SALMEDIN MESIHOVIC - POPRATNA DJELA. Sabrani Clanci, Opservacije, 34 Komentara

7/22/2019 SALMEDIN MESIHOVIC - POPRATNA DJELA. Sabrani Clanci, Opservacije, 34 Komentara

1/259

POPRATNA DJELA

Sabrani lanci, opservacije, 34 komentara

SALMEDIN MESIHOVI

Sarajevo, 2013


2/259

POPRATNA DJELA. Sabrani lanci, opservacije, 34 komentara

ii


3/259


iii

Salmedin Mesihovi


Izdanje:

Prvo

Sarajevo, 2013

Elektronsko I. izdanje

-------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo

821.163.4(497.6)-92

MESIHOVI, Salmedin

Popratna djela : sabrani lanci, opservacije,

34 komentara [Elektronski izvor] / Salmedin

Mesihovi. - Sarajevo : Filozofski fakultet, 2013.

- 1 elektronski optiki disk (CD-ROM) : tekst,

slike ; 12 cm

Biografija: str. 253. - Nasl. s naslovnog ekrana.

COBISS.BH-ID 20800518

-------------------------------------------------


4/259


iv


5/259


v

SALMEDIN MESIHOVI

POPRATNA DJELA.

Sabrani lanci, opservacije, 34 komentara

Sarajevo, 2013


6/259


vi

"Upoznali su istinu i sada se moraju boriti kako bi je odrali ivom, nijedna vlast ih ne moe

zaustaviti u tome."


7/259


8/259


2

kao obini tigar od papira. Zapad je pokazao svijetu da je pao. Buistika ekspanzija jebio samo labui pjev jednog svijeta, ogrezlog u totalnom dekadensu i njena ekspanzija ipored velikog zamaha sada ne samo da stagnira, nego se povlai. Razlozi tome su isti oni

koji su doveli do propasti druge civilizacije a to su : prevladavanje konformizma,naputanje odgovornosti, demografski pad, postupno naputanje tekovina racionalizma,prosvjetiteljstva, preduzimljivosti, progresivizma i preputanje umiljenosti,samozadovoljstvu, hedonizmu, pohlepi, fantaziji i mistici.

ini se kao da je taj itav svijet ustajao i da su nove generacija napustile vrijednosti onihgeneracija koje su izgradile Europu i Anglo-Ameriku kao najnapredniji dio ovjeanstva,njegovu parnu lokomotivu. Britanija, Francuska, Njemaka nisu vie nikakve sile, i kaotakve ih treba i vrednovati i tretirati. Njihov utjecaj proizlazi samo iz historijske tradicije iniega vie. Jedino jo su ostale USA, ali pitanje koliko e i one uspjeti da jo odravajuprilino poljuljanu dominantnu poziciju u svijetu. Uspjena imperijalna vladavina sezasniva na tri stuba : viziji, odgovornosti i privilegijama. Da bi imperij mogaofunkcionirati sva tri stuba istovremeno i u punoj snazi moraju pulsirati, i kada se zaboraviodravati prva dva spomenuta stuba, imperij definitivno prelazi u proces deklinacije ikonanog kraja. Zadnje dvije dekade amerike prevlasti su samo primjer ta se deavakada se stubovi vizije i odgovornosti ne odravaju. Historijski gledano monopolarnostUSA je bila vrlo kratkotrajna, najvie radi toga jer se zasnivala na tome da se uzimajusamo privilegije hegemonije. I sada kada je njihova hegemonija nepovratno nestala,ostala im je samo arogancija i zavist i nita vie. To najbolje pokazuju kada trae inajmanji izgovor da umanje pobjede Kine na Olimpijskim igrama. Ali sadanja kriza je

pokazala neto drugo, Zapad je ostao potpuno izoliran od strane itavog svijeta. Svijetniti ijedna imperija se ne mogu zasnivati samo na injenici Novac je bog i sve jemoralno ako se moe doi do njega. Planetom sada mariraju nove sile i uekonomskom i u politikom i u kulturnom pogledu, a to su Kina, Rusija, Indija i Brazil.Ovo je stoljee ovih zemalja. Pet velikih zvijezda se ocrtalo na nebu XXI. st. i njihovarije i uloga e biti dominirajua za sudbinu ovjeanstva i rodne Planete u ovomstoljeu. U ovom trenutku najsimpatiniji je Brazil sa svojim sposobnim ikarizmatinim ljeviarskim predsjednikom Lula da Silvom. Ali to je samo zato to jeBrazil jo uvijek u statusu proto-sile. Vidjeemo kako e se ponaati kada postane pravasila, hoe li tada biti slian bezskrupuloznoj buistikoj USA ili hladnoj i brutalnoj

putinovskoj Rusiji. Treba se nadati da e Brazilci ipak na vrijeme shvatiti sve manevoenja imperijalistike politike zasnovane samo na pohlepi.

Nekadanja politika nesvrstanosti, koja je u periodu bipolarnosti i hladnog rata bilanajbolje rjeenje kako bi zemlje u tjesnacu izmeu velikih sila pokuale da sauvajukakvu takvu nezavisnost, vie nije mogua, ona je umrla skoro prije dvije decenije. Uvremenu kada se dogaa smjena civilizacija pratea pojava su velike turbulencija i


9/259


3

prestrojavanja u svim aspektima ivota i pojedinaca i zajednica. I gdje smo tu mi, u tomekomaru historijske prekretnice. Zemlje Zapadnog Balkana i openito ovog jugoistonoeuropskog poluotoka nalaze se u okvirima zapadnog imperija, ali na njegovim krajnjim

granicama, u zoni u koju je ve polako poeo prodirati ruski politiki i posebnoekonomski imperijalizam. Nivo njihove autonomije i prava odluivanja u odnosu naimperije je vrlo nizak, tako da se sa pravom moe govoriti o visokom stupnju politike,ekonomske i kulturne potinjenosti, skoro ropskog karaktera. Jugoistono europskezemlje su najobinije monete za potkusurivanje, sa marionetskim lokalnim vladama, ioblasti izvlaenja resursa i ljudi. Takvom stanju je doprinijela iznimna partikularizacijaprostora, njegova unutarnja podijeljenost, korumpiranost lokalnih predstavnika i openitokancerogeno stanje korupcije u drutvu, totalna propast i nefunkcioniranje ne viedravnih struktura nego drutva u cjelini. Problem je to u vremenu kada propada jednaimperija, a raaju se nove imperije sa svojim civilizacijskim sustavima i vrijednostima,

ustvari najvie stradaju oni mali, posebno ako se nalaze na tektonskim rasjeklinamasudara imperijalnih ploa. Tu u prvom redu dolaze u obzir Balkan, Kavkaz i Bliski iSrednji Istok. Vrlo je realna opasnost za male zajednice na ovim prostorima da se raspreu historijskim bespuima i tako ieznu kao prepoznatljive i funkcionalne pojave. Spas sekao po pravilu trai u jo jaem vezivanju za imperijalnog gospodara, to je potpunopogrena politika na duge staze. Velike sile imaju svoju logiku djelovanja, svoje interesekoji znatno prevazilaze shvatanje interesa majunih, partikularnih zajednica (bez obzirakoliko one bile samoljubive i arogantne). Nada da imperijalistike sile potuju i vrednujumajune balkanske zajednice kao saveznike, partnere ili prijatelje je iluzija.Imperijalistike sile majune zajednice mogu doivljavati samo kao sluge i podlonike,metaforiki reeno majune zajednice Balkana su obini sitni novac za razraunavanje. IUSA i Rusija i drave jalove EU i Kina mogu biti samo apsolutistiki gospodari i nitavie i nita bolje one jednostavno ne mogu biti; to je bitni aksiom historijskog razvitka. Ukonanici svako nazovi saveznitvo sa odreenim imperijalizmom, a u praksinajobinije sluganstvo uvijek vodi ka propasti. I zato je bolje za prijatelja imati Zambiju,nego oligarhijsku USA ili apsolutistiku Rusiju, jer je prijateljstvo Zambije iskreno ipravo. Rjeenje nije ni prelazak na kolosjek tradicionalizma, fundamentalizma ikonzervativizma, kao to to pokuavaju uiniti pojedine zajednice koje se zatvaraju usebe. Tako se one postupno otuuju od okruenja, samoizoliraju i preputaju unutarnjem

dekadensu. Stare religije su izgubile smisao dogmatske sadrine koja je prilinorelativizirana historijskim progresom, a prazni prostor pokuavaju popuniti new agereligioznost, kao to su scijentologija, damanhur, piramidiotija i mnoge druge sekte. Newage religioznost sa svojim aktivnostima, iti uenjima i dogmama jednostavno nijedostojna da bude nova kolektivna savjest i svijest ovjeanstva.

Koliko god to zvualo utopistiki, jedino rjeenje za balkanske i podunavske malezajednice je njihovo jedinstvo. Svaka od tih zajednica je i previe malena da bi mogla


10/259


4

sama ostvariti bilo kakav progres. Kao takve one postaju leglo za ispoljavanje najniih inajmranijih strasti ovjeka. Savreno okruenje za kriminal i korupciju. Zaostalo tlo nakojem uspijeva i raste samo demagogija, primitivizam i mrnja. Svijet beaa. Takvo

stanje u potpunosti odgovara imperijalistikim planovima, jer su otporne snage uslijedrazarajueg djelovanja autarkinih elita prilino oslabile, i crpljenje resursa je samotehniko pitanje, a nipoto lokalnog suprostavljanja. Da bi se znai to prevazilo,potrebno je uspostaviti to jedinstvo itavog niza zajednica koje se naslanjaju na osnovicukoja povezuje dva nekadanja carska grada Be Istanbul. Naravno, da bi se uopepristupilo realizaciji ovoga projekta potrebno je da i ljudi i zajednice sa ove osi doiveunutarnju katarzu, preobraaj i da se oslobode strahova i taloga kolektivnih iindividualnih trauma. Da oslobode i otvore i svoju svijest i svoju savjest, ali i da postanuodgovorniji, humaniji, progresivniji.

Ta Unija bi odgovorila i novim potrebama i zahtjevima ljudi. Informacije i komunikacijebi premreavale i povezivale kompletan prostor. Privredne, kulturne, intelektualne idruge potrebe ljudi bi se lake ostvarivale. to manje ogranienja i granica to vieinterakcije, to kao posljedicu ima bri, svestraniji i bolji razvoj. Takva zajednica bimogla da bude uzor i za jalove i birokratske strukture Europske Unije ije jenevizionarstvo i neidealizam nanijelo velike gubitke nekad preduzimljivoj Europi. Testrukture su i preglomazne i umorne i bezvoljne i moraju biti zamijenjene vitalnijim isvjeijim i znatno funkcionalnijim institucijama, idejama, vizijama i projektima. Topodrazumijeva i da Britanija, Francuska i Njemaka konano raskinu sa svojimkolonijalnim i megalomanskim mentalitetom, nainom ponaanja, arogantnim odnosom i

rjenikom i postanu svesni svoga stvarnog statusa i utjecaja u svijetu. Ta jedna Balkansko Podunavska zajednica bi mogla biti i okosnica te nove Europske ili Euro-mediteranskeUnije, ravnopravnih graana i zajednica.

1.2Ujedinjenje ljevice ili propast u vladavini maligne desnicePosljednja godina je svjedokom konanog sunovrata neoliberalnog kapitalistikogporetka, koji je skoro tri decenije dominirao svjetkom pozornicom. Kao to nijeadekvatno znala doekati informatiko-tehnoloku revoluciju, tako BiH jo loije se

suoava sa posljedicama sloma neoliberalizma. Teko je oekivati od jedne podijeljenezemlje sa itavim okeanom unutarnjih predrasuda i strahova, do sri korumpirane i saunitenom privredom i opljakanom imovinom, sa ruiniranom srednjom klasom iradnitvom dovedenim na rub gole egzistencije da bude zaobiena od trenutnih svjetskihprocesa. Vladajuem i dominirajuem sustavu koji je kombinacija kolonijalno-izrabljivake strane elite oliene prvenstveno u stranim bankama (poglavito austrijskim) istranim koncernima i domae maligne desnice, oliene u kriminaliziranim,


11/259


5

nekompetentnim, skoro kolaboracionistikim krugovima i pojedincima, jednostavno nijestalo da BiH sa svim svojim sastavnim dijelovima uspije se odhrvati i sadasnjimnedaama i narastajuem valu recesije i ekonomske krize. I ako se ovakav sustav zadri

jo neko vrijeme, u kome navedeni elementi su pripijeni kao pijavice na ono jo uvijekivueg tkiva nase zemlje, vrlo brzo emo se nai na putu bez povratka... u pakao.

