Seminar Pravo okoliša verzija 2010

SVEUILITE / UNIVERZITET VITEZ U TRAVNIKUFAKULTET PRAVNIH NAUKA - MAGISTARSKI STUDIJ

Milenko Krum, mr.sc.

OKOLINSKO PRAVOIZ PERSKEPKTIVE TEORIJE ODLUIVANJA - esej -

Seminarski radPredmet: MEUNARODNO, KOMUNITARNO I BIH PRAVO ZATITE OKOLINE Predmetni nastavnik: prof. dr Ljiljana Obradovi-Begi

Summary In this paper an essayistic attempt is made to apply the concepts of the decision theory to the interpretation of the principles and norms of the environmental law. Such transdisciplinary attempt is expected to provide us with tools for critical and lateral thinking and for understanding of the environmental law in a broader context. The extent to which such expectations were met in this paper is left open for discussion.

MOSTAR / TRAVNIK, 30.05. 2010.

Sadraj0. Uvod ..............................................................................................................1 1. Modeli situacije odluivanja i matrica plaanja.............................................21.1. Matrica plaanja najjednostavniji model..................................................................2 1.2. Klasifikacija modela.....................................................................................................3 1.2.1. Igra protiv stihije (prirode)...................................................................................4 1.2.2. Model s razliitim interesima................................................................................4

2. Modeli situacije odluivanja u okolinskom pravu ........................................62.1. Model situacije odluivanja kod pravnog normiranja..................................................6 2.2. Situacija odluivanja iz perspektive adresata pravne norme........................................7 2.2.1. Nareujue okolinskopravne norme - naredbe.....................................................8 2.2.2. Zabranjujue okolinskopravne norme...................................................................9 2.2.3. Ovlaujue okolinskopravne norme..................................................................10 2.2.4. Priroda stimulativnih i destimulativnih okolinskopravnih normi ......................11 1.1.1. Stimulativna (poticajna) okolinskopravna norma..........................................11 1.1.2. Destimulativna okolinskopravna norma........................................................12

Stiff, Peter. Gum tax prevented as industry steps in. http://www.confectionerynews.com/ Formulation/Gum-tax-prevented-asindustry-steps-in ..............................................................................................132.2.5. Relevantnost modela s vie igraa za odluivanje o okoliu..............................13 1.1.3. Naelo odrivog razvoja................................................................................14 1.1.4. Naelo zagaiva plaa (polluter pays)......................................................14

3. Pravila odluivanja i okolinsko pravo .........................................................163.1. Odluivanje u situaciji neizvjesnosti..........................................................................16 3.1.1. Osnovna pravila..................................................................................................16 1.1.5. Maximax pravilo - gramzivost protiv okolia ...............................................16 1.1.6. Pravilo minimalnog aljenja (minimum regret rule)......................................17 1.1.7. Maximin pravilo i naelo predostronosti .....................................................17 3.2. Odluivanje u situaciji rizika.....................................................................................18 3.3. Neizvjesnost i pravno odluivanje.............................................................................19 3.3.1. Neizvjesnost openito.........................................................................................19 3.3.2. Stupanj neizvjesnost u naelu predostronosti ...................................................20 3.3.3. Dokazivanje kao proces smanjenja neizvjesnosti...............................................21 1.1.8. Dokazivanje u legislativnom postupku.......................................................21 1.1.9. Dokazivanje u upravnom postupku................................................................22 1.1.10. Dokazivanje u parnici..................................................................................23 1.1.11. Dokazivanje u kaznenom postupku.............................................................24

4. Zakljuak......................................................................................................25 5. Bibliografske reference................................................................................27 6. Spisak tabela................................................................................................28

0. UvodOkolinsko pravo1 (pravo zatite ivotne sredine) predstavlja skup meusobno povezanih pozitivno-pravnih normi, pravnih naela i pravne teorije o zatiti okolia. U ovom radu, ije ambicije nisu vee od toga da bude esej, na okolinsko pravo se gleda iz perspektive odluivanja. Naime, i zakonodavac i subjekti, koji primjenjuju pravnu normu, kao uostalom i adresati pravne norme, donose odluke u smislu da biraju izmeu raspoloivih opcija ponaanja. Pokuaj uvoenje koncepata teorije odluivanja u pravnoteorijski koncept nije originalan. Pregled takvih parcijalnih pokuaja moe se nai kod Rasmunsena (2006).2 Mi smo pokuali ponuditi sveobuhvatniju intepretaciju normi i naela okolinskog prava uz pomo dva osnovna koncepta teorije odluivanja: model situacije odluivanja i pravilo odluivanja. Pored ovih koncepata, koristimo i druge pojmovne alatke iz oblasti teorije odluivanja: neizvjesnost, vjerojatnost, rizik, matematiko oekivanje. Iz potrebe da ograniimo obim rada, izvan okvira razmatranja ostavili smo ostale koncepte koje koristi teorija odluivanja, koji bi takoe mogli biti zanimljivi (npr. stabla odluivanja, mjerenje korisnositi itd.). U legislativnom postupku najjednostavnija situacija odluivanja moe biti ona u kojoj zakonodavac bira hoe li ili nee propisati neki vid ponaanja. U sudskom postupku sud bira hoe li ili nee prihvatiti prijedlog stranke (tubeni zahtjev npr). I regulirani subjekti (adresati pravne norme) donose odluku u smislu da biraju izmeu raspoloivih opcija ponaanja, u koje treba ubrojati i opcije zabranjenog (protupravnog) ponaanja. Pod pravnim odluivanjem ovdje podrazumijevamo svaki postupak donoenja pravne norme, od zakonodavnog postupka do donoenja pojedinanog akta - upravnih rjeenja i presuda3 Uvoenje pojmovnih alatki jedne znanstvene oblasti u drugu u pravilu omoguava kreativno i kritiko miljenje, kakvo preesto izostaje ukoliko se miljenje ograniava na koncepte iz domene jedne znanstvene oblasti. Pored toga, ovakav postupak u pravilu pomae da se izotri razumijevanje koncepata jedne strune oblasti na koju se primjene koncepti iz druge oblasti. Koliko je ovaj esej uspjean u tom pogledu, ostavljamo otvorenim za diskusiju.1

Sintagmu okolinsko pravo smatramo barem jednako adekvatnim prijevodom engleskog izraza environmental law koliko je i sintagma pravo zatite ivotne sredine. 2 Rasmunsen, Eric (2006). Law and Game Theory. http://www.rasmusen.org/ published/Rasmusen-07book.lawgames.pdf 3 Ovdje usvajamo stajalite da presude (i upravna rjeenja) nisu samo primjena pravne norme, nego da one i stvaraju pravnu normu (res iudicata uis facit inter partes).

M. Krum Seminarski rad Pravo zatite okolia

Str. 1 od 30

1.

Modeli situacije odluivanja i matrica plaanja1.1. Matrica plaanja najjednostavniji model

Najraireniji nain prikazivanja (modeliranja) sitaucije odluivanja u teoriji igara4 je matrica plaanja (pay-off matrix). Takva matrica ima onoliko redaka koliko igrau A stoji opcija izbora na raspolatanju. Broj kolona matrice je jednak broju moguih neizvjesnih ponaanja nekog entiteta iz okruenja ije ponaanje igra A ne moe predvidjeti ni kontrolorati.Tablica 1 Matrica plaanja u modelu s 2 retka

ostvarenje ostvarenje pesimistikog optimistikog oekivanja oekivanja Opcija 1 Opcija 2

a1,1 a2,1

a1,2 a2,2

Jednostavna ilustracija modela situacije odluivanja mogla bi biti ovakva: Igra A, koji je negdje na putovanju ima dvije opcije izbora: kupiti kiobran ili ne kupiti, a da pri tom ne zna hoe li ili nee za vrijeme trajanja njegovog putovanja pasti kia. Ako odlui kupiti kiobran, a kia padne ishod a1,1 oznaava situaciju u kojoj se pokazalo da je njegova odluka bila dobra. Ako kupi kiobran, a kia ne padne, ishod a1,2 oznaava situaciju u kojoj se s putovanja vraa s jednim kiobranom vika (jer kod kue ve ima nekoliko kiobrana). Ako ne kupi kiobran (opcija 2), a kia padne opcija a2,1 oznaava situaciju u kojoj njegova odluka dovede do toga da igra pokisne, a element matrice a2,2 oznaava da se njegova odluka isplatila (utedio je novac koji bi dao za kiobran, a nije pokisnuo). Ovaj jednostavni model doputa da se na njemu demonstrira nekoliko vanih karakteristika situacije odluivanja.4

Dobar i jednostavan prikaz osnovnih pojmova teorije igara moe se nai u Game Theory. Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Game_theory , a za neto dublji prikaz ovog podruja vidjeti Game Theory. Stanford Ecyclopedia of Philosofy. http://plato.stanford.edu/ entries/game-theory/


