SILVIJE STRAHIMIR KRANJEVIBUGARKINJE (1885.) (IZBOR)USPOMENI NEUMRLOGAAUGUSTA ENOEPOSVEUJES. S. K.

Si mon vers est trop cru, si sa bouche est sans frein,C'est qu'il sonne aujourd'hui dans un siecle d'airain.Le cynisme des coeurs doit salir la parole,Et la haine du mal enfante l'hyperbole.Or donc je puis braver le regard pudibond,Mons vers rude et grossier est honnete homme au fond!

AUGUSTE BARBIER

USPOMENI AUGUSTA ENOEKad jo mi duu maglen veo vio,Djetinjstva dokle grijali me danci,Kad cvijea ar mi svaki trn jo krioI motali se svud jo nevin-sanci...Ah, svud kad milo smijalo se nebo,I raj kad meni smjekao se cvjetan,Kad nit sam svijeta ni utjehe trebo,Ve noah dar, a ne znah - kako sretan!

Izvjedljiv vid mi na sve eljan pado,I gledah nebu one kruge tajne,A lagan uzdah kidao se radoPod vedre zvijezde - boje oi sjajne.Sve mladom vatrom u prsim je vrilo,I enja rasla neznana i neka,A nijesam znao to se u njoj krilo,A nijesam znao kakva kob ju eka.

Polijetah krajem kao leptir ari,A slatki nemir vio me i vio - -Sve buji srce, u prsima ari,Na javi snivah, u sanku sam bdio.Tajnovit daak nosio me hitraU krilo majci i iz krila njena;as sunce tako ponad vode titra,as grana tako dre prelomljena.

I doe tren, i mlade ove grudiSvu tajnu ovu izdisati stale,Kad pjesmu ue to im snagu budi,I moje ice s nje su zaigrale!Tvoj ganu poj me iz junakog grla,I u svijest pjesan prenula me sveta;To bio glas Tvoj - slavo neumrla -To pjev Tvoj bio - diko naeg svijeta!Poimat stadoh i svoj zanos rani,Ko pela po Tvom cvijeu sam leto,A dui novi svanuli mi dani,Otkada pjenje sluo sam Ti sveto.Na pjesmi Tvojoj grudi moje mladeOdgajale se ko na majke krilu;Vijek sretan as mi, kad mi Boe dadeTe Tvoju zauh pjevaicu-vilu.

Ja uio sam na Tvog srca aru,Na vatri Tvojoj to je dar s nebesa;Na divskome Ti jaao se maru,Gdje plamna dua zemne brige stresa.Ah, Tebe, Tebe nijesu cijenit znali;Ti mrtva glavo, pjesnie nam ivi;Poimat kada genija su znali,Bijae kasno da se kaju krivi.

Tvoj duh nam trudne noi je rtvovo,Zaradit kruca dok je moro danju,Pod gluhim nebom plamno si matovoO ljepem doba, ljepem pouzdanju.Gospoda naa slatkim rajem sniju,Dok umovi nam znojem slavu piu,Vojnici rada krvcu dokle liju,Prvaci njeg'vi na perju se niu!

O, ljubljah Te - i srean sam se nadoDa i mom oku as e srea donit,Da na ruku Ti elo spustim mlado,Da uzmognem se geniju poklonit!I as je doo i - naopak jao,Kad vita Tvoja klonula su krila,Kraj kria Tvog mi korak zadrhtao,Nad grobom mi se elja ispunila!

Nek mir je Tebi! Grob gdje genij snijeVjekovita je knjiga otvorena,Preporoeno gdjeno ljudstvo tijeZakonar svijeta, umom posveena.Ah, daj da i ja na toj stazi mojojBoanstvu s grijeha ne budem si kriv,Dok duh se misli uvijek klanja Tvojoj:Vilovat dovijek, il mrtvovat iv!HRVATSKOJRaskrivaj se, raju, planite, nebesa,S aneoskog plama u tom trenu svetom,S nje kad kopren skidam; u prah, vi udesa,U prah pred tim botvom, pred tom enom spetom!Suzna su joj lica, o ruku joj visiSa krvava gvoe zaralo znoja -Takvu li te gledam, tuna kakva li si,Izmuena majko, o Hrvatsko moja!

