Upload
monika-krizanovic
View
204
Download
3
Embed Size (px)
Citation preview
Sveučilište u Mostaru
Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti
Studij Zemljopis
Ivan Puljić
Glad u svijetu
Seminarski rad
Mentor: Dr. sc. Željka Šiljković, doc.
Mostar, ožujak 2013.
Sadržaj
Uvod......................................................................................................................................3
1. Siromaštvo i glad u svijetu..............................................................................................4
2. Hrana postaje rijedak resurs............................................................................................6
3. Proizvodnja hrane i problem gladi u svijetu...................................................................8
4. Statistički podatci o gladi u svijetu - FAO....................................................................10
5. Financijska kriza, GMO i glad u svijetu.......................................................................12
6. Afrika kao simbol gladi................................................................................................14
6.1 Zašto Afričke zemlje gladuju?....................................................................................14
6.2 Humanitarna pomoć...................................................................................................15
Zaključak.............................................................................................................................16
Popis kratica........................................................................................................................17
Popis slika...........................................................................................................................18
Literatura i izvori.................................................................................................................19
2
Uvod
Glad je osjećaj u organizmu izazvan nedostatkom hrane praćen osjećajem
neugodnosti, grčevima, mučninom, malaksalošću i psihičkom slabošću. To je česta pojava
u nerazvijenim zemljama svijeta u kojima je zbog ratova, vremenskih neprilika i zaostalog
načina obrade zemljišta stanovništvo izloženo gladovanju.
Danas je to jedan od najvećih problema suvremenog svijeta. Počeo se sustavno
istraživati i postupno rješavati osnivanjem i uspostavljanjem Ujedinjenih Naroda i njihove
posebne organizacije za poljoprivredu i ishranu (FAO) u Rimu 1945. godine. Prema
podatcima Organizacije Ujedinjenih Naroda za hranu iz kolovoza 2011. godine preko
milijardu ljudi u svijetu gladuje, što znači da je svaki šesti čovjek na Zemlji gladan. U
svijetu se proizvodi dovoljno hrane, ali se gubi trećina na putu od polja do potrošača.
U siromašnim zemljama Azije i Afrike, namirnice se, zbog vrućine, kvare još na
početku lanca, a mnogima su prijeko potrebne. Rog Afrike pogođen je najvećom sušom u
posljednjih pola stoljeća. Najgore je u Somaliji. Istraživanja pokazuju da svaki Europljanin
u prosjeku godišnje baci oko 100 kilograma hrane.
Svjetska industrija najavljuje nove strojeve za pakiranje namirnica i pametnu
ambalažu koja bi produžavala trajnost hrane. Dok se to ne dogodi, trebalo bi da naučimo
da ne bacamo hranu koja je sve skuplja, i mnogima potpuno nedostupna.
3
1. Siromaštvo i glad u svijetu
Od sredine devedesetih godina svjetska se politika na različitim razinama
višestruko obvezuje poraditi na smanjenju siromaštva u svijetu,a do 2015. godine
prepoloviti broj onih koji su u krajnjem siromaštvu. Na prvom mjestu je to više od 840
milijuna gladnih, od kojih svaki dan umire oko 25.000, ali je tu i oko 1,2 milijarde onih
koji jedva preživljavaju s dnevnim prihodom manjim od jednog američkog dolara, što se
uzima kao mjera krajnjega siromaštva. Razmjeri svjetskoga siromaštva postaju još
drastičniji kad se zna da više od 2,8 milijardi ljudi, od ukupno 6,4 milijardi, živi s
prihodima manjim od 2 američka dolara po danu. (Knezović, 2007.)
