira kod čitatelja i sjećanja vezana uz njegovu osobnu povijest. Pročitanim tekstom, romanom u kojem se prepleću karakteristike povijesnog romana i romana o povijesti, oživljava se – kroz motiv hrasta - trenutak čitateljeve vlastite biografi je. U ključnoj riječi prepoznavanje krije se i onaj istinski smisao književnog testa napisanog u vremenu nesklonom priči o jednoj – znanstveno neovjerenoj – povijesti.

Ključne riječi: roman, Veliki hrast, Vlade Andrilović, prepoznavanje, Slavonija

Oca sam viđala rijetko. Jedanput, dvaput godišnje; onda kad bi me dovo-dili u posjet njegovoj majci, mojoj baki Kati. Stizao bi kasno noću, pješice, najčešće subotom. Iščekujući ga, molila sam Očenaše, jedan, pet, jedanaest. Kad bi ušao u kuću, nisam ustajala. Skutrila bih se na sećiji smještenoj u kutu velike kuhinje. Glumila sam uspavanu malu lijenčinu. To je bio jedini način da čujem sve ono što majka i sin, uz kavu, rakijicu i gradačački duhan, jedno drugom govore. Sin se ispovijedao majci; govorio je o strogim borovskim kontrolorima koji svako malo nenajavljeno dolaze tražiti pogreške u poslo-vanju njegove prodavnice obuće, jedine takve u zabačenoj bosanskoj kasabi. Spominjao je svoju bivšu ženu, moju majku, koja će oko Ilinja doći na urlab. Nadao se da će i te godine doći sama. Majka se žalila na svoje kćeri, moje tetke koje – rasute po svijetu – sve rjeđe viđa. A taj svijet je fi zički bio tako blizu, svega pedesetak ili stotinjak kilometara od njezine kecelje. Baki je je-dini poznati prostor bio prostor njezina dvorišta; njezine avlije čija su vrata uvijek bila otvorena za nenajavljene goste, žedne prolaznike, hodočasnike, tuđe nadničare i ljubavnice. Svi su oni ulazili u nju, da se okrijepe hladnom bunarskom vodom, pojedu koji komad pite i ispovjede svoju dušu. Dvorište se širilo prema sjeveru i jugu, trava mu je bila nejednake boje; čas tamno a čas svijetlo zelena. Slušajući tuđe muke pretvorene u priče, baka je uređivala svoju životnu enciklopediju i slagala svoj osobni rječnik. On je i tada bio, a bio bi i danas, nezanimljiv jezičnim savjetnicima i leksikolozima. Pred-stavljao je dragocjenost jedino bakinim neobičnim potomcima, onima koji


432

su svoje prve korake savladali na tlu natopljenom neimaštinom i zlom, na katastarskim česticama koje su vjekovima željele pretrčati u zemljišne knjige vođene na lijevoj obali Save. Kata je slutila da će osobnu povijest njezinim unucima i praunucima kreirati analitičari gubitničkih osvajačkih vojski. Kad bi moj otac, nakon ne znam koje čašice šljive, izrekao onu o povijesti koju pišu pobjednici, baka bi ga, premda je za latinski čula samo od paroka, ispra-vila, rekavši da to u učenog naroda možda i je tako, ali da se kod nas sve radi naopako. Jedna od najponosnijih riječi bakina rječnika bila je riječ hrast. Muškarac je trebao biti hrast obitelji; hrast se mogao posjeći, bez problema prodati pa dobivenim novcima platiti lijekovi za bolesnog nećaka; kad bi se slučajno zalutalo na putu kući pogledalo se samo u hrast i znalo se kamo da-lje ići; hrastova šušnata grana bačena na krov kuće na Badnji dan obećavala je čuvati obitelj od ratova i ludosti; bolan stomak se liječio čajem od hrastove kore; iz domaćinske kuće kćer se ispraćala sa spavaćom sobom izrađenom od hrastovine.