Skrenoj na dasci drhturi li tako,Kraljice o asna, lijepa i tuna?!Poduprijevi glavu, traju kojekako,Tu zar, majko, eka as pokopa suzna.O, zar zbilja klone, pa ti usnut valja,I osjea skori grob da eka tebe - -?- Lana ptica kuka: prah da zadnjeg kraljaI budunost tvoju zanavijek pogrebe!

Ne boluje smrtno to o iu dvoji,S tegotnijih rana pada u oaje;Samo teak uzdah za uzdahom roji,Da si djecu kune, srce ti ne daje.To je srce majke, milosrdna dara,Mileno i blago kao doba cvjetno -I to srce, puno nebeskoga ara,Mila moja majko, ono nije sretno.

ta e! Je l' da kuca nesinu o vrata,Da moljaka ono to te Bogom patri?Ah, ta tebi ne bi mnogi od HrvataDao ni da ila otopi o vatri!Gotove su ruke da pograbe tebe,Pod konopac da te preprodadu grijeno;Komu li si majka? mare tek za sebe,Osim novca, sve je tvojoj djeci smijeno!

Pogledaj me, majko, gdje preda te padam,Sretan to te majkom slatko zvati smijem;Tu u tvoje krilo mlado elo skladam,Tu o tvojem vratu dug zagrljaj vijem.Sve je moje pusto, cijelim, majko, plamomPreda te se sputam, sve si moje milje;Jednom duom diem - tebi rtvovanom,Jednu crkvu imam - tvoje to okrilje!

Tu se mlaan kunem: jo nas ima dosti,Prokuanih bijedom, odojenih jadom;Prokleli smo ovaj ivot od milosti,Tebe emo dii - ma i krvnim radom!Do patnikog krsta sve nas oko nosi,Zapinje o elo raspetom boanstvu;Zavidna nam usna krunu onu prosi,Nek bi tebi bili, On to ovjeanstvu!

O, Hrvatsko sveta! kad u tako za tePred rtvenik klonut ela arka, vedra?!I slobode traci kad e da te zlate,U grobu e mrtva zadrhtati njedra.Moda za te slave ti e, tugo moja,I moj uz prah stati i proaptat tiho:Snivaj, grob ti uva majka evo tvoja,Mrtav si mi ponos, iv mi vjera bio!

A gle, majko moja, dok se ovo bijem,Daj da s tvojeg puta nikad ne bih skreno;Pusti da ti ruke o vrat slatki vijem -Da tvog srca nemam, jur bih davno sveno!Ti me tako krijepi, ti me vodi sobom,Kroz trnje i tamo, slava gdje je tvoja,Da uzmognem, majko, vragu ti nad grobomKliknut: - Zdravo, sretna, o Hrvatsko moja!

SENJU-GRADUelik-znaaj, zmaj plamenit,Kad je gonit crna jata,Na braniku lav korjenit,Die nam se, div Hrvata.Vedro eloKae smjelo,Uskoki si strojan lik,Kroz vjekoveStare, nove,Za slobodu muenik!

Uz zagrljaj sinjeg moraRazastro si vita krila,Tu "orlovih" podno "gora"Slobodi je kua bila,Kad je davniUskok slavniTu otrio handar ljut,I od moraI od goraOdbijao okov krut.

Ko anela lik straaraKruna kruni elo tvoje,Gdje se Nehaj, slava stara,Ponad tebe nadnio je!Ne, moj rode,On slobodeNikad nije bio strah;Vijek joj cioVijence vioPradjedovski brane prah!

Sva ti prolost slave bajka,Vjenog traja i pameti,Kad uskoka znala ajkaMoru priat o osveti,Markov-lave,Zmajske glave,Valovlja ti krvav vir,Tvojih ljudiPlamnih grudiStrane smrti straan pir!

Ko "orlovske" krne "stijene"estita ti krvca traje,Due arke, neskuene,Tvoje sjeme svud se znaje;Plam u oku,Plam u skoku,Kad se strmi roda vrag.Otkad posta,Vavijek ostaZelen lovor na tvoj prag!

Uz junake sinke smjeleVijek svoj viju krasne keri,Krvi zdrave, arke, vrele,Materinjoj vjerne vjeri,Pa HrvataZanos hvataUz vila ti bajni roj;Oko sijeva,Divna djevaKo aneo sjaji tvoj!

