S betonskog ruba školskog dvorišta smiješi mi se… Petica!

Život je pun pustolovina, svaki dan budimo se opet iznova, oblačimo tra-perice, skačemo, trčimo, učimo, dodirujemo nebo…

A Petica kao vjerna prijateljica sve čuva…

Naše radosti, naše radove, uspjehe, naše vrijeme i sudbinu!

Zato i dalje ostanimo budni i sanjajmo naše snove. Snove za Peticu…

(Ove godine u drugačijem manjem formatu i s novom urednicom.) Veliko hvala svima!!! Učenicima, nastavnicima i roditeljima!

Jagoda Čudić, prof.

IMPRESSUM

Petica / godina 2009. / list OŠ «Josipa Pupačića» Omiš, Trg Kralja Tomislava 1

e-mail: os-josip-pupacic@st.t-com.hr

Osnivač i nakladnik: OŠ « Josipa Pupačića» Omiš

Lektor: Davorka Deur, prof.

Uredništvo: Jagoda Čudić, Sanja Pešić, Petar Buljević, Ivana Zemunik, Tamara Banović, Ružica Popovac, Ivka Žilić, Zdenka Vukasović , Aleksandra Radunić , Maša Knezović, Marija Didović, Atanasija Bilić, Martina Milina, Helanda Čović.

Članovi novinarske skupine: Antea Biskupović, 8.a, Petra Tafra, 8.a, Zlata Ter-zić, 8.a, .Marija Mimica, 8.a, Bruno Velić, 8.a, Tea Kadić, 8.a, Marino Kovačić, 8.b, Ivana Gašpar, 8.b, Tomislav Vukasović,8.b, Ervin Islamović, 8.b, Antonia Marušić,8.b, Zora Tomasović,8.b, Kristina Bandov, 8.b, Luka Kovačić, 8.b, Boško Mimica,8.b, Stipe Per-ković, 8.b, Sara Škobalj, 8.b.

Naslovna stranica: Logo škole

Zadnja stranica:

Strip

Tisak:

SADRŽAJ:RIJEČ UREDNICE:

Premijera « Malog Princa» u ljetnom kinu Omiš 30.05. ‘09.

Pitali smo neke od naših mladih glumaca…

Mitchell Đula, 6.a:U predstavi sam glumio pijanca. To je bila

moja prva uloga i moja prva predstava. It was great! Nadam se da ću i sljedeće godine dobiti ulogu, ali po mogućnosti malo veću.

Ivana Gašpar, 8.b:U ovoj predstavi imala sam ulogu ton-majsto-

ra. Moja zadaća je bila da puštam glazbenu pod-logu dijalozima, te da popunim prazne hodove i stanke. Ova predstava bila je druga u nizu u koji-ma sam puštala glazbu. Uspoređujući, mislim da je ova predstava puno kompliciranija i teže shvat-ljiva. Glumačka postava uspjela je u potpunosti prenjeti poruku publici. Poznati glumac Otokar Levaj ocijenio je predstavu kao jednu od rijetkih koja je «Malog Princa» približila publici na shvat-ljiv način.

I važno je zapamtiti: «Samo srcem dobro vidi-mo, važno je očima nevidljivo…»

Olivija Tomasović, 8.b:Ja sam u predstavi bila ruža. Ona je važna

uloga jer ona dovodi malog princa do ludila. Ova uloga je draga i lijepa, ali i pomalo čudna, kao i neke druge uloge. Ovo je moja treća godina glu-me i jako sam zadovoljna. Nadam se da su i gle-datelji bili zadovoljni jer ja jesam. Nadam se da ću i dalje glumiti jer me to puno veseli. Kao što su Lisica (Zlata Terzić) i Mali Princ (Ivona Tafra) rekli: «Samo srcem dobro vidimo, važno je očima ne-vidljivo…»

Uživam u glumi i nove prijatelje upoznajem. Glumiti je super, ako to voliš kao što i mi volimo!

Ivica Tafra, 6.a:«Mali Princ» je jako zahtjevna predstava sama

po sebi i tako nam je bilo teško ući u ulogu (po-stati uloga). Moja uloga i nije nešto velika, ja sam glumio jeku kako bih dokazao pustoš današnjeg svijeta. Uloga mi izgleda lako, ali nije! Ljudi misle kako bi i oni mogli isto pa kad probaju ne mogu ni od stotog puta. Sve u svemu predstava je ispa-la, citiram riječi Otokara Levaja:

« Uspjela je nakon svih do sada, a sigurno sam ih vidio 100-tinjak.»

Dobro smo se zabavili, ali sam i platio cijenu uspijeha.

NAZIV DJELA: Le Pétite Prince

TEMA DJELA: putovanje Malog princa i upoznavanje samog sebe te shvaćanje njegove ruže

IDEJA DJELA: Čovjek samo srcem dobro vidi, a bitno je očima nevidljivo

MJESTO RADNJE: Vis na Visu

VRIJEME RADNJE: 8.-9. lipnja 2009. (mjereno zemaljskim instrumentima)

Mali princ

LIKOVI: Ivona Tafra - mlada, ambiciozna glumica spremna na svaku

ulogu u njenoj podužoj karijeriOlivija Vjekoslava Tomasović – tiha, povučena, nježna no

uporna djevojka tiho ali sigurno korača stazama životaAnita Jurić Arambašić – uočljiva zobg glasovnih sposobnosti

ne da se omesti u ozbiljnim problemima koji muče njene suradnikeTina Kujundžić – ponosna na svoje tijelo ne srami se prenijeti

pozitivnu energiju oko sebe pomoću osebujnog vokabulara Mitchell Đula – izgubljen u prostoru i vremenu ne mari za svo-

jom karijerom, no nije uspio pobjeći poznatom menađeru s kojim se susreo u liftu.

Petra Tafra – dugonoga, “ozbiljna“, da naglasimo plava po-slovna žena koja je usprkos brojnim nemoralnim ponudama uspje-la zasjesti na top svijetske biznis scene

Marta Vukasović – unosi svjetlo u monotone ljude svojom zna-tiželjošću i smijehom

Nikolina Zečić – putujuć svijetom kao predstavnica svjetski po-znate modne agencije „blue eyes“ zapela je za oko stilistima pilot-ske opreme koji su inspirirani njenim vrckavim stavom i izgledom izdali kolekciju odjeće, te naočala Rej Bam

Ivica Tafra – neprimjetan u mnoštvu, odličnih ponavljajućih kvaliteta, uvijek iznova zadivi publiku naše nacije

Lucija Mimica – propala dadilja uspavljujuć cmizdravu djecu (ni sama nije znala zašto plaču, a oko nje nije bilo nikog da ih raspla-če) otkrila je svoj talent glume pred zrcalom u kupaonici.

Zlata Terzić – rasplesana, lukava djevojka odjekom svojih skandaloznih riječi koje se i danas čuju stekla je status omiške zvijezde! Karijera joj cvjeta iako je tek na početku

Red Roses – Ana Livaja, Tereza Jerić te Petra Tafra žare i pale prostorima bivše Jugoslavije, zabavljajuć publiku stihovima neproglašenog hita/ova

Ivana Gašpar – honorarno radi kao amaterski Di-Đej, upotpu-nila je glumačku ekipu svojim sudjelovanjem

Tamara Banović – Mejblinova iskusna vizažistica odlučila je pomoći glumačkom sastavu doseći vrhunac (koliko je to moguće) ljepote

Petar Buljević – jednostavnog ali jedinstvenog stila zapanjuje nas svojom simpatijom prema rozoj boji iz dana u dan. Inače, hobi mu je stvaranje novih drama kojima je uspješan režiser, prducent i scenograf.

UKRATKO O DJELU: gore spomenuta glumačka ekipa dobila je za-dak odglumiti predstavu Malog princa pred zahtjevnom publikom na otoku Visu u profesionalnom kazalištu, te su dobili same pohvale stručnih kriti-čara. Njihov izlet od dva dana protekao je bez većih incidenata maloljetnih pubertetlija, te su se neki od njih okušali i u voditeljskim vodama. Sjajan provod mogu zahvaliti isključivo svom radu i maloj, maloj, maloj pomoći knjižničara, nastavnice Tamare i ravnateljici Viške osnovne škole.

Samo djelo Malog princa obavezna je lektira i predstavom se ne mo-žete koristiti kao opravdanjem ili izlikom za nepročitano, izvrsno djelo An-tonie de Saint Exupéry-a. !!

No, da ne mislite kako smo glumci i u stvarnom životu, prilažemo do-kazni materijal:

doručak kod Tifanija

brojna publika

glavne glumice ha, pa vi nemojte vjerovati!! a.8 ćizreT atalZ i arfaT arteP (novinarke Star tača)

DOGAĐAJNICAVršnjačka pomoć

Splitski akvarelAnamaria Grebenar 8b

Spli’ski akvarel, opereta u tri čina spomenutog, poznatog split-skog skladatelja Ive Tijardovića, nastala je baš u to vrijeme, krajem dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Spli’ski akvarel doživljavao je Tijardović otkad se rodio 1895. godine i sve doživljeno zatim prenio na papir u verse i note, na pozornicu u scenografiju te na glumce u kostime i interpretaciju. Na taj je način omogućio brojnim generaci-jama da osjete dašak onoga nečega zbog čega je Split - Split. Istovre-meno, posve neposredno ostavio je mogućnost osvježavanja djela koju je, pri proučavanju istoga, nesumnjivo uočio i Krešimir Dolenčić. Svoju veoma jasnu viziju djela on je prikazao rekavši da “Akvarel za-pravo kao musical ili operetno djelo i ne postoji. On je neprekidno na repertoaru grada Splita. Ne događa se Spli’ski akvarel u kasnim dvadesetim godinama. On se događa stalno.“ Stoga nije ni čudo što ga Dolenčić, opet u suradnji s dirigentom Ivom Lipanovićem, u split-skom teatru postavlja po treći put, a nije niti slučajnost da je to treće uprizorenje imalo premijeru osamdeset godina nakon praizvedbe koju je postavio Ivo Tijardović.

Ovaj put Spli’ski akvarel otrgnut je iz onih korica u koje ga je dav-ne 1928. smjestio Tijardović. Otrgnut je ne da bi se zaboravio nego da bi dobio nekoliko novih boja u svojim poodmaklim godinama i tako se prilagodio našem vremenu i suvremenim svjetonazorima svog malog puka. Ipak, glazbeni brojevi poput O kućo mala, Da nije jubavi ne bi svita bilo i Marice dušo, koje je skladao Tijardović i koje su znane i drage svima onima kojima je drag i Split, dobile su samo nove inter-pretacije izvrsno odrađene od strane Valentine Fijačko i Božene Svali-ne kao Marice, Saše Jakelića kao Tonča, Ivice Čikeša i Ratomira Kliški-ća kao Tome, Tonča Banova kao Zenze Salonje, ali i od strane mladih i talentiranih studenata glume Jelene Bosančić kao Perine i Gorana Markovića kao Lešandra te mnogih drugih „stanovnika“ Velog Varo-ša i okolice. Koliko su ih dobro odradili čulo se na prvim izvedbama ovog uprizorenja, u pjesmi koja nije ostala samo na daskama po-zornice. Kako je to točno Krešimir Dolenčić ovaj put zamislio Spli’ski akvarel, saznali su svi oni sretnici koji su uspjeli dograbiti ulaznicu za neku od pet izvedbi ove operete koje su se odigrale u splitskom HNK i koje su, sve redom, bile u potpunosti rasprodane. Sretnici su, vjeru-jem, i svi oni koji su dobili barem malenu ulogu u realizaciji Akvarela jer su, zajedno s publikom, mogli posvjedočiti općem oduševljenju koje je nastalo nakon povratka Tijardovićevog djela na daske split-skog kazališta.

Kako se učenicima svidjela predstava:

-”Predstava je super! Najbolji mi je dio kad su se muški skinuli u gaćice ha-ha.”

Edita Mujčinović

-”Predstava mi se sviđa! Najbolji mi je 2. čin.”

Roko Kovačić

-”Predstava je odlična. Najbolji mi je 1. čin.”

Ana Kalajžić

-”Pretstava mi se sviđa. Najbolji mi je 2. čin.”

Romano Kovačević

-Splitski akvarel mi se svidio zbog mnogih duhovitih scena i plesnih točki.

Paula Čaleta

-”Predstava mi je odlična! Najbolji mi je dio s turčinom i kad je Duje dijelio kataloge.”

Ivan Marušić

Ivana Kovačević učenica 7.razreda, vi-jećnica DGV, OŠ „1. listopada 1942“ Čišle, održala je govor povodom svečanog uruče-nja nagrada:

Oduvijek me zanimalo, kao i moje škol-ske prijatelje i Vijećnike Dječijeg gradskog vi-jeća Grada Omiša te, vjerujem i Vas same,što zapravo djeca znaju o humanosti i huma-nitarnom radu? Često se sami iznenadimo i s čuđenjem i nekom poletnošću bodri-mo i pohvaljujemo svoje prijatelje, susjede, roditelje,zbog učinjenog dobrog djela bilo koje tematike, što pomoći starijim osobama, roditeljima, razrednoj skupini…

Takve pohvale, pozitivne stvari rijetko izlaze dalje od kruga obitelji i prijatelja, ovom akcijom želimo tim dobrim dušama zahvaliti i potaknuti ih na nove humane životne pot-hvate! S takvim ciljem promocije solidarnosti i humanosti među djecom osnovnoškolskog uzrasta, nažalost sve više povezani virtual-nim putem računala i Interneta pokrenuta je akcija „NAJ DJEČIJE DJELO“ . Na natječaj su se mogli prijaviti djeca uzrasta od 7 do 15 godina s mjestom prebivališta na području grada Omiša. Gradsko vijeće Grada Omiša , na prijedlog Gradskog koordinacijskog od-bora akcije „Gradovi i općine prijatelji djece“

NAJHUMANIJE DJEČIJE DJELO

14. 05. 2009. Ured gradonačelnika Omiša

imenovalo je odbor za procjenu koji se sa-stojao od 5 članova među kojima smo Deni Tomić, gradonačelnik Dječjeg gradskog vi-jeća i moja malenkost, predstavnici Dječ-jeg gradskog Vijeća. Za prvu godinu natje-čaja pristiglo nam je 9 prijavnica, 6 skupnih i 3 pojedinačnih. Svako djelo imalo je svoju dušu, neko nas je u istom trenutku nasmijalo i zadivilo, no neko i rasplakalo te očaralo. Na-kon teške dvojbe odlučili smo svima udijeliti nagrade s nadom da će one potaknuti druge učenike i njihova, dosad, ne cijenjena djela, kojih sigurno ima mnogo. Svima koji su su-djelovali najiskrenije čestitam, zahvaljujem i divim Vam se na predanosti, velikom srcu i hrabrosti suprotstavljanja današnjem „zako-nu“ življenja ovakvim plemenitim djelima. Čari darovanja i dijeljenja već ste okusili, pa eto, uživajte u darovima, pogotovo osmaši, nadam se da ćete svoje zadovoljstvo ovom akcijom prenijeti i na mlađe naraštaje. Jer li-jepo primati, ali još ljepše darovati!

OŠ ,,Josip Pupačić“ Omiš – 8.e : uče-nici 8.e razreda uključeni su od prošle go-dine u program Udruge Zdenac – pokret misionara milosrđa. Postali su kum osmo-godišnjem dječaku Emanuelu iz Tanzanije uplativši za njegovo obrazovanje i pomoć obitelji 800,00 kn.

OŠ ,, Josip Pupačić“ Omiš -7.a : učeni-ci 7.a rezreda već dvije godine volontiraju u humanitarnim akcijama Udruge Agape pomažući na taj način osobama s invalidi-tetom. Ova djeca su pokazala da mogu biti uzor mnogim odraslim osobama jer su po-kazala da je za sreću drugih potrebno samo odvojiti malo svog vremena.

PAULA ŠKARICA: u razdoblju većem od godinu dana, tijekom koje su Paulini roditelji bili teško bolesni, ona je nesebič-no i strpljivo preuzela na sebe sve kućan-ske obaveze i brigu o mlađem bratu.uz sve teškoće koje je prolazila , ostala je uzorna djevojčica u učenju i ponašanju.

PETRA LIVAJA: ova djevojčica vrlo Rado i često dijeli svoje znanje sa svojim prijate-ljima iz razreda. Uvijek je spremna pomoći svakome kome je potrebna pomoću učenju te tako pokazuje svoje veliko plemenito srce.

IVAN I JOSIP JEROLIM BANOVIĆ: oni su uz pomoć svog djeda i bake otvorila vrata svoje konobe koju su pretvorili u igraonicu. Djeca iz njihove ulice, prijatelji, susjedi dolaze se tu svakodnevno igrati, a Ivani Josip nesebično dijele svoje igračke i siguran prostor za igru.

JOSIP JERIĆ: se svakodnevno, već godi-nama druži s jednim, nažalost jako bolesnim dječakom Tonijem. Josip uvijek bira igre u kojima i Toni može sudjelovati ,potiče ga i podržava kad je potrebno. Nije mu teško biti strpljiv jer zna da se prava prijateljstva treba-ju čuvati.

ANDREA MATIJEVIĆ, JOSIP JERČIĆ, ANTONIJA RIBIČIĆ, MARIN KATUŠIĆ, NI-KOLA TIČINOVIĆ, MARIO MARASOVIĆ, MARIN MARASOVIĆ: ovi hrabri dječaci i dje-vojčice pokrenuli su i realizirali humanitarnu

Pripremile:Antea BiskupovićZlata TerzićTea Kadić

akciju za DOM za nezbrinutu djecu Maestral u Splitu. Svi učenici njihove PŠ Kostanje su sudjelovali u toj akciji ,a oni su slatkišima, vo-ćem, higijenskim potrepštinama , igračkama, a najviše druženjem rezveseliti tužna dječja srca.