Prvo poluvrijeme, s obzirom na Milenijsku deklaraciju (2000.) i njezin cilj o
smanjenju siromaštva i gladi u svijetu makar za polovicu do 2015.godine, upućuje na vrlo
malo pokazatelja o napredovanju u tom nastojanju. Riječ je o problemu na svjetskoj razini,
pa se samo sustavnim planom razvoja i odgovornim sudjelovanjem svih zemalja, njihovih
vlada, međunarodnih organizacija, privatnih tvrtki i civilnoga društva mogu pokrenuti
strategije za ostvarenje milenijskih ciljeva razvoja, na što upućuje i nedavna inicijativa za
praćenje toga napretka. S druge strane riječ je i o hvale vrijednim, ali vjerojatno olako
danim, obećanjima predsjednika država i vlada na svjetskim konferencijama, s premalo
konkretnih strategija na nacionalnim razinama, zbog čega se sve više ljudi nezadovoljnih
takvim stanjem, mahom u zapadnim zemljama udružuje i diže svoj glas protiv takve
politike globalnoga razvoja i rasipanja novca u neprimjerene i odveć duge, često stranačke,
rasprave s premalo učinka na stvarnom rješavanju problema siromaštva i gladi u svijetu,
posebice u zemljama u razvoju. (Knezović, 2007.)
Upravo su zemlje u razvoju najviše pogođene siromaštvom koje već sad životno
ugrožava više od 20% njihovih stanovnika, a s obzirom na to da se 99% prirasta svjetskoga
stanovništva događa upravo u tim područjima, razmjeri se siromaštva i gladi iz dana u dan
povećavaju. Dvije trećine gladnih u svijetu živi u Aziji, od čega je gotovo polovica u Indiji.
Prate ih zemlje podsaharske Afrike, čije dvije trećine ukupnoga stanovništva trpi od
pothranjenosti i drugih oblika siromaštva. Budući da tri četvrtine gladnih i siromašnih u
svijetu naseljavaju ruralna područja, koja su inače proizvođači hrane, često se dovodi u
pitanje poljoprivredna proizvodnja i njezini sustavi, posebice u nepovoljnim klimatskim i
4
drugim uvjetima zemalja u razvoju. Iako svjetska poljoprivreda doista stoji pred velikim
izazovima prehrane neprestano rastućega broja stanovnika, uz sve slabije uvjete
proizvodnje i male mogućnosti povećanja priroda, neopravdano je prozivati je za glad,
neishranjenost i siromaštvo više od trećine svjetskoga stanovništva, jer već dosegnuti
poljoprivredni prirodi mogu hraniti i 12 milijardi stanovnika, a uz prikladnu promjenu stila
života, koja bi uključivala, primjerice, smanjenu potrošnju mesa, moglo bi zadovoljiti i
potrebe 20 milijardi stanovnika. Očito je da glad u svijetu nije uzrokovana pomanjkanjem
prehrambenih proizvoda (biljnih i životinjskih), nego slabom kupovnom moći stanovnika,
a njezine uzroke treba tražiti negdje drugdje, a ponajprije u preraspodjeli dobara koja ovisi
kako o svjetskoj političkoj volji tako i o gospodarstvenim, posebice tržišnim tijekovima.
(Knezović, 2007.)
5
2. Hrana postaje rijedak resurs
Danas se oko dvije trećine ljudi u svijetu ne hrani niti pravilno niti dovoljno, a
njihovo munjevito povećavanje predstavlja ozbiljan problem u budućnosti, i ne samo sa
stajališta životnoga prostora, nego i prehrane. Tako se godine 2050. očekuje porast svjetske
populacije na 10 milijardi ljudi, pa će se pojaviti problem ishrane naglo rastućeg broja
ljudi, a to zbog specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i praktično neograničene
industrijske tehničko- tehnološke mogućnosti proizvodnje hrane ipak može dovesti do
nestašice ovoga vitalnoga resursa, i to u svjetskim razmjerima. (Kovačević, 2003.)
Već su danas loša i nedovoljna ishrana, odnosno glad i umiranje od gladi, raširena
pojava koja ima ogromne razmjere u svijetu, a pojavljuje se kao jedan od najozbiljnijih i
najtežih problema s kojima se suočavaju, kako nerazvijene, tako i srednje i visokorazvijene
zemlje. Taj problem postaje to teži, zato što u nerazvijenim zemljama bilježimo i bilježit
ćemo sve veću demografsku eksploziju, pa se u uvjetima pada dohotka i fizičke nestašice
hrane, moraju očekivati veliki problemi. Nedostatak dovoljnih količina hrane ima za
posljedicu glad i lošu strukturu kvalitete prehrane, a to se danas smatra najvećim svjetskim
problemom. Primjetan je proces iscrpljivanja svjetskih rezervi hrane pa se aktualiziraju
pitanja poput: kako stvoriti hranu za sve veći broj ljudi na zemlji? Hoće li za to biti
dovoljni dosadašnji poznati i raspoloživi resursi? Postoje li druge mogućnosti u
proizvodnji hrane, zahvaljujući suvremenoj znanosti? (Kovačević, 2003.)