Poput bure s tvojih kriUzbuni se slava stara,Lana himba kad se vri,Da ti bistre oi vara,Val se stresaDo nebesa,Smrt i uas zijeva svud;Himba pada,Pjev se sklada,Opet pjeva arka grud!

Sputavaju lava jaka,Lavska dua u njem ije;Kolju tebe siromakaTua milost, tue zmije,Al niz kriTvoje priPovijesti nam zavjet svet:Vrh grobovaPradjedovaKo junak e bit i mrijet!

Senju-grade, stara diko,Zlatna kruno svih Hrvata,Duh slobode, tebi viko,Slavljena se stijega hvata -Naprijed - s Bogom,S braom, slogom,Vijenac e ti elo vit,Kad se rodiDan slobodi,Prvi trak joj tvoj e bit!

NA NEHAJUBje no, kad s gola Nehaju mi visaNa tamno more mutan pogled pao,Kad zirnuh okom preko ljuta klisa,Slobodu gdje je Uskok branit znaoBje no, i svuda goli gledah kamenI disaj sluah rodita mi draga,U dui sveti gorio je plamen,A gorak uzdah proklinjo mu vraga.

I stajah tako - plakat mi se htjeloNad kamnom sudbom ispod kamen-grada,I drhtalo mi tajnim strahom tijelo,A srce tisu ovijalo jada.I miljah: tako sjeaju se tebeI tvoje slave nekadanjeg sjaja,Kad za druge si, vie neg za sebe,Ti krstit znao i lava i zmaja?

Da, to je prolo, sad od slave tvojeTek djeci tvojoj jedan osta znamen,Potenje isto, kao sunce to je,I znaaj tvri neg to ivac-kamen.To zapis svet ti, za njim da mi segne,Ta u njem sva ti orlovska je snaga,I ne boj mi se; poteno li pregne,Ti vijek e svoga odrvati vraga.

Uutjeh - zanos svladao me mlaan,I snatriv klonuh pod zidine slavne,Outjeh, pokoj da me blai slaan,I slavlje zgledah posred noi tavne:Sve s mora, gora, rod se kupi bratski;Na povrate je sa krvava pira,A srca stresa usklik svehrvatski;To rob se krvlju dovinuo mira!

I prenuh se; sa Nehajeva visaNa tamno more pogled mi je pao,I zirnuh okom preko ljuta klisa,Slobodu gdje je Uskok branit znao -Pa kliknuh: - ivi, moj uskoki grade,I tvoja sunce ogrijat e vrata;Da, i ti svoje prebolit e jade,I puknut zora slobodi Hrvata!

POVIJESTI SUDAjd sa mnom - ja ti krvnu palim zubljuI vodim tebe - prorok svomu puku!Da pokaem ti skvrn na onom rublju,U kraljevskih to neko sjao ruku'...

Ajd sa mnom! ti si i nas neko znala,Kad rug nas svijeta krstio "barbari" -Kad zastava nam ne bje u prah pala,Da sualost nas uzdahom nadari!

Da, sretnih dana sklesa nama i tiNa tvojoj samo vjekotrajnoj ploi,Kad Hrvat bje tek junak nedobiti!A danas? pla'te, pla'te, moje oi - -

Ajd sa mnom! ja ti krvnu palim svijeu,Da vidi samu razval i ginue!Ti zna sve sama - tumait ti neu,Kad pojmi svako oko umirue!

Na jednu samo ja te sliku putim,A gledaj: krpa rastrgana to je!Ti misli neto, a gle, i ja slutim,Ba kakve misli duhom ti se roje.

Ti vidi do nje trulu onu ruku,to s nje nam htjela svete boje zbrisat,Na zator momu izmuenom pukuPod slave grb sramotu svim upisat - -A gledaj sad ju - - - prsti ti su suhi,Kroz uplje zglobi velik crve viri,A na sve pao zrak je groboduhi --Gle, to je sve - al u to oko gviri!

Ajd, zublja gori poput rujne krvi,Krvolik plazi po tih kostih plamen,Al vrh tog praha, vrh te suhe strviJa itam neto - boji kao znamen - -:

Nek viknu vrazi: skidaj glavu, pue!Nek krvav uz rtve stegne, neka!Al kob se mijenja, tko bje patnik jue,Tog danas vee druga sudba eka.