ANĐELA GOJSALIĆ, DUJE GOJSALIĆ, JOSIP PUPAČIĆ: oni su nedavno preminu-lom Marinu Gojsaliću, starcu koji je živio sam , koliko su god mogli uljepšali i pružili pomoć zadnjih mjeseci njegova života. Nosili su mu ručak i večeru, kupovali su mu ono što mu je bilo potrebno, razgovarali s njim o svim događajima u selu, posebno o nedjeljnom evanđelju.

IVANA JERČIĆ, ANĐELA BILIĆ, ANTO-NIA VLADANOVIĆ: sudjelovale su u volon-terskoj akciji Otisak srca Nacionalne zakla-de za razvoj civilnog društva . Tom prilikom osvojile su 10 000,00 kn. Taj novac će uložiti u izgradnju Igraonice u prirodi koja će se na-laziti pokraj njihove škole i, sigurni smo, koja ce uveseljavati ljuljačkama i klackalicama svu djecu.

Smotra UZ Splitsko-dalmatinske župa-nije održana je 24.travnja 2009.g. u TC Em-mezeta u organizaciji OŠ Ostrog iz Kaštel Lukšića. Na Smotri je nastupilo dvadeset učeničkih zadruga.

Po prvi je put prezentacija učeničkih zadruga održana izvan prostora škole čime je ova priredba dobila novu dimenziju jer je prezentirana velikom broju ljudi. Među njima je bilo i onih koji se po prvi put su-sreću s proizvodima i načinom rada mladih zadrugara.

Svaka škola predstavlja svoj kraj pa se time naglašava, njeguje i učvršćuje tradicija i kulturna baština svoje sredine.

Smotra UZ Splitsko-dalmatinske županije

Vrijedne ruke lijepši život stvaraju         i same svoju    budućnost oblikuju!

KNJIŽNICA OŠ JOSIPA PUPAČIĆA IZ OMIŠAU MEĐUNARODNIM PROJEKTIMA

Tijekom godine 2008/2009. školska knjižnica je sudjelovala u nekoliko međunarodnih projekata, a jedan od njih je i sama organizirala. Radi se o tri projekta i to:

I. What People Are Doing for International School Library Month 2008.? (u organizaciji IASL) II. WBD Story @ WBD Video (u organizaciji knjižnice Woolwich Polytechnic School i gospođe Beverley Hump-

hrey iz Londona) III. Good morning sea ili Dobrojutro more u organizaciji knjižnice Osnovne škole Josipa Pupačića iz Omiša.

KNJIŽNIČAR: Petar Buljević, prof.

Školske knjižnice širom svijeta su svo-jim prigodnim aktivnostima obilježi-le International School Library Mon-

th (ISLM) tijekom mjeseca listopada. Ove godine tema mjeseca bila je: «Pismenost i učenje u tvojoj školskoj knjižnici». Školske knjižnice diljem svijeta su je obilježile svaka na svoj način te su putem mreže predstavi-le svoje aktivnosti”Učitelji - knjižničari igraju vitalnu ulogu u razvoju učeničke pismenost i stjecanju vještina učenja. Kroz njihovo sveobuhvatno razumijevanje pismenosti, književnosti i procesa u promicanju i poti-canju čitanja i učenja, oni su u mogućnosti da pomognu učenicima razviti duboko ra-zumijevanje cjelokupnog nastavnog plana i programa. Ovo prelazi osnovne postavke pismenosti u tradicionalnom smislu procesa, koji se širi i pridonosi rastu i razvoju učenič-kog kulturnog kapitala koji čini temelj cje-loživotnog učenja.”, rekao je g. Rob Moore, predsjednik australske School Library Asso-ciation (ASLA) pokušavajući bolje osvijetliti temu ovogodišnjeg ISLM.

A kako je misija International Associati-on of School Librarianship (IASL) da osigura međunarodni forum za one koje zanima pro-moviranje učinkovite i učinkovitosti školske knjižnice kroz raznorodne programe u obra-zovnom procesu (kongresi, živa komunika-cija, preporučni popisi literature, projekti itd), mi smo u dogovoru s koordinatoricom projekta What People Are Doing for ISLM?, Karen Bonnano, prezentirali aktivnosti škol-ske knjižnice Osnovne škole Josipa Pupačića iz Omiša s kojima smo pokušali promovira-ti ciljeve struke i važnosti školske knjižnice i školskog knjižničara u suvremenom obra-zovnom procesu. Tekst je bio sažet i koncizan zbog propozicija i mnoštva zemalja i knjižni-čara diljem svijeta koji su sudjelovali u ovom projektu te se je na vrlo pregledan način mo-

gao steći uvid u raznorodne projekte, pita-nja ili preokupacije s kojima se bave školski knjižničari diljem svijeta. Naše aktivnosti su predstavljene na ovaj način :

From Petar Buljevic,- Librarian, Ja-goda Cudic- English Language teacher, Elementary School “Josip Pupacic” Omis. The library in our elementary school ‘’Josip Pupacic’’ is the place where also ‘’Children’s theatar Harlequin’’ works, and the theatar leader is our school librarian Petar Buljevic. There was a performance of the play ‘’The Wizard from OZ’’ and the audition for the next play ‘’ The Little Prince’’.

Osvrnuti ću se na rad novoosnovanog knjižničnog «Dječjeg teatra Harlekin» koji je samo ove godine odigrao 15 predstava s 40 aktivnih glumaca, računajući i ton majsto-re i majstore svjetla koji su također djeca. Istaknuo bih vrijednosti multimedijalnosti i interdisciplinarnosti, istraživačkih pregnuća nepoznatog medija koji u potpunosti razvija temeljne kompetencije potrebne za cjeloži-votno učenje, i oblikovanje stvarne i fiktiv-

no-umjetničke osobnosti te procese timskog rada i socijalizacije koje su bitno integrirane u učenički intelektualni, estetski i duhovni razvoj.

Istaknuo bih također kreativne napo-re učenika osmih razreda pri predstavljanju romana naše omiljene spisateljice Julijane Matanović, gdje učenici matanovićevskom lucidnošću stavljaju literarne likove u sasvim

neobične situacije ( npr Prosjak Luka u sudnici, razredu - školi; ili Novakov Mika u zatvoru itd.). Učenici vođeni kreativnim ključem romana, koji je baš taj mjesec bilježio rekordnu čita-nost, stvaraju svojom imaginacijom pripovijest koja se proteže van stvar-ne granice fabule romana. Stvaraju potpuno nove priče, što je kod auto-rice romana, Julijane Matanović po-budilo znatan interes i radost.

Predstavljanje našeg rada na stra-

I. WHAT PEOPLE ARE DOING FOR ISLM 2008?Africa | Australia | Brazil | Canada | China | Croatia | Germany | India | Indonesia | Italy | Jordan | Kenya | Latvia | Pakistan | Poland | Portugal | Qatar | Romania | United Kingdom | United States of America

nicama IASL osiguralo nam je brojne koristi za našu knjižnicu: financijsku potporu lokalne zajednice, škole, ali nam je od najveće koristi bio veliki broj upi-

ta i novih kontakata (posebno s britanskim knjižničarima) koji su rezultirali i novim pro-jektima.

Drugi projekt kojeg bih predstavio i u ko-jem je knjižnica Osnovne škole Josipa Pupa-čića sudjelovala sadržava dva mini projekta osmišljena povodom Svjetskog dana knjige (WBD) i obilježavanju tog značajnog dana diljem svijeta. Ovaj projekt pokrenula je Be-verley Humphrey, školska knjižničarka Woo-lwich Polytechnic School iz Londona. Moram napomenuti da je gospođa Beverley prije ne-koliko mjeseci dobila prestižnu nagradu «Re-ading Hero» iz ruku Sarah Brown, supruge britanskog premijera, koja je osobno uručila nagrade za 34 osobe koje su napravile zna-čajan doprinos u svijetu čitanja, tj. promociji knjige, literature i uživanja u čitanju.

Prvi dio interaktivnog projekta nazvan je «World Book Day Story» i započeo je 5.III. 2009. u rano jutro i trajao je cijeli dan. Bilo je potrebno otvoriti prethodnih dana Twitter account na ime svoje škole (esjosippupa-cic) i onda sve prijaviti na “follow” WBDStory, tj. slijedite druge škole u projektu. Twitter je usluga poput Facebookovske. Riječ je o tome da, nakon logiranja na stranicu twi-tter.com, odgovarate na pitanje „Što sada radite?”. Odgovor ili „tweet” poput SMS-a, ne može imati više od 140 znakova, a uploada se i vidljiv je svim prijateljima, odnosno kako ih twitteri nazivaju „sljedbenicima”.Gospođa Beverley je započela WBD priču tako da je je-dan učenik njene škole napravio uvod s ne više od 140 znakova u Woolwich Polytechnic School u Londonu .I tako se je razvijala pri-ča, od učenika do učenika, od zemlje do ze-mlje, od knjižnice do knjižnice da bi postala prava tinejdžerska svjetska priča za Svjetski dan knjige. U knjižnici moje škole svečano je priču nastavila Olivia Tomasović, učenica 7. razreda, pletući priču od snova koje je tu noć sanjala (sanjalo se o crvenim pticama koje su lijepo pjevale). Tema priče bila je tipično tinejdžerska, prepuna fikcije i napetosti.

II. WBD STORY @ WBD VIDEO

WBD STORY”Faster, run faster” Rafe panicked inter-

nally, legs pumping, trying to resist looking back at his pursuer.”what on earth is it & why me?”....

It is sure attached to my dreams about red birds. O they sang so beautifully.

But the dreams always ended so badly -woke up with his heart pounding panting with fear but of what? He could still feel the rancid breath.

It was close now it would find me but for a second it sounded like it was calling my name but how could it ? It doesn’t know or could it... I feel as im inside the dream it-self, as if i can not tell the difference between dreams and the real world.. Am I supposed to be looking for something? Or is some-thing supposed to be looking for me..

I glanced back and saw a dark figure with devilish red eyes with crystal razor sharp fangs, powerful enough to devour flesh and bone....... The monster stepped out of the shadows, his eyes gleaming brightly, look-ing for food. It walked past the bins lined up along the road... «Help me, I’m dying...” the monster pleaded, slowly it staggered its mutated body towards me. I froze as its body exploded into pieces.... The parts of explod-ed monster were now beginning to bubble like a kettle, I ran and I ran coming to a halt at the end of an alley... it would not budge; conserving my energy I decided to... sitting on the floor I couldn’t stop thinking about what I saw in the mirror was it actually me? So I started scratching away at my face… to reveal the monster inside me; looking back in the mirror I noticed my face was torn to shreds, where I had been scratching, scream-ing I stumbled across a leaf, which had blown in, so there must have been a way out, but where? Or was I just hallucinating?

So was it all a bad dream? Was it that cheese I had eaten before bed? Or maybe

that Scream St book I’m reading is playing with my mind.

U drugom dijelu WBD projekta odluči-li smo uveličati svečanost, snimanjem WBD videa gdje bi knjižničari sa svojim učenicima (a naglasak je na učenike) predstavljali knji-ge na poseban način. Popularizirajući naše poslanje i struku, odlučili smo se poslužiti atraktivnim medijima. Organizirali smo, svaki u svojoj školi audiciju, za snimanje priloga o najzanimljivijim knjigama. Prezentacija je te-kla na način, da onaj tko čuje priču, glumu, recitaciju ili nešto drugo, jednostavno mora pročitati tu knjigu. Na audiciji je bilo jako za-bavno, toliko knjiga, toliko interesa. Morali smo provesti audiciju zbog vremenskog limi-ta od zadane 3 minute za video prilog. Pred-stavljanje knjige po propozicijama se trebalo odvijati na engleskom jeziku, dok je pozdrav i čestitanje Svjetskog dana knjige trebalo izreći na materinjem tj. Hrvati na hrvatskom jeziku, a drugi narodi diljem svijeta na svom materinjem jeziku. Kada je obavljen odabir i prijevod na lokalnom području, pristupilo se snimanju i odašiljanju komprimiranog vi-deo-priloga na englesku adresu. Našu knjiž-nicu Oš Josipa Pupačića zastupale su učeni-ce sedmih razreda Olivija Tomasović i Zlata Terzić, predstavivši vješticu iz Shakespeare-ove tragedije «Macbeth» i zanimljivu bajku «Čarobnjak iz Oza», koristeći pritom njima svojstvene dramsko-scenske elemente, po-što su obije članice knjižničarskog Dječjeg teatra «Harlekin». Ovaj video-prilog se može pogledati od 5.III.2009. na stranicama Wo-olwich Polytechnic School (www.woolwi-chpoly.greenwich.sch.uk) kada je i startao s prikazivanjem.

WITCH STORY(video) Hi! My name is Zlata.I attend the Elemen-

tary School “Josip Pupacic” in Omis, central Dalmatia the Republic of Croatia. I`m in the school drama club «Halkwin» in the library drama club. The book I have chosen to talk

about is «Macbeth», the tragedy by William Shakespeare.I have always been fascinated by the world of fantastic creatures. When I was reading the deeds of Lady Macbeth I wanted to see the hidden light of her eyes. And understand the reason of the big evil in people. I think that the questions of the hu-man greed, fear, and the passion for power even today are very interesting. And now you will see how the witch number one (1) has been calling the evil darkness. Watch out, if you don`t read this book because the witch is telling you to do so!

First WitchA sailor’s wife had chestnuts in her lap,

And munch’d, and munch’d, and munch’d.

“Give me!” quoth I:

“Aroint thee, witch!” the rump-fed ronyon cries. Her husband’s to Aleppo gone, master o’ the Tiger:

But in a sieve I’ll thither sail, And, like a rat without a tail, I’ll do, I’ll do, and I’ll do.

W. Shakespeare:The Tragedie of Macbeth

Sretan Vam Svjetski dan knjige!

SCARECROW STORY(video)

Hi! My name is Olivia.I am in the 7th gra-de in Omis`s primary school Josip Pupacic in central Dalmatia, the Republic of Croatia. I act in the school drama club «Halkwin» in the library drama club. The book I have cho-sen to talk about is The Wizard of Oz. I cho-se this book because our school put on the play in which I played the role of the Scare-crow which you will see a little later. This is story about love, courage, prudence, frien-dship, family an innocent heart that we all need in the lightness of our growing up and that lightness is way like the hevenly stars or a faraway forgotten childish dreams. The story is about a world of imagination whe-re girl named Dorothy met and overcame many challenges and she made new frien-dships. The Scarecrow who is looking for the brain, Tinman who is looking for the heart and with the lion who is looking for coura-ge and that`s what we are all seeking for. And now you will see how it is presented on the stage...

L.F.Baum:Wizard of Oz

Sretan Vam Svjetski dan knjige!

U ovaj projekt bile su uključene školske knjižnice diljem svijeta i to:

Werneth School Stockport-En-gland; Bloomfield Hall Shaiwal-Pa-kistan; Durban Girls College-South Africa; Walbottle Campus Newcas-tle-England; Osnovna škola Josipa Pupačića iz Omiša-Hrvatska; Qatar Academy-Qatar; Woolwich Polyte-chnic School for Boys Thamesmead-England;Hadleigh High Suffolk-En-gland; Frederick Douglass Academy New York-USA; British International School Jakarta-Indonesia; The En-gglish College Dubai-United Arab Emirates; Lexington Elementary Sc-hool Louisiana-USA; Dulwich Colle-ge-Beijing.

III. GOOD MORNING SEA – DOBRO JUTRO MORE

Tijekom mjeseca svibnja, svake godine, moja škola organizira kulturnu manifesta-ciju po imenu «Tjedan Josipa Pupačića» u spomen na velikog hrvatskog pjesnika Josi-pa Pupačića po kojem moja škola i nosi ime, gdje je svaki dan u tjednu osmišljen prigod-nim programom (utemeljena knjižničarska nagrada od naše knjižnice; kazališne pred-stave, predstavljanje knjiga, okrugli stolovi, tiskanje knjiga; izložbe te centralna sveča-nost ispred pjesnikove rodne kuće u kojima školska knjižnica značajno participira ) . Sva-ke godine školska knjižnica raspisuje (u okvi-ru te manifestacije) nacionalni i internacio-nalni natječaj po imenu «Dobro jutro more» gdje se potiče i nagrađuje dječje poetsko i likovno stvaralaštvo. Pupačićevo more šu-mori i u najljepšim dječjim kreacijama. Do sada, smo imali stidljive kontakte s školama u inozemstvu (preko gradova prijatelja), ali zahvaljujući portalu IASL-u (spomenutom u prvom projektu) odlučili smo naše novo-pridošle kontakte s školskim knjižničarima diljem svijeta intezivirati i uključiti ih u naš projekt. Počeli smo s pismom namjere koje je glasili otprilike ovako:

Dear school librarirans Before presenting the content of my

letter and the reasons why I am sending it to You, I would like to introduce myself. My name is Petar Buljevic and for the last 15 ye-ars I have been working as a school librari-ran in the Primary school «Josip Pupacic»

in Omis, the town situated in south-eastern Europe, or more precisely in the Republic of Croatia.

Going through the IASL web pages I have been following Your work on the occa-sion of the International month of school li-braries with great interest and I pay due res-pect to Your work and many ideas I intend to apply in my school library in future. As I have understood these web contents have been anticipated in order to encourage the coo-peration among the school libraries around the world for the purpose of improving our profession. I would be honored to suggest to You cooperation on an international project that has been implemented by our school and myself personally for the last 10 years. Every year in the course of May my school or-ganizes a cultural event under the name of «The week of Josip Pupacic» to commemo-rate the great Croatian poet Josip Pupacic af-ter whom my school was named. Every year my school invites national and international tenders for the project «Good morning sea» (within this cultural event) and we would be honored if the pupils of Your school would participate with their works in this interna-tional poetry festival about the sea. Taking into consideration Your tradition and cultu-re, literary works (or art works) of Your pupils would significantly enrich our aesthetic insi-ghts and broaden our ideas of multiculturali-ty, friendship, togetherness and cooperation among libraries around the world.