Str. 2 od 30

Najprije, problem odluivanja postoji samo ako igra prema razliitim ishodima ima razliite preferencije, ako ishodi (plaanja) za njega imaju neku subjektivnu vrijednosti. Ako mu je svejedno hoe li pokisnuti i ako mu novac ne znai nita, ne postoji problem odluivanja. Odsustvo subjektivnog odnosa donositelja odluke prema njenim ishodima (elementima matrice plaanja) ima za posljedicu odustvo problema odluivanja. Vjerojatno je ovo (vie nego odustvo znanja) najznaajniji uzrok loih izbora zakonodavca, zbog kojih sistemi pravnih normi ne ostvaruju svoju svrhu. Da nije odsustva volje, nedostatak znanja bi se nadomjestio iskustvom i uenjem na pogrekama. Drugo, problem odluivanja postoji ako igrau nedostaju pouzdana znanja o tome koje e se stanje okruenja ostvariti. Ako on pouzdano zna predvidjeti budue dogaanje, on e na temelju svojih preferencija lako izabrati neku opciju ponaanja. Trei uvjet postojanja problema odluivanja je da ne postoji dominantna strategija. Dominantna strategija je ona opcija izbora za igraa A u kojoj su svi elementi retka matrice plaanja vei od odgovarajuih elemenata u drugim recima. 1.2. Klasifikacija modela

Modeli se mogu klasificirati na temelju: a. prirode vanjskih okolnosti koje igra A ne moe predvidjeti i nad kojima nema kontrole b. broja igraa u igri. Na temlju prirode vanjskih okolnosti na koje igra A ne moe utjecati razlikujemo igru protiv prirode (stihije) i igre s razliitim interesima. Ako se naspram igraa A nalazi priroda ili stihija, model se naziva igrom protiv prirode. Ako se naspram igraa A nalazi subjekt svjestan svojih interesa i moguih izbora igraa A, to je model s razliitim interesima. Ti interesi mogu biti konfliktni, ali i ne moraju. Ako su interesi igraa suprotni, igra se naziva konfliktnom; poseban sluaj konfliktnih igara je igra s nultom sumom (zero-sum game) u kojoj jedan igra ostvaruje upravo onoliko moristi koliko drugi trpi tete. Ako interesi nisu nuno suprotni, radi se o openitijem sluaju, koji doputa mogunost suradnje korisne ne samo jednom igrau.


Str. 3 od 30

Prema broju igraa u igri modeli se dijele na one s dva igraa (u koje spada i model igre protiv stihije) i s vie igraa. Modeli s vie igraa (multi-player games) znatno su kompleksniji i izgleda da su posebno privlani matematiarima, kojima je kompleksnost zabavna. Meutim, oni ukljuuju situacije koje su zanimljive s praktinog stajalita. Posebno je znaajna pojava koaliranja para ili skupina igraa na tetu ostalih. Igrai ije interese predstavlja matrica plaanja mogu biti korporacije, sindikati, politike stranke itd. Odluivanje o zatiti okolia dira interese navedenih subjekata, tako da svaki subjekt (igra) mora voditi rauna o moguem izboru ponaanja vie razliitih subjekata.

1.2.1.

Igra protiv stihije (prirode)

Ovaj model situacije odluivanja u kojem se pretpostavlja predstavlja da naspram donositelja odluke ne stoji svjesni igra koji ima svoje interese, naziva se modelom igre protiv prirode. Naziv u matematikoj teoriji igara ima ire znaenje, jer izraz priroda ovdje oznaava bilo kakvo okruenje koje ne vodi rauna o naem izboru. Po svom znaenju u teoriji igara rije priroda je bliska rijei stihija. Najjednostavniji model situacije odluivanja ima dvije opcije izbora (djelovati ili ne djelovati) i dva neizvjesna stanja okruenja. Ova situacija moe se u svojoj najjednostavnijoj formi prikazati kao u Tablici 1. U takvom modelu priroda ne uzima u obzir nae namjere, niti nae odluke utjeu na budue ponaanje okruenja (hoe li kia pasti ili nee ne zavisi od toga hoemo li ili ne kupiti kiobran).1.2.2. Model s razliitim interesima

U prethodnom modelu matrica plaanja sadravala je samo po jednu vrijednost za svaki ishod izbora i realizacije neizvjesnog dogaanja. Ako se u modelu odluivanja vodi rauna o interesima dva ili vie igraa, onda umjesto svakog elementa matrice imamo vektor plaanja. U najjednostavnijem modelu svaki element matrice plaanja predstavljen je parom vrijednosti, gdje prva vrijednost predstavlja vrijednost za interese prvog igraa, a druga vrijednost prikazuje interes drugog igraa.M. Krum Seminarski rad Pravo zatite okolia

Str. 4 od 30

Tablica 2 Model s razliitim interesima

Opcija A Opcija 1 Opcija 2

Opcija B

a11, b11 a21, b21

a12, b12 a22, b22

Ako je naspram donositelja odluke svjesni subjekt, koji uz to ima i konfliktne interese na nain da on dobiva onoliko koliko donositelj odluke gubi i obrnuto, onda se takva situacija naziva igrom s nultom sumom (e. zero-sum game), koja predstavlja model konflikta interesa. Bez pretpostavke da ishodi igre imaju nultu sumu, situacija odluivanja omoguava ishode win-win i lose-lose (da obje strane istodobno dobivaju, kao i da obje strane istodobno gube).Za igru s nultom sumom karakteristino je da aij = - bij (ono to jedna strana dobiva, druga gubi).


Str. 5 od 30

2.

Modeli situacije odluivanja u okolinskom pravu

Matrini model situacije odluivanja (matrica plaanja) moe se primijeniti i na odluivanje donositelja pravne norme i na odluivanja adresata pravne norme. 2.1. Model situacije odluivanja kod pravnog normiranja

Donositelj prave norme suoen je razliitim problemima odluivanja. Pod donositeljem pravne norme ovdje podrazumijevamo i zakondavnu vlast (kada donosi ope pravne akte), izvrnu vlast (kada donosi ope i pojedinane pravne akte), te sudsku vlast kada donosi pojedinani pravni akt (sudsku odluku) Problem odluivanja moe biti: a. treba li ili ne treba zabraniti odreeno ponaanje ili djelatnost, dati ovlaenje nekom subjektu ili propisati obavezu nekog subjekta b. koliku sankciju treba odrediti opim ili pojedinanim pravnim aktom ako eli da pravna norma bude efikasan instrument utjecaja na ponaanje adresata. U legislativnom postupku ovaj model moe prikazati situaciju u kojoj zakonodavac odluuje (bira) hoe li zabraniti neko rizino ponaanje, recimo djelatnost koja nosi okolinske rizike. U upravnom postupku model moe ilustrirati odluivanje hoe li se dozvoliti (odobriti) odreena rizina5 djelatnost. Isto tako, izbor se moe sastojati u odluivanju da se poduzmu ili da se ne preduzmu mjere radi predupreenja nekog okolinskog rizika.

5

Ovdje namjerno izbjegavamo koristiti izraz opasna djelatnost, jer on u pravnu ima ue znaenje.


Str. 6 od 30

2.2. Situacija odluivanja iz perspektive adresata pravne norme Svrha pravne norme je utjecati na ponaanje adresata. Adresati tee ostvarenju svojih interesa, pri emu u obzir uzimaju posljedice koje po njihove interese moe imati njihovo potivanje ili nepotivanje pravne norme. Pravna norma utjee na matricu plaanja u situaciji odluivanja adresata. Ako je aij ishod po interese igraa koji je izabrao opciju ponaanja i, a ostvari se vanjski dogaaj j, pravna norma moe promijeniti tu vrijednost aiju aij-S gdje S predstavlja vrijednost sankcije6.Tablica 3 Djelovanje pravne norme na matricu plaanja

ostvarenje ostvarenje pesimistikog optimistikog oekivanja oekivanja Zabranjeno ponaanje Potivanje pravne norme

a1,1-S1 a2,1

a1,2-S2 a2,2

Razliite oznake sankcija S1 i S2 imaju sljedee znaenje: neko ponaanje moe biti zabranjeno i kanjivo samo ako izazove propisanu neeljenu posljedicu (okolinsku tetu), ali pravnom normom moe se propisati sankcija i za zabranjeno ponaanje ak i ako ne izazove neeljene posljedice. Primjer norme u kojoj je samo element a1,1 povezan sa sankcijom jesu odredbe koje propisuju kazneno djelo izazivanja umskog poara iz lana 317. Kaznenog zakona F BiH7, gdje je sankcija predviena samo u sluaju da zabranjeno ponaanje zaista i izazove poar. Drugaija je situacija sa kaznenim djelom ugroavanja okolia bukom iz l. 306. KZ F BiH8, po kojom je sankcija predviena za svako protupropisno proizvoenje buke koja moe izazvati oteenje zdravlja vie osoba, bez obzira je li zaista i dolo do oteenja zdravlja neke osobe. Naelo predostronosti (u6

S (sankcija) moe ukljuivati i vrijednost aij, to je sluaj kada je propisano oduzimanje koristi steene zabranjenim ponaanjem. 7 Kazneni zakon Federacije Bosne i Hercegovine, Sl. novine Federacije Bosne i Hercegovine 36/03, 69/04) http://www.pravobih.com/images/dokumenti/kazneni%20zakon%20federacije%20bih.pdf 8 Idem.