U mrak jo tko je bio lancu predan,S tirani dolje! zorom klike eno.I smrviv krunu - on, osvete edan,Njen zlatan praak gazi nesmiljeno - -

Zar stoga gled tvoj tuj se zagledao,Gdje prorok blata tek bi crva pozno?!A na taj pogled - krv mi stine, jao -Oj, povijesti, kol pravedna si grozno!!

VJEKOVNOMU MUENIKUNarode moj divni, narode moj dragi,Srca moga rano, neprebolna boli,Muenie ivi i jaganje blagi,Nevoljna te dua nevoljnika voli.Sa ljubavi vrue, sinovske rad vjereSunce moje gasne, oi mi se mute;Sve emerom ljuim danci se emere,Otro trnje stere pjesniku ti pute!

Il da srean klikem? O, moj rode, kada?Dok osjeam gdje ti krvna kaplja znojaPoput vrelog gvoa na srce mi pada,Muenie ivi, teka rano moja!uj me, moja tugo, tebi tek se miloIz ranjenih grudi svaki uzdah die,Ko kad edo vjerno uz majino kriloPlae pa si suze njojzi o vrat nie

I do njenog ela vlano skree okoGlede gdje se briga po naborim vije;Projeo ga ivot, usjeko duboko,Crno siju sjeme to kukanjem zrije.Ko taj pogled zdvojni, moja pjesma takoDo tebe se, tuni moj narode, krili,I ja ne znam to bih: kleo ili plako,to su tvoje ljude - ljudi izmuili!

Tvoja sudba gorka, bolna, zlopatea,Zar ve tebe, tugo, rubu groba vodi?Kroz vjekove teka, vjekovima vea -Ah, ako li suza opet suze rodi!Muenie ivi, rtvo sile krute,Svaka mis na te vrelo mi je jada:S tebe mjesto cvijea trovi da'nem ljute,S tebe eom gorim, s tebe ginem s glada.

Pito bih ti sina: emu bijednik ore,emu crnu zemlju svojim znojem kropi,Kad mu puna zrna za tuina zore,Za neznana vraga kad ju suzom topi!Reko bih ti sinu: - Trgaj gvoe s plugaPa zaori polje, to slobodom raa;Sakuj od njeg otra desnici si druga,Neka krvlju brazdi, nek te oslobaa!

Nu mi uhom cvili uzdah sinka tvoga:Otee mi i to za harae klete!Rinue me, krvni, ispod krova moga,S materine kose bi se nama plete!O, bijednie ivi, vijek na nove jadeOpet nove suze mute se i mute;I biti e tako, dokle nas imadeto ko tui svoje obijamo pute!

Reci: im bih tebi aneo spasa bio,Na utjehu tvoju s blagog poslan neba;Kad vedrijom pjesmom tjeit bih te htio,Samo srce tui, samo lijeka treba.Tek kroz slutnju viam dan da mora sinut,Kad e tvoja ena jednom rodit ljudi,to e hola orla sa oblaka skinut,Smrtno zagnat zrno u krvne mu grudi.

Nije ljudska suza da se po njoj gazi,Ve ko sjajna zvijezda da u zvijezde plane;Ni poletna mis da po zemlji plazi,Ve da ine hrla ko munjevno tane.A u tebe suza i misli imade,Da u prijest sjedne, srce tvoje vrijedi:O, moj rode, u tom sve su moje nade,Pa sve kad mi trne - tvoj mi sjaj ne blijedi!

MALENIM VELIKANOM!Silni ste mi - silnija jo vam cijena,Da se vjenost tuiti nigda neeNa smrt vau, niti na trule skoriImena vaeg!

Vi, oj, to se kaete meni maglom,Zar je vaa zaborav toli jaka,Te ne znade, divlje da svijetlo traje,Grobi dok gniju?!

Ja se mrnjom ne ruim na vas; vi stePreduboko mojega ispod suda,Koto i trn silenog ispod hrastaPrenisko plazi.

Vihar silni polomi hrast, a trnaDirnut nee, pobjedu ipak pozna,Skriv jae, znade da trgnut moeSlabiji korijen.

Zalud ete prezirat milost kliu:Jo smo ivi! oluja huji dalje - -Kreket bar gubi se, kada svemirGromovi grmi!

Ajd - nek bude - gromovlje e uutit,Da se moe pouti apat slabi;Ka'te meni - - utnja je, jao, rije vam,utite samo!

Ej, na svojih prsiju i slabiakKrii prti - svilena nit ga nosi,Al na lea prima ga samo ovjek,Visi o trudu!