Meutim, koliko strani ekonomski i politiki protektori, kao i domai maligni desniaribili krivi za trenutnu situaciju i za mogui put bez povratka... historijsku krivicu e nositii naa ljevica ako ne prihvati povijesnu odgovornost i preuzme poluge kako bi sesprijeila katastrofa. Sadasnja BH ljevica bi se mogla podijeliti na dva dijela : nestranackisektor sainjen od itavog niza organizacija (uglavnom voenih od mlaih ljudi) istranaki sektor sainjen od vie politikih partija. Nestranaka ljevica je danas praktinojedini nosilac progresivnih, ljevicarskih tendencija i aktivnosti na terenu. U prvom redu tutreba istai Pokret Dosta!, zatim Demokratski omladinski pokret (koji jesocijalhumanistika opcija), Akciju Graana, pokret Revolt, Gariwo, Drutvo Josip BrozTito, Pokret za socijalnu pravdu, i mnoge druge organizacije koje djeluju na prostoruBiH. I pojedini sindikati vode oajniku borbu za pravdu i dostojanstvo. Za razliku odnestranakog dijela, na stranakom polu ljevice stanje je tee, i upravo ta injenica iolakava djelovanje i vlast marionetsko-lopovskih struktura. Radniko-komunistikapartija BiH je pred gaenjem, Socijaldemokratska Unija je skoro nestala dok je NasaStranka jo uvijek strukturalno i organizaciono nesazrela i idejno nedovoljno profilirana.Posebna pria je SDP, ija je praksa djelovanja jo uvijek na naelima neoliberalnefilozofije, i sa nedovoljno demokratinom unutarnjom atmosferom. Npr. portal SDP-a je

vjerojatno portal sa najvie cenzure na internetu, sa brisanjem svakog komentara koji nijeulizivaki ili koji se imalo kritiki odnosi na stanje i djelovanje pojedinaca u SDP-u.Istovremeno ljevica, posebno ona stranaka, gubi i previe i vremena i energije nameusobna prepucavanja, unutarnje subobe i kalkulacije, meuljudske odnose,politikanstvo, neke sitne dnevnopolitike kalkulacije i slino.

Meutim, neminovno e se stranaka ljevica morati osloboditi ovih slabosti i stupiti uproces stvaranja zajednikog fronta i meusobno i sa nestranakom ljevicom, sadaaktivnijom i snanijom opcijom. Ta ideja zajednitva ljevice i njenog zajednikognastupa je jedina nada i ansa za Bosnu i Hercegovinu. To ne mora biti koalicija,dovoljno je postojanje jedne koordinacije koja bi usmjeravala rad ljeviarske misli nazadovoljstvo graana Bosne i Hercegovine. Naravno preduvjet uspjeha djelovanjaUdruzenog fronta ljevicarskih, demokratskih i graanskih organizacija jesteprevazilaenje osobnih animoziteta, sujeta i ambicija te jaanje unutarnje demokratinostia sve radi ideje, opeg interesa i vieg cilja. Oni koji odbiju suradnju i saveznitvoneminovno e na sebi ponijeti biljeg povijesne odgovornosti za neuspjeh ideje zvaneBosna i Hercegovina.


12/259


6

1.3Analiza destrukturalnog sustavaZadnja deavanja od 21. II. 2010. god. pred zgradom Federalne vlade, koja je demolirana

od strane protestanata i sukob sa policijskim jedinicima predstavljaju ustvari jedanvanjski, pojavni simptom teke bolesti kompletne zajednice. Sama deavanja predFederalnom vladom su vrlo slojevita, i ne bi ih trebalo promatrati jednoznano ili samo udnevnopolitikom kontekstu. Prvi sloj je nesumnjivo odnos prema konkretnom povodu,radi ega su se i odravali protesti. Sljedei sloj stvarno moe predstavljati sukobodreenih interesno oligarhijskih klika, odnosno poetak estoke predizborne kampanjekoja bi trebala kulminirati izborima u jesen ove godine. Rije je moda o sukobu izmeutrenutno vladajue oligarhije i one suparnike oligarhijske grupacije koja eli doi navlast, a to se jasno primijeti i u ponaanju odreenih medija. estina toga sukoba jelogina, jer je rije o borbi nad kontrolom preostale, jo uvijek nepotroene i naslijeene

porodine srebrenine, odnosno javnog bogatstva na bonjakom dijelu Federacije.Da se bude konkretan rije je o oligarhijama Stranke demokratske akcije (SDA), Strankeza BiH (SBiH) i Saveza za bolju budunost (SBB). Kada se skine taj stranarski,dnevnopolitiki sloj sa deavanja pred vladom na svjetlo dana izbija jedan drugi sloj, a unjime se primjeuje sav bijes i nezadovoljstvo naroda koji nije usmjeren prema rjeavanjukonkretnog problema (povoda demonstracija), prema odreenom pojedincu ili oligarhijiili stranci, nego primarno prema trenutnom sustavu takvom kakav je. I tu se dolazi dokljunog elementa koji bi mogao objasniti sve ono to se desilo pred zgradom Federalnevlade, ali i to se stalno deava na naim ulicama, selima i gradovima. Taj sustav

dominira ovim prostorima ve 20 godina i rije je o onom politikom, drutveno ekonomskom i kulturolokom ureenju koje je naslijedilo nekadanje socijalistikosamoupravljanje. I injenica je da za ove dvije decenije on nije pokazao da jefunkcionalan, i da je za nae uvjete teko provodiv i neprogresivistiki. Rije je ustvari ojednoj zanimljivoj kombinaciji neoliberalnog kapitalizma, ija rjeenja i mentalitetodnosa sutinski dominiraju, i religijsko - nacionalnog fundamentalizma koji uglavnomdaje vanjsko, formalistiko obiljeje. Takva obiljeja navedenog sustava su u svimdijelovima BiH, u oba entiteta, u svih deset kantona i jednom distriktu. Zbog svojesutinske prirode, ovakav sistemski mastodont nije mogao, niti je, a niti e moiizgraditi djelotvorne i prepoznatljive strukture, koje bi mu omoguile funkcionalnost.

Tako bi se trenutno dominatno ureenje moglo najbolje opisati kao destrukturalnisustav koji iz sebe producira itav niz negativnosti. Potrebno je navesti neke od tihnegativnosti, proistekle iz viedecenijske geneze zla na naim prostorima, kao to su :

a) Radikalno socijalno raslojavanje, u okviru ega se pauperizira srednja iradnika klasa.


13/259


7

b) Pauperizirana radna, plebejska veina se pretvara u masu sa sve manjimpravima, a sve veim obavezama.

c) Stvaranje i izdizanje novih malih, naglo obogaenih (tzv. tranzicijskih) elita,koje svoje bogatstvo nisu stekli zakonitim, moralnim niti progresivno -proizvodnim radom i djelovanjem, nego koristei sive zone tzv.tranzicijskog poslovanja, ratno profiterstvo, bliskost sa politikim stranim idomaim strukturama ili ak i klasini kriminal. U okviru toga je potrebnonavesti da ni strani ni domai kapital u rukama tih elita uglavnom nijeproizvodnog karaktera, nego (kod stranaca) bankarskog, uslunog ili je rije oposjedovanju nekretnina (kod domaih oligarhijskih klika).

d) Te nove oligarhijske elite imaju i aristokratski nain ponaanja i namalograanski nain prakticiraju manifestiranje svoga novosteenog

bogatstva i moi.e) Poto je nemogue da ovakav sistem bude funkcionalan i razvojno

progresivan, onda se ta injenica amortizira sve veim poveavanjembirokratizma, korupcije i demagogijom.

f) Provomiranje mentaliteta kakistokracije, kao moralno i vrijednosnodopustivog.

g) U Republici Srpskoj je rije o autokraciji jednog ovjeka i njegovogneposrednog okruenja.

Iz svega je jasno da zbivanja ne samo kod zgrade Vlade Federacije, nego i openito valprotesta, nezadovoljstva i nemira nisu posljedica rjeavanje ili nerjeavanja odreenogproblema, nego direktno i nedvosmisleno proizlaze iz strukturalne greke unutar samogsustava. Posebno mjesto u ovoj prii ima odreenje Socijaldemokratske partije BiH.Stranake oligarhije SDA, SBiH i SBB, SNSD (uz svoje trabante), oba HDZ, SDS (sahipotekom nositelja ratnih zloina), SRS, PDP nemaju niti su ikada imale temeljnusocijalno ekonomsku i kulturoloku teoriju iz koje su proistekle, nego vie manjesvoje idejno i ideoloko odreenje nalaze u improviziranju i prilagoavanju datojsituaciji. Za razliku od njih SDP BiH svoje porijeklo ima u teoriji marksizma, i po svojojtemeljnoj vokaciji trebao bi da zastupa interese radnike klase, pauperiziranih slojeva i

svih onih koji su nastradali u tranziciji. Meutim, situacija je znatno drugaija i politikadijela rukovodstva SDP BiH i odnos prema sadanjem destrukturalnom sustavu semoe sa punim pravom smatrati neoliberalnim, pa se i zvanini stav rukovodstva SDPBiH u vezi protesta i trenutnog stanja u zemlji ne moe smatrati da je na liniji tekovinaljeviarske misli. Ulaziti u dnevnopolitiko stranaranje i potpuno svrstavanje uz samojednu oligarhijsku kliku, radi toga to predsjednik SDP BiH ima personalni sukob savoom druge oligarhijske klike definitivno nije rjeenje. Ustvari glavni problem svih


14/259


15/259


9

idejnih baza ili deklarativnih vokacija) trebale da budu nosilac promjena i rukovoenjaprocesom prevazilaenja historijskog meaa. Meutim, historijske injenice govore dase u nekim sluajevima te snage i ne snalaze ba najbolje, jer ih ograniava pasivizacija,

pretjerani oportunizam ili pretjerano sektatvo, loa procjena, uhljebljenost umalograansko shvatanje procesa, zakovanost u dogmatsko ideoloke postavke... itd.Dobar primjer pruaju upavo ruski menjevici ili Ebertov SPD u Njemakoj kojijednostavno nisu shvatili aktuelnost i potrebe koje iz njega proistiu. Posebno lo primjerpruaju socijaldemokratske stranke neposredno pred I. svjetski rat, koje su u velikojveini podrale ratni pokli svojih ratnohukaih vlada i generaltabova. Tako su tarukovodstva tadanjih radnikih partija izdale radniku klasu i svoje ideale, odabravi putsocijalpatriotizma ili socijalovinizma. Radi toga i ta rukovodstva snose odgovornost zatadanju tragediju Evrope. Svjetli izuzetak ine samo muenik an ores, te neke drugemanje radnike i socijaldemokratske partije (npr. Dimitrije Tucovi). Bez obzira ta se

sve moe zamjeriti Vladimiru Iljiu Lenjinu (i njegovom socijaldemokratskom -boljevikom pokretu), on je u datoj situaciji, posebno za 1917. god. bio potpuno u pravu.On je shvatio kako se situacija razvija, razumio je u potpunosti kontekst pojavehistorijskog meaa, i to je savreno iskoristio za razliku od svoje socijaldemokratske -menjevike sabrae, socijalrevolucionara (esera), austromarksista... itd. Slinomenjevizmu nerazumijevanje historijskog meaa pokazali su staljinisti, koji su usvojoj krutosti najodgovorniji za pad panske Republike, za razliku od lijevihrepublikanaca, socijalista, trockista (POUM) i anarhista (koji su shvatili nunostNarodnog fronta). Inae, staljistiko neshvatanje historijskog momenta i njegovaparanoidna izofrenija su doprinijeli velikim gubicima na ljevici (masovne istkekomunistikih kadrova, razbijanje koncepcije Narodnog fronta zbog potpisivanja paktaMolotov Ribentrop... itd). Politika Third way koja je danas najprisutnija u evropskoj(ne i svjetskoj) socijaldemokratiji isto pokazuje totalno nerazumijevanje sadanjihhistorijskih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih procesa. Dogmatsko zatupljivanje uslijedprovoenja politika Third way (koji je samo minka socijalizma na licu neoliberalizma)nesumnjivo je kao posljedicu imalo nerazumijevanje trenutnog historijskog meaa.Nerazumljivo je zato se socijaldemokratija Third way toliko arogantno odnosi premanovoj ljevici (koja batini i sprovodi jo uvijek temeljne tekovine), koja danas npr.dominira u Latinskoj Americi. Dobar primjer izbjegavanja saradnje prua i SPD koji

uporno odbija bilo kakvu vezu sa LINKE, to je i rezultat posvemanjeg poraza SPD-a(sa njegovim Third Way i centralistikim , dogmatskim naelima) na nedavnimnjemakim izborima, a uspjehu opcije koju zastupa LINKE (demokratski socijalizam ipluralna ljevica sa federaliziranom partijom). Gotovo je sigurno da e slinu sudbinudoivjeti i britanski laburisti.

