Šimac - Crna knjiga komunizma

7/21/2019 imac - Crna knjiga komunizma

1/19

P r i n o s i

UDK: 321.74 : 323.282

Pregledni lanak

Primljeno 7/98

C R N A K N J I G A K O M U N I Z M A

Neven imac, Pariz/Zagreb

Fra nc usk u, a za t im i svje tsku javnost u zb urk alo je prole godine

pojavljivanje "Crne knjige komunizma",* zbornika radova uglednih,

ve inom francuskih povjesniara i publ ic is ta o komunizmu kao

globalnom sustavu zloina, terora i represi je . Ta prva "summa

communist ica" koja se pojavi la u zapadnome svi jetu, djelo je es

tor ice "osnovnih" autora i pe torice su rad nik a .

1

Naslov izvornika je St. Courtois,

Le Uvre noir du commun isme - Crimes, terreur,

repression, Rob ert Laffont, Pari 19 97., 846 stra nica . U m eu vrem enu je izilo i

njemako izdanje

Das Schvarzbuch des Komm unismus,

Pieper Verlag, Miinchen

1998,68 DM.

i Uvod u zbo rnik navodi kao "autore" sl jedee specijaliste komun istikoga svijeta:

Stephane Courtois, direktor istraivanja u "dravnom vijeu znanstvenih istra

ivanja" i urednik smotre "Komunizma", specijalist za povijest komunistikih

zemalja i autor desetak knjiga (o francuskoj KP, holokaustu, strancima u

francuskom pokretu otpora. . . ); Nicolas Warh, profesor povijesti i is traiva u

"Institutu suvremene povijesti", sovjetolog, autor pet knjiga na teme SSSR-a

(Staljin, kolektivizacija, tajna izvjea vlasti od 1921. do 1991....); Jean-Louis

Panne, povjesniar, autor vie djela na teme radnikog pokreta i komunizma

(francuski radniki pokret, "Solidarno", Suvarin. . . ); Andrzej Paczkowski,

zamjenik direktora "Insti tuta poli t ikih studija" Poljske akademije znanosti , lan

Znanstvenog savjeta Arhiva ministarstva unutarnjih poslova i uprave; autor vie

djela o suvremenoj povijesti Poljske (Mikolajczvk, dokumenti o poljskoj

sigurnosti". . . ); Karei Bartoek, povjesniar, direktor smotre "Nova alternativa"[La

Nouvelle Alternative -

Pari), specijalist za Srednju i Istonu Europu, autor veeg

broja djela

{Praki ustanak 1945., Izbjeglice iz Srednje i Istone Europe u

Francuskoj 1933-45 , Proces Husaku, Praki arhivi 1948-68...)-,

Jean-Louis

Margolin, profesor povijesti , docent na Provahsalskom sveuilitu, specijalist za

jugoistonu Aziju (Singapur, nove industri jske zemlje. . . ) . Suradnici u zborniku su:

Remi Kauffer, specijalist za povijest pijunae i terorizma (SSSR-a, Kine...);

Pierrre Rigoulot, istraiva u "Institutut drutvovne povijesti" i urednik "Biljenica

276


2/19

Crkva u svijetu 33 (1998), br. 3. s tr . 2 76 -29 4.

Reakcije na knjigu bile su estoke. Zbornik je uzbudio duhove te

izazvao brojne polem ike, i to preteito s triju sljedeih osn ovn ih razloga:

- Francuska jo uvi jek ima najnatrani ju KP, koja ovog asa

sudjeluje u vlast i , tako da je predsjednik vlade, Lionel Jospin, zbog

atmosfere koju je knjiga stvorila, smatrao potrebnim izjaviti da je

"ponosan" na sudjelovanje komunist ikih ministara u svojoj vladi .

Osim toga, u Francuskoj je intelektualna atmosfera u javnost i bi la jo

poodavna takva da je krit ika "lijevih snaga" (a tu se "amalgamski"

ubrajalo i komuniste i socijaliste

2

) uvi jek bi la et iket i rana kao barem

"desna", ako ve ne i faistoidna.

- Autori knjige preteito su "lijeve" orijentacije, jedan dio njih i

nekdanji lanovi KP (te podvari janata, maoist ike i t rockist ike), a

svoje kritike analize iznijeli su i zato to dre da se kritika jednog

total i tarizma i "terora kao naina vladanja" ne smije vri t i u ime

drugog totalitarizma... i l i samo s pozicija desnice.

- Ovaj zbornik radova volens-nolens uvo di u kv antitativ nu (ne i

kval i ta t ivnu ) usporedbu komunist ikih zloina s nacifaist ikim, to

je do sa da - i jo je uvijek - tabu-te m a u Fr an cu sk oj .

Zbog ega o ovoj knjizi zboriti kod nas?

Najpri je zbog nas samih, t j . zbog tr i ju naih problema:

a) naeg nesporazuma sa zapadnim svi je tom glede znaenja

rijei "komunizam", "socijalizam", "li jevo", "desno" i naeg nera

zumijevanja pojmova "negacionizam" i "revizionizam", kao i moralnih

i znanstvenih obveza koje iz njih proistjeu;

b) bojazni od "crne rupe" nae novije povijesti , t j . od prekida u

kolekt ivnom pamenju, odnosno neshvaanja i neznanja onoga , to

nam se dogodilo. U nas je naime sustav represi je predstavl jao niz , s

jedne strane "zavjera utnje" zbog straha, a s druge injenica da se

velik dio (straho tnih) do gaaja zbio najvjerojatni je n a osnovi u sm en ih

naredbi i l i dedukcija u sti lu: "To partija, gen-sek, CK, politbiro

nareuje. . . misl i . . . oekuje. . ."

drutvovne povijesti", autor nekoliko djela {Francuzi u Gulagu... u njemakim

postrojbama.. .); Pascal Fontaine, novinar, specijalist za Latinsku Ameriku; Yves

Santamaria, profesor povijesti , docent na "Insti tutu polit ikih znanosti" u Parizu i

Svlvain Boulouque, istraiva na Sveuilitu Pari X.

Zanimljivo je usto napomenuti da je prije tri godine, t j . u vrijeme kad je bio

zapoet rad na ovoj knjizi , pisanje uvoda za zbornik bilo povjereno vrsnom

povjesniaru Frangoisu Furetu, koji je bio prihvatio sastavit i uvod, kad knjiga

bud e zavrena, a l i gaje sm rt pro le godine pretekla u tom e.

Za razliku od uobiajenog poistovjeivanja ovih dvaju pojmova u nas - a tome je

kriva boljevika kamuflaa iza naziva "socijalizam" - smatram, da valja "bitno"

razlikovati zapadni, demokratski socijalizam i socijaliste od komunizma i

kom unis ta , za kakvim se god oni imen ima skrival i.

277


3/19

N.Simac,

Crna knjiga komunizma

c) radi naih praktinih tekoa i naihdilema danas, ovdje, oko

pitanja: je li odreeni stupanj amnezije potreban za socijalni mir?, to

progoniti ,to amnestirati, to zaboraviti, a emu i tragove unititi?

Drim dakle, da je vano o toj knjizi u nas govoriti usprkos

injenici da su "jugo-reference" u njoj dosta oskudne. Naime, u

indeksu imena, od osoba u svezi sa zemljama bive Jugoslavije

navedeno ih je jedva 22.

3

U knjizi nema posebnog poglavlja ni o bivoj

Jugoslaviji ,

ni o Hrvatskoj, o njima se govori veoma malo, sporadino

i djelomino, pa i povrno, ali dosta objektivno.

