UNIVERZITET U TRAVNIKU

PRAVNI FAKULTET

OPĆE PRAVO

------- KARAKTERISTIKE UGOVORA O OSTAVI--------seminarski rad iz Obligacionog prava II- posebni dio -

Kandidat: Mentor:Haris Agić 993/11 prof.dr. Ljiljana Obradović

Kiseljak, April. 2014.

Sadržaj

1. Uvod....................................................................................................................................3

2. Pojam ugovora o ostavi.......................................................................................................5

3. Karakteristike ugovora o ostavi...........................................................................................8

Prilog 1:..............................................................................................................................14

Prilog 2:..............................................................................................................................16

4. Zaključak...........................................................................................................................18

5. Literatura...........................................................................................................................19

2

1. Uvod

Cilj ovog seminarskog rada je da pokaže značaj ugovora o ostavi kao izvora

obligacija, kao i sve karakteristike koje pobliže opisuju ovaj obligacioni ugovor. Na početku

rada je definiran ugovora o ostavi, njegovo pojmovno određenje, zakonsko stajalište u

pogledu ovog imenovano ugovora, te historijski prijelaz od realnog kontrakta, kakav je bio u

rimskom pravu ka karakteru konsenzualnog, kako ga danas opisuje većina zakona.

U drugom dijelu pažnja je usmjerena ka karakteristikama ovog ugovora, počevši od

konsenzualnosti, potrebi da se volje stranaka usaglase, neformalnosti, slobodi da stranke same

ugovore formu ugovora (iako je najčešće pismen), trajnosti, činjenici da se stvar čuva uvijek

na duži vremenski period, te dualizmu koji je prisutan u slučaju teretnog i dobročinog,

jednostrano i dvostrano obaveznog, te ličnog i neličnog ugovora. Na kraju je dato pojašnjenje

da se ovim ugovorom ne stiče pravo vlasništva niti pravo da se stvar koja je predata na

čuvanje koristi jer u tom slučaju radi se o ugovoru o posluzi. Data su i dva primjera ugovora o

ostavi sa svim bitnim elementima bez kojeg ovaj ugovor ne postoji.

3

2. Pojam ugovora o ostavi

Ugovor o ostavi je samostalni ugovor koji nastaje po svojim standardnim ugovornim

oblicima, proizvodi dejstvo i prestaje nezavisno od drugog ugovora. I staro rimsko pravo bilo

je upoznato sa institutom ostave i označavalo ga je terminom „depositium“, odakle potiče

potiče i drugi naziv za ostavu depozit. Strane u depozitu su oznace pojmovima depozitar za

ostavorpimaoca i deponent za ostavodavaoca. Ovaj institut depositium bio je poznat i

Zakoniku XII ploča za koji je predviđao penalnu tužbu (actio civilis ex causa depositi) protiv

depozitara, a radi naknade dvostrukog iznos vrijednosti stvari. Odbiti vratiti predati predmet

predstavljao je djelo utaje1. Danas je ugovor o ostavi označen kao konsenzualan za razliku od

rimskog prava gdje je bio realan kontrakt i besplatan pravni posao. Ostava bi bila realan

ugovor ukoliko bi jedan ugovarač predao drugom stvar na čuvanje na određeno vrijeme uz

obavezu na eventualno davanje nagrade, a ovaj drugi se obavezao da će stvar čuvati i po

isteku predviđenog roka je vratiti, uz eventualni prijem nagrade. Dosljedno ovom, ugovor o

ostavi ne bi bio zaključen dok se stvar ne bi predala na čuvanje. Detaljnom analizom došli bi

do zaključka da prihvatanje obaveze na čuvanje stvari bi predstavljao predugovor za

zaključenje ugovora o ostavi. Zbog svega navedeno, danas je bitno samo da je između

ugovarača postignut odnosni sporazum , jer se predaja stvari pojavljuje kao izvršenje jedne od

ugovorenih obaveza. I Zakon o obligacionim odnosima napustio je klasičnu koncepciju

ugovora o ostavi kao realnog ugovora i prihvata ostavu kao konsenzualni ugovor. ZOO ovaj

ugovor pojmovno određuje: “ Ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da primi stvar

od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio“2. Na prvi pogled sama

definicija zakona izgleda nekompletna jer je nejasno zašto zakonska odredba ne određuje da

se ugovorom o ostavi ostavodavac obavezuje predati ostavoprimcu „pokretnu stvar“3 na

čuvanje, čuvati je i na njegov zahtjev je vratiti. Logično rješenje zakonske nejasnoće bi bilo

da ostavoprimčeva obaveza može da slijedi tek poslije predaje stvari na čuvanje, odnosno

teko poslije ostavodavčeve obaveze na predaju stvari.