Niti korak obijesti nee odatSvjesne due; drukije sjaji sunceNegol' ono ime sa iak puniena sirota!

U em dakle vae se plemstvo kae,U em sila, to bi vas digla zvijezdam;Lavlji vuci, ali i zeji lavi,Tko ste i to ste?

Sramite se, narodi nisu slijepi,A da ne bi poznali to je sokol,to je sokol, to li je opet gadnaVelika sova!

Divi moji, sluajno da ne zapehO crvoto, ne bih ni crva znao!Eto, tako upoznah silu vau,Znate l' to vidjeh?

Vidjeh da je zloba naravlju sile,Srca vaa kamen su onaj crni,to se kopa goruem paklu iz dna,Da vam je srcem.

Ej, ta zlobe osveta nije hrabrost,Kojom porod lavica zdvojna brani,Ve mi ona nalii vujem zubu,Mlade to kolje!

Silni li ste - dostojno snage nije,Da se ona malenim crvom sveti;Jeste l' slabi - jalovi tad vam trudi,Osveta smijena!

to ste, dakle, sileni divi moji,Jeste l' za to da vam se razbor smije?to ste dakle - vragaovi ili lutke,Podli il smijeni?!

NA ODRU STAROGA LJETAuti e sud gomile...!PUKIN

Jo mlad i zelen - a ve sm -Na troan mi je stolac pao;Bljedolik svjetla drhtav plamPo licu mu se nujit stao...Bijae pjesnik - krvi kapBa svaka mu se pjesma zvala,Bijae pjesnik - suz slapBje sve to j' pjesma njemu dala!Ah, cijelom sreom svoga vijekaOn hara svojoj plaa vili,Dok stupa stazom gdje ga ekaUitak kad ga zemlja skrili!Ah, cijelom sreom, al jo nigdjeOn nije kleo kobi svoje,Ta znao je gdje se vjenost zide,Da tuj i tjeme krvavo je!Bijae pjesnik, al ne tajZa slavom samo koji hlepi,Ve onaj koga sladi vaj,Jer srea brae mir mu krijepi!Bijae pjesnik, ali neNa nakovalu stih to kuje;Iz ae kaplje rumeneI rujnu zoru prorokuje!Bijae pjesnik, ne od onihto vilu znaju uz pun depPa kliu: iv'te, milioni,Kad praska vitih boca ep!Osvitkom onda drugi danIz aavih se jama vukuI plau: ja sam nevoljan,Al prorok nade svomu puku.Od vjerovnike bjee hrpeU osaminu zdvojni srnuI ondje tue, ondje trpe,Te kolijevku si kunu crnu!Na grob si stranu kletvu roteU skute kriju trono lice -U sanji bijedne su sirote.U zbilji - proste kukavice!Da, kukavice, krivac tko je,Da bile su im slabe snage;A pjesnik, ovjek due blage,Okrijepit udi mile svoje!Da, kukavice - gdje je grijehto uvee smo puni duha,to uvee se ori smijeh,A sutra - niti kore kruha!Ej, silnog su im pjesme dojma,Kad raaju se, pjesnik kleca!I padne - proza nema pojma,Kol pjesme zlobna jesu djeca!Bijae pjesnik - takav ne,Ve pravi botvu svom sveenikI trijezan ovjek i trpljenikOd utrobe jur majine!Odojio ga prijegor suh,Odgojio ga vjeni boj,Othranio ga skrban kruh,Napojio ga mrzli znoj...Je l' sluaj il je kob to bila,On osta gladan, osta sm,I ba kad pono muklo bila,Bljedolik mu je drhtno plam,I on se prenu - - to bje as,Budunost kada prolost srazi,Kad preraa se ivot vas,I novi tok je novoj stazi,Aj, on se prenu - noi oneVjerovao je boljoj srei,A danas ute prsi bone,Da jad je njegov sve to vei.I mislio je, kud se sveJur moto nije, da se spasi,I kako nade zginueKo skren amac u talasih.Aj, mislio je, kleo nije,Tek pitao je: zato tako?I plakao je, gorko plako,Ba ko da nebo suze lije,I nepogod cijeli redI zamrznulih nada led,Trpljenja povijest, listak bolniPred njegovom se suzom javi,A na taj udes neumolniI mozak mu se zakrvavi.Priklonio je elo svoje,Na papir teka kaplja kanu,I pito se je: rane moje,Koj' lijek vam ovim ljetom svanu?I pitaju se, pla ga smota,Ta gine ljeto i - sirota.Jo mlad i zelen, a ve sm,Na troan mi je krevet pao;S daleka sijeva pjesme plam,A on na slami drhtat stao - -I snilo mu se, ne bje san,Ve suzom mu se miso krala,I dua mu je uzdisala,Mahnitao