Univerzitet u Sarajevu

Prirodno-matamatički fakultet

Odsjek za geografiju

PTICE

(seminarski rad iz biogeografije)

Sadržaj

UvodZoologija je je jedna od bioloških nauka koja se bavi opisivanjem i proučavanjem životnjskih organizama. Elementarno poznavajne zoologije posjeduje svaki član ljudske zajednice, a potiče prvenstveno od odnosa čovjeka spram domaćih životinja i raznih kućnih ljubimaca. Životinje su u osnovi građeni kao svi biološki organizmi, tj. od istih hemijskih grdivnih elemenata uobličenih i iste životno važne makromolekule koje grade ćelije iz kojih su izgrađeni tkiva, organi, organski sistemi te čitavi organizmi. Osobine se i kod životinja prenose sa generacije na generaciju, preko istih nasljednih molekula (DNK), baš kao i ispoljavanje fenotipa (DNK, RNK, protein) i izražavanje njegove plastičnosti u odnosu na uslove životne sredine u kojoj se razvija.

Ornitologija (ornis .- ptica logos – nauka) je grana zoologije unutar koje se pročavaju ptice. Može se reći ornitologija proučava toplokrvne (homeotermne), četveronožne (tetrapodne) kičmenjake obrasle perijem

Ptice su najsavršeniji letači među živorinjama. Zahvaljujući tome raširila su se na mnoga područja. Kao i sisari, price su homoiotermni (toplokrvni) kičmenjaci. Unatoč tome, za razliku od većine sisara, razmnožavaju se nošenjem jaja. Ptice imaju više prilagodbi za let, uključujući krila, perje, lagan ali čvrsto izgrađen skelt te specijalizirani i efikasni dišni sistem.

Evolucija Ptice su se razvile iz gmazolikih predaka, vjerovatno dinosaura, koji su živjeli na drveću i hranili se kukcima. Način života u krošnji potaknuo ih je za razvoj ptičijih obilježja, kao što si velike oči, stopala za hvatanje, dugačke čeljusti, koje su se kasnije preobrazile u kljun.To je vjerovatno omogućilo i razvoj od prvobitno hladnokrvnih u toplokrvne životinje – što je prednost za životinje koje se hrane kukcima koji su u hladnijim uvjetima neaktivni i slabo pokretljivi. Perje koje se razvilo najprije je štitilo i služilo za održavanje topline, kasnije je služilo i za let.

Najraniji poznati fosil ptice star je oko 150 mil. godina, a potječe iz razdoblja jure (200 – 142 mil. godina). Poznata kao Archepteryx litographia, ova životinja, veličine vrane, i izgrela koji je bio kombinacija obilježja gmizavaca i ptica, imala je krila i perje kao prica, ali i njušku s čeljustima i zubima što je karakteristika gmizavaca. Raznolike ptice su se razvile u razdoblju krede, a anatomija im je evoluirala do razvoja efikasnih sposobnosti leta. U tom razdoblju pojavili su se preci današnjih ptica.

Aktuelno se nalazi praptice iz Solhofena smatrane kao Archaeopteryx litographica, tretiraju kao zaseban rod. Jurske ptice se svrstavaju u zasebni izumrlu podklasu Archeornites.

Ipaj najpoznatiji životinjski oblik sa perjem je Pedopenna dauhugouensis opisana na osnovu ostataka stražnjih ekstremiteta iz Kine i živjela je u juri.

Međutim gornjejurski Xiaotingia zhengi koji je opisan na osnovu ostataka iz Kine, i koji je živjeo prije 150 miliona godina aktuelno se dokazuje kao prvi avijalni gmizavac. Iz ovog perioda postoje i nalazi dinosaurusa sa perijem koji nisu avijalni Concaventor corcovatus opisan na osnvu skeletnih ostataka iz Španije, a koji je živio prije 130 godina.

U ranoj kredi došlo je diferencijacije anatomski značajno drugačije skupine praptica: srasle karpalne i metakarpalne kosti, velika grudna kost, redukcija temporalnih otvora, izražen razvoj pneumaitčnih kostiju i pigostil. Ipak često su imale i zube.

Enanthiornithes su jako slične savremenim pticama. Zo su izumrle zubate ptice koje su većinom naseljavala akvatična područja sjeverne hemisfere.

Slika 1. Fosil ptice

Prema kraju krede dolazi do masovnog izumiranja. Nije još jasno zašto su ptice uspjele preživjeti – možda zahvaljujući toplokrvnosti pa su uspjele prevladati klimatsku katastrofu. Zahvaljujući sposobnosti preživljavanja ptice su se kao grupa proširile i u raznolikim oblicima održale do danas.

Građa tijela Ptice imaju nekoliko fizičkih prilagodbi letu. Tijelo im je kratko, čvrsto sa snažnim mišićima za pokretanje krila. Jake noge služe izbacivanju u zrak i ublažavaju udar pri slijetanju. Perje omogućava zaštitu i toplotnu izolaciju.

Kosti Kostur ptice je kombinacija izvanredne lakoće i jakosti, osobina koje su bitne za snažan let. Radi smanjivanja tjelesne težine, broj kostiju je smanjenj, a reducirana im je veličina. Većina ptičijih kostiju su šuplje, uključujući i velike kosti udova, dijelove lubanje i zdjelicu. To pticama smanjuje težinu i štedi energiju za let. Kosti su pojaćanje unutrašnjim potpornjama tvoreći snažan kostur bez potrebe za velikim mišićima i ligamentima koji drže kosti čvrsto povezane. Mnoge su ptičije kosti šuplje i

bez moždine. Nekoliko kostiju uključujući i ramena sadrže zračne vrećice koje su povezane sa dišnim sistemom.

Krilo ptice je u anatomskom smislu pandan ljudskoj ruci, premda ptice imaju relativno malo prstiju i neke kosti „dlanova“ srasle su im zajedno što je pridonijelo općenitoj nepokretljivosti dijela kostura. Slično su zglobovi koji odgovaraju laktu i ručnom zglobu nepokretni u okomitom smjeru. Kao rezultat toga u letu su krila posve raširena i pomiču se samo u ramenu i tako se sprječavaju suvišni i nepotrebni pokreti kojima se štedi energija. Snažni mišići krila su pričvršćeni za greben koji je okomit na prsnu kost.

Slika 2 Kosti ruke i kosti krila

Druga osobina koja je jedinstvena ptcama je lak i pokretljiv kljun. Kada je kljun otvoren, obje se polovice kljuna, pokreću tako da omogućuju veliki zjap – u sisavaca se pokreće samo donja čeljust. Kljun, koji može biti vrlo različita oblika, izvana je pokriven keratinom pa je lagan i ujedno snažan. Oblik kljuna je uvijek prilagođen načinu hranjenja: npr. Zebe imaju snažan kljun za lomnjenje sjemenki, dok čaplje imaju šiljast bodežu sličan kljun potreban za lov riba.

Ptice koje se hrane kukcima, kao grmuše, imaju malen, tanak kljun, dok mesojedi poput jestreba, imaju oštar i zakrivljen kljun za kidanje plijena

Slika 3. Različte vrste kljuna kod ptica

Koža Koža ptica je tanja, osobito dermis, od ostalih kičmenjaka. Dermis je sa brojnim krvnim sudovima i mnoštvom čulnih organa povezan sa folikulirnapojedinih pera. Koža ptica je prekrivena perjem, njenim najsloženijim derivatom među životinjama.

Perje Perje je jako složena struktura karakteristična za ptice. Ipak, izgrađeno je od istog materijala, keratina koji se nalazi u dlakam sisara i ljuskama gmizavaca. Perje je važan dio zaštitnog pokrova i može se mijenjati. Da bi se održale u dobroj kondiciji, price kljunom čiste perje. Struktura pera je izvanredno složena. Većina pera ima centralni stručak, iz kojeg izlaze isperci koji se povezuju u neprekinutu ravnu plohu. Sićušne resice drže isperke zajedno. Pigmentacija je kod ptica vrlo izražena i ima veliku ulogu u životu ptica, odnosno nema samo zaptitnu ulogu. Boju perja definiše prisustvo pigmenta

Stopala i prsti Ptice na stopalu imaju od dva do četiri prsta, a njihov razmještaj i oblik ovise o načinu života ptice. Većina ima četiri prsta od kojih su tri su okrenuta naprijed, a

jedan prema natrag, što im je prilagođeno za sjedenje na grani. Mnoge ptice plivačice imaju plivaću kožicu među prstima.

Nojevi i nandui imaju manji broj prstiju od drugih prica, što ima omogućuje da brzo trče. Trepteljka ima tipičnu nogu za držanje kao sve vrapčarke, s tri prsta okrenuta naprijed i jednim prema natrag. Poredak prstiju u djetlića je prilagođen boljem penajnju u svim smjerovima.

Disanje i protok krvi Ptice su jako aktivne i zbog brzog metabolizma imaju specifičan dišni sistem koji uzima monogo kisika iz zraka, i optjecajni sistem koji kisik brzo prenosi kroz tijelo. Brz i efikasan prijenos kiska je nužan za let na velikm visinma gdje je koncentracija kisika niska. Iako su im pluća mala, povezana s nekoliko zračnih vrećica koje se protežu kroz tijelo, a pomažu da se pluća pune zrakom i prazne.

Umjesto da zrak naizmjenice ulazi i izlazi iz pluća, kao kod sisara, on kroz pluća prolazi samo u jednom smjeru. Zajedno s tim efikasnim sistemom korištenja kisika, ptice imaju veliko i snažno srce koje radi neobično brzo.

Ptice trebaju održavati konstantnu tjelesnu temperaturu do oko 40oC za uobičajene aktivnosti. Da bi to postigle moraju kontrolirati gubitak toplote.

Let Ptice nisu jedine životinje sposobne za aktivan let (šišmiši i kukci imaju sličnu sposobnost), no među njmasu najveći i najmoćniji letači u životinjskom svijetu. Na ptičije krilo djeluju sile na sličan način kao i na krilo aviona. Kada se ptica pokreće prema naprijed, zrak se brže kreće preko gornje površine krila nego ispod donje, proizvodeći različit pritisak između tih površina.

Budući da sporije kretanje zraka stvara veći pritisak, rezultat je dizanje u visinu. Te uzlazne sile rastu s veličinom ptičijih krila i brzinom. Mahanje krila ne stvara direktno uzgon; ono stvara horizontalno kretanje potrebno za povećanje brzine strujanja zraka preko površine krila i tako proizvdi uzlaznu silu. To je razlog zašto većina ptica maše krilima da bi uzletjela. Oblik repa je vrlo važen. Ptice koje brzo mijenjaju smjer leta, kao npr. lastavice i lunje, imaju rašljast rep.

Unatoč sposobnosti leta većine vrsta, ima i neletačica – kao npr. nojeva, nandua, kazuara, kivia, emua i pingvina. Neletačice imaju razvijene prilagodbe za let, npr. šupljikave kosti i krila. Do gubitka sposobnosti leta navjerovatnije je došlo iz više razloga. U nekih vrsta bilo je relativno malo grabežljivaca u staništu, pa je let postao nepotreban.

Nasuprot tome, do nesposobnosti za let moglo je doći u uvjetima gdje su snaga i veličina postale važnije za preživljavanje nego sposobnost letenja. Tipičan primjer je noj, koji trči vrlo brzo, a krilima se služi za skretanje i ravnotežu. Dugačke noge mogu

poslužiti u obrani od grabežljivaca. Kod pingvina krila su postala slična perajama i služe za kretanje kroz vodu.

Slika 4. Pingvini

RazmnožavanjeVećina ptica je monogamna i gnijezdi se u parovima. Općenito, mužijak privlači ženku svojim vizualnim pjevanjem. Neke ptice izvode spektakularne predstave: mogu pokazivati svoje tjelesne karakteristike što se vidi u blještavom perju koje pokazuju paunovi i rajske ptice; u plesu ili izvode akrobatske letove kao npr. orlovi. Mnoge ptice privlače pozornost svojim pjevom. Pjev koji se razlikuje od vrste do vrste, služi kao upozorenje drugim mužjacima i za utvrđivanje teritorija za gniježđenje; služi i za privlačenje partnerice za vrijeme parenja.

Slika 5. Paun

Sve ptice u vrijeme gniježđenja nose jaja te tako osiguravaju opstanak vrste. Mnoge od njih svoja jaja polažu u posebno izgrađeno gnijezdo, koje je skriveno od dohvata grabežljivaca. Broj jaja u leglu je različitm ovisno o vrsti, a neke ptice imaju više od jednog legla u godini. Ptičije jaje zaštićeno je tankom, ali čvrstom ljuskom koja štiti zametak i djeluje kao brana protiv bakterija. Ljuska je izgrađena od kalcijeva karbonata, koji ženka apsorbira iz hrane. Iako djeluje čvrsto, ljuska je porozna, kako bi se kroz nju mogla odvijati razmjena kisika i ugljičnog dioksida. Zametak je okružen velikom količinom hranjivih materija koje mu omogućavaju rast. Uprkos tome mladunac je kad se izlegne još uvijek slabo razvijen. U većini slučajeva mladunci su slijepi i bez perja.

Gnijezda štite jaja i mladunčad. U izgradnji gnijezda važno je izabrati odgovarajuću i sigurnu lokaciju što osigurava nepristupačnost i zaštitu od grabežljivaca. Gnijezda su izgrađena od različitih materijala, ovisno o tome šta je na raspolaganju: grančice i dijelovi vegetacije, ali i dlake životinja, perje ili razni predmeti.

Socijalne grupePtice se razlikuju po načinu na koji se odnose prema svojoj vrsti. Neke su solitarne ili formiraju parove sa strogo određenim teritorijem. Mnoge se međusobno udružuju radi pojedinih aktivnosti, kao odmaranje, hranjenje i gniježđenje. Ostale žive čitav život u jatu. Prednost života u grupi jeste uspješnije nalaženje hrane, i imaju manji rizik od napada grabežljivaca. Nedostatak života u grupi se javlja ukoliko je malo hrane pa se javlja konkurencija.

Slika 6. Jato ptica

Selidba Mnoge ptice poduzimaju sezonske selidbe. Mnoge selice gnijezde se u proljeće i ljeto u višim geografskim širinama, iskorištavajući prednost dužih dana, ali zimi odlaze u niže geografske širine.

Mnoge vrste pokazuju složene oblike kretanja gdje samo neke populacije napuštaju svoje gnijezd, dok ostale ostaju. Vrste koje se ne sele nazivaju se stanaricama. Mnoge ptice posjeduju impresivnu sposobnost navigacije, prelijećući hiljade kilometara da bi stigle s velikom preciznošću na svoje odredište.

Ptice imaju različite načine nevigacije. Orijentiraju se koristeći se efikasnim unutarnjim satom, koji može mjeriti promjene na dužinu dana, kao i položaj Sunca, odnosno noću položaj Mjeseca i zvijezda. Mnoge vrste, ako ne i sve, mogu odrediti promjene u magnetskom polju Zemlje, kojim se koriste kao kompasom. Ptice koje su već nekoliko puta selile preko nekog područja koriste se poznatim značajkama terena, ali i mirisom ili ultrazvukom.

Slika 7. Pravac selidbe ptica

Antropogeni uticaji na ornitofaunuPtice imaju značajnu ulogu u životima ljudske zajednice. Ta uloga obuhvata: ekunomsku dobit (uzgoj ili lov radi nutricionih potreba), uzgoj ili lov radi prodaje kućnih ljiubimaca, ekonomsku štetu (uništavanje biljnih uzgoja), zaraznih oboljenja (ptičija gripa, kriptosporidioza), duhovno zadovoljstvo (držanje kučnih ljubimaca ili gledanja ptica u prirodi).

Međutim širenje ljudskih zajednica te stalna gradnja i industralizacija u prirodi negativno utiče na skupine ptica zbog uništavanja njihovih prirodnih stanista.

Ljudi ptice koriste za proizvodjnu mesa, za dobijanje proteina iz jaja, radi eksploatisanja perja, iskorištavaju izmet radi dobijanja fosfora i azota odnosno dobivanja priridnog gnojiva. Sokolarke se koriste u lovu. Šarene ptice poput papagaja i pticed koje imaju sposobnos pjevanja su predmet duhovnog uzdizanja pojedinca pa se koriste kao kučne ljubimce ili za fotografisanje.

U vjerovanju mnogih civilizacija ptice su imale vrlo važnu ulogu u dobijanju statusa bogova ili raznih vjerovanja i zli duhova.

Tipičan primjer negativnog ljudskog djelovanja na raznovrsnost i brojnost ptica je krivolov koji je u Bosni i Hercegovini svakodnevna pojava. Dalje, izgradnja autocesta bez obezbjeđenja, postavljanja brana, aerodromi na mjestima preleta ptica, isušivanje močvara, postavljanje antena, nepoštivanje zaštićenih područja, stalno zagađenje voda, izlijevanje nafte.