Nevolju u svim tim pitanjima čini poznati zakon o opadajućim prinosima. On se
najčešće veže uz poznato ime Roberta Thomasa Malthusa i uz njegovu knjigu, kratko
nazvanu “Esej o populaciji, kojom je, osobito u zaključcima, utjecao i na Charlesa
Darwina. Promatrajući američku populaciju svoga vremena, Malthus uočava jednu
zanimljivu činjenicu, a to je udvostručivanje američkog pučanstva svakih 25 godina. Iz tog
se primjera izvodi zaključak da se populacija povećava geometrijskom progresijom koja,
kao što znamo, izgleda ovako: 1, 2, 4, 8, 16, 32, 64, 128, 256, 512, 1024, 1.048.576 itd. Da
je to približno točno pokazuje i sljedeći grafikon:
6
Slika 1. Porast Svjetske populacije u razdoblju od godine 1650 do 2000 (Približni podaci)
Izvor: Kovačević, 2003.: Problematika proizvodnje hrane i glad u svijetu.
(27.3.2013.)
Promatramo li vrtoglavi porast populacije u Americi, ali i u svijetu, doći ćemo do
zaključka da je porast populacije, zapravo, varijabilni faktor u odnosu na fiksnu veličinu
površine zemaljske kugle. Drugim riječima: proizlazi kao da se zemaljska kugla smanjuje,
a znamo da u fizičkom smislu to nije točno. Na osnovi zakona o opadajućim prinosima
dolazi do porasta proizvodnje hrane, ali ona zaostaje za potrebama i prohtjevima bujajućeg
rasta populacije. Doduše, Malthus o tome fenomenu govori kao o mogućoj tendenciji, jer
uzima u obzir i faktore koji imaju suprotno djelovanje, odnosno koji tu tendenciju
sputavaju a to su: ratovi, masovne epidemije poput kuge, i napredak medicine i mogućnosti
za uspostavljanje kontrole rađanja. Kritičari Malthusovog pristupa populacijskom
problemu ističu da je on u svojim analizama zanemario posljedice industrijske revolucije
koja je dovela i do toga da krivulja proizvodnih mogućnosti iskazuje relevantno
poboljšanje životnoga standarda. (Kovačević, 2003.)
7
3. Proizvodnja hrane i problem gladi u svijetu
Smanjivanje proizvodnje hrane po stanovniku rezultat je, kako opadanja porasta
ukupne proizvodnje hrane, tako i sve bržeg povećanja svjetske populacije. Osim toga, sve
su veće razlike u proizvodnji, potrošnji i u raspodjeli poljodjelskih proizvoda u razvijenim i
u nerazvijenim zemljama, pa je i jaz između njih sve veći. Proizvodnja hrane po
stanovniku u svijetu veoma je neravnomjerno raspoređena. Porast proizvodnje hrane po
stanovniku u razvijenim je zemljama znatno veći od istoga u nerazvijenim zemljama. Isto
je tako porast ukupne proizvodnje hrane u nerazvijenim zemljama nedovoljan po
kvantiteti i po kvaliteti i ne može pratiti brz porast nacionalnih populacija. Velike su
razlike u opskrbljenosti prehrambenim proizvodima, odnosno u kvantiteti i kvaliteti
ishrane među pojedinim područjima u svijetu. Zanimljivo je kako se podjela zemalja po
opskrbljenosti hranom podudara s podjelom na ekonomski nerazvijene i razvijene zemlje.
Prema količinama kalorija koje dnevno troši populacija pojedinog područja (regije) ili
pojedinih zemalja u svijetu i prema kvaliteti ishrane, izdvajaju se tri skupine zemalja:
(Kovačević, 2003.)