Mozemo reći da ugovor o ostavi nastaje onda kad se jedan od ugovarača obaveže da će

primiti određenu stvar na čuvanje na vremenski period koji ima karakter roka uz eventualnu

naknadu, a drugi ugovarač se obaveže da ce stvar predati i platiti eventualno nakanadu ako je

1 Bikić Abedin, „Obligaciono pravo – Opći dio“, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 141

2 Član 712, st. 1. ZOO-a FBIH (“Sl.novine Federacije BiH” 42/11) .

3 Po Zakonu o obligacionim odnosima , predmet ostave mogu biti samo pokretne stvari.

4

tako dogovoreno. Na osnovu ovakvog ugovora, ostavoprimac stiče samo državinu stvari, za

razliku od ugovora o prodaji, poklonu i razmjeni koji su osnov za sticanje prava vlasništva.

Kada ostavodavac preda ostavoprimcu predmet ostave na čuvanje, nije mu time prenio i pravo

vlasništva na tom predmetu. Ostavoprimcu je predmet ostave predat samo u detenciju na

određeno vrijeme. On nema nikakva prava nad predatim predmetom, osim obaveze da isti

čuva i vrati kad ga na to pozove ostavodavaoc. Također, ostavoprimac nema pravo da stvar

upotrebljava, bez obzira da li je sa naknadom ili bez naknade. Ostava će postojati samo onda

kad je čuvanje predatog predmeta osnovna obaveza onog koji ga je primio, a ne sporedna

npr. kao kod zakupa. Ako bi se desilo da se ostavoprimcu da i pravo upotrebe stvari onda se

ne bi radilo o ostavi vec o sasvim drugoj vrsti ugovora, posluzi ili zakupu zavisno od toga da

li se daje naknada ili ne. U slučaju da se zaključi ugovor o ostavi , a onda naknadno, nakon

određenog vremena dogovori da se ostavoprimac moze koristiti sa stvari, tog trenutka bi

prestao ugovor o ostavi ( u momentu novog dogovora), a zamjenio bi ga ili ugovor o zakupu

ili ugovor o posluzi. Mnogi autori ovaj slučaj nazivaju posebnom vrstom ostave, „nepravilna

ostava“ (depositium irregulare) jer ostaje cuvanje stvari kao osnovna obaveza, a upotreba

stvari se omogućava, do nje ne mora doći, pa je sporedna obaveza.

„Ugovarač koji se obavezuje da primi na čuvanje određenu stvar, za odredeno vrijeme,

uz eventualnu nagradu, naziva se ostavoprimac (depozitar), a ugovarač koji se obavezuje stvar

predati drugome na čuvanje, naziva se ostavodavac (ostavilac, deponent). Stvar koja se

predaje na čuvanje, obično se naziva predmet ostave“4.

Ostavoprimac ne može bez pristanka ostavodavca ili bez nužde predati povjerenu mu

stvar drugome na čuvanje, inače odgovara i za njezinu slučajnu propast i oštećenje.Ugovor o

ostavi može valjano sklopiti u svoje ime i osoba koja nije vlasnik stvari, i ostavoprimac je

dužan vratiti joj stvar, osim ako bi doznao da je stvar ukradena.

Ako treća osoba tužbom zahtijeva stvar od ostavoprimca kao vlasnik, ostavoprimac je

dužan priopćiti sudu od koje osobe je stvar primio, a istodobno obavijestiti ostavodavca o

podignutoj tužbi.Ostavoprimac je dužan čuvati stvar kao svoju vlastitu, a ako je ostava uz

naknadu, kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin. Ostavoprimac je dužan vratiti

stvar čim je ostavodavac zatraži, i to sa svim plodovima i drugim koristima od stvari. Ako je

4 Loza Bogdan, „ Obligaciono pravo II – posebni dio“, „Dom štampe" Zenica, Sarajevo, 1983, str. 179

5

određen rok za vraćanje stvari, ostavodavac može tražiti da mu se stvar vrati i prije isteka

roka, osim kad rok nije ugovoren isključivo u interesu ostavodavca5.