je nevoljan -Drhture sve je jade zrio,to jur ih davno pregorio,I gledao je redom, redomZa jadom bijedu, jad za bijedom -uj, jo mu tuno srce paraNad odrom sree gorak pla,A zveka kuke i grobara,Aj, kolje, kolje kao ma!Al minu sve, a ljuta gladU utrobu se vlait uze,I t ga prenu: to e sad?On pitao se sve kroz suze.Da, to e sad? ta skrbit, radit,Uivat svoga lica znoj,Potenim krucem ivot sladit,Poteno rvat duni boj!A jur u - misli - nai gdjeBoansku duu, uzor koj',Da spozna misli poletne,Da spozna plamni zanos moj!I misle tako, u svijet zaePlamenit, lakom sve na trud,Al - ledna srca svuda naeI okorjelu, tvrdu grud.Ni to ga nije mlada smelo,Ta srce mu je uzavrelo;A vatru srca led jo budi,Na vatri e se ona sle,Pa nek se kora zimom zgrudi,Pod krutim ledom val e te!I prevareni plamnik mladiSkamenio se asak jedan,Snenadili ga novi jadi,Ah, o tom nije snivo bijedan.I stajao je tako dugoKo oajnik na pakla vratih,A onda apnu: traj mi, tugo,Tek nemoj mi se zdvojnost zvati!I sjetio se na ar prvi,I sjetio se slatke brige,Kad on je neko burne krviSveznadarke si listo knjige,A u njih zlatno bilo imeBa sjajno ko i alem ist,I on si usni da je njimeOsvjetlo Boe rajski blist.- - Da, k njemu idem, zdravo da si,Ti moga srca diko prava;Oj, ti me pojmi, ti me spasi,Sirotu, to te oboava!I krenu pjesnik - grud mu bije,Nedoeljen se uzdah vijeU hladni onaj svjetski zrakI plie po njem, strijele trakKo da si ledom trai puteBez groma, ta jo usne ute,Jer rekoe mu da za sadaGospodin zborit "nema kada".A kad se vrati za as koj',Uvedoe ga, Boe moj -Za prviput je onog zgledo,O kojem prosni mladost svu,Ko mladi i ko slabo edoO svojem snatre uzoru.Bijae mu to stasa krepka,Trbuak bje mu teret vas,Pod vratom meso - ba ko klepka;A svakoj zgodi priklon glas.I dok je drhto pjesnik mladiU dobi kad se suze rone,On otresnu se: kakvi jadiPod njegov krov ga danas gone?I trznuo se vilin brat,I jeknulo mu srce jadno,To bilo njemu prvikrat,to slua botvo, pa tol hladno!Al to je mogo, pjesmu prui,Svom uzoru ju na skut pusti,A on ju okom zaokrui,Pa slubeno si nabra usti...A - tako, pjesma? kako spazih,Imade tota tuj posrijedi,A pamti: svatko neka pazi,Da svojih "viih" ne uvrijedi!I ja ti neko, mlade moj,Ba bijah tako lud ko tiPa mislio sam ivot svojrtvovat vjenoj oluji;Al - vijek se mijenja, pa i ljudi,U praksi ti se uit treba;Te sad ti i moj razbor sudi,Da trbuh ti je kuti neba!Ta gle, na primjer - pjesnitvo,To ludost ti je, dijete moje,I moli Boga da to zloSad odvali od glave tvoje!Na, gledaj samo - to ti j' bolje,Da za druge svoj tupi duh;Ti jalovo mi ore polje,A - tim si nee stei kruh!To sad ti velim, a ti pazi,Po drugoj da mi krene stazi,Jer inae u cijelom brigomJa morat gledat to mi radi,Da jote kakvom ludom knjigomMed pukom bune ne sagradi!A sada, zbogom - zadnjikratJo velim, daj se ti osvijestiI - do bijesa - ve jedan sat -Zakasnih - zbogom - idem jesti!!I uminu ko ivi gladNa vrata finih od stakala,A sve to zau pjesnik mlad,Bje mljesk jo njeg'vog ideala!Aj, da ste znali kakva boTad u srce se njemu upi,Zagrabiv elo plameno,Na vrata bijedni mladac hrupi -I jurio je svud i svud,Dok u srcu mu vrio pak,I nije znao na p lud,Bi l' smijo bi se, bi li plako?A tko da pojmi, tko da zna,Ba prevarena dua to je;Joj, srce ti je Golgota,Kad izdae te nade tvoje!I bezutjean, kad je smUz plamen svijee drhto ut,A na srcu ga stisko kam,Po mozgu huj se vio ljut,Pa suzom kad je jade piso,Utjeljiv uza nj pjevnu glas,Blagoslovna ga uzni mis:Posvetit knjizi napor vas!I