Sve silnice historijskog razvitka na svjetskoj razini se ogledaju i u domaim prilikama,gdje je injenica da jedan dio struktura onih koji bi trebali da budu predvodnici


16/259


10

sistemskih promjena i reformi, ima menjeviko razumijevanje aktuelnog historijskogmomenta...a to je shvatanje potpuno pogreno i neodgovarajue, pa i neodgovorno jer jesuprotno silnicima historijskog progresa. A stanje u zemlji je kritino i to ne u nekom

parcijalnom aspektu, nego u smislu konanog i totalnog dekadensa destrukturalnogsustava. Dovoljno je obratiti panju na samo neke primjere kao to je to destruiranjedomae industrije i proizvodnje, rasturanje poljoprivrednje proizvodnje, slomsaobraajnog ureenja (vidjeti pod eljeznice), i umjesto toga pretjerano koncentriranjesamo na uslune i zabavljake djelatnosti. O loem stanju u zdravstvu i obrazovanju(stubovima funkcioniranja neke zajednice) bezpredmetno je uope tropiti rijei. Uz toprovode se tzv. reforme (vidjeti pod Bolonjski proces) i donose zakoni koji suneprovodivi. A zakoni koje je nemogue provoditi ili koji se ne provode su najgorizakoni, jer samo produciraju kaos. Posebna pria su porezi, jer sadanji porezi i nameti nagraane su ubjedljivo vei nego u vrijeme socijalistikog samoupravljanja, a to je apsurd

jer kapitalizam u svome temeljnom naelu promovira smanjivanje poreznih optereenja.A to to gdje odlazi (bolje rei gdje nestaje) javni novac skupljen iz tih velikih poreznihobaveza je posebno, otvoreno (jo uvijek neodgovoreno) poglavlje i pitanje naegdrutva. Javni novac je na novac i to treba znati i uvijek isticati. Svoje mjesto u naojzemlji zauzima i sve vea (sutinski nepotrebna) birokratizacija i papirologija kojapoprima dimenzije orvelovske 1984 ili prie ispriane u kultnom filmu Brasil.Golemi porezi i prevelika birokratizacija (daleko od potreba uinkovite i potrebneadministracije) imaju samo oteevajui efekt po bilo kakav pokuaj poduzetnitva iproizvodno razvojne djelatnosti, jer im oduzimaju dovoljnu koliinu kapitala koji bi imomoguio produkciju i poduzetniki duh. Posebno veliki razaralaki udar na naezajednice imaju korupcija i kriminal (ta dva glavna pratioca geneze zla), koji sunaalost postali prirodno stanje naih ivota. Domae firme giganti (kombinati,proizvodni sistemi, kompanije) i domai kapital (koji upravo najveim dijelomproduciraju velike korporarcije i kompanije) su prosto isparili u dimnoj zavjesi tzv.tranzicije. Zato nas ne treba uditi da je kompletan bankarsko - financijski sustav ustranim rukama, i samim tim akumulacija naeg rada (oliena u profitu) se ustvariprelijeva u centre van prostora na kojima se ostvaruje ta akumulacija. Logino je ondaoekivati da se naa ostvarena zarada, izraena u vrijednosti vika naeg rada, ne troi ine usmjerava u domai razvitak i progres. Tako na financijski, proizvodni i resursni

dohodak (bolje rei dobit) koristi neko drugi, za zadovoljavanje svojih (po zakonitostimaneoliberalnog trita) potreba, daleko od matike teritorije i ljudi koji su ostvarili tu dobit.Svjesno se i proizvodno razvojne mogunosti tih zajednica dre na niskom nivou (sajasno postavljenim ogranienjima) a ako su te proizvodno razvojne mogunosti ipostojale, one se rasturaju. Cilj je jasan : stvaranje i odravanje obinog trita za svojurobu, a koje je samo od sebe nesposobno da postane konkurencija. Zato mi i imamoveliki broj trnih centara, neshvatljivo velik za jednu relativno malobrojnu zajednicu,


17/259


11

koja slabo proizvodi. Ne ulazei u porijeklo osnivakog kapitala tih trnih centara (da lije produkt sivog tranzicijskog poslovanja, strani kapital ili regularni domai kapital),injenica je da se u njima uglavnom nudi (istina u velikom asortimanu) roba koja nije

rezultat domae proizvodno razvojne djelatnosti. Za primjer je dovoljno otii u BBI,Merkatore, Visu, Interrex... itd i samo prebrojati radnje gdje se prodaje tzv. markiranaroba iz uvoza, i uvidjeti da je rije o apsolutnoj nadmoi uvoza. Da bi se ovakvo trite(a bez razvijanja domae proizvodnje i razvoja) odralo potrebno je da ono sa svojestrane, uz dobit koju ostvaruje na rad, ponudi i svoje resurse i sirovine (u naem sluajuume i energiju, to nam je priroda velikoduno podarila). A kao idejnu osnovu odranjastalne nae trine aktivnosti (odnosno kupovanja robe koja dolazi na nae trite)oblikuje se posebni mentalitet potroaki mentalitet (u pretjeranom i nepotrebnomobimu), stanje uma koje nije racionalistiko, nii moralni i vrijednosti sustav, apromovira se malograanska kultura i pokondirenost. Odranje na nivou neproizvodnog

trita, resursno sirovinske baze, sa zaostalijim stupnjem razvitka moe imati samokatastrofalne posljedice po jednu zajednicu (osim ako ona sama ne eli da se zamarasvojim progresom). Ne treba zaboraviti da je glavni razlog staljinistikog pritiska zavrijeme Informbiroa bila injenica da je tadanje jugoslavensko rukovodstvo odabralo putbrze industrijalizacije i urbanizacije, protiv volje sovjetskog rukovodstva koje je smatraloda treba ostati na nivou ekstenzivnog ruralnog drutva i ekonomike (koje je dominiralo utadanjim YU-republikama) kako bi bilo pogodno trite za robu sa industrijaliziranogUrala (vidjeti pod Bugarska).

Naravno, takva zatucana neproizvoaka zajednica (to je ideal koji nam se sada namee

ne sa staljinistikog Istoka, nego sa neoliberalnog Zapada) moe odravati svojepostojanje jako dugo, jer cilj onih koji njom posredno gospodare nije da je ugue, nego daje mogu kontinuirano iskoritavati, cijediti i koristiti za svoje potrebe... ukratko da jetretiraju kao stado stoke ili jato kokoki. Naravno tu se postavlje pitanje da li je nama ciljda budemo racionalni, svjesni, savjesni i odgovorni graanin i radni ovjek ili nekiminker koji pod gelom na frizuri, markiranom majicom, osobnom kvazi ibezrazlonom ufuranou i sa mlaenjem prazne slame krije injenicu da je mali vijaku maineriji iskoritavanja. Ovakav sustav je nemogue krpiti, a nai modernimenjevici misle da je to jedino rjeenje, jer destrukturalni sustav nema na sebi rupe(koje se mogu zakrpiti) iz jednostavnog razloga to je on sam po sebi jedna velika rupa.

Samo je jedno rjeenje u ovim uvjetima, a to je zamijeniti itav sustav Isto tako jepotpuno kontraproduktivno se boriti protiv defunkcionalnosti sustava demagokimmjerama i verbalnom akrobatikom. Isto kao to je neprihvatljivo da mi budemo zaostalotrite, isto je tako loe zatvaranje u sebe, u neku autarkinu zajednicu dovoljnu samusebi ili zabranjivanje uvoza i komunikacije sa svijetom (vidjeti pod ideologija EnveraHode, ili radikalni oblici maoizma), Novi sustav mora biti otvoren prema vanjskimutjecajima, prema vanjskoj trgovini (ali na ravnopravnim i potenim naelima), prema


18/259


12

drugim zajednicama jer mi svi, zajedno sa drugim ljudima, inimo ujedinjeni humanitet(svijet povezan i biolokim i socijalnim vezama koje je nemogue raskinuti). Protivvanjske dominacije se ne moe uspjeno boriti zabranama ili pretjeranim ovinizmom i

nacionalizmom, nego samo svojim sopstvenim razvitkom, dostizanjem viih nivoaspoznaje, sticanjem novih znanja, odlunou, predanou, marljivou, visokimmoralom i boljim vrijednosnim odnosima, promoviranjem suradnje (na svim poljima odekonomije do kulture i znanosti) i zajednitva, i naravno zatitom svojih interesa u smisluda tue neemo ali ni svoj ne damo. Ali sve navedeno se ne moe ostvariti ako se nerazviju proizvodno razvojni sustav koji bi mogao parirati stranim razvojno proizvodnim sustavima na ravnopravnim odnosima... u istinskoj trinoj utakmici (a ne usmislu neoliberalne kapitalistike prakse potinjenosti i iskoritavanja). Topodrazumijeva i da je svako pretjerivanje u nastupu loe i kontraproduktivno, ali i da jesvaki kompromis sa korumpiranim i kriminaliziranim eksponentima sadanjeg

destrukturalnog sustava (makar i u najmanjem segmentu) nepojmljiv jer bi se takokompromitirala i ideja i borba za izgradnju strukturalnog sustava.

Novi sustav bi morao biti temeljen na sljedeih pet naela : Progresivizam, socijalizam,demokratija, odgovornost, Republika

I. PROGRESIVIZAM : Osnovna historijska zakonitost jeste da ona zajednica ionaj pojedinac koji se progresivno ne razvijaju u kontinuitetu prvo se izlauunutarnjoj dekadenciji, a zatim i nestanku. Progres se mora i propagirati imanifestirati u svim aspektima ljudskog razvitka, posebno u znanosti.

II. SOCIJALIZAM : Neoliberalni kapitalim je bio posljednja faza razvitkakapitalizma i normalno je oekivati da je socijalizam taj koji e ga zamijeniti.I to onaj socijalizam u izvornom smislu rijei, bez zastranjivanja i netanihtumaenja. Socijalizam koji e nuditi rad i dostojanstven ivot, a ne biti krinkaza milostinju ili nepotrebna socijalna davanja koja vode ka svoenju radnogovjeka na parazita. Socijalizam u kojem e akumulacija i dobit biti koriteniza potrebe radnih zajednica i onih koji su stvorili taj profit, a ne da se slijevajuu epove samo onih koji nemaju nikakve veze sa procesom stjecanja dobiti iakumulacije.

III. DEMOKRATIJA : Lenjinova verzija tumaenja marksizma je napravila samojednu veliku greku, a to je da nije shvatila znaenje demokratije u izgradnjisocijalizma (posebno u zemlji sa tradicijom brutalnog i neprosvjeenogautokratizma). Ali ta demokratija u socijalizmu nije puka simbolika i prevaraizvornog smisla demokratije izraena u kvazi viestranaju.


19/259


13

IV. ODGOVORNOST : Da bi neki sustav bio funkcionalan, on se mora temeljitine samo na pravima, nego i na naelu odgovornosti graanina prema javnominteresu, ali i javnih institucija prema graaninu.

V. REPUBLIKA : Svaki sustav mora imati i politiki i institucionalni okvir kakobi mogao funkcionirati. Republika u njenom izvornom znaenje kao javnastvar je najbolje rjeenje za politiki, dravni okvir.

1.5Prijedlozi za rjeavanje krizeKonacni i nepovratni slom neoliberalnog poretka ima nesumnjivi utjecaj i na domai,destrukturalni sustav koji se pretvorio u obinu i politiku i drutveno ekonomsku isocijalnu i kulturoloku i moralnu i vrijednosnu kaljuu. Sasvim je oekivano da taj tzv.

sustav koji jo uvijek negativno utjee na nae ivote treba kritizirati u svako vrijeme i nasvakom mjestu. Meutim, od kritike praktino nema nita ako se ne ponude iodgovarajua rjeenja koja bi bar na neki nain olakala ivot obinim ljudima, kojiubjedljivo najvie ispataju pod sve veim teretima ovoga destrukturalnog sustava. Uprvom redu to bi se zasnivalo na regulaciji financijsko monetarnog ureenja, koje je upotpunosti u rukama stranih banaka. To bi podrazumijevalo povratak temeljnogmonetarnog suvereniteta, to bi se moglo realizirati preko dvije mjere i to :

a) Ponovnim uvoenjem institucije sline nekadanjem Zavodu za drutvenoknjigovodstvo/Zavod za platni promet (nekada uveni ZDK) i ukidanjem itavog

niza nepotrebnih financijskih ustanova. Novi ZDK bi bio nezavisna, nestranaka,neideologizirana institucija koju bi vodili samo eksperti.

b) Sve financijske transakcije koje obavljaju institucije koje se financiraju iz javnihfondova ili budeta Drave, entiteta, kantona, distrikta Brko, gradova Sarajeva iMostara i opina bi se obavljale samo u bankama i financijskim ustanovama udrutvenom, javnom ili u veinskom javnom vlasnitvu.

Pored financijsko monetarnih mjera ilo bi se i sa sljedeim mjerama :

c) U kompanijama, korporacijama i firmama koje su prvo na nemoralan nain 1994.god. nacionalizirane i tako prenesene iz drutvenog vlasnitva u dravno, a onda

izloene tzv. privatizaciji u toku tranzicije i pri tome sustavno upropatene, bi seomoguilo uvoenje radnikih savjeta/vijea kao vrhovnih upravnih tijela.Radnicima koji su dvaput ve opljakani, prvo od strane drave koja im jenacionalizirala imovinu, a kasnije od tzv. kupaca (u veini sluajeva rije je oobinim bezskrupuloznim pekulantim i meetarima), to bi bar mala satisfakcijaza svu njihovu patnju i ponienja kojima su izloeni.


20/259


14

d) Ustanova upravnih odbora se pokazala potpuno promaenom i neadekvatnom iradi toga bi je trebalo ukinuti. Inae tzv. upravni i nadzorni odbori u veinisluajeva niti u stvarnosti upravljaju niti nadziraju, nego su leglo kriminala,

nepotizma, nesposobnosti, uhljebljivanja podobnih kadrova, crnih fondova a svepod krinkom tzv. zakonitosti.

Dati zemlju onima koji je ele obraivati i kultivirati. alosno je da veliki pojasevizemlje ostaju nekultivirani u okviru poljoprivrednje proizvodnje. Radi toga je potrebnopristupiti procesu dodjele zemlje onima koji je ele kultivirati i podsticati intenzivnupoljoprivrednju proizvodnju.

1.6Europsko proljee 2010.Prva majska sedmica e sigurno ostati duboko urezena i zapisana u historiji EU. Naulicama i trgovima Atene, na kojima vrije ve godinu i po kronina buna (jo uvijek neprerasla u revoluciju) 5. maja - srijeda su pale i ljudske rtve. Bez obzira kako topredstavljali neoliberalni mediji, rije je o opravdanom nezadovoljstvu radnika, studenatai penzionera jer pod pritiskom totalitarnih institucija kao to je MMF dolazi do ne samodo krnjenja dravnog suvereniteta Grke (jer im strani neoliberalni finansijski moniciodreuju zakone), nego do injenice da se posljedice krize svjesno usmjeravaju na onekoji nisu nimalo krivi, na mase radnih ljudi. Tako obini ljudi, svojim prilinimzatezanjem kaia, moraju ispatati za loe rukovoenje i stravinu korupciju u politiko pekulantskim krugovima EU i Grke. Pohlepna i neodgovorna grka elita je svojim

ponaanjem u zadnje dvije decenije ustvari ne samo unitila ekonomiku Grke, nego jesopstvenu zemlju dovela na sami rub propasti nezabiljeen u 3000 godina historije ovezemlje. A ta tzv. pomo, koja treba doi je ustvari najobiniji kredit MMF i veprilino uzdrmane i poljuljane EU. Novac tzv. pomoi nije usmjeren da se otvore novaradna mjesta, da se podigne poljoprivreda i industrija nego npr. da se zalijee rupe udeficitu, da Grka moe otplaivati kreditne rate i naravno na dalje davanje finansijskihpodsticaja onima koji su ustvari unitili ekonomiku. itava konstrukcija, da nije traginoi alosno besmislena, bila bi smijena jer Grka se prisiljava da uzme kredit, kako bimogla njime otplatiti rate ranijih kredita.!!!??? Antiki grko rimski historiar bi ovu

pojavu jednostavno nazvao zelenaenjem publikana, pa je samim tim jasno da rimskahistorija moe puno ponuditi modernom ovjeku da shvati da ljudska pohlepa i glupostostaju konstanta. Ti nai moderni publikani olieni u pohlepnim bankama, preko svojihekponenata (kao to je Angela Merkel) arogantno izjavljuju da Grka proda svoje otoke,vjerojatno kako bi se na njima mogli i dalje toviti i uivati oni pojedinci koji susvojom pohlepnom, neodgovornom i neracionalnom politikom unitili evropskuekonomiju. Mnogi tzv. eksperti na neoliberalnim medijima optuuju grki narod da je


21/259


15

ovakav i onakav, da je lijen, da se previe zaduivao, da nemaju industriju, da hoce dauzimaju jo iz evropskih fondova i slino. Ali niko nee rei javnosti (ne zato to to nezna, nego zato to to ne eli) da je uvoenjem zajednikog trita u EU i zajednike

valute Euro (to je odlina i potrebna stvar za evropski svijet) ali na neoliberalni nain ineoliberalnim metodama (to je loa i katastrofalna odluka) grka ekonomika praktinozbrisana, jer je ona postala rtvom velikih neoliberalnih koorporacija, koje su jepretvorile u obino trite za svoju robu (koja je jednim dijelom potpuno nekorisna, tiparazna markirana odjea) ili kao ljetovalite. Krediti su se veinom davali za potronju (jertime ustvari omoguavaju stvaranje kulture nekritikog i nepotrebnog konzumerizma),a ne radi unapreenja proizvodnje i industrije (ime eliminiraju odranje i stvaranjekonkurencije). Zato to grka industrija i proizvodnja nisu mogle parirati, grkaekonomsko drutvena struktura je jednostavno poela odumirati, a Grka se polakotransformirala u ono to nije smjela postati, a to je neprogresivno, neproizvodno drutvo.

Ali da bi se ta roba mogla i dalje prodavati (a neoliberalni menaeri i eksperti se enormnobogatili), Grka je namjerno i svjesno pumpana kreditima (bez obzira to ona nije imalavie ikakve snage da ih vraa). I kada se doe do jedne take, loginim slijedomdeavanja taj mjehur od sapunice zvani ekonomika, drutvo i politika EU mora puknuti ion je nesumnjivo ovih dana nepovratno eksplodirao i pretvorio se u obini prah ipepeo. Tako je Grka privreda, kao prva u EU, na sebi osjetila isto ono to sudecenijama ve osjeale latinoamerike zemlje, koje su se guile u dunikoj krizi.Zemlje june i srednje Amerike su iz te svoje duniko-ekploatirane pozicije poeleizlaziti tek kada su odluile da mijenjaju sustav, razvlaste domae oligarhijske elite kojesu u bijedi i neznanju drale sopstveni narod (vidjeti primjere Brazila, Venecuele,Bolivije, itd...), ne dozvole dalje uplitanje pohlepnih i arogantnih neoliberalnihkorporacijskih i bankarskih monika i naravno krenu u razvitak svojih proizvodno industrijskih kapaciteta i potencijala (ukljuujui i programe masovne edukacije kaociljane politike drave).

Ali stvar bi bila jednostavnija da je samo Grka problem, ustvari problem lei ustrukturalnom ekonomskom, pa i drutveno - politikom ureenju same Unije, i onihnjenih okolnih satelita i trabanata koji se formalno nazivaju dravama (imaju pravo nazastavu, himnu, reprezentaciju, ali nemaju pravo na svoju ekonomiju i imovinu). Grekaproistie iz dogmatskog pristupa neoliberalizmu, kao jednom sustavu u kojem se ispod

demokratske, liberalne, zalaganja za ljudska prava ljuture krije jedan odnajkonzervativnijih i najperfidnijih eksploatatorskih, neokolonijalnih, antiprogresivnih idestruktivnih sustava u ljudskoj historiji. Sustav koji se ustvari zasnivao na prodaji maglii piramidalnoj strukturi jednostavno ima svoj rok trajanja i mora se rasprsnuti. Grkimodel slijede i panija, Portugal, Irska... i te zemlje se u neoliberalnim medijimaposprdno nazivaju PIGS (svinje). Na ovom mjestu je ilustrativno primijetiti da se Irskaprije samo par godina u tim istim medijima nazivala keltskim tigrom, i da je joj je


22/259


16

trebalo samo par godina da se iz tigra pretvori u svinju. Sveenica Kirka iz Odisejeepa nastalog na pratkozorju evropske civilizacije (grkog porijekla) je ljude pretvarala usvinje, a ovi nai medijski moguli i neoliberalni eksperti su itavu jednu zemlju tigra

pretvorili u svinju. Zanima me da li e neoliberalni mediji za lijenost optuivati ipance, Italijane, Portugalce, Irce, ustvari oekivati je da uskoro svi graani EU postanuoptueni da su lijeni. Novac se i u ovim zemljama, kao uostalom i u drugimneoliberalnim zajednicama, troio i jo uvijek troi na raznorazne gluposti, koje sluisamo zadovoljavanju neoliberalnog mentaliteta povrnosti i nekritikog konzumerizma.Zato nas i ne treba uditi da se fudbalski timovi prosto takmie da kupe igrae dajui zanjih stotine miliona eura (koje nekada nabavljuju kreditom), a jedini kvalitet osoba zakoje se daje toliko bogatstvo jeste da dobro nogom utaju krpenu loptu. Ali i tzv. velikeEU zemlje imaju problema, pa tako Velika Britanija ima isto golemi deficit...ustvarinijedna EU lanica nije se nala van krize, nego su sve (pa i Njemaka) ubaene u vrtlog

krize, visokog deficita, dugova. A evropske berze lie na ping pong me, jer cijeneakcija lete i padaju na sve strane.

I onda se 6. maja - etvrtak (ponovo) uruio Wall Street (i to u sekundi), povukavi sasobom i azijske berze (7. maja u petak) i jo produbljujui pad na evropskim berzama.Bizarno zvui tvrdnja izreena od kojekakvih eksperata i analitiara na neoliberalnimmedijima, da je Grka ta koja je kriva za slom Wall Streeta, i drugih svjetskih berzi.Izreka da je moda tehnika greka u elektronskom sustavu Wall Streeta kriva za slom teberze, koja je onda povukla i ostale berze u sunovrat, izgleda jo blesavijom. Nijegospodo eksperti, za svjetske okvire minijaturna, Grka kriva za slom svjetske

ekonomike ili tehnika greka, nego je u greka u politikom i drutveno ekonomskommodelu koji vi proteirate a zove se neoliberalizam, i naravno u nainu poslovanja navaim berzama gdje se bogati na raun pekulacija a ne na raun stvarne trgovine iproizvodnje. Tako se i moe desiti da cijene dionica luduju, i kontinuirano padaju.Gospodo eksperti, neoliberalni poredak se ne moe popravljati, on se mora mijenjati i vedvije godine taj sustav, koji je upropastio dobar dio ovjeanstva, se odrava naintenzivnoj njezi (u predsmrtnoj agoniji) sa stalnim infuzijama javnog novca.Zanimljiva je pozornica u USA, gdje sve vie raste anti-obamistika (bez obzira stoObama i pored odreenih reformi - i dalje nastavlja neoliberalnu politiku) opozicija,oliena u Tea party. I po ve ustaljenom ablonu, ameriki komentatori uglavnom

komentiraju da je za krizu kriva Evropa, potpuno zanemarajui injenicu da i su problemipoeli na Wall Streetu, a da ubjedljivo najvei ceh uglavnom plaaju drugi. Slinusituaciju historija poznaje i iz vremena Velike krize 1929. god. ija je glavna posljedicabilo izbijanje II. svjetskog rata. Ustvari ne bi me udilo da i za slom ekonomike eikataDubai i njegove dugove optue beduinske nomade ili indijske radnike koji u skororopskim uvjetima rade u zemljama Arabijskog poluotoka, a ne pohlepne, ogrezle uluksuzu, nemoralu i dekadenciji raznorazne prineve, kraljeve, eike sa ovoga podruja i


23/259


24/259


18

dajui dio svoga bogatstva) i zamijeni sustav koji su oni stvorili i odravali, kanjavaju sejavni fondovi drava lanica EU. itava ova situacija prilino podsjea na vrijemeagrarne krize koja je bila uzrok propasti Rimske Republike, kada su pohlepni

pekulanti i veleposjednici nemoralnim, neodgovornim i nezakonitim ponaanjem stvorilisustav latifundija koji je unitio rimsko seljatvo, tadanju srednju klasu. Rimskienciklopedista Plinije Stariji je izjavio latifundia perdidere Italiam (latifundija je unitilaItaliju), a neki budui enciklopedista i historiar e izrei neoliberalizam je unitioEvropu.

Posebno mjesto u ovoj analizi treba posvetiti i Socijalistikoj Internacionali, najsnanijojorganizaciji koja bi se trebala na pravilan nain suprotstaviti neoliberalizmu. Naalost,kao i u vrijeme poetka I. svjetskog rata, Socijalistika Internacionala je izdala i svojeideje i naela, i radne slojeve i obine ljude (uz asne iznimke). Zar nije grki premijerPapandreu iz PASOKA (grke lanice SI), za kojeg je istine radi potrebno navesti da jenaslijedio prije par mjeseci grku agoniju od desniarske vlade, ipak i sam sageo glavupred MMF i finansijsko bankarskim magnatima i monicima i poslao policiju da tuesopstveni narod koji ne eli pristati na nova zaduenja. Ono to ohrabruje jeste da je grkisindikat, koji se smatra da je pod kontrolom PASOKA, pod plimom nezadovoljstvasvojih lanova ipak odabrao pravilnu liniju otpora, a ne stranaki diktat, kao i da je dioposlanika PASOKA odbio da glasa za potvrivanje nareenja koja na aminovanjeparlamentima (tim bezlinim tijelima koja samo formalno jo predstavljaju narodnisuverenitet) alju ti centri neoliberalnih kontrolora financija. Poraz laburista na izborimau Velikoj Britaniji je upravo rezultat narodnog nezadovoljstva sa politikom Third way,

tom minkom socijalizma na licu neoliberalizma. I u paniji vlada Socijalistike radnikepartije je vie gubila vremena na zatiti interesa liberalnih ideja, nego na interesimarada, u Maarskoj je donedavno vladajua Socijalistika partija bila otvoreni zatupnikinteresa neoliberalizma i krupnog kapitala. Veliko je pitanje kako e djelovati i drugelanice SI, hoe li ostati poslovino pasivne i pretjerano oportunistike ili e se konanootrijezniti i prikljuiti sve veem nezadovoljstvu koje vode raznorazne sindikalne,anarhistike i komunistike (svih moguih provenijencija od trockista, preko titoista doeurokomunista) organizacije. U Grkoj su tako pored sindikata, najaktivne organizacijekoje vode proteste dvije parlamentarne ljeviarske revolucionarne partije ( i totradicionalistika komunistika KKE i koalicija radikalne ljevice SYRIZA koja inklinira

idejama eurokomunizma i ljeviarskog pluralizma) i mnoge anarhistike i trockistikeskupine. Zato nas ne treba uditi da je prepoznatljivi simboliki in ove atmosfere burnogi vrelog evropskog proljea 2010. god. bilo zauzimanje Akropolja, najvanijeg simbolaevropske civilizacije, koje su 4. maja (utorak) izveli pripadnici tradicionalne grkekomunistike partije KKE (koja je, naalost, jo uvijek zadrala stari sektaki i dogmatskistav). Zidine Akropolja su tako bile prekrivene sa prikazima srpa i ekia, to jenesumnjivo historijski in koji najavljuje novo vrijeme i na jedan simbolian nain


25/259


19

predestinira nau budunost. Ipak za razliku od ostatka svijeta Evropa ima jednu dobruosobinu, a to je sposobnost unutarnje brze transformacije (uglavnom revolucionarnimputem), a koja se kronino deava u odreenim vremenskim i historijskim razdobljima

(1789, 1830, 1848, 1870, 1917, 1968), kada se stare zakrljale grane odreu kako bimogle narasti mladice. Evropsko proljee 2010. god. tako neodoljivo podsjea naevropsko proljee 1848. god., koje je imalo dalekosene posljedice po evropsku isvjetsku historiju.

Ono to se moe oekivati jeste kontrareakcija, da ne upotrijebimo terminkontrarevolucija, oligarshijskih monika i klika koji e nesumnjivo braniti svoje tekovine,steene na bezobziran i bezobrazan nain. To se moe najbolje vidjeti na primjerumedijskog izvjetavanja u vezi protesta u Grkoj i sukoba na ulicama jer se jasno osjeti icenzura i medijska blokada slobodnih medija u vlasnitvu raznoraznih tajkuna ioligarhijskih klika. Informacije cure na kapaljku i teko je saznati kakvo je stvarno stanjena ulicama Atene, a propaganda mainerija prikazuje demonstrante kao nasilnike,huligane, a grki radni narod kao ljude koji se bore za neke malograanske stvari kao tosu 13. i 14. plata i odranje lezihljebovikog statusa. Cilj je jasan da se radne mase injihovi pokreti diskreditiraju u oima javnosti. Zanimljivo je da CNN naprimjer mnogovie panje posveuje padu berze, nego ljudskim rtvama na ulicama Atene. A im cijenedionica naglo padaju vie se u desnom donjem uglu CNN ekrana (u toku 7. i 8. majadesilo se da se taj mali kut jednostavno prestao da emitira) ne pojavljuju kontinuiraniberzanski izvjetaji, a umjesto toga se emitiraju optimistiki podaci o ekonomici kojeizdaju preplaene vladine agencije i reklamni spotovi koji uljepavaju ove tmurne dane.

Kao da smo mala djeca, pa nas se moe prevariti arenim laama. Istovremeno se vanzvaninih medija, ali posrednim putevima, pokuava usmjeriti bijes i ljutnja graana EUna druge smjerove. Oligarhijske neoliberalne klike su spremne na sve kako bi odralisvoju finansijsku i imovinsku mo, ili je i dalje irili. Zato nas ne bi trebalo iznenaditi dase u EU pronau deurni krivci za teku situaciju i to u redovima nekih manjina inekonvencionalnih skupina... pa bi tako mjesto Jevreja u nacistikoj Evropi mogle danaszauzeti raznorazne imigrantske skupine rasute po evropskim gradovima. Isto takooekivati je i raspirivanje rasne, religijske, nacionalne, etnike mrnje... posebno uredovima malograanskih slojeva te u masama onih koji ostaju bez posla. Na kraju e seproicirati kaos, pa je logino onda da e se traiti vrsta ruka (tako je i propast Rimske

Republike porodila Rimsko Carstvo) da situaciju smiri i uredi na novim osnovama.Meutim, potrebno je ukazati na jo jedan detalj, koji promie panji analitiara a to je dane treba iskljuivati i vanjsku intervenciju kako bi se zaveo u Evropskoj Uniji i njenimtrabant pratiocima. Ne treba zaboraviti da je na revoluciju 1848 1849. god. takustavila intervencija Nikolaja I. Romanova i kozake sablje koje su zavele red uMaarskoj (tada je poginuo i pjesnik andor Petefi). A sadanji gospodar Kremlja se jouvijek ne oglaava... Ono to se pitam da li su Ronald Regan i Margaret Taer (praktini


26/259


20

tvorci neoliberalizma) i Fukujama i Huntington (idejni propagatori neoliberalizma) usvojim nacrnjim snovima mogli zamisliti u ta se izrodio njihov projekt, i koje su njegovekrajnje posljedice.

Situacija u PIGS zemljama je naelno slino kao u sluaju Zapadnog Balkana (izuzevSlovenije), samo razliita u metodama provoenja. Dok je industrijsko proizvodnipotencijal Grke, panije, Portugala, Irske, i mnogih drugih EU zemalja unitena tzv.zajednikim tritem i sve veim bankarsko kreditnim zelenaenjem, u naem sluajudosta razvijeni industrijsko proizvodni potencijal i njegovi kapaciteti su unitenibrutalnom silom i otvorenim kriminalom i prevarom u toku ratova i tzv. tranzicije(odnosno zakonskim kriminalom olienim u procesima nacionalizacije drutveneimovine, a zatim njene privatizacije). Na unitenu industrijsko proizvodnu strukturusada su doli enormni krediti koji se neodogovorno uzimaju od MMF i drugih totalitarnihfinansijskih institucija, pa imamo enormna zaduena kao u sluaju Hrvatske. Inae i kodnas je prisutno forsiranje bezrazlonog konzumerizma, jer je i ovo podruje pretvorenou plodno trite koje se crpi i crpi. A krediti se daju uglavnom za potronju i to bezikakve kontrole i nadzora, a ne za proizvodnu djelatnost, radi ega je proizaao i problemiranata koji isplauju tue kredite. U BiH i to u oba entiteta i u svi kantonimaprocjenjuju se da ima 300 000 iranata koji otplauju taj kreditni cirkus koji su kreiralebanke u stranom vlasnitvu. Nametanje mentaliteta nekritikog konzumerizma seogleda i u velikom broju trnih centara koji prosto bujaju po Sarajevu, ako gljive poslijekie. Poto nemam dokaza ne ulazim u porijeklo kapitala na osnovi kojih nastaju ti trnicentri. Ali injenica ostaje da su ipak dva najvanija i najvea trna centra za nae ljude :

pijaca Sirano i Velika pijaca na Stupu.

1.7Odgovor na historijski revizionizam XX. st.osebno u proljee svake godine ponovo se oivljavaju duhovi II. svjetskog rata, koji jouvijek imaju traumatino dejstvo ak i za nas, koji smo generacijama udaljeni od ovoghistorijskog fenomena. To je i razumljivo ako se ima u vidu da je rije o jednom velikodogaaju (iako znanstveno gledajui samo prirodnom produetku I. svjetskog rata) koji jeodluno determinirao budunost nae Planete. Upravo zbog njegovog historijskog

znaenja, pitanje konteksta i deavanja II. svjetskog rata je i dan danas jedno odnajvanijih polja u igri i ima nesumnjivo dnevnopolitiko znaenje, koje se nimalo nesmije zanemariti. Ustvari, najvie udjela u oivljavanju duhova II. svjetskog rata imazanimljivo ona strana koja ga je izgubila na vojnikom i politikom terenu. Rije je oonome to se redefiniranje historije II. svjetskog rata, ili da se preciznije izrazi ohistorijskom revizionizmu. Cilj stalnog pokuavanja redefiniranja II. svjetskog rata sesastoji u tome da se sudionici rata relativiziraju, i da se tako u krajnjoj konsekvenci


27/259


21

rehabilitiraju nacionalsocijalistiki, faistiki i kolaboracionistiki pokreti koji su izgubilirat 1945. god. Tako bi na kraju svi postali isto krivi, svi bi bili isto odgovorni i SS uvariu konclogorima i pripadnici pokreta otpora. To se pokuava primarno provui kroz

priu o saveznikim zloinima u II. svjetskom ratu, ime se vri nesumnjiva zloupotreba itih rtava saveznikih zloina (od kojih je dosta bilo i nevinih) kako bi se rehabilitiralinotorni zloinci, manijakalne ubice, kreatori udovinih i satanskih projekataitd...Posebno se to moe vidjeti na primjeru prie o zavretku II. svjetskog rata naprostorima ex YU. Ve dvije decenije stalno se pria i pria o partizanskoj osveti uperiodu od kraja 1944. god. do zakljuno sa sredinom 1945. god., poglavito nadkolaboracionistikim i sluganskim pokretima i pojedincima (onome to bi se nazvalodomai izdajnici). injenica je da je tada stradao veliki broj ljudi, jedan dio i u sumarnimegzekucijama bez suenja. Da ne bilo zabune, to se deavalo u svim saveznikimzemljama i vojskama, pa je npr. u Francuskoj izvren itav niz pogroma nad onima koji

su bili pripadnici viijevskog sluganskog reima i koji su suraivali sa nacistima.Zanimljivo je da se u kontekstu ratnih zloina ne spominju De Gol ili general Leklerk,koji je izravno izdavao nareenja za sumarna streljanja (bez ikakvog suenja) pripadnikaSS divizije Charlemagne, koju su sainjavali Francuzi pronacistikog opredjeljenja.

Ovom prilikom potrebno je ukazati na sljedee injenice :

1. Kada se govori o zbivanjima iz perioda 1944/1945 potrebno je shvatiti razlikuizmeu uzroka i posljedice. Partizanska retrozija (osveta) iz navedenog perioda jeposljedica, dok su okupacija iz aprila 1941. god., proglaenje sluganskih reima,ustaka i etnika klanja, genocid i etniko ienje (i od sluga i od okupatora

Nijemaca u sjevernoj Sloveniji i od Italijana u Dalmaciji i otocima), asimiliranje iunitavanje domaih kultura (Meimurje), odvoenje u logore, odvoenje kaoprisilne radnike, silovanje, ubijanje i mrcvarenje partizanskih zarobljenika(posebno ranjenika) uzrok. Jednostavno reeno uzrok i posljedica ne mogu bitiisto, i rije je o potpuno razliitim stvarima, jer da nije bilo uzroka, ne bi biloposljedice. Samim tim je jasno ko je ustvari pravi krivac, a to su okupatori injihove kalfe, egrti, batleri, lakeji...odnosno domae izdajice i sluge. Uz tozloini sluganskih jedinica su se deavali sve do samoga kraja rata... npr.Luburievo udovino orgijanje po Sarajevu krajem zime i u proljee 1945,Jasenovac je radio sve do samoga kraja, a napadi etnikih bandi su bili sasvimnormalna pojava.

2. Da je prethodni zakljuak taan jasno je iz sljedeeg. Komunistika partijaJugoslavije (KPJ) sa svoje dvije ve tada ureene organizacione federaliziranejedinice Komunistikom strankom Slovenije (KSS) i Komunistikom partijomHrvatske (KPH) je bila relativno mala (iako od 1937. god. kada je Josip Broz Titopreuzeo rukovoenje odlino organizirana i uvezana) partija u svijetu evropskih


28/259


22

komunistikih pokreta, a uz to je bila i ilegalna. KPJ sa KSS i KPH je imala samo12 000 lanova za itavu Kraljevinu Jugoslaviju. Uz to Kraljevina je bilapoglavito zemlja seljaka, ruralni svijet sa izrazito slabom industrijom i

privredom, sa par veih gradova ali mnotvom kasaba, sa malo obrazovanog ipismenog stanovnitva, i dosta prisutnom malograanskom svijeu. To nijenimalo plodno tlo za razvitak KPJ (sa KSS i KPH) koja je ustvari pokret usmjerenka radnikoj klasi i lijevo orijentiranim intelektualcima. Kako je onda mogue daKPJ (sa KSS i KPH) postane glavna na kraju rata. Odgovor je jednostavan :komunisti su bili ti koji su obinim ljudima, koji su bjeali od muenja, kame ismrti ponudili zatitu. Moete samo zamisliti kakav je bio opseg unitavanjanevinih ljudi od strane okupatora i njihovih sluga, kada se masa seljaka prikljuilapartizanima, pod vodstvom tadanjih komunista (koji teorijski nisu predstavljaliuope seljake interese, naprotiv imali su pomalo i negativistiki stav o

seljacima).3. Relativiziranje historije II. svjetskog rata i sukladno tome izjednaavanje

Narodnooslobodilakog pokreta (NOP) i Narodnooslobodilake vojske(partizana) sa okupatorima i njihovim slugama i kao krajnju konsenkvencuproglaavanje NOP-a za zloinaki, NOV za zloinaku vojsku, a Josipa BrozaTita za ratnog zloinca skriva u sebi i nedobronamjernu politiku zavjeru poBosnu i Hercegovinu. Ako se NOP, partizani i Tito proglase zloinakim, onda sei svi njihovi postupci i odluke proglaavaju zloinakim i samim tim zakonskinelegalnim, pa se mogu i anulirati ili bar redefinirati u skladu sa ranijim stanjem

(prije poetka II. svjetskog rata). Sljedei korak je da se u tome svjetlu prikau iZAVNOBiH (na ijem prvom zasjedanju 25. XI. 1943. god. je nakon vie od 4stoljea obnovljena bosanska dravnost, i gdje je zapoela egzistencija moderneBH drave) i AVNOJ (na kojem je ta obnovljena BH dravnost i priznata). Akose to uini, onda se vraa na stanje od 5. IV. 1941. god. (jer je tzv. NDH tolikoogrezla u zloinu da je ne moe sprati nikakav revizionizam) koje bi po ovakvojnaopakoj logici bilo jedino legalno. A to stanje podrazumijeva podijeljenju BiHna Banovinu Hrvatsku i Vrbasku, Drinsku i Zetsku Banovinu koje su trebale ui usastav planirane Banovine Srpske zemlje. Tako bi se efektno legitimizirala isadanja podjela BiH na dva entiteta i deset kantona na osnovi religijsko

nacionalnih naela, jer bi zavnobihska BiH bila proglaena za produktzloinakog projekta.

4. Zanimljivo u ovom procesu revizionizma jeste i to to bi se onda u tajzloinaki ko sa Titom i partizanima ubacili i SSSR, USA, Velika Britanija, ikineska nacionalistika vlada i kineski komunisti, i raznorazni pokreti otpora, pa ieka (iji je demokratski, nekomunistiki predsjednik Edvard Bene, izdao ukaz


29/259


23

o etnikom ienju miliona Sudetskih Nijemaca)... itd. Tako bi na jedan vrlopametan nain izjednaili Ruzvelt i Hitler, De Gol i Peten... i onda bi sve topostalo isto. I Ujedinjeni narodi, kao izravan produkt saveznika, bi tako postali

sumnjivi jer su ih osnovali zloinci, a i Titova tadanja vlada je bila jedan odosnivaa UN. I tako bi nacionalsocijalisti, faisti i nae sluge vie ne bi osjealisramotu za ono to su poinili u periodu 1937. 1945. god. i mogli bi polagatilegitimno pravo da uestvuju u vlasti i ponovo pokrenu realiziranje svojihprograma i planova.

Na kraju je potrebno navesti jo neke stvari koje bi historiar zavretka II. svjetskog ratatrebao da ima na umu, a to je da je uvjerljivo najvei broj ubijenih i muenih u II.svjetskom ratu na prostorima ex - YU rezultat djelatnosti okupatora i njihovih sluga.Zatim NOP nije bio samo komunistiki, u njemu je uestvovao i veliki broj politiara ipojedinaca iz niza graanskih stranaka ili nekomunistikog miljea kao to su npr. IvanRibar, Nurija Pozderac, Vladimir Nazor, a na samom kraju rata (na koji se ovirevizionisti najvie pozivaju) ministar vanjskih poslova Federalne vlade (kojoj jepredsjednik bio Tito) je bio Ivan ubai (prije rata kadru Hrvatske seljake stranke ibanu Hrvatske) a Milan Grol (predratni predsjednik utjecajne Demokratske stranke) jebio potpredsjednik iste vlade. Slikovit je primjer Slovenije gdje je djelovala Osvobodilnafronta kao koalicija niza centristikih i ljeviarskih pokreta, u Hrvatskoj je jedan dio HSSse prikljuio partizanima itd... Zatim, partizani se i u svojoj osveti razlikuju od nekihsaveznikih sila, pa nije bilo masovnih silovanja ena i djevojaka kao to su to radilicrvenoarmejci i francuske kolonijalne trupe. Partizani nisu ni sustavno ubijali

stanovnitvo pojedinih gradova (koji nisu bili vojni ciljevi) kao to je britanskounitavanje Drezdena ili ameriko atomsko bombardiranje Hiroime i Nagasakija.Partizani se nisu osveivali potomcima pripadnika sluganskih reima, i oni su imalinaelno pravo na obrazovanje i zaposlenje kao i drugi graani, razliito od npr. jedneNorveke koja je djecu iz veza njemakih vojnika sa norvekim enama smjetala uposebne ustanove (izmeu ostalog i u one predviene za mentalno zaostale i retardirane),koristila za medicinske eksperimente i tretirala kao osobe treeg reda. Zanimljivo jenapomenuti da su potomci kolaboracionista u Belgiji i Holandija (zanimljivodemokratskim zemljama) bili tretirani vrlo loe, gore nego u komunistikoj Titovojdravi. Ubjedljivo najvei broj okupatorskih vojnika koji su se predali ili bili zarobljeni je

bio osloboen ve nakon kratkog perioda. Italijanski vojnici koji su se predalipartizanima nakon kapitulacije Italije u septembru 1943. god. su mnogo bolje proli negooni koje su razoruali Nijemci i njihove sluge (veinom su zavrili u logorima i kaoprisilni radnici). Dobar dio italijanskih vojnika se ak pridruio partizanima. Obininjemaki Wermacht vojnici su nakon kapitulacije Njemake uglavnom putani nakonkraeg zadravanja u zarobljenitvu (oficiri i SS-ovci su prolazili kroz otriji tretman).Bugarski i maarski vojnici su na sebi osjetili vrlo malo partizanske osvete. Partizanski


30/259


31/259


25

ponaaju i grogirane vlade irom svijeta (posebno u EU), i one na supehikovski nainrjeenje krize vide samo u tome da odre vlast, mo, utjecaj i bogatstvo pekulantskih,pohlepnih, neoliberalnih oligarhijskih klika kao garanta poretka. Naravno i laiku je jasno

da je to pogreno, jer treba mijenjati sustav, makar to znailo i razvlaivanje tiholigarhijskih klika, koje su svojim ponaanjem i upravom i dovele svijet u vrlo tekostanje i koje su i uzrokom, i razlogom i povodom krize. Samo totalni idiot moe misliti dase kreditno-dunika kriza moe rijeiti uzimanjem novih kredita i dodatnimzaduivanjem, kako bi se isplatila samo prispjela kamatna zaduenja. Zar to ne uveavaglavnicu duga i samim tim uveava i kamate i postavlja junoevropske zemlje u pozicijulatinoamerikih zemalja na kojima su decenijama pazitirali financijski pekulanti.Zanimljivo je da ti krediti veinom dolaze iz javnih fondova drugih zemalja EU i ondadobijamo situaciju, sasvim u superhikovskom stilu iz javnih fondova se uzima novac(poreznih obveznika npr. Njemake) kako bi on postao kredit kojim bi javne institucije

mogle isplacivati kamate (na glavnicu koju ve od ranije duguju) privatnim bankama ipekulantskim korporacijama. Tako superhikovskom magijom javni novac obinihnjemakih graana (poreznih obveznika) postaje privatni novac njemakih financijskihpekulanata. I pod vidom borbe protiv krize, obinim graanima se uzima njihov novackako bi pekulanti koji su svojom nezasitnom pohlepom unitili sustav, postali jobogatiji. Dobar primjer pruaju banke u Hrvatskoj, koja je i prezaduena i sadestruiranom privredom. Te banke (sve u stranom vlasnitvu) su u ekonomski izmuenojHrvatskoj samo za 3 prva mjeseca ove godine ostvarile prihod od oko 150 miliona Eura.Znai i pored krize, oligarhijske klike, u ovom primjeru oliene u rukovodstvima banaka,i dalje su brale kajmak i ostvarivale enormne profite. Koliko znamo na te banke nijebio uveden nikakav krizni porez, za razliku od istoga haraa koji su godinu dana plaaliobini graani Hrvatske. Sva dosadanji prijedlozi rjeenja vladajuih elita su obinopresipanje upljeg u prazno

Posebno mjesto u ovoj prii zauzimaju lanice SI (Socijalistike Internacionale), koja je

osnovana i koja bi trebala da postoji radi zatite radnikih prava, i da se bori za

socijalizam i demokratiju. Stav dobrog dijela ovih socijaldemokratskih stranaka, koje su

prihvatile politiku Third Way (iji je rodonaelnik Tony Blair), prema neoliberalizmu i

metodama borbe protiv krize se moe najbolje izraziti u frazi Crveni Superhik. Ta

poslunost, odravanje statusa quo, klimanje glave, preveliki oportunizam, strah od

reformi i od svoje same sutine su mjerilo ponaanja rukovodstava raznoraznih lanica SIkoje su na vlasti i opoziciji. Dovoljno je vidjeti djelovanje PASOK-a, zatim slovenakih

tzv. socijaldemokarta (koji su kao mjeru protiv recesiju zakinuli prvo studente, koji su

onda juer demolirali zgradu Parlamenta), o britanskim laburistima nema potrebe da se

uope troe rijei. Nesumnjivo se SI nalazi na svojoj sudbinskoj raskrsnici iz koje vode

dva puta i to 1. ostajanja na politici Crvenog Superhika ija je krajnja konsekvenca


32/259


33/259


27

bogati krivci ne odreknu dijela svoga bogatstva, a da umjesto njih to ine manje imunislojevi koji luk ni jeli ni mirisali, a sve kako se ne bi utopilo u krizi. I dobijena sredstvau takvoj vrsti naplate bi trebalo usmjeriti ne na popunjavanje rupa u buetima, nego u

kapitalne projekte. Ali da bi se to postiglo i mi sami moramo da u sebi prelomimo, daprevaziemo strahove u nama samima, da pobjedimo nae iracionalne strahove i zebnje,jer strah je jedina stvar koje treba da se plaimo (F.D.Ruzvelt). Svako od nas treba dase trudi, u onome u emu je najbolji, bilo organizirano ili individualno kako bi se prvorazobliio ovaj sustav destrukcije, a zatim prelo na gradnju novog, boljeg sustava, pa isvijeta zato ne rei. To je nesumnjivo dug, muan i teak put sa mnogo tekoa kojeemo morati prebroditi, jer sa potonuem neoliberalnog poretka se moramo suoitidjelotvorno i aktivno jer kriza mora doi i proi (A.Linkoln). U ovim razdobljudestrukcije svaka pasivnost, zabijanje glave u pijesak, bjeanje od odgovornosti,samozadovoljnost i ne ukljuivanje u proces suoavanja i rjeavanja problema su ravni

podravanju neoliberalnih pekulanata i politike Superhika.

1.9Neto o naem obrazovnom sustavu : od jaslica do doktorataPostojanje obrazovno vaspitnog i znanstvenog sustava, u bilo kojoj formi, je uvjet bezkojeg ne moe postojati ni jedna zajednica, a njen progres, snaga i znaenje mjere se i pokvaliteti ovog sustava. I kao i svaka zajednica i obrazovno vaspitni i znanstveni sustav(kao njena temeljna sastavnica) se nalazi u stalnom procesu modificiranja, reformi ievolutivnog ili revolucionarnog preobraaja. U tome kontekstu, bar ja to tako shvaam,

osnovni cilj bilo koje reforme obrazovanja je izgraivanje temeljno i svestranoobrazovanog pojedinca koji je ujedno i potpuno svjestan, sposoban i odgovoran dadoprinese progresu i razvitku i samoga sebe ali i zajednice openito. Meutim, kod naspostoji i drugo, rairenije miljenje da je obrazovno vaspitni i znanstveni sustav zadnjarupa na svirali. injenica je da se itav taj sustav nalazi na marginama svih procesa kojinas zahvataju, pa ne treba ni uditi da je on postao plijenom na kojem svoje umijeedokazuju raznorazni strani i domai samoproglaeni eksperti. Oni pod guranjemreforme ustvari eksperimentiraju na naem obrazovno vaspitnom i znanstvenomsustavu, koje je tako postalo zamore u tzv. ekspertskim laboratorijima. injenica je daje stari sustav, koji je temeljen na prusko - njemakom modelu (uvedenom za vrijeme

Austrije, a rairenom za vrijeme socijalistike republike), odsluio svoje i njegovareforma je bila neophodna. Ali ta reforma mora biti progresivna, djelotvorna ifunkcionalna, pa zvala se ona bolonjska ili mongolska. Meutim, ova sadanja tzv.reforma prozvana po jednom stvarno lijepom italijanskom gradu, bar kako se provodi ikako mi to doivljavamo, ne odaje utisak da je ba njen cilj izgradnja boljeg i savrenijegobrazovno vaspitnog sustava. Naprotiv, ini se da je rije o umjetnom uvoenju, bezikakve kritike rasprave ili pripremnog prilagoavanja naim uvjetima, jedne dogme


34/259


28

kako bi trebao da izgleda na obrazovno vaspitni i znanstveni sustav. Zanimljivo je dase taj bolonjski proces uveo praktino dekretom (u dobroj, staroj staljinistikojmaniri), bez ikakve demokratske procedure i konsultiranja miljenja ljudi sa praktinim

iskustvom, a da su usta njegovih teoretiara i onih koji ga guraju puna liberalizma,slobodnog trita i ljudskih prava. Stekao sam impresiju da je cilj (volio bih da se varam)na ovaj provoene tzv. reforme ustvari rasturanje naeg visokog obrazovanja, odnosnoizgradnje ne svjesnog, progresivnog i odgovornog graanina, nego neega sasvimsuprotnog. Kao da je nekome u interesu da preko obrazovno vaspitnog i znanstvenogsustava kakav se pokuava uspostaviti, ustvari pretvori nas u najobinije zombijeneoliberalnog poretka, u plodno trite koje ne prigovara i koje nije svjesno. To mepodsjea na obrazovni sustav za vrijeme aparthejda u Junoj Africi, gdje su crnci imalipravo na obrazovanje, ali sa primarnom pozornou na izgradnju vjetina u uslunimdjelatnostima ili na elitne enske kole prije emancipacije (u kojima su se obrazovale

dobre domaice za visoke aristokratske i buroaske porodice). Tako bi se vrlo lako moglodesiti da produkcija naeg obrazovno vaspitnog i znanstvenog sustava bude na usluzidrugima, a ne nama. Isto tako provoenje tzv. reforme je dovelo do enormnog poveanjabirokratije i birokratskih potreba, pa se zbog zadovoljavanja zadatih formi i naelazanemaruje sutina, a to je izgradnja savrenijeg i fleksibilnijeg obrazovnog sistema idobre nauno-istraivake atmosfere. Izgleda da svi problemi sprovoenja Bolonjskogprocesa proizlaze iz injenice da se jako brzo ulo u njegovu realizaciju na terenu, bezdovoljnih priprema i nastavnog osoblja i studenata i javnosti, ali i izgradnje materijalne iljudske osnovice i osiguravanja resursa kako bi ovaj proces mogao da funkcionira onakokako je zamiljen. Zatim izgleda kao da postoji odreena tendencija za striktnounificiranje studija, to je isto teko izvodljivo, pa i komino (u pojedinim sluajevima).Posebni su uvjeti, potrebe, metodi i naini rada i ciljevi npr. studija medicine, filolokihdisciplina, historijskih disciplina, prava, fizike itd. i neki oblici tih studija jednostavnomoraju po prirodi stvari ostati razliiti. A pitanje uvoenja samo ocjenjivanja pisanograda je isto tako problematino, jer ima disciplina u kojima je upravo usmeni nastupprimaran, npr. u specijalnostima za obrazovanje nastavnika. itava pria oko provoenjabolonjskog procesa se u stvari svodi na prilagoavanje europskih studija amerikomobrazovnom sistemu, to se najbolje vidi iz formule 3 + 2, jer po toj logici naelnofunkcionira ameriki obrazovni sistem (college/neto izmeu srednje kole i fakulteta/ +

university). S druge strane, ne moramo mi, a niti uostalom to i moemo, kopirati ba sve ito doslovno i nekritiki. Imamo i mi nekih specifinosti koje treba imati u vidu. Naravnoo ovom pitanju itekako bi se moglo jo mnogo vie govoriti. Jer kao to arabljanskehurme ne moemo presaditi u nae podneblje (iako su neki mislili da je i to mogue),tako se ne moe ni jedan itav obrazovni i znanstveni sustav tek tako za par godinaokalemiti na ovom tlu. Radi ove krize, pa i dekadensa itavog sustava sasvim je normalnoimati i irenje pojave presipanja upljeg u prazno (u vidu novca koji nepovratno nestaje)


35/259


36/259


37/259


38/259


32

1.12Magarea sjenka nad SarajevomSredinom IV. stoljea prije nove ere, antika Grka se na svojim sjevernim granicama

suoila sa novom, neposrednom opasnou. Rije je o Makedoniji koja je pod svojimagilnim i sposobnim kraljem Filipom II. postala velika sila, dok je sam makedonski kralj(inae otac Aleksandra Velikog) elio da postane hegemon itavog tadanjeg grkogsvijeta. Razjedinjene, malodune i ogrezle u hedonizmu, samozadovoljstvu i dekadensuantike grke dravice nisu razumijevalu oluju koja im je prijetila sa sjevera... Jedini kojije to shvatio bio je najuveniji govornik svih vremena, po imenu Demosten (ivio od 384.do 322. god. p. n. e.) iz najvanije grke drave Atene. Filip II. je ve od ranijekorumpirao jedan dio istaknutih Atenjana i Demostenova upozorenja na opasnost suostajala uglavnom neusliana. Meutim, uporni Demosten je stalno i stalno dosaivaosvojim sugraanima opisujui im Filipa II. i optuujui korumpiranost pojedinih

politiara. Jednom prilikom, na zasjedanju atenske narodne skuptine/eklesije (kojoj sumogli da prisustvuju svi atenski punopravni graani) Demosten je ponovo elio da govorio Filipu II., ali kada je izaao za govornicu njegovi sugraani su se glasno usprotivili jojednom njegovom govoru protiv Filipa II., to su smatrali dosadnim i nepotrebnim. Tadaje Demosten rekao : "Htio sam vam ispriati samo jednu zabavnu priicu." Ljudi okonjega su utihnuli i on je poeo: "Mladi je jednog vrueg dana unajmio magarca da bi nanjemu jahao od Atene do Megare. Na putu se umorio, sjahao i legao u magarevu sjenu.Tome se suprotstavio magarev gospodar jer je smatrao da je putniku iznajmio samomagarca, a ne i njegovu sjenu." Nakon ovih rijei Demosten je napustio govornicu.

Prisutni su ga poeli nestrpljivo pitati: "Stani! Reci, kako se zavrila prepirka?"Demosten je uzdahnuo: "Kako to, da se tako ivo zanimate za magarevu sjenu, a ono tobi elio rei za dobrobit naega grada neete sluati."

Iz ove istinite pripovijesti nastala je i izreka magareva sjenka, koja i opisuje, ali iosuuje bavljenje nevanim stvarima na tetu onih bitnih, sutinskih i ivotnih. Ovapripovijest me je prilino podsjetila na Sarajevo i moje sugraane, i to upravo na samodva primjera. Prvi primjer je poveanje cijene cijene gasa i to retroaktivno, to je odlukavan ikakvih moralnih obzira direktno usmjerena na tetu graana. Po toj logici, i dananjiRim mogao bi traiti povrat poreza koje provincije Rimskog Carstva nisu isplatile(naravno uz retroaktivne kamate). Drugo pitanje je stanje vodenih kapaciteta naeggrada/kantona, koje je sudei po informacijama koje dolaze ne samo iz medija, nego i izza to odgovornih firmi (npr. Vodovod i kanalizacija) ne u oajnom, nego ukatastrofalnom stanju. Svako ko proita dokument iz javnog preduzea Vodovod ikanalizacija (javnosti dostupan na ) shvatie svu veliinu propasti nae infrastrukture, inaravno zapitae se ta to mi u stvari pijemo. Gubitak vode od skoro 2/3 samo u cijevimaje rezultat upravo kaosa i neodgovornosti sustava (pitanje je da li to uope postoji).


39/259


33

Tematska sjednica Skuptine Kantona Sarajeva o vodozatitnoj mrei je u svojoj cjelinuupravo podsjeala na Demostenovu priu o magareoj sjenki, dok mi nije uope nijepoznato da su strukture Kantona Sarajevo ili Grada Sarajevo pokrenuli akciju protiv

pljakanja graana Sarajeva vezano za skandalozno retroaktivno plaanje uveane cijenegasa. Uostalom, uope me ne iznenauje odnos ovog debilnog sustava i njegovihpredstavnika. Naravno, bio bih nepravedan kada ne bi spomenuo da u ovoj kaljuineodgovornog, nesposobnog i neuinkovitog (dobrano birokratiziranog) sustava nema iasnih izuzetaka kao to su Saa Magazinovi i Mirjana Deak koji su po oba pitanjapokazali zastupniku odgovornost, pa i rukovodstvo Ilide koje stalno upozorava nasituaciju u vodozatitnoj zoni. Problem lei u neemu drugome, a to je potpunanezainteresiranost samih graana Sarajeva po sopstvenu sudbinu, velika veina je upotpunosti indiferentna prema tome da li e ih neko po zakonu opljakati ili u kakvomje stanju infrastruktura koja im donosi vodu na esme. A male, nestranake graanske

(uglavnom omladinskog tipa) organizacije kao to su Akcija Graana i Dosta! kojesvojim aktivistikim pristupom pokuavaju da neto promijene i uine u oima pasivneveine sve vie izgledaju kao neki moderni Sizif. Dok Facebook grupe koje se baveivotnim i sutinskim pitanjima po na Grad imaju po par stotina lanova, dotle nekeGrupe sa besmislenim sadrajem okupljaju na hiljade, pa i desetine hiljada naihsugraana. Dok se na protestima kojima se ukazuju na probleme koji se tiu svih nasokupi odgovornih vie desetina ljudi (i onda postanu predmet ismijavanja besposliara),dotle su stadioni i dvorane puni onih koji uivaju u milozvunim notama. Dok se lecikojima se obavjetavamo o problemima naeg Grada, bez itanja sadraja, zguvaju ibace (u rijetkim sluajevima u kante za smee), dotle se uiva u dogodovtinamazvijezda reality-shows (koji se emituju u primetime) i zaglupljujuih sapunica.Naravno, kao kronini i uporni optimista vjerujem da jo uvijek nije kasno, i da semoemo trgnuti iz ovog besmislenog ritma, i bar na ova dva pitanja (gas i voda) nedozvoliti da vie budemo pravljeni budalama i da shvatimo da nam prioriteti nisumagareva sjenka, nego sutinske stvari koje oblikuju na Grad, na opstanak, naivot, na razvoj i na progres.

I na kraju da ne zaboravim da dovrim svoju storiju o Demostenu, Filipu i starim Grcima.Atenjani i drugi Grci su suvie kasno shvatili upozorenja Demostena i na kraju e 338.god. p. n. e. doi do velike bitke kod grada Heroneje, gdje e Filip II. i njegov sin

Aleksandar izvojevati veliku pobjedu i tako zavriti nezavisnost grkih dravica. Naredne337. god. p. n. e. stari Grci e na kongresu u gradu Korintu priznati Filipa II. za svogahegemona.


40/259


41/259


35

referenduma kojim bi se ponitile mjere koje bi radnike svele na nivo kmetova koji bisluili samoprozvanim poduzetnicima. Duh Matije Gubca ponovo svjetli po zagorskimbregima, ba onako kako bi to elio najvei junoslavenski, hrvatski i zagorski

intelektualac Miroslav Krlea. Sada da vidimo ko su ti samoprozvani poduzetnici ukontekstu ex YU zemalja (ukljuujui sve republike, drave, entitete, kantone, distrikte,upanije, pokrajine i slino...). Tu nije rije o vrijednim, poduzetnim i sposobnimosobama koje su svojim umijeem, pameu i potenim radom doli do osobnogbogatstva. Ne, u naem sluaju rije je o (ast izrazito malom broju izuzetaka) ratnim,tranzicijskim i pretvorbeno-privatizacijskim profiterima ogrezlim u korupciji i kriminalu,familijarno stranako religijskim klikama, raznoraznim kvazi patriotama koji su iliupropastile dravno, drutveno i narodno bogatstvo ili ga rasprodale stranimneoliberalnim bankama i korporacijama. Zanimljivo je ukazati na jednu kontradikciju, ato je da u ovo vrijeme nikada vie nije bilo menadera i raznoraznih studija koji obrazuju

menadera, a da nam nikada u historiji ekonomija nije bila u gorem stanju. I to je jojedan dokaz da je neoliberalizam ustvari jedna najobinija utopija koja se ne moeostvariti, ali koja je kod nas samo produbila mentalitet i svijest malograanske barutine.

Dvadeset godina pljake i unitavanja nae ekonomije, industrije, kulture i obrazovanjane mogu ostati bez odgovora, jer se na opljakani, poniavani i obespravljeni Treistale ponovo polako, ali sigurno budi i postaje svjestan onoga to mu je uraeno. I onajko zna itati historijske zakonitosti moe znati da e upravo iz buenja naeg Treegstalea proizai proienje nae zajednice i uklanjanje nagomilanih slojeva prljavtine.I ponovo e genij, snaga i vrijednost naeg naroda iz pepela podii industriju, ponovo

uspostaviti pod svoju kontrolu energetska, vodena, umska i mineralna blaga (dodatno ihprogresivno razvijajui), izgraditi nove moralne i vrijednosne sustave, vratiti dostojanstvoradnikoj klasi i obinim graanima. Gospodo, vrijeme prezira prema radnikoj klasi iobinim ljudima je prolo vrijeme i hvala Bogu nikada se vie nee vratiti. Uostalom,velika veina nas su djeca i unuci seljaka i radnika i treba da budemo ponosni na njih,koji su svojim rukama izgradili na desetine gradova, hidrocentrala i termocentrala,mostova, puteva i eljeznica, tolike tvornice, tolike zgrade, i to sve bez ulaganja stranogkapitala preporodivi jednu dosta zaostalu zemlju (sa dominatno ekstenzivnom ruralnomprivredom) u poluindustrijsko i poluurbano drutvo i to za vrlo kratko vrijeme.

Naravno, nije sve tako idilino jer naem Treem staleu jo uvijek predstoji dug putda bi se ponovo obnovio i preuzeo svoju sudbinu u svoje ruke. Teini toga putanesumnjivo doprinosi i injenica da oni koji bi trebali da zastupaju njegove interese nisuba toliko agilni u borbi za interese radnike klase i obinih ljudi. Naalost, dijelovisindikalnih i stranakih rukovodstava (u onim partijama koje bi trebale da po svojojtemeljnoj vokaciji da budu tribuni radnike klase i obinih graana) su jo uvijek prilinokontaminirani neoliberalnim mentalitetom i shvatanjima, kalkulanstvom, stranarenjem,


42/259


36

kompromiserstvom. Da bi se moglo ubrzati ono to je neminovno potrebno je otresti setih natruha neoliberalizma i hrabro i bez ikakvog kalkuliranja se postaviti na pijedestalnarodnog tribunata.

1.14ta je nama Bog?U zadnjih 30-tak godina svjedoci smo roenja i razvitka religijskog fundamentalizma,politike i drutvene, kulturoloke doktrine. Religijski fundamentalizam je jedna vrlospecifina i mlada ideologija (neki bi je nazvali novotarijom) nastala u okvirimaAbrahamizma i njegovih denominacija, iako su je prihvatile i neke druge religijskemanifestacije kao to je hinduizam. Tematika religijskog fundamentalizma je i previekompleksna i obimna da bi se mogla prezentirati u samo par reenica, radi ega smo seodluili da damo krai presjek odnosa religijskog fundamentalizma prema Bogu.

Ugrubo reeno, na pitanje o Bogu, teisti kau da Bog postoji, i da se doivljava i spoznajepreko religije, rituala i dogme, agnostici kau da oni ne znaju (jo uvijek!?) da li Bogpostoji, ateisti jednostavno kau da Bog ne postoji, dok deisti kau da Bog postoji i da sespoznaje kroz znanost i razum. Kakav je to doivljaj Boga kod fundamentalista ?. Sapunom dozom sigurnosti fundamentaliste moemo promatrati kao krajnje radikalnufrakciju teizma. Ta njihova radikalnost je ustvari rezultat podsvjesne elje da se teistikikoncept ustvari svjetonizira, pretvori u neku vrstu moderne politike ideologije. Radi teinjenice, fundamentalistiki ekstremizam se ispoljava u uzdizanju vanjskih iformalistikih manifestacija teizma, ili nekih njegovih sekundarnih ili tercijarnih

vrijednosti (ali koje su vrlo primjenjive za primjenu u svakodnevnom ivotu). Lako je iobjanjivo zato je raanje i razgranavanje fundamentalizma nailo na snanu podrku uAbrahamizmu i njegovim denominacijama. Ustvari abrahamistike denominacije u svojojpraktinoj realizaciji nikada i nisu bile neto puno zainteresirane za Boga i njegovoobjanjavanje koje je uvijek bilo znatno povrnije u odnosu na npr. objanjavanje drugihaspekata religioznosti (to je u pojedinim sluajevima ilo ak do besmislenosti). Kada semalo bolje proue abrahamistike denominacije uvidjeti e se da u njima Bog zauzimaneku usputnu poziciju sa svrhom pravdanja drugih oblika religioznosti koje imajuprimarnije dejstvo na Abrahamistu i njegovo vjerovanje, i kojima se u abrahamistikim

dogmama posveuje znatno vea panja. Zar se u historiji abrahamistikih denominacijenije troila enormna energija, vrijeme, panja i posveenost (ak prelazei i u nasilje) narasprave i sukobe u vezi prirode (u kranskim denominacijama) Isusa (je li ovjeija,boanska ili mijeana) i (u islamskim denominacijama) u vezi prirode Kurana(stvoreni/mutaziliti i nestvoreni/tradicionalisti) ili na nasljee Kalifata, dok su sesutinom/bitkom Boga zanimali samo pojedini uenjaci i znanstvenici (esto skreui sautabanih staza religijskih dogmi). Tako se i moglo desiti da u abrahamistikim


43/259

7/22/2019 SALMEDIN MESIHOVIC - POPRATNA DJELA. Sab

Documents

SALMEDIN MESIHOVIC - POPRATNA DJELA. Sabrani Clanci, Opservacije, 34 Komentara