Gosti su ljeti sjedali, na ponjavu, rastrtu ispod hrastića. Krošnja hrasti-ća je u vrijeme kad sam ga prvi put ugledala bila u visini magaze. Svakog sljedećeg ljeta stablo je bilo više, listovi tamniji, hlad koji je poklanjao kazi-vačima opuštenima na šarenim prostirkama nekako ugodniji i svježiji. On je rastao, a baka je s jednakim ponosom, barem jedanput dnevno, ponavljala: Hrastić je posadio tvoj ćaća.

Kata je uvijek govorila istinu. I nije govorila previše. Nakon što se u samo predvečerje posljednjeg rata oprostila od ovoga svijeta, u nadi da će onaj koji je čeka biti lakši i pravedniji, shvatit ću da je govorila samo ono što je vrijedilo upamtiti. To je bio njezin program. Životne zapovijedi napisane bez pedagoških savjetnika i naputaka psihoterapeuta. Bila je pažljiv sluša-telj. Zbog toga je odustajala od izgovaranja velikih savjeta. Nakrcana priča-ma drugih, naučila je da svoje bližnje, i kćeri i sinove, unuke i unučice, neće moći spasiti od taloga povijesti. Jutarnju krunicu molila je hodajući avlijom u krug. Kad bi zastala, i pogledala u nebo, znala sam da u oblacima traži lica nestalih rođaka.

Hrastić je posadio moj otac, donijevši mladicu iz naše šume. Šuma je bila grabova, s pokojim stablom hrasta. Započinjala je svega nekoliko metara od dvorišta i prostirala se sve do susjednog muslimanskog sela. Otac je to uči-nio na dan kad su mene donijeli s krštenja. Bila je sredina travnja, baš dan u kojem ću ja puno puno godina poslije roditi svoju jedinu kćer.

Osluškujući očeve noćne monologe, i pokoju bakinu rečenicu, ponovno bih zaspala. Ujutro bi me probudio ćaća rečenicom: Ideš sa mnom u šumu. Nako, na svjež zrak.

Julijana Matanović . Drveni most na hrastovim stupovima

433

Uživala sam dok mi je pokazivao biljke, gljive, kukce, učio me strane svijeta i nakon samo nekoliko minuta provjeravao rezultate svog poučava-teljskog truda. Uz potok je rastao hrast. Bio je samo nekoliko centimetara viši od onog iz dvorišta. Jednostavno rečeno, bio mu je gotovo posve nalik. Naslonila bih se na njega, a ćaća Ilija bi čučnuo i započeo s prepričavanjem zgode iz svog djetinjstva. Kao desetogodišnjak pobjegao je od kuće, ponio deku i spavao baš na tom mjestu. Nije mu smetala svibanjska rosa. Nadao se da će i po njega doći partizani o kojima su noću – u strahu – pričali neki bakini bratići, čija mi imena nije smio odati. A moj se ćaća ničega i nikoga nije bojao. Za uplašene rođake će se godinama poslije, u tišini i kriomice, paliti blagoslovljene svijeće. Posebice na Dan sv. Ilije. Veliki križ na seoskom groblju svijetlit će do svitanja. Starije žene – odjevene u crno – plakat će i zazivati svece. Molit će krunice ohrabrenja.

Starije žene nisu željele izgubiti nadu u Antin, Matin, Fabijanov, Josipov, Tadijin… povratak s nekog dugog puta.

Mog oca, koji je želio dokazati svoju hrabrost, našao je – nakon dva dana – njegov otac. Desetogodišnjak je kažnjen. Cijelo je ljeto morao, neovisno o pljuskovima i blatnom tlu, hodati bos. Poprženo brašno preliveno šećernom vodom, slasticu koju je baka nedjeljom spremala svojoj djeci, moj će ćaća pojesti tek na Veliku Gospu.

Kad je moj otac – na nagovor učitelja – odlazio u Tuzlu na daljnje školo-vanje, njegov je otac posjekao jedan hrast. I drvo prodao po pristojnoj cijeni. Stablo je noć prije poprimilo boju zlata. Ljetne raspuste ćaća je provodio še-tajući šumom. Promatrao je mladice koje su izrastale na mjestu posječenog hrasta. Nekoliko godina poslije jednu će iščupati i posaditi je uz magazu. Ostat će još jedna, iste visine i iste snage.

I ja sam voljela šumu. Pogotovo kad bi mi njezinu ljepotu pojašnjavao moj otac. Kroz šumu smo znali doći i do Grada. Na Kuli bi otac nastavljao sa svojim kazivanjima. Volio je prepričavati priču o Husein begu Gradaščevi-ću, o lijepoj Mejri, spominjao je begove, vezire i reforme koje je slavna obitelj odbila provesti.

*Kad krajem devedesetih godina prošloga stoljeća obranim doktorsku

tezu o povijesnom romanu, priznat ću si da mi je istinskim mentorom bio moj otac; ćaća koji je slutio da ušima svoje kćeri – ni u najranijem djetinjstvu – ne treba darovati bajke o prinčevima i princezama, o vječnoj ljubavi i prav-di, o zlatnim cipelicama i svilenim balskim haljinama, nego baš povijesne, vjerodostojne i bolne, koje će se – u najsablasnijoj svojoj varijanti – sasvim uskoro iz literature iznova preodjenuti u zbilju i raniti kožu njegove djece.


434

U doktoratu ću nabrojati sve gradbene elemente po kojima se jedan roman može opisati i odrediti kao povijesni. Spomenut ću prvu rečenicu u kojoj se precizira vrijeme radnje i godina velikog povijesnog događaja, zadržat ću se na likovima koji su stvarnosno provjerljivi, na dokumentima preuzetim iz arhiva i iz govora stvarnih svjedoka. Ocjenjivači neće imati primjedbi. Samo ću ja, dvije godine poslije, u kasnu jesen godine u kojoj je započelo novo tisućljeće, zažaliti što u tipologiju tih informanata i indicija nisam uvela i imenice; jake i snažne, imenice koje u svojoj riječi sadrže postojanost i ugra-đuju snagu.

Ćaća me tih dana odveo bakinoj, u ratu spaljenoj kući. Uništena je ruka-ma seljana – iz komšijskog zaseoka – onih koji su tako često dolazili na naš bu-nar i jeli bakine pite. Pokajat ću se što sam, tumačeći kontinuitet povijesnog romana u hrvatskoj književnosti, zatajila riječ hrast, onu kojom je, sigurna sam, i započinjao bakin rječnik. Samo u svojoj ljupkoj umanjenici. Naime, i stogodišnja stabla ona je nazivala hrastićima. Dvadesetak centimetara iznad tla prepunog šipražja i samoniklih mladica, bila je razvučena plastična cr-vena traka s crnom mrtvačkom glavom. Zbog nje se nisam smjela približiti mjestu na kojem je nekad stajala magaza nakrcana rakijom, brašnom i šlji-vovim tvrdo ukuhanim pekmezom. Hrast je bio iste visine kao i u mom dje-tinjstvu. I on se smanjio pred zlom, sakrio se – pomislila sam. – Vidiš, izra-stao je novi, rekao je Ilija. Onaj moj su posjekli. – Kako znaš?, upitala sam. – E, vala, ne bi bio ja ja da nisam otišo tamo.

Zaledila sam se. Čula sam prasak, čula sebe kako vičem rečenicama Fabrijevih junaka s kraja romana Smrt Vronskog. Samo što spominjem neke druge neprijatelje.

Otac je stajao, zagrlio me i ponovio rečenicu koja je stajala u brzojavu koji mi je uputio u trenutku kad je do njega stigao haber da mu je najstarija kći doktorirala na povijesnom romanu. Potom je uzeo kutiju cigareta iz dže-pa, izvadio jednu i zapalio. Je li u mješavini duhana bilo barem nekoliko niti gradačačkog, nisam upitala.

***Roman Veliki hrast Vlade Andrilovića nije se našao na popisu moje za-

dane lektire. Nitko iz povjerenstva za ocjenu doktorske radnje nije me zbog toga ni opomenuo. Ali, priznajmo, i nema snažnije opomene od one koje upućujemo, bez svjedoka, sami sebi. A nakon odlaska bakinoj kući, gradbeni elementi povijesnog romana, uredno navedeni u istraživačkom radu, iteka-ko su se uznemirili. Tri hrasta; onaj što ga je moj djed posjekao za školarinu moga oca, onaj kojeg će moj otac posaditi da bi nastavio trajanje (mladica


435

starog) i novi koji je nikao nakon što su osvajači uništili dokaze našeg posto-janja, upućivali su na istinskog svjedoka povijesti.

Andrilovićev roman započinje rodoslovnim stablom obitelji Tisić, upra-vo onako kako započinje i roman o povijesti naslovljen Vježbanje života (1985.) već spomenutog Nedjeljka Fabrija. Građa je razdijeljena prema sto-ljećima. Tri stoljeća našla su se u naslovu pojedinih dijelova (Osamnaesto, De-vetnaesto i Dvadeseto), a svaki od njih ima i svoj podnaslov kojim se upućuje na središnju temu i, još važnije, atmosferu (Pleme, Podvala i Rasap). Roman je skladan spoj dvaju žanrova govora o povijesti: povijesnog romana i romana o povijesti.

Instrumentarij povijesnog romana najvidljiviji je u kronikalnom stilu (radnja teče iz stoljeća u stoljeće, iz godine u godinu i nema vremenskih preskoka). Time se može naslutiti, ali i olako zaključiti, kako i pripovjedač, i autor, a potom i čitatelj, vjeruju u ideju povijesnog napretka (makar teh-nološkog), a i u latinsku poslovicu o povijesti u funkciji najbolje učiteljice života. (Više nema drvenoga mosta na debelim hrastovim stupovima, zamijenjen je novim, željeznim, koji se razapinje od obale do obale, isturivši prema nebu dva velika luka koji, zajedno gledani iskosa, nalikuju trbušini bez glave i udova…)1 I doista bismo se mogli složiti s tim, da uz stoljeća ne stoje i pojašnjavajuće imenice koje povijesni roman skreću na stazu romana o povijesti. A roman o povijesti sumnja u bolje sutra, ističe povijesnu ponovljivost, kao i bolnu činjenicu da iskustva predaka nikako ne mogu pomoći potomcima. Njih će, bez obzira na to kojoj se političkoj struji priklonili i čiju zastavu nosili, jed-noga dana snaći samo veća ludost i bizarnija smrt. Što dalje, to gore, rekla bi škrto moja Kata. Tako i Andrilovićev roman u prvom dijelu, naslovljenom Osamnaesto stoljeće, u podnaslovu ispisuje imenicu pleme, imenicu srednjega roda. Devetnaestom pridružuje ženski rod kroz riječ podvala, a sve kulminira u dvadesetom riječju rasap.

Osim kronikalnog stila kao indikatora žanra pravog povijesnog romana, u Velikom hrastu nalazimo i imena jakih povijesnih osoba. Međutim, odmah primjećujemo kako je riječ o usputnim, a ne nosivim elementima. Oni su tu da bi samo pojačali pravo na priču slabih junaka, onih na čijim se leđi-ma lome političke odluke i ratni pohodi (Matija Antun Reljković, Josip Jela-čić…). Povijesni roman redovito, u skladu sa žanrovskim određenjem, mora upisivati vjerodostojne zbiljske godine i važne događaje koji su se u njima zbili. U Velikom hrastu nailazimo na takva mjesta, ali statistički gledano, ona su puno rjeđe naznačena nego primjerice u romanima Augusta Šenoe, Josi-

1 Vlado Andrilović, Veliki hrast, edicija Dukat (Privlaka: Privlačica, 1989), str. 334.


436

pa Eugena Tomića, Eugena Kumičića, Ksavera Šandora Gjalskog i drugih pisaca čiji romani tematiziraju povijest na način povijesnog romana. (Bilje-žila se te, 1799. godine, i petogodišnjica dovršenja pravoslavne crkve sv. Duha u Vinkovcima, a tada je već prošlo i više od godinu dana nakon smrti Matije Antuna Reljkovića von Ehrendorfa, umnoga pisca i revnoga kapetana koji se uzalud nadao postati majorom. Kažu da je za taj čin bio preprosta podrijetla.)2 Iz kataloga grad-benih elemenata povijesnog romana izvlačimo još jednu natuknicu. Riječ je o dijelovima teksta kojima se gradi etnografski sloj romana. Veliki hrast bogat je primjerima narodnih običaja iz vremena opisanog u priči. Takva mjesta povijesnog romana upućena su prema čitatelju koji kroz njih spoznaje navi-ke naroda kojemu i sam pripada. (I opet se, tko zna po koji put, obistinila riječ da svaka vojna mnogo obećaje a još više prešućuje, da je gubitak uvijek veći od dobitka;3 Jedne večeri, u Tisića se okupilo čijalo na kojem su starije žene čijale guščje perje za posteljinu, a mlađe komušale i runile kukuruz. Perje se čijalo na goloj dasci velika hrastova stola.)4

I premda se roman na prvo čitanje predstavlja kao povijesni koji kroz povijest obitelji progovara o uzrocima i posljedicama nemira, po brojnim svojim karakteristikama, kao što smo već i napomenuli, blizak je tekstovi-ma kakve su posljednjih desetljeća ispisivali Nedjeljko Fabrio, Ivan Aralica, Feđa Šehović, Petko Vojnić Purčar. Riječ je, ponavljamo, o tekstu u kojem se prepleću karakteristike oba žanra, pa tako ne možemo govoriti ni o po-lupravcu (od sada, na temelju dosadašnjeg iskustva drugih, krećemo – vo-đeni idejom napretka – prema boljoj budućnosti), ali ni o krugu koji sugerira isključivo ponovljivost povijesnog ludila. Romanu o povijesti koji se i gradi na krugu, povjereni su likovi čija imena i prezimena ne nalazimo po važnim arhivima i edicijama znamenitih pojedinaca. Povijesnu nesreću ne komenti-raju veliki analitičari, političari i vojskovođe. Značajni događaji prokomen-tirani su gledištem slabih likova (‘Rvat tuče ‘Rvata, a Švabo zapovida. Ponimčen ‘Rvat još gori je od pravoga Nimca. Jače. Auf! Na noge! Nikad svoji. Prije Turčin, sada Švabo, još prije Mađar;5 Kad je raja vidjela što pobješnjeli Turci namjeravaju, povukla se u najneprohodnije šume hrasta lužnjaka, kod Antina i Tordinaca, među trnjke, bodljike, veprove i riđovke…)6

Za Andrilovićev roman, kad se razdvoje gradbeni elementi povijesnog romana i romana o povijesti, možemo zaključiti da je žanrovski hibridan. I

2 Isto, 104.3 Isto, 199.4 Isto, 201.5 Isto, 35.6 Isto, 38.


437

nećemo pogriješiti. Pogotovo ako još spomenemo nešto što smo već možda trebali učiniti ranije. Vraćamo se na sam početak romana. Poznato nam je da u povijesnoj varijanti povijesnog romana tekst najčešće započinje smje-štanjem u precizno određenu godinu. U roman Veliki hrast uvodi nas se svo-jevrsnom metaforom; pogledom seljaka na ispucalu ilovaču (… kao klupko pomahnitalih guja, pomisli didak, svaka bi da što prije izađe i da u njemu ostane).7 Ilovača, pukotina, zmije… sve bi se to moglo ugraditi u Andrilovićevu defi -niciju povijesti. Uključimo li još i hrast u prostor označen za popis gradbe-nih elemenata povijesnog romana i romana o povijesti, tek onda dobivamo pravu sliku autorova viđenja povijesti. Hrast upućuje na trajnost i pouzda-nost stalnog svjedoka naše povijesti (kao što je to slučaj s temom i motivima mosta u prozi Ive Andrića). Zahvaljujući hrastu, možemo predložiti da se o Andrilovićevu romanu govori kao o romanu iz kojeg se može pročitati priča o spiralnoj povijesti (i napredak, i ponavljanje u isto vrijeme). Hrast je u na-slovu, hrast je stalno prisutan motiv kojim se ujedinjuje (S ruba šume primakle se sjene, a ispred svih, prva, sjena rogatoga hrasta. To je stablo najbliže dvorištu, od-vojeno od šume oranicama. Iz širokoga debla raširile su se dvije podebele grane, kao rogovi ogromnog jelena, sa stotinama parožaka i milijunima zelenih mladica. U tim je rogovima-granama Pera Tisić vidio dva izdanka njihova roda, dva velika izdanka iz kojih će se jednoga dana razviti veliko šokačko pleme. O tome je on, onda još dav-no, govorio Jozi, ali ovaj to tada nije shvatio, jer mu se činilo nepotrebnim govoriti o dva izdanka kad je zadruga Tisića samo jedna);8 kojim se opire (Drukčije je u ‘ra-stovoj šumi --- Smrknuti didovi lužnjaci ne trpe mlakonje, u svoje će okrilje primit’, moj Stipane, onog koji umije trpit’ šamare i uzvratit’ i’ kad za to dođe čas. Nema u našim šumam’ vilica i vještičica, znaš ti to dobro, velečasni Stipane, ne zivkaju te u njima patuljčići, u šokačim su šumam’ zvijeri i ‘ajduci);9 s kojeg se gleda (Kad se gledalo s visine, s čardaka uz Savu, na turskoj granici, ili s crkvenog zvonika, dokle bi god oko sezalo, svuda se ljuljalo zeleno more hrastovih krošanja. Samo gdjegdje, iz tog kosmatog zelenila, provirivao bi šiljak crkvenog tornja)10 i uz koji se, što je najvažnije, nada (U Vinkovcima više nema Tisića. Kad su 1943. godine, u prvom avionskom napadu na Vinkovce, tko zna kojom zabunom, Saveznici bombardirali rimokatoličko groblje, izbrisali su Tisiće i s tog mjesta. Ali taj veliki hrast raširio je svoje čvornate grane po Slavoniji i daleko izvan nje).11

*

7 Isto, 11.8 Isto, 17.9 Isto, 108.10 Isto, 40.11 Isto, 340.


438

U brzojavu poslanom iz Sarajeva ćaća je citirao Andrića. U razgovorima poslije zatajila sam ćaći da Andrićevu priču o povijesti nisam analizirala u temi vezanoj uz povijest hrvatskog povijesnog romana. Ni na to prosudbeno povjerenstvo nije imalo primjedbi.

Ilija je volio hrastove i mostove. Hrastiće je sadio, a preko potočića gra-dio brvna koja sam samo ja nazivala mostićima. Smijao se kad bih mu rekla kako se jedino dobro osjećam na sredini Save jer me na mostu nitko ne pita čija sam i čijom se osjećam. Smijehom je prikrivao našu obiteljsku tajnu i tugu što me prerano pustio da jednu obalu Save zamijenim drugom. I da prijeđem preko drvenog mosta na debelim hrastovim stupovima, mosta koji je u izmaglici, svojim zaobljenim lukovima, podsjećao na spiralu.


439

SUMMARY

The Wooden Bridge on Oak Pillars

(The novel Veliki hrast (The Big Oak) of Vlado Andrilović as the Starting Point of a Personal Story)

Through a family story divided into three parts, the novel of Vlado Andrilović Veliki hrast (1989) presents the Slavonian history. The proud tree represents the answer to the question of what history means to Slavonians and what has sustained them over the centuries. Such a question stirs memories of personal history within the reader. After reading the text, a novel in which the characteristics of a historical novel and a novel about history are intertwined, a moment of the reader’s own biography is enlivened through the oak motif. In the key word recognition lies the true meaning of the literary text writt en in a time not inclined to a narration of a history not authenticated by scholarship.

441

1. Hrvoje Gračanin

2. Josip Parat


442

3. Silvija Pisk

4. Stanko Andrić

443

5. Milan Vrbanus

6. Vladan Gavrilović


444

7. Hrvoje Petrić

8. Anđelko Vlašić

445

9. Tomislav Dubravac

10. Žarko Španiček


446

11. Ante Grubišić

12. Danijel Jelaš

447

13. Robert-Skenderović

14. Branko Ostajmer


448

15. Zlata Živaković Kerže

16. Hrvoje Pavić

449

17. Luka Pejić

18. Hrvoje Volner


450

19. Anica Bilić

20. Jasminka Najcer Sabljak

451

21. Publika

22. Konferencija za medije


452

23. Otvorenje izložbe

24. Izložba