prosniv cijelu boju noU pjesmi novog svoga kroka,On drugog dana vedra okaOsnutkom novim tegnu po.Oj, koli milo njemu bje,Kad sluao je pisca stara,Gdje due plamne, vatrene,Sve milo s njim se razgovara;On priao mu borbe svoje,On tjeio ga neka radi:Krvav'te, sinko, elo svoje,Jer patnja die, patnja sladi!Ja vidim da vas vila obra,Da budete joj borac nov;Oj, pjesnitvo je majka dobra,A ivot njen je - blagoslov!Al pamtite, nek znaaj vrstU vami ilje svoje plete,Ponesi najpre sm svoj krstPa onda vii: trpi, svijete!Ne vrijedi mnogo prazna vika,Kad sm na svoje geslo pljuje,Na stazi tad si znaajnika,Kad vlastit zakon i sm tuje!Talenat tek se ondje taji,Potenje gdje je prije hljeba;A genij time ljepe sjaji,im manje trai, manje treba!Al kad je u vas toga duha,To ostajte nam vjeran brat;Gorinu spoznav knjinog kruha,Jo slatkim ete njega zvat!Da, to mu kaza pisac star,A u njem nova vatra planu,U ilah strujnu novi ar,Na oku zanos suzom svanu.I radio je, pjevao je,Slavuljak sad je, sada grom;Kroz pjesmu ma mu sijevao je,Bje potres drijemu, zlobi slom.Al - oj, ti aru srca, muko,Tko ne bi nujnim glasom kuko,Kad vidi iskren da mu j' trudI korist brai - vjeni san,Pa ipak hladnu onu grud,Za koju misli no i dan!Oj, pii, pjevaj, suze toi,Uskrauj sanka samom sebi,Uz slabu svijeu gubi oi,Ta zginuo bi, kada ne bi,I reci onda: evo sadJa pruam vama knjigu ovuI ja se nadam iv i mladJo svoga rada blagoslovu!Pa kazat e ti: man' se sanja!Na narod nije stvoren za to,Tuinstvo dneva svakidanjaUnaa me nas suho zlato!Oj, Boe, eto tim te krijepeI tim ti jare boji plam,Mni: svuda nai due lijepe,A naao si leden kam!I plae, plae vjea mnoga,Knjievnost kad nam mladu zrije,Gdje klecava joj klone noga,Jer mnogi rae tue grije!Ah, otrovani niski duhJo molit mora svjestan rada,Da isprosi si dnevni kruh,Da ne umre nam vila s glada!Aj, grozno to je - pjesnik kriknuI klonu elom na tvrd log,Ko ranjen lave svijest mu riknuU pravednosti gnjeva svog.S daleka negdje pjev se iriI glazba mami noku laku,A njemu na log mjesec gviriI estita mu sreu svaku.Ha sreu! apnu prezirnoI sklopi oko krvavo,Jer gluha no je - gasne svijea,A pjesnik drijemlje: to je srea - -Poljubio mu vjee san,A pred okom mu svano danI kripnula su trona vrata,A sjena neka njemu kroi,Pa bujnom kosom vala zlataKrvosuzne mu utre oi.A on ju gleda - sve, ah, svojertvovao bi za taj as,Ta ono slatko mile to je,Za kojim gine vas i vas.On sluao ju to mu zboriI kako sve mu jade brie;Anelak - misli - sad ga dvori,Boanstvo - uti - tuda die,I kao prorok ist i svetGovorila mu ljubav mila:Osvijestit e se i na svijet,Veliat e se naa vila!A gdje se lovor milo vije,I blagim hlatkom ondje plodi;Za knjigu samo neka ije,Za knjigu tko se na svijet rodi.Knjievnik tad e moi naNe strepe da e mrijet bez kruha,Slobode svoje tuju as,Razvijat krila svoga duha.Pri ralu ori, a pri peru,Od pera ivu, uvaj vjeru!Umuknu djeva, minu san,I zginu to je on matovo,Kroz malo okno sjaji danestitaju mu ljeto novo!A pjesnik, hlade elo vrue,Tad desnicu si na grud staviI mire srce jo drueOuti boji zanos pravi...I pitaju se: srea to je?Na djevicu se onu sjeti,Al spomenu se kobi svojeI plakao je, Boe sveti,Na papir ut mu suza kresnu,U suzi suzna kipi mis;Aj, svijet ti samo ita pjesmu,Al ne pita se im si piso?!Al neka ivi pjesnik moj!U kunji samo duh se jai,Junake raa samo boj,Do zapeka se slabi vlai!Ta danas plae suzom jada,A sutra suzom boljih nada,Tek jednu vjeru genij zna:Za narod radi i u znojuPotenjem vjenaj duu svoju;Da, t je lovor lovor!