Str. 7 od 30

opem smislu, a ne u smislu koje to naelo ima u okolinskom pravu) zahtijevalo bi sankcioniranje ne samo tetnog, nego i rizinog ponaanja. Ako imamo najmanje dva igraa (koji mogu predstavljati i drutvene skupine) i prirodu kao treeg igraa, moemo u ovaj model situirati veoma vane percepcije ovjekovog odnosa prema prirodi. Tek kod uvoenja vie od jednog drutvenog subjekta mogue je u model ukljuiti pojam pravnog normiranja. Bez najmanje dva igraa nema drutvenog odnosa, pa time nema ni predmeta normiranja. Polazei od toga da pravne norme mogu biti nareujue (one kojima se utvruje dunost adresata), zabranjujue i ovlaujue9, razmotrit emo kako svaka norma okolinskog prava funkcionira u modelu s dva ili vie igraa plus priroda.2.2.1. Nareujue okolinskopravne norme - naredbe

Nareujue okolinskopravne norme su norme koje stvaraju obvezu (dunost) nekog subjekta u vezi s okoliem. Ovdje bez dvojbe spadaju sve norme koje predstavljaju realizaciju principa zagaiva plaa (polluter pays). No, jo vanije su pravne norme koje obvezuju pravne subjetke da preduprijede tete koje mogu nastati po okoli kao posljedica njihove djelatnosti. Sa stajalita adresata, nareujua pravna norma pripisuje sankciju svim recima matrice plaanja izuzev onog retka koji opisuje postupanje po naredbi sadranoj u pravnoj normi. Ako je vrijednost sankcije koja se pridruuje elementima ostalih redaka dovoljno velika, redak koji opisuje ponaanje u skladu s naredbom postaje dominantna strategija.

9

Ovdje ne nabrajamo tzv. eksplikativne pravne norme, jer mislimo da one i nisu pravne norme, nego eventualno dio pravne norme.


Str. 8 od 30

Tablica 4 Matrica okolinskopravne injunkcije

ostvarenje ostvarenje pesimistikog optimistikog oekivanja oekivanja Potivanje naredbe Nepotivanje naredbe 1 Nepotivanje naredbe 2

a1,1 a2,1-S a3,1-S

a1,2 a2,2-S a3,2-S

Iz matrice se vidi da je za svako drugaije ponaanje osim onog koje je opisano naredbom propisana sankcija. Ovdje se ne pravi razlika u sankcijama u ovisnosti od toga hoe li se ostvariti ili nee pesimistiki scenarij (hoe li nastati teta), ali je propisom mogue uvesti diferencirane sankcije.2.2.2. Zabranjujue okolinskopravne norme

Okolinskopravna zabrana mijenja vrijednosti elemenata matrice plaanja u retku koji predstavlja zabranjeno ponaanje. Ta promjena vrijednosti predstavlja sankciju kao to je prikazano o Tablici 3. Hoe li ta promjena vrijednosti zaista odvratiti adresata pravne norme od zabranjenog ponaanja ovisi u najopenitijem sluaju od adresatove percepcije situacije odluivanja i njegovog naina odluivanja. Ovo pitanje razmatra se u poglavlju 3. Pravila odluivanja i okolinsko pravo. Okolinskopravna zabrana moe se formalno prikazati Tablicom 3. Ona elemente matrice plaanja za odreenu opciju ponaanja ini negativnom za adresata pravne norme. Ta promjena vrijednosti u matrici plaanja u pravu predstavlja sankciju. Sankcija moe djelovati na sve elemente zabranjenog retka matrice plaanja neovisno o nastanku neeljenih posljedica, a moe biti i uvjetovana ostvarenjem neeljenog scenarija. U prvi oblik sankcije, koji ne zahtijeva nastanak tete, ve i samo izazivanje opasnosti proglaava deliktom, blii je naelu predostronosti nego drugi.


Str. 9 od 30

2.2.3.

Ovlaujue okolinskopravne norme

Ako se uz ishode koji su tetni za okoli ili bi mogli biti tetni (naelo predostronosti!) vezuje ovlatenje nekog igraa da poduzme akciju protiv uzronika tete ili ugroivaa (uzronika potencijalne tete) onda se radi o ovlaujuoj okolinskopravnoj normi. Naravno, u krajnoj liniji, i zabranjujua pravna norma sadri elemente ovlatenja (ovlauje nadlene vlasti da poduzimaju propisanu mjeru protiv prekritelja zabrane). Stoga, kod tako proirenog shvaanja ovlaujue norme nestaje razlika izmeu nje i zabranjujue norme. Tradicionalna civilnopravna rjeenja kojima se ograniava aktivna procesna legitimacija na ui krug osoba (na krug oteenika) pokazuju se najee nedovoljnim za uinkovitu zatitu okolia10. Posljedice ponaanja koje je tetno po okoli trpi veoma veliki krug osoba, a suvremena saznanja o dalekosenosti posljedica po okoli ukazuju da je taj krug znatno iri od kruga kojima tradicionalno pravo daje procesnu legitimaciju. Stoga je ukljuivanje javnosti u pripremu i donoenje odluka koje imaju utjecaj na okoli vana korekcija ovog ogranienja pravnih sustava. Konvencija iz Aarhusa11 je logina posljedica potrebe da se proiri krug osoba kojima se osigurava pravo sudjelovanja u procesu priprema odluka od znaaja za okoli, kao i aktivna procesna legitimacija tom proirenom krugu subjekata. Konvencija obvezuje lanice da javnosti osiguraju pravo na pristup informacijama, pravo javnosti na sudjelovanje u donoenju odluka, te pravo na pristup sudovima u okolinskopravnim stvarima. Kao korisno proirenje kruga legitimiranih osoba mogu posluiti i instituti actio popularis i qui tam. Actio popularis, institut Rimskog prava kojim se ovlauje bilo koji graanin da tubom titi javni (kolektivni) interes, iako nema svojstvo oteenika u individualistikom shvaanju pojma tete, jo uvijek dio pozitivnog prava nekih zemalja (Italija, Brazil), a u neto izmijenjenoj formi funkcionira i u drugim zemljama (class action, recours collectif). Qui tam12 je bio uglavnom ogranien na zatitu krunske imovine, uglavnom divljai u umama (pa je sa10

Wacke, Andreas. Protecgtion of the Environment in Roman Law?

http://www.romanlegaltradition.org/contents/2002/RLT-WACKE1.PDF11

AARHUS CONVENTION. Convention on Access to Information, Public Participation in Decision-making and Access to Justice in Environmental Matter. http://www.unece.org/env/pp/ 12 Qui tam pro domino rege, quam pro se ipso hac sequitur: Onaj koji u ovoj pravnoj stvari djeluje kako za kralja, tako i za sebe. The Qui Tam Information Center.What is Qui Tam? http://www.quitam.com/id8.html


Str. 10 od 30

zatitom okolia potencijalno povezan, jer je priroda spadala u imovinu krune), a u Velikoj Britaniji se vie nikako ne primjenjuje. U SAD-u se primjenjuje u podruju zatite proraunskih sredstava od prevare, na temelju Zakona o lanim trabinama13, koji ovlauje svakog ko ima saznanja o lanim trabinama na teret proraunskih sredstava da pokrene postupak. Nama se ini da iskustva s primjenom instituta qui tam upuuju na potrebu da se on primijeni i interesu zatite okolia. Moda ta potreba nije toliko izraena uz SAD-u, jer u tamo istu funkciju ve ostvaruje class action, ali drugdje bi imalo smisla razmotriti potencijal qui tam instituta.2.2.4. Priroda stimulativnih i destimulativnih okolinskopravnih normi

1.1.1.Stimulativna (poticajna) okolinskopravna norma U biti poticajna pravna norma je uvjetna ovlaujua pravna norma. Ukoliko adresat pravne norme izabere odreenu opciju ponaanja, on stjee pravo utvreno poticajnom normom. U modelu odluivanja poticajna norma poveava vrijednosti matrice plaanja u jednom od redaka, kako bi uinila privlanijim izbor one opcije ponaanja koje zakonodavac eli potaknuti. Umjesto da odreeno ponaanje uini obveznim, zakonodavac u ovom sluaju elementima nekog retka dodaje neku za adresata pozitivnu vrijednost. To moe biti porezna ili bilo koja druga olakica, premija, dotacija ili koncesija. S obzirom da drava u realizaciji poticajne norme zapravo vri preraspodjelu dohodaka, poticajna norma zapravo utjee na matice plaanja veeg broja donositelja odluka. Primjer takvog utjecaja na vei broj subjekata su propisi kojima se stimulira proizvodnja i uporaba biodizel goriva. Trokovi proizvodnje biodizela su znatno vei od sadanjih trokova proizvodnje obinog dizela. Stoga drave pribjegavaju razliitim poticajnim metodama, koje ukljuujuu ukidanje troarina (akciza) na biodizel i poticaje poljoprivrednim proizvoaima sirovina za prizvodnju biodizela. I ukidanje troarina na biodizel i plaanje poticaja poljoprivreenim proizvoaima ima negativne posljedice na proraun (prva metoda umanjuje javne prihode, a druga poveava javne rashode). Stoga je ovakvu realokativnu ulogu poticajnih okolinskopravnih normi valja spregnuti sa drugom vrstom normi destimulativnom normom.

13

The False Claims Act. http://library.findlaw.com/2000/Nov/1/130252.htmlStr. 11 od 30


1.1.2.Destimulativna okolinskopravna norma Destimulativna pravna norma na matricu plaanja djeluje slino zabranjujuoj. I ona umanjuje vrijednosti matrice plaanja u retku koji opisuje ponaanje koje se eli obeshrabriti. Destimulirano ponaanje se takvom normom ne zabranjuje, ali se uz njega veu adresatove obaveze koje to ponaanje adresatu ini manje privlanim. Ovdje spadaju sve norme koje proistiu iz naela zagaiva plaa (polluter pays). Destimulativna norma nije zabranjujua norma. Zabrana moe djelovati kao destimulativna norma, ako adresat pristane na rizik sankcije. Meutim, ponaanje ne mora biti zabranjeno, a da ostane nepoeljno. Destimulativna norma smanjuje vrijednosti matrice plaanja za onu opciju ponaanja koje nije zabranjeno, ali ga zakonodavac eli destimulirati. Karakteristian primjer toga je uvoenje troarina (akciza) na cigarete i plastine vreice. Umjesto da zabrani proizvodnju i promet, zakonodavac se ograniava na destimuliranje potronje proizvoda tetnih za okoli i/ili zdravlje. Problem sa destimulativnim pravnim normama je sklonost drave da postane ovisnom o ovoj vrsti javnih prihoda, pa u praksi dolazi do paradoksalnih kombinacija poticajnih i destimulativnih mjera: potjee se proizvodnja duhana i duhanskih preraevina, a destimulira njihova potronja (uvoenjem akciza). Kod destimulativne pravne norme vaan je izbor subjekta na ije e se odluivanje djelovati (adresata). Dobar primjer za to je oporezivanje koje je Irska uvela na uporabu plastinih vreica u maloprodaji14. Od 2002. godine svi trgovci su duni obraunati akcizu na svaku plastinu vreicu (uz izvjesne izuzetke) koju daju kupcima. Akcizu od 15 eurocenti (a od 2007. godine 22 eurocenta) prodavci su duni iskazati na priznanici za kupljenu robu (isjeku iz registar blagajne). Kako su prodavci plastine vreice kupcima davali besplatno, zakonodavac je mogao akcizom teretiti prodavca. Meutim, propisujui da prodavac mora akcizu iskazati na raunu i prevaliti na kupca, irski zakonodavac se opredijelio da utjee i na kupce, koji imaju mogunost ili platiti dodatni porezni teret ili korisiti trajne vreice za viekratnu uporabu. Pored toga, irski zakonodavac je odredio da se prihodi od ove akcize usmjeravaju u poseban fond za zatitu okolia. Iako je ovakvim opredjeljenjem zakonodavac povrijedio jedno od temeljnih naela

14

Environmental Levy on Plastic Bags. Irish Tax and Customs. http://www.revenue.ie/en/tax/env-levy/environmental-levy-plastic-bags.htmlM. Krum Seminarski rad Pravo zatite okolia

Str. 12 od 30

javnih financija (da su prihodi nenamjenski, a rashodi namjenski), ovakav regulativni izbor predstavlja primjenu naela zagaiva plaa (polluter pays). Destimulativna okolinska pravna norma utjee na vrijednost matrice plaanja veeg broja igraa. Dobra ilustracija za to je odustanak od zakonskog projekta uvoenja poreza na vakae gume u Irskoj. Samo Dublinu godinje se potroi oko 250.000 eura na ienje javnih povrina od baenih vakaih guma zalijepljenih na javnim povrinama. Zakonskim projektom uvoenja poreza na vakae gume bilo je predvieno oporezivanje od 10% od maloprodajne cijene. Korporacija Wrigley je intervenirala i obvezala se da e izdvojiti 6 milijuna eura na obrazovnu kampanju kojom bi se smanjilo zagaenje javnih povrina vakaim gumama i jo jedan milijun eura za istraivanje iji je cilj razvoj vakae gume koja je manje ljepljiva15.

2.2.5. Relevantnost modela s vie igraa za odluivanje o okoliu

Matrica plaanja iji elementi su vektori realistinije prikazuje situacije odluivanja i poglede na tu situaciju. Ovaj model nam omoguuje neke poglede na probleme odluivanja situiramo u konceptualni okvir matrice plaanja. Najprije, tu su lako prepoznatljive percepcije da ono to jedan subjekt dobiva nekom vrstom ponaanja (izbora) drugi gubi (igra s nultom sumom). Drugi subjekt (igra) moe biti susjed, stanovnitvo koje ivi na mjestu gdje se nastaju okolinske tete ili ak budua generacija, koja e platiti cijenu nesmotrenog ili sebinog ponaanja prvog igraa. Stanovnici nekog podruja koje trpi tetu zbog ponaanja igraa 1 mogu, ali ne moraju poduzeti akciju za zatitu svojih interesa (podnijeti tubu, podnijeti zahtjev da se u upravnom postupku zabrani ponaanje igraa 1, podnijeti kaznenu ili prekrajnu prijavu itd.) Primjer situacije bez nulte sume moe biti ponaanje igraa 1 (poduzea) koje izazove ireverzibilne tete u okoliu. Nadajui se da protiv njega nee biti poduzeta akcija i nadajui se da se nee ostvariti tetni dogaaj, igra 1 izazove nepopravljivu tetu. Oteeni poduzmu sve raspoloive mjere (podnesu kaznenu15

Stiff, Peter. Gum tax prevented as industry steps in. http://www.confectionerynews.com/ Formulation/Gum-tax-prevented-as-industry-steps-in


Str. 13 od 30

prijavu, ishode zabranu poslovanja igraa 1, u parnici naplate tetu nastalu po zdravlje). Meutim, naknada nekih vrsta tete, kao to je gubitak ivota i najee gubitak zdravlja, nije potpuna, tako da su na kraju i tetnik i oteeni na gubitku (lose-lose situacija). 1.1.3.Naelo odrivog razvoja Naelo odrivog razvoja moe se intepretirati kao uvoenje buduih generacija kao zasebnog igraa u matrici plaanja. Ovo naelo je prvo naelo Deklaracije o okoliu i razvoju donesene na UN-ovoj konferenciji o okoliu i razvoju odranoj u Rio de Janeiru 1992. godine. Sintagma odrivi razvoj prvi put se pojavljuje u tzv. Bruntlandovom izvjetaju Naa zajednika budunost.16 Brundtlandov izvjetaj definira odrivi razvoj kao takav razvoj koji zadovoljava potrebe sadanjih generacija, a da pri tome ne potkopava sposobnost buduih generacija da zadovolje svoje potrebe. Potreba da se u modelu odluivanja uvae interesi buduih generacija proizlazi iz dalekosenosti posljedica neodgovornog ponaanja prema okoliu. Matrica plaanja u kojoj je jedan od igraa predstavlja budue generacije ne mora biti matrica s nultom sumom. Mogue je da pojedini ishodi u matrici budu takvi da potkopavaju i sposobnost sadanjih i sposobnost buduih generacija da zadovolje svoje potrebe. Isto tako mogua je i win-win situacija: da i sadanje i budue generacije imaju koristi od izbora koji se zove odrivi razvoj. 1.1.4.Naelo zagaiva plaa (polluter pays) Ako su igrai u matrinoj igri u takvom odnosu da ponaanje jednog teti interesima drugog igraa, mogue je modelirati i naelo zagaiva plaa (polluter pays). Vrijednosti matrice plaanja su suprotne: prvi igra ima koristi od ponaanja, koje drugom igrau nanosi tetu. Primjer: tvornica koja zagauje okoli i smanjuje vrijednost nekretnina (i openito kvalitetu ivota) u susjedstvu. Ekonomisti ovakvu situaciju nazivaju eksternalizacijom troka (prebacivanje troka neke djelatnosti na drugog). Naelo zagaiva plaa (polluter pays) je 16. naelo iz Deklaracije o okoliu i razvoju iz Rija i ono u biti zabranjuje eksternalizaciju troka, odnosno nalae internalizaciju trokova zagaenja.