If You decide to cooperate on this pro-ject, Your pupils’ poems should be sent in the mother tongue together with their transla-tion in English, and in case that the English language is the mother tongue You can send the poems only in English. The works will be sent to the following e-mail address petar.buljevic@st.t-com.hr.

The tender will be open by the end April or more precisely by  May 1, 2009, in order to read and award the most interesting poems on the literary platform in front of the poet’s house in May (May 23, 2009.), whereas other works will be published in the commemora-tive volume. The tender specifications are in the attach-file.

If You would like to write something abo-ut the cultural sights of Your native land, li-brary or town (school), and which you would emphasize as interesting particularities re-presentative of Your native land where You live, You are invited to do so.

There is a belief within our nation accor-ding to which man is united with the whole world if he puts his finger in the sea. Since we are divided by a great distance and tho-usands, thousands of waves, we would like to listen to a small part of sea sounds as long as we cannot hear a larger quantity of waves dividing us.

Naglasit ću prijevodom iz ovog pisma ci-ljeve našeg projekta: «...Uvažavajući Vašu tra-diciju i kulturu; literarni radovi (ili možebitno likovni) Vaših učenika, značajno bi, nadam se, obogatili naše estetske spoznaje i proširili naše vidike multikulturalnosti, prijateljstva, zajedništva i suradnje među knjižnicama di-ljem svijeta... Molim Vas, ako želite, napišite nam nešto o kulturnim znamenitostima i ste-čevinama Vašeg zavičaja, knjižnice, mjesta, (škole), a koje bi Vi istakli kao zanimljive po-sebnosti koje su reprezentativne u predstav-ljanju Vašeg zavičaja u kojem živite. Postoji vjerovanje u našemu narodu, da je čovjek povezan sa cijelim svijetom ako samo stavi prst u more. Pošto nas dijeli velika udaljenost i tisuće, tisuće valova, željeli bismo poslušati barem nekoliko morskih šumova od silnog mnoštva valova koje nas dijeli...»

Naglasak je na multikulturalnosti predo-čenoj kroz poeziju o moru i međunarodnoj suradnji s knjižnicama diljem svijeta gdje bi uspostavljanjem čvršće suradnje upoznali prioritete djelovanja određene knjižničarske obrazovne i kulturne politike razvoja. Drugi zadatak nam je bio predstavljanje naših na-cionalnih kulturnih vrijednosti - značaja tj. stvaralaštva hrvatskog pjesnika Josipa Pu-pačića u školskim knjižnicama diljem svije-ta (jer smo uputili značajan broj prijevoda njegove poezije uglavnom na engleskom jeziku). Treći zadatak nam je bio kroz dobi-vene radove na originalnom jeziku, dobiti i prijevod na engleskom jeziku, gdje bi u su-radnji s aktivom engleskog jezika (ovdje mi-slim pretežno na profesoricu Jagodu Čudić) istaknuli problematiku autorstva i značaj prevoditeljskog rada koje se silno ne nagla-šava a u svezi je s temeljnim kompetencija-ma koje naglašava naš nacionalni kurikul i često predstavlja spasonosni ključ za potpu-ni estetski doživljaj. Jedan od ciljeva nam je bio i pokretanje izdavaštva školske knjižnice gdje smo unaprijed u dogovoru s upravom škole osigurali novac za tiskanje zbornika, gdje bi se u prvom dijelu nalazilo nacionalno stvaralaštvo, a u drugome djelu internacio-nalna produkcija.

Zainteresiranim školama smo kasnije uručili precizne upute predstavljene kroz međunarodni natječaj:

INVITATIONReferring to «Josip Pupacic and me»Competition for the best art and literary work on the subject:...»Good morning to the sea»......»and the sea embraces me around my neckand the sea and me and me with a golden seaare sitting together on the top of the shore hilland we’re smiling and smiling over the sea...» POET Josip Pupacic

Tijekom mjeseca svibnja, predviđeno je održavanje centralne svečanosti (23.svibnja) na koju planiramo pozvati laureate iz naše zemlje i inozemstva, i svečano im uručiti prestižne nagrade za njihovo stvaralaštvo i to «u bilom selu Slimenu» ispred pjesniko-ve rodne kuće, a u večernjim satima bismo u Narodnoj knjižnici Omiš održali pjesničku prezentaciju pristiglih radova na originalnim jezicima s našim učenicima, (razmišljali smo i o uporabi novih medija, uspostavljanjem vi-deo-konferencijske veze s autorima pjesama, putem kamere i računala.)

Ne mogu, a da se ne osvrnem, na kores-podenciju knjižničara s kojima smo u kon-taktu (jer projekt još uvijek traje), a ona je uglavnom pozitivna, prikazat ćemo i neke novopridošle radove na originalnim jezicima s prijevodima na engleski jezik, dok ćemo ostatak radova izložiti u našem zborniku tije-kom mjeseca svibnja :

...»  This sounds like a wonderful project and we would very much like to take part and build up a friendship. Some of our stu-dents are Croatian and I am sure they will be very happy to be involved. I will also forward your email to a friend and colleague of mine Nikki Heath as I m sure her school would also like to be involved. I think this is a lovely way for our students to learn so-mething about other places and cultures...» Thank you for contacting me and I look forward to hearing from you again soon.          Beverley Humphrey, LRC Mana-ger Woolwich Polytechnic School Write Path Coordinator

The SeaThe sea is calm in the mild wind

People enjoy what they see

Who wouldn’t enjoy it?!

Everybody likes the beach....who wouldn’t?

People in rubber dinghies enjoying and ha-ving fun

It can be wild in the sea though you’ve got to be careful

Look out – run!!

Daniel James Everett (aged 13) Woolwich Polytechnic School (United Kingdom)

...» We feel honoured to be invited in your project. We accept your invitation. We will do our best to contribute to your wonderful ideas...»

Ruta Aukspole, Nereta Secondary School (Latvia)

Labrīt, jūra! Tu pamosties no rīta

Pēc vētrainas vēja dusmu nakts.

Diena ir skaista, saulaina un jauka,-

Tevi glāsta dienas mierīgais vējš.

Tu jūties liela, varena un nepārvarama,

Tevī mīt daudz mazu un lielu dzīvību,

Tu sargā tos un esi stipra, stipra,

Bet atkal nāk vakars,

Tumšs un draudīgs, melns un izaicinošs.

Jūra paliek nemierīga, viņai ir bail.

Bailēs tā sāk trīcēt, dreb visa piekraste

No jūras šalkām, kuras sitas pret krastu.

Pār mežu galotnēm streipuļo piekusušais vējš,-

Tam atkal darbs klāt- postīt un postīt!

Un atkal aust rīts, bāls un balts.

Labrīt, jūra!

Good morning, Sea!

You wake up in the morning

After a stormy night of the wind`s rage.

The day is beautiful, sunny and nice,

You are being stroked by the day`s calm wind.

You feel large, mighty and invincible.

A lot of small and big things live in your deep,-

You shelter them and you are very strong.

But then the evening comes again,

Dark and menacing, black and defiant.

The sea becomes restless and it is scared.

It starts fluttering, all the seacoast is trem-bling

From the sough of the sea bumping against the shore.

The tired wind is staggering above the tops of the woods,

It has to start its work again- to ruin and ruin!

And then again the morning is coming, pale and white.

Good morning, Sea! (Author: Iveta Kauliņa)

...»I am interested in participation in this project with my pupils. As soon as possible I will talk about it in my school. Please con-tact me both in English and Croatian. We are from Slavonic countries, and as I remeber from European Librarian Congress in Wels, we talk in our languages and we understood each other with our Croatian colleagues...» Renata Sowada (Poland)

Morskie baśnie

Morze…

Szum fal i cisza,

piasek, muszelki, mewy.Gdy wiatr powieje,

gdy fale zaszumią,

gdy słońce zamoczy nos w wodzie

i przymknie oczy,

wtedy morze opowiada baśnie…

…o małej Syrence,

o smutnych rybakach i odważnych żeglarzach,

o zatopionych statkach

i o wielkich skarbach na dnie morza.

Morze…

Szum fal i cisza,

piasek, muszelki, mewy…

Wspomnienie.

Gdy wiatr ucichnie,

gdy srebrny księżyc zajrzy ciekawie do pokoju

i szepnie – dobranoc,

wtedy wielka różowa muszla opowiada baśnie…

o małej Syrence,

o smutnych rybakach i odważnych żeglarzach,

o zatopionych statkach

i o wielkich skarbach na dnie morza. (Weronika Bochenkiewicz, klasa V C)

…”We are so happy to read your prompt response. We would gladly send you the voice of our student reading the poems if you need it. Just mention which poems would you like to hear. I also will write to you more about our country, our school and library and our culture. By next week you will have it…It is an honour for us to able to participate in your festival. May we know how many countries will partici-pate in your festival?...”

Rachmawati Head of Library, (Indonesia)

Saat Aku Berandai Tentang Itu

Kala kutatap air biru membentang luas,

Saat kuberpikir,

Apa jadinya manusia jika tak ada genangan ini?

Padahal kebanyakan dari mereka tak sadar itu

Pernah kuberpikir,

Apa jadinya pedagang ikan,

Bila berharap mendapat sepiring nasi setiap harinya,

Dan pikiranku melayang

Seandainya aku menjadi anak petani

Laluku berharap turunnya hujan

Agar ladang terairi

Dan jika tak ada laut,

Mungkin aku tak sekolah,

Bahkan jika makanpun harus kupikirkan dulu

Dan jika aku menjadi anak nelayan

Lalu, kulihat semua hilang, setelah bangun pagi hari

Mungkin saat itu juga ajalku kan datang (: Abu Bakar Tessar)

When I think of it

When I gaze at the blue at the wide blue sea

I think,

What would it be us, human, without it?....

U projekt “Good morning sea” se do sada aktivno uklju-čilo nekoliko škola poslavši nam svoje radove i to: Woolwich Polytechnic School for Boys (United Kingdom);

Nereta secondary School (Latvia); Escola secundaria dr.Bernardino Machado (Portugal); Primary school in Czestochowa (Poland); Internat Al Kausar (Indonesia); Scuola Primaria Antonio Zara(Italy), Zakladni škola Nepomuk(Czech Republic); dok je Mikes Keleman School (Romania) i škola G.D.Goenka World School (India) izrazile pristanak na suradnju u ovom projektu.

Za početak: Kako se osjećate na Slimenu?Super se osjećam na Slimenu. Ja sam tu drugi put.

Prošli sam put bio, što bi se reklo, sam od sebe. Skre-nuli smo autom kako bi vidjeli rodnu kuću Josipa Pu-pačića. Bilo je gluho ljetno doba. Nigdje nikog nismo sreli. Nije bilo nigdje nikog, ali smo ipak uspjeli naći rodnu kuću. Super je Slime.

Kada ste se prvi put sreli s Pupačićevim djelom?U šestom razredu osnovne škole kada smo ga

imali u čitankama.

Što o njemu mislite kao pjesniku?Pupačić je bio i veliki i jako dragi pjesnik jer nisu

svi veliki pjesnici bili tako dragi. On je baš bio jedan od onih dragih pjesnika. Sve su njegove pjesme jako drage i tople pa su ga čak i učenici voljeli premda su im svi tekstovi i pjesme iz čitanke bili dosadni.

Što je ono u njegovom književnom djelu što ga izdvaja od ostalih pjesnika?

Izdvaja ga najprije to što je bio veliki pjesnik, za razliku od onih običnih pjesnika. Veliki pjesnici se od običnih pjesnika razlikuju po svom daru, a dar se jed-nostavno ne može opisati kao što se dar čovjeka koji zna sagraditi dobru kamenu kuću ne može objasniti. I oni drugi znaju sagraditi kamenu kuću, ali to kamenje ne izgleda dobro. On je, jednostavno, bio veliki pje-snik.

Što mislite o tvrdnjama da je Pupačić bio samo blaga kopija Nerude?

Pa, Neruda je bio veliki pjesnik, Ja mislim da on nije bio kopija Nerude iz puno razloga. Prvo, zato što oni nisu bili ni naročito slični kao ljudi, ni kao pjesnici. Neruda je bio revolucionar, ljevičarski karizmatik kao što je danas Zlatko Sudac, dok Pupačić nije bio revo-lucionar nego mirni čovjek. Ono što je kod njih slično je to što su oba pisali ljubavnu poeziju, što ne znači da je Pupačić Nerudina kopija. Ipak je ljubavna inspiraci-ja malo starija i od Pupačića i od Nerude. Još bih nešto rekao. U školama se obično uči nekoliko Pupačićevih pjesama kao što su «More», pjesma o braći i još neko-liko pjesama koje su već postale kao opća mjesta, ali on ima neke velike i genijalne pjesme kojih nema u či-tankama i koje jednostavno nisu poznate. Ima jednu genijalnu pjesmu o Franu Supilu koja je gotovo ostala zaboravljena. Oni koji su pročitali tu pjesmu vide da on nema gotovo nikakve veze s Nerudom.

TJEDAN JOSIPA PUPAČIĆA

Intervju s knjIževnIkom

Miljenko jergovićSara Škobalj, Zora Tomasović VII.b

Što mislite o arhetipu sudbine u njegovim djelima?Mislim da je Pupačić, što nije rijetkost kod pjesnika, napi-

sao vlastitu sudbinu i ono što će mu se dogoditi. Gotovo kao da je napisao i način na koji će stradati.

Kad biste se morali predstaviti jednim svojim djelom, koje bi to djelo bilo i zašto?

Najradije se na takav način ne bih predstavljao. Moja knjiga koju je najviše ljudi pročitalo i koja je prevedena na najviše jezika je knjiga «Sarajevski Malboro», a knjiga koja je neka vrsta moje dječje autobiografije i koja je meni najdra-ža, jer je u njoj kompletna istina o meni kad sam bio mali, je «Mama Leona». To je priča o meni do moje sedme, osme godine.

Koji su Vam bili književni uzori i ????????Meni su uzori bili i dan danas jesu kad god čitam koju

jako dobru knjigu koja me oduševi. Kao osmoškolac jako sam volio jednog mađarskog pisca koji se zove Ferenc Mo-lnar i njegovu knjigu «Junaci Pavlove ulice», a to volim i da-nas. Volio sam Ivana Kušana i njegove knjige «Koko u Parizu» i «Koko i duhovi».

Zašto Vas se u javnosti doživljava kao negatora nacio-nalnih vrijednosti?

Ja mislim da neki ljudi nisu sasvim načisto s tim što su to nacionalne vrijednosti. Meni je Pupačić nacionalna vrijed-nost, dok mi Thompson to nije.

Zbog čega u hrvatskoj književnosti ima tako mnogo sukoba, kao npr. Vi i Velimir Vicković i Vi i Ivan Aralica?

Ja mislim da je svaki razgovor u književnosti i o književ-nosti zapravo razgovor ljudi koji se ne slažu. Ako se mi slaže-mo, možemo, kao što bi se reklo, popiti piće i proveseliti se. Razgovor može postojati samo između ljudi koji se ne slažu, pa čak i između ljudi koji se svađaju. Ljudi koji se slažu teško mogu razgovarati ozbiljno o nekim stvarima.

I za kraj: Što biste poručili našim učenicima?Ja mislim da nije u redu da ja bilo što poručujem učenici-

ma jer se točno sjećam kad su u moju školu dolazili stari pisci i narodni heroji i onda bi oni nešto poručivali učenicima, a ja bih ih, mogu tako reći, s mržnjom gledao. Rekao bi samo da budete sretni i veseli !

EKSKURZIJE

1.DANDana 4.4.2009 u subotu ujutro išli smo na ekskurziju. Kre-

nuli smo ranom zorom ispred starog disco cluba.Kad smo sjeli u autobus mahali smo roditeljima, jer smo znali da ih nećemo vidjeti i da nam neće nedostajati.Jer ipak to je ekskurzija ,ne bi imali vremena ni misliti na njih, hahahahah….Iz kišovitog Omiša krenuli smo na 6-ero satnu vožnju prema Zagrebu. Pu-tem smo se ludo zabavljali, plesali smo, pjevali i jedni drugima se potpisivali na majce. Kada smo došli u Zagreb, vrijeme je bilo sunčano i vedrije nego u čitavoj Dalmaciji. Zagrebčani su u ka-fićima pili kavu, neki su se ženili,a mi smo krenuli u obilazak.U Zagrebu smo obišli Zagrbačku katedralu sa velikim natpisom na ćirilici,Markov trg i slikali se svi zajedno.Poslije razgledava-nja išli smo na odmor,naravno gdje ćemo nego u McDonalds.I dok smo hodali po Zagrebu,pozdravljali ljude,kupovali,pili shake polako je završila i ta tura.Pa smo išli prema Bizovač-kim toplicama,našem cilju.Putem smo vidjeli mnogobrojne ravnice,čak i najveći vrh,kako bi neki rekli-mravinjak…A ho-tel…?Hotel je bio ljepši nego na slici.Svi smo bili vrlo radosni i znali smo da će ova sljedeća 4 dana biti luuuudaaaa….!!!Kada smo se smjestili,malo smo ludovali po hotelu(sobama),bižanje od nastavnika i tako…

Komentar Antonije Marušić(Trky):

Bilo je zanimljivo slušatati vodiča,ali ipak je zanimljivije bilo ludovanje po hotelu i bazenima.Ipak je bio prvi dan,morali smo nešto napravit da nam bude nezaboravno i ludo.