4

"Crna knjiga" obuhvaa komunizam kroz svu njegovu povijest i

na svim kontinentima. Opsenost djela (846 stranica ) sili ipak, da se

u ovom prikazu ograniimo samo na neke "ope" dijelove zbornika,

koji su od znaajnijeg interesa za nau javnost, a obrauju najprije

pitanja komunizma kao sustava (I), tj. naravi komunistikih reima

(1),

vrste i procjene opsega zloina (2), komparativnog pristupa

totalitarizmima ovog stoljea (3), zavjere utnje (4) te nastanku (5) i

porijeklu (6) sustava terora; zatim komunistiki projekt svjetske

revolucije i terora (II) kroz prikaz djelovanja Kominterne (1),

diktature i represije u njoj (2) te komunistikih graanskih ratova,

posebice panjolskog rata (3); i na koncu ukratko komunizam i

meunarodni terorizam (III).

I. KOMUNIZAM KAO SUSTAV TERORA I REPRESIJE

1.Narav komunizma: diktatura i teror kao sustav vladanja

Zbornik razlae fenomen sustavne represije koja je u trenucima

osvajanja vlasti i kasnijih paroksistikih razdoblja, uzdigla masovni

terorna razinu sustava vladanja te ukazuje na to da su te znaajke od

samog poetka bile fundamentalna dimenzija komunizma. Potom, u

stabilnijim vremenima, komunistiki su sustavi funkcionirali svagda-

njom represijom

5

Aleksandar Karaorevi (1 put), Lazar Brankov (1), Ante Ciliga (3), Vladimir

opi (1), Dedi (1), Vladimir Dedijer (1), Milovan ilas (3), Dragi (1) Draa

Mihailovi (1), Milan Gorki (1), Stevan Kevi (1), Laureni (1), Nikola Lazarevi

(1), Branko Lazi (1), Sima Markoviae (1), Boidar Maslari (1), Ante Paveli (2),

Karlo tajner (1), Milan Stojanovi (1), Josip Broz - Tito (11), braa Vujovii (2).

Od Cilige, preko progona jugoslavenskih i hrvatskih komunista u SSSR-u i drugoga

svjetskog rata (o Bleiburgu kroz djela

M

ilasa i P. Gardea) do Golog otoka...

Manifestacije koje su bile cenzura, fenomen "disidenata", zatvorene granice,

politika policija, logori, zatvori, psihijatrijske "klinike", izvanpartijci kao graani

drugoga reda itd...

78


4/19

Crkva u svijetu 33 (1998), br. 3. s tr . 276 -294 .

T a kriminalna dimenzija sredinje je , globalno pitanje i

znaajka svih komunistikih sustava vladanja, svagdje i u svako

vrijeme, s varijacijama "trenutka slabosti"

6

i s lokalnim vari jantama.

2.

Zloini i njihova procjena

m

Zbornik razmatra sl jedee vrste "sustavnih zloina komunizma":

- zloine protiv duha i "tvorevina" du ha : nijekanje du ho vn ih,

moralnih i racionalnih vri jednost i ; tu je jo i ant isemit izam,

anti judaizam, ant i islamizam, ant ikatol icizam, ant ibudizam.. .

- zloine pro tiv ope kulture svijeta

- zloine pro tiv

nacionalnih kultura

- zloine protiv ljudske osobe: masovna ubojstva kao bi t feno

mena te rora

- zloine protiv mira, koje definira l. 6 a) Statuta Nurnberkog

suda ;

7

autori navode primjere: Stal j inov napad na Finsku 1939.; pakt

Staljina s Hitlerom i podjelu Poljske 1939., aneksiju Baltikih zemlja,

sjeverne Bukovine i Besarabije; napad Sjeverne Koreje na Junu 1950.

- ratne zloine, koje odre uje l. 6 b) istog S tat ut a;

8

u svezi s tim

zloinima autori upuuju i na Haaku konvenciju iz 1906.

9

-

zloine protiv ovjenosti:

taj po jam se pojavljuje 19 15 . S

optubom Turske , od s t rane Francuske , Engleske i Rusi je , za masakr

nad Armencima.. . , a definira ga najpri je l . 6 c) navedenog Statuta

1 0

,

a za t im i jed na o dred ba f rancuskoga kaznenog zakon ika iz 1992.

n

Prako i Zagrebako proljee... (N).

"Upravljanje, priprema, zapoinjanje ili nastavljanje napadakog rata, ili rata

kojim se kr e ugovori , jam stva il i m eu nar odn i spora zum i, odno sno sudjelovanje

u dogov orima il i u uroti sa svr hom postizanja bilo kojega od n aved enih djela."

"Krenje r atn ih z ako na i obiaja", np r. (ali to nije sve ) "ubojstva, lo po stu pa k

prema civilnom puanstvu i l i deportacije tog puanstva sa svrhom prisi lnog

rada"... deportacije "ratnih zarobljenika"... "ubijanje talaca"... "pljakanje javne i

privatne imovine, unitavanje sela i gradova i devastacije, koje ne moe opravdati

vojna nunost".

Ona odreuje, da "za vrijeme rata, i puanstva i zaraene strane ostaju obvezni

naelim a ljudskih prava , kak va ona proizlaze iz obiaja uspostavljenih od stra ne

civiliziranih naroda, zakona ovjenosti i zahtjeva javne savjesti".

"Ubojstvo, eksterminacije, stavljanje u ropski poloaj, deportacije i svaki drugi

neljudski postupak poinjen protiv civilnog puanstva prije i za vrijeme rata, i l i

progoni zbog politikih, rasnih ili vjerskih razloga, kad su ta djela i progoni - bez

obzira predstavljaju li ili ne predstavljaju krenje unutarnjeg prava zemlje, u kojoj

su poinjena - uinjena nakon zloina, koji su u nadlenosti (Nurbernkog) suda,

ili u svezi s tim zloinom."

"Deportacija, s tavljanje u ropski poloaj, i l i masovna i sustavna praksa sumarnih

egzekucija, odvoenja osoba i njihovo kasnije nestajanje, zatim muenje i drugi

279


5/19

N.Simac,

Crna knjiga komunizm a

-

genocid,

kao po seb na vrsta zloina protiv ovjenosti , odreu je

Konvencija OUN-a od 9. prosinca 1948.,

1 2

ali i novi francu ski kaz nen i

zakonik daje jo iru definiciju genocida.

13

Odgovorna je i r iskantna procjena koju au tori iznose sa m o za

ljudske r tve kom uniz m a. Oni ih procjenjuju za:

.- SSSR na 20 milijuna umorenih i umrlih (od toga u vrijeme

"dekulakizacije", tj. gladi i ter ora u Ukrajini, 19 32 .-33 .: 6 milijuna)

- Kinu na 65 milijuna, broj tih rtava se poveava (posebice u

Tibetu)

- Vijetnam na 1 milijun

- Sjevernu Koreju na 2 milijuna

- Ka m bod u n a 2 mili juna, to je najmasovnije, je r je to bila

l

A

puans tva

- Istonu Europu na 1 mili jun

14

- Latinsku Ameriku na 150.000

- Afriku n a 1,7 m ilijun a

- Afga nistan n a 1,5 m ilijuna

- Meunarodni komunis t ik i pokret (kominterna, panjo lsk i

gra a ns ki rat . . . ) i KP koje nisu n a vlasti na oko 10.00 0.

Ukupno su dakle l judske r tve komunizma procijenjene na oko

100 milijuna u 75 godina, od 1917. do 1992.

neljudski postupci, inspiriarni politikim, filozofskim, rasnim ili vjerskim

motivima i organizirani za izvravanje dogovorenog plana protiv koje skupine

civilnog puanstva."