- Prvu skupinu čine visokorazvijene zemlje sjeverne Amerike, sjeverne,srednje,
dijelom istočne i posebno zapadne Europe, Japan, Australija i Novi Zeland i Argentina, i
sve zemlje svijeta u kojima se dnevno troši 3.000 i više kalorija p.c.i čija struktura ishrane
daje mogućnost optimalnog korištenja umnih i fizičkih sposobnosti čovjeka (oko 38%
svjetske populacije). Te zemlje imaju veoma nizak prirodni priraštaj populacije, ali i
veoma razvijenu, visokomehaniziranu poljodjelsku proizvodnju i veoma visoke prinose po
jedinici obradive površine. Ne samo da nemaju problem gladi, nego su i najznačajniji
izvoznici poljodjelskih proizvoda na svjetsko tržište. (Kovačević, 2003.)
- Druga skupina zemalja (oko 12% svjetske populacije) one su zemlje u kojima je
potrošnja od 2.500 do 3.000 kalorija po glavi stanovnika dnevno, odnosno zemlje u kojima
je veći problem poboljšanja strukture ishrane, nego količina upotrjebljenih kalorija. To su:
Rusija, većina zemalja srednje i južne Europe, Brazil, Urugvaj. U većini tih zemalja
prirodni su faktori relativno povoljni za stočarske djelatnosti,ali je stupanj razvijenosti
proizvodnih snaga još uvijek nedovoljan. Osim toga je u većini tih zemalja prirodni
priraštaj znatno veći u odnosu na kategoriju visoko razvijenih zemalja, manji je nacionalni
8
dohodak, znatno je niži opći standard, a značajniji su i problemi u organizaciji agrarne
proizvodnje (velika usitnjenost zemljišta, mala upotreba mehanizacije i umjetnih gnojiva).
(Kovačević, 2003.)
- Treću skupinu zemalja (oko 60% svjetske populacije) predstavljaju ona područja i
zemlje, gdje je pojava gladi osnovni problem i svakodnevna prijetnja. To su zemlje koje
karakterizira najveća stopa prirodnog priraštaja, to su prostori s najnižim stupnjem razvitka
proizvodnih snaga. U tim zemljama je poljodjelska proizvodnja na najnižem stupnju
obrade, uglavnom samoopskrba proizvodnja pa čak i skupljačka privreda, pa se može
zaključiti da razvijene zemlje svijeta, koje nastanjuje nešto više od jedne četvrtine svjetske
populacije i kojima pripada više od tri četvrtine svjetskog dohotka, raspolažu s više od
polovine od ukupne količine životnih namirnica u svijetu, a nerazvijenim zemljama koje
broje oko tri četvrtine svjetske populacije pripada manje od jedne četvrtine dohotka, to jest,
nepuna jedna polovina raspoloživih namirnica u svijetu. (Kovačević, 2003.)
Slika 2. U nekim zemljama svijeta, glad je svakodnevna prijetnja
Izvor: http://www.24sata.hr/svijet/africka-kriza-pola-milijuna-djece-je-u-zivotnoj-
opasnosti-228048 (27.3.2013.)
9
4. Statistički podatci o gladi u svijetu – FAO
U Africi, Aziji i Latinskoj Americi, oko 500 milijuna ljudi živi u potpunom
siromaštvu, kako to svjetska banka naziva. Svake godine 15 miliona djece u svijetu umire
od gladi. Za cijenu jedne raketne bombe bi oko 1500 gladne djece moglo jesti
svakodnevno u razdoblju od 5 godina. Tijekom 90-ih je u svijetu od gladi umrlo više od
100 miliona djece. Tih 100 miliona smrtnih slučajeva se moglo spriječiti za cijenu od samo
10 radarski nevidljivih minobacača ili za vrijednost koju sve svjetske vojske zajedno
potroše u 2 dana. (FAO)
Prema statistici svjetske zdravstvene organizacije jedna trećina svijeta je uhranjena,
jedna trećina pothranjena, a jedna trećina svijeta skapava od gladi. Samo indijski
potkontinent sadrži 50% gladnog, svjetskog pučanstva, Afrika i ostatak Azije sadrži oko
40%, a Latinska Amerika i ostatak svijeta sadrže 10% gladnog svjetskog stanovništva. 3
bilijuna ljudi u svijetu se bori da preživi sa samo dva dolara na dan. (WTO)
U SAD-u rasa i hrana imaju veze jedno s drugim. 46% Afroameričke djece u SAD-
u je pothranjeno i 40% Latinoameričke djece u SAD-u je također pothranjeno, a ta je
činjenica još strašnija ako se to usporedi sa samo 16% pothranjene bjelačke djece u SAD.
Jedno od dvanaestero djece u SAD ide gladno u krevet, svake noći. Polovica od sve djece
ispod 5 godina u južnoj Aziji i Podsaharskoj Africi je pothranjeno. 1997. je 300 000 života
mladih ljudi spašeno u zemljama u razvoju, dodavanjem vitamina A u hranu. Oko 183
milijuna djece u svijetu ima mnogo manju težinu od normalne. Sve higijensko-
prehrambene potrebe cijelog svijeta koštale bi samo 1,3 milion dolara, toliko Europljani i
stanovnici SAD-a potroše godišnje na parfeme. (FAO)
Da bi se u buduće stanovništvo nahranilo, poljoprivrednici će do 2050. god. morati
proizvoditi milijardu tona žitarica više, 3 milijarde umjesto 2,1 milijarde danas. Do 2050.
godine svijet će morati proizvoditi 70 posto više hrane kako bi nahranio novih 2,3 milijardi
ljudi kojih će tada, prema UN-ovim predviđanjima, biti 9,1 milijardu, ocijenila je svjetska
organizacija za hranu. (FAO)
10
Slika 3. FAO logo. Izvor:
http://www.fao.org/ (27.3.2013)
"FAO je oprezno optimističan o potencijalu svijeta da nahrani stanovništvo do
2050.", rekao je Hafez Ghanem, zamjenik generalnog direktora FAO-a, prenijela je
agencija AFP. Organizacija sa sjedištem u Rimu sazvala je za 12. i 13. listopada Forum
stručnjaka koji trebaju razmotriti strategije za budućnost. Predviđa se da će do 2050. broj
stanovnika sa sadašnjih 6,8 milijardi narasti na 9,1 milijardi, pretežito u zemljama u
razvoju, što je velik porast u odnosu na sadašnju brojku. Najveći rast stručnjaci predviđaju
u subsaharskoj Africi i to 108 posto, odnosno 910 milijuna ljudi. Najslabiji rast bio bi u
istočnoj i jugoistočnoj Aziji: 11 posto ili 228 milijuna ljudi. (FAO)
Da bi se to buduće stanovništvo nahranilo, poljoprivrednici će do 2050. morati
proizvoditi milijardu tona žitarica više, 3 milijarde umjesto 2,1 milijarde danas.
Proizvodnja mesa morat će porasti više od 200 milijuna tona i doseći 470 milijuna tona,
navodi FAO. Rast će i potražnja za biogorivom, ovisno napose o cijeni energije i
politikama pojedinih vlada. Proizvodnja hrane povećat će kroz 90-postotno povećanje
prinosa. No za veću proizvodnju hrane trebat će povećati obradive površine za 120
milijuna hektara u zemljama u razvoju, napose u subsaharskoj Africi i Latinskoj Americi.
U svijetu ima dovoljno zemlje da se prehrani buduće stanovništvo, no velik dio te buduće
obradive zemlje neupotrebljiv je zbog kemijskih i fizičkih zapreka, endemskih bolesti,
nepostojanja infrastrukture i drugih teškoća. Globalni izvori svježe vode dostatni su, ali
nisu ravnomjerno raspoređeni. (FAO)
11
5. Financijska kriza, GMO i glad u svijetu
Prema podacima svjetske organizacije „world food“ program milijardu ljudi u
svijetu je kronično pothranjeno. 18 000 ljudi umre od gladi svakog dana. Svakih 6 sekundi
od gladi umre jedno dijete, velika većina od tog u Africi i Aziji. U isto vrijeme preko 30%
Amerikanaca je pretilo, kao i sličan broj Europljana. Trenutna financijska kriza digla je
troškove hrane/srezala financiranje u toj mjeri da se procjenjuje kako će te brojke samo
rasti, a sve je šira pojava gladi i u razvijenim državama poput SAD-a. (Blažević, 2010.)