Iz temeljnog ugovora o ostavi razvili su se neki specifični oblici koji su posebno

uređeni, ali još uvijek kao ugovor o ostavi, iako na neki način čine odstupanja od temeljnog

ugovora (ugostiteljska ostava, bankovni depozit, neprava ostava i sl.), ali se iz ostave razvio i

novi ugovor iz oblasti trgovačkog prava a to je ugovor o uskladištenju.

5 POSLOVNI FORUM.HR – društvo s ograničenom odgovornošću za informatiku i poslovne usluge (Online) ,

„http://www.poslovniforum.hr/primjeri-ugovora/ugovori20.asp“, (Datum preuzimanja: 06.04.2014.)

6

3. Karakteristike ugovora o ostavi

Karakteristike ugovora:

Konsenzualan ,

Imenovan ,

Neformalan,

Jednostrano i dvostrano obavezan,

Trajan,

Teretan i dobročin,

Ličan i neličan,

Kauzalan,

Samostalan i jednostavan ugovor.

Ugovor o ostavi je kako je ranije spomenuto bio u jednoj fazi i realan kontrakt, bar ga

je tako rimsko pravo definisalo, no danas ga zakoni o obligacionim odnosima kao i brojni

autori obilježavaju kao konsenzualan ugovor gdje je saglasnost volja stranaka ključna i

dovoljna za postojanje ovog ugovora, tj. ugovor o ostavi se smatra zaključenim kad se dvije

strane dogovore i usaglase oko bitnih elemenata samog ugovora. Po samoj definiciji rimskog

prava, konsenzualni ugovor je ugovor koji nastaje prostom saglasnošću volja, za koju nije

potrebno izgovaranje svečanih riječi, niti pisana forma, već samo činjenica da je došlo do

saglasnosti. Sve ono što slijedi poslije postizanja ovog sporazuma, odnosno saglasnosti , pa i

predaja stvari na čuvanje, smatra se izvršenjem preuzetih obaveza. Na koji način i u kojoj

formi će sporazum biti postignut, to je ostavljeno ugovaračima na volju , pa se može reći da je

ugovor o ostavi neformalan ugovor. Činjenica je da se ovaj ugovor često zaključuje u pisanoj

formi, naročito kad je jedna od strana društveno pravno lice, odnosno kad se kao

ostavoprimalac pojavljuje lice koje se profesionalno bavi čuvanjem tuđih stvari uz naknadu.

Mnogi autori zastupaju stajalište da je ostava konsenzualna samo u slučaju kad se

pojavi kao ugovor sa naknadom, dok je ugovor o ostavi bez naknade u suštini realan ugovor

kako se nekad i tretirao. No samo obavezivanje na davanje naknade odnosno obavezivanje na

čuvanje stvari bez naknade , ne može uticati na pitanje momenta nastanka ugovora6. Ovo

može samo poslužiti kod razjašnjenja, da li je ugovor o ostavi teretan ili dobričin ugovor.

6 Loza Bogdan, „ Obligaciono pravo II – posebni dio“, „Dom štampe" Zenica, Sarajevo, 1983, str. 180

7

Svaki Ugovor o ostavi, sto se može vidjeti u „Prilogu 1“ i „Prilogu 2“ počinje sa riječim da su

se stranke dogovorile ili usaglasile oko sljedećeg.

Primjer 1: „Zaključen dana 01. 06. 2008 godine u Novom Sadu između ugovornih

strana:_______________ iz Rume, Ulica _____________, broj___10 (u daljem tekstu

ostavodavac) i _______________ iz Novog Sada, Ulica________________, broj___ (u

daljem tekstu ostavoprimac).

Ugovorne strane su se dogovorile o sledećem:“

Druga karakteristika ugovora o ostavi da je imenovan ugovor, a odredbe o njemu se

nalaze u Zakonu o obligacionim odnosima (čl. 712 – 729).

Imenovani ugovori su ugovori koji su zakonom pojedinačno i poimenično uređeni,

kao na primjer: ugovor o prodaji, ugovor o posredovanju, ugovor o grđenju i slično. To su

ugovori koji se odnose na tradicionalne privredno pravne odnose, trgovačke poslove čije je

zakonodavno uređenje okončano. Pošto su imenovani ugovori detaljno uređeni zakonom,

ugovorenim stranama ostaje samo da bliže urede pojedina pitanja svog ugovorenog odnosa.

Kao što vidimo, i ugovor o ostavi je jasno preciziran u Zakonu o obligacionim odnosima , te

je sam zakon nalaže elemente bez koji se ugovor ne može smatrati ugovorom o ostavi7.

Imenovani ugovori nastaju postizanjem saglasnosti o bitnim sastojcima ugovora, na

ostale odnose koje nisu uređeni primjenjuju se dopunsko-dispozitivne odredbe zakona koje

regulišu pojedini tip ugovora. Primjer ugovora koji nije imenovan je ugovor o poklonu, koji

nije regulisan Zakonom o obligacionim odnosima.

Ugovor o ostavi je interesantan iz razloga što može biti jednostrano, ali i dvostrano

obavezan. Ranije u tekstu je rečeno da Zakon o obligacionim odnosima kod definisanja ovog

ugovora ne spominje obaveze na ostavodavčevoj strani, tj. obavezu da ostavoprimcu preda

pokretnu stvar. ZOO čl. 712. stav 1. :“ Ugovorom o ostavi obavezuje se ostavoprimac da

primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio“. Ugovor o ostavi

7 PRAVOPEDIA – internetska pravna enciklopedija (Online) , „http://www.pravopedia.rs/index.php?

title=Imenovani_ugovori“, (Datum preuzimanja: 06.04.2014.)

8

je jednostrano obavezan u slučajevim kad se radi o besplatnoj ostavi, dok se kod ostave sa

naknadom radi o dvostrano obaveznom i teretnom ugovoru8.

Slično stajalište zastupa Bogdan Loza u svojoj knjizi „Obligaciono pravo II – posebni

dio“ gdje kaže da je ugovor o ostavi dvostrani pravni posao jer se smatra konsenzualnim.

Zaključenjem samog ugovora nastaju obaveze i na ostavoprimčevoj strani, ali i na

ostavodavčevoj iako ih zakon u samoj definiciji ne spominje. Ostavodavac je obavezan

predati predmet ostave, te eventualno platiti nagradu za čuvanje, dok je ostavoprimac dužan

čuvati stvar i na zahtjev ostavodavca vratiti je bez oštećenja u stanju u kojem mu je povjerena.

Ukoliko bi ostava bila realan ugovor i ukoliko ostavodavac ne bi bio obavezan

ostavoprimcu dati naknadu za čuvanje radilo bi se o jednostrano obaveznom ugovoru9.

Primjer 2:

„Član 1.

Ostavodavac na dan potpisa ovog ugovora predaje ostavoprimcu do svog povratka iz

inozemstva na čuvanje:

umjetničku sliku autora Matka Trebotića ,

skulpturu Alkar Joze Vrdoljaka .

Član 2.

Ostavoprimac se obvezuje primljene stvari iz članka 1. ovog ugovora čuvati u svom

stanu kao dobar domaćin, na način da se do završetka čuvanja održe u istom stanju u kojem

su predane na čuvanje.“

Iz primjera se vidi da je ugovor o ostavi dvostrano obavezan ugovor.

Ugovor o ostavi je uvijek trajan ugovor, jer od momenta predaje stvari na čuvanje do

momenta vraćanja te iste stvari ostavodavcu u posjed protekne određeni vremenski period.

Sama obaveza na čuvanje stvari uslovljava protek određenog vremenskog perioda. Već je

rečeno da je najčešće u samim ugovorima jasno određen vremenski period u kojem će stvar

(predmet) biti čuvana, a ako takva klauzula ne postoji onda se radi o čuvanju na neodređeno

vrijeme.

8 Bikić Abedin, „Obligaciono pravo – Opći dio“, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 142

9 Loza Bogdan, „ Obligaciono pravo II – posebni dio“, „Dom štampe" Zenica, Sarajevo, 1983, str. 181

9

Primjer 3: „Ostavoprimac je dužan primiti od ostavodavca dana 06. 06. 2008 godine,

u popodnevnim satima, ispred magacina ostavoprimca, navedenu količinu i vrstu šljive, i isti

dan ga smjestiti u pripremljene kontejnere, specijalizovane za čuvanje voća.

Ugovorne strane su saglasne da obaveza čuvanja ostavoprimca traje do 10. 06. 2008

godine. Ostavoprimac je dužan preduzimati potrebne mjere kako ne bi došlo do eventualnog

kvara ili propasti predmeta ugovora.“

Zbog činjenice da se radi o trajnom ugovoru, naknadno može doći do izvijesnih

izmjena u obimu prava i obaveza ugovorača, bilo njihovom saglasnošću ili njihovim

ponašanjem, bilo usljed dejstva drugih činjenica.

Za razliku od ugovora o prodaji i razmjeni koji su uvijek teretni, ugovor o ostavi može

biti i teretan kao i dobročini ugovor. Teretni i dobročini pravni poslovi se označavaju i kao

poslovi sa naknadom i bez naknade.

Ako iz ugovora ne proizlazi da je ostavodavac dužan da ostavoprimcu da izvjesnu

naknadu za čuvanje predmeta ostave, a ova obaveza za ostavodavca ne proizlazi ni iz prirode

stvari, odnosno iz prirode zanimanja ostavoprimca, ni iz zakona ili nekog drugog propisa,

onda imamo tzv. dobročinu ostavu. Sobzirom da se naknada za čuvanje stvari ne

pretpostavlja, ostavoprimac će istu dobiti smao ako je tako dogovoreno odnosno stavljeno u

ugovoru. Ako nije uglavljeno u ugovoru da je obavezan ostavodavca da plati određenu

naknadu, ostavoprimac je ne može zahtjevati po isteku ugvora o ostavi. U ovom slučaju radi

se o besplatnoj ili dobročinoj ostavi.

Medutim, ako je u ugovoru navedeno da je ostavodavac dužan dati ostavoprimcu

naknadu za čuvanje predmeta ostave, ili to proizlazi iz prirode stvari, ili iz prirode zanimanja

ostavoprimca, ili je tako po zakonu ili nekom drugom propisu, onda imamo tzv. teretnu

ostavu. U današnjem pravnom prometu, najčešći ugovori o ostavi su u vidu skladištenja robe

pa su po sebi teretni.

Primjer 4:

„Član 7.

10

Ostavodavac se obvezuje platiti ostavoprimcu naknadu u iznosu _______ KM (slovima :

________ konvertibilnih maraka ).“

Usko vezani sa karakterom teretnog i dobročinog ugovora jesu i ličan odnosno

neličan ugovor. Ugovor o ostavi se javlja u oba slučaja. Dobročini poslovi se po pravilu

zaključuju s obzirom na lična svojstva najmanje jedne ugovorne strane, kod njih nema

odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke, jer nema uzajamnosti davanja.

Kod teretni poslova se ne voditi računa o ličnim osobinama ugovarača, oni

podrazumjevaju odgovornost stranaka za materijalne i pravne nedostatke.

Već je rečeno da se kod ugovora o ostavi ne mjenja vlasnik kao što je to slučaju kod

razmjene i kupoprodaje. Vlasnik ostaje isi iako je stvar sad u posjedu ostavoprimaoca.

Ostavoprimaoc je lišen mogućnosti da se koristi sa stvari koja mu je predata jer ako je u

ugovoru dogovoreno pravo upotrebe ili je naknadno dogovoreno, dolazi do prestanka ugovora

o ostavi i nastaje novi ugovor, ugovor o zajmu ili o posudbi.

Kad ostavoprimac bez pristanka ostavodavca i bez nužde suprotno ugovoru rabi stvar,

mijenja mjesto ili način njezina čuvanja, ili kad stvar preda na čuvanje drugoj osobi, ne

odgovarati za slučajnu propast ili oštećenje stvari do kojih bi došlo i da je postupao u skladu s

ugovorom o ostavi. No, ugovor o ostavi obično sadrži klauzulu koja zabranjuje

ostavoprimaocu da stvar preda drugom ili da je koristi u vlastitu svrhu jer u tom slučaju će

odgovarati za njenu propast ili oštećenje osim ako bi do oštećenja došlo i da se sa njom nije

koristio ili je predao drugom licu.

Mozemo na kraju reći da je ugovor o ostavi samostalan ugovor jer nije ovisan niti

uslovljen nekim drugim ugovorom, te može sam stojati i proizvoditi sve pravne učinke i

ostvariti kauzu koju su stranke željele. Za njega nije potreban predugovor niti uz njega ide

drugi ugovor. Rečeno je da u slučaju da stranke naknadno dogovore da se ostavoprimac može

koristiti sa stvari, ugovor o ostavi prestaje. Nije došlo do dodavanja ugovoru o ostavi novog

ugovora, već je prvi prestao, a nastao jedan sasvim novi , drugačiji ugovor.

Ugovor o ostavi je jednostavan ugovor, jer ne sadrži element drugih ugovora te

kauzalan jer se jasno iz samog ugovora vidi šta stranke žele postići. Dodavanjem novih

elementa, elemenata drugih ugovora ima za posljedicu prestanak ugovora o ostavi.

Ostavoprimac želi da za čuvanje dobije određenu naknadu (privatna skladišta koja čuvaju

11

robu odnosno stvari drugih lica), a ostavodavac želi da mu stvar bude sačuvana i na njegov

zahtjev vraćena u onom stanju u kojem je predata.

Prilog 1:

12

Ugovor o ostavi

Ostavodavac ____________ ( u daljem tekstu . ostavodavac) i ostavoprimac _________ ( u

daljem tekstu: ostavoprimac) dana ___________ , u _________ sklapaju slijedeći

UGOVOR O OSTAVI

 

Članak 1.

Ostavodavac na dan potpisa ovog ugovora predaje ostavoprimcu do svog povratka iz

inozemstva na čuvanje:

umjetničku sliku autora Matka Trebotića ,

skulpturu Alkar Joze Vrdoljaka .

Članak 2.

Ostavoprimac se obvezuje primljene stvari iz članka 1. ovog ugovora čuvati u svom stanu kao

dobar domaćin, na način da se do završetka čuvanja održe u istom stanju u kojem su predane

na čuvanje.

Članak 3.

O svim promjenama koje bi opazio na stvarima i o opasnostima da budu oštećene na bilo koji

način, ostavoprimac se obvezuje izvijestiti ostavodavca bez odlaganja.

Članak 4.

Ostavoprimac ne može bez nužde predati povjerene mu stvari iz članka 1.ovog Ugovora

drugome na čuvanje, inače odgovara i za njihovu slučajnu propast ili oštećenje.

Članak 5.

Ostavoprimac se obvezuje nakon povratka ostavodavca vratiti stvari iz članka 1. ovog

ugovora ostavodavcu ili po njemu ovlaštenoj osobi u onom stanju u kojem ih je primio.

Ostavodavac je ovlašten tražiti da mu se stvari vrate prije u kojem slučaju ostavoprimcu

pripada pravo na naknadu štete prouzrokovane takvim prijevremenim vraćanjem stvari.

13

Ostavoprimac može vratiti stvar ostavodavcu u svako doba ako bi samoj stvari prijetila

opasnost propasti ili oštećenja, ili ako bi mu daljnje čuvanje moglo prouzrokovati štetu.

Članak 6.

Pravo je ostavoprimca zahtijevati od ostavodavca naknadu troškova opravdano učinjenih radi

čuvanja stvari, te naknadu štete koju je imao zbog ostave.

Članak 7.

Ostavodavac se obvezuje platiti ostavoprimcu naknadu u iznosu _______ KM (slovima :

________ konvertibilnih maraka ).

Članak 8.

Ovaj ugovor sastavljen je u ____ primjerka od kojih svaka ugovorna strana uzima po ___

primjerak.

Ostavodavac: Ostavoprimac:

14

Prilog 2:

UGOVOR O OSTAVI

Zaključen dana 01. 06. 2008 godine u Novom Sadu između ugovornih

strana:_______________ iz Rume, Ulica _____________, broj___10 (u daljem tekstu

ostavodavac) i _______________ iz Novog Sada, Ulica________________, broj___ (u

daljem tekstu ostavoprimac).

Ugovorne strane su se dogovorile o sledećem:

Član 1

Ostavodavac se obavezuje da će ostavoprimcu predati na čuvanje 5.000 kg (5t)

visokokvalitetne šljive “Čačanka”sa područja Zapadne Srbije, a ostavoprimac se obavezuje

da će ovu količinu šljiva primiti, čuvati i ostavodavcu vratiti.

Član 2

Ostavoprimac je dužan primiti od ostavodavca dana 06. 06. 2008 godine, u popodnevnim

satima, ispred magacina ostavoprimca, navedenu količinu i vrstu šljive, i isti dan ga smestiti

u pripremljene kontejnere, specijalizovane za čuvanje voća.

Ugovorne strane su saglasne da obaveza čuvanja ostavoprimca traje do 10. 06. 2008 godine.

Ostavoprimac je dužan preduzimati potrebne mere kako ne bi došlo do eventualnog kvara ili

propasti predmeta ugovora.

Član 3

Obavezuje se ostavodavac da u roku od 24 časa od predaje robe na čuvanje, isplati naknadu za

čuvanje u iznosuod 25.000 dinara, a ostatak od 15.000 dinara odmah posle preuzimanja stvari.

Troškove prevoza predmeta ugovora do magacina ostavoprimca u Novom Sadu i preuzimanju

šljiva, posle isteka predviđenog roka za čuvanje,snosi ostavodavac.

15

Ostavodavac preuzima obavezu naknade nužnih i korisnih troškova učinjenih radi poboljšanja

kvaliteta čuvanja

Ostavodavac: Ostavodavac:

potpis i pečat potpis i pečat

16

4. Zaključak

Ugovori o depozitu, pologu, ostavi i sl.su tradicionalni način regulisanja međusobno

pravnih odnosa i radnji između ugovorenih stranaka. Da ostavodavac ne bi ispaštao u

slučajevima kad povjeri određenu stvar drugoj osobi, da ostavoprimac se na povjerenoj stvari

ne bi odnosi kao vlasnik , ugovor o ostavi je jasno regulisao prava i obaveze. Ovaj ugovor je

rješio pravnu prazninu koja bi nastala, kao i pravni haos u slučajevima kada je vlasnik stvari

nepoznat te bi u vremenu sudskog proces stvar mogla propasti ili se dalje otuđiti. Kod

ugovora o ostavi postoji velika sigurnost da će obje stranke ostvariti kauzu, odnosno cilj zbog

kojih je isti zaključen te da će se obje stranke ponašati u skladu sa pravima i obavezama koje

su im dodijeljen.Ugovor o ostavi pruža mogućnost vlasniku da stvar sačuva u uslovim koje on

trenutno nema, te da je sačuva od eventualnog oštećenja i propasti kojima bi bila izložena da

se nalazi u njegovom posjedu. Kao obligacioni ugovor , ugovor o ostavi je trajno regulisan u

Zakonu o obligacionim odnosima, te kao imenovan ugovor pruža strankama sve pravne

lijekove u slučajevima kada se jedna od stranaka ponaša nesavjesno.

17

5. Literatura

[1] Bikić Abedin, „Obligaciono pravo – Opći dio“, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu,

Sarajevo, 2007

[2] Bikić Abedin, „Modul 6 –Građanska oblast“, VSTV Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2006

[3] Loza Bogdan, „ Obligaciono pravo II – posebni dio“, „Dom štampe" Zenica, Sarajevo,

1983

[4] PRAVOPEDIA – internetska pravna enciklopedija (Online) ,

„http://www.pravopedia.rs/index.php?title=Imenovani_ugovori“

[5] POSLOVNI FORUM.HR – društvo s ograničenom odgovornošću za informatiku i

poslovne usluge (Online) , „http://www.poslovniforum.hr/primjeri-ugovora/ugovori20.asp“,

[6] Zakon o obligacionim odnosima FBIH (“Sl.novine Federacije BiH” 42/11).

18