57
Aristofan Ptice LICA: Natko, grañanin atenski. Dobrosvjet, grañanin atenski. Pupavac, grañanin atenski. Ptičurina, sluga njegov. Plamenac. Glasnici, ptice. Svećenik. Pjesnik. Prorok. Meton, matematik. Nadzornik. Nadrizakonoša. Irida, (Duga) božica. Sin, nesin. Kinesija, ditirampski pjesnik. Doušnik. Prometej. Posidon, poslanik božji. Tribal, poslanik božji. Heraklo, poslanik božji. Zbor, ptice ČIN PRVI Pustoš. Stijena, šuma. Dva starca dolaze u nošnji atenskoj, - Natko sa čavkom, Dobrosvjet s vranom, s pticama gatalicama, u ruci. Sluge nose mrče, košaru, sude i ražanj. Vidi se da su iseljenici. Dolaze s desne strane kao domaći ljudi, svaki svojim putem. NATKO. DOBROSVJET. NATKO (čavki): Zar ravno, veliš, gdje se onaj vidi hrast? DOBROSVJET (vrani: Da crkneš! (Natku) Moja opet grakće: vrati se! NATKO: A čemu, ludo, gore dolje lutamo? Ma ubit će nas, zalud sva nam skitnja, put! DOBROSVJET: Ao mene jadna! Vrani povjerovah ja. Prevalih put od preko tisuć' stadija!1)

Aristofan - Ptice

Embed Size (px)

Citation preview

Aristofan

PticeLICA: Natko, graanin atenski. Dobrosvjet, graanin atenski. Pupavac, graanin atenski. Ptiurina, sluga njegov. Plamenac. Glasnici, ptice. Sveenik. Pjesnik. Prorok. Meton, matematik. Nadzornik. Nadrizakonoa. Irida, (Duga) boica. Sin, nesin. Kinesija, ditirampski pjesnik. Dounik. Prometej. Posidon, poslanik boji. Tribal, poslanik boji. Heraklo, poslanik boji. Zbor, ptice

IN PRVI Pusto. Stijena, uma. Dva starca dolaze u nonji atenskoj, - Natko sa avkom, Dobrosvjet s vranom, s pticama gatalicama, u ruci. Sluge nose mre, koaru, sude i raanj. Vidi se da su iseljenici. Dolaze s desne strane kao domai ljudi, svaki svojim putem. NATKO. DOBROSVJET. NATKO (avki): Zar ravno, veli, gdje se onaj vidi hrast? DOBROSVJET (vrani: Da crkne! (Natku) Moja opet grake: vrati se! NATKO: A emu, ludo, gore dolje lutamo? Ma ubit e nas, zalud sva nam skitnja, put! DOBROSVJET: Ao mene jadna! Vrani povjerovah ja. Prevalih put od preko tisu' stadija!1)

NATKO: Ao mene nesretna! U avku uzdah se, Izgubih nokte s prsti nonih sebi ve. DOBROSVJET: Na svijetu gdje smo? Ni to, ja bar, ne znam jo. NATKO: Zar otud put bi ti sad nao domu svom? DOBROSVJET: Ni Eksekestid,2), bome, ne bi nao ga. NATKO: Ajme mene! DOBROSVJET: Ti sam, brate, idi putem tim! (Rastaju se) NATKO (gledaocima): Zlo uradi nam onaj s trga ptijega Filokrat, onaj ptiar nazlobrzovi. On ree: Ove k pupavcu e Tereju Nas odvest to med pticam' ptica posto je.3) Pa meni proda avku, Taralida ker,4) Za paru, onu za pare tri onome. Al' nita pod bogom, no kljuvat, ne znaju. (avci) to zinu sada? Hoe li nas odvest kud Da s hridi se strmoglavimo? Nema ti Tu puta! DOBROSVJET: Nema, bome, nigdje ni staze! (Vrana i avka uzvrpolje se) NATKO: A kae li o putu tvoja vrana to? DOBROSVJET: Ma sad i prije ne grake mi jednako. NATKO: to kae za put? DOBROSVJET: to li drugo, no da e. Ovako grizu, prste meni, odgristi sve (Trae dalje) NATKO: Pa nije l to strahota? Gavranima mi elimo stii. svojski na to dali se. Pa onda ne moemo nigdje nai (Gledaocima) O ljudi, to nam rijei ovdje sluate, Mi bolest bolujemo drugu no Saka.5) On nije graanin, a med njih gura se, Dok mi u upi, rodu svome tovani, Med graanima graani, poletjesmo Ba objenoke od kue, a nitko nas Ne goni. Ne mrzimo na sam - onaj grad, Po sebi ko da nije velik, sretan on I svima jednak, - svakom globi, plijeni dep; Ta cvrci cvre jedan do dva mjeseca Po granama, a bez prestanka cvre nam Atenjani na sudu svega vijeka svog. I zato evo ovim hodom hodimo, Pa koaru sa loncem, mrom nosimo

I lutajui, mjesto mirno traimo Udomit gdje emo se, provest ivot sav6) Put putujemo k pupavcu sad Tereju, Od njega radi bismo stalno doznat, ut U letu svome vidje l' gdje god takav grad. (Vrana i avka bulje u umu) DOBROSVJET: Ti! NATKO: to je? DOBROSVJET: Vrana ti mi neta davno ve Sve gore kae. NATKO: Pa i moja avka gle, Ko neto da mi kae, gore zinu sad. I svakako ti ovdje ptica mora bit. A odmah emo znati, - buku dignimo! DOBROSVJET: Zna to emo? O stijenu nogom udaraj! NATKO: A ti daj glavom, dvostruk bit e tropot, jek! DOBROSVJET: Pa uzmi kamen, udri! NATKO: Sad, na zapovijed! (Lupa po stijeni, kao da su vrata) Nu, nu, mome! DOBROSVJET: Ti, to zove nu, nu pupavca? Njeg mjesto nu, nu trebalo bi pu, pu zvat. NATKO: (opet lupa) Pupu! to rad tebe lupat moram drugi put? Pupu! (Izlazi iz grma ptiurina s velikim otvorenim kljunom i rairenim repom) NATKO. DOBROSVJET. PTIURINA. PTIURINA: Tko ste? Tko to vie gospodara mog? (Oni se prestrae, a ptiurina isto tako. Dobrosvjet padne. avka i vrana odlete) NATKO: Oj Apolone Spase, grozna drijela mi! PTIURINA: Ao meni jadnoj, ao! Eto ptiara! (Krui izdaleka oko Natka, a Natko oko nje) NATKO: (u sebi) Ma je li sablast? Nije l bolje zborit s njom? (Oprezno joj se primakne) PTIURINA: Smrt vama! NATKO: Ali nismo Ijudi. PTIURINA: to li ste? NATKO: Ja uurin7) sam, ptiica iz Libije. PTIURINA: To nije nita! NATKO: Pitaj tu do nogu mi! PTIURINA: A kakva j' ono ptica? (Dobrosvjetu koji se pridigao) Ne' li kazat mi? DOBROSVJET: Ja Smrdigaa, iz kraja od Kazanja!8) NATKO: A kakvo, tako t' boga! zvijere si mi ti? PTIURINA: Ja ptica, rob sam.

NATKO: Je li kakav pijevac te Savlado?9) PTIURINA: Ne, al' kad je posto pupavcem Gospodar, pticom htjede da se stvorim ja. Za pratioca, slugu da me ima on. NATKO: Pa treba li i kakva slugu ptica? Zar? PTIURINA: Bar on, jer ovjek, mislim, bjee nekada. Sardjelica kad eli jesti falerskih,10) Tad pladanj uzmem, po njih smjesta trim ja; A eli 1 kae, treba lonca, varjae, Po varjau ja tri! NATKO: Ptica trka si. Zna to e, trko? Gospodara nama svog Ti zovni! PTIURINA: Ali sad ba spava, Zeusa mi, Ta mrevih se boba, crvi nadero. NATKO: Al' daj probudi ga! PTIURINA: No znadem: bit e ljut, Al' vama za volju ga idem budit ja.. (Ide u grm) NATKO. DOBROSVJET. DOBROSVJET: (grozi se za njom) Ej, crkla! Radi tebe ubi mene strah! NATKO: Ao meni zlosretniku! Od stra avka mi Otprhnu! DOBROSVJET: O ti zvijere plaho, kukavo, Od straha avku pusti! NATKO: Ti vranu, kada ono pade, ne pusti? DOBROSVJET: Ja, bome, ne! NATKO: A gdje je onda? DOBROSVJET: Otpiri. NATKO: Zar ne pusti je? Brate, kakav junak si! PUPAVAC (u pozadini): Ma otvaraj mi umu, da ve izaem! (Izlazi kao ovjek s velikim kukastim kljunom i s perjanicom mjesto kreste na glavi. Ima tragiko ptije odijelo koje gledaoca u neke sjea kraljevske haljine.) NATKO. DOBROSVJET. PUPAVAC. NATKO: Heraklo boe! Kakvo ono zvijere je? Pa kakvo perje! Kakva kita trostruka!11) PUPAVAC: A tko me ovo trai? NATKO: Dvanajst bogova Nagrdilo te, mislim, neta.12) PUPAVAC: Zar mi se Vi, motre perje, rugate? Ta ovjek bjeh, O stranci! NATKO: Tebi ne!

PUPAVAC: Pa onda, emu li? DOBROSVJET: Ma neto smijean nama tvoj se ini kljun. PUPAVAC: Da, takvom nagrdom Sofoklo nagrdi U tragediji ono mene, Tereja. NATKO: Pa ti si Terej? Ptica ili paun si?13) PUPAVAC: Ja ptica sam. NATKO: Pa onda gdje su krila ti? PUPAVAC: Ta ispala su. NATKO: Od bolesti kakove? PUPAVAC: Ne, nego zimi perje gube ptice sve, Pa onda opet drugo vazda raste nam. Al' recite mi tko ste! NATKO: Mi? Smrtnici smo. PUPAVAC: A otkle rodom? NATKO: Otkud krasni brodovi. PUPAVAC: Od porote ste? NATKO: Drugog soja smo ti mi. Od odrote smo!14) PUPAVAC: Sije li se ondje, zar To sjeme? NATKO: U polju e, 'trae, malo na. PUPAVAC: A to bi radi? Po to amo dooste? NATKO: Pa s tobom biti htjedosmo. PUPAVAC: A emu to? NATKO: Jer prvo ovjek bjee, ko mi, nekada, A i dug, dugovo si, ko mi, nekada Ni vrao nisi rado, ko mi, nekada, A onda, kada pticom prometnu se ti, Svud kopnom si i morem prho okolo, Te sve, to ovjek, sve to ptice, sada zna. Ko pribjegari zato k tebi stigosmo, Grad ne bil' kakav tih i miran kazo nam Gdje ko na runu meku bi se skrasili. PUPAVAC: Pa onda vei od Stjenjaka trai grad?15) NATKO: Ne, nita vei nego za nas zgodniji. PUPAVAC: Ti oito si za vlast aristokratsku?16) NATKO: Ja? Ne, ne! Meni Skelijin se gadi sin. PUPAVAC: U kakvu gradu ivjet bi najvoljeli? NATKO: Gdje najvei bi ovo poso bio nam: Na, vrata rano doo bi mi prijatelj I reko: Tako t' Zeusa, onog Olimpskog, Daj doi k meni, ti i tvoja djeica, im operu se! Danas mislim slavit pir, Iznevjerit me nemoj, je mi inae Ne doi onda kad me snae nesrea! PUPAVAC: E, bome, to, to ite, teko, muno je.

(Dobrosvjetu) A ti? DOBROSVJET: I ja ti elim tako to. PUPAVAC: A to? DOBROSVJET: Gdje srest e me i kazat 'vako tko Djeaka krasna otac ljuto uvrijeen: O Stilbonide,17) lijepo! Sina srete mi, Sa vjebalita ba se vrao okupan, A ne poljubi, ne pozdravi, k sebi ga Ti ne povede, ko po ocu prijatelj! PUPAVAC: O ro jedna, kakva zla si eljan ti? Al' ima sretan grad, ba kako traite, Do Crvenoga mora.18) NATKO: Jao, do mora Ne pominji nam grada! Jednog jutra e Salammka 19) svanut, poziv suda donijet nam! Dal' koji helenski nam moe kazat grad? PUPAVAC: to ne odete, za dom Lepru elejsku Ne izberete?20) NATKO: Jer se, bome, premda je I ne vidjeh, gadi zbog Melantija.21) PUPAVAC: Al' ima Opunt, drugi grad, u Lokridi, Prebivat da se ondje. NATKO: Al' Opuntom ti Ja ne bih posto ni za zlatni talenat.22) A kakav ovo ivot je med pticama? Ta ti to tano zna! PUPAVAC: Zlo nije, ivi se. Ta prvo, tu bez kese ivot tee ti. NATKO: Ba mnogu iz ivota kinu prijevaru! PUPAVAC: Po vrtlovima bijeli sesam pasemo, Pa mru, mak i majinu jo duicu. NATKO: Vi ivot poput mladjenaca ivite! DOBROSVJET (prene se iz misli): Ah, ah! U rodu ptijem vidim krasnu budunost, Vlast bit e vaa, ako posluate me. PUPAVAC: to da te posluamo? DOBROSVJET: to da sluate? Vi, prvo - nemojte ve, zinuv, prhat svud Po svijetu! Nije dino. Eto dokaza! Kad u nas pre tko, a svijet ti pita za nj: Ma tko je ptica ta? - Teleja rei e:23) Vjetropir, ovjek ptica, pre i pre, Bez glave je, ni aska nije isti on! PUPAVAC: Ej, Dionisa mi, ba dobro kudi to. Al' to da radimo?