12

On a taj zloin precizira detaljnije od nave den og lan ka N ur nb er ko g statu ta: "Pod

genocidom se podrazumijeva bilo koje od sljedeih djela, poinjeno s namjerom

unitavanja cjeline ili kojeg dijela koje nacionalne, etnike, rasne ili vjerske

skupine kao takve: to su a) ubojstva lanova skupine, b) tei napad na tjelesni ili

duevni integritet lanova skupine, c) namjerno podvrgavanje uvjetima ivota, koji

moraju dovesti do njezina fizikog, djelominog ili potpunog unitenja, d) mjere,

kojima je svrha spri jei t i raanja unutar skupine, e) prisi lno odvoenje djece

jedne skupine u drugu skupinu" .

13 "Djelo u svrh u izvrenja dogov orenog plan a, kom e je cilj po tp un o ili djelomino

unitenje koje nacionalne, etnike, rasne ili vjerske skupine, ili skupine odreene

pomou bilo kojeg drugog arbitrarnog kriterija." Autor ovog djela navodi Latzisa,

jednog od prvih efova eke, koji ovako "upuuje" svoje suradnike: "Mi ne ratujemo

protiv tono odreenih osoba. Mi unitavamo buroaziju kao klasu. Ne traite dakle

u istrazi dokumente i dokaze o tome, stoje optuenik uinio protiv sovjetske vlasti

djelima ili rijeima. Prvo pitanje koje mu treba te postaviti je kojoj k lasi prip ada , koje

je njegovo porijeklo, njegov odgoj, njegova kolska sprema, njegova profesija." To je

"klasni" genocid, koji je pop ut "rasnog" genocida: i zato je s m rt u krajins kog djeteta

1932. jednaka smrti idovskog djeteta u varavskom getu.

1 4

Malo je vjerojatno da su tu ura u na te i rtve u zemljam a bive Jugo slavije (NS).

28


6/19

Crkva u svijetu 33 (1998), br. 3. str. 276-294.

3.Poeci komparativne analize totalitarnih sustava

Autori "Crne knjige" inzistiraju na razlici u nekim kriminalnim

metodama izmeu dvaju total i tar izama ovog stol jea. Oni ipak iznose

jednu osnovnu ogradu, a ta je da povijest masovnog zloina ne moe

nijekati posebnost Shoe i Auschwitza. Razlike su drugdje:

- nacisti su ti , koji su izumili "industriju" smrti i "tvornice"

eksterminacije plinom, spaljivanjem...

- komunisti su imali svoja, specifina "oruja": oni su esto

koristi l i "izgladnjivanje" do smrti (i svagdje su striktno kontrolirali

distribuciju hrane ); primjer za to su Rusija, Etiopija, Mozambik.. .

- komunisti su deportacije koristi l i za itave nacionalne, vjerske i

"klasne" skupine ("kulaci" u SSSR-u, graani u Kambodi i Kini ;

Poljaci, Ukrajinci, Balti... Povolki Nijemci, Tatari, eeni, Ingui u

SSSR-u, Tibetanci u Kini

15

...).

Takve analize autore dovode do teko izbjeive usporedbe susta

va i zloina komunizma, faizma i nacizma . Valja tu ip ak primijetiti:

a) Usporedba sustava vlasti i njegove vie ili manje totalne

kont role i manipul i ranja drutvom jo ni je n i pr ib l ino provedena .

Sve to je uinjeno, to je da usporeene ideologije: faistika i posebi

ce nacist ika nisu skrivale svoj rasizam, ant i judaizam, ant islavizam,

stav pre m a socija li s tima, anarhis t ima, kom unist im a, dem okra t ima ,

s indika l i s t ima, a l i i s ta r ima, duevno bolesnima. . . Komunist ika

ideologija poziva se na ideale pravde

i

jednakosti, ali ve u "Kom u

nistikom manifestu" najavljuje svoju borbenu, klasnu nesnoljivost,

za koju se zna stoje iznjedri la od 1917. do danas;

b) Brojana usporedba teko je dopu st iva: ne m or aln o je ui u

morbidnu usporedbu brojeva, kad se radi o ivot ima, al i t reba

iznositi injenice: npr. daje rat, koji je zapoela nacistika Njemaka

odnio 15 mil i juna civi lnih rtava u okupiranim zemljama, u

holokaustu 5,1 mil i juna idova, 3,3 sovjetskih ratnih zarobljenika,

1,1 mil i jun deport i raca ubi jenih u konclogorima, nekoliko stot ina

t i sua umorenih Roma. . .

c) Ukupno oko 25 milijuna u 15 godina, s t ime da su

komunist iki zloini i sustav vladanja stari j i od faizma i od nacizma

- koji su se od sovjetskog sustava mogli inspirirati , ali u emu se ne

moe traiti uzrono-posljedinu vezu - i da su ih nadivjeli . No, nitko

ne stavlja u pitanje zloinaki karakter naci-faistikih reima, osim

ri jetkih i prezrenih negacionista i revizionista , jer on je dokazan

skrupulozno utvrenim injenicama, dok komunist iki sustav i

Nijemci u "D em ok ratsk oj federativnoj Jugoslaviji" (N).

281


7/19

N.Simac,


danas uiva odreeni meunarodni legi t imi te t : komunis t i su, s

diktaturom i terorom jo uvijek na vlast i u dvije afrike, jednoj

amerikoj ,

dvije eu ro ps k e i etiri azijske zem lje;

d) Osim toga, komunizam, koji je pretendirao na univerzalnost

za itavo ovjeanstvo, nema prava na tu pretenziju, jer svoj sustav

temelji na iskljuenju i fizikom unitavanju itavih dijelova drutva,

kao npr. "burujske" i "kulake" klase (SSSR i Kamboda kao naje-

klatantniji primjeri), a poesto i itavih vjerskih i narodnih zajednica.

Autori knjig pi taju se, kako nazvati komunist ike zloine:

"politicid", "klasicid", "populicid" ili kako predlau eki autori

"komunist iki zloini"?

4.

Zavjera utnje

Zato je trebalo ekati konac stol jea da t i zloini postanu

pre dm eto m znans tvenog ist raivanja? U usp ore db i s prouavan jem

naci-faistikih zloina, konstatiraju autori "Crne knjige", proua

vanje z loina komunizma silno zaostaje na Zap adu , gdje su im ena

jednog Himmlera i Eichmanna dobro poznata , a ona erinskog,

Jag od e, Jeova, Rakosija i ja dodajem, R ankov ia nisu .

Odakle utnja

politiara i znanstvenika

o s t raho tam a i ka tas t ro

fama koje su u ovom stoljeu morile gotovo treinu ovjeanstva, na

etir i kontinenta? Tome nisu pridonijel i samo:

- volja krvnika da se zam etnu tragovi zloina i da se jezinom

perverzi jom od logora uine "centri za preodgajanje" i "kazneno-

popravni domovi"

17

- zatvorenost arhiva komunis t ikih zemal ja , cenzura , s t rah/

teror, nego i

- kolaboracija kom-partija te dijela med ija i javnosti zapadn ih

zemalja,

nego nadasve

moralna i intelektualna prostitucija

znaajnog

dijela "lijevih" intelektualaca (kao i desnih pristaa "vrste ruke" ), koji

su pljuvali, iskljuivali i pokuavali zaepiti usta rijetkim svjedocima

masovnog zloina, od Cilige i Kostlera, preko Kravenka, Rousseta,

Bouber-Neumannove

18

do Solenjicina, Plijua, Zinovjeva i Saharova...

da bi se posljednjih godina u Francuskoj pojavile publikacije koje nastoje

rehabilitirati Staljina, a iri ih francuska kompartija.