PRIMORKINJI[I]PJENA MORA...Pjena mora - bijele grudi tvoje,Sitni biser pod koraljnim usti,Glasak milen - ko da vile poje,Kad se na al bajna veer spusti.

One oi - tajna su dubina,Onaj odah - ko da lahor die,Pa se, duo, vodena modrinaTajnim aptom razdragana nie...

Tvoja mladost - nebo otvoreno,Drhtaj sunca povrh vala zlata;Moja nada - jedro polomljeno,Moja srea - za pjenu se hvata!

Vienac, 1884.

[II]OJ, SANE KOLIJEVKE...Oj, sane kolijevke, oj, sreo djetinstva,Gdje si sada?Ti, prva ljubice mog prvog proljea,Vene mlada!

Ti vene uboga, jur toli zaranaMrazom klonu;A komu ostavlja, tol rano srvana,Nadu onu?

U njenu htjede grud svog milja njeni cvijeteljno stresti...Aj, veni, cvijete moj, ta nekom e te svijetO kri splesti!!

[III]MO ZAGRLJAJADaj da tisnem cjelov na ustanca vrela,Ovijmo si, duo, ruke oko vrata!U ljubavnom plamu svetog kod propelaMolimo se tako za trpeeg brata.

Moje elo mrano na grud u ti svinut,Sluati u kako srce kuca tvoje;Suza e se moja u prah tuj rasplinut,Ljubav e ju svetit na spas brae moje!

Gledat e nas zemlja zagrljene tako,Aneli e poznat boga vrh bogova,Budit emo mrtve, ta zar ne bih plako,A na tvojih njedrih, suzom blagoslova?!

TVOJ VIJENACMoj oltar - to je tihi dom,A povijest - evanelje;Tuj prvim, duo, zavjetomPosvetih svoje elje.

I ja ti rekoh: za tebertvovat sve u svoje;Al zna li im u najljepeOvjenat elo tvoje?

Kad grmne prva smrtna cijevKo trublje glas nad grobom,Kad bljesne ma i vatre sijev,Ja dijelit u se tobom!

Do polja po u bojovnaU eti osvetnika;A ti e ostat muena,Ta - ena buntovnika!

Nad glavom e ti psikat rug,Urlikat e ti zvijeri - -I smijat e se da te j' drugBa izdao na vjeri;

A ja u jurit razbojemKo osvetniko zrno...Il da se vijenca dovijem,Il da bih u grob srno.

I neu mislit kako tiTim ljue jade snubim;Ja elim, duo, muku tiBa zato - jer te ljubim!

Na otar u te navest trn,Na krvav put junaka,I ti e kuat udes crn,Al - ti e biti jaka.

Zanosit tvoga srca arVeselit e se gladu;A od mene e bit ti dar:to ostavih te jadu!

Pa - kad te prijeka srva kob,Kad smrt ti bude plaa,Oj, moda, duo, na tvoj grobOholit e se braa!

I pisat e ti zahvalu:Bijae ena svijesti;A od tog krunu dinijuNe umijem ti splesti!