2.DAN2.dan našeg nezaboravnog putovanja započeo je ranom

zorom kad smo krenuli u Vukovar.Tamo smo išli u crkvu,bila je Cvjetnica.Po ulicama nije bilo nikog jer su svi bili na misi.Poslije mise išli smo u razgledavanje Vukovara.Obišli smo Ovčaru,masovnu grobnicu gdje su 20.11.1991 ubijeni i bačeni uglavnom ranjenici i medicinsko osoblje iz Vukovarske bolnice.Nakon toga potpisali smo se u knigu utisaka i polako krenuli na ručak u hotel Lav.Iako je bilo mnogo porazbijanih čaša,tanjura sve je bilo dobro.Uvijek je bilo smjeha i toga nam nije nedo-stajalo u Slavoniji.Poslije Vukovara išli smo u Bizovac.Kad smo došli kupali smo se u bazenima a poslije večere smo išli u disco.Za disco su se svi posebno uređivali a tamo se pjevalo,plesalo i ludovalo…A zato je zaslužan hm,hmm D.J.Za koga su sve žen-ske zapele.A to nije bio samo disco,je da je bio mrak ali išli smo i okolo.

Komentar Nikoline Tafre:

Ovaj dan mi je bio najtužniji. Bilo mi žao svih onih koji su po-ginuli radi obrane naše zemlje. Ručak mi je bio predobar, ali ne mislim na hranu nego na zgode Jane i Trky a hotel i disco su bili još bolji.

3.DAN3.dan smo se uputili u Osijek. Citirajuci našeg vodiča mogu

reći da smo se vozili 1-2 sata ugodne turističke vožnje.U Osije-ku smo prvo posjetili katedralu. Drugi vodič nas je pobliže upo-znao sa gradom. Neke su priče bile zanimljive a neke ne.Dali su

nam 1 sat za švrljanje gradom. Mi smo taj sat dobro iskoristili upoznavajući grad na naš način. Nakon Osijeka na red je došao Kopački Rit. Kopački Rit je jedno posebno mjesto. Moglo bi se reć jedno među najljepšim u Hrvatskoj.U restoranu kraj Kopač-kog Rita mi smo imali ručak. Nakon restorana krenuli smo na-trag u hotel.Šta još da napišem osim da smo visili po bazenima i sobama.Navečer smo bili u discu.Pisme nisu bile loše osim što je D.J pustio 2 cajke.

Komentar Antonelle Šarac:

Ovaj dan mi je bio najdraži. Najdraži mi je bio zbog toga što smo išli u Kopački Rit, a ja apsolutno obožavam prirodu. Ipak,u hotelu mi je taj dan bilo još bolje. Da skratim priču ja bih vratila taj dan i ne bih htjela da prođe.

4.DAN4.dan je bilo drugačije.Išli smo u Đakovo,prije Đakova na

hipodrom,u Našice i a kraju u zoološki vrt obitelji Bizik.Od sve-ga toga zoološki vrt nam je bio najzanimljiviji.Na hipodromu smo vidjeli naravno,konje.Poslije hipodroma smo krenuli u Đakovo.u Đakovu je katedrala bila najzanimljivija.A ni dečki na ulici nisu bili loši.Nakon Đakova krenuli smo u Našice.Bili smo u nekom hotelu na ručku a poslije smo išli u dvorac obitelji Pe-aković.Dvorac je apsolutno prelip.Nakon dvorca posjetili smo zoološki vrt obitelji Bizik.Ta obitelj je nevjerojatna.Oni imaju više od 100 vrsta životinja.I to je zakon.Nakon zoološkog vrta krenuli smo natrag u hotel.Onda je sve dalje bilo po raspore-du.bazeni,večera i disco.Drugim riječima,uživancija,uživancija i uživancija.

Komentar Andree Čečuk:

4.dan mi je bio najbolji.najbolji dio mi je bio kad smo posjetili zoološki vrt.Ali ni ovo ostalo nije bilo loše.Izuzev toga u hotelu mi je bilo još bolje.

5.DANDošao je dan x.Dan povratka.Dan kada bi Slavoniju zami-

jenili Dalmacijom.nakon doručka,svoju smo prtljagu stavili u autobus i bili smo spremni krenit.Do Ogulina smo uglavnom spavali,čast iznimkama ali nakon Ogulina smo bili svi na no-gama i pivali iz sveg glasa.No,vratimo se sad na Ogulin.Zasta-li smo u restoranu.Kraj restorana je bio park.I što je najvažnije u parku su bile ljulje.Dobro,bile su ljulje i sve ostalo što spa-da u park Nakon jednog sata uživancije krenuli smo,nažalost put Omiša.Putem smo naravno pivali iz sveg glasa,naravno mi,bekavci.Ekavci su sidili na mistu i gledali kako mi uživamo.Citirajući našeg vodiča Tomija,nakon 4 sata ugodne turističke vožnje stigli smo u naš ljubljeni Omiš.Naravno,dočekali su nas roditelji.Izljubili su nas i sve ostalo a mi smo žalili za Slavonijon.

Komentar Kristine Bandov:

Zadnji dan mi je bio najgori. Možete već pretpostaviti zašto. Šta se mene tiče ja bi se vratila na ekskurziju. Ova ekskurzija je bila najbolja ikad .

Napisale i komentirale:

Napisale:

Ana Čečuk i Glorijana Papučić

Komentirale:

Antonija Marušić ,Nikolina Tafra, Antonella Šarac, Andrea Čečuk i Kristina Bandov.

OSMAŠI

Učenici IV.a,IV.b.IV.c,IV.d ,IV.e i Kučiće otiš-li su na ekskurziju u Hrvatsko zagorje, Zagreb i Plitvička jezera u trajanju od četiri dana.

PRVI DAN11.05 Otišli smo u nacionalni park Plitvič-

ka jezera. Divili smo se čistoj prirodi, vodi i ze-lenilu, vozili se vlakićem i elektro brodom po jezeru Kozjak. Navečer smo otišli u Čakovec u hotel „Park“. Večerali smo i umorni otišli na spavanje.

DRUGI DAN12.05 Otišli smo u Trakošćan dvorac obi-

telji Drašković i divili se ljepotama dvorca i

EKSKURZIJA ČETVRTIH RAZREDA RECEPTINeki od naših učenika živjeli su

u Australiji, Velikoj Britaniji i dr. ze-mljama. Evo što njihove mame pri-premaju kao tradicionalne kolače tih krajeva.:

TRADICIONALNA „PAVLOVA“

SASTOJCI:4-6 bjelanjaka Malo soli 230 g šećera Pola žličice vanilijine arome 2 žličice gustinaUKRASI: slatko vrhnje i voće po želji

PRIPREMA: Pripremite peć na 200°C. Namastite posudu i pokrijte ju papirom za pečenje. Istucite bjelanjke (dodavajući malo soli) dok se bjelanjci ne stvrdnu. Nastaviti miješati dodavajući polako šećer, ocat i vaniliju, dok se sve ukupno ne stvrdne. Onda polagano pomiješati gustin. Namjestite u obliku kruga i udubite sredinu. Električni štednjak: 130°C i peći oko 90 min, plinski štednjak: 200°C, 10 min, pa onda smanjiti na 130°C 60 min.NE OTVARAJ PEĆ DOK SE KOLAČ PEČE!!!Kada je gotovo ugasite štednjak i ostavite „Pavlova“ u štednjaku da se ohladi. I za kraj- Prekrijte cijeli kolač slatkim vrhnjem i dodajte voće po želji. Uživajte! Pozdrav iz Australije!

Mitchell Đula i njegova mama

CHOCOLATE BROWNIES

SASTOJCI:

200 g margarina200 g čokolade za kuhanje350 g mekanog smeđeg šećera4 tučena jaja1 žličica vanilije200 g brašna + prašak za pecivoPrstohvat soli100 g nasjeckanih oraha / lješnjaka

PRIPREMA:Ugrijte pećnicu do 180°C. Namastite lim. Rastopite margarin i čokoladu u toploj vodi. Rastopljeno uklonite s vatre. Odvojeno lagano miješajte šećer, dodajte jaja i vanilijin šećer. Pomiješajte brašno, sol i orahe. Cijelu smjesu izlijte na lim i pecite 35 do 40 min dok vrh ne bude hrskav, a unutrašnjost mekana. Ostavite da se ohladi prije nego izrežete.

SCOTTISH SHORTBREAD

SASTOJCI:

250 g brašna75 g šećera175 g maslaca

PRIPREMA:Ugrijte pećnicu do 160°C. Lim za pečenje pospite brašnom. Pomiješajte brašno i šećer u zdjeli, te naribajte maslac. Dobro mješajte dok ne dobijete gustu smjesu. Izlijte u pravokutne oblike i ukrasite vrh uz pomoć vilice. Pecite otprilike 20 – 25 min dok ne postanu blijedo zlatni. Dobar tek iz Škotske!

Olivia Tomasović

okolne prirode. Istog jutra posjetili smo Mu-zej evolucije i nalazište pračovjeka Hušnjako-va. Poslije podne razgledavali smo Varaždin, grad iznimne ljepote i baroknih fasada. Vi-djeli smo i muzej kukaca i leptira, te čuveno varaždinsko groblje.

TREĆI DAN13.05 Krenuli smo prema Gornjoj Stu-

bici u obilazak dvorca Oršić, u kojemu smo posjetili muzej seljačke bune. Uz pratnju vo-diča posjetili smo se Matije Gubca i o tome svemu nam je vodič pričao. Nakon razgleda Oršića posjetili smo najveće Marijansko sve-tište u Hrvata, Mariju Bistricu .Ušli smo u cr-

kvu, pomolili se Djevici Mariji i krenuli prema Čakovcu. U hotelu smo se malo odmorili , ali odmah nakon odmora smo krenuli u razgled grada Čakovca. Vidjeli smo dvorac obitelji Zrinski i razgledavali muzej Međimurja. Na-kon obilaska vratili smo se pripremati za dis-co.

ČETVRTI DAN14.05 Spakirali smo se, pozdravili se s

poslugom hotela i krenuli u cjelodnevni posjet gradu Zagrebu Obišli smo Tehnički muzej i divili se prikazu povijesnog razvoja tehničkih rješenja kojima je čovjek nastojao svladati prostor i vrijeme. Nakon toga posje-tili smo ZOO vrt u Maksimiru, a čim smo sve razgledali otišli smo na ručak u restoran. Po-slije obilnog ručka vozili smo se do centra Zagraba. Vidjeli smo: Zagrebačku katedralu, dio gornjeg grada, Kaptol crkvu sv. Marka, Grič, kip Antuna Gustava Matoša i Kamenita vrata. U pet sati krenuli smo prema Omišu, te u kasnim satima došli na odredište. Time je završila ekskurzija.

Napisale: Sara-Ana Stanić Lućin IV.aMaria Banović IV.a

Razglednice naše škole

OS «Josip Pupačić» iz Omiša bila je jedna u nizu škola u Repu-blici Hrvatskoj koje su se uključile u akciju prikupljanja sredstava za izgradnju škola u Ruandi.

Naime, već 4 godine UNICEF, u suradnji sa Zakladom Nelson Man-dela i Hamburškim društvom za promoviranje demokracije i među-narodnog prava, u svijetu prikuplja sredstva kako bi se djeci Afrike omogućilo obrazovanje i dalo priliku za bijeg iz siromaštva i bijede. Aktivnosti oko spomenutog projekta «Škole za Afriku» hrvatski su školarci usmjerili na Ruandu, lijepu afričku zemlju čije su stranice naj-novije povijesti ispisane doista nezavidno tamnim slovima

Zemlja još trpi posljedice građanskog rata iz 1994. godine kada je u 3 mjeseca ubijeno gotovo 800000 stanovnika, od toga oko 300000 najmlađih. Deseci tisuća djece je ostalo bez roditelja, a kako se radi o jednoj od najsiromašnijih zemalja na svijetu, društvo se suočava i s velikim zdravstvenim teškoćama, nezaposlenošću i sličnim posljedi-cama takvih situacija.

Sudjelovanje u ovakvom projektu razvija suosjećanje prema dru-gima te motivira na pomoć onima kojima je pomoć potrebna i koji će dobiti mogućnost za tako željeno, ali skupo i time nedostupno obra-zovanje. Akcija je u našoj školi realizirana vrlo uspješno, a djeci se nije bilo teško odreći ponekog slatkiša kada su znali daje i najmanji prilog dobrodošao jer se u toj dalekoj zemlji i za male novčane iznose mogu pribaviti mnoge školske potrepštine. Primjerice, za 90 kn moguće je nabaviti knjige i bilježnice za 2 učenika za cijelu školsku godinu.

Živa riječ i susret sa stvarnom osobom uvijek ostavljaju jači do-jam i od najbolje dizajniranih brošura, pa je u sklopu akcije, koja je u našoj školi organizirana kroz jesen 2008. godine, upriličen zanimljiv susret. Učenici nižih razreda upoznali su Castora Mfugalea, budućeg svećenika, trenutno studenta bogoslovije u Splitu, tridesetogodiš-njaka iz Tanzanije, zemlje koja graniči s Ruandom.

Zahvaljujući opuštenom, nasmijanom i komunikativnom Casto-ru, kojem druženje s djecom spada u jednu od dražih životnih obve-za, a predaje i župni vjeronauk na Pujankama u Splitu, susret je pro-šao u ležernoj atmosferi. Djeca se nisu dala zbuniti nego su slobodno postavljala pitanja na koja je gost sa zadovoljstvom odgovarao. A jedno je bilo i više puta ponovljeno: «Kako je tako dobro svladao hr-vatski jezik?» Činjenica da se susret s nekim, tko je civilizacijski i fi-zički tako različit od svega našeg svakodnevnog odvijao bez ikakvih komunikacijskih prepreka, dodatno je intrigirala male slušateljem na zadovoljstvo njihovih učiteljica.

Svijet je velik, ali svijet je i malen. Problemi iz daleke afričke ze-mlje su ipak doprli do nas. Male kapi se slijevaju u veliku rijeku pa su se i mnogi pojedinačni novčići pretvorili u pristojan novčani iznos kojim mala srca iz Hrvatske pomažu malim srcima iz Ruande. Mala srca, ali već velika.

Učiteljica Ružica Jerončić

ŠKOLA ZA AFRIKU

U svim razredima izložena su pravila ponašanja koja su donjeli razrednici i učenici. Pravila također ističu vrijednosti i načine kako po-praviti pogrešku. Vrijednosti ističu toleranciju, poštivanje, pristojnost, uvažavanje, lijepo ponašanje, pri-jateljstvo, suosjećanje i zajedništvo.

Oglasna ploča

Učenici svih osam godina odlični:

8. aDarija Madunić

Marija Pavić

Sven Hodžić

Ivan Antičević

Željka Jerković

8. b1. Anteo-Dario Češljar

2. Ana Kalajžić

3. Ivan Marušić

4. Anja Mimica

5. Hana Pezo

8. c1. Sara Barbarić

2. Marin Čović

3. Ana Madunić

4. Mirta Mimica

5. Petra-Marija Šaškor

6. Ivana Vujević

8. d1. Ivana Gunjača

2. Dajana Jerončić

3. Josip Kovačević

4. Lucija Mimica

8. e1. Ivana Braić

2. Matej Matijević

3. Toni Šarac

4. Ivona Tafra

5. Doris Tafra

6. Milka Kovačić

7. Petra Marunčić

8. Ivana Vrljičak

8. Kuč1. Josip Šušić

2. Marina Šušić

3. Leona Tomasović

4. Pavao Marušić

U Omišu, 24. lipnja 2009.g

Tijekom siječnja i veljače organizirana su slijedeća školska natjecanja: LIDRANO, hrvatskog jezika, engle-skog jezika, njemačkog jezika, matematike, biologije, fizike, kemije, geografije, povijesti, vjeronauka, eko-kviz i likovna kultura, ukupno 13 školskih natjecanja.

ŽUPANIJSKA NATJECANJA

EKO-KVIZ – učenici 1.Dora MekinićV. d, 2. Josip Ma-tijević VI. d 3. Bruna Raljević VII.d 4. Daria Madunić VIII. a - mentorica Vedrana Pivčević

LIDRANO – literarni radovi: “Dalmatinska pismo moja“ Petra Čepić IV.e mentorica Ivanka Pejković, novinarski ra-dovi „Omišanin bez granica„ Marino KovačićVII.a mento-rica Iva Kovačević, „Hiperaktivni sanjari“ Luka Kovačić VII. a mentorica Iva Kovačević, recitacija Josip pupačić „Pismo majci„Marta Vukasović VI. e mentorica Ružica Popovac , recitacija Josip Pupačić „Nesagrađena kuća“ Josip Kosor VII. c mentorica Maja Ćurlin, Grupni scenski nastup „U sud-nici“ Lana Kosor, Doris Mimica, Josipa Smoljanović, Lu-cija Mimica, Andrija Juranović, Krešimir Vojnovič i Lea kekez – svi VIII. d mentorica Ružica Popovac

MATEMATIKA – učenici: Sara-Ana Lučin Stanić IV.a mentorica Neda Pavlić, Josip Jerolim Banovićić IV. e men-torica Ivanka Pejković, Ivan Jerčić V. e mentorica Božena Kovačić, Dominka Tadić VI. c mentorica Matilda Pupačić, Petra Livaja VII.e mentorica Snježana Bočina

POVIJEST – učenice Ivana Gašpar i Andrea Čečuk VII.b, mentor Nenad Brzović

NJEMAČKI JEZIK- učenici Anamarija Gale VIII.b, Ma-tej Matijević VIII e i Marin Raljević VIII. e, mentorica Maša Knezović

BIOLOGIJA – Marija Rubić VII. e mentorica Ivana Ze-munik

GEOGRAFIJA – Leonora Škarica VII.e mentorica Ta-mara Banović

FIZIKA – Dajana Jerončić VIII.d, Doris Tafra VIII.e, Da-ria Madunić VIII. a, Josip Kovačević VIII.d – mentor Veljko Ora

KEMIJA – Anteo-Dario Češljar VIII. b – mentorica Ve-drana Pivčević i Dajana Jerončić VIII.d – mentorica Tamara Banović

CRVENI KRIŽ –Ana MadunićVIII.d, Milka KovačićVIII.e, Doris Mimica VIII. d,

Dina Kapuralić VIII.e, Lea Kekez VIII.d, Marin Raljević VIII.e, Lucija Mimica VIII. mentorica Helanda Čović

VJERONAUK – Ivana Siničić VIII.c, Ivana Gunjača VIII.d, Josip Matijević VI.d i

Matej Matijević VIII. e – mentorica Ružica Matijević

LIK – Josipa Vulić VI.d, Vice Bilić VI.d, Sunčica Šarac V.e, Šimun Špegar V.e, Dora Mekinić V.d, Petra Sovulj VII. Kuč, Josip Sovulj VII. Kuč, Ante Sovulj VII. Kuč – mentorica Aleksandra Radunić

UČENIČKE ZADRUGE – Ivana Gašpar VII. b, Bruna Ra-ljević VII.d Tina Kujundžić VII. d – mentorica Ivana Zemu-nik

DRŽAVNA NATJECANJA

FIZIKA

Dajana Jerončić 8. d osvojila 2 mjesto

mentor Veljko Ora

Dječja klapa „BEPO“ – osvojili 2. mjesto

Marija Pavić 8.a Tea Belošević 5.a

Božidar Kovačić 8.e Iva Jurko 5.c

Marko Tadić 8.e Kate Tafra 5.c

Mirjo Stanić-Lučin 6.a Sara-Ana Lučin-Stanić 4.a

voditeljica Marija Didović

ŠAH

Leona Tomasović 8.k

Hana Pezo 8.bMartina Pezo 6.b mentorica – Tončica Mratović

4. UČENIČKE ZADRUGE 1. Ivana Gašpar 7. b 2. Antonija Čosić 7.d Mentorica – Ivana Zemunik

DIPLOME ZA NATJECANJA U ŠKOLSKOJ GODINI 2008./2009.