Tu je i injenica da se dugo nakon II . svjetskog rata veina

zemalja bavi vianjem vlast i t ih rana, te da su one indiferentne prema

nesreama drugih. Tu je i tekoa/nevol jkos t mnogih naroda, da se

U Kini se logorae naziva "uenicima", pa e "studen tima"

Koja je bila zatoena i u nacistikim i u sovjetskim logorima i mogla ih je

usporeiva t i

282


8/19


suoe s vlast i t im slabostima i zloinima: npr. Francuzi s masakrom

Vandejaca u Revoluciji 1794., sa svojom kolaboracijom 1940.-44., s

masovnim zloinima u Aliru 1954.-62.

19

Autori ne kriju injenicu da su Katolika crkva i Papa u

encikl ikama Quadragesimo Anno (1931.) i Divini Redem ptoris

(1937.) otro osudil i komunist iku ideologiju i reim - a is te godine,

enciklikom Mit Brennender Sorge, i nacizam. Oni is t iu, na koncu,

da postoje ipak tri specifina razloga zapadne utnje:

a) fascinacija i al za Revolucijom

20

b) sudjelovanje SSSR-a u antifaistikoj koaliciji i njegove rtve;

zat im, od 22. l ipnja 19 41 . sudjelovanje/rtve ko m pa rt i ja u otp oru

nacizmu.

21

To sudjelovanje je na alost dovelo do monopolizacije anti-

faizma od strane komunista. Tako su Sovjet i , kao borci protiv

Apsolutnog Zla, t j . nacizma, mehaniki bi l i svrstani meu borce za

s lobodu

22

i zaboravilo se na sporazum Hitler-Staljin i na Katin... Na

Zapadu su se "lijevi" intelektualci divili sovjetskoj rtvi, sranosti i

moi ,

23

dok je u Is tonoj Europi pod sovje tskom izmom na izmaku

jedne, nacis t ike noi osvanula druga, duga no komunizma

c) usredotoenje javnog mnijenja na posebnost i s trahotu geno

cida nad idovima, koji je zauzeo gotovo svu pozornost , to su

kasnije u velikoj mjeri podrali komunist i , da se ne zapaze zloini

njihovi i njihovih drugova.

Autori znaju da je nj ihov posao pionirski i s toga inzist iraju na

tome da njihov zbornik eli odgovoriti:

- dunosti znanstvenika, jer se rad i o povijesti ovog stoljea, ne

sam o Eu rop e, nego etiri ju kon tinenata; i jer pov jesniar ne govori u

ime nevinih, mrtvih usta, nego konstat ira s trahote i nastoj i im

proniknut i uz roke ;

- dunosti kolektivnog pamenja i pot ivanja mil i juna nevinih,

najee anonimnih rtava.

I na koncu, zbornik bi tno revidira znanje Zapada o povijesti ovog

stoljea, premda svi arhivi nisu otvoreni.

24

Stoga je komparativna analiza

Hrvati i Bonjaci-muslimani s ustakim zloinima u II. svjetskom ratu. Sjetimo se

jo oka u javnosti kad se saznalo za Pakraku Poljanu i Gospi, Ahmie, Stupni

Dol... "Kazane", Grabovicu, Uzdol, Kriancevo... (N).

Tu je i dio pisac a ove knjige Tu je do 1 954. i veliki pov jesnia r Fra ng ois Fure t koji

je trebao napisati uvod za ovu knjigu, ali gaje smrt pretekla u tome 1997. (N).

Zbog na pa da n a "domov inu revolucije" (N).

Zato i je su Sovjeti bili m ed u tuiteljima u Niirnb ergu (N).

Fascinacija sn ago m je esta i velika slabost "intelektualaca" (N).

Neki, kao ruski primjerice nakon to su u prvi mah bil i otvoreni, ponovno su

zatvoreni Neki su a rhivi ipak jo otvoreni, do sta je injenica izvjesno i povijesna

283


9/19

N.

Simac, Crna knjiga komunizma

teka, a nadasve nedostaje onoga to danas i te kako frapira javno

mnijenje, a to su slike. Ima ih o zloinima nacista, ali komunistiki

zloini vre ni s u

u mraku zavjere i dunosti potpune utnje.

5 .Raan je sustava terora

Osim represi je , u nastajanju terora kao sustava vladanja, bi tnu

je ulogu odigrala

djelatna nesnoljivost.

Tak o pr imjerice , Tom ski ,

voa sovjetskih sindikata 1927. u sindikalnom glasi lu Trud obja

njava: "Kod nas mogu postojat i druge stranke", a l i za razl iku od

Zapada, "kod nas jedna stranka vlada, a sve ostale su u zatvoru."

Raanju sustava pridonijelo je i

oduzimanje graanima prava

n a

bi lo kakv u odgovornost, jer sam o su "oni" o svem u odluival i

25

...

No, autori u svojim anal izama nisu mogli mimoii "odgovornost

vanj sk og svi] eta", tj .:

a) komunista iz itavog svijeta, koji su svi pljeskali Lenjinu i

Staljinu, iako se ve od Cilige (1937.) i Kostlera (1938.) tota sigurno

znalo o masovnim zloinima.. . i tako je bi lo sve do 20. kongresa

KPSS-a 1956. i Hruovljeva tajnog izvjea. No,

- ono je obznanjeno sam o us ko m kru gu vrhovnih "drugova",

- ono sve zlo pripisuje osobi Staljina, a ne sustavu,

- ono zloine svodi veinom na zla uinjena "naim drugovima",

koja su ipak s i lno minorna u odnosu na osta lu masu z lo ina ,

- tek 1961. Hruov govori prvi put o zloinima prema ne-

kom un i s t i m a .

Vanost "tajnog izvjea" je prvenstveno u injenici da je to prva

kri t ika koja ne dolazi od ant ikomunista i l i r tava komunizma - koj i

ma se na Zapadu vazda slabo vjerovalo - nego od prvog ovjeka prve

Partije

b) odgovornost brojnih ne-komunista , in te lektua laca na Zapa

du .

2 6

Njihova kolaboraci ja sa sustavom vlast i i terora otvara brojna

pitanja:

Ne radi l i se tu o moralnoj i intelektualnoj sukrivnji u zloinu, i

to onih koji nisu bili pod izravnom prisilom sovjetske vlasti i policije?

zn an ost m oe otpoeti svoj posa o I ovdje, kod na s, u Hrvatskoj i u Bosni i

Hercegovini (N).

A do br o se zna d a je odgovorno st teret , koji nije lako nosit i t Nije li tako pu tem

dik ata tur e, tero ra i ne-odgovornosti nasta o "novi ovjek"? I nije li on jo tu? On,

koji se str a i slobo de i odg ovo rnosti On, koji se opire svakoj vlasti i obvezi On,

koji je gotovo postao dobrovoljni sluga, pae, ro b? (N).

Npr. u "Pokretima za mir", koji su svjesno i l i nesvjesno tvoril i s trateku, odnosno

taktiku rezervu Partije (N).

284


10/19

Crkva u svijetu 33 (19 98), br. 3. s tr . 276 -294 .

Nisu l i zapadni komunist i i intelektualci komunist ike zloine

nastojal i prikazat i upravo obratnima, kao da se radi o dobrobit i za

ovjeanstvo?

Nisu l i oni b i l i potpuna t ransmisi ja propagandnog sustava ,

kojemu je cilj bio sakriti istinu, t j . bijedu, strah i zloin?

Nisu l i oni dral i da unutar komunizma ne moe postojat i

konflikt izmeu politike i etike?

6. Odakle i zato komunistiki zloini

Ostaje pi tanje zato je komunizam od samog poetka u Rusi j i , a

zat im posvuda u svi jetu, usprkos svojoj proklamiranoj ideologij i ,

pos tao sustav zloina i diktature, a za t im re im /sustav te rora ? Autor i

na to pi tanje nude najpri je jedno "francusko" priznanje:

To je veza revolucije i terora, koju je uvela Francuska revolucija.

Robespierre je govorio: "Da bi se kaznilo nepri jatel je domovine,

dovoljno je utvrditi njihov identitet . Ne radi se o tome, da njih treba

kazniti , nego njih valja unitit i " Tako je zaet duh politike nesno

l jivosti i klas ne m rnje , ideolokoga i pol i t ikog fanat izm a jak ob ina ca.

Ali tu je i veza boljevika s tradicijom neslobode i nasilja u Rusiji

od Ivana Groznog do Petra Velikog: kmetski /ropski poloaj sel jaka

sve do 1861 . , stavovi ruskih revolucionara, posebice Neajevljeva

"revolucionarnog katekizma" iz 1869. , gdje terorizam i revolucio

narno nasilje predstavljaju sredite svega.

Tu su i st rahote prvoga svjetskog i "totalnog rata", kako ga je

nazivao general Ludendorf.. . kad je nestalo i zadnjeg vitetva i

"pravila igre"; kad je nestalo pojedinaca, osobe i kad su vojnici

anonimni i zauzdani graani ,

2 7

ali zanimljivo je da glavni voe ruske

listopadske revolucije ne sudjeluju u tom ratu: Lenjin, Trocki i

Zinovjev su u inozemstvu, Staljin i Kamenjev u izgnanstvu

Paradoksalno je pri tom da se u isto doba javi lo i prot ivl jenje

nasilju: veljaka revolucija 1917. u velikoj je mjeri proturatna i

demokratska po svojim zahtjevima. No, Lenjin je bio taj koji je prvi u

krugu II . internacionale zastupao tezu "transformacije impe

rijalistikog u graanski rat", a to je znailo za njegove sudrugove:

"Imamo anse zauzet i vlast". Stoga on 1917. u svom uspjehu vidi

potvrdu svojega, toni je neajevskog voluntarizma, nasuprot marksis

t i kom de te rmin izmu. . .

Lenjin je taj koji je uspio nametnuti svojoj Partij i a) vojnu

organizaci ju urotnike stranke profesionalnih revolucionara "a la

Tad se i pojavljuje prvi put "Neznani junak"

285


11/19

N.imac,


Neajev", b) odluku o osvajanju vlasti

28

i c) od samog poetka, od

studenog 1917. , odluku o nasi l ju kao nunom sredstvu. Tada se jo

revoluci ja ne brani , ona je akt ivna, ona napada i oslanja se na rusku

"kulturu" i tradiciju nasilja i brutalnost ina latentne socijalne tenzije.

Lenjin ve u sijenju 1918 . ra sp u t a pr vu u povijesti ru sk u K onsti-

tuantu izabranu opim pravom glasa i nareuje da se puca na njezine

pristae, usprkos injenici to su bol jevici ukinuli smrtnu kaznu

To je ta prekretna i osnovna odgovornost za prve masovne

zloine

29

jer "krv zaziva drugu krv", to je flagrantno pokazao gra

anski ra t .

Zatim je, nakon osvajanja, trebalo zadra ti vlast svim sred-

stvima,

da se ostvari zamil jeni mo del dru tva , koj i sa stv arno u

tada nema nikakve veze. Zato Trocki 1920. ukazuje na "neumitnost":

"Diktatura je neophodna zato to se ne radi o djelominim promje

nama.. . ve o ukidanju privatnog vlasnitva nad proizvodnim

sredstvima...", ali "i o samom postojanju buroazije. Na toj osnovi

nije mo gu nik akav s pora zum , a jedin o si la tu m oe od luivat i. Onaj

naime koji eli ostvariti neki cilj ne moe odbijati sredstva koja su

potrebna za ostvarenje tog cilja."

Lenjin tada pretkazuje seriju revolucija, koje bi trebale uspjeti u

Europi i Americi, a nakon to postaje bjelodano da od toga nee biti

nita , SSSR postaje otokom i "brani" se kao "opsjednuta tvrava Re

volucije", a Lenjinova ostvarena ideologija i polit ika postaju dogmom i

"znanstvenom istinom", dok Lenjin sebi i svojoj stranci prisvaja pred

stavniku ulogu malobrojnoga proletari ja ta koj i je on sam zgazio.

30

Tada dva glavna aktera ruske revolucije, Lenjin i Trocki:

- generaliziraju znaenje svoje uspjele akcije,

- stvaraju teori ju graanskog rata kao "klasnog rata": za nj ih je

taj rat stalni oblik polit ike borbe - protiv plemstva, buroazije,

inteligencije, velikog dijela radnika i itavog seljatva, a u vrijeme

Staljinove Drave-Partije protiv itavog Drutva (to su velike istke iz

1936. -38 .

koje zahvaaju sve, pa i komuniste);

- vehementno napadaju njemakog sociologa Kautskog,

31

koji

zagovara demokraci ju, humanost i di jalog, a oni diktaturu, teror i

utnju;

Pritom se ne mogu zanemarit i uloga, ut jecaj i operacionalizacijske sposobnosti

Trockoga (N).

Kao to je to bi lo u Hrvatskoj i u BiH: odgovornost za prve masovne zloine, koji

stva raju osn ov u za osvete i eskalacije nasilja je nemjerljiva (N)

I ta se pri jevara zat im ponavlja u nizu kom un ist ik ih zemalja (N)

Od tog loma u II. internacionali oni postaju nepomirljiva "braa i neprijatelji" i od tada

da tira podv ala, ka d s e ko mu nisti skrivaju iza naziva "socijalizam" i "socijalisti" (N).

286


12/19

Crkva u svijetu 3 3 (1998 ), br. 3. s tr . 27 6-29 4.

- zagovaraju "stalnu revoluciju", koja postaje razlogom stalnog

graanskog rata, terora i represi je, i tu oni , po svojemu ultrami-

litarizmu, slie na Ludendorfa i njegov "totalni rat": razvija se rjenik

rata i mrnje, sve se svodi na dihotomiju "mi" i "neprijatelj" - i tako

totalitarni reim ne zna vie ivjeti bez "neprijatelja", pa kad ih nema,

on ih izmilja;

- Lenjin 1922. sudei "eserima" otvara vrata nizu kasnijih

monstr-procesa: on protivnicima odrie l judskost , nj ih se "anima-

lizira"

32

i naziva "ivotinjama". Ta bioloka teorija dobiva i svoje jasno

rasistiko obiljeje u Gorkoga, koji 1932. pie: "Klasnu mrnju treba

uzgajat i kao organsku odbojnost prema nepri jatel ju kao prema biu

nie vrste. Moje je intimno uvjerenje da je neprijatelj jednostavno

inferioran, tj . degeneriran ne samo fiziki, nego i 'moralno'". Tu i tako

nastaje osnova zloinakoj ideologiji: scijentistikom rasizmu i

"socijalnom darvinizmu", koji su osnova zloina protiv ovjenosti

kao sredstva vladanja, a koju usavrava Stal j in

3 3

s Kamenjevom,

Zinovjevom, Buharinom i drugima.

3 4

Tako se razbuktava "klasna

mrnja" i pedagogija mrnje.

3 5

Autori biljee da se Hitler sam nije bavio represijom, dok Lenjin

i Staljin osobno parafiraju liste za strijeljanje. Represija dosee svoj

najvii intenzitet 1937.-38., kad se u samo 14 mjeseci u 42 dobro

smiljene i organizirane akcije hapsi oko 1,8 milijun ljudi, od kojih je

ubijeno njih 690 tisua.

Sve je to rezultat pedagogije ubijanja. Bez nje ne bi bilo toliko

krvnika, jer njih je trebalo "odgojiti , uvjeriti", njima je trebalo "postati

jasno",

da rtve nisu ljudi. Tako Visinski tvrdi, da "buruji nisu ljudi,

kulaci nisu ljudi, truli intelektualci nisu ljudi, oni su opasne, bijesne

ivotinje ", a Sartre jo 1952. godine pie: "Svi antikomunisti su psi "

I na koncu, kad u SSSR-u teror poinje privremeno jenjavati kao

1953.

nakon Stal j inove smrti , s jeanje na nj funkcionira i dugo jo

paral iz i ra dru tvo. Tako se s tvara sus tav

ustraene, podan ike auto-

regulacije.

37

Tuitelji, partijski i sudski nazivaju ih "opasnom divljai"... "za odstrel".

Za nas je zanimljivo da je taj gruzijski Oset sam sebi dao konspirativno ime Koba,

a to je lik kavkaskog "abreka" tj. hajduka i to je mitologija iz koje je ugavili

izrastao (N).

Koji gotovo svi skonavaju "priznanjima" nepoinjenih zloina, koji su njihova

"zadnja usluga Partiji".

Tako da posli je azijski komunisti u svojim aktivnostima imaju i "Dane mrnje".

Nije l i to sluaj jo i danas u mnogim bivim komunistikim zemljama, pa i u

Hrvatskoj i u BiH? (N)

287


13/19

N.Simac, Crna knjiga komunizma

Svi komunistiki reimi imali su svoje specifinosti , zavisno od

povijesnog naslijea i okruja, ali ove odrednice tvore matricu svih

njih, tvrde autori zbornika.

Lenjin je , pri koncu svojega ivota otkrio Gorkomu neke svoje

sumnje i nade. Jednu od nj ih Gorki je iznio 1924. , u povodu

Lenjinove smrti: tada je Lenjin, milujui glavu nekog djeteta rekao

G ork om sl jedee: "Naa je generaci ja d ovri la zada u zau uju u po

svojoj povijesnoj vanosti . . . Krvavost naeg ivota, koju su nametnule

oko lnost i , bi t e shva ena i opro tena . Sve, b a sve e bi t i shvaeno "

II. "SV JET SK A REVOLUCIJA", GRAANSKI RAT I TER OR

1.Kom interna u akciji

"Potreba" SSSR-a da ne ostane sam i okruen zaht i jevala je

irenje revolucije. Lenjin je traio save znik e isp rva u Europi,

po seb ice u Njemako j, pa u Be rlinu, gdje ve u sijenju 19 19 .

"spartakovci" Rose Luxemburg i mnogo radikalni jega Karla

Liebknechta pokuavaju podi i ustanak.

U oujku 1919. u Maarskoj Bela Kun die ustanak i organizira

"Trupe terora Revolucionarnog vi jea Vlade" prot iv pol i t ikih

prot ivn ika, s par olo m : "U prolete rsko j dra vi sam o oni koji rad e,

imaju pravo na ivot "

Uto Lenjin u Moskvi organizira III. internacinalu,

3 8

a ve 1920.

Kominterna se str uk tu rir a kao "Vrhovni sto er svjetske revolucije" i

jedinstvena stranka sa sekcijama po dr a va m a. Lenjin ne taji d a je

"Kominte rna meunarodna s t ranka us tanka i d ik ta tu re p ro le

tari ja ta . . . jer gotovo u svim zemljama Europe i Amerike klasna borba

ulazi u fazu graanskog rata . . ."; meu pravi l ima za primanje u

Ko m internu s to j i nap utak : "KP m ora ju p ovrem eno pod uzim at i

ienje svojih organizacija, da iz njih odstrane kako one koji su u

nj ih ul i iz interesa, tako i si tnoburujske elemente".

U oujku 19 21 . ponovno se javl ja pok uaj kom unist ikog

ustanka u Saskoj , a dvi je godine kasni je dolaz i do oruane pobune u

Hamburgu. Zbog t ih ponovljenih neuspjeha u Njemakoj , Sovjet i

pokuavaju s puem u Estonij i 1920. , zat im 1924. , i oba puta uz

masovni teror. Posl i je Estonije , na redu je Bugarska, gdje komunist i

kom bini ra ju individualni te ror i pok ua j us tan ka .

Neuspjesi u Europi

okreu Lenjina i Kominternu Azij i . Tako oni

u Kini , ve 1924.-25. pokuavaju uz pomo emisara Kominterne Bo-

3 8

Kao kon kure nciju II ., socijal ist ikoj , internacion ali , osnovano j 18 89.

288


14/19

Crkva u svijetu 33 (19 98), br. 3. s tr . 2 76-2 94.

rodina, preko saveza s nacional ist ima ang-Kai eka, infi l t r i rat i Kuo-

mindang. ang-Kai-ek korist i sovjetsku pomo, al i shvaa da mu

komunist i rade o glavi i ve 1926. ih u angaju i Kantonu uklanja.

Komunist i , pak, na nagovor agenta Kominterne (koj i pred XV.

kongres Boljevike stranke "trebaju uspjehe"), podiu hazarderski

ustanak u Kantonu u t ravnju 1927. , doivl javaju poraz i od tada

odustaju od gradova te prebacuju teite djelovanja na ruralnu Kinu.

T a d a sve sekcije Kom interne, tj . na cion alne KP - i legalne i

legalne - u d em ok rats kim zemljama stvaraju tajni "vojni ap ara t" i

povjerenstva:

- taj se aparat u Njemakoj bori ponajprije protiv socijalista, koje

naziva "socio-faistima" i "socio-izdajicama";

- u Francuskoj tu ulogu vre "sluba reda" KPF i "grupe ant i

faist ike obrane", koje organizira Jacques Duclos;

- 1931. Kominterna objavljuje na vie jezika knjigu pod

naslovom Oruani ustanak,

40

koja anal iz i ra neusp jehe navedenih

us tanaka i da je upu te : t ako Komin te rna p raksom i upu tama ne samo

opravdava nasi l je , t j . svakodnevnu praksu klasne mrnje nego i raz

rauje teori ju graanskog rata i terora;

- pr ipremu " lokalnih" kadrova za pojedine drave vr i GRU,

41

tj.

IV. up rav a C rvene armije , koju je bio ustan ovio jo T roc ki;

4 2

- paralelno, sovjetske slube infiltriraju se u organizacije ruskih

izbjeglica, organiziraju otmice i a tentate u ino zem stvu .

4 3

2 . Diktatura, kriminalizacija oponenata i represija u K ominterni

Ve 1921. na X. kongresu Boljevike stranke, Lenjin na samo

me zavretku tog skupa predlae dvi je rezoluci je , jednu o "jedinstvu

Partije", koja bi bila usmjerena protiv grupa tzv. radnike opozicije i

"demokra tskog cent ra l izma"

44

te zaht i jeva i post ie rasputanje

opozici je . Od tada eka Fel iksa erinskog i nadzire sve opozicijske

pokuaje u Partij i . Zabranjuje se slo bo dn a dis ku sija u Partij i , a u

kolovozu iste godine zbiva se prva velika partijska istka, u kojoj je Vi

lanstva iskl juena nakon tekih optuaba i glasovanja s "jedno

stavnim" pi tanjem Kto protiv ?

Autori koje su generali Ounschlicht, Blucher, maral Tuhaevski te Ho-i-Min.

Glavnoe Razvedatelnoe Upravenije.

Autori bil jee da su jo 70-tih godina u njoj, u njezinim "Spec-snaz" jedinicama,

m lad i kadro vi KP Fra ncu ske uil i vojne i terorist ik e vjetine

Takvu vanjsku aktivnost poli t ike represivne policije u inozemstvu razvila je

"bolje" i ire od drugih komunistikih zemalja upravo "Titova Jugoslavija" (N).

ljapnikov, Kolontajeva, Sapronov, Mjasnikov...

289


15/19

N.

Simac,


Go dine 19 23 . Ko m interna otpoinje ka m pa nju "boljevizacije"

svih "sekcija" i od tada njezini predstavnici igraju novu veliku ulogu:

- stvaraju se

kadrovska povjerenstva

po d izravnim utjecajem

Kominterne i njezinog sekretara za kadrove Meira Tri l issera, al ias

Mihaila Moskvina, visokog dunosnika GPV-a, koji u "sekcijama"

regrut i ra

obavjetajce za SSSR ;

ovi k at ka d i ne znaju d a se bave

obavjetajnim radom u koris t GPV-a.. . do te mjere je pomijean

partijski rad i vjernost "prvoj domovini socijalizma";

- sekcije sastavljaju svoje "crne liste", provode istke, fiziki

eliminiraju oponente, prokazuju ih policiji . . .

U samom SSSR-u 1923. erinski t rai da Poli tbiro obveze

lanstvo Partije

na prokazivanje svih opozicijskih djelatnosti.

Trocki

i "grupa 46-orice" tome se uzalud opiru. . .

4 5

Tako dolazi do krimi-

nalizacije oponenata - s tvarnih i izmil jenih - i do terora unutar same

Boljevike stranke, koji autori analiziraju na osnovi svjedoenja i

sudbine hrvatskoga komunista Ante Cil ige.

Teror se pojaava nakon

Kirovljeva ubojstva

(193 4.), t isue

trockista

odvode se u logore Vorkute (Daleki sjever), a po logici

"obiteljske odgovornosti" supruge i djeca (iznad 12 godina) okriv

l jenih i pogub ljenih o pon enata a uto m atsk i su ubijani . Taj un uta r par

t i jski tero r traje od 193 7. do 19 38., a u njem u je od 49 2 du n os nik a

Kominterne ubijeno njih 133 (27 posto). Teror "logino" zahvaa i

"sekcije" Kominterne, u SSR-u i u matinim zemljama, dok lov na

"trockiste" postaje dunost svih sekcija i i tave Kominterne.

4 6

Zanimljivo je, iznose autori , d a un ut ar par t i jske opo nen te

likvi

diraju

domai komunist i i agenti NKVD-a, oni ih esto prokazuju

policiji , a za vrijeme II. svjetskog rata nacistikim i faistikim oku

pator ima. Osim ovih r tava Kominterne, teror zahvaa i

imigrante

razliita porijekla, koji su doli u SSSR: Fince, koji su doli nakon I.

svjetskog rata - 20.000 ih je poslano u logore; Armence, zat im

Tada revolucija poinje "jesti svoju djecu": 1924., na V. kongresu Staljin uklanja

Trockoga i na elo Kominterne postavlja Zinovjeva, ovaj zatim prijeti opoziciji

"slamanjem kostiju", ali ve 1925. Staljin njemu "lomi kosti" i zamjenjuje ga

Buharinom. Na koncu Zinovjev i Buharin bivaju osueni i l ikvidirani, a Trocki

ubijen u izgnanstvu u Meksiku.

Tako je u Njemakoj KP u SSSR-u 83 dunosnika ubijeno, 197 su umrli u logori-

m na, a 200-300 ih je pred ano Gestapu Pod optubom za t rockizam i c ionizam

pra kti ki je uni ten a KP Palestine. Poljska KP je na ko n ru sk e KP imala najvee

gubi tke u periodu terora 1934-41.: Kominterna je naime tu KP nastojala iskorist i t i

da to vie oslabi Poljsku kao dravu u korist SSSR-a. Tu su na koncu i istke u

KP SHS/Jugoslavije.

290


16/19


sredinom 20-ih godina tali janske i austr i jske antifaiste

4 7

kao

anarhiste, poljske idove - kojih je oko 40.000 pobijeno i l i umrlo u

logorima; sve njih se optuuje i osuuje za "pijunau".

Teror zahvaa jo jednu "kategoriju" graana: oko dva milijuna

sovjetskih graana, ratnih zarobljenika, vlasov aca, civila, koje su

1945.-47. zapadni saveznici vrati l i u SSSR.

4 8

Najvei dio ih je otpre

mljen u logore, a kaz nen i za kon ik je tad a bio izmijenjen: zarobljen ici

su automatski kvalificirani kao "izdajnici", iako su cesto bili zaroblja

vani zbog dezorganizacije i nesposobnosti Staljina i vojnih efova na

poetku rata. U ovu kategoriju spadao je golemi broj zarobljenih

stranih vojnika, koji su milom il i s i lom ratovali na strani Njemake:

Talijani, Rumunji , Maari , Francuzi, Hrvati . . .

3 . Graan ski i narodno-oslobodilaki ratovi

Autori analiziraju ulogu Kominterne u t im ratovima, a na prvome

mjestu dosta objektivno prikazuju "najsimptomatinij i pr imjer", onaj

Jugoslavije, i taj pr ika z ide sve do pokolja na zav retk u ra ta i u

porau, gdje se ne iznosi pokolj Hrvata u Sloveniji, ve samo

Slovenaca i Srb a "Crna knjiga" prikazuje zatim grki po kr et o tp ora

4 9

i

komu nistiki graanski rat,

koji je 1 945.-48. dobivao i zd an u

pomo iz Titove Jugoslavije, Albanije i Bugarske.

itavo jedno opseno poglavlje posveeno je panjolskom

graanskom ratu, od pobjede Narodne fronte

50

1936. do njegova

zavretka 1939. Zanimljivo je, da se Stalj in u sluaju tog rata "kasno

budi"

51

i tek nakon Francova "pronunciamienta"

52

pr iznaje Repub

liku. No, ve od rujna 1936 . on aktivno rad i n a osvajanju pozicija:

tak o m an jin sk a pa njo lska KP inzis tira na ujedinjenju "lijevih snaga",

Tu je bilo i hrv atsk ih antifaista iz Istre i Dalm acije. Zanimljivo je ne sam o, da ti

hrvatski pobunjenici protiv talijanskog faizma nisu ni uvijek, ni veinom bili

komunist i , nego i to da Hrvatska nije ni do danas pokuala svjetskoj znanstvenoj i

intelektualnoj javnosti prikazati te antifaist ike hrvatske pobune, koje su meu

prvim anti total i tarnim pokretima u Europi. (N)

Je li itko istraio, koliko je Hrvata u meteu predaje vojski u svibnju 1945.

predano Sovjet ima i skonalo u logorima SSSR-a? (N).

Koji je bio vrlo raznolik, prepun meusobnih borbi raznih struja, posebice

komunista protiv ostal ih, te meusobnih izdaja Nijemcima. . .

U Narodnoj fronti sastavljenoj od "lijevih" stranaka, to je slabo poznato, bili su

snani socijal ist i i anarhist i (ovi potonji nisu imali predstavnika u Las Cortes ) ,

dok su komunist i bi l i slabija stranka

Andre Gide, boravei tada u SSSR-u, konstat ira odsutnost svakog interesa za

sudb inu novostvorene panjolske republ ike .

Proglasa , odnos no pobun e u Maroku, 17. srpnja 1936.