DOBROSVJET: Sagrad'te jedan grad! PUPAVAC: A kakav mi da ptice sagradimo grad? DOBROSVJET: Pa pita? Ludu, glupu rije ti izusti. Ded gledni dolje! PUPAVAC: Gledam. DOBROSVJET: Gledni gore sad! PUPAVAC: Pa gledam. DOBROSVJET: Skreni vratom! PUPAVAC (skree vratom): Hoe l', bome, slast To meni bit, vrat sebi ako zakrenem? DOBROSVJET: Zar vidje to? PUPAVAC: Jest, nebo, pa i oblake. DOBROSVJET: Pa nije l dakle pticam' negdje stoer to? PUPAVAC: Zar stoer? Kako? DOBROSVJET: Ko kad prostor reko bi, Jer to se kree, vrti, kroza nj ide sve, I zato ti se sada zove stoerom. Pa ak' se nastanite i ogradite to Jedanput, stoer e se gradom prozvat tad. Ko skakavcima ljudma ete vladat vi, A gladom, onim melskim,24) morit bogove. PUPAVAC: A kako? DOBROSVJET: Ta po srijedi valjada je zrak, Pa kako mi, u Delfe kad elimo sti, Kroz Beotiju onda prolaz molimo, Ba tako, bude l' bogovima rtvovo Svijet rtvu, kroz gra tudi i kroz haos na Vi paru od bedara pustit ne ete Dok bozi vama za to danak ne plate. PUPAVAC: Ju, juhu! Ej zemlje mi i zamki, mrea, mreica, Ja misli ljepe nisam uo nikada! Pa zato rado u osnovat s tobom grad, Sve druge ako ptice na to pristanu. DOBROSVJET: A tko e njima tu stvar razjasniti? PUPAVAC: Ti! Ta ja ti ih - a bile prije barbarke - 25) Nauih govor. Dugo s njima boravim. DOBROSVJET: Pa kako e ih sazvat, skupit? PUPAVAC: Lako to! Ma smjesta amo zai u u gutaru, Pa onda svoju Slavicu probudit u, I pozvat emo ih, a 'one hitro e, Kad uju, mahom dohrlit na poziv moj. DOBROSVJET: Od sviju ptica ptico meni najdraa, Ne stoj mi, nego bre idi, molim te,

U ikaru, pa Slavicu probudi nam! (Pupavac ide u grm) PUPAVAC: (u ikari) De, druica mila, oda sna se preni I svetome pijevu vrelo otvori, Iz usta boanskih to navire bolno, Dok nioga l svoga Itisa tunog U pjesmicam' glasnim plae i cvili Ti kljuniem sivim! Kroz gusto se lie tetivike bijele26) ist glasi sve die do Zeusovih dvora, Zlatokosi ondje Febo te uje, Na tualjke tvoje odvraa, svira, U kitaru od bjelokosti dira, Zbor bogova vodi. A s besmrtnih usta bojih se vije U punome skladu Boanski, ah!, vapaj blaenih bia. (uje se svirala) NATKO: O Zeuse kralju, glasa li u ptiice! Oh, kako medom zamedi svu ikaru! DOBROSVJET: Ti NATKO: to je? DOBROSVJET: Ne' li mukom umuknuti? NATKO: Zat'? DOBROSVJET: Ta Pupavac se opet sprema da pjeva. PUPAVAC (pjeva, a Slavica prati ga sviralom): Pu, pupu, pupu, pupupupu, pupupu! Io, io, ito, ito, itoto Id'te amo vi mi, druzi pernati Po seljakim to njivam' rodnim pasete, Vi, jata silna bezbrojna, jemoderi, Vi kupizrna, brza leta Krilat rode, cvrko moja njena, Vi, na brazdi tono esto Grum za grumom prebirete sitnim skokom, Veselim glasiem! Tio, tio, tio, tio, tio, tio, tio, tio! Vi, na brljanovim tono granicama Pasete po vrtlim', Vi, po goram' maslina i planika nam prije, Brzo na klik sletite mi amo! Trioto, trioto, totobriks! Vi, u dolu to do bara davit znate Komarice ljute, vi, po rosnim mjestim' Po ubavoj livadi na Maratonu, I ti, ptico arih krila, Ljetarko, ljetarko, -

Vi, to nad valovljem lebdite morskim I sa zimorodim' letite slono Doite amo da ujete novost! Rodove sve dugovratih ptica Skupljamo sada ovdje. Doe jedan starac uman, S novom milju, Novog djela on je dua. Sve na dogovor ded dote! Amo, amo! Amo, amo! Torotorotorotorotiks! Kikabau, kikibau! Torotorotorotoro, lililiks! (Natko i Dobrosvjet pomaknu se dalje naprijed) DOBROSVJET: E, vidi koju pticu? NATKO: Ne, Apolona mi! A ipak evo zinuh, gledam k nebu ja. DOBROSVJET: Zaludu, drim, zao u grm Pupavac, Pa krijeto, kao kakva divlja koka ba. (Dotri Plamenac s rairenim krilima) NATKO. DOBROSVJET. PLAMENAC. PLAMENAC: Torotiks, torotiks! DOBROSVJET: Ali, brate, eno ondje jedna ptica dolazi! NATKO: Bome, ptica! Ali kakva? Valjda nije paun to? (Dolazi Pupavac) NATKO. DOBROSVJET. PLAMENAC. PUPAVAC. DOBROSVJET: Eto taj e nama kazat! Kakva li je ptica to? PUPAVAC: Nije obina, onakva to je znate vidjet vi. A vodena je. DOBROSVJET: A, a! Ba krasna, boje ognjene! PUPAVAC: Dato, dato, zato ti i ime joj Plamenac je. (Dolazi druga ptica, kukurijee) NATKO: Ti, - o da te DOBROSVJET: to se dere? NATKO: Druga ptica - eno, gle! DOBROSVJET: Bome, druga doista! PUPAVAC: Ta sijela, gnijezda nema tu. DOBROSVJET: Tko je ovo? PUPAVAC: Pjeva Muza. DOBROSVJET: udan, hola kroka pti! Meaniin27) mu ime. NATKO: Meanin? Heraklo, gospode! Al' bez deve kako je doletjet mogo Meanin? (Dolazi upava ptica)

DOBROSVJET: Ali kakva eno opet ono s kukmom ptica je? NATKO: Kakvo to je udo? Nisi l bio jedin pupavac, Nego to je drugi? PUPAVAC: Pupaveva sina to je sin, Jest, - Filokla, ja sam njemu djed. ko kad bi reko'ti: Kalijin je sin Hiponik, Kalija Hiponikov.28) DOBROSVJET: Kalija je dakle pt'i taj? Kako perje spada s njeg! PUPAVAC: Jer je roda dobra, dounici ga peruaju, A i enke njegove peruat ljudski znadu ga! (Dolazi naikana ptica s kukmom) NATKO: Posidone, opet jedna ptica, gle, arolika! Kakvim imenom se krsti ta? PUPAVAC: Ta? Nesit glavom je. NATKO: Ima l' Nesita jo jednog drugog do Kleonima?29) DOBROSVJET: Kako on, Kleoriim, ne odbaci perjanicu tu? Ali to e, reci!, pticam' perjanice, humei ti? Na trku zar dole?30) PUPAVAC: Ne, ve one ti, ko Karani, Stanuju pod humcim', dragi, trae krovi siguran.31) (Jate se ptice) DOBROSVJET: Posidone, ne vidi li kol'ka ovo sjati se Napast ptija? NATKO: Apolone kralju, cio oblak! Aj! Ma ni ulaza32) od krila vie vidjet ne moe! (Zbor ptica ulazi, prvi se red nekako vrsta i primie) PUPAVAC: To Jarebica je, ono ondje, bome, Ljetarka, Ovo ovdje Patak divlji, ono tamo Zimorod. DOBROSVJET: Tko je ono iza njega? PUPAVAC: Ono? Ono avac je.33) DOBROSVJET: Ima l ptica avac? NATKO: Valjda nije brico Sporgilo?34) PUPAVAC: Eno Sova! NATKO: to? Tko sovu u Atenu donese?35) PUPAVAC: Svraka, Grle, eva, Prepelica, Drozd, Golubica, Galeb, Jastreb, Grivnja, Kukavica, Tetrijeb, Sjenica, Pa Crvenda, Soko, Ronac, vorak, Kobac, Djetao! NATKO: Ju, juhu! Ele ptica! Ju, juhu! Ele Kosa! Kako pijuu i tre, krijete, cvre u sav glas! Prijete i' nama? Ajme mene! Eno kljun razvalile! Tebe gledaju i mene! DOBROSVJET: To i meni ini se. ZBOR: (skakuui amo tamo) G-g-g-g-g-g-gdje je tko me pozva? Na kom mjestu on mi boravi? PUPAVAC: Evo me! Ve davno tu sam, milih ja ne ostavljam. ZBOR: (skakue amo tamo)

K-k-k-k-k-k-kakve dakle glase mile ima meni javit sad? PUPAVAC: Svima vama dobre, estite, pa slatke, korisne, Dva su amo k meni umna, trijezna stigla ovjeka. ZBOR (jo ne vidi ljude, - sakrili se): Gdje? Kud? to veli? PUPAVAC: Ta od ljudi, velim, amo su mi stigla starca dva. Doli su sa stablom, panjem djela ba gromoradnog. ZBOROVOA: O najvei grjenie na svijetu, otkad ivim ja! Kako veli? PUPAVAC: Ne boj mi se rijei! ZBOROVOA: to mi uradi? PUPAVAC: Primih ljude, ovog naeg drutva oni eljni su. ZBOROVOA: To ti uini? PUPAVAC: I djelu svome radujem se ja. ZBOROVOA: Jesu l' vee kod nas? PUPAVAC: Ako iole sam kod vas ja. ZBOR: Ho, ho! Izdane smo i grozota sada snae nas! Tko nami bjee pravi drug i s nama skupa svud Po poljanam' paso, Stari pogazi nam zakon, Zakletvu nam zgazi ptiju, U zasjedu on me smami, izvre me rodu kletu; Otkad tog na svijetu roda ima, vazda on ti meni, Ko ljut duman, rasto! (Zbor stoji u redu, preda nj izau Natko i Dobrosvjet, a meu njih stane Pupapac) ZBOROVOA: Ali s njime emo poslije, vee obraunat mi! A ta starca dva, ja drim, treba kazna da stigne. Mi emo ih rastrgati! DOBROSVJET: Dakle propadosmo mi! NATKO: Ali samo ti si nama svemu jadu ovom kriv! emu si me odande odvuko36? DOBROSVJET: Sa mnom da poe. NATKO: Suze sad da grozne ronim! DOBROSVJET: Uvijek bunca uasno! Otkud suze kada oi jednom tebi izvade? ZBOR: Hu, hu! Skoi, gruhni, nasrtajem ljulim, krvavim Na dumana daj nasrni! Krilma shvati ih, Uokrug okrui! Obadva nek cvilom cvile, Kljunu naem hranu prue! Nema gore hladne ni oblaka nebeskog, Nema mora sinjeg koje e ih primit ve, Umaknu li meni! ZBOROVOA: Al' ne oklijevajmo, uvajmo ih vee, kljujmo ih! Gdje nam pukovnik je? Desno krilo nek povede on!

NATKO: To je ono! Kud da bjeim jadan? (Bjei) DOBROSVJET: Ti, ne' ostat tu? NATKO: Da me ove rastrgaju? DOBROSVJET: Kako misli da e ti Ute njima? NATKO: Ne znam, kako. DOBROSVJET: Ali ja ti kaem, ja Da nam ostati je, biti boj i uzet lonce te.37) NATKO: Koja kortst od lonaca? DOBROSVJET: Sova ne e napast nas! NATKO: to u sa krivonoktima ovim? NATKO: Raanj pograbi I zabodi, - koplje k nozi!38) NATKO: A s oima to u ja? DOBROSVJET: Uzmi otud zdjelu ili pladanj i zaklon' se tim! NATKO: Mudra glavo, dobro nade, ba ko pravi vojvoda! Vee spravam' svojim nadmai mi samog Nikiju! (Oruaju se) ZBOROVOA: Naprijed! Stupaj! Kljun naperi! Nije vie asit sad! Vuci, upaj, tuci, deri, udri lonac najprije! (Zbor se makne) PUPAVAC: Recite mi, oj vi nad svimi stvorim' stvori najgori, Zato kanite pogubit, rastrgati ljude te, Bez svake krivice, a rod, braa mojoj eni su?39) ZBOROVOA: Hoemo li tedjet ove vie nego vukove? Ima li dumana ljueg kome nam se svetit je? PUPAVAC: A to, ako rodom su dumani, srcem prijaci, Te su stigli amo da vas ue neto korisno? ZBOROVOA: Kako e nas ti nauit ikad ito korisno Il' nam kazat, a dumand a su mojim djedima? PUPAVAC: Ali od dumana puno tota mudri naue. Oprez svemu spas je. Ta od prijatelja ne e ti To nauit, al' te duman smjesta silom prinudi. Tako duman naui - ne prijak - gradit gradove. I visoke zide zidat, ratne drat brodove. Nauk taj je djeci, kui i imanju pravi spas. ZBOROVOA: Prije svega, tako sudim, korisno je uti rije. Ta i duman moe nekom nauk podat pametan. DOBROSVJET: Gnjev se njihov, ini mi se, tia. Korak natrag sad! PUPAVAC: (zboru) I pravo je, to i meni za volju vam init je. ZBOROVOA: Al' jo ni u emu drugom nismo ti se oprle. DOBROSVJET: Miru sve su vie sklone, zato puisti lonac sad, Pladanj daj da odloimo! A sa kopljem, ranjem ovim,

etat nam je gore dolje Po okolu tu unutra, Iza lonca zbliza pazit, Bjeat nikako nam nije. NATKO: Istina je, - ali gdje e, Ako mremo, grob nam biti? DOBROSVJET: Pa Keramik primit e nas,40) Grad da ukop nama spremi, Rei emo vojvodama: Boj smo sa dumanom bili, Na Kosovu polju pali. ZBOROVOA: U redove iste redaj se opet! Sad sa srcem k nozi, a pod rep sa kljunom! Pa od bijesa odmor, ko oklopnik kakav! Sad pitajmo ove da ujemo tko su I otkud su doli, Kakva nakana ih vodi! Hej, tebi zborim, Pupave! PUPAVAC: A zato? to mi eli ut? ZBOROVOA: To, tko su ti i odakle? PUPAVAC: Gosti iz mudre Helade. ZBOROVOA: Koja srea, jad Ta dva vodi sad K nama pticama? PUPAVAC: enja, ivot taj, Drutvo tvoje, raj, Vijek uz tebe dom! ZBOROVOA: to veli? A kakvu oni rekli rije? PUPAVAC: Neuveno, nenadno! ZBOR: Zar vidi otud korist on, Pa njoj se od nas nada sad Dumana da e svladat mo, A prijatelju pomo svom? PUPAVAC: On sreu nudi veliku, Ne da s' kazat, vjerovat! Sve to je tvoje, znaj, Da, s ovu, s onu stranu sve, I za to dokaz iznese. ZBOROVOA: Pa je li s uma sao on? PUPAVAC: Neuven jeste mudrac to! ZBOROVOA: U glavi ima l mozga on? PUPAVAC: Ej, lukav ti je lisac to, La sama, varka, dosjetka, prevrtljivost. ZBOROVOA: Nek zbori, zboii, reci mu! Dok sluam to mi kae ti, Nadi rastu krila.

PUPAVAC: Al' hajd'te vas dva, uzmite sve oruje, Pa dajte objesite - sretno bilo vam! Sad nad ognjitem41) do police kuhinjske, A ti de njima, zato ja ih sabrah tu, Razloi, kai! DOBROSVJET: Ne u, Apolona mi, Ne uine li sa mnom 'nakav ugovor, Ko majmun to sa enom ono uini, Da - onaj noar,42) mene grist da ne ete, Natezat titre, kopat ZBOROVOA (misli po prknu): Valj'da ne u to! Ne, nipoto! DOBROSVJET: Ne, nego oi, mislim ja. ZBOROVOA: Ja pristajem. DOBROSVJET: Zakuni mi se na to sad! ZBOROVOA: Pa kunem ti se: tako glase dobila Svih sudaca, svih gledalaca!43) DOBROSVJET: Dao bog! ZBOROVOA: A prevarim li, jedan mene dopo glas! PUPAVAC: Sad ujte, puci! Oklopnici smjesta sad Nek uzmu oruje i kui vrate se! Nek paze ito emo oglasit oglasom! ZBOR: (Dobrosvjetu) Za svaku je lukavtinu svaki as ovjek stvoren, ali opet, kazuj mi! Moda sluajno si Neko dobro nao to ga ne razabrah, Neku mo mi veu to je moja pamet iuda ne opazi, A ti vidi. Kazuj svima! Ta kakvu god blagodat Ti mi dobavio, sviju nas e biti. ZBOROVOA: Rad kakva mu drago posla si sada mi doo po odluci svojoj, Ded bez straha kazuj, ta ugovora prekrit ne emo prve! DOBROSVJET: Ve, Zeusa mi, gorim od elje, u meni jedan se uzburljo govor, Promijesit ga moram, zapreke nema. (Slugi) Mome, vijenac mi nosi! Donesi tko vode, na ruke izlij! NATKO: Zar ruati mislimo, sto li? DOBROSVJET: Rije veliku, Zeusa mi, urnebes pravi ve davno prozborit elim to srce e ovim skriti. slornit. Ljuto vas, preljuto alim.