16

Report of the World Commission on Environment and Development: Our Common Future. UN Documents. http://www.un-documents.net/wced-ocf.htm


Str. 14 od 30

Matrina interpetacija je mogua kao promjena vrijednosti plaanja za prvog igraa (zagaivaa) iz aij u aij-bij. Ova promjena moe dovesti izravno do toga da bij (vrijednost plaanja za drugog igraa, koji je u poetnoj matrici bio oteen) postane nula. To je mogue na dva naina: da se prvi igra obvee na neutralizaciju negativnog uinka svoje djelatnosti na okoli ili - da se zagaiva obvee na plaanje naknade treem subjektu (recimo, plaanje eko-poreza dravi), koji onda preuzima na sebe zadau neutralizacije negativnih uinaka zagaenja)-

Naelo zagaiva plaa prave uinke osigurava tek u kombinaciji s naelom predostronosti. Naime, samo po sebi naelo zagaiva plaa pretpostavlja nastanak tetnih posljedica po okoli, koje se onda naknadno otklanjaju ili naknauju. Razumljivo je da bi trebalo dati prednost prevenciji nastanka zagaenja, a da bi naelo zagaiva plaa trebala biti druga linije obrane.


Str. 15 od 30

3.

Pravila odluivanja i okolinsko pravo

U poglavlju 1. Modeli odluivanja openito i odluivanja o okoliu pokuali smo pronai odgovarajui model opis situacije odluivanja u kojoj se nalaze donositelj pravne norme, kao situacije s kojom se suoava njen adresat. No, samo odluivanje predstavlja izbor meu opcijama ponaanja koje su date u modelu situacije odluivanja. Nain na koji igra bira meu datim opcijama ponaanja predstavlja pravilo odluivanja. Teorija odluivanja bavi se dvjema vrstama pravila: normativnim i deskriptivnim. Normativna pravila tee optimalnom odluivanju, a deskriptivnim se pokuava opisati odluivanje stvarnih subjekata sa svim njihovim kognitivnim i drugim ogranienjima. Pod pravilima odluivanja podrazumijeva se nain na koji donositelj bira izmeu raspoloivih opcija (redaka matrice plaanja). Pravila koja se primjenjuju u pravnom odluivanju ovdje se javljaju kao posebno podruje odluivanja openito. 3.1. Odluivanje u situaciji neizvjesnosti

U teoriji odluivanja nekoliko pravila odluivanja imaju opepoznate nazive i znaenja17. Pod odluivanjem u neizvjesnosti podrazumijeva se situacija u kojoj donositelj odluivanja ne moe pridruiti brojanu vrijednost izgledima da neki dogaaj nastupi (ne moe ni ocijeniti vjerojatnost nastupanja tih dobaaja).3.1.1. Osnovna pravila

1.1.5.Maximax pravilo - gramzivost protiv okolia Maximax pravilo znai da donositelj odluke u svakom retku (opciji izbora) trai najveu vrijednost mogueg ishoda, te izabere onaj redak (opciju) u kojem je sadran najbolji mogui ishod. Ovo, naravno, nije ni teorijska preporuka, niti opis racionalnog izbora, nego samo formalan i karikiran opis mogueg naina odluivanja. No, kad promatramo nesmotrenost i gramzivost s kojom se civilizacija odnosi prema prirodi, ini nam se da se ne moe zanemariti deskriptivna vrijednost maximax pravila.17

Kratak prikaz pravila mogue je nai na nizu web stranica, kao na primjer na Decision theory. OpenCourseWare on critical thinking, logic, and creativity. http://philosophy.hku.hk/think/strategy/decision.php


Str. 16 od 30

1.1.6.Pravilo minimalnog aljenja (minimum regret rule) Po ovom pravilu bira se ona opcija u kojoj je najmanje aljenje (razlika izmeu onog to se ostvari i onog to se moglo ostvariti drugim izborom). Ovo je logika koja vodi rauna o izgubljenoj prilici (najee prilici za zaradu). Ovo pravilo ima svoju deskriptivnu vrijednost, jer se njime mogu opisati preferencije koje u fokusu imaju profit i koje su vrlo esto u konfliktu s preferencijama zatite okolia. 1.1.7.Maximin pravilo i naelo predostronosti Posebno razmatranje zahtjijeva pravilo maximin, jer neki autori smatraju da je ovo pravilo matrina intepretacija okolinskopravnog naela predostronosti.18 Naime, donositelj odluke bira onu opciju u kojoj je najmanji gubitak u sluaju najgoreg scenarija. Naziva se jo i pesimistikim pravilom. (No, primijetimo i to da pesimisti svoj pogled smatraju realistinim). Radi predoavanja pravila maximin dajemo primjer u sljedeoj Tablici.Tablica 5 - Maximin pravilo

3 5 1

2 15 8

0 10 -3

-1 -3 -2

Svaki redak predstavlja opciju izbora akcije, a svaki stupac ishode akcije pod uvjetom ostvarenja nekog scenarija, koji je u trenutku donoenja odluke neizvjestan. Prema pravilu maximin donositelj odluke e izabrati prvu opciju18

Sunstein, Cass R.(2002-2003) Paralyzing Principle: Does the Precautionary Principle point us in any helpful direction? http://www.cato.org/pubs/regulation/regv25n4/v25n4-9.pdf


Str. 17 od 30

(prvi redak), jer e na taj nain u najgorem scenariju pretrpjeti najmanju tetu (1). Po naem miljenju maximin pravilo elegantno, ali nedovoljno realistino opisuje logiku primjene naela predostronosti. Ovo naelo sadri ekstremno odbojan stav prema riziku, pa stoga, kao i svako ekstremno stajalite, zanemaruje kompleksnost situacije odluivanja, razliitih interesa i konano razliitih rizika kojima smo izloeni ako vodimo rauna samo o jednoj vrsti rizika. Ono je, ini nam se, vie karikatura rezoniranja nego njegov opis. 3.2. Odluivanje u situaciji rizika

U svim prethodnom modelima pretpostavili smo da donositelj odluke nema nikakvu informaciju o izgledima ostvarenja vanjskog dogaaja. Ta pretpostavka ove modele svrstava u modeli odluivanja u uvjetima neizvjesnosti. U stvarnosti se ee sreemo sa situacijama u kojima o izgledima za ostvarenje buduih dogaaja imamo neku informaciju. Na nae uvjerenje hoe li pasti kia moe utjecati pojava oblaka ili vremenska prognoza. Takva informacija bi u pravilu utjecala na izbor naeg ponaanja. Ako se moguim vanjskim dogaajima pridrui vjerojatnost nastupanja, tada pri donoenju odluka ne vodimo rauna samo o vrijednostima matrice plaanja, pojedinim kolonama matrice dajemo veu ili manju vrijednost ovisno o vjerojatnosti nastupanja dogaaja koji ta kolona predstavlja. Vjerojatnost se iskazuje brojem od 0 (za nemogu dogaaj) do 1 (za potpuno izvjestan dogaaj). Kad se vanjskim dogaajima iz Tablice 1 pridrue vjerojatnosti ostvarenja, recimo 0.8 da e pasti kia i 0.2 da nee, vrijednost svake opcije moe se dobiti mnoenjem elemenata matrice s odgovarajuim vjerojatnostima. U najjednostavnijem modelu, u kojem su iskazani samo interesi jednog igraa, koji ovise o neizvjesnom ponaanju okruenja, naelo ravnotee se ogleda u vaganju oekivane koristi prema matematikom riziku za svaku opciju ponaanja. Pod oekivanom koriu podrazumijeva se vrijednost mogueg ishoda pomnoena s vjerojatnou njegovog ostvarenja, dok se za matematiki rizik moe najjednostavnije rei da je proizvod visine tete i vjerojatnoe njenog nastupanja. Prihvatljiv je izbor one opcije ponaanja kod koje je


Str. 18 od 30

E = pi k ii

n

R = pjS jj

m

gdje su E matematiko oekivanje koristi, pi vjerojatnost ostvarenja koristi u sluaju ostvarenja scenarija i, ki iznos koristi, matematiki R rizik, pj vjerojatnost ostvarenja sankcije i Sj visina sankcije ili tete. Za adresata pravne norme teta predstavlja zbroj svih sankcija i naknada tete koje mora platiti u sluaju ostvarenja scenarija j.