291


17/19

N.

Simac, Crna knjiga komunizma

tj .

infi l t r i ra se u neke stranke te uspijeva ujedinit i Omladinski pokret

i Ujedinjenu socijalistiku stranku Katalonije.

Sovjetski poklisar Rosenberg "suvereno" sudjeluje na s jednicama

Vlade, a Sovjeti alju u panjolsku nekoliko tisua vojnih, politikih i

posebice NKVD-ovih i GRV-ovih savjetnika i agenata.

5 3

No, za razl iku

od ostal ih zemalja, koje su orujem besplatno pomagale Republiku i l i

Franca, Sovjet i su naplat i l i panjolskim zlatom i ucjenama raznih

vrsta sve oruje koje su prodali republikancima. Tijekom rata

sovjetski agenti se posveuju napose otkrivanju i l ikvidiranju

"trockista" i anarho-sindikalis ta u Katalonij i , a posebno rade na

likvidacij i konkurentskoga POUM-a,

54

nakon to su na os tavku

prisi l i l i predsjednika Vlade Larga Caballera.

55

III. KOM UNISTI I MEUNARODNI TERORIZAM

Autori "Crne knjige" istiu da su 20-ih i 30-ih godina svi

komunis t iki pokuaj i dizanja

oruanih ustanaka propali,

dok su

40-ih godina, najprije u uvjetima II. svjetskog rata, a onda i poslije

njega komunist i radil i na organiziranju

narodno-oslobodilakih

pokreta,

ko m bin iran ih sa s trategijom gra an sk og rat , t j . revolucije, i

tako od Francuske pa sve do Dalekog is toka.

Tako je

partizanska i gerilska

tak tik a dove la do osvajanja vlasti

oruanom silom u Jugoslaviji , Kini, Sjevernoj Koreji, Vijetnamu,

Kambodi i Kubi.

Nakon II. svjetskog rata Sovjeti su, izdaleka ili neizravno, preko

Jugoslavije i Cehoslovake, pomagali alirsku pobunu i rat za

os loboenje od Francuske.

Njihova suzdranost bi la je izraenija u odnosu na IRA-u.

Najdjelotvornije je bilo njihovo zauzimanje oko palestinskog tero

r izma: tu su najvie pomagal i i manipul i ra l i pokretom dr . Haddada i

s nj ime I l iem Ramirezom Sanchezom -

Carlosom,

koji je sura ivao s

Japanskom Crvenom armijom i s Frakci jom Crvene armije (Nje

maka) , kao i sa s lubama brojnih komunis t ikih zemal ja .

56

Sovjeti

Po svjedoenju generala Krivickog, efa NKVD-a za Zapadnu Europu, "od 3 000

Sovjeta

u panjolskoj sam o je 40-ak njih stvarn o sudjelovalo u borbam a", a svi

drugi su se

in filtrirali

u panjolske dravne slube, posebno polici jske i vojne.

Partido Obrero de Unificacion Marxista.

U tom svrgnuu sudjelovali su ne samo panjolski generali Enrique Lister, El

Campesino i La Pasionaria, t j . Dolores Ibaruri , nego i agenti Kominterne, Orlov,

Erno Gero, Andre Marty te jedan Hrvat , brat Vladimira opia, koji je tada

zapovijedao dvama logorima u Kataloniji.

Ukljuujui i Jugoslaviju

292


18/19

Crkva u svijetu 33 (1998), br. 3 . s tr . 276 -294 .

su mnogo suzdrani je pomagal i Narodnu frontu za os loboenje

Palestine Georgesa Habacha, a najmanje Organizaciju za osloboenje

Palest ine Jasera Arafata.

Umjesto zakljuka

Hrvatska javnost nee lako doi do stranih izdanja "Crne knjige

komunizma", a na hrvatski e pr i jevod jamano jo dobrano ekat i .

Stoga nam se ini lo kor isnim upozori t i da "naa" neposredna

prolost ivo zanima zapadni svijet i da je nesumnjiva kvali teta ovog

zbornika radova 11 autora u s l jedeem:

- to autori potuju postulat pa povjesnik treba vie "shvaati"

nego li "suditi": stoga ovaj zbornik nije suenje, nego nastojanje

razumijevanja monstruoznih injenica i terora kao sustava vlast i , i to

s pozici ja pluralne demokracije i graanskih sloboda;

- to se autore ne mojDe optuiti za "desnu" pristranost, jer

zbornik dolazi od lijevih intelektualaca, od kojih je veina prola kroz

meandre komunizma raznih ina ica ;

- to je objavljen u "neutralnoj" Francuskoj, zemlji s dominan

tnim "lijevim" javnim mnijenjem i vrlo konzervativnom KP;

- to se analize, posebice o SSR-u, temelje na novim, do sada

neobjavl jenim dokument ima;

- to je to u zapadnom svijetu prva, djelomina bilanca

komunizma, njegovih masovnih zloina i t raginog "lanca", koji je

skovao: iskljuenje - eliminacija - eksterminacija.. .

Mnoina autora i razl ii tost pris tupa ostavlja dojam da je

najvaniji iako teko izbjeiv nedostatak ove knjige nepostojanje

jedinstvene metode (naina izlaganja, raspoloivosti dokumenata. . . )

te injenica, da su neke zemlje obraene temeljito (SSSR, Poljska,

eka. . .) , a druge tek povrno (ex-SFRJ, Albanija. . . ) . Ovaj nedostatak

mogao bi bi t i poticaj da se i u nas - moda u okviru nekoliko mult i-

disciplinarnih, internacionalnih ekipa povijesnika, filozofa, sociologa,

kriminologa, vikt imologa.. . - obradi temelj i to, na osnovi dokumenata

i svjedoenja, razdoblje od 1919. (stvaranje KP), pa do 1990., sa svim

specifinostima "naega" komunizma i njegova terora.

Razmil jajui o toj mogunosti i nadi/sumnji , da l i e se ona

htjeti/moi ostv ariti , na m ee mi se pitanje, koje bih , para fraziraju i

Kunderu, postavio svojim sugraanima: Ne postoji l i ozbil jna opas

nost da se u

naoj ,

tako razvijenoj, ignoranciji i akulturaciji dogodi,

da za razdoblje od posljednjih 57 godina izjavimo slavodobitno i

cinino: Nita nee biti shvaeno i nita nee b iti oproteno ?]

293


19/19

N.

imac, Crna knjiga komunizma

Ne treba l i , pred takvom perspektivom, postavi t i i niz drugih

pitanja: Sm ijemo li i hoem o l i pristat i n a to? Zbog sam ih s ebe? Zbog

svoje dunosti pamenja? Ili zbog narataja koji dolazi? Ili barem

zbog nevinih rtava?

THE BLACK BOOK OF COMMUNISM

Summary

An extensive collection of w or ks un de r the tit le "The Black B ook

of Communism" appeared in France last year. In the fol lowing

supplement the author presents this f i rst a t tempt of i i ivest igat ing

communism as a g lobal system of c r ime, te r ror and opression.

Following the book divisions, in the first part he introduces us to the

essent ial features of the character of communist ic regimes:

beginnings, origin and system of teror, the estimate of their crimes,

conspiracy of silence, etc. Then he reveals the project of communistic

world revolution and terror as i t manifested through the activities of

Comintern and in communist c ivi l wars. Final ly, he analyzes the

quest ion of re la t ions be tween communism and in terna t ional te r ror .

The author 's a im is to help the Croat ian readers, by this cognit ion, to

be bet ter informed about their hushed up recent history and to face

successful ly the present communist ic heri tage.

Documents

Šimac - Crna knjiga komunizma