KLOKAN BEZ GRANICA – za veoma uspješno sudjelovanje na na-tjecanju Josip Jerolim Banović III. e, Zrinka Škorić V. d, Krešimir Samodol 5.d, Ivan Jerčić 5.e,

Franjo Kovačević 5.d, Ivica Tafra 5.b, Marija Kovačić 7.c, Ivka Marušić 7.c, Dajana Jerončić 8.d -. Voditelj projekta Božena Kovačić

REGIONALNA NATJECANJA

MATEMATIKA –

Josip Jerolim Banović IV. e postigao 2. mjesto – mentorica Ivanka Pejković

Ivan Jerčić V.e - postigao 2. mjesto – mentorica Božena Kovačić

ŠAH - DJEČACI DJEVIJČICE 1. Ivan Đurđek 8.b 1. Leona Tomasović 8.k 2. Adriano Ercegović 8.d 2. Hana Pezo 8.b 3. Jure Stanić 6.a 3. Martina Pezo 6.b 4. Dino Đulabić 6.b mentorica – Tončica Mratović

5. Petar Smoljanović 4.e mentor – Stjepan Kovačić

KOŠARKA – DJEVOJČICE DJEČACI 1. Dina Kapuralić 8.e 1. Anteo-Dario Češljar 8.b 2. Ana bajama 8.e 2. Marin Raljević 8.e 3. Lucija Mimica 8.d 3. Toni Šarac 8.e 4. Dijana Bulat 8.a 4. Miroslav Dojkić 8.e 5. Ana Bulat 4.d 5. Petar Ljubićić 7.d 6. Josipa Smoljanović 8.d 6. Ivan Marušić 8.b 7. Andrea Martić 8.d 7. Stjepan Čagalj 7.e 8. Hana Pezo 8.b 8. Ante Bagarić 7.b 9. Martina Pezo 6.b 9. Luka Kovačić 7.b 10. Leona Tomasović 8.k 10. Mate kalajžić 5,d 11. Ivona Kuzmanić 7.c 11. Ante Žižić 6.e 12. Josipa Vlahović 6.b 12. Paško samodol 6.d mentor – Stjepan Kuvačić 13. Mihovič Tomasović 8.d 14. Roko Šarac 6.d 15. Josip Matijević 6.d mentor – Vibor Kos

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa organiziralo je natje-canje- izložbu iz likovne kulture učenika osnovnih škola-LIK ,na temu „Nadrealna stvarnost-slike iz snova“ u kombiniranoj tehnici; kolaž, frotaž, grataž i tuš pero.Od 800 radova pristiglih na županijsko natje-canje odabrano ih je 50 koji su bili izloženi u Konzervatorskoj galeriji u Splitu, a zatim poslani u Zagreb na državno natjecanje. Medju oda-branima su bili radovi učenika OŠ „Josip Pupačić“ : Ante Sovulj, Josip Sovulj 7. raz Kučiće , te Dora Mekinić 5.d Omiš. Učenici su dobili pohvalnice, a rezultat državnog natjecanja još čekamo.

Natječaj

Na temelju projekta VOLIM HRVATSKU , glav-ni ured Hrvatske turističke zajednice i turističke zajednice županija raspisao je interni natječaj za najbolji dječji rad na temu ZELENO I PLAVO SRCE HRVATSKE.Pošto se približavao tjedan Josipa Pu-pačića ,6d razred je imao temu „ Dok Cetina teče“ u tehnici tempere i bili smo zadovoljni rezultatima ,medju kojima se isticalo nekoliko radova: Kata Kožul, Josip Tafra, Ana Livaja, Mirna Marušić i Mi-slav Kuzmanić. Zato smo odlučili od svakog rada uzeti (izrezati ) najbolji dio , napraviti novi , gru-pni rad (rekompozicija) i prijaviti se na natječaj.. Na naše veliko oduševljenje , obavijestili su nas da smo na županijskom natjecanju osvojili 2. mjesto i

5 000 kn. Našoj sreći nema kraja !

Nagrađeni rad na natječaju „Zeleno i plavo srce Hrvatske“

Likovni natječaj1. NAGRADAOŠ JOSIP PUPAČIĆA-OMIŠ

UČENIK: KARLO ŠKOBALJ, 8 D

MENTOR IVKA ŽILIĆ

2. NAGRADAOŠ «ANTUN MIHANOVIĆ»

SLAVONSKI BROD

UČENICA: MARINA KUJUNDŽIĆ, 7D

MENTOR: ANKICA VULETIĆ

3. NAGRADAOŠ PETRA PERICE,

MAKARSKA

UČENICA: MIHAELA ŠARIĆ, 5B

MENTORICA: MARIJA GRČIĆ-TOMASOVIĆ

Kata Kožul, Mirna Marušić, Ana Livaja, Mislav Kuzmanić i Josip Tafra; 7.d, grupni rad.

Dora Menić, 6.raz.

Josip Sovulj, 8.k Ante Sovulj, 8.k

Dječje gradsko vijeće je jedna zajednica u kojoj su najuva-ženiji članovi djeca. Konstituirajuća sjednica održana je na Dan djeteta, odnosno 20. studenoga 2008. godine kada je

1989. donesena Konvencija UN-a o pravima djeteta. Unicef kao spe-cijalizirana služba UN-a namijenjena djeci trajno ističe važnost i po-trebu aktivne participacije djece u sveukupnom životu i napretku na svim kontinentima što je ujedno bio i poticaj osnivanju Dječjeg vijeća u našem gradu.

Voditeljice DGV-a su profesorice Ivana Vlahović i Helanda Čović, a na prvoj sjednici su istaknule da se pozitivnim odnosom prema djeci, razvijanjem njihove humanosti, volonterskog rada, mirnim rješava-njem sukoba, zaustavljanjem vršnjačkog nasija stvara svijet u kojem djeca sretnije odrastaju i postaju odgovorniji sudionici društva.

Tako je iz Društva Naša djeca u suradnji s Gradom pokrenut pro-jekt Dječje gradsko vijeće. Izbori za dječje vijećnike proveli su se 29. li-stopada u OŠ „Josip Pupačić“ (12) i PŠ Kučiće (3), te 30. listopada u OŠ „1. listopada 1942.“ Čišla (3), PŠ Kostanje (3), OŠ „Gornja Poljica“ Srija-ne (3), ali i u tri škole koje ne pripadaju našem gradu, ali djeca s po-dručja našega grada pohađaju te škole. Radi se o OŠ Šestanovac gdje je izabran 1 vijećnik iz Blata na Cetini, te o OŠ Žrnovnica i Srinjine za djecu s područja Dubrave, Tugara i Naklica gdje je također izabran 1 vijećnik, te je i Društvo „Prijatelj“ (djeca s posebnim potrebama) dalo jednog predstavnika. Na taj način smo dobili 27 dječjih vijećnika.

Kandidati za Dječje gradsko vijeće bili su učenici od 5. do 7. ra-zreda kao i njihovi birači. Izborima su pristupili izuzetno odgovorno, zainteresirano i s mnoštvom konkretnih ideja koje su poslužile u obli-kovanju Prijedloga programa rada.

Na području grada Omiša ima oko 1500 učenika koji pohađaju osnovnu školu. Na birački popis za Izbor dječjih vijećnika upisano je 583 učenika 5.,6.,i 7. r.. Izborima je pristupilo 557 birača. Kandidature za članove DGV-a istakao je 101 učenik kandidat, 61 djevojčica i 40 dječaka.

Izbori su se održali na 19 izbornih mjesta.

Djeca kao dječji gradski vijećnici imaju ulogu u zastupanju svojih dječjih prava, ali i prava za dobrobit cijele zajednice, grada i područja na kojem žive. Dječja vijeća jesu:

- prilika za osmišljeno javno iznošenje dječjih želja, prijedloga, mišljenja, kritika, zahtjeva i poruka

- mogućnost da odrasli čuju dječje mišljenje i da ga uvažavaju pri donošenju odluka važnih za život i razvoj djece,

- neformalo uključivanje djece u djelovanje i odlučivanje grad-ske/općinske vlasti.

Dječja vijeća kao takva imaju svoje zadatke:

- izrađivati svoje godišnje programe i izvedbene planove

- izrađivati svoja godišnja izvješća i učiniti ih dostupnima svima

- pratiti i upoznavati rad tijela lokalne uprave

- javno iznositi svoja mišljenja i prijedloge

- uočavati stanje i potrebe djece u sredini u kojoj žive

Dječja vijeća djeluju na raznovrsne načine kao što su:

- sastanci

- sjednice

- radionice

- susreti (primanja)

- posjeti Poglavarstvu,Vijeću

- suradnja s drugim gradskim vijećima

Dječje gradsko vijeće uz pomoć vlasti može organizirati razne hu-manitarne akcije, promocije o dječjim pravima, projekte u koje bi se uključivali svi stanovnici tog područja.

DJEČJE GRADSKO VIJEĆE

Dječje gradsko vijeće grada Omiša organiziralo je humanitarnu akciju “Djeca-anđeli čuvari”. Djeca s područja cijeloga grada od vrtića do svih osnovnih škola izrađivala su anđele od najrazličitijih materi-jala. Anđele su prodavali vijećnici gradskog vijeća 20.12.2008. godi-ne na dva prodajna mjesta.U toj akciji prikupljeno je 3 500 kn. Sav taj prikupljeni novac doniran je četirima obiteljima na području grada kojima je takva pomoć, iako mala, bila dragocjena.

Nadamo se da će biti još puno takvih susreta prema onima ko-jima je to najpotrebnije.12. i 13. prosinca 2008. održan je 4.susret dječjih gradskih vijeća u opatijskom hotelu Adriatic uz sudjelovanje predstavnika dječjih vijeća iz 9 hrvatskih gradova.Ciljevi tog susreta bili su:

- međusobno informiranje o aktivnostima i postignutim rezulta-tima dječjih vijeća

- prijedlozi za daljnje za djelovanje gradskih vijeća.

Razmjenjujući iskustva djeca su odraslima uputila jasnu poruku čime bi se htjela baviti i koje ih teme zanimaju.

Članovi Dječjeg gradskog vijeća Grada Omiša i njihove voditelji-ce posjetili su i Ured pravobraniteljice za djecu 2. ožujka 2009., upra-vo na drugi rođendan tog regionalnog ureda. Savjetnica pravobrani-

teljice za djecu Ana Pezo predstavila je svoj Ured i način njihova rada. Mladi vijećnici na čelu s dječjim gradonačelnikom Denijem Tomićem, postavili su savjetnici brojna pitanja o načinu zaštite i ostvarenju nji-hovih prava. Tražili su odgovore na konkretne životne situacije i pro-bleme s kojima se susreću ne samo oni, već i njihovi prijatelji, u obi-telji, školi i gradu. Zajedno tragajući za rješenjima, djeca su u suradnji sa savjetnicom Pezo, predložili različite aktivnosti u konkretnim situ-acijama nasilja u školi, sportskim klubovima, autobusima i slično. Sa-vjetnica je pohvalila njihov rad i savjetovala im da trebaju biti i dalje tako aktivni i uporni. Svojim pitanjima, sugestijama i primjedbama, načinom razgovora, inicijativom i rezultatima, djeca su pokazala da mogu biti uzor odraslim vijećnicima. Savjetnica A. Pezo podijelila je dječjim vijećnicima Konvencije o pravima djeteta, kalendare i igrice o pravima djece, a oni su izrazili želju za  ponovnim susretom i daljnjom suradnjom.

Dječje gradsko vijeće grada Omiša nastavlja svoj rad., a o njego-vim rezultatima čitat ćete u sljedećem broju Grdelina.

Marina Tičinović, 7.r. (dječja vijećnica)

Deni Tomić, dječji gradonačelnik

LidranoŠUMA

Šuma. Tamna, duboka. Lakim koracima kročim po mirisnoj zemlji. Kiša pada. Osjećam svježinu. Krenuo sam upoznati tajanstvenost šume. Oko mene tama. Ne bojim se. Ptice će me upozoriti krene li što po zlu. Nisam mogao slutiti što ću sresti. Potok ! Žubori. Njegove kristalne kapljice udarale su napaćeno kamenje na dnu potoka. Tako divno, a tako nestvarno kao iz bajke. Potočić usred šume. Osjećam slobodu. Želim se uklopiti.

Uzmem malo vode iz potoka i umijem se. Hladne kapljice dotakle su moje meko lice. Prekrasno. Orkestar. U blizini hrašće. Samo jedna uplakana vrba izme-đu njih. Njihov šum me doziva sebi Jedan slavuj stane na moje rame. Ne plaši se. Osjeća moju pripadnost. Čujem kuckanje. Još jedna kapljica kiše padne na tlo s umorne grančice hrasta. Hodam. Šum ispod mojih nogu odvlači mi pozornost, ali nastavljam svoj put. Zvuk. Čujem nemirne korake. Zec, možda vjeverica ? ... Možda čovjek, lovac ? Ne znam. Potrčim prema najvećem među braćom hra-stovima. Sakrijem se iza. Koliko zvukova, pjesama ?! Opet mi pažnju krade vrba ... Nešto me vuče k njoj ... Vjerojatno cvijet, zapravo ... Tulipan ! Prizor kakav se može vidjeti samo u mašti. Jedan mali tulipan usred šume. Prekrasno.

Ispod njega mirisno blato .... Kakav prizor !

Znao sam da vrba čuva tajnu. Otkrio sam je. Cvijet tulipana. Tajanstve-nost prirode se ni u mašti ne može vidjeti. Kiša. Mamurni oblaci su suzdržali svo-je suze taman koliko mi je trebalo da vidim ljepotu šume. Sve se ponavlja, opet hladne kapljice. Radujem se što će netko doživjeti ono što i ja. Baš me zanima hoće li imalo uživati ... Naravno da hoće .... Priroda. Njena tajanstvenost i ljepota nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

Učenik: Roko Lelas, 8. a Mentor: Nada Beović

BOMBONI

Tri su sata,

a brat čuva vrata

dal da skrijem sve bombone,

roditelji evo zvone !

Sakriti ih sada neću,

dat ću bratu cijelu vreću,

on će tražit stalno više,

ja ću reći samo tiše !

Pa ćemo se počet tući

mater će za kosu vući,

stavit će nas tad u kaznu,

do tri dana u sobu praznu !

Učenik: Pavao Marušić, 8. Kučiće

Mentor: Ante Bajić

Jubav ćaće moga(crtica iz ditinstva)

Petogodišnjak, naučija odat, izgovarat ništo riči, Krešimir. Vladala lad-na i ledena zima. Krenija san sa ćaćom u đir. Ja, onako mal i sitan, skaku-ćen kraj njega, onako velika i jaka ribara. Prođirali smo do mula di je bija vezan naš kaić. Sunce je osunčalo zbonacalo more koje je jubilo plažu.

Galebovi su mamili svojin pokretima izdižući se u plava prostranstva. Ugleda moj ćaća susida, isto ribara, pa stanu ćakulat o lovu priču za pri-čon. Ositija san malo samoće, ali i slobode. Bacan škojke u more. Bacan ih dok on ćakula. Nakon nikog vrimena ko da je život sta. Roba se lipila uz kožu, mokar san i drćen, ne mogu progovorit ni rič ... Pa san u more. Teško san disa, bilo mi je jako ladno. Ruke, ka slomljena krila galeba, mlatarale su na sve strane, glas nesta, zubi cvokotali, zanimija. Sunce ko da se sakri-lo iza crnih oblaka, more se uzvajalo, a galebovi se više nisu čuli. Bespo-moćan, slab, ne čujen nikoga, samo ladni trnci rižu mi meso.

U zagrjaju smrti, trgne me jaka bol. To je bila ruka ćaće moga. Uvatija me i jako privuka sebi. Prodrma me. Tada san uvatija zraka i usne su se moje razvukle. Kapjice su letile na sve strane i ka da su došle do neba. Sunce je otiralo oblake, zasjalo svojim žarom, a galebovi zaokružili nebe-skom vedrinom.

Oko mog srca ositija sam teplinu koju je darovala jubav njegova, ju-bav hrabra ribara, jubav ćaće moga, koja me i sada grije.

Učenik: Krešimir Vojnović, 8. d Mentor: Ružica Popovac

BIJELI MIRIS

I moje zaboravljeno bićei davna djetinja krv mojastruji u njima

Netko je posadio vjetar u moj smijehI vjetar raste raste

Predjeli kud se skrivamtrče za mnom

U ruže se pretvaraju poljupci vjetra

Vjetar je posadio netko u moj smijehI ja se smijem smijem

Trčim i skrivam se

Recitira: Sandra Ramljak, 5. dMentor Maja Ćurlin

Vrijeme trajanja: 2 minute

Rukomet u Dalmaciji nije veoma popularan sport kao no-gomet, ali opet nailazimo na zainteresirane koji se žele okuša-ti u rukometu. Treniram rukomet dvije godine i doista uživam igrajući ga. Moj klub se zove Hrvatski dragovoljac, iako je klub i iz Dugog Rata dosta igrača dolazi iz Omiša. Klub pamti velike uspjehe poput prvog mjesta u državi za koje je zaslužno “94.god. a i brojna prva mjesta na različitim turnirima diljem Hr-vatske. Na ovogodišnjem državnom prvenstvu “94.god. bilo je četvrto a “96.god. osmo što su izvanredni rezultati. RK Dubrava bili su državni prvaici “96.god. pobjedivši RK Karlovca minimal-nom gol razlikom. Iako RK Hr. Dragovoljac malen klub, svojom igrom pokazuje da mu je mjesto u samom vrhu rukometa u Dalmaciji, a i u Hrvatskoj.

Marino Kovačić 8.b

RUKOMETAŠI NIŽU POBJEDE

Zdravi đir sa sportom

Iz naše škole su: Boško Mimica, Bono Ercegović, Branimir Šiško, Marino Kovačić, Zoran Bauk, Filip Vojnović, s trenerom

Boškom Nazorom.

DRŽAVNO PRVENSTVO

ŠAH – UČENICEHana Pezo, 8.bLeona Tomasović, 8.kMartina Pezo, 6.b

MEĐUŽUPANIJSKO (POLUDRŽAVNO) NATJECANJE

ŠAH – UČENICIIvan Đurđek, 8.bJure Stanić, 6.aAdriano Ercegović, 8.dDino Đulabić, 6.bPetar Smoljanović, 4.e

KOŠARKA- UČENICEDina Kapularić, 8.eAna Bajama,8.eLucija Mimica, 8.dDijana Bulat, 8.aAna Bulat, 4.d

SPORTSKA NATJECANJA NAŠIH UČENIKA šk./god. 2008./09.

Josipa Smoljanović, 8.dAndrea Martić, 8.dHana Pezo, 8.aMartina Pezo, 6.bLeona Tomasović, 8.kIvona Kuzmanić, 7.cJosipa Vlahov, 6.b

KOŠARKA – UČENICIAnteo Dario Češljar, 8.bMarin Raljević, 8.eToni Šarac, 8.eMiroslav Dojkić, 8.ePetar Ljubičić, 7.dIvan Marušić, 8.bStjepan Čagalj, 7.eAnte Bagarić, 7.bLuka kovačić, 7.bMate Kalajžić, 5.dAnte Žižić, 6.ePaško Samodol, 6.dMihovil Tomasović, 8.aRoko Šarac, 6.bJosip Matijević, 6.b

DALMATINSKA PISMO MOJADragi moji judi, za me je pisma radost svita. Kad nisan

dobre voje pisma me učini sritnon i odvede na škoj pun sriće i smija.

Živin u gradu Pisme. Ovdi se svako lito održava Fe-šta o dalmatinske pisme. Volin slušat klapu Puntari kad piva o jubavi i Dalmaciji.Volin more i pismu “Samo moru virujen”.

Volin i Pasiku kad piva “Na omiškoj stini”.

Evo, danas je vanka nevrime. Puše vitar i pada ladna kiša. U teploj sam sobi, ležin na bilin kušinima, mater redi po kući i juti se ča nisan obidovala. A ja, čujen, samo pi-smu, pismu, pismu ...

Bože moj, koliko jubavi u tin pismama!

Kad bi je toliko bilo u svitu !

Učenica: Petra Čepić, IV. eMentor: Ivanka Pejković

ŽIČARA

Moj život ponekad je jako kompliciran, kada malo bolje razmi-slilm ipak ga volim. Ponekad je težak i postoje oni krizni dani kada želim nestati s lica ove planete. Nemojte odmah po toj rečenici mi-sliti da sam ja neka žalopoljka, ma ne upravo suprotno. Optimistič-na sam i uvijek prihvaćam šalu na svoj račun, ali mi se u danu uvi-jek dogodi nešto što nisam očekivala. Sada sam sigurna da je za to glavni krivac moj aparat za ispravljanje zubi ili kako ja to od milja zovem žičara. Odličan naziv, ono tipično za metalnu stvar koja je glavna sprdnja kada sijeva, vjerujem da i znate zašto. Upravo zbog tih sprdnji sam cijala u strahu za kišnog vremena.

Prolazim ulicom a u sebi stiskam zube da ne bih izvirio moj apa-rat, kojeg bih igrom slučaja grom mogao pogoditi, a ja radi njega spržene kose. Zato se svakog dana molim da će biti sunčano. Jed-nog mojeg tako “divnog” dana padala je kiša, ali ja sam srećom bila na tjelesnom odgoju i samo zbog jednog okreta, ostala osramoće-na. Svojom žičarom sam zapela za tuđu jaknu i podrapala je, a naj-gore je što sam na trenutak ostala priljepljena. Kako je on krenuo, a u ovom slučaju to je bio dečko mojih godina, ja sam za njim. U tom trenutku bila sam kao pudlica koja je krenula za gospodarem. Ne-ugodnost je bila velika zbog komadića njegove jakne u mojim zu-bima. Nakon toga krojačicama se sigurno podigao promet. Ma da je to bio samo jedan dan sramote, ma ne ! Radi njega i sa običnim bombonima imam problema. Dok sam ih jela misleći da je bombon malo tvrđi, ja zagrizem bravicu i progutam je, ali nema veze važno da nije bila njegova gumica. Aparatić je samo šlag na torti, jer kad sam ja u pitanju sve je moguće. Osramotim se ja i na običnom škol-skom satu. Od mene se može čuti da vlakovi plove morem i da je Fuji u Italiji. Pravi sam kako mi to kažemo u školi “biser”, što se može, netko mora biti i to. Jednostavno koliko god ja sazrijevala i dalje prolazim iste pustolovine i nakon njih sam ona prava ja.

Učenica: Tereza Jerić, 7. d Mentor: Maja Ćurlin

BOLJI SVIJET

Svijet je velik, prepun različitih ljudi, onih koji posjećuju skupocjene frizerske salone, slavne trgovine i elitne hotele. No, tu su i osobe kojima je svakodnevna ruta hladan most ili ručak u domu za beskućnike. Oni poznaju svako mjesto u gradu, svaki skriveni kutak koji liči na dom.

Od malih su nogu na ulici, upoznati s problemima koje život u njoj nosi. Nepoznate krajeve promatraju s divljenjem i željom da se i oni jednoga dana probude u lijepom udob-nom stanu, a na stolu ih dočeka topli doručak i lijepo odje-veni prošetaju ulicom sa svojom obitelji.

Njihove divne snove najčešće razbije buka automobila ili prolaznici koji gunđaju jer im je netko preuzeo mjesto u parku. Takvim načinom života, mnogi gube svoj smisao po-stojanja, odaju se porocima i onome što ih bar na kratko čini sretnima.

Neki imaju sreće, pa ih pronađu oni ljudi kojima je stalo i koji im mogu pomoći.

Pojedinci se izvuku, a neki i ne. Mnogi ne znaju što znači boriti se za goli život, ali je puno više onih koji su to iskusili i na svojoj koži osjetili bol i težinu siromašnog života.

Oni nikada ne iskuse ljubav i toplinu pravoga doma.

Bilo bi lijepo kada bi ovaj svijet bio drugačiji, kada bi lju-di više marili jedni za druge i ne bi bili sebični i pohlepni te shvatili da svakome od nas, u svakom trenutku život može servirati nešto novo.

Učenica: Leonara Škarica, 6. eMentor: Maja Ćurlin

RAZLIČITOST ŽIVLJENJA

Danas, u dvadeset i prvom stoljeću postoje razli-čite podjele, najviše je izražena i uvijek prisutna ona u društvenim slojevima, bogati i siromašni.

Oni bogati uvijek su kroz povijest bili povlašteni i privilegirani, događa se i danas baš kao i nekad. Tijekom vremena ta se društvena raznolikost očito-vala u plaćanjima poreza i donošenju važnih odluka za samo čovječanstvo. Danas se to baš ne odražava na takav način, nego u obliku nečega puno gorega. Ljudi zbog siromaštva doživljavaju različite oblike diskriminacije i to nije pravedno, jer je svaki čovjek jedinstven i poseban. Bez obzira u kakvoj kući živio, kakav auto vozio i kakvu odjeću nosio.

Ovakva poruka često se čuje među ljidima, ali je mnogi ne doživljavaju kao nešto što bi trebalo pri-mjeniti. To su misli koje se svakodnevno govore ali nema nikakvog pomaka u stvarnosti. Odbacivanje ljudi zbog toga što su drugačiji, jako vrijeđa osob-nost čovjeka. Najgore je kad vas netko ne želi u svo-joj blizini jer ne pripadate njegovom društvenom sloju, ta okrutnost je prisutna oko nas. Čovjek ili di-jete, misle da nisu dovoljno vrijedni i ne zaslužuju imati prijatelje. Najveća je zabluda što mnogi misle da su svi siromašni alkoholičari i propalice, a ima ih, koji su nesigurni u sebe i uvjeravaju druge da im po-moć nije potrebna te se odaju porocima i ne piju iz užitka, već tako zaboravljuju stvarne probleme. Nit-ko ne opravdava to što čine, ali im treba pomoćii po-kušati ih razumjeti. Zamislite, kako bi vama bilo kada svom djetetu ne biste mogli pružiti uvjete za školo-vanje, kada bi ono bilo izrugivano u školi ... ?!

Kako biste se osjećali ?!

Sigurno bi pokušali pronaći neko objašnjenje za sve loše oko nas.

Budimo primjer jedni drugima. Nitko ne zaslužu-je uvrede na račun svog socijalnog stanja, svatko je dostojan svog imena i stava.

Nije sve u bogatstvu, možda su najsretniji oni koji su zadovoljni i ne trče u utrci za novcem.

Svatko od nas zaslužuje prijatelja, pa i oni koji su siromašni, jer onaj koji ima sve, neće prepoznati tvoje vrijednosti i cijeniti prijateljstvo koje njeguješ.

Prava je vrijednost u nama samima !

Učenica: Ivona Marjanović, 7. eMentor: Maja Ćurlin

Putopis

ISTARSKA ČAROLIJA

Jedva sam dočekala početak uzbudljivog putovanja koje su mi roditelji obećali ostvariti.

Posjetili smo Istru, hrvatski najveći poluotok koji se nalazi u blizini Italije, pa stanovništvo govori talijanskim i hrvatskim jezikom (učili smo na satovima hrvatskoga jezika da se to naziva dvojezičnost). Iz Rijeke smo rvo sti-gli do Opatije, najlješeg turističkog grada Istre sa broj-nim ekskluzivnim hotelima koji kao da zovu u svoje oda-je. Prošetala sam se poznatim opatijskim šetalištem na kojem dominira kip djevojke s galebom. Iz tog divnog rada uputili smo se preko lovrana u Labin, pravi rudar-ski grad. Ovaj dio Istre naziva se “Bijela Istra”, zbog bijele zemlje koja je prekriva. Iz Labina krenuli smo prema Puli, najvećem gradu, koji se smjestio na samom poluotoku. U njemu se nalazi poznata Arena, rimska građevina gdje se svake godine održava Festival hrvatskog afilma. Oda-tle smo krenuli uz samu obalu prema Rovinju, posjetili Nacionalni park “Brijune”. Park je bogat biljnim i životinj-skim svijetom neprocjenjive svjetske vrijednosti. Vozeći se prekrasnom zapadnom obalom Istre stigla sam u Ro-vinj, mali gradić smješten na sitnom poluotoku oko ko-jeg se nalazi mnoštvo raznolikih otočića.

U samom središtu gradića osvaja vas brdašce na čijem se vrhu nalazi crkva Sv. Eufemije. Odatle smo se uputili u Pazin, gradić koji se nalazi u samom srcu Istre . Zapadnu Istru, zbog svoje crvene zemlje nazivaju još i Crvena, s središnju zbog crne boje tla Crna Istra.

Putovala sam ISTARSKIM IPSILONOM, modernom prometnicom koja povezuje Crnu Istru s Crvenom i Bi-jelom. Crna i Crvena su poznate po uzgoju vinove loze i prastarih maslina, što govore svjetski poznata vina toga podneblja..

Putujući do Pazina uz vesele vinograde, vidjela sam kućice od kamena i istarsko autonomno govedo Buška-ink koje je smireno paslo uz cestu, kao da je vrijeme zau-vijek stalo. Prošlost je ovdje ukorijenjena u način života. U Pazinu sam posjetila Eufrazijevu baziliku, a zatim smo nastavili naše čarobno putovanje prema Motovunu, ma-lenom gradiću na samom brežuljku gdje sam vidjela naj-veći tartuf na svijetu što ga čini jedinstvenim. U njemu se ljeti održavaju Dani hrvatskoga filma i tada postaje sami centar filmske kulture. Prešavši preko rijeke Mirne, stigla sam u najmanji grad na svijetu, Hum, koji fascinira svojim oblikom i postojanošću.

Na samom kraju sam se opet vratili u Rijeku, središte kvarnerske Hrvatske.

Uživala sam u ovom putovanju, obogatila dušu i upoznala neke od ljepota Lijepe naše naše koje se kriju oko nas, samo ih trebamo prepoznati ...

Učenica: Marija Rubić, 7. eMentor : Maja Ćurlin

Kritički osvrt

OMIŠANIN BEZ GRANICA

Kada sam pročitao knjigu putopisa “O judima, o beštijama, o guštima, o spizi “ koja je izdana u studenom 2008. – poželio sam upoznati pisca, svoga sugrađanina. Otkrio sam da je gospodin Vedran poput Indiane Jonesa pravi pustolov, da je velemajstor u tajlandskom boksu, da piše romane, slika sli-ke, pjeva, pleše ... osim toga zaposlen je kao rendžer u Parku prirode Cetina. A može li to sve raditi jedna osoba i kako ?

Kada ste prvi upt negdje otputovali i shvatili da je putovanje vaš izbor ?

Sa tri godine. Popeo sam se na Babnjaču, brdo iznad Omiša.

Divljina vas posebno privlači, što ot-krivate u susretu s njom ?

Simbiozu. Ne možemo jedni bez drugih.

Gledali ste u Costa Rici zmiju udava koja je progutala psa. Biste li spasili psa da ste stigli ranije ?

Ne bih. To je tako. Priroda. Samo bih pro-matrao.

Kada ste bili u Novoj Gvineji, kupali ste se s krokodilima. Kakav je osjećaj?

Odličan. Prisutan je jaki adrenalin, ali ne strah. Da sam se bojao, pobjegao bih.

Jeste li, zapravo, ikada u životu osjetili strah i od čega ?

Ne sjećam se. Možda malo u djetinjstvu. Ja sam radoznao. Želim ostati, vidjeti do kra-ja i pronaći odgovor. Nikad ne poželim po-bjeći, dakle nije me strah. Jedino ponekad osjetim da mi se puls pojača.

Kako izgleda jedan radni dan rendže-ra na Cetini ?

Budno pratim stanje flore i faune. Nad-gledam koncesionare: brodare, raftere, ka-nuiste, paintball ... dakle, pratim sve što se događa u kanjonu Cetine i pazim na očuva-nje života u njemu.

Što radite u slobodno vrijeme ?Slikam, crtam stripove, pišem fantastični

roman-trilogiju, sviram na raznim instrumen-tima koje sam donio s putovanja, šetam sa psom (doga), treniram tajlandski boks u Klu-bu Pit-bull u Splitu, pjevam i plešem brazilski ples Capoeira s grupom Amazona iz Splita.

Po čemu je tajlandski boks ljepši od običnog ?

Zato što je raznovrsniji, opasniji, hrabriji, suroviji, tradicionalniji, a ima elemente fol-klora i duhovnosti.

Koje je najljepše mjesto u Hrvatskoj ?Definitvno Omiš !

Gdje biste mogli živjeti izvan Hrvatske ?U tropskom pojasu, ali ni tu ne bih mo-

gao baciti ankoru (sidro) na jedno mjesto !

Što ne podnosite kod ljudi ?Zlo svake vrste.

A što vas nervira ?Sljepoća za dobre stvari.

Što mislite o Stipi Božiću ?Legenda. Veliki čovjek.

O Joži Horvatu i Mladenu Šuteju ?Svaka čast. Skidam kapu !

Znate li koje žensko ime koje bi im se pridružilo ?

Edvina Meler.

Kako se borite protiv loših emocija ?Okrećem ih na “dobro”. Sve negativno

ima i drugu, dobru stranu.

Što je čovjeku ili djetetu najvažnije ?Biti borac ! Tako ću ja svoju djecu odga-

jati. Djeca imaju potencijal u sebi. Treba ih samo pustiti da se sama razvijaju.

Kako će djeca koja sjede uz kompjutor po cijeli dan, otkriti tu vezu s prirodom i sa sobom ?

Ne da im se kompjutor i gotovo !

Znači, vi ste protiv kompjutora ?Nisam to rekao. Samo se treba umjereno

njime služiti.

Vodi se divite. Kažete u putopisima da volite sve vode: rijeke, mora, oceane, jeze-

ra .. samo ne suze. Kada vam je u životu bilo najteže ?

U djetinjstvu. Zbog neimaštine.

Kada ste sretni ?Svako malo. U prirodi najviše.

Kažete za sebe da niste religiozni nego duhovni. Što to znači ?

Da sam svjestan više sile, da joj se molim, ali ona za mene nema ime jer to nije bitno.

Koliko vam je trebalo da napišete ovu knjigu putopisa ?

Pet godina sam putovao svijetom, a onda sam jednom sjeo i za 20 dana sve složio na papir. Došlo je odjednom, sve po redu ...

Sve ste poznatiji kao trener boksa. Tri vaša najpoznatija igrača su ?

Marko Tomasović, vice-prvak svijeta u fu-ll-kontaktu (treniram ga u radu nogu i ruku), Frane Radnić, prvak svijeta i Europe u kick-boksu i Gordan Jukić, 3. mjesto svijeta u taj-landskom boksu.

Za kraj, što biste poručili mladima u današnje vrijeme ?

- Da imaju životni plan i da vjeruju u nje-ga ! Da ne ulaze u masu i da ne podliježu ni-kakvim utjecajima, nego da budu svoji !

Učenik: Marino Kovačić, 7. b

Mentor: Iva Kovačević

Intervju

25.studenog,2008. u OŠ „Josip Pupačić“ došao jeMarko Ferek i održao zanimljivo predavanje.

HIPERAKTIVNI SANJARIIzvješće

Gospodin Marko Ferek diplomirao je 2003 . godine na ACMT( American College of Management and Technology ) u Dubrovniku. Godinu dana nakon završetka studija u Zagrebu osniva udrugu „Buđenje“ . Zbog svojih osobina (teško se mogao usredotočiti i naučiti gradivo,osobine koje često srećemo u hiperaktivne djece) tijekom školovanja doživio je puno neuspjeha i kritika,ali u tri godine djelovanja udruge održao je više od 100 predavanja i radionica.Ta predavanja je poslušalo 5000 roditelja , logopeda , profe-sora i ostalih stručnih suradnika . Autor je knjige „Hiperaktivni sanjari – drugačiji , lošiji i bolji“ , (za pisanje knjige ga je posebno potakla njegova žena Nikolina Ferek) koja je 2007. godine bila među top 10 najprodavanijih knjiga tog područja.

U našu školu je došao predavati o :

HIPERAKTIVNIM SANJARIMAGlavna tema bila je različitost.

Saznali smo da različitost nije loša , pa stoga

nisu svi u nečemu ( sportu , učenju , načinu razmišljanja ) jednaki .

Na primjer , evo jedna priča s predavanja:

PTICA I MAČKA

Ako treniramo pticu da trči, hoće li ona trčati jednako spretno i brzo kao i mačka?

Neće, zbog toga jer je ptica drugačija od mačke. Koliko god mi učili i trenirali pticu da trči, ona nikada neće jednako brzo i kvalitetno trča-ti kao i mačka. Razlog tomu nije nikakav deficit niti poremećaj, već različitost. Ali ako dopustimo ptici potrebnu slobodu, ako joj se prilagodimo i dopustimo joj da se prikaže onakva kakva uisti-nu je, vidjet ćemo njena prekrasna i moćna krila.Tada ćemo vidjeti da deficit nije bio u njoj već u našem sagledavanju ptice.

Tek onda će ptica postati ptica!

Druga tema predavanja bila je hiperaktivnost.Zanimljivo je da traje kroz cijeli život čovjeka , većim ili manjim

intenzitetom.

Ona u djece izaziva neprestani izvor energije , kao da ih po-kreće motor.

Mogli bi je prikazati u liku izumitelja Baltazara , poznatog lika zagrebačke škole crtanog filma.

Naime kako bi se nečeg sjetio pro-fesor Baltazar trebao je biti u pokretu ,što je jedan od znakova hiperaktivnosti.

Često tu aktivnost ljudi zamjenjuju s nepažnjom.

Ipak malo je poznato da čak i nepažnju možemo prikazati u dobrom svjetlu , kao maštovitost i kreativnost sanjarenje.

Impulzivnost je također osobina koju smo uvijek smatrali negativnom , ali dokazano je da impulzivnost iskazuje odlučnost koja ih če-sto gura naprijed.

Svoje izlaganje gospodin Ferek završio je analizom pojmovnog razmišljanja koje možemo prikazati ovom slikom:

Na slici vidimo da je prvi kvadrat nesložena „slagalica“.

Na drugom dijelu slike vidimo polako slaganje detalja , a zadnji kvadrat prikazuje složenu „slagalicu“ konačno shvaćanje pojma.

Ovim predavanjem kako sam gospodin Ferek kaže , želi se doći do kvalitetnih promjena u školi , te da se hiperaktivna djeca ili ži-vahni sanjari shvate na drugačiji način jer naše nas različitosti čine bogatijima.

Učenik: Luka Kovačić, 7.bMentor: Jagoda Čudić

Igrokaz

Ivana Brlić-Mažuranić

POLJE MILOSRĐA

PRIPOVIJEDAČ: Za tople, jarke, zvjezdama osute večeri u prazni-cima pričala je baka Manda priču. Pričala je malim gradskim škola-rima koji nisu znali bi li se više divili krasnoj ljetnoj noći ili nježnoj zimskoj priči bake Mande.

BAKA MANDA: Ima dolje u dalekoj, tužnoj ravnici polje, koje na-rod zove „polje milosrđa“. Bila godina rodna ili nerodnica, na tom je polju žito uvijek gusto, a klasje uvijek teško, a ptičice nebeske ne di-raju unjega, nego kad mine žetva one se na stotine spuste na polje ...

PRIPOVIJEDAČ: Bile su u staro doba majka i kći, a živjele su u osa-mljenoj kućici na dalekoj toj ravnici.

BAKA MANDA: Izašla Draguša mala u izderanoj haljini prag kući-ce da nahrani ozeble ptičice mrvicama kruha, kako bi svaki dan činila. No, nekim čudom, baš taj dan su majka i Draguša imale malo kruha, tek pola šačice. Male ptičice izlijetale su sa svih strana.

DRAGUŠA: Hladan vam je stan, moje sirotice, a malo je mrvica u mene ....

MAJKA: Dijete drago, ne žalosti se. Nisi ti kriva što nemaš puno mrvica.

DRAGUŠA: U pravu si ! Evo, podijelit ću ovo s njima pa da se i oni malo zaslade !

MAJKA: Ponosim se tobom, znaš ? Tvoje je srce darežljivo, dijete drago ... Još bih voljela da te nagradim toplim domom ...

DRAGUŠA: Majko, pogledaj me ! Ti znaš da mi to nije toliko važ-no koliko si mi ti potrebna u životu. Dok tebe imam, ja sam sretna, imam sve ...

MAJKA: Znam, lane moje, ali priznaj da ti fale darovi ispod bora, miris kolača, crvene jabuka, krpena lutkica ...

DRAGUŠA: Da majko, bilo bi lijepo sve to dobiti, ali ...

(na scenu dolaze susjedi)

SUSJED 1: Dobar dan drage moje ... Što radite na ovakvoj hladno-ći, pa smrznuti ćete se !

MAJKA: Ja ću ući u kućicu i nalzožiti, da se ugrije ...

SUSJED 2: Pa, dođite malo kod nas ! bit će nam ugodno.

MAJKA: Paaaa .... Ne znam baš, ali ... (susjed je prekine )

SUSJED 1: Ma dajte, moja kuća i moja obitelj vam je na raspola-ganju !

MAJKA: Paaaa ..... (Draguša je prekine )

DRAGUŠA: Majko, oni su tako ljubazni ... Hoćemo li prihvatiti po-ziv ?

MAJKA: Paaaaaaa ..... NE ! Ne mogu prihvatiti, ovo su veliki dani, vožić dolazi, svi su puni posla ... Samo ćemo biti na smetnji.

OBA SUSJEDA: Ma ne .... !

MAJKA: Stvarno, lijepo od vas, ali odgovor je ne .

DRAMSKO-SCENSKO STVARALAŠTVO

DRAGUŠA: Čuli se mamu, odgovor je ne . Hvala na ponudi.

SUSJED 1. : Bar smo pokušali.

SUSJED 2: Da, ... no sjetio sam se ...

MAJKA I DRAGUŠA: Što susjede ?

SUSJED 2: Ovako: ako već ne želite k nama, dopustite da vam udijelimo ova dva kolača da si zasladite Božić!

SUSJED 1: Pa to je sjajna zamisao ! Od srca vam ih dajemo ...

PRIPOVIJEDAČ: Prihvatiti ili ne prihvatiti, pitanje je sad ...

BAKA MANDA: Draguša mala čeka odgovor s znatiželjnim i ru-menim licem koje bijaše hladno kao led. Smrzavala se u nadi da će odgovor biti „da“, ali ako bude „ne“, nije se mogla suprostaviti majči-nom odgovoru ...

DIJETE: Bako, pričaj dalje ! Kako odgovor glasi?

BAKA MANDA: Pričekaj dijete moje ...

DRAGUŠA: Majko, prozbori nešto ...

MAJKA: Pošto sam već jednu ponudu odbila i da ne ispadnem nezahvalana, prihvatit ću !

SUSJED 2 : Oh, pa nama je veliko zadovoljstvo pružiti pomolć !

SUSJED 1: Pa da, samo nam javite ako nešto zatrebate !

(iz košare vade dva velika, slasna Božićna kolača )

DRAGUŠA: O, hvala vam, puno vam hvala susjedi ! Veoma ste dragi !

MAJKA: Neka vas Bog blagoslovi i unese toplinu i ljubav u vaš dom !

SUSJEDI: i U VAŠE ! Doviđenja i sretan Božić !

(odlaze)

DRAGUŠA: Kakvi dragi ljudi! Sam Isus nam ih je poslao s neba !

MAJKA: Da kćeri moja i jako sam sretna, vidi samo kako su ptičice propjevale ...

DRAGUŠA: Počastiti ću ih svojim kolačem. Izvolite drage ptice !

MAJKA: Dragušo, dijete moje, idem ovo spremiti u kuću, da sutra možemo slaviti.

DRAGUŠA: Hajde, pođi! (spusti se pticama) Samo vi jedite, ispu-nite se željom za letenje iznad bijelih pahulja ...

BAKA MANDA: O, da... Djeco draga, taj dan će se uvijek pamtiti, i pamtiti još godinama, ... No, tu još nije kraj ! Naprotiv možemo reći da je sada tek početak !

PRIPOVIJEDAČ: Dok baka Manda priča bajkovitu priču malim školarima, nastavit ću. Draguša je čula zvončiće u daljini. U prvi mah pomislila je da joj se pričinjava, no prevarila se. Zvuk se približavao sve bliže i bliže...

DRAGUŠA: Što je to ?

DIJETE: Da bako, što je to bilo ?

BAKA MANDA: Budi strpljivo, dijete moje drago, vidjet ćeš !

(ZAČIĆI dolaze na scenu i skakuću oko Draguše )

DRAGUŠA: He, he ... Baš ste slatki, a gdje vam je gospodar ? Mo-gao bi se naljutiti ako ste pobjegli.

MALI BOŽIĆ:Ne, nisu pobjegli, došli su pravim putem. Inače su nestašni.

(ZEČIĆI čim čuju Božićev glas poredaju se iza njega )

MALI BOŽIĆ: Izgleda da te vole. ..

DRAGUŠA: Ne znam, valjda ... A, tko ste vi, ako smijem znati ?

MALI BOŽIĆ: Dragušo, što se tiče moga imena, to nije tajna, ja sam mali Božić ... Mali Božić ...

DRAGUŠA: To je krasno ime, ali kako vi znate moje ?

MALI BOŽIĆ: Eeeee, pa to je već tajna ... Uostalom ja sam ovdje radineke druge stvari... Pruži mi maramicu svoju da s nje mrvice pros-pem pred prijestolje oca svoga, a zauzvrat, evo tebi darova. (zečići donose darove )

DRAGUŠA: Hvala (pruža maramicu)

MALI BOŽIĆ: Blagoslovljena ti i ovo polje ! Od dragog jednog djeteta navjeke bilo blagoslovljeno polje ovo !

DRAGUŠA: (drži oči zatvorene) Preljepo, zaista preljep osjećaj ... (Božić odlazi sa scene, a zatim Draguša otvara oči). Dragi Boži ... Gdje je odlutao, ma gdje li je sad nestao ?!

MAJKA: Dragušo, hladno je, pođi kući. Moramo se pripremiti za našu malu, skromnu Božićnu radost. Može ?

DRAGUŠA: (zanosno gleda u daljinu) Majko, vjeruješ li u snove ?

MAJKA: Pa sada ... A, što ti to mene pitaš ?

DRAGUŠA: to će ostati mala tajna, za kojom je po nebu ostao sja-jan trag kao da je zvijezda preletjela .... psssss .... psss ..... (tiho) vama mogu reći: danas me posjetio Božić !

MAJKA: Čudna si ti djevojčica, znaš ? Pođimo ! (odlaze zagrlje-nesa scene )

PRIPOVIJEDAČ: S njihovim odlaskom, završi ova priča ...

ZORKA: Bako, a je li to sve istina ?

BAKA MANDA: Ne znam, lane moje, je li ta priča istinita, ali istina je da je svaka zemlja blagoslovljena koju dobar čovijek gazi !!!

Izvode: učenci 6. e /11 učenika/Vrijeme trajanja : 10 minuta

Pojedinačni recital

Zvonimir Golob

OBIČNA PJESMASve je neobično ako te volim,vrtuljak što se okreće igračke i djeca.Veče koje silazi spava u mojoj duši.

Znam veče koja silazi, stepenice, vjetar,sve same obične stvari što se ne moguponoviti,jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavljaš u meni.

Sve je neobično ako te volim:more skida i svlači svoje plašljivo tijelo,zatvorenih očiju i vlažno od poljubaca.

Ja više nisam isti, slušajuć’ glasna nekoj samotnoj stanici dok me obilazikišamijenjam te u sebi. Samo ruže što tonu.

Tjeskoba, obična pjesma, plač ponovodok svoje teške vijeđe zaboravljaš u snupoput marame na licu koje bdije.

Sve je neobično ako te volim,ako te volim. Zagledana u nebo ti postojiš kao svjetlo pregaženo u tmini.

Recitator: Monika Banović, 8. dMentor: Ružica Popovac

Tito Bilopavlović

DNEVNIK

Jučer sam se triput

zacrvenjela na satu.

Da li je mama tako

voljela mog tatu ?

Od danas vodim dnevnik,

svaka sitnica vrijedi:

Ako uopće ima sitnica

kada je ON posrijedi.

Imam problema.

Probdjela noć sam cijelu:

Što ću s dvije nove

bubuljice na čelu ?

Na odmoru je dirnuo

Brankinu crnu kosu.

Velika jedna suza

iz oka mi se prosu.

Recitira: Marta Vukasović VI. e Mentor: Ružica Popovac

Vrijeme trajanja: 2. minute

Autor i mentor: Senka Kusanović

DOGOVOR O IZLETU NA KRAJU ŠKOLSKE GODINE

ULOGE: Učiteljica, Marin, Christian, Ena, anđela, Ira, Matej, Marija, Duje, dominik, roko, svi učenici 3. e razreda.

UČITELJICA: Bliži se kraj školske godine. Zaslužili smo jedan lijepi izlet.

- Dogovorimo se, gdje bi mogli ići ?

MARIN: Ja sam razmišljao o izletu brodom, Mogli bi ići u BOL na BRAČU. Brodom dođemo do SUPETRA, a onda autobusom do Vidove gore. To ne smijemo propustiti.

CHRISTIAN: Možda bi bilo bolje ići u HVAR, direktno hidro-glise-rom. Mi još nikada nismo bili u Hvaru. Koliki su ga turisti već vidjeli, a mi nismo !

ENA: Mogli bi ići na Slapove KRKE ili VISOVAC.

ANĐELA: A PLITVIČKA JEZERA ? Što mislite o tome ?

UČITELJICA: To bi bilo krasno. To je dosta daleko. A izlet je jed-nodnevan.

ROKO: Kako bi bilo da idemo na otok VIS. Mogli bismo ići i u MO-DRU ŠPILJU na BIŠEVU.

IRA: Koliko ljepote ima naša DOMOVINA. Ne zovu je uzalud „LI-JEPA NAŠA „

MATEJ: Ja predlažem „IZVOR CETINE“, PERUČKO JEZERO I HE „ Pe-ruča“.

UČITELJICA : To su divna razmišljanja. Lijepo ste naučili gradivo PRIRODE I DRUŠTVA.

DOMINIK: Mogu li ja predložiti nešto najbliže. POSTIRA - mjesto moga dida i tate. Tu je mjesto rođenja našeg velikog književnika VLA-DIMIRA NAZORA, vidjet ćemo njegovu rodnu kuću i spomenik. Ove godine smo iz lektire učili njegovu priču „BIJELI JELEN“.

MARIJA: Tu je i naša najstarija tvornica sardina. Možemo i nju po-sjetiti.

DUJE: Može, ja rado jedem sardinu s povrćem.

CHRISTIAN: Poslije tog obilaska slijedi kupanje na postirskoj pla-ži – LOVREĆINI.

SVI : To, to, kupanje ! Živjele ljeto !

MATEJ: Igrat ćemo picigin u plićaku plaže.

IRA: Čini mi se da smo se odlučili za Postira. Mi smo skromna dje-ca i ne želimo opteretiti budžet naših roditelja.

UČITELJICA: Izbor je vaš. Glasovanje !

SVI: Idemo u Postira ! Idemo u Postira !

MARIN: Kojim ćemo brodom putovati ?

ROKO: Ja ugovaram izlet brodom „Delfin“, Vlasnica je moja susje-da. Oni spremaju i ručak na brodu. Čevape, krumpiriće i kečap.

SVI : Svimanam odgovara jelovnik.

DUJE: Koliko je cijena za vožnju i ručak ?

ROKO: Mislim da će biti oko 100 kuna po učeniku.

UČITELJICA: Brod je velik, pa možemo pozvati i roditelje.

MARIJA: To će nam biti drago.

MARIN: Moja mama radi u bolnici. Malo je s nama. Željan sam njezina društva.

OSTALI: I mi želimo da naše mame idu s nama.

ENA: Moja mama tada radi ; ja ćuna izlet povesti svoga tatu.

SVI: BRAVO, ENA! Neka idu i tate !

MATEJ: Igrat ćemol picigin protiv tata.

SVI: Živjeli naše tate, živjele naše mame !

MARIN: Živjela i naša učiteljica !

ANĐELA: Ona nas je naučila da se svi međusobno volimo i po-štujemo !

SVI: Živjela LJUBAV I PRIJATELJSTVO !

UČITELJICA: Vi ste dobra djeca svojih roditelja vi ste dobra djeca svojih učitelja. A mi želilmo da tako bude da odrastete u dobre i plemenite ljude.DUJE: Mi ćemo izrecitirati jednu pjesmu Stanislava Femenića.

SVI:

IZLET S jutra smo dugo Radosni bili, S izvora gorskog Vodu smo pili ... Trčeći s vjetrom Jeku smo zvali - Dugo smo bijele Ivančice brali – Sve što smo imali Za ljubav smo dali ... Sunce nam dao Vedar dan ljetni – U večer zvjezdanu Stigosmo sretni ...

MOJI LJUDI,MOJ MIR I MOJA DJEVOJKA

Ja imam svoj mir

i držim, da je moj mir

moj mir.

Da su moji prsti moji prsti,

da su ljudi oko mene

moji ljudi,

da je siromašna dolina

moja dolina.

Tvrdim,

da su ljudi oko mene

moji ljudi,

da je mir u meni

moj mir,

i da je dobra djevojka

moja djevojka.

Recitira: Josip Kosor, 7. c Mentor: Maja Ćurlin

August Šenoa: Igrokaz u sudnici (suđenje prosjaku Luki) izvesti će vam učenici 8. d razreda

Luka je bio miran i pošten čovjek . Imao je samo jedan razlog za život, Maru. Njegovu vječnu ljubav. Nakon što Mara ode od Luke, te se uda i rodi malog anđela, Luka se odluči osvetiti, ubojstvom djeteta. Da li je on to učionio i na koji način doznajete u raspravi koja slijedi:

POROTA: Molim ustanite, sudac ulazi u sudnicu !

SUDAC: Dobar dan, možete sjesti. Danas smo se okupili zbog podignute optužnice državnog odvjetništva protiv gospodina Luke. Naime, navodno je pokušao ubiti jednomjesećno dijete, Mare Lonča-rić – djevojke ukoju se zaljubio. Tužiteljice, molim vas iznesite svoje argumente.

TUŽITELJICA: Hvala časni suče. Mislim da ste i sami dovoljno re-kli pa bih odmah pozvala svoju prvu svjedokinju, gospodđu Anđu Biskupović.

SUDAC: U redu. Gospođo Anđa pristupite. Molim vas stavite li-jevu ruku na Bibliju, a desnu podignite. Prisežete li da ćete govorit istinu, samo istinu i ništa osim istine ?

ANĐA: Jesan.

SUDAC: Tužiteljice, svjedok je vaš.

TUŽITELJICA: Hvala časni suče. Gospođo anđa, možete li nam reći što ste vidjeli tog dana.

ANĐA: Išla san po vodu kraj Marine kuće, kad ono vidin Luku s malin Markon u naručaju. Proškiljila san malo na oko i približila se prozoru. Al’ tada je već bilo kasno. Ispa mi je vrč s vodon i Luka me vidia. Tako da san brže – bolje pobigla u šumu.

LUKA: Aj, ne govori gluposti. Nisan ja bia s tin diteton !

ANĐA: Vidila san te ja ..

SUDAC: Mir u sudnici ! Imate li još pitanja ? Tužiteljice, branite-ljice ?

TUŽITELJICA: Ne.

BRANITELJICA: Ako nemate ništa prtiv, postavila bih jedno pita-nje. Gospođo Anđa, možete li nam reći jeste li u zavadi s optuženim ?

ANĐA: Prije smo bili dobri, al’ sada se može reć da smo u zavadi. Ipak, to šta je učinia Mari, nije oprostivo.

BRANITELJICA: Umjesto da ju potrati đavolskim činom, Luka je našao dušu svoju. Nemam više pitanja.

SUDAC: Gospođo Anđa , možete na mjesto. Braniteljice, imate li vi nešto za nadodati. ?

BRANITELJICA: Ne, al’ bih pozvala svog prvog svjedoka Augusta Šenou.

SUDAC: U redu, gospodine Šenoa pristupite. Prisežete li da ćete govorit istinu, samo istinu i ništa osim istine ?

AUGUST: Prisežem.

SUDAC: Možete sjesti na mjesto za svjedoke. Braniteljice ... svje-dok je vaš.

BRANITELJICA: Hvala časni suče. Gospidne Šenoa, vi ste u do-brim odnosima s optuženim. Možete nam reći nešto o njemu ?

AUGUST: Da. Na početku bih rekao da on nikad ne bi ubio malog Marka. Ta, on je dobar čovjek. Sudbina nije bila na njegovoj strani i tako je okusio život u najgorem obliku. Roditelji su ga ostavili, kad je bio mali, ispred crkvenih dveri i tako ugrozili njegov žitvot. To jedan od razloga zašto ne bi želio da sto isto dogodi i Marku, jer ako pogle-date ovom čovjeku u oči, vidjet ćete da to nisu oči ubojice.

BRANITELJICA: Nemam više pitanja.

SUDAC: Tužiteljice, imate li vi nešto za nadodati ?

TUŽITELJICA: Postavila bih jedno pitanje svjedoku. Što vi mislite, tko je zapravo kriv u ovoj priči ? I da li postoji neki razlog za pokušaj ubojstva ?

AUGUST: Mislim da je u ovoj priči jedini krivac Mara, zbog nje Lukin život visi o niti, a sad je ugrozila i sinov, ostavivši ga samog kod kuće. Vjerojatno ciljate na to da je Luka pokušao ubiti dječaka kako bi se osvetio Mari. Ali garantiram vam da on to nikad ne bi učinio !

TUŽITELJICA: U redu. Nemam više pitanja.

SUDAC: ako je tako, braniteljice, imate li vi nešto za nadodati ?

BRANITELJICA: Ako nemate ništa protiv, predložila bih da saslu-šamo optuženog

SUDAC: U redu. Gospodine Luka, molim vas pristupite. Prisežete li da ćete govoriti istinu samo istinu i ništa osim istine.

LUKA: Jesan.

SUDAC: U redu. Možete sjesti. Braniteljice svjedok je vaš.

BRANITELJICA: Gospodine Luka, možete li nam reći što se točno dogodilo toga dana ?

TUŽITELJICA: Prigovor ! Braniteljica navodi svjedočenje mog svjedoka kao laž.

SUDAC: Prigovor se odbacuje. Molim svjedoka da nastavi.

LUKA: Fala ! Istina je da san bia do Mare s naumom da naudin ton ditetu, ali kad san doša tamo, mali Marko koji je bia sam u dvoru, pokaza mi je jedini osmih koji san ikad vidia, to mi je smekšalo srce i odusta san od svog nauma. Tako da nikad i nisan pokuša ubit to dite.

BRANITELJICA: Nemam više pitanja.

SUDAC: Tužiteljice ima te li vi još pitanja ?

TUŽITELJICA: Da. Zanima me zašto ste vi htjeli nauditi malom Marku ?

LUKA: Pa ... Ja san uvik mislia da me Mara voli i da ćemo mi bit skupa. Kad san otiša, te se ponovo vratija nakon godinu dana, zateka san Maru s Andron u braku. To me dotuklo nisan zna šta ću, mora san joj se nekako osvetiti. Mali Marko je bia najbolji način da dokrajčin Andrinu i Marinu jubav koja zapravo i nije postojala.

TUŽITELJICA: Znači vi ste ipak pokušali ubiti to dijete ?

BRANITELJICA: Prigvor ! Moja stranka je već rekla da je naumio ubiti dijete, ali ne i pokušao !

SUDAC: Prigovor se prihvaća ! Ima li još tko nešto za nadodati ?

TUŽITELJICA: Ne.

BRANITELJICA: Ne

SUDAC: U redu. Porota, jeste li donijeli odluku ?

POROTA: Da, časni suče. Preslušavanje svjedoka na nama je bila jako teška odluka. S jedne strane Luka je bio predstavljen kao mahniti ubojica i otmičar, a s druge strane kao brižan i dobročudan čovjek. Nakon višesatnog vijećanja, zaključili smo da optuženi Luka NIJE KRIV!

TUŽITELJICA: Još jedan propali slučaj ! Ovo će me uništiti, dobit ću otkaz!

SUDAC: Možete ponovno podignuti optužnicu na Vrhovnom sudu. Luka, u slučaju ponovne optužbe, parnica će se ponoviti. Zato ne napuštajte mjesto u roku od početka godine. Rasprava je završe-na !.

U SUDNICI /Suđenje Prosjaku Luki/

Igrokaz

Zvonimir Balog

ČOVJEKICA

- Tatice, je li braco već čovjek ?

- Još je dijete.

- A kad će biti čovjek ?

- Kad mu narastu brkovi.

- To onda znači da ja neću biti nikad čovjek ?

- Zašto ?

- Pa kad djevojčicama ne rastu brkovi.

- Nisu brkovi najvažniji.

- Onda bi i kukuruz bio čovjek kad ima brkove. Tatice, hoću li ja biti čovjek kad mi narastu brkovi pod pazu-hom ?

- Već sam ti rekao da zapravo brkovi nisu važni .

- Sad znam: kad budem teška sedamdeset kilograma, postat ću čovjek !

- Ne cijene se ljudi po tome koliko imaju kilograma.

- Je li tako, tata, kad bi kilogrami bili važni, onda bi i slon bio već deset puta čovjek ?

- Nema slon vremena biti čovjek

- Ozbiljno te sad pitam : kada dijete postane čovjek ? Hoće li braco biti čovjek kad mu bude dvadeset godina ?

- Rekao sam da se to ne mjeri kilogramima niti godina-ma. Netko nikada ne postane čovjekom.

- Srdiš me, tatice. Reci, kad onda dijete postane čovje-kom ?

- Jedno postane čovjek kad osjeti potrebu da otiđe na livadu i razgovara s travama. Drugo kad se samo sjeti da opere majci suđe. Treće kad počinje razmišljati o životu, kad mu bude žao ptice u kavezu i pusti je na slobodu ...

- Tatice! Onda sam ja čovjekica i pol.

- Kako to sad odjednom.

- Tako: pustila sam susjedove kanarince iz kaveza u dvo-rištu.

Učenici: Lea Tokić i Antonio Čagalj , 3. cMentor: Gordana JerićVrijeme trajanja: 3 minute

1. NAGRADA

Morski sanUčenik: Toma Mesić-Obranović , 6. raz.Mentor: Maja Radovčić(OŠ Lauder-Hugo Kon, Ivanićgradska 41a, 10 000 Zagreb; tel. 01/ 2302 405 )

2. NAGRADA

Ljubavno pismo moruUčenik: Sara Belas, 8. raz.Mentor: Tihana Mamut(OŠ Majstora Radovana, Ul. Dr. Franje Tudjmana 12,

21220 Trogir; te. 021/ 881-511 )

3. NAGRADA

More snivaUčenik: Klara Đurinski, 7. raz.Mentor: Anđelka JakobovićOŠ Ivane Brlić-Mažuranić, Trg dr. Franje Tuđmana 5,

31 224 Koška; tel. 031/681-126

031/681-066)

DIJALEKTALNA POEZIJA

1. NAGRADA

MorjeUčenik: Mario Landripet, 5. raz.Mentor: Tatjana Benko(OŠ Donja Stubica, Toplička cesta 27,

49 240 Donja Stubica; tel. 049/286-201)

2. NAGRADA

Timbar pasanih vrimeniUčenik: Goran Štimac, 8. raz.Mentor: Ivanka Petrinčić(OŠ Šijana, 43. istarske divizije 5, 52 100 Pula;

052/ 500 - 301)

3. NAGRADA

Još jedna pisma o moruUčenik: Valentina Živković, 8. raz.Mentor: Blaga Miliša(OŠ Rogoznica, A. Starčevića bb, 22 203 Rogoznica;

tel. 022/559-238)

LITERARNE NAGRADE

RASTAJEMO SE I NA KRAJU VAM ŽELIM REĆI…

Kad sam došla u peti razred moji dojmovi bili su poma-lo zastrašujući. Sat hrvatskog jezika bio je kao da mi sude. S godina-ma došla sam u sedmi razred gdje ništa više nije bilo isto. Satove hr-vatskog jezika doživljavala sam (i još doživljavam) kao obnovu svog duha. Na tim satovima uživala sam slušajući vas kako neku „običnu“ (za vas) pjesmu predočite u remek djelo koje ćemo pamtiti u životu. Često ste puta rekli neku misao te uz to dodali: ,, sjetit ćete me se puno puta u životu.“ I vjerujte ja hoću. Bez obzira kako sam to prvi put shvatila, što se više ,,udaljavam“ shvaćam da ste imali pravo. Toli-ko toga trebam napraviti, puno toga promijeniti, ali znajte da vaše sa-tove neću zaboraviti i vaše savjete, kao i Vas, čuvat ću duboko u srcu.

Doris Tafra, 8.e

RASTAJEMO SE I NA KRAJU VAM ŽELIM REĆI…

Možda ne znam hrvatski, nastavnice Ružice i možda sam nekad prema vama bila i nepravedna, ali to ništa nije bilo na-mjerno i zbog toga vam se želim ispričati, jer sam napravila veliku grešku što vas nisam slušala. Sad je kasno i nema po-vratka, jedino sa mi u glavi ostale vaše riječi, kakva trebam biti i kako se trebam dalje kroz život boriti. Na tome vam že-lim zahvaliti, jer ste me naučili puno toga o životu i pošti-vanju. Zahvaljujući vama naučila sam cijeniti ono što imam i boriti se za ono što nemam. Bili ste u pravu kad ste mi re-kli da ću se jednog dana sjetiti vaših riječi i došao je već taj dan. Htjela bi vratiti vrijeme, da ispravim svoje pogreške, ali n mogu, ono je iscurilo. S vama sam sate provodila u radosti i sreći, hranili ste moj duh,uvijek sam od vas htjela čuti sve više i više savjeta, kao da mi ih nikad nije i bilo dosta, dijelili ste mi ih baš kao i moja majka i još jednom hvala Vam na svemu, jer sam uz vašu pomoć naučila biti čovjek. Samo tako nastavite, budite kakvi jeste, naučite i druge učenike onome što ste naučili i nas i napravite od njih ljude i dobre osobe.

Marijana Josipović, 8.d

Na zadnjem satu hrvatskog jezika na temu ,,Rastajemo se i na kraju vam želim reći“ osmaši 2008/2009 su rekli…

PUTOVANJE U BUDUĆNOST

Moja prijateljica Iris sama je napravila vremenski stroj. Željela je da bu-dem prvi putnik njene letjelice. Rado sam pristala otputovati u 22. stoljeće.

Dva dana poslije krenula sam u 2129. godinu. Bila sam vrlo uzbuđena. Nisam znala što me očekuje. Prvo što sam vidjela bili su leteći automobili. Uopće nisam vidjela ljude. Nekoliko robota me odvelo svojoj kući koja je bilo vrlo neobična. Stavili su me u jedan stroj nalik letjelici u kojoj sam doputo-vala. Zanimalo me što to oni rade. Ubrzo su mi rekli da me žele pretvoriti u robota. Strašno sam se uplašila. Tko zna kako bi sve završilo da nije do mene dotrčao robotić koji se zvao Brzić. Sprijateljili smo se u nekoliko sati lijepo družili. Uskoro je došlo vrijeme za povratak kući. Bilo mi je jako žao što sam morala ići.

Nadam se da ću opet dobiti priliku otputovati u budućnost.

Josipa Mimica 3.c

PAINTBALL „Radmanove mlinice“ 06.06.2009.

Paintball je u zadnjih 15-20 godina najzani-mljiviji sport koji se igra u prirodnom okruženju i to diljem 40 zemalja cijeloga svijeta.

Igra je bazirana na adrenalinu i zabavi međi igračima. Ona jača duh i karakter igrača, uči ih timskom radu, gradi im samopouzdanje i razvija samoinicijativu kod pojedinaca. Za ključ uspje-ha u igri je najviše bitna inteligencija i timski rad. Snaga nije uopće bitna, već samo dobro taktizi-ranje i odlučnost momčadi, a mali postotak igra brzina i spretnost.

Rekreativni paintball je kod nas našao svoju najveću primjenu kroz team building programe, gdje kod uposlenika tvrtki potiče timski rad i ra-zvija natjecateljski duh, stavljajući ih sve u jed-nak položaj bez obzira na poziciju u tvrtki.

U studenome 2008. osnovana je nova klapa naših učiteljica pod vodstvom maestra Mije Stanića ,prof..

Članovi klape su Mirela Nikolić prvi sopran, drugi soprani Sandra Radunić i Đeni Žuljević, prvi alt Marija Didović i drugi altovi Sanja Pešić i Marija Šarac.

Svoj prvi debitantski nastup imali su u Tjednu Josipa Pupa-čića na Slimenu s pjesmom «More ti si čežnja». Želimo im još puno nastupa i uspjeha.

Mikrofone u ruke i zapivajmo s njima!

KLAPA BRAĆOLET

Školska klapa nastupila je na Omiškom festivalu 17.07.’09 odušev-ljena publika toplo je pozdravila i njihovu voditeljicu Mariju Didović.

Školska klapa “Bepo”

Nastup na Slimenu “Tjedan Josipa Pupačića 23.05. ‘09.”

Ja i mojih šest prijatelja iz razreda : Ante, Boš-ko, Ervin, Marino, Stipe i Tomo smo za vrijeme proljetnih praznika putovali Italijom. Krenuli smo iz Splita rano ujutro. Do Italije smo stigli bez pro-blema osