http://www.balkandownload.org/

byJanja

2

Julie Garwood

Glazba sjene

Naslov izvornika

Shadow Music

Copyright © 2007 by Julie Garwood

byJanja

3

Prlqchza Gabrlhooh rf Su. Blhoa nel mh mhfqrj rf najutjecajnijih britanskih baruna, a njezina je ljepota poznata i izvan granica Britanije. Kralj Ivan dogovorio je njezino wmhqdaqmh sa tnrusnlp srjoawarrp Mrqrrhrp, nanr bl rsljvrar plr v Vlsrdmv. Šnrusna mh za Gabrlhooh uamqrwlua zhpoma svqa flwomh omhsruh nrma mh rfpak rswrml. Pvuvmvel qa woasulur wmhqdaqmh vsslmhwa wlfmhul wlsrrawaq nrmrp nraom Iwaq, kao njezinlp plrazrp, žhol rsljvraul sawhzqltuwr jrvblk l flwomlk Šnrua, aol l ssrhdawa vbrmsuwr. Isan, frjrwrrhqr wmhqdaqmh qheh se dogoditi. Sudbina princeze Gabrielle krene u novom i vzbvfomlwrp spmhrv v urhqvunv nafa, fa bl ssasloa uvgl žlwru, svojom strijelom ublma qhsrzqaurj drwmhna. Nmhzlqr vbrmsuwr srnrheh rau, a qmhzlqa omhsrua l srlda r lzjvbomhqrp boajv Su. Biela uzrokom je intrige koja princezu Gabrielle odvodi u uwrgawv uamaqsuwhqrj jrrtuana, srjoawara Cropa McHvjka. Mvtnarca vz nrmhj sh, vqaurd qmhjrwrm jrrtuadnrm dasul, ql Gabrlhoolqr srch ql ulmhor qheh rsmheaul sljvrqlp.

Julie Garwood avurrlca mh wholnlk swmhusnlk vssmhtqlca, a qmhzlql sh rrpaql dhsur qaoazh qa wrkrwlpa olsua qamsrrfawaqlmlk nqmlja. Tlmhnrp fvjh l vssmhtqh narlmhrh Jvolh Garxrrf rsdlqmawaoa mh dluauhomh swrmlp krabrlp l rshbvmqlp olnrwlpa. Nath sv dluauhomlch whe prjoh vžlwaul v rrpaqlpa Vmhqdaqmh, Tajna, Nhwmhsua, Trrihm, Dasu i Otkupnina.

byJanja

4

Posvećeno Kendri Elyse Garwood za svu radost i ljubav koju si donijela u našu obitelj.

Zlatna si.

Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav.

Mudre izreke 28:1

byJanja

5

Predgovor

ekoć davno, u godini silovitih oluja koje su bjesneći pristizale s mora, prva

horda ratnika iz daleke zemlje prešla je naše planine i stigla na naše obale. S

čeličnim oružjem prebačenim preko prsa i ulaštenim oklopima, koji su na

podnevnom suncu blistali poput staklenih krhotina, hodali su u parovima koliko god je

pogled sezao. Nisu pitali za dopuštenje niti su marili za to što neovlašteno prolaze tuđim

posjedima. Ne, imali su svoj cilj i ništa im nije moglo stati na put. Prelazeći našu lijepu

zemlju uzeli su naše konje i našu hranu, pogazili naše usjeve, iskoristili naše žene i pobili

mnoge od naših čestitih muškaraca. Za sobom su ostavili pustoš... sve u ime Boga.

Nazivali su se križarima. Duboko su vjerovali da je njihovo poslanstvo sveto i ispravno

jer im je tako rekao papa, koji ih je blagoslovio i zapovjedio im otići na drugi kraj svijeta.

Naloženo im je pokoriti nevjernike te ih prisiliti da prihvate njihovog Boga i njihovu vjeru.

Ako bi se pogani usprotivili, vojnicima je bilo naloženo usmrtiti ih svojim svetim i

blagoslovljenim mačevima.

Put kroz planine bio je jedini kojim su mogli napredovati prema svojemu cilju pa su u

legijama prošli preko njih, a kad su stigli do luke na drugoj strani, uzeli su naše brodove

kako bi preko mora otplovili do svojega odredišta.

Naša malena zemlja tada je nosila ime Monchanceux. Njome je vladao naš stric,

dobroćudni kralj Grenier. Bio je čovjek koji je volio svoju domovinu i želio ju je zaštititi.

Naša zemlja nije bila bogata, ali smo bili zadovoljni. Imali smo dovoljno. Kad nas je horda

uljeza okrala, naš se kralj razbjesnio, ali nije dopustio da gnjev vodi njegovu ruku. Budući

da je bio toliko mudar vladar, iznašao je rješenje.

Od sljedeće skupine uljeza zatražit će da plate naknadu za prelazak planine. Kako je

prolaz bio vrlo uzak, bilo ga je lako braniti. Naši su vojnici bili naviknuti na hladnoću,

snijeg i oštre noćne vjetrove. Mogli su mjesecima braniti taj planinski vijenac, a zima je

bila blizu.

Vođa uljeza uvjerenih u svoju pravednost razbjesnio se nad mišlju plaćanja bilo čega.

On i njegovi ljudi imali su sveto poslanstvo. Zaprijetio je da će pobiti sve duše u

Monchanceuxu, uključujući žene i djecu, ako njemu i njegovim ljudima prolaz bude

uskraćen. Jesu li kralj Grenier i njegovi podanici bili u milosti Crkve ili su bili pogani koji

stoje na putu obavljanja Božjeg zadatka? Odgovor će odrediti njihovu sudbinu.

U tom je trenutku naš dobri i mudri kralj prihvatio vjeru. Vođi vojske rekao je da su on i

njegovi podanici jednako pobožni te da će to dokazati izvan svake sumnje.

Sazvao je stanovnike Monchanceuxa i obratio im se s balkona palače. Iza njega je

N

byJanja

6

stajao vođa križarske vojske.

– Naša zemlja od danas nosi ime St. Biel, u čast sveca zaštitnika moje obitelji. On je

zaštitnik nevinih – obznanio je kralj Grenier. – Podignut ćemo kipove svetom Bielu i

naslikati njegov lik na vratima naše katedrale kako bi svi koji stignu na naše obale

doznali za njegovu dobrotu, a papi ćemo poslati danak kako bismo iskazali iskrenost i

poniznost. Danak će biti plaćen naknadom koju prikupim.

Vođa putujuće gomile našao se u nevolji. Ako odbije platiti naknadu – u zlatu, dakako,

jer kralj neće prihvatiti ništa manje od zlata – neće li time kralju onemogućiti davanje

danka papi? I što će papa učiniti ako dozna da je križar to odbio? Izopćiti ga? Pogubiti?

Nakon duge noći provedene u razmišljanju te povelikoj mjeri bješnjenja, vojni vođa

odlučio je platiti naknadu. Bio je to važan trenutak jer se dogodio presedan i od tada je

svaki križar koji je želio proći kroz našu zemlju bez pitanja plaćao naknadu.

Naš je kralj održao svoju riječ. Zlato je dao rastaliti i pretvoriti u zlatnike, a na svakom

je zlatniku bio lik svetog Biela s aureolom iznad glave. Kraljevsku riznicu bilo je potrebno

proširiti kako bi se načinilo mjesta za zlatnike te je pripremljen brod kojim će se dar

otpremiti Svetom Ocu. Golemi, teški sanduci jednoga su dana utovareni na brod, a

gomila stanovnika okupila se u luci kako bi gledali isplovljavanje broda za Rim. Nedugo

nakon toga povijesnog dana počele su kružiti glasine. Nitko nije mogao potvrditi da je

doista vidio zlato ili procijeniti koliko ga je poslano. Nekoliko veleposlanika tvrdilo je da

je do pape stiglo vrlo malo. Sve se više govorkalo o kraljevu golemom bogatstvu, a tada

su se glasine povukle poput plime koja zapljusne naše obale.

S vremenom je otkriven brži put do Svete Zemlje pa križari više nisu harali našom

zemljom. Bili smo zahvalni za tu samoću.

Ali, nisu nas ostavili na miru. Svakih nekoliko godina netko bi došao tražiti tada već

legendarno zlato. Jedan barun iz Engleske došao je jer je njegov kralj čuo glasine, ali kad

mu je naš kralj dopustio temeljito pretražiti palaču i okolni posjed, barun mu je rekao da

će se u Englesku vratiti s viješću: blago nije pronađeno. Budući da je kralj Grenier bio

toliko gostoljubiv, barun ga je upozorio da engleski princ Ivan razmišlja o osvajanju St.

Biela. Barun je objasnio da Ivan želi zavladati svijetom te nestrpljivo čeka preuzimanje

engleske krune. Barun nije sumnjao da će St. Biel uskoro biti u vlasništvu Engleske.

Napad se dogodio godinu dana poslije. Kad je St. Biel službeno pripao Engleskoj,

nastavljena je potraga za skrivenim zlatom. Svjedoci su se zaklinjali da ni jedan kutak nije

ostao neistražen.

Ako je blago i postojalo, nestalo je.

byJanja

7

Glazba sjene

byJanja

8

1.

rincezi Gabrielli bilo je jedva šest godina kad je pozvana k samrtnoj postelji

svoje majke. Uz nju je išla njezina vjerna pratnja, po dva vojnika sa svake

strane, polagano kako bi ona mogla držati korak s njima dok su

dostojanstveno prolazili dugim hodnikom. Čulo se samo kuckanje njihovih čizama po

hladnom kamenom podu.

Gabrielle je već toliko mnogo puta pozvana k majčinoj samrtnoj postelji da više nije ni

brojila.

Hodala je pognute glave, zagledana u sjajan kamen koji je pronašla. Majci će se

svidjeti. Bio je crn s malenom bijelom prugom koja je krivudala oko njega. Jedna strana

bila je glatka poput ruke njezine majke dok joj je milovala obraz. Druga strana kamena

bila je hrapava poput tatine brade.

Gabrielle je svakoga dana u suton majci donosila kakvo blago. Prije dva dana uhvatila

je leptira. Krila su mu bila vrlo lijepa, zlatna s ljubičastim mrljama. Majka je rekla kako je

to najljepši leptir kojega je u životu vidjela. Kad je Gabrielle prišla prozoru i pustila leptira

da odleti, majka ju je pohvalila jer je toliko nježna s tim Božjim stvorenjem.

Jučer je Gabrielle ubrala cvijeće na brežuljku s onu stranu zidina dvorca. Obavio ju je

miris vrijeska i meda pa je pomislila kako je taj divan miris čak ugodniji od posebnih ulja i

parfema njezine majke. Gabrielle je stabljike omotala lijepom vrpcom i pokušala je

svezati lijepu mašnu, ali nije znala kako pa ju je samo smotala. Vrpca se odmotala prije

no što je Gabrielle predala buket majci.

Kamenčići su bili majčino omiljeno blago. Na noćnom ormariću pokraj kreveta držala

je punu košaru kamenčića koje je Gabrielle skupila za nju, a ovaj će joj biti draži od sviju.

Gabrielle nije bila zabrinuta zbog današnjeg posjeta. Majka joj je bila obećala da neće

uskoro otići u nebo, a ona nikada nije kršila obećanja.

Sunce je bacalo sjene duž kamenih zidova i poda. Da Gabrielle nije imala nešto obaviti

sa svojim kamenom, rado bi potrčala za sjenama i pokušala uhvatiti koju. Taj dugi hodnik

bio je jedno od njezinih omiljenih mjesta za igru. Rado je skakala na jednoj nozi s jednog

kamena na drugi i otkrivala koliko daleko može dospjeti, a da ne padne. Nije stigla ni do

drugog lučnog prozora, a bilo ih je još pet.

Katkad bi zatvorila oči, raširila ruke i vrtjela se sve dok ne bi izgubila ravnotežu i pala

na pod u toliko jakoj vrtoglavici da se doimalo kao da zidovi lete oko njezine glave.

Najviše od svega voljela je trčati tim hodnikom, osobito dok joj je otac bio kod kuće.

On je bio vrlo krupan, stasit muškarac, viši od svih stupova u crkvi. Tata bi ju pozvao i

P

byJanja

9

čekao da dođe k njemu. A tada bi ju uzeo u ruke i podignuo visoko iznad glave. Ako su

bili na dvorištu, ona bi podignula ruke prema nebu, uvjerena da gotovo može dodirnuti

oblak. Tata je uvijek hinio da mu ruke popuštaju kako bi ona pomislila da će ju ispustiti.

Znala je da on to nikada ne bi učinio, ali je veselo cičala zbog te mogućnosti. Obavila bi

ruke oko njegova vrata i čvrsto ga stisnula dok je on koračao prema odajama njezine

majke. Kad je bio osobito dobre volje, zapjevao bi. Tata je pjevao strašno loše pa bi se

Gabrielle katkad kikotala i u nelagodi pokrivala uši, ali se nikada nije doista nasmijala.

Nije željela povrijediti njegove nježne osjećaje.

Tata danas nije kod kuće. Otišao je u Wellingshire, u posjet stricu Morganu na sjeveru

Engleske i tek će se za nekoliko dana vratiti kući. Gabrielle nije bila zabrinuta. Majka neće

umrijeti bez njegove prisutnosti.

Stephen, vođa pratnje, otvorio je vrata odaje njezine majke i potaknuo Gabrielle da

uđe lagano ju dodirnuvši između lopatica. – Uđite, princezo – rekao je.

Gabrielle se okrenula i namrštila. – Tata kaže da moju mamu imaš zvati princezom

Genevieve, a mene lady Gabrielle.

– Ovdje u Engleskoj ste lady Gabrielle – potapšao je grb na svojoj tunici – ali u St. Bielu

ste princeza. A sada idite, majka vas čeka.

Ugledavši Gabrielle, majka ju je pozvala. Glas joj je bio slab i bila je strašno blijeda.

Koliko god Gabrielle pamti, njezina je majka ležala u krevetu. Objasnila joj je da su joj

noge zaboravile hodati, ali se nadala da će se jednoga dana sjetiti i molila je da se to

dogodi. Obećala je Gabrielli da će, ako se to čudo dogodi, bosa stajati s njom u bistrom

potoku i skupljati kamenčiće.

I plesat će s tatom.

Odaja je bila puna ljudi. Razmaknuli su se otvorivši joj uzak prolaz. Svećenik, otac

Gartner, prigušenim je šapatom molio nedaleko od niše, a među okupljenima bio je i

kraljevski liječnik, koji je uvijek bio namršten i njezinoj je majci rado puštao krv uz pomoć

svojih crnih, ljigavih crva. Gabrielli je bilo drago da danas na majčine ruke nije stavio ni

jednog crva.

Pokraj kreveta stajale su sluškinje, sluge i domaćica. Majka je odložila goblen i iglu,

otpravila sluge i mahnula Gabrielli.

– Dođi, sjedni pokraj mene – zapovjedila je.

Gabrielle je potrčala preko sobe, popela se na podij i tutnula majci kamen.

– O, lijep je – šapnula je kad je uzela kamen i pažljivo ga promotrila. – Ovaj je najbolji

do sada – dodala je kimnuvši.

– Majko, to kažeš svaki put kad ti donesem kamen. Taj je uvijek najbolji.

Njezina je majka pogladila mjesto pokraj sebe. Gabrielle se pomaknula bliže i rekla: –

Ne možeš danas umrijeti. Sjećaš li se? Obećala si.

– Sjećam se.

– A i tata će biti jako ljut pa bolje nemoj.

– Nagni se bliže, Gabrielle – rekla je njezina majka. – Moram ti nešto šapnuti.

Iskra u njezinim očima otkrila je Gabrielli da ona ponovno igra svoju igru.

byJanja

10

– Tajnu? Hoćeš li mi reći kakvu tajnu?

Okupljeni su se približili. Svi su žarko željeli čuti što će reći.

Gabrielle se osvrnula uokolo. – Majko, zašto su svi ovi ljudi ovdje? Zašto?

Majka ju je poljubila u obraz. – Misle da znam gdje je skriveno veliko blago i nadaju se

da ću to reći.

Gabrielle je zakikotala. Svidjela joj se ta igra. – Hoćeš li reći meni?

– Danas ne – odvratila je.

– Danas ne – ponovila je Gabrielle kako bi radoznali promatrači čuli.

Njezina se majka s mukom pokušala podignuti u sjedeći položaj. Domaćica je požurila

staviti joj jastuke pod leđa. Trenutak poslije liječnik je izjavio da joj se boja vraća u

obraze.

– Osjećam se mnogo bolje – rekla je. – Sada nas ostavite – zapovjedila je, a glas joj je

jačao sa svakom riječju. – Željela bih na trenutak biti nasamo sa svojom kćeri.

Liječnik je izgledao kao da se želi usprotiviti, ali je šutke izveo skupinu iz odaje.

Sluškinjama je pokretom ruke pokazao neka ostanu. Žene su ostale stajati pokraj vrata

kako bi bile gospodarici na raspolaganju.

– Osjećaš li se toliko mnogo bolje da mi danas možeš ispripovijedati priču? – upitala je

Gabrielle.

– Da – odgovorila je. – Koju priču želiš čuti?

– Priču o princezi – brzo je odgovorila.

Njezina se majka nije iznenadila. Gabrielle je uvijek tražila istu priču.

– Bila jednom princeza koja je živjela u dalekoj zemlji zvanoj St. Biel – započela je

njezina majka. – Dom joj je bio veličanstven bijeli dvorac visoko na vrhu planine. Njezin

stric bio je kralj. Bio je vrlo dobar prema princezi i ona je bila vrlo sretna.

Kad je njezina majka zastala, Gabrielle se nestrpljivo ubacila:

– Ti si princeza.

– Gabrielle, znaš da jesam i da ova priča govori o tvojemu ocu i meni.

– Znam, ali volim kad mi to kažeš.

Njezina je majka nastavila. – Kad je princeza odrasla, s barunom Geoffreyjem od

Wellingshirea sklopljena je pogodba. Princeza će se udati za baruna i živjeti s njim u

Engleskoj.

Znajući da njezina kći voli slušati o obredu vjenčanja, haljinama i glazbi, sve je opisivala

vrlo podrobno. Djevojčica je oduševljeno pljeskala ručicama slušajući o gozbi, a osobito

opise voćnih pita i kolača s medom. Do kraja priče majka je pripovijedala sporo i s

naporom. Svladavala ju je iscrpljenost. Djevojčica je to primijetila pa je, kao inače,

ponovno zatražila od majke obećanje da danas neće umrijeti.

– Obećavam. A sada je na tebi red da mi ispripovijedaš priču kojoj sam te poučila.

– Od riječi do riječi kako si me poučila, majko? I kao što je tvoja majka poučila tebe?

Nasmiješila se. – Od riječi do riječi. A ti ćeš ju upamtiti i jednoga dana pripovijedati

svojim kćerima, kako bi ih poučila o njihovoj obitelji i o St. Bielu.

Gabrielle se uozbiljila i zatvorila oči kako bi se usredotočila. Znala je da ne smije

byJanja

11

zaboraviti ni jednu riječ te priče. Bilo je to njezino naslijeđe, a majka ju je uvjerila da će

jednoga dana shvatiti što to znači. Sklopila je ruke u krilu, a tada ponovno otvorila oči.

Usredotočivši se na majčin ohrabrujući osmijeh, počela je pripovijedati.

– Nekoć davno, u godini silovitih oluja koje su bjesneći pristizale s mora...

byJanja

12

2.

vi koji su u Engleskoj nešto značili, znali su za tu zavadu. Barun Coswold od

Axholma, jedan od najbližih savjetnika kralja Ivana, i barun Percy od Werkea,

kojega je kralj također nazivao prijateljem te osobom od povjerenja, proteklih

su deset godina pokušavali uništiti jedan drugoga. Nadmetanje među njima bilo je

silovito. I jedan i drugi željeli su imati više bogatstva od drugoga, više moći, više ugleda i

nedvojbeno veću naklonost kralja. Oštro su se borili oko svega, a jednu su nagradu

željeli više od svega: princezu Gabrielle. Na sâm spomen njezina imena pomahnitali bi

poput bijesnih pasa. Oba baruna odlučila su oženiti tu cijenjenu ljepoticu.

Kralja su zabavljali njihovi napadaji ljubomore. Nahuškao bi jednog na drugoga kad

god bi mu se pružila prilika. Za njega su njih dvojica bili kućni ljubimci koji će izvesti sve

što zatraži od njih samo kako bi mu ugodili. Znao je za njihovu opsjednutost princezom

Gabrielle, kćeri baruna Geoffreyja, ali nije imao namjeru dati je ijednome od njih. Bila je

previše vrijedna. Umjesto toga, bilo mu je draže, kad god je to odgovaralo njegovim

potrebama, isticati kako obojica možda još imaju izglede za osvajanje njezine ruke.

Svi koji su u Engleskoj nešto značili, znali su tko je Gabrielle. Njezina je ljepota bila

legendarna. Odrasla je u Wellingshireu, nedaleko od kraljeve palače. Ondje je živjela

mirno i razmjerno povučeno sve dok nije postala punoljetna i dok ju nisu predstavili na

dvoru. U pratnji svojega zaštitnički nastrojenog oca, baruna Geoffreyja od Wellingshirea,

izdržala je prijam kod kralja Ivana, koji nije trajao više od deset minuta, ali je to bilo

dovoljno da posve očara kralja.

Ivan je bio navikao uzeti ono što je želio, kad je to želio. Bio je na glasu po bludnosti.

Nije bilo neuobičajeno da zavede sklone – i nesklone – supruge i kćeri svojih baruna, a

potom se, jutro poslije, hvali svojim osvajanjem. Međutim, Gabrielle nije taknuo jer je

njezin otac bio jedan od najmoćnijih i najutjecajnijih baruna u Engleskoj.

Ivan je ionako bio suočen s dovoljno sukoba. Nije mu bio potreban još jedan. Napadali

su ga sa svih strana, a on je vjerovao da nije kriv ni za jedan od tih sukoba. Nevolje s

papom Inocentom III. nedavno su se deseterostruko povećale. Budući da Ivan nije

prihvatio papin izbor Stephena Langtona za nadbiskupa Canterburyja, papa je proglasio

interdikt nad Engleskom. Zabranjene su sve crkvene službe osim krštenja i ispovijedi, a

kako su biskupi i svećenici pobjegli iz svojih crkvi ne bi li umaknuli Ivanovu gnjevu,

gotovo nije bilo moguće pronaći svećenika koji bi obavio ijedan od ta dva sakramenta.

Interdikt je razbjesnio kralja Ivana, koji je odgovorio prisvajanjem svih crkvenih

posjeda.

S

byJanja

13

Papin je odgovor bio oštar. Izopćio je Ivana i na taj način potkopao njegovu

sposobnost vladanja zemljom. Izopćenjem nije samo osudio Ivanovu ionako crnu dušu

na vječan oganj pakla nego je i njegove podanike razriješio prisega na vjernost. Baruni

mu stoga više nisu morali biti odani. Ivan je iz pouzdanih izvora doznao da je francuski

kralj bacio oko na englesko prijestolje te da ga pojedini baruni izdajnici potiču u

pripremama za napad. Iako je kralj Ivan vjerovao da raspolaže ljudima i svime potrebnim

za odbijanje te prijetnje, taj je pothvat ipak bio skup te bi iziskivao njegovu nepodijeljenu

pozornost.

Mučile su ga i neke manje teškoće. Pobune u Walesu i u Škotskoj bile su sve

organiziranije. Škotski kralj Vilim nije bio problem. On je već bio prisegnuo na vjernost

Ivanu. Ne, problem su bili krvi žedni gorštaci iz Škotskog visočja. Iako je kralj Vilim

vjerovao da ih drži pod nadzorom, poglavari nisu mnogo marili za polaganje računa bilo

kome osim pripadnicima vlastitoga klana. Što ste išli sjevernije, to je nasilnost i

nemilosrdnost klanova bila veća. Zavada je bilo toliko mnogo da ih nije bilo moguće

pobrojiti.

Samo jedan vlastelin u Sjevernom visočju nije bio prijetnja drugima i čak je stekao

malo poštovanja: poglavar Alan Monroe. Bio je stariji muškarac, tih i miran, a te su

osobine bile nečuvene među gorštačkim poglavarima. Bio je zadovoljan svojim životom i

nije namjeravao povećati svoj posjed. Možda je zbog toga bio donekle omiljen.

U iznenađujućem pokušaju ugađanja utjecajnijim barunima i ozbiljno shvativši

prijedlog škotskog kralja Vilima, kralj Ivan zapovjedio je sklapanje braka između lady

Gabrielle i poglavara Monroea. Iako nije trebao, njezinu je mirazu dodao velik posjed u

Visočju zvan Finneyjeva ravnica, koji je stekao prije mnogo godina. Monroeov dom bio je

na jugoistočnom kutu toga priželjkivanog posjeda.

Ivanova zabrinutost zbog okupljanja vojske iz Visočja, kojoj su se mnogi poglavari s

granice željeli pridružiti u želji da napadnu Englesku, na neko će vrijeme biti umirena, a

kralj Vilim više neće morati brinuti zbog moguće pobune. Strahovalo se da će se pobuni

pridružiti i neki stanovnici južnih dijelova, koji su ionako bili nemirni te su suosjećali sa

sjevernim susjedima.

Kad je poglavaru Monroeu ponuđen brak s Gabrielle, on je tu ponudu spremno

prihvatio. Vjerovao je i da će Ivanov kraljevski edikt okončati borbu zemljoposjednika za

Finneyjevu ravnicu te da će u tom području zavladati mir.

Samo će dvojica podignuti glas protiv tog braka, Percy i Coswold, ali se Ivan neće

obazirati na očajničke molbe i prosvjede dvaju baruna.

Gabriellin otac barun Geoffrey također je odobravao taj brak. Koliko god je

priželjkivao da se njegova kći uda za pravog engleskog baruna i živi u Engleskoj, gdje bi

mogao povremeno viđati nju i svoje buduće unuke, znao je da Gabrielle neće biti sigurna

dokle god je Ivan na prijestolju. Barun Geoffrey vidio je pohotu u kraljevim očima dok je

gledao Gabrielle. Bio je poput pauka koji strpljivo čeka trenutak kad će uhvatiti i

proždrijeti svoj plijen. A prema onome što je Geoffrey čuo od daljnjih rođaka u Škotskoj,

Buchanana, Gabriellin budući suprug bio je čestit čovjek koji će biti dobar prema njoj.

byJanja

14

Bila je to uistinu velika pohvala za Monroea jer Buchanani nisu bili osobito skloni nikome

izvan svojega klana. Barun Geoffrey i poglavar Buchanan bili su povezani bračnim

vezama, ali taj poglavar gotovo nije podnosio Gabriellina oca, iako je ironično da je

Buchanan, koji je mrzio sve englesko, oženio Engleskinju.

Uz blagoslov kralja Ivana i dopuštenje baruna Geoffreyja određen je datum vjenčanja.

Jedina osoba koja nije imala pravo glasa u pogledu tog pitanja i posljednja koja je čula za

predstojeći obred bila je princeza Gabrielle.

byJanja

15

3

arun Coswold postao je vjernikom dan prije no što je trebao napustiti St. Biel.

Kralj Ivan bio ga je poslao obaviti besmislen zadatak, a Coswold je odlučio

obaviti ga što brže jer mu je kralj napokon bio obećao da će Gabrielle po

povratku u Englesku biti njegova. Premda je Gabriellin otac prezirao Coswolda, kralj ga

je uvjerio da će lako prisiliti baruna Geoffreyja na prihvaćanje tog braka.

Coswold je znao i da je kralj poslao njegova suparnika, baruna Percyja, na zadatak u

divljinu sjevera, kako bi se ondje sastao sa škotskim kraljem Vilimom. Obavljanje će tih

dužnosti potrajati pa se Coswold nadao da će po povratku u Englesku brzo oženiti

Gabrielle, prije no što Percy dozna za to.

Coswold je dobio posve jasne zapovijedi. Trebao je provjeriti okrada li ga namjesnik,

plačljiv čovječuljak po imenu Emerly, kojega je kralj Ivan postavio na čelo St. Biela.

Ivan je prije nekoliko godina napao tu zemlju te ju u žestokoj bitci za prevlast gotovo

razorio. Čim je St. Biel bio u njegovoj vlasti, krenuo je u pljačku palače i crkvi. Ako je

ondje preostalo bilo što vrijedno, Ivan je želio znati za to. Kralj nije vjerovao nikome, čak

ni čovjeku kojega je sâm postavio na čelo te države, tada u vlasništvu krune.

Kralja su i dalje dražile glasine o skrivenom zlatu, iako je, kad bi ga pitali o tome,

priznavao kako ih smatra besmislicama. No, ipak je želio da ih Coswold istraži, za slučaj

da u njima ima malo istine. Ivan nije vjerovao Emerlyjevu izvješću.

Kad je Emerly stigao u luku St. Biela, pozvao je sve muškarce i žene starije od dvadeset

godina koji su možda čuli nešto o skrivenom blagu. Svi do jednog priznali su da su čuli

glasine i svi su držali da je to blago vjerojatno postojalo. Neki su mislili da je zlato

otpremljeno papi, a drugi su mislili da ga je ukrao kralj Ivan. Ništa nije upućivalo na

izvjestan zaključak, a Coswoldova saznanja nakon osobne istrage nisu bila drukčija.

Bilo je kasno poslijepodne i prilično svježe dok je Coswold šetao oko palače St. Biela

kako bi protegnuo noge. Put je niz blagu padinu vodio do luke, a Coswold je vidio kako

njegovi ljudi utovaruju njegovu imovinu na brod kojim će se vratiti u Englesku. Prije

mraka bit će u svojoj kabini i čekati plimu.

Coswold se čvršće ogrnuo teškim ogrtačem i navukao kapuljaču preko ušiju. Jedva je

čekao da napusti tu pustoš.

Upravo je bio prolazio pokraj kolibe sa slamnatim krovom kad je ugledao starca kako

nosi granje, očito za večerašnju vatru.

Neznanac je opazio uzdrhtalog Coswolda i rekao: – Samo ljudi bez krvi ovo bi blago

vrijeme smatrali hladnoćom.

B

byJanja

16

– Drzak si – otresao se Coswold. – Zar ne znaš tko sam ja? – Čovjek očito nije znao da

je Coswold bio opunomoćenik kralja Ivana i da je samo jednom riječju mogao okončati

njegov život.

– Čak bi i namjesniku Emerlyju bilo pametno da me se plaši – nabusito je rekao

Coswold.

Starac se nije doimao zadivljenim. – Istina je, ne poznajem vas – priznao je – ali bio

sam nedaleko od vrha planine, u obilasku bolesnih. Upravo sam se vratio.

– Liječnik si?

– Ne, svećenik. Skrbim za ovdašnje duše i jedan sam od nekoliko svećenika preostalih

u St. Bielu. Ja sam otac Alphonse.

Barun je nagnuo glavu i promotrio svećenikovo lice. Koža mu je bila uništena pod

utjecajem godina i vremenskih prilika, ali su mu oči sjale kao u mladića.

Coswold je stao pred čovjeka i prepriječio mu put. – Kao svećenik ne smiješ lagati, zar

ne?

Ako se svećeniku to pitanje doimalo neobičnim, nije to pokazao. – Ne, nipošto ne

smijem. Laganje je grijeh.

Coswold je kimnuo, zadovoljan odgovorom. – Ostavi to granje i dođi sa mnom.

Moram te nešto pitati.

Svećenik se nije usprotivio. Ostavivši granje pokraj vrata najbliže kolibe, sklopio je

ruke iza leđa i krenuo uz baruna.

– Koliko si dugo u službi u St. Bielu? – upitao je Coswold.

– O, toliko dugo da se više ni ne sjećam koliko godina. Potpuno sam zadovoljan. St.

Biel je postao moj dom i bilo bi mi žao otići.

– Dakle, bio si ovdje u vrijeme previranja?

– Tako nazivate englesko razaranje naše zemlje, ubojstvo našega voljenog kralja

Greniera II. i uništavanje monarhije? Previranjem? – podrugljivo je upitao.

– Pazi što govoriš i kako se ponašaš prema meni, svećeniče, i odgovori na pitanje.

– Da, bio sam ovdje.

– Jesi li poznavao kralja Greniera prije no što je umro?

Otac Alphonse nije suspregnuo gnjev. – Mislite, prije no što je ubijen? – Prije no što je

Coswold stigao odgovoriti, rekao je: – Da, poznavao sam ga.

– Jesi li ikada razgovarao s njim?

– Dakako.

– Jesi li poznavao princezu Genevieve?

Izraz svećenikova lica postao je blaži. – Da, poznavao sam ju. Bila je kraljeva

nećakinja... kći njegova mlađeg brata. Ljudi St. Biela silno su ju voljeli. Nije im se svidjelo

to što ju je engleski barun odveo.

– Barun Geoffrey od Wellingshirea.

– Da.

– Vjenčanje je održano ovdje, zar ne?

– Tako je, održano je ovdje i svi stanovnici St. Biela bili su pozvani.

byJanja

17

– Jesi li znao da je princeza Genevieve rodila kćer?

– Svi ovdje to znaju. Nismo baš toliko izolirani. Vijesti ovdje putuju brzo kao i bilo gdje

drugdje. Ime joj je Gabrielle i ona je pripadnica naše kraljevske obitelji.

– Kralj Ivan je vaš kralj – podsjetio ga je Coswold.

– Zašto me sve to pitate?

– Nije važno. Budući da svo ovo vrijeme živiš ovdje, zacijelo si čuo glasine o skrivenom

zlatu.

– Ah, dakle, to je razlog – promrmljao je svećenik.

– Odgovori na pitanje.

– Da, čuo sam glasine.

– Ima li istine u njima?

Duhovnik je dobro promislio o odgovoru. – Mogu vam reći da se u kraljevoj riznici

svojedobno nalazila velika količina zlata.

– To znam. Tvoji zemljaci rekli su mi za veliku naknadu koju je tvoj kralj naplaćivao

onima koji su prelazili preko vaših planina, a rekli su mi i za njegovo štovanje svetog

Biela te za dar papi.

– Ah, sveti Biel. – Starac je kimnuo. – Naš svetac i naš zaštitnik. Prema njemu osjećamo

veliku ljubav.

– To je očito – podrugljivo je odgovorio Coswold. Mahnuo je rukom u širokom potezu.

– Pogledaj uokolo – narugao se s gađenjem. – Vaš je svetac posvuda. U ovoj bijednoj

zemlji nije moguće načiniti jedan korak, a da vas ne slijede te radoznale oči i

samodopadan izraz lica. Kad bi papa čuo da ova zemlja štuje sveca, sve bi vas izopćio.

Otac Alphonse polako je odmahnuo glavom. – Mi ne štujemo ni jednog sveca. Molimo

se Bogu, uvažavamo papu, ali vjerujemo da svetom Bielu dugujemo mnogo. On je naš

svetac zaštitnik. Čuvao nas je u mnogim nevoljama.

– U redu – promrmljao je. – U čast vašega sveca zaštitnika, je li sve zlato poslano papi?

Svećenik nije odgovorio.

– Reci mi – zapovjedio je – jesi li ikada vidio to zlato?

– Tijekom godina vidio sam nekoliko zlatnika. Princeza Genevieve imala je jedan.

Namjerno je odgovorio neodređeno, ali je Coswold ustrajao. – Jesi li vidio zlato u

riznici?

– Samo jednom – odgovorio je otac Alphonse.

– Je li to bilo prije ili poslije slanja dara papi?

Svećenik je nekoliko sekundi šutio. – Od tada je prošlo mnogo godina. Um mi više nije

bistar kao što je nekoć bio.

Izbjegavanje odgovora u Coswoldu je probudilo radoznalost.

– Um ti je dovoljno bistar, starce. U ime Ivana, tvojega kralja, zahtijevam da mi kažeš.

Kad si vidio zlato?

Otac Alphonse nije odgovorio dovoljno brzo. Coswold ga je zgrabio za okovratnik

halje i povukao prema sebi.

– Ako mi ne kažeš – zarežao je – kunem se da u svojoj voljenoj zemlji nećeš doživjeti

byJanja

18

više ni dana, a sve slike vašega sveca dat ću uništiti i baciti u more.

Otac Alphonse naglo je udahnuo. Pogled u Coswoldovim očima rekao mu je da će on

tu prijetnju ostvariti.

– Vidio sam zlatnike u riznici nakon što je dar poslan papi.

– Želim čuti pojedinosti – rekao je.

Svećenik je uzdahnuo. – Ovdje sam bio vrlo kratko kad me je primio kralj Grenier. Bio

je dobar i mudar čovjek. Pokazao mi je svoju palaču i posjed oko nje...

– Pokazao ti je riznicu?

– Da – rekao je – ali vjerujem da je to bilo nehotice. Mislim da kralj nije želio da ju

vidim. Dok smo u prilično ugodnom razgovoru šetali hodnikom, prošli smo pokraj

riznice. Vrata su bila otvorena, a dva muškarca slagala su vreće zlata na druge vreće.

Police su bile pune zlatnika, kao i pod, a samo je uzak prolaz vodio do vrata. Ni kralj ni ja

nismo pokazali da smo to vidjeli.

– I? Nastavi. Reci mi još.

– Nakon nekog vremena pozvali su me kralju dati sakrament posljednje pomasti jer je

bio na umoru. Njegov je sin bio pokraj njega, s njim je proveo posljednje sate primajući

upute o upravljanju kraljevstvom. Vrata riznice ponovno su se otvorila dok sam slučajno

prolazio pokraj njih na putu u kapelu. Ali, tada je bila prazna. Zlata nije bilo, čak ni jednog

novčića, nigdje.

– Koliko ga je skriveno?

– Ne znam.

– Procijeni – zapovjedio je.

– Pretpostavlja se da je bilo dovoljno za pobjedu u ratu. Zlato je moć. Njime je moguće

kupiti bilo što... čak i kraljevstvo.

– A gdje je sada to zlato?

– Ne znam. Jednostavno je... nestalo. Možda je poslano papi.

– Uzmaknuo je od Coswolda i naklonio se. – Ako nemate više pitanja, rado bih pošao

kući i odmorio ove umorne kosti.

– Idi – rekao je Coswold. – Ali ovaj razgovor zadrži za sebe.

Svećenik je kimnuo i ponovno krenuo uzbrdo.

Coswold se podrugljivo nasmijao. Kako je toliko veliko blago moglo jednostavno

nestati tako da nitko ne odgovara za njega? Viknuo je za starcem: – Dakle, taj vaš glupi

kralj sakrio je zlato i nikome nije rekao za to. Tajnu je odnio u grob. Doista lukavo!

Otac Alphonse okrenuo se jedva susprežući gnjev. – Zašto mislite da nije rekao

nikome?

byJanja

19

4

arun Coswold bio je izvan sebe od bijesa. Tek se bio vratio iz St. Biela kad ga je

jedan od kraljevih glasnika izvijestio da će se Gabrielle za samo tri mjeseca u

opatiji Arbane udati za poglavara Monroea. Kako je to moguće? Ta ga je vijest

zaprepastila. Kraljev glasnik trebao mu je prenijeti i zapovijedi kralja Ivana, ali se barun

gotovo nije mogao usredotočiti. Nekoliko je puta rekao glasniku neka ponovi.

Barun je jedva uspijevao obuzdavati gnjev sve dok se nije vratio kući. A tada mu se

prepustio. Bio je bijesan na kralja jer je ponovno prekršio obećanje. Banuo je u veliku

dvoranu, uzeo vrč i zdjelu i bacio ih u ognjište.

Isla, kći njegove sestre, bila je ondje kako bi ga dočekala. Bila je plaha, obožavala je

Coswolda i upijala je svaku njegovu riječ otkako ju je primio k sebi. Isla je do tada vidjela

nekoliko ujakovih ispada bijesa i znala je da mora ostati šćućurena u kutu sve dok on ne

završi.

On je u bijesu zaboravio da je ona ondje. Hodao je amo-tamo, udarajući i bacajući sve

što mu se našlo na putu, poput razmaženog djeteta kojemu nešto nije po volji. Bacio je

čašu i vrč s komode te se izopačeno nasmiješio kad su se razbili o zid.

– Nemam koga kriviti osim sebe – bjesnio je. – Ja sam budala jer sam vjerovao tom

lažljivom kujinom sinu. Zašto sam mislio da će ovaj put biti drukčije? Kad je taj gad,

prevarant od kralja, rekao istinu? Kad? – vikao je.

Isla je uplašeno povukla svoju haljinu i plaho se odmaknula od zida. Usudi li se

odgovoriti mu? Želi li on to uopće? Grizla je donju usnu razmišljajući o tome. Ako donese

pogrešnu odluku, gnjev njezina ujaka mogao bi se okomiti na nju. To se već jednom

dogodilo, a ona je gotovo mjesec dana imala podljeve na rukama, na mjestu za koje ju je

držao dok ju je tresao. To joj je sjećanje pomoglo odlučiti. Isla je šutjela sve dok se

Coswold nije smirio.

Deset minuta poslije srušio se na stolac za stolom i zatražio vino. Sluškinja je žurnim

korakom donijela čašu i vrč, kako bi zamijenila razbijene. Čašu je do ruba napunila

tekućinom krvavocrvene boje. Malo se prolilo kad ju je spustila na stol. Sluškinja je

prolivenu tekućinu brzo obrisala krpom, duboko se naklonila i uzmaknula od baruna.

On je otpio dug gutljaj, naslonio se i glasno uzdahnuo. – U Engleskoj više nema

poštenih ljudi. Ni jednoga.

Tada već iscrpljen, barun se okrenuo, opazio Islu i pozvao ju. – Dođi, sjedni sa mnom.

Reci mi kakve si vijesti primila dok sam bio odsutan. Što je s Percyjem? Čime se taj gad

bavio?

B

byJanja

20

Isli, neuglednoj ženi, godila je njegova pozornost. Žurno je prišla stolu i sjela nasuprot

ujaku.

– Barun Percy poslanje u Visočje netom nakon što ste vi otišli za St. Biel.

– To sam znao – rekao je nestrpljivo. – Je li se već vratio?

– Jest, vratio se – odvratila je. – Ali od njegovog štitonoše doznala sam da u sljedećih

nekoliko tjedana namjerava otići u opatiju Arbane. Bio je vrlo nezadovoljan zbog

predstojećeg vjenčanja lady Gabrielle i navodno je učinio nešto strašno. Štitonoša mi je

rekao da je plakao.

Bila je to prva dobra vijest koju je Coswold čuo otkako je sišao s onoga nesretnog

broda. Nasmijao se zamislivši Percyja kako jeca poput starice. – Doista je plakao? Je li ga

itko vidio? Reci mi još.

Isla mu je zamalo rekla kako je čula da je Percy mlatarao oko sebe, vikao i bacao stvari

kad je čuo da će se ta žena udati za poglavara Monroea, ali je tada shvatila da je

Coswold upravo završio s istim. Ta mu se usporedba možda ne bi svidjela.

– Zavjetovao se da će ju oženiti s kraljevim dopuštenjem ili bez njega, s dopuštenjem

njezina oca ili bez njega.

Coswold je prasnuo u smijeh. – Oduvijek je pucao visoko.

Isla je pognula glavu. – Voljela bih da snizi svoja očekivanja u pogledu supruge.

Coswold nije obratio pozornost na njezinu primjedbu. Progutao je ostatak vina iz čaše,

rukavom obrisao kapi koje su mu se slijevale niz bradu i potom si natočio još vina. – Je li

Percy ikome rekao kako namjerava ostvariti taj čudesan pothvat?

– Mislite, kako namjerava bez dopuštenja oženiti lady Gabrielle?

– Da, to mislim.

Prije no što ju je stigao prekoriti jer je dopustila da joj misli odlutaju i jer ga ne sluša,

izlanula je: – Ne, nikome to nije objasnio. Isti štitonoša rekao mi je da će, u slučaju

kraljeve odsutnosti, njegov predstavnik na obredu biti barun Percy.

– Dakle, kralj Ivan namjerava doći u opatiju Arbane?

Isla je kimnula. – Ali barun ne vjeruje da će kralj onamo stići na vrijeme jer mu je

Njegovo veličanstvo reklo kako prije toga ima mnogo drugih obveza.

– A Percy se nada da Ivan neće biti ondje, zar ne? – Namrštio se postavivši to pitanje.

Isla je ponovno kimnula. – Percy se hvalio da ga je kralj ovlastio govoriti u njegovo ime

i donositi odluke s njegovim blagoslovom.

Ta je vijest pomračila Coswoldovo dobro raspoloženje. – Barun Percy može donijeti

odluku koju god želi? – promrmljao je.

– Doista?

– Tako sam čula. – Isla je spustila sklopljene ruke na stol i zavapila: – Ujače, vi morate

oženiti Gabrielle. Jer, ja njegujem osjećaje prema barunu Percyju, iako je to pogrešno. To

dobro znate. Zar ne vidite koliko patim?

Coswold je protrljao bradu. – Isla, on ti laska jer vidi da će jednom lijepom riječju u tebi

pobuditi umišljenost i odanost.

Isla je podignula ruku na srce. – Uvijek ću biti odana vama. Kad je moj otac umro, uzeli

byJanja

21

ste me k sebi i pobrinuli se da moje potrebe budu zadovoljene. Volim vas i nikada vas ne

bih iznevjerila. – Požurila je dodati: – Ali znam koliko želite lady Gabrielle, a ako biste ju

oženili, možda bi barun Percy u meni vidio suprugu. Znam da nisam lijepa poput većine,

ali ako ju vi oženite, tada ću i ja biti povezana s njom, zar ne? Neće li to Percyju nešto

značiti?

Coswold nije znao što bi odgovorio. Gotovo se sažalio nad njom jer su joj snovi bili

neostvarivi. Percy nikada ne bi oženio ženu poput nje. Coswold je sumnjao da bi joj

ijedan muškarac posvetio pozornost jer je bila krajnje neprivlačna. Koža joj je bila

bljedunjava i kozičava, a usne tanke crte koje kao da su nestajale dok je govorila. Sada

kad je odrasla, bila mu je dobra sluškinja i družbenica pa ne bi bio nesklon zadržati ju u

svojemu domu dok jedno od njih ne umre. Ali ako je Isla žudjela za brakom, koga bi joj

mogao pronaći za supruga? Nije imala mnogo miraza, ako on ne doda nešto onome što

joj je otac ostavio. Znao je da bi s dovoljno velikim mirazom imala mnogo prosaca, ali

nije bio voljan odreći se bilo čega svojega. Nakon smrti njezinih roditelja, Coswold joj je

bio jedina obitelj. Kad shvati da ujak neće povećati njezin miraz, uzrujat će se, dakako, ali

to će proći, a ona će naposljetku prihvatiti svoju bijednu sudbinu. Drugog izlaza nije

imala.

– Uvijek se moramo nadati – promrmljao je u nedostatku boljeg odgovora. – Upamti

da smo Percy i ja neprijatelji. Sumnjam da bi on zaboravio naše neprijateljstvo, osobito

ako ja oženim Gabrielle. No, doima se da će tu nagradu dobiti poglavar Monroe.

– Vi biste to mogli promijeniti – rekla je Isla. – Lukavi ste i vrlo mudri. Mogli biste

pronaći način da ju oženite. Čula sam da ona još ne zna da bi se trebala udati za njega.

– Mislim da se možda uzalud nadaš, ali te neću odvraćati od toga.

– A ako osvojim Percyjevo srce, vi ćete mu dopustiti da me oženi? – upitala je željno

iščekujući odgovor.

– Hoću.

– Hvala vam, ujače – šapnula je. Zadovoljna jer je dobila njegovo obećanje, prisjetila se

pravila lijepog ponašanja. – Kako ste putovali? Je li sve bilo u redu?

Coswold je otpustio pojas oko struka i ispružio noge pred sobom, zavalivši se u stolcu.

– St. Biel je bijedna država. Hladno je kad bi trebalo biti toplo, a vrelo kad bi trebalo biti

hladno.

– Jeste li pronašli blago za kralja?

– Nisam.

– Postoji li?

Njegov je odgovor bio trenutačan. – Ne.

Nije bilo potrebe da joj govori što je doista mislio. Koliko god je Isla bila zaluđena

Percyjem, lako je mogla izlanuti nešto u pogrešnom trenutku. Ljubav žene čini

nerazboritim.

Coswold nikome nije rekao kako vjeruje da blago postoji. Namjeravao je pronaći ga i

čitavo zadržati za sebe. S kraljem Ivanom, koji mu je posljednji put lagao, nedvojbeno

nije namjeravao podijeliti ni novčića. S toliko velikim bogatstvom mogao je okupiti

byJanja

22

vojsku te uzeti što god želi, kad god želi. Ah, zavrtjelo mu se od pomisli na toliku

slobodu.

Da bi ostvario svoje snove, morao je razmišljati praktično. Gabrielle je znala gdje je

zlato. Bio je uvjeren da je tajna o skrivenom blagu prenošena s naraštaja na naraštaj.

Ako ju on ne može dobiti kako bi iz nje izvukao tu informaciju, pobrinut će se da

Gabrielle pripadne nekome nad kim će on imati moć.

– Za nekoliko dana ponovno moram poći na dugo putovanje – rekao je Coswold.

– Morate li otputovati daleko?

Kimnuo je. – Čak u Visočje.

Isla je naglo udahnula. – Idete u opatiju Arbane?

– Najprije se moram sastati s kraljem Ivanom kako bih odgovorio na njegova pitanja o

St. Bielu. Srećom, on je sada na sjeveru, a kad završimo sa sastankom, nastavit ću put

Visočja.

– U opatiju. – Kimnula je izustivši te riječi.

– Na umu imam drugo odredište, ali kad ondje završim, krenut ću u opatiju. Trebao bih

stići dovoljno prije vjenčanja.

Isla je duboko udahnula kako bi smogla hrabrosti. – Znam da ne bih smjela tražiti

ništa, ali postoji li mogućnost da pođem s vama? Voljela bih vidjeti princezino vjenčanje.

Uvjerena sam da će obred biti veličanstven.

Sad mu je ona lagala. Nije ju zanimalo vjenčanje lady Gabrielle. Percy će biti ondje, a

ona je željela vidjeti njega. Coswold je zamalo odbio njezinu molbu, a tada se

predomislio. Nećakinja bi mu mogla pomoći.

Ona je u očaju pognula glavu, prihvativši njegovo odbijanje i prije no što ga je izustio.

– Dobro, možeš poći sa mnom.

Isla je naglo podignula glavu. Bila je presretna, a oči su joj se istog trena ispunile

suzama. Uskoro će vidjeti ljubav svojega života i možda pronaći način da u njemu

probudi ljubav. Sve je bilo moguće. A Isla će učiniti bilo što kako bi se udala za baruna

Percyja.

Bilo što.

byJanja

23

5

acHughova brata odlučili su zakopati nasred bojišta, a da bi se zabavili, odlučili

su zakopati ga živoga.

Polje izabrano za njegovo pogubljenje zvano je Finneyjeva ravnica, sveto tlo

za klan MacKenna. Taj je klan dolinu sada nazivao udolinom MacKenna, jer je ondje

pobijeno mnogo njihovih dobrih vojnika. Kad je posljednja bitka završila, tlo je bilo crno

od krvi klana MacKenna.

Za taj je pokolj bio odgovoran poglavar Colm MacHugh. Taj se moćni poglavar sa

svojim okrutnim ratnicima sjurio s planine poput vrelog ulja koje se slijeva iz kotla, a

njihov je užareni bijes uništavao sve što im se našlo na putu. Vitlali su podignutim

mačevima, a oštre su stijene podrhtavale od njihova jednoglasnog bojnog pokliča. Za

vojnike klana MacKenna, koji su u podnožju čekali bitku, taj je prizor bio zastrašujuć.

Najveći strah izazivao je MacHugh. Neki vojnici iz klana MacKenna do toga dana nisu

vjerovali da taj poglavar doista postoji jer priče o njegovoj okrutnosti u bitci i o njegovoj

herkulskoj snazi nipošto nisu mogle biti istinite... osim ako MacHugh, prema nekim

glasinama, doista nije bio više zvijer nego čovjek.

Neki od onih koji su ga vidjeli zaklinjali su se da je napola lav, a napola čovjek: lice mu

je bilo oštro, zlatna kosa bojom slična lavljoj grivi, a surovost u bitci nalik životinjskoj. U

jednom bi trenutku bio nevidljiv, a u sljedećem bi skočio u napad i temeljito razderao

plijen ud po ud.

Ili se barem tako govorilo.

Upućeniji ratnici smijali su se toj maštariji. Tvrdili su da je taj MacHugh tek sjena koja

posjeduje nadnaravnu moć. Nestajao je po volji, ali kad bi se njegova sjena približila,

jadna je duša smrt mogla izbjeći samo padom na koljena i preklinjanjem za milost.

MacHugh je bio nepobjediv, nije ga bilo moguće uhvatiti ni zarobiti. Jedino upozorenje

koje je davao bila je glazba koja je prethodila. Glazba sjene. Njegov bojni poklič savršeno

skladno stopljen s fijukom njegove oštrice dok je njegov mač sjekao zrak. Kad bi vojnik

čuo taj zvuk, već je bio mrtav.

Poglavar Owen MacKenna dobro je znao da je Colm MacHugh bio čovjek od krvi i

mesa. Dva puta u proteklih godinu dana u istoj je velikoj dvorani stajao s njim i s još

dvadeset drugih zemljoposjednika. Okupili su se na zahtjev škotskog kralja. Moćni

MacHugh ni jednom mu se nije izravno obratio, ali je MacKenna ipak osjetio žestinu

njegovih riječi. Kad su načeta pitanja koja su se odnosila na njihove susjedne posjede,

kralj i drugi zemljoposjednici okrenuli su se prema MacHughu, kao da su njegov posjed i

M

byJanja

24

njegova snaga važniji od MacKenninih. Sporna je uvijek bila Finneyjeva ravnica. Taje

dolina graničila s MacHughovim i MacKenninim posjedom. Zemlja je bila plodna, gotovo

bez ijednog kamena na vidiku, savršena za ispašu ovaca i možda da se posije nešto

ječma, ali ni jedan klan nije ju mogao prisvojiti. Pripadala je Ivanu, engleskom kralju, koji

ju je prije mnogo godina dobio od škotskog kralja u znak pomirenja. Kad god je

MacKenna pokušao prisvojiti dio te zemlje, MacHugh se pobrinuo da ga se vrati natrag.

O, kako li je MacKenna prezirao tog čovjeka! Njegova je mržnja rasla sa svakim

udahom, sve dok nije zaprijetila progutati ga. Nije prošao ni dan bez barem jedne

mračne misli o tom poglavaru, a Owena je najviše mučila spoznaja da MacHugh na misli

o klanu MacKenna nije protratio ni minutu. Nisu mu bili dovoljno važni čak ni da bi ih

mrzio.

Owen je bio svjestan grijeha zavisti. Zavist ga je živog izjedala, a on se osjećao

bespomoćnim pred njom. Sanjao je o tome kako uništava MacHugha i, premda se taj

grijeh nije usudio priznati ispovjedniku, rado bi prodao dušu vragu ne bi li dobio ono što

želi.

Popis njegovih želja bio je dug. Želio je MacHughovu moć. Želio je njegove saveznike:

Buchanane, Maitlande i Sinclaire. Želio je njegovu snagu i njegovu discipliniranost. Želio

je strah koji je taj čovjek budio u svojim neprijateljima. Želio je odanost koju su njegovi

prijatelji osjećali prema njemu. Želio je njegovu zemlju i sve drugo što je MacHugh imao.

I najviše od svega želio je osvetu.

Došao je dan kad će se napokon osloboditi zavisti. Došao je dan kad će istjerati

pravdu.

A dan je doista bio divan za pogubljenje... ili za mnoga pogubljenja, ako sve prođe

dobro i ako mnogo pripadnika klana MacHugh bude pobijeno. Bilo mu je žao što to ne

može gledati, ali se morao odvojiti od svojih krvnika kako bi, kad ga optuže za taj zločin,

mogao tvrditi da je nevin i imati pobožne svjedoke u opatiji Arbane, koji će potvrditi

njegovu prisutnost.

Owen je pažljivo razmotrio plan i osobno izabrao vojnika koji će nadgledati pokapanje.

– Najvažnije je odabrati pravi trenutak – rekao mu je. – Moraš pričekati da vidiš

poglavara MacHugha na vijencu iznad planine prije no što pokopaš njegova brata. On će

znati tko je to, ali to neće moći spriječiti. Ne brini. Njegove strijele ne mogu stići toliko

daleko, a njegov konj ne leti. Kad stigne do svojega palog brata, bit će prekasno, a ti i

tvoji časni ljudi bit ćete skriveni.

Vojnici će čekati zapadno, iza onih stabala. Čim se MacHugh dovoljno približi, opkolit

će ga i napasti.

Zlurado je protrljao ruke dodavši: – Ako sve prođe dobro, Colm MacHugh i njegov brat

Liam bit će pod zemljom prije no što padne mrak.

Vojnik kojega je Owen zadužio za pokapanje bio je muškarac širokih ramena i tupog

uma po imenu Gordon. Owen je zatražio da ponovi njegove zapovijedi kako bi se uvjerio

da je ovaj doista shvatio koliko je važno da pokapanje bude izvedeno u pravom

trenutku.

byJanja

25

Ratnici su lako uhvatili Liama MacHugha. Dočekali su ga u zasjedi dok je prolazio kroz

gust šumarak. Nemilosrdno su ga istukli, izuli mu čizme, svezali debelo uže oko

gležnjeva i konjem ga vukli do duboke, uske jame koju su prethodno iskopali.

Dok su napeto čekali da MacHugh stigne do vijenca, ali i da Liam dođe k svijesti kako

bi shvatio što će se dogoditi, šest ili sedam vojnika počelo je raspravljati o pokapanju.

Rasprava se pretvorila u svađu. Tri vojnika željela su da MacHughov brat bude

pokopan naglavačke, tako da mu samo stopala budu iznad zemlje. Kad mu nožni prsti

prestanu migoljiti, bit će izvjesno da je mrtav. Druga tri vojnika željela su da ga se u jamu

baci stopalima prema dolje. Željeli su čuti kako vrišti i preklinje za milost sve dok mu i

posljednja lopata zemlje ne bude bačena preko glave.

– Možda neće doći k svijesti – rekao je jedan vojnik. – Ja sam za to da ga bacimo

naglavačke.

– Dok smo ga tukli, nije ni pisnuo. Zašto mislite da će sada početi vrištati? – upitao je

drugi.

– Pogledajte maglu kako se skuplja. Već je prekrila tlo i omata mi se oko čizama. Ako

se još malo zgusne, ionako mu nećete vidjeti glavu.

– Skini mu tu kapuljaču i pljusni mu vode u lice pa će doći k svijesti – predložio je treći.

– Ide naglavačke.

– Ide najprije nogama – viknuo je drugi vojnik gurnuvši jednoga od onih koji se nisu

slagali s njim.

Gordon je znao da će svađa uskoro prerasti u tučnjavu. Ne skidajući pogleda s vijenca,

izjavio je da će on presuditi.

Liam MacHugh u grob će ući nogama.

byJanja

26

6

ije bilo neuobičajeno da nevjesta mladoženju upozna na obredu vjenčanja, ali

se Gabrielle nadala da će ga prije toga barem nakratko ugledati. O poglavaru

Monroeu znala je samo da je stariji muškarac. Ali, nitko joj nije rekao koliko je

stariji pa je bila zabrinuta. Što ako se ispostavi da je čudovište? Ili toliko star da se ne

može uspraviti? Ili da nema zuba pa može jesti samo kašice? Znala je da joj njegova dob i

izgled ne bi trebali biti važni, ali što ako je grub? Ili, još gore, ako je okrutan prema onima

koji ga okružuju? Bi li mogla živjeti s nekim tko zlostavlja one koji ovise o njemu?

Majka joj je često govorila da previše brine, ali, nije li ono nepoznato uvijek razlog za

zabrinutost? Za Gabrielle je bilo. O, kako li je poželjela da je njezina majka uz nju kako bi

ju savjetovala! Umirila bi njezine strahove. Ali, majka joj je umrla prije dvije godine, u

zimi. Iako je Gabrielle znala da je bila blagoslovljena majčinom prisutnošću u njezinu

životu svih tih godina, želja da razgovara s njom katkad joj je izazivala tjelesnu bol.

Danas je bio jedan od tih dana jer je Gabrielle bila na putu prema mjestu na kojem će se

udati.

Dvadeset vojnika te osoblje i sluge pratili su nju i njezina oca na putu u Škotsko

visočje. Odredište im je bilo opatija Arbane, gdje će za tjedan dana biti održan obred

vjenčanja. Umorne putnike u opatiji će dočekati spremne sobe.

Uspon uz planinu bio je spor i mukotrpan. Što su bili bliže odredištu, to se Gabrielle

više povlačila u sebe.

Put je bio uzak i neravan, ali njezin je otac uspio jahati pokraj nje nakon što su prošli

oštar zavoj. Barun Geoffrey tražio je način da joj olakša zabrinutost zbog budućnosti.

Pokazao je plodnu ravnicu koja se prostirala pod njima. – Gabrielle, primjećuješ li kako

je ovdje sve zeleno?

– Da, oče, primjećujem – odgovorila je bez žara.

– A primjećuješ li koliko svjež planinski zrak u Visočju okrepljuje?

– Primjećujem – rekla je. Dobri barun doista je želio razvedriti kćer. – Neki gorštaci

vjeruju kako smo dovoljno visoko da dodirnemo nebo. Što ti misliš?

Ta sklonost maštanju nije bila svojstvena Gabriellinu ocu. Njezina je majka bila sklona

maštanju, prepuna snova koje je prenijela svojoj kćeri. Ali njezin otac nije bio sanjar. Bio

je predvodnik, zaštitnik i strašno praktičan čovjek.

– Rekla bih da griješe – odvratila je. – Ovdje nismo dovoljno visoko da bismo dodirnuli

nebo. To bi bilo moguće samo u St. Bielu.

– A kako to znaš?

N

byJanja

27

– Majka – rekla je.

– Ah – odvratio je barun Geoffrey sa sjetnim osmijehom. – A što ti je točno rekla?

– Uvijek je govorila isto, da je, stojeći pokraj kipa svetog Biela iznad luke, bila onoliko

blizu nebu koliko je to na Zemlji moguće.

Gabrielle je pogladila zlatan medaljon koji je nosila na lančiću oko vrata. Bio je izrađen

od novčića, s likom svetog Biela. Imala ga je otkako je znala za sebe. Njezina je majka

pokopana s takvim medaljonom.

Barun Geoffrey opazio je njezinu kretnju. – I meni nedostaje – rekao je. – Ali uvijek će

biti u našim srcima. – Tada je s uzdahom rekao: – Primjećuješ li koliko je nebo modro?

Modro poput očiju tvoje majke.

– Primjećujem – rekla je. – A primjećujem i da ti neprestano ističeš koliko je ova zemlja

lijepa. Postoji li mogućnost da imaš kakav razlog za to? – upitala je zadirkujući ga.

– Gabrielle, želim da uvažavaš svoje okruženje i želim da budeš zadovoljna ovdje i u

svojem braku.

Poželjela je usprotiviti mu se. Je li zadovoljstvo najviše što se može poželjeti? Jesu li

strast, ljubav i uzbuđenje samo za snove? Je li uopće moguće imati sve to? Žarko je

željela ocu postaviti ta pitanja, ali nije mogla. Zadržala je jezik za zubima. I dalje putujući,

odlučila je biti praktičnija, poput svojega oca. Odrasla je žena i uskoro će postati

suprugom. Bilo je vrijeme da napusti svoje dječje snove.

– Nastojat ću biti zadovoljna – obećala je.

Ponovno su usporili zbog stjenovitog uspona. Otac je vidio izraz njezina lica i tugu u

njezinim očima. – Kćeri – rekao je gotovo očajno – ne ideš na pogreb. To je tvoje

vjenčanje. Pokušaj biti vesela.

– Pokušat ću – obećala je.

Kad je karavana sat vremena poslije stala kako bi se konji mogli odmoriti, a putnici

protegnuti noge, barun Geoffrey pozvao je Gabrielle da prošeće s njim.

Ni jedno nije reklo ni riječ dok nisu stali kako bi predahnuli pod brezama nedaleko od

potoka.

– Upoznao sam poglavara Monroea i neke članove njegove obitelji. Bit će dobar

prema tebi.

Gabrielle nije željela razgovarati o svojem budućem suprugu, ali se doimalo da je

njezin otac odlučno načeo tu temu.

– Tada ću i ja biti dobra prema njemu – rekla je.

Barun je odmahnuo glavom. – Svojeglava si.

Gabrielle se okrenula prema njemu. – Oče, što ti je toliko teško otkriti mi?

Barun Geoffrey uzdahnuo je. – Život će ti se promijeniti kad postaneš suprugom. U

braku nećeš biti ravnopravna i to moraš prihvatiti.

– Majka je s tobom bila ravnopravna, zar ne?

Nasmiješio se. – Doista jest – priznao je – ali ona je bila iznimka.

– Možda ću i ja biti iznimka.

– S vremenom možda hoćeš – složio se. – Ne želim da se zabrinjavaš zbog svojega

byJanja

28

budućeg supruga. Uvjerili su me da nikada neće podignuti ruku na tebe, a, kao što znaš,

neki su muškarci okrutni prema svojim suprugama. – U njegovu se glasu čulo gađenje

kad je dodao tu činjenicu.

– Oče, mislim da si ti zbog tog braka zabrinut više nego ja. Pitaš li se što bih učinila ako

bi moj suprug, ili bilo koji drugi muškarac, podignuo ruku na mene?

On je, pomalo žalostan, odgovorio: – Ne, ne pitam se. Znam točno što bi učinila jer

sam se pobrinuo za tvoju obuku.

Nastavio je prije no što ga je stigla prekinuti: – Međutim, kad se udaš, dogodit će se

promjene. Više nećeš biti slobodna činiti što poželiš. Morat ćeš u obzir uzimati

suprugove osjećaje i potrebe. U mnogočemu si samostalna, ali se sada moraš naučiti

suzdržavati.

– Želiš li reći da se moram odreći slobode?

Uzdahnuo je. Njegova je kći zvučala zgroženom tom pomišlju.

– Na određen način – okolišao je.

– Na određeni način?

– A kad se udaš – nastavio je barun Geoffrey – spavat ćeš sa suprugom u krevetu i... –

prekasno je uvidio u kojem je smjeru poveo razgovor. Zastao je i nakašljao se kako bi

prikrio nelagodu. Što mu je bilo na pameti kad je načeo tu temu? Razgovor o bračnoj

postelji s vlastitom kćeri za njega nije moguć. Nakon kraćeg razmišljanja odlučio je

zamoliti jednu od starijih žena da joj objasne što će joj se dogoditi prve bračne noći. On

to jednostavno nije mogao.

– Što si želio reći? – potaknula ga je.

– Sada smo blizu opatije – promucao je. – Rekao bih da je pred nama još samo oko sat

vremena putovanja, a jednako smo blizu Finneyjevoj ravnici ako bismo jahali u

suprotnom smjeru.

– Rano je. Do mraka još imamo vremena pogledati tu ravnicu.

– Zar si zaboravila da moram posjetiti poglavara Buchanana? – Kimnuo je prema

zapadu. – Kad stignemo do sljedećeg uspona, napustit ću te. Već će se mračiti kad

stignem do njegove kuće. Ti i drugi nastavit ćete prema opatiji.

– Bi li bilo moguće da sa svojom pratnjom pođem do ravnice dok ostali nastavljaju put?

Uvjerena sam da ćemo ih začas sustići. Silno bih željela vidjeti što mi je kralj Ivan dao u

miraz.

Barun Geoffrey dugo je razmišljao o njezinu pitanju prije no što se složio. – Ako sa

sobom povedeš sve svoje čuvare, ako poneseš luk i strijele i ako budeš krajnje oprezna. I

moraš mi obećati da nećeš zaboraviti na vrijeme i da ti se putem ništa neće dogoditi. U

tom slučaju dopuštam.

Ona se i dalje smiješila. – Oče, da mi se ništa neće dogoditi?

Vidjevši iskru u njezinim očima, barun Geoffrey odjednom je osjetio duboko divljenje

prema svojoj kćeri. Crne kose i ljubičastoplavih očiju, veoma nalik majčinim, Gabrielle je

izrasla u lijepu i ljupku mladu damu. Prsa su mu se nadimala od ponosa dok je razmišljao

o njezinim brojnim postignućima. Znala je čitati i pisati te je govorila četiri jezika, i to

byJanja

29

dobro. Njezina se majka pobrinula da Gabrielle bude vješta u ženskim aktivnostima, a on

se pobrinuo da bude poučena praktičnim pitanjima. Znala je jahati kao i svaki muškarac,

a s lukom i strijelom nije bila plašljiva. Istini za volju, gađala je preciznije od njega.

– Da mi se ništa neće dogoditi? – ponovila je Gabrielle pitajući se zašto je toliko

rastresen.

On se prenuo iz misli. – Znaš što sam želio reći. Ne pravi se naivnom. Sklona si

nestašnosti.

Gabrielle se pobunila. – Nije mi jasno zašto bi uopće pomislio...

Otac ju je prekinuo. – Obećaj mi da ti se ništa neće dogoditi i da nećeš biti nestašna.

Želim da mi obećaš, kćeri.

Ona je kimnula. – Obećavam. Neću biti nestašna i ništa mi se neće dogoditi čitavo

poslijepodne.

Barunu Geoffreyju nije bilo ugodno iskazivati nježnost pa ju je potapšao po ramenu i

krenuo prema konjima.

Gabrielle je požurila kako bi ga sustigla. – Oče, previše brineš. Bit ću oprezna kao što

sam obećala pa te molim da se prestaneš mrštiti. Ništa se neće dogoditi.

Dva sata poslije morala je ubiti čovjeka.

byJanja

30

7

abrielle je prekinula ubojstvo.

Poželjela je malo uzbuđenja kako bi zaboravila na brige, ali nipošto nije željela

vidjeti nešto toliko jezivo.

Jahanje je počelo prilično ugodno, čak okrepljujuće. Nakon što je poslušno poljubila

oca u hrapav obraz i poželjela mu sretan put do Buchananovih, prisilila se kasati, a ne

galopirati, na svojemu konju Vragolanu. Čak je dopustila vojniku Stephenu da joj

pomogne uzjahati. Vragolan se propinjao u iščekivanju, osjećajući da će mu uskoro biti

dopušteno poletjeti s vjetrom.

Uvjerena da ju otac gleda, Gabrielle je hinila krotku djevojku pa Vragolanu nije

dopustila krenuti u galop, što je bilo uobičajeno za toga živahnog konja. Prisilila ga je

krenuti mnogo sporije. Osjećala je da njezin otac točno zna što ona čini pa je zadržala

osmijeh kad se okrenula kako bi mu još jednom mahnula prije no što se izgubi s vidika.

Kad je napokon bila slobodna postupiti po svojoj volji, olabavila je uzde i blago

podbola Vragolana. Konj je krenuo punim galopom, a kad su stigli do vrha najbližeg

brda, Gabrielle se osjećala kao da leti. Nasmijala se u čistoj radosti koju je osjetila u tom

trenutku. Teret koji ju je tištao počeo se rasplinjavati.

Stephen je, kao i inače, išao na čelu. Christien i Lucien jahali su joj s jedne i druge

strane, a najmlađi Faust jahao je iza nje, čuvajući joj leđa. Četiri vojnika mogli su biti

braća koliko su bili slični sa svojom svijetloplavom kosom, plavim očima i znatno

potamnjelom, isušenom kožom. Uz to su bili i jednako odjeveni, svi u crnim odorama s

malim, jedva primjetnim amblemom kraljevske kuće St. Biela tik iznad srca.

No, u pogledu osobnosti prilično su se razlikovali. Stephen je bio najozbiljniji i malokad

se smiješio, možda zato jer je bio najstariji te nadređen preostaloj trojici. Christien je

češće govorio što misli i bilo ga je najlakše razljutiti. Lucien je imao sjajan smisao za

humor, a Faust je bio tih.

Svi su govorili materinjim jezikom. Razumjeli su i govorili gaelski, kao i Gabrielle, ali su

to izbjegavali.

Gabrielle je znala koliko je sretna jer uživa odanost te četvorice. Čuvali su ju najveći dio

njezina života. Štitili su ju kad ju je njezina pustolovna narav dovodila u opasne situacije i

čuvali su njezine tajne – čak i od njezina oca, kad je od njega željela sakriti neke od svojih

ludorija. Njezina sigurnost uvijek je bila njihov najvažniji cilj, ali je ona cijenila i njihovo

samopouzdanje. Mnogo su ju puta spasili od opasnosti, čak i riskirajući vlastiti život.

Faust ju je prošli mjesec obranio na seoskoj tržnici. Hodala je između tezgi kad su dva

G

byJanja

31

pijana muškarca krenula za njom, otkrivajući svoje pohotne namjere iscerenim izrazima

lica. Čim su krenuli prema njoj, Faust je stao pred nju i oborio obojicu prije no što su

shvatili što se dogodilo.

Prisjetila se i nemilog događaja koji se zbio prošle godine. Išla je prema očevoj staji

kako bi vidjela ždrijebe koje je tek došlo na svijet. U trenutku kad je obišla kut staje, kuka

na kolima sa žitom na vrhu brda puknula je, a kola su se sjurila prema njoj silovitom

brzinom. Jedva da se okrenula i ugledala kako joj se približavaju kad ju je Christien

zgrabio za ramena i bacio s puta kola, koja su ga udarila u nogu. Gležanj mu je bio

nagnječen i otečen pa tjednima nije mogao stati na tu nogu.

Gabrielle je zadrhtala od pomisli na teškoće koje je prouzročila tom pouzdanom

čovjeku, ali se tada nasmiješila sjetivši se drugih trenutaka kad su bili uz nju i čuvali ju.

Bile su to večeri kad bi Stephen čuvao stražu dok bi se ona, kao djevojčica, iskrala iz

svoje odaje kako bi slušala glazbenike u dvorištu. Sjetila se i poslijepodneva kad se,

unatoč očevu upozorenju, s prijateljicom Elizabeth popela na vrbu pokraj rijeke i pala u

muljevitu vodu. Lucien ih je žurno odveo kuharici, kako bi se oprale i dobile čistu odjeću

prije no što barun Geoffrey dozna za to. I nikada nije zaboravila kako se, kad joj je bilo

devet godina, skupina lutalica u dronjcima utaborila na livadi nedaleko od dvorca njezina

oca. Upozorili su ju da ih se kloni, ali se ona razljutila, uvjerena da su svi posjetitelji gosti i

da tako valja postupati s njima. Kuharica je pekla kolačiće s bobicama za večeru, pa je

Gabrielle čekala da ih stavi na prozor kako bi se ohladili, a tada ih je natrpala u svoju

suknju. Veselo je promatrala kako gosti oduševljeno gutaju slastice pa bi se zadržala s

njima i čak bi prihvatila njihov poziv da s njima pođe na kratko jahanje da se nije okrenula

i ugledala Christiena i Luciena kako, prekriženih ruku i namršteni, što je deset koraka iza

nje. Kad je njezina sluškinja te večeri pitala o neobičnim mrljama na njezinoj suknji,

čuvari nisu spomenuli njezin neposluh, ali su ju poslije, kad su bili nasamo s njom,

upozorili na to da ovaj svijet može biti grub.

Christien i Faust bili su najnoviji pripadnici njezine pratnje, dok su Stephen i Lucien s

njom otkako pamti. U svim važnim, ali i nevažnim događajima njezina života jedan ili više

njih bili su uz nju. Bili su uz nju čak i u njezinim najtežim trenucima. Kad se zdravlje

njezine majke pogoršalo pa je Gabrielle ponovno pozvana k njoj, znala je da će to biti

njezin posljednji posjet. S ocem je dva duga, tužna dana sjedila pokraj te umiruće žene,

držeći ju za ruku i milujući joj čelo. U tom razdoblju izmjenjivali su se mnogi sluge i

liječnici, ali su sva četiri Gabriellina čuvara svake minute tih dvaju dana stajala pred

vratima odaje. Ni jedan nije napustio svoje mjesto.

Dok je Gabrielle jahala s njima prema Finneyjevoj ravnici razmišljajući o svemu što su

učinili za nju, molitvom je zahvalila za te drage prijatelje.

Stephen joj je odvukao pozornost od misli kad je skrenuo prema istoku. Gabrielle je

skrenula za njim. Nakon što su se konji dobro istrčali, usporila je korak. Divlje okruženje

oko nje bilo je krševito i prekriveno divnim zelenim pokrivačem. Niz brda su se spuštale

šare svijetloljubičastog vrijeska, bijele mišjakinje i krestušca. Otac joj je rekao da je čitava

Škotska lijepa, ali je Gabrielle, promatrajući prostranstvo tog krajolika, bila opčinjena

byJanja

32

Visočjem.

Što su se više uspinjali, to je zrak bio hladniji. Miris borovih iglica bio je jak, a hladan

vjetar ugodno joj je milovao obraze.

Uspinjali su se gotovo dva sata kad su odjednom stigli do visoravni. Stephen je već bio

promotrio okolno područje pa je objasnio Gabrielli da do odredišta mogu stići samo

jednim putem.

– Budući da dolazimo s juga, izravan put bio bi ravno pred nama, ali kao što vidite,

obrastao je drvećem pa bi konjima moglo biti teško probiti se. Ali mi bismo to vjerojatno

uspjeli.

– A ako ne uspijemo? – upitao je Christien.

– Tada ćemo poći drugim putem – odgovorio je Lucien.

– Finneyjeva je ravnica iza one šume? – upitala je Gabrielle.

– Da, princezo.

Rukom je zaklonila oči i pogledala prema istoku, a potom prema zapadu. Doimalo se

da se šuma proteže koliko god pogled seže. Visoravan je bila ogromna.

– Koliko je šuma duboka? – upitala je.

– Nisam išao do kraja – rekao je Stephen. Pogledao je prema nebu kako bi ustanovio

gdje je Sunce, a tada je rekao: – Pred nama je sasvim dovoljno sati dana da to

ustanovimo.

– Ako je gustoća šume problem, bismo li Finneyjevoj ravnici mogli pristupiti s istoka ili

sa zapada? Bi li to bilo brže? – upitao je Lucien.

Odgovorio je Christien. – Otac princeze Gabrielle rekao nam je da se s istočne strane

ravnice nalazi šuma, a iza nje Loch Kaenich. Gusta šuma nalazi se i sa zapadne strane

Finneyjeve ravnice, a iza nje žive divlji Buchanani.

– Divlji Buchanani? – Lucien se začudio Christienovu opisu toga klana.

– Tako ih naziva barun Geoffrey, a prema nekim pričama koje je čuo, mislim da taj opis

nije pretjeran.

– Koliko čujem, ni jedan od klanova ne dopušta neovlašten ulazak na svoj posjed –

dometnuo je Faust.

Gabrielle se namrštila kad se okrenula kako bi pogledala toga tihog stražara. – Faust,

sada smo na zemlji klana MacKenna i nitko nas nije pokušao spriječiti.

– Ne, princezo – odgovorio je. – Nismo na zemlji klana MacKenna. Istina je da njihov

posjed na jugu graniči s Finneyjevom ravnicom, ali mi smo na jugoistočnom vrhu, a taj je

mali komad zemlje u vlasništvu poglavara Monroea, vašega budućeg supruga. Zato nas

ostavljaju na miru.

Gabrielle je polako promotrila obzorje. Izgledalo joj je potpuno pusto. Otkako su

krenuli na to dugo putovanje kroz Visočje, nije vidjela ni žive duše. Jesu li se stanovnici

te divljine skrivali kako ne bi morali ulaziti u odnose s neznancima ili su jednostavno bili

toliko malobrojni i raštrkani?

– Stephen, što ako bismo pokušali proći kroz istočnu stranu i Finneyjevoj ravnici prići

sa sjevera? – upitala je.

byJanja

33

– Princezo, zar ne vidite planinu pred nama? – upitao je. – Poglavar Buchanan rekao je

vašemu ocu da se u donjem dijelu te planine nalazi vapnenačka litica sa širokim

ispupčenjem iznad Finneyjeve ravnice...

– Vaš otac, barun, rekao nam je da je staza koja vijuga s te stijene jedini put do

podnožja i dobro je čuvana. Ako škiljeći pogledate prema Suncu, vidjet ćete ju – objasnio

je Lucien.

– Planina od donjeg dijela staze do zemlje iznad nje pod nadzorom je klana MacHugh,

a oni ne podnose uljeze. – Te je riječi izgovorio Faust.

– Ne podnose uljeze? – nasmiješila se ponovivši njegove riječi.

– Oni se... brzo razljute – rekao je’Christien. – I brzo reagiraju.

– Ne bismo vam mogli dopustiti da pođete onamo – rekao je Stephen.

– Poglavar MacHugh opasan je čovjek – rekao je Faust.

– Da, čuli smo da je klan MacHugh prilično nemilosrdan, a njihov je vođa divljak –

rekao joj je Christien. Ona je odmahnula glavom. – Ne bih toliko brzo osudila čovjeka

samo zato što je netko loše govorio o njemu.

– Što tada želite, princezo – upitao je Stephen. – Kako želite da nastavimo?

– Pješice ćemo proći kroz šumu koja je pred nama – rekla je. – To je najbrži put, zar ne?

A i dobro je da protegnemo noge.

Stephen je pognuo glavu. – Kako želite, princezo. Predložio bih da jašemo koliko god

daleko možemo, kako bi naši konji u šumi bili skriveni od radoznalih namjernika. Faust, ti

ćeš ostati s konjima kad mi budemo prisiljeni krenuti pješice.

Ispostavilo se da su mogli jahati prilično duboko u šumu, iako su se na nekoliko mjesta

jedva provukli kroz bodljikavo grmlje. Dva su se puta morali vraćati kako bi pronašli

drugi put, ali kad su prešli uzak potok, mogli su ubrzati. Stigavši do zadnjih stabala,

sjahali su. Gabrielle je predala uzde svojega konja Faustu i krenula za Stephenom, koji je

razmicao granje na putu.

Do čistine ih je dijelilo još samo nekoliko koraka kad je Stephen odjednom stao i

ispružio ruku kako Gabrielle ne bi nastavila dalje. Ona je stala pokraj njega i naćulila uši

kako bi čula zvukove šume. Dok je čekala, tiho je pomaknula remen tobolca sa

strijelama, koji joj je visio preko ramena i pripremila se premjestivši luk u lijevu ruku.

Nekoliko sekundi poslije začula je grubu provalu smijeha, za kojom je slijedilo glasno

bogohuljenje.

Stajala je potpuno mirno. Čula je ljude kako razgovaraju, ali su glasovi bili prigušeni pa

nije bilo moguće razabrati razgovor.

Podignuvši ruku kako bi čuvarima dala do znanja da ne želi suprotstavljanje, polako je

krenula naprijed. Bila je dobro skrivena među stablima, ali kad se samo malo pomaknula

nalijevo, više joj ništa nije skrivalo pogled na ravnicu. Ugledala je sedmero ljudi odjevenih

u redovničku odjeću, sa smeđim kapuljačama navučenim preko glave.

Na trenutak je pomislila da što je nad jednim od njih i mole za njegovu dušu prije no

što ga pokopaju. Nagurali su se oko nečega što se doimalo kao jama. Nedaleko od nje

bila je hrpa netom iskopane zemlje. Kad su joj njihove istinske namjere postale očite,

byJanja

34

gotovo je ostala bez daha. Osmi čovjek bio je na tlu. Nije bio odjeven kao redovnik, nego

je na sebi imao tartan prigušenih boja. Ruke i noge bile su mu svezane i bio je krvav.

Gabrielle je načinila korak bliže. Osjetila je Stephenovu ruku na ramenu, ali je

odmahnula glavom i nastavila dalje. I dalje zaštićena stablima, gledala je i slušala

raspravu koja se odvijala pred njom.

Ljudi su se svađali oko pitanja kako će ispustiti čovjeka u jamu. Trojica su željela da ga

se baci naglavačke. Drugi su se gorljivo suprotstavili želeći da ga se baci nogama prema

naprijed. Onaj koji je šutio, najvjerojatnije vođa, donio je konačnu odluku.

Svi su se slagali oko jednog pitanja. Željeli su da se zarobljenik probudi kako bi bio

svjestan što će mu učiniti.

Gabrielle je bila užasnuta i zgrožena djelićima razgovora koje joj je vjetar donio. Za

kakav li je grijeh njihov zarobljenik kriv? Kakav je prijestup počinio? Zaključila je kako nije

važno što je učinio jer ni jedan zločin, koliko god strašan, nije zaslužio toliko sadističku

kaznu. To je bilo nečovječno.

Slušajući njihovu sve žešću raspravu, ustanovila je istinu. Jedini grijeh za koji je njihov

zarobljenik bio kriv bio je grijeh srodstva. Bio je brat poglavara MacHugha.

Vođa je napokon progovorio. – Hamish, gledaj onu stijenu. Liama MacHugha ne

možemo spustiti u zemlju dok ne vidimo njegova brata.

– Gordon, nisam gluh. Već si mi rekao što mi je činiti i činim to. Ne skidam pogled s te

stijene. I dalje me zanima što nam je činiti ako MacHugh ne dođe spasiti brata.

– Dakako da će doći – odgovorio je jedan od njih. – A kad se na uzvisini okrene, vidjet

će što se događa, ali, koliko god brzo jahao, neće na vrijeme stići ovamo. Njegov će brat

već odavno biti mrtav, a mi ćemo već odavno biti na granici.

– A kako će znati da pokapamo njegova brata? – upitao je drugi.

Gordon je odgovorio: – Do sada je već obaviješten da je njegov brat u nevolji. Iz tolike

udaljenosti neće mu vidjeti lice, ali će prepoznati tartan.

– Što ako iz te udaljenosti ne prepozna tartan? – upitao je Hamish.

– Ipak će vidjeti da bacamo Liama u jamu i zakapamo ga. Znat će.

– Ako ne može vidjeti njegovo lice, ne može vidjeti ni naša lica. Zašto tada moramo

nositi ove halje? Grebe me. Osjećam se kao da stjenice gmižu po meni. A i vonja kao

napoj.

– Prestani jadikovati, Kenneth – zapovjedio je Gordon. – Nosimo halje koje smo ukrali

zato jer ne smijemo riskirati mogućnost da nam MacHugh vidi lica.

– Ako ikada dozna da smo mi to učinili... – Hamish je vidljivo zadrhtao. – Neće nas žive

zakopati, nego će učiniti nešto mnogo gore.

Drugi su mrmljali u znak slaganja. – Možda bismo ga jednostavno trebali ostaviti i

odmah otići – rekao je Kenneth. Uplašeno je uzmicao od jame.

– Ne govori gluposti – rekao je Gordon. – Poglavar MacHugh nikada neće doznati tko

smo. Što misliš, zašto smo s juga dovedeni ovamo? – A tada je žurno, prije sljedećeg

prigovora, dodao:

– I dobro plaćeni. Jesi li spreman odreći se toga?

byJanja

35

– Ne, ali... – počeo je Hamish.

– Dosta o bijegu – otresao se. Okrenuo se prema vojniku koji je stajao nad

onesviještenim ratnikom i rekao: – Šutni ga, Roger. Da vidimo hoće li se pomaknuti.

Želim da bude svjestan prije no što ga bacimo u jamu.

Roger je postupio kako mu je zapovjeđeno te hitro šutnuo Liama. Liam se nije

pomaknuo.

– Mislim da se ovaj put neće osvijestiti – rekao je Kenneth. – Mislim da umire.

– Nisi ga smio toliko jako istući, Gordon – promrmljao je Hamish.

– Svi smo se izredali – podsjetio ga je Roger.

– Samo smo učinili ono što nam je zapovjeđeno – dobacio je treći.

Gordon je kimnuo. – Točno. Samo smo postupali po zapovijedima, kao pravi vojnici.

Kenneth je odgurnuo kapuljaču s glave i počešao se po uhu. – Reci mi još jednom što

je Liam MacHugh učinio?

– Već sam ti deset puta rekao – viknuo je Gordon i grubo gurnuo Kennetha, gotovo ga

bacivši u jamu.

Vojnik je zamahnuo rukama kako bi ponovno uspostavio ravnotežu. – Reci mi još

jednom – rekao je.

– Uhvatili smo Liama i ubijamo ga jer ćemo tako namamiti njegova brata da siđe s

planine kako bi ga vojnici skriveni u istočnoj šumi mogli uhvatiti nespremnoga.

Kenneth se ponovno počešao po uhu kao da uklanja stjenicu koja mu smeta. – Što će

učiniti s njim kad ga uhvate?

Gordon je odmahnuo glavom. – Ubiti ga, glupane, i zakopati pokraj brata.

Kenneth se nije uvrijedio. – Kojem klanu pripadaju ti vojnici? Znaš, oni skriveni ondje –

mahnuo je rukom prema istoku, škiljeći ne bi li ugledao kojega.

– Što te briga kojem klanu pripadaju – odvratio je. – Što manje znaš, to bolje za tebe.

– Pogledajte! Izgleda da Liam dolazi k svijesti – rekao je drugi vojnik, nogom gurkajući

zarobljenika.

Roger se oduševljeno nasmijao. – Dobro. Znat će što se događa dok ga budemo bacali

u jamu. Manus, imaš li još vode da mu pljusneš u lice? Neka se dobro osvijesti. Prije no

što je odgovor stigao, Kenneth je rekao: – Nije došao k svijesti. Gledam mu lice i oči mu

ni jednom nisu zatitrale. Gotovo je mrtav.

– Ali, kao što je Gordon rekao, ako mu pljusnemo vodu u lice... – predložio je drugi

vojnik.

– Sve sam potrošio – rekao je Manus. – Mogli bismo mu pljuvati u lice.

Vojnici su zaključili kako je to dobra zamisao i počeli se smijati. Gabrielle je čula

posljednja dva imena dok su se naguravali kao da su na seoskoj zabavi. Fergus i

Cuthbert. Znala je da je važno upamtiti svih sedam imena jer će se jednoga dana

dogoditi odmazda.

Hamishev smijeh nalik roktanju umuknuo je kad je podignuo pogled i ugledao

MacHugha.

– Eno ga! Eno ga! – vikao je Hamish pokušavajući žurno navući kapuljaču preko glave.

byJanja

36

– Eno MacHugha!

Svi su pogledali prema grebenu, uključujući Gabrielle. Silueta ratnika na konju poput

zlatne se mrlje kretala pred Suncem.

– Imamo dovoljno vremena – rekao je Kenneth. – MacHugh ne može doletjeti ovamo.

Pogledajte sve ljude koji dolaze za njim. Već sam ih nabrojio dvadeset – viknuo je

Manus drhteći od straha.

Gordon se uznemirio. Učinilo mu se da je čuo nešto iza svojih leđa. Okrenuo se, držeći

ruku spremnu na balčaku mača. Ne opazivši prijetnju, okrenuo se te pogledao prema

istoku i prema zapadu. Ništa.

– Protratili smo dovoljno vremena – rekao je. – Bacite ga u jamu. Moramo ga zakopati

i krenuti.

Roger i Cuthbert požurili su k Liamu i podignuli ga na noge. Zarobljeniku je glava

klonula na prsa. Fergus ga je uhvatio za kosu i povukao mu glavu unatrag. – Oči su mu

ponovno zatvorene – rekao je, očito razočaran.

– Nisu se ni otvorile – odgovorio je Kenneth.

Dok su vukli Liama prema jami, pozornost im je privukla tutnjava iz daljine. Sva

sedmorica okrenula su se kao jedan u trenutku kad su ratnici na konjima izjahali iz šume

na drugom kraju udoline. Njihovi su konji kopitima udarali o tlo približavajući se. Toliko

udaljeni bili su tek točkice na obzorju.

– To bi mogli biti Buchanani – viknuo je Manus. – Još ih ne vidim dobro, ali

pretpostavljam da su to oni.

– Pobit će nas! Sve će nas pobiti! – viknuo je Hamish. Okretao se oko sebe poput

šumskog miša koji, suočen s nevoljom, pokušava odlučiti u kojem će smjeru pobjeći. –

Gdje se možemo ikriti? Gdje?

Cuthbert i Manus ispustili su Liamovo beživotno tijelo. Gordonov napukao glas

otkrivao je hitnost kad je zapovjedio: – Podignite ga! Požurite, prokleti bili! Podignite ga!

Dok sam ga skidao s konja, oči su mu se otvorile pa sam ja jedini koga je vidio. Moram ga

ubiti prije no što ga bacimo u jamu. Nema vremena da ga zakopamo i ostavimo da se

uguši.

Cuthbert i Manus nisu poslušali zapovijed. Nisu ni Roger, Kenneth, Hamish i Fergus, jer

su svi već bili pobjegli tražeći zaklon.

Gordon je isukao mač. Gabrielle je u tom trenutku izvukla strijelu te ju u iščekivanju

umetnula u luk.

Buchananovi ratnici još su bili predaleko da bi njihove strijele stigle do sedmorice, a

MacHughovi ratnici, koji su jurili niz planinu, također su još bili predaleko da bi spasili

svojeg čovjeka.

Odjednom se tutnjava začula iz još jednog smjera. Vojnici koji su u zasjedi čekali

MacHugha, izjahali su iz šume i krenuli preko ravnice prema Buchananima. Na pomolu je

bila prava bitka. Ako Gabrielle i njezini čuvari ne požure, uskoro će se naći u njezinu

središtu.

Gabrielle se zagledala u Gordona, vođu te bande, Njegov zarobljenik bio je

byJanja

37

nepomičan. Liam je ležao na tlu, na boku, a Gordon je uznemireno pogledavao prema

sjeveru. Uzmaknuo je nekoliko koraka, oklijevao, i tada se vratio. Gabrielle je znala da

Gordon ne može pobjeći i ostaviti Liama, koji mu je vidio lice.

– Stephen – šapnula je. – Ako promašim...

– Nećete.

– Ali ako promašim... budite spremni.

Gordon je donio odluku. Okrenuvši se prema njoj, zamahnuo je mačem naumivši

presjeći Liama napola.

Gabriellina ga je strijela zaustavila. Dobro je naciljala pa je vrh probio meso i rebro te

se zarinuo u njegovo crno srce.

Nekoliko trenutaka poslije doimalo joj se da joj tlo nestaje pod nogama kad su se

Buchanani i njihovi neprijatelji sukobili na bojnom polju. Zvuk udaranja metala o metal

parao je uši. Ubijanje je počelo.

Pakao je krenuo prema njoj. Gabrielle je molila da Liama MacHugha ne pogaze konji ili

ljudi prije no što ona stigne do njega. Srećom, Christien i Faust bili su brzi pa su ju sustigli

na konjima. Gabrielle je uzjahala Vragolana i krenula prema ravnici, navukavši kapuljaču

preko glave u nadi da ju u tom kaosu nitko neće vidjeti.

Stephen joj je prepriječio put. Znao je što želi učiniti. – Christien i ja pobrinut ćemo se

za to. Lucien i Faust odvest će vas do potoka koji smo prešli. Požurite, princezo. Morate

otići odavde.

Gabrielle nije tratila vrijeme na suprotstavljanje. Podbola je Vragolana i krenula natrag

kroz šumu. Nekoliko trenutaka poslije Stephen i Christien sustigli su ih kod potoka.

Gabrielle je zahvalila Bogu jer nisu zaglavili u bitci.

– Je li živ? Sjahala je i požurila prema Stephenu. Tijelo Liama MacHugha bilo je

prebačeno preko sedla njegova konja.

– Još diše – odgovorio je.

– Tada požurimo. Znam gdje ćemo dobiti pomoć.

byJanja

38

8

oš jedan jeziv bojni poklič zaparao je zrak. Uslijedili su krici muke.

Klan MacHugh pridružio se bitci. Napredovali su u neprobojnoj vrsti. Buchanani

su slijedili njihov primjer pa su dva klana za nekoliko minuta zarobila neprijatelja

među sobom. Nisu imali milosti. Bila je to borba “oko za oko”, a kad je završila, polje je

bilo prekriveno tijelima.

Tada je započela mahnita potraga za Liamom MacHughom. Colm MacHugh skočio je s

konja i potrčao do jame koju su neprijatelji pripremili za njegova brata. Silno mu je

laknulo kad je vidio da je jama prazna. Na tlu nedaleko od hrpe zemlje bilo je samo jedno

tijelo. Colm ga nije prepoznao. Promotrio je neobične znakove na strijeli zarinutoj u

njegova prsa kad mu se pridružio poglavar Brodick Buchanan.

– Dovraga, tko je ovaj? – upitao je Colm.

Brodick je odmahnuo glavom. – Do sada ga još nisam vidio.

Colm je izvukao strijelu iz njegovih prsa. – Je li ovo strijela Buchananovih?

– Nije. Mislio sam da je vaša.

– To je MacKennino djelo – rekao je.

Brodick je odmahnuo glavom. – Ono na tlu nisu njegovi vojnici, a ovo nije njegova

strijela. Znakovi... Ovakve još nisam vidio. Ovdje nema znaka MacKenne. – Podignuo je

komad užeta. Na njemu je bilo krvi. – Ovime su svezali tvojega brata.

– Ipak mislim da je to MacKennino djelo – ustrajao je Colm.

– Bez dokaza ga ne možeš optužiti – zaključio je Brodick.

– Liam nije mogao daleko odmaknuti. – Colm je promotrio okolnu šumu. – Tražit ćemo

dok ne pronađemo njega i onoga tko ga drži.

– Buchanani su s tobom – obećao je Brodick. – Koliko god je potrebno da se ovo

zlodjelo osveti.

Poglavari su rasporedili svoje ljude u manje jedinice kako bi pretražili okolno područje,

ali je nakon višesatne potrage svaka skupina izjavila da su temeljito pretražili ravnicu i

šume, ali uzalud.

Liam MacHugh je iščeznuo.

J

byJanja

39

9

iam MacHugh bio je u jadnom stanju. Netko ga je izbičevao pa mu je koža bila

rasparana u krvave rezance. Izmlatili su ga i po nogama te po tabanima, a iz

duboke rane na desnoj strani glave kapala mu je krv.

Gabrielle je znala da pomoć za tog ratnika može dobiti u opatiji Arbane, ali, premda joj

se žurilo stići onamo, neodgodive potrebe ranjenika bile su važnije od toga.

Jahali su duž potoka sve dok nisu odmaknuli dovoljno daleko od bitke da bi stali.

Stephen je podignuo beživotno tijelo Liama MacHugha sa svojega konja i položio ga na

tlo pokraj Gabrielle. Ona je blago položila njegovu glavu u svoje krilo i pritisnula krpu na

ranu na njegovoj sljepoočnici kako bi zaustavila krvarenje, a tada je komadom tkanine,

koji je oderala sa svoje podsuknje i umočila u hladnu vodu, brzo očistila druge rane kako

je najbolje mogla. Čovjeku je bio potreban lijek koji će spriječiti infekciju te balzam za

leđa. Bilo je potrebno i da mu netko iglom i koncem sastavi rasparane rubove kože oko

rane. Nije ih željela sama sašiti jer mu nije željela nanositi još boli.

Taj zavoj potoka bio je skriven među borovima te prilično udaljen od Finneyjeve

ravnice. Bili su izolirani pa se Gabrielle nadala da su sigurni od uljeza. Dok su Lucien i

Faust čuvali okolno područje, Stephen i Christien bili su uz nju. Upravo kad je

namjeravala pozvati čuvare da ga pomaknu, Liamova rana na glavi ponovno je počela

krvariti.

– Princezo, cijela vam je haljina krvava – primijetio je Stephen.

– To nije važno – odgovorila je. – Zabrinuta sam za ovog jadnika. Izgubio je mnogo

krvi.

– Mislim da neće preživjeti – rekao je Christien. – Trebali bismo biti spremni za tu

mogućnost. Što biste željeli da učinimo s tijelom?

Christienova izravnost nije osupnula Gabrielle. Nije bio bešćutan. Bio je suosjećajan

čovjek, ali i najpragmatičniji od četvorice čuvara.

– Ako umre, bit će to Božja volja, ali ja ću učiniti sve što je u mojoj moći kako bih mu

pomogla da preživi.

– I mi ćemo – uvjerio ju je Stephen. – Ali, Christien je u pravu. Ovaj ratnik klana

MacHugh nije vas vidio.

Njezin je osmijeh bio blag. – Kako bi me mogao vidjeti. Još nije otvorio oči.

– Ne razumijete što želimo reći – rekao je Christien. – Mogli biste biti u velikoj

opasnosti.

Stephen se složio. – Ne znamo tko su ti ljudi te je li nas itko od njih vidio. Vaša strijela

L

byJanja

40

ubila je vođu ljudi oko groba, ali drugi su pobjegli. Ako doznaju da ste vi odgovorni za

njegovu smrt, mogli bi tražiti odmazdu. Nitko ne smije doznati da ste bili ondje.

Gabrielle je pogledala ozbiljna lica svojih četiriju čuvara i uvidjela da je Stephen u

pravu. Ali, nije bila zabrinuta samo za svoju sigurnost. Ako ljudi na Finneyjevoj ravnici

doznaju da je ona ubila njihovog čovjeka, neće se okomiti samo na nju. Osvetit će se i

njezinim čuvarima. A to nije mogla dopustiti.

– Što predlažeš da učinimo? – upitala je.

– Kad se približimo opatiji Arbane, Lucien i Faust odvest će vas unutra i otpratiti u vaše

odaje – predložio je Stephen.

– Ogrtačem možete sakriti krv na haljini – rekao je Christien.

– A što ćemo s ovim ranjenikom? – upitala je Gabrielle.

– Pronaći ćemo drugi način da ga unesemo u opatiju. Redovnici će zacijelo imati

potrebne lijekove.

Christien je kimnuo. – Ako umre, poglavar MacHugh mogao bi optužiti vas. Čuli ste što

su oni kukavice rekli o njemu.

– Nazvali su ga nemilosrdnim – rekla je. – Ali su ipak namjeravali nevinog čovjeka

zakopati živoga. Zašto bih vjerovala ijednoj njihovoj riječi?

Zaustavila ih je prije no što su se stigli usprotiviti. – Mi smo sada odgovorni za ovog

čovjeka. Neću ga predati nikome. Svi ćemo pronaći način da u opatiju uđemo ne

privlačeći pozornost. Ostavit ću ga tek kad budem uvjerena da je zbrinut.

– Ali, princezo... – počeo je Christien.

Gabrielle je nastavila: – Ti su redovnici Božji ljudi, zar ne? Jednostavno ću ih zamoliti da

šute o tome kako je Liam stigao u opatiju. Ako dobijem njihovo obećanje, neće ga moći

ni htjeli prekršiti.

– Ima i drugih posljedica – rekao je Stephen. – Ne možete se uplesti u rat.

Gabrielle je znala da neće popustiti. – Dogovorit ćemo se. Kad Liam bude na sigurnom

i zbrinut, udaljit ću se od njega.

– I nikome nećete reći što se dogodilo?

– Nikome neću reći.

byJanja

41

10

ći neopazice u opatiju bilo je iznenađujuće lako. Vrata na južnom kraju

zaštitnog zida, koji je okruživao zgrade samostana, nisu bila samo otključana

nego i odškrinuta. Neki je svećenik stavio kamen pred njih kako bi lakše unio

vreće sa žitom s kola na drugoj strani puta.

Gabrielle i njezini čuvari gledali su skriveni iza stabala iza opatije. Doimalo joj se da su

vreće teže od tog svećenika. Nije bio starac, pretpostavila je da je u ranim četrdesetim,

ali nije imao mnogo mišića. Najprije je vreću pokušao staviti na jedno rame, ali nakon što

se zamalo prevrnuo, rukama je obujmio vreću po sredini i vukao donji dio između nogu.

Dovevši konja na čistinu, doviknula mu je: – Oče, dopuštate li da vam se pomogne?

Svećenik se najprije prenuo, a tada je žustro kimnuo. – Bio bih veoma zahvalan na

pomoći – viknuo je.

Lucien i Faust već su bili sjahali pa su krenuli prema kolima. Lucien je primijetio kako se

svećenik mučio s teškom vrećom pa mu ju je uzeo. – Kamo ju želite staviti? – upitao je.

– Unutra, lijevo iza vrata je spremište. Ako ondje složite žito, bio bih vam veoma

zahvalan. – Izvukao je krpu iz pojasa svoje halje i obrisao znoj s potiljka. S osmijehom je

krenuo prema Gabrielle. – Dobro došli, ja sam otac Gelroy.

Kad je prešao stazu, opazio je ranjenika prebačenog preko Stephenova sedla.

– Tko je to? – upitao je. Požurio je k Stephenu kako bi bolje pogledao, ali ga je

čovjekovo stanje toliko uplašilo da je žurno načinio znak križa. – Što se dogodilo ovom

jadniku? Je li živ?

– Jest – odgovorio je Christien.

Stephen je sjahao i podignuo Liarna. – Kao što vidite, ovom je čovjeku potrebna

pomoć. Imate li ovdje vidara?

– Da, imamo, više njih – žurno je odgovorio. – Dođite. Slijedite me.

Lucien i Faust brzo su istovarili žito. Gabrielle je sjahala i predala uzde Lucienu.

Svećenik je požurio prema vratima pred njima. – Ima li taj čovjek ime?

Gabrielle je odgovorila: – Ime mu je Liam MacHugh.

Reakcija oca Gelroya bila je brza. Toliko je naglo stao da se zaljuljao, a tada se

okrenuo. Na licu mu se čitala nevjerica, a boja je nestala iz njegovih obraza.

– Jeste li rekli MacHugh? – Bio je toliko uznemiren da je to pitanje postavio vičući. –

Recite mi da niste, jeste li?

– Oče, molim vas, govorite tiše – rekao je Stephen.

Svećenik je stavio ruku na čelo. Gabrielle je primijetila da drhti.

U

byJanja

42

– Bože. Imate Liama MacHugha, jedva živoga. Ako umre...

Gabrielle je istupila. – Nadamo se da uz pomoć vidara neće umrijeti – tiho je rekla.

Otac Gelroy svim se silama potrudio smiriti se. – Da, da, moramo se nadati – promucao

je. – Evo što ću vam reći. Ako umre, cijena će biti paklena. A sada požurite. Unesite ga.

Soba pokraj moje jest prazna. Onamo ćemo ga smjestiti. Kad vas odvedem onamo,

potražit ću oca Franklina. Vjerujem da je on bolji od drugih.

Lucien i Faust ostali su s konjima, a Stephen i Christien su, noseći Liama, krenuli za

Gabrielle i svećenikom u opatiju. Hodnik kojim su silazili bio je mračan, uzak i vonjao je

poput unutrašnjosti vlažne spilje. Sva su vrata bila od suhog kalanog drva u lučnom

okviru. Otac je kimnuo prema jednim dok je žurno prošao pokraj njih i rekao: – To je

moja soba.

Stao je pred sljedećim vratima, zglobovima prstiju lagano kucnuo po njima kako bi se

uvjerio da je soba i dalje prazna, a tada je uhvatio kvaku. Gurnuo je vrata, ušao i pridržao

ih pratnji.

Soba je bila malena, s malim prozorom visoko iznad slamarice koja je služila kao

krevet. Bila je pokrivena sivim vunenim pokrivačem. U sobici se od namještaja nalazio

još samo stolčić i malena škrinja. Na škrinji su se nalazili posuda i vrč za vodu, a pokraj

njih dvije svijeće, svaka s jedne strane.

– Stavite ga na krevet. Polako – rekao je svećenik. – Neka spava na leđima kako bi mu

leđa... dobri Bože, jadna leđa... – udahnuo je i polako izdahnuo. – Vjerujem da je otac

Franklin na večernjoj molitvi. Reći ću mu neka donese svoje lijekove. Kad se vratim,

donijet ću svoju stolu i ulja te Liamu MacHughu dati posljednju pomast.

Gabrielle se usprotivila. – Ali, taj je sakrament samo za umiruće.

– Možete li mi reći da on ne umire?

Gabrielle je pognula glavu. – Ne, ne mogu.

– Tada mu moramo dati sakrament posljednje pomasti kako bi na nebo otišao

neokaljan.

Okrenuo se kako bi krenuo, ali je Christien stao pred vrata, prepriječivši mu put.

– Oče, bilo bi bolje kad nitko ne bi doznao kako je ovaj čovjek dospio ovamo.

– Tada najprije moram znati je li itko od vas na bilo koji način odgovoran za njegove

ozljede. Pitanje je neugodno, ali moram znati odgovor.

– Bio je u takvom stanju kad smo ga zatekli – rekao mu je Christien.

– To sam i mislio jer zašto biste inače nosili takav teret – odgovorio je svećenik. –

Obećavam da o bratu poglavara MacHugha nikome neću reći ni riječ, ali bih volio znati

što se dogodilo.

– Možemo li se pouzdati da ćete čuvati i našu tajnu? – upitao je Christien. – Bilo bi

mnogo bolje kad ne biste znali tko smo.

Svećenik je odmahnuo glavom. – Bojim se da je za to prekasno. Čim sam ugledao ovu

lijepu gospu, znao sam tko je. Već se tjednima govorka o njezinu dolasku.

– Okrenuo se prema njoj i duboko se naklonio. – Zadovoljstvo mi je upoznati vas, lady

Gabrielle. Ne brinite, ako me u budućnosti upoznaju s vama, i tada će mi biti

byJanja

43

zadovoljstvo upoznati vas kao da je prvi put. Čuvat ću vaše tajne.

– Hvala vam, oče – rekla je Gabrielle, ali je sumnjala da ju je čuo jer je već bio odjurio iz

sobe.

– Vrijeme je da odete, princezo – rekao je Stephen.

Christien je kimnuo u znak slaganja. – Da, vrijeme je.

Dva su čuvara izgledala zabrinuto, a njoj je bilo žao razočarati ih.

– Ne mogu ga još ostaviti. Previše je ranjiv. Netko mora bdjeti nad njim dok je ovoliko

slab. Prije no što pođem, moram se uvjeriti da je u sposobnim rukama i da je dobio

odgovarajuće lijekove.

Bila je nepopustljiva. Argument da će otac Franklin biti još jedan čovjek kojemu će

morati vjerovati da će čuvati njihovu tajnu za nju nije bio osnovan. Otac Franklin također

je Božji čovjek pa neće prekršiti obećanje koje dobiju od njega.

– Što više ljudi zna, to je veća vjerojatnost da će trag voditi do čovjeka kojega ste

ubili... – započeo je Stephen.

– Život je ovog čovjeka važniji.

– Ne možemo se složiti, princezo – rekao je Christien – ali ćemo učiniti kako želite.

Liam još nije bio otvorio oči niti je ispustio bilo kakav zvuk, pa nije čak ni zastenjao dok

mu je otac Franklin, za kojega Gabrielle mora priznati da je vrlo sposoban, šivao kožu.

Želio je izostaviti šivanje i spaliti ranu žaračem, ali ona to nije dopustila. Doimalo se da za

to nema potrebe jer je krvarenje napokon prestalo. Imala je i drugi razlog. Premda je

sumnjala da taj ratnik mari za izgled, bio je prilično naočit, a ožiljci od šavova neće biti

strašni kao što bi bio ožiljak od opekline.

Kad se uvjerila da se za ranjenika više ništa ne može učiniti, Gabrielle je napokon

pristala skrb za njega povjeriti dvama svećenicima.

Sunce je zalazilo kad je Gabrielle napokon ostavila Liama.

byJanja

44

11

abriellin dolazak na glavna vrata opatije Arbane dočekan je s velikim veseljem.

Opat je zapovjedio da ga se pozove čim se ona pojavi pa je žurio te u hodu vezao

pojas oko okruglog trbuha i zadihano vikao neka se pripremi hrana i piće.

Nakon grandioznog naklona promucao je: – Kakva čast! Velika mi je čast ponuditi vam

skromno gostoprimstvo, gospo moja. Da, doista smo počašćeni.

Objema rukama uhvatio je njezinu i stisnuo ju. Nije ju pustio dok ju nije silom izvukla.

Predstavila mu je svoje čuvare i rekla: – Hvala vam jer ste nam ponudili svoje sobe i jer

ste dopustili da se ovdje održi moje vjenčanje.

– Presretni smo jer imamo tu čast. Svi se već neko vrijeme pripremaju za taj sveti

sakrament, a sada nas od njega dijeli još samo tjedan dana. Ta će zajednica nedvojbeno

osigurati mirnu i trajnu vezu između naših dviju plemenitih zemalja. – Zapucketao je

prstima dajući slugi do znanja neka požuri s pripremama. – Zacijelo ste gladni i žedni.

Uđite. Pripremili smo okrepu za vas i za vaše vojnike. Čujem da vas ne napuštaju dok

niste kod kuće. Je li to točno?

– To je točno, ali mi njihovo društvo godi.

Zgodna mlada žena dojurila je i gurnula buket cvijeća Gabrielli u lice. Gabrielle ga je

uzela i zahvalila joj, nasmiješivši se kad je žena brzo i nespretno izvela kniks.

– Lijepo je – viknula je dok je žena žurnim korakom odlazila.

– Jeste li ugodno putovali? – upitao je opat.

Gabrielle se nije nasmijala, ali je to poželjela pitajući se što bi pomislio kad bi mu rekla

istinu o njihovu putovanju. U opatiji su bili već satima, ali opat to nije mogao znati.

Gabrielle i njezini čuvari ponovno su bili uzjahali te načinili krug kroz šumu kako bi opatiji

Arbane mogli prići na prednji ulaz. Put je trajao tek nekoliko minuta, ali budući da su

šutjeli o Liamu MacHughu, mogla je reći samo: – Putovanje je bilo vrlo ugodno, ali bih

rado presvukla haljinu prije okrepe.

Ogrtač je skrivao mrlje Liamove krvi. Budući da je još bilo toplo, opat je zacijelo

pomislio da je bolesna kad nosi toliko težak ogrtač.

– Da, svakako. Brat Anselm čeka unutra da vas odvede u vaše sobe. Nadam se da ćete

biti zadovoljni.

– Uvjerena sam da će biti vrlo udobne.

– Zabrinuli smo se kad je vrijeme prošlo, a vi niste došli. Očekivali smo vas prije

nekoliko sati.

– Žao mi je jer ste se zabrinuli zbog mene. Vaša je zemlja toliko lijepa da sam izgubila

G

byJanja

45

pojam o vremenu.

Opat se doimao zadovoljnim njezinim odgovorom. Uzeo ju je pod ruku i krenuo.

– Uzvanici već danima stižu i podižu tabore oko našega samostana. Većina ih je iz

Engleske, što bismo i očekivali, ali neki su došli čak iz Francuske i Španjolske, donijevši

darove kako bi obilježili tu važnu prigodu. Vjerujem da su najljepši dar donijeli uzvanici iz

St. Biela, domovine vaše obitelji. Posrijedi je lijep kip vašega sveca zaštitnika. Zamolili su

nas da ga do vjenčanja čuvamo u sakristiji naše kapelice, a uvjeren sam da će ga

poglavar Monroe također željeti postaviti na počasno mjesto u svojoj kapelici. Na gozbi

ćete vidjeti i druge darove...

Gabrielle se smiješila i kimala dok je opat i dalje brbljao o darovima, uzvanicima i

gozbama. Bilo je očito da opatija nikada nije doživjela takvu proslavu pa je Gabrielle rado

podržala njegov entuzijazam. Upravo su bili ušli u dvorište kad je opat stao i pokazao

čovjeka koji im je prešao preko puta.

– Morate upoznati poglavara MacKennu. I on je gost, ali uskoro odlazi. Poglavaru –

doviknuo je – dođite upoznati lady Gabrielle. Napokon je stigla.

Čovjek se okrenuo i krenuo prema njima s osmijehom koji se doimao iskrenim i

srdačnim. Korak mu je bio dug i držao se ponosno. Valovita crna kosa bila mu je

začešljana unatrag s visokog čela, a na besprijekornom licu nije imao ni jednog ožiljka.

Gabrielle je zaključila da zacijelo živi vrlo sretno.

Poglavar MacKenna naklonio joj se. – Čuo sam da ste ljepotica i moram priznati da to

nije bilo pretjerivanje.

– Hvala vam na komplimentu.

– Poznato mi je da znate da će se lady Gabrielle ovdje udati za poglavara Monroea –

rekao je opat.

– Dakako, znam – odgovorio je MacKenna. – On je moj prijatelj – rekao je Gabrielli – pa

ću, na njegov poziv, prisustvovati proslavi. Bit će to važan dan za naše zemlje. Vraćanje

udoline... hoću reći, Finneyjeve ravnice... stanovniku Visočja donijet će mir među

klanovima jer će se poglavar Monroe pobrinuti da bude mudro iskorištena. Veselim se

obredu. – Ponovno se naklonio. – Do tada... – rekao je i otišao.

Opat je čekao da nestane s vidika, a tada je rekao: – Poglavar MacKenna iznenadio nas

je velikom ljubaznošću. Dopremio nam je kola puna žita sa svojih polja. Do sada još nije

bio toliko velikodušan pa smo bili prilično iznenađeni i zadovoljni. Taj je poglavar postao

pažljiv čovjek. Ah, evo brata Anselma. On će vas odvesti.

Dvije sobe dodijeljene Gabrielli bile su u najvećem krilu opatije. Bile su iznenađujuće

prostrane te s obje strane vratima povezane s drugim sobama. Sluge su bili zaokupljeni

raspakiravanjem njezine odjeće u pripremi za predstojeću svečanost. Gabrielle je

zadržala ogrtač na sebi sve dok nije ostala sama u sobi. Nije znala što bi učinila s krvlju

na svojoj žućkastoj haljini i nije mogla domisliti uvjerljivo objašnjenje za nju. Naposljetku

ju je složila i sakrila na dno jedne od svojih škrinja.

Kasnije te večeri, nakon što su njezine sluškinje legle, Faust i Lucien odveli su Gabrielle

u Liamovu sobu, da vidi kako je. Otac Franklin i otac Gelroy bili su ondje, usred žučljive

byJanja

46

rasprave.

– Je li došao k svijesti? – upitala je šapatom, kako ne bi uznemirila pacijenta.

Franklin joj se nasmiješio. – Ne, nije, ali je stenjao pa predosjećam da će uskoro doći k

svijesti.

– Ili neće – rekao je Gelroy mršteći se. – Još se nije izvukao, zar ne, Franklin?

– Moramo se nadati, Gelroy.

– Ako umre, Colm MacHugh sravnit će ovu opatiju sa zemljom, bila ona sveta ili ne. To

mu neće biti važno. Potrebno je obavijestiti ga da mu je brat ovdje. Nadajmo se da će

doći po njega prije no što Liam umre.

– Ako umre – ljutito je rekao Franklin. – Ali mislim da neće. Slažem se da je poglavara

MacHugha potrebno obavijestiti da je Liam ovdje. Mislim da bi trebao poći čim se

razdani.

– Rado ću preuzeti tvoje dužnosti dok putuješ prema posjedu MacHugha – odgovorio

je Gelroy.

– Ja sam prestar i preslab za to putovanje – šapnuo je Franklin.

Gelroy je prezrivo puhnuo. – Nisi ni prestar, ni preslab. Plašiš se, Franklin. Da, to je to.

– A ti se ne plašiš?

– Dakako da se plašim. Štoviše, plašim se više od tebe – pohvalio se tihim glasom. – I

stariji sam dvije godine pa bi zato ti trebao poći obaviti taj zadatak, a ja bih trebao ostati

ovdje. Moje srce ne bi podnijelo razočaranje poglavara MacHugha.

Prije no što je Franklin stigao domisliti odgovor, Gelroy se okrenuo prema Gabrielli. –

Već više od sat vremena prepiremo se oko toga.

Ona se namrštila i rekla: – Ne razumijem zašto oklijevate. Pretpostavila bih da će

poglavar MacHugh biti presretan kad dozna da mu je brat živ.

– Možda – popustio je Franklin. – Ali što ako Liam umre prije no što Colm MacHugh

stigne ovamo? A nakon što mu Gelroy kaže da je Liam živ. Što tada?

– Hoćeš reći, nakon što mu ti kažeš da je Liam živ – otresao se Gelroy.

– Mislim da nepotrebno brinete – rekla je Gabrielle. – A tog Colma MacHugha

potrebno je obavijestiti. Do sada je zacijelo već izvan sebe. Ne znam što bih ja učinila kad

bi nestao netko koga volim.

Premda su o tome razgovarali prigušenim glasovima, Gabrielle je smatrala da bi trebali

izaći u hodnik kako ne bi uznemirivali Liama.

– On nas ne čuje – rekao je Franklin. – Još je u dubokom snu.

Gelroy je izašao za Gabrielle u hodnik i zatvorio vrata za sobom. – Obećavam vam da

ćemo Franklin i ja to riješiti. Ne brinite. Jedan od nas pobrinut će se da Colm MacHugh

bude obaviješten o tome gdje mu je brat.

– Moji čuvari zamolili su me da pitam želite li da vam pomognu bdjeti uz Liama

sljedećih noći. Ne bi smio biti sâm.

Gelroyu je ta ponuda donijela zadovoljstvo i olakšanje. – Bio bih im veoma zahvalan za

pomoć. Franklin i ja obećali smo vam da nikome nećemo reći kako je ta jadna duša

dospjela ovamo, ali sam zaključio i da bi bilo najbolje Liama uopće ne spominjati. Bilo bi

byJanja

47

previše pitanja i nagađanja. Njegovu ćemo prisutnost držati u tajnosti dokle god

budemo mogli. Stoga nikoga ne možemo zamoliti da bdije uz njega kako se tajna ne bi

otkrila.

Franklin je načinio korak prema njima. – Gelroy mi je rekao da ne zna što se dogodilo

Liamu ni tko ga je toliko jako istukao, ali vam on i ja obećavamo da onaj tko je to učinio,

neće dobiti priliku ponoviti to dok je Liam naš gost. Uz pomoć vaših čuvara pobrinut

ćemo se da ovdje bude siguran.

– Voljela bih vam više pomoći i sudjelovati u bdijenju, ali sam svjesna...

Lucien ju je prekinuo: – Vi to ne možete, princezo.

– Ne bi bilo dolično da budete u njegovoj sobi, bez obzira na to spava li on ili ne –

rekao joj je Franklin.

Gabrielle se nije usprotivila jer je znala da je Franklin u pravu.

Okrenula se prema Gelroyu i rekla: – A jedan od vas poći će na MacHughov posjed?

Njegova su ramena klonula. – Da. Jedan će od nas poći.

– Vjerojatno razumijete, gospo. Onaj tko pođe onamo, neće se vratiti – ozbiljno je

rekao Franklin.

Gelroy je kimao u znak slaganja kad ga je Franklin potapšao po ramenu. – Nedostajat

ćeš mi, Gelroy.

– Zar je to putovanje opasno? – upitala je Gabrielle.

– Ne osobito – odgovorio je Franklin.

– Je li potrebno mnogo vremena da se stigne onamo?

– Ne previše – odgovorio je Gelroy.

– Nismo zabrinuti zbog putovanja, gospo. Zabrinuti smo zbog izlaska odande.

Gabrielle je bila uvjerena da su strahovi od MacHughovih pretjerani. Nisu mogli biti

toliko zastrašujući kao što svećenici govore.

– Uskoro ćete krenuti? – ustrajala je.

– Vrlo skoro – obećao je Gelroy.

Svećenikovo shvaćanje “vrlo skoroga” razlikovalo se od Gabriellinog. Bila su mu

potrebna tri puna dana i noći da smogne hrabrosti i krene. Liamovo se stanje do tada

poboljšalo dovoljno da je Gelroy bio uvjeren da će preživjeti, ali je ipak strepio. Premda

je znao da tu vijest mora prenijeti poglavaru MacHughu, sumnjao je da će se vratiti u

opatiju Arbane.

Otac Gelroy napokon je krenuo na posuđenom konju, ali njegovo odredište nije bilo

posjed MacHughovih. Nakon što je dobro razmislio o tome, odlučio je umjesto toga poći

MacHughovu odanom savezniku, poglavaru Buchananu. Gelroy je naivno vjerovao da će

s Brodickom Buchananom lakše razgovarati te da je s njim manja vjerojatnost tjelesne

reakcije na vijest da je brat poglavara MacHugha teško pretučen.

Što je bio bliže posjedu Buchanana, to je jače drhtao, sve dok se nije uplašio da će

zbog drhtanja pasti s konja. Ali, Bog mu se smilovao. Dok se odmarao pod golemim

hrastom tik ispod Buchananova posjeda, ugledao je konja i jahača kako mu se

približavaju neravnim putem.

byJanja

48

Suočio se s dvojbom. Nije znao je li jahač prijatelj ili neprijatelj. Bi li se trebao pokušati

sakriti? Ne, jahač ga je već opazio. Gelroy se pomolio i odlučio nadati se najboljem.

Kad, gle čuda, ususret mu je jahao barun Geoffrey. U znak zahvalnosti načinio je znak

križa te doviknuo barunu čim je bio dovoljno blizu da ga je mogao čuti. Podsjetio ga je

da su se upoznali u opatiji prije gotovo dvije godine. Ne spominjući barunovu kćer,

Gelroy ga je upitao je li vidio Buchanane. – Učinilo mi se da dolazite s njihove zemlje.

– Dolazim – odgovorio je barun Geoffrey.

– Poznajete li dobro Buchanane?

– Daljnja smo rodbina, ali, premda sam ih samo namjeravao pozdraviti i ne zadržavati

se dulje od jedne noći, dogodila se tragedija. Jedan je ratnik nestao. Ljudi ga traže i

trebali su se jučer vratiti na posjed, ali ih je noć prije zadržala strašna oluja. Morao sam

čekati da se poglavar Buchanan vrati kući.

– Je li taj ratnik možda Liam MacHugh? – blago je upitao svećenik.

– Jest. Dakle, čuli ste što se dogodilo.

– Vidio sam ga – rekao je Gelroy. – Donesen je u opatiju, jadna duša.

Barun je ostao bez riječi. Gelroy je iskoristio njegovo stanje.

– Dobit ćete visoko mjesto na nebu, iako ste Englez, ako se vratite i tu vijest prenesete

poglavaru Buchananu, kako bi ju on mogao prenijeti poglavaru MacHughu.

Dok se barun Geoffrey oporavljao od šoka informacije koja mu je pružena toliko

nehajno, otac Gelroy okrenuo se i podboo konja u kas niz planinu.

– Čekajte – viknuo je barun. – Ne možete otići bez... Je li Liam živ?

Gelroy je pljusnuo konja po sapima kako bi ga potaknuo da ubrza. – O, Bože, nadam se

da jest – viknuo je preko ramena, ne osvrćući se.

byJanja

49

12

oglavari koji su živjeli u Sjevernom visočju bili su razdražljiva družina. Bili su

poznati kao nepredvidljivi, nerazboriti i neugodni. Navodno su katkad znali biti

i divljaci. No, kad bi ih barun Geoffrey optužio za bilo koju od tih mana, smatrali

bi da im laska.

Da, bili su neobična družina, a Geoffrey je vjerovao da nitko nije neobičniji ili

tvrdoglaviji od Brodicka Buchanana. Iako su bili povezani obiteljskim vezama, Brodick se

nije ustručavao Geoffreyju dati do znanja da mu se silno ne sviđa jer je Englez. Budući da

je Brodickova supruga također bila iz Engleske te je bila Geoffreyjeva rođakinja, Brodick

je bez imalo uvijanja objasnio da ne može biti otvoren i tvrditi kako mrzi sve Engleze,

nego samo neke.

Taj neljubazni poglavar rekao je Geoffreyju i kako ne želi da on kroči na njegov posjed,

ali je Geoffrey znao da će, bude li poštovao njegovu želju i propustio pozdraviti ga dok je

u tom području – a svaki poglavar u Visočju znat će da je bio ondje – Brodick tu uvredu

smatrati ozbiljnom pa neće imati izbora osim osvete.

Barun je prije toga samo jednom došao u posjet, netom nakon što je Brodick oženio

lady Gillian. Stric Morgan zamolio ga je da provjeri kako je Gillian. Morgan, najmlađi brat

Geoffreyjeva oca, bio je mrzovoljan, povučen starac koji nije mogao vjerovati da će

Gillian biti zadovoljna životom u Visočju, među divljim Buchananima. Geoffrey se

iznenadio ustanovivši da Gillian nije samo zadovoljna nego i prilično sretna. Bila je

iznimno ljubazna prema njemu, a njezina je dobrota i više nego nadoknadila

nesnošljivost njezina supruga.

Geoffrey je bio prilično zadivljen njime i njegovom suprugom, premda to nipošto ne bi

priznao. Nisu živjeli u lijepom dvorcu, nego u kolibici ne većoj od doma upravitelja

Geoffreyjeva imanja. Bilo je očito da ni Brodicku ni Gillian nije važno hoće li zadiviti

druge, nego da su usredotočeni na važnija pitanja. Brodickova jedina dužnost bila je

štititi suprugu i klan. Gillianina dužnost, barem u tom trenutku, bila je štititi svoje

nerođeno dijete. Dakako, željela je prisustvovati Gabriellinu vjenčanju, ali od trenutka

kad je obavijestila Brodicka da će postati otac, napuštanje njihova posjeda nije dolazilo u

obzir.

Svećenik koji je presreo Geoffreyja i priopćio mu vijest o Liamu MacHughu, ponašao se

kao da ga goni čopor divljih pasa. Čim je izustio vijest, okrenuo se i potaknuo konja u

pun galop te nestao u šumi.

Geoffrey je krenuo natrag na posjed klana Buchanan, ali Brodick nije bio sretan jer ga

P

byJanja

50

toliko brzo ponovno vidi. Nedvojbeno nije bio raspoložen za još jedan posjet.

Poglavar se doimao zastrašujuće dok je gnjevnim koracima grabio prema Geoffreyju.

Bio je visok i mišićav, svijetle kose i prepun ratnih ožiljaka, a lice mu je bilo smrknuto

poput mrklog mraka. Za njim je išao njegov zapovjednik, divlji ratnik po imenu Dylan. A

tada su im se pridružila još dva ratnika.

Geoffrey je položio ruke na jabuku sedla i čekao da Brodick stigne do njega. Poglavar

ga nije ljubazno pozdravio, ali Geoffrey to nije ni očekivao.

– Mislio sam da sam te se riješio, barune.

Geoffrey se nije obazirao na tu uvredu. – Liam MacHugh je u opatiji Arbane.

Njegova izjava uklonila je namršten izraz s Brodickova lica.

– Je li živ?

Barun je brzo ponovio što mu je svećenik rekao, a kad je završio, Brodick je upitao: –

Što, dovraga, znači “nadam se”? Liam je živ ili nije.

– Zacijelo je želio reći da je Liam bio živ kad ga je posljednji put vidio – pretpostavio je

Geoffrey. – Reći ćete poglavaru MacHughu?

– Hoću.

Brodick se okrenuo i udaljio od Geoffreyja, otpravivši ga. Izvikivao je zapovijedi svojim

ljudima. Otići će s MacHughom u opatiju. Bio je uvjeren da Colm MacHugh neće prezati

ni od čega kako bi doznao tko je to učinio njegovu bratu. Ako Bog bude milostiv, Liam

MacHugh bit će živ kad stignu onamo.

byJanja

51

13

ok je Gelroy nastojao smoći hrabrosti da krene obavijestiti Liamovu obitelj o

tome gdje se Liam nalazi, Gabrielle je svoje dane ispunjavala društvenim

obvezama i pripremama za vjenčanje. Kasno noću odlazila je iz svoje odaje

pogledati kako je Liam, dok je on spavao. Njezini su čuvari stražarili pred njegovim

vratima. Kad je Liam napokon otvorio oči, otac Franklin objasnio mu je da, premda je

opatija svetište pa ju stoga svi dobri, bogobojazni ljudi smatraju svetim tlom, on ne želi

riskirati da poganin krišom uđe i dodatno ozlijedi Liama. Rekao mu je da je lady Gabrielle

došla na vjenčanje sa svojim čuvarima i da ih je on zamolio za pomoć. Liam se, u svojemu

slabom stanju, nije bunio. Bio je svjestan da ga čuvaju, ali nije im se obratio, a kad su

razgovarali među sobom, činili su to jezikom koji Liam nikada nije čuo i nije ga razumio.

Kad je Liam došao k svijesti, otac Gelroy obavijestio ga je da odlazi odnijeti njegovu

poruku te je krenuo sutradan u svitanje. Vratio se u sumrak. Kad je pokucao na

Gabriellina vrata, ona je bila sretna jer ga vidi, ali se iznenadila da se tako brzo vratio sa

svojega važnog zadatka. Udobno ga je smjestila u stolac na balkonu, ponudila mu

okrepu i tada sjela nasuprot njemu.

– Jeste li dobro, oče – upitala je.

– Jesam – odvratio je. – A vi, gospo?

– Vrlo sam dobro – odgovorila je – ali sam prilično znatiželjna. Mogu li vas pitati kako

ste taj zadatak uspjeli obaviti toliko brzo?

– Jahao sam revno i brzo – pohvalio se.

Na vratima se pojavila sluškinja s poslužavnikom. Gabrielle joj je rukom dala znak pa je

sluškinja svećeniku ponudila čašu vode. Otac Gelroy zahvalio joj je osmijehom i

kimanjem, a tada otpio dug gutljaj.

– Je li poglavar MacHugh bio presretan zbog vijesti o svojemu bratu? Je li mu laknulo?

– Pretpostavljam da je bio presretan i da mu je laknulo – odgovorio je. – Vidite, nisam

otišao na posjed MacHughovih. Mislio sam da će biti pametnije... da, pametnije –

ponovio je – poći na posjed Buchananovih i vijest priopćiti poglavaru Buchananu, kako bi

on mogao imati čast prenijeti ju poglavaru MacHughu. Buchananovi su saveznici

MacHughovih, a njihov je posjed mnogo bliže opatiji.

– Shvaćam. – Gabrielle je sklopila ruke u krilu i upitala: – A je li poglavar Buchanan bio

presretan i je li mu laknulo kad je čuo tu vijest?

– Pretpostavljam da jest – plaho je rekao svećenik.

D

byJanja

52

– Ne znate? – upitala je Gabrielle, potpuno zbunjena.

Svećenik se nakašljao. – Ispostavilo se da nisam otišao do posjeda Buchananovih. Vaš

je otac upravo bio odlazio s njihova posjeda jedinim sigurnim putem, a ja sam ga presreo

i priopćio mu veselu vijest. Uvjeren sam da je on to rado prenio poglavaru Buchananu.

Gabrielle je zaključila da je svećenik taj jednostavan zadatak učinio prilično složenim.

Njegov strah od poglavara MacHugha bio je krajnje nerazborit. Naposljetku, svećenik

mu je trebao priopćiti dobru vijest. Zašto bi strahovao da će mu ovaj nauditi?

– Da, uvjerena sam da jest – rekla je.

– Vaš bi otac uskoro trebao biti ovdje – primijetio je.

– Bit će mi drago vidjeti ga. Možda će poći sa mnom na jahanje okolicom. Ne želim se

žaliti, ali rado bih nakratko otišla iz opatije.

– U okolici je ovih dana mnogo ljudi – rekao je svećenik. – Izaslanici iz mnogih zemalja

došli su na vjenčanje. Nekoliko baruna iz Engleske utaborilo se u blizini. A kao što znate,

oni na put nose sve udobnosti svojega doma. Čuo sam da je jedan šator velik kao crkva.

Vaše vjenčanje sa poglavarom Monroeom bit će veličanstveno.

– Čudi me da su spremni prijeći toliko dalek put zbog tog obreda – rekla je.

– Taj je događaj važan za mnoge – objasnio je svećenik.

Otac Franklin prekinuo ih je oštrim kucanjem na vratima. Čim ga je sluškinja pozvala da

uđe, svećenik je naglo ušao u sobu. Kad je ugledao Gelroya, brzo je stao i pozvao ga k

sebi.

– Doima se da Franklin želi nasamo razgovarati sa mnom. Mislim da znam što je

posrijedi. Propustio sam podnevnu molitvu – objasnio je. – I pretpostavljam da me želi

svojski prekoriti.

Trenutak poslije dva su svećenika šapatom zapodjenula duboku raspravu. Gabriellin

pogled privuklo je dvorište ispod balkona. Nagnula se preko ograde i ugledala svećenika

kako trči i nešto viče drugoj dvojici koja su izlazila iz kapele, ali nije uspjela razabrati što.

Dvorište je ubrzo bilo puno ljudi koji su, pomalo uzrujani, mahali rukama i odmahivali

glavama. Nekoliko svećenika načinilo je znak križa, kleknulo i počelo moliti.

Dogodilo se nešto strašno.

– Lady Gabrielle?

Pozvao ju je otac Gelroy. Izraz njegova lica nije ostavljao mjesta sumnji. Vijest je bila

loša.

Mislima su joj proletjele sumorne mogućnosti. Je li posrijedi bio njezin otac? Je li mu se

nešto dogodilo? Dragi Bože, molim te da nije.

Gabrielle se prisilila izrazom lica hiniti smirenost i čekala da joj jedan od svećenika

objasni što se dogodilo.

Gelroy je gurnuo Franklina. – Reci joj.

– Riječ je o poglavaru Monroeu, gospo. Ne može vas oženiti.

– Dakako da ju ne može oženiti – promrmljao je Franklin.

– Ne može? – upitala je Gabrielle nastojeći shvatiti.

– Ne, gospo, ne može – rekao je Gelroy. – Mrtav je.

byJanja

53

14

teta što nije imao vremena urediti da to ubojstvo izgleda kao nesretan slučaj. To

bi mu znatno olakšalo život. Razmišljao je o mogućnosti da udavi Monroea, ali bi

umirući čovjek u borbi za život mogao smoći snagu desetorice. Ne, davljenje je

bilo previše opasno.

Kao i utapanje. Što ako je dobar plivač? Ili ako dobro vrišti? Jedan glasan urlik mogao

bi mu dovesti pomoć. Zaključio je da ni utapanje ne dolazi u obzir.

Razmotrio je još nekoliko metoda koje bi mogle biti protumačene kao nesretni

slučajevi, ali ih je naposljetku sve odbacio. Neke su bile previše složene, a za druge je bila

previše važna snaga i odabir pravog trenutka.

Naposljetku je odlučio upotrijebiti nož. Oštar nož ubije brzo i lako. Nažalost, nitko

neće povjerovati da je to bio nesretan slučaj. Kako bi itko mogao slučajno pasti na nož

pet ili šest puta? Bilo je potrebno nekoliko dobrih uboda da se ubije poglavara Monroea.

Već je bio ubio, ali nikada na taj način. Zbog svojega moćnog položaja tu je neugodnu

dužnost najčešće predavao drugima. Ali, ovo je bilo drukčije. Taj težak zadatak nije se

usudio povjeriti nikome. Morao ga je sâm obaviti. Samo je na taj način mogao biti

siguran da trag neće dovesti do njega.

Srećom, Monroe je posljednjih godina postao bezbrižan. Nije bio oprezan kao što je

trebao, a njegovi su sljedbenici postali jednako opušteni. Nisu očekivali nevolje jer njihov

poglavar nije imao neprijatelja. Kako bi ih mogao imati? Nikada nije stao na stranu

jednog klana i protiv drugog i nikada nije želio više od onoga što je imao. Taj poglavar

nije imao nikakvih ambicija i bio je mlak poput odstajale vode za kupanje.

Monroe nikada nije mijenjao svoju rutinu. Svake večeri netom prije zalaska sunca

odlazio je u duge šetnje bez obzira na vrijeme i na to gdje se nalazi. Uvijek je šetao sâm.

Čučanje u tami i čekanje Monroea bilo je neugodno i zamorno, ali kad mu je šuštanje

lišća otkrilo da Monroe dolazi, čvrsto je stisnuo nož i strpljivo čekao savršen trenutak za

skok.

To je bilo žalosno, ali neizbježno. Poglavar Monroe iskusio je vrlo neugodnu smrt.

Š

byJanja

54

15

isa zadušnica održana je u sjevernoj kapeli opatije. Mnogi članovi klana

Monroe bili su na putu na vjenčanje kad su primili vijest o iznenadnoj smrti

svojega poglavara, na što se njihovo veselo slavljeničko putovanje pretvorilo u

žalobno i sumorno. Nekoliko poglavara iz Visočja prisustvovalo je pogrebu, iako bi

mnogi došli uputiti posljednji pozdrav da su znali za Monroeovu smrt. Obred je –

obavljen dan nakon njegove smrti – bilo potrebno obaviti što prije zbog neuobičajeno

toplog vremena i ubrzanog raspadanja tijela.

Englezi nisu bili dobrodošli, iako je bilo malo vjerojatno da bi ijedan od baruna želio

sjediti i slušati kako svećenik veliča vrline pokojnika. Naposljetku, pokojnik je bio iz

Visočja, što ga je, prema njihovu viđenju, činilo manje vrijednim i nedostojnim njihovih

molitvi.

Barun Geoffrey od Wellingshirea i njegova kći lady Gabrielle bili su jedine iznimke.

Obitelj Monroe dopustila je njihovu prisutnost jer se lady trebala udati za njihovoga

poglavara. Bilo joj je dopušteno slušati misu s njima, ali je s ocem sjedila u zadnjem redu.

Premda je mjesta bilo dovoljno, nitko nije želio sjesti pokraj njih.

Gabrielle nije očekivala poseban pristup. Bila je zahvalna jer je imala mogućnost moliti

za dušu poglavara Monroea. Njezin otac i drugi imali su vrlo visoko mišljenje o njemu i

hvalili su ga jer je bio dobar i plemenit čovjek. Zašto bi mu itko želio nauditi? Njegovo

ubojstvo nije imalo smisla. Pljačka nije bila motiv jer mu ništa nije ukradeno. Kad je

pronađen, imao je svoj zlatan prsten i bodež ukrašen draguljima. Je li ubijen samo radi

zabave?

Misli su joj lutale pa je pomislila na Liama MacHugha i strašne ljude koji su ga toliko

izmučili. Kako čovjek može biti toliko opak prema drugome?

Misa je završila i Monroeovo je tijelo, umotano u bijelu tkaninu, izneseno van.

Gabrielle je glavu držala pognutom dok je povorka ožalošćenih izlazila iz kapele. Jednom

je nakratko podignula pogled i opazila da im većina u prolazu upućuje gnjevne poglede.

Kad je zadnji par, mladić sa starijom ženom, stigao do nje, zastao je. Gabrielle je

osjećala prodornost ženina pogleda pa je podignula glavu.

– Idite kući. Ovdje vam nije mjesto – prosiktala je. Riječi su prsnule iz njezinih usta

poput otrova.

Mladić ju je brzo uhvatio za rame i blago ju okrenuo prema povorci. – Hajde, majko,

moj stric ne bi želio gnjev.

– Gabriellino se lice zažarilo. Do tada još nije čula takav prijezir.

M

byJanja

55

Dok su polako koračali prema izlazu, mladić je Gabrielli uputio suosjećajan osmijeh.

Otac je položio ruku na njezinu kako ne bi ustala i krenula. – Pričekat ćemo da

Monroeovi odu – rekao joj je. – Ona je žena bila sestra poglavara Monroea. Mislim da je

najbolje da ne idemo za njima. Moglo bi biti još uvreda.

– Zašto bi me vrijeđali? – upitala je s nevjericom.

– Klan Monroe zaključio je kako si ti razlog smrti njihovoga poglavara.

Pogledala ga je kao da je izrekao krajnju besmislicu.

– Smatraju te odgovornom za smrt njihovoga poglavara – ponovio je njezin otac.

Gabrielle je bila užasnuta. – Misle da sam ga ja ubila? Kako bi mogli pomisliti takvo što?

– Pogrešno si shvatila, Gabrielle. Ne misle da si ga ti izbola, nego smatraju da bi njihov

poglavar i dalje bio živ da je ostao kod kuće i da nije pristao oženiti te. Monroe i njegovi

sljedbenici bili su utaboreni u obližnjoj udolini u noći kad je ubijen, a budući da je

putovao u opatiju kako bi te oženio, vjeruju da si ti prouzročila njegovu smrt.

– Ali, to nema smisla.

Otac ju je pogladio po ruci. – Doista nema. Nemoj dopustiti da te njihova nerazboritost

uzruja.

Gabrielle se uspravila. – Izdržat ću njihove uvrede. Nisam toliko slaba da se raspadnem

zbog jedne ili dvije grube riječi.

– Osjetljiva si, kćeri, priznala ti to ili ne.

Vrata iza njih otvorila su se i ušao je Stephen. – Sada je sigurno. Ožalošćeni su

Monroeovi otišli, a barun, koji je čekao na vratima, vratio se u svoj tabor.

Gabriellin je otac kimnuo. – Tada možemo poći. Dođi, Gabrielle. Čuvari će te otpratiti u

tvoje odaje.

– Stephen, koji je barun bio na vratima?

Odgovorio joj je otac: – Percy. – Izašao je na središnji prolaz i uzmaknuo kako bi

Gabrielle krenula ispred njega.

– Ne shvaćam zašto je došao na vjenčanje. Nije tvoj prijatelj ni saveznik, a sumnjam da

je poznavao poglavara Monroea – rekla je.

Njezin je otac uzdahnuo. – To sam ti trebao odavno objasniti. Percy kaže da ga je kralj

poslao svjedočiti obredu, ali uvjeren sam da je imao druge motive. Želio sam te zaštititi.

Barun Percy i barun Coswold spletkari su koji ne prežu ni od čega u nastojanju da dobiju

ono što žele. Nadao sam se da će, kad budeš udana, odustati od svoje opsesije.

Kretnjom je dao znak Stephenu neka otvori vrata.

– Jesam li bio u pravu, Stephen? – upitao je dok su silazili stubama. – Je li Percy čekao

priliku da razgovara s Gabrielle?

– Jest, barune. Čekao je pokraj kapele, a s njim su bili njegovi prijatelji. Baruna

Coswolda još nisam vidio.

– Coswold je otputovao u Škotsku. U to sam siguran. Ali, samo Bog zna što je naumio.

– Zašto bi ijedan od njih želio razgovarati sa mnom? – upitala je Gabrielle.

– Poslije ću ti objasniti ono što je potrebno reći – odgovorio je njezin otac. – Idi sada i

reci slugama neka spakiraju tvoje stvari. Sutra ujutro vraćaš se u Englesku. Da nije toliko

byJanja

56

kasno, odmah bih te poslao na put.

– Ali, oče, zar ne ideš sa mnom? – upitala je Gabrielle.

– Ne, najprije moram posjetiti kralja. Do sada je već obaviješten o Monroeovoj smrti

pa moram dobiti njegovo dopuštenje za naš povratak u Englesku. Sustići ću te za

nekoliko dana.

– Jesu li Coswold i Percy razlog zbog kojega se toliko nestrpljivo želiš vratiti kući? –

upitala je.

– Da, oni su razlog – sumorno je odgovorio njezin otac.

Ušli su u dvorište hodajući jedno pokraj drugog, a za njima su išli Stephen i Faust.

– Nisam ti rekao što sam doznao o toj dvojici i o njihovu besramnom nadmetanju, ali

se doima da ono što želi jedan, i drugi mora imati. Za njih sve postaje igra u kojoj žele

ustanoviti tko će pobijediti, a tko izgubiti.

S gađenjem je odmahnuo glavom. – Mislio sam da ćeš ih se riješiti kad se udaš za

poglavara Monroea i ne mogu ti opisati koliko sam bio zapanjen kad sam doznao da je

Percy došao ovamo na vjenčanje i utaborio se pred opatijom. Očekujem da će i Coswold

stići svaki čas.

– Mrtvaci se ne mogu oženiti – primijetio je Faust. – Ubojstvo poglavara Monroea za

njih je doista sretna okolnost.

Stephen je kimnuo. – Doista prikladno, zar ne?

Barun Geoffrey okrenuo se prema njemu. – I ja sam to pomislio.

– Želite li reći... – započela je Gabrielle.

– Zaštićena si od zla ovoga svijeta pa ne možeš ni zamisliti što su ljudi u stanju učiniti.

Reći ću ti što sam vidio kad sam stigao k Buchananima. Poglavar Buchanan i mnogi

njegovi vojnici bili su sa svojim saveznicima MacHughovima u potrazi za bratom

poglavara MacHugha.

Otac ju nije poštedio pojedinosti dok joj je objašnjavao što su čudovišta, koja su

uhvatila Liama, željela učiniti.

– Čuo sam da je bilo krvi na užetu kojim su ga svezali, a iskopali su i jamu u kojoj su ga

namjeravali pokopati.

– Znaju li tko su ti ljudi, gospodaru? – upitao je Stephen.

– Ne, ne znaju. Brodick i poglavar MacHugh pronašli su jednoga od njih na tlu

nedaleko od jame, ali ga nitko nije prepoznao. Nije nosio boje ijednog klana, po kojima bi

ga se moglo identificirati. Brodick se nakratko vratio kući. Ja sam ga čekao.

– Jesi li išao u potragu s njim, oče?

– Zaboga, nisam. On to nipošto ne bi dopustio, ali, ispostavilo se da je MacHughov

brat pronađen. Dok sam odlazio s posjeda Buchananovih, iz šume je došao svećenik s

veselom viješću. Zamolio me je da poglavaru Buchananu prenesem da je Liam MacHugh

ovdje u opatiji.

Njezin se otac nasmiješio. – Jadni je svećenik otišao što je brže mogao i nije odgovorio

na moja pitanja. Pretpostavljam da će pripadnici klana MacHugh biti izvan sebe od sreće

kad čuju da je Liam živ i na sigurnom. Je li opat spomenuo da je ta jadna, ozlijeđena duša

byJanja

57

ovdje?

Gabrielle je urotnički pogledala Stephena preko očeva ramena prije no što je

odgovorila: – Ne, opat nam nije rekao ništa o njemu.

– I bolje – rekao je njezin otac. – Što manje te okrutnosti vidiš, to bolje.

– Želim vjerovati da je dobra na ovom svijetu više nego zla – rekla je.

– Imaš majčino dobro srce, Gabrielle. – Barun Geoffrey lagano ju je poljubio u obraz

prije no što je otišao. – Moram požuriti kako bih porazgovarao sa svojim vojnicima.

Mnogo je toga potrebno obaviti prije no što krenem, ali ću svakako otići pozdraviti

opata.

Čim je njezin otac zašao za ugao, Gabrielle je pogledala Stephena. – Osjećam se kao da

sam prevarila oca ne rekavši mu kako smo pronašli Liama.

– Zaštitili ste baruna ne rekavši mu. Nitko od nas nije mogao znati kakve će posljedice

imati ubojstvo jednog čovjeka i spašavanje drugog. Obojica su nam nepoznati. Vaš se

otac ne bi trebao naći usred svega toga, a to bi se lako moglo dogoditi. Doista je najbolje

to što idemo kući.

Gabrielle se složila. – Bilo je to žalosno putovanje.

byJanja

58

16

abrielle je namjeravala otići u svoju sobu kad ju je otac Gelroy pozvao.

– Gospo, molim vas, možemo li porazgovarati?

Trčao je prema njoj, a halja mu je lepršala oko gležnjeva. Lice mu je bilo

jarkocrveno i namršteno.

Gabrielle je pomislila kako ne bi podnijela nove loše vijesti. Pripremila se i krenula

prema njemu. – Da, oče?

– Ovdje su. – Disao je toliko ubrzano da je jedva uspio istisnuti te riječi.

– Tko je ovdje? – upitala je Gabrielle.

– Poglavar MacHugh i poglavar Buchanan. Obojica su doveli svoje ratnike. Smjestili su

se na vrhu brda iznad opatije.

– To je dobra vijest, zar ne?

– O, ne, ne. Hoću reći, jest – mucao je. – Došli su po Liama i to je vrlo dobro.

– Tada biste trebali poći pozdraviti ih, zar ne? I odvesti poglavara MacHugha k njegovu

bratu?

– To neće biti potrebno – odgovorio je Gelroy.

– Ne razumijem. Dakako da je potrebno. Poglavar MacHugh prevalio je sav taj put pa

biste ga trebali odvesti k bratu – ustrajala je.

– O, vidjet će ga. U to sam uvjeren – rekao je Gelroy. – Ali, poglavara nitko neće

odvesti k njemu.

Gabrielle je bila krajnje zbunjena. – Pa, kako će ga tada vidjeti?

– Liam čeka vani, pred vratima – odvratio je svećenik.

Zaprepaštena Gabrielle odgovorila je: – Taj jadnik nije bio sposoban ustati otkako je

donesen ovamo. Kako je mogao izaći na vrata opatije?

Gelroy ju nije mogao gledati u oči kad je odgovorio: – Otac Franklin i ja odnijeli smo ga.

– I jednostavno ste ga ostavili ondje? – Gabrielle nije mogla vjerovati što joj svećenik

govori.

– Ne shvaćate. Poglavar MacHugh silovit je ratnik. Svi su čuli za njegovu zapanjujuću

snagu... i za njegovu zapanjujuću ćud.

Odjednom joj je postalo jasno. – Plašite ga se.

– Samo se budala ne plaši poglavara MacHugha.

– Ali, jednostavno ste ostavili tog jadnika... – započela je.

– Dođite sa mnom – rekao je Gelroy. – Mislim da ćete shvatiti kad se i sami uvjerite. Ne

brinite. Neće vas vidjeti. Popet ćemo se na zidine i proviriti. Odvest ću vas.

G

byJanja

59

Svećenik je izveo Gabrielle van i poveo ju uskim stubama prema otvoru izdubljenom u

debelom kamenom zidu.

Pokazao je prema brdu. – Vidite li ih?

Odgovorio mu je njezin nagli udah. Prizor ratnika ostavio ju je bez riječi pa je mogla

samo kratko kimnuti.

Poglavare nije bilo teško prepoznati. Bili su ispred svojih sljedbenika, obojica na

veličanstvenim konjima, jedan na crnom, a drugi na sivom. Obojica su izgledali kao da ih

je oblikovao neki od bogova iz davnina. Znala je da Zeus nije doista postojao, ali kad je

ugledala te divove, nije se mogla oteti pomisli da je možda...

– Onaj je desni poglavar MacHugh – rekao je Gelroy.

Je li stvaran? Gabrielle je zatvorila oči i ponovno ih otvorila, a on je i dalje bio ondje.

– Prilično je... krupan, nije li? Zapravo, obojica su krupni – rekla je pogledavajući

MacHugha i Buchanana.

Svećenik se nasmijao. – Gorštaci su – rekao je kao da to objašnjava sve. – Nisu uljuđeni

kao mi.

– Došli su ovamo po svojega, što mi govori da su sposobni za bratsku ljubav. Ljudska

su bića, oče – rekla je s prizvukom negodovanja zbog svećenikove osude.

– Eno Liama – šapnuo je iako je bio uvjeren da ga nikako ne mogu čuti.

– Vidjet ćemo njihov radostan susret – rekla je Gabrielle. – Je li pogrešno da virimo u

njihovu privatnost?

– Mislim da nije. Osim toga, oni to neće doznati.

Gledali su još minutu ili dvije, a tada je Gabrielle šapnula: – Liam teško hoda. Vidite li

kako se trudi ne šepati? Više se oslanja na desnu nogu, zar ne? I usporava. Kako će se

uspeti uzbrdo?

– Ponos će ga odnijeti gore.

– Ali, ponos je grijeh.

– Za gorštaka nije.

Gabrielle je netremice gledala poglavara MacHugha. Izraz njegova lica bio je strog. U

njegovim očima nije bilo ni traga osjećaja dok je gledao kako se njegov brat muči

hodajući.

Zaključila je da je divljak. MacHugh je divljak. Zar prema vlastitom bratu ne osjeća

ništa? Zbog njega je prevalio toliko dalek put. Zašto mu sada ne pomogne? Zašto nitko

od njih ne pomogne jadnom Liamu?

Zaključila je da su svi divljaci. Svi do jednoga.

Liam se pokušao uspraviti, ali kad je pomaknuo nogu kako bi načinio korak, zaljuljao

se i posrnuo unatrag. Poglavar MacHugh odmah je skočio s konja i predao uzde

Buchananu.

– Moja je vjera obnovljena – rekla je. – Pogrešno sam pomislila loše o tom poglavaru.

Ipak će pomoći Liamu. – Gabrielle je s osmijehom dodala: – To je bratska ljubav.

S iščekivanjem je gledala kako se poglavar približava klonulom čovjeku. Nije zastao

kako bi mu se obratio, nije mu se nasmiješio i nipošto ga nije zagrlio.

byJanja

60

Poglavar je punom snagom svoje šake zamahnuo prema svojemu bratu.

byJanja

61

17

rodick nije mogao vjerovati da je sâm bio glas razuma. On je inače bio usijana

glava. Ali ne danas.

Danas je njegova dužnost bila jasna: paziti da Colm ne učini nešto

nepromišljeno, a taj zadatak nije bio lak. Morao je mnogo govoriti kako bi ga odvratio od

zamisli provaljivanja u opatiju i njezina razbijanja sobu po sobu, kako bi ustanovio što se

dogodilo njegovu bratu.

Colm se opirao, ali je, jašući prema opatiji, uspio obuzdati gnjev. A tada je ugledao

Liama naslonjenog na vrata opatije i bijes se rasplamsao u njemu.

– Zaboga – šapnuo je Brodick kad je ugledao Liama. Udahnuo je sjetivši se da on mora

biti razborit pa je dodao: – Živ je.

Colm nije odgovorio. Samo je jednu mučnu minutu gledao kako Liam posrće

pokušavajući hodati prije no što je sjahao i krenuo po njega. Primivši udarac u čeljust,

Liam se zaljuljao i srušio preko bratova spremnog ramena.

Kad je Colm smjestio brata na konja, pokazao je dvama jahačima neka mu jašu svaki s

jedne strane i otpravio ih.

– Netko zna što se dogodilo mojemu bratu, Brodick. Onaj tko ga je doveo u opatiju,

morao je nešto vidjeti. Liam nikako nije mogao ustati i otići s onog polja. Netko ga je

morao odnijeti. Pogledaj ga, Brodick. – MacHugh je kimnuo prema opatiji i dodao: –

Liam onamo nije stigao sâm. Netko mu je pomogao.

– Možda su ga ostavili na vratima.

– Ili su ga možda odveli unutra. Ako netko u toj opatiji zna što se dogodilo, pronaći ću

ga i prisiliti da mi kaže što zna, bez obzira na to koliku silu morao primijeniti.

Brodick je pokazao prema šatorima nedaleko od zidina. – Uza sve ove ljude uokolo

morat ćeš biti razborit. Ne možeš jednostavno provaliti u opatiju. Zaboga, to je sveto

mjesto. Kroz ta vrata ne smiješ čak ni ponijeti mač ni bilo koje drugo oružje.

Colmu se nije svidjelo da mu netko govori što smije, a što ne smije. Pogledao je

Brodicka. – Otkada ti obraćaš pozornost na pravila? Brak te je pretvorio u slabića.

– Moja supruga ne bi bila u braku sa slabićem.

Colm je uzjahao, uhvatio uzde i krenuo natrag uzbrdo.

– Možda te je ona pretvorila u slabića zato što je i sama slaba. Većina žena jest.

Ta je uvreda Brodicka nasmijala. – Upoznao si moju suprugu, zar ne?

Colm je slegnuo ramenima. – Da, upoznali smo se. – U njegovu se glasu čuo

nagovještaj osmijeha kad je dodao: – Jaka je žena. Doista rijetkost.

B

byJanja

62

– Točno, jaka je, a pokušaj izazivanja nesnošljivosti neće uspjeti. Neću ti pomoći

ratovati sa svećenicima.

– Nemam namjeru ratovati sa svećenicima. Samo ću otkriti što se dogodilo.

– Možda bi trebao razgovarati s bratom prije no što poduzmeš bilo što.

– To sam i krenuo učiniti.

– Možda ga nisi trebao toliko jako udariti. Što misliš, koliko će mu vremena biti

potrebno da dođe k svijesti?

– Malo vode u lice dozvat će ga k svijesti.

Dok je kolona jahača polako silazila s druge strane brda, Colm je rekao: – Jesi li vidio

što su mu učinili?

– Vidio sam – tiho je odgovorio Brodick.

Proći će mnogo vremena prije no što Colm uspije odagnati sjećanje na bratov pokušaj

da hoda prema njemu. Doimalo se kao da je gotovo svaki komadić kože na njegovim

leđima i nogama razderan ili oderan s njega.

Ne, taj strašan prizor neće tako skoro zaboraviti.

– Tvoji ljudi trebali bi ga odvesti Kevinu Drummondu. Njegova je žena sposobna

vidarica.

– Ne, vode ga kući. Ondje će dobiti potrebnu njegu. Želim da znaš da se vraćam u

opatiju nakon što ga ispitam.

– Znam – odgovorio je Brodick. – I idem s tobom.

– Ne, ne ideš. Već sam ti dužan. Oni bi gadovi zakopali Liama da ti nisi došao sa svojim

ljudima. Sâm ne bih na vrijeme stigao do njega.

– Onaj mrtvac nedaleko od jame, sa strijelom u prsima... to nije djelo jednoga od nas –

podsjetio ga je Brodick.

– Ipak ti dugujem vrlo mnogo.

Brodick se nasmiješio. – Da, duguješ.

Sustigli su druge. Dylan, Brodickov zapovjednik, išao je za MacHughovim vojnicima.

Čuo je Brodickov prodoran zvižduk i zaustavio povorku.

Oko Liama su se okupila šestorica iz klana MacHugh te gotovo jednako toliko

Buchanana.

Budući da su bili vrlo blizu Duncanovih stijena, odlučili su dopustiti Liamu da se odmori

nekoliko minuta prije no što nastave. Colmov brat i dalje je bio ošamućen od udarca u

čeljust. Odbio je pomoć pri silasku s konja pa je zamalo pao na koljena. Svi su vidjeli da

su mu tabani prekriveni sasušenom krvlju, ali nitko nije požurio pomoći mu. Čekali su da

se uspravi i krene za Colmom prema ravnim Ϋąŋįâ stijenama koje su gledale na ravnicu.

Liam se trudio ne trzati sa svakim polaganim i bolnim korakom. Kad je napokon stigao

do stijene, pao je na tlo i ramenom se naslonio o glatku stijenu.

Colm je grubo pozdravio brata. – Tko ti je to učinio? – Stao je pred Liama i prekrižio

ruke na prsima čekajući njegov odgovor.

– Da znam tko je to učinio, već bi ih ubio – odgovorio je Liam. Obojica su znali da je to

isprazno hvalisanje. Liam nije bio u stanju ikoga ubiti. Lice mu je bilo toliko sivo da je

byJanja

63

Colm mislio kako će se ponovno onesvijestiti. Ali, Liamov je ponos bio u pitanju pa je

Colm stoga uvažio njegovu oholu tvrdnju.

– Da, zacijelo bi – složio se. – Reci mi što se dogodilo.

– Ne pamtim mnogo – rekao je. – Odlazio sam s Monroeovog posjeda i krenuo kući

preko ravnice, ali sam se držao istočne strane i išao uz vodu. Znam da sam još bio na

Monroeovu posjedu. Da, uvjeren sam da jesam. Nešto me je sa strane udarilo po glavi i

mislim da me je možda ponovno udarilo sa stražnje strane. Ti su me udarci ošamutili, a

kad sam došao k sebi, ruke i noge bile su mi svezane. Preko glave sam imao kapuljaču.

Na trenutak je zatvorio oči pokušavši se prisjetiti. – Bila su najmanje četvorica.

Nakratko sam došao k svijesti, ali sam ih ostavio u uvjerenju da sam još bez svijesti. Čuo

sam kako razgovaraju prije no što sam se ponovno onesvijestio. Uvjeren sam da sam

čuo četiri različita glasa... ne, čekaj. – Tada je uzdahnuo, sve više ogorčen. – Moguće je

da ih je bilo više.

Protrljao je potiljak i ponovno zatvorio oči.

– Je li ti se ijedan od njih izravno obratio? – upitao je Braedon, Colmov zapovjednik,

kad je s drugima došao do njega.

– Ne, mislim da nije. – Liamov je glas sa svakim odgovorom bio sve hrapaviji i

nerazgovjetniji. – Zašto se ne mogu sjetiti. Dovraga, to me ljuti.

Colmu je bilo sasvim jasno zašto je Liamovo pamćenje nepotpuno. Primio je nekoliko

udaraca u glavu.

– Rekao si da si čuo kako razgovaraju. Što su govorili? – upitao je Brodick.

– Da se nadaju ubiti što više MacHughovih.

– Ako su bila samo četvorica, kako bi mogli pobiti prekaljene ratnike klana MacHugh?

– upitao je Brodick.

Braeden je pružio Liamu svoj mijeh s vodom. Liam je otpio dug gutljaj, kimnuo

zapovjedniku u znak zahvalnosti i tada odgovorio: – U šumi su se skrivali ljudi spremni za

napad. Naloženo im je pobiti što više MacHughovih. Što ih više pobiju, to će nagrada biti

veća.

Otpio je još jedan gutljaj prije no što je nastavio: – Drugi je bio zabrinut da u šumi

zapravo nema vojnika koji bi im trebali pomoći i da će se morati sami suočiti s Colmovim

gnjevom. On me je želio ubiti i završiti s time, ali mu je glavni neprestano govorio da

moraju pričekati.

– Pričekati što? – upitao je Colm.

– Ne znam.

– Jesi li čuo ijedno ime? – upitao je Brodick.

– Ako i jesam, ne sjećam se.

– Colm je nastavio ispitivati brata nadajući se tragu koji će mu reći tko stoji iza te

okrutnosti, ali Liam nije bio od velike pomoći.

– Sjećaš li se da su te donijeli u opatiju? – upitao je.

– Ne, ali se sjećam da sam ondje došao k svijesti. Bio sam u maloj sobi. Sa mnom su

bila dva svećenika. Jedan je bio vidar, a drugi je nosio stolu i molio nada mnom. Mislim

byJanja

64

da je bio uvjeren da umirem.

– Tko su bili ti svećenici? – upitao je Braeden.

– Vidar je bio otac Franklin. Upitao sam ga kako sam dospio onamo, a on je rekao da

ne zna.

– Jesi li mu povjerovao? – upitao je Colm.

– Jesam, nakon što mi je objasnio. Rekao mi je da je otac Gelroy došao k njemu i

zamolio ga za pomoć. Gelroy je svećenik koji je molio nada mnom – dodao je.

– A oca Franklina nije zanimalo kako si dospio onamo? – upitao je Brodick.

– Jest, zanimalo ga je. Upitao me je kako sam ozlijeđen, a ja sam mu rekao da se ne

sjećam. Čuo sam kako isto pitanje postavlja Gelroyu, a Gelroy mu je rekao kako je

najbolje da ne zna pojedinosti.

– Što je s tim svećenikom Gelroyem? Što ti je on rekao?

– Rekao je da je vani istovarivao žito s kola kad je podignuo pogled i ugledao me.

– Ugledao te? I to je to? Nitko nije bio s tobom? – upitao je Colm.

– I sâm sam to pitao Gelroya, a on mi nije znao točno odgovoriti. Kad sam ga zamolio

da mi to objasni, rekao je kako ne može reći da ni ne.

– Govori u zagonetkama – ljutito je rekao Colm.

Liam je pokušao ustati. Oduprijevši se glavom o stijenu, uspio je podignuti se na

koljena prije no što je pao unatrag. Proklevši svoju slabost, još se trenutak odmarao prije

no što je ponovno pokušao.

– Taj svećenik Gelroy sa mnom neće razgovarati u zagonetkama – rekao je Colm. –

Reći će mi ono što me zanima.

– Colm, moraš shvatiti, Gelroy me je želio zaštititi. Bio je zabrinut da bi onaj tko me je

ozlijedio mogao doći u opatiju...

– I ubiti te. – Brodick je kimnuo završivši Liamovu misao.

– Da – rekao je Liam. – Gelroy je vjerovao da demoni, kako je nazvao ljude koji su me

napali, neće poštovati svetište. On i Franklin složili su se da će moju prisutnost zbog

predostrožnosti držati u tajnosti dok ti ne dođeš, Colm, ali pojavio se problem. Njih

dvojica nisu mogli danonoćno bdjeti nada mnom bez izazivanja sumnje, a i ni jedan ne bi

bio osobito uspješan u borbi s uljezom.

– I kako je taj problem riješen? – upitao je Colm.

– Gelroy je zatražio pomoć nekoliko dobrih ljudi koje je poznavao i koji su me čuvali

dok sam spavao. Objasnio mi je da je želio ljude koji se razumiju u borbu.

– Svećenici nisu obučeni za to – ubacio se Braeden.

– Ne, nisu – složio se Colm.

Prestao je koračati amo-tamo pred bratom. – Koga je taj svećenik pronašao da bdije

nad tobom?

– Zamolio je vojnike koji su ondje bili zbog vjenčanja poglavara Monroea.

– Iz kojega su klana ti ljudi? – upitao je Brodick.

Prije no što je Liam stigao odgovoriti, Colm je upitao: – Jesu li bili gorštaci?

– Ne, nisu, ali je Gelroy imao potpuno povjerenje u njih.

byJanja

65

– Tada su morali biti gorštaci – zaključio je Brodick.

Svi ratnici koji su slušali taj razgovor odmah su kimnuli u znak slaganja. Samo se

gorštacima moglo vjerovati, a čak i njima oprezno.

– Kažem vam da nisu bili gorštaci. Ne znam odakle su došli, ali Gelroy ih zacijelo dobro

poznaje kad se pouzdao u njih.

Colm je znao da mora požuriti s pitanjima jer je želio iz klonulog brata izvući što više

informacija prije no što ga iscrpljenost potpuno svlada. Liam je već bio ošamućen. Jedva

je držao oči otvorene i bilo mu je teško usredotočiti se.

– Koliko ih je bilo? – upitao je.

– Koliko čega? – iscrpljeno je upitao Liam.

Colm je ostao strpljiv. – Vojnika, Liam. Koliko te je vojnika čuvalo?

– Četvorica. Dvojica su uvijek bila sa mnom u sobi ili ispred vrata.

Brodick je kratko pogledao Colma kad je upitao: – A ti su ljudi nosili oružje?

Liam se čak nasmiješio. – Ne, nisu.

– To ti je pitanje smiješno? – upitao je Brodick pokušavajući shvatiti Liamovu reakciju.

– Da, jest. Kad ih vidiš, shvatit ćeš zašto. Ali, poglavar Buchanan, uvjeravam te da

njima nije potrebno oružje.

– Nepobjedivi su? To želiš reći? – I upitao je Braeden kao da bi pomisao na toliko

veličanje snage nekog autsajdera trebao shvatiti kao uvredu vlastite moći.

– Ni jedan čovjek nije nepobjediv – otresao se Colm. – Liam, što su ti vojnici rekli? Jesu

li ti objasnili kako si došao u opatiju?

– Nisu. Razgovarali su međusobno, ali sa mnom nisu željeli razgovarati.

I Colm i Brodick čekali su da Liam to objasni. Kad Liam to nije učinio, Brodick je upitao:

– Zašto ne bi razgovarali s tobom?

– Mislim da me nisu razumjeli – napokon je rekao. – A ja nipošto nisam razumio njih.

Govorili su jezikom koji do tada još nisam čuo.

Colm se sve više ljutio. – Gelroy ih je zacijelo razumio.

– Nisam uvjeren da jest. Nikada nisam čuo da razgovara s njima.

– Pa, kako je tada... – Colm je stao. Bilo je besmisleno nastaviti ispitivati brata. Liamu je

bio potreban odmor, a Colm se nadao da će se, kad ojača, sjetiti više pojedinosti o

ljudima koji su ga zarobili.

Osim toga, zaključio je da će mu Gelroy reći što ga je zanimalo.

Skinuo je svoj mač i korice te ih pružio Braedenu. – Odvedi Liama kući – zapovjedio je.

Prišao je svojemu konju kako bi uzeo svoj luk i strijele pa je i njih dao Braedenu. – I

pošalji Buchanane kući. – Kratko je pogledao Brodicka i dodao: – Sve Buchanane.

Prije no što se Colm stigao usprotiviti, Brodick je uzjahao svojega konja i rekao: –

Vraćam se s tobom u opatiju.

Braeden je kimnuo. – Želiš li da netko od nas s tobom uđe u opatiju?

– Ne želim. – Colmov je glas otkrivao nepopustljivost.

Braeden je bio naviknuo na poglavarovu osornost. – Smijem li tada predložiti da pola

naših ljudi odvede Liama kući te da ja s drugima čekam pred vratima s tvojim oružjem?

byJanja

66

Brodickov zapovjednik istupio je kako bi stao pokraj Braedena.

– A budući da moj poglavar Buchanan ide s tobom, predlažem da i ja pred vratima

čekam s oružjem našega poglavara. Drugi Buchananovi vojnici Liama će sigurno odvesti

kući.

– Brodick se složio. – Bit će dobro da imamo mačeve, ako nam se posreći pa sretnemo

one koji su mučili tvojega brata.

– Radije bih se poslužio rukama – rekao je Colm.

– Čak i ako drugi imaju mačeve?

Colm ga je strogo pogledao. – Što ti misliš?

Brodick je odmahnuo glavom. – Mislim da imaš silnu potrebu ubiti nekoga, zar ne?

– Ubit ću onoga tko je to učinio mojemu bratu – odgovorio je Colm.

To nije bila nada ni obećanje. Bio je to svečan zavjet.

byJanja

67

18

admetanje između baruna Coswolda i baruna Percyja postalo je smrtonosno.

Ili se barem tako doimalo.

Obojica su se silno trudila doznati kakve podle spletke drugi snuje. Uhode su

bile posvuda. Barunu Percyju nisu bili odani svi njegovi družbenici. Jedan od njih –

William, zapravo njegov glasnik – potajno je radio za baruna Coswolda. Bio je dobro

plaćen doušnik koji je pamtio svaku izrečenu riječ i svaki postupak Percyja i njegovih

urotnika te ih prenosio Coswoldu.

Kad je glas o ubojstvu poglavara Monroea stigao do Percyjeva tabora, glasnik-izdajica

napustio je opatiju pod izlikom da mora obaviti zadatak i odjurio je obavijestiti

Coswolda. Barun se pobrinuo da William zna gdje će se on nalaziti u svakom trenutku pa

ga je doušnik stoga uspio pronaći upravo u trenutku kad je sjeo večerati s poglavarom

MacKennom u njegovoj raskošnoj velikoj dvorani.

Strašna vijest nije izazvala reakciju koju je William očekivao. Ni Coswold ni MacKenna

nisu se doimali ni najmanje iznenađeno. Coswold je samo ravnodušno slegnuo

ramenima, a MacKenna je, očito jednako nezainteresiran, izgledao kao da se dosađuje

kad je posegnuo za komadom crnog kruha i ubacio ga u usta.

Barun Percy doimao se jednako nezainteresiranim kad je čuo tu vijest. Zar su oba

baruna očekivala da će se to dogoditi? Jesu li predvidjeli Monroeovu smrt ili su ju

jednostavno priželjkivali? I zašto je poglavar MacKenna također bio ravnodušan? Ubijen

je jedan od njegovih zemljaka. Glasnik je pomislio da su barem mogli iskazati malo

žaljenja.

Coswold je odgurnuo stolac od stola i mahnuo glasniku neka pođe van za njim. Kad su

bili sami, zapovjedio mu je da se vrati u Percyjev tabor te širom otvori oči i naćuli uši

prateći daljnja događanja.

– Idi odmah, dok još ima svjetla da te vodi. Prijeći ćeš određenu udaljenost prije no što

padne mrak. Ja ću sutra stići u opatiju.

Glasnik je gledao kako se Coswold paradnim korakom vraća u dvoranu, a tada je

prilično dugo ostao stajati ondje i zbunjeno se češati po glavi. Želio je barunu postaviti

pitanje koje ga je opsjedalo, ali se nije usudio. Monroe, moćan i, prema svim pričama,

omiljen poglavar, zaprepašćujuće je ubijen u noći.

Zašto nitko nije bio iznenađen?

N

byJanja

68

19

rodick se potpuno slagao s Colmom. Kad bi mu se pružila prilika, i sâm bi pobio

gadove koji su napali Liama. MacHughovi su bili saveznici Buchanana pa su

stoga njihovi neprijatelji ujedno bili neprijatelji Buchanana. Brodick se prije više

od godinu dana odvažio ući na opasan .engleski teritorij kako bi pomogao svojoj supruzi.

MacHughovi su tada priskočili u pomoć Buchananima, a sada je na Buchananima bio red

da uzvrate.

Ali, MacHugh je bio samotnjak. Nije želio priznati kako je dobro da se uz njega bori i

netko tko ne pripada njegovu klanu. Brodick je nekoć također razmišljao na taj način, i

gotovo je bio potreban rat s Engleskom da bi on promijenio taj stav. Sada je bio svjestan

vrijednosti tih veza pa je, ne samo MacHughove nego i Maitlande te Sinclaire,

najmoćnije klanove u Visočju, smatrao svojim najbližim saveznicima. Ti su poglavari

također postali Brodickovi dobri prijatelji.

Colm i Brodick najveći su dio puta natrag u opatiju prešli šutke. A tada je Brodick,

dovevši svojega konja uz bok Colmovom, upitao: – Znaš li kako sam upoznao svoju

suprugu?

Colmu se to pitanje doimalo čudnim. – Vodila je brata poglavara Ramseyja Sinclaira

njegovoj kući – odgovorio je.

– Tako je. Dječaku je bilo samo pet ili šest godina. Jedan pripadnik klana Sinclair

smatrao je da je on trebao biti imenovan poglavarom, a ne Ramsey. Urotio se kako bi

došao na čelo klana te je iskoristio dječaka da dovede Ramseyja na otvoreno u namjeri

da ga ubije.

– Zašto sada načinješ tu temu?

– Možda je Liam zarobljen s istim ciljem. Da te se namami.

– Možda, moji vojnici na granici u proteklih su mjesec dana dva puta napadnuti iz

zasjede.

– Jesi li izgubio kojega?

MacHugh je bio uvrijeđen tim pitanjem. – Nipošto. Moji su ratnici obučeni očekivati

neočekivano.

– A napadači?

– Nažalost, ni jedan nije poživio dovoljno dugo da mi kaže tko ih je poslao, ali nisu bili

gorštaci.

– Dakle, izopćenici? Lopovi koji su željeli ukrasti što su mogli?

Colm je odmahnuo glavom. – Čuo si što nam je Liam rekao.

B

byJanja

69

Zapovijed je bila pobiti što više MacHughovih. Izopćenici ne bi bili toliko organizirani.

Oni funkcioniraju u kaosu te poput štakora ukradu i pobjegnu.

– To je istina – rekao je Brodick. – Ramseyjev je brat bio dijete, ali Liam je odrastao

muškarac. Star je gotovo koliko i ti, zar ne?

– Pet godina mlađi, ali ipak potpuno odrastao.

– Zašto tada on nije očekivao neočekivano? Obučen je kao i drugi.

– I sâm ću ga to pitati čim dođe k sebi.

– Dakle, onaj tko stoji iza tih napada želi se riješiti svih MacHughovih?

– Doima se da je tako.

– Finneyjeva ravnica. Ona je razlog tih napada.

– Jest – odvratio je Colm. – MacKenna stoji iza toga. Uvjeren sam u to.

– Ali nemaš dokaza.

– MacKenna je pohlepan čovjek. Želi prisvojiti tu zemlju, a ja mu ju ne dam. Ne bih

mogao podnijeti ni jednoga MacKennu blizu svoje granice. U toj su ravnici uvijek bile

naše njive, a bila je i sigurnosna udaljenost među nama.

– Kralj je Ivan prije mnogo godina tu zemlju dobio od naše ga kralja. Njegova je sve

dok se žena koju on izabere ne uda za poglavara Monroea. Ona donosi Finneyjevu

ravnicu kao miraz.

– Znam za tu pogodbu.

– Da, ali znaš li da je ta žena iz obitelji moje supruge? Otac joj je barun Geoffrey od

Wellingshirea.

– Priznaješ da imaš svojtu u Engleskoj?

– Nevoljko priznajem. Bio sam blaži u svojim stavovima jer, ako se sjećaš, i moja je

supruga bila Engleskinja.

– Meni nije važno što je ona.

– Bi li podnio da sa svoje planine gledaš klan Monroe?

– Bi li ti to podnio? – odvratio je Colm. – Smeta li ti što su toliko blizu? Buchanani na

zapadu graniče s Finneyjevom ravnicom.

– Da, ali između nas je šuma.

– Nemam ništa protiv Monroeovih. Dokle god se njihov poglavar ne protivi tome što

zasijavamo njive na sjevernom dijelu, njegova mi prisutnost ne smeta.

Stigli su do vrha brda iznad opatije i ugledali gomilu šatora s južne strane.

– Oni šatori pripadaju Englezima – rekao je Brodick.

– Nije moguće da su svi došli na Monroeovo vjenčanje, osim ako ih tvoji engleski

rođaci nisu pozvali.

– Ne ovoliko mnogo – odgovorio je Brodick. – Ni Monroe ih ne bi želio ovdje. Ne,

zacijelo se u opatiji slavi nešto drugo. Kad su sišli s brda, predali su konje Braedenu i

Dylanu.

– Budite spremni – rekao je Colm dok su prilazili vratima.

– Ja sam uvijek spreman – uvjerio ga je Brodick. Povukao je uže kako bi pozvonio.

Trenutak poslije svećenik je otvorio teška drvena vrata.

byJanja

70

Opat, sjajni čovječuljak koji, sudeći po veličini njegova trbuha, nikada nije propuštao

obrok, pokretom ih je pozvao unutra. Već je bio naprečac zaključio zašto su došli.

– Došli ste izraziti sućut, zar ne?

Prije no što je ijedan od njih stigao odgovoriti, opat je nastavio:

– Zacijelo ste strašno razočarani jer ste propustili misu zadušnicu, ali zbog

neuobičajeno toplog vremena njegova ga je obitelj morala što prije odvesti kući i

pokopati. Jeste li očekivali da ćete razgovarati s članovima obitelji? Šteta što ste se

mimoišli. Želite li da vas odvedem do kapele kako biste se pomolili za njegovu dušu?

Colm i Brodick pogledali su jedan drugoga, a tada se Colm okrenuo prema opatu. Iako

se obraćao Božjem čovjeku, nije birao riječi.

– Zaboga, o čemu govorite?

Opat je brzo uzmaknuo i pogladio se po prsima kako bi se umirio. Godinama je živio

tiho i kontemplativno u samostanu pa su napetost i nemir proteklih nekoliko dana

narušavali stanje njegovih živaca.

– Vi ne znate? Jednostavno sam pretpostavio... posrijedi je poglavar Monroe – požurio

je reći kad je ugledao opak izraz u očima poglavara MacHugha. – Mrtav je. Niste li zato

došli? Izraziti sućut?

– Monroe je mrtav? – Brodick je bio osupnut svećenikovom izjavom.

– Kako je umro? – upitao je Colm.

Opat je odgovorio tišim glasom: – Ubijen je. – Zastao je kako bi načinio znak križa prije

no što je dodao: – Ubijen je, i to u mrkloj noći.

– Kad se to dogodilo? – upitao je Brodick.

– Kako je ubijen? – istodobno je upitao Colm.

Njihovi su pogledi uplašili opata. Poglavar MacHugh doimao se strašnijim, i gnjevnijim.

Svećenikov je glas drhtao dok im je odgovarao, ali je jedva uspijevao držati korak s

pitanjima koja su dva gorostasa ubrzano ispaljivali.

Colm je primijetio da se opat trza sa svakim njegovim pokretom.

Sklopio je ruke iza leđa u znak povjerenja, kako bi krotki opat vidio da mu ne želi

nauditi.

Opat je požurio objasniti. – Mislio sam da ste prešli sav taj put kako biste poglavaru

Monroeu uputili posljednji pozdrav, a vi očito niste znali za njegovu tragičnu smrt. Sad

shvaćam što se dogodilo. Pogrešno sam vas shvatio, zar ne? Silno mi je žao jer sam vas

dočekao s toliko tužnom viješću kad ste vi ovamo došli zbog mnogo radosnijeg razloga,

zbog vjenčanja.

– Kako je vjenčanje moguće ako je mladoženja ubijen? – upitao je Brodick. Pomislio je

da opat nije sasvim pri sebi.

– Poglavar Monroe više nije mladoženja... jer je ubijen – žurno je zaključio.

– Nismo došli na vjenčanje – a ni na pogreb – rekao je Colm. – Ovdje smo zbog mojega

brata.

Opat je odgovorio zbunjenim pogledom. – Zbog vašega brata?

Colm je poželio zgrabiti ga za vrat i prodrmati, ali je bio svjestan da ne bi bilo razborito

byJanja

71

napasti Božjeg čovjeka. Opatov zbunjeni pogled jasno je davao do znanja da o Liamu ne

zna ništa.

Opat se obilno znojio. Obrisao je mokre dlanove o svoju halju. Poglavarove oči postale

su tamnosive, boje predstojeće oluje.

– Sve se odvilo vrlo brzo. Nismo naviknuli na ovoliko mnogo aktivnosti u našemu

samostanu. Upravo se odlučuje o drugom mladoženji za lady Gabrielle. Pravi kaos. –

Spustio je glas do urotničkog šapata. – Dva baruna iz Engleske u velikoj su dvorani i

obojica tvrde da govore u ime kralja Ivana. U parku se okupila gomila Engleza.

Predlažem da pričekate gore ako se ne želite uplitati.

– Oko čega se baruni prepiru? – upitao je Brodick.

– Ne moramo se baviti njihovim beznačajnim prepirkama – rekao je Colm. – Sjeti se

zašto smo ovdje. – Ponovno se obratio opatu. – Ovdje imate svećenika po imenu Gelroy.

Želim što prije razgovarati s njim.

– Smijem li upitati zašto želite razgovarati s njim?

– Ne smijete.

Opat je bio osupnut tim neuvijenim odbijanjem. A tada je kimnuo, uvjeren da je

shvatio zašto je poglavar odbio objasniti. – Oh, shvaćam. Želite se ispovjediti. Ispričavam

se. Nisam trebao pitati. Pođite gore, a ja ću vam poslati oca Gelroya. Vjerujem da znam

gdje je. On će vas odvesti u kapelu kako biste se mogli osloboditi svojih grijeha.

Opat je još jednom izveo pogrešan zaključak, ali ga ni jedan poglavar nije ispravio.

– To ne bi trebalo trajati više od trenutak ili dva – rekao je okrenuvši se kako bi ih

poveo prema stubama.

Brodick je kimnuo prema Colmu. – S obzirom na sve njegove grijehe, ne bih računao

na to.

Colmu to nije bilo smiješno. Gurnuo je Brodicka s puta. – Nisam se došao ispovjediti.

Došao sam postaviti nekoliko pitanja o svojemu bratu. Samo želim završiti s time i otići

odavde. Možda mogu uvjeriti oca Gelroya da pođe s nama. Uz ovoliko mnogo Engleza u

blizini ne mogu ni misliti ni disati.

– Sumnjam da će Gelroy željeti poći s nama. Ali možeš pitati – rekao je Brodick.

– Pitati? Zašto bih pitao?

Brodick je slegnuo ramenima. Colm će učiniti ono što želi bez obzira na Brodickovo

mišljenje. A osim toga, i on bi vjerojatno postupio jednako da je posrijedi bio njegov

brat. Ali ipak, odvući svećenika iz njegova svetišta samo zato da bi ga se zastrašivanjem

navelo da otkrije što zna o onima koji su zarobili Liama... i o onima koji su ga spasili... to

bi vjerojatno još malo ocrnilo njihove ionako nagrđene duše.

Opat je bio toliko usredotočen na prisluškivanje njihova razgovora da nije ni shvatio

kako je stigao do vrha zida oko parka. Zadihan je pokazao: – Stigli smo.

Okrenuo se kako bi se vratio dolje po Gelroya, ali ga je Brodick zaustavio pitanjem.

– Nešto me zanima, opate. Jesu li barun Geoffrey i njegova kći još ovdje ili su već

krenuli natrag za Englesku?

– Barun Geoffrey? Vi poznajete tog Engleza?

byJanja

72

Brodick je uzdahnuo. – Neugodno mi je priznati da smo svojta... on je rođak moje

supruge – požurio je dodati.

– I to je neugodno – primijetio je Colm.

Brodick je bez riječi podsjetio samoga sebe da je Colm njegov saveznik. – Kćer nisam

upoznao – rekao je opatu.

Opat je odgovorio: – Barun je otišao sastati se sa svojim kraljem, a njegova se kći

priprema za put u Englesku, ali vjerujem da će ju zadržati.

– Zašto bi ju zadržali? – upitao je Brodick.

– Ne shvaćate – rekao je opat. – Sav ovaj kaos odnosi se na tu ženu i na to za koga će

se udati.

– Zna li njezin otac za to? – upitao je Brodick.

– Ne zna. Otišao je prije no što su se baruni sastali.

– A kad se očekuje njegov povratak? – Premda se Brodicka nije ticala budućnost lady

Gabrielle, osjećao je neugodnu obvezu.

– Sumnjam da je itko imao vremena poslati glasnika njezinu ocu. Doima se kao da su

baruni namjerno čekali da on napusti opatiju i da tada zaskoče njegovu kćer tim brakom.

Obojica se ponašaju kao da je to krajnje neodgodivo pitanje. Iz onoga što čujem o

njihovoj prepirci, žele ju oženiti prije no što njezin otac dozna i podigne prašinu. – Bacivši

pogled nalijevo, a tada nadesno, rekao je: – Spletke. Da, spletke, ako mene pitate. Ali,

nju štite njezini čuvari i u našemu je samostanu sigurna. Dok je ovdje, nitko joj neće

nauditi.

To naivno vjerovanje razljutilo je Colma. Opatija je bila prepuna neznanaca, mahom

Engleza. Kako je mogao vjerovati da bi ljudi poput njih uvažavali svetište? Čak je i

svećenik Gelroy sumnjao jer je zamolio vojnike da čuvaju Liama dok spava. Colm se pitao

što bi taj plahi opat pomislio kad bi doznao da je Liam bio gost u opatiji.

– Je li lady Gabrielle pristala prihvatiti novog mladoženju? – upitao je Brodick.

– Ona to još ne zna. Uskoro će ju pozvati. – Odmahnuvši glavom, opat je uzdahnuo. –

Za tu će spletku doznati kad se odazove njihovu pozivu.

byJanja

73

20

arun Coswold tog je poslijepodneva gnjevno banuo u opatiju sa svojom

družinom besposličara. Za njim se dovukla povelika pratnja ulizica, njih

dvadeset i trojica. Ta je brojnost bila namjerna jer se Coswold nadao zastrašiti i

nadmašiti Percyja.

Coswold se osjećao nevjerojatno moćno. Imao je pisanu potvrdu koja je govorila da

on i samo on govori u kraljevo ime.

Ali, Percy nije bio ni zastrašen ni nadmašen. I on je, kao i Coswold, imao svoje špijune i

premda o novoj potvrdi još nije znao ništa, doznao je da će njegov neprijatelj pokušati

zauzeti Finneyjevu ravnicu i budućnost lady Gabrielle. Vjerovao je da je Coswold

namjeravao silom postići ono što želi.

Percy je bio spreman za njega. Njegova horda budalastih ništarija slijedila ga je kad je

banuo u dvoranu kako bi se suočio s Coswoldom. Percy nije namjeravao popustiti ili

dopustiti da ga Coswold izgura i nije ni najmanje strahovao da možda neće dobiti ono

što želi. Imao je potvrdu koju je kralj potpisao i koja je govorila da samo on može

postupati u Ivanovo ime. Kralj ga je poslao u opatiju svjedočiti vjenčanju Monroea i

Gabrielle, ali sada kad je mladoženja bio uklonjen, Percy je bio uvjeren da sâm može

odlučiti o Gabriellinoj budućnosti.

Oba moći gladna čovjeka imali su spreman pokoji trik.

Dva su se baruna sastala nasred dvorane za primanja. Vrata prema dvorištu bila su

otvorena. Ta borba neće biti privatna. Obojica su željeli da ih svjedoci čuju.

Percy je napao prvi. Probadajući zrak među njima dugačkim koščatim prstom, rekao

je: – Da se nisi usudio uplitati u moje odluke ili ću te dati izbaciti. Govorim u ime kralja

Ivana i odlučit ću o budućnosti lady Gabrielle.

– O njezinoj budućnosti s tobom? – podrugljivo je upitao Coswold. – A i Finneyjeva

ravnica također postaje tvoja? To očekuješ, budalo? Nipošto ju nećeš dobiti. Ja ću se

pobrinuti za to.

– Nemaš moć, Coswold. Ja ću ju otpratiti natrag u Englesku. Da, ide sa mnom. – Percy

nije dodao važnu činjenicu svoje namjere da ju prethodno prisili udati se za njega.

Coswold je načinio korak bliže. – Više ne govoriš u kraljevo ime jer ja imam potvrdu s

Ivanovim potpisom koja mi ovdje da je svu moć. Ja ću govoriti i djelovati u njegovo ime.

Percy se razbjesnio. Vene na čelu nabubrile su mu kad je odgovorio: – Ne, ja imam

potvrdu koju je doista potpisao kralj Ivan. Mene ne možeš prevariti. Znam što želiš, ali ju

nećeš dobiti.

B

byJanja

74

Verbalni se okršaj zaoštravao sve dok oba baruna nisu bez prekida vikali jedan na

drugoga. Borba se preselila van jer se sve više radoznalih pridruživalo gomili.

Granicu između dvaju tabora označavao je kameni križ nasred otvorenog travnjaka:

Percy i njegovi sljedbenici na jednoj, a Coswold i njegovi pobornici na drugoj strani.

– Želiš li vidjeti potvrdu? – upitao je Coswold. – Ovdje je kraljev pečat, Percy, kao i

datum. Ako se ne makneš, dat ću te izbaciti.

Percy je prezrivo puhnuo. – Kad je ta potvrda potpisana? – upitao je i, prije no što je

Coswold stigao odgovoriti, dodao: – Znam gdje si bio i znam za nepoštenu pogodbu

koju si sklopio s poglavarom.

Coswold se nije obazirao na tu primjedbu. Zapucketao je prstima prema jednome od

svojih sljedbenika, a ovaj je odmah pružio svitak. Coswold ga je zgrabio iz njegovih ruku i

mahnuo njime Percyju u lice. – Evo ga. Kralj Ivan ovlastio je mene.

Colm i Brodick oslonili su se rukama na ogradu i promatrali te slušali sukob koji se

odvijao pod njima. Colm je jednostavno ubijao vrijeme čekajući oca Gelroya. Opat im je

rekao kako će ga brzo pronaći, ali je očito pogriješio.

Želeći što prije zgrabiti svećenika i udaljiti se od tih mrskih engleskih baruna, Colm je

promrmljao: – Gdje je taj vražji svećenik Gelroy?

– Zacijelo stiže – odgovorio je Brodick.

Colm je promotrio gomilu pod sobom. Opazio je više zaređenih muškaraca u haljama i

rekao: – Mnogo ih je. Da znam kako Gelroy izgleda, odvukao bih ga odavde.

Brodick se nasmiješio. – Znaš kako sam spomenuo da ne možeš otpočeti rat protiv

svećenika? Pa, ne možeš ni odvući jednoga od njih odavde, osim ako on nije voljan poći,

a sumnjam da bi Gelroy bio voljan. Ti i ja...

– Ti i ja što?

– Moja supruga kaže da zastrašujemo ljude.

Pozornost im je privukao još jedan povik. – Ti su Englezi glasni, zar ne? – primijetio je

Brodick. – Šteta da sa sobom nemamo lukove i strijele. Mogli bismo osloboditi svijet

nekoliko Engleza.

Colm se nasmiješio. – Da, mogli bismo.

Coswold je u tom trenutku pljesnuo zatraživši pozornost i viknuo: – Dovedite mi lady

Gabrielle. Odmah ćemo to riješiti. – Okrenuo se prema skupini iza svojih leđa, kratko

kimnuo i potom se ponovno okrenuo prema Percyju. – Odlučio sam. Do kraja ovoga

dana ona će biti udana.

byJanja

75

21

pat je Gabrielle zatekao u šetnji vrtom u društvu oca Gelroya. Već je bila zahvalila

ocu Franklinu, a tada je upravo namjeravala zahvaliti Gelroyu jer je čuvao njezinu

tajnu kad je opat žurno došao u vrt dozivajući ju.

– Lady Gabrielle, zavladalo je ludilo. – Dašćući od napora trčanja gotovo nije mogao

istodobno disati i govoriti.

Gabrielle ga je povela do kamene klupe i predložila mu da na trenutak sjedne.

On je kimnuo, srušio se na klupu i hripajući rekao: – Ah, to je bolje.

Gelroy je sklopio ruke iza leđa. – Spomenuli ste ludilo?

– O, da. Zovu vas u dvorište. Oče Gelroy, vi biste možda trebali poći s njom. Prava

svađa. Strašno, ponašaju se strašno. I to u ovom svetom samostanu. Sramota za njihove

duše.

– Tko se svađa? – upitala je Gabrielle.

– Dva baruna iz Engleske. Mislim da je jednome ime Coswold, a drugome...

– Percy.

– Da, tako je, gospo. Barun Percy.

– I ta dva baruna pozvala su Gabrielle? – upitao je Gelroy – Barun Coswold to je

zatražio.

Gabrielle se razljutila. – Ja ne odgovaram ni jednome od njih, a ne želim ih ni vidjeti ni

razgovarati s njima. Spremna sam poći kući i ne vidim razlog za odgađanje polaska.

Gelroy je brzim kimanjem izrazio slaganje. – Njezini čuvari već dovode konje na glavna

vrata jer Gabrielle planira odmah krenuti. Njezine su stvari već spakirane.

Opat je odmahnuo glavom. – Mislim da joj baruni neće dopustiti otići.

– Još nam niste sve rekli, zar ne? – upitao je Gelroy.

Opat je uzdahnuo. – Nisam. Oba baruna imaju potvrdu koja ih ovlašćuje govoriti i

postupati u kraljevo ime. Coswoldova je potvrda novija, ako je vjerovati datumu koji piše

na njoj. Obje potvrde ovjerene su kraljevim pečatom, ili sam barem tako čuo. – Opat je

odjednom skočio na noge. – O, Bože, zaboravio sam. Uza svu tu gužvu i galamu

potpuno sam zaboravio na svoj zadatak. Kako je to moguće? Uz zabrinutost zbog te

dvojice – oče Gelroy, krenuo sam pronaći vas kad me je barun Coswold pozvao.

– Zašto ste me tražili? – upitao je Gelroy.

– Obećao sam da ću vas poslati gore, na vrh zidina. Vidite, ondje su dvojica... – Zastao

je.

– Dvojica? Kakva dvojica? – upitao je Gelroy.

O

byJanja

76

– Poglavar – nevoljko je odgovorio opat. – Buchanan i MacHugh. Nisu rekli zašto žele

razgovarati s vama, ali je poglavar MacHugh spomenuo nešto o svojemu bratu. Znate li

što o tome?

Panika i strah bljesnuli su Gelroyevim licem. – Pretpostavljam.

– Vaše ću objašnjenje poslušati poslije jer poglavari već ionako predugo čekaju. Ne

doimaju se strpljivo. – Nasmiješio se i dodao: – Uz to sam i čuo jednoga od njih –

vjerujem da je to bio MacHugh, ali ne mogu biti siguran – kako kaže da će vas povesti sa

sobom.

Gelroy je glasno progutao. – To ste čuli?

– Možda će vam jedan od njih ponuditi mogućnost da se pridružite njegovu klanu kao

duhovni vođa. Znam da jednoga dana želite imati svoju crkvu, zar ne? A želite i spasiti

što više duša. Nije li i to točno?

Gelroy je mahnito kimao. Doista je želio svoju crkvu i svoju pastvu – koji svećenik to ne

bi želio? – ali ne među ovim brutalnim poglavarima i njihovim neobuzdanim klanovima.

Nije želio ostatak života provesti u neprestanom strahu.

– Zadovoljan sam time da ovdje molim za izgubljene duše, opate – rekao je šapatom. –

Želite li da otpratim lady Gabrielle k barunima ili želite da razgovaram s poglavarima?

– Ja ću poći s njom, a vi požurite poglavarima. Sve više članova njihovih klanova dolazi

unutra. Što prije porazgovarate s njima, to bolje.

Gelroy je bio svjestan da se ne može izvući. – Najbolje je obaviti to – rekao je.

Još se jednom pozdravio s Gabrielle i krenuo obaviti svoj zastrašujući zadatak.

Gabrielle je namjeravala nastaviti odbijati susret s barunima, ali se naglo predomislila.

Nije željela dovesti opata u neugodnu situaciju objašnjavanja zašto se nije odazvala

pozivu.

– Pogledat ću što baruni žele, a tada ću žurno otići iz opatije. Opate, želim vam još

jednom zahvaliti za gostoljubivost i za vašu dobrotu prema mojemu ocu i meni. Doista

smo vam zahvalni.

Krenula je obići opata i poći prema parku, ali ju je on zaustavio.

– Otpratit ću vas, gospo, ali, ne bismo li trebali pričekati vaše čuvare? Oni će zacijelo

željeti biti uz vas dok budete razgovarali s barunima.

Gabrielle je odmahnula glavom. – Moji su čuvari previše zaposleni da bih ih gnjavila

tom besmislicom, a i uvjerena sam da će sastanak s njima trajati vrlo kratko.

Nije ju mogao uvjeriti. Gabrielle je imala još jedan razlog zbog kojega je svoje čuvare

držala podalje od baruna. Njezin otac nije vjerovao tim ljudima, pa neće ni ona. Bila je

zabrinuta da bi Coswold i Percy mogli potaknuti svoje podređene da zapodjenu tučnjavu

pa bi njezini čuvari, iako dobro obučeni, mogli biti svladani samim brojem napadača.

Ali, poželjela je da je njezin otac uz nju. On je znao za što su njih dvojica spremni i znao

bi što može očekivati od njih. Pokušala je domisliti što bi se najgore moglo dogoditi kako

bi bila spremna, ali ni u najluđim snovima nije mogla ni zamisliti ono što će se dogoditi.

byJanja

77

22

elroy je vukao noge i molio cijelim putem uza stube. Kad je stigao do zadnje i

dobro pogledao uokolo, koljena su mu počela klecati. Morao se nasloniti na zid

kako se ne bi strovalio natraške.

Zaboga, mnogo ih je! I svi gledaju u njega. Glas mu je zvučao poput škripanja hrđave

šarke vrata kad je doviknuo: – Je li netko želio razgovarati sa mnom?

Ususret su mu dolazila dva gorštaka. Njihovi dugi koraci brzo su prešli udaljenost

među njima. Gelroy se držao za zid i čekao. Netko ga je gurnuo odostraga. Svećenik se

prenuo i okrenuo. Na stubama iza njega stajao je još jedan gorštak. Kako je toliko brzo

dospio onamo?

– Vi ste otac Gelroy? – upitao je gromak glas s vrha stuba.

Gelroy je ponovno pogledao prema gore. Dva gorostasa stajali su jedan pokraj

drugoga. Bili su jednako visoki i obojica su imali ožiljke iz prošlosti. Gelroy je oprezno

načinio korak prema njima. – Ja sam otac Gelroy.

Brodick je opazio da se svećenik trza i ubrzano blijedi. – Ne želimo vam nauditi,

svećeniče – rekao je ne bi li Gelroyu pomogao prevladati strah.

– Ja sam poglavar MacHugh – rekao je Colm.

Gelroy je kimnuo. – Da, slični ste bratu.

– A ja sam poglavar Buchanan.

Svećenik se uspio slabašno nasmiješiti kad je pogledao Brodicka. – Da, znam. Vi ste

divlji Buchanan.

– Kako ste me nazvali? – bio je previše iznenađen da bi se naljutio.

– Ona vas zove divljim Buchananom.

Brodick je podignuo obrvu. – Tko me tako zove?

– Lady Gabrielle – odgovorio je Gelroy. – Zar ne znate tko je ona? – Požurio je nastaviti:

– Ona je kći baruna Geoffreyja od Wellingshirea te obitelj vaše supruge.

Brodickovo je ugodno raspoloženje uništeno. Osjećao se kao da ga neprestano

podsjećaju na englesku svojtu. To je bilo vraški ponižavajuće.

– Moram vas nešto pitati – nestrpljivo je rekao Colm.

– Da?

– Čujem da ste njegovali mojega brata kad je donesen ovamo.

– Ne, ja ga nisam njegovao jer nisam ovladao vještinama iscjeljivanja. Liama je

njegovao otac Franklin, a ja sam pomagao koliko sam god mogao. Njegove su ozljede

bile teške pa sam, sramim se priznati, neko vrijeme mislio da neće preživjeti.

G

byJanja

78

Colm je kimnuo. – Tko ga je donio ovamo?

– To ne mogu reći.

Colm je nagnuo glavu i nekoliko trenutaka netremice gledao u Gelroya. – Ne možete ili

ne želite? – upitao je.

– Ne mogu. – Gelroy je bio sposoban pogledati poglavara ravno u oči jer je govorio

istinu. To nije mogao reći. Obećao je lady Gabrielle da će čuvati njezinu tajnu i nije mogao

pogaziti riječ koju joj je dao. Nije shvaćao zašto nije željela da itko dozna kako su ona i

njezini čuvari pomogli Liamu, ali je namjeravao poštovati njezine želje.

Pitanja su se nastavila, ali je Gelroy znao da poglavar MacHugh ne vjeruje da mu

govori cijelu istinu jer se neprestano vraćao na isto pitanje: kako je Liam dospio u

opatiju?

– Je li itko drugi vidio kako unose Liama? – upitao je Brodick.

– Nije. Mislim da nije, a i ja sam se svim silama trudio držati njegovu prisutnost u

tajnosti.

– Svećeniče, jeste li ga vi podignuli i unijeli ga? – Colm je prekrižio ruke na prsima i

čekao odgovor.

Gelroy je osjetio mučninu. Što mu je činiti? Morat će lagati poglavaru da bi zaštitio

obećanje koje je dao. Kakva zbrka! Poželio je da ima vremena razgovarati sa svojim

ispovjednikom jer nije znao kakav se grijeh spremao počiniti. Je li to bila manja povreda

koja će se smatrati lakim grijehom ili je teža jer svećenik i laže? Može li to tada biti smrtni

grijeh? Ne, nipošto. Gelroy je pomislio da bi morao učiniti nešto mnogo teže, možda

ubiti čovjeka, da bi svoju dušu okaljao smrtnim grijehom. Ali ipak, grijeh je grijeh.

Gelroy je tonuo u kaljužu i nije vidio izlaza.

– Što biste rekli kad bih vam rekao da sam ga podignuo i unio unutra?

Colm je pogledao Brodicka. – Šali li se?

Brodick je odmahnuo glavom. – Mislim da se ne šali.

Gelroy je upitao: – Što ako bih vam rekao da se ne sjećam?

Colm je dopustio da svećenik vidi njegovu uzrujanost. – Ne sjećate se da ste podignuli

čovjeka gotovo dvostruko težeg od sebe? Ne sjećate se tog zapanjujućeg pothvata?

Gelroy je pognuo glavu. Odustao je od pokušaja lukavosti. – Oprostite, poglavaru, ali

više vam ne mogu reći. Dao sam riječ da ću šutjeti i moram držati svoju riječ.

Colm se razbjesnio. – Jeste li riječ dali ljudima koji su pokušali ubiti mojega brata?

– Nisam i ne znam tko su ti strašni ljudi. Njihove tajne ne bih čuvao, osim ako mi ne bi

došli na ispovijed. – Brzo je podignuo ruke. – A ni jedan od njih nije mi se ispovjedio.

Kunem vam se da o njima ne znam ništa. Ne znam čak ni što se dogodilo vašemu bratu.

Samo sam vidio posljedice kažnjavanja.

Brodickovu je pozornost privukla buka s dvorišta. Jedan ga je ratnik iz klana Buchanan

pozvao. – Dolje će biti nevolja.

Jedan od MacHughovih ljudi pogledao je ljude okupljene podno njih. – Ovo bi trebao

vidjeti – rekao je Colmu.

– Zašto bih mario za Engleze i njihove nevolje? – upitao je Brodick prilazeći ogradi.

byJanja

79

– U žiži je te nevolje kći baruna Geoffreyja.

byJanja

80

23

abrielle je krenula prema parku. Bila je odlučila što prije završiti taj sastanak i

krenuti kući. Opat ju je slijedio dok je žurila preko malog brežuljka, pokraj

redovničkih spavaonica i oko kapelice pokraj pekarnice. Trenutak prije no što je

kroz nadsvođeni prolaz ušla u park, opazila je ženu koja je stajala u sjeni i gledala ju.

Gabrielle se instinktivno nasmiješila i kimnula u znak pozdrava, ali joj žena nije uzvratila

na isti način. Izraz njezina lica otkrivao je gađenje, a iz njezinih crvenih očiju isijavala je

mržnja.

Gabrielle je bila toliko zaprepaštena da je naglo stala. Iako tu ženu još nije srela,

pretpostavila je tko je ona. Toliko ružna reakcija mogla je poteći samo od člana obitelji

Monroe. Otac joj je rekao da ju većina klana Monroe optužuje za poglavarovu smrt. Ta je

nečuvena zamisao za nju bila besmislena pa je pomislila reći nešto toj ženi i dati joj do

znanja da je njezin stav krajnje nerazborit, ali prije no što je stigla progovoriti, čudna je

žena podignula suknju i pobjegla.

Opat je Gabrielle sustigao na vrijeme da vidi što se dogodilo. – Poznajete li tu ženu?

– Ne, ne poznajem – odgovorila je. – Doimala se vrlo uzrujanom, zar ne?

– Doista jest. Iz izraza njezina lica bilo je očito da je uzrujana zbog vas.

Gabrielle je kimnula. – Zacijelo je iz klana Monroe, jer su mi oni izrazito neskloni.

– O, ne, lady Gabrielle, to nije točno.

– Nije? – upitala je s blagim olakšanjem. Uznemirivala ju je pomisao da ju cijeli klan

mrzi. – Monroeovi me ne mrze? – upitala je željno iščekujući odgovor.

– O, da, mrze vas. Nedvojbeno – odvratio je kao da se to samo po sebi razumije,

gotovo veselo. – Ali, vidite, ta žena nije iz klana Monroe. Ne sjećam se njezina imena, ali

se sjećam da su me upoznali s njom i vjerujem da je u srodstvu s jednim barunom. Uza

sve neznance koje sam sreo u proteklih nekoliko dana, ne mogu ih sve upamtiti. Svi su ti

Englezi prilično slični.

– Divno – pomislila je. Mržnja Monroeovih slila se sve do Engleske.

– Neću si dopustiti da me njihova nerazborita mišljenja uzrujavaju.

Opat je pokazao prema prolazu koji je vodio u dvorište. – Ne bismo li trebali nastaviti?

– Da – složila se Gabrielle. – Ali, ne morate me pratiti. Uvjerena sam da imate važnijeg

posla i ne želim da na zabrinjavanje zbog mene tratite više ni minute. Radije bih se sama

suočila s barunima.

Prošla je kroz kratak prolaz i našla se nasred sukoba. Bilo joj je teško prepoznati

barune jer su ljudi bili posvuda, a svi u gomili nadvikivali su sve druge. Bio je to pravi

G

byJanja

81

kaos. Pomislila je kako se zacijelo događa nešto vrlo važno, što je izazvalo toliko žučljivu

raspravu. Povukla se natrag u sjenu kako bi pričekala da se buka utiša.

Pogledom je u gomili tražila barune, a kad je podignula glavu, zastao joj je dah i

zamalo je izgubila ravnotežu. Na vrhu zidina stajao je Liamov brat i gledao dolje. Doimao

se većim i opasnijim nego kad ga je prvi put vidjela na brdu. Colm MacHugh doimao se

zastrašujućim ne samo zbog svoje veličine nego i zbog ukočenog stava te kamenog

izraza lica. Strašnijeg čovjeka još nije vidjela.

Poglavar pokraj njega također je ulijevao strah. I njega je prepoznala. Bio je to divlji

Buchanan.

Zabrinuta da bi mogla izgubiti ono malo hrabrosti što je imala ako nastavi zuriti u ta

dva gorštaka, ponovno se usredotočila na gomilu koja je pred njom žučljivo raspravljala.

Odjednom ju je opazio jedan čovjek, pa još jedan i još jedan, i gomila je za nekoliko

sekundi utihnula.

Barun Coswold ugledao ju je prije Percyja. Duboko se naklonio i pružio ruku pozivajući

ju da mu priđe.

– Lady Gabrielle, dobro da ste nam se pridružili. Već smo se sreli na dvoru kralja Ivana.

Uvjeren sam da me se sjećate, zar ne?

Gabrielle nije odgovorila na Coswoldovo pitanje. Jednostavno ga je gledala i čekala da

joj objasni svrhu tog sastanka.

– Govorim u kraljevo ime – promucao je, obeshrabren njezinom šutnjom.

Kad je krenula prema njemu, barun je bez riječi prokleo samoga sebe zbog svoje

vražje pogodbe s MacKennom. Što mu je bilo na pameti? Kako bi ju mogao dati

drugome? Još je ljepša nego kad ju je prošli put vidio.

Svi su šutjeli dok je Gabrielle koračala prema središtu dvorišta.

Colma MacHugha taj je metež zabavljao, ali i izazivao gađenje u njemu. Ti su Englezi

doista prave budale kad se svađaju oko toga tko ima pravo govoriti. Kad je vika napokon

utihnula, pitao se što je moglo smiriti njihovo besmisleno prepiranje. I tada ju je ugledao.

Prolazila je kroz gomilu visoko podignute glave i ruku spuštenih uz tijelo.

Barun Percy prekinuo je tišinu. – Gospo, vidim da se Coswolda ne sjećate – rekao je s

tonom podsmijeha u glasu. – I mi smo se već upoznali, kad ste vi predstavljeni kralju

Ivanu.

Percy je znao da ju ne smije pitati sjeća li se da su se upoznali jer je predosjećao da bi

dobio isti, hladan i nijem odgovor koji je uputila Coswoldu.

– A Coswold griješi – nastavio je Percy. – On ne govori u kraljevo ime. Ja govorim u

kraljevo ime.

Ta je izjava bila iskra koja je ponovno raspirila gorljivu raspravu.

Coswold je mahnuo papirom. – Ja imam potvrdu s potpisom kralja Ivana, koja mi da je

moć da odlučim o vašoj budućnosti. Percyjeva potvrda više nije valjana. Datum koji je

kralj naznačio, noviji od onoga na Percyjevu bezvrijednom papiru, dokazuje da ja imam

glavnu riječ.

Percy nije namjeravao dopustiti da mu ta žena umakne. – Barun Coswold po navici

byJanja

82

govori besmislice. Ja sam već odlučio da ćete se vi, s obzirom na to da je poglavar

Monroe mrtav, sa mnom vratiti u Englesku. Dopustit ćemo da kralj Ivan odluči o vašoj

budućnosti.

Coswold se okrenuo prema Percyju. – Svi ovdje znaju što namjeravaš učiniti.

Namjeravaš oženiti lady Gabrielle, ali ona ne ide nikamo s tobom.

– Bit će moja! – viknuo je Percy.

Gabrielle gotovo nije mogla vjerovati svojim ušima. Jesu li obojica poludjeli? Osjetila je

gađenje prema njima. Kako se usuđuju boriti za nju kao da je komad mesa bačen

gladnim psima? Znala je da nije moguće da je toliko važna ijednome od njih. Ne, njih je

zanimala Finneyjeva ravnica. Oba su baruna željela tu vrijednu zemlju.

Nekoliko MacHughovih i Buchananovih ljudi pridružilo se svojim poglavarima na

zidinama u promatranju meteža u dvorištu, ali se Colm zagledao u ženu u središtu te

oluje. Pitao se što se događa u njezinoj glavi. Gabrielle je dobro skrivala osjećaje. Zadivila

ga je kraljevskim držanjem i sabranošću.

Coswold je pljesnuo kako bi privukao pozornost sviju prisutnih. Potom se okrenuo

prema ljudima koji su stajali iza njega, kratko kimnuo i rekao: – Ovo ću odmah riješiti.

Gomila se razmaknula i poglavar Owen MacKenna krenuo je prema središtu. Kimnuo

je nekolicini ljudi dok je prolazio pokraj njih. Podignuvši pogled prema vrhu zidina, vidio

je da ga MacHugh i Buchanan promatraju i ukočio se.

– Pogledaj tko je upravo ispuzao ispod svojega kamena – rekao je Brodick. – Pa to je

naš stari prijatelj!

– Ta ohola svinja – prezrivo je rekao Colm.

Barun Percy nije poznavao poglavara MacKennu. – Tko je taj čovjek koji se usuđuje

prekinuti ovaj postupak?

– Ja sam poglavar MacKenna i pristao sam oženiti lady Gabrielle te prihvatiti njezin

miraz. Finneyjeva ravnica od danas nosi ime udolina MacKenna.

Izraz Coswoldova lica otkrivao je zadovoljstvo. – Da, Finneyjeva ravnica bit će tvoja.

Iznad njih Colm se prenuo. – Kako da ne.

Brodick se uspravio. – Ne, to ne možemo dopustiti. – Pogledao je Gabrielle i zapitao se

zašto se ona nije pobunila protiv bahatih metoda dvojice baruna. Je li bila polaskana ili

uvrijeđena? Brodick je pomislio da iznutra zacijelo kipti, ako je imalo nalik ocu.

MacKenna je prišao Gabrielli sa srdačnim osmijehom na licu. Ona mu nije uzvratila

osmijehom. Doimalo se da gleda kroz njega, a MacKenna je pomislio da je zacijelo pod

dojmom sve pozornosti koju prima. Naposljetku, udat će se za moćnoga poglavara. Da,

mnogo moćnijeg no što se jadni, pokojni Monroe mogao nadati da bi mogao biti. I

MacKenna je bio mnogo naočitiji. Ženama se sviđaju privlačni muškarci. Možda još nije

shvatila kolika joj se sreća smiješi.

– Poglavar MacKenna i lady Gabrielle do kraja dana bit će vjenčani – viknuo je

Coswold.

Njegovu objavu prekinuo je povik iz zadnjih redova gomile. – MacKenna, ti nemaš

pravo na nju. Ja sam Harold Monroe i uskoro ću postati poglavarom klana Monroe.

byJanja

83

Imam dužnost i pravo oženiti ovu ženu. Pravo prvorođenog sina.

Gomila se razmaknula kako bi ga propustila. Gabrielle ga je prepoznala. Bio je s onom

gnjevnom ženom na pogrebu.

Dok im se Monroe približavao, MacKenna mu se usprotivio. – Ti nisi prvorođeni sin

poglavara Monroea. On nije imao sinova. Stoga ne možeš tvrditi da imaš pravo

prvorođenog sina.

– Ja sam prvorođeni sin njegova brata – viknuo je. – A budući da je moj stric mrtav,

polažem pravo na lady Gabrielle i na Finneyjevu ravnicu.

– Na udolinu MacKenna – ispravio ga je MacKenna. Od danas je to udolina MacKenna.

– Kakva je to prijevara? – Percy je gnjevno upitao Coswolda. – Kakvu si pogodbu

sklopio s tim čovjekom? Zna li on da ju ti želiš za sebe?

– Ti si budala, Percy, velika budala.

Coswold je shvatio da ju ni jedan od njih neće dobiti. Bio je odustao od mogućnosti da

oženi Gabrielle. Kralj mu je postavljao prepreku za preprekom, a koliko god je Coswold

žudio za Gabrielle, zlato je želio jednako silno. Da, žudio je za tim blagom. I stoga je

sklopio pogodbu s MacKennom. MacKenna će dobiti nju i zemlju, a Coswold će zauzvrat

dobiti pristup njoj. Bio je uvjeren da ona zna gdje je blago St. Biela i da će to iz nje izvući

milom ili silom.

Na njegovu sreću, Percy nije znao da to blago postoji, kao ni MacKenna ili kralj Ivan.

MacKenna je bio takva pohlepna svinja da nije izrazio ni najmanju radoznalost kad je

Coswold izričito zatražio mogućnost da posjeti Gabrielle kad god poželi. Toga je

poglavara zanimalo samo vlasništvo nad Finneyjevom ravnicom.

Coswold nije strahovao da MacKenna neće održati svoj dio pogodbe. Ako bude

potrebno, okupit će dovoljno vojnika da uništi cijeli klan MacKenna.

Harold Monroe nije namjeravao otići tiho. Morao je vikati da bi ga se čulo u kaosu koji

je uslijedio. – Ja imam pravo oženiti lady Gabrielle i dobiti udolinu Monroe!

Doimalo se da su svi prisutni imali mišljenje i da su ga odlučili izraziti.

Coswold je podignuo ruku kako bi ih ušutkao. Na njegovu se zapovijed nitko nije

obazirao.

– Tišina! Barun Coswold želi tišinu kako biste ga čuli. – Henry Willis, jedan od

Coswoldovih pristalica, želio mu je pomoći pa je izviknuo tu zapovijed točno iza

Coswoldovih leđa. Gomila ga nije odmah poslušala pa je dodao još nekoliko besramnih

psovki.

Na zvuk Henryjeva glasa Coswold se trgnuo, a potom okrenuo i gnjevno ga pogledao.

– Ne viči mi u uho – zapovjedio je.

Henry je zaškripao zubima. Nije mu se svidjelo to što ga je barun prekorio pred

drugima, a osobito mu se nije svidjelo to što ga je razočarao. Coswold je bio njegov

spasitelj. Spasio ga je vješala pa ga je Henry štovao jer mu je barun dao identitet i učinio

ga važnim čovjekom.

Henry je bio svjestan sebe. Izgledom nipošto nije bio osobito privlačan. Bio je sirov

čovjek širokog vrata, plosnatog lica, malih ušiju i debelih usana. Oči mu nisu bile veće od

byJanja

84

dva graška znoja. Šake su mu bile vrlo velike. Velike i jake. Uvijek se podrugljivo smiješio,

možda zato jer je znao da je toliko neprivlačan.

Neugodan izgled nadoknađivao je posebnim darovitostima. Bio je u stanju čovjeku

slomiti vrat brže no što bi pao na koljena, a to je činio bez imalo izazova, i bez trenutka

kajanja. Na cijelom svijetu bilo je samo nekoliko ljudi kojih se plašio, a Coswold je bio

jedan od njih. Henry je znao da Coswold njega i njegove pomoćnike, Cyrila i Malcolma,

iskorištava za obavljanje prljavih poslova, ali su bili dobro plaćeni te poštovani u

barunovom društvu.

Henry je čuo kako se Malcolm smijulji pa ga je podboo laktom. Budući da ga je

Coswold i dalje gnjevno gledao, Henry je rekao: – Neću više vikati, barune, ali – nastavio

je kako bi se što prije iskupio – ako primijenite silu, možda ćete uspjeti postići da vas

poslušaju.

Coswold se još više razljutio. – Zar se ne sjećaš da smo oružje morali ostaviti pred

vratima? O, da mi je sada moj mač! Proboo bih Percyja samo da ga ušutkam.

– Bila bi mi čast probosti ga umjesto vas – izlanuo je Malcolm. Taj je plaćenik bio

Henryju do ramena i morao se progurati naprijed da bi ga barun vidio.

– Što ako biste u opatiju doveli još svojih ljudi? Čak i bez oružja Percyju biste poručili

koliko ste moćni. A osim toga, pogledajte one gorštake koji šeću ovuda kao da je ovo

njihovo vlasništvo. Toliko ih je mnogo da ih više ne mogu ni pobrojiti – rekao je Henry.

– Oni nisu važni i ovo ih ne zanima. Kao što ni oni ne zanimaju mene. A sada obojica

umuknite kako bih završio ovo. Vaši mi prijedlozi više nisu potrebni.

I Malcolm i Henry pognuli su glave. – U redu, barune.

Percy se naprezao kako bi čuo razgovor između Coswolda i njegovih ljudi, ali ih je

nadjačavala buka okolnih glasova. Kad se Coswold ponovno okrenuo prema njemu,

viknuo je: – Ti nećeš ništa odlučiti!

Coswold je pomislio kako Percy kriči kao uhvaćena ptica. – Ja sam već odlučio o

njezinoj budućnosti.

Percyjevo je lice postalo crveno poput krvi. – Želim ju i dobit ću ju.

Gabrielle je zaključila da joj je dovoljno. Nije mogla podnijeti više ni riječ od tih

odbojnih ljudi.

– Biste li me poslušali?

Gabrielle nije podignula glas pa ju je čulo samo nekoliko ljudi koji su stajali blizu nje.

Jedan od njih viknuo je: – Barune, gospa želi da ju poslušate.

Coswold i Percy okrenuli su se prema njoj. MacKenna je stajao između njih. Sva su joj

se trojica nasmiješila poput zanesenih prosaca.

– Kojem se barunu želite obratiti? – zagugutao je Percy.

– Obojici.

Svi su nestrpljivo čekali da progovori. Nedvojbeno će izabrati jednoga, a Coswold je

bio uvjeren da će uvažiti kraljevu potvrdu i pokoriti se njegovim odlukama. Percy je bio

istog mišljenja, uvjeren da će svoju budućnost staviti u njegove ruke.

– Da, lady Gabrielle? – rekao je Coswold.

byJanja

85

– Doima se da je ovdje došlo do zabune – započela je.

– Doista, uza svu Percyjevu galamu – prekinuo ju je Coswold.

– Pusti ju neka govori! – viknuo je netko iz gomile.

– U redu, u redu. – Coswold je kimnuo. – Izvolite, gospo.

– Vjerujem da mogu razriješiti ovu prepirku. Vidite, danas se neću udati ni za koga.

– Ali, ja sam pristao oženiti vas – rekao je MacKenna, zapanjen njezinim odbijanjem.

– Da, ali ja nisam pristala udati se za vas.

MacKenna je zinuo. Bio je zaprepašten i okrenuo se Coswoldu tražeći pomoć. – Zar

smije odbiti?

– Ne smije – ljutito je rekao Coswold. – Gabrielle, nemojte se opirati jer ja govorim u

ime kralja Ivana...

Gabrielle je bila sita njihovih pompoznih izjava. – Da, to ste već nekoliko puta

spomenuli.

Je li ga ismijavala? Coswold je stisnuo oči. Nije bio siguran. Izgledala je anđeoski, a u

njezinu glasu nije bilo zajedljivosti.

– Barun Coswold griješi. Ja govorim u kraljevo ime – ustrajao je Percy.

Gabrielle se okrenula prema njemu. – I vi ste to rekli nebrojeno mnogo puta. Smijem li

vas obojicu nešto pitati? Gdje je bio moj otac dok su se donosile sve ove odluke?

Nitko nije odgovorio.

– Jeste li čekali da moj otac ode kako biste mogli izvesti ovu sramotu?

– Sramotu? – zagrmio je Coswold. – Kako se usuđujete obraćati mi se na taj način?

Percy je bio jednako sablažnjen njezinim stavom, a MacKenna je izgledao kao da ju želi

udariti, ali je ona ostala odlučna i nepopustljiva.

MacKenna je pomislio uhvatiti Gabrielle za ruku i povući ju k sebi, ali je podignuo glavu

i vidio da ga MacHugh i Buchanan i dalje gledaju. Zaključio je kako je najbolje ne dirati ju

jer nije želio napraviti scenu. Još je neko vrijeme bio prisiljen pristojno postupati s njom.

Sâm je sebi obećao da će joj, kad budu nasamo, pokazati kako će mu izražavati

poštovanje.

– Lady Gabrielle, bojim se da to nije vaša odluka – rekao joj je Percy.

– Slažem se.

Coswold i Percy su se pogledali. – Slažete se? – upitao je Coswold. – Čemu tada ovo

protivljenje?

– To nije moja odluka. O tome će odlučiti moj otac. Pravo odlučivanja o mojoj

budućnosti pripada njemu, a nipošto ne vama.

– Odbijate li... – započeo je MacKenna.

Gospode, bio je tup kao što su se i baruni doimali. Gabrielle se još više uspravila. –

Objasnit ću vam svoj stav kako više ne bi bilo nejasnoća. O mojoj budućnosti odlučit će

moj otac.

Koliko će to puta morati ponoviti prije no što shvate da ona to doista misli? Danas se

neće udati ni za koga.

– Usprotivili biste se kraljevim željama? – upitao je Percy.

byJanja

86

Gabrielle ga je pogledala u oči. – Ne znam što moj kralj želi. Još mi to nije rekao.

– Upravo sam vam rekao da ja govorim u njegovo ime – viknuo je Percy.

– Da, jeste, ali je isto rekao i barun Coswold. Kome bih trebala vjerovati? Mislim da

moram pričekati odluku svojega oca.

Naklonila se barunima s namjerom da ode, ali ju je odjednom zaustavio ženski glas.

– Ovo je sprdnja. Sprdnja! Pravi budale od svih vas. To ne može tako.

Gabrielle se okrenula i vidjela kako im se približava žena koja ju je gnjevno gledala

pred parkom.

Isla je potrčala k Coswoldu. On se doimao zgroženim njezinom upadicom.

– Što to radiš? – gnjevno ju je upitao ispod glasa.

Isla ga nije mogla pogledati. Pognula je glavu i viknula: – Molim vas, oprostite mi jer

nisam prije progovorila, ali nisam mogla... to je... to je strašno.

– Tko je ova žena? – upitao je čovjek iz Percyjeve skupine.

– To je nećakinja baruna Coswolda – odgovorio je Percy.

– Isla, što te je spopalo? – Zgrožen njezinim ponašanjem, Coswold ju je uhvatio za ruku

i stisnuo koliko je god mogao. Što joj je bilo na pameti kad je napravila takvu scenu?

– Ujače, žao mi je jer vas uzrujavam, ali J ą n į â istina mora izaći na vidjelo prije no što

vi ili barun Percy odlučite o njezinoj budućnosti. Neću dopustiti da vas ponizi. – Premda

nije bilo suza koje bi potvrdile njezine osjećaje, Isla je ispustila dramatičan jecaj. – Brak s

njom za čestitog bi čovjeka bio bogohuljenje.

– Zašto? Što to govorite? – upitao je Percy. Zvučao je više zbunjeno nego gnjevno. – O

kakvom bogohuljenju govorite?

Isla je uprla prstom u Gabrielle i viknula: – Ona je nečista. Ona je... ona je bludnica!

byJanja

87

24

išina osuđivanja, koja je uslijedila nakon Isline strašne optužbe, trajala je samo

onoliko dugo koliko je bilo potrebno da svi u parku naglo i duboko udahnu. A

tada su započeli ispadi gnjeva i sablažnjavanja. Za nekoliko minuta okupljeni

su izabrali stranu, jedni za Gabrielle, a drugi protiv nje.

Gabrielle se nije mogla pomaknuti. Kako je mogla odgovoriti na takvu besmislicu? To

je bilo nečuveno.

– Da čujemo što ima reći. – Percy je mahao rukama i zahtijevao da se gomila utiša.

Coswoldov je glas drhtao od bijesa. – Da, svi budite tiho. Želim čuti što Isla ima reći u

svoju obranu. – Njegova je nećakinja namjerila uništiti sve njegove pomno promišljene

planove, ali su tada sve oči bile uprte u nju pa ju nije mogao ignorirati. – Isla, zašto si lady

Gabrielle uputila toliko gnusnu osudu?

Isla je plaho podignula pogled i vidjela da joj se svi približavaju. – Zato jer je to istina –

odgovorila je krotkim glasom.

– Govori – rekao je Percy. – Reci nam zašto si iznijela tu nečuvenu tvrdnju.

Isla je blago podignula glas i ponovila: – Zato jer je to istina.

Gomilom se proširio žamor.

– Kako to znaš? – upitao je Percy.

– Vidjela sam ju – rekla je Isla.

Zamor je postao glasniji.

– Nastavi – zapovjedio je Coswold. – Reci nam što si vidjela.

Isla je tada lako plakala pravim suzama. Ujak joj je toliko čvrsto stiskao ruku da ju je

koža pekla.

– Usred noći, prije tri noći, probudili su me zvukovi s hodnika. Otvorila sam vrata kako

bih vidjela što je posrijedi. – Pokazala je Gabrielle. – Ona je krišom zašla iza ugla. Iako

sam znala da ne bih smjela, bila sam radoznala pa sam ju odlučila slijediti. Ostala sam

prilično daleko jer nisam željela da me vidi.

– Kako si u mraku mogla vidjeti kamo ideš? Je li ona nosila svijeću?

Isla je na trenutak oklijevala, a tada je izlanula. – Mjesečina je bila jaka. Nije bilo

potrebe za svijećom.

Pokušala se osloboditi ujakovog stiska, ali ju on nije puštao. Štoviše, stisnuo ju je još

čvršće.

– Kamo te je lady Gabrielle odvela? – upitao je MacKenna.

– Stala je pred jednim vratima i lagano pokucala. Ja sam se sakrila iza stupa. Kad su se

T

byJanja

88

vrata otvorila, ona je pogledala na obje strane i ušla.

– Jesi li vidjela tko je otvorio vrata? – upitao je Percy.

Isla je ponovno pognula glavu. – Jedan muškarac.

– A poznaješ li tog muškarca? – upitao je njezin ujak.

– Ne – rekla je Isla – ali sam ga te večeri vidjela na gozbi. Vjerujem da je to bio

francuski izaslanik.

Percy se obratio svojim sljedbenicima: – Pronađite ga. Dovedite ga ovamo.

Jedan je od njih odmah odgovorio: – On više nije ovdje. On i njegova pratnja otišli su

jučer.

MacKenna je postao nestrpljiv. – Ako je bilo mračno, kako si ga uspjela prepoznati? –

upitao je Islu. – Možda je to bio njezin otac. Možda uopće nije bio muškarac, nego

sluškinja. – Tražio je bilo kakvo objašnjenje. Ako Isline optužbe budu shvaćene ozbiljno,

njegov će naum u cijelosti propasti. Osjećao je kako mu udolina MacKenna klizi kroz

prste.

Isla je bila sve hrabrija. – Bio je muškarac – naglasila je. Ponovno je uprla prstom u

Gabrielle i rekla: – A ono što je radila čini ju nečistom.

MacKenna je promotrio gomilu dok su svi reagirali na tu sablažnjivu vijest. Kad je

podignuo glavu, vidio je da se MacHugh i Buchanan mršte. Mahnito je prevrtao misli.

Koliko su čuli? Njegov ugled i autoritet ponovno su bili ugroženi. Mora brzo razmišljati

ako iz te situacije želi izaći dostojanstveno i sačuvati svoj naum.

Pogledao je Islu s hinjenim suosjećanjem i rekao: – Uvjeren sam da su tvoje namjere

plemenite, ali možda si pogriješila, draga moja. Je li moguće da si pogrešno protumačila

nešto posve bezazleno?

– Nisam pogriješila – prkosno je rekla Isla. – Vidjela sam ju kad je izašla iz sobe. Kosa joj

je bila raspuštena, a haljina odvezana. Čovjek je došao na vrata, ali na sebi nije imao ni

tuniku ni košulju.

Gabrielle je bila toliko zaprepaštena tim besmislenim tvrdnjama da je zanijemjela. Ali,

nakon te zadnje, gnusne optužbe više nije mogla šutjeti.

– To je laž – viknula je. – Ne znam zašto ta žena govori sve to, ali ništa od onoga što je

rekla nije istina.

– Istina je! – viknula je Isla. – Vidjela sam te, davala si se muškarcu.

Promatrači su glasno negodovali. MacKenni je bilo potrebno nekoliko minuta da ih

smiri kako bi ga se čulo.

– Doima se – rekao je Isli – da je posrijedi tvoja riječ protiv Gabrielline.

Gotovo svi u gomili kimali su u znak slaganja. Samo je nekoliko ljudi poznavalo

nećakinju baruna Coswolda pa su njezine riječi kod većine imale slabu vjerodostojnost.

Odjednom je progovorio čovjek koji je stajao iza poglavara MacKenne. – Ta žena

govori istinu.

Svi su se okrenuli prema tom glasu. Mladi redovnik glave pokrivene kapuljačom i ruku

prekriženih u rukavima halje polako je krenuo naprijed.

– Što govoriš? – upitao je MacKenna. – Tko govori istinu? Što ti znaš o tome?

byJanja

89

Nenaviknut na toliku pozornost, redovnik je na trenutak oklijevao prije no što je

odgovorio: – Lady Isla govori istinu. Znam to jer sam i sâm vidio lady Gabrielle.

Krug kod kamenog križa proširio se kako bi svi vidjeli i čuli redovnika. On je oprezno

zakoračio prema naprijed, a tada stao kao da je odjednom shvatio razmjere svojih

postupaka.

– Vidio sam tu lady... – počeo je.

– Nastavi – nestrpljivo je rekao Percy.

– U ponoć sam upravo bio izašao iz kapele nakon sata klanjanja kad sam vidio kako

netko žuri prema spavaonicama u kojima je odsjelo nekoliko gostiju. Isprva sam vidio

samo mračnu priliku, ali kad je prošla ispod svjetlosti svijeća koja je dopirala s prozora

kapele, prepoznao sam lady Gabrielle. – Pogledao je zaprepaštenu Islu i rekao: – Lady

Isla ne laže.

– Ona je bludnica! – viknuo je netko iza Percyja.

– Ne može se udati ni za koga! – viknuo je pripadnik klana Monroe.

Uskoro su se deseci gnjevnih glasova udružili u osuđivanju.

Gabrielle je obamrla. Osjećala se kao da je bačena s litice, a na dnu čekaju vukovi koji

će ju rastrgati. Sudili su joj i osuđena je.

Pokušala je shvatiti tu bezumnost. Kako je to moguće? Kako je moguće da ljudi govore

takve strahote o njoj? Isla je zacijelo poremećena kad iznosi toliko besmislene optužbe.

Ali, što je s redovnikom? Zašto je on podržao Islu? Što ga je moglo natjerati da potvrdi da

je Gabrielle učinila ta poročna djela?

Liam. Blagi Bože, to je bio Liam. Možda ju je taj redovnik vidio dok je odlazila posjetiti

ranjenika. Ali, iz svojih odaja nikada nije izlazila sama. Pratio ju je barem jedan čuvar, no

ako je on išao pred njom, a redovnik je podignuo glavu upravo u trenutku dok je ona

prolazila, mogao je pretpostaviti da je sama. To bi moglo biti jedino objašnjenje.

Da se pokušala obraniti, da je pokušala reći istinu, nitko ne bi vjerovao da je samo

posjetila ranjenika i da se ništa nedolično nije dogodilo.

Dvoje ju je ljudi optužilo. To je bilo dovoljno da potvrdi njezinu krivnju.

– Zar nemate ništa reći u svoju obranu? – viknuo je Coswold.

Gabrielle nije odgovorila. Razjarena gomila već je presudila.

Ona je dala riječ da nikome neće reći o svojemu udjelu u Liamovu spašavanju, a čak i

da to nije obećala, kako bi gomila reagirala kad bi znali da je ona ubila čovjeka na

Finneyjevoj ravnici? Tko bi se tada okrenuo protiv nje i protiv njezinih čuvara? Nije mogla

ni učiniti ni reći ništa čime bi okončala tu moru. Oči su joj se ispunile suzama, ali nije

dopustila da joj se sliju niz obraze. Nije namjeravala odgovoriti na uvrede koje su joj ti

ljudi dobacivali.

Gnjev baruna Coswolda na nećakinju splasnuo je pa je pustio njezinu ruku. Shvatio je

zašto je Isla progovorila. Samo ga je željela poštedjeti poniženja koje bi nedvojbeno

uslijedilo kad bi istina o lady Gabrielle bila otkrivena, jer bi nedvojbeno izašla na svjetlo

dana. Čak i da je redovnik šutio, da nikada nije rekao ni riječ o njezinu grijehu, barun bi se

razbjesnio kad bi otkrio da njegova nevjesta nije djevica. Ne, Isla možda nije izabrala

byJanja

90

najprimjereniji trenutak da progovori, ali ga je samo željela zaštititi.

Previranje oko Gabrielline budućnosti odjednom se promijenilo. Prije samo nekoliko

trenutaka četvorica su se nadmetala za njezinu ruku, ali je ovo razotkrivanje sve

promijenilo. Tko bi od njih sada iskoračio i prihvatio ju? Tko bi uzeo bludnicu za suprugu?

byJanja

91

25

oswold je bio bijesan. To je bila istina. Sve je to bila istina. Gabrielle je bila

bludnica. Prevarila ga je. Uvjerila ga je da je nevina. Izgled joj je znatno olakšavao

obmanjivanje muškaraca. Njezino anđeosko lice i one oči, očaravajuće ljubičaste

oči... bila je prelijepa. Koji bi muškarac mogao i pomisliti da nije nevina?

Kakva li je bio budala jer ju je želio! Kolikim se muškarcima dala? Gadilo mu se

razmišljati o tome.

Coswold je pogledao Percyja želeći vidjeti kako on prima tu vijest. Doimalo se da mu

se lice ukočilo u izrazu užasa. Usta su mu bila otvorena kao da namjerava progovoriti, ali

nije izustio ni riječ.

Čak i da je nešto rekao, ne bi ga čuli zbog MacKenninog urlanja. Poglavar je bijesno

vikao nešto o svojemu časnom imenu i o sramoti koju bi mu Gabrielle nanijela. Sa

svakom tvrdnjom svoje tirade pogledavao je prema gore. Zar je očekivao da će gorštaci,

koji su to promatrali, pljeskati njegovu odbijanju braka s Gabrielle?

– Sada je bezvrijedna – rekao je Percy kad je MacKenna zastao kako bi došao do daha.

– Kralj Ivan neće joj dati miraz. Finneyjeva ravnica više ti nije na raspolaganju, MacKenna.

Isto vrijedi za tebe, Monroe.

– Zar misliš da ju i dalje želim? – Monroe je pljunuo na tlo pred Gabrielle. – Neka ju vrag

nosi. – Okrenuo se i otišao. Dok je prolazio pokraj MacKenne, rekao je: – Tvoja je,

MacKenna, ako ti ne smeta da ti se smiju iza leđa. Čuo si baruna. Tu bludnicu možeš

imati, ali Finneyjevu ravnicu nećeš dobiti.

MacKenna se nikada nije osjećao toliko poniženo. Njegov se gnjev okrenuo protiv

Coswolda. – Jesi li znao da je bludnica kad smo se dogovarali? Znao si, zar ne?

Gnjevni je Coswold odgovorio: – Nipošto. Vjerovao sam da je nevina, kao i svi drugi.

Znao sam da si želio Finneyjevu ravnicu. Već si ju zvao udolinom MacKenna i prije no što

sam predložio tu pogodbu, a ja sam želio...

Stao je usred rečenice prije no što je nehotice izlanuo obećanje koje je od MacKenne

iznudio kako bi sklopio tu pogodbu.

MacKenna nije želio da itko dozna pojedinosti njihove pogodbe. Povukao je Coswolda

na stranu i okrenuo leđa drugima. – Zahtijevao si da ti dopustim posjetiti ju kad god

poželiš, ali mi nisi želio objasniti zašto. Reci mi, jesi li ti jedan od onih kojima se već dala?

Jesi li namjeravao i dalje spavati s njom? Je li ti bila ljubavnica?

Njegovo je lice sa svakim pitanjem poprimalo još tamniju nijansu ljubičaste.

Coswold je gotovo zaboravio zlato. Gabriellino sablažnjivo ponašanje zasjenilo je sve

C

byJanja

92

druge misli. Coswold ju više nije želio, ali je i dalje bio odlučan u namjeri da dobije blago.

U mislima je tražio rješenje. Ako želi ikada doznati gdje je blago skriveno, potreban mu

je pristup Gabrielli, ali ako ju odvede kralju Ivanu, izgubit će ju. Kralj će vjerojatno biti

toliko gnjevan da će zapovjediti njezino pogubljenje, a ako bude u rijetkom raspoloženju

sklonosti opraštanju, vjerojatno će ju iskorištavati dok mu ne dosadi, a tada će ju

proslijediti svojim omiljenim podanicima. Kako bilo, Coswold joj neće moći prići.

Percy nije bio toliko zabrinut. Iako bi Gabrielle radije imao za ženu, bio je spreman

uzeti ju za ljubavnicu. Njegova opsjednutost nije iziskivala javni obred. Ako bi Gabrielle

bila prognana, bila bi na raspolaganju pa bi ju mogao imati kad god i kako god poželi.

Morao je samo pričekati da je se Coswold odrekne.

Coswold je također domislio plan i točno je znao što mu je činiti. Morao je djelovati

brzo jer je Gabrielle još u šoku. Strahovao je da će reagirati silovito i možda čak pokušati

pobjeći u očevu zaštitu. To nije mogao dopustiti.

– Mislim da bih tratio vrijeme ako bih tu ženu vodio natrag u Englesku i čekao

povratak kralja Ivana. Budući da govorim u njegovo ime, odmah ću odlučiti o njezinoj

sudbini.

– Nećeš ju ubiti – viknuo je Percy.

Isla je podignula ruku na grudi. – Zašto vas zanima što će joj se dogoditi? – viknula je. –

Nije moguće da ju i dalje želite.

– Coswold, zar ju ne možeš ušutkati? Od nje više nitko ne želi ništa čuti.

– Budi tiho – zapovjedio je Coswold odgurnuvši Islu. – Percy je u pravu. Rekla si

dovoljno.

– Doista mislim ono što govorim, Coswold – upozorio ga je Percy. – Gabrielle ne

možeš ubiti.

Coswold se podrugljivo nasmiješio svojemu neprijatelju. – Ne, neću ju ubiti. Želim da

pati do kraja života, koliko god to kratko bilo.

Ponovno se usredotočio na Gabrielle i načinio korak prema njoj. Gomila se široko

razmaknula.

– Na temelju moći koju mi je dao kralj Ivan u ovom te trenutku izopćujem.

Okupljeni su pozdravili kaznu. Neki su zapljeskali, a drugi su vikanjem izražavali

odobravanje. – Dobro da smo je se riješili. – Dobila je što je zaslužila.

Coswold je čekao da se svi smire prije no što je nastavio.

– Shvaćaš li što to znači, Gabrielle? Od ovog si trenutka izopćenica. Nemaš doma,

domovine, kralja ni titule. Kralj Ivan i njegovi vjerni podanici više ne priznaju tvoje

postojanje. Bezvrijedna si.

– Odgovara li kralju? – viknuo je netko.

– Ne odgovara jer nema kralja – odgovorio je Coswold.

– A što je s barunom Geoffreyjem? – upitao je Percy. – Zar se ne pitate što će on učiniti

kad čuje da je njegova kći izopćena?

– Kad on dozna, bit će prekasno.

Percy se očajnički trudio ne pokazati radost. Gabrielle će biti protjerana izvan zidina, a

byJanja

93

on je namjeravao poći za njom. Kad se od opatije udalji dovoljno da ju nitko ne vidi,

Percy će ju dohvatiti. Imao je dovoljno ljudi da njezine čuvare dočeka u zasjedi i svlada

ih. Nitko neće ni znati ni mariti za ono što će joj se dogoditi, a Percy ju može, ako to želi,

i zatvoriti u tamnicu svojega dvorca te ju držati ondje koliko god želi.

Coswold je imao istu namjeru. – Isla, reci mojim slugama da se pripreme za polazak –

zapovjedio je šapatom.

Ona je kimnula i požurila učiniti što joj je zapovjedio. Ali dok je prolazila pokraj

prezrene žene, usporila je i okrenula glavu kako bi samo Gabrielle mogla vidjeti njezin

podao osmijeh.

byJanja

94

26

akav li je zloban razlog ta žena imala za iznošenje tih laži? Što joj je bio cilj? I

što je s redovnikom? Zašto je on potvrdio njezine laži? Što je on imao od toga?

Brodick nije znao odgovore. Znao je samo da su njih dvoje u manje od deset

minuta uništili Gabriellin život. Osramotili su ju i obeščastili, oduzeli joj budućnost te

okaljali i ponizili njezina oca. I barun Geoffrey i njegova kći nedvojbeno će trpjeti

nezadovoljstvo kralja Ivana jer je ona za njega postala bezvrijedna. Brodick je znao da bi

barunu mogao biti oduzet posjed – Ivan je bio na glasu po uzimanju onoga što je

pripadalo drugima, uključujući supruge i kćeri – a s obzirom na njegovu izopačenost i

nepredvidljivost, postojala je i mogućnost da će baruna dati pogubiti kao primjer.

A Gabrielle? Što će njoj učiniti?

– Gledamo Engleze u svoj njihovoj iskvarenosti – s gađenjem je rekao Colm.

– Gabrielle je nevina. – Otac Gelroy bio je toliko očajan da su mu oči bile pune suza. –

Draga je i dobra – nastavio je. – Kad biste samo znali...

Svećenik je u zadnji čas zašutio. Zamalo je izlanuo kako bi Colm i Brodick, kad bi znali

što je sve Gabrielle učinila kako bi zaštitila Liama i spasila mu život, bili uvjereni da

nipošto ne bi učinila nešto čime bi osramotila svoju obitelj.

– Kad bismo samo znali što? – upitao je Colm.

– Kad biste samo znali kakva je – požurio je reći. – Nije kriva za strahote za koje ju

optužuju.

Colm se okrenuo prema svećeniku. – Mi već znamo da je nevina.

– Da, znamo – složio se Brodick.

– Znate?

Brodick je uzdahnuo. – Znamo – ponovio je. – Ali to u ovom trenutku nije važno, zar

ne? Pogledajte ih. Svi su ju osudili.

– Da, jesu. – Gelroy je kršio ruke. Netremice je gledao Gabrielle kad je šapnuo: –

Doživjet će strahote ako ju odvedu natrag u Englesku i predaju kralju Ivanu. Taj je

pohotnik sposoban za opačine i kažem vam, kad on završi s njom, učinit će... – Nije

mogao nastaviti. Gabriellina je budućnost bila neizrecivo strašna.

– Žena koja ju je optužila... – počeo je Brodick.

– Isla – rekao je Gelroy. – Čuo sam da izgovaraju njezino ime.

– Ona laže – rekao je Colm.

Gelroy je kimnuo u znak slaganja. – Za to će morati odgovarati Bogu.

– Ali što je s redovnikom? – upitao je Brodick. – Zašto je on potvrdio njezine laži?

K

byJanja

95

– Ne znam.

– Poznajete li tog redovnika? – upitao je Brodick.

– Poznajem. Mlad je i žarko želi služiti, vjerujem da je čestit čovjek. Ne mogu zamisliti

zašto bi rekao da je vidio Gabrielle. To je zacijelo pogreška pa ću ga potražiti i zamoliti da

mi točno kaže što misli da je vidio.

– Šteta je već učinjena – rekao je Brodick.

Gelroyeva su ramena klonula. – Da, učinjena je. Uništili su život lady Gabrielle.

Sramota.

– Svećeniče?

– Da, poglavar MacHugh?

– Kad budem odlazio iz opatije, vi idete sa mnom.

Gelroy je odjednom osjetio poriv da se baci preko ograde. Načinio je korak unatrag,

procijenio udaljenost do stuba i tada smogao malo hrabrosti. Neće pobjeći. Pristojno će

odbiti.

– Pozivate me služiti u vašemu klanu...

– Ako želite, možete to smatrati pozivom.

– A ako odbijem? – svećenik je teško progutao.

– Nećete.

Zbog kvrge u grlu Gelroyu je bilo teško govoriti pa je morao uposliti svu sposobnost

samokontrole koju je posjedovao da stane pred MacHugha. Moleći se da je taj poglavar

u opatiju doista došao po svećenika, a ne kako bi osvetio brata, promuklim je glasom

rekao: – Rado ću poći s vama.

Brodick se nasmijao. – Tko sada laže? Lice vas odaje.

Gelroy je u nelagodi priznao: – Istina je da strepim, ali ću dati sve od sebe kako bih bio

dobar svećenik klanu MacHugh.

– Idi po stvari koje želiš ponijeti – zapovjedio je MacHugh.

Brodick je čekao da svećenik nestane s vidika prije no što je progovorio. – Čuo sam da

se svećenika nije moguće riješiti kad se udomaći u nekom klanu. Predosjećam da ćeš

Gelroya imati uza se do kraja života.

Da je Gelroy čuo Brodickovu pretpostavku, ne bi se složio. Što prije obavi svoju

dužnost i napusti MacHughove, to bolje.

Nije želio razljutiti poglavara sporim korakom pa je trčao sve do svoje sobe kako bi

spakirao svetu vodicu i ulja, stolu i ostatak svojih stvari. Poglavar MacHugh jednom je od

svojih mlađih vojnika zapovjedio pratiti svećenika, a Gelroy je smatrao da je to učinio

kako bi spriječio njegov bijeg.

Gelroy je doista želio pobjeći, ali budući da je lady Gabrielle bila u toliko velikoj nevolji,

svoje je strahove morao ostaviti po strani. Mislio je samo o nalaženju načina da joj

pomogne.

Mislio je da je zabrinuta zbog čuvara koji ju čekaju. Ne bi bilo dobro da prisustvuju tom

čudovišnom suđenju. Četiri čuvara i jedna žena protiv stotinu razjarenih ljudi... ne, ne.

Čuvari moraju ostati s onu stranu vrata sve dok se ta strašna drama ne završi. A tada će,

byJanja

96

ako Bog da, pomoći Gabrielli da pronađe sklonište podalje od tih strašnih ljudi.

Gelroy je krenuo prema glavnim vratima. Vojnik mu je stao na put. – Morate se vratiti

poglavaru MacHughu – rekao je uzevši dvije vreće pune Gelroyevih stvari. – Pobrinut ću

se da ove vreće budu svezane za naša sedla.

– Molim vas da me poslušate – odgovorio je Gelroy. – Moram Gabriellinim čuvarima

dati zapovijed da nastave čekati. Ona ne bi željela da uđu u opatiju jer je ovdje opasno.

Potrebna mi je samo minuta.

Vojnik je kratko kimnuo.

Stephen je stajao s Gabriellinim konjem malo sjevernije od vrata. Kad je vidio Gelroya s

gorštakom, krenuo je prema njima.

– Gabrielle će uskoro doći. Imate li njezinu odjeću i druge stvari? – upitao je otac

Gelroy.

Stephen je odmahnuo glavom. – Imamo neke od njezinih stvari. Njezine su sluškinje

spakirale škrinje. Namjeravamo ih sustići do večeri. Zašto pitate?

Gelroy je morao lagati, ali je taj grijeh opravdao govoreći Bogu da to čini samo kako bi

Gabrielle i čuvare zaštitio od krvožedne rulje.

– Željela je da provjerim jer su se njezini planovi promijenili. Reći će vam za nekoliko

minuta, kad vam se pridruži. Poručuje vam da ju ovdje čekate.

Stephen nije imao razloga sumnjati u svećenika jer je znao da je Gelroy postao

Gabriellin prijatelj.

Kad je Gelroy požurio natrag na zidine, pripadnik klana MacHugh, koji ga je pratio,

primijetio je: – Lagali ste mu. Zašto?

– Da bih zaštitio njega i druge. Gabrielle bi to željela – dodao je. – Ne bi željela da se

pokušaju uplesti u ovu dramu jer bi bili u tragičnoj manjini.

Vojnik je nastavio slijediti Gelroya i nije ga napuštao sve dok svećenik nije bio na pola

stuba. Gelroy je znao kako taj čovjek sumnja i da bi se on mogao sakriti. Kad je stigao do

vrha, stao je i pričekao da ga jedan od poglavara pozove. Brodick ga je ugledao i

mahnuo mu.

Gelroy se nakašljao kako bi privukao MacHughovu pozornost, a tada je rekao: –

Poglavaru, ne mogu otići dok Gabrielle nije sigurna od ovih čudovišta. S vašim

dopuštenjem, idem stati uz nju.

Prije no što je MacHugh odgovorio, Gelroy je podignuo ramena i okrenuo se prema

Brodicku. – Poglavaru Buchanan, Gabriellin otac nije ovdje kako bi branio njezinu čast, a

vi ste jedini član njezine obitelji. Morate joj pomoći.

– Nemojte mi govoriti što mi je dužnost, svećeniče. – Brodickov glas bio je grub. – To

dobro znam.

– Da, dakako da znate – rekao je Gelroy revno kimajući.

Brodick ga je otpravio i pogledao gomilu. Coswold i Percy raspirivali su mahnitost.

– Colm, povest ću ju kući. Ondje ju mogu zaštititi.

– Zaštita joj neće vratiti čast – sumorno je rekao Colm.

Brodick se složio. – Ona zaslužuje bolje.

byJanja

97

– Njezin otac... on nije poput ovih baruna?

– Da jest, ne bih mu dopustio kročiti na moj posjed – odvratio je Brodick. – Znam da je

čestit čovjek.

– Pošalji mu poruku da će njegova kći biti s tobom pa će doći po nju.

– Nije tako jednostavno. Barun Geoffrey morat će okupiti svoje vazale i pripremiti se

za rat. Ako mu kralj oduzme posjed...

– Bit će nemoćan.

– Da – složio se Brodick. – Gabrielli je potreban snažan zaštitnik. Ona je rođakinja moje

supruge. Očekuje se da ću ju zaštititi, ali to neće dokazati da je nevina.

– Zašto ti je važno što drugi misle?

– Meni nije važno – odvratio je – ali da je Gabrielle moja supruga, ubio bih onoga tko bi

se usudio osporiti njezinu čast.

– I ja – rekao je Colm.

– Ali ona nema supruga koji bi branio njezinu čast.

– Ne, nema.

– Mislim da bi ju možda ti trebao povesti kući.

Colm se namrštio i upitao: – A što bih time postigao? Kakvu bi razliku činila moja

zaštita umjesto tvoje? Jak si kao i ja.

– Ja ju ne mogu oženiti.

Ta je izjava dugo lebdjela u zraku prije no što je Colm odgovorio. Točno je znao što

Brodick želi. – Tražiš previše od mene.

– Imaš dug koji moraš platiti. Tražim od tebe ono što možeš dati.

– Brak? Ne. To ne dolazi u obzir.

Brodick je slegnuo ramenima. – Meni se doima pametnim. Ako ju ti oženiš, svi će znati

da ju smatraš nevinom. Ti ne bi oženio bludnicu. Ugledan si i većina te se drugih klanova

boji. Mogao bi ju ponovno učiniti časnom ženom dajući joj svoje prezime.

– Ne. Morat ćeš iznaći drugo rješenje – odlučno je odgovorio Colm.

Brodick se nije dao smesti. Znao je da će Colm MacHugh naposljetku postupiti časno.

– Želiš li reći da postoji drugi poglavar, moćniji od tebe, koji se još nije oženio?

– Ništa ne želim reći, Buchanan. To je tvoj problem i ti ga moraš riješiti, a ne ja.

– Supruga za brata. Ti spasi njezin život kao što sam ja pomogao spasiti tvojega brata.

Colm je čvrsto stisnuo zube.

Jedan član klana Buchanan viknuo je: – Poglavari, lady Gabrielle odlazi. Otvorili su

vrata.

Brodick je pogledao prema parku upravo kad je jedan čovjek istupio i pljunuo na tlo

pred Gabrielle.

Colm je vidio kako se drugi gura kroz gomilu dok je Gabrielle hodala prema vratima.

Čovjek ju je pozvao, ali je ona, ne obazirući se, nastavila dalje. On ju je tada uhvatio za

ruku, okrenuo ju i šakom udario u lice. Da ju nije čvrsto držao, pala bi na tlo.

Colm je već bio krenuo prema stubama, a Brodick za njim, kad je doviknuo svojim

ljudima: – Otkrijte tko je taj.

byJanja

98

Svi su ratnici, i Buchananovi i MacHughovi, shvatili tu zapovijed. Gelroy nije. On nije

vidio što se dolje dogodilo.

– O kome govori? Što želi? – upitao je jednoga od ljudi koji su se gurali pokraj njega.

Čovjek nije usporio. – Želi doznati tko je udario lady Gabrielle.

– Netko ju je udario? O, blagi Bože – odvratio je Gelroy. Okrenuo se i pojurio za

drugima. – Ali zašto...

Odgovorio mu je zadnji ratnik. – MacHugh želi doznati ime čovjeka kojega će ubiti.

byJanja

99

27

ila je zarobljena u noćnoj mori.

Prije sat vremena bila je lady Gabrielle, kći baruna Geoffreyja od Wellingshirea i

princeze Genevieve od St. Biela. Bila je voljena, sretna i s nadom je gledala u

budućnost. A sada je omražena, s njom postupaju kao s gubavcem i nema budućnosti.

To je previše. Sada je najvažnije opstati. Morala je pronaći sigurno utočište za sebe i

svoje čuvare. Premda nije imala osobito odredište na umu, željela se što više udaljiti od

gnusnih baruna i njihovih pobornika. Tada će možda uspjeti shvatiti što se upravo

dogodilo.

Međutim, prije svega joj je bilo potrebno vrijeme da se smiri i utiša srce koje je divlje

lupalo. Gotovo nije mogla disati. Neznanci su joj dobacivali ružne uvrede dok je prolazila

pokraj njih dugom, naizgled beskrajnom stazom do glavnih vrata.

Poniženje i sramota bili su nepodnošljivi. Morala se usredotočiti koliko je god mogla

kako ne bi pokazala emocije. Nije žurila – iako je silno željela potrčati – i nije dopustila da

joj pobjegne ijedna suza jer bi bijesna gomila u tome pronašla zadovoljstvo. Ostao joj je

samo ponos. Neće im dopustiti da joj ga oduzmu.

Obraz joj je pulsirao od udarca koji je primila. Vidjela je šaku kako joj se približava i

pokušala se udaljiti od napadača, divljaka na čijem je ružnom licu opazila mržnju, ali ju je

on uhvatio pa nije mogla uzmaknuti. Srećom, uspjela je okrenuti se i ublažiti udarac.

Napadač je bio više nego dvostruko veći i teži od nje. Da se nije pomaknula, njegova bi

joj šaka zacijelo razbila čeljust.

– Nemoj ju oštetiti – viknuo je Coswold trenutak prije no što je napadačeva šaka

udarila u njezino lice.

Udarac ju je zaprepastio pa je posrćući uzmaknula upravo kad ju je kamen udario

odostraga. Brzo se uspravila i nastavila dalje. Udario ju je još jedan kamen, pa još jedan.

Iako je bila ošamućena, čula je kako barun viče. Oštetiti ju? Kakva besmislena zapovijed!

Coswold, Isla i Percy već su joj uništili ugled i napali njezinu čast. Ostala je bez svega. U

očima svojih zemljaka više nije postojala i nije pripadala nikamo. Zar bi unakazivanje

činilo razliku?

Opat ju je čekao na vratima. Otvorio ih je, pognuo glavu i šapnuo: – Neka je Bog s

vama.

Je li on povjerovao u te laži? U očima su mu bile suze, ali Gabrielle nije znala jesu li to

suze suosjećanja ili stida.

Izašla je i čula kako su se golema vrata zatvorila za njom, a tada povlačenje zasuna.

B

byJanja

100

Stephen je uskliknuo kad ju je vidio. Skočio je s konja i potrčao k njoj, a Faust, Lucien i

Christien isukali su mačeve u pripremi za borbu.

Gabrielle je znala da zacijelo izgleda strašno. Jedan joj je kamen rasjekao kožu tik

ispod desnog oka i osjećala je kako joj se krv slijeva niz obraz. Čeljust ju je boljela i

vjerojatno je počela naticati te mijenjati boju.

– Princezo, što vam se dogodilo? – upitao je užasnuti Stephen.

– Dobro sam – odgovorila je iznenađujuće jakim glasom – ali moramo poći. Odmah.

– Krvarite! – Christienovo je lice bilo crveno od gnjeva kad je zamahnuo prema

zatvorenim vratima. – Tko vam je to učinio? Ubit ćemo ga.

– Ne, ne vraćate se u opatiju – rekla je.

Faust je svukao tuniku preko glave i navlažio ju vodom iz svojega mijeha. Nagnuo se iz

sedla i pružio vlažnu tkaninu Gabrielli. – Boli li? – upitao je.

– Ne – rekla je Gabrielle i brzo obrisala krv s obraza. – Sve ću vam reći, ali, molim vas,

moramo se što prije udaljiti odavde.

Čuli su hitnost u njezinu glasu pa njezinu zapovijed nisu dovodili u pitanje. Stephen ju

je podignuo na Vragolanova leđa, pružio joj uzde i tada uzjahao svojega konja.

Pretpostavivši da želi sustići očeve ljude, okrenuo se prema jugu.

– Ne – viknula je Gabrielle. – Moramo na sjever.

– Zar vaš otac neće... – počeo je Lucien.

– Ne shvaćate. Ako se baruni predomisle i odluče me odvesti kralju, njihovom kralju

Ivanu – ispravila se – tražit će nas na jugu. Skrivene u šumi nikada nas neće pronaći.

– Ali zašto... – počeo je Stephen.

– Sada mi nemojte postavljati pitanja – rekla je. – Kad se udaljimo odavde, objasnit ću

vam.

Stephen je kimnuo. – Idemo na sjever.

Christien je bio zadnji u povorci i prvi koji je osjetio podrhtavanje tla. Gorštaci su im se

približavali odozdo. Doviknuo je drugima koji su jahali pred njim.

Kad se Gabrielle okrenula i ugledala hordu koja im se približavala, preplavio ju je strah

jer je pomislila da su njezini neprijatelji krenuli za njom. Ali, kad su se približili,

prepoznala je dvojicu na čelu: Buchanana i MacHugha. Izgledali su divlje, silovito,

ponosno... i opasno. Veličanstven prizor: poput munje, lijepi izdaleka, ali zastrašujući

izbliza.

Tutnjava kopita bila je zaglušujuća.

– Propustite ih – viknula je čuvarima. Povela je Vragolana nalijevo kako bi se sklonila s

puta silovitim gorštacima, ali ih oni nisu obišli. Raširili su se. Gabrielle je podbola

Vragolana u puni galop, ali su ju oni ipak sustigli, okružili nju i njezine čuvare i opkolili ih.

Opkoljeni krugom gusto raspoređenih ratnika sišli su s jednog brežuljka i uspeli se na

sljedeći.

Onaj tko bi gledao iz opatije, vidio bi samo pripadnike klanova kako se vraćaju kući.

Gabrielle i njezini čuvari uopće se nisu vidjeli.

Je li im to bila namjera? Gabrielle je silno laknulo i bila je toliko zahvalna jer se udaljava

byJanja

101

od baruna da se nije namjeravala uzrujavati zbog motiva gorštaka. A osim toga, već je

bila ugledala oca Gelroya koji je s njima poskakivao na svojemu konju. Jadni svećenik

zgrčenog lica držao se za jabuku sedla kao da mu život ovisi o tome. Ako je itko od njih

želio nauditi nekome, bi li poveli svećenika da svjedoči njihovim zlodjelima?

Skrenuli su prema sjeverozapadu. Kad su stigli do ruba Finneyjeve ravnice, dobra dva

sata jahanja udaljene od opatije, čula je kako je jedan od njih viknuo da su na

Buchananovoj zemlji. Vragolan je bio itekako spreman za odmor, a Gabrielle ga nije

htjela tjerati dalje bez predaha.

Iznenadila se da ju gorštaci nisu pregazili kad je naglo stala. Oni su stali s njom, ali su

sjahali te ju opkolili i prije no što je sama stigla sjahati.

Njezini su čuvari stali u stav pozorno, spremni za ono što bi moglo uslijediti. Ruke su

im bile spuštene uz tijelo, ali su stajali opušteno. Znali su da će, ako samo ostave dojam

da namjeravaju posegnuti za mačevima, to biti njihov zadnji zemaljski čin. Gorštaci

ubijaju kako bi zaštitili svoje poglavare, kao što bi se čuvari do smrti borili za svoju

princezu. Dokle god ih gorštaci ne gurnu, ostat će tu gdje jesu.

Znajući da njezini čuvari neće popustiti bez obzira na to s koliko se ljudi suoče,

Gabrielle je bila zabrinuta za njihove živote. Čula je kako jedan gorštak zapovijeda

razmicanje. Ponadala se da je to glas divljeg Buchanana, ali kad su se vojnici razmaknuli,

vidjela je da to ne govori njezin rođak. Bio je to drugi poglavar, nemilosrdan čovjek koji

je svojega izgubljenog brata pozdravio šakom.

Bio je krupan i doimao se divlje kao što je upamtila, ali je na njemu bilo još nešto

iznenađujuće. Moglo bi se čak reći da je bio naočit, ako vam se sviđaju surovi, manjkavi

tipovi s ožiljcima. Njoj se takvi nisu sviđali. Ali, ako joj se na njegovoj pojavnosti nešto

sviđalo, tada je to bila boja njegove kose. Bila je plava s nijansom crvene. Uokvirivala je

strogo i ukočeno lice, podsjećajući ju na Vikinga iz priča o prošlim vremenima. Vjerojatno

je bio zao i sirov.

Colm MacHugh stao je samo korak dalje od Stephena. Nakon što su odmjerili jedan

drugoga, Colm je zapovjedio: – Skloni mi se s puta.

Stephen se nije pomaknuo ni milimetra. Colm je bio barem za glavu viši te mišićaviji, ali

čuvar nije uzmaknuo. Njemu je zapovijedala samo princeza Gabrielle. Isto je vrijedilo za

druge čuvare. Faust i Christien stali su pokraj Stephena, dok je Lucien stao leđima uz

Gabriellina leđa.

Brodick se pridružio Colmu kad je Gabrielle rekla: – Ne namjeravaju nam nauditi.

Dio nje doista je vjerovao da je to istina, da su gorštaci došli za njima kako bi im

pomogli, a ne kako bi im naudili. Pa ipak, nakon današnjeg užasa sve je moguće.

– Odmaknite se i pustite me da razgovaram s njima – zapovjedila je.

Njezini su se čuvari maknuli, oprezno držeći gorštake na oku.

– Kojim jezikom govorite? – upitao je Brodick na gaelskom.

Gabrielle mu je odgovorila na gaelskom. – To je jezik domovine moje majke, St. Biela.

Izvrsno je vladala njihovim jezikom. Brodick je pretpostavio da ju je otac poučio. B ilo bi

dobro da se njegova supruga Gillian ugleda na Gabrielle. Njegovi su se ljudi i dalje

byJanja

102

povremeno trzali u nelagodi kad bi im se obratila.

Okrenuo se prema Colmu i rekao: – Nije potpuno Engleskinja, samo napola.

Colm nije mogao shvatiti zašto je Brodick smatrao da je to važno. Napola Engleskinja

za njega je isto što i potpuna Engleskinja. Odgovorio je nezainteresiranim slijeganjem

ramena.

Brodick je načinio korak prema Gabrielli. Kad su njezini čuvari reagirali, gnjevno ih je

pogledao. Njegovi su se sljedbenici također osjetili napadnutima pa su načinili korak

naprijed.

– Dosta! – viknula je Gabrielle. Podignula je ruku i ponovila zapovijed: – Dosta.

Budući da je to rekla na gaelskom, Brodicku i Colmu bilo je očito da ne zapovijeda

svojim čuvarima, nego njihovim vojnicima. Brodicku je njezina drskost bila smiješna, ali je

Colma razljutila.

Vojnici su uzmaknuli tek nakon što su im njihovi poglavari dali znak, ali su pozorno

promatrali njezine čuvare. Gabrielle je pomislila da možda čekaju priliku na napad.

– Znaš li tko smo? – upitao je Brodick.

Gabrielle je kimnula. – Vi ste divlji... odnosno, vi ste moj rođak, poglavar Buchanan.

Čula sam priče o vama. – Te riječi nisu skinule namršten izraz s njegova lica. – To su

doista dojmljive priče o vašoj lukavosti i snazi.

Brodick je sklopio ruke iza leđa. – Od koga si ih čula?

– Od svojega oca, baruna Geoffreyja.

– Tada su istinite. On ne bi lagao.

Gabrielle je znala da će morati uvažiti i drugoga poglavara, a kad se napokon okrenula

i suočila s prodornim pogledom MacHughovih očiju, zadrhtala je od straha.

– Znam i tko ste vi.

MacHugh je odgovorio blagim podizanjem obrve. Gabrielle se nije dala smesti. – Vi ste

poglavar MacHugh i svojega brata pozdravljate na krajnje neobičan način.

Colm nije shvatio što je željela reći. – Kako ga pozdravljam?

– Šakom.

Ah. Dakle, gledala je kako Liam napušta opatiju.

Gabrielle je u njegovim očima na trenutak opazila nagovještaj topline. To je bilo

dovoljno da shvati kako on nije u potpunosti čudovište.

Otac Gelroy progurao se kroz okupljene pripadnike klanova. Naklonio se Gabrielli, a

tada se okrenuo prema Colmu. – Poglavaru MacHugh, ovo su dobri ljudi koji su čuvali

vašega brata dok se u opatiji oporavljao od ozljeda. Već sam vam ih spomenuo, ali sam

želio provjeriti da niste zaboravili.

Colm je pomislio da taj svećenik duboko u sebi ipak posjeduje malo hrabrosti. Gelroy

se usudio podsjetiti ga da tim ljudima duguje zahvalnost. Colm nije volio dugovati bilo

kome bilo što. Dug mu je uvijek teško padao sve dok ne bi bio isplaćen.

Nije zahvalio čuvarima, ali je kimanjem uvažio ono što su učinili. Čuvši svećenikove

riječi, drugi su se Buchanani i MacHughovi također opustili.

– Je li itko pokušao doći do mojega brata dok ste ga čuvali? – upitao je četvoricu.

byJanja

103

Gabrielle je zaustila niječan odgovor, ali je odlučila dopustiti im da sami odgovore.

– Stephen, je li itko pokušao nauditi Liamu dok ste ga ti i drugi čuvali?

Stephen je na trenutak oklijevao prije no što je kratko kimnuo. – Prve noći došla su

dvojica.

– Što je rekao? – Brodick je upitao Gabrielle.

Gabrielle je bila toliko iznenađena čuvarevim odgovorom da nije obratila pozornost na

Brodicka. – Zašto mi to niste rekli?

– Smatrali smo da nije potrebno reći vam – odgovorio je Lucien.

– Zamolili ste nas da ga čuvamo pa smo to i činili – rekao je Stephen.

– Sami smo to riješili – dodao je Faust.

Brodick i Colm dovoljno su dugo čekali odgovor.

– Reci nam što su rekli – zapovjedio je Colm.

Gabrielle se brzo ispričala te zamolila Stephena i druge da se obrate izravno

poglavarima.

Stephen se okrenuo prema Colmu i na gaelskom rekao: – Poglavaru MacHugh, dvojica

su došla k vašemu bratu prve noći kad smo ga čuvali.

Ako su se poglavari iznenadili time što su i Gabriellini čuvari dobro vladali njihovim

jezikom, nisu to pokazali. Colm je prekrižio ruke čekajući daljnje objašnjenje.

– Bili su odjeveni kao redovnici, ali su u rukavima nosili noževe – rekao je Lucien.

– Lucien i ja bili smo na straži – objasnio je Christien.

– Čekali smo sve dok nismo bili sigurni da su naumili ubiti vašega brata i tek smo tada

djelovali – rekao je Lucien.

A što ste učinili kad ste shvatili što su naumili? – upitao je Brodick.

– Ubili smo ih – iskreno je odgovorio Christien.

Colm je kimnuo u znak odobravanja. – Jesu li govorili? Jeste li im čuli imena? – upitao

je.

– Ne – odgovorio je Lucien. – Govorili su vašim jezikom, ali drukčije od vas.

– Opišite ih – zapovjedio je Brodick.

Lucien je rekao da su posrijedi bila dvojica duge kose i brade, krupni, ali ne osobito

visoki.

Kad je završio, Christien je dodao: – Bili su obični.

– Bez oznaka na koži ili na oružju – objasnio je Lucien.

– Moj je brat prespavao tu borbu? – upitao je Colm.

Christiena je to pitanje uvrijedilo. – Nije bilo borbe. Nismo im dali vremena da nam se

suprotstave.

– Dakle, bio je to iznenadan napad – rekao je Brodick kimajući u znak odobravanja.

– Nije – rekao je Lucien – vidjeli su nas.

Colmu se svidjela njihova domišljatost. – Što ste učinili s tijelima?

– Liama nismo mogli ostaviti bez zaštite pa smo tijela držali u kutu sobe sve dok nas

Stephen i Faust nisu došli zamijeniti – rekao je Christien. – Tada smo Lucien i ja iznijeli

tijela iz opatije i bacili ih u provaliju. Još je bilo mračno, uvjeren sam da nas nitko nije

byJanja

104

vidio.

– Bacili smo zemlju na njih, ali su ih se životinje vjerojatno dočepale.

Pitanja su se nastavila, ali Gabrielle nije obraćala pozornost. Još je bila u šoku od

ležernog priznanja svojih čuvara da su ubili dvojicu uljeza. Pomislila je kako doista ne bi

mogla podnijeti nove potrese. Bila je iscrpljena. Željela je samo pronaći mirno mjesto i

nekoliko minuta sjediti. Njezin se svijet rušio oko nje i bilo joj je potrebno vrijeme da

shvati sve užasne događaje toga dana prije no što pokuša nešto isplanirati.

Ali, razumijevanje tih strašnih događaja iziskivat će mnogo, mnogo više vremena.

Kad se doimalo da su poglavari napokon iscrpili pitanja, Gabrielle je pozvala Stephena.

– Možemo li razgovarati? – upitala je.

Gabrielle je odvela Stephena na stranu kako ih ne bi čuli, ali je za svaki slučaj i

progovorila jezikom St. Biela.

– Zašto mi nisi rekao za te napadače?

– Žao mi je, princezo, ali smatrao sam da ćete, ako tijela budu pronađena, biti sigurniji

ukoliko o njima ne budete znali ništa.

– Jesi li ih prepoznao? Je li moguće da su to ljudi s Finneyjeve ravnice?

– Svi smo ih dobro pogledali, ali ni jedan od nas to nije zaključio. Sjetite se, princezo,

da ste vi jedina osoba koja je vidjela lica svih njih.

– Prema onome što je Lucien opisao poglavarima, ne bih rekla da sam vidjela ijednoga

od njih. Ali, pomislila sam da su nas možda slijedili do opatije.

Stephen je odmahnuo glavom. – To nije moguće. Christien se neprestano vraćao

provjeriti slijedi li nas tko. Zacijelo bi ih vidio.

– Kako su tada ti ljudi znali da je Liam ovdje?

– Zacijelo ga je netko vidio, ili je netko vidio kako ga unosimo. Teško je čuvati tajnu na

toliko velikom mjestu, s toliko mnogo stranaca u prolazu.

– Da, doista, ali sada je na sigurnom, zar ne? A to je najvažnije.

– A vi, princezo? Prema posjeklinama i podljevima koje vidim, moram pretpostaviti da

vi niste na sigurnom. Hoćete li mi reći što se dogodilo?

Iako joj je to bilo vrlo neugodno, priznala je Stephenu što se dogodilo u parku. Nije ga

mogla gledati u oči dok je ponavljala uvrede koje su joj dovikivali, a glas joj se slomio kad

je spomenula redovnika koji je potvrdio Islinu priču.

Stephen je zaključio isto što i ona: – Zacijelo vas je vidio dok ste išli pogledati Liama.

Od sva četiri čuvara Stephen je bio najobjektivniji i u krizama najsmireniji, ali u tom

trenutku nije mogao obuzdati gnjev. – Dužnost nam je čuvati vas, princezo, a vi ste nas

svjesno držali u neznanju. Da smo znali što se događalo u opatiji...

Gabrielle ga je prekinula: – Ubili bi vas jer biste me pokušali zaštititi. To nisam mogla

dopustiti.

Ogorčeni Stephen odgovorio je oštro: – Dužnost nam je braniti vas.

Christien, Lucien i Faust dotrčali su do njih. Faust je užasnuto rekao: – Stephen,

podignuo si glas na princezu Gabrielle.

– Kad čujete ono što je meni upravo rekla, bit ćete gnjevni kao i ja. Usudili su se

byJanja

105

kamenovati ju! – viknuo je.

Gabrielle je bila pošteđena ponovnog preživljavanja te strahote jer im je prišao

nezadovoljni poglavar MacHugh.

– Još nisam doznao kako je moj brat dospio u opatiju. Jeste li za svojega boravka

ondje čuli bilo što o tome?

Gabrielle je odgovorila: – Poglavaru, molim vas, imajte na umu da je vrlo malo ljudi

znalo da je on u redovničkoj sobi. Možda će se Liam sjetiti. Predlažem da pitate njega.

Colm se okrenuo prema njezinim čuvarima. – Moj je brat rekao da je pokušao

razgovarati s vama. Zašto ni jedan od vas nije odgovorio? Liam je zaključio da ga niste

razumjeli, ali budući da očito razumijete gaelski, zanima me zašto niste razgovarali s

njim.

Faust je pogledao Stephena. Dobivši dopuštenje u obliku kratkog kimanja, rekao je. –

Nismo to željeli.

byJanja

106

28

abriellini čuvari bili su oholi, nepristojni, uvredljivi, bezobzirni i grubo iskreni. Colm

se nije mogao oteti pomisli da mu se sviđaju. Da nije znao istinu, pomislio bi da su

rođeni gorštaci. A budući da ni jednu od tih osobina nije smatrao manama, nije

bilo potrebe da odalami Fausta zbog njegova drskog stava.

Mnogo ga je toga zanimalo o njihovoj povezanosti s Liamom, ali je odlučio privremeno

ostaviti to po strani i usredotočiti se na Gabrielle. Što joj prije objasni što će joj se

dogoditi, to bolje. Morao je platiti dug pa će to, tako mu svega svetoga, i učiniti.

Dok su se drugi pripremali za nastavak putovanja, on je čekao da se čuvari vrate

svojim konjima prije no što joj se obratio.

– Gabrielle.

– Da, poglavaru MacHugh?

– Poći ćeš sa mnom.

To nije bila molba. Bila je to zapovijed, izrečena grubim glasom.

– Doista?

MacHugh je kimnuo. – Da, hoćeš.

Poglavar je bio naviknuo da sve bude po njegovom. A zašto i ne bi? – pomislila je

Gabrielle. Doimao se dovoljno snažnim da podigne konja i pritom se ne oznoji. Snagu je

vidjela u načinu na koji se kretao, u njegovu bahatom šepirenju, ali se nije osjećala

ugroženo ni uplašeno. Zbog njegove se snage na određeni način osjećala sigurno. Ima li

to smisla?

Ali, današnji je dan jedan od najgorih u njezinu životu. Ništa nije imalo smisla.

– Sa mnom ćeš govoriti samo gaelski – zapovjedio je Colm.

Gabrielle se obuzdala kako se ne bi usprotivila njegovoj oštroj zapovjedi. Poglavar je

bio naviknuo da pripadnici njegova klana primaju zapovjedi bez pogovora, ali, zar je

zaboravio da ona ne pripada klanu MacHugh? Bude li i dalje toliko osoran, podsjetit će

ga na to.

Bez riječi je prešla preko male čistine, do sjene stabala. Osjećala je kako ju vojnici prate

pogledom.

Stala je i okrenula se prema poglavaru.

Colm je stajao samo nekoliko koraka dalje i bio je potpuno usredotočen na nju. Trudio

se ne reagirati fizički, ali se to pokazalo nemogućim. Bila je prelijepa: duga, lagano

kovrčava kosa boje ponoći, koža čista poput vrhnja, oči toliko ljubičaste i izražajne da su

se doimale svjetlucavo i ta usta, Bože, ta usta bi svakog muškarca potaknula na

G

byJanja

107

maštanje. Bila je neodoljiva, čak i s podljevom na čeljusti i krvavom posjeklinom na

obrazu.

Colm nije mogao dopustiti da mu misli tako odlutaju. Smušenost zbog žene nije mu

bila ni najmanje potrebna. Bio je uvjeren da će se s vremenom naviknuti na njezin izgled,

ali nije bio uvjeren da će se isto dogoditi i njegovim sljedbenicima. Njegovi su ljudi već

zurili u nju. Okrenuo se kako bi im dao do znanja da to ne odobrava, ali ga ni jedan nije ni

pogledao. Bili su potpuno zaokupljeni njome. Da su bili bliže, udario bi im glave jednu od

drugu i možda im tako privukao pozornost.

Gabrielle je strpljivo čekala da poglavar MacHugh progovori. Bilo joj je neugodno jer je

toliko usredotočeno zurio u nju.

Pokušala se nasmiješiti i upitala: – Što želite reći?

MacHugh nije vidio razloga da ju obazrivo pripremi. – Ideš sa mnom kući.

Gabrielle je bila uvjerena da ga nije dobro čula. – Oprostite, biste li ponovili to što ste

upravo rekli?

– Ideš kući sa mnom.

Ona je, potpuno zbunjena, upitala: – Zašto?

MacHugh se namrštio i rekao: – Zato jer sam ja tako odlučio.

– Ali, zašto biste željeli povesti me kući? – ponovno je upitala.

MacHugh je uzdahnuo dugo i otegnuto. Trebao je znati da to neće biti lako. Sve

vezano uz Buchanane uvijek postane zamršeno pa ni ovo očito neće biti drukčije.

– Vaš je rođak predložio...

– Divlji Buchanan?

– Da...

– Što je točno predložio?

– Prestani me prekidati.

Gabrielle je odmah skrušeno odgovorila: – Ispričavam se, poglavaru. Vaša me je izjava

iznenadila i... – zastala je. – Ne opravdavam se.

Porumenjela je od nelagode, a Colm je shvatio da to neće završiti ako ne prestane

primjećivati takve stvari. Sklopio je ruke iza leđa, namrštio se i pokušao još jednom.

– Brodick je pretpostavio da ćeš u mojemu klanu i pod mojom zaštitom biti sigurna.

Gabrielle je prekrižila ruke i pričekala nekoliko sekundi prije no što je odgovorila. –

Zašto bi poglavar Buchanan iznosio pretpostavke o tome što je dobro za mene?

– Vaš otac nije bio u opatiji, a budući da vam je Brodick rođak, zapala ga je dužnost da

vas zaštiti.

– Brodick nije moj skrbnik. Moj je otac moj skrbnik.

Colm je kimnuo. – Da, to je točno – rekao je nestrpljivo. – Ali, on nije bio ondje, zar ne?

– Prije no što je stigla odgovoriti, dodao je: – Mi jesmo.

– Da, znam da vi jeste. Kad sam ušla u park, podignula sam pogled i vidjela vas, ali sam

pomislila... odnosno, pretpostavila sam da ste na odlasku. – Odjednom se potpuno

zbunila, uzmaknula jedan korak i odmahnula glavom. – Zašto sam to pomislila? Zašto

sam pretpostavila da ste na odlasku? Kad je započela galama, više nisam pogledala

byJanja

108

prema zidinama. – A tada je u paničnom strahu šapnula: – Kad ste otišli?

– Nakon tebe.

Gabrielle je osjetila mučninu. – Tada ste vidjeli... – Nije mogla završiti pitanje.

– Da.

Načinila je još jedan korak unatrag. Jesu li svi ljudi s poglavarima čuli i vidjeli njezino

poniženje? Dakako da jesu. Zato i zure u nju. Smatraju li ju bludnicom? Besramnom

ženom? Zašto ju ne vrijeđaju kao i svi drugi?

Prestala je uzmicati i ispravila ramena. Odlučila je ne braniti se i ne isticati svoju

nevinost. A neće se ni skutriti. Ako žele misliti najgore o njoj, kao i rulja koja ju je zasipala

kamenjem i uvredama, neka. Smogla je svu hrabrost koju je posjedovala, ali nije

preostalo mnogo. Ponovno ju je preplavio stid zbog nečega što nije učinila.

Colm je vidio kako tuga ulazi u njezine oči i kako joj obrazi blijede. Osjetio je čudan

poriv da joj olakša. – Zbunjuješ me – promrmljao je.

Gabrielle se nije mogla usprotiviti njegovu mišljenju jer su joj se misli kovitlale na sve

strane. Zašto bi joj taj čovjek ponudio dom? Što bi time mogao dobiti? Ništa nije imalo

smisla.

Njoj i čuvarima nedvojbeno je bilo potrebno sigurno utočište dok planiraju budućnost.

Život kod MacHughovih razborito je, ali privremeno rješenje, ako je dobro shvatila

poglavarove razloge za tu ponudu. U tom stanju nije se usudila vjerovati ni u čiju

ispravnost. Je li MacHugh bio častan čovjek ili je imao svoje izopačene motive?

– Mislim da ste zacijelo dobar čovjek i častan vođa... – počela je.

– Kako bi ti mogla znati što sam ja?

Bila je to prilika kojoj se nadala. – Nikako ne mogu znati...

– Upravo si rekla...

– A budući da nikako ne mogu znati, ne smije vas uvrijediti moj zahtjev da shvatim

vaše istinske motive. Poglavaru, ponovno vas pitam, zašto želite mene...

– Ne želim tebe. Želja nema ništa s tim. Vraćam dug Brodicku Buchananu i to je sve.

– Oh. – Nije znala treba li osjetiti olakšanje ili se uvrijediti. Sve se događalo toliko brzo

da nije stigla razmisliti. – Ne želite, odnosno, vraćate dug?

Nije li upravo to rekao? Ta je žena bila krajnje zbunjujuća. Njezine su se emocije kretale

od postiđenosti do straha i očaja, a sada se čak doimala nezadovoljno. Pretpostavio je

da neće dobro reagirati kad joj kaže da ima živjeti s njim, ali nije očekivao toliko čudnu

reakciju. Ispostavilo se da je sve to teže no što je očekivao.

– Poglavaru, hvala vam jer ste mi ponudili dom. Ne brinite, nećemo vam smetati više

od nekoliko dana.

– Ne nudim privremeni smještaj i nećeš otići za nekoliko dana. Ostat ćeš sa mnom.

Pozvao ga je jedan od njegovih ljudi. Colm je odgovorio podignuvši ruku kako bi ga

ušutkao i rekao mu: – Pričekaj da ovo završim.

Da završi? Gabrielle je zaključila kako je ona zacijelo “ovo” o čemu govori.

– Hvala vam za ponuđenu gostoljubivost – rekla je – ali ne mogu poći s vama.

Odbijanje njegova poziva doimalo se logičnim jer se upravo dosjetila drugog

byJanja

109

odredišta. Sa svojim će čuvarima poći k poglavaru Buchananu. S Buchananima će biti

jednako sigurna kao i s Mac Hughovima.

Ali zašto Buchanan to nije ponudio?

Colm nije znao kako bi nastavio. Zapravo je bio zapanjen njezinim odbijanjem njegove

zaštite. Zar ta nerazborita žena ne zna u kakvoj je opasnosti? Zar ne shvaća što znači biti

izopćen?

Odlučio joj je reći, ali prije no što je stigao objasniti koliko je njezina situacija nesigurna

i sumorna, Gabrielle ga je upitala:

– Zašto mi poglavar Buchanan nije ponudio svoj dom i zaštitu? On mi je član obitelji.

Colm je pogledao preko ramena, opazio Brodicka u gomili ljudi koji su se naprezali

kako bi čuli njihov razgovor, i mahnuo glavom prema Gabrielli.

Brodick je po izrazu Colmova lica zaključio da se razgovor ne odvija dobro. Prešao je

preko čistine pogleda uprtog u Gabrielle i upitao: – Zašto to traje toliko dugo?

– Teška je – rekao mu je Colm.

Gabrielle se odmah pobunila. – Ne slažem se, poglavaru. Mislim da nisam ni najmanje

teška.

– U čemu je tada problem? – Brodick je upitao Colma. – Jesi li joj rekao što će se

dogoditi?

Ah, tu je pogriješio. Iznio joj je Brodickov prijedlog umjesto da zatraži njezinu

poslušnost.

– Poglavar MacHugh ljubazno je ponudio...

– Što sam učinio? – zagrmio je MacHugh.

– Ljubazno ste... – počela je Gabrielle.

Kad su mu se oči stisnule, a bore na čelu produbile, shvatila je. Riječ “ljubazno” očito

je bila uvredljiva. Ti su gorštaci doista čudni! Laknut će joj kad ih se riješi.

Nije se usudila nasmiješiti. – Poglavaru MacHugh ponudio mi je zaštitu, a ja sam

odbila. Pristojno sam odbila – naglasila je.

– Brodick, zanima ju zašto joj ti nisi ponudio svoj dom i zaštitu – rekao je Colm.

– Nisi joj potpuno objasnio plan?

– Nisam stigao do toga. Ta je žena sklona prekidati.

– Gabrielle – započeo je Brodick tonom glasa koji je smatrao krajnje razboritim. –

Mogu ti ponuditi svoj dom i zaštitu, a priznajem i da bi moja supruga bila sretna zbog

društva. Bila bi sigurna...

– Rado ću prihvatiti vašu ponudu ukoliko shvaćate da je to samo na nekoliko dana. Je

li to prihvatljivo?

Nije mu dala vremena da joj kaže kako joj MacHugh može pružiti više od zaštite. Može

joj dati svoje prezime. A ona je umjesto toga prihvatila poziv koji on nije pružio.

– Ta je žena čvrsto odlučila odbiti pomoć – rekao je Colm.

Brodick je kimnuo.

Colm se obratio Gabrielli. – Što će se dogoditi za nekoliko dana? Što namjeravaš

učiniti?

byJanja

110

– Najprije moram pronaći oca i upozoriti ga na opasnost.

– Pronaći ga? Ne znaš gdje je? – upitao je Brodick.

Gabrielle je odmahnula glavom. – Otišao je obavijestiti kralja Ivana o tome što se

dogodilo Monroeu i namjeravao me je sustići na povratku u Englesku.

– Zar namjeravaš lutati uokolo dok ne nabasaš na njega? – upitao je Colm.

– Čak i ako ga pronađeš, nećeš moći s njim u Englesku. Prognana si – podsjetio ju je

Brodick. – Ako te uhvate, pogubit će te, a ako te uhvate s ocem, i on će platiti visoku

cijenu.

Prisilili su ju da se suoči sa stvarnošću, ali se ona i dalje nije mogla pomiriti sa zamišlju

da ju netko mora spašavati zbog nečega što nije učinila.

– Mojemu je ocu potrebno reći što se dogodilo.

– Vjerojatno već sluša o tome – pretpostavio je Brodick. – Ili će uskoro čuti. Loše vijesti

brzo putuju. Čut će i da smo mi bili ondje – dodao je kimnuvši Colmu – a kladim se da će

te potražiti kod mene.

To joj je bilo logično. – Da, to će učiniti i to je još jedan razlog da pođem s vama.

Brodick je ogorčeno uzdahnuo. Nije znao kako da joj objasni.

– Znaš, u strašnoj, strašnoj situaciji... kad nema drugog rješenja, baš ni jednog, i život ti

je u opasnosti – naglasio je – možeš doći k meni jer si rođakinja mojoj supruzi. Ali...

Colm ga je prekinuo. – Brodick, već smo protratili dovoljno vremena. Ako joj ti ne

kažeš, ja ću joj reći.

Gabrielle se namrštila i upitala Colma: – Što ćete mi reći, poglavaru?

Odgovorio je Brodick: – Ako se približiš ocu, ugrozit ćeš ga. Želiš li to, Gabrielle?

– Ne, nipošto, ali...

I tada joj je svanulo. Napokon je uvidjela razmjere cijele situacije. Bože, što joj je činiti?

S njom nitko nije siguran. Čak su i Buchanani i MacHughovi u opasnosti.

Zapovjednik Braeden pozvao je svojega poglavara MacHugha. Colm se okrenuo i vidio

kako jedan od njegovih vojnika razgovara s Braedenom i kako obojica zure u Gabrielle.

Raspravi se tada pridružio Brodickov zapovjednik Dylan.

– Što je? – viknuo je Colm.

Braeden je objašnjavao hodajući prema njemu. – Engleskinja.

– Pogledao je Gabrielle prije no što je nastavio. – Oba ju baruna traže i obojica sa

sobom vode malu vojsku.

Brodick je upitao: – Dolaze li ovamo?

– Ne, poglavaru – odgovorio je vojnik. – Jedan barun svoje ljude vodi na jug, a drugi

ide prema Monroeovima.

– Kad ne pronađu Gabrielle, naposljetku će doći ovamo – rekao je Brodick.

Colm se složio. Odveo je Braedena na stranu kako bi mu dao zapovjedi i tada se

okrenuo prema njoj.

– Shvaćaš li sada? – upitao je razdraženo.

Ona očito nije shvatila. – Zašto bi me tražili? Bili ste ondje. Čuli ste kako su me nazvali i

nedvojbeno ste čuli da sam osuđena u kraljevo ime. Nisu li rekli da u njihovim očima više

byJanja

111

ne postojim?

– Sad si ranjiva – objasnio je Brodick.

Colm će morati biti izravniji. – Sada te može imati svaki muškarac koji je dovoljno jak

da odbije druge. Trebam li biti jasniji?

Zgrožena Gabrielle panično je odmahnula glavom.

– Budući da više ne odgovaraš kralju te ne pripadaš ni jednoj zemlji, nema te tko štititi

od napadača – objasnio je Brodick glasom mnogo blažim od Colmova.

Gabrielle je pognula glavu boreći se sa silnim strahom koji je osjećala. – Kako da

zaštitim svojega oca i čuvare? Ubit će ih – šapatom je izrazila svoje strahove.

– Brineš za druge umjesto za sebe? – upitao je Brodick.

Gabrielle nije odgovorila. Umjesto toga je duboko udahnula i pogledala poglavare. –

Morate odmah otići. Da, to morate učiniti. – Glas joj je odjednom bio jak, odlučan. – Svi

ste u opasnosti dokle god ste sa mnom. Idite. Ostavite me.

– Je li nas upravo otpravila? – Colmova nevjerica bila je očita.

– Jest, otpravila nas je – rekao je Brodick. – Mislim da ne zna bolje.

Kad je Colm razmislio, shvatio je da Gabrielle nije svjesna da ih je uvrijedila

pretpostavivši da će pobjeći na prvi znak nevolje. I on i Brodick rado će prihvatiti

mogućnost da se bore protiv Engleza, ali ni jedan ni drugi neće popustiti tom iskušenju

dokle god je Gabrielle na njihovoj skrbi.

Colm je ljutito rekao: – Gabrielle, u budućnosti nećeš osporavati moj autoritet.

Gabrielle nije shvatila što želi reći. – U budućnosti? Kakvoj budućnosti?

– U tvojoj budućnosti u ulozi moje supruge.

byJanja

112

29

tome se nije raspravljalo. MacHugh joj je jednostavno rekao što će se dogoditi i

otišao.

Kad se sve uzme u obzir, Gabrielle je smatrala da se držala sasvim dobro. Nije

vrisnula ili se onesvijestila kad ju je poglavar mirno obavijestio da će s njim provesti

ostatak života. Možda je problijedjela, ali se nije onesvijestila.

Utjehu je nalazila u jedinome što je bilo izvjesno: nipošto se neće udati za poglavara

MacHugha. Nije joj se sviđao i znala je da se ona ne sviđa njemu. Njegov dug Brodicku

zacijelo je golem jer, zašto bi inače upropastio vlastiti život sklapanjem braka sa ženom

koju je jedva poznavao i o kojoj je čuo strašne laži? Koliko je znala, MacHugh ju je možda

smatrao bludnicom.

Ne, brak ne dolazi u obzir.

Bi li bilo strašno ako bi samo nakratko ostavila MacHugha u uvjerenju da pristaje na

brak? Ta mala obmana dala bi joj vremena za planiranje budućnosti. Nakon dva ili tri

dana reći će mu istinu... na odlasku, dakako.

Odvagnula je prednosti i nedostatke. S jedne strane, ona i njezini čuvari bit će sigurni

od baruna. Imat će sklonište i zaštitu. Ako baruni otkriju gdje je, neće se usuditi dojahati

na zemlju MacHughovih jer bi zacijelo znali da s nje ne bi izašli živi.

S druge strane, živjet će s... njim.

Poglavar Buchanan doimao se vrlo zadovoljnim prijateljevom odlukom. Nasmiješen i

dobro raspoložen, pokazao je svojim ljudima kako je vrijeme za polazak. Gabrielle ga je

potapšala po ramenu. Upropastit će njegovo dobro raspoloženje.

– Rođače Brodick?

Njegov je osmijeh nestao. – Nije potrebno da me nazivaš rođakom.

– Imate li vremena da mi odgovorite na jedno pitanje?

– Što je? – oprezno je upitao Brodick.

– Shvaćam da se osjećate odgovornim za mene jer sam vam rođakinja.

Gabrielle se zapitala zašto mu se lice grči na spomen njihove obiteljske povezanosti.

Treba li ga podsjetiti da je oženio Engleskinju? Je li mu se lice grčilo i kad god mu se

supruga obratila?

Odlučila je odmah prijeći na pitanje. – Kakav dug poglavar MacHugh plaća ovom

odgovornošću za mene? Čak me ni ne poznaje.

– To pitanje postavi njemu – predložio je Brodick. – Ako ti želi objasniti, objasnit će.

– I, poglavaru – nastavila je Gabrielle – ako vam se javi moj otac, biste li mu rekli neka

O

byJanja

113

ne dolazi za mnom?

Brodick se okrenuo kako bi otišao, ali se tada predomislio. – Gabrielle, MacHugh neće

dopustiti da ti se nešto dogodi. On štiti ono što mu pripada.

S tim je riječima otišao, ostavljajući Gabrielle zaprepaštenu. Ono što mu pripada? Ona

je sada imovina?

Unatoč zebnji rekla je samoj sebi da mora ostati jaka. Neće donositi konačne zaključke

o MacHughu. Ako ne bude privlačila pozornost, on možda neće primjećivati ni nju ni

njezine čuvare, a ako mu se bude sklanjala s puta, možda će se i on držati podalje od nje.

– Gabrielle, vrijeme je da pođemo. – MacHugh je progovorio iza njezinih leđa. Kad se

naglo okrenula, zamalo mu je pala u naručje.

– Nisam čula da dolazite – promucala je. – Krećete se poput lava.

Njega je to nasmijalo pa ju je upitao: – Jesi li ikada vidjela lava?

– Zapravo jesam. Otac mi je u St. Bielu jednom pokazao dva lava. Bili su vrlo lijepi.

I divlji, dodala je u sebi. Baš poput tebe.

Gabrielle je pošla za njim prema konjima. – Poglavaru, želim da znate da se neću

braniti. Ne zanima me vjerujete li u ono što su baruni rekli.

– Da, zanima te – odgovorio je u hodu. – Znamo da je ta žena lagala.

Podignula je ruku na srce i stala. – Znate?

– Dakako. Odmah sam znao da laže.

On je očito završio razgovor o tome. Prije no što je Gabrielle shvatila što će učiniti,

podignuo ju je i gotovo bacio na Vragolanova leđa. Braeden joj je dodao uzde.

– Tvojim će čuvarima biti dopušteno pratiti te – rekao je Colm.

Je li doista vjerovao da bi ona pošla s njim ako njezinim čuvarima ne bi bilo dopušteno

pratiti ju? On je već bio uzjahao svojega konja i udaljio se prije no što ga je to stigla pitati.

Drugi su se rasporedili iza njega. U dolinama su jahali brzo, ali su usporili kad su stigli

do brda. Prije uspinjanja uskom, opasnom stazom jahači su se svrstali u kolonu. Gabrielle

je nakon svladavanja jednog mukotrpnog zavoja ustanovila da su na stijeni koja je

gledala na Finneyjevu ravnicu. Bilo je to mjesto koje su hulje koji su držali Liama motrili

čekajući MacHughov dolazak. Škiljeći je pogledala prema suncu kako bi ustanovila je li s

te udaljenosti moguće prepoznati nekoga. Zaključila je da nije moguće. Samo bi orao

mogao vidjeti Liamovo lice.

Shvativši da zadržava povorku, krenula je dalje. Vragolan je posrnuo nedaleko od prve

provalije i kamenje se odronilo niz strmu stijenu s desne strane. Gabrielle je pogledala

preko ruba i zadrhtala. Provalija je bila potpuno okomita sve do dna. Njezin je konj i dalje

teško nalazio čvrsto uporište. Pustila ga je da ide svojim tempom, ali je ipak još dva puta

posrnuo prije no što su napokon stigli do šireg i ravnijeg dijela staze. Srce joj je do tada

već divlje lupalo.

Kad su stigli do travnate padine, nagnula se i šapatom pohvalila Vragolana te ga

potapšala. Kad se uspravila, vidjela je da ju MacHugh gleda sa zbunjenim izrazom na licu.

I nastavili su dalje. Vrijeme je postalo vlažno i hladno, a Gabrielle je to osjećala u

kostima. Bez svojega teškog ogrtača začas je počela drhtati. Mislila je da nitko ne

byJanja

114

primjećuje koliko joj je teško sve dok MacHugh nije zapovjedio Lucienu da mu se makne

s puta kako bi mogao jahati pokraj nje. Njezin čuvar nije imao izbora. MacHughov pastuh

pogazio bi ga da se nije maknuo.

– Hladno ti je – rekao je.

Je li to optužba? Nije mogla procijeniti. – Da, hladno mi je. – A tada je dodala: –

Gnjevan pogled neće me osloboditi drhtanja, poglavaru. Možda...

Možda je vrisnula. Nije sigurna. Sve se dogodilo vrlo brzo. U jednom ju je trenutku

slušao, a trenutak poslije podizao ju je s Vragolana, smještao u svoje krilo i omatao

svojim ogrtačem.

Prsa su mu bila poput stijene, tople stijene. Kao i bedra. Iz njega je isijavala toplina

koja ju je zagrijala. Gabrielle je bila iscrpljena pa si je dopustila nasloniti se na njega.

Mirisao je ugodno, poput vrijeska i šume. Baruni koji su došli na vjenčanje u opatiju

natapali su se parfemima i uljima uvjereni da će ti teški mirisi prikriti vonj nekupanja.

Gabrielle je bilo mučno biti u istoj prostoriji s njima. MacHugh im nije bio nimalo sličan.

Odjednom ju je preplavio osjećaj krivnje. Bilo je pogrešno obmanjivati ga bez obzira na

njegove razloge.

– Prevarila sam vas – rekla je. – Ostat ću s vama samo dva ili tri dana, poglavaru, i

nemam namjeru udati se za vas. Ne bih vas krivila ako biste me ovog trenutka bacili sa

svojega konja. Nadam se da nećete, ali ne bih vas krivila.

Njegov je odgovor bio posve neočekivan. Navukao joj je pokrivač preko lica ne

obazirući se na njezine riječi.

Lucien je jahao pokraj njegova konja pa je, uputivši Colmu prijeteći pogled, upitao: –

Princezo Gabrielle, trebate li pomoć?

Ona je odmaknula ogrtač s lica. – Sada mi je toplo, Lucien. Ne trebaš brinuti. – Colmu

je uputila pogled pun ljutnje i prijekora, ali kad se ponovno okrenula prema Lucienu, na

usnama joj je bio blag osmijeh.

MacHugh ju je čvršće stisnuo. Ta je žena danas proživjela pakao, ali se ipak uspijeva

nasmiješiti. Ako se plašila budućnosti, nije to pokazivala.

Colm je na trenutak izgubio misaonu nit, ali se brzo vratio u stanje stroge sabranosti i

rekao: – Ne treba mi dopuštenje tvojega čuvara da te dodirnem.

– Ne, ne treba – složila se. – Potrebno vam je moje dopuštenje.

Zaključila je kako njezin komentar očito ne zaslužuje odgovor, osim ako je njegovo

gunđanje nešto značilo.

Obišli su još jedno brdo i odjednom se pred njima pojavila tvrđava. Stražarska kula bila

je toliko visoka da se doimalo kao da nestaje u oblaku. Njegov posjed bio je opasan

kamenim zidinama, a preko širokog opkopa punog vode, crne od riječnog kamenja na

dnu, vodio je drveni pokretni most.

Colm je mahnuo njezinim čuvarima neka uđu za njegovim vojnicima. On je uvijek zadnji

prelazio most i to je bio njegov obred. Čim je sišao s mosta, dao je znak podizanjem šake

i most je podignut. Zvuk struganja metala o metal u Gabrielle je probudio osjećaj da je

zatočena u tamnicu. Zatvorila je oči i otjerala tu mračnu predodžbu iz svojih misli. To je

byJanja

115

bilo njezino utočište, a ne tamnica.

Sunce je zalazilo kad su prešli preko vanjskog dijela posjeda i krenuli uzbrdo prema

dvorcu. Sunčeva svjetlost zlatom je prelila kolibe pokraj kojih su prolazili, a trava na

obronku pred njima poprimila je jarku nijansu.

Pripadnici klana ostavili su svoje poslove i izašli posjetiti poglavara te zuriti u Gabrielle.

Djeca su trčala za njima. Neke su se žene smiješile. Gabrielle je pomislila kako će se to

uskoro promijeniti, kad doznaju za što je osuđena. Ponadala se da će do tada već otići.

MacHughov dom nije bio dojmljiv prema mjerilima St. Biela ili prema mjerilima njezina

oca. Ta kvadratna građevina nije bila velika, ali su ju nadograđivali. Tri su strane bile

izgrađene od kamena, a četvrtu, drvenu, nadograđivali su velikim kamenjem. Pokraj

tvrđave podignuta je skela s vitlom i koloturom za podizanje kamenja na zadnji kat.

– Vaša se tvrđava razlikuje od onih u Engleskoj.

– Po čemu se razlikuje?

– Većina dvoraca u Engleskoj ima dva zida. Vanjske zidine opasavaju posjed, ali se

između donjeg i gornjeg dijela posjeda nalazi još jedan zid. Neki čak imaju pokretni most

koji dodatno odvaja gospodarev dom od svih drugih.

– Meni nisu potrebna dva zida.

– I imate samo jednu stražarsku kulu – istaknula je.

– Potrebna mi je samo jedna.

– Nadam se da ne mislite da kritiziram vaš dom. Samo sam istaknula razlike. Uvjerena

sam da ću ovdje biti vrlo zadovoljna.

Kad on nije izrazio slaganje, Gabrielle je pretpostavila da je zaokupljen važnijim

pitanjima. Otac Gelroy mahnuo joj je u prolazu, a ona bi mahnula njemu da joj ruke nisu

bile sputane pod MacHughovim ogrtačem.

Staje su bile na pola puta između donjeg i gornjeg dijela posjeda, a na putu u

poglavarovo dvorište prošli su pokraj vojarne. Na njegovim vratima nitko ga nije

dočekao. Je li imao ikoga od obitelji osim Liama? Nije se sjetila postaviti to pitanje.

Pretpostavila je da će uskoro doznati.

MacHugh je sjahao držeći ju u naručju. Čim ju je pustio, ona je uzmaknula kako bi se

udaljila od njega.

– Gdje ćete smjestiti moje čuvare i mene? U vašemu domu? Ili želite da se smjestimo u

dvije prazne kolibe? Ima li praznih? – Bože, bila je napeta. Nije mogla prestati govoriti. –

Zapravo želim reći da bih se rado odmorila. Samo me zanima gdje ću odsjesti.

Otac Gelroy spasio ju je daljnjeg lupetanja. – Princezo Gabrielle, jeste li umorni i gladni

kao ja?

Ona je uhvatila njegovu ruku kao da je slamka spasa. – Da, jesam – rekla je s više žara

no što je bilo potrebno. – Upravo sam pitala poglavara gdje ćemo prenoćiti.

– Ti ćeš spavati unutra – rekao je Colm čim je uspio doći do riječi.

Braeden je požurio do visokih vrata od hrastovih trupaca i otvorio ih. Gabrielle mu je u

prolazu zahvalila, ali je na pragu naglo stala. Unutra je bilo toliko mračno da nije vidjela

kamo ide. Colm ju je uhvatio za ruku i poveo.

byJanja

116

Drveni pod ugibao se pod njegovom težinom, a njegove su čizme odjekivale u tom

velikom prostoru. Svjetlost je dopirala kroz otvorena vrata. Kad su se Gabrielline oči

prilagodile na tamu, ugledala je prostoriju s niskim stropom. S njezine desne strane bilo

je veliko spremište. Police su bile pune vreća žita i ječma, a bačve vina bile su naslagane

jedna na drugu. Po broju vreća doimalo se da bi klan MacHugh mogao izdržati opsadu

dobrih šest mjeseci, ako ne i više, iako je Gabrielle sumnjala da bi njihovi neprijatelji

mogli doprijeti do dvorca opasnom stazom kojom bi se trebali uspeti.

Otvor u zidu s njezine desne strane vodio je prema stubama, koje su bile iznenađujuće

široke i duboke. Na drugoj razini bila je velika dvorana. Bila je prostrana, a najveći dio

zida zauzimao je kamin s golemim ognjištem. Prostoriju je zagrijavala ugodna vatra.

Domaćica, krupna, starija žena po imenu Maurna, izrazila im je dobrodošlicu i rekla

neka sjednu pokraj vatre. Colm joj je dao upute i otišao iz dvorane. Stephen i Lucien

pošli su s njim vidjeti konje.

Sljedeće stube vodile su na treći kat, a Maurna joj je rekla da je gore oružarnica.

Poglavar MacHugh zapovjedio je da njezini čuvari spavaju gore, kao i otac Gelroy, sve

dok se ne uredi drugi smještaj. Gabrielle će dobiti sobu pokraj oružarnice.

Gabrielle bi bila zadovoljna čak i odjeljkom u staji. Taj ju je dan iscrpio. Bila je umorna,

gladna i prašnjava od putovanja, a soba pokraj oružarnice zvučala je kao blaženo

utočište. Kad joj je Maurna rekla da je pripremila obrok te da će ih odvesti oprati ruke i

umiti se, Gabrielle joj je rječito zahvalila.

Otac Gelroy za večerom je sjedio pokraj nje i doimao se uznemireno.

– Ovdje nema kapele – šapnuo je. – Na putu do dvorišta nisam ju vidio pa sam upitao

domaćicu i ona mi je rekla da je nema. Strahujem da su možda svi redom pogani. Ako je

doista tako, preda mnom je velik posao.

– To će biti izazov, ali vjerujem da ćete uspjeti – uvjerila ga je.

Otac Gelroy nagnuo se bliže i šapnuo: – Mislim da me poglavar nije doveo ovamo kako

bih se brinuo o dušama njegovih sljedbenika. Mislim da želi da mu objasnim kako je Liam

dospio u opatiju. Zna da mu nisam rekao sve o njegovu bratu.

– Zacijelo vas neće prisiljavati.

Maurna je prekinula njihov razgovor. – Zar nešto nije u redu s hranom, gospo? Jedva

da ste pojeli koji zalogaj.

– Hrana je odlična – rekla je Gabrielle. – Ali nisam gladna koliko sam mislila da jesam.

– Potreban vam je san, ako smijem predložiti. Želite li da vas odvedem u vašu odaju?

Gabrielle je kimnula. Poželjela je laku noć ocu Gelroyu, Christienu i Faustu te krenula

stubama za Maurnom. Lucien je dotrčao za njom. Donio joj je torbu u kojoj je bila njezina

odjeća za dva presvlačenja i druge potrepštine koje su joj bile potrebne za povratak u

Englesku.

– Je li poglavarov brat ovdje? – upitala je Maurnu.

– Jest, ovdje je. I čvrsto spava otkako se vratio. Naš vidar bdije nad njim.

Prva vrata pokraj kojih su prošli bila su vrata poglavarove odaje, rekla joj je Maurna.

Soba dodijeljena Gabrielli služila je kao spremište. Bila je vlažna i pljesniva. Maurna je

byJanja

117

požurila zapaliti još nekoliko svijeća, koje je stavila na stol nasuprot krevetu.

– Pokušala sam prozračiti sobu, ali se doima da sam ju samo ohladila. Želite li da

navučem zavjesu na prozor?

– Sama ću to učiniti.

– Pripremila sam vam krevet i stavila još nekoliko pokrivača. Na komodi iza vrata imate

vode da se operete, a ako mi dopustite nekoliko minuta, pobrinut ću se da se u ognjištu

zapali vatra. Danal, moj čovjek, već je donio suhog drva i stavio ga u sanduk.

– Kasnije ću sama zapaliti vatru.

– Ali, gospo, zar vi smijete raditi grube poslove?

Gabrielle se nasmiješila. – Dakako da smijem.

Maurna se ozbiljno namrštila. – Možda to ne bih smjela spomenuti, ali nisam mogla ne

primijetiti da imate krvi na stražnjem dijelu haljine, gore, kod ramena. Jeste li se posjekli?

Gabrielle se pitala što bi žena rekla kad bi joj otkrila istinu: da krvari jer ju je rulja

kamenovala.

– Zacijelo jesam – odgovorila je.

Maurna je obrisala ruke o krpu koju je zataknula za pojas i krenula prema Gabrielle. –

Budući da nemate sluškinju da vam pomogne, ja ću to učiniti. Dopustite da vam

pomognem svući tu haljinu kako bih vidjela ranu.

Nije ju bilo moguće odgovoriti. – Ne želim vas gnjaviti – pobunila se Gabrielle. – Znam

se brinuti za sebe.

– A kako ćete to učiniti? – upitala je Maurna vukući haljinu preko Gabrielline glave. –

Kako ćete dosegnuti leđa i očistiti si ranu?

Gabrielle se prestala suprotstavljati. – Hvala vam, Maurna.

Kad je domaćica vidjela Gabriellina leđa, počela je coktati poput kvočke. – Jadnice.

Leđa su vam jedna velika rana. – Žurnim je korakom otišla do lavora i uronila čistu krpu u

vodu. Požurila je natrag k Gabrielli. – Kako se to dogodilo? Jeste li pali s konja? –

Zaključivši da se to zacijelo dogodilo, nastavila je: – Dakako da jeste. Sjednite i pričekajte

da donesem balzam za te rane. Umotajte se u pokrivač kako se ne biste prehladili.

Odmah se vraćam.

Gabrielle je samoj sebi priznala kako je ugodno dopustiti nekome da se pobrine za nju.

To ju je podsjetilo na dom.

Odjednom su ju svladale čežnja za domom i zabrinutost zbog oca. Kratko se pomolila

Bogu i zamolila ga da čuva njezinog oca, a tada je iscrpljena sjela na krevet, zatvorila oči i

čekala da se domaćica vrati. Napokon je sve bilo tiho, a budući da ju ništa nije ometalo,

mogla je u mislima ponovno proživjeti ono što se toga dana dogodilo. Možda uspije

shvatiti.

Nemoguće. To jednostavno nije bilo moguće shvatiti – kao da joj je nedostajao važan

dio vrlo čudne slagalice. Baruni su požurili osuditi ju. Razlog nije mogla biti samo

Finneyjeva ravnica, zar ne? Ali, što su drugo te gramzive svinje mogle željeti?

Maurna se vratila s balzamom, a kad je završila s Gabriellinim leđima, zahtijevala je da

ju umije kao da je dijete. Namazavši malo balzama na posjeklinu ispod oka, Maurna je

byJanja

118

rekla: – Udarili ste se u lice kad ste pali, zar ne?

Gabrielle je kimnula.

– Boli li vas? – Glas joj je bio pun suosjećanja.

– Nimalo – rekla je Gabrielle. Boljelo ju je, ali nije željela da se domaćica zabrine. Ili da

ju ne ostavi na miru.

– Mogu li još što učiniti za vas?

– Ne, hvala vam, Maurna. Vrlo ste ljubazni.

Žena je porumenjela toliko da su joj obrazi bili crveni poput kose. – Samo radim ono

što mi je rečeno, gospo. Naš poglavar želi da vam ovdje bude ugodno. Mogu li vam

postaviti pitanje koje me neprestano muči?

– Da?

– Kako bih vam se trebala obraćati? Čula sam da vas vaši vojnici i svećenik nazivaju

princezom. Jeste li princeza?

– Bila sam, ali više nisam.

Taj je odgovor domaćici bio potpuno besmislen pa se zabrinula da je gospa pri padu

možda udarila glavom.

– Vidite li dvije mene, gospo?

Premda je Gabrielli to pitanje bilo čudno, nije se nasmijala jer je domaćičin izraz lica

otkrivao zabrinutost. – Ne – rekla je. – Vidim vas samo jednu.

Maurni je očito laknulo. – Potpuno ste iscrpljeni, zar ne? Dobro se odmorite.

Čim su se vrata zatvorila, Gabrielle je prišla prozoru kako bi spustila zavjesu. Inače je

voljela hladnoću, ali se večeras željela uvući pod pokrivače i zaspati. Vani je bio mrkli

mrak, a na nebu gotovo nije bilo ni jedne zvijezde. Vidjela je malena zlatna svjetla koja su

sjala iz koliba raštrkanih po brežuljku. Obitelji su se zacijelo pripremale za spavanje,

umorne od dnevnog rada, ali zadovoljne. Pokušala je zamisliti idealnu obitelj. U njoj bi

bila djeca, zdravi majka i otac i smijeh. Da, bili bi sretni i sigurni.

Misli su ju ponovno odvele ocu. Je li na sigurnom? Je li čuo što su baruni učinili?

Tek kad je hladnoća postala nepodnošljiva, navukla je zavjesu i legla u krevet. Previše

umorna da bi zapalila vatru, udobno se smjestila ispod MacHughovog pokrivača i

zaspala uz večernju molitvu.

Probudila se jednom tijekom noći. U sobi je bilo toplo. U ognjištu je gorjela vatra. Kako

se to dogodilo? Okrenula se i ponovno utonula u dubok san.

Sutradan ujutro Stephen je čekao Gabrielle u velikoj dvorani. Ona ga je pozdravila, a

tada ga upitala je li on ili tko od drugih čuvara tijekom noći došao u njezinu sobu.

– Poglavar MacHugh zamolio je domaćicu da vas pogleda prije no što pođe na

spavanje.

– Zašto bi to učinio?

– Maurna je očito podrobno opisala podljeve i rane na vašim leđima. Možda se

poglavar zabrinuo.

– Dakle, Maurna je zapalila vatru?

Stephen je odmahnuo glavom. – Rekla je poglavaru da je u vašoj sobi gotovo ledeno

byJanja

119

pa je on ušao.

– Ušao je u moju sobu? – Gabrielle nije mogla sakriti zaprepaštenost.

– Da, ušao je – odgovorio je Stephen. – Zapalio je vatru u ognjištu. Faust ga nije mogao

zaustaviti pa je ušao i stao leđima okrenut prema vašem krevetu kako vas poglavar ne bi

vidio, iako ste vi navodno bili toliko skriveni ispod pokrivača da nitko nije mogao vidjeti

ništa.

Stephen nije zvučao zabrinuto zbog toga. – Kako ga je Faust pokušao zaustaviti? –

upitala je prelazeći dvoranu kako bi sjela za stol.

– Rekao mi je da mu je stao na put.

Gabrielle je s oklijevanjem upitala: – I što je poglavar učinio?

– Faust kaže da ga je uklonio s puta. Nije objasnio kako. – Stephenove su se usne

blago razvukle u nekarakterističan osmijeh.

– Zagrijavanje sobe čin je obazrivosti – priznala je.

– Ali nedoličan – prijekorno je rekao Stephen. – S vašim dopuštenjem, idem vidjeti što

je s drugim čuvarima. Poglavar želi razgovarati s vama nakon doručka.

– Gdje je on?

– Ne znam, princezo. Zamolio je da pričekate ovdje.

I Gabrielle je doista čekala, više od sat vremena, prije no što joj se poglavar pridružio.

Stajala je s Maurnom i s kuharicom, ljubaznom Willom, dok su njih dvije raspravljale o

prednostima kuhanja fazana u odnosu na pečenje, o čemu ona nije znala ništa, kad je

čula kako su se vrata zalupila. Nekoliko trenutaka poslije čula je muške glasove i tada

korake na kamenu.

– To bi trebao biti naš poglavar – rekla je Maurna. – Willa i ja poći ćemo za svojim

poslom kako biste bili nasamo.

Poglavara su dopratili Braeden i još jedan vojnik. Naklonili su se kad su prešli preko

dvorane, a tada su nastavili prema smočnici.

MacHugh je stao na zadnjoj stubi i promotrio ju. Bila je lijep prizor. Kosa joj se blago

kovrčala oko anđeoskog lica i u svilenim valovima padala preko ramena. Pogled mu je

sišao niže. Meke obline njezina tijela nije bilo moguće ne opaziti.

Poželio ju je i to mu se priznanje nije svidjelo. Gabrielle mu je život učinila zamršenim i

bila je gnjavaža koja mu nije bila potrebna.

Ona je načinila korak prema njemu kad je ušao u dvoranu. Iako je bio namršten,

zaključila je kako je to njegov uobičajen izraz lica, nasmiješila se i poželjela mu dobro

jutro.

Njemu nije bilo do čavrljanja. – Sjedni, Gabrielle, a ja ću ti reći o tvojoj budućnosti.

Zašto bi joj govorio o njezinoj budućnosti? Objasnila mu je da će mu biti gošća još

samo dvije noći. Zar je zaboravio?

Odmaknula je stolac od stola, sjela i čedno sklopila ruke u krilu. Zvučao je toliko

ozbiljno da se zabrinula da se predomislio i da njoj i njezinim čuvarima neće dopustiti

ostati još jednu noć.

Colma nije zavarao izraz spokojstva na njezinu licu. Vidio je da je napeta. Njezine

byJanja

120

sklopljene ruke pobijeljele su jer ih je prečvrsto stisnula. I sjedila je ukočeno uspravno te

ga nije gledala u oči.

On je stajao ispred ognjišta, ruku sklopljenih ispred sebe, i razmišljao o njoj.

– Poglavaru, želite li nešto reći? – upitala je nakon duge tišine.

– Da, želim. Gabrielle, koliko god se ja trudio spriječiti to, klan će čuti za tvoju situaciju.

Iako je mislio da to nije moguće, njezina su se leđa još malo izravnala. Očekivao je da

će se svakog trenutka otresti na njega.

– Želite li reći kako će čuti da sam ja bludnica?

Njegove su se oči stisnule. – Tu riječ više nećeš izustiti. – Čekao je da to prihvati prije

no što je nastavio. – Postoji način da se te glasine zaustave.

– Zašto vam je stalo do toga što ljudi govore o meni? Ovdje ću biti vrlo kratko. Osim

ako ne biste željeli da odem danas. Je li to posrijedi? To želite?

– I poći ćeš k Buchananima – ljutito je rekao.

– Da, ali samo na jednu ili dvije noći. Odmorila sam se i već sam isplanirala svoju

budućnost.

– Doista? Pa, što si isplanirala?

– Idem u St. Biel.

MacHugh je uzdahnuo dugo i otegnuto. – St. Bielom vladaju Englezi, zar ne?

– Da, ali u planinama bih mogla...

Nije joj dopustio da završi. – A kako namjeravaš stići onamo? Hoćeš li preplivati ocean?

– Ne, nipošto. Mislila sam...

– Znaš li uopće plivati?

– Neću plivati onamo – podignula je glas u ogorčenosti. – Putovat ću brodom.

– Koji bi te kapetan pustio na brod? – upitao ju je. – Ako bi te uhvatili, on bi bio kažnjen

smrtnom kaznom... kao i ti i tvoji čuvari – sjetio se dodati. – A ako bi i uspjela nagovoriti

nekoga da te povede, kako bi mu mogla vjerovati? Jesi li uzela u obzir mogućnost da bi

ta osoba mogla dati ubiti tvoje čuvare pa bi se on i njegova posada do kraja putovanja

mogli izmjenjivati na tebi?

Opazivši kako joj je boja nestala iz obraza, rekao je: – Jesam li te šokirao? Muškarci su

sposobni za takvo ponašanje. Zar si zaboravila pogled u očima baruna dok su te gledali?

Što misliš, što bi učinili da su te se dočepali?

Nastavio je obasipati ju pitanjima, odlučan u namjeri da ju dovede do spoznaje kako je

suludo misliti da bi mogla mirno živjeti u St. Bielu.

– Postoje dobri ljudi koji bi mi pomogli – pobunila se.

– Zar bi ugrozila te dobre ljude? Dopustila bi da zbog tebe riskiraju vlastiti život?

– Ne, to ne bih mogla.

Colm je opovrgnuo sve njezine argumente pa je ona za nekoliko minuta ostala bez

svake nade u odlazak.

– Udat ćeš se za mene, Gabrielle.

Ramena su joj klonula i naslonila se na naslon. – Je li ovdje nešto u zraku zbog čega

svaki muškarac kojega sretnem govori o braku? U protekla dva dana rečeno mi je da ću

byJanja

121

se udati za dva odbojna baruna, skorojevića iz klana Monroe i odvratnoga poglavara

MacHenleyja.

MacHugh se nasmiješio. – Taj je odvratni poglavar MacKenna.

Gabrielle je ravnodušno slegnula ramenima. – Budući da više nikada neću razgovarati s

tim prostim čovjekom, ne zanima me kako mu je ime.

– Odlučeno je – rekao je MacHugh. – Udat ćeš se za mene i nitko se neće usuditi

nazivati te bilo kako drugačije osim lady Gabrielle.

– Ne pitate me.

MacHugh se doimao uvrijeđeno. – Nipošto. Govorim ti.

Njegova je drskost bila nečuvena. Gabrielle je osjetila kako joj se krv naglo vratila u lice

i bilo joj je teško suspregnuti poriv da vikne na njega, iako ju je gotovo svladao.

Colm je vidio da je bijesna na njega. Sada je u krilu stiskala šake, a on je znao da je

samo pitanje vremena kad će izgubiti strpljenje. Pitao se je li svjesna koliko ju je lako

pročitati. Zaključio je kako vjerojatno nije jer se inače ne bi toliko trudila sakriti osjećaje.

Braeden ih je prekinuo. – Poglavaru, čekaju vas.

Colm je kimnuo. – Dolazim za minutu.

Ponovno se potpuno usredotočio na Gabrielle i nestrpljivo upitao: – Imaš li još pitanja?

Je li mislio ozbiljno? Dakako da je imala pitanja. Stotine pitanja.

– Nemam miraz – rekla je.

– Miraz mi nije potreban i ne želim ga.

– Po tome se razlikujete od drugih. Oni su samo željeli Finneyjevu ravnicu.

– Nemoj me uspoređivati s tim gadovima. – Licem mu je bljesnuo gnjev.

Gabrielle se nije uplašila. – Voljni ste odreći se svoje budućnosti kako biste platili dug

poglavaru Buchananu. Ne shvaćam zašto biste to učinili.

MacHugh nije znao na koju bi zabludu najprije odgovorio. – Zar misliš da je Finneyjeva

ravnica jedini razlog zbog kojega su te oni ljudi željeli?

– Što bi drugo moglo biti?

Njezino je pitanje bilo naivno, ali i nevino. Doista nije bila svjesna svoje privlačnosti pa

stoga očito nikada nije iskorištavala svoju ljepotu da bi dobila ono što želi.

– Neću tratiti vrijeme na raspravu o njihovim izopačenim motivima – rekao je Colm.

– A vi? Upropastili biste si život...

– Gabrielle, ni jednoj ženi nikada ne bih dopustio takvu moć nada mnom – rekao je

posve jasno.

– Ne, pretpostavljam da ne biste.

– Ne znam kako baruni u Engleskoj postupaju sa svojim suprugama, ali pretpostavljam

da ih većina zlostavlja.

– Ne većina – ispravila ga je.

– Mi ovdje ne omalovažavamo svoje žene. Nikada te neću povrijediti i bit ćeš dobro

zaštićena.

Povjerovala mu je. A brak odjednom više nije zvučao toliko strašno. Možda zato što

nije imala drugog izlaza.

byJanja

122

– Jeste li izabrali dan za vjenčanje?

– Imaš izbor – rekao joj je ponovno pogledavši prema izlazu. Njegovo je nestrpljenje

raslo i želio je što prije završiti taj razgovor.

– Molim vas, objasnite mi taj izbor.

– Vjenčat ćemo se odmah ili za šest mjeseci. No, ako se vjenčamo odmah, nećemo

živjeti kao supružnici sve dok ne prođe šest mjeseci.

Ona je, potpuno zbunjena, upitala: – Zašto šest mjeseci?

– Zato da bi klan znao da je dijete koje nosiš moje.

Ostavio ju je bez riječi. Kad je ponovno uspjela progovoriti, rekla je: – Rekli ste mi da

ne vjerujete u laži...

Colm ju je prekinuo. – Brodick je to predložio. On ne želi da se itko pita tko je otac ako

se dogodi da zatrudniš netom nakon vjenčanja.

Zgrožena njegovom netaktičnošću, u nelagodi je mogla samo odmahnuti glavom kad

ju je pitao ima li još pitanja na koja želi odgovore prije no što ode.

Na pola puta prema stubama sjetio se drugog pitanja o kojemu je želio razgovarati s

njom.

– Gabrielle, dopustio sam da te tvoji čuvari doprate ovamo kako bi znala da si sigurna.

Ali, oni ne mogu ostati.

Gabrielle je naglo skočila na noge. – Oni moraju ostati.

MacHugh je bio zapanjen njezinim ispadom. Bila je vrlo krotka dok joj je objašnjavao

budućnost, ali je odjednom postala ratoborna i svadljiva.

– Ne, ne mogu ostati – tiho je rekao. – Sada kad živiš ovdje, tvoja je zaštita moja

dužnost i dužnost mojih vojnika. Uplitanje nekoga izvana bilo bi uvredljivo.

– Ne shvaćate. Morate...

– O tome nećemo raspravljati – otresao se. – Tvoji će čuvari dobiti lijepu nagradu jer su

čuvali mojega brata.

– Nagradite ih tako što ćete dopustiti da ostanu ovdje sa mnom.

On je odmahnuo glavom. – Vikanjem me nećeš natjerati da se predomislim. Imam

drugog, mnogo važnijeg posla, ali kad se vratim, razgovarat ću s tvojim čuvarima.

Nemam naviku opravdavati svoje odluke, ali ovaj put hoću. Kad im objasnim svoj stav,

moji će ih ljudi otpratiti niz planinu. Do tada se možeš pozdraviti s njima.

Prešao je dvije stube, a tada se okrenuo i zapovjedio: – Pokorit ćeš mi se.

Ona ga je nekoliko trenutaka gledala, a tada je izvela savršeni kniks.

– Na vašu zapovijed.

Osjetivši olakšanje jer nije bilo suza, Colm je u dobrom raspoloženju napustio posjed.

Kad se tri sata poslije vratio, obavijestili su ga da je lady Gabrielle otišla.

byJanja

123

30

acHugh ju je sustigao nedaleko od podnožja svoje planine. Još je bila na

njegovoj zemlji, iako vrlo blizu granice. Da se samo sat vremena kasnije vratio

na posjed i čuo za njezin odlazak, Gabrielle bi već bila krenula preko

Finneyjeve ravnice pa bi bila laka meta napadačima koji čekaju zaštitu mraka da ispužu iz

svojih rupa.

Što je, zaboga, toj ludoj ženi bilo na pameti kad je izašla u divljinu sa samo četiri

čuvara? Zar nije bila svjesna kakvo je iskušenje bila za druge?

Ali, uvjeravao se da je sigurna dok je jahao prema njoj. Sigurna od svih osim njega,

pojasnio je sâm sebi, jer je u svojemu trenutačnom stanju svijesti namjeravao prebaciti ju

preko ramena i odnijeti natrag u svoju tvrđavu. Ne bi bilo loše ni odvući ju natrag.

Gabrielle je čula kako njegov konj tutnji prema njoj. Bila je stala kako bi napojila

Vragolana, a i udaljila se od njega dovoljno da je znala da se ne može vratiti prije no što

ju Colm sustigne.

Nije bilo potrebno nagađati u kakvom je raspoloženju. Bilo je očito da je gnjevan.

Plamen u njegovim očima i stisnute čeljusti bili su jasni znakovi. Skočio je s konja i prije

no što je životinja potpuno stala, a Gabrielle je osjetila snažan poriv da uzmakne, ali je

ipak ostala na mjestu i podignula bradu dok je gnjevnim korakom dolazio prema njoj.

Njezini su čuvari zauzeli obrambeni položaj kako bi ga zaustavili, ali je Gabrielle znala

da se MacHugh neće povući. S njim je bila dovoljno dugo da dozna to o njemu. Ali, ni

njezini čuvari ne bi uzmaknuli. Morala je spriječiti sukob.

– Molim vas, maknite mi se s puta. Želim razgovarati s poglavarom.

Faust je bio zabrinut. – Princezo – šapnuo je – dužnost nam je pobrinuti se da vam ne

naudi.

Stephen je, kao i Gabrielle, dobro procjenjivao karaktere pa je već bio ustanovio kakav

je poglavar čovjek. Vidio je kako ga je klan dočekao kad se vratio kući. Nisu bili uplašeni,

nego iskreno sretni jer ga vide. Kuće su im bile čvrste, pred svakim vratima bilo je drva

za ogrjev, a djeca nisu bježala i skrivala se kad se MacHugh sa svojim vojnicima uspinjao

uzbrdo. MacHugh je štitio one do kojih mu je stalo, a olakšanje koje je vidio u

poglavarovim očima kad je ugledao Gabrielle reklo je Stephenu da mu je stalo do nje,

barem malo.

Stephen je potapšao prijatelja po ramenu i zapovjedio: – Makni se poglavaru s puta.

Naša je princeza s njim sigurna.

Colm nije obraćao pozornost na njezine čuvare. Zapiljio se u Gabrielle, a stao je tek za

M

byJanja

124

dužinu ruke dalje od nje. – Želim razgovarati s tobom, Gabrielle. – Glas mu je zvučao

grubo.

Poglavar se nadvio nad njom pa je Gabrielle uzmaknula nekoliko koraka kako ne bi

morala izvijati vrat da bi ga pogledala. – Što želite reći?

– Koji dio našega jutrošnjeg razgovora nisi shvatila? Zanima me kako bih ti ga mogao

pojasniti.

– Razgovora? Mislim da to nije bio razgovor. Vi ste zapovijedali.

– I očekivao sam da me poslušaš.

– Zašto?

Njezino je pitanje zvučalo drsko, ali Colm nije pomislio da joj je to bila namjera. Doista

nije shvatila i premda ga već dugo nitko nije zamolio da objasni svoje postupke,

dopustio joj je to.

– Zato jer sam tako rekao.

– To nije dovoljan odgovor. Zašto smatrate da bih se trebala pokoriti vašim

zapovijedima? Nisam pripadnica vašega klana.

Bio je odlučio ne izgubiti strpljenje s njom. – Imaš se pokoravati mojim zapovijedima

jer ćeš uskoro postati mojom suprugom, a time i pripadnicom klana MacHugh.

Nije mogao biti jasniji ni jezgrovitiji, a ona jednostavno nije mogla imati još pitanja ili

argumenata jer više nisu imali o čemu raspravljati.

– Ali, poglavaru, ja nikada nisam pristala postati vašom suprugom.

– Ljutiš me i uzrujavaš – otresao se – a pretpostavljam i da si tvrdoglavija od svih

ovdašnjih žena zajedno.

Svrha njegovih uvreda bila je dati joj do znanja da je on glavni, a ne ona, pa ga njezin

odgovor nije iznenadio.

– Ni vi niste osobiti, poglavaru. Ali ja, za razliku od vas, ne smatram da moram

nabrajati vaše mnoge manjkavosti.

Drsko mu se nasmiješila. Njega je ta drskost toliko zapanjila da se gotovo nasmijao. Ta

je žena doista davala sve od sebe. Pretpostavio je da će ju ipak morati odvući u svoju

tvrđavu. Načinio je prijeteći korak prema njoj, a ona nije uzmaknula. Gledala ga je u oči i

čekala da vidi što će učiniti.

Nije se skutrila i to mu se silno svidjelo. Odlučio je još jednom pokušati privoljeti ju na

suradnju prije no što ju odnese kući, gdje će mu se pokoriti.

– Iako razumijem da si moj dom napustila jer se ne želiš udati za mene, želim da

shvatiš...

Prekinula ga je. – Nisam zbog toga otišla.

– Koji je, zaboga, tada bio razlog?

– Zapovjedili ste mojim čuvarima da odu, a to nisam mogla dopustiti. Pokušala sam

objasniti zašto moraju ostati sa mnom, ali me niste željeli slušati.

– I zato si otišla.

– Da, otišla sam. Što sam drugo mogla? – odgovorila je te, prije no što je on stigao

progovoriti, dodala: – I da, krenula sam k Buchananima kako bih rođaka zamolila da vas

byJanja

125

oslobodi vašega obećanja. Nadam se da će pronaći drugi način da mu platite dug, što

god to bilo.

Razgovarala bi s Buchananima u njegovo ime? Nečuveno... i strašno.

– Ni s kim nećeš razgovarati u moje ime. Je li to jasno?

Pretpostavila je da ga je nehotice uvrijedila. Brzo je kimnula kako bi utišala njegov

gnjev. – Obećavam. Zapravo, više vam to neću ni spomenuti. Jednostavno ću objasniti

da mojim čuvarima nije bilo dopušteno ostati pa sam zato otišla s vašega posjeda. –

Okrenula se i otišla od njega.

On je krenuo za njom. – Bit ću zadovoljan ako uopće ne budeš razgovarala s njim.

Gabrielle je zaključila kako tada neće biti zadovoljan i ubrzala korak.

– Rekla si da nisam želio poslušati tvoje objašnjenje zašto čuvari moraju ostati s

tobom.

– Da, to je točno.

– Sada ću poslušati tvoje razloge – rekao je. – Ali, reći ću ti sljedeće, Gabrielle: moji

ljudi ne mogu živjeti s engleskim vojnicima.

– Oni nisu engleski vojnici i silno bi se uvrijedili kad bi čuli da to mislite o njima. Oni su

iz St. Biela, a amblem koji nose na srcu govori da su pripadnici kraljevske garde.

Gabrielle je bila vrlo odlučna u namjeri da to objasni poglavaru pa nije shvatila da ulazi

u gustu šumu. Colm je bio tik iza nje i dva je puta pružio ruku iznad njezine glave kako bi

joj uklonio granu s puta.

– Moja je majka bila lady Genevieve, princeza kraljevske kuće St. Biela. Kad se udala za

mojega oca, čuvari su došli s njom u njezin novi dom u Engleskoj, a u svoju su se zemlju

vratili tek kad su se uvjerili da ju njezin suprug dovoljno dobro štiti. Majka mi je rekla

kako otac isprva nije bio sretan zbog njih u svojemu domu, ali ih s vremenom nije samo

prihvatio nego se i počeo oslanjati na njih.

– Koliko je vremena bilo potrebno da se čuvari uvjere da je tvoja majka dobro

zaštićena?

Okrenula se kako bi mu odgovorila.

– Tri godine. Ostali su tri godine. – Colm se trgnuo. Razljućena njegovim odgovorom,

zamalo ga je ubola prstom u prsa, ali se suzdržala i na vrijeme zaustavila – iako se on

pitao zašto upire prstom u njega.

Stavila je ruku iza leđa. – Mojemu je ocu bilo žao kad su odlazili.

– Mislim da možda pretjeruješ.

– Otac im je vjerovao – ustrajala je.

– Rekla si da su se čuvari vratili u St. Biel nakon što su tri godine bili s tvojom majkom,

ali sada su s tobom četiri čuvara.

– Mjesec dana nakon mojega rođenja u Wellingshire su stigla četiri čuvara. Poslao ih je

moj stric, koji je još bio kralj. Njihova je dužnost bila jasna. Trebali su me čuvati. S

vremenom su se mijenjali. Stephen je najduže sa mnom. Potom je došao Lucien.

Christien i Faust stigli su nekoliko godina poslije.

– Tko ih je poslao? Engleska već godinama vlada njihovom zemljom.

byJanja

126

– Narod St. Biela. Englezi možda vladaju njihovom zemljom, ali su ljudi i dalje vrlo

odani obitelji moje majke.

– Stephen je tvoju majku nazvao lady Genevieve, ali tebe zove princeza Gabrielle. Zar

ona nije bila princeza?

– U St. Bielu se princezi tako ne obraćaju. Meni bi se trebali obraćati kao lady Gabrielle.

Dok sam bila malena, čuvari su me nazivali “malom princezom”. To je ostalo. Ali, sada to

nije važno, zar ne?

– Ne, nije – složio se prije no što je prešao na sljedeće pitanje.

– Zašto su bila potrebna četiri čuvara da čuvaju jednu djevojčicu?

– Jedan bi čuvar bio dovoljan – rekla je. – Iako se moj otac ne bi složio. On tvrdi da sam

sklona vragolijama pa su me četvorica morala čuvati. Nisam bila svojeglava – istaknula

je. – Samo radoznala.

Pričekala je da se on osvrne na to, ali on nije rekao ništa pa je nastavila: – Otac nije

brinuo za mene dokle god su moji čuvari bili sa mnom. Spasili su mi život nebrojeno

mnogo puta.

Gabrielle je tek tada shvatila da ne zna gdje je. Šuma ju je okruživala sa svih strana.

– Što će se dogoditi ako im ne dopustim ostati? Što će učiniti? – upitao je Colm.

– Ipak će ostati. Zakleli su se i čast ih obvezuje.

– Čak i ako ostanak znači smrt.

– Čak i tada – šapnula je. – Ali će umrijeti časno, a onaj tko ih ubije, bit će potpuno

nečastan.

Dovraga, neće ih se riješiti. – Neka ostanu, ali neka im ne budu potrebne tri godine da

shvate kako te ja mogu štititi.

Gabrielle je bila presretna. Colm MacHugh bio je dobar i razborit čovjek. – Tada ću se

udati za vas, poglavaru, za šest mjeseci. Imate moju riječ.

Podignula se na prste kako bi obećanje zapečatila poljupcem. Njezine su usne jedva

dodirnule njegove, ali je njegovo iznenađenje bilo očito u izrazu njegova lica. – Je li

ovakav poljubac nedoličan? – upitala je. Osjetila je kako su joj se obrazi zažarili. Postupila

je nepromišljeno i očito je prekoračila granice doličnosti. Obećanje je trebala zapečatiti

kniksom.

– Dolično je – tiho je rekao MacHugh. – Ali ja radije ljubim ovako.

Nije ju zgrabio ili ju zagrlio. Ne, jednostavno je spustio glavu i poljubio ju potpuno se

predajući poljupcu. Ustima je potpuno pokrio njezina. Njegove su se tople usne

razmaknule, a kad je ona učinila isto, on ju je poljubio dublje. Jezikom je milovao njezin,

a ona je drhtala cijelim tijelom. Bilo je istodobno šokantno i ushićujuće. I grešno

uzbudljivo.

Bio je to samo jedan poljubac, ali kad je on podignuo glavu, njoj je srce lupalo u ušima,

a noge su joj toliko drhtale da se uplašila da će pasti potrbuške. Još ju nitko nije tako

poljubio.

Gabrielle je pokušala protumačiti pogled u njegovim očima. Poljubac očito nije imao

isti učinak na njega.

byJanja

127

Pognula je glavu. – Dobro je da smo sami. Nije primjereno ovako se ljubiti izvan braka.

To je vjerojatno grijeh.

Primijetio je da nije zvučala previše zabrinuto zbog toga. – Uskoro ćemo biti u braku

pa to nije grijeh, a i nismo sami. – Bez okretanja je viknuo: – Stephen!

– Da, poglavaru?

– Koliko nas vojnika gleda?

– Ja brojim sedam.

Colm je bio razočaran. Očekivao je da će iskusan čuvar bolje primjećivati. – Ne. Osam

ih je.

Stephen je načinio korak bliže. – Osam ih je gledalo. A sada sedam.

– Što se dogodilo osmome?

U Stephenovu se glasu čulo zadovoljstvo. – Dogodio im se Christien. Vaš je vojnik želio

slijediti našu princezu iz prevelike blizine. Christien je smatrao da on to ne smije pa ga je

spriječio. Nije ga ubio – dodao je. – Samo ga je uspavao.

Colm je promrmljao nešto sebi u bradu i krenuo natrag k konjima. Gabrielle bi morala

trčati kako bi držala korak s njim. Kad je Colm opazio da ona nije iza njega, pričekao ju je,

a tada ju uhvatio za ruku i povukao, prisiljavajući ju da drži korak s njim.

– Poglavaru, ako ste znali da nas vaši ljudi gledaju, zašto ste me poljubili toliko...

– Kako?

– Čvrsto.

– Imam pravo na to – odgovorio je. – I, Gabrielle, budući da ćemo se vjenčati, možeš

me zvati Colm. – Nije ju pogledao kad je nastavio: – I još nešto, kad se vratimo u moj

dom, više mi se nikada nećeš suprotstaviti. Dogovorili smo se u pogledu tvojih čuvara,

ali to je jedini ustupak koji ću učiniti. Ne mogu dane provoditi jureći za tvrdoglavom

suprugom. Imam važnijeg posla.

– Nikada se ne smijem suprotstaviti ili izraziti neslaganje?

Njemu je to zvučalo dobro. Kimnuo je. – Sada ćeš se složiti s tim, Gabrielle.

Ona je pognula glavu. – Kako kažeš.

byJanja

128

31

a Saru Tobias ogovaranje je bilo ovisnost kao i slatki keksi s maslacem.

Žudjela je za njim. Uživala je prva širiti najnovije glasine i nije marila jesu li

priče koje je ponavljala istinite ili lažne. Bilo joj je najvažnije pripovijedati. Kad

bi stigla do kraja svoje priče, osjetila bi toliko uzbuđenje da bi joj lice porumenjelo,

dlanovi se oznojili, a disanje bi joj postalo isprekidano. Ustanovila je da je ogovaranje

ugodno koliko i seks. Katkad i ugodnije.

Sarah je malokad širila glasine o nečijim dobrim djelima ili o nečijoj sreći. Zašto bi to

činila? To nije bilo nimalo uzbudljivo. Grijeh je uvijek pružao veće zadovoljstvo, a ako je

posrijedi bio grijeh požude, postao je i uzbudljiv.

Njezin brat Niall jednom je za večerom spomenuo kako je čuo za incident u opatiji

Arbane.

Sarah je pojela dva keksa slušajući tu priču, a tada je progutala još tri cijedeći svaku

moguću pojedinost iz njega. Kad joj je Niall prenio sve što je čuo, Sarah je, omamljena

uzbuđenjem, gurnula zadnji keks u usta.

Sutradan do podneva svi u klanu Dunbar znali su za Gabrielle. A tada je Sarah, opijena

osjećajem moći, proširila djelatnost. Ispekavši dvostruku mjeru svojih slatkih keksa,

odnijela ih je sestrični Hildi, koja je bila udana za Boswella. S posjeda Boswellovih nije

otišla dok se nije uvjerila da svi u klanu znaju za taj neslavan incident.

Uz zlobno širenje glasina, Sarina druga slabost bila je sklonost dotjerivanju. Nakon što

bi priču ispripovijedala trideseti ili četrdeseti put, više nije osjećala isto uzbuđenje. Srce

joj nije lupalo, a dlanovi joj se nisu znojili. Priča je postala stara vijest pa joj je počela

dodavati vlastite laži. Ništa strašno, dakako. Tek dovoljno da začini pripovijedanje. Ima li

zla u tome?

Dva tjedna poslije laži su se proširile do klana MacHugh.

Gabrielle je osjetila razliku u ozračju. Žene koje su joj se inače smiješile dok su prolazile

pokraj nje, sada su izbjegavale pogledati ju. Okretale su glavu i žurno odlazile. Znala je

da su čule strašne laži i prije no što joj je to itko rekao. A po njihovu ponašanju znala je i

da vjeruju u njihovu istinitost.

Kad se Colm vratio kući nakon dugog dana provedenog u lovu, Braeden ga je čekao

pred stajama. Izraz zapovjednikova lica otkrio mu je da vijest nije dobra. Odmah je

pomislio na Gabrielle. Je li joj se što dogodilo?

Nije ni sjahao kad je upitao: – Je li Gabrielle dobro?

Braeden je znao da njegov poglavar nije svjestan koliko je tim pitanjem otkrio. – Ona

Z

byJanja

129

je dobro. Ništa joj se nije dogodilo.

Colmovo drugo pitanje otkrilo je jednako mnogo. – Što je sada učinila?

– Ništa, koliko mi je poznato – odgovorio je zapovjednik.

Colm je sjahao i dobacio uzde konjušaru dok se obraćao Braedenu: – Je li ponovno

pokušala otići?

Braeden se nasmiješio: – Ne, barem ne danas. – Pogledao je prema nebu prije no što

je dodao: – Ali, sunce je i dalje na nebu. Još stigne.

Gabrielle se teško prilagođavala na svoj novi dom. Svakoga dana dogodilo bi se nešto

novo. Prošlog je tjedna dva puta pokušala otići s posjeda i Colm ju je dva puta doveo

natrag. Uporno je tvrdila da nije bježala. Prvi izgovor bio joj je da je željela jahati

Finneyjevom ravnicom. Drugi je bio da je željela “mrvicu” loviti, što god to značilo.

– Lady Gabrielle samo je potrebno malo vremena da shvati pravila prema kojima mi

ovdje živimo – rekao je Braeden pokušavajući ju obraniti.

Colm se podsmjehnuo toj zamisli. – Ona poznaje pravila. Samo ne obraća pozornost

na njih i zato sam već dva puta morao ostaviti svoj posao i juriti za njom.

– Smijem li istaknuti da sam ponudio poći za njom, kao što je to učinilo još nekoliko

vojnika.

– Ona je moja odgovornost, a time i moj problem. Ne želim nikoga opterećivati njome.

Braeden je znao da to nije razlog. Iako je Gabrielle s njima bila samo četrnaest dana,

Colm je već postao prilično posesivan u odnosu na nju. Nije mu se sviđalo da joj se itko

približi. Jedva je podnosio njezine čuvare. Po njegovu mišljenju bili su beskorisni.

Odgovarali su samo Gabrielli i slušali su samo njezine zapovijedi. Colm je smatrao da je

dovoljno dugo trpio njihovo ponašanje, iako je nevoljko morao priznati da su ju dobro

čuvali.

– Nitko od nas lady Gabrielle ne smatra problemom. Muškarci su opčinjeni njome, a i

ženama se sviđa jer za svakoga ima lijepu riječ i osmijeh.

– Ometa li muškarce u njihovim dužnostima?

– Ometa – priznao je zapovjednik. – Iako ne namjerno. Colm, jesi li uspio primijetiti

koliko je lijepa?

Colm je ljutito odgovorio: – Dakako da jesam.

– Muškarci su također primijetili. Rado ju gledaju.

Colm se ukočio. – Tada ću im udvostručiti dužnosti. Budu li vježbali od izlaska do

zalaska Sunca, neće imati vremena zuriti u nju.

– Govoriš kao ljubomoran čovjek.

Colmov gnjevan pogled dao mu je do znanja da tu misao nije trebao izgovoriti.

– Prijatelj sam ti već godinama – podsjetio ga je Braeden. – Ne želim te naljutiti, nego

samo govorim istinu. Proširio se glas da ćeš ju oženiti, ali ako smijem predložiti, mislim

da bi o tome trebao što prije obavijestiti cijeli klan.

– Imam posla – viknuo je.

Colm je znao da je taj izgovor neuvjerljiv. Svojim je sljedbenicima trebao reći za svoju

namjeru da Gabrielle uzme za ženu onoga dana kad ju je doveo kući, ali se on umjesto

byJanja

130

toga dva tjedna držao podalje od nje, uvjeravajući samoga sebe da ima drugog, važnijeg

posla.

Mogao je pronaći vremena za nju. Colm nije bio od onih koji izbjegavaju neugodne

zadatke. Pritiskao ga je dug, koji će uskoro otplatiti kad ju oženi. A budući da nije volio

biti dužan bilo kome, trebao je biti nestrpljiv u želji da ju oženi. Zašto nije?

Tog je jutra napokon priznao istinu: Gabrielle je opasna žena. Nije mu se sviđalo kako

se uz nju osjećao, kako mu je zavrtjela pamet. A sve je započelo poljupcem. Taj vražji

poljubac probudio je emocije koje je odavno smatrao mrtvim. Njezin je osmijeh dodatno

pogoršavao situaciju. Pretvorila bi ga u zaljubljenu budalu kad bi to dopustio, a on više

nipošto nije namjeravao dopustiti da ga žena učini ranjivim.

– Nadam se da ćeš to uskoro objaviti, poglavaru.

Colm je odgovorio oštro: – Što mi imaš reći?

Postavivši to pitanje, ugledao je dva konja svezana za granu jednog stabla, a po

oznakama na njihovim sapima shvatio je kome pripadaju.

– Što, dovraga, Boswellovi rade ovdje?

– Šire laži.

– Što želiš reći?

– Laži o Gabrielli stigle su do našega klana, a za to su odgovorna dvojica iz klana

Boswell. Kinnon Boswell rekao je da mora razgovarati sa svojom rođakinjom Rebeccom,

koja je, kao što znaš, udana za jednoga od naših vojnika. Stražarima u kuli rekao je da je

stvar hitna, ali kad su ga pustili unutra, nije pošao u njezinu kolibu. Doima se da su on i

njegov prijatelj Edward odlučili posjetiti lady Gabrielle.

Razbješnjeni je Colm upitao: – Jesu li ju posjetili?

– Ne, nisu – odgovorio je Braeden.

Colm se opustio. – Tada će možda živi otići odavde.

Braeden je nastavio svoje izvješće: – Bio sam na zapadnom polju i obučavao mlađe

vojnike kad mi je prišao jedan od Gabriellinih čuvara i rekao da imamo problem.

– Koji čuvar?

– Lucien.

– Barem jedan od njih uči pridržavati se hijerarhije – oporo je rekao Colm. – Što ti je

rekao?

– Upitao me je jesmo li saveznici s Boswellovima, a kad sam ga pitao zašto ga to

zanima, objasnio mi je da namjerava ubiti dvojicu od njih.

– Jesi li to dopustio?

– Nisam, ali kunem se, poglavaru, kad sam čuo što govore o lady Gabrielli, poželio sam

dopustiti mu. Upravo sam ih namjeravao otjerati kad ste se vratili.

– Gdje je Gabrielle?

– U velikoj dvorani.

– Pronađi Boswellove – zapovjedio je – i dovedi mi ih. Želim da meni kažu što govore o

Gabrielli.

Izdavši zapovijed, Colm je krenuo dalje. Žurio je stići do Gabrielle prije no što ona čuje

byJanja

131

za Boswellove. Doživjela je dovoljno boli. Više joj nije bilo potrebno.

Dovraga, on je bio kriv za sve. Trebao ju je već oženiti. To je jedini siguran način da

zaustavi glasine. Nitko se ne bi usudio reći bilo što protiv njegove supruge... osim ako,

dakako, nije poželio umrijeti.

Približavajući se dvorištu, ugledao je Gabrielle. Bila mu je okrenuta leđima i

razgovarala je s nekim. Nekoliko koraka dalje ugledao je Boswellove koji su stajali pred

njom. Opsovao je i ubrzao korak. Mladići su se doimali toliko usredotočenima na ono što

su joj govorili da ga nisu ni primijetili. Nisu čuli ni Luciena i Fausta, koji su im prilazili s

leđa. Čuvari su trčali prema njima, ali su stali kad im je Gabrielle dala znak neznatnim

podizanjem ruke.

Kinnon je opazio tu kretnju. Načinio je korak prema njoj i upitao: – Što to radite?

Gabrielle se nasmiješila odgovorivši: – Spašavam vam život.

Edward nije odmah shvatio, ali je Kinnon bio bistriji. Okrenuo se i našao se oči u oči s

Lucienom. Istog se trena okrenuo natrag prema Gabrielli i drhtavim glasom izustio: –

Samo sam vam rekao ono što svi drugi govore o vama. Mislio sam da biste to željeli

znati. Zbog toga nas ne mogu ubiti, zar ne?

– Oni ne mogu, ali ja mogu – rekao je Colm. Da nije bio toliko gnjevan, njihova bi mu

reakcija na njegov glas vjerojatno bila smiješna. Naglo su odskočili unatrag i sudarili se

pokušavajući pobjeći.

Gabrielle se uplašila da bi Colm doista mogao ostvariti svoju prijetnju i ubiti

Boswellove, a to nije željela. Kinnon i Edward bili su glupi mladići koji nisu imali drugog

posla doli prijeći sav taj put kako bi vidjeli njezinu reakciju na svoje priče, ali zbog

neznanja ne bi trebali umrijeti.

No, trebali bi se malo preznojiti od straha.

– Poglavaru, silno mi je drago da si se vratio kući – rekla je vrlo umilno. – Dođi

poslušati priče koje mi Boswellovi pripovijedaju. Zasigurno će te zabaviti.

Kinnonovo lice izgledalo je kao da je opaljeno Suncem, dok je Edward potpuno

problijedio. Izgledao je poput leša. A i vonjao je tako.

– Sumnjam da će me zabaviti – rekao je Colm.

Zagrlio ju je, povukao k sebi i poljubio, a Boswellovi su ih gledali širom otvorenih očiju

te razjapljenih usta. Tada se okrenuo i posvetio im punu pozornost.

– Da čujem što ste rekli lady Gabrielli, koja će mi uskoro postati suprugom.

– Uskoro postati... – Kinnon je teško progutao.

– Suprugom? – upitao je Edward. – Nismo znali. Nipošto ne bismo...

– Ne biste oklevetali lady Gabrielle? Jeste li to željeli reći? – upitao je Colm.

Bio je toliko bijesan da je jedva obuzdavao želju da udavi te budale. Umjesto toga je

nesvjesno stiskao Gabriellinu ruku pa ga je morala uštipnuti da bi shvatio što radi i

popustio stisak.

– Željeli smo vidjeti kako izgleda. Čuli smo da začarava muškarce pa smo se željeli

uvjeriti svojim očima – objasnio je Kinnon.

– Samo smo ponovili priče koje smo čuli – rekao je Edward glasom toliko visokim da je

byJanja

132

gotovo vrištao. Lucien i Faust približili su se Kinnonu i Edwardu, koji su zacijelo osjetili

kako im ta dvojica dišu niz vratove. Oba čuvara gledali su Colma u nadi da će im dati

signal da se riješe te gamadi.

Gabrielle je zaključila da su Boswellovi dovoljno kažnjeni. – Kinnon i Edward uvjerili su

me da sam čudesna žena. Doima se da sam rodila četvero djece, izvanbračne, dakako,

sve u jednoj godini – objasnila je. – I to s četvoricom muškaraca. – Nasmijala se prije no

što je dodala: – Zacijelo sam puna ljubavi.

– Te su priče laži – promucao je Kinnon. – Sada nam je to jasno. Nije li, Edward?

Njegov je prijatelj revno kimao. – Jasno nam je. Da, jasno nam je.

– Ako nam dopustite otići, obećavamo da više nikada nećemo reći ni riječi o lady

Gabrielli. Osim riječi pohvale – požurio je dodati. – Hvalit ćemo ju. To ćemo činiti.

– Lucien, Faust, odmaknite se. Gabrielle, idi u kuću – zapovjedio je Colm.

Gabrielle ga je poželjela upitati što će učiniti, ali je znala da bi bilo nedolično propitivati

ga pred ljudima izvana. Valjda ih neće ubiti?

Odlazila je polagano. Boswellovi su izgovorili strahote i čak ponavljali riječi za koje je,

zbog njihova cerenja i tajanstvenog smijeha, znala da moraju biti prostačke. Nije se

trebala sažaliti nad njima, ali ipak jest.

Colm je primijetio da se vuče i zaključio da će morati porazgovarati s njom o njezinoj

poslušnosti. Izdao je zapovijed i očekivao da će biti ispunjena odmah. I brzo. Ona to

očito nije znala. Podsjetio se da je napola Engleskinja pa je možda zbog toga toliko

tvrdoglava.

Okrenuo se prema Boswellovima, koji su se tresli u svojim čizmama.

– Kad se probudite, poći ćete svojemu poglavaru i reći ćete mu što se danas ovdje

dogodilo. Znat ću ako mu ne budete od riječi do riječi rekli sve što ste rekli lady Gabrielli.

Reći ćete mu i da sam vas ostavio na životu samo zato što ste nasmijali moju buduću

suprugu.

Edward je kimnuo. – Reći ćemo našemu poglavaru sve od riječi do riječi – obećao je.

Kinnon se počešao po bradi. – Poglavaru, jeste li rekli da ćemo to učiniti kad se

probudimo? Zar ćemo ostati...

Nije dovršio pitanje. Colm je bio toliko brz da ni Kinnon ni Edward nisu imali vremena

reagirati. U jednom su trenutku stajali, a već u drugom ležali su na tlu.

Lucien je kimnuo u znak odobravanja, a Faust se nasmiješio.

Zureći u Boswellove, Colm je zapovjedio: – Sveži ih za njihove konje i otpravi s moje

zemlje.

Dok je nekoliko minuta poslije odlazio prema kovačnici, još je bio bijesan. Kako se

Boswellovi, ili zapravo bilo tko drugi, usuđuju klevetati Gabrielle? Svi koji su ju upoznali,

znali su da je nevina, draga i ljubazna žena. Zaključio je da ih je trebao ubiti. Gabrielle bi

se možda uzrujala, ali njemu bi to doista popravilo raspoloženje.

Naglo je stao. Kad se to dogodilo? Kad su mu njezini osjećaji postali važni?

Pokušao je odagnati ju iz svojih misli. Imao je posla. Stigavši do kovačnice, sat je

vremena raspravljao s kovačem o tome kako želi da se oštrice mačeva izmijene, a tada

byJanja

133

se popeo na brdo s kojega se pružao pogled na polje na kojemu su muškarci izvodili

borbene pokrete. Mlađi su ratnici vježbali. Držali su štitove, ali se ni jedan od njih nije

pravilno koristio njime. Nekoliko ih se čak koristilo štitom kao oružjem, a mačevi su im

neupotrijebljeni visjeli o boku.

Colm je zaključio da još ne bi trebali vježbati s oružjem. Bili su previše neiskusni.

Braeden je vikao na njih, ali nije postizao željene rezultate. Kad je jedan od mlađih

pogriješio nasmiješivši se, Braeden ga je istog trena srušio na tlo. Zašto su neiskusni bili

najoholiji? Na bojnom bi polju smetali, a iskusni bi ih ratnici morali štititi i istodobno se

boriti protiv neprijatelja. Takva smetnja mogla bi se pokazati smrtonosnom.

Prišli su mu Stephen i Christien te stali pokraj njega.

– Lucien nam je rekao što se dogodilo ljudima iz Boswellovog klana – rekao je

Stephen.

Colm nije odgovorio. Tada je Christien rekao: – Zašto ih niste ubili? Ja bih to učinio.

– Naša bi princeza bila nesretna ako bismo ih ubili – objasnio je Stephen. – Mislim da

su zato još živi.

Potom su sva trojica šutke promatrala vježbe na polju. Jednom mladom vojniku ispao

je mač.

– Zaboga – promrmljao je Colm. – Trebao sam dopustiti da se pobiju i završiti s njima.

– Najprije bi trebali naučiti boriti se golim rukama. Ne bi se smjeli boriti oružjem –

kritizirao je Christien.

Colm je kimnuo. Oružje bi moglo postati štaka, a razoružani vojnik bio bi nemoćan

protiv neprijatelja ako ne bi posjedovao druge vještine. Zaboga, što je Braedenu bilo na

pameti kad im je dopustio koristiti se mačevima? Do kraja dana posvuda će biti

odrezanih udova.

Na polju je tada već bilo više od stotinu pripadnika klana, a taj broj nije uključivao

nevješte početnike. Braeden nije mogao biti na pet mjesta istodobno, a Colm je shvatio

da odgovornost mora dati i drugim zaslužnim, prekaljenim ratnicima.

Nitko se neće željeti baviti početnicima. Colm je krenuo natrag nizbrdo kad se dosjetio

neočekivanog rješenja.

– Stephen, mislim da je vrijeme da ti i drugi čuvari počnete zarađivati svoj ostanak

ovdje.

– Što imate na umu?

– Vašu vještinu na polju još nisam vidio. Sutra ćete se ogledati s nekima od mojih

ratnika. Ako zaključim da ste sposobni za tu dužnost, pomagat ćete obučavati mlade

vojnike.

Colm nije morao pogledati Christiena da bi znao da se smiješi. Ujutro će se pobrinuti

za to da njegova umišljenost malo splasne.

byJanja

134

32

abrielle je bila dobro raspoložena sve dok nije izašla udahnuti svježeg zraka i srela

Boswellove. Kinnon i Edward uživali su prepričavajući priče koje su čuli o njoj. A te

su priče bile toliko nečuvene da se morala smijati.

No, sada joj ta situacija više nije bila smiješna. Kako itko može s užitkom govoriti

strahote o drugome? Za takvu okrutnost nema opravdanja. O toj je žalosnoj činjenici

razmišljala dok se uspinjala stepenicama i na ulasku u veliku dvoranu. Raspoloženje joj je

odjednom postalo prilično sumorno.

Iako to nije bilo logično, odlučila je za svoje nezadovoljstvo optužiti Colma. S

MacHughovima je živjela dva tjedna, a da se njihov poglavar potrudio obavijestiti klan da

ju namjerava oženiti, glas bi se već bio proširio do drugih klanova, a Boswellovi se ne bi

usudili zadirkivati ju.

Ali, on to nije rekao nikome, zar ne? Iz njegove šutnje mogla je izvući samo jedan

zaključak. Nije ju želio oženiti, užasavao se toga i nije se mogao natjerati da izgovori te

riječi. Nije volio čak ni biti u istoj prostoriji s njom. Nije istinski razgovarao s njom, ako se

ne računaju povremeni prijekori zbog nečega u čemu je, po njegovu mišljenju,

pogriješila.

Svoju zabrinutost u pogledu Colma izrazila je za jedne od mnogih šetnji s ocem

Gelroyem. Svećenik joj je savjetovao da pokuša imati više razumijevanja. Colm, kao

poglavar svojega klana, ima povelike odgovornosti.

– Svjesna sam da je njegov klan na prvom mjestu – rekla mu je – a ja sam došljakinja.

– Ljudi će vas s vremenom zavoljeti – utješio ju je.

Ona nije bila toliko uvjerena u to. Strpljivost nije bila među njezinim vrlinama. Odlučila

je dati Colmu još tjedan dana da iznese službeno priopćenje.

– Tjedan dana. A tada ću otići odavde i otići nekamo gdje me neće pronaći.

Kad je izrazila svoje misli, laknulo joj je i osjetila je da ima veći nadzor nad situacijom.

Ispravila je ramena i krenula preko dvorane, prema klupi na kojoj je ostavila svoj vez.

– Jeste li nešto rekli? – upitao je Liam MacHugh.

Gabrielle se toliko iznenadila i bilo joj je toliko drago vidjeti ga da joj nije smetalo to što

je čuo kako mrmlja za sebe.

– Dobar dan, Liam – viknula je.

Colmov brat bio se izvalio u jednom od dva visoka naslonjača s obje strane kamina.

Ustao je kad je prešla na drugi kraj dvorane.

– Lady Gabrielle. Molim vas, sjednite sa mnom.

G

byJanja

135

Gabrielle je sjela u naslonjač s druge strane ognjišta i primijetila da Liam nije načinio

bolnu grimasu kad je sjeo. Posjekline na stražnjoj strani nogu očito su mu zacijeljele.

Malo ispod koljena imao je još nekoliko vidljivih rana, ali je zaključila kako mu ožiljci

vjerojatno neće ostati za cijeli život. No, duboke posjekline na stražnjoj strani nogu

nedvojbeno će ostaviti ožiljke. Na njegovu sreću, lice mu je bilo netaknuto. Zapravo se

doimalo da je prilično dobro.

– Otac Gelroy rekao mi je sve o vama – rekao je s osmijehom.

– Kako to da vas sada prvi put vidim iako sam već dva tjedna ovdje?

– Nisam želio da me itko vidi dok ne ojačam. Ustao sam i počeo sam se kretati.

– Osjećate li se bolje?

Njezina mu se zabrinutost doimala iskrenom. – Da – uvjerio ju je. Nekoliko je trenutaka

promatrao njezino lice, a tada ju je upitao: – Zašto ste mi toliko poznati? Znam da se

nismo upoznali, jer bih upamtio toliko lijepu ženu. Možda sam vas sanjao. Čuvari koji su

putovali s vama čuvali su me dok nisam bio pri svijesti. Moram vam zahvaliti jer ste im to

dopustili.

– Nije im bilo potrebno moje dopuštenje i oni bi trebali čuti vašu zahvalu.

– Da, u pravu ste – složio se. Tada je ponovio što mu je svećenik rekao o kraljevskoj

straži i želio je čuti više. Želio je čuti i o St. Bielu, a Gabrielle mu je rado odgovarala na

pitanja.

Svidio joj se. Za razliku od brata, s Liamom je bilo ugodno razgovarati i bio je prilično

šarmantan. Pomislila je kako ga žene zacijelo salijeću zbog njegova opuštenog osmijeha

i naočitosti. A imao je i vragolast smisao za humor. Nasmijavao ju je pripovijedajući joj o

nepodopštinama koje su on i Colm u djetinjstvu izvodili. Poslijepodne s Liamom bio je

njezin najugodniji doživljaj otkako je došla na MacHughov posjed. I najbolje od svega,

Liam nikada nije spomenuo razlog zbog kojega je ona ondje i za to je bila vrlo zahvalna.

Gabrielle je bila navikla jesti sama. Te večeri pridružili su joj se i Colm i Liam. Colm, koji je

sjedio na čelu stola, i Liam, na suprotnom kraju, ustali su kad je ušla u dvoranu u pratnji

oca Gelroya. Liam joj je kimnuo, dok je Colm, kamenog lica kao i uvijek, jednostavno

čekao da ona sjedne. Ona je izabrala bez razmišljanja. Nasmiješila se Liamu te prišla

Colmu i sjela pokraj njega.

Otac Gelroy pogledao je u oba smjera prije no što je sjeo pokraj Liama.

U dvorani je vladala tišina sve dok Maurna nije ušla noseći pladnjeve načinjene od

jučerašnjeg kruha te napunjene haringama, usoljenim bakalarom, ovčetinom i

usoljenom govedinom. Posljednje je na stol postavila hljebove svježeg crnog kruha.

Miris vrućeg kruha, netom izvađenog iz pećnice, ispunio je dvoranu.

Odlučna u namjeri da zapodjene razgovor s Colmom, Gabrielle je upitala: – Poglavaru,

kako je danas bilo u lovu?

– Očekivano.

Gabrielle je pričekala da odgovori opširnije, ali njemu očito nije bilo do toga. Uzela je

byJanja

136

komad kruha koji joj je otac Gelroy pružio i otrgnula komadić dok se pokušavala sjetiti o

čemu bi još mogli razgovarati.

Muškarci su jeli u tišini, a ona je, zaokupljena mislima, nastavila trgati kruh na

komadiće.

Naposljetku je progovorila: – Kakvi su ti planovi za sutra?

– Zašto pitaš?

– Samo sam znatiželjna.

Otac Gelroy počeo je pripovijedati smiješnu priču, a Gabrielle je spustila glavu i

pogledala stol. Istrgala je krug na milijun mrvica i načinila nered. Uvjerena da to nitko

nije primijetio, skupila je mrvice i bacila nekoliko šaka na pladanj.

Kad je svećenik završio svoju priču, okrenula se prema Colmu i upitala: – Nije li vrijeme

neuobičajeno blago za ovo doba godine?

– Nije.

Gabrielle je bila ogorčena. Ništa nije pomagalo. Zacijelo postoji tema koja će mu

privući pozornost. Prešla je na pitanje o izgradnji novog dijela tvrđave.

Liam je tiho razgovarao sa svećenikom, ali je čuo njezino pitanje i nagnuo se naprijed

kako bi odgovorio.

Gabrielle je uzdahnula i posegnula prema drugom komadu kruha, ali ju je Colm

zaustavio stavljajući ruku na njezine. Progovorio je tihim šapatom: – Zašto si večeras

toliko napeta u mojem društvu?

Večeras? U njegovu je društvu uvijek bila napeta. Ali zašto? Za taj osjećaj nije bilo

razloga, osim ako, dakako, nije bio isključivo tjelesna reakcija, što nije imalo smisla. Od

njih dvojice Liam je bio naočit. Izgledom i temperamentom bio je potpuna suprotnost

bratu, ali je nju ipak privlačio Colm. Zaključila je da s njom nešto nije u redu kad joj se više

sviđa taj manjkav i grub muškarac.

– Gabrielle, odgovori mi.

– Da ti odgovorim jednom riječju, kao što ti odgovaraš meni? Pokušala sam

razgovarati s tobom.

Liam ih je prekinuo. – Colm, jesi li doznao što o Monroeu?

– Govorka se ponešto, ali još ništa osnovano.

Liam je pogledao svećenika i Gabrielle te objasnio: – Poglavar Monroe je ubijen.

– Znamo – rekao je otac Gelroy. – Lady Gabrielle trebala se udati za toga poglavara.

– Doista. Za taj sam brak čuo prije no što sam otišao s posjeda Monroeovih, nedugo

prije no što su me dočekali u zasjedi.

– Smijem li pitati zašto ste bili ondje? – rekao je Gelroy.

Liam se nasmiješio. – Sastao sam se s nekim.

– S kim? – upitao je Gelroy.

– S nekim.

Svećenik je nakanio postaviti sljedeće pitanje, ali ga je Liam preduhitrio rekavši: – S

jednom ženom, oče. Sastao sam se s jednom ženom. Neću vam reći njezino ime.

Gelroy je porumenio. – Kad bi ovdje barem bila kapela, mogli biste se ispovjediti.

byJanja

137

Liam je slegnuo ramenima. – Jeste li čuli da se Monroeovi svađaju oko toga tko će biti

sljedeći poglavaru? Braeden vjeruje da će među njima izbiti rat.

Braća su sljedećih deset minuta raspravljala o tome tko bi trebao preuzeti vodstvo

nad tim klanom.

– Mislite li da će ikada otkriti tko je ubio toga poglavara? – upitala je Gabrielle.

– Mi nećemo odustati dok ne pronađemo krivca – rekao je Liam.

– Mi? – upitao je otac Gelroy.

– Poglavari Buchanan, Sinclair, Maitland i MacHugh – odgovorio je. – Već su se sastali

kako bi razmijenili saznanja.

Gabrielle se ponadala da će pravda biti zadovoljena u pogledu poglavara Monroea. –

Nitko ne bi smio umrijeti od zabijanja noža u leđa – rekla je.

– To je kukavički čin – složio se Colm.

Gabrielle se zagledala u njegovu ruku, položenu na njezinim rukama. Bila je dvostruko

veća od njezine i topla, divno topla. Kako je moguće da joj jednostavan dodir može

toliko goditi? Zar je bila toliko gladna naklonosti da je njegova blizina izazivala takvu

reakciju? On vjerojatno nije bio svjestan što čini? Zgrozivši se sama nad sobom, okrenula

se i poslušala kako otac Gelroy govori o opatiji.

Gelroy je koristio svaku priliku da se jednom ili dva puta osvrne na dobrobiti kapele za

klan. Iznio je nekoliko primjera, uvjeren da njegov cilj nije upadljivo očit.

– Kapela bi bila sveto i primjereno mjesto da se posluša Liamovu ispovijed i odriješi ga

se grijeha koje je možda počinio s tom ženom iz klana Monroe – uvjerio je Colma. – A vi,

poglavaru – nastavio je – vašu bih ispovijed mogao poslušati kad god poželite. .. čak i

dva puta dnevno, ako bi bilo potrebno.

Gabrielle je prasnula u smijeh. – Oče, mislim da biste možda jednostavno trebali

zamoliti našega poglavara da vam izgradi kapelu.

– Našega poglavara? – upitao je Liam.

Ona je podignula ramena i pogledala Colma. – Doima se da si sada poglavar ocu

Gelroyu... a i meni. Nije li tako?

Izraz njegova lica bio je nedokučiv kad je odgovorio: – Tako je.

Liam se namrštio. – Promiče li mi nešto? Zašto je tako? – upitao je. – I namjeravaš li

svećeniku izgraditi crkvu?

– Možda – rekao je Colm.

– Ovdje ima duša koje je potrebno spasiti – rekao je Gelroy znakovito pogledavši

Liama.

– Izgradnja crkve spasit će naše duše? – s osmijehom je upitao Colm.

– Bio bi to korak u pravom smjeru. Pripadnike vašega klana bit će potrebno potaknuti

da uđu, kleknu i zamole Boga da im oprosti njihove grijehe. – Zaprijetivši prstom Liamu,

dodao je: – I to mislim ozbiljno... iskrena srca. Nakon onoga što vam se dogodilo,

pomislio bih da želite biti u Božjoj milosti.

Razgovor je u tren oka postao ozbiljan. – Colm, otac mi ne može reći kako sam dospio

iz Finneyjeve ravnice u opatiju.

byJanja

138

– Možda ste došli pješice – pretpostavio je Gelroy.

– Ne, to nisam mogao.

Gelroy je uzdahnuo. – Već sam objasnio da vam ne mogu reći.

– Ali znate, zar ne? – upitao je Colm.

– Jesi li pronašao one koji su ozlijedili Liama? – žurno je upitala Gabrielle.

– Da jesam, ti bi to znala.

– Ali nećeš odustati od potrage, zar ne? – upitala je.

– Ne, neću.

– Još mi niste odgovorili na pitanje, oče – rekao je Liam. – Znate kako sam dospio u

opatiju, zar ne? Jeste li možda bili nedaleko od Finnyjeve ravnice dok sam ja bio ondje?

– Ne mislite valjda da ovaj dragi svećenik ima bilo što s...

Colm joj je stisnuo ruku. – Ne, ne mislimo da je on upleten. Nadamo se da je možda

vidio one koji su pokušali ubiti Liama.

– Bio sam u opatiji prije no što je Liam došao k nama – rekao je Gelroy.

– Znam da nešto prešućujete i želim znati što je to – rekao je Colm.

Gabrielle je mahnito prebirala po mislima. Nadala se da će biti nasamo s Colmom kako

bi mu rekla da je ona ustrijelila Liamova napadača i da su ga njezini čuvari donijeli u

opatiju Arbane, ali je on sada zapeo za to.

– Moram ti reći... – počela je.

On joj je dobacio zastrašujući pogled koji ju je zaustavio. – Razgovaram sa

svećenikom, Gabrielle. Vrijeme je za istinu.

Otac Gelroy stisnuo se u svojemu stolcu uzmičući od poglavarova gnjeva.

– Dakle, oče, kako ćemo? Hoćete li nam reći ili ćemo morati pribjeći nešto silovitijim

mjerama? – upitao je Liam.

Gabrielle je skočila na noge i u žurbi prevrnula stolac.

– Ne mogu vjerovati da od oca Gelroya tražite da vam kaže ono što vam ne može reći.

– Ne može? Ili ne želi? – upitao je Liam.

– Ne može – otresla se gnjevno ga pogledavši. – Neću vam dopustiti da mučite oca

Gelroya. On je svećenik. Više puta vam je objasnio da vam ne može reći. Ostavite ga na

miru ili ćete meni odgovarati.

Prije no što je itko stigao odgovoriti na taj ispad, na stubama se pojavio Braeden i

viknuo. – Spremni su, poglavaru.

Colm se sagnuo, podignuo Gabriellin stolac i pomaknuo ga na stranu.

– Dođi sa mnom, Gabrielle – zapovjedio je uzevši ju za ruku i povukao za sobom.

Nije joj objasnio kamo ju vodi, ali mu se ona rado pokorila. Trenutak nasamo s njim

pružit će joj mogućnost da mu objasni što se dogodilo na Finneyjevoj ravnici.

Bili su na pola puta do ulaza kad je Colm viknuo preko ramena: – Liam, oženit ću

Gabrielle.

Liam je ostao osupnut. – Vjenčat ćete se?

Gabriellina je reakcija bila silovitija. – Ni bratu nisi rekao? Ovdje sam dva tjedna, a ti nisi

uspio pronaći vremena...

byJanja

139

Tada ju je gotovo vukao prema stubama. – U protekla dva tjedna brata sam vidio

onoliko često kad i ti.

– To nije prihvatljivo opravdanje – promrmljala je.

On ju je, ljutit, vukao niza stube. – Ja se ne opravdavam.

Pokraj vrata stajao je jedan vojnik. Kad ih je ugledao, naklonio se Gabrielli i otvorio

vrata. Njoj je taj čin bio krajnje čudan. Trebao je iskazati poštovanje poglavaru, ali ne i

njoj.

Dah hladnog zraka prešao joj je preko lica. Colm ju je pustio i izašao. Stao je na najvišoj

stubi i pozvao ju da mu priđe.

Zlatna svjetlost Sunčeva zalaska prelijevala se preko mora lica koja su ju gledala.

Dvorište je bilo prepuno pripadnika njegova klana, a drugi su bili na okolnim brežuljcima.

Gabrielle je bila toliko zaprepaštena da je jedva uspjela ostati pri sebi. Doimalo se da

tisuću muškaraca i žena zuri u nju. Pokušala je doći do daha. Nitko se nije smiješio. To je

odmah primijetila. O, ne, zar su Boswellovi doprli do svih ovih ljudi? Odagnala je tu

strašnu pomisao. Ali, zašto su svi bili toliko namršteni? Bili su nagužvani pa nije vidjela

imaju li što u rukama.

Približila se Colmu. Rukom je očešala njegovu. Podignula je pogled i šapnula: – Zar će

me ponovno kamenovati?

– Zaboga... – Zastao je. Nije se mogao ljutiti na nju. Dakako da će očekivati najgore.

Nije joj rekao što će se dogoditi, a doista, nakon svega što je proteklih tjedana doživjela,

kako se i ne bi uplašila?

– Zar misliš da bih dopustio nekome da ti naudi? Sada pripadaš meni, Gabrielle.

Colm se okrenuo prema svojim sljedbenicima, visoko podignuo ruku i rekao: – Lady

Gabrielle je nakon dugog promišljanja napokon pristala postati mojom suprugom. Imam

sreću oženiti toliko strastvenu, odvažnu, lijepu i nevinu gospu. Prihvatit ćete ju i

poštovati kao što poštujete mene.

Gomila je odjednom počela klicati i vikati. Svi su se smiješili. Colm ju je povukao u

naručje, podignuo joj bradu i poljubio ju.

A nju su preplavili osjećaji. Ljubio ju je upravo dovoljno da poželi još, a kad je podignuo

glavu, ona je zadrhtala. Zvukovi su se vrtložili oko nje, a u njezinu je umu bila samo jedna

pomisao: nema kamenja.

byJanja

140

33

olm ju nije upozorio. Da je znala da će sazvati klan kako bi iznio to priopćenje,

odjenula bi drugu haljinu i počešljala se. Nije stigla čak ni uštipnuti obraze kako bi

se zarumenjeli. Vrata su se otvorila, a svi ti ljudi pred njima zurili su u nju.

Zapanjeni Liam izašao je za njima i stajao Colmu s desne strane dok se Colm obraćao

klanu. Doimalo se da je zadovoljan onime što je nazvao “sjajnom viješću”. Kad je klicanje

utihnulo i kad se gomila razišla, Liam je pljusnuo brata po ramenu i zagrlio Gabrielle.

– Mislio sam da je Gabrielle naša gošća zbog pomoći koju su mi njezini čuvari pružili u

opatiji, ali se doima da je to mnogo više od posjeta. – Nasmijao se i gurnuo Colma kad su

krenuli natrag unutra. – Čuvao si tu tajnu od mene, brate. Koliko sam dugo zapravo bio u

nesvijesti? Očito sam propustio mnogo. Moram čuti pojedinosti.

– Drugi ću ti put objasniti – rekao je Colm.

Liam je uzeo Gabrielle za ruku i namignuo joj rekavši: – Gabrielle, jesi li sigurna da si

izabrala pravog MacHugha? Colm može biti medvjed s kojim je teško živjeti, znaš?

Možda bi trebala još jednom razmisliti.

Colm je odgovorio: – Nema se o čemu još jednom razmisliti, Liam. Gabrielle je posve

zadovoljna. – Okrenuo se prema njoj. – Nisi li, Gabrielle?

– Pa... ja... – Kako mu je mogla odgovoriti? Zadovoljna? Uza sve što se dogodilo u

protekla dva tjedna, misli o zadovoljstvu nisu se pojavile u njezinu umu.

Liam ju je poštedio iznalaženja odgovora. – Trebam li gnjaviti lady Gabrielle pitanjima o

pojedinostima?

– Ne, ne trebaš – odlučno je odgovorio Colm.

Gabrielle je laknulo kad im je Liam poželio laku noć i pošao na kat. Nije željela

odgovarati na pitanja. Mučilo ju je nešto važnije. Došlo je vrijeme da Colmu kaže istinu.

Morala je biti nasamo s njim. Srce joj je počelo lupati.

– Colm...

– Izgledaš iscrpljeno, Gabrielle. Odmori se. – Otpravio ju je i krenuo prema vratima.

Ona je krenula za njim. – Možemo li razgovarati? Moram ti nešto reći.

– Ne može čekati? – Uzeo je baklju iz zidnog nosača kako bi ju ponio van.

Vrata su se otvorila i ušli su Braeden i Stephen. Gabrielle se nadala da će samo proći

pokraj njih, ali nisu. Čekali su jer su željeli razgovarati s Colmom. Gabrielle je podsjetila

samu sebe da je on zaposlen čovjek opterećen mnogim odgovornostima i teretima.

– Željela sam... odnosno... pretpostavljam da mogu pričekati do sutra. Možda rano

ujutro? – upitala je.

C

byJanja

141

Colm je kimnuo, a Gabrielle je, osjetivši slabost zbog olakšanja jer mu večeras ne mora

reći, požurila uza stube.

Otac Gelroy čekao ju je kako bi joj čestitao, ali mu ona nije dala priliku za to. Kretnjom

ga je pozvala da joj se približi i tada šapnula: – Žao mi je, nisam još rekla Colmu. Dva sam

mu puta pokušala objasniti da smo ja i moji čuvari doveli Liama u opatiju, ali su me oba

puta prekinuli. Mislim da je najbolje da mu kažem nasamo. Vi ste morali pretrpjeti njegov

gnjev, i Liamov, zbog obećanja na koje sam vas prisilila.

– Što duže čekate, to je teže reći.

– Da, znam, ali se užasavam toga.

– Poglavaru MacHughu bit će drago kad dozna da ste vi pronašli njegova brata i

potražili pomoć za njega.

– Vi ne znate cijelu priču, ali ne brinite. Do sutra navečer Colm će znati sve.

– Kao i ja?

– Da.

Nadala se reći mu u ispovijedi, ali tada bi morala reći da joj je žao jer je čovjeku oduzela

život, a Bog bi znao da to ne bi bilo iskreno.

Tog je čovjeka doista bilo potrebno ubiti.

Maurna je bila presretna jer će se Gabrielle udati za njihovoga poglavara i to joj je za

doručkom rekla nekoliko puta.

– Nitko nije povjerovao u budalaštine koje su Boswellovi momci govorili, a mi se s

pravom nismo obazirali na njih, jer vas naš poglavar uzima za suprugu. Proglasio vas je

nevinom, gospo, ali mi smo to ionako znali. Nismo li, Willa? – doviknula je preko ramena.

Kuharica je provirila iz smočnice. – Jesmo. Dakako da jesmo.

– Hvala vam, objema, jer ste vjerovale u mene. – Gabrielle se zagledala u zdjelicu guste

sive kaše.

– Ni jedna žena pobožna poput vas ne bi počinila toliko strašne grijehe, a osim toga,

naš vas poglavar ne bi oženio kad bi ti grijesi bili istiniti... a nisu – požurila je dodali.

Willa je iznijela kruh i stavila ga pokraj kaše. – Sada jedite. Mogli biste se malo

udebljati.

Gabrielle nije željela uvrijediti kuharicu, ali je morala pitati što je u toj kaši prije no što

ju stavi u usta. Pomislila je kako bi bilo uvredljivije kad bi počela povraćati.

– Willa, što je ovo? – upitala je.

– Doručak.

– Maurna je otrla nekoliko mrvica sa stola na svoj dlan. – Uzmite kruh i uronite ga u

kašu.

– Kašu?

– Dobra je za vas, gospo – ustrajala je Willa. – Pripremljena je od kuhane zobi i mojih

posebnih začina.

– Ostavit ćemo vas kako biste ju mogli pojesti dok je topla – rekla je Maurna.

byJanja

142

Gabrielle je nevoljko uzela žlicu i uronila ju u gustu, ljepljivu smjesu. – Maurna, biste li

mi objasnili što ste mislili kad ste rekli da ni jedna žena pobožna...

– Poput vas.

– Zašto mislite da sam pobožna?

– To ne mislim samo ja, gospo. Svi to misle.

– I ja to mislim – rekla je Willa.

– Pretpostavljam da je to zato što mnogo vremena provodite u šetnjama s ocem

Gelroyem. Molite s njim, zar ne?

Gabrielle se nasmijala. – Zaboga, ne. Otac Gelroy bio je prilično usamljen i zato sam

šetala s njim, ali se oboje privikavamo na novo okruženje i sada se osjećamo ugodnije.

Svi su vrlo ljubazni.

Dvije su se žene nasmiješile kad je pohvalila njihov klan.

– Doručak vam se hladi – upozorila ju je Willa.

– Namjeravala sam pričekati našega poglavara.

– Ustao je prije nekog vremena i otišao.

Kad su ju žene ostavile nasamo da pojede kašu, Gabrielle se prisilila kušati ju i

iznenadila se ustanovivši da okus nije loš. Štoviše, gotovo da nije imala okusa.

Brzo je pojela i potom krenula potražiti Colma. Pomislila je kako taj čovjek očito ustaje

u cik zore.

Faust ju je sustigao na putu prema stajama. – Kamo idete, princezo?

– Tražim Colma.

– Na polju je sa svojim vojnicima. Biste li željeli sjesti na brdo i gledati vježbu? – upitao

ju je pun očekivanja.

Faust je očito želio gledati vježbu, a budući da je ona s Colmom mogla razgovarati tek

poslije, odlučila mu je ugoditi.

– Vodi me, Faust.

– Mislim da ćete uživati gledajući vježbu, princezo. Ja zasigurno hoću.

– Ne shvaćam tvoje oduševljenje. U Wellingshireu si gotovo svakog dana gledao

vježbu vojnika mojega oca.

– Oni su vježbali gotovo svakog dana, i to s dobrim razlogom, jer su, kao i svi dobri

vazali, morali održavati svoje vještine.

– Znam, u Engleskoj je vitezova osnovna dužnost zaštita lenskoga gospodara. Mislim

da je i ovdje isto.

– Ne, drukčije je. Mislim da većina baruna ne mari za to koliko će ljudi poginuti u borbi

za njih, dokle god pobjeđuju, ali MacHugh bi gubitak jednoga ili dvadesetorice svojih

ljudi shvatio kao osobnu uvredu.

Podignula je suknju i ubrzala kako bi držala korak s Faustom.

– Misliš li da ćeš danas gledanjem naučiti nove tehnike?

– Možda, ali to nije razlog moje želje. Uskoro ćete shvatiti. Sjest ćemo visoko na brdo,

između dva polja, odakle ćemo dobro vidjeti.

Faust ju je vodio utabanim putem koji je vijugao između stabala. Uspon je bio strm.

byJanja

143

Kad je stigla do vrha, pred njom se prostrla panorama polja.

Dva su polja bila gotovo jednako velika, odvojena stogovima sijena. Na jednoj strani

strijelci su vježbali precizno gađanje. Mete su im bile toliko daleko da je bilo teško vidjeti

središte. Muškarci pokraj njih bacali su sjekire prema svojim metama. Iako je Gabrielle

bila daleko od polja, čula je fijuke teškog oružja koje je letjelo kroz zrak. Na drugom

polju muškarci su vježbali mačevima i štitovima. Oko njih su u krugu stajali pripadnici

klana, mladi i stari, čekajući priliku da pokažu svoje vještine.

Na polju je bilo najmanje stotinu ljudi, ali je ona ipak lako opazila Colma. Bio je daleko

najdojmljiviji ratnik. Stajao je na drugom kraju kruga, ruku prekriženih na prsima i

razmaknutih stopala. Gabrielle je čak iz tolike udaljenosti vidjela da se mršti, što je

govorilo da mu se ne sviđa ono što gleda.

Gabrielle je, opčinjena, netremice gledala. Njegova brončana koža blistala je od znoja,

a nabrekli mišići na nadlakticama i nogama isijavali su sirovu snagu. Iako je znala da je

nedolično opažati takve pojedinosti, nije mogla odvratiti pogled.

– Želite li da vam donesem pokrivač na koji ćete sjesti? Ili mislite da nećete željeti dugo

ostati? – upitao je Faust.

– Nije mi potreban pokrivač – odgovorila je sjedajući. Podvukla je noge pod sebe i

namjestila suknju, ne odvajajući pogled od Colma.

– Vidite li Stephena? Stoji pokraj poglavara. – Faust joj ga je pokazao.

– Vidim ga. Što radi?

– Gleda Luciena u vježbi.

Gabrielle je pogledom pretražila polje i pronašla svojega čuvara. – A zašto Lucien

vježba?

– Poglavar ga je pozvao – odgovorio je Faust. – Ako zaključi da smo sposobni, dat će

nam da poučavamo početnike. Njegovi prekaljeni ratnici smatraju da im je to ispod časti,

iako bi, dakako, učinili sve što im poglavar zapovjedi. Stephen kaže da poglavar želi da

zaradimo svoj boravak ovdje, a mi ćemo mu se rado pokoriti.

Gabrielle je gledala Luciena. Pokreti su mu bili ujednačeni i skladni. Dobro se držao u

ogledu s MacHughovim vojnikom, naizgled bez previše truda. Ni jedan nije bio u

prednosti.

– Stephen je lukom i strijelom nadmašio sve druge. Poglavar mu nije dao vremena da

ode po svoje pa je morao upotrijebiti Braedenove. Mislim da biste ih i vi sve nadmašili,

princezo.

Ona se nasmijala. – Tvoja vjera u mene nije osnovana. Reci mi, Faust, što su poglavar i

njegov zapovjednik mislili kad je Stephen porazio njihove vojnike?

– Bili su zadivljeni njegovom vještinom. Braeden i Stephen nisu neprijatelji. Obojica

poštuju sposobnosti drugoga i čak su na određeni način postali prijatelji. Poglavar je

Stephena zadužio za obuku mladih u gađanju lukom i strijelom, pod Braedenovim

budnim okom.

– Što je s tobom? – upitala je Gabrielle.

– Ja ću sutra izaći na oglede.

byJanja

144

– Ne moraš sjediti ovdje sa mnom. Znaš da sam sigurna. Vidjet ćeš me i s polja.

– Udaljenost je prevelika.

– Ako ja vidim kako se Colm mršti, ti ćeš nedvojbeno vidjeti mene.

– Sutra će doći red na mene. A osim toga, Christien se uskoro bori, a to ne želim

propustiti. Lucien je pri kraju – dodao je kimnuvši prema njemu. – Mislim da će dopustiti

da ga MacHughov vojnik danas nadmaši.

– Zašto to misliš?

– Do sada ga je već trebao dokrajčiti. Suzdržava se jer je taj muškarac od njega stariji

najmanje petnaest godina. Lucien ga ne želi poniziti pred njegovim poglavarom I ja bih

tako postupio.

Stephen je nedaleko od boraca iznio isto opažanje. Uzmaknuo je kako bi razgovarao s

Braedenom. Nekoliko minuta poslije Colm je zaustavio borbu. Novi protivnici izašli su

zauzeti svoja mjesta na polju.

– Lucien, dođi ovamo – zapovjedio je Colm.

Čuvar je dotrčao k njemu. – Da, poglavaru?

– Stephen je rekao da u borbu nisi uložio svu snagu. Je li to točno?

– Jest.

– Colm je očekivao opravdanje pa ga je njegova iskrenost iznenadila. – Otkrij mi

razlog.

– Mnogo je stariji od mene. Nisam ga želio osramotiti.

– To je najbesmisleniji razlog koji sam čuo. Trebam li pretpostaviti da, ako bi Gabrielle

napao kakav starac, ti bi u nastojanju da ju zaštitiš imao obzira prema njegovoj dobi?

– Ne, ubio bih ga ako bi pokušao nauditi mojoj princezi, bez obzira na njegovu dob.

– Ne dajući sve od sebe vrijeđaš pripadnike mojega klana. Sutra ću se pobrinuti da daš

sve od sebe.

Colm je izdao zapovijed pa su mačevi i štitovi odloženi. Bio je red za borbu prsa o prsa.

Na polje je izašla skupina iskusnih ratnika. Svakome je bio cilj prikliještiti drugoga na tlu.

To je iziskivalo lukavost i sirovu snagu, a Colm je nekoliko puta tijekom izazova

intervenirao kako bi borcima ukazao na njihove pogreške.

Christien se pridružio Stephenu u gledanju. – Ne bore se poput nas.

Colm je čuo tu primjedbu i pozvao ga. – Pokaži mi razliku.

– Žao mi je, poglavaru, ali to moram odbiti. Zvučao je obeshrabreno kad je dodao: –

Ne mogu se boriti protiv vas.

Zapanjen njegovim odbijanjem, Colm je upitao: – Zašto misliš da imaš izbora?

Stephen im je prišao kako bi objasnio. – Sada kad ste obećali oženiti našu princezu

Gabrielle, ni jedan od njezinih čuvara ne može se boriti protiv vas.

Christien je kimnuo. – Sada vas moramo štititi kao što štitimo našu princezu.

Braeden se uvrijedio. – Poglavara štite njegovi ratnici.

Stephen je kimnuo. – Da, a mi štitimo čovjeka koji će oženiti princezu Gabrielle.

Christien je pogledao prema vrhu brda, gdje je Gabrielle sjedila. – A osim toga, njoj se

ne bi svidjelo kad bi vidjela da se borimo protiv vas. Počela je osjećati naklonost prema

byJanja

145

vama.

Colm je podignuo pogled i vidio da ga Gabrielle gleda. Počela je osjećati nešto prema

njemu? Malo vjerojatno. Čuvar je pogriješio. Žena kojoj je stalo do muškarca ne vuče ga

za nos i ne oglušuje se na svaku njegovu zapovijed.

Odagnao je tu misao. – Christien, ako se ne možeš boriti protiv mene, borit ćeš se

protiv nekoga drugoga.

Mahnuo je pripadniku svojega klana. Ratnik širokog vrata odmah im je prišao.

– Ewen, reci Christienu koliko ti je godina.

– Poglavaru?

Colm je ponovio zapovijed. Iako zbunjen tom čudnom zapovijedi, Ewen ga je odmah

poslušao. Razlika između njega i Christiena bila je samo nekoliko mjeseci.

– Vjerujem da Ewen nije prestar da bi se borio protiv njega – cinično je rekao Colm.

Christien i Ewen izašli su na suprotne strane polja. Braeden je dao znak i Ewen je

nasrnuo pognute glave. Christien ga je dočekao u sredini i prije no što je MacHughov

vojnik stigao udariti, Christien se okrenuo na jednoj nozi te ga tabanom druge noge

oborio na tlo.

Čekao je nekoliko sekundi da vidi hoće li Ewen ustati. Kad ovaj nije ustao, čuvar mu je

pružio ruku. Ewen je odgurnuo njegovu ruku, ustao i odmahnuo glavom kako bi došao k

sebi. Nasrnuo je još jednom. I još jednom. Bilo je to bolno gledati, a Colma je vraški

ljutilo. Kad je Ewen i četvrti put završio na tlu, Colm je izašao na polje, jednom rukom

podignuo izmlaćenog čovjeka na noge i snažno ga gurnuo.

– Christien te četiri puta oborio na isti način. Zar ti nije palo na pamet da bi trebao

napasti na drugi način?

Ewen se namrštio. – Znao sam da će me ponovno udariti stopalom, ali sam mislio da

ću biti brži.

Colm ga je ponovno gurnuo. – Očito nisi bio brži, zar ne?

– Ne, nisam.

– Zašto nisi pokušao odbiti napad?

Colm mu je pokazao kako je to mogao učiniti, ali je Ewen sporo shvaćao pa ga je

Christien još dva puta oborio na isti način.

Ewenovu sudbinu doživjela su još tri vojnika. A tada su Christiena izazvali iskusniji

pripadnici klana. Drugi nije samo odbio njegov napad, nego je i čuvara snažno udario u

trbuh. Christien je pao na tlo. Sljedeći je put promijenio potez i oborio toga dostojnijeg

protivnika.

Colm je zapovjedio Christienu da obje tehnike iskuša na njemu, kako bi svojim

vojnicima pokazao odbijanje napada i stjecanje prednosti. Poglavar je bio mnogo brži od

Christiena. Treći put odbacio ga je natraške, ali je Christien pao potrbuške, okrenuo se i

sjeo. Iz kuta usana potekla mu je krv. On ju je obrisao, pogledao Colma i prasnuo u

smijeh.

– Još jednom, poglavaru? – upitao je te jednim pokretom ustao.

– Ovo nije igra, Christien – ljutito je rekao Colm. – Sutra ćeš pomagati obučavati mlade

byJanja

146

vojnike. – Upro je prstom u njega i dodao: – I savjetujem ti da se do tada riješiš oholosti.

Ovi ljudi u bitci neće dobiti drugu priliku. Tvoja je dužnost poučiti ih kako da prežive. Kad

budu spremni, Braeden i ja poučit ćemo ih kako da pobijede.

byJanja

147

34

olm je nakon vježbanja otišao na jezero i oprao znoj sa sebe te krenuo prema

velikoj dvorani. Prolazio je pokraj staja upravo u trenutku kad je Gabrielle izvodila

svojega konja. Konj je već bio osedlan.

Colm je stao pred vratima i gledao ju. Ona je odmaknula slobodan pramen kose s lica

dok je zatvarala vrata za Vragolanom.

– Kamo si se uputila? – upitao ju je Colm.

Gabrielle se prenula i pogledala u njegovu smjeru. – Dobar dan, Colm.

Ako ga je pokušavala navesti da trati vrijeme na lijepo ponašanje, razočarat će se.

– Postavio sam ti pitanje.

– Idem jahati. Vragolan mora protegnuti noge.

– A kamo točno planiraš odjahati?

– Uokolo.

– Možda preko Finneyjeve ravnice?

Doimalo se da joj čita misli. – Da. Namjeravala sam posjetiti poglavara Buchanana.

Voljela bih upoznati njegovu suprugu. U rodu smo, ako se sjećaš.

– Ne.

– Ne, ne sjećaš se?

– Ne, ne odlaziš s ovog posjeda. Možeš jahati u ovim brdima, ali ne smiješ otići s

planine. – Sklopio je ruke iza leđa i rekao: – Želim da mi daš svoju riječ.

Ona je pognula glavu. – Kako kažeš.

Colm se okrenuo i krenuo prema dvorištu, a tada stao. Okrenuo se i pogledao

zaručnicu. Stajala je pokraj konja, držeći uzde i čekajući da Colm ode. Točno je znao što

ona čini. Kad on nestane s vidika, ona će krenuti prema Finneyjevoj ravnici.

– O, ne, Gabrielle. Nećeš me ponovno preveslati.

– Molim?

Ponovno joj je prišao. – Nemoj glumiti nevinašce. Znam da “kako kažeš” znači da ćeš

učiniti što god želiš. Izvoli mi obećati. Reci: – Dajem ti svoju riječ – i to iskreno.

Gabrielle nije namjeravala dopustiti da ju zastraši. Nije samo on imao razloga za

ljutnju. Načinila je odvažan korak prema njemu.

– Jutros si trebao odvojiti malo vremena jer ti imam nešto važno reći, ali kad sam sišla,

tebe više nije bilo. Jesi li uopće čekao?

On je načinio korak prema njoj.

– Nisam mogao pola jutra čekati da se probudiš. Ustani ranije pa ću poslušati što imaš

C

byJanja

148

reći.

Ona je tvrdoglavo načinila još korak naprijed. – Težak si čovjek.

– A ti mi još nisi obećala.

– Obećavam – rekla je s primjesom prkosa.

Tada su već bili toliko blizu da je osjetila njegov topao dah. – A ti meni obećaj da ćeš

večeras odvojiti nešto vremena – rekla je. – Moram nasamo razgovarati s tobom.

– Reci mi sada.

– Ovdje nismo sami.

On je stavio ruke na njezina ramena i privukao ju k sebi. – Ne znam kako ću se ikada

složiti s toliko tvrdoglavom ženom. – Usnama je lagano dodirnuo njezine kad je šapnula:

– Ne znam ni ja.

Namjeravao ju je samo lagano poljubiti, ali kad je ustima prekrio njezina, promijenio je

namjeru. Usne su mu bile meke i tople. Ona je na njegovo ustrajanje otvorila usta i

poljubac se produbio kad ju je uzeo u zagrljaj i čvrsto ju stisnuo uza se.

Svijet je za Gabrielle prestao postojati. Postojao je samo Colmov čaroban dodir.

Uzvratila mu je poljubac sa strašću za koju nije ni znala da ju posjeduje.

On se sabrao prije nje i naglo prekinuo poljubac. Udahnuo je toliko duboko da se

zatresao. Gabrielle je bila toliko omamljena da nije bila svjesna da se priljubila uz njega

sve dok ju nije blago odmaknuo.

Colm se morao udaljiti kako se ne bi predao iskušenju i ponovno ju poljubio. Točno je

znao kamo bi to odvelo, ali nije želio obeščastiti Gabrielle i odvesti ju u krevet prije

braka, no, ona mu nije olakšavala odlazak. Još ni jedna žena nije toliko duboko utjecala

na njega.

Uhvatio je uzde i povukao Vragolana bliže kako bi ju podignuo u sedlo. Pljusnuo je

konja po sapima i otpravio ju.

byJanja

149

35

oswoldova potraga za Gabrielle započela je čim je ona prognana. Nekoliko je dana

pretraživao područje oko opatije, ali nje nije bilo. Uhode su mu rekli da ju Percy

također traži, ali je Percy uskoro odustao. Coswold je pomislio kako to nije

iznenađenje. Percy je uvijek odustajao. Nedvojbeno se vratio kralju Ivanu i žalio se na

nepravdu koja mu je učinjena.

Coswolda nije bilo lako obeshrabriti. Uvjeren da Gabrielle nije imala drugog izlaza doli

poći kući, krenuo je prema jugu, jureći u smjeru u kojemu su otišli njezini sluge. Njihovu

je karavanu presreo nedaleko od engleske granice, gdje su se utaborili kako bi prenoćili.

Nakon mnogih sati prijetnji i zastrašivanja Coswold je napokon povjerovao da ne znaju

ništa. Dopustio je da uplašena družina nastavi put, ali ne prije no što je uzeo Gabrielline

škrinje, tvrdeći da moraju biti u opatiji Arbane dok Gabrielle ne dođe po njih.

Ogorčen, ali ne i obeshrabren, vratio se u Visočje. Gabrielle se skrivala negdje u toj

divljoj, bijednoj zemlji, a barun Coswold će ju pronaći.

Sljedećeg tjedna većinu vremena proveo je promatrajući i slušajući. Glasina je bilo

mnogo, a Coswold je sa svakom novom informacijom bio sve uvjereniji da je Gabrielle

ostala u Visočju.

Jedna se glasina ponavljala. Coswold je iz treće ruke čuo da je Gabrielle primio klan

MacHugh, ali nije znao kako da provjeri tu informaciju. Gorštaci su bili zatvoreni, a

Coswold je znao da će, ako pošalje ljude koji će se raspitivati o Gabrielli, glas o tome

začas stići do poglavara MacHugha, koji će ju sakriti ondje gdje ju nitko neće pronaći.

Rizik je bio prevelik. Barun je mnogo vremena proveo razmišljajući o tome kako da

namami Gabrielle na otvoreno.

Bio je spreman za svoj sljedeći korak: provjeriti je li Gabrielle doista s MacHughovima.

Stoga je posjetio poglavara MacKennu. Taj je poglavar poznavao ljude koji neće biti

poznati u tom dijelu Visočja i koji će za novac učiniti bilo što. Kad su se MacKennini ljudi

okupili pred njim, Coswold im je objasnio što želi.

– Plan je jednostavan – rekao im je. – Odnijet ćete Gabrielline stvari na posjed

MacHughovih. Zahtijevat ćete da ju vidite prije no što predate stvari. Objasnite kako se

morate uvjeriti da ih je ona primila.

– Ali, što ako nam ne dopuste vidjeti ju? – upitao je jedan od njih.

– Recite im da ta zapovijed potječe od opata. Da su njezine škrinje vraćene u opatiju i

da ih je on čuvao dok nije doznao gdje se ona nalazi.

– Što nam je činiti kad ju vidimo?

C

byJanja

150

– Nećete učiniti ništa – naglasio je Coswold. – Ostavite joj njezine stvari, vratite se

meni i dobit ćete plaću.

– Plaću u zlatu i ženama?

– Da.

– Što ako nije ondje? – upitao je drugi.

– Tada ćete mi njezine stvari donijeti natrag.

– Hoćemo li ipak biti plaćeni u zlatnicima i ženama?

Coswold ih je uvjerio da hoće i otpravio ih. Nije očekivao probleme. Plan je bio

besprijekoran.

Ništa nije moglo poći po zlu.

byJanja

151

36

rošla su još dva dana bez obećanog sastanka pa Gabrielle nije imala mogućnost

nasamo razgovarati s Colmom. Koliko god rano ustala, on je već bio otišao. A

kad se kasno navečer vratio, jeo je sâm i potom nestajao.

Gabrielle je pomislila da on uopće ne liježe u krevet, ali nije izgledao neispavano –

osim ako njegovo raspoloženje nije bilo pokazatelj. U kratkim usputnim susretima nije

obraćao pozornost na nju ili je gunđao zbog nečega čime ga je naljutila.

Gabrielle je bila uvjerena da ju namjerno izbjegava, ali ju je Maurna uvjerila u suprotno.

Domaćica je bila raspoložena za brbljanje dok je toga trećeg jutra mela dvoranu.

– Poglavar nema ni trenutka mira otkako je Liam otet – rekla je odmahujući glavom. –

Kaže da se neće smiriti dok ne pronađe ljude koji su odgovorni za to. Svakodnevno s

ljudima odlazi tražiti nekoga tko nešto zna. – Maurna je pomaknula stolčić i nastavila. –

A tada je prije tri dana stigla vijest da su lopovi ukrali stoku iz ravnice Seamusa

MacAlistera, pa je poglavar sa svojim ljudima tražio krivce. Pronašao ih je tek jučer... a

kao da te brige nisu dovoljne, kad je sinoć kasno stigao kući, zatekao je rat između

kovača Heckerta i mesara Edwina. Ta se dvojica neprestano prepiru zbog nečega...

Brbljala je i brbljala o raznim nemilim događajima u kojima je poglavar morao

sudjelovati, a Gabrielle ju je pozorno slušala. Silno joj je laknulo kad je doznala da on ne

izbiva zbog nje, ali joj je i bilo vrlo važno da pronađe vremena za razgovor s njom. Već je

očajnički željela olakšati savjest.

Osjećala se vrlo usamljenom. Nije se imala kome povjeriti niti s kim dijeliti probleme.

Najčešće je večerala s Liamom, a večeri je provodila igrajući stolne igre. Njegova

omiljena igra bila je “lisica i guske” pa bi odjurio po ploču i klinove čim bi pladnjevi bili

odneseni sa stola. Gabrielle je uživala u njegovu društvu, ali nikada nisu razgovarali o

ozbiljnim pitanjima. Nije mu mogla reći o svojoj ulozi u njegovu spašavanju. Colm je bio

poglavar, čovjek koji ju je primio i čovjek koji će ju oženiti. Najprije bi njemu trebala reći

tu iznenađujuću vijest.

Nije željela opterećivati oca Gelroya zabrinutošću. On ionako nije mogao učiniti ništa

osim brinuti s njom, a što bi time postigli? Posljednjih nekoliko dana sa svećenikom nije

provela mnogo vremena. Sada kad mu je klan povjerovao, pozivali su ga u svoje domove

kako bi jeo s obiteljima i blagoslivljao njihovu djecu. Davali su mu mnogo posla, a

doimalo se da on uživa primati nove zahtjeve.

Nije mogla razgovarati ni sa svojim čuvarima. Ne bi bilo primjereno da njima otvara

svoje srce. Nipošto ih ne bi željela opterećivati svojim problemima.

P

byJanja

152

Uzrujavala se u tišini.

Najviše je bila zabrinuta za svojega oca. Je li na sigurnom? Ili ga je kralj već zatvorio? O,

Bože – molila je – molim te, ne dopusti da mu naude. Je li barun Geoffrey stigao okupiti

svoje vazale, a ako ih je okupio, bi li se borili protiv baruna u kraljevoj milosti i protiv

njihovih vojski? Brodick je rekao kako će njezin otac, kad čuje da je ona i dalje u Visočju,

požuriti k Buchananima. Ali, od njih nije čula ništa. Ako je njezin otac bio na sigurnom,

zašto joj nije poslao poruku?

Gabrielle više nije mogla čekati. Sutra će poći k Buchananima. Brodick je poznavao

njezina oca pa će joj možda savjetovati kako da ga pronađe.

Nije strahovala da će joj Colm zabraniti da napusti posjed jer ga nije namjeravala pitati.

Gabrielle je šetala prema poljima razrađujući svoj plan. Pozornost su joj privukli poklici

s brežuljka. Pogledala je prema njegovu vrhu. Nekoliko ljudi – starih i mladih – okupilo se

pod stablom na mjestu na kojemu je nedavno sjedila s Faustom te gledala kako Colm i

njegovi vojnici vježbaju.

Djevojčica koja je trčala k svojim prijateljicama zastala je dovoljno dugo da izvede

kniks pred Gabrielle, a tada je odjurila kad ju je prijateljica pozvala. – Liam danas

ponovno počinje vježbati – najavila je. – Osjeća se mnogo bolje.

Gabrielle je pomisli la kako Liam u očima tih djevojčica ujedno i izgleda mnogo bolje.

Liam će se naposljetku skrasiti, ali, neka Bog pomogne onoj koju on izabere za suprugu.

Zacijelo će imati pune ruke posla s njegovim nepodopštinama.

Gabrielle je požurila uzbrdo. Kruljenje u želucu podsjetilo ju je da je podne. Maurna joj

je za doručak ponovno poslužila onu kašu, a Gabrielle se nije mogla prisiliti da pojede

više od dva zalogaja. Willa ju je nukala neka pojede sve, tvrdeći da će joj se kaša prilijepiti

na rebra. Gabrielle nije shvaćala zašto bi to željela. Gadila joj se sama pomisao na to.

Gotovo je bila stigla do dvorišta kad joj je odostraga prišla žena i potapšala ju po

ramenu.

– Lady Gabrielle?

Gabrielle se okrenula. – Da? – Nekoć bi imala spreman osmijeh, ali više ne. Postala je

oprezna, osobito kod upoznavanja novih ljudi.

– Nisam imala priliku upoznati vas – rekla je lijepa žena. – Ja sam Fiona i dolazim iz

klana Dunbar. Moj je otac poglavar Dunbar. Nedavno sam se udala. Moj suprug Devin

jedan je od najpouzdanijih članova klana poglavara MacHugha.

– Zadovoljstvo mi je upoznati vas. – Gabrielle je odgovorila pristojno, ali oprezno.

Fiona se nije smiješila. Bila je snažna žena ružičastog tena, s pjegama i zelenim očima

boje mlade trave. Njezina duga, crvena kovrčava kosa nedvojbeno je bila njezina

najbolja značajka. Oči su joj u kutevima bile spuštene, što joj je davalo izgled duboke

tuge.

– Uvjerena sam da već znate tko je moja sestra.

– Ne, mislim da ne znam. Je li i ona u braku s pripadnikom klana MacHugh?

Fiona je hinila iznenađenost, ali je Gabrielle prozrela njezinu glumu. – Što mi želite

reći? – upitala je Gabrielle.

byJanja

153

– Moja sestra Joan zaručena je za poglavara MacHugha.

Ako je željela šokirati Gabrielle, uspjelo joj je.

Ali, Gabrielle je brzo došla k sebi. – Svakako čestitajte sestri.

Fiona je širom otvorila oči. – Da... hoću.

Kad je Gabrielle krenula, Fiona je doviknula za njom: – Uskoro ćete ju moći upoznati.

Joan stiže za nekoliko dana.

Gabrielle je hinila da ju nije čula. Vidjela je kako ju Lucien čeka u dvorištu i požurila

prema njemu.

– Princezo, lice vam je jarkocrveno, ali danas nije toliko toplo da vas Sunce opali.

– Pocrvenim od vjetra – objasnila mu je, iznenađena smirenošću svojega glasa. Iznutra

je kiptjela. – Znaš li možda gdje je poglavar MacHugh? Želim ga ubiti – tiho je dodala.

– Ne, ne znam. Želite li da ga pronađem?

Gabrielle je odmahnula glavom. – Ne, još ću ga malo ostaviti na životu.

Nije bila svjesna da je tu misao izgovorila naglas sve dok ju Lucien nije zamolio da

ponovi.

– Poslije ću ga potražiti – rekla je. Tada ću ga ubiti.

– Jeste li željeli poslijepodne poći na jahanje?

– Ne, mislim da ću ostati unutra i završiti vez. To me opušta, a i činim nešto korisno.

– Ako vam nisam potreban, idem pomoći Faustu. Izrađuje strijele i oblikuje ih kao što

to čine MaeHughovi. Njihove su mnogo čvršće i tanje, što omogućuje prelaženje veće

udaljenosti i veću brzinu. Morat ćete iskušati jednu, princezo. Nedvojbeno ćete biti

zadivljeni.

– Razlika je tolika?

– Donijet ću jednu svoju i jednu njihovu da vam pokažem.

Nedugo potom Lucien je došao u dvoranu noseći dvije strijele. Stavio ih je na stol.

Gabrielle je upravo bila pojela komad crnog kruha s medom. Odgurnula je pladanj i uzela

MacHughovu strijelu u ruke kako bi osjetila težinu.

– Tijelo je tanje, ali se doima čvrstom. Perca su čudna.

Maurna je čula riječi svoje gospodarice. Žurno je došla do stola kako bi odnijela hranu

te se pritom nagnula preko Gabriellina ramena i rekla: – Doima se da su guščja.

Pozornost su im privukli zvukovi sa stuba, kad su Colm i Liam zajedno ušli u dvoranu.

Gabrielle je odložila strijelu na stol i okrenula se prema braći.

– Imamo dobru vijest – rekao je Liam. – Uskoro će stići vaša odjeća i još mnogo toga.

Stvari doprema povelika povorka. Nije moguće da je sve to odjeća, zar ne?

Gabrielle je bila zbunjena pa je pitanja uputila Colmu. – Kako je to moguće? Osoblje je

moje stvari otpremilo natrag u Wellingshire. Kako je moguće da su ovdje?

– Dolaze iz opatije – objasnio joj je.

– Je li ih moj otac poslao natrag? Je li mi poslao poruku? – Lice joj se ozarilo od

uzbuđenja zbog te mogućnosti.

Colm ju je nerado razočarao. – Ne, nema poruke od tvojega oca.

Gabrielline su se oči začas ispunile suzama. – Ponadala sam se...

byJanja

154

Liam je laktom podboo Colma i mahnuo glavom prema Gabrielli.

– Dođi, Gabrielle – zapovjedio je Colm.

Ona je treptanjem odagnala suze, uspravila ramena i prišla mu. – Da?

– Možda ćeš sutra čuti poruku od oca – rekao je Liam jer je Colm šutio.

– Možda – tiho je rekla Gabrielle. A Sunce će sutra možda pocrnjeti, pomislila je.

Colm joj je podignuo bradu. – Brodick i ja pokušavamo ustanoviti gdje je. Znam da ti je

teško, ali moraš biti strpljiva.

– Možda je još u Wellingshireu.

Colm je kimnuo. – Poslao sam glasnika u Englesku.

– Doista?

Njegova ju je obazrivost toliko iznenadila da nije znala što bi rekla ili mislila o njemu. Je

li pogriješila kad ga je onoliko strogo osudila? Možda ipak nije bio toliko čudovište.

A tada se sjetila Joan.

Kad su se njezine suzne oči stisnule u namrštenu grimasu, Colm je bio zbunjen. Što

sada nije u redu? Nikada ju neće shvatiti. Mislio je da će joj biti drago čuti da on pokušava

pronaći njezina oca. Da, trebalo joj je biti itekako drago. Nedvojbeno ne bi trebala

izgledati kao da ga želi udaviti.

Gabrielle je zaključila kako nije trenutak da razgovara s njim o Joan. I za taj će

razgovor morati biti nasamo.

– Colm, sjećaš li se da sam te zamolila da kratko budemo nasamo?

– Sjećam se.

– Trebat će mi mnogo više vremena.

Liam je kimnuo Lucienu, a potom prišao stolu i natočio si čašu vode. Opazio je strijele.

– Zašto su strijele ovdje?

Lucien je odgovorio: – Želio sam pokazati razliku između njih. Princezo, ako nemate

ništa protiv, otišao bih pomoći Faustu. – Odani joj se čuvar naklonio i napustio dvoranu.

Colm je uzeo obje strijele. – Čije su ovo strijele? – upitao je.

– Koje je boje oznaka na percima? – upitala je Gabrielle.

Colm je okrenuo strijelu i promotrio ju.

Uvjerena da će on shvatiti što je željela reći, prišla mu je, nagnula se prema njemu i

pokazala boju u sredini svakog pera. – Žuta. Vidiš? Žuta je Lucienova boja.

– Zašto ju je označio? – upitao je Liam.

– Kako bi znao da je njegova. Dok vježbamo, strijele su nam katkad toliko blizu na meti

da samo po boji možemo znati tko je pogodio točno u središte.

– Ti se koristiš lukom? – upitao je Colm.

– Da, koristim se. Ne vježbam uvijek sa svojim čuvarima, samo ponekad. Molim vas,

ispričajte me, pošla bih gore po svoj vez. Doima se da sam ga zagubila.

Bila je na pola puta do stuba kad joj je Colm zapovjedio da stane.

– Kojom bojom Faust označava svoje strijele?

– Crvenom.

– Christien?

byJanja

155

– Zelenom.

– A Stephen?

– Ljubičastom.

– A tvoje? – upitao je.

– Plavom. Ja svoje označavam plavom bojom.

Kad je otišla, Colm je dugo zurio u stube. A tada je prišao kamenom okviru iznad

kamina i uzeo slomljenu strijelu koju je izvukao iz mrtvaca na Finneyjevoj ravnici.

Oznaka je bila plava.

byJanja

156

37

olm je u rukama držao dokaz, ali ipak nije mogao vjerovati. Je li to moguće? Zar je

Gabrielle bila u Finneyjevoj ravnici i vidjela taj užas?

Njegova draga i nježna Gabrielle uzela je jednu od svojih strijela, umetnula ju u luk

i ustrijelila onoga gada u prsa.

Ne, ona to nije mogla učiniti. Ona nije sposobna ubiti.

Ali, dokaz je ipak bio u njegovim rukama.

– Colm, što ti je? – upitao je Liam. – Već neko vrijeme zuriš u tu slomljenu strijelu.

Colmove su se misli vrtložile pa nije odgovorio bratu. Sjetio se kako je Gabrielle skočila

na noge ne bi li obranila svećenika kad su ga pitali kako je Liam dospio u opatiju.

Bila je ondje... kao i njezini čuvari. Je li Stephen, ili koji od drugih čuvara, ubio njezinom

strijelom? Da, to se zacijelo dogodilo. Gabrielle nije bila sposobna oduzeti život.

Colm je pozvao Maurnu i zamolio ju da kaže Gabrielli da želi razgovarati s njom.

Domaćica je vidjela pogled u poglavarovim očima i požurila učiniti što joj je rekao. Nešto

ga je razljutilo, a ona se duboko ponadala da uzrok nije lady Gabrielle. Ta fina gospa

nedvojbeno bi se silno uzrujala kad bi poglavar podignuo glas na nju.

Maurna je pokucala na Gabriellina vrata. – Poglavar želi razgovarati s vama.

Domaćica je otvorila vrata i provirila unutra. Gabrielle je sjedila na krevetu s vezom u

krilu.

– Gospo, mislim da je nevolja na pomolu. Poglavar je ljut zbog nečega. Ne bi bilo

dobro da vas čeka.

Maurna je nastavila šaptati savjete dok je silazila stubama za gospodaricom. – Ako

počne vikati, nemojte se obazirati. Neće vas ozlijediti.

– Maurna, je li ikada viknuo na vas?

– Ne, nije, ali uvijek brinem da bi mogao. Vjerojatno bih se istog trena onesvijestila.

Gabrielle je pomislila kako je domaćica draga jer se brine zbog nje. – Ne brinite. Neću

se onesvijestiti.

– Pa ipak, možda je bolje da sjedite dok vam bude govorio što ga muči, za slučaj da vas

snađe omaglica. Ne želim da u padu udarite glavu. Dakako, naš je poglavar brz. On će

vas vjerojatno uhvatiti.

Maurna nije ušla za gospodaricom u dvoranu. – Možda to nije vezano uz vas. Možda je

nezadovoljan zbog nečega drugog.

Colm je razgovarao s bratom kad je Gabrielle ušla. Liam je ustao i nasmiješio joj se, a

ona je vidjela koliko je umoran. Oporavljanje je bilo naporan posao. Okrenula se prema

C

byJanja

157

Colmu. On se nije smiješio.

– Želio si razgovarati sa mnom? – upitala je.

– Dođi bliže. Moram ti nešto pokazati. – Podignuo je slomljenu strijelu. Očekivao je

trenutačnu reakciju, ali je ona izgledala tek blago radoznalo. – Prepoznaješ li ovo,

Gabrielle?

Ona se približila, vidjela oznaku i rekla: – To je moja strijela.

– Slomljena je.

– Vidim da jest – složila se. – Gdje si ju našao? Nisam lovila lukom i strijelom otkako

sam došla ovamo.

– Našao sam ju u Finneyjevoj ravnici.

– U Finneyjevoj... – Gabrielle je razrogačila oči i uzmaknula. – U Finneyjevoj ravnici,

kažeš. Pitam se kako je dospjela onamo.

– Mislio sam da ćeš mi ti to moći reći. Zanima li te gdje sam ju i kada našao?

Gabrielle je znala. – Slomljena je, Colm. Možeš ju baciti.

Liam se naslonio na stol, očajnički nastojeći slijediti njihov napet razgovor.

– Bi li mi jedno od vas dvoje reklo što se događa? – upitao je.

– Liam, ovo je strijela koju sam izvukao iz mrtvaca na Finneyjevoj ravnici. Bio je pokraj

jame koju su oni gadovi iskopali za tebe.

– Želiš li reći...

Gabrielle je pogledala Liama i rekla: – To je moja strijela. To je ono što Colm želi reći.

– Sada ćeš bez oklijevanja odgovoriti na moja pitanja – zapovjedio je Colm. – Jesi li bila

u Finneyjevoj ravnici?

– Jesam.

– Dok sam ja bio ondje? – Liam je zvučao kao da se guši.

Gabriellin je glas u nestrpljivosti postao oštar. – Zaboga, Liam, pokušaj pratiti. Da, bila

sam ondje kad i ti.

– Koji je od tvojih čuvara strijelom ubio onoga gada?

– Ni jedan od njih. Ja sam ga ubila.

Začuvši glasan udah, Gabrielle je vidjela kako Maurna i Willa vire iz smočnice.

Nagnula se iza Colma i doviknula im: – Tog je čovjeka doista bilo potrebno ubiti.

Willa je kimala, a Maurna je zinula.

Colm je uzrujano prolazio prstima kroz kosu. – Svo ovo vrijeme pokušavam

ustanoviti... zaboga, zašto nisi rekla... – Odmahnuo je glavom u uzaludnom pokušaju da

razbistri misli i rekao: – Bi li mi ikada rekla?

– Pokušavala sam. Mnogo sam te puta zamolila za malo vremena.

– Ljubazno traženje vremena nije isto što i izjava da je pitanje silno važno.

Ubola ga je prstom u prsa. – Kako sam mogla znati koje čarobne riječi moram izustiti

kako bih ti privukla pozornost?

Bila je svjesna da zvuči poput goropadnice. Maurna je strahovala kako će Gabrielle

reagirati ako poglavar vikne na nju, a sada je ona vikala na njega.

Stephen je u dvoranu ušao upravo u tom nimalo pogodnom trenutku. – Princezo, zar

byJanja

158

nešto nije u redu?

Gabrielle nije odgovorila. Odgovorio je Colm: – Da, dovraga, nešto nije u redu.

Gabrielle se okrenula prema Stephenu. – On zna – rekla je uzdahnuvši.

– Ah. – Njezin je čuvar gledao Colma dok ju je pitao: – Jeste li mu rekli?

– Sâm je to zaključio. Zbog moje strijele, Stephen. Zaboravili smo ju ukloniti.

– Strijelu. Dakako. Nisam se sjetio oznake. Ne mogu vjerovati da sam bio toliko

nepažljiv.

– Bio si zauzet nošenjem Liama s polja. Ne okrivljuj sebe. Colm je jednom morao

doznati, a ja sam već bila odlučila kako je vrijeme da mu kažem istinu.

Colm ih je sumnjičavo gledao. – A zašto ste to tajili?

Odgovorio je Stephen: – Nismo znali tko su ti ljudi ni odakle su pa stoga nismo znali

kakve će biti posljedice kad tijelo bude pronađeno.

– Bili ste zabrinuti za posljedice jer ste ubili tog čovjeka? – Colm je upitao Stephena.

– Ne, zato jer sam ja ubila tog čovjeka – odgovorila je Gabrielle.

– Je li to točno? – upitao je Stephena.

– Jest – odgovorio je Stephen. Bio je očito ponosan kad je dodao: – Princeza Gabrielle

sa strijelom je preciznija od nas. Nismo smjeli gubiti vrijeme ni razmišljati o posljedicama.

Ta je kukavica bila podignula mač u namjeri da presiječe Liama napola. Ona ga je

spriječila. – Stephen je kimnuo i rekao: – Ubila ga je čisto i brzo.

Gabrielle je pozorno promatrala Colmovo lice dok je on razmišljao o onome što su mu

govorili. Što sada misli o njoj? Otkako ju je upoznao, prešla je put od bludnice do

hladnokrvne ubojice. Divne riječi da se njima opiše ženu koju će oženiti. Gotovo se

sažalila nad njim.

Colm je stavio ruke na Gabriellina ramena i prisilio ju da stane pred njega. – Opiši mi

sve što se dogodilo. A kad završiš, Stephen će ispripovijedati svoju priču.

Gabrielle je laknulo jer napokon može progovoriti o tome. Brzo je opisala sve čega se

sjetila, počevši od svojega cilja da vidi Finneyjevu ravnicu.

– Dok smo se približavali čistini, začuli smo glasove pa smo se sakrili i nismo se

pokazivali.

– Jeste li vidjeli lica?

– Isprva nismo. Nosili su halje s kapuljačama. Ali, dvojica su skinula kapuljače pa smo

njih vidjeli.

– A što je s imenima?

– Da, svađali su se i obraćali se jedni drugima imenima, ali nismo čuli imena klanova ili

prezimena. Vođi je ime Gordon. Njega sam ubila.

– Oko čega su se svađali?

Gabrielle je suosjećajno pogledala Colmova brata prije no što je odgovorila. – Željeli su

da se Liam osvijesti kako bi znao da će ga živog zakopati i svađali su se oko toga kako će

ga staviti u grob.

– Ali nisu ga željeli zakopati dok na vijencu ne ugledaju vas, poglavaru – dometnuo je

Stephen.

byJanja

159

Colm je sklopio ruke iza leđa i prišao ognjištu. Duboko zamišljen zagledao se u vatru. –

Jesu li rekli zašto me žele vidjeti ondje?

– Da, poglavaru – odgovorio je Stephen. – Liam je bio mamac. Njime su željeli

namamiti vas.

byJanja

160

38

olm se zavjetovao da će pronaći te gadove. Bilo mu je svejedno koliko će to trajati

– godinu dana, deset godina ili cijeli život – lovit će ih dok ne pobije sve do

jednoga. A prije smrti će mu reći ime čovjeka koji im je dao zapovijed, jer je takav

promišljen napad neznanaca zacijelo domislio netko kome je to bilo u interesu. Tako mu

svega svetoga, pravda će biti zadovoljena.

Ispostavilo se da nije bio potreban cijeli život, pa čak ni godina. Bilo je dovoljno jedno

poslijepodne. A Colm ih nije morao loviti. Sami su došli k njemu.

Nakon što su Stephen i Gabrielle ispripovijedali što su čuli u Finneyjevoj ravnici, Liam je

koračao amo-tamo istresajući svoj bijes.

– Čuo si što je Stephen rekao. Govorili su našim jezikom, ali im je naglasak bio drukčiji,

grleniji. Zacijelo su došli s juga ili s granice. Predlažem da sazovemo sve naše ljude i

saveznike i prevrnemo svaki komad zemlje odavde do granice dok ih ne pronađemo.

Zakopati me živoga? Presjeći me napola? Kujin sin! – Liamov gnjev i nestrpljiva želja za

odmazdom prštali su iz svake riječi.

Colm je prekriženih ruku bez riječi stajao pred ognjištem. Dopustio je da njegov brat

izražava gnjev sve dok Liam nije počeo opisivati kako bi svaki od njegovih napadača

trebao umrijeti.

– Gabrielle to ne mora slušati, Liam.

– Patit će. Kunem se Bogom da će vrištati moleći za milost – zavjetovao se. Iscrpljen

od tirade, klonuo je u naslonjač.

– Znaš da ćemo ih pronaći – rekao je Colm.

– Da – odgovorio je Liam. – Znam.

Kad su se strasti napokon smirile, braća su počela kovati planove.

Budući da je Colm bio zaokupljen Stephenom i Liamom, Gabrielle je zaključila kako je

to savršen trenutak da se iskrade. Dva je puta pokušala napustiti dvoranu, a Colm ju je

dva puta povukao natrag. Napokon ju je zadržao pokraj sebe obujmivši ju rukom. Neće

otići nikamo dok joj on to ne dopusti.

Jadni otac Gelroy ušao je u dvoranu tražeći podnevni obrok, a oni su ga odmah

zaustavili te počeli iscrpno ispitivati. Svećeniku je očito laknulo jer je istina napokon

otkrivena, a tada se odjednom zgrozio kad je doznao da je Gabrielle ubila čovjeka.

Gabrielle se osjećala klonulo, ali joj je također laknulo jer se sve napokon znalo.

Priznavanje istine Colmu bilo je naporan posao. Naslonila se na njega i opustila. Strašan

C

byJanja

161

teret uklonjen je s njezinih leđa i postavljen na njegova. Nije ni sumnjala da će pronaći

ljude koji su ozlijedili Liama i bila je zahvalna jer je spriječio brata u opisivanju njihovih

jezivih smrti.

Kad je Colm dopustio Stephenu da se vrati na polje i kad je ocu Gelroyu dopušteno

otići u kuhinju u potrazi za hranom, Gabrielle je napokon bila nasamo s njim, ali ne

zadugo.

On ju je pustio. – Gabrielle... – počeo je.

Prekinula ih je Maurna. – Ispričavam se, poglavaru, ali stigli su. Ako sada nemate

vremena, poslat ću ih stajati u kutu i preznojavati se dok ne budete spremni kazniti ih.

Za Maurnom je došao drugi sluga. – Vitlo se slomilo i ljudi ne mogu podignuti veliko

kamenje na vrh. Misle da biste vi to trebali pogledati.

Colm je kimnuo. – Stižem za tren, Emmet.

Gabrielle je tada mogla otići, ali je ostala gdje je bila te je gledala kako Maurna napola

vuče, a napola gura dva dječaka u dvoranu. Obojica su pognula glavu. Colm je otpustio

Maurnu i zapovjedio dječacima da mu kažu što su učinili.

Nadvio se nad njih, a Gabrielle je mogla zamisliti što im je bilo u mislima kad su

pogledali gore i vidjeli takvoga gorostasa. Ali, ni jedan se nije doimao uplašenim jer su

pokušavali nadglasati jedan drugoga.

Colm je podignuo ruku. – Jedan po jedan. Ethan, ti ćeš prvi, a ti, Tome, prestani zuriti u

lady Gabrielle i usredotoči se na mene.

– Da, poglavaru, ali, je li ona naša poglavarica? – upitao je Tom.

– Da, jest, a sada šuti da čujem što Ethan ima za reći.

– Da, poglavaru, ali, hoćete li ju oženiti? – upitao je Ethan.

Colm je iskazivao iznimno strpljenje. Izraz lica bio mu je strog, ali su dječaci uz njega

bili opušteni jer inače ne bi toliko zapitkivali.

Gabrielle je pomislila kako su dražesni. Nije im moglo biti više od pet godina i premda

nisu bili isti, bilo je očito da su blizanci. Obojica su imali pjege i velike smeđe oči, a u

njima nešto vragolasto.

Colm ih je tri puta morao podsjetiti gdje su, ali Ethan je napokon ispripovijedao svoju

priču.

– Vidite, poglavaru, mi smo... – počeo je.

To su bile jedine riječi koje je Gabrielle razumjela. Tom ga je neprestano prekidao i

ispravljao, a priča je postala toliko zamršena da ona do njezina kraja nije uopće mogla

naslutiti što je prijestup.

A tada je Tom, nešto zreliji od Ethana, zaključio kako bi on trebao progovoriti.

Njegovo je objašnjenje bilo jednako besmisleno.

Dječaci su se neprestano gibali, ljuljali se naprijed-natrag te lijevo-desno, laktom

podbadali jedan drugoga i krišom gledali u nju.

Colm je očito shvatio što su mu rekli. – U kuhinju ne smijete ulaziti bez poziva.

– Da, poglavaru, ali smijemo li ući kad se poželimo igrati s mačkom?

– Ne, ne smijete.

byJanja

162

– Da, poglavaru – rekao je Ethan. – Ali, možemo li katkad pogledati unutra?

– U kuhinju možete ući samo ako vas Willa pozove. Je li to jasno?

– Da, poglavaru – rekao je Tom. – Ali, smijemo li...

– Ne, ne smijete. A sada idite k Willi i ispričajte joj se.

Dječaci su kimnuli. – Da, poglavaru – rekli su jednoglasno.

– A zatim ćete poći svojoj teti i ispričati se njoj.

– Da, poglavaru, ali mi nismo prosuli njezino brašno.

– Ispričat ćete se jer ste bili zločesti.

– Da, poglavaru, ali smijemo li...

– Dosta, Tom. – Namjerno je progovorio grubljim tonom i postigao je reakciju kakvu je

želio. Dječaci su razrogačili oči i ponovno kimnuli. Liam se nakašljao kako bi prikrio

smijeh.

Colm je rekao: – Ne želim čuti rasprave. Ja ću odlučiti o kazni. Dođite sutra i reći ću

vam što morate učiniti.

Dječaci su otrčali prema smočnici, a tada skrenuli prema stolu, gdje je Liam sjedio.

– Liam, je li ti bolje? – upitao je Ethan.

– Da, bolje mi je.

– Hoćeš li nam pokazati leđa? – upitao je Tom. – Gdje si ozlijeđen?

– Ne, neću.

– Da, Liam, ali smijemo li vidjeti...

Liam im se nasmiješio i raskuštrao im kosu. – Danas ste učinili nešto vrlo dobro.

Dječaci su se nasmiješili neočekivanoj pohvali.

– Doista? – zapanjeno je upitao Ethan.

– Da, jeste – rekao je Liam.

– Što smo učinili? – upitao je Tom.

– Pokazali ste mi da na ovom svijetu još ima nevinosti – objasnio je Liam. – A sada idite

prije no što poglavar odluči o vašoj kazni. – Čim su se dječaci izgubili s vidika, Liam je

rekao: – Oni mi poprave raspoloženje.

– Ne doimaju se previše skrušeno – primijetila je Gabrielle.

– To je zato što nisu skrušeni – odgovorio je Colm.

– Kako ćeš ih kazniti? – upitao je Liam.

– Primam prijedloge. Do sada im je zabranjeno odlaziti u staje, na polja, na druga brda,

u oružarnicu i sada u kuhinju.

– Gdje im je otac? – upitala je Gabrielle.

– Nema ga.

Gabrielle je pretpostavila kako to znači da je umro pa nije tražila daljnja objašnjenja.

– Oprostite, poglavaru, ali u vezi vitla... – rekao je Emmet, koji je strpljivo čekao u kutu.

– Dolazim – odgovorio je Colm.

Liam se odgurnuo iz naslonjača i prišao Gabrielli. Colm je bio krenuo prema stubama,

ali je stao ugledavši kako Liam uzima Gabrielle u naručje i grli ju.

Gabrielle se toliko uplašila da se na nekoliko sekundi ukočila.

byJanja

163

– Što to radiš? – upitao je Colm.

– Zahvaljujem lady Gabrielle.

Colm je osjetio bujicu posesivnosti. Nitko nije imao pravo dodirnuti ono što pripada

njemu, pa čak ni njegov brat.

– Pusti ju.

Liam se nije obazirao. Poljubio je Gabrielle u čelo, sagnuo se do njezina uha i šapnuo: –

Hvala.

Upravo kad je Colm namjeravao odgurnuti Liama od Gabrielle, njegov ju je brat pustio

i otišao iz dvorane.

Gabrielle je isprva bila iznenađena Liamovom iznenadnom gestom, ali kad je otišao,

shvatila je da je iskazivanje zahvalnosti zapravo bilo lijepo, obazrivo. Vrlo ju je nježno

privukao k sebi.

Colm nije bio nimalo nježan kad ju je zgrabio i obujmio rukama. Zaustio je nešto, a

tada se predomislio i umjesto toga ju poljubio. Njegova su usta potpuno vladala

poljupcem koji je trebao otopiti sav otpor u njoj.

Svaki je poljubac bio divniji od prethodnog, ali je ono nakon poljupca uvijek bilo isto.

Colm je odlazio bez osvrtanja, ostavljajući ju ošamućenu. Gabrielle bi zurila u njega dok

joj ne bi nestao s vidika. Mislila je da ga nikada neće shvatiti.

Budući da je težak teret skinut s njezinih ramena, a pred njom je još bio najveći dio

poslijepodneva, odlučila je izaći na zrak i prošetati do staja kako bi Vragolanu dala

poslasticu. Potom je krenula potražiti Fausta i Luciena. Pronašla ih je na humku iza

tornja, zaokupljene izradom strijela. Lucien je krpom uljio tijelo strijele, a Faust je

stavljao perca na drugu. Gabrielle je sjela pokraj Fausta i pomogla mu s perjem. Čuvari su

razgovarali na svojem materinjem jeziku, a ona je slušala kako Faust govori Lucienu kako

Colm zna da su bili u Finneyjevoj ravnici. Nakon ugodnih sat vremena, Gabrielle ih je

zamolila da s njom odjašu s posjeda. Lucien je želio nastaviti raditi pa im je Faust osedlao

dva konja.

Gabrielle je vidjela da Vragolan žarko želi galopirati. Čim su izašli s onu stranu zidina

utvrde, okrenula je prema sjeveru, popustila uzde i dopustila mu juriti na vrh prvog brda,

a tada ga je usporila te pokraj Fausta izjahala na otvoreno.

– Ne bismo li trebali krenuti natrag? – upitao je Faust nakon nekoliko minuta. – Uskoro

će stići karavana s vašim škrinjama. Pitam se je li se opat sjetio poslati kip svetog Biela.

Otac Gelroy željet će ga postaviti pred kapelu.

– Kapela još ne postoji – rekla je Gabrielle. – Kip može ostati u spremištu dok ne bude

izgrađena.

– Možda će vaš otac jednoga dana poslati veći kip našega sveca, onaj koji je stajao u

dvorištu ispred sobe vaše majke. Vaš joj ga je otac darovao prije no što je otišla iz St.

Biela. – Tuga je nakratko zamaglila njegov pogled kad je dodao: – U planinama St. Biela

sada zacijelo ima snijega.

Gabrielle je vidjela da čuvara svladava sjeta, a možda i blaga čežnja za domom, pa ju je

zapeklo grizodušje jer ga odvodi još dalje od njegove domovine.

byJanja

164

– Mislim da ćeš se uskoro vratiti – rekla je.

On se nasmiješio. – To i Stephen kaže, ali ne možemo otići prije no što se udate...

– Budi uvjeren da ću biti sigurna.

– Već smo uvjereni da vaš poglavar neće dopustiti da vam se nešto loše dogodi.

– Uskoro ćeš se žaliti na jaku hladnoću i snijeg.

Faust je kimnuo. – Uskoro.

Jahali su nizbrdo i prešli na vijenac koji je gledao na Finneyjevu ravnicu. Gabrielle je

znala da ju stražari neće pustiti dalje. Usporila je prilagodivši se zavojitosti staze. Obišli

su brdo i stigli do dijela na kojemu je staza bila ravna, a Gabrielle je odjednom snažno

povukla uzde. Prema njima je dolazila povorka. Troja uska kola natovarena škrinjama i

svežnjevima, koja su vodila šestorica na konjima, bila su vrlo blizu.

– O, Bože – šapnula je.

Prije no što je Faust stigao upitati što nije u redu, Gabrielle je naglo povukla uzde,

okrenula Vragolana i natjerala ga u galop.

Faust je požurio kako bi ju sustigao. Kad su bili nadomak posjeda, doviknuo joj je: –

Princezo, što se dogodilo?

– Oni ljudi... ovdje su. Ne mogu vjerovati vlastitim očima. Pozovi druge. Faust, požuri.

Kad su stigli do staja, Gabrielle je skočila s konja i predala Vragolanove uzde konjušaru.

Da je bila pri sebi, odjahala bi u dvorište, ali je umjesto toga trčala. Umom su joj se

vrtložila pitanja. Morala je biti sigurna. Jesu li to doista bili ti ljudi? I ako jesu, što rade na

MacHughovu posjedu? To je bilo besmisleno.

Gabrielle je morala biti sigurna prije no što ih osudi. Faust ih nije prepoznao jer je u

šumi bio ostao s konjima, ali su drugi s njom izašli na čistinu na Finneyjevoj ravnici. I oni

su vidjeli neke od tih ljudi, ali ne jasno kao ona. Kad bi barem čula kako govore, bila bi

sigurna. Prepoznala bi njihove glasove.

Faust je dvama dugim, prodornim zvižducima pozvao druge čuvare. Stephen je

poučavao mlade MacHughove ratnike i upravo je bio stavio strijelu u luk kad je začuo

zvižduke. Bez riječi objašnjenja spustio je luk i strijelu i otrčao.

Christien je upravo namjeravao jednom vojniku pokazati kako se u borbi prsa o prsa

koristi poluga. Čim je začuo zvižduk, bacio je mladića na tlo i skočio preko njega jureći

prema tom zvuku. Lucien i Faust bili su s Gabrielle do trenutka kad su Stephen i Christien

stigli. Okružena čuvarima, Gabrielle im je rekla što je vidjela.

Stephen se složio da mora biti sigurna prije no što kaže poglavaru.

– Bili bi ludi kad bi došli ovamo – rekao je Lucien.

– I ja sam to zaključila – odvratila je Gabrielle.

– Ali, princezo, zašto bi se plašili doći ovamo? Oni ne znaju da smo ih vidjeli – istaknuo

je Christien.

– Je li itko od vas jasno vidio njihova lica? – upitala je.

– Ja ih nisam vidio. Bio sam s konjima – rekao je Faust.

– Ja nisam vidio sve – odgovorio je Stephen. – Sjećam se kako sam se pomaknuo iza

vas da biste mogli naciljati. Oni su još imali kapuljače na glavi.

byJanja

165

– Ja ne znam bih li se mogao sjetiti kako su izgledali – priznao je Lucien.

– Princeza ih je sve vidjela i ona će se sjetiti – rekao je Christien. – Vjerujte sebi – rekao

je Gabrielli.

– Kad čujem njihove glasove, bit ću sigurna.

Pozornost su im privukli zvukovi konjskih kopita na pokretnom mostu. Karavana je

stigla. Stražari su ih zaustavili na vratima. Samo je konjima koji su vukli kola bilo

dopušteno prijeći most, a muškarcima koji su jahali bilo je zapovjeđeno ostaviti ih vani i

ostatak puta prijeći pješice. Pješaci su išli ispred kola, uspinjući se prema Gabrielli i

njezinim čuvarima. Što su bili bliže, to je Gabrielli srce brže lupalo. Kad su bili dovoljno

blizu da im jasno vidi lica, svladao ju je strah.

Nesvjesni da dolaze u susret svojoj pogibelji, muškarci su se smijali i razgovarali.

Gabrielle im je čula glasove, ali je već znala: to su bili ti ljudi.

Stephen nije skidao pogleda s njih kad je pitao: – Princezo?

– Da, sada sam sigurna – šapnula je Gabrielle.

Čuvari su joj se zaštitnički približili.

– Faust, potraži poglavara.

– To je ona? – upitao je jedan od muškaraca.

– Rekli su nam da ima crnu kosu i da je lijepa – rekao je drugi.

– Kad bi se oni ljudi maknuli od nje, vidio bih bolje.

– Ne možemo predati škrinje dok ne budemo sigurni da je to ona.

Jedan je progovorio šapatom: – Hajde da to brzo završimo. Ne želim ostati ovdje i

upoznati poglavara.

Colm je pokraj tornja radio s klesarima na vitlu. Došao je iza ugla s raspletenim užetom

u rukama upravo kad ga je Faust pozvao.

Gosti su stali jedan pokraj drugoga pred prvim kolima. Najviši je iskoračio i hineći

važnost izjavio: – Dopremili smo škrinje lady Gabrielle. Ostavit ćemo ih ako nam kažete

da je ona žena lady Gabrielle. Pokazao je Gabrielle.

Nitko mu nije odgovorio.

Colm je prišao Gabrielli. – Što je ovo? – upitao je.

Njegova joj je blizina dala snagu, ali nije mogla zaustaviti drhtanje ruke kad je

dotaknula njegovu. – Ovo su ljudi koji su dopremili moje stvari. – Načinila je korak

naprijed, ali ju je Stephen zaustavio kako ne bi načinila i drugi. – Ja sam lady Gabrielle.

Govornik je uznemireno pogledavao MacHugha kad je rekao Gabrielli: – Tada su ovo

vaše škrinje.

– Da, jesu.

– Dopremili smo ih iz opatije.

Gabrielle se okrenula prema Colmu. – Ovi ljudi bit će ti zanimljivi.

Colm ih je promotrio. – Zašto? – upitao je.

Ona mu je, leđima okrenuta poganima, šapnula: – Rado kopaju jame.

byJanja

166

39

igurna si u to, Gabrielle? – upitao je Colm.

– Da.

Gabrielle nije mogla ustanoviti što Colm misli. Šapnula je: – Želiš li da ti kažem

njihova imena? Sjećam se svih do jednog.

Nije ju pogledao kad je odgovorio: – Nije potrebno. Idi unutra, Gabrielle, i ostani ondje.

Njegova ju je suzdržanost zapanjila. Znala je da se bijes zacijelo uzburkao u njegovim

žilama, ali Colm nije pokazao ništa.

Christien je odjurio pronaći Braedena, iako to nitko nije tražio od njega, smatrajući da

bi poglavarov prvi zapovjednik trebao znati što se događa.

Dok su ju Lucien i Faust pratili, Gabrielle se osvrnula preko ramena. Colm je prišao

osuđenima. Oni su s užasom u očima uzmaknuli i pobjegli iza kola, ali su ustanovili da im

iza leđa uzbrdo dolaze deseci MacHughovih ratnika.

Kad su se vrata zatvorila za njom, Gabrielle se uspela stubama do velike dvorane.

Izvana nije čula nikakve zvukove – vladala je mukla tišina – a ni jedan čuvar nije joj

dopuštao da pogleda kroz prozor. Prošao je jedan sat, pa još jedan i još jedan. Izvana i

dalje ni zvuka. Unatoč Lucienovim i Faustovim pokušajima da joj odvrate pozornost,

Gabriellina zebnja bila je sve jača.

U vrijeme zalaska Sunca u dvoranu je ušao Stephen. Bio je sâm.

– Princezo, vaše su škrinje smještene u spremište.

– Hvala ti. Sutra ću ih pogledati. Znaš li slučajno hoće li Colm uskoro doći?

– Poglavar je otišao s posjeda. Sumnjam da će se večeras vratiti.

– Gospo, večera vas čeka na stolu – rekla je Maurna.

– Namjeravala sam pričekati poglavara i njegova brata...

– Obojica su otišli – rekao je Stephen.

– Sami?

– Ne.

Više nije želio reći.

Gabrielle je od Maurne doznala više nego od svojih čuvara.

– S poglavarom je otišlo mnogo pripadnika našega klana. I stranci koji su dopremili

vaše stvari otišli su s njima. Doimalo se da ne žele ići, ali poglavaru se ne možete

usprotiviti, zar ne?

Bilo je očito da Maurna nije znala tko su ti stranci i što su učinili, a Gabrielle joj nije

namjeravala reći.

S

byJanja

167

Te je večeri rano legla, ali joj san nije došao do ranih jutarnjih sati.

Colm se u utvrdu nije vratio pet dugih dana i noći. Kad je napokon došao, nije se

službeno najavio. Gabrielle je jednog jutra sišla stubama i ugledala ga kako stoji pred

ognjištem. Toliko mu se iznenadila da se gotovo spotaknula na zadnjoj stubi.

Uznemireno je poravnala haljinu i namjestila pojas koji joj je stajao na bokovima. Da je

znala za njegov povratak, više bi se potrudila oko svojega izgleda. Odjenula bi

smaragdnozelenu haljinu, a ne ovu izblijedjelu plavu i podignula bi kosu te ju svezala

lijepom vrpcom. Ne bi ju nosila raspuštenu preko ramena.

Znala je da izgleda neugledno, ali je zaključila da je on zapravo kriv za to jer ju nije

upozorio.

– Došao si – rekla je.

Colm se okrenuo i njegove su ju strastvene oči ugledale. Dovraga, nedostajala mu je.

Nedostajali su joj njezini osmijesi, njezino mrštenje, njezin smijeh i najviše poljupci.

Nije bio osobito slatkorječiv. – Prespavaš jutra, Gabrielle.

– Ne možeš me ni pozdraviti prije no što počneš kritizirati?

– Jesi li bolesna?

– Ne spava noću, poglavaru – rekla je Maurna donijevši vrč na stol. Stavila ga je pokraj

četiri čaše, naklonila se poglavaru i dodala: – Katkad ne odlazi gore do sitnih jutarnjih

sati.

– Kako znate kad idem gore? – upitala je Gabrielle.

– Garrett je rekao Davidu, David Aitkenu, Aitken mojemu suprugu, a moj suprug meni.

– Ali, kako Garrett to zna?

– Zna jer mu je Nevin rekao. Zanima li vas kako Nevin zna?

Zaboga, ne, ne zanimaju. Predosjetila je da bi ta litanija mogla trajati cijelo jutro.

– Gabrielle, dođi ovamo – zapovjedio je Colm.

Gabrielle je prešla dvoranu i stala pred njega. Podignula se na prste i poljubila ga u

usta. Učinila je to brzo, ali je to ipak bio poljubac. Uzmaknula je, pogledala ga i rekla: –

Dobro došao kući, gospodaru.

To je, prema njezinu mišljenju, bio doličan pozdrav. Sklopila je ruke i čekala da on učini

isto.

– Zašto noću ne spavaš? – upitao ju je.

Ne obazirući se na njegovo pitanje, upitala ga je: – Je li ti drago da si kod kuće? Ako

jest, trebao bi mi to reći. To je pristojno.

– Da, drago mi je da sam kod kuće, ti šašava ženo. A sada mi odgovori na pitanje.

Budući da se nasmiješio kad ju je nazvao šašavom, nije se uvrijedila.

– Ne znam.

– Bi li mogla biti zabrinuta zbog nečega?

– Bih li mogla biti zabrinuta? Zbog čega bih ja mogla biti zabrinuta? Možda zato što

strahujem za svojega oca ne znajući gdje bi mogao biti? Ili možda zato što moj suprug

ode i danima se ne vraća? Možda sam zabrinuta da mu se nešto dogodilo?

– Zabrinuta si za mene?

byJanja

168

Ubola ga je prstom u prsa. – I ti mene nazivaš šašavom? – Duboko je udahnula prije no

što je nastavila. – Da, bila sam zabrinuta za tebe, ali si mi ti bio najmanja briga.

– Lažeš, Gabrielle, i to prilično loše.

– Znam da me ne želiš oženiti – započela je – ali...

– Ja ću te oženiti – doviknuo je glas s ulaza.

Liam je ušao u dvoranu.

– Ne, ti me nećeš oženiti, Liam – rekla je ljutito. – I pokušavam nasamo razgovarati s

Colmom. Molim te, ostavi nas.

Colm ju je zagrlio i privukao k sebi. – Lady Gabrielle pristala je udati se za mene.

– Da, znam da jest, ali ti ju ne želiš, a ja želim – rekao je Liam.

– Nije tebi spasila život, nego meni pa sam joj vječan dužnik.

Colm se razljutio. – Misliš li da ću ju predati tebi ili bilo kojem drugom muškarcu?

– Dakle, želiš ju? – odvratio je Liam.

– Itekako ju želim!

Liam je kimnuo i s vrlo zadovoljnim osmijehom rekao: – To bi joj mogao reći.

Gabrielle i Colm čuli su kako se smije silazeći stubama.

Colm ju je okrenuo i pogledao ju u oči. – Nikada te neću pustiti, Gabrielle.

Ona nije znala što bi rekla, što je vjerojatno bilo najbolje jer joj je dao vremena samo

da otvori usta.

Ustima je prekrio njezina i jezikom zatražio odgovor. Ona je obavila ruke oko njegova

vrata i nemirno se trljala o njega dok su se njegova usta podizala i prekrivala njezina.

Njihov je poljubac postao puten. Uzbuđivala ga je kao ni jedna druga žena i znao je da

će, ako odmah ne prestane, potpuno izgubiti nadzor.

Kad je okončao poljubac, Gabriellino je srce lupalo. Jedva je došla do daha. Muški glas

trgnuo ju je iz omamljenosti.

– Poglavaru, oprostite, ali opet imamo probleme s vitlom.

Klesar je stajao točno iza nje. Colm ga je otpravio pokretom ruke.

– Gabrielle, primijetio sam da me nisi pitala što se dogodilo kad sam otišao odavde.

– Bi li mi rekao da sam te pitala?

– Ne bih.

– Tada je dobro da ne pitam. Mislim da ne želim čuti što se dogodilo onim ljudima.

Mogla bih imati noćne more.

– Ne brini – rekao je. – Nisam ih dao žive zakopati.

– Upravo sam zbog toga bila zabrinuta. Moje misli poznaješ kao i ja. Liam je bio vrlo

potresen i prijetio je strahotama. – Uzdahnula je. – Ali, nisi ih žive zakopao. – Nagnula je

glavu i nekoliko trenutaka promatrala njegovo lice, a tada se odvažila upitati: – Što im se

dogodilo? Jesi li im dopustio da se vrate kući?

– Ne.

Znala je da ne smije ispitivati jer se plašila da bi joj mogao reći kako ih je kaznio. Colm

nije bio sklon opraštanju, kao ni Liam.

– Jesi li uspio doznati tko ih je poslao uhvatiti Liama?

byJanja

169

Prije no što je Colm stigao odgovoriti, u dvoranu su došla još dvojica, moleći za

njegovu pozornost. Colm se nije obazirao na njih, ali Gabrielle ih nije mogla previdjeti. –

Tvoj klan traži mnogo tvojega vremena.

– Da, traži.

– Tada je najbolje da pođeš.

On je kimnuo. – Najbolje je da pođem. – U prolazu ju je uzeo za ruku i poveo sa

sobom. – Osedlaj mi konja – zapovjedio je jednom od dvojice koji su čekali. Drugome je

rekao: – Do poslijepodneva neću slušati o problemima. Daj to do znanja onima koji

čekaju.

Gabrielle se pomaknula kako bi propustila čovjeka, koji je preko ramena nosio vreću

žita, da uđe u spremište.

On joj je kimnuo u znak pozdrava i okrenuo se prema Colmu. – Želite li da pomognem

odnijeti odjeću lady Gabrielle gore?

Colm je pogledao u spremište i vidio škrinje naslagane jednu na drugu. – Sa sobom

nosiš previše stvari – prigovorio je.

Gabrielle se nasmijala. – Zar svi misle da su te škrinje pune haljina?

Mladić je kimnuo. – Englezima je potrebno više nego nama.

– A MacHughovi imaju potrebu suditi i bez poznavanja činjenica – odvratila je. – Ako

imaš malo vremena, zamolila bih te da otvoriš jednu od mojih škrinja.

– Zašto? – upitao je Colm.

– Otvori jednu i vidjet ćeš.

Pobudila je njegovu znatiželju. – Koju želiš da otvorim?

– Sâm izaberi.

Colm je povukao jednu škrinju i iznenadio se njezinom težinom.

– Danen, uhvati drugi kraj – zapovjedio je.

– Engleska je odjeća teža od škrinje pune kamenja – progunđao je Danen.

– Odjeća nije toliko teška, čak ni engleska odjeća.

Na škrinji su bile četiri bravice. Colm je otvorio svaku i potom podignuo poklopac.

Unutra su bile naslagane pune vreće.

Gabrielle je predložila da bodežom podere tkaninu, a kad je Colm to učinio, iz vreće se

prosula sol.

Colm je bio zapanjen. – Nosiš sol.

– Da. Sol je bila jedan od mojih darova poglavaru Monroeu, a sada je tvoja.

– Sol je vrednija i od najvrednijih dragulja – promucao je Danen. Njegove zelene oči

sjajile su od uzbuđenja. – I silno potrebna. Nije li tako, poglavaru?

Colm je kimnuo. – Zar su sve škrinje pune soli?

– Sve osim jedne. Jesi li zadovoljan?

– Jesam. Da je itko znao što je u tim škrinjama, ne bi dospjele ovamo.

Zatvorio je bravice i izašao. Konjušar je vodio Colmova konja dvorištem. Plaha se

životinja dva puta pokušala propeti na stražnje noge prije no što ju je Colm smirio. Crni,

kako mu je bilo ime, bio je veličanstvena životinja. Bio je dvostruko veći od Vragolana, ali

byJanja

170

je Gabrielle zaključila da mu u pogledu ćudi nije ni približno ravan. Colm ju je podignuo

na Crnog, a potom uzjahao iza nje i uzeo uzde.

– Kamo idemo? – upitala je Gabrielle.

Prema njima je žurno došla žena, noseći košaru. – Poglavaru, ako imate trenutak

vremena, željela bih razgovarati o...

– To će morati pričekati.

Jednom je rukom obujmio Gabrielle oko struka i čvrsto ju stisnuo uza se te podboo

golemog konja. Gabrielle nije shvaćala što mu se dogodilo. Nije bježao od nje kako bi

zadovoljavao potrebe svojega klana. Ne, doimalo se da bježi od svojega klana kako bi

bio s njom.

Kad su prešli preko opkopa, Colm je podboo Crnog i pojurio ususret vjetru. Nisu stali

dok nisu stigli do vrha s kojega se pružao pogled na prelijepu udolinu kojom je vijugao

potok. Colm je sjahao i spustio Gabrielle. Ruke su mu se zadržale na njezinu struku prije

no što se odmaknuo.

– Dođi sjesti sa mnom. Moramo razgovarati – rekao je Colm.

Ton njegova glasa zabrinuo ju je. – Imaš li loše vijesti? Jesi li zato želio da budemo

nasamo, kako te ne bih osramotila plačući pred tvojim klanom?

– Ti me ne bi mogla osramotiti.

Sjela je pokraj stabla i složila suknje tako da pokrije gležnjeve. – Naučila sam očekivati

najgore.

On je kleknuo na jedno koljeno pred njom, i dlanom obujmio njezinu bradu.

– Doveo sam te ovamo kako nas ne bi prekidali, što se, zacijelo si primijetila, na

mojemu posjedu često događa.

– Događa se zato jer nisi dao ovlaštenja drugima. Trebao bi to učiniti, znaš? Kad bi

Braedenu i drugima, uključujući tvojega brata, dao više odgovornosti, ne samo što bi se

donekle rasteretio nego bi i njima pokazao da im vjeruješ. Ti nisi jedini koji zna donijeti

dobru odluku.

– Nisam te doveo ovamo da mi držiš predavanja.

– Ali ćeš razmisliti o ovome što sam rekla?

Colm je sjeo pokraj nje i naslonio se na stablo. – Hoću – rekao je ispruživši duge noge

pred sobom, a tada ih je prekrižio u gležnjevima.

Gabrielle je pomislila kako se doima opušteno, ali i lavovi se doimaju opušteno prije

napada.

– Da su vijesti dobre, već bi mi rekao.

– Nisu ni dobre ni loše. Evo što znam. Ljudi koji su dopremili tvoje škrinje, nipošto ne bi

došli k meni da su znali da ih je netko vidio u Finneyjevoj ravnici. Imao sam priliku

podrobno ih ispitati.

Gabrielle ga nije pitala što je podrazumijevao rekavši da je imao priliku. – A oni su

odgovarali na tvoja pitanja?

Zar je mislila da im je dao mogućnost izbora? Dakako da su odgovarali na njegova

pitanja. On im je onemogućio odbiti.

byJanja

171

Svi su tvrdili da nisu doznali ime čovjeka koji ih je angažirao. To je znao samo njihov

vođa.

– Gordon. On je bio vođa, a ja sam ga ubila. – Potapšala ga je po koljenu kao da ga želi

utješiti. – Žao mi je.

– Zašto ti je žao?

– Žao mi je što nikada nećeš otkriti tko ih je poslao za Liamom.

– MacKenna ih je poslao.

– Ali kako...

– Objasnit ću ti, a ti ćeš se suzdržati od pitanja dok ne završim. – Čekao je da kimne, a

tada je rekao: – Barun je dao da se tvoje škrinje dopreme u opatiju. Sa svojim je

vojnicima krenuo u potragu za tobom gotovo čim si napustila opatiju. Kao i onaj drugi.

– Percy? – Čak joj je i njegovo ime bilo odbojno pa je zadrhtala od prezira. – Njih su

dvojica demoni.

– Koliko čujem, obojica su jurili za glasinama u nastojanju da te pronađu. Coswold je

čuo da možda živiš s mojim klanom i želio je to provjeriti prije no što nešto poduzme. A

najbolji način bio je poslati tvoje škrinje i ljude koji će mu podastrijeti izvješće.

– Nije ih poslao opat?

– Jest, na Coswoldov nagovor. Ali uvjeren sam kako je opat mislio da čini dobro djelo.

Problem je bio pronaći ljude koji će ih pratiti. Coswold nije mogao poslati Engleze. Oni

ne bi dospjeli ovoliko daleko, a ako bi se to kojim sretnim slučajem ipak dogodilo, ne bi

se uspjeli vratiti i podnijeti mu izvješće.

– Ali, kako je... – Uvidjela je da ga je ponovno prekinula pa se zaustavila.

– Ljudi koje je Gordon angažirao nisu znali da ih MacKenna plaća, ali je MacKenna znao

tko su oni. Gordon mu je rekao imena.

– Kako si došao do te informacije?

– Zapanjujuće je čega se čovjek sve sjeti kad ga se prisili na to. Onaj po imenu Hamish

rekao mi je kako je čuo što su se Coswold i MacKenna dogovorili. Nazvao je to paktom.

Coswold je znao da mu te kralj Ivan neće dati pa te je obećao MacKenni. On će dobiti

Finneyjevu ravnicu, a Coswold će zauzvrat dobiti mogućnost da te vidi kad god to

poželi. Koliko sam shvatio, namjeravali su te dijeliti.

Gabrielle je osjetila mučninu. – Mislila sam da mi se ne mogu zgaditi više no što mi se

gade, ali sada mi kažeš da su me namjeravali dijeliti? Kao što bi dijelili suprugu? O, Bože...

Pokušala je ustati, ali ju je Colm blago povukao prema sebi. – Drugi od tih otpadnika

priznao je kako je čuo Coswoldov šapat s čovjekom od povjerenja. Da, Coswold te je

želio u svojemu krevetu, Gabrielle, ali je želio i informaciju za koju vjeruje da ju čuvaš.

Colmu je bilo čudno to što ga Gabrielle nije pitala zna li kakvu je informaciju Coswold

smatrao da ona posjeduje.

– Ti znaš što on želi, zar ne?

– Da.

– Gabrielle?

Naslonila se na njega. – Želi blago St. Biela.

byJanja

172

Ispripovijedala mu je legendu kako ju je i sama čula nebrojeno mnogo puta.

– Kralj Grenier, vladar St. Biela, navodno papi nije poslao sve zlato, nego ga je sakrio.

Vjeruje se i da je to blago toliko veliko da će onaj tko ga pronađe moći vladati svijetom.

Još ga nitko nije pronašao, ali priča je zanimljiva.

– Zašto Coswold tada vjeruje da to blago postoji?

– Ne znam.

– I zašto misli da ti znaš gdje je?

– Neki vjeruju da je kralj tajnu predao svojoj kćeri, a ona ju je predala svojoj kćeri...

– Je li tvoja majka ikada govorila o tom blagu?

– Ispripovijedala mi je sve priče. Smatrala je da je pohlepa razlog zbog kojega neki

vjeruju da to legendarno blago postoji.

– Što je s ljudima St. Biela? – upitao je Colm. – Vjeruju li oni u taj mit?

– Neki vjeruju, neki ne vjeruju. Njihove su potrebe skromne. Imaju dovoljno hrane

zahvaljujući ribarenju i lovu, a i dovoljno drva za zagrijavanje svojih domova. Žive

jednostavno, ali bogato.

– Drugim riječima, oni ne bi željeli to zlato.

Obuhvatio ju je oko struka, a ona mu je prstima milovala ruku, zaokupljena mislima o

majčinoj domovini. Dodir joj je bio lagan poput pera, ali je snažno utjecao na njega.

– Colm, sada je na meni red da postavljam pitanja. Rekao si da je Coswold želio

provjeriti živim li s tvojim klanom prije no što poduzme nešto. Što to znači? Što misliš da

namjerava poduzeti?

Colm je odmahnuo glavom. – Još nisam otkrio što je u njegovu uvrnutom umu, ali,

otkrit ću, Gabrielle.

– Izopćio me je u ime kralja Ivana, sjećaš li se? A Percy se ujedinio s Coswoldom u

optužbama. Ali, kažeš da su krenuli u potragu za mnom čim su napustili opatiju? –

Prstima je pratila ožiljak na njegovoj ruci. – Kako si ti znao da sam nevina? Rekao si da si

znao da je Isla lagala.

– Mjesec. Rekla je da je mjesečina bila jaka i da te je vidjela, ali je te noći kišilo,

Gabrielle. Nije bilo mjeseca. Znam to jer sam tražio Liama, ali je bilo previše mračno da

bih nastavio potragu. Morao sam čekati jutarnju svjetlost.

– Mislim da onaj redovnik nije lagao. Vjerujem da me je vidio dok sam odlazila

pogledati Liama.

– I ja to mislim.

– Jesi li zaručen za drugu ženu? – Izlanula je to pitanje prije no što izgubi hrabrost. –

Lady Joan. Jesi li joj obećao da ćeš ju oženiti?

– Namjeravao sam ju oženiti.

– Kada?

– Prije tri godine.

– Što se dogodilo?

– Njezin je otac zaključio da bi ga drugi savez učinio jačim pa se udala za poglavara

Dunbara. On je, kao i Monroe, bio stariji čovjek.

byJanja

173

– Ona dolazi ovamo, zar ne?

– Nisam to čuo, ali bit će dobrodošla. Njezina je sestra u braku s mojim čovjekom.

Nije mogla postaviti pitanje na koje je najviše željela čuti odgovor. Je li volio Joan? I bi

li joj rekao istinu kad bi ga to pitala?

– Što ćeš učiniti s MacKennom?

– Ubiti ga.

– Dakle, zaratit ćeš s klanom MacKenna? – upitala je i, prije no što je stigao odgovoriti,

dodala: – Što ako Coswold ujedini svoju vojsku s MacKenninom?

– Ne brini zbog Coswolda ili Percyja – odgovorio je Colm. – Oni nemaju moć nad

tobom.

Ako je to doista tako, zašto se ona toliko plaši?

byJanja

174

40

ralj Ivan zahtijevao je da mu se podnesu računi, a barun Coswold bio je izvan

sebe od bijesa. Zapovjeđeno mu je sastati se s Ivanom u Newellovu dvorcu,

gdje se kralj opuštao nakon neuspjelog pohoda na Velšane. Mnogi Ivanovi

baruni bili su toliko gnjevni zbog kraljevih napada da su prijetili pobunom protiv njega.

Coswold je očekivao da će Ivan biti u jednom od svojih mračnih raspoloženja.

Percy je također pozvan u Newellov dvorac podastrijeti svoju inačicu onoga što se

dogodilo u opatiji Arbane, a Coswold je mogao zamisliti laži koje će njegov neprijatelj

izgovoriti.

Coswold je dopustio Isli da pođe s njim. Navikao je razgovarati s njom o svojim

brigama bez straha da će ona ikome reći o tome. Njezin položaj ovisio je isključivo o

njegovoj milosti pa neće učiniti ništa čime bi ga ugrozila.

Dobro je skrbila o njemu. Pazila je da mu bude ugodno i da sluge vode njegovo

kućanstvo po njegovoj volji. Coswold nikada nije ušao u hladnu sobu ili uzeo praznu

čašu. Znala je koju hranu voli i koju hranu izbjegava. Coswold je znao i da će se s

vremenom oženiti kako bi imao nasljednike, ali je čak i tada planirao zadržati Islu kako bi

mu i dalje služila.

Otkako joj je dopustio poći s njim u opatiju Arbane, postala je još brižnija, a sada je

jedva skrivala uzbuđenje. Coswold je znao zašto j ą ŋ į ă. Čula je da će Percy biti ondje s

kraljem. O, kako li je budalasta kad misli da ima budućnost s Coswoldovim neprijateljem.

Kad je Isla u opatiji Arbane optužila Gabrielle za blud, Coswolda je ta predstava isprva

razljutila, ali je tada shvatio da bi mu mogla koristiti.

– Veseliš li se jer ćeš ponovno vidjeti baruna Percyja? – upitao ju je dok su putovali

prema Newellovu dvorcu.

– Da, veselim se.

– Isla, on ti se čak ni ne obraća.

– Obraća mi se – usprotivila se. – Katkad.

– Tratiš vrijeme čeznući za njim.

Ona je prikrila osmijeh. – Govorka se da će se uskoro oženiti.

Coswold je ravnodušno slegnuo ramenima. – Tada je zacijelo odustao od lady

Gabrielle. Bilo je i vrijeme. Nikada ju ne bi dobio.

– Mislim da sada želi drugu – rekla je Isla.

Coswold je podignuo obrve. – Kako to znaš?

– Glasine – požurila je reći. – Jesu li vam se javili ljudi koje ste poslali na onaj zadatak?

K

byJanja

175

Doimali ste se zabrinutim jer se nisu odmah vratili.

Coswold je rekao Isli da je angažirao ljude za obavljanje jednog posla, ali joj nije rekao

kakav je posao posrijedi.

– Ne, nisam čuo ni riječi. Imali su dovoljno vremena da se vrate. Kao da su netragom

nestali, poput mojega podanika Malcolma.

Isla je znala da se Malcolm plaši Coswolda. Toga krupnog, ružnog muškarca vidjela je

uz Coswolda i znala je da je spreman ubiti ako bi mu njezin ujak to zapovjedio. Čula je da

je Malcolm šakom udario lady Gabrielle. Bilo joj je žao samo jer ju nije unakazio. Nije se

nimalo osjećala krivom zbog boli koju je njezina laž prouzročila.

– Kad si zadnji put vidio Malcolma? – upitala je trudeći se zvučati zabrinuto.

– Pretraživali smo brda zapadno od opatije. U jednom trenutku jahao je pokraj mene,

a kad sam sljedeći put pogledao, nije ga bilo.

– Što si tražio, ujače?

– Nije važno. Ah, napokon smo stigli. Ako se nađeš u blizini kralja Ivana, šutjet ćeš kao

zalivena. Sunce već zalazi. Sumnjam da će me danas primiti.

Coswold se grdno prevario. Kralj je želio razgovarati s barunom čim stigne. Nije mu

bilo dopušteno čak ni oprati prašinu s ruku.

Isla je s ujakom ušla u glavnu dvoranu, ali je ostala stajati kod vrata. Stajala je toliko

blizu zavjesa da se mogla neopaženo sakriti iza njih da je to željela.

Dvorana je bila tri puta veća od Coswoldove. Imala je čak i dva kamina, po jedan na

svakom kraju. Kralj je sjedio za dugim stolom prekrivenim bijelom tkaninom koja je bila

toliko dugačka da joj je rub dodirivao pod.

Njegova Visost na sebi je imala halju grimizne boje, jednake boji mrlje vina koje je

prolio po bijelom stolnjaku kad je s treskom spustio čašu na stol i ustao.

Ivan nije bio naočit muškarac. Bio je prosječne visine i imao je ispupčen trbuh, ali se Isli

doimao poput golemog diva. Vjerovala je da je moćan poput Boga jer je jednom

zapovijedi mogao uništiti čitavu zemlju. Ivan je svijetu već dokazao da se ne plaši pape.

Štoviše, okoristio se izopćenjem prisvojivši crkvene prihode. Govorilo se da bi kralj Ivan i

svecu uspio ukrasti krepost.

Kralj je stajao na podiju pa se doimao mnogo višim od Coswolda, koji se naklonio, a

tada kleknuo pred njega. Ivan je barunu upravo bio dopustio ustati kad su se vrata

otvorila i kroz njih je paradnim korakom ušao barun Percy. Slijedila ga je žena otprilike

Isline dobi. Bila je odjevena u finu odjeću, a oko vrata i u kosi nosila je blistave dragulje.

Nije se doimalo da je u rodu s Percyjem, ali ni Isla nije bila slična svojemu ujaku. Možda

mu je to rođakinja ili čak nećakinja, poput Isle.

Ali, ta je žena bila previše ohola. Nije se sakrila u sjenu, nego je kleknula pokraj Percyja

i čekala da im Ivan kretnjom dopusti ustati.

Ivan se najprije obratio Percyju. – Vidim da si se opametio i učinio kako sam ti

zapovjedio – rekao je kimajući prema ženi koja je stajala pokraj baruna.

– Lady Beatrice, idite se udobno smjestiti u svoje odaje. – Percy je pljesnuo i dvije su

sluškinje odmah došle odvesti gospu.

byJanja

176

Kad je okićena žena otišla, Ivan je zaboravio pristojnost. – Znaš li kolike si mi nevolje

prouzročio?

– Učinio sam ono što biste željeli da učinim – rekao je Percy.

– Da čujem tvoju priču – zapovjedio je kralj – pa ću sâm odlučiti jesi li postupio

ispravno ili pogrešno.

Percy je brzo opisao što se dogodilo u opatiji. – Nitko se nije iznenadio više od mene

doznavši da je lady Gabrielle postupila kao obična bludnica. Znao sam da biste ju željeli

kazniti i želio sam ju dovesti k vama kako biste odlučili o njezinoj sudbini.

– Sada si ti na redu, Coswold.

Barun je objasnio što se dogodilo nakon što je Monroeovo ubojstvo otkriveno, a kad

je završio s iznošenjem svoje inačice događaja, rekao je: – Nisam mislio da biste željeli

tratiti vrijeme na bludnicu. Znao sam što je potrebno učiniti.

– A što je to, molim te, reci mi!

– Izopćio sam ju. U vaše ime oduzeo sam joj sve. Više nema kralja, domovinu ni obitelj.

Protjerana je u divljinu. Vjerujem da je ta kazna gora od pogubljenja. Zar se ne slažete,

gospodaru?

Ivan je protrljao bradu. – Slažem se – napokon je rekao. – Teško mi je povjerovati da bi

lijepa kći baruna Geoffreyja upropastila samu sebe. Opkolit ću Wellingshire i ubiti njezina

oca jer nije obavljao svoju dužnost i štitio njezinu nevinost. Sada mi je bezvrijedna.

Uzeo je čašu i otpio dug gutljaj. Vino mu je curilo kroz bradu pa ju je obrisao rukom.

– Coswold, možda si i ti sada prevladao zaljubljenost u Gabrielle? Percy je načinio

korak dalje, a i tebi predlažem isto.

Coswold se okrenuo prema Percyju. – Zašto se ti smiješiš?

– Za dva mjeseca oženit ću lady Beatrice. Ona u naš brak donosi lijep miraz. Vrlo lijep.

Isla je pokrila usta kako ne bi vrisnula. Ne, to nije moglo biti istina. Percy će oženiti nju.

Obećao je.

Kad je Coswold izašao iz dvorane s kraljem Ivanom, Isla nije izašla za njima. Ukočena u

sjeni, zurila je u Percyja, koji je bio ostao.

Percy ju je ugledao skutrenu pokraj prozora pa je odlučio obaviti razgovor s njom i

riješiti to jednom zauvijek. Morao se uvjeriti da mu neće stvarati probleme. Ako bude

morao, zaprijetit će joj. Prišao je podiju, pružio ruku i natočio si čašu kraljevog vina. Nije

se ni okrenuo kad je rekao: – Isla, izađi iz sjene da porazgovaramo.

Isli su noge bile ukočene poput štapova dok je prelazila preko dvorane. – Tko je lady

Beatrice? – upitala je.

– Moja buduća supruga. Čula si razgovor. Uskoro ću biti u braku s njom.

– Ali, ti ne voliš nju. Voliš mene. Rekao si da me voliš i obećao si da ćeš me oženiti.

– Utišaj se – ljutito je rekao. Bio je svjestan da gubi nadzor. – Želiš li da te kralj Ivan

čuje? Zbog onoga što si učinila mogla bi cijeli svoj bijedan život provesti u tamnici.

– Zbog onoga što sam ja učinila? – viknula je.

Percy ju je pljusnuo. – Rekao sam ti da se utišaš! I dobro znaš što si učinila. Svojim

lažima uništila si život lady Gabrielli. Optužila si ju.

byJanja

177

Isla je dlanom pokrila obraz, iako nije osjećala bol. – Ti si mi rekao što da kažem i

obećao si da ćeš me oženiti ako učinim točno kako si mi rekao.

– Nikada te ne bih oženio. Gadiš mi se, Isla. Coswoldova si nećakinja.

Isla je počela jecati. – Ali obećao si...

Uhvatila ga je za rukav, ali ju je on odgurnuo. – Makni se od mene.

– Lagala sam za tebe.

– Jesi – priznao je. – Ali, sada više nitko neće doznati istinu, zar ne?

– Zašto? Zašto si mi rekao da to učinim? Zašto si želio uništiti lady Gabrielle?

– Znao sam da ju ne mogu imati pa sam se potrudio da ju ni Coswold ne dobije. Znaš li

što sam tada namjeravao učiniti? Namjeravao sam ju pronaći i odvesti kući. Iskorištavao

bih ju svake noći. Zamisli to, Isla. Dodirivao bih ju, milovao, obožavao...

Pokušala ga je udariti, ali se on nasmijao odbivši njezin napad.

– Doista si jadno stvorenje... i vrlo naivna. Znao sam da će Coswold upriličiti

iznenađenje i nije me razočarao. Donio je novu potvrdu s kraljevim potpisom. Ali, bio

sam spreman. Imao sam tebe. Da, ti si bila moje malo iznenađenje, ako sve drugo

zakaže. I progovorila si na moj znak upravo kako sam ti naložio. Ako nisam mogao

oženiti Gabrielle, namjeravao sam ju dobiti na drugi način.

– Svima ću reći što si učinio – zaprijetila je. Njezina se shrvanost pretvorila u bijes.

– Ne misliš li da ćeš svima reći što si ti učinila? Ako ikome kažeš da si našim lažima

uništila Gabrielle, bit ćeš osuđena. Rekao sam ti da će mi možda biti potrebno da lažeš

kako bih dobio Finneyjevu ravnicu i mijenjao ju za zlato, kako bismo ti i ja mogli zajedno

živjeti u bogatstvu i sreći. Kako li si glupa! Zar ti nije palo na pamet da će kralj Ivan uzeti

natrag tu zemlju? Ah, u očima ti vidim da se toga nisi sjetila. Ali, nisam ni očekivao da ćeš

se sjetiti. Bila si dovoljno glupa da pomisliš da bih te mogao voljeti. Zašto ne bi

povjerovala i u sve drugo što ti kažem?

– Ako toliko želiš Gabrielle, zašto ženiš ovu Beatrice? – upitala je Isla kroz jecaje.

– Bogata je – priznao je Percy. – Bit će mi vrlo korisna. A jednoga ću dana ponovno

krenuti u potragu za Gabrielle. Ne odustajem lako. Tvoj bi ujak to trebao znati.

– Reći ću kralju Ivanu da si me natjerao lagati.

Percy je prezrivo puhnuo. – Neće ti vjerovati.

– Jesi li siguran da joj neću vjerovati, Percy?

Ugledavši Njegovo Visočanstvo na vratima, barun je u šoku ispustio čašu. – Pogrešno

ste shvatili naš razgovor – promucao je Percy. – Što ste čuli, objasnit ću...

– Tišina! – viknuo je kralj.

Mahnuo je dvama čuvarima. – Pobrinite se da barun Percy šuti dok razgovaram s

ovom ženom.

Isla je bila prestravljena, ali je bijes na Percyja bio jači od želje da se spasi. Glavu je

držala pognutom, ali je krajičkom oka gledala kako kralj prelazi tri stube i sjeda na svoje

prijestolje.

– Klekni preda me i ispričaj mi o toj laži – zapovjedio joj je.

Isla se bacila na pod i priznala sve te na kraju zamolila za milost. Ivan je kiptio od

byJanja

178

bijesa. Pozvao je Coswolda natrag u dvoranu i rekao Isli neka ponovi priču. Isla se toliko

stidjela i plašila da nije mogla pogledati ujaka.

– Vodite mi ju s očiju – zapovjedio je kralj, a kad su njegovi vojnici pojurili prema njoj,

Isla je zavapila: – Budite milostivi, molim vas! Što će biti sa mnom? Kamo ću poći?

Ivan je kretnjom pokazao vojnicima neka pričekaju. Hladno je promatrao Islu. – Jesi li

se ikada pitala što će biti s lady Gabrielle? Jesi li se pitala kamo će ona poći?

Isla je uprla prstom u Percyja. – On me je natjerao da lažem.

Vrištala je i plakala dok su ju vukli iz dvorane. Kad su se vrata za njom zatvorila, Ivan se

usredotočio na svoje barune.

Ni Coswold ni Percy nisu rekli ni riječi. Čekali su da čuju što će kralj Ivan odlučiti.

Coswold je strahovao da će kralj njega optužiti za Islino ponašanje, a Percy je strahovao

da će mu oduzeti zemlju.

– Zacijelo ste obojica svjesni nevolja s kojima sam ovih dana suočen. Zbog mojega

izopćenja plemići su razriješeni prisege na vjernost meni. U zemlji vladaju nemiri i govori

se o uroti. Moram danonoćno biti na oprezu. Sada će Geoffrey od Wellingshirea, jedan

od mojih najmoćnijih baruna, snovati urotu protiv mene jer si ti, Coswold, u moje ime

izopćio njegovu kćer. Geoffrey zacijelo već okuplja svoje jedinice.

– Ubijte ga i riješite se te brige – predložio je Percy.

– Budalo. Geoffrey ima mnogo utjecajnih prijatelja koji će se razbjesniti poput njega.

Pridružit će mu se u borbi protiv mene. Zar predlažeš da ih sve pobijem? Hoćete li mi ti i

Coswold plaćati njihove poreze?

– Znate da to ne možemo – rekao je Percy.

– Imam neprijatelje koji pomažu francuskom kralju Filipu. On bi želio moju krunu. Nisu

mi potrebni novi problemi. Gdje je sada lady Gabrielle? Je li još živa?

– Vjerujem da živi s jednim klanom na sjeveru. To je primitivna skupina.

– Znaš li je li ju koji muškarac uzeo za svoju?

– Ne, ali zar bi to bilo važno? Vi ju možete prisiliti da se vrati u Englesku – rekao je

Coswold.

Ivan je odmahnuo glavom. – Ti si mi oduzeo moć nad njom, budalo. Kad si izjavio da

nema domovine, izjavio si i da meni ne odgovara.

– Ali, ipak biste ju mogli prisiliti...

– Tišina.

Ivan je nekoliko minuta razmišljao o tom problemu prije no što je donio odluku. –

Moram se pomiriti s barunom Geoffreyjem prije no što okupi saveznike protiv mene.

Poslat ću mu poruku da sam doznao istinu o njegovoj nevinoj kćeri. Gabrielle će dobiti

Finneyjevu ravnicu. Ako nije udana, pronaći ću joj odgovarajućeg supruga.

– A ako jest? – upitao je Coswold.

– Tada će Finneyjeva ravnica biti moj vjenčani dar za nju.

– Poglavar MacKenna uzeo bi ju za ženu sada kad se dokazalo da je nevina – rekao je

Coswold.

Kralj je ustao. – Vjerujem da ti nisi sudjelovao u ovim lažima, Coswold. I dalje ćeš biti

byJanja

179

moj ponizni sluga. A ti, Percy, vjerujem da ti je potrebno vrijeme da razmisliš o svojim

grijesima. Pokazao je svojim stražarima. – Odvedite ga.

Dok su Percyja odvodili iz dvorane, Coswold je stao pred njega. Percy je gnjevno

pogledao neprijatelja.

– Ovo nije gotovo – prosiktao je.

Coswold se nasmiješio. – Mislim da jest. – Šapatom je dodao: – I ja sam pobijedio.

byJanja

180

41

olm je krenuo van izdati zapovijedi svojim ljudima kad je Gabrielle sišla niza stube.

– Dobro jutro – doviknula je. – Danas će biti lijep dan, zar ne?

Colm je stao i pričekao da dođe do njega. Doista je bila lijep prizor. Na sebi je imala

kraljevski plavu haljinu i izgledala je prelijepo, iako bi njemu bilo draže da nosi njegove

boje. Da su već bili u braku, točno je znao što bi u tom trenutku učinio. Podignuo bi ju,

odnio u svoj krevet i polako ju razodjenuo.

Nipošto neće izdržati još pet mjeseci čekanja da ju odvede u krevet pa je odlučio

odmah po povratku zapovjediti svećeniku da blagoslovi njihovu zajednicu. Kad ju je

Colm primio k sebi, Brodick je predložio da odgodi vjenčanje upozorivši ga da bi, ako bi

Gabrielle zatrudnjela odmah nakon vjenčanja, netko mogao pomisliti da je otac netko

drugi. Colm je imao drugo rješenje. On će znati da je dijete njegovo i ubit će svakoga tko

kaže suprotno.

Pomislio joj je odmah reći da će ju oženiti čim se vrati, a tada se predomislio. Objasnit

će joj dok se svećenik bude pripremao za obred.

– Liam je glavni dok me nema pa se njemu obrati ako budeš imala kakvih problema.

On će znati što valja učiniti – rekao joj je.

– Smijem li pitati kamo ideš? – rekla je Gabrielle.

To ga je pitanje zbunilo. Već joj je objasnio svoje namjere. Zar je toliko brzo zaboravila?

– U rat, Gabrielle.

Ona se zamalo srušila. – Sada? Sada ideš u rat?

– Zašto si toliko iznenađena? Rekao sam ti što ću učiniti.

Ona ga je uhvatila za ruku i čvrsto stisnula kako ne bio otišao dok joj potpuno ne

objasni. – Rekao si da ćeš ubiti MacKennu.

– Ah, dakle, sjećaš se. Sada me pusti da mogu...

– Ne možeš jednostavno otići u rat, Colm. – Gabrielle nije mogla vjerovati svojim

ušima. Zar je jutros ustao, doručkovao, pozvao ljude na oružje i sada namjerava odjahati

u bitku? – Nisi spreman.

– Kako nisam spreman?

Zar do tada još nije otišao u rat? Zar zato nije znao što bi trebao učiniti?

– Nisi objavio rat – poučila ga je. – Potom se moraš pripremati tjednima, ako ne i

mjesecima. Potrebno je izraditi oružje i spakirati ga na kola, pa potom spakirati i hranu

koja će tvoje ljude držati na životu tijekom bitke, a zatim je potrebno svu drugu opremu

pažljivo staviti na kola te povesti kako bi vam bilo udobno.

C

byJanja

181

On je, susprežući smijeh, upitao: – Objasni mi te neophodne udobnosti.

Gabrielle je pomislila na sve što su plemići uzimali sa sobom kad su odlazili u rat. – Bit

će ti potreban čvrst šator kako bi bio zaštićen od kiše i tepih da ga staviš u šator kako ne

bi morao bos stati na tvrdo tlo kad ustaneš iz kreveta.

– Dakle, trebao bih uzeti i krevet?

– Neki uzimaju.

– A što je s vinom? Koliko bih bačvi, po tvojem mišljenju, trebao uzeti?

– Koliko god smatraš da će ti biti potrebno – rekla je. – Pošto je pravila, Colm, kojih bi

se čak i ti trebao pridržavati. U civiliziranom ratu...

– Ni jedan rat nije civiliziran, a ti si mi upravo opisala kako se Englezi pripremaju za rat.

Do sada si već trebala primijetiti da ja nisam Englez.

– Ipak se moraš pripremiti.

– Imam mač, luk i zdravog konja. Više od toga nije mi potrebno.

– Tada ću moliti da rat završiš prije no što ogladniš ili ožedniš.

Pokušala je otići, ali ju je on uhvatio i čvrsto poljubio.

– Hoćeš li mi se vratiti? – upitala je.

– Hoću.

I tada je otišao.

Četiri dana i noći nakon što su Colm i njegovi vojnici otišli s posjeda, lady Joan Dunbar

došla je posjetiti sestru.

Gabrielle je bila vrlo znatiželjna i željela je upoznati ženu koju je Colm namjeravao

oženiti. Odlučila je da neće biti ljubomorna bez obzira na to koliko Joan bude lijepa ili

mila. Colmu je očito bilo stalo do nje jer inače ne bi pristao oženiti ju. Možda ju je čak i

volio. Ali, Gabrielle neće biti ljubomorna.

Colm nju ne voli. Jednostavno je uhvaćen u zamku besmislenim dugom. Da nije toga,

ne bi ju dva puta pogledao.

Je li Joan voljela Colma? Kako ga ne bi voljela? Bio je naočit, muževan, snažan

muškarac – zaštitnik. Pa što ako ga Joan voli? Gabrielle ipak neće biti ljubomorna. Možda

bi se čak mogla sprijateljiti s Joan. Bilo bi lijepo imati ženu s kojom bi mogla razgovarati

o onome što muškarce ne zanima. A njih dvije imale su nešto zajedničko: Colma. Da,

mogle bi postati prijateljice.

Ali, to se neće dogoditi. Nakon što je s tom ženom provela pet minuta, Gabrielle je

znala da njih dvije nikada neće biti prijateljice. Razlog je bio jednostavan: lady Joan bila je

kuja, i to zla.

Fiona ju je upoznala sa sestrom. Joan je bila mnogo viša i mršavija od Gabrielle.

Doimalo se da nema mnogo oblina. Bila je više nalik kipu. Kosa joj je bila toliko duga da

je dopirala do struka, a boja svijetla poput njezine kože. Duge trepavice uokvirivale su

azurnoplave oči. Bila je lijepa i svjesna toga.

Joan je uporno nadlanicom zabacivala kosu preko ramena u dramatičnoj gesti kojom

byJanja

182

je privlačila pozornost na svoje kovrče.

– Joan, ovo je lady Gabrielle – rekla je Fiona. – Objasnila sam joj da ste se ti i poglavar

MacHugh trebali vjenčati, ali je otac tada sklopio savez s poglavarom Dunbarom i prisilio

te da se udaš za njega.

Zureći u Gabrielle, Joan je upitala sestru: – Jesi li joj objasnila i da je moj suprug mrtav

pa se sada mogu udati za Colma? I jesi li joj objasnila da to i namjeravam učiniti?

Lady Joan nije izazvala reakciju koju je očekivala. Gabrielle su njezine riječi toliko

iznenadile da je prasnula u smijeh.

– Prestanite se smijati – zapovjedila je Joan. – Nisam rekla ništa smiješno.

– Izrazila bih vam sućut zbog suprugove smrti, ali se doima da više ne tugujete za njim.

Joan joj je priprijetila prstom. – Čula sam sve o vama.

– Čudno je da ja o vama nisam čula ništa.

– To je možda zato što ja nisam bludnica.

Gabrielle je slegnula ramenima, a ta je gesta dodatno raspirila Joanin gnjev.

– Colm neće oženiti bludnicu, a ti to jesi.

Gabrielle je znala da je Joan željela da se ona počne braniti, ali joj nije namjeravala

ugoditi. – Uživajte u posjetu – rekla je i otišla.

Kad je Gabrielle te večeri podignula pokrivače, pomislila je na Joan i na njezine riječi.

Jednoga dana, nakon što se uda za Colma, reći će mu da ga je spasila od sudbine gore

od smrti. Da, spasila ga je od Joan.

byJanja

183

42

at nije bio civiliziran. Bio je krvav i nemilosrdan. MacHugh nije pokušao

iznenadan napad. Pobrinuo se da MacKenna dozna za njegov dolazak poslavši

poruku okolnim klanovima da je spreman osvetiti brata.

Kad je vijest stigla do MacKenninog posjeda, MacKenna je pozvao svoje vojnike u

bitku, ali nije imao vremena pozvati saveznike. Zakleo se da MacHughovi neće kročiti na

zemlju klana MacKenna. MacKenna će se s neprijateljem suočiti izravno i prvi napasti.

MacKenna nikada nije mijenjao svoju strategiju, uvjeren da će i dalje funkcionirati ono

što je funkcioniralo u prošlosti. Napadat će i povlačiti se, izvoditi valove napada jedan za

drugim. Premda njegovi ljudi nisu bili obučeni kao MacHughovi, bilo ih je dvostruko više

pa će u svaki val moći poslati nove jedinice. Imao je još jednu prednost: svoje strijelce.

Kad se MacHughovi sjure s planine i prijeđu ravnicu, neće se imati kamo skloniti. Čak i

ako uspiju stići do ruba ravnice, njegovi će ih strijelci dočekati i dokrajčiti.

Colm je računao na MacKenninu glupost.

Poglavaru MacKenni nije palo na pamet da bi MacHughovi ravnicu mogli prijeći po

mraku. Čak ni budale ne bi pokušale jahati preko onoga što ne vide. Njihovi bi konji bez

svjetlosti posrtali i spoticali se. Ali, MacHughovi nisu jahali svoje konje, nego su ih tiho

vodili preko ravnice. Do svitanja su načinili širok krug i nalazili su se iza neprijatelja.

Napali su i prisilili MacKenne da se bore ili pobjegnu. Većina ih je pobjegla.

Kad su ih istjerali na otvoreno, borili su se mačevima i šakama. Bitka je brzo dobivena

jer su se kukavice MacKenne borili kukavički. Jedan je čak pokušao drugoga upotrijebiti

kao štit od MacHughovog mača. Colm ih je obojicu ubio jednim snažnim zamahom pa je

njegova oštrica probila dva tijela tik ispod srca.

Colm je uvijek prvi išao u bitku. Predvodio je svoje ljude. MacKenna je uvijek bio zadnji,

borio se samo kad je opasnost pogibelji bila vrlo mala.

Tijela su prekrila polje poput šaša. Svaki mrtav MacKenna okrenut je u potrazi za

poglavarom. Ali, njega nije bilo. Colm je stajao usred pokolja, držeći mač s kojega se

cijedila krv MacKenninih ljudi, bijesan jer je MacKenna umaknuo.

– Pronađite ga! – zagrmio je.

MacKennina je utvrda opkoljena. Potraga se nastavila.

Colm je neprijatelja pronašao tri duga dana poslije, kukavički skrivenog u spilji

nedaleko od litice s koje se pružao pogled na Loch Gornoch. Dva MacKennina vojnika

isukanih su mačeva stajala pred poglavarom.

Braeden je skočio s konja i potrčao k Colmu.

R

byJanja

184

– Makni se – zapovjedio je Colm. Gledao je MacKennu u oči dok su dva vojnika bježala

spašavajući živu glavu.

Uhvativši mač objema šakama, Colm je podignuo ruke visoko iznad glave.

Posljednja slika koju je Owen MacKenna vidio bila je sjena koja se nadvila nad njega.

Posljednji zvuk koji je čuo bio je glazba mača.

byJanja

185

43

abrielle je stajala pokraj prozora u svojoj odaji i gledala dječake kako se bore

drvenim mačevima. Čula je kako je jedan od njih viknuo da je na njega red da glumi

poglavara MacHugha, a uskoro je doznala i da to znači da on pobjeđuje. Na

njihovu zamišljenom bojnom polju uvijek su bila dva pobjednika, Colm i Liam. Pitala se

znaju li poglavar i njegov brat koliko im se njihov klan divi.

Nestašni Ethan i Tom stajali su sa strane i molili da im se dopusti sudjelovati, ali su ih

stariji dječaci uporno gurali i ignorirah. Gabrielle se iznenadila uvidjevši koliko su mališani

brzo odustali. Stisnuli su glavice jednu uz drugu, glasno se nasmijali i tada odjurili oko

dvorca. Već su krenuli u sljedeću pustolovinu.

Dječji smijeh razvedrio je Gabriellino raspoloženje. Bila je tužna otkako je Colm otišao,

a izbivao je vrlo dugo. Je li s njim sve u redu. Molim te, Bože, čuvaj ga.

Gabrielle je znala za što je zli MacKenna sposoban jer je dokazano da je on snovao

Liamovo mučenje i ubojstvo. U posljednjih nekoliko dana čula je mnogo priča o

poglavaru MacKenni, a svaka je opisivala tiranina koji je iskorištavao druge kako bi

ostvario svoje sadističke planove. Njegova odanost klanu bila je uvjetovana osobnom

korišću. Ako bi njegovi sljedbenici učinili nešto što mu nije bilo po volji, prognao bi ih ili,

još gore, ubio. Čak je i žene i djecu koristio kao štitove od napada neprijateljski

raspoloženih susjednih klanova. Smjestivši ih nedaleko od zidina, pobrinuo se da svaki

poglavar koji se usudi napasti posjed MacKenna zna da najprije mora pobiti njih.

Slušajući sve te strašne priče, Gabrielle se sjetila čovjeka kojega je srela u opatiji

Arbane. Velikodušnost poglavara MacKenne prema redovnicima nedvojbeno je bila

sastavni dio njegove spletke. Opat je prevaren, kao i ona. Kad joj je predstavljen,

Gabrielle je stekla dojam da je srdačan i privlačan, ali je sada, doznavši istinu, prekorila

samu sebe jer je sudila na temelju izgleda. Prevarila se u pogledu njega, ali i u pogledu

Colma. Da je gledala samo Colmovu grubu vanjštinu, ne bi upoznala srce tog čovjeka.

Nastojala je ne misliti na MacKennu i na ono što se zacijelo događa, ali dok je kasno

noću sklupčana ležala pod pokrivačima, san joj je izmicao, a mašta neobuzdano radila. U

misli su joj dolazile kojekakve strašne slike. Zamišljala je Colma ranjenog, posve samog,

bez ikoga tko bi mu pomogao.

Pomisao na mogućnost njegove smrti bila joj je nepodnošljiva. Bio je potreban

svojemu klanu.

Čim bi iz svojega uma istjerala jednu zastrašujuću misao, on bi se zaokupio drugom.

Zašto joj se otac nije javio? Bilo je dovoljno vremena da pošalje poruku njoj ili

G

byJanja

186

Buchananima. Što je duže čekala da joj se javi, to je bila uvjerenija da je Wellingshire pod

opsadom i da su ga zarobili vojnici kralja Ivana. Gabrielle je znala da se njezin otac nikada

ne bi predao.

Mnogo ljudi sada pati... a sve zbog jedne laži. Gabrielle se ponadala da će jednoga

dana doznati zašto je ona žena izgovorila one strahote o njoj. Kako je mogla toliko

bezobzirno uništiti nekoga koga nije poznavala? Gdje joj je savjest? Je li se pokajala? Ili je,

kao i mnogi drugi, pronašla način da opravda svoja zlodjela?

Gabrielle nije znala odgovore. Znala je samo da od straha može obamrijeti, ako to

dopusti. Morala se baviti nečime. Ako bude radila dovoljno marljivo i kretala se dovoljno

brzo, neće imati vremena za zabrinutost.

Nakon što je pospremila svoju odaju, još je jednom zamolila Boga da čuva njezinog

oca i Colma.

Osjetivši studen u zraku, prišla je prozoru kako bi spustila zavjesu. Prije no što je teška

tkanina pala na svoje mjesto, Gabrielle je još jednom pogledala dječake koji su se dolje

igrali. Ali, nešto joj je privuklo pozornost pa je brzo odmaknula zavjesu.

– O, Bože.

Podignula je suknju, otvorila vrata i potrčala koliko je god brzo mogla. Zamalo je

slomila vrat jureći niz stube.

Liam je bio u dvorani kad je začuo njezin povik. Nogom je odgurnuo stolac koji mu je

bio na putu i potrčao k njoj. – Gabrielle, što je? – Uhvatio ju je dok je pokušavala projuriti

pokraj njega.

– Ethan... Tom... s mačevima – rekla je zadihano.

– Da, vidio sam da se dječaci vani igraju, ali što...

– Pravi mačevi – promucala je Gabrielle. – Imaju prave...

Nije morala nastaviti. Liam je shvatio što mu je govorila. Bio je mnogo brži od nje i već

je bio nestao niz stube. Gabrielle je podignula pramen kose s očiju i duboko udahnula, a

potom je ponovno podignula suknju i potrčala za njim.

Nisu se čuli zvukovi od kojih bi se krv sledila, što je bio dobar znak da se dječaci nisu

posjekli. No, ona se ipak željela uvjeriti da su dobro. Stigavši u prizemlje, imala je dobar

zalet. Vrata su se upravo bila zatvarala kad je þ ă ľ ĸ ą ņ istrčala ďoωηľøąď van. Udarila

su ju u bok, srušila i bacila niz stube prema dvorištu. Da joj se noge nisu zaplele u haljinu,

mogla je spriječiti pad na nos. Spotaknula se o vlastito stopalo i ponovno poletjela, ali je

toga puta bila sigurna da će pasti na glavu.

Colm ju je poštedio slamanja vrata. Kad ju je ugledao, jednom je rukom čvrsto držao

Toma. Dobacivši dječaka Christienu, pružio je ruke prema Gabrielli i ona je s treskom

udarila o njegova prsa.

Gabrielle je izustila nimalo damsku psovku nadajući se da ju nitko nije čuo, podignula

glavu i shvatila da je u Colmovu naručju. Bila je toliko sretna jer ga vidi da ga je poljubila.

Nije bio obrijan pa je na obrazu osjetila dlačice njegove brade. Colm ju je stisnuo upravo

dovoljno da joj da do znanja kako je i on sretan jer ju vidi. Barem je to željela misliti.

Gabrielle se odmaknula. – Jesi li dobro?

byJanja

187

– Jesam.

– A bitka?

– Okončana.

– A ishod?

– Očekivan.

Znala je da joj više od toga neće reći i premda je mislila da bi mogao biti manje grub,

bila je previše sretna jer ga vidi da bi dopustila da ju to uzruja.

Liam je prošao pokraj njih držeći Ethana pod rukom. Dječak je vikao Liamu neka ga

spusti kako bi uzeo svoj mač. Christien je ušao za njima vukući Toma. Dječak je brbljao,

ali se doimalo da mu ne smeta to što čuvar ne obraća pozornost na njega.

Gabrielle i Colm na trenutak su ostali sami. – Nedostajao si mi – rekla je.

Nadala se da će i on reći kako je ona njemu nedostajala, ali je on samo kratko kimnuo.

A tada joj je slomio srce.

– Gabrielle, znam da sam ti rekao da ću te oženiti za šest mjeseci... – počeo je.

– Da, a mjesec dana već je prošlo.

– Nije važno koliko je prošlo. Više ne mogu održati svoje obećanje.

Willa mu nije dopustila reći više. – Poglavaru, molim vas trenutak vašega vremena... –

doviknula je približavajući mu se i brišući ruke o pregaču. – Oni su vražićci opet bili

zločesti. Ušli su u kokošji vrtić i zastrašivali moje jadne koke, koje sada ne nesu jaja.

Kunem se da sam vidjela kako se jedna od njih sakrila kad su Ethan i Tom protrčali pokraj

nje. Bojim se da ćete im morati zabraniti pristup u dvorište.

– U redu, Willa. Riješit ću to – odgovorio je.

Krajičkom oka vidio je druge kako dolaze – klesara koji je nosio još jedan komad

puknutog užeta, kovača s novom oštricom spremnom za pregled, mladog vojnika – svi s

neodgodivim problemima koje je bilo potrebno riješiti.

Colm je odgovorio na nekoliko pitanja, a tada je svima mahnuo neka pričekaju kako bi

Gabrielli objasnio što je namjeravao učiniti. Ali, nje nije bilo.

– Gdje... Gabrielle! – viknuo je.

– Oprostite, poglavaru, ali mislim da vaša gospa ide prema stajama – rekao je vojnik.

– Vidio sam kako ju njezini čuvari slijede – dodao je drugi.

– Ah, dovraga. – Ponovno je to učinila. Ta ga žena neprestano pokušava ostaviti.

Pozvavši Braedena da preuzme nadzor i odgovori na preostala pitanja, Colm je krenuo

prema stajama.

Gabrielle je nestala prije no što je završio pa stoga nije shvatila što joj je želio reći – da

vjenčanje neće biti za pet mjeseci jer on ne može čekati pet mjeseci da legne u krevet s

njom, da je protekli mjesec bio mučenje i da on tako ne može nastaviti. Nije mogao biti u

istoj prostoriji s njom, a da ne misli o onome što bi joj želio raditi. To je postajalo

besmisleno. Ona bi se uspela stubama, on bi sišao. Ona bi ušla u prostoriju, on bi izašao.

Ona nije znala koliku moć ima nad njim pa se stoga svim silama trudio biti podalje od nje.

Budući da je bila toliko nevina, nije mogla znati kako je njezin dodir utjecao na njega.

Ali, kad budu u braku, bez žurbe će joj pokazati koliko ga može izludjeti.

byJanja

188

Sustigao ju je dok je otvarala Vragolanov odjeljak. Pružio je ruku pokraj nje i zatvorio

vrata odjeljka, a tada zapovjedio njezinim čuvarima da se udalje. Oni su bez pitanja izašli

i ostali čekati kod vrata staje.

Colm nije bio nježan kad ju je prisilio da se okrene i pogleda ga. Oči su joj bile pune

suza.

– Ne ideš nikamo – rekao joj je.

– Kako kažeš.

– Ne, ne ostavljaš me.

– Ali, Colm...

– Ne ostavljaš me. – Glas mu je drhtao od emocija.

Ona je uprla u njegova prsa i gurnula ga, ali ga nije mogla pomaknuti. – Ne mogu ostati

ovdje – viknula je. – Ne mogu. Neću moći prestati juriti za tobom, ljubiti te i tražiti tvoju

pozornost. Znam da misliš da ćeš me i dalje izbjegavati, ali nećeš, Colm. Ako nešto želim,

mogu biti neumoljiva. – Udahnula je i šapnula: – A želim tebe.

I tako je istina izašla na vidjelo, a on ju je mogao prihvatiti ili odbaciti. Gabrielle ga je

pogledala u oči. On se potpuno umirio. Nije bila sigurna ni u to da i dalje diše. Znala je da

ga je šokirala otvorivši mu srce. Dami ne dolikuje priznavati da osjeća strast, ali je bilo

prekasno da povuče svoje riječi, iako to ne bi ni željela.

– Kažeš da me ne možeš oženiti, a ja ću prihvatiti tvoju odluku – rekla je. – Ali ako bih

ostala, ne bi bilo važno jesmo li vjenčani ili nismo. I dalje bih jurila za tobom i naposljetku

bih te umorila. Ne bi me se mogao riješiti.

On je nadlanicom pomilovao njezin obraz pokušavajući se dosjetiti što bi joj rekao. –

Katkad ne znam što bih mislio o tebi. Neprestano me zapanjuješ. Spasila si život mojemu

bratu i zauzvrat nisi tražila ništa. Ponudim ti brak, a ti se plašiš da ću si upropastiti život.

Prošla si pakao, a iskazuješ samo dobrotu. A sada si pomislila da sam te odbacio i

otvaraš mi svoje srce. Ne znam kako se to čudo dogodilo, ali ne mogu zamisliti život bez

tebe. Želim te, Gabrielle, i ne želim čekati pet mjeseci da te dobijem. Vjenčat ćemo se

odmah.

byJanja

189

44

jenčanje će biti za dva tjedna. Bilo je to najduže što je Colm bio voljan čekati,

a vjerovao je da je četrnaest dana i više nego dovoljno da se pripremi

proslava.

Maurna i Willa bile su izvan sebe. Sve je moralo biti savršeno za njihovoga poglavara i

njegovu nevjestu. Maurna je preuzela nadzor nad ženama koje će temeljito oribati

tvrđavu, a Willa i njezine pomagačice počele su pripremati svoje specijalitete. Bit će

fazana, odraslih i kopunjenih, punjene prasadi, mladih kokoši, dakako – četiri tuceta bit

će dovoljna – mesnih pita, i slatkih pita s bobicama. Med će se dodavati gotovo svakoj

slastici. Posluživat će se najbolje vino.

– Bit ćete prelijepi, gospo, dok ćete u svojoj finoj odjeći silaziti niz stube – rekla je

Maurna. – Otac Gelroy vaše će zavjete poslušati vani na dvorištu. Kosa će vam biti

ukrašena lijepim cvijećem, koje ćemo posuti u krug oko vas i našega poglavara, i

svećenika. Otac je mislio da bi se vjenčanje trebalo održati u opatiji Arbane. Objasnio je

da ste vi princeza St. Biela i da biste trebali imati kraljevsko vjenčanje, ali naš poglavar ne

želi ni čuti za to. Nije objasnio zašto, ali Willa i ja mislimo da je to zato što zna da se

njegov klan ne bi želio pridružiti proslavi.

– Bit će to veličanstven dan – predvidjela je Willa—i doći će začas.

Ali, i najbolje utanačeni planovi mogu se promijeniti.

Gabrielle je primila radosnu vijest od oca. Poglavar Buchanan došao je na MacHughov

posjed kako bi joj rekao da je primio poruku od baruna Geoffreyja.

– Vaš je otac dobro. Kralj mu nije naudio, a ni posjed mu nije oduzet. Zna da živite s

klanom MacHugh i poručuje vam da će vas uskoro posjetiti i objasniti što se dogodilo s

kraljem.

– I to nije sve – dodao je gledajući Colma. – Vaš otac vjeruje da ćete poći kući s njim.

– Zna da sam izopćena. Zašto bi mislio da se mogu vratiti u Englesku s njim? – upitala

je Gabrielle.

Brodick nije znao odgovoriti.

Ni sat vremena poslije, dok su Colm i Brodick razgovarali o nevoljama koje uzrokuje

novi poglavar Monroe, MacHughov vojnik koji je stražario na pokretnom mostu došao je

na vrata dvorišta reći da izaslanik kralja Ivana traži dopuštenje da razgovara s lady

Gabrielle.

– S izaslanikom je doputovao biskup i još tri Božja čovjeka te nekoliko slugu – rekao je.

V

byJanja

190

– Tvrde da ćete željeti čuti što imaju za reći. Donijeli su svitak i dar za lady Gabrielle.

– A vojnici? – upitao je Colm. – Je li izaslanik poveo i kraljeve vojnike?

– Jest, poglavaru. Ukupno dvanaest. Oni su već položili oružje na tlo kako bi pokazali

svoje dobre namjere.

Colm se podsmjehnuo. – Englezi nemaju dobre namjere.

Colm je namjeravao svima uskratiti dopuštenje da prijeđu pokretni most, ali mu je

Brodick rekao neka razmisli o tome. – Ne zanima li te što imaju za reći? A ako ti se ne

svidi što čuješ, uvijek možeš... – Ušutio je kad je shvatio da ga Gabrielle sluša.

Colm je izdao zapovijed: vojnici će ostati vani, a drugi smiju ući. Povik o spuštanju

mosta odjeknuo je do stražara.

– Gabrielle, idi unutra – rekao je Colm.

– Kako kažeš.

Željela je ostati. Zanimalo ju je, kao i Brodicka, što izaslanik ima reći, ali se nije željela

suprotstaviti Colmu pred njegovim saveznikom i prijateljem. A osim toga, znala je da od

suprotstavljanja nema koristi. Kad Colm nešto odluči, ništa ga ne može natjerati da se

predomisli.

Premda zapovijed nije izdana, MacHughovi su se počeli okupljati s obje strane

utabane staze od mosta do dvorišta. Većina ih je bila naoružana i spremna za bilo koji

ishod. Gabrielle je pomislila da su previše oprezni. Kakvu štetu mogu napraviti jedan

izaslanik, nekoliko svećenika i šačica slugu? Nitko od svećenika ili slugu nije naoružan, a

izaslanik se ne bi usudio nositi mač. Bila bi to teška uvreda poglavaru.

Stephen se stvorio pokraj Gabriellina ramena te joj na putu prema dvorcu objasnio što

se događa. – Ta povorka navodno dolazi po vas, princezo, u namjeri da vas se odvede.

Klan zna da engleski vojnici čekaju pred zidinama, a proširio se i glas da vam izaslanik

donosi vijest. Možda donosi zapovijed da se vratite u Englesku. – Kimnuo je prema

ljudima koji su stajali s obje strane staze. – MacHughovi da ju do znanja kako neće

dopustiti da vas odvedu bez borbe.

– Ti su ljudi ovamo došli nenaoružani i malo ih je – rekla je.

– Ali, o svemu će izvijestiti vojnike koji čekaju pred zidinama, a vojnici će kralju Ivanu

reći što se danas ovdje dogodilo.

– U posljednje se vrijeme događa mnogo prijevara. Kako uopće možemo biti sigurni da

je kralj Ivan poslao tog izaslanika?

– Moramo pretpostaviti da jest i biti spremni – ozbiljno je odgovorio Stephen.

Upravo kad je stigao do vrata, Liam ih je otvorio i izašao. Kimnuo je Gabrielli, sklonio

joj se s puta i potom prešao preko dvorišta kako bi zauzeo mjesto pokraj brata.

Bili su zastrašujući prizor. Colm je stajao okružen ratnicima. Liam i Braeden bili su mu s

lijeve, a Brodick s desne strane. Christien i Lucien pridružili su im se i stali pokraj

Braedena. Faust je prešao na drugu stranu i stao pokraj Brodicka.

– Idi k ostalima – Gabrielle je rekla Stephenu. – Ja ću ostati unutra, ne moraš brinuti za

mene.

Stephen je pognuo glavu i okrenuo se kako bi učinio što mu je rekla.

byJanja

191

Čim su se vrata zatvorila za njim, ponovno su se naglo otvorila i ušao je otac Gelroy.

Izgledao je kao da mu je čopor divljih pasa za petama.

– Došao je biskup – rekao joj je – a ja nisam spreman primiti ga!

Pojurio je ispred nje prema stepenicama. A tada se sjetio pristojnosti, naglo stao i

pustio ju da ide ispred njega. Ali, čim su stigli na kat, obišao ju je i otrčao stubama na

sljedeći kat. Nije imao vremena za presvlačenje, ali je želio barem otresti prašinu sa sebe

te oprati ruke i umiti se.

Gabrielle je koračala dvoranom amo-tamo, čekajući da netko dođe i prenese joj vijesti.

Trenutak poslije pridružio joj se otac Gelroy, dašćući od užurbanosti. – Rečeno mi je

neka ostanem s vama dok me ne pozovu van. Naš poglavar neće dopustiti veselje sve

dok izaslanik ne objasni svrhu svojega posjeta.

– Stala bih pokraj prozora kako bih vidjela što se događa – rekla je Gabrielle – ali bi i

oni vani vidjeli mene. To bi bilo nedolično.

– Da, bilo bi – složio se svećenik.

– I bilo bi pogrešno prisluškivati što se govori, ali kad biste vi stali malo bliže prozoru,

ne biste to mogli spriječiti, morali biste čuti dio razgovora. Mislim da ne bi bilo pogrešno

ako biste slučajno prišli prozoru...

Gelroy je kimnuo. – Ne, ne, dakako da ne bi bilo pogrešno, a meni je nedvojbeno

potreban svjež zrak.

Svećenik je stao pokraj ruba prozora u nadi da ga neće opaziti.

– Stigao sam upravo na vrijeme da vidim povorku – izvijestio je. – Svečana je i

raskošna. Biskup je odjeven u najfiniju odjeću, jaše na krotkom konju. Nije mladić, ali nije

ni star.

– A izaslanik?

– Hoda sa svitkom pod rukom. Odjeća mu je obična i moram reći da se doima napeto

jer neprestano pogledava lijevo-desno. Jadnik očito misli da će ga svaki tren zaskočiti. –

Gelroy se tiho nasmijao dodavši: – To bi se doista moglo dogoditi. I sâm se sjećam tog

osjećaja.

– A što je s drugima? – upitala je.

– Povorka je prilično velika. Najprije ide biskup, potom izaslanik, a za njim redovnici,

jedan po jedan, i na kraju sluge. Prepoznajem nekoliko lica. Doista su iz opatije.

Gabrielle se približavala Gelroyu u nadi da će moći proviriti. Svećenik joj je rekao neka

se odmakne.

– Biskup vidi ravno kroz ovaj prozor, lady Gabrielle. Pazite da vas ne vidi.

– Tada mi recite što se događa.

– Biskup je još na konju, ali je stao. Sluga dolazi primiti uzde i pomoći mu.

Gelroy je načinio znak križa i sklopio ruke kao u molitvi. A tada je objasnio: – Biskup je

odlučio dati blagoslov. Ako se nada da će mu se poglavari nakloniti, vara se. Nitko od

njih nije se ni pomaknuo.

Biskup se nije doimao uvrijeđenim jer Colm i drugi nisu pali na koljena. Sluga je stajao

pokraj njega i držao uzde, ali biskup nije sjahao.

byJanja

192

Izaslanik je istupio. Pretpostavivši da je ratnik okružen ljudima kamenih lica poglavar

MacHugh, obratio se njemu.

– Njegova Visost engleski kralj Ivan šalje poruku lady Gabrielle. Je li ona ovdje?

– Jest – odgovorio je Colm – ali kraljevu poruku predajte meni pa ću tada odlučiti

smijete li razgovarati s njom.

Izaslanik se brzo složio. Nakašljao se, uspravio ramena i načinio korak naprijed. Tada je

započeo svoj uvježbani govor kako bi to glasnik učinio, gromoglasno, tako da ga mnogi

čuju.

– Lady Gabrielli učinjena je strašna nepravda. Pogrešno je ocrnjena i prognana.

Njegova Visost sada zna i posjeduje neosporan dokaz da je lady nevina. Kralj vas

obavještava da će barun Geoffrey od Wellingshirea biti pohvaljen i duboko cijenjen zbog

bdijenja nad svojom kćeri, a lady Gabrielle, dragulj Engleske, od današnjeg će dana biti

poznata kao princeza Gabrielle od St. Biela i prijateljica engleskog kralja.

Izaslanik je zastao pričekavši odgovor. Nije ga dugo čekao.

– Ovdje svi znaju da je lady Gabrielle nevina. To nam ne treba reći vaš kralj – rekao je

Colm.

– Kralju Ivanu bit će drago čuti da ste vi i drugi prozreli podmukle laži koje su mnogi

prepričavali i pogrešno vjerovali u njih. Želi dokazati svoju iskrenost.

– A kako će to učiniti? – upitao je Colm.

Izaslanik je izvadio svitak kako bi svi vidjeli da je pečat čitav.

– Da bi dokazao svoju iskrenost – ponovio je – i u nadi da će mu ova teška nepravda

biti oproštena, Njegovo Kraljevsko Visočanstvo zemlju poznatu kao Finneyjeva ravnica

daje lady Gabrielli. Potpisao se i stavio svoj kraljevski pečat kao svoje svečano obećanje

da ta zemlja više nikada neće pripadati Engleskoj. Dao je napisati i neka ga Bog na

mjestu usmrti ako ne održi svoju riječ.

Izaslanik je načinio još jedan korak naprijed i objema rukama pružio svitak. Colm ga je

uzeo i predao Liamu. – Zašto ovi svećenici putuju s vama? – upitao je.

Zbog zaštite, poglavar MacHugh – odgovorio je. – Nadamo se... iskreno se nadamo...

da ćete saslušati poruku mojega kralja i da nećete nauditi glasniku.

Colm je pogledao Brodicka prije no što se ponovno obratio izaslaniku. – Svećenici vas

ne bi spasili moje šake kad ne bih bio zadovoljan porukom.

Izaslanik je čujno progutao, a biskup je, čuvši što je poglavar upravo rekao, dao još

jedan blagoslov. – A nezadovoljni ste, poglavaru? – upitao je izaslanik.

– Ne, nisam, i ne ubijam glasnike čak ni kad mi se vijest ne sviđa. Dobrodošli ste koliko

god je potrebno da se okrijepite. I drugi.

Izaslanik je klonuo od olakšanja. – Hvala vam, poglavaru, ali isprika nije završena, a i

potrebno je reći još nešto o daru. Njegovo Visočanstvo želi čuti da mu je princeza

Gabrielle oprostila. Ona mi mora to reći kako bih njezine riječi mogao prenijeti svojemu

kralju.

– I moj će klan poslušati tu ispriku vašega kralja. – Dao je znak Braedenu, koji je

izviknuo zapovijed. Muškarci, žene i djeca za nekoliko su minuta ispunili dvorište i gledali

byJanja

193

u tišini.

– Idite po svoju princezu – Colm je zapovjedio njezinim čuvarima.

Dva stražara otvorila su vrata i zadržala ih. Trenutak, dva sve su oči bile uprte u njih.

A tada je Gabrielle izašla na svjetlost. Pomoćnik je puhnuo u glasnikovu trubu kad je

izaslanik rekao: – Pozdrav princezi Gabrielli. – Potom je kleknuo i pognuo glavu. Gosti iz

opatije također su kleknuli u znak poštovanja.

Iznenađena Gabrielle pogledala je Colma, ne znajući što joj je činiti. Nije bilo

primjereno da ti ljudi kleče. Colm nije nudio pomoć. Samo je zurio u nju i čekao da dođe

k njemu. Nije ga razočarala. Liam se pomaknuo kako bi ona mogla stati pokraj Colma.

– Morate im dopustiti da ustanu – šapatom ju je uputio Stephen.

Njezini su se obrazi zarumenjeli u nelagodi. – Ustanite.

A tada je sve iznenadila davši uputu izaslaniku. – Trebali biste se nakloniti poglavaru

MacHughu jer ste njegovom milošću na njegovoj zemlji, a preda mnom ne morate

klečati. Ako poglavar želi da kleknete pred njega, to će vam dati do znanja.

Među MacHughovima se začuo žamor odobravanja.

Colm je izaslaniku dao dopuštenje da progovori pa je izaslanik ponovio svoj

pripremljeni govor. Kad je završio, klicanje je bilo zaglušujuće. Izaslanik je pričekao da se

buka utiša i tada je upitao:

– Smijem li Njegovoj Kraljevskoj Visosti reći da mu opraštate?

Gabrielle je upravo bila zaustila potvrdan odgovor, željela je reći izaslaniku da je

oprostila kralju, ali ju je nešto zaustavilo. Je li to još jedna varka?

– Razmislit ću o tome. Odgovor ćete dobiti prije no što odete odavde.

Izaslanik se doimao šokiranim jer nije odmah odgovorila da oprašta, ali se pokorio

njezinim željama. – Čekat ću vaš odgovor.

Liam je uzeo Gabrielle za ruku. – Ovaj te je klan prihvatio i poštovao, ali sada te i voli.

Colm je odgurnuo njegovu ruku. – Ti ćeš svoju ljubav dati drugoj, a Gabrielle ostavi na

miru.

Liam se nasmijao. Namignuo je Gabrielli i rekao: – Kako kažeš, poglavaru.

– Poglavaru, moramo proslaviti – rekao je Braeden – jer sada imamo princezu i

Finneyjevu ravnicu.

Colm se složio, ali nije želio da ljudi izvana dolaze u njegov dom, pa čak ni biskup.

Vrijeme je bilo lijepo, a na vidiku nije bilo ni jednog kišnog oblaka pa je zapovjedio da se

iznesu stolovi i klupe i da se iz smočnice donese bačva piva.

Biskup je napokon sjahao te je, zajedno sa svojim redovnicima, dobio mjesto za

stolom. I dalje sumnjičavi prema engleskim gostima, MacHughovi su se suzdržavali od

izražavanja dobrodošlice izaslaniku i njegovim ljudima.

Gabrielle je zazirala još više nego MacHughovi. Nije skidala pogled s izaslanika dok je

prolazio kroz sve veću gomilu ljudi. Zaokupljena njime jedva je obraćala pozornost na

razgovor koji se vodio pokraj nje, sve dok nije čula kako Colm hvali oca Gelroya. Doimalo

se da je sa svakom njegovom riječju svećenik sve viši.

– Poglavaru, možda ćeš ocu Gelroyu uskoro poželjeti izgraditi kapelu – predložila je

byJanja

194

Gabrielle.

– Možda – odgovorio je.

– Uskoro će ovamo biti dopremljen kip svetoga Biela, koji vam je opat čuvao – rekao je

biskup. – Možda ćete svojoj kapeli dati ime po tom svecu. Ja nisam čuo za njega –

priznao je – ali ih je mnogo proglašeno svecima prije mojega vremena. Znate li koliko je

čuda izveo?

Gabrielle nije imala pojma. Otac Gelroy vidio je da oklijeva pa je rekao: – Sveti Biel bio

je dobar i čestit čovjek. Uvjeren sam da bi nam kraljevski čuvari mogli opisati mnoga

čuda.

Kad je biskup otišao okrijepiti se, Gabrielle je šapnula ocu Gelroyu: – Stidim se jer sam

zaboravila toliko toga o svetom Bielu. I ja ću svoje čuvare zatražiti upute.

Otac Gelroy ugledao je Maurnu koja je donosila pladanj s hranom. – Da, da – rekao je

završavajući razgovor o svecima. – Jelo je gotovo.

Gabrielle se zapanjeno osvrnula uokolo gledajući kako žene klana MacHugh donose

goleme poslužavnike prepune mesnih pita, kruha i divlje peradi. Jedna je žena prelazila

dvorište s još jednim pladnjem. Svi su donosili hranu kako bi ju podijelili.

Pogledom je potražila Colma, ali je on iščeznuo. Kad je krenula u potragu za njim, na

putu kroz gomilu zaustavljali su ju ljudi koji su joj željeli čestitati i poželjeti svako dobro.

Tapšali su ju po leđima i rukama, a jedna krupna žena potapšala ju je po glavi.

Kad se napokon probila do dvorca, potražila je mirno mjesto. Imala je potrebu

razmisliti. Nešto joj nije dalo mira. Iako je izaslanikova izjava bila dobra vijest, nešto nije

bilo u redu. Ali ona nije znala što je to.

Colm ju je zatekao kako sjedi na kamenu. – Gabrielle, što radiš?

– Razmišljam.

On ju je povukao u zagrljaj, poljubio ju i pokušao ju odvesti natrag na proslavu.

– Mislim da kralj Ivan možda sprema spletku, ali ne znam što bi to moglo biti – rekla

mu je.

– Pažljivo ću pročitati svitak i, ako želiš, zamolit ću i Liama i Brodicka da ga pročitaju –

uvjerio ju je. – U pravu si jer im ne vjeruješ.

Kad je Colm otišao potražiti Brodicka i Liama te ušao u dvorac, Gabrielle se vratila na

gozbu. Maurna ju je prisilila sjesti i kušati hranu. Budući da je sama pripremila jednu od

mesnih pita, zahtijevala je da se Gabrielli posluži velika porcija.

Oko nje je žamorio razgovor. Uzbuđenje zbog dobivanja Finneyjeve ravnice bilo je

veliko. Mogli bi utrostručiti prinose čak i ako neke komade zemlje ostave nezasijane.

Njihov radostan entuzijazam izmamio joj je osmijeh. No, i dalje je sumnjičavo promatrala

izaslanika.

Zašto bi joj kralj dao Finneyjevu ravnicu? I kako su njegovi ulizice baruni upleteni u to?

Zacijelo su upleteni. Da, ako je posrijedi spletka, oni imaju prste u njoj. Kralj je tu zemlju

nazvao svojim darom. Kad je prvi put čula za Finneyjevu ravnicu, ta je zemlja trebala biti

njezin miraz. Ali sada? Što bi moglo biti razlog? Kraljeva velikodušnost zacijelo nije. On

nije znao što ta riječ znači.

byJanja

195

Želio je da mu ona oprosti. To je to. Odjednom je shvatila što je točno kralju bilo na

umu. Udarila je dlanom po stolu, prenuvši mnoge ljude, a tada je skočila na noge i ljutito

prišla izaslaniku.

Gomila slavljenika možda i ne bi primijetila Gabriellino ponašanje, ali su svi vidjeli kako

su njezini čuvari potrčali prema njoj. Kad je stigla do izaslanika, Christien je stajao pokraj

nje.

– Ustanite – zapovjedila je izaslaniku.

Smijeh je zamro i ljudi su utihnuli.

– Odgovorit ćete mi na pitanja – rekla je. – Vraćate li se ravno kralju Ivanu?

– Ne, najprije idem u opatiju – odgovorio je izaslanik, pogledavajući zaprepaštena lica

koja su ga netremice gledala. – Ondje ću prenoćiti i tada nastavljam putovanje.

– Jesu li ondje baruni koji također čekaju vijest koju ćete donijeti?

– Da, princezo, uvjeren sam da jesu.

– Ti su baruni Coswold i Percy?

– Ne znam tko sve nestrpljivo iščekuje da čuje jeste li oprostili kralju Ivanu. – Namrštio

se i dodao: – A i ja to čekam.

Gomila se približila. Gabrielle je vidjela kako je Joan gleda i biskupa kako stoji pokraj

nje.

– Znam što su kralj i njegovi baruni naumili – rekla je gnjevno podignuvši glas. – Ako

prihvatim kraljevu ispriku, prihvaćam i njegovu vlast. Nije li tako? Više nisam slobodna od

njega.

Izaslanik je gledao u svoje cipele kad je progovorio: – Ne mogu lagati pa ću vam reći

da će Finneyjeva ravnica biti vaš miraz u braku s muškarcem kojega vam kralj izabere.

– Ali, ako ne prihvatim njegovu ispriku, Finneyjeva se ravnica vraća kralju?

– Nisam siguran, ali to je moguće.

Da je krušna mrva pala na tlo, odjeknula bi glasnije od zvukova koje je klan proizvodio.

– Nije li kralj pretpostavio da sam možda već u braku?

– Jest, a ako jeste, Finneyjeva ravnica pripala bi vašemu suprugu i kralj se ne bi uplitao.

Gabrielle se osvrnula oko sebe i glasno izjavila: – Danas sam udana.

Izaslanik je njezine riječi prihvatio kao istinu i upitao: – Za poglavara MacHugha?

– Da – odgovorila je. – Finneyjeva ravnica pripada njemu.

– Ti danas nisi udana! – viknula je Joan. – Ne možeš nas prevariti. Bezočno lažeš pred

biskupom. Zbog tog ćeš grijeha gorjeti u paklu.

Razbješnjena Gabrielle progurala se pokraj izaslanika. – Danas jesam udana.

Joan je uzmaknula kad joj se Gabrielle približila. Uplašio ju je gnjev koji je vidjela u

Gabriellinim očima i bojala se da će ju udariti.

– Danas jesam udana, a Finneyjeva ravnica pripada poglavaru MacHughu – ponovila je.

Gomila ju je podržala žamorom, koji je bio sve glasniji i glasniji te je naposljetku postao

zaglušujući.

Kad se buka utišala, Gabrielle je ponovno progovorila. – Želite li dokaz? Čekajte ovdje i

donijet ću vam ga.

byJanja

196

– Znamo da ste danas udani i da Finneyjeva ravnica pripada našemu poglavaru –

viknuo je jedan čovjek.

– Da – viknuo je još jedan, i još jedan.

Gabrielle je stala pred izaslanika. – Ali, mislim da vi želite dokaz.

Izaslanik je kimnuo. – Kralju Ivanu moram reći da ste doista udani. – Osjećao je vrelinu

gnjeva gomile i viknuo: – I Finneyjeva ravnica pripast će poglavaru MacHughu.

Christien je potrčao ispred Gabrielle i pridržao joj vrata. – Je li dokaz unutra – upitao je

s osmijehom.

– Jest – odgovorila je.

Gabrielle je u pratnji svojih čuvara otrčala uza stube te zastala kako bi se dotjerala

poravnavši haljinu i zataknuvši pramen kose iza uha.

– Jeste li spremni da danas budete udani? – upitao je Stephen.

Ona je kimnula.

Colm je u dvorani upravo bio pročitao svitak. Davao ga je Brodicku, a Liam i otac

Gelroy, s čašama u rukama, čekali su svoj red.

Gabrielle je duboko udahnula i ušla. – Colm, trebam te na trenutak.

byJanja

197

45

abrielle je toga dana doista bila udana.

Obred je održan pred ognjištem velike dvorane. Nije bilo raskoši i sjaja, kako bi

dolikovalo princezi St. Biela i moćnom poglavaru iz Visočja. Vjenčanje je obavljeno

brzo i tiho. Premda je bilo gotovo nemoguće da itko izvana vidi u dvoranu, Gabrielle je

zahtijevala da se spuste zavjese na prozorima koji su gledali na stražnji vrt i jezero iza

njega. Nije željela dopustiti da izaslanik, biskup ili ona užasna žena, Joan, vide što se

događa.

Budući da je Brodick bio njezin jedini prisutni rođak, imao je dužnost predati ju Colmu i

dopustiti da se vjenčanje obavi kad ga je otac Gelroy to upitao. Liam i Gabriellini

kraljevski čuvari bili su svjedoci.

Gabrielle je mislila da nije napeta, ali je očito bila jer, kad joj je rečeno da stavi ruku u

Colmovu, drhtala je kao da se upravo strašno uplašila. Svećenik je počeo moliti, a

Gabrielle je odjednom postala svjesna važnosti onoga što čini. Koljena su joj klecala i

jedva je disala. Osjećala je kao da joj je nešto stisnulo grudi. Postajala je Colmovom

suprugom, sada i zauvijek.

Ošamućeno je gledala kako Colm stavlja komad svojega tartana preko njihovih

spojenih ruku. Podignuo joj je glavu i gledao ju u oči dok je izgovarao zavjete, a ona nije

razumjela ni riječi od onoga što je rekao. Zaboravila je sve što je znala od gaelskog

jezika. A tada je došao red na nju. Zavjete je šapatom izgovorila na materinjem jeziku.

Otac Gelroy zaustavio ju je i zamolio da ponovi.

– Ne razumijem što govorite, princezo Gabrielle – rekao joj je.

Ni ona nije razumjela. Znala je da je Colmu nešto obećala. Samo se nije mogla sjetiti

što. Je li rekla da će ga voljeti i poštovati? Ili je mislila da bi to trebala reći? I je li mu rekla

da će mu biti vjerna i iskrena? Nadala se da jest, ali nije mogla biti sigurna. Koliko je znala,

možda mu je i obećala da će do kraja života čistiti njegove staje.

Zbunjeno je pogledala svećenika. Na njegovu licu nije bio izraz užasa, što je shvatila

kao dobar znak.

Sada i zauvijek, dok ih smrt ne rastavi.

Svećenik je završio molitve i dao blagoslove. Gabrielle je bila ukočena poput daske kad

ju je Colm zagrlio, ali je oživjela kad je spustio glavu i poljubio ju. Od njegove je topline

prestala drhtati, a nježnost njegova poljupca otopila je njezine strahove.

– Sada ste muž i žena. – Otac Gelroy smiješio se s odobravanjem kad je izrekao te

riječi.

G

byJanja

198

Čestitke nisu izvikivane, nego su izgovorene prigušenim glasovima. Čuvari su se svi

redom duboko naklonili svojoj princezi, a potom njezinu novom suprugu i tada, na

Gabriellino inzistiranje, sišli u dvorište kako bi se pridružili proslavi. Colm je Liamu

dopustio da Gabrielli poljubi ruku, ali više od toga nije dopustio, a Brodick ju je oteo

Colmu i stigao ju zagrliti.

– Moramo nazdraviti ovom braku – rekao je Liam.

– Kakav divan prijedlog – rekla je Gabrielle. – Možda neki drugi put?

Uhvatila je svećenika za ruku i povukla ga prema stubama te ga uputila što će reći

izaslaniku. – Molim vas da kažete izaslaniku da ste nas vjenčali, ali mu nemojte...

Colm ju je zaustavio. Zagrlivši ju i privukavši k sebi, rekao je: – Ja ću se pobrinuti za to.

Nema potrebe za žurbom.

Ona se nije složila. Rekla je izaslaniku da će mu donijeti dokaz da je udana. Zacijelo će

posumnjati ako ga predugo ostavi čekati.

Pognula je glavu. – Kako kažeš.

Liam je prasnuo u smijeh, a kad ga je Brodick upitao što je toliko smiješno, Liam je

rado objasnio.

– Kad Gabrielle kaže ‘kako kažeš’, to znači da se ne slaže i da će postupiti suprotno.

Tim je riječima željela ugoditi Colmu, ali svi znamo što doista misli.

Brodick je kimnuo. – ‘Da’ znači ‘ne’, a ‘ne’ znači ‘da’? – Tresnuo je Colma po ramenu. –

Barem ti je pokušala ugoditi. Moja supruga uopće ne obraća pozornost na ono što

govorim.

Doimalo se da Brodicku ne smeta svojeglavost njegove supruge. Štoviše, izgledalo je

kao da mu se sviđa.

– Poglavaru MacHugh, želite li da izađem i razgovaram s izaslanikom? – upitao je

Gelroy.

– Ostanite ovdje – zapovjedio je Colm.

– Ali, hoćete li mi reći što mu moram reći kad se susretnem s njim?

– Recite mu istinu – rekao je Colm – ali ne spominjite kad se obred dogodio.

Poglavarovo namršteno lice još je moglo uplašiti Gelroya toliko da je drhtao. Potrudio

se sakriti to dok je čekao daljnje upute.

Liam je zahtijevao zdravicu. Otrčao je u smočnicu i vratio se s peharom vina. Natočivši

svakome punu čašu, paru je poželio dug i sretan život. – I, kao što ti kažeš, Gabrielle,

nazdravljam savršenom braku – rekao je zadirkujući ju.

Gabrielle je bila zbunjena. Savršeni brak? Zar je ona rekla nešto o tome da će njihov

brak biti savršen?

– Colm, jesam li to obećala dok sam izgovarala svoje zavjete? – upitala je. – Ako jesam,

veoma mi je žao. Naš brak neće biti savršen i ne mogu ti obećati da neće biti nevolja.

Pogledaj obmanu koju sam izvela na dan našega vjenčanja. Nisam lagala izaslaniku, ali

sam ga navela na pogrešan zaključak. I iskvarila sam tvoj klan, jer sam od njih učinila

suučesnike u obmani. Ne pitaš li se što ću učiniti sutra?

Ako je očekivala da će Colm suosjećati s njezinom tugom, prevarila se. Njemu je

byJanja

199

njezino grizodušje bilo smiješno.

– Obmana? Nevolje? Već si postala MacHugh – rekao je sa smijehom.

Ponovno ju je poljubio, a tada se uozbiljio. – Sada mi reci kakve vjenčane darove želiš

od mene. Na današnji dan našega vjenčanja ništa ti neću uskratiti.

Gabrielle nije morala dugo razmišljati. – Željela bih da ocu Gelroyu sagradiš kapelu i da

obećaš da će biti dovršena u ovo vrijeme sljedeće godine. U njoj će mu biti potreban

lijep oltar i čvrste klupe.

Gelroy je bio oduševljen njezinom pažljivošću i velikodušnošću. Colm se nije doimao

nimalo iznenađenim. – Bit će izgrađena. Što još želiš?

Gabrielle ni tada nije oklijevala. – Tradicija mi je važna – rekla je. – Stoga želim da mi

daš dar koji je moj otac darovao mojoj majci.

Colm je čekao da mu kaže što je posrijedi, ali ona više nije rekla ni riječi.

– Kad ću doznati kakav je to dar? – upitao je.

– S vremenom.

Izaslanik je s biskupom čekao Gabriellin povratak. Problijedio je kad je vidio Colma

kako dolazi prema njemu.

– Lady MacHugh rekla mi je da želite dokaz da je ona moja supruga. Rekla vam je da

smo u braku, zar ne?

– Jest, poglavaru... zapravo, poglavaru, netko je rekao kako možda...

– Znate li koliko ste sretni jer još stojite na nogama? Trebali biste biti mrtvi jer ste

pretpostavili da vam je moja supruga lagala. Jeste li doista?

– Ne, ne, nisam to pretpostavio. Netko je pomislio da možda...

– Moja supruga ne laže. – Glas mu je postao prijeteći.

– Da, poglavaru. Ona govori samo istinu.

Gabrielle se približila Colmu. Gledala je izaslanika i nikoga drugoga. Nije znala je li Joan

još u gomili i gleda li ju, ali se ponadala da je otišla i da više neće uzrokovati nevolje.

Otac Gelroy istupio je. – Ja znam da su poglavar MacHugh i lady MacHugh u braku. Ja

sam svećenik koji je obavio taj sveti sakrament. Poslušao sam njihove zavjete i

blagoslovio njihovu zajednicu. – Dramatično je mahnuo prema nebu i rekao: – Neka me

munja udari ovog trena ako lažem.

Podignuo je pogled prema nebu i čekao, a tada je, kimnuvši, rekao: – Bog zna da

govorim istinu pa biste ju i vi trebali govoriti.

Biskup se želio prije mraka vratiti u opatiju kako bi mogao spavati u svojem krevetu, a

ne na tvrdom tlu. – Ja ću posvjedočiti da otac Gelroy govori istinu. Ovo bi pitanje sada

trebalo biti riješeno na opće zadovoljstvo.

Izaslanik je bio uvjeren. – Zadovoljan sam. Zahvaljujući ovom braku dobili ste

Finneyjevu ravnicu, poglavaru MacHugh.

– Naš poglavar ima i blago St. Biela – rekao je Gelroy i s olakšanjem se nasmiješio

Gabrielli. Svećenik je mislio da ne mora objašnjavati što je time želio reći. Svi koji su

pogledali Gabrielle, znali su kakvo je ona blago.

Gabrielle je porumenjela od svećenikove pohvale. – Ja ne mislim tako, oče. Moj će se

byJanja

200

suprug morati zadovoljiti zemljom jer blago neće dobiti.

– Čim bude moguće – rekao je izaslanik – poslat ću glasnike svim klanovima s viješću

da je princeza Gabrielle dokazano nevina i oslobođena optužbi, da je vaš brak valjan i da

je Finneyjeva ravnica sada vaša.

– Vi imate moć da to proglasite? – upitao je Gelroy.

– Imam.

Nekoliko minuta poslije, izaslanik su i biskup otišli, a Gabrielle još nikada nije bila toliko

sretna zbog nečijeg odlaska. Mogla se opustiti. Ili je barem tako mislila.

Čim je jedna nevolja prošla, pojavila se druga. Bila je to njezina prva bračna noć.

Klan MacHugh nije žurio razići se. Razloga za slavlje bilo je mnogo. Njihov se poglavar

vratio kao pobjednik iz bitke s neprijateljima, MacKennama, njihov posjed uključivao je

Finneyjevu ravnicu i njihov se voljeni poglavar oženio. Kao što ih je otac Gelroy

podsjetio, bili su uistinu blagoslovljeni. Sumrak je bio sve bliže pa se veselje utišavalo.

Stolovi i klupe vraćeni su u dvorac, a ljudi su krenuli prema svojim kolibama umorni, ali

sretni.

Liam i Colm otpratili su Brodicka prema stajama jer je bilo vrijeme da i Brodick krene

kući.

– Nisi završio s MacKennama – upozorio ga je Brodick. – Na svakog ubijenog pojavit će

se još jedan. Oni se razmnožavaju poput štakora. Uskoro će imati novoga poglavara koji

će, kladim se, biti gad kao i Owen. Nadam se da nije umro dobrom smrću.

– Ne, nije – tiho je rekao Colm.

– Ti si naš saveznik, Brodick – podsjetio ga je Liam. – Okomit će se i na tebe.

– Veselim se tome – rekao je Brodick.

Konjušar je Brodicku doveo njegovog konja. – Tvoj je dug isplaćen – rekao je Colmu –

ali sada mislim da mi duguješ još nešto.

– Što bi to bilo?

– Dao sam ti Gabrielle.

– Prisilio si me da ju uzmem – suho je rekao Colm. – I zahvalan sam ti.

– Možeš mi uzvratiti vrlo lako.

– Kako to?

– Daj ruku jedne od svojih kćeri jednom od mojih sinova.

– Crkva to neće dopustiti – rekao je Liam. – U rodu si s Gabrielle.

– Samo po braku. Stric moje supruge nije mi krvni srodnik. Dogovorena zajednica bila

bi valjana, a tvoja kći donijela bi mojemu sinu lijep miraz.

Colm se nasmijao. – Da pogodim, Finneyjevu ravnicu.

– Da, Finneyjevu ravnicu.

– Tvoj plan ovisi o tome hoće li moja supruga roditi kćeri, a tvoja sinove.

– Bit će tako – rekao je Brodick. – Iako sam u prednosti jer je moja Gillian već trudna, a

ti s Gabrielle ne možeš spavati... koliko? Pet mjeseci?

– Namjeravao sam čekati toliko dugo, ali...

– Namjeravao si? Što je s njezinim ugledom?

byJanja

201

– Proširit će se glas o njezinoj nevinosti, a ako je Englez govorio istinu, to će biti

objavljeno.

– A ti misliš da će to biti brzo obavljeno? – upitao je Brodick.

– Colm, dao si joj šest mjeseci.

Colm je pomireno odgovorio: – Ako Gabrielle to želi, pristat ću.

Brodick i Liam nasmijali su se.

– Misliš da možeš toliko izdržati? Gabrielle je lijepa gotovo kao moja supruga – rekao

je Brodick.

– Dakako da mogu čekati. Sposobniji sam za disciplinu nego ijedan od vas.

Colm je krenuo natrag u dvorac. Liam i Brodick gledali su kako odlazi.

– Što misliš? – upitao je Brodick.

– Moj brat ima jaku volju i discipliniran je. Dajem mu barem jednu noć prije no što se

predomisli.

– Ja mu dajem jedan sat.

byJanja

202

46

ekanje je bilo mučno. Gabrielli se doimalo da je prošlo već pola noći otkako se

okupala i oprala kosu. Kada je odnesena iz njezine sobe, pokrivači su na njezinu

krevetu podignuti, a na vatru su stavljene još dvije cjepanice.

Svaka minuta bila joj je poput sata, ali joj je kosa i dalje bila mokra pa je znala da nije

prošlo mnogo vremena otkako ju je oprala. Pa ipak, doimalo se kao vječnost.

Gabrielle je na sebi imala bijelu spavaćicu od fine, tanke tkanine, ukrašenu zlatnim i

srebrnim nitima ušivenim u vratni izrez. Željela je odjenuti svoju plavu haljinu, ali je bila

previše izgužvana od stajanja u škrinji. Poravnala je nabor na spavaćici i sjela pred

ognjište kako bi pokraj vatre četkala kosu. U sobi je bilo toplo i ugodno, a ona je nakon

toliko dugog i mahnitog dana trebala biti iscrpljena. Ali nije bila. Bila je potpuno budna i

gotovo u panici.

Gdje je on?

Rekao je kako ne može čekati i kako ju mora imati. Istina je da je vjenčanje bilo prije no

što je očekivao, ali su bili vjenčani. Nije se valjda predomislio?

Sa svakim zvukom trbuh joj je treperio u iščekivanju i strahu. I dalje četkajući kosu,

nastojala je misliti na nešto što će ju manje zabrinjavati. Vrijeme je bilo lijepo, a mesna

pita, koju je pojela za večeru, bila je prilično ukusna.

Zašto ga nema toliko dugo? Zar su mu zahtjevi klana toliko važniji od nje, čak i sada, na

njihovu prvu bračnu noć?

O, kako je željela da se sve to što prije završi. O tjelesnom činu između muškarca i

žene čula je dovoljno da bude znatiželjna i uplašena.

Odlučila je usporediti to sa svojim iščašenim prstom. Kad joj je bilo devet godina, pala

je s kamenog zida na koji se popela. Njezin mali prst proizveo je čudan zvuk i okrenuo se

u čudnom smjeru. Bolio ju je kao da ju je izboo roj stršljena, ali je njezin otac točno znao

što valja učiniti. Stephen ju je držao, a otac joj je namjestio prstić i bol je odmah prestala.

Znala je što će se dogoditi i plašila se, ali kad to završi, više se neće morati zabrinjavati.

Za nju je taj bračni čin bio upravo to: strah, bol, zaboravljeno.

Kad su ju ruke počele boljeti, odložila je četku. Kosa joj se ponovno nakovrčala, a dugi

pramenovi bili su još samo malo vlažni. Zagledala se u pod i pokušala se usredotočiti na

nešto ugodno. Malo vode u kojoj se kupala prelilo se preko kade. Pomogla je pobrisati

lokvicu, ali su na podu još bile vlažne mrlje. Zurila je u njih dok su polako blijedjele.

Zar ju je Colm zaboravio?

Razmišljaj samo o lijepim mislima – podsjetila se. Nema potrebe za uzrujavanjem.

Č

byJanja

203

Colmu se svidio njezin dar soli, i iznenadio ga je. Gabrielle je odjednom shvatila kako

mu je zaboravila reći da će stići još, a do sljedeće će godine imati dovoljno da njegovu

klanu potraje još dugo. Imat će i više pa će ju moći trampiti za sjeme ili za bilo što drugo

potrebno njegovu klanu.

Zar mu je toliko nevažna?

Gabrielle je osjetila kako ju svladavaju emocije. Možda je Colm samo bio ljubazan

prema njoj kad joj je rekao da ju želi. A ona mu se upravo bacila u naručje. Ali ne,

zaključila je, on to ne bi učinio. Colm je otvoren i grubo iskren. On ne bi lagao samo zbog

ljubaznosti. Nije mnogo razmišljao o ženskim osjećajima. Sumnjala je da je ikada uopće

razmišljao o njima.

Oči su joj se ispunile suzama i znala je da će se uskoro slomiti ako ne poduzme nešto u

vezi s njima. Malokad je plakala, ali kad bi zaplakala, trebalo joj je mnogo vremena da

prestane. Izvukla bi i posljednju bol i povredu koju je ikada pretrpjela te bi plakala nad

svakom. Od odlaska iz Wellingshirea njezin je popis boli znatno porastao pa je

procijenila da će morati plakati dobrih tjedan dana kako bi ih sve obradila.

Usredotočenost na ugodne misli nije funkcionirala. Morala se razljutiti.

Kako se Colm usuđuje tako postupati s njom? Uzdahnula je jer ni to nije funkcioniralo.

Taj joj je čovjek dao svoje prezime i zaštitu, ali zauzvrat nije tražio ništa. Ne, nije mogla

smoći mnogo gnjeva. Istina je da je bilo nepristojno to što ju je puštao čekati, ali ne i

okrutno.

Potom se počela baviti kraljevim izaslanikom. Svojim svitkom i sumnjom proveo ju je

kroz čistilište. Pa ipak, samo je činio kako mu je kralj Ivan naložio i zapravo je bio prilično

ugodan čovjek. Nije mogla okriviti glasnika ili ga prezirati zbog ponavljanja riječi koje su

mu povjerene.

Joan. Kakva li je to goropadnica! Na licu joj se čitao dubok prijezir kad je osporila

Gabrielline riječi. Zar je mislila da samo mora najaviti da se namjerava udati za Colma i da

će se to ostvariti? Zar je očekivala da će Gabrielle klonuti pred njom. Ili se skutriti? Kako

se usuđuje? Da, bila je goropadnica i mrska smutljivica.

U Gabriellinim očima više nije bilo suza. Kad bi Joan tog trena ušla u njezinu sobu,

Gabrielle bi mogla uzeti četku i izmlatiti ju njome. Ta joj je predodžba izmamila osmijeh.

Eto. Osjeća se mnogo bolje.

U hodniku su se začuli koraci.

Colm. O, Bože, napokon dolazi k njoj.

Skočila je na noge, pa sjela, pa ponovno skočila. Da stane pokraj vatre ili da sjedne na

rub kreveta? Očekuje li ju on pod pokrivačem?

Odlučila je pričekati pokraj ognjišta. Zaključila je i kako je važno da ne zaboravi disati.

Zadržavanje daha izazivalo joj je vrtoglavicu.

Strah... bol... zaboravljeno.

Colm je pokucao na vrata, pričekao trenutak i tada ih otvorio te ušao. Kad ju je

ugledao, potpuno se ukočio.

Bila je prelijepa. Blaga svjetlost užarenog ugljevlja iza nje učinila je njezinu haljinu

byJanja

204

prozirnom. Vidio je savršen oblik njezina tijela. Svaka oblina bila je pozlaćena: njezine

jedre dojke, uzak struk, lijepi bokovi i duge noge. Bila je savršena i mamila ga je više

nego da na sebi nije imala ništa.

Neće ju ostaviti, ni ove noći ni ijedne druge.

Gabrielle je ruke držala uz tijelo, zagledana u njegove oči.

Ona poznaje tog muškarca.

Zašto se toliko plašila? On ju ne bi povrijedio. Strah se rasplinuo. Da, dobro ga poznaje.

Colm je preko golih prsa imao prebačen komad tartana. Na toj svjetlosti i u toj maloj

odaji doimao se mnogo višim i mišićavijim. Primijetila je sve na njemu. Kosa mu je bila

mokra, a na prsima je još imao kapljice vode, što je govorilo da je bio na jezeru i oprao

se, kao i mnogi drugi pripadnici klana. Boja njegovih očiju... čvrst obris njegove čeljusti...

njegova široka ramena...

Željela je tog muškarca.

Zakoračila je prema njemu. – Znaš li koliko si naočit? – tiho je šapnula.

Njegov je odgovor bio suh. – Ne razmišljam o takvim stvarima. Kad me bolje

upoznaš...

Ona je načinila još jedan korak prema njemu, gledajući ga u oči. On se nije mogao

sjetiti što je ono želio reći. Kad mu se približila, s njom je došao lagan miris cvijeća, a on

je mislio samo o tome kako ju želi dodirnuti. Uzbudila ga je kao ni jedna druga žena.

– Poznajem te, Colm.

Vrhovima prstiju pratila je ožiljak koji je započinjao na vrhu njegova ramena i slijedila

ga niz ruku. – Tvoje tijelo pripovijeda tvoju prošlost.

Nije se pomaknuo dok je ona polako kružila oko njega, dodirujući ga i milujući. – Ti si

ratnik – šapnula je kad je prstima prešla preko njegovih ramena. Mišići su mu se stegnuli,

a koža mu je bila topla na dodir. – Zaštitnik.

Lagano ga je pomilovala po vratu, a kad se ponovno našla pred njim, toliko blizu da joj

je mogao osjetiti dah, ponovno je šapnula: – Poznajem te.

Colm nije skidao pogled s njezinih očiju kad je polako svukla spavaćicu. Obrazi su joj se

zarumenjeli, ali nije stidljivo odvratila pogled ni pokrila tijelo. On ju je povukao u zagrljaj i

silovito poljubio. Tijelo joj je bilo divno meko, a koža svilena i topla. Usnama je lagano

prešao preko njezinih, a tada je poželio više. Poljupcima je vodio ljubav s njom sve dok

ga strast nije progutala.

Odnio ju je u krevet. Nije joj dao vremena da se pokrije. Brzo je svukao tartan i pokrio

ju svojim tijelom. Ona je naglo udahnula kad se njegova gola koža prisno pritisnula o

njezinu.

Colm je želio upoznati svaki djelić njezina tijela. Zadržao se nad njezinim ustima, a

potom joj je ljubio vrat, udišući sladak miris. Osjećao je kako joj srce kuca pod njezinim, a

kad ju je poljubio ispod vrata, zadrhtala je. Spustio je glavu kako bi joj milovao dojke i

ljubio udolinu među njima. Njegove su ruke klizile niz njezina leđa, prateći zakrivljenost

njezine kralježnice.

Gabrielle je uživala osjećajući ga uz sebe. Obavila je ruke oko njegova vrata, a poljupci

byJanja

205

su postali zahtjevniji.

Colmova je potreba sa svakim dodirom bila sve veća. Prsti su mu kliznuli među njezina

bedra. Osjetio je njezino grčenje, ali ga ono nije zaustavilo. Ona se počela nemirno trljati

o njega.

Izluđivalo ju je kako ju je milovao. Poželjela je još. On joj nije dopustio da mu se otima

dok se spuštao sve niže, kako bi poljubio svaki dio njezina tijela. Slatka je muka uskoro

postala nepodnošljiva. Ona je noktima grebala njegova ramena zahtijevajući

oslobođenje strasti.

Zbog njezine strastvene reakcije Colm je gorio od želje da ju uzme pa je njegova

suzdržanost netragom nestala. Grubo joj je razmaknuo noge i, kleknuvši među njezina

bedra, prodro u nju.

Ona je bolno vrisnula i izvinula se prema njemu, ali ju je on umirio nježnim riječima i

dodirima. Bol je uskoro zaboravljena, a dok se on pomicao u njoj, isprva polagano, ona je

bokovima upirala o njegove i uzdisala od užitka. Njegovo je prodiranje postalo silovitije,

sve manje obuzdano. I odjednom je osjetila bujicu sladostrašća. Na vrhuncu je kriknula

njegovo ime i čvrsto ga stisnula kad je i on stigao do vrhunca te prolio svoje sjeme u nju.

Ni jedno od njih dugo se nije pomaknulo, a teško disanje bilo je jedini zvuk. Gabrielle je

pomislila da će joj se srce rasprsnuti. Ljubav s Colmom bila je najstrašnije divno iskustvo

koje je ikada doživjela.

Znala je da mu je pružila užitak. Iako joj to nije rekao, njegov je dodir bio dovoljan. Kad

je napokon smogao snagu, prevrnuo se na bok i uzeo ju u zagrljaj. Poljubio ju je u tjeme i

legao. Ona je položila obraz na njegovo rame i stavila ruku na njegovo srce.

Voljela je tog muškarca.

byJanja

206

47

abrielle nije znala da je toliko slastan užitak moguć.

Zadovoljna u njegovu naručju, ruku je i dalje držala na njegovim prsima, nad

srcem, zagledana u ugljevlje koje se polako gasilo na drugom kraju sobe. Pomislila

je da on spava pa je pokušala povući pokrivač, ali ju je Colm čvršće stisnuo. Ona mu se

primaknula, uzdahnula i zatvorila oči.

– Colm?

On je zijevnuo. – Da?

– Zašto si udario Liama? Sjećaš li se da si ga udario?

– Sjećam se. Nije više mogao hodati, a osjećao bi se osramoćeno kad bi ga nosili.

– Dakle, bacanje jadnoga brata u nesvijest bilo je čin dobrote?

– Moglo bi se reći.

Gabriellin je um plovio od jedne misli do druge. Nekoliko je minuta šutjela, a tada ga je

upitala: – Jesi li volio Joan dok si bio zaručen za nju?

– Ne.

Očito je smatrao da daljnje objašnjenje nije potrebno.

Prošla je još jedna minuta, a tada je Gabrielle šapnula: – Dolazi još soli. Zaboravila sam

ti reći, ali kad i zadnje škrinje budu donesene, bit će dovoljno da napuniš spremište.

– To je dobar dar – rekao je. – Sol je ovdje vrednija od zlata.

Ona je gotovo istog trena prešla na drugo pitanje. – Ona dvojica koji su se ušuljali u

opatiju kako bi ubili Liama... je li i njih poslao MacKenna?

– Da. To su očito bili novi ljudi. Izgleda da je MacKenna angažirao svakog pokvarenjaka

na kojega je naišao.

– Nije mi žao da su ih moji čuvari ubili.

On se nasmiješio u tami. Zvučala je opasno. – Spavaj, Gabrielle. Potreban ti je odmor.

– Hoćeš li mi reći što se dogodilo ljudima koji su pretukli Liama?

– Ne.

– Još samo jedno pitanje, ako dopuštaš. Kip svetog Biela, koji je pripadao mojoj majci,

bit će uklonjen iz dvorišta u Wellingshireu i dopremljen ovamo. To je tradicija. Hoće li ti

smetati? Prilično je velik.

– Neće mi smetati ako ga ne namjeravaš staviti u naš krevet. A sada spavaj.

– Ne bih li te trebala poljubiti za laku noć? – upitala je zadirkujući ga.

– Jesi li svjesna koliko me dovodiš u iskušenje? Sada si osjetljiva. Trebala bi spavati.

Dok joj je govorio što bi trebala učiniti, prevrnuo ju je na leđa i poljubio joj vrat. Taj put

G

byJanja

207

nije bio nježan. Tada je već znao što joj godi pa se manje obuzdavao vodeći ljubav s

njom. Ona je obavila noge oko njega kad je prodro duboko u nju. Zastenjao je, a kad je

počeo pomicati kukove, ona je kriknula u ushićenom zanosu. Prva je dosegnula

ispunjenje, a potom je slijedilo njegovo oslobođenje. Drugi je put bilo još bolje.

Iscrpljena i zadovoljena, Gabrielle je zatvorila oči. Colm se podignuo na laktove i

pogledao ju. – Sada spavaj – zapovjedio je. Okrenuo se na bok i privukao ju tako da su joj

se leđa pripila uz njegova prsa.

Bila je spremna poslušati ga.

byJanja

208

48

d otkrića u Newellovu dvorcu Coswold je bio očajan. Dojadilo mu je pred kraljem

hiniti poniznost, ali je znao da je njegova situacija nesigurna. Ivan je još bio bijesan

jer su Coswold i drugi povjerovali Isli, toj lažljivoj kuji. Kad se Coswold usudio

istaknuti da je Percy nagovorio Islu na izricanje laži o lady Gabrielli, kralj ga je podsjetio

da je Isla njegova nećakinja te da je stoga on odgovoran za njezine postupke. A osim

toga, Ivan se već iskalio na Percyju. Toj je hulji oduzeo naslov i malo imanje te ga

zatvorio u tamnicu, kako bi ondje razmišljao o svojim grijesima. A da bi i Isla dobro

usvojila svoju lekciju, kralj je smatrao primjerenim zatvoriti ju s Percyjem. Ako budu

prisiljeni neprestano biti zajedno, možda će zaključiti kako je bolje ne kovati urote protiv

kralja.

Coswold je znao kako neizostavno mora dobiti Ivanov oprost. Kralj je bio neugodne

ćudi i nedvojbeno bi optužio Coswolda za sve nevolje koje bi se mogle dogoditi. Svim se

silama trudio ugoditi kralju. Slijedio ga je posvuda i danonoćno mu je bio iza leđa. Na

zapovijed bi se i izvrnuo na leđa poput psa. Zahvaljujući tom iscrpljujućem trudu, Ivanov

je stav omekšao. Sviđalo mu se imati čovjeka od povjerenja kojega je mogao zabavljati

pričama o suprugama baruna s kojima je spavao.

Koliko je god to puzanje bilo ponižavajuće, Coswoldova nova prisnost s kraljem

nedvojbeno je imala svojih prednosti. Bio je prisutan kad je glasnik stigao kako bi kralju

priopćio dobru vijest. Glasine su potvrđene: lady Gabrielle je pronađena. Primio ju je klan

MacHugh i živi s tim gorštacima u njihovoj planinskoj utvrdi. Ivan je bio ushićen. Mogao

je početi iskupljivati se toj lady i možda donekle ublažiti neprijateljski stav baruna

Geoffreyja i drugih.

Prije no što je Ivan poslao izaslanika na posjed MacHughovih prenijeti poruku Gabrielli,

pozvao ga je kako bi mu dao posebne upute. Coswold je stajao u blizini i slušao. Kralj je

Coswoldu rekao da je toga glasnika izabrao zbog njegova besprijekornog pamćenja i

sposobnosti da bilo koju poruku ponovi od riječi do riječi. Izrazivši divljenje kraljevoj

dobroj prosudbi, Coswold ga je podsjetio da se upravo vratio iz tog dijela Visočja. Možda

mu može pružiti kakav savjet.

– Put je do posjeda klana MacHugh opasan. Gorštaci su katkad neprijateljski

raspoloženi prema strancima – rekao je Coswold. – Smijem li predložiti da vaš glasnik

svrati u opatiju Arbane i uzme pratnju koja će s njim prijeći ostatak puta? Redovnici će

biti susretljivi ako za to budu nagrađeni.

Uvidio je da je kralja taj prijedlog razljutio pa je požurio dodati: – A i ja ću, kako bih

O

byJanja

209

pokazao dobru volju, rado dati što god smatrate da je potrebno.

– Dat ćeš mi dvostruki porez, Coswold, i tako ćeš mi ugoditi – rekao je kralj. – Dajte

redovnicima što god želite. Oni me ne zanimaju, ali želim da moj glasnik putuje sigurno.

Coswold je na kola natovario dvanaest bačvi najboljeg vina koje je mogao kupiti i

poslao ih u opatiju prije izaslanika. Potom je zatražio da mu kralj dopusti vratiti se kući

kako bi ustanovio koliko je ljetine upravo požnjeveno. Kralj mu je to dopustio.

Coswold je brzo okupio ljude i krenuo prema opatiji Arbane. Budući da je za pratnju

izabrao samo dobro obučene vojnike, bio je okružen malom, ali sposobnom vojskom.

Ništa nije prepustio slučaju. Ljudi su često nestajali u divljinama Visočja i više nikada nisu

pronađeni. Coswold je i dalje čekao da mu se jave ljudi koje je poslao da provjere je li

Gabrielle kod MacHughovih. Sumnjao je da su ukrali škrinje i da uopće nisu otišli na

posjed MacHughovih.

Redovnici opatije Arbane upravo su bili zauzeli svoja mjesta za večernju molitvu kad ih je

prekinulo glasno lupanje na glavnim vratima. Opat se žurno naklonio u kapeli i požurio

preko dvorišta na vrata, uzrujan zbog te smetnje.

Bilo je prerano za povratak redovnika koji su otputovali na posjed MacHughovih.

Njihovo putovanje kući zbog biskupa će potrajati duže no što je bilo uobičajeno. Biskup

je bio u posjetu opatiji kad je stigao izaslanik iz Engleske pa je, čuvši za poruku koja se

ima isporučiti lady Gabrielli, zahtijevao da pođe s tom skupinom, objasnivši da malokad

ima mogućnost prisustvovati dolasku dobrih vijesti od engleskog kralja. Redovnici su se

trebali vraćati drugim putem, kako bi otpratili biskupa do njegove rezidencije, što je

putovanje produljivalo za dva sata. Nisu mogli putovati toliko brzo da bi već stigli.

Opat je otvorio zasun i odškrinuo vrata. Vidjevši tko je, širom ih je otvorio. – Što vas

dovodi natrag u opatiju? – iznenađeno je upitao.

Barun Coswold prošao je pokraj opata i ušao u dvorište, a za njim je išao Cyril, jedan

od njegovih podređenih. Okrenuo se prema njemu i zapovjedio da se njegovi ljudi

utabore pred zidinama samostana. Tek se tada obratio zbunjenom opatu. – Dolazim u

ime kralja Ivana – izjavio je.

– S kojim ciljem? – upitao je opat.

Coswold je imao spremno objašnjenje. – Kralj je poslao jednoga od svojih glasnika kao

izaslanika da isporuči poruku na posjed MacHughovih. Od putnika sam čuo da je u

Visočju vrlo nemirno – lagao je – i strahujem za izaslanikov život a, znajući koliko je taj

zadatak kralju važan, odlučio sam okupiti svoju vojsku kako bih čuvao kraljevog

izaslanika na putu.

Coswold nije bio svjestan istinitosti svoje izjave o nemirima jer još nije čuo za

MacKenninu smrt.

Opat je uveo baruna u dvoranu. – Barune, uvjeren sam da će se izaslanik sigurno

vratiti, ali možete pričekati ovdje i uvjeriti se. Reći ću kuharu neka vam donese hranu i

piće. Ako mogu učiniti još nešto kako bi vam bilo ugodno, na raspolaganju sam vam.

byJanja

210

Opat je odjurio urediti da se neočekivani gost počasti.

Kad se umorna skupina nakon zalaska Sunca vratila u opatiju, Coswold ih je dočekao

kako bi ih pozdravio.

Izaslanik se iznenadio vidjevši baruna. – Je li vas kralj poslao ovamo s daljnjim

uputama za mene? – upitao je.

– Ne – odgovorio je Coswold. Odmaknuo je stolac od stola i ponudio ga izaslaniku. –

Kralj se pouzdaje u vas te zna, kao i ja, koliko su vaše dužnosti važne. Vaša mu je

sigurnost važna... a budući da mi ni do čega nije stalo kao do kraljevog zadovoljstva,

smatrao sam da mi je dužnost pobrinuti se za vašu sigurnost.

S udvornim osmijehom pokazao je stolac. – Sjednite sa mnom da popijemo vina i

pojedemo sira, a vi mi možete pripovijedati o svojoj pustolovini. Jesu li MacHughovi divlji

i neugodni kao što sam čuo? I što je s lady Gabrielle? Je li lijepa kao što pamtim?

Izaslanik je bio polaskan barunovom pozornošću pa mu je rado pripovijedao o svojem

iskustvu. Nakon druge čaše vine bio je potpuno opušten i riječi su nesputano tekle.

– Želite li da vam od riječi do riječi prenesem što je svatko od njih rekao?

– Ne, ne, nipošto – rekao je Coswold. – Sačuvajte izvješće za kralja. Mene zanima

samo kakvi su ti ljudi.

– Kralju neću prenijeti svaku riječ koju sam čuo. Njega zanima samo je li lady Gabrielle

prihvatila njegovu ispriku i dar Finneyjeve ravnice.

Otpio je gutljaj vina dok je Coswold nestrpljivo čekao.

– A sada da vam odgovorim na pitanje, istina je. Lady MacHugh je ljepotica – rekao je.

– I doima se zadovoljnom. Njezin novi klan bio je sretan zbog vijesti da Finneyjeva

ravnica sada pripada njihovom poglavaru. Oni su...

Coswold ga je prekinuo. – Lady MacHugh? Hoćete reći, lady Gabrielle?

– Sada je lady MacHugh jer se udala za poglavara MacHugha. Moram vam priznati da

sam se tresao u čizmama kad me je pogledao. Neumoljiv je ratnik.

Izaslanik je prihvatio još vina i nastavio govoriti o svojim dojmovima o poglavaru

MacHughu. Nije opazio Coswoldovu uzrujanost.

Dok je dobrodušno brbljao o bračnom paru, Coswold je zurio pred sebe stežući čašu

toliko snažno da se rub počeo savijati od pritiska. Grlo ga je peklo od žuči koja mu se

podignula iz želuca. Morao se svim silama obuzdati kako ne bi viknuo od bijesa.

Prekasno. Bilo je prekasno. Gabrielle mu je ponovno umaknula. Je li i blago izgubljeno za

njega?

Kad god je izaslanik zastao, Coswold ga je potaknuo kimanjem i napunio mu čašu.

Nakon toliko mnogo vina izaslanik je počeo govoriti nerazgovijetno, a kapci su mu

postali teški. – Spava mi se – rekao je i pokušao ustati.

Coswold mu je požurio ponuditi još sira i kruha. – S punim želucem bolje ćete spavati –

rekao je široko se smiješeći kad je izaslanik posegnuo za hranom.

– Koje ste još vijesti čuli? – upitao je Coswold. – MacHughovi su vrlo neobična skupina.

Vrlo su mi zanimljivi – dodao je kako izaslanik ne bi razabrao dublji motiv. Sumnjao je da

će se, toliko opijen, do jutra sjećati ičega od onoga što je rekao.

byJanja

211

– Dok sam čekao da lady MacHugh ponovno izađe, jeo sam raznu zanimljivu hranu.

Bilo je gušterače koja mi se veoma svidjela...

Coswold ga je pustio brbljati u nadi da će čuti nešto zanimljivo.

– Slavili su – rekao je izaslanik zijevajući. Komad sira zapeo mu je među zubima pa je

Coswold odvratio pogled. Opijeni se ponašao sve odbojnije.

– Što su slavili? – upitao je, nesposoban prikriti ljutnju u glasu.

– Finneyjevu... – Doimalo se da je izgubio misaonu nit.

– Slavili su vijest da je Finneyjeva ravnica sada njihova? – upitao je Coswold.

– Da, da. Pripada njima.

– Je li se spominjalo bilo što drugo što će njihov poglavar dobiti?

Izaslanik je nekoliko puta trepnuo pokušavajući se usredotočiti. – Što?

– Zlato – promrmljao je Coswold. – Je li se spominjalo zlato?

Izaslanik se počešao po bradi. – Ne, zlato nije.

Coswold se utapao u očaju pa se pogrbio u stolcu i spustio lice u šake. – Izgubljeno –

šapnuo je.

Mislio je da je izaslanik zaspao, ali se prevario.

– Blago.

– Što kažete? – oštro je upitao Coswold.

– St. Biel. Ondje je blago.

– Znaju za blago? – upitao je. Protresao je izaslanika kako bi ga probudio dovoljno da

nastavi.

– Svećenik... je rekao da će dobiti blago... – promrmljao je.

Coswold se nagnuo bliže kako bi čuo svaku riječ. – je li itko rekao gdje je to blago?

– Nije... lady MacHugh... lady MacHugh je rekla...

Coswold ga je uhvatio za ramena. – Rekla je da poglavar dobiva zemlju... ali neće

dobiti blago.

Coswold je pustio njegova ramena i odmaknuo se. Možda ipak nije prekasno.

byJanja

212

49

olm je bio posesivan čovjek. Držao je Gabrielle na oku i ustanovio je kako mu se ne

sviđa da joj bilo koji muškarac stoji preblizu ili da ju predugo gleda. Otkako su se

vjenčali, nije se opustio. Liam i Colm jednom su nakon večere bili sami u velikoj

dvorani. Dok su Willa i Maurna raščišćavale stol, Liam je odlučio progovoriti o bratovoj

napetoj pozornosti.

– Colm, dođi ovamo, pokraj vatre, kako bismo nasamo porazgovarali.

Liam je kleknuo na jedno koljeno i stavio debelu cjepanicu na vatru, a tada je privukao

naslonjač bliže toplini i sjeo.

Colm se naslonio na ognjište i čekao da čuje što njegov brat ima reći.

– Imaš li razloga za nepovjerenje prema Gabrielli? – upitao je Liam.

Colma je uvrijedilo to pitanje, ali je znao da Liam ne želi uvrijediti ni njega ni Gabrielle.

– Nipošto – promrmljao je.

Liam je kimnuo. – Imaš pravo jer joj vjeruješ. Ona ti ne bi bila nevjerna. Vidim kome

pripada njezino srce.

– Kome?

Njegov se brat nasmijao. – Nije moguće da si toliko slijep. Znaš da te voli.

Colm nije potvrdio Liamove riječi. Ljubav je bila tema za žene, a ne za ratnike.

– Zašto si me pitao imam li razloga za nepovjerenje kad si već znao odgovor?

– Zbog tvojeg ponašanja. Ponašaš se kao ljubomoran čovjek.

– Nisam ljubomoran. Čuvam ono što je moje. Gabrielle zaslužuje zaštitu kao i svaki

drugi pripadnik mojega klana.

– Ona ti je supruga, Colm.

– I dobro ću ju čuvati.

Gabrielle se pojavila na stubama i privukla njihovu pozornost. Pomaknula se i pričekala

da dva Colmova čovjeka prođu sa škrinjom koju su nosili gore.

– Gabrielle, zašto nosiš sol u svoju sobu?

Kad su ljudi prošli pokraj nje, rekla im je: – Molim vas, stavite ju u moju sobu, nasuprot

ognjištu.

– Pokazat ću im kamo ju trebaju staviti – doviknula je Maurna i požurila pomoći. – Ali,

gospo, zašto u svojoj sobi želite škrinju soli?

– To nije sol – objasnila je Maurna. A tada je rekla Colmu i Liamu: – Colm, ako se

sjećate, rekla sam vam da je sol u svim škrinjama osim jedne. Bila je potrebna cijela

vječnost da se pronađe prava škrinja, a sreća je htjela da je bila ispod svih drugih.

C

byJanja

213

– Nosit ćeš boje MacHughovih. Engleska odjeća nije ti potrebna – odgovorio je.

– Možda mi nije potrebna, ali ću ju ipak zadržati. U škrinji su i druge stvari, podsjetnici i

uspomene na Wellingshire i St. Biel.

– Zaboga, Gabrielle, imaš dovoljno podsjetnika na St. Biel – rekao je Liam. – Colm, jesi

li vidio koliko je velik kip koji je opat poslao? U spremištu je dok ne izgradiš Gelroyu

kapelu. Tada će biti premješten u crkvu.

– Ne, Liam – rekla je Gabrielle. – Kip ne ide unutra. Ostat će vani pokraj vrata, kako bi

ga svi na ulasku vidjeli. To je tradicija.

– Ni jedan kip svetog Biela nije u crkvi?

– Nipošto. Mi se molimo Bogu, a ne kipovima.

Liam je ustao kad je ušla u dvoranu, ali kad je sjela, vratio se u svoj naslonjač.

– Je li istina da tvoj otac šalje još jedan kip?

– Jest. Pripadao je mojoj majci, a sada kad sam ja udana, bit će dopremljen meni. To je

tradicija.

– Hoće li još koji stići? – otegnuto je upitao Colm.

– Još oko tucet njih – našalila se.

Smijala se njihovoj reakciji kad su ju čuvari zamolili za razgovor. Čim je vidjela ozbiljna

lica svojih vjernih čuvara, znala je što će joj reći: vraćaju se kući.

Gabrielle je duboko udahnula i očajnički pokušala suspregnuti suze. Ne bi bilo u redu

plakati. Pogledala je Colma i na njegovu je licu vidjela da su čuvari već razgovarali s njim.

Polako im je prišla i sklopila ruke kao u molitvi.

– Idete kući.

S tim je riječima pogledala Stephena.

– Vrijeme je, princezo. Sada smo uvjereni da će vas vaš poglavar čuvati.

Ona ga je uzela za ruku i rekla: – Stephen, bio si moj najiskreniji prijatelj, ne znam kako

ću bez tebe.

On joj se naklonio i uzmaknuo. Gabrielle je potom uzela Lucienovu ruku. – Zajedno

smo preživjeli mnoge nevolje, zar ne? Mislim da ćeš biti sretan kad me se riješiš.

– Ne, neću, princezo. Nedostajat ćete mi, ali ću vas uvijek nositi u srcu.

Sljedeći je na redu bio Faust. Gabrielle ga je uzela za ruku i rekla: – Možeš li vjerovati,

Faust? Uskoro ćeš vidjeti planine St. Biela.

– Nedostajat ćete mi, princezo.

Christien je bio zadnji. Ona mu je dodirnula ruku i rekla: – Spasio si me od smrti

nebrojeno mnogo puta. Dugujem ti svoj život, Christien, i nedostajat ćeš mi.

– Neću vam dugo nedostajati, princezo. Vratit ću se. Znat ću kad bude vrijeme.

Duboko su se naklonili i otišli. Niz njezin obraz potekla je jedna jedina suza. Gabrielle je

bez riječi napustila dvoranu i otišla u svoju sobu.

Colm je znao da ima potrebu biti sama. Čekao je koliko je god dugo mogao, a tada je

pošao u njezinu sobu. Ona je plakala sklupčana na krevetu. Colm ju je uzeo u naručje i

tješio ju kako je jedino znao. Pustio ju je plakati.

byJanja

214

50

tac Gelroy pomogao joj je pomiriti se s gubitkom tako što joj je nametnuo osjećaj

krivnje.

– Dakako da vam vaši čuvari nedostaju. Sve ove godine bili su vam poput starije

braće, ali morate misliti i na njih, i oni žele pronaći svoj put. St. Biel je njihova domovina

pa biste se trebali radovati jer se oni sada vraćaju svojim životima ondje.

Gabrielle je znala da je svećenik u pravu, ali joj je ipak bilo teško radovati se kad su joj

silno nedostajali. Srećom, neprestano se zaokupljala nečime pa nije imala vremena za

tugovanje.

Klan joj je olakšao prilagođavanje na njihov način života. Gabrielle ih je osvojila kad su

čuli da je ubila čovjeka kako bi spasila Liama. Njihovu ljubav i poštovanje zadobila je kad

se udala za njihovoga poglavara i dala mu Finneyjevu ravnicu. Kad se suprotstavila lady

Joan i pokazala joj gdje joj je mjesto, dala im je do znanja da se zna razljutiti, što su

smatrali vrlinom.

Svi su ju naizmjence poučavali. Maurna i Willa poučavale su ju kako da bude

poglavarica svojega doma. Gabrielle je odlučivala o jelovniku za svaki obrok, odlučivala

je kad je potrebno promijeniti travu prostrtu po podu i prozračiti krevetninu, te još

tisuću drugih stvari važnih za glatko funkcioniranje dvorca.

Ni domaćica ni kuharica nikada joj nisu rekle “ne” ili joj otvoreno kazale da u nečemu

griješi. Obazrivo su joj davale do znanja kad su smatrale da je pogriješila.

– Danas ćemo večerati mesnu pitu – rekla je Gabrielle Willi.

Kuharica je neznatno odmahnula glavom. Gabrielle je pokušala ponovno. – Večerat

ćemo piletinu?

I toj je narudžbi uslijedilo kratko odmahivanje. Gabrielle je uzdahnula. – Tada ovčetinu.

Kimanje u znak odobravanja. – Da, lady MacHugh. Večerat ćemo ovčetinu.

Klesar i svjećar uputili su ju u događanja u različitim klanovima. Smatrali su da njihova

poglavarica mora biti upućena u sve zavade.

Gabrielle nije znala čak ni gdje svi ti klanovi žive.

– Zašto je važno da znam za sve te zavade? – upitala je.

Svjećara je to pitanje zapanjilo. Odgovorio je pitanjem: – Ako ne znate tko se svađa,

kako ćete znati s kim trebate razgovarati, a koga prokleti?

Ona nije imala spreman odgovor.

Dok se te večeri pripremala za spavanje, upitala je Colma o klanovima. – U Visočju ih je

toliko mnogo da ih ne mogu sve upamtiti.

O

byJanja

215

– Sutra ću ti nacrtati zemljovid i pokazati gdje koji klan živi.

– Hoćeš li mi ga nacrtati prije ili nakon što me odvedeš Buchananima?

Povukla se u tamu kako bi svukla donje rublje i odjenula spavaćicu. Colmu je njezina

stidljivost bila smiješna. On je već bio u krevetu. Ležao je na boku, oslonjen na lakat i

glave poduprte dlanom, te ju opušteno promatrao.

Gabrielle je ponovno prišla vatri kako bi se ugrijala dok raščešljava kosu.

– Zašto odijevaš spavaćicu? – upitao je Colm. – Ionako ću ju svući s tebe čim legneš.

Ona je odložila četku i okrenula se prema njemu. – Moram posjetiti Buchanane. Hoćeš

li me sutra odvesti?

– Neću.

– Lady Gillian najdraža mi je rođakinja.

– Tu ženu još nisi upoznala.

– Ipak mi je draga.

– Sutra imam obveza. Ne mogu.

– Može li me netko drugi odvesti Buchananima?

– Ne može.

– Preksutra?

– Ne. Dođi u krevet.

Gabrielle ga je dugo netremice promatrala. – Neću.

Doimalo se da ga njezino odbijanje nije uznemirilo. Bila je razočarana jer se ponadala

da će ga razljutiti. Gnjevno bi izašla iz sobe, ali nije imala kamo. A osim toga, nije mogla

gnjevno izaći ako se ne odjene. Zaključila je kako bi morala uložiti previše truda da ga

razljuti.

Bilo joj je potrebno još samo nekoliko sekundi da sama sebi prizna kako će morati poći

u krevet jer će se u suprotnom živa smrznuti. Prešla je na drugi kraj sobe i stala pokraj

kreveta.

– Tek toliko da znaš, ne dolazim k tebi. Dolazim u krevet.

Krenula je preko njega na drugi kraj kreveta, ali joj je on jednim pokretom svukao

spavaćicu preko glave, a ona je pala na njegova prsa. On je nogama pritisnuo njezine i

okrenuo se tako da se našla ispod njega.

Ugrizao ju je za vrat i rekao: – Tek toliko da ti znaš, vodit ćemo ljubav.

Njegova je bila zadnja.

Gabrielle je šetala prema jezeru s Braedenovom suprugom Lily, koja je bila trudna s

njihovim prvim djetetom. Nije bila plaha, nego zapravo stidljiva, a govorila je glasom

jedva glasnijim od šapata. Bila je mila i Gabrielle je uživala u njezinu društvu.

– Je li to jezero u kojem se muškarci kupaju? – upitala je Gabrielle.

– Na drugoj strani, gdje ih ne možemo vidjeti. Njima to ne bi smetalo – rekla je Lily – ali

znaju da bi nama smetalo.

– Nije li dan divan? Zrak je vrlo svjež. – Gabrielle je ispružila ruke i pustila da joj Sunce

byJanja

216

grije lice.

– Čekaj da vidiš jezero. Voda je bistra – rekla je Lily. – Ali ledena. Ne zagrije se čak ni u

ljetnim mjesecima. Zubi će ti cvokotati ako samo staneš u nju. Ne znam kako muškarci to

izdrže.

– Hvala na upozorenju. Neću ni pokušati ući.

Gabrielle je sjedila pod jednim stablom i uživala u tom mirnom dijelu dana. Podnevni je

obrok završio, a do večere je bilo još nekoliko sati.

Lily je govorila o pripremama za dijete, a Gabrielle ju je upravo namjeravala nešto

upitati kad su Ethan i Tom dotrčali kroz šumarak. Tom je lovio Ethana.

– Ne bi smjeli sami biti ovdje – rekla je Lily.

Gabrielle se složila. Pozvala je dječake. Ethan je pokušavao pobjeći Tomu, ali nije na

vrijeme promijenio smjer. Gledala je kako se spotiče o vlastito stopalo i pada u vodu.

Lily je zvala upomoć, a Gabrielle je izula cipele i potrčala za djetetom. Voda je bila

toliko hladna da se uplašila da će joj srce stati. Dok je Tom na obali plakao iz svega glasa,

ona je povukla Ethana na površinu, a on je pljuvao i kašljao dok ga je nosila na obalu.

– Hladna je – rekao je Tomu kad je došao do daha.

– Lady Gabrielle, smijem li ja pokušati... – započeo je Tom.

Znala je kamo to vodi. – Ne, ne možeš pokušati ući u vodu. Obojica pođite sa mnom.

Lily je omotala Ethana svojim šalom. – Noćas ćeš kihati – predvidjela je.

Gabrielli su cvokotali zubi. – Ni snijeg nije hladan kao ta voda – rekla je.

Lily je kimnula. – Njihova teta živi samo dvije kolibe dalje od moje. Otpratit ću ih kući.

Ti se idi presvući prije no što počneš kihati.

Srećom, ni Colm ni Liam nisu bili u dvorcu pa je uspjela neopaženo otići u svoju sobu.

No, mali su Ethan i Tom, nažalost, svima koje su vidjeli rekli kako je lady MacHugh skočila

u vodu. Kad se Gabrielle presvukla i ugrijala pokraj vatre, već je cijeli klan znao da se

okupala u jezeru.

Willa i Maurna pokucale su joj na vrata. – Želite li još pokrivača, gospo?

– Nije potrebno – odgovorila je. – Ali me zanima put do doma tih blizanaca, željela bih

razgovarati s njihovom tetom.

Willa ju je odvela. Kad su se vrata otvorila, Gabrielle je shvatila zašto dječaci smiju bez

nadzora trčati uokolo. Teta je bila prilično stara i izgledala je kao da joj je potrebno

godinu dana spavanja.

Pozvala je Gabrielle da uđe. Ethan nije izgledao loše. On i Tom sjedili su za stolom i jeli

nešto što se doimalo kao ona neukusna kaša koju Willa uvijek nudi Gabrielli. Ali, doimalo

se da se dječacima sviđa.

– Ostat će u kolibi do sutra – obećala je teta. – Ethan, budi pristojan. Zahvali MacHugh

jer te je spasila od smrti. Ispričaj joj se zbog gnjavaže.

Isprika je izrečena i prihvaćena. Teta je izvela Gabrielle van i zatvorila vrata kako ju

dječaci ne bi čuli.

– Žao mi je, gospo. Ethan i Tom dobri su dječaci. Sa mnom su otkako su im roditelji

umrli. Nije bilo lako. Dala sam sve od sebe i svi su u klanu pomogli, ali dječacima je

byJanja

217

potrebno više no što im ja mogu dati.

Gabrielle je uzela njezinu ruku. – Razgovarat ću s poglavarom – obećala je. – Uvjerena

sam da će se on dosjetiti kakvog rješenja.

Vraćajući se u dvorac, Gabrielle je osjećala grizodušje. Nakon što je Colmu prigovorila

da preuzima previše odgovornosti na sebe i ne daje ih drugima, donosi mu još jedan

problem koji je potrebno riješiti.

Čekala je za stolom kad su Colm i Liam ušli u veliku dvoranu. Zbog Colmova

namrštenog lica i Liamova osmijeha pretpostavila je da su već čuli za događaj na jezeru.

– Jesi li uživala u kupanju? – upitao je Liam.

Ona nije bila raspoložena za šalu. Gnjevno gledajući Colma, rekla je: – Jesi li zaboravio

zabraniti im odlazak na jezero?

– Mislio sam da sam im zabranio – rekao je. – Jesi li dobro?

Njegova ju je zabrinutost umirila. – Dječak se zamalo utopio. Nešto je potrebno učiniti.

– Prišla mu je i poljubila ga u obraz. – Ti ćeš ih nadzirati? U suprotnom neće doživjeti

šestu godinu.

Willa je donijela večeru. Gabrielle je već jela, ali je sjedila s Colmom i Liamom dok su

oni jeli.

– Znaš li da je Tom poželio iskušati vodu nakon što sam izvukla Ethana?

Liam se zagrcnuo vodom koju je upravo popio. Gabrielle je čekala da prestane kašljati,

a tada ga je upitala što misli, koliko je njihova teta stara.

– Ne želim biti neljubazna, ali doima se kao da joj je najmanje osamdeset – rekla je.

– Zapravo je tvojih godina – rekao je Liam. – To učine tri godine s tim dječacima.

Ona ga je prijekorno pogledala. – To nije smiješno.

Gabrielle se ponovno okrenula prema Colmu. – Ona voli te dječake, ali ne izlazi nakraj

s njima. Previše im ljudi govori što im je činiti pa ne slušaju nikoga.

Colm je kimnuo. – Razgovarat ću s njom.

Gabrielle je bila zadovoljna jer je znala da će učiniti što je potrebno.

Dva dana poslije ušla je u veliku dvoranu noseći košaru začinskih trava kad je ugledala

Ethana i Toma kako dolaze trčeći uza stube. Maurna je stajala u podnožju stuba i gledala

ih strepeći.

– Kamo idu? – upitala je Gabrielle.

– U vašu odaju – odgovorila je Maurna.

Gabrielle je, pomalo zabrinuta, oprezno upitala: – A zašto?

– Sve vaše stvari premještene su u poglavarovu odaju. Dječaci će živjeti ovdje.

Maurna se okrenula prema Gabrielli s osmijehom koji je pokazivao da se pomirila s tim,

ali je i pomalo uplašena.

– Što je s njihovom tetom? – upitala je Gabrielle.

– Ona će ostati u svojoj kolibi. Prilično je zadovoljna zbog toga i rekla je kako je to

najbolje za dječake. Često će ju posjećivati.

Gabrielle je upravo namjeravala pitati što dječaci misle o svojem novom smještaju, ali

je odozgo začula cičanje i smijeh. I dobila odgovor.

byJanja

218

51

an je bio divan. Colm je iznenadio Gabrielle povevši ju na jahanje. Stigli su do

mjesta s kojeg se pružao pogled na lijepu udolinu i usporili konje do laganog

koraka. Colm još nikada do tada nije napustio svoje dužnosti kako bi

besposličario s njom pa je Gabrielle bila sumnjičava u pogledu njegovih motiva.

– Nemam drugog motiva, Gabrielle – rekao joj je. – Znao sam da želiš jahati Vragolana

pa sam odlučio ugoditi ti.

– Inače bi Faust jahao sa mnom... – Iznenađeno je razrogačila oči. – Ti si pažljiv!

– Želiš li da vrijeme provedemo u razgovoru o tome zašto zajedno jašemo ili bi radije

jahala?

Bilo je divno imati supruga samo za sebe, ali je vrijeme prebrzo prolazilo.

Govorio joj je o Ethanu i Tomu. – Dobit će zadatke za koje su sposobni, a kad ih obave,

mogu se igrati.

– Tko će im dati te zadatke i pobrinuti se da budu obavljeni?

Podboo je konja kako bi ju sustigao. Pružio je ruku i povukao ju k sebi. – Gospodarica

mojega doma.

Poljubio ju je prije no što se stigla usprotiviti. Kad joj je podignuo glavu, rekao je: –

Predložila si da predam odgovornosti drugima.

– Jesam, ali...

– Vrijeme je da se vratimo – rekao je.

Pomislila je kako on zvuči kao da to ne želi i to joj je godilo. Možda mu se sviđalo biti

nasamo s njom kao i njoj s njim.

Bili su nedaleko od pokretnog mosta kad im je jedan vojnik došao u susret.

– Poglavaru, došao je glasnik koji kaže da ga je poslao otac vaše supruge.

– Moj otac? – uskliknula je Gabrielle.

Colm je pružio ruku i uhvatio njezine uzde kako ne bi odjurila bez njega.

– Gdje je taj glasnik?

– U podnožju naše planine. Stražari znaju da ga ne smiju pustiti dalje bez vašega

dopuštenja.

– Neka ostane ondje. Poći ću k njemu i čuti poruku.

– Da, poglavaru – odgovorio je.

– Gabrielle, ti pođi unutra.

Njoj je dojadila diplomacija. – Možda bih trebala objasniti na drugi način. Idem s

tobom. Prije no što mi to ponovno zabraniš, reći ću da poznajem mnoge sluge svojega

D

byJanja

219

oca pa ti mogu reći je li to glasnik iz Wellingshirea ili nije. A osim toga – požurila je dodati

prije no što ju prekine – i dalje ću biti na tvojoj zemlji. Mnogo si mi puta dopustio s

čuvarima jahati do vidikovca.

Argument je bio osnovan pa je Colm odlučio predomisliti se.

Gabrielle je jahala iza njega i usporila kad je stigla do oštrog zavoja tik iznad granice

između Finneyjeve ravnice i planine.

– Colm, što ako donosi loše vijesti?

– Tada ćemo ih čuti zajedno.

Gabrielle nije imala vremena uzrujavati se zbog te mogućnosti jer je ugledala glasnika

čim je izašla iz zavoja.

– To je Nigel! – uskliknula je. – On je jedan od najvjernijih sluga mojega oca, poznajem

ga godinama.

Gabrielle je podbola Vragolana da ubrza i doviknula pozdrav upravitelju očeva imanja.

Nigel nije želio da ona sjaše pa joj je odmah pružio svitak. Ona je znala da je pismo pravo

jer je na njemu bio pečat njezina oca. Bila je toliko uzbuđena da se jedva uspijevala

suzdržati dok ga je čitala.

– Otac me dolazi posjetiti... nas dolazi posjetiti – ispravila se – a stići će potkraj tjedna.

To je divna vijest, hvala vam, Nigel, jer ste mi ju donijeli.

Pogledala je Colma. – Nigel bi se želio okrijepiti. Smijem li mu ponuditi tvoju

gostoljubivost?

– Smiješ. – Mahnuo je jednom stražaru. – Odvedi ga u kuhinju.

Čim je Nigel nestao s vidika, Gabrielle je otvorila pismo i pročitala ga Colmu.

– Kćeri, potkraj tjedna stići ću u tvoj novi dom kako bih se uvjerio da si na sigurnom i

dobro zbrinuta. Čuo sam da si udana i da si zadovoljna. Sâm ću to procijeniti kad

upoznam tvojega supruga i pogledam mu u oči.

Kad sam čuo što si pretrpjela u opatiji, razbjesnio sam se. Panično sam te tražio. Od

poglavara Buchanana stigla je poruka da si na sigurnom i zaštićena. Silno mi je laknulo,

kćeri, ali sam i dalje bio bijesan. Sazvao sam svoje vazale kako bih se pripremio za rat.

Pridružili su mi se i drugi baruni. Kralj je pokušao ispraviti zlo koje su Coswold i Percy

učinili, ali ja se neću smiriti dok obojica ne plate za svoje grijehe.

Kad je Gabrielle pogledala Colma, u očima su joj bile suze radosnice. – Moj otac dolazi.

To je sretna vijest.

Colm ju je podignuo na Vragolanova leđa. – Ako ti je izmamila takav osmijeh, doista

jest sretna vijest.

Pružio joj je uzde i uzjahao svojega konja.

– Oh, čekaj – rekla je Gabrielle ponovno odmotavši svitak. – Nisam sve pročitala. –

Promatrala je papir.

– Što je? – upitao je Colm.

– Uskoro se vidimo – pročitala je. – I, molim te, što prije odvedi moju kćer u posjet

njezinoj najdražoj rođakinji kod Buchananovih.

Nije se okrenula kako bi vidjela njegovu reakciju, nego je samo odjahala.

byJanja

220

Colm je krenuo za njom, a njegov je smijeh odjekivao dolinom.

Braeden je u ponedjeljak odjahao s Gabrielle do podnožja planine kako bi vidjeli je li

njezin otac krenuo preko Finneyjeve ravnice.

– Nije li vam glasnik jučer predao poruku? – upitao ju je.

– Jest, Braeden.

– I nije li vaš otac rekao da će stići potkraj tjedna?

– Jest, ali moj otac često pogrešno procijeni vrijeme potrebno za putovanje. Možda

vrlo brzo jaše – objasnila je.

Braeden je vidio koliko je uzbuđena. Nije ju želio razočarati činjenicama pa o tome više

nije rekao ništa dok su silazili niz planinu.

U utorak ujutro Colm je otišao na skup. Poglavar Ramsey Sinclair sazvao je sve

poglavare na svoj posjed kako bi raspravljali o nedavnim događajima u Visočju. Klanovi

su bili vrlo nemirni zbog ubojstva poglavara Monroea i nesnošljivosti koju je izazvao

poglavar MacKenna. U klanu Monroeovih dva su se poglavarova nećaka borila za

prevlast, a MacKenne su ostali bez vođe. Da situacija ne bi izmakla nadzoru, poglavari će

se sastati na tom skupu i odlučiti o tome kako će svi zajedno postupiti.

Colm nije mogao reći koliko će dugo biti odsutan, ali je uvjerio Gabrielle da će se vratiti

na vrijeme da upozna njezina oca.

– Zašto me uvijek netko mora pratiti dok odlazim pogledati ravnicu? – upitala je. –

Ostajem na našoj zemlji. Potpuno sam sigurna.

– Bit ćeš potpuno sigurna s pratnjom.

U utorak poslijepodne zapovjedila je Michaelu da jaše s njom. Vratila se za dva sata.

U srijedu je nagovorila Jamesa. Vratila se za sat vremena.

U četvrtak ju je pratio Philip. Kišilo je pa se vratila tek za tri sata.

U petak je ponovno Michael jahao s njom.

Nije se uopće vratila.

Gabrielle je nestala. To se dogodilo na oštrom zavoju nedaleko od podnožja planine.

Michael je jahao ispred nje, a Gabrielle je bila sama najviše petnaest ili dvadeset sekundi.

Ali, njima je samo toliko vremena bilo potrebno.

Michael je mislio da je ona odmah iza njega. Čuo je Vragolanova kopita na kamenju.

Znao je da je njegova gospodarica usporila konja, što je imala naviku činiti netom prije

tog zavoja. S jedne strane bila je padina i slobodno kamenje. Vragolan je mogao izgubiti

uporište ako bi joj se previše približio. S druge strane bila je stijena. Bodljikavo grmlje iz

nje je raslo vodoravno, poput grbavih ticala koja se pružaju preko staze. Grmlje je bilo

toliko gusto da je prigušivalo zvukove.

Gabrielle i čuvar prijateljski su čavrljali.

– Mislim da će poglavar proširiti ovu stazu – rekao joj je – pa nećete morati brinuti da

će vam konj izgubiti uporište.

byJanja

221

Očekujući odgovor, usput je pogledao preko ramena. Vragolan je i dalje bio iza njega,

ali Gabrielle nije bilo. Pozvao ju je i skočio s konja. – Lady MacHugh?

Odgovora nije bilo. Misleći da je pala, ponovno je viknuo i potrčao prema zavoju. –

Jeste li ozlijeđeni? Lady MacHugh, gdje ste?

Odgovora i dalje nije bilo. Michael je doviknuo stražaru na drugom kraju vijenca. – Jesi

li ju vidio? Našu gospodaricu...

Vojnik ga nije mogao čuti, ali su ga čula dva stražara koji su obilazili brdo iza njega pa

su oglasili uzbunu. Vika je uplašila Vragolana pa se plaha životinja okrenula i pojurila

uzbrdo.

Michael se u panici odsklizao niz padinu kako bi vidio je li njegova gospodarica pala.

Nije je bilo. Ponovno se uspeo i potom mačem prokrčio grmlje u nadi da je njegova

gospodarica zapela za trnje i da će ga uskoro pozvati u pomoć.

– Nije ovdje. Nije ovdje – vikao je, a glas mu je u panici pucao.

Cijelo je područje za nekoliko minuta bilo puno MacHughovih vojnika u potrazi za

Gabrielle. Liam i Braeden, vješti tragači, uzeli su svaki po dio staze i tražili otiske stopala.

Michael je izgazio najveći dio staze i posjekao mnogo grana pa je bilo vrlo malo

dokaza o tome gdje je i kako netko ugrabio Gabrielle. Liam je otišao dalje niz padinu, do

mjesta gdje je staza bila ravna. Skrenuo je sa staze nalijevo, gdje je bilo više zemlje nego

kamenja. Prešao je poveliku udaljenost. Kad se osvrnuo, više nije vidio stazu.

– Braeden! – viknuo je.

Braeden, koji je bio pretraživao drugu stranu padine, odmah je dotrčao.

– Rekao bih da ih je bilo najmanje petnaest – procijenio je Liam. Pogledao je izgaženo

meko tlo te otiske stopala i kopita.

– Mislim da ih je bilo i više – rekao je Braeden.

Liam se vratio natrag. Tragovi su vodili prema grmlju koje je dopiralo sve do stijene. –

Doimalo se da su se dvojica ovdje odvojila.

Braeden je išao za njim prateći slomljene i odrezane grane. Kad su stigli do stijene

iznad zavoja, Liam je stao. – Ovdje su se sakrili – rekao je. – Čekali su da prođe ispod njih.

– Pogledaj – rekao je Braeden sagnuvši se i povukavši nešto s trnovite grane.

Podignuo je komad zelene tkanine. – Lady Gabrielle danas je na sebi imala zelenu haljinu.

– Sumorno je pogledao Liama. – Organizirat ću potragu za tim gadovima. Ti uzmi dva

vojnika i pođi na posjed poglavara Sinclaira predati Colmu lošu vijest.

Liam je kimnuo. Te se dužnosti užasavao više nego smrti.

byJanja

222

52

abrielle se probudila s pulsirajućom glavoboljom. Otvorila je oči i pokušala shvatiti

što joj se dogodilo. Pogledala je uokolo po prostoriji koja joj nije bila poznata, kao

ni krevet na kojemu je ležala. Strop je bio nizak, dovoljno da ga dodirne ako bi

sjela. Bila je u potkrovlju. Zrak je vonjao pljesnivo i ustajalo. Što god bila ta zgrada, dugo

nije bila korištena. Slama ju je bockala u leđa, a pokrivač koji je netko bacio na nju

grebao ju je po licu. Osjetila je žarenje na obrazu i podignula ruku kako bi ga dodirnula.

Kad je spustila ruku, na prstima joj je bio trag krvi. ωωω ъāŀķάи Tada ďошήІοαδ je

ugledala ogrebotine na ruci.

Magla se polako razišla iz njezina uma. Vragolan. Jahala je Vragolana. I pojavila se

neka životinja. Ne, ne. Mislila je da je zvuk, koji je čula, proizvela životinja u potrazi za

hranom. Začula je šuštanje. A tada je osjetila bol od koje joj se smračilo.

Odozdo se začula škripa vrata koja se otvaraju, a potom koraci ljudi koji ulaze.

Odjednom se potpuno osvijestila. Poželjela je otpuzati do ruba potkrovlja i pogledati

dolje, ali se plašila da će ju vidjeti ili čuti.

Nije mogla procijeniti koliko ih je dolje dok nije čula glasove.

– Bolje ti je da se probudi, Leod, jer će te on u suprotnom ubiti i pokopati na njoj. Još

nisam vidio da se netko tako ponaša. Jeste li vidjeli sumanuti sjaj u njegovim očima? Kao

da vrag zuri u mene.

– Samo sam učinio kako mi je rečeno – pobunio se Leod. – Čuli ste što je rekao. Trebao

sam je onesvijestiti brzo, prije no što vrisne, a tada ju gurnuti tebi kako bi ju ti odnio, i to

sam učinio, Kenny. Onesvijestio sam ju. Neka se on razljuti koliko god želi, nas je zapao

sav posao. Dok oni čekaju na istoku, mi pužemo po ovoj stijeni i pazimo da ne ispustimo

ni zvuka dok se probijamo kroz šipražje. Satima nepomično ležimo potrbuške i čekamo.

Trnje mi je oderalo kožu sa šaka i ruku. I noge su mi se zgrčile. Ne bi smio vikati na mene

ili na tebe jer smo obavili posao.

– Znam da jesmo, ali nisi trebao upotrijebiti praćku.

– Njome hvatam ptice.

– Žena nije ptica, Leod. A osim toga, pticama slamaš vrat.

– Samo ih tako mogu usmrtiti i zadržati masnoću na njima za pečenje.

– Mogao si joj slomiti vrat.

– Upotrijebio sam malen kamen pa to nije bilo moguće.

– Doista se nadam da će se osvijestiti. Je li mi lice krvavo?

– Jest. Trebali su nam više pomoći – požalio se.

G

byJanja

223

– Andrew je bio odmah iza nas.

– Od kakve je koristi on bio? Toliko je malen i mršav da izgleda kao da mu je deset

godina, a i ne može podignuti ništa teže od vjedra. Trebao je poslati još jednog

muškarca s nama, a ne dječaka.

– Njegov izgled vara. Star je gotovo kao mi. Samo izgleda mlado i sitno, ali sam čuo da

za sobom ima podosta ubojstava, i to ljudi, a ne ptica. Ubija nožem. Prikrade se naizgled

bezazlen i bam, zarine oštricu.

– Jesi li ikada vidio da to čini?

– Nisam, ali sam čuo da drugi govore o tome. Ako bi s osmijehom krenuo prema meni,

brzo bih pobjegao. Bolje ti je da skočiš na ljestve i pođeš gore pogledati diše li ona.

Gabrielle je čula kako vuku ljestve po podu. Gornji dio udario je u potkrovlje.

– Mislim da mene neće držati – uzmaknuo je Leod. – Idi po malog. Neka on to učini.

– Rekao sam ti da Andrew nije dijete, a ako on pođe gore, potrošit će ju prije no što

siđe.

Gabrielle je zatvorila oči pokušavajući umiriti lupanje srca. Začula je kako se netko

uspinje prečkama ljestvi i ostala je nepomično ležati kad joj se čovjek približio. Vonjao je.

Udario je glavom o kosi strop. Slamarica se pomaknula kad se nagnuo nad nju. Stavio

joj je ruku na grudi i, dok je ona hinila nesvijest, prstima prešao preko njezinih dojki.

Poželjela ga je ubiti.

On je naglo odmaknuo ruku kad mu je Kenny doviknuo: – Diše li ili ne?

– Diše, ali još nije pri svijesti. – Protresao ju je. – Ne otvara oči.

– Tada siđi. Čujem ga kako dolazi.

– Ostavi ljestve. On će ju željeti vidjeti.

Vrata su se ponovno otvorila i ušla je osoba koju su čekali. Gabrielle mu nije morala

vidjeti lice da bi znala tko je. Čim je otvorio usta, shvatila je: barun Coswold.

Gabrielle je u trenu prešla put od nevjerice zapanjenosti do bijesa. Što Coswold radi

ovdje? Što sada želi od nje? Ali, nije imala vremena pokušavati shvatiti njegove motive.

Morala je pronaći način da pobjegne.

– Jesi li siguran da nije pri svijesti? – upitao je Coswold i, prije no što su Leod ili Kenny

stigli odgovoriti, rekao: – Koliko ste dugo ovdje? Jeste li razgovarali? Jeste li rekli nešto

što je mogla čuti?

– Tek smo ušli, zar ne, Kenny? – rekao je Leod. – Nismo stigli razgovarati. Ja sam ušao,

uzeo ljestve i popeo se da vidim diše li i je li otvorila oči.

– Živa je – rekao je Kenny.

– Ali nije pri svijesti?

– Donesite ju dolje – zapovjedio je Coswold.

– Ali, još nije pri svijesti – podsjetio ga je Kenny.

Gabrielle je čula komešanje, a tada: – Idem po nju. Ja ću umjesto vas.

Čovjek se popeo u potkrovlje i podignuo Gabrielle s kreveta. Donio ju je do ruba i

bacio njezino opušteno tijelo u ruke koje su čekale.

– Dovuci stolac i stavi ju onamo. Leod, uzmi uže i sveži ju.

byJanja

224

Gabrielle je nastavila hiniti da nije pri svijesti dok su ju gurkali i bockali. Glava joj je

visjela, a kosa prekrivala lice. Znala je da Coswold stoji nad njom. Osjećala je pogled

njegovih sitnih očiju, čula je njegovo teško disanje i udisala njegova mučno slatka

parfemska ulja.

Leod ju je svezao užetom oko struka i čvrsto povukao krajeve iza stolca. Potom joj je

drugim užetom omotao zapešća i svezao dvostruki čvor.

– Čvrsto je svezana – rekao je. Zvučao je ponosno na svoje djelo. – Ne može se

odvezati.

Gabrielle je osjetila čvorove među prstima i pomislila da je to možda varka. Čovjek je

zacijelo znao da će ona moći odvezati te čvorove. Je li pokušao dokazati da je svjesna? Ili

je bio toliko glup? Odgovor je dobila kad se on udaljio.

– Dajte mi čašu vode – zapovjedio je Coswold.

Kad je dobio vodu, rekao je: – Izađite. Obojica.

Kenny se nasmijao. – Želi biti nasamo s njom.

– Što će s njom dok je vezana za stolac?

– Izađite i ostanite vani dok vas ne pozovem! – viknuo je Coswold.

Čim su se vrata zatvorila za njima, Coswold je uhvatio Gabrielle za kosu i povukao joj

glavu unatrag. Pljusnuo joj je vodu u lice.

Ona je zastenjala i polako otvorila oči. Njegovo mrsko lice bilo je pred njezinim.

– Probudi se, Gabrielle. Probudi se.

Namjerno ju je ozlijedio udarivši ju rubom dlana u čelo kako bi tresnula glavom o

naslon. A tada je, u posve suprotnom činu, kleknuo pred nju i vrlo joj nježno odmaknuo

kosu s lica, milujući joj obraz nadlanicom.

Njegov joj se dodir gadio.

Coswold je privukao stolac i sjeo nasuprot njoj. Oslonivši se šakama na koljena, pomno

ju je promotrio.

– Ne želim ti nauditi, Gabrielle.

Nije odgovorila. Vidjela je mahnit pogled u njegovim očima.

– Želim ti postaviti jedno pitanje. To je sve – rekao je umilno. – Kad mi daš

zadovoljavajući odgovor, možeš poći kući. Samo jedno pitanje i jedan odgovor.

Surađivat ćeš, zar ne?

Nije odgovorila. On je nagnuo glavu i promatrao ju čekajući. A tada je odjednom

zamahnuo i pljusnuo ju nadlanicom.

– Jesi li spremna čuti moje pitanje?

Nije željela odgovoriti. Ponovno ju je udario. – Gdje je zlato? Prije no što je stigla

reagirati, on je rekao: – Želim blago St. Biela. Gdje je?

Ona se pripremila na još jedan udarac i rekla: – Blago ne postoji.

Coswold ju nije udario. – Da, postoji. Bio sam u St. Bielu i uvjerio se u to. Kralj papi nije

poslao sve zlato. Sakrio ga je.

– Ako je to točno, tu je tajnu ponio u grob.

Coswold joj je priprijetio prstom. – Ne, ne. Tajna je predana nekome. Tvoja je majka

byJanja

225

znala, zar ne. I rekla ti je.

– Ne, nije mi mogla reći zato što blago ne postoji.

– Svećenik je to potvrdio. Tako je. Izaslanik je rekao da si, kad ga je svećenik

spomenuo, rekla kako ga nećeš dati MacHughovima. Dakle, znaš gdje je.

– Ne, on nije mislio na zlato.

Ponovno ju je udario, rasjekavši joj kut usne. – Mislim da ne shvaćaš moju situaciju,

Gabrielle. To će me blago osloboditi kralja. Neću više biti njegov pijun. Čak i ako bih se

uspio odvojiti od njega, ne bih imao saveznika. Baruni me sada smatraju kraljevim

udvoricom. Ako se oni pobune, svrgnut će me zajedno s kraljem. Dakle, uviđaš da

nemam što izgubiti.

Pomislila je da u njoj želi izazvati sažaljenje. Poremećen je.

– Mislio sam da će biti lako. Zatražit ću tvoju ruku i dobit ću te. Čuo sam priče o

skrivenom blagu, ali nisam vjerovao u njih sve dok me kralj nije poslao u St. Biel provjeriti

vara li ga njegov namjesnik. Promotrio sam to veličanstveno mjesto i svojim očima vidio

nekoliko zlatnika. Rečeno mi je da ih se čuva kao podsjetnike, ali da je ostatak poslan

papi.

Nasmiješio se i nekoliko se puta lagano lupnuo prstima po glavi. – Ali nitko mi nije

znao reći koliko je blaga bilo. Što sam više ispitivao ljude, to sam bio uvjereniji da je kralj

najveći dio ostavio sebi. A tada sam sreo starca koji ga je vidio... zlato... hrpe i hrpe. I

jednostavno je nestalo. Kamo je otišlo, Gabrielle?

– Pohlepa te je učinila nerazboritim. Govorim istinu. Zlato ne postoji – rekla je.

Coswold je dramatično udahnuo. – Postoji. Nakon svega što sam učinio... da, postoji.

– Ne mogu ti reći jer ne znam gdje je.

– Dakle, priznaješ da postoji. – Ponašao se kao da ju je upravo trikom naveo da prizna.

Ona je odmahnula glavom. – Ne.

Coswold se naslonio, prekrižio noge i počeo opušteno mahati stopalom naprijed-

natrag.

Duga minuta prošla je u tišini. A tada se njezin strah pretvorio u užas.

– Voliš li svojega oca? – upitao je.

Gabrielle je vrisnula. – Gdje je? Što si učinio?

– Što sam učinio? Još ništa. Tvoj otac ne putuje s mnogo ljudi koji bi ga štitili od

zasjede. Olakšao mi je. Promatrao sam ga dok je napredovao prema posjedu

MacHughovih. Točno sam znao gdje moram napasti. Ne brini. Još je živ, iako mu se

stanje pogoršava. Reci mi gdje je zlato i ostavit ću ga na životu.

Kad mu nije odmah odgovorila, Coswold je rekao: – Misliš li da možda lažem? Kako

sam znao da barun Geoffrey dolazi ovamo? Lako ću ti dokazati. Poslat ću svoje ljude k

njemu. Ako mu odrežu šaku i donesu ti ju, na njegovu prstu vidjet ćeš njegov pečatnjak.

– Ne! – vrisnula je. – Ne bi se usudio ubiti baruna.

– Ne bih? Zašto ne? Već sam ubio jednoga poglavara.

– Monroea? Ubio si poglavara Monroea?

Coswold je slegnuo ramenima. Nisam mogao dopustiti da te dobije. Morao sam dobiti

byJanja

226

mogućnost da razgovaram s tobom o zlatu. MacKennu nije zanimalo što ću učiniti ako

njemu pripadne Finneyjeva ravnica. On, dakako, o blagu nije znao ništa. Sumnjam da bi u

suprotnom bio toliko spreman na suradnju. Ispostavilo se da mi je živ beskoristan, ali

sada kad je mrtav, koristan mi je jer sjedimo u kolibi jednoga malog zakupnika na

njegovoj zemlji. Njegov je klan u rasulu pa ne znaju da smo ovdje.

– Moj će suprug doći po mene.

– Najprije će te morati pronaći, a ja sam se pobrinuo da moji ljudi pođu u svim

smjerovima kako bi prikrili tragove. Jesi li spremna izgubiti oca i supruga?

– Nisam.

– Tada mi reci gdje je zlato, i to brzo. Ne možemo danima sjediti ovdje. Tvoj bi nas

suprug uistinu mogao pronaći, a tada bih ga morao ubiti.

– Reći ću ti.

Njegov nagli udah zvučao je poput režanja. – Da, da, reci mi.

– U Wellingshireu je – slagala je. – Dobro skriveno.

Coswold se nasmijao. – Zlato je u Wellinghshireu, a tvoj otac...

– Majka mu nije mogla reći. Samo ja znam. Blago pripada kraljevskoj obitelji St. Biela.

– Morat ćeš mi točno reći gdje se nalazi jer je Wellingshire velik gotovo kao manja

zemlja. Je li skriveno u dvorcu?

– Ne, zakopano je.

– Gdje? – upitao je Coswold. Bio je toliko opsjednut da je divlja grimasa izobličila

njegovo lice.

– Moram ti pokazati. To je jedini način. Kao što si rekao, imanje je golemo.

– Tada ćemo poći u Wellingshire.

– Ako moj suprug dozna, poći će za nama, a ja ti neću dopustiti da ga ubiješ. Moraš ga

poslati u suprotnom smjeru.

– Kako da pošaljem poruku?

– Moj suprug zna čitati i pisati.

– Ali kako...

– Mogu mu napisati poruku da sam pobjegla i da sam na sigurnom s ocem. Zamolit ću

ga da dođe po mene.

– MacKenne – rekao je Coswold kimajući. – Reći ćeš suprugu da su te oni oteli.

Kad joj je Coswold rekao što ima napisati, povjerovao je da je zamisao o poruci

njegova. Doviknuo je Leodu neka mu pronađe nešto za pisanje, a Leod se za pola sata

vratio s tintom i komadom pergamenta.

Gabrielle je napisala upravo ono što je odlučeno, ali prije no što se potpisala,

pogledala je Coswolda. – Ne želim da glasnik bude ubijen prije no što uspije predati

poruku mojemu suprugu. Možete li poslati kojeg dječaka? Ne toliko mladog da ne bi

znao jahati, ali ne toliko starog da bi ga se moglo smatrati muškarcem. Moj suprug ne bi

ubio dječaka.

– Da – rekao je Coswold. – Poslat ću dječaka da odnese pergament. A sada završi.

Mrači se, ali mi krećemo sa svitanjem.

byJanja

227

Dok je Coswold koračao amo-tamo po kolibi, Gabrielle je poruci dodala završne riječi:

– Molim te, dođi brzo i zauvijek ću postupati kako ti kažeš.

Do trenutka kad je Liam stigao do posjeda Sinclairovih, Colm je već bio na putu kući jer je

išao drugim putem. Liam se okrenuo i pošao natrag sjevernim putem. Sustigao je Colma

netom prije prelaženja Finneyjeve ravnice.

Colm ga je vidio kako dolazi. Stegnuo ga je strah.

– Gabrielle – viknuo je Liam – nestala je! Oteta je.

– Tko? Tko ju je oteo?

– Ne znam – odgovorio je Liam. – Možda će Braeden već znati nešto kad stigneš do

njega.

Colm nije mogao zatomiti bijes. Zamaglio mu je misli. – Ako joj se nešto dogodi...

– Nemoj misliti o tome – zapovjedio je Liam.

Ali, Colm nije mogao razmišljati ni o čemu drugom dok je mahnito jahao kući. Ne smije

ju izgubiti.

Noć je pala dok se uspinjao stazom prema svojemu posjedu. Molio je da su ju pronašli i

da ga ona čeka. Tada će joj reći – viknuti do neba – da ju voli. Te je riječi već trebala čuti.

Ne smije biti prekasno.

Na vijencu mu je jedan stražar doviknuo: – Ondje... netko dolazi preko ravnice. Jedan

jahač.

Colm i Liam okrenuli su se i vidjeli sjenu kako im se približava. Na svjetlosti punog

Mjeseca razabrali su obrise konjanika. Krenuli su mu u susret i došli do njega prije no što

je stigao sjahati.

– Donosim poruku za poglavara – rekao je čovjek drhtavim glasom. Gurnuo je ruku

pod košulju i izvukao svitak pergamenta.

– Tko si ti? – upitao je Liam.

– Ime mi je Andrew.

– Tko te je zamolio da ovo doneseš poglavaru?

– Jedan MacKenna. Ja sam iz klana Dunbar. Vraćao sam se kući iz lova kad me je taj

čovjek zaustavio i zamolio me da vam ovo odnesem. Rekao je da je vrlo hitno. Ne znam

što piše jer ne znam čitati.

Colm je uzeo poruku i pročitao ju. Pružio ju je Liamu i pokazao zadnje riječi. “Kako ti

kažeš” bilo je podcrtano.

Povukao je čovjeka iz sedla i uhvatio ga za vrat. Glas mu je bio ubojit. – Supruga mi

kaže da ništa od ovoga što sam upravo pročitao nije istina. A to znači da i ti lažeš.

– Ja sam samo glas...

Colm mu je uskratio zrak stišćući njegov vrat. Nije ga pustio sve dok Andrewove oči

nisu iskočile iz duplji. Andrew mu je za samo nekoliko minuta rekao sve što ga je

zanimalo.

Colm je izdao zapovijed Liamu: – Sveži ga za njegova konja i povedi. Ako ponovno

byJanja

228

slaže, molit će za smrt.

Andrew ih je odveo do kolibe.

Colm je znao da je Gabrielle unutra. Morao je biti oprezan. Svjetlost jedne jedine

svijeće sjala je kroz prozor, a osjetio je i dim iz dimnjaka. Coswoldovi vojnici spavali su

oko vatre južno od kolibe, gdje je trava bila meka. Vatra im je lagano gorjela.

Braeden se probio kroz tamu kako bi ih prebrojio, a tada se vratio Colmu. MacHughovi

vojnici polako su kružili sve dok nisu opkolili i Coswoldove vojnike i kolibu. Kad su zauzeli

položaje, krenuli su u napad. Colm se prišuljao stražaru na ulaznim vratima i ubio ga prije

no što je ovaj stigao pisnuti. Spustio ga je na tlo i tada pokušao otvoriti vrata. Bila su

zatvorena zasunom. Podignuo je ruku kako bi dao znak, a tada je nogom provalio vrata i

banuo unutra.

Coswold, koji je bio spavao na stolcu, skočio je na noge kad je začuo da se vrata

otvaraju. Petljao je oko pojasa tražeći bodež, ali je bilo prekasno. Znao je da će umrijeti.

Leod je sjedio u potkrovlju, s kojeg su mu noge visjele, a Gabrielle je sjedila na

slamarici iza njega.

– Ubij ju! – viknuo je Coswold.

Te su riječi jedva izašle iz njegovih usta kad je Gabrielle, skupivši svu snagu koju je

posjedovala, cijelim tijelom nasrnula na Leodova leđa i bacila ga dolje. Pao je na glavu i

prostro se slomljenog vrata.

Colm je ubio brzo. Prerezao je Coswoldu vrat i bacio krvavu oštricu na pod.

Povikom je pozvao suprugu i potrčao prema ljestvama kako bi došao do nje. Ona mu

se bacila u naručje i zajecala.

– Znala sam da ćeš doći.

Colm ju je čvrsto zagrlio i pokušao smiriti svoje srce. – Ne želim te izgubiti, Gabrielle.

Ona se odmaknula. – Colm, moj otac – viknula je. – Coswoldova će ga vojska ubiti. Oni

su...

Colm ju je zaustavio. – Tvoj je otac večeras kod Buchanana.

– Siguran si? – upitala ga je s nevjericom.

– Da, Brodicka su na skupu obavijestili da je stigao tvoj otac. Bio je previše umoran da

bi nastavio put. Sutra ćeš ga vidjeti.

Podignuo ju je u naručje.

Ona je spustila glavu na njegovo rame. – Vodi me kući.

byJanja

229

53

abriellinom se ocu Colm isprva nije svidio. Ni Colmu barun nije bio osobito drag.

Bili su pristojni, ali su zazirali jedan od drugoga.

Stav njezina oca ublažio se kad je vidio kako Colm postupa prema Gabrielli. Bilo je

očito da ju voli i da će ju čuvati. Colmov stav prema barunu ublažio se kad je vidio koliko

barun voli svoju kćer i koliko ona voli njega.

Willa je pripremila posebnu večeru: pečenog fazana i još toliko jela da ih Gabrielle nije

mogla ni izbrojiti. Kad god je Willa donijela pladanj na stol, nasmiješila se Gabrielli.

Kad je Liam ušao, upoznali su ga s barunom. Liam je rekao: – Je li vam Gabrielle rekla

kako mi je spasila život?

– Moram čuti tu priču – rekao je barun.

– Gospo, smijem li vas zamoliti za trenutak vašega vremena? – prekinula ih je Maurna.

Gabrielle se ispričala i krenula stubama za Maurnom.

– Mary sam večeras ranije pustila kući – rekla je Maurna. – Mnogo mi pomaže s

dječacima pa sam vam zahvalna jer ste ju doveli u vaše kućanstvo. Mislila sam da su

blizanci zaspali. Otišla sam gore pogledati ih i zatekla ih kako izlaze iz poglavarove

odaje.

Ethan i Tom pognutih su glava čekali na vrhu stuba.

– Žao mi je, gospo – rekao je Ethan.

– I meni – rekao je Tom.

– Recite poglavarici što ste učinili – rekla je Maurna. Trudila se biti stroga, ali je

Gabrielle čula nježnost u njezinu glasu. Znala je da ju i dječaci čuju.

– Samo smo željeli pogledati u škrinju – rekao je Tom ne podižući glavu.

– U moju škrinju? – upitala je Gabrielle. – Zašto biste gledali u nju?

Ethan je podignuo ramena. – Ne znam, ali pogledali smo.

Tom je kimnuo. – U njoj sam pronašao kip.

– I ja sam pronašao jedan – priznao je Ethan.

– Ali, ja svoj nisam razbio. Ti si svoj razbio.

– Dječaci, ti kipovi nisu vaši – rekla je Maurna. Tom je uhvatio Gabrielle za ruku. –

Ethanu je žao.

– Ostavljam ih vama, lady Gabrielle, a ja idem u vašu sobu popraviti štetu.

– Ja ću se pobrinuti za to, Maurna. Ti možeš sići dolje.

Gabrielle je odvela blizance u njihovu sobu i smjestila ih u krevet. Govorila im je o

poštovanju tuđe privatnosti te zatražila da joj obećaju da više neće bez dopuštenja

G

byJanja

230

ulaziti u poglavarovu sobu. Potom ih je poljubila za laku noć i zatvorila vrata.

Dok je prolazila hodnikom, pomislila je zamoliti Colma da trajno ukloni poklopac sa

škrinje. Ako bi dječaci ušli u nju i težak bi se poklopac zatvorio, mogli bi se teško

ozlijediti.

Vatra je grijala odaju. Poklopac škrinje bio je oslonjen na zid, a jedan kip svetog Biela

ležao je napola u škrinji i napola vani, opasno viseći na rubu. Drugi je bio na podu i

nedostajala mu je glava.

Ona je podignula oba i približila se vatri kako bi vidjela je li kamen moguće popraviti.

Držeći tijelo pod kutem, opazila je nešto što je zasvjetlucalo. Nagnula je kip i bolje ga

promotrila. Ukočila se. Zlato. Sredina kamenog dijela bila je šuplja i ispunjena zlatom.

Gabrielle nije mogla vjerovati svojim očima. Ponovno je pogledala. To je doista bilo

zlato.

Morala je sjesti. Prišla je krevetu i stavila komade na krilo.

Mit nije mit? Kralj Grenier doista je sakrio zlato? Gabrielle je bila zbunjena. A tada je

pomislila da bi zlato, koje je u jednom kipu, moglo biti i u drugom. Morala je to

ustanoviti. Pažljivo je odložila razbijene komade na krevet i potrčala do škrinje kako bi

uzela drugi. Trznula se kad je udarila njime o kameno ognjište. Morala je udariti tri puta

da bi se glava odlomila.

– Oprosti, sveti Biel – šapnula je.

I bilo je ondje. Zlato. I drugi je kip bio ispunjen zlatom.

Gabrielle je ponovno morala sjesti. Sve je to bilo previše neshvatljivo. Zacijelo je i kip u

spremištu ispunjen zlatom. Nije bilo potrebe da ga razbije.

Iz Wellingshirea je stizao još jedan. Kip koji je njezina majka donijela sa sobom kad se

udala. Je li njezina majka znala tajnu svetog Biela?

Jedna je misao vodila drugoj i um joj se uskoro kovitlao. Je li golemi kip nad lukom u

St. Bielu ispunjen zlatom? Nasmijala se. Dakako da jest. Oh, kako li je kralj Grenier bio

mudar!

Dugo je sjedila na krevetu i razmišljala o priči koju joj je majka pomogla upamtiti.

Nekoć davno, u godini... Svi su nagovještaji bili u toj priči, ali, je li njezina majka to znala?

I ako jest, je li to rekla suprugu?

Gabrielle nije znala koliko je dugo sjedila zapanjena. Vratila je slomljene komade u

škrinju i zatvorila ju.

Kad se vratila u dvoranu, njezin se otac doimao opuštenijim. Colmu je laknulo kad ju je

ugledao. Brzo ju je poljubio i rekao: – Ostavit ću te da porazgovaraš s ocem. – Tišim je

glasom dodao: – Brzo dođi u krevet.

I Liam je otišao kako bi Gabrielle mogla nasamo razgovarati s ocem. Gabrielle je sjedila

blizu njega, ispred vatre.

Prije no što ju je on stigao išta pitati, ona je rekla: – Volim te, oče.

On je kimnuo. – Vidim.

Sljedećih deset minuta pričala mu je o Colmovim mnogim vrlinama.

– Oče, misliš li da ćeš se ikada više oženiti? Bilo bi mi drago da se oženiš. Nerado

byJanja

231

razmišljam o tome kako si usamljen.

– Možda.

– Ako nisi previše umoran, pitala bih te nešto... o svetom Bielu.

Gabrielle je ležala pokraj supruga i šaptala mu slatke riječi. Upravo su bili vodili ljubav i

još je bila zadihana. Kratko su razgovarali o Coswoldu, ali mu je tada, u tami, rekla koliko

se uplašila.

– Plašila sam se da te više nikada neću vidjeti.

– Ne bih podnio da te izgubim – šapnuo je Colm. Glas mu je drhtao. – Sada ću to reći.

Volim te, Gabrielle.

Oči su mu se ispunile suzama. – Voliš me – šapnula je. Nagnula se i poljubila ga u

bradu. – Upravo si mi dao dar koji je moj otac dao mojoj majci.

– Ljubav je taj dar?

– Jest. I mislim da je dugo trebalo da stigne. Barem mojoj majci. Njoj se moj otac nije

osobito sviđao kad su se vjenčali. Odveo ju je iz njezina doma u St. Bielu. Mislila sam da

će tebi biti potrebno mnogo više vremena da mi kažeš te riječi. Neprestano si me

ostavljao.

Colm se nasmijao. – Ovo ću priznati samo jednom. Zabrinula si me. Imala si moć nada

mnom. S tobom sam silazio s uma. Ali, više te neću ostavljati. Liam i Braeden dobit će

mnogo više odgovornosti kako bih ja mogao biti s tobom.

Nekoliko su minuta šutjeli, a tada je Gabrielle šapnula: – Sviđa li ti se moj otac?

– Ne poznajem ga dovoljno da bi mi se svidio. Mrzovoljan je čovjek. Nije mu bilo drago

kad je vidio ogrebotine na tvojim rukama i licu, ali kad je čuo da je Coswold kriv za to,

više nije mogao mene smatrati krivim.

– Dječaci su danas otvorili moju škrinju.

Colm se nasmijao. – Došli su ovamo...

– Bili su znatiželjni. Morat ćeš ukloniti poklopac. Plašim se da će koji od njih dvojice

ostati zatvoren u njoj.

– Za nekoliko ćemo dana otići k Buchananima kako bi ti upoznala svoju najdražu

rođakinju – rekao je zadirkujući ju. – Mogli bismo povesti Ethana i Toma pa ih na

povratku kući zaboraviti.

– Nećeš ih ostaviti. Ovdje su zadovoljni. Ethan je razbio jedan od mojih kipova.

Colm je zijevnuo. – Doista?

– Kip je ispunjen zlatom.

– Što?

– Ispunjen je zlatom – šapnula je Gabrielle. – Kip je ispunjen zlatom. Razbila sam drugi

kako bih vidjela je li zlato i u njemu, i doista jest.

Njegova je reakcija bila slična njezinoj. Bio je zapanjen. – Blago doista postoji.

Gabrielle je ponovila priču kojoj ju je majka poučila. Kad je završila, rekla je: – Sada kad

znam da je zlato u svakom kipu, uviđam koliko je kralj Grenier bio mudar. Križari su

byJanja

232

namjeravali pobiti njegove odane podanike jer im je on nametnuo plaćanje naknade za

prolazak preko njegovih planina. Vjerovali su da je ta zemlja puna pogana, i što je kralj

učinio? Posvetio ju je jednom svecu i promijenio joj ime, a tada je papi poslao simboličnu

količinu zlata. Križari se nisu usudili nauditi nikome od njegovih ljudi. Napad na njih bio bi

napad na papu.

– Zašto bi kralj svo to vrijeme skrivao zlato?

– Moja je majka rekla mojemu ocu da je kralj bio mudar čovjek. Znao je da veliko

bogatstvo može izazvati veliku pohlepu. Stanovnici njegove zemlje bili su zadovoljni.

– A pohlepa bi izopačila njihov način života.

– Da.

Colm se nasmiješio. – Da, bio je mudar kad je iskoristio svojega omiljenog sveca da

spasi svoju zemlju.

– To nije sve. Pitala sam oca i on mi je potvrdio moje sumnje. – Protegnula se kako bi

mu šapnula u uho. – Sveti Biel ne postoji.

Uslijedila je duga tišina, a tada je Colm rekao: – Izmislio je sveca...

– Spasio je svoj narod kako je znao – obranila ga je. – Ali, pitam se što bi crkveni vođe

mislili kad bi to znali. Ne smijem im reći.

– Ne, ne smiješ.

– St. Bielom sada vlada kralj Ivan, koji se neće domoći blaga. Ja ću ga čuvati, a moje

kćeri i sinovi jednoga će dana čuti tu priču i preuzet će dužnost čuvanja blaga.

Colm se ponovno nasmijao. – Nije ni čudo da se kipovi nikada nisu postavljali u crkve.

– To je tradicija.

– A započeo ju je kralj koji je znao da će biti bogohulna.

– Brigu o crkvi prepustit ću našoj djeci i unucima.

– Ali, tajnu moraš proslijediti – rekao je Colm blago ju okrećući na leđa. – A ja ću se

potruditi, ljubavi, da imaš sinove i kćeri.

Svršetak sken i obrada: Janja

http://www.balkandownload.org/