Ta bile ste kraljevi nekad ZBOROVOA: Mi kraljevi? Kome? DOBROSVJET: Da, vi, nad svime Na ovome svijetu. Prvo nada mnom, nad tim, nad samijem Zeusom. Ta starije bile ste rodom i prije no Krono ii oni Titani I Zemlja! ZBOROVOA: I zemlja? DOBROSVJET: Jest, Apolona mi! ZBOROVOA: To jo, Zeusa mi, ne uh! DOBROSVJET: Ta uila nisi nit marila mnogo nit Esopa uljala ikad.44) On, priaju, veli od svega da ptica je eva postala prva, Jo prvo no Zemlja, a onda je od bolesti umro joj otac. Jo ne bjee Zemlje. Do petoga on je dana leo onako, I oajna, ne znaju to bi, u svojoj ga glavi sahrani ona. NATKO: Pa evici potom otac sad mrtav ondje u Glavicam' lei.45) DOBROSVJET: Pa ako su prije no Zemlja i prije no bozi bile na svijetu, Ne pripada l s pravom, ko stvorovima najstarijim, kraljevstvo njima? NATKO: Jest! Jest, Apolona mi! Zato odsada svojski ti gajit je kljuni Jer ne e lje Zeus-bog Djetelu laka ba srca vratiti ezlo. DOBROSVJET: Da bogovi dakle nad ljudma isprva nisu imali vlasti, Ve ptice, i one kraljevi bili, dokaza ima sva sila. Pa tako u prvo i prvo vama dokazat da pijevac je nekad Perzijancima vlado, od sviju, od Dareja i Megabaza, prije. I zato se jo po vladanju onome pticom perzijskom zove. NATKO: Pa zato jo sada, ko veliki kralj, on oholo ee, koraa, I samo njemu od ptica ravno tijara stri na glavi. DOBROSVJET: A tako vam bijae mogu i velik i silan u doba ono, Te jote i sada s negdanje sile, kad jutarnju zapjeva pjesmu, Na posao hitho skokom sve skoi, kovai, lonari, koari. Postolari, brijai, branari, pa oni to lire i titove

grade. A izae l obno tko kuda, vraa se NATKO: Samo mene to pitaj! Rad njega ti jedan haljinac od meke frigijske vune izgubih. Na krstitke jednom pozvali mene i ja ti se pripij u gradu, Pa lezi i spavaj. Jo za stol ne sjeli drugi46) kad zapjeva pijevac. Ja pomislih da je ve jutro, pa u Halimunt ravno zaputih. Ba napolje skrenuh od Zida, a ulom me tatina shvati u lea. I ja ti se sruim, hou da viem, a on mi omae haljinac. DOBROSVJET: A onda Helenima Jastreb Kokoar je vlado i kraljem im bio. ZBOROVOA: Helenima? DOBROSVJET: I on ih uputi prvi kada je kraljevo njima, Da padaju nice pred Kokoarom.47) NATKO: Sved, Dionisa mi, ja bar Kokoaru se klanjah: Kad ga uoih, nauznak legoh i zinuh, Pa onda se zagrcnuh, paru progutah48) i s praznem torbom se vratih. DOBROSVJET: Nad Egiptoin, nad svom Fenikijom kralj Kukavica je bila. Kad kuku zakuka Kukavica, i onda Fenianin svuda Po njivama svojim - tako je vikao - jeam i penicu anje. NATKO: Pa dobra je poslovica: Kuku, u polje, obrezanici! DOBROSVJET: Toliku su one imale vlast, te kad bi kraljevo, vlado U gradima helenskim netko - il' Agamemnon ili Menelaj Na ezlu im ptica je sjedjela49) darove primljene dijelila s njima. NATKO: To, nisam ti znao. I ja sam se zaista vazda udio udom Kad god je u tragediji nekakav Prijam izaao s pticom, A stajala, pa je Lisikrata paziia ne e li primiti dara.50) DOBROSVJET: A od svih 6udesa je najvee udo da Zeus, to kraljuje sada, Vijek stoji onako sa pticom

Orlom na glavi, a kralj je nad kraljma. A kerka mu opet Sovu, Apolon, ko sluga, Jastreba ima. ZBOROVOA: To, tako mi Demetre, dobro ba kae. A emu to oni imadu? DOBROSVJET: Da mogu, kad rtvuje tko i njima u ruku, , kako je zakon, i Drob poloi, same, jo prije no Zeus-bog, utrobu uzeti za se. I nitko se onda ne zaklinjr bogom, ve samo pticama sav svijet. A Lampon51) se sada jo rado zaklinje Guskom kad prevarit kani. Da, tako su svi vas nekacja drali velikima i svetim, Sad bez cijene ste roblje. Ko stvorove mahnite vee vas tuku, Po hramima pae, u svetinjam' svetim, Ve ptiar vam svaki namjeta, stavlja Sad konopce, zamke, ibe sa ljepkom, Pa mree i mreice, stupice, lovke. I lovinu na trg jatima nose; A kupci vas prstima pipaju onda, Al' neka, kad vee to im se mili Da na vatri peku i na stoj vas nose, Al' oni dodadu sira i ulja, Pa lukca i octa, pa u juhu uspu, Namijeaju drugo jo slatko i masno I onda onako vrue i vrelo Sve izliju na vas, Ko krepale da ste mrcine kakve! ZBOR: Teku, teku, izusti mi rije i preteku, oje dragi! Kako rad otaca slabosti Suze sada ronim! Oni asti, batinu od pradjedova, Zatrajali meni! A ti sreom, dobrom kobi meni doe, Ko spas moj mi svanu. Sad predat ja u tebi Mlade, sebe i udomit ovdje tebe. ZBOROVOA: Al' to nam je init? De ti sam - ta ovdje si - kazuj! Jer ivjet nam nije Svog kraljevstva ako se opet ne doepamo kako god sada. DOBROSVJET: Ta prvo i prvo vas svjetujem dakle, grad nek ptiji je jedan,

Pa onda da zrak sav krugom u okrug i sve, to je po srijedi, Ko Babilon, ogradite eenom opekom velikom, vrstom. NATKO: Kebrione, Porfirione,52) od uasne, grdne l grdosije, grada! DOBROSVJET: A kada se s temelja digne, od Zeusa onda zatraite ezlo, Pa ako ne pristane on i ne htjede i ne preumi odmah, Vi sveti mu rat navijestite, bozima zabranom strogorn zabran'te Da kroz zemlju vau ne prolaze vie s napetim orozom svojim, Ko nekad to s neba su znali slaziti oni da grle se, ljube S Alkmenama, Alopama, Semelama onim! Ako bi doli, Na oroz im udrite peat da vie ih skvrnom ne skvrne oni! A ljudima, velim, drugoga poljite ptia glasniika! Porute, Nek pticama odsad, jer ptice kraljuju sada, prinose rtve, A onda tek bogovima, i neka dolino svakomu bogu Jo odrede jednu od ptica kako ve koja pristaje kome! Afroditi kad netko bi rtvovo, pogau neka Liski prinese! Posidonu kad ovcu bi rtvovo, penice neka prikae Patki! Heraklu kad rtvu bi rtvovo, medenjaka nek Galebu poda! A Zeusu kad kralju bi rtvovo, pti nek Skokovac kralj je, I njemu nek prije no Zeusu neustrojeni se zakolje komar!53) NATKO: To klanje komarca srcu ba godi! Nek veliki Zeusbog zagrmi! ZBOROVOA: Al' kako e, reci, ljudi nas drat za bogove, a ne za avke, Kad letimo, krila imamo? DOBROSVJET: Budali! Bome, i Hermo ti bog je, A leti i ima krioca,54) pa tako i drugi premnogi bozi. Ma eno ti Nika krilima zlatnim leti, a bome i Eros!55) Za Iridu58) kae ti Homer da na gohibicu plahu je nalik. A Zeus, kad zagrmi, zar nama ne alje onda krilatu strijelu? ZBOROVOA: Al' ako nas ljudi za nita budu drali u

svom neznanju, A za bJogove one na Olimpu samo? DOBROSVJET: Tad Vrabaca dignite oblak, Sva pustite kupizrna, po njivama neka pokupe zrnje, Pa onda nek Demetra njima gladnima penicu mjeri i dijeli! NATKO: Al', Zeusa mi, ne e to ona, vee vidjet e: izgovor trait e neki. DOBROSVJET: A Gavrani opet e volima, s kojima ljudi oranice ovu, I sitnome blagu oi iskopat, nek vide jeste li mone, Pa onda nek ljekar, onaj Apolon, ih lijei! Ta za plau radi.57) NATKO: Ne, nikako prije dok ono dvoje volaka svojih ne prodam. DOBROSVJET: A bude li ti im bog, ti ivot, ti Zemlja, ti Krono, Posidon, Ej, svega e dobra imati oni! ZBOROVOA: Al' jedno dobro mi reci! DOBROSVJET: Ma prvo i prvo skakavci ne e im cvijeta izjesti trsu, Ve jedna e eta ih Sova i Jastrebova napast i zatrt, A onda im ui i crvi smokava izgrist nikada ne e, Ve jedno e jato ih Drozctova sve do jednoga pokupit brino. ZBOROVOA: A odakle emo im blago namaknut? Ta za njim izgaraju oni. DOBROSVJET: Za savjet kad pitali budu, ove e58) dati im bogate rude I vrau e trgovinu, dobitak obilan otkrit i kazat I nijedan brodovlasnik ve propasti ne e. ZBOROVOA: Kako li ne e? DOBROSVJET: Ta uvijek e, bude l' za plovidbu pitao, jedna ptica mu rei: Sad ploviti nemoj, bit e oluje! Sad plovi, bit e dobitka! NATKO: Ej, kupit u ladicu, na more idem, - kod vas ne marim ostat! DOBROSVJET: I blago e, srebro, njima pokazat to zakopli ga stari. Ta ove ga znadu. Badava se ne iri ova od usta do usta: Za moje mi blago nitko, nitko pod suncem ne zna do ptica. NATKO: Eh, prodat u laicu, lopatu kupit i idem lonce iskapat! ZBOROVOA: A kako da zdravlja im damo kad kod bogova gore je ono?

DOBROSVJET: Kad sree se dostanu, nije li to im veliko zdravlje? NATKO: (zborovoi) Ta znadi Da naprosto nijedan ovjek zdrav nije, ako ga nevolja bije! ZBOROVOA: A kako e starost doivjet? Ta i to je ondje na Olimpu gore. Il' mrijet im je ko malenoj jo djeci? DOBROSVJET: Ne, bome, ve njima e onda Jo trideset ljeta privri ptice. ZBOROVOA: Od koga? DOBROSVJET: Od koga? Od sebe! Zar ne zna pet punih koljena ljudskih da ivi Klepetua Vrana? NATKO: Aha! Kako je puno bolje da ove vladaju nama no Zeus-bog! DOBROSVJET: Pa nije li puno, reci mi, bolje? Ta prvo i prvo ne emo morat Mi hramova njima kamenih zidat Ni ploama zlatnim vrata oblagat, Pod grmljem, pod esvinom dom e im biti, A onima asnim i preasnim pticam', Znaj, hramom e avo maslina biti. U Delfe ni k Amonu ne emo ii Ni rtvovat ondje, - med planikom emo, Med uljikom divljom stajati, drat I jema i penice, dizati ruke I molit se njima da podijele nama, Ah, dijelak bar dobra. I sve e se smjesta Tad ispunit nama Za aicu onih peninih zrna. ZBOROVOA: O premili stare, od najmreg stvora, najmiliji posto si meni. Ja nikada svojom se voljom ne u ve tvoje misli odrei! ZBOR: Ta tvoja rije je mene zanijela, Zaprijetih prijetnjom, kletvom zakleh se: Uglavi li ugovor Sad sa mnom slono, ista srca, Bez lukavstva, svelo, Na bogove krene U jednoj sa mnom misli ba, Tad dugo ne e bozi ve ezlo moje gazit! ZBOROVOA: (Dobrosvjetu) Al' snagom to valja izvriti, za to se mi sad

vrstajmo u red, to mozgom nam dobro promozgat valja, sve to se povjerava tebi. PUPAVAC: Al, bome, nije vie ovo doba, as Sad drijemat i otezat i nikizisat, Na poso bre! Prije svega dederte U gnijezdo moje amo sada uite, U ulje moje, prue to ga ima tu, Pa ime recite nam svoje! DOBROSVJET: Lako to, Dobrosvjet meni ime je. PUPAVAC: A ovome? DOBROSVJET: Iz Krije Natko. PUPAVAC: Zdravo, zdravo da ste nam Obadva! DOBROSVJET: Hvala! PUPAVAC: (naklanja se) Sada amo! Uite! DOBROSVJET: Hajdemo! Ti nas vodi i uvedi! PUPAVAC (ide naprijed): Hajd'! DOBROSVJET: (predomilja se neto): Al kako to? Stoj! Stani! Malo vrati se! Da vidim, - kai nama kako emo mi Bez krila s vama krilatima boravit! PUPAVAC: Pa lijepo. DOBROSVJET: Gledaj kako ono pria se U Esopovim basnam' da se u zli as Sa Orlom jednom lija sprijateljila.60) PUPAVAC: Ne boj se nita! Jedan korijen ima ti, Kad skoete ga, vi ete okrilatit. DOBROSVJET: Pod uvjet taj uni'mo! Hej, Manodore I Ksantija, ded podignite prtljag na. (Sluge diu prtljag) ZBOROVOA (Pupavcu): Ti, tebe, da, tebe ja zovem! PUPAVAC: to zove? ZBOROVOA: Njih ti sa sobom vodi I dobar im zajutrak podaj! Milioglasnu Slavicu, druicu Muza, Prepustide nama i amo izvedi da ovdje igramo s njome! DOBROSVJET: O tako t' Zeusa, to ih, dajde posluaj! Iz stana, trske, ptiicu nam izvedi! NATKO: Izvedi nam je amo, tako t' bogova, Da Slavicu i has dva sada vidimo! PUPAVAC: E, ako vas je volja, to uinit je. (Vie u grm) Oj Prokno, doi, gostima pokai se!

(Izlazi lijepo odjevena, bogato nareena sviraica s obrazinom ptijom. Dvojnice su joj remenom pripete na usta) DOBROSVJET: O Zeuse vinji, krasna li je ptiica! Pa kako njena, kako bijela! NATKO (Dobrosvjetu): , Zna li ti Da od srca bih rado o bok lego joj? DOBROSVJET: Koliko zlata ima! Ba ko Djevica!61) NATKO: Ma ja bih, mislim, mogo i poljubit je! DOBROSVJET: Al', nesretnie, inia kljun od ranja dva! NATKO: Pu, tako t' Zeusa, s glave joj, ko s jajeta, Olupit valja koru, onda ijubit je. PUPAVAC: Hajdemo! DOBROSVJET: A ti u dobri nas vodi as! (Svi otidu u grrn osim sviraice) ZBOR: Mila, slatka plavko, Ptiice mi najdraa, Sviju mojih pjesama Drugo, prijo, Slavice Doe, dode, svanu Sa glasiem meni slatkim. Ti, kojoj pijevom proljetnim Frula zvuna glasi se, Zani, prati stihe! (Sviraica svira, a onda nastavlja zborovoda) ZBOROVOA: (gledaocima) O ljudi, u mraku to tunom ivite, ba ko u umi lie, Vi, nemona bia, od blatu lutke, sjene, utvare puste, Vodeni oj cvijete bez krila, smrtnici bijedni, priliko sanka, Ded pazite na nas, na besmrtnike, vijekom do vijeka vjene. Na uzduna bia to ne stare nikad, a misli neprolazne misle, Da pravo sve ujete, saznate od nas, o pojavama nebeskim, O prirodi ptica, o porodu bogova, Ereba,62) Haosa, rijeka. Pa pravo kad doznate, Prodika63) dajte do bijesa gonite onda! U poetku bi Haos i Noea i crni Ereb i golemi Tartar, A Zemlja ni Zraka ni Neba ne bjee jote. Crnokrila Noca U beskrajnom Ereba krilu najprije snese od vjetra jaje,

Iz njega se onda u toku mjeseci ueni prokljuje Eros, Na leima zlatna krila mu sjala, ko vir vihora bjee. On s Haosom krilatim, mranim se spari i koljeno nae izlee, U Tartaru beskrajnom, silnom i nas vam najprije izvede na svijet. A besmrtnog roda bojeg jo ne bjee dok sve ne smijea Eros; Pa kako se jedno mijealo s drugim:, rodi se Nebo, Okean I Zemlja i vjeiti rod svih bogova blaenih. Tako smo eto Kud i kamo starije od svih blaenih bia. A da smo od Era, Iz mnogog se vidi. Ta premo, zaljubljenima mila smo pomo,64) I mnoge djeake krasne - na izmaku dobi ve nas se odrekli Mi snagom smo nagnah svojom, te draganu svom su oni podlegli; A daju, tko prepelicu, tko krstaa, tko gusku, tko pijetla. Sve najvea dobra, blagodati od nas, od ptica, smrtnici imadu. Ta prvo i prvo mi im kaemo proljee, zimu i jesen. dral ljudma, kad ono, krijete, u Libiju seli, sve klike, nek siju, A svakog brodara opominje korman da objesi, spavati legne, Oresta pak puti, haljinac nek tkaje da, zebu, ne mora krasti.65) A onda se opet Kokoar pomoli, drugo javlja vam doba Kad ovcama vuna se s proljea strie; a kada Lastica crkne, Haljinac tad otmeni prodati valja, lanenu kupiti halju. Mi vama smo doista Amon i Delfe, Dodona i Febo Apolon.66) Vi najprije pitate ptice za savjet, a onda se date na poso, Na trgovinu, na zaradu, dobavu kruha, u prosce, na svadbu Sve krstite pticom,67) to god kod vraanja ita vrijediti moe.

Da, klik vam je ptica, pa kihne li tko, i to vi pticom zovete. Glas ptica je, susret je ptica, sluga je ptica68) i oso je ptica. Pa nismo li po tom vama ba mi u svemu prorok Apolon? Za bogove budete l' drali nas vi, Od koristi bit e vam vremena vrai, Da - vjetrovi mlaki u zimi, a ljeti Sved zapara srednja. I ne emo pobje, Pa, koe se, ondje na nebu gore U oblacim' sjedjet, stolovat, ko Zeus-bog, Ve tu emo boravit, davati vama, Jest, vama i djeci i djece vam djeci Sa bogatstvom zdravlje, Pa sreu i ivot i blaeni mir jo I mladost sa smijehom, kolo i gozbu I ptiije mlijeko, Te do grla siti vi ete biti Od samoga dobra, Jest, svi ete tako u bogatstvu plivat! ZBOR: O Muzo umska, Tio, tio, tio, tio, tio, tio, tiotiks! ara! S tobom sjedim ja U draicama, po vrhuncim' gorskim Tio, tio, tio, tiotiks! Na jasenu, brstu brsnatome, Tio, tio, tio, tiotiks! A iz kljunia se moga sivog Panu pjesma sveta lije, Kolo vodi Mati Gorska69) Totototototototototiks! Otud, kao sitna pela, Frinih70) boanskih je pjesama znao plodove brati, Vijek nose kui pjesan slatku, Tio, tio, tio, tiotiks! ZBOROVOA: (gledaocima) S pticam' ako od vas gledaoci, hoe, eli tko Dane odsad boraviti krasne, k nama nek doe! Ta to god je u vas runo, te vam brani zakon va, Sve to ondje u nas ptica ba vam lijepo, dino je. Ako je po zakonu rugoba u vas oca tu, Ondje u nas lijepo je na oca kada srne tko, Udari ga, okosi se: Hoe? Dii ostrugu! Ako rob bjegunac u vas igom je oigosan, Ljetarkom arenom e se onda u nas prozvat taj; Ako tko iz hladne Frigije je, ba ko Spintar va, Ptica Zeba bit e ondje ta Filemonova krv.

Ako, kao Eksekestid, rob je, pravi Karanin, Djeda neka u nas nae, nai e se bratstvo za nj.71) Misli l prognanicim' grad vam izdat sinak Pisijin, Ptica Migavac nek bude, pravo edo oca svog, Mignut, mignut bas sramota nije u nas nikada. ZBOR: Labudi tako Tio, tio, tio, tio, tio, tio, tiotiks! Krilma svojim lepeu, Slonim glasom Apolona kliu, Tio, tio, lio, tiotiks! Na obali vode Hebra72) sjede, Tio, tio, tio, tiotiks! Kroz oblake s neba pjev im jei, Pjegava se zvjerad snebi, Vedrina tiha vale smiri, Totototototototototiks! Jekom Olimp jekne sav, Na nebu kralji se dive, a olimpske Draesti, Muze Na pjev odvraaju pjesmom, Tio. tio, tio, tiotiks! ZBOROVOA: (gledaocima) Nita nije bolje, drae, nego kad okrilati. Tako glete, da je od vas gledalaca krilat tko. Pa se onda gladan ljuti, srdi na zbor tragiki,73) Kui bi poletio i ondje dorukovo on, Pa bi onda opet k nama natrag sit doletio. Kad bi kakva Patroklida74) tada nuda pritisla, Ne bi tur mu znojio se, otprho bi prije on, Odadr'o, odahnuo, pa doprho opet tad. Ako po sluaju tudu enu voli od vas tko, A vidi joj ovdje mua meu vijenicima gdje, Krila bi raskrilio i odovud odletio, Pa naljubio se, opet vratio se, sio tu. Zar okrilatiti nije svake cijene vrijedno ba? Gle, Dijitref imao je samo krila vrbova,75) A za pukovnika, onda generala izbran bi, Od nita se silno die, sad je pravi pijeto-konj. (Izlaze iz grma Dobrosvjet i Natko, kao ptice. Za njima stupa Pupavac) IN DRUGI DOBROSVJET. NATKO. PUPAVAC. ZBOR. DOBROSVJET: Na, eto, eto! Gle! Jo ja ti, Zeusa mi, Jo nikad nita smjenije ba ne vidjeh. NATKO: A to se smije? DOBROSVJET: Tvojim lakim perukam'!

Zna na kog krilat najvie si nalik ti? Na Gusku, lou sliku ruke nevjete. NATKO: A ti na Kosa oupane glavice! DOBROSVJET: Pa time smo se stvorili po Eshilu: Ne tuom snagom, nego perom krila svog.76) PUPAVAC: Ded to je init? DOBROSVJET: Prije svega gradu nam Sad dino, slavno ime dat je, rtvu tad Prikazat bozim'. NATKO: Te sam misli i ja ba. ZBOROVOA: Da vidim, - kako e nam ime gradu bit? DOBROSVJET: Pa ne bi l' da ga onim dinim spartanskim, Da, Spartom okrstimo? NATKO: O Heraklo moj! Svom gradu Sparta ja da ikad nadjenem? Ni za tralje je ne bih, kad bih imo trak!77) DOBROSVJET: Pa kakvo da mu ime damo? NATKO: Odovud Od magli i od ovih zranih prostora Ba vrlo sjajno. DOBROSVJET: Bi li Kukumaglaj-grad? ZBOROVOA: Ju, juhu! Ma krasno ba i dino ime nao si! NATKO: A je li ovo onaj Kukumaglaj-grad Gdje ima i Teogen silna imanja I Eshin svoja sva?78) DOBROSVJET: Pa za njih najbolje Jest Polje flegarsko gdje Zemlje djecu svu Postrijeljali su bozi holi, naduti.79) ZBOROVOA: Ba krasan grad je to! Al' koji e mu bog Bit zatitnikom? Kome emo halju tkat?80) DOBROSVJET: Pa zato da Atena to ne ostanc? NATKO: No kako moe bit u gradu stege jo Gdje boica, eljade ensko, stoji ti U bojnoj odori, a Klisten s prcslieom?81) ZBOROVOA: A tko e strait tvrdu nam Pelargijsku?82) DOBROSVJET: Vi, - od vas ona ptica roda perzijskog Za koju svuda kau da je najea, Da. Aresovo pile.83) NATKO: Pile Gospode!84) Za stijene, hridi bog je ono zgodan ba. DOBROSVJET: (Natku) Sad nude, ti mi ti zrak prhni, dii se! Zidare dvori ondje, daj pomai im, Pa vapno nosi, halju skini, gradi buk I nosi kabli, sa ljestava rui se

I strau stavljaj, vatru uvijek zapretaj, Sa zvoncem tri svud i ondje lezi, spi!85) Glasnike polji, jednog gore k bozima, Odozgo opet drugog dolje k ljudima, Odande opet k meni! NATKO: A ti - prosto ti Tu ostaj, - crkni! DOBROSVJET: Dragi, hajd' kud aljem te! Bez tebe ne e se izvrsit nita ba. A ja u novim bozim' sad da rtvujem, Pa sveenika u, da opbod vodi, zvat. O mome, mome! Di'te krag, koaru! (Svi otidu) ZBOR : Jednim glasom, jedne volje Prihvaam i zovem ja Na ophod velianstven, svet Boz'm' da idemo sada! Za zahvalnost jote dajmo Jare njima kolj'mo! Sad naprijed, naprijed, sviralico pitijska! I Heris neka dudom piti!86) (Gavran svira nabonu pjesmu, a Dobrosvjet se vraa sveenikom) DOBROSVJET. SVEENIK. ZBOR. DOBROSVJET: Ti puhat prestani! Heraklo, to je to? Ja, bome, mnogo, mnogo udo vidjeh ve, Al' gavrana zaularena87) ne vidjeh! Tvoj, pope, poso j' novim bozim' rtvovat. SVEENIK: Pa hou! Ali gdje je onaj s koarom? (Uzme sve za rtvu i stane pred rtvenik) Ded ptijoj se Hestiji i Kokoaru, uvaru ognjita,88) mol'te I olimpskim ptiim' i pticama, svima samicama i samcim' ZBOROVOA: Sunijski Kope, zdravo, kralju s Pelarga!89) SVEENIK: Pa Labudu pitijskom, delskom90) i Prepelici, materi Leti. I ljuci Artemidi ZBOROVOA: Ve nije Lovka, ljuka je Artemida. SVEENIK: I Zebi Sabazijskoj i jo Vrabici, velikoj Materi bojoj I ljudskoj,91) ZBOROVOA: Kibela, Vrape, Kleokritova majko ti!92) SVEENIK: Pa zdravlja i dobra svakoga Kukumaglajcima podaj - i Hijcim' ZBOROVOA: I Hijcim' se veselim to su oni svud.93)

SVEENIK: I herojim' svima i sviju heroja djeci, da Gaku, Sakatui, pa Kumrikui, Tetrijebu, Paunu i Crvendau, Kukuviji, zatim Morovranu, pa almaici, aplji i Gnjurcu, Crnoglavci, Kozogoju i Ranom bukau DOBROSVJET: Do bijesa! Stani! Zvati vie nemoj! Uh! Na kakvu rtvu, nesretnie, zove ti Kraguje, Orle morske? Ta zar ne vidi Da Jastrijeb jedan moe zgrabit, odnijet to? De nosi nam se ti i vijenci, vrpce te! A ja u rtvu ovu obaviti sam. (Sveenik se makne) ZBOR: Onda opet, opet moram Drugu pjemu svetu ja Bozim' sad za posvetu Pjevat, blaenike zvati, Ali jednog - jednog samo, Jer tu mesa nije dosta. Ta nita drugo nije ova rtva tu, No sama koa, sama kost. (Dobrosvjet uzima vr da kropi svetom vodom, a zbor se namjeta da ga pokropi. Dolazi pjesnik) DOBROSVJET. PJESNIK. ZBOR. PJESNIK: Sretni Kukumaglaj-grad Slavi, Muzo, svoje pjesme pjevom!94) DOBROSVJET: Odakle bie to? A tko si? Reci mi! PJESNIK: Miloglasnijeh, mednih rijei sipam pjev, Muza sluga ja sam hitra, Kako kae Homer.95) DOBROSVJET: Pa ti da rob si sa dugakom kosom tom?96) PJESNIK: Ne, nisam, nego mi svi pjesnici Muza sluge smo ti hitre, Kako kae Homer. DOBROSVJET: Ne zalud, - zato ti i izderan je plat! A to te amo k nama dogna, pjesnie? PJESNIK: Ja Kukumaglaj-gradu vaem ispjevah Ditiramb mnogi, krasni i jo pjesmice Za djevojako kolo, ko Simonid ba. DOBROSVJET: A kada spjeva? Kako j' dugo tome ve? PJESNIK: Pa davno, davno slavim vee ovaj grad. DOBROSVJET: A ne slavim li ovas ja krstitke mu? Ne nadjenuh li sad, ko edu, ime mu? PJESNIK: Ali ima neki brzi Muza glas, Ko konj on ti srne, jurne. Ti, Oe, Etne osnivau, Svetog djela imenjae,97)

Glavom kimni, daj mi Od svoga to meni ti Milostivo eli dat! DOBROSVJET: Ta nesrea e jada nam zadavat jo, Ne otpravimo l njega, neta damo mu. (Sluzi kazalinomu) Ti, hej, ti ima, vidim, plat i koulju, Daj svuci, podaj tom mudracu pjesniku! (Pjesniku) Na, uzmi plat! Ta, ini rni se, zebe ba.98) PJESNIK: (pokriva golotinju): Sa veseljem Muza mila Darak rado prima, A ti prigrli mi srcem Pindarovu pjesmu DOBROSVJET: Tog ovjeka se rijeit, otrest ne emo! PJESNIK: Medu skitnicima Skitim' Potuca se Straton, Tkane halje on na sebi nema, A plat nedino e bez kouljea poi, -99) Shvati to ja velim! DOBROSVJET: Pa shvaam, ti kouljae rad bi k tomu jo. (Sluzi) De svuci! Pjesniku pomoi valja nam. Daj uzmi to i idi! PJESNIK: (veselo) Evo idem ve Kad odem, 'vaku pjesmu gradu spjevat u: Slavi, oj Zlatotroni,100) grad. jezan, studen, Na snjena polja, staze silne stigoh! Naprijed! (Ode, maui ivo rukama) DOBROSVJET: Jest, bome, jezi si mi ovoj uteko Ba sretno, sa kouljcem odmaglio ve. Toj nesrei se, bome, nikad ne nadah Da tako brzo on e saznat za na grad. Ti uzmi opet vr i hodi okolo! (ophod se poinje iznova) Sad tiho! Tiho! (Dostojanstveno dolazi prorok s velikim svitkom papira) DOBROSVJET. PROROK. ZBOR. PROROK (sveano): Nemoj jarca klati jo! DOBROSVJET: A tko si ti? PROROK: Tko? Prorok!101) DOBROSVJET: Hajde do bijesa! PROROK: Oj udae, boansko nemoj prezirat! Ta ima Bakisovo jedno prorotvo O Kukumaglaj-gradu.

DOBROSVJET: to ne ree mi Dok gradu ovom nisam udario jo Ja temelja? PROROK: Boanstvo nije dalo mi. DOBROSVJET: E, bit e najbolje da ujem prorotvo. PROROK: Jednom kad vuci i crnkaste vrane se nastane skupa, Na mjestu jednom po srijedi med Korintom i Sikionom -102) DOBROSVJET: A to se mene, pitam, tie Korint grad? PROROK: To uzduh misli Bakis u zagoneci. Najprije Pandori103) rtvovat valja bjeloruna ovna, A tko prvi ko tuma prorotva mojega stigne, Njemu nek halja se ista i nove sandale dadu - DOBROSVJET: Pa stoji li: I sandale? PROROK: Na, uzmi spis! I nek poda se aa, a drobom ruka nakrca!. DOBROSVJET: I stoji droba da mu damo? PROROK: Uzmi spis! Sinko boanski, ako uini kako ti kaem, Orlom e se u oblacim' stvorit, a ne da li nita, Ne e ni Grle ni Orao, a ni Djetao biti.104) DOBROSVJET: Pa i to stoji tu? PROROK: Na, evo - uzmi spis! DOBROSVJET: Al' nita nije slino onom prorotvu U Delfim' to ga ja prepisah sebi sam. (ita s bia) Putem kad jednom nepozvan ovjek, hvalia, stigne, rtvu smetati htjedne i droba on se ueli. Onda mu ono ostrag za bokovim' treba isprait. PROROK: Al' ti ba, mislim, luduje. DOBROSVJET (zamahne biem): Ma uzmi spis! Pa ni Orla u oblacim' nemoj nimalo tedjet, Makar i Lampon il' veliki, silni bio Diopit!105) PROROK: Pa i to stoji tu? DOBROSVJET: (bije ga) Na, evo - uzmi spis! Ne' otud do avola? PROROK: Ao, jadan ja! DOBROSVJET: Bje'! Ne' li smjesta drugud kud da prorie? (Dolazi zvjezdar i matematik Meton, nosi svu silu sprava) DOBROSVJET. METON. ZBOR. METON: Ja k vama dooh DOBROSVJET: Eto opet dangube! A to e opet ti? Pa to je poso tvoj? to uzrok putu tvome? to e pete te?106) METON: Zrak mjerom vama izmjeriti elim ja, Na jutra sve razdijelit.

DOBROSVJET: Tako boga ti, A tko si boji? METON: Tko sam ja? Ma Meton sam Kog znade Helada i Kolon.107) DOBROSVJET: Reci mi to ti to ima! METON: Za zrak ovo sprave su. Jest, po obliku najvie je cio zrak Ba na pe krunu nalik. Ako postavim Tu ravno crtalo, pa ozgo namjestimTaj estar dvostruki, da l shvaa? DOBROSVJET: Ne shvaam. METON: To ravnim crtalom u izmjeriti ja Od kruga da se stvore etir' etvrti, Na srijedi da je trg, a puti ravni da vode, Do njega u sredinu, i ko od sunca, Okruglo to je, ravno na sve strane svud Da zrake biju.108) DOBROSVJET: Pravi Tales, ovjek taj!109) Metone! METON: to je? DOBROSVJET: Ne zna kako volim te! De zato posluaj me, pa put pod noge! METON: A kakvo zlo mi prijeti? DOBROSVJET: Ko u Sparti ba, Tu strance gone, neke otjerali ve, Grad od bata se pui METON: Zar se bunite? DOBROSVJET: To, bome, ne! METON: Pa onda zato? DOBROSVJET: Mi smo se Svi sloili da zatrt emo hvalie. METON: Pa ja u mugnut! DOBROSVJET: Bome, ne znam hoe ii Umai. Evo ve su blizu - nad tobom! (Bije ga) METON: Ao mene nesretna! DOBROSVJET: Ne rekoh davno ja? Ne' drugamo se selit, odestarit ve? (Bije ga i otjera. Dolazi nadzornik, to ga Atenjani alju k saveznicima da pazi na njih. Ponosno stupa s dvije sudbene are, jer ima i sudaku vlast) DOBROSVJET. NADZORNIK. ZBOR. NADZORNIK: (naprasito) A gdje je konsul?110) DOBROSVJET: Tko je Sardanapal taj?111) NADZORNIK: Ja zrnom - bobom izabrani nadzornik112)

U Kukumaglaj-grad vam stigoh! DOBROSVJET: Nadzornik? A tko to posla amo? NADZORNIK: Krpa - potvrda Telejina.113) DOBROSVJET: Pa plau primit hoe li I bez svake se muke vratit?114) NADZORNIK: Hou, boga mi! Ta kod kue u skuptini bih moro bit, A ima to izradih ja za Farnaka.115) DOBROSVJET: (bije ga) Na, uzmi, idi! Ovo tobi plaa je. NADZORNIK: A to je to? DOBROSVJET: Ma skuptina za Farnaka! NADZORNIK: Svjedoci ste, mene, nadzornika, bije on! DOBROSVJET: E, ne' utpirit? Ne' ii odnijet are te?116) (Otjera ga biem) Zar nije strano? Nadzornika alju ve, A bozima ni rtvovali nismo jo! (Dolazi Kupiodluka s mnogo zakonskih zbornika) DOBROSVJET. KUPIODLUKA. ZBOR. KUPIODLUKA: (ita) Atenjaninu skrivi l Kukumaglajac DOBROSVJET: A kakva opet to je uga? to e knjiga ta? KUPIODLUKA: Prodava zakona sam, dooh amo sad Sa zakonima novim da ih prodam.117) DOBROSVJET: to? KUPIODLUKA: (ita) Nek Kukumaglaj-grad se slui utezima, mjerom I odredbama, ko i tedikoa-grad!118) DOBROSVJET:Aiti e ovim, na, ko Derikoa-grad! (Bije ga) KUPIODLUKA: Ti, to je to? DOBROSVJET: Ne' do bijesa sa zakonim'? Pokazat u ti gorke danas zakone! (Kupiodluka bjei, a Dobrosvjet ga vitla. Vraa se Nadzornik) NADZORNIK: Dobrosvjeta na sud zovem u mjesecu travnju. DOBROSVJET: Zar zbilja? Ti? Pa jo si ovdje? Ne' li ve? (Bije ga i tjera. Vraa se Kupiodluka) KUPIODLUKA: Ako tko pogna oblast, ne doeka ba onako, Kako zakon ite, - DOBROSVJET (ostavi Nadzornika, navali na Kupiodluku): Ao meni zlosretnu! Pa ti jo uvijek tu? (Bije ga i tjera, a Nadzornik se vraa) NADZORNIK: Ej zatrt u te, deset tisu' platit e DOBROSVJET: A ja u. tebi razbit tvoje are dvije! NADZORNIK: (tajanstveno)

A sjea li se, - stup pokeka uveer.110) (Bjei) DOBROSVJET: Ha, ha! Ulovi mi ga tko! (Ironiki) Ti, ne' li stat? A mi unutra hajd'mo otud bre sud Da rtvu, jarea, rtvujemo bozlma! (Otide) ZBOR: Sad meni svevidnome, Svemonome svi e smrtni rtvovati, zatjecat se. Svukoliku zemlju gledam I bujne plode uvam, Svake vrste gamad nitim Po zemlji tono svuda Sa drijelcem se iz jaja lee nesitim I na drveta sjeda, brsti, dere plod, Sve, to vrtle, miris divni, Kvarom grdnim hara, trijebim; Sve na svijetu, tono gmie, grizom grize, Na dohvatu moga krila smru gine. ZBOROVOA (gledaocima): Dana dananjeg se najvie glasniku ori glas: Ubije li vas tko Meljanina nam Dijagoru,120) Talenat e za to dobit, a smakne li od vas tko Tiranina, mrtva vee, neka primi talenat!121) I mi ovdje hoemo da oglasimo isto to: Ubije li vas tko nama ptiara Filokrata, Talenat e dobit, a dovede l iva, etiri! Zebe vee, nie, po sedam za paru prodaje, A branjuge nadme, i, nagrdiv, svijetu kae ih;122) Kosima iz krila pero upa, kroz nos provlai. I golubice ba jednako vam hvata, zatvara, Pa ih sili u mrei da privezane vapci su. To oglasit mi elimo. Zato hrani l' pticu tko, U dvoritu zatvorenu, nek je pusti, - kaemo. A ne posluate li, ptice e vas popast, pograbit I vi posapeti opet ete u nas vapci bit. ZBOR: O sretna roda ptijeg tono tople halje zimi Nikad ne navlai na se Niti za ege nas ljetne ar zrake arke pali, Ve se po livadam cvjetnim U krilu brsta gnijezdim O podne kad od jarka sunca mahnit sav Boanski pjeva svoju cvri pjesmicu! U peinam' dupkim zimim I igram se s nimfam' gorskim, Proljetnim se mre bobam' bijelim hranim, Slast je djevam', plod vrtlia od Draesti.

ZBOROVOA: (gledaocima) Sucima elimo progovorit sad o nagradi, Kol'ko emo dobra, ak' nam dosude je, svima dat, Mnogo ljepe darove e primit nego Paris sam.123) Prije svega, a svak sudac ezne za tim duom svom, Nikad, nikad ne e laurijske vas sove ostavit,124) Nego pod krov va e zalaziti i udomit se, U kesam' se gnijezdit i parie sitne le. Osim toga dom e onda vama bit, ko pravi hram, Orla emo kuam' vaim postaviti na sljeme. Dobijete l slubicu, pa ushtjednete grabit to, Brza emo vam Kragujca utisnuti u ruke;125) Budete li gdje na ruku, Kaiare slat emo. A ne dosudite l nama, dajte, ko za kakav kip, Limen sebi skovat krov,126) jer tko vas bude bez krova, A haljom se bijelom odjene, e taj e onda nam Kruto platit, krupno e obdarit njega ptice sve. (Dobrosvjet se vraa od rtve)

IN TREI DOBROSVJET. ZBOR. DOBROSVJET: Oj ptice, rtva nam je dobra, povoljna. Al' od grada glasnika nema nikakva Da pitamo ga to se ondje radi sad (Tri ptica) Al' eno jednog bez daha, ko s Alfeja!127) DOBROSVJET. GLASNIK. ZBOR. GLASNIK: Gdje, gdje je, gdje, gdje, gdje je, gdje, gdje, gdje je, gdje, Gdje je Dobrosvjet, na gospodar? DOBROSVJET: Evo ga! GLASNIK: Ve gotov ti je zid. DOBROSVJET: Ba dobar nosi glas. GLASNIK: Nada sve krasno, velebno je djelo to, Proksenid i Teagen, oba s kolima,128) Na njemu mogu gonit, sresti, minut se, Ma konji bili veliki, ko trojanski, Tolika je irina! DOBROSVJET: O Heraklo moj! GLASNIK: Visina je, ta i nju izmjerih ti ja, Sto hvati! DOBROSVJET: PSsidone, kako visok je! Tko sagradi ga tako silna, velika? GLASNIK: Ma ptice, nitko drugi. Egipatskog tu

Nosca, klesara ni tesara ne bjee. Sve rad je njihov, - zaudo je meni to! Sa juga stie triest tisu' dralova., Za temelje se nagutali kamena.129) To kljunom svojim otesali Zerovi, A deset tisu Roda ciglu gradilo, A vodu ozdo u zrak Vivke nosile I druge kojekakve ptice potone. DOBROSVJET: Tko nosio im ilovau? GLASNIK: aplje, da U navam'. DOBROSVJET: Kako ilovau usule? GLASNIK: Moj dragi, vrlo mudro to iznalo se. Ko lopatom su po njoj Guske lupale, U nave nogama je svojim vrcale. DOBROSVJET: E, to sve nisu noge kadre stvorit nam! GLASNIK: Jest, bome! Patke potpasane bile su Ciglonoe, a Lastavice imale Na lema licu i, ko kakva egrad, U kljunu ilovau lete nosile. DOBROSVJET: Pa to bi jo teake naimao tko? Da vidim, kako dalje? A tko izradi Sve drvo za zid? GLASNIK: Pelikani mudri su - Tesari bili, kljunom istesali su Sva vrata oni. Buka, lupa stala ih Dok tesali su, ko u brodarnici ba. I sada svud su usaena vrata ve, Zamandaljena, svud se strai uokrug, Obilazi se, zvonce zvoni, straa ve Svud stoji, a smolenice se 180) izdigle Na kulam'. Ali idem, pohrlit u ja I oprati se. A ti radi drugo sad! ZBOROVOA: Ti, to je s tobom? Zar je tebi zaudo S tolikom to brzinom sazidan je zid? DOBROSVJET: Jest, bome! Pa i vrijedno tom je udit Ta uistinu ini mi se to, ko la, Gle odonud straara! Amo trci on, Ko glasnik, gleda, ko da bojni plee ples. STRAAR: Jao, jao, jao, jao, jao, jao-o! DOBROSVJET: A to ti je? STRAAR: E, strano nam se dogodi! Ba ovas netko od bogova Zeusovih Na vrata prhnu i uletje u na zrak, Sve kradom od avaka, danje strae nam. DOBROSVJET: O strana, grozna djela to se dogodi!

Tko bog je taj? STRAAR: Ne znamo. Da je krilat on, To znamo. DOBROSVJET: Ne bjee li smjesta potjeru Za njime poslat? STRAAR: Jastrebova strijelaca Na konjma triest tisua smo poslali, Svak krenu u kog pana ima krivijeh, Kokoar, Kobac, Soko, Kraguj, Orao. Od brza leta, uma krila, lepeta Sav zrak se trese sa potrage za bogom. Daleko nije, nego ovdje negdje se Ve desi. (Otide) DOBROSVJET, ZBOR. DOBROSVJET: Valja dakle uzet prau, luk. Nek svaka sluga hrlo amo ide sad, Pa strijeljaj, tuci! Prau podaj meni tko! (Vreva) ZBOR: Boj se sprema sad, Neizreen boj Sa mnom, s bozima! Neka strai svak, Maglam' zastrt zrak. Mraka edo, krv, Bog da nijedan Kradom ne prodre! ZBOROVOA: A svak vas gledaj, pazi bolom okolo, Jer negdje blizu tu u zraku leti bog, Ta um se, zamah krila njeg'vih uje ve! (Boica Irida, djeva s putnim eirom i koprenom lebdi na spravi) DOBROSVJET: Ti, kamo, kamo, kamo leti? Miruj, stoj! Ni makac! Stani ovdje! Nikud dalje ve! A tko si? Otkle? Kazat valja otkud si! DOBROSVJET. IRIDA. ZBOR. IRIDA: Ja od bogova poslana sam s Olimpa. DOBROSVJET: A kako ti je ime? Klobuk ili brod?131) IRIDA: Brzica Duga. DOBROSVJET: Salaminka? Paralka?132) (Ptice zalepeu) IRIDA: A to je to? DOBROSVJET: Poletjet ne e l Kraguj mi, Ulovit nju? IRIDA: Pa mene e ulovit? Zar? Tko nesrea je ta?

DOBROSVJET: Zacviljet glasno e! IRIDA: To sama glupost je! DOBROSVJET: Na koja vrata si Unila ono u grad, kugo pogana? IRIDA: Na koja vrata? To ti ne znam, Zeusa mi! DOBROSVJET (zborovoi): Pa jesi l' ula kako ona ruga se? (Iridi) Glavarim' avaka li prie? Kazat ne'? Od Roda ima mur?133) IRIDA: A koji bijes je to? DOBROSVJET: Zar nema? IRIDA: Jesi l pri pameti? DOBROSVJET: Nije l ig udario ptiji voa nijedan? IRIDA: Ne, bome, meni, ludo jedna, nitko ba! DOBROSVJET: Pa onda tako mirno ti proletje tud Kroz tui grad i ovaj evo prostor, zrak? IRIDA: Pa kuda drugud mi da bozi letimo? DOBROSVJET: Ja, bome, ne znam, ali ovud nikako! I 'vako kriva si. Ta uhvaena, zna? Od sviju Duga ti bi s pravom najveim Po pravdi pravoj morala sad podnijet smrt! IRIDA: Al' besmrtna sam! DOBROSVJET: Mrijet bi ipak morala! Strahota najvea e, mislim, snai nas, Nad svima drugim, budemo li vladali, A vi se bozi, od obijesti oprete, Ne priznate, nas jae da vam sluat je. Al' kai meni kuda krilma vesla to? IRIDA: Ja? K ljudima od Oca letim, kazat u Da bogovima olimpskima rtvuju Na rtvenicim' ovce, stoku, nek se grad Sav pui! DOBROSVJET: to ti veli? Kakvim bozima? IRIDA: to, kakvim? Nama bogovima na nebu! DOBROSVJET: Pa vi ste bozi? IRIDA: Ama tko je drugi bog? DOBROSVJET: Ta ptice ljudma sad su bozi! Njima ti Sad rivovat je, a ne Zeusu, Zeusa mi! IRIDA: O ludo, ludo, jarom srca bozima Ne jari do kraja da Pravda ne zatre Sveg roda tebi Zeusa kukom, motikom, Pa tijela, doma tvoga krugom uokrug Likimnijskijem strijelam' u prah ne spali! 134) DOBROSVJET: Pa ujde! Kani mi se rijei nadutih! Daj miruj! Da vidim da l Lianina ti

Il' Prianina misli strait rijema tim! A zna li ako Zeus me odve uvrijedi, Da krov u danas njemu, dom Amfionov135) Po Orlima vatronoama spalit ja, Pa gore u nebo u pustit, poslat na nj U pardalovu krznu ptice ar-kape,136) Da, vie od est stotina na broju ih? A jednom jedna trista jada zada mu! A tebi slubenici, razdrai li me, Ja noge ovas dii u, raskreit ih, U Dugu gruhnut, - udom e se udit ti, to 'vako star do triput jo sajm srnut jak. IRIDA: Ej crko, ludo, ti i tvoje rijei te! DOBROSVJET: Ne' odavde? Ne' bre? Udri! Na noge! IRIDA (leti dalje): Al' otac moj e tebi izbit obijest tu! DOBROSVJET: Ao meni jadnu! Dakle leti drugamo I arom e137) uarit drugog, mlaega? DOBROSVJET. ZBOR. ZBOR: Djeci Zeusovoj Bozim' vie miNikad ne damo i Gradom naim pro Nit u hramu e Smrtnik rtvu ve Prinijet bozima, Dimom kadit ih! DOBROSVJET: Strahote! Gle, glasnika to je k ljudima Otio, nema, nema nikad natrag ve! (Dolazi ptica glasnik) DOBROSVJET. GLASNIK. ZBOR. GLASNIK: O Dobrosvjete, presretni, o premudri, O preslavni, o premudri, o prebistri, O triput blaeni, o - sape nesta DOBROSVJET: to '? GLASNIK: Tim zlatnim vijencem mudrosti te narodi, Svi ljudi vjenaju i asno aste isad! DOBROSVJET: Pa primam. A to mene tako tuje svijet? GLASNIK: O osnivau slavnog grada uzdunog, Zar ne zna kol'ku potu ljudi ine ti, Koliko tovalaca ima ovaj kraj? Dok grada ovog nisi osnovac jo, Sav svijet je onda za Lakoncim' ludovo; Dugaka kosa, glad, smrad, ivot sokratski,

Pa ula ponos bjee, sada naprotiv Za pticam' opet luduju. S veseljem ti Sve rade to i ptice. One ugled su. im s kreveta se dignu, odmah u zoru, Ba ko mi, prhnu, pa se jela prihvate, A zatim do knjiara trknu, listaju, Pa u skuptini na odlukam' pasu se. Bez sumnje luduju i 'vako za nama, Ta imenom se mnogih ptica krste sad: Hrom kramar eno prozva se Jarebica, A Meinipu je Lastavica ime sad, A oro Gavran se Opunto naziva,138) Filoklo eva,139) a Teagen Paica, Likurgo Ibis, a Herefont Slijepi Mi,140) Sirakusije je Svraka, Prepelica je Sad Midija, - na prepelicu nalik je Po glavi to je igra shvati, udari.141) Iz ljubavi spram ptica pjesme pjeva svak U kojima se Lasta kakva pominje Il' Patka ili Guska ili Grlica Il' krilo il' o percu barem mrvica, Da, tako ti je ondje. Jedno velim ti: Odande preko deset tisua e sti I trait krila, grabilica prirodu, Doljacima namakm krila odnekud! DOBROSVJET: E, bome, nije nama vie asit sad, Ve idi bre ti, pa sve mi koeve I koarice perja odmah napuni! Nek Manes mi donese perje napolje, A ja u goste doekivat, primat tu. (Glasnik otide) DOBROSVJET. ZBOR. ZBOR: Skoro e grad nam krcatim, punim Okrstit smrtnik jedam. DOBROSVJET: Al' samo sretno bilo! ZBOR: Za gradom mojim enja sve raste. DOBROSVJET (vie sluzi Manesu): Al' bre, velim, nosi! ZBOR: A ega nije ovdje Stanaru to je treba? Mudrost i Ljubav, Drai boanske Uz nas su i Mir142) milosna srca, A lica, ela vedra. DOBROSVJET (sluzi koji nosi koare): Oh, kako lijeno slui! Pa ne' li bre skoit? ZBOR: Koaru s perjem donesi tko brzo! (Dobrosvjetu) A ti mi opet ovog

Ovako biem juri! Vrlo je spor, ko magare kakvo. DOBROSVJET: Da, lijenina je Manes. ZBOR: A ti sad prije svega De redom reaj perje Pjevako, pa s njim gatarsko, morsko,143) A onda gledaj ovjeka svakog Da mudro ospe perjem! DOBROSVJET (sluzi): Ne, jastreba mi, ne u se usprei ve, Kad tako lijena, spora eto vidirn te, (Tue ga, a dolazi Sin Nesin) DOBROSVJET. NESIN. ZBOR. NESIN: Da Orlom mi se stvorit, Visoko da mi nad valma je letrjet Pustim, sinjim morem! DOBROSVJET: Da, glasnik, mislim, laiglasnik ne bjee, Gle, ide jedan, pjesmu pjeva Orlima! NESIN: Ha, ha! Od leta nema ugodnosti vee ba, Ta ludujem za pticam', letim, voljan sam Prebivat s vama, va mi zakon elja sva! DOBROSVJET: A kakav zakon? Mnogo j' ptijih zakona. NESIN: Svi, a najvie onaj po kom lijepo je U ptica oca svoga davit, gristi ga. DOBROSVJET: Pa, bome, mi drimo to junatvom ba, Kad pile jo je tko, a bije oca svog. NESIN: Ba zato amo se preselih doista, Zadavit elim oca i sve imat sam. DOBROSVJET: Al' ima u nas, ptica, zakon vee star, U zakoniku Roda zapisan je on: Kad stari Rodo othrani ve rodiad I sve ih ljepo prhat, letjet naui, Tad mladi opet oca hranit duni su. NESIN: Uitka, bome! to me amo nanese, Kad ovdje oca meni jo i hranit je DOBROSVJET: E, nema druge! Al' kad doe, dragane, U dobroj misli, ko siroti, krila u Dat tebi, - zlo te putit ne u, mladiu, Ve kako to ko dijete sam nauih ja: Svog oca ne bij! (Daje mu redom tit, ma i ljem i usto govori) Ovo uzmi krilo sad, A drugom rukom hvati evo ostrugu, Jo pomisli da krestu ima pijetlovu! Pa strau strai, bij se, slui, hrani se I daj da otac ivi! Ratoboran si,

U Trakiju odleti, pa se ondje bij!144) NESIN: Dionisa mi, ba dobro, mislim, veli ti, I sluat u te. DOBROSVJET: Bome, radi pametno. (Odleti, a dolazi ditirampski pjesnik Kinesija) DOBROSVJET. KINESIJA. ZBOR. KINESIJA: Na Olimp gore letim, A letim putem pjesme Sad ovim, sada onim. DOBROSVJET (za se): Ej, itav tovar perja za to trebat e! KINESIJA: Neustraiv duoni, tijelom Putem svojim sijeem.145) DOBROSVJET: Oj zdravo, lipov kipe, moj Kinesija! to ovo nogom, krivaom.146) mi kosi tud? KINESIJA: Ptica postat elim ja, Miloglasni Slavujak! DOBROSVJET: Okan' se pjesme, reci to mi misli re! KINESIJA: Od tebe rad bih krila, - uvis prhnut u, Pa iz oblaka nove crpsti pjesmice, Vir struje zrane i snjeanu oprhu. DOBROSVJET: Pa iz oblaka moe l pjesme crpsti tko? KINESIJA: Sva naa ti vjetina ondje lebdi ba! Ditirambi najsjajniji nam oni su to zraka, mraka, noi jasne porod su Brzokrili. Sad na e znati, - samo uj! DOBROSVJET: Ne marim. KINESIJA: Ali hoe, jest, Herakla mi! Sav vazduh sad u mahom proi ja Like krilatica, Zranih trkalica, Dugovratijeh ptica. DOBROSVJET: Brrr! KINESIJA: Skokom morem da mi skoknut je, Vjetra dahom krenut, poi. DOBROSVJET: E, ja u, bome, tebi taj priduit dah! KINESIJA: Sad junim da putem je prhati meni, Sad sjeveru opet se tijelom prikuit, Pa zrakom bez luka brazdicu rezat! Ba krasno, mudro, stare, ti to izmudri! DOBROSVJET: (maui biem): A ne bi l rado krilma viti, vitlat se? KINESIJA: Pa tako ti ditirampskom zborovoi Za koga vazda svi se biju kotari? DOBROSVJET: Pa ho' ii tu da ostane i uvjeba Leotrofidu147) ptica krilatica zbor . Od kukurijeku-roda?

KINESIJA: To se oito Ti ruga meni, ali prestat ne u, znaj! Dok zrakom ja, okrilativ ne projurim. (Otide. Dolazi dounik u tronom odijelu i njuka. Vidi zbor upavih ptica i razbira da tu nema koristi od zanata njegova. Dobrosvjeta krsti lastavicom, jer je siromaki odjeven.) DOBROSVJET. DOUNIK. ZBOR. DOUNIK: Tko su ove ptice ara perja, prazne kese Tankokrila ara lastavico?148) DOBROSVJET (za se): Zlo nije malo to se budi, die tu. Gle, opet cvri netko, amo kroi sad! DOUNIK: Tankokrila ara, po drugi put! DOBROSVJET: (za se) On halji svojoj, mislim, pjeva pjesmu A ini mi se, lasta treba nemalo.149) DOUNIK: A tko to sve doljake krilma oprema? DOBROSVJET: Ja glavom. Al' to eli, valja kazat sad. DOUNIK: Ta krila, krila! Ne pitaj me drugi put! DOBROSVJET: Pa smjesta u Pelenu letjet misli ti?150) DOUNIK: Ne, ja sam po otocim' sudski uzdanik I dounik151) DOBROSVJET: Ej, krasna zvanja, sretnie! DOUNIK: I njukalo. Na krilma zato elim ja Oblijetat gradove i na sud ljude zvat. DOBROSVJET: Na krilma zar e na sud zvat ih mudrije? DOUNIK: To ne, al' lupei me ne e napadat, Sa dralovima u se vraat odande,152) U gui mjesto grua153) nosit parnice. DOBROSVJET: Pa taj ti poso radi? Hajde reci mi, Ti tako mlad, pa strance tui potajno? DOUNIK: Pa to da radim? Kopati ne umijem! DOBROSVJET: Al' ima, bome, drugog posla pametnog O kojem ovjek tvoje dobi ivjet e U potenju veoem, no kad tube skrpljava. DOUNIK: Ne puti mene, udni oje, krila daj! DOBROSVJET: Okrilatit u sad te rijerna! DOUNIK: Kako e Okrilatit me rijema? DOBROSVJET: Svi okrilate Ba rijema. DOUNIK: Svi zar? DOBROSVJET: Ama nisi l uo ve U brijanicam' kako oci govore Ovako nekud vazda pred mladiima: Ba udo kako mi Dijitref rijeima Okrilatio sina - samo s' vozika. A gdjetko kae tragedija da mu je

Okrilatila sina, dua leti mu!154) DOUNIK: Pa s rijei ba okrilate? DOBROSVJET: Ma kaem ti. Sa rijei u visine se zanese duh I ovjek ti se die. Tako elim te I ja okrilatiti rijema estitim. Na poso poten svratit. DOUNIK: Ali ne u ja! DOBROSVJET: Pa to e? DOUNIK: Osramotit ne u roda svog. Po djedu mi je zvanje dounikom bit. Al' krila meni brza, laka podaj ve Od Jastreba il' Kopca, - saveznike u Ja na sud zvati, pa kad sudu tuim ih, Tad opet 'namo letjet u DOBROSVJET: Razumijem, Ovako misli: prije nego saveznik Jo stigne, sud nek osudi ga. DOUNIK: Tako je! DOBROSVJET: Dok amo plovi, ti e letjet onamo Da grabi blago njeg'vo, DOUNIK: Sve si shvatio, Ko vijavica moram bit! DOBROSVJET: Razumijem, Znam vijavicu. Pa i imam, Zeusa mi, Ba krila sa Korkire (mae biem) - 'vakva prekrasna.155) DOUNIK: Ao, meni jadnu! Ima bi! DOBROSVJET: Ma krilasu, S njih danas - to u stvorit - svijat e se ti! (Bije ga) DOUNIK: Ao meni jadnu! DOBROSVJET: Ne' li prhnut odavde? Ne' do bijesa, kugo, ugo prokleta? Ej sad e kuat gorki plod svog njuskanja! (Bije ga i otjera) Al' pokupimo perje, pa hajdemo sad! (Otide) ZBOR: Mnogo tota novo, udno Mi u letu spazismo, Strane stvari vidjesmo. Ima drvo tueg kraja, Kraja daljeg od Zor-grada,156) A Klednim ime mu; Nema od njeg koristi, Kukavo je, veliko.157) Premaljea uvijek svakog Lista, tubam' tajnim raa,

Zimi158) opet lie gubi, On bez tita stoji go. Ima opet zemlja jedna Blizu mraka, pusta sva, Bez svakoga svjetla ba.159) S herojima ondje ljudi aste se i lijepo drue, Samo nikad uveer. Onda s njima sastat se Nije vie sigurno. Sretne l kada putem smrtnik Heroja Oresta nou, Pod udarom ake njeg've Bez halje se stvori go.160) (Doulja se Prometej zastrte glave, nosi stolicu i hladnik.) PROMETEJ. DOMALA DOBROSVJET. ZBOR. PROMETEJ: (sav u strahu): Ao jadan! Samo da me Zeus ne uoi! A gdje je Dobrosvjet? DOBROSVJET: (izlazei): Ha, to je, to je to? A tko je taj zakukuljeni? PROMETEJ: Vidi li Tu za mnom boga kakva? DOBROSVJET: Bome, ne vidim. A tko si? PROMETEJ: Koje doba clan.a jeste sad? DOBROSVJET: Zar koje doba? Zera podne prolo ve. Al' tko si ti? PROMETEJ: Je i' veer ili docnije? DOBROSVJET: Ao, kako dosadan si! PROMETEJ: A to radi Zeus? Zar vedri nebo ili kupi oblake? DOBROSVJET: Hajd' do bijesa! . PROMETEJ: E. onda u se otkrit ja. DOBROSVJET (prepozna Titana): Prometeju dragi! PROMETEJ: Stani! Stan'! Ne vii me! DOBROSVJET: A to je? PROMETEJ: uti, nemoj zvat me imenom! Ta ubit e me, ugleda l' me ovdje Zeus! Al' da ti kaem sve ba kako gore je, Daj uzmi hladnik ovaj, dr' ga nada mnom Da bogovi me ne bi opazili tu! DOBROSVJET: Aj, aj! , E, dobro ti to smisli, prometejski ba!

(Razapinje hladnik) Tu sklon' se bre, pa de kazuj bez straha! PROMETEJ (plaho se ogleda i sjede na stolicu): uj dakle! DOBROSVJET: Evo, ja te sluam, kazuj nam! PROMETEJ: Zeus propade! DOBROSVJET: A kada ovo propade? PROMETEJ: Ba onas kad u zraku podigoste grad. Od ljudi nitko bozim' ve ne rtvuje Nit para, miris od bedara k nama se Od onog asa gore ikad vinuo, Ve ko o Tesmoforijama postimo161) Bez rtve svake. Ali bozi barbarski Ovako gladni tule, ko Iliri ba, I kau da sa Zeusom e se zaratit, Ne otvori li njima trgovita sva Dopremat da se moe razrezani drob. DOBROSVJET: Pa ima l kakvih, barbarskijeh bogova Jo nad vama? PROMETEJ: A nisu l' oni barbarski Kud ide Eksekestidova oca bog?162) DOBROSVJET: A kako ono jeste ime bozima? PROMETEJ: Barbarskim? Kako? Tribali! DOBROSVJET: Razumijem, Odatle je i ona naa trbulja.163) PROMETEJ: Jest, tako je! A jedho jasno kaem ti: Od Zeusa i od Tribala164) sa sjevera Rad mira ovamo e poslanici do, Al' vi se mirit, pregovarat nemojte Dok ezlo Zeus ne preda natrag pticama I Vladu potom ne udade za te on. DOBROSVJET: A tko je Vlada? PROMETEJ: Djeva krasna, prekrasna to Zeusa gromom i svim, svime drugim ti Upravlja, ravna svajim mudrim savjetom, Pa krasnim redom, trijeznou, mornaricom, Klevetom, porezima, plaom sudakom. DOBROSVJET: Svim gospodarstvom dakle njemu ravna? PROMETEJ: Jest! Nju ako dobije od njega, ima sve. Pa zato amo dooh da ti kaem to, Jer uvijek sam ti ljudma odan, privren. DOBROSVJET: Ti jedin bog nam dade pei peenku!165) PROMETEJ: Al' kako znade, mrzim na sve bogove. DOBROSVJET: Ti, bome, uvijek bjee bogomrzac ba,

Ma pravi Timon.166) PROMETEJ: Al da otpirim. Daj amo hladnik da se, ako mene Zeus I vidi, ini: pratnja sam koonoi.167) DOBROSVJET: Pa na i Stolicu, ko pratnja nosi je! (Prometej uzme i otide.j ZBOR: U Skiopoda ima kraj, Ima bara, due tu Sokrat vreba neopran. Tamo i Pisandar doe, Duu svoju vidjet eli to ga iva ostavi; Deve, rtvu vodi on, Noem ree njemu vrat, Ko Odisej tad se vrati, A odozdo do deveta Krvi prolivene, sleti Gle! Herefont slijepi mi.168) (Dolazi Posidon s ostvama, Heraklo s lavljom koomi Tribal s novim platem i ulom) POSIDON. HERAKLO. TRIBAL. DOBROSVJET. ZBOR. POSIDON: Na, glete, ono vam je Kukumaglaj-grad! Ko poslanike evo amo alju nas. (Tribalu) Ti, to je s tobom? Nalijevo zar nosi plat?169) Na desno rame ne e li ga premetnut? (Premee nespretno) to, kukave? Ba pravi si Lespodlja!170) O demokracijo! Kud dovest e nas ti Kad takva sebi bogovi su izbrali? (Namjeta plat) Ma miruj! Do avola! Od bogova svih, to ja ih vidjeh, barbarin si najvei! Al' to emo, Heraklo? HERAKLO (stie pest): Ama uo si, Zadavit da ja elim onog ovjeka to bogovima ovo podigo je zid. POSIDON: Al', dragi, za mir smo poslanstvo izbrano. HERAKLO: To dvaput prije mislim ga zadavit ja! DOBROSVJET (sjedi ostrag u kuhinji s pticom kuhaem i slugama): Daj trenicu mi za sir, nosi smoljike!171) Donesi sira tko, raspiri ugalj mi! HERAKLO (dostojanstveno): Oj zdravo da si, oje! Pozdravljamo te Nas boga tri! DOBROSVJET (ne osvre se, sluzi):

Al' deder naspi smoljike! HERAKLO: A kakvo to je nieso? DOBROSVJET (i ne ogleda se): Neke ptice su Na ptice, na krv puka svog se podigle I skrivile im, HERAKLO: P' onda zato smoljike Ti prije na njih sipa? DOBROSVJET (pogleda ga): Zdravo da si mi, Heraklo! to je? (Ide mu u susret) POSIDON: Ko poslanstvo stigli mi Rad rata od bogova da ga smirimo . . . DOBROSVJET (sluzi): E, u uljarici nam ulja nema ve!172) HERAKLO: A opet masno treba da su ptiice! POSIDON: Ma od rata vam nema za nas koristi. A budete li skloni nama bozima, U baram' ete imat vode kinice Pa dane ete rajske vijek provodit vi. I s punom moi za sve to mi doosmo. DOBROSVJET: Al' mi ni prije s vama rata nikada Ne poesmo, a i sad mir smo, volja l vas, Uinit spravni, ako pravdu sada bar Vi vrit htjednete. A ovo pravda je: Zeus ezlo neka vrati nama pticama I sklopirno li mir sad pod tom pogodbom, Na ruak onda zovem poslanike ja. HERAKLO: S tim ja bar zadovoljan sam i predlaem POSIDON: to, nesretnie? Bena, izjelica si! Pa prijestola e, krune liit oca svog? DOBROSVJET: Zar? Ne ete li, bozi, jai biti vi, Na zemlji ako ptice zadobiju vlast? Ta sada ljudi, oblacima zastrti, Sve sakriju se, vama krivo kunu se. Al' ako ptice budu saveznice vam, A ono, bude l' gavranom se kleo tko Il' Zeusom, gavran kradom banut, sletjet e, Iskopat oko nevjerniku onome. POSIDON: Ta ba ti valja, tako Posidona mi! HERAKLO: Pa i ja mislim. DOBROSVJET (Tribalu): to ti veli? TRIBAL: Tuc mi tri! DOBROSVJET: Zar vidi? I taj hvali. ujte sada jo, Koliko emo dobra vam uinit mi! Ta bude li bogu rtvu zavjetovo tko I mudrovao: Strpljivi su bogovi,

I od tvrdoe ne do, onda emo mi. Izradit i to! POSIDON: Kako? Dajde da vidim! DOBROSVJET: Parie bude l' po sluaju brojio Taj ovjek ili sjedio u kupelji, Tad Krsta e doletjet, kradom ugrabit. Dva janjca, smjesta onom bogu odnijet dug. HERAKLO (Posidonu): Pa ja sam za to, predlaem da ezlo se Sad tima vrati. POSIDON: Pitajde i Tribala! HERAKLO: Ej. Tribale, zar hoe bata? TRIBAL (prijeti ulom): Bata ti Ja dati! HERAKLO: Veli da ba krasno govorim. POSIDON: E, ako vi ste za to, onda i ja sam! (Dobrosvjetu) Ti! Mi o ezlu ono primit spravni smo. DOBROSVJET: Al', bome, jo mi neta pade na pamet.. Dodue Zeusu Heru putam, ostavljam, Al' djevu Vladu meni mora dati on Za enu. POSIDON: E, do mira tebi nije ba. Hajdemo, vratimo se kui! (Uzme Tribala ispod ruke i hoe da ide) DOBROSVJET: Briga me! (Kuharu) Hej, kuharu, priredi umak slastan ba! HERAKLO: Al' kud se sprema, Posidone udae? Rad enske jedne hoemo li biti boj? POSIDON: to da inimo? HERAKLO: to? Nagodimo se! Da. POSIDON: to? Ludo! Ne zna davno da te varaju? Sam sebi kodi. Ako ovim preda Zeus Svu svoju vlast i onda njega stigne smrt. Siromah bit e ti, jer tvoje ima bit Sve blago to na samrti ga namre Zeus. DOBROSVJET (s druge strane Heraldu): Ao meni! Kako te prelastit eli on! De prii k meni da ti neta kaem ja! Stric tebe za nos vodi, vara, jadnie! Po zakonu od oevine dobit ne' Ni pare, kopile si, ne sin zakonit. HERAKLO: Ja kopile? to veli? DOBROSVJET: Jesi, ti, Zeusa mi!

Od tuinke si ene. Ili misli ti Atena batinica da e ikad bit, Jeir ki je zakonske dok brae ima tu?173) HERAKLO: to onda, dade l' otac mi na samrti Nezakonskog to ide? DOBROSVJET: Zakon ne da mu. Posidon eto prvi - a huka te sad Rad oevine parnicu e mahom di I kazat zakoniti da je onom brat. A kazat u ti i Solonov zakon sad. Nezakonit naslijedit nema prava dok je djece zakonske, A nema l djece zakonite, rodu najbliemu pripada : Imutak. HERAKLO: Na oevinu prava dakle nikakva Ja nemam? DOBROSVJET: Bome, nema! Ali kazuj mi Je l otac tebe ve upiso u bratstvo!174) HERAKLO: Ne, nije. To se davno ve i udim ja. DOBROSVJET: to zinu gore, mrkim prijeti pogleom? No ako uz nas bude, kraljem tebe u Uinit, tebi podat mlijeka ptijega! HERAKLO: Jest, pravo - meni bar se davno ini toO djevi zbori. Ja je tebi predajem. DOBROSVJET (Posidonu): A to ti veli? POSIDON: Ja sam misli protivne. DOBROSVJET: Do Tribala sve stoji. De, to misli ti? TRIBAL: Devica lepo, ono Vlada veliko Ja ptica dam. HERAKLO: On kae da je predaje. POSIDON: Al' bome, taj ne veli da je predaje, Ve ako cvrka lastavija znai to.175) DOBROSVJET: E, po tom kae da je lastam' predaje. POSIDON: (Heraklu i Tribalu): Vas dva nagodite se i uglavite, A ja u, kad vas tako volja, utjet sad. HERAKLO (Dobrosvjetu): Na sve to to ti ite, pristajemo mi. Al' hajde sam sad glavom s nama u nebo Da Vladu i sve ono ondje preuzme. DOBROSVJET: U dobri dakle as te ptice zaklasmo, Ba za pir bit e. HERAKLO: Hoete l da ostanem . Ja ovdje, peem meso? A vi hodite! POSIDON: Da meso pee? dera silna kae se!

Ne' s nama? HERAKLO: Lijepo, dobro mi je ovdje ba. DOBROSVJET: Al' svadbenu mi halju amo nosi tko! (Otide, a Heraklo u kuhinji kua ovo ono) ZBOR: Ima vam u Dangubiji Do Klepsidre lukav rod, 176) Sam ga jezik, trbuh sam. Jezikom vam etvu anje, Njime sije, berbu bere, Smokve trai, kupi on.177) Rodom to su barbari, Gorgije su i Filipad; I zbog trbojeziina Filipia obiaj je Jezik da se baka sijee Svud po zemlji Atici.178) (Dolazi glasnik) GLASNIK. ZBOR. GLASNIK: O nad.sve sree sreo neiskazana, O triput blaen ptiji rode krilati, U dvore sretne svoga kralja primite! On ide i sja kako zvijezda blistava U domu zlatnu ne zablista nikad jo. Nit sunce sjajem zraka arkih sinu kad S tolikom silom. S takvim arma enske on Sad amo dolazi, - iskazat ne da se; Sve munjom mae, Zeusa strijelom krilatom, A miris neizreen u dubinu se Sa svoda sputa, - divan pogled! Kada dah Sa kolutima dima pre, vije se. Al' 'eto ga! Otvor'te Muzi boginji Sad usta, sveta, dobra nek se toi rijel ZBOROVOA : Ustukni, makni se, vrstaj se, kai se! Oblijeite, Blaena s pozdravom blaenim! O, ah, ah mladosti, krasote! O, sretnim li se brakom sveza za na grad. Velika, velika dopade srea Sve koljeno ptije Rad ovjeka ovog! Al' zanite sada Svatovac; svatovskim pjesmama dajte Primite njega, Vladu! GLASNIK. DOBROSVJET. VLADA. ZBOR. POLOVICA ZBORA: S Herom jedno Olimpskom

Silnog kralja bogova Na vinjemu prijestolu Usudnice zdruile Ba svatovcem takvim. ZBOR: Iju, ju! Iju, ju! DRUGA POLOVICA: Eros tad zlatokrili Kol'ma mlaan ravnae, Pritezae uzdice, Djever bjee na svadbi Zeusu, Heri sretnoj. ZBOR: Iju, ju! Iju, ju! DOBROSVJET (milostivo): Veselim se pjesmi, veselim se pjevu I pozdravu divim. Dederte sada O gromovim pjevajte, trijesu zemaljskom, O ognjenom aru, Zeusovoj strijeli, O stranome blijesku, munji. ZBOR: O zlaano, silno munje nam svijetlo, O ognjeno Zeusovo koplje boansko, O gromoma tutnjavo zemna, O gromovi gromki, pretee kine, S vas ovaj sad zemljom trese, Da, po vama sad se svemu dovinu, I Zeusova druga Vlada je njeg'va. Iju, ju! Iju, ju! DOBROSVJET: Sa svatovima kren'te sada, druge pernate, Sva jata, na livadu hod'te logu branome! De ruicu mi prui, uhvati se, duice, Za krila moja, igraj, - dizat u te, krilit se! ZBOR (igra i pjeva): Lalala! Ju, juhu! Tralala! Slava tebi s pobjede, Boe nad svim bozima! (Svi otidu) KRAJ

OBJANJENJA 1) T. j. vie od 150 km, stadij neko 150 m. 2) Stramac, kitora i pjeva, stekao graansko pravo atensko. 3) Traki kralj Terej obljubi svoju svast Filomonu. Njegova ena Prokna ubije mu iz osvete sina Itisa, a kad on potee za njom, pretvori ga Zeus u pupavca, enu u lastu ili slavuja, a svast u slavuja ili lastu. 4) Taralid bit e neko blebetalo atensko. 5) Porugljivo ime za strance koji se drsko guraju meu graane. Pjesnik misli Akestora, loega tragika, prijatelja Kleonova.

6) Nose sue i mru za rtvu kod osnivanja novoga naselja. U loncu se nosila vatra s ognjita iz gradske kue (pritaneja). 7) Prema uurin od uuriti se, t.j. straivica. Dri, da pozna sve ptice grke, zato kae, da je iz Afrike. 8) Kazanj, prema gr. Fasis, domovina fazana (gnjetala) na Araksu. U gr. fasis znai kazivanje, prijavljivanje, dakle Fasis koliko i zemlja dounika. Tim misli Atenu. 9) Borba pijevaca i oklada o njih bila je omiljela zabava mladoj gospodi. Pobijeeni se pijevac zvao rob. 10) Sardjelice su voljeli Atenjani, a bile su u cijeni one iz atenske luke Falera. 11) Kao na kakvoj kacizi. 12) Mjesto elje dalo ti svako dobro! veli nagrdilo te neta. 13) Pauna, pticu indijsku, rijetkost u Grkoj, dolazili su u Atenu gledati iz Tesalije i Sparte. 14) Odbili smo se od porote i atenskog pravdatva. 15) Stjenjak je Atena zbog svoje Akropole. 16) Niani na sina Skelijina Aristokrata, jednoga od glavnih oligarha u Ateni. 17) Neki raskalanik. 18) Istok je Grku kraj udesa. 19) Brzica laa, dravna glasnica. Nekoliko mjeseci prije predstave Ptica, Salaminka je bila poslana na Siciliju po vojskovou Alkibijada, koji je bio optuen da je uinio svetogre protiv misterija i da je uestvovao u sakaenju Hermovih kipova po ulicama atensikim. 20) Grad se predao Sparti koja je ondje naselila svoje kmetove. Bio je na zlu glasu s rasputemosti. Znai koliko guba. 21) Tragik, raskalanik, Bit e da mu je lice bilo osuto pritevima. 22) Opunto, zapravo Opuntije, lakom dounik; zvali su ga jednookim gavranom. Talenat: 4.715 zlatnih dinara. 23) Teleja je takva ptica, jedno misli, drugo govori. 24) Od dorskog otoka Mela zaite g. 416. pr. Kr. Atena da joj se pokori; pa kad nije htio, podsjedne mu Atena grad i prisili ga gladom na predaju. 25) Za barbare su drali du ne govore, nego cvre. 26) Ima bijel cvijet, nalik na lijer. 27) Pijetao, ptica iz Medije, Perzije. 28) Sofoklo je napisao Tereja, a za njim se poveo tragik Filoklo, sin sestre Eshilove. Potom je Terej (Pupavac) otac, sin je Sofoklov Terej, a unuk Terej Filoklov. Stari, bogati maratonac Kalija imao je sina Hiponika, a Hiponik opet Kaliju, prijatelja sofista, ovjeka obrazovana, ali raspikuu. 29) Dravnik, bio je za rat, ali kukavica, bacio u boju tit i zato ga zvali Vrzitit. 30) Tralo se i s orujem, pod kacigom. 31) Za Karane se kae da su izumili perjanicu, a oni ratuju u brdima, ne silaze na ravno u bojni red. 32) Kazalinoga. 33) Kroja. 34) Imao je kupalite gdje se kupio obrazovani svijet. 35) Znai koliko drva nositi u umu. Atena je, osobito Akropola, bila puna sova, ptica boice Atene.

36) Iz Atene. 37) Mjesto oruje kae lonce: U Ateni neu na krov lonce da plae sove. 38) Koplje (raanj) k nozi koliko: ekaj navalu! 39) ena mu je bila ki atenskoga kralja Pandiona. 40) Keramik, Lonarska ulica, najljepe predgrae atensko, gdje su se pokapali graani, koji su u boju pali. 41) Da ne ra. 42) Panetije, ovuljak, zatekao je svoju jaku i veliku enu u preljubi i u tui izvukao krai kraj. Zato uini ugovor kako kae pjesnik. 43) T.j. prvu nagradu, ako odrim rije. 44) Basne Esopove itali su u koli. 45) Mjesto u Atici. 46) Bilo je u predveerje kad ljudi idu ruati. On je poao iz Halimunta, nedaleko od Dugoga zida, u grad na krstitke i pod no se vraao. Izmeu dva Duga zida, to su pruili iz Pireja u grad, prolazio je obno svijet sa svjetiljkama. a dalje od zida bila je tama, te su tu vrebali tati. 47) Drali su ga za selicu, za glasnika proljea. Kad bi ga u proljeu opazili, padali bi na koljena i pozdravljali, kao barbari svoga kralja. 48) Sitan se novac nosio u ustima da ga tko ne ukrade. 49) Kao nakit. 50) ini se, da je bio podmitljiv vojvoda 51) Sveenik, na oko pobonjak. 52) Njetnu se ini golemo djelo, kao juri Giganata na nebo. Kebrion i Forfirion su Gigunti, a i imena ptija. 53) Skokovac, zbog Zeusove strasne prirode. Komar dodijava zaljubljenima. 54) Hermo, boji glasnik, ima krioca na eiru ili na nogama. 55) Nika, boica pobjede, a Eros (Amor), mali bog ljubavi. 56) Boica glasnica (Duga). 57) Za rtvu. Lijenici su bili lakomi na novac, traili su plau prije lijeanja. 58) T.j. ptice, preko gataa. 59) Oklijevati poput vojvode Nikije. 60) Orao i lisica ivjeli u prijateljstvu. Orao jednom lisici prodre miade. Bog ga kazni. Orao ukrade mesa sa rtvenika i odnese orliima u gnijezdo. Ono plane od eravke koja se bila uhvatila mesa; mladi popadaju, a lija ih doeka. 61) Pozlaeni kip boice Atene u Partenonu Djeviinom hramu na Akropoli, djelo Fidijino. 62) Podzemni mrak. 63) Prodik, sofist. Misli uope moderne filozofe. 64) Djeacima su darivali ptiice, a odraslije mitili bogatijim darovima. 65) Bio je, ini se, iz dobre kue, ali tat. 66) Amon je imao proroite u Libiji, a Zeus u Dodoni i Epiru. 67) Ptica u Grka znai kob, biljeg, znamenje. 68) Milo ili nemilo ime robovo uzimali su takoer za kob. 69) Kibela, prati je pastirski bog Pan. 70) Tragik. 71) Pravi je graanin morao biti upisan u jedno bratstvo.

72) Danas Marica. 73)) Preko dana prikazuju se, jedno za drugim od jutra do popodne, po tri tragedije i jedna satirska igra mjesto koje moe biti i tragedija. 74) Patroklid, drilja, isticao se kao dravnik. 75) Nametljivac, imao je tvornicu za opletanje boca. Bio je kod konjice pukovnik, a onda general. Generali konjiki imadu konjski rep na kacigi. Zato ga, kao oholicu, zove pjesnik pijeto-konj. 76) T.j. svojom ludou. U Mirmidoncima Ahilej, alei smrt druga Patrokla kojega upropasti oruje Ahilejevo, kae da je orao pogoen ogledao strijelu, pa kad je vidio svoje pero, rekao da ga je svoje pero shvatilo. 77) Spartu (konop) mjesto traka ne bih htio da djenem ni na tralje, priprost krevet. Traci bi se za nogae, s kraja na kraj, pripel: da dre posteljinu. 78) T.j. gdje meu varalicama ivi Teogen, bugati posjednik, i Eshin, naduti lajavac. Obojica su poslije lanovi vlade tridesetorice tirana u Ateni. 79) Polje flegarsko, na poluotoku Halkidiki. Djeca Zemlje, Giganti, navaliii su na nebo, ali postradali. 80) Atenjanke su zatitnici gradskoj Ateni tkale haljinu i o Panatenejama njezin stari, drveni kip ogrtale uvijek novom haljom. 81) ovjek enske udi. 82) Glavna utvrda na Akropoli. 83) Kad bi bog rata Ares boravio kod lijepe Afrodite, enc hromoga Hefesta, postavio bi lijepoga mladia na strau. Jednom je zaspao, a mu zatee Aresa. Ares ljut pretvori mladia u pijetla. 84) Novi bog mjesto Olimpljanina. 85) Sa zvoncem obilazi strae jedno odjeljenje da vidi spavaju 86) Ikris, lo frula. 87) Sa sviralom, koja je bila remencima pritegnuta na usta. 88) Kokoar je ljuta grabilica, lo uvar ognjita mjesto Zeusa. 89) Na glavici Suniju imao je Posidon hram. Pelarg je utvrda na Akropoli. 90) Labud, ptica Apolonova. Apolona je i Artemidu rodila Leta na Delu. U Delfima (Pitu) je Apolon proricao. 91) Sabazije je frigijski Dionis, u Mati boja Kibela. 92) Kleokrit, lo glumac s vrapjim nogama. 93) Oni su pomagali Atenjanima u ratu, zato su ih Atenjani spominjali svuda u molitvi. 94) Sjea nas Pindarove Ode Hijeronu kad je osnivao grad Etnu. 95) U Homera se sluge zovu hitre. 96) Robovi su se iali do koe. 97) U Etni su Hijerona tovali, kao heroja, a on se, s toga ponosan, dao na Pitijskim igrama, kad je pobijedio, oglasiti kao Etnjanin. 98) Sjea nas rijei pjesnika prosjaka, Hiponakta. 99) Straton je na utrci ravnao spregom Hijeronovom i zato rnu je Hijeron dao mazge, ali je on molio da mu da i kola, to je Straton Hijeronu, to je pjesnik Dobrosvjetu. 100) Apolone! 101) Takvih pobonjaka, sljepara, koji su se koristili neukim narodom, bilo je mnogo u Ateni. 102) Jedan zapita proroite kako bi obogatio. Ono mu odvrati, neka se nastani izmedu

Korinta i Sikiona. Ondje nema kopna, samo je more i nebo. To pristaje ptijemu gradu. 103) Pandora, boica prosjaka. 104) Bakisovo je prorotvo reklo Ateni da e se nad druge gradove uzdii koliko orao nad ptice. 105) Obojica su bili sveenici, nabonjaci. Diopit tuio je Anaksagoru s bezbotva. 106) Odjet je i obuven kao tragiki junak, ima obuu s debelim potplatima i visokim petama. 107) Na Kolonu je uredio zdenac i podigao astronomsku spravu. 108) estarom se naini okrug, crtalom dva osovljena pravca; gdje se sijeku, tu je trg odakle poput zraka izlaze ulice prema obodu kruga. 109) Tales, filozof. Uio je da je voda izvor svemu postanju. 110) Atena je po tuim gradovima imala ugledne prijatelje koji su njeine graane primali i u potrebi zastupali. 111) Koi se kao bogati asirski kralj. 112) Bobom se drebali inovnici. 113) Doao sam na prijedlog demagoga Teleje, a po odluci narodne skuptine. 114) Nadzornika su plaali saveznici. 115) Farnak, perzijski satrap i u Ateni agent perzjjskog kralja. 116) U njih je porota bacala glasovnice. 117) Kako su se mnoale skuptinske odluke, zakoni, a trebalo ih znati, nalo se ljudi koji su to sabirali i prodavali zbornike. 118) Atena, jer tedi svoju kou. Naselja su Atenska morala imati mjere i uredbe, kao Atena. 119) Sa Hermovom glavicom. Takvi su stupovi stajali pred kuama; na ulici. 120) Filozof, bezvjerac. Morao je za to bjeati iz Atene. 121) Misli one svetogrdnike, na smrt osuene, jer su jedne noi poodbijali Hermovim stupovima glavice. 122) Oerupane. Naduo ih je da se ine vei. 123) Parisu je Afrodita dala lijepu Helenu, jer je njoj kao najljepoj boici dosudio jabuku. 124) Srebrni atiki novac s likom sove. U gori Lauriju kopali su srebro. 125) Da vas ui krasti. 126) Kip ima limen krov da ga ne okaljaju ptice. 127) Sopi, kao trka u Olimpiji, na potoku Alfeju. 128) Obadvojica iz dobre kue, strasno vole konje i utrku. 129) Narod je vjerovao da se dral naguta kameaka da ga vjetar ne bi u zraku nosio kojekuda, pa da bi, sputajui iz visine kameke, razabrao je li rad zemljom ili puinom. 130) Vitiljae koje se pale kad zaprijeti pogibao. 131) Ima velik eir iroka oboda, a halja joj se u zraku iri kao jedra na brodu. 132) Dravne glasnice lae. 133) T. j. propusnicu. 134) Kao u Euripidovoj tragediji Likimniju. 135) Iz Eshilove Niobe. Nioba je ena Amfionova. 136) Ptica se zove porfirion, a Porfirion zvao se i jedan Gigant. 137) Niani na njezine prijetnje Likimnijskijem strijelama. 138) Lakom dounik.

139) Filoklo, neak Eshilov, tragik. 140) Likurg je otac znamenitogu Likurga govornika, upravnika fimancija, druga Demostenova. Ibis ga zovu komici valjada zato, jer je sudjelovao kad se u Ateni uvodio kult egipatske boice Iside. Herefont je mravi i blijedi drug Sokratov. 141) Govornik Sirakusije skakao je amo tamo kad je govorio. Midija je poinio lopovtine. Nalik je na oinutu prepelicu. Atenjani su se naime rado kladili, hoe li prepelica kad je udari po glavi, ostati ili pobjei. Bezoni Midija ne klone kad ga uhvati na nepotenu djelu. 142) Dolje bjesni rat. 143) Misli pjevice, pa grabilice na koje se osobito osvru gatari, i morske ptice. 144) God. 414 pr. Kr. spremala je Atena vojsku u Trakiju. 145) Kinesija je pjesnik i dravnik, ovjek ruan, debeo, krivonog, sprijeda i straga nosi ovdje u komediji lipovu dasku da ne raspukne. Slog mu je bio neprirodan, natrpan, kao u svih ondanjih ditirampskih pjesnika. 146) Krivaa, kriva sablja. 147) Leotrofid bio je mrav, te bi, kao koreg, pristao mravu zboru ptica. Koreg je sastavljao pjesniku zbor, dao ga uvjebati i platio sav troak. 148) Stihovi nas sjeaju Alkeja. 149) Kae se: Jedna lasta ne ini proljea. Zato treba mnogo lasta da brzo svane proljee, jer e inae zbog tronoga odijela svoga ozepsti. 150) U gradu Peleni dobitnici u igrama dobivati su vuneni plat. 151) Po otocima su dounici uhaali saveznike jesu li pristalice spartanske, i prijavljivali ih u Ateni gdje im se sudilo. Od zaplijenjena imutka osuenih dobivali su jedan dio. 152) U jesen. 153) Gru, balast 154) Sve se bogato pomamilo za konjima i svaki je Atenjanin htio biti pjesnik. 155) Korkirski bi, bi dvoperac. 156) Gr. Kardija, znai grad Kardiju u Trakiji i srce. Zor je estina, snaga. 157) Kleonim jak i pleat, ovjek naprica, ali kukavica u boju (Vrzitit); daleko je od Zor-grada, grada hrabrosti. 158) Zimi su oluje, Ovdje znaci koliko za oluje ratne kad je izgubio (bacio) vie titova. 159) Misli Atenu koja je, kao i drugi gradovi, obno sasvim tamna. Svatko svijetli sam sebi. 160) Lupe, Atenjanin Oresto, imenjak Agamemnova sina Oresta, napadao ljude kod Dugih zida. 161) Slava na ast Demetri i njezinoj kefi Persefoni. Traje etiri dana. Trei dan poste i proborave Atenjanke cio dan u hramu Tesmoforiju. 162) Eksekestid je po ocu stranac, barbarin, te stoga vjeruje barbarske bogove. 163) Trbuljika, otrovna bilijka (pravo trubeljika, Cicuta virosa). 164) Zapravo najsranije pleme trako. 165) Poda vatru ljudma. 166) Atenjanin, mrzio na ljude, jer je zbog njih osiromaio. 1