Proizvodnja hrane u svijetu u zadnjih par godina ne prati porast stanovništva iz
nekoliko razloga. Do prije godinu dana, proizvođači hrane bili su pritisnuti rastućim
cijenama energenata s jedne, te sve težim tržišnim uvjetima s druge strane (iskrivljenim
sustavima poticaja, sve većim regulacijama i administrativnim preprekama) te je
poljoprivreda bila prilično neprivlačan posao za prosječnog poduzetnika. S dolaskom
financijske krize cijene poljoprivrednih proizvoda pale su, a uvjeti financiranja pogoršali,
tako da poljoprivrednici sve teže financiraju svoju poljoprivrednu proizvodnju. Zalihe
žitarica i riže u svijetu su na niskim razinama, i raznorazni stručnjaci i investitori već
očekuju visoke cijene hrane u budućnosti i kupuju velike količine svjetskih robnih zaliha
pšenice, ječma, šećera i druge žitarice. (Blažević, 2010.)
Danas se u svijetu mogu kupiti i koristiti mnogobrojni GMO proizvodi, poput soje,
rajčice, graha, krumpira, kukuruza, tikvica, pšenice, riže, pamuka, repice, kao i njihovih
derivata: škroba, sirupa, stočne hrane. Prema odredbama zakona Europske unije, GMO
hranu bi trebalo ispitivati pet godina prije izdavanja dozvole za uporabu. U stvarnosti se te
dozvole dobivaju nakon dvije godine. Također, proizvodi koji sadrže genetski modificirane
sastojke u većem postotku od 0,5 posto moraju biti vidno označeni. Međutim, to se rijetko
radi, iz straha da bi potrošači te proizvode mogli bojkotirati. (Blažević, 2010.)
Najveća njena prednost je u skraćivanju procesa selekcije. Za klasičnu selekciju
sorti i hibrida potrebno je najmanje 10 godina, a genetskim modifikacijama to vrijeme se
znatno skraćuje. Zatim, uzgojene GMO biljke otpornije su na insekte, parazite i korov, pa
se time smanjuje uporaba pesticida. Osim toga, GMO biljke stvaraju vlastite toksine i
supstance, koje uništavaju viruse. Spomenimo i činjenicu da su pojedine GMO biljke,
važne za ljudsku prehranu, obogaćene korisnim tvarima i vitaminima. I naposljetku,
12
prinosi GMO uzgojenih kultura su veći, s dužim razdobljem sazrijevanja i produženom
svježinom. (Blažević, 2010.)
Najveći problem s GMO hranom je potencijalna opasnost da se izazovu alergije, da
GMO biljke budu alergeni. Također, važno je da se ne proizvode biljke otporne na
antibiotike, jer to bi značilo da bi i ljudi koji ih koriste postali otporni na antibiotike.
Potencijalna opasnost postoji i u lancu prehrane – da se gen za otpornost ne ubaci u neku
divlju vrstu, neki korov, koji će postati otporan na herbicide i insekticide i tako zauzeti
prostor na štetu uzgajanih biljaka. (Blažević, 2010.)
Slika 4. Simboličan prikaz GMO hrane
Izvor: http://doznajemo.com/2012/05/22/hrvatski-strucnjak-tvrdi-genetski-modificirana-hrana-izaziva-neplodnost-i-niz-anomalija/ (27.3.2013)
13
6. Afrika kao simbol gladi
Subsaharska Afrika jedan je od najsiromašnijih dijelova svijeta; za razliku od
ostalih dijelova Svijeta gdje se raspravlja o razvoju i napretku, ovdje je glavni cilj
preživjeti. (Cvitanović, 2004.)