Ovi koncepti mogu se operacionalizirati na nekim strunim podrujima kao to je osiguranje, ali vjerojatno ne predstavljaju dobar opis logike svakodnevnog odluivanja. U realnim situacijama odluivanja rijetko se mogu valjano procijeniti (a kamoli izraunati) vjerojatnosti nastupanja dogaaja, niti se mogu izraunati vrijednosti moguih dogaaja (koristi i teta). Ono to je vano kod modela rizika je da su u svijetu stvarnog odluivanja vjerojatnosti koje utjeu na izbor opcija subjektivne, a ne objektivne. Radi se, dakle, o subjektivnim uvjerenjima koja mogu u nekoj mjeri korelirati s objektivnom vjerojatnostima, ali i ne moraju. Pored toga, u krajnjoj liniji vrijedi prihvatiti pretpostavku da donositelji odluka revidiraju svoja subjektivna uvjerenja na temelju novih informacija. 3.3. Neizvjesnost i pravno odluivanje3.3.1. Neizvjesnost openito

Openito se pod neizvjesnou podrazumijeva nedostatak znanja -informacije. Meutim, u teoriji odluivanja neizvjesnot ima ue znaenje: to je takav stupanj neznanja o okruenju da se buduim dogaajima ne mogu pridruiti vjerojatnosti. Kad se vjerojatnosti mogu pridruiti buduim dogaajima, onda se to naziva odluivanje u uvjetima rizika.


Str. 19 od 30

3.3.2.

Stupanj neizvjesnost u naelu predostronosti

U najjednostavnijoj matrici odluivanja zakonodavac nema znanja ili nema pouzdanog znanja o: a. uzronoj vezi izmeu nekog ponaanja (iju mogunost normiranja razmatra) i nastupanja neeljenog dogaaja u okruenju b. vjerojatnosti nastupanja odreenih eljenih ili neeljenih stanja okruenja c. parametrima dinamike okruenja (koliko brzo i u kojim razmjerama e se dogoditi promjene u okruenju). U formulacijama naela predostronosti pojmu neizvjesnosti (oskudici znanja) daju se neto ua specifinija odreenja, koja se odnose na nedostatak znanstvenih dokaza. Formulacija neizvjesnosti nije statina, nego se moe primijetiti da izmeu poetnih sintagmi o nedostatku znanstvenih dokaza i onih kasnijih postoji znaajna razlika. Naime, dok formulacija koja je sadrana u Deklaraciji druge konferencije o zatiti Sjevernog mora (1987)19 ukazuje da je mjere predostronosti potrebno poduzeti i prije nego to se uzrona veza utvrdi apsolutno jasnim (podvukao M.K.) znanstvenim dokazom, formulacija iz Deklaracije Tree ministarske konferencije o zatiti Sjevernog mora ne spominje apsolutno jasne znanstvene dokaze, nego utvruje da mjere predostronosti treba poduzimati ak i u situacijama gdje nema znanstvenih dokaza o uzronoj vezi izmeu emisija i posljedica20 U formulaciji na engleskom jeziku je razlika jo uoljivija, jer je no (evidence) gramatiki ekvivalentno izrazu not any (evidence). Nedostatak apsolutno jasnog znanstvenog dokaza oigledno je manji stupanj neodreenosti ili neizvjesnosti. Neto o emu nema apsolutno jasnog znanstvenog dokaza moe biti visoko vjerojatno, skoro izvjesno. Znanost je uvjebani skepticizam, koji pretpostavku (hipotezu) u najboljem sluaju smatra jo uvijek (zasad) neoborenom, a nikada dokazanom. Sintagma apsolutno jasan znanstveni dokaz nije neto to je znanost sklona ukljuiti u svoj jezik.

19

Second International Conference on the Protection of the North Sea, London, 24-25 November 1987 http://www.seas-at-risk.org/1mages/1984%20Bremen%2 0Declaration.pdf20

Ministerial Declaration of the Third International Conference on the Protection of the North Sea, The Hague, 8 March 1990. http://www.seas-at-risk.org/1mages/1990%20Hague%20Declaration.pdf


Str. 20 od 30

Ako se stupanj neizvjesnosti oznaava brojem koji se naziva vjerojatnost, i koji ima vrijednosti 0 p 1, gdje je p vjerojatnost, onda bi odsustvo apsolutno jasnog znanstvenog dokaza moglo znaiti da nam raspoloiva znanstvena saznanja omoguuju da sa 99-postotnom sigurnou (p=0.99) zakljuimo da odreeno ponaanje izaziva tetne okolinske posljedice. ak i kod rigoroznije postavljenih kriterija, apsolutno jasan znanstveni dokaz je neto to je znanstvenicima strano. Postoje i u statistici manje rigorozni zahtjevu (tzv. razina signifikantnosti 0.05), ali to nije stupanj dokazanosti, nego smanjenje skepticizma.3.3.3. Dokazivanje kao proces smanjenja neizvjesnosti

S obzirom da u suvremenom pravu prevladava naelo slobodne ocjene dokaza, dokazivanje se svodi na uvjeravanje suda (ili drugog organa koji donosi odluku) u istinitost injeninih navoda21. Dakle, za razliku od znanstvenog dokazivanja, koje je vezano pravilima znanstvene metodologije, pravno odluivanje nije izravno vezano za neka stroga pravila. No, u svakom sluaju uspjeno dokazivanje predstavlja poveanje subjektivnog uvjerenja (subjektivne vjerojatnosti) u istinitost neke tvrdnje, pod utjecajem novih informacija. Zakljuivanje u sudskom postupku, iako intuitivno, u grubim crtama podsjea na proces zakljuivanja poznat u Bayesovoj statistici22, tako da moda ne vai izreka iudex non calculat. 1.1.8.Dokazivanje u legislativnom postupku Iako se zakonodavno odluivanje u biti ne razlikuje od bilo kojeg drugog donoenja pravne norme, zakonodavna odluka (normativni izbor) ne zahtjeva nikakve standarde dokazivanja. Zakonodavac je u krajnjoj liniji, ovlaten svoju volju pretvarati u zakon. On ima onu narav ovlatenja koju opisuje sentenca quidquid principi placuit, legis habet vigorem. Naravno, suvremeni zakonodavac je znatno ogranien nizom pravila, posebno ustavom i meunarodnim standardima ljudskih prava odnosno mogunou da se zakonodavna norma preispituje u sudskom postupku od strane neke sudske instance, nacionalne ili nadnacionalne. No, unutar tih granica, zakonodavac nema obvezu dokazivanja21

U naem pravnikom jeziku sreemo se sa sintagmom dokazivanje injenica, ali je oigledno da se ne dokazuju injenice, nego samo iskazi (tvrdnje, navodi) o injenicama, koje se u pravu preciznije nazivaju injeninim navodima. 22 O ovome vie kod Wintefeldt, Detlof von & Edwards, Ward (1986). Decision Analysis and Behavioural Research. Cambridge et alt.loci: Cambirdge University Press


Str. 21 od 30

svojih argumenata u onom smislu u kojem to imaju stranke u sudskom ili u upravnom postupku. Zakonodavac se moe posluiti znanstvenim argumentima po svom izboru (odabrati one koji odgovaraju njegovim potrebama), a moe zanemariti znanstvene argumente uz obrazloenje da u znanosti nema (potpune) suglasnosti oko neega. Konano, zakonodavac moe zanemariti znanstvene argumente i rukovoditi se ideologijom koja ne pridaje znaaj znanstvenoj argumentaciji. 1.1.9.Dokazivanje u upravnom postupku Odluke u upravnom postupku donose se na temelju utvrenog injeninog stanja, a utvrivanje je dunost organa koji vodi postupak. Samo u sluaju da organ ne moe sam pribaviti dokaze, teret dokazivanja pada na stranku. Pored toga, upravno rjeenje23 mogue je utemeljiti i na nedovoljno utvrenim injenicama24 ili kada se odluuje o poduzimanju hitnih mjera, koje se ne mogu odgaati, injenice na kojima se temelji rjeenje su utvrene ili barem uinjene vjerojatnim. Formulacija zakonske mogunosti neposrednog rjeavanja u sluaju donoenja hitnih mjera pogoduje primjeni naela predostronosti, jer se od podnositelja zahtjeva trai da samo uini vjerojatnim injenice zbog kojih se hitne mjere ne mogu odlagati, a to je est sluaj u situacijama kad je okoli ugroen. Primjena naela predostronosti u upravnom postupku radi pribavljanja dozvole udaljuje se od tradicionalnih pravila o dokazivanju i teretu dokazivanja. Naime, tamo gdje se od podnositelja zahtjeva za izdavanje dozvole zahtijeva dokaz o nekodljivosti predviene djelatnosti i tehnologije koju namjerava primjenjivati, on se kao stranka stavlja u teak poloaj, na to je argumentirano upozorio Rippe (Rippe, 2001)25: mora dokazivati negativne injenine navode, to se od stranaka23

Upravno rjeenje je izraz kojim se saeto izraava sintagma rjeenje doneseno u upravnom postupku. Nama je nezamislivo da postoje rjeenja koja se donose u upravnom postupku koja ne bi bili upravni akti i to oni akti kojima se upravna stvar rjeava (za razliku od upravnog zakljuka, kojim se upravlja upravnim postupkom). Uostalom, sintagmu upravno rjeenje koriste visoke sudske instance u obrazloenjima svojih presuda. Tako Upravni sud Republike Hrvatske navodi u presudi Broj: Us-2609/2009-10 ...postupak prije donoenje niestupanjskih upravnih rjeenja (istakao M.K.) proveden je sukladno odredbama Zakona.... Slino ovaj izraz koristi Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci U-II / 3449 / 2009: ...nakon 11 godina voenja postupka doneseno pravomono upravno rjeenje... 24 Zakon o upravnom postupku Federacije BiH (Slubene novine Federacije BiH, 2/1998) l. 139. st. 3 (neposredno rjeavanje na temelju injenica koje nisu dokazane, nego uinjene vjerojatnim) i st. 4. (neposredno rjeavanje u sluaju donoenja hitnih mjera koje se ne mogu odloiti)25

Rippe, Klaus Peter (2001) Vorsorge als umweltethisches Leitprinzip. http://www.ethikdiskurs.ch/umweltethik/Vorsorgeprinzip.pdf


Str. 22 od 30

u pravilu ne zahtijeva (negativa non sunt probanda, i ei incumbit probatio qui dicit, non qui negat26). Jo gore, osim to se podnositelj zahtjeva stavlja u teak poloaj da dokazuje negativne injenice, naelo predostronosti mu moe dodatno oteati zadau jer moe posluiti za postroavanje standarda dokazivanja. Konano, ovo je situacija u kojoj je zabranjeno sve to nije izriito dozvoljeno, pa je ve samim tim udaljavanje od tradicionalnih pravnih naela (da je dozvoljeno sve to nije zabranjeno). U ovome je takoer vidljiva primjena naela predostronosti, i to njegovog najstroeg oblika. Ipak, operacionalizacija ovog naela zapravo se svodi na zahtjev da stranka pribavi znanstvenu studiju o utjecaju njenog investicijskog projekta na okoli, od registriranog i ovlatenog subjekta kojeg sama bira i sama plaa. Ovdje se naizgled strogi zahtjevi pretvaraju u praksu koju ekonomisti nazivaju rent seeking (sticanje privilegija uz pomo utjecaja na politike odluke27) 1.1.10. Dokazivanje u parnici

U nekim sistemima postoje standardi dokazivanja, dok u drugima postoji privid takvih standarda. Tako se u amerikom sistemu common law-a od stranke zahtijeva da svoje injenine zahtjeve dokae u mjeri da ih uini vjerojatnijim od suprotnih injeninih navoda. Taj se standard naziva vaganjem vjerojatnosti (balance of probablilities). Ako stranka svoj zahtjev temelji na injeninom navodu ija je subjektivna vjerojatnost (uvjerenost suca ili porote) vea od 0,5 onda je ona dokazala svoj navod. Prema naim zakonima o parninom postupku stranka je duna dovoljno uvjeriti sud u istinitost svojeg injeninog navoda. to je dovoljno, izgleda da je faktiko pitanje (questio facti). Pretpostavljamo da se u najmanje rigoroznom sluaju radi o standardu balance of probabilities, ali da su u praksi kriteriji dokazivanja stroi. Stoga se za nae sudove moe rei da su plaintiff unfriendly (neskloni tuitelju). Naelo predostronosti moe imati utjecaj na izglede stranke koja u zatiti svojih prava trai zabranu okolinski tetnog ponaanja. Logina posljedica primjene naela predostronosti je sniavanje standarda dokazivanja u korist tuitelja oteenika ili stranke koja trai zatitu od opasnosti koju stvara okolinski26

Paulus lib. 69 ad edictum, prema Digeste 22.3.2 Henderson, David R. Rent Seeking. Concise Encyclopedia of Economics. http://www.econlib.org/library/Enc/RentSeeking.html27


Str. 23 od 30

neodgovorno ponaanje tuenika. To je jo vjerojatnije u sistemima u kojima umjesto standarda dokazivanja funkcionira pravilo da je sudsko uvjerenje questio facti. Ne bi bilo udno ni da se sudska praksa pone intuitivno rukoviditi vaganjem matematikih oekivanja u kojima su vjerojatnosti istinitosti nekog iskaza povezani sa vrijednou koristi ili tete koja nastaje donoenjem sudske odluke. Kako bude rasla svijest o razmjerama, dalekosenosti i nepovratnosti okolinskih teta, sudovi e prihvaati nii stupanj vjerojatnosti (dokazanosti) injeninih navoda stranaka koje trae zabranu ponaanja opasnog po okoli, u potrebi da usporede rizike povezane sa prihvatanjem tubenog zahtjeva prema rizicima povezanim sa odbijanjem tubenih zahtjeva. 1.1.11. Dokazivanje u kaznenom postupku

Neizvjesnost koju standardi dokazivanja doputaju u kaznenom postupku je u pravilu veoma niska beyond reasonable doubt, izvan razumne sumnje. U kaznenom postupku neizvjesnost koristi optuenom (in dubio pro reo). Takav odnos prema neizvjesnosti smanjuje efikasnost kaznenopravne zatite okolia, jer smanjenjem vjerojatnosti progona, vjerojatnosti izricanja sankcije i i vjerojatnosti izvrenja sankcije, smanjuje matematiki rizik kriminalnog ponaanja. S obzirom da se ovdje radi o sloenim vjerojatnostima (dakle proizvodu brojeva manjih od jedan, proizvodu koji postaje manji sa svakim sljedeim umnokom) vjerojatnost primjene kaznene sankcije je niska. S druge strane, kaznenopravne sankcije imaju openito najveu odvraajuu snagu, dakle za adresate pravne norme imaju u pravilu najveu negativnu vrijednost, tako da se odbojnou sankcije kompenzira strogost naela in dubio pro reo. Konano, odredbe materijalnog kaznenog prava imaju svoju funkciju i kad je vjerojatnost primjene sankcije izuzetno niska (a to je najee sluaj zbog rigoroznih standarda dokazivanja). I u takvim sluajevima norma djeluje horroris causa. Osim toga, nije samo vjerojatnost osuujue prede (ili njenog izvrenja) odvraajua, nego i izvjesnu odvraajuu snagu imaju i druge faze kaznenog postupka (adresatima kaznenopravne norme je odbojna i vjerojatnost da budu prijavljeni za kazneno djelo, a jo vie da se protiv njih otvori istraga, neovisno od toga hoe li istraga biti obustavljena). Dakle, kaznenopravna zatita ima uinak horroris causa neovisno o vjerojatnosti primjeni kaznenopravne sankcije.


Str. 24 od 30

4.

Zakljuak

U ovom eseju smo proveli zamisao da pojmove teorije odluivanja (model situacije odluivanja, pravilo odluivanja, neizvjesnost, vjerojatnost, rizik, matematiko oekivanje) primijenimo na interpretaciju naela i normi okolinskog prava. Situacije odluivanja koje se u matematikoj teoriji igara modeliraju matricom plaanja instancirali smo na istuacije pravnog odluivanja, od odluivanja u legislativnom postupku, preko odluivanja od strane subjekata koji primjenjuju pravnu normu (sudova i upravnih tijela), do odluivanja adresata pravne norme (subjekta ije se ponaanje regulira pravnom normom). Uoili smo da je za postojanje problema odluivanja potrebno da ishodi odluka (elementi matrice plaanja) imaju neku subjektivnu vrijednost za donositelja odluke. Bez toga, problem odluivaanja u takvim sluajevima ne postoji, jer zakonodavac ne haje za ishode svog isbora. U tome moda lei objanjenje itavog sistema pravnih normi koji je konstruiran tako da ne ostvarije svoju deklariranu svrhu. Situaciju odluivanja u kojoj se nalazi adresat pravne norme moe se prikazati matricom plaanja, kao promjena vrijednosti matrice iznosom koji se koji nazivamo sankcija, u sluaju zabranjujue pravne norme, odnosno nagrade u sluaju poticajne pravne norme. Naelo odrivog razvoja interpretirali smo modelom s vie od dva igraa uvoenjem buduih generacija i njihovih interesa u model odluivanja. Naelo zagaiva plaa (polluter pays) interpretirali smo modelom u kojem se u matrici plaanja mijenjaju vrijednosti tako da se negativna vrijednost koju zagaiva prevaljuje na druge subjekte (ekstrernalizira), prenose kao korekcija vrijednosti plaanja za zagaivaa. Razmotrili smo smisao koji standardna pravila odluivanja u uvjetima neizvjesnosti imaju u okolinskopravnom kontekstu. Pravilo maximax (po kojem igra bira onu opciju ponaanja koja sadri maksimalni iznos dobiti za njega), mada nema neku normativnu vrijednost, moe predstavljati model lakomog, bezobzirnog i gramzivog ponaanja, dakle stvarnosti koja je i dovela do potreba stvaranja okolinskog prava. Slino je i sa pravilom minimalnog aljenja (minimum regret rule), kod kojeg igra bira onu opciju ponaanja (redak matrice) kod koje je najmanje aljenje za izmaklom dobiti. Pravilo maximin (izbor onog retka matrice koja daje najvei iznos pri ostvarenju najgorih okolnosti) modelira okolinskopravno naelo predostronosti u njegovom ekstremnom obliku, u kojem donositelj odluke ima maksimalno odbojan stav prema riziku.


Str. 25 od 30

Posebno znaajan aspekt naela predostronosti je njegovo tretiranje neizvjesnosti. Analizom dvaju jezinih formulacija naela (druge i tree Konferencije o zatiti Sjevernog mora) ukazali smo da je vremenom dolo do ireg definiranja naela, koje omoguava i njegovu iru primjenu. Naime, dok je u prvoj formulaciji primjena naela bila doputena samo u odsustvu apsolutno jasnih znanstvenih dokaza o tetnim posljedicama, u drugoj formulaciji primjena je doputena i kad nema bilo kakvih znanstvenih dokaza. Uoili smo kako se naelo predostronosti odraava i u postojeim pravnim rjeenjima, npr. u reimu izdavanja dozvola, koji se temelji na izokretanju naela da je dozvoljeno sve to nije zabranjeno u naelo da je zabranjeno sve to nije izriito dozvoljen. Pri tome je na stranku koja trai dozvolu prevaljen teret dokazivanja negativnih injenica (protivno naelu negativa non sunt probanda) Naime, stranka mora dokazivati odsustvo okolinski tetnih posljedica tehnologije koju namjerava primijeniti. Posebno vana veza izmeu teorije odluivanja i pravnog odluivanja nalazi se na podruju dokazivanja. Naime, prema suvremenom pristupu analizi pravnog odluivanja, dokazivanje je proces mijenjanje subjektivnog uvjerenja donositelja odluke u istinitost injeninih navoda pod utjecajem dodatnih informacija. Dodatne informacije smanjuju ili poveavaju neizvjesnost, ali u razliitim postupcima za donoenje odluke zahtijevaju se razliiti stupnjevi smanjenja neizvjesnosti. Ukazali smo na to da je u naem pravu stupanj neizvjesnosti koji se tolerira kod donoenja odluke nedefiniran, ali da se moe opravdano pretpostaviti da se u parninom i upravnom postupku tolerira vei stupanj neizvjesnosti nego u kaznenom postupku. Iznijeli smo vlastita zapaanja o moguim implikacijama razliitog tretmana neizvjesnosti u pravilima dokazivanja koja vae u parninom, upravnom i kaznenom postupku. U parninom postupku e svijest o razmjerama, dalekosenoti i nepopravljivosti okolinskih teta poveati sklonost sudova da prihvataju blae kriterije za dokazivanje navoda onih stranaka koje trae zatitu od okolinski tetnog ponaanja zagaivaa i ugroivaa (tuenika koji ne izazivaju tetu, nego navodno stvaraju opasnost po okoli). U kaznenom postupku e se vjerojatno zadrati tradicionalni zahtjev za visokim stupnjem izvjesnosti kod donoenja osuujue presude (krivica se mora dokazati izvan razumne sumnje, a dvojba koristi optuenom), ali e kaznenopravna zatita okolia imati snaan uinak i kad je vjerojatnost progona i osuujue presude niska. To zbog toga to ne samo kaznene sankcije, nego i svaka faza postupka sama po sebi, imaju odvraajuu vrijednost za adresata, tako da djeluju i kad se ne primjenjuju (horroris causa).


Str. 26 od 30

5.

Bibliografske reference1. AARHUS CONVENTION. Convention on Access to Information, Public Participation inDecision-making and Access to Justice in Environmental Matter. http://www.unece.org/env/pp/ 2. Ahteensuu, Marko (2008). IN DUBIO PRO NATURA? A Philosophical Analysis of the Precautionary Principle in Environmental and Health Risk Governance. (Dissertation) University of Turku, Dept. of Social Sciences, https://oa.doria.fi/bitstream/handle/ 10024/38158/diss2008ahteensuu.pdf?sequence=1 3. Backes, Chris W. & Verschuuren, Jonathan M. The precautionary principle in international, European and Dutch wildlife law. Colorado Journal of International Environmental Law and Policy, vol. 9, no. 1, p. 43-70 (ISSN 1050-0391) takoer na: http://arno.uvt.nl/show.cgi?fid=4977 4. COMMUNICATION FROM THE COMMISSION on the precautionary principle (2000) COMMISSION OF THE EUROPEAN COMMUNITIES. COM(2000) 1 final Declaration of the International Conference on the Protection of the North Sea (1984) (Bremen Declaration, 1 November 1984) http://www.seas-atrisk.org/1mages/1984%20Bremen %20Declaration.pdf 5. Environmental Levy on Plastic Bags. Irish Tax and Customs. http://www.revenue.ie/en/tax/env-levy/environmental-levy-plastic-bags.html 6. Foster, John Bellamy (2000). Marxs Ecology: Materialism and Nature. http://www.tifcss.org/graphics/marx_ecology.pdf 7. Game Theory. Stanford Encyclopedia of Philosofy. http://plato.stanford.edu/entries/game-theory/ 8. Game Theory. Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Game_theory 9. Henderson, David R. Rent Seeking. Concise Encyclopedia of Economics. http://www.econlib.org/library/Enc/RentSeeking.html 10. Ministerial Declaration of the Third International Conference on the Protection of the North Sea, The Hague, 8 March 1990. http://www.seas-at-risk.org/1mages/1990%20Hague %20Declaration.pdf 11. PRINCIPES DU CODE DE LENVIRONNEMENT. Le principe de precaution. http://www.ecologie.gouv.fr/IMG/pdf/Le%20principe%20precaution.pdf 12. Rasmunsen, Eric (2006). Law and Game Theory. http://www.rasmusen.org/ published/Rasmusen-07-book.lawgames.pdf 13. Report of the World Commission on Environment and Development: Our Common Future. UN Documents. http://www.un-documents.net/wced-ocf.htm 14. Rippe, Klaus Peter (2001) Vorsorge als umweltethisches Leitprinzip. http://www.ethikdiskurs.ch/umweltethik/Vorsorgeprinzip.pdf 15. Second International Conference on the Protection of the North Sea, London, 24-25 November 1987 http://www.seas-at-risk.org/1mages/ 1984%20Bremen%20Declaration.pdf 16. Stiff, Peter. Gum tax prevented as industry steps in. http://www.confectionerynews.com/ Formulation/Gum-tax-prevented-as-industrysteps-in 17. Sunstein, Cass R.(2002-2003) Paralyzing Principle: Does the Precautionary Principle point us in any helpful direction? http://www.cato.org/pubs/regulation/regv25n4/v25n4-9.pdf


Str. 27 od 30

18. Talvinen, Krister (2009). The Inevitability of Skepticism. A Study on the Problem of theCriterion (Dissertation). University of Turku, Dept. of Social Science https://oa.doria.fi/bitstream/handle/10024/45170/diss2009talvinen.pdf?sequence=1 19. The False Claims Act. http://library.findlaw.com/2000/Nov/1/130252.html 20. Wacke, Andreas (2002). Protection of Environment in Roman Law? http://www.romanlegaltradition.org/contents/2002/RLT-WACKE1.PDF 21. Wingspread Conference on the Precautionary Principle (1998) http://www.sehn.org/wing.html 22. Wintefeldt, Detlof von & Edwards, Ward (1986). Decision Analysis and Behavioural Research. Camridge et alt.loci: Cambirdge University Press 23. Wittmann, Dr. Michael (2005) Das Vorsorgeprinzip: Ein Grundsatz fr den Umgang mit Risiko und Unsicherheit. Vortrag fr den Workshop Risiko 6. Und 7. Oktober 2005, Tobelbad bei Graz. Bundesministerium fr Land- und Forstwirtschaft, Umwelt und Wasserwirtschaft http://chemistry.prevention.issa.int/ activities/graz05/Wittmann_2005-0916_deutsch.pdf 24. World Charter for Nature. United Nations. General Assembly (1982) http://www.un.org/documents/ga/res/37/a37r007.htm

6.

Spisak tabela

Tablica 1 Matrica plaanja u modelu s 2 retka ..............................................2 Tablica 2 Model s razliitim interesima..........................................................5 Tablica 3 Djelovanje pravne norme na matricu plaanja................................7 Tablica 4 Matrica okolinskopravne injunkcije ...............................................9 Tablica 5 - Maximin pravilo............................................................................17


Str. 28 od 30