Subsaharska Afrika područje je koje obuhvaća većinu afričkog kontinenta, tj. sve
afričke države osim Alžira, Maroka, Tunisa, Libije, Egipta i Južnoafričke republike, a broji
oko pola milijarde ljudi. Često se naziva 'prava' ili 'crna Afrika' – područje romantične
mističnosti iz doba velikih istraživača Livingstonea i Stanleya, kolonijalne potlačenosti i
izrabljivanja, pozornica uzbudljivog postkolonijalnog razdoblja stvaranja novih zemalja i
novih nacija, ali i pravi Gordijev čvor poljoprivredne, socijalne i humanitarne krize
današnjeg vremena. Složenost faktora koji su uzrokovali mnoge krize Subsaharske Afrike
može se mjeriti samo jednostavnošću tragedije koja je nastala kao posljedica naslijeđenih
problema, ali i kao posljedica neuspjeha 'novih vođa' koji su ranih 60-ih naslijedili svoje
bijele vladare. (Cvitanović, 2004.)
"Zelena revolucija" 60'ih i 70'ih godina prošlog stoljeća pomogla je mnogim
državama Azije i Latinske Amerike u njihovoj borbi protiv gladi, ali nije uspjela u Africi.
Milijuni ljudi u 23 afričke sub-saharske države na rubu su gladi ovoga ljeta. (UN, 6. srpanj
2004.) Tragično, ali ovakve i slične vijesti navikli smo slušati kada god se spomene Afrika.
Veliki dio Afrike upravo sada gladuje, bilo kao posljedica nepovoljnih klimatskih uvjeta
(nedovoljna količina padalina, suša u sub-saharskoj i Istočnoj Africi posljednjih godina) ili
ratnih sukoba i nasilja (u Sudanu gdje je usprkos uspješnoj žetvi nastupila humanitarna
kriza izazvana progonom 1.2 milijuna ljudi iz njihovih domova). (Lukić, 2004.)
6.1 Zašto Afričke zemlje gladuju?
Nema jednoznačnog odgovora na pitanje zašto Afrika na početku 21.st., u vrijeme
razvijene znanosti i tehnologije, gladuje. Splet okolnosti povijesno-geografskog razvoja
pretvorio je kolijevku čovječanstva i nekad prostor razvijenih kultura, pjesme i plesa, u
neka od najtužnijih mjesta na Zemlji. Granice koje su na karti Afrike povukli
kolonijalizatori u pravednoj podjeli prirodnih bogatstava su poništile stare plemenske međe
izazivajući sukobe i ratove i dan danas. Iscrpljivanje rudnih blaga, zakašnjeli procesi
stvaranja neovisnih država, demografska eksplozija, ovisnost o međunarodnoj
14
humanitarnoj pomoći, epidemija HIV-a/AIDS-a, samo su neki od procesa koji su
pridonijeli osiromašivanju Afrike. (Lukić, 2004.)
Glad i neishranjenost zasigurno su neki od najvećih problema Afrike danas. Iako je
posljednjih godina došlo do porasta proizvodnje hrane, broj stanovnika rastao je još brže
tako da u usporedbi s npr. Azijom i Latinskom Amerikom, gdje je dostupnost hrane po
stanovniku porasla između 20 i 30 %, u Africi je od 1990. zabilježen pad od 3 %. Više od
60 % nedovoljno ishranjenih živi u Istočnoj Africi, a u teškoj situaciji nalaze se i Kamerun,
Angola i Demokratska Republika Kongo. Koffi Annan, generalni tajnik UN-a prije, dvije
godine postavio je znanstvenicima pitanje: Kako Afriku osloboditi gladi? (Lukić, 2004.)
6.2 Humanitarna pomoć
Humanitarna pomoć o kojoj su neka područja Subsaharske Afrike postala ovisna
također su izvor problema. Iako su mnoge države uputile zahtjev za humanitarnom pomoći
u obliku nekakvih ulaganja, pomoć u hrani služila je kao vatrogasna mjera u razdobljima
velikih kriza. Uz manipulacije donacijama hranom i švercom za oružje, humanitarna
pomoć imala je i učinak dampinga na domaće poljoprivredne proizvode što je još više
unazadilo poljoprivredu. (Cvitanović, 2004.)
Osim toga, WTO dozvoljava subvencioniranje poljoprivrednih proizvoda što
bogatim zemljama izuzetno pogoduje. Tako su SAD subvencijama god 2001. stimulirale
proizvodnju domaćeg pamuka da bi viškove po dampinškim cijenama izvezle na svjetsko
tržište. Afrički proizvođači pamuka (inače važan afrički izvozni proizvod) pretrpili su
udarac od 300 milijuna dolara. Na isti su način europski proizvođači šećera uništili
mozambičku šećernu industriju. (Cvitanović, 2004.)
15
Zaključak
Mi danas živimo u svijetu bežičnog interneta, svemirskih putovanja, automobila sa
satelitskom navigacijom... U istom tom svijetu sa problemom gladi danas se suočava preko
850 milijuna ljudi. Iako nema potrebe da itko na svijetu gladuje, kada hrane ima dovoljno
za sve. Mi ljudi, kao civilizacija, još smo jako primitivni, po mnogim pokazateljima.
Najbolji pokazatelj jeste problem gladi u svijetu. Razmišljamo li dok bacamo hranu, koliko
je danas gladne djece u svijetu? Koliko ljudi svaki dan umre od gladi? Problem očito nije u
nedostatku hrane nego u nedostatku volje, koliko političke toliko i vlastite, jer ponekad
zaboravljamo da svatko od nas ima moć da ovaj, sve gori svijet, pokuša učiniti ljepšim
mjestom.
Svijet se bori protiv gladi raznim humanitarnim akcijama, ali i dalje u siromašnim
dijelovima od gladi umiru mnogi ljudi, a posebno djeca. Mnoge zemlje imaju hrane na
bacanje dok neke zemlje nemaju za vlastite potrebe. Dakle, na svijetu ima dovoljno hrane,
te nema potrebe da itko gladuje. Na svijetu sigurno ima riže, pšenice i ostalih žitarica
dovoljno da svakog čovjeka opskrbe s 3.500 kalorija dnevno. Najveći problem je to što si
mnogi ljudi ne mogu priuštiti dovoljno hrane za život. Ukratko, ako najsiromašniji nemaju
novaca da kupe hranu, povećana proizvodnja im doista ništa neće značiti. Uvođenje novih
tehnologija doprinosit će sve većoj koncentraciji i jačanju moći, te novca u razvijenim i
bogatim zemljama, a samim time i negativnim posljedicama za zemlje u razvoju i
siromaštvo u njima. Tragična posljedica svega će biti još više proizvedene hrane u svijetu i
još više gladnih!
16
Popis kratica
1. FAO – Food and Agriculture Organization (Organizacija za hranu i poljoprivredu)
2. GMO – Genetski modificirani organizmi
3. SAD – Sjedinjene Američke Države
4. UN – Ujedninjeni Narodi
5. WTO - World Trade Organization (Svijetska trgovinska organizacija)
6. itd. – i tako dalje
7. god. - godina
17
Popis slika
Slika 1. Porast Svjetske populacije u razdoblju od godine 1650. do 2000. ...........................7
Slika 2. U nekim zemljama svijeta, glad je svakodnevna prijetnja........................................9
Slika 3. FAO logo.................................................................................................................11
Slika 4. Simboličan prikaz GMO hrane...............................................................................13
18
Literatura i izvori
1. Blažević, D., 2010.: Financijska kriza, GMO i glad u svijetu
http://www.hrsvijet.net/ (28.03.2013.)
2. Cvitanović, M., 2004.: Poljoprivredna kriza u Subsaharskoj Africi
www.geografija.hr/ (28.03.2013.)
3. Knezović, K., 2007.: Agrogenetički inženjering u suzbijanju siromaštva i gladi u
svijetu., Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja, Zagreb., str.
271-286.
4. Kovačević, B., 2003.: Problematika proizvodnje hrane i glad u svijetu., Ekonomski
pregled, Mjesečnik Hrvatskog društva ekonomista, Zagreb, br. 3-4/2003., UDK
330, str. 299-324.
5. Lukić, A., 2004.: Dugine revolucije za spas Afrike od gladi? www.geografija.hr/
(27.03.2013.)
6. FAO: Food and Agriculture Organization of the United Nations, for a world
without hunger http://www.fao.org/ (27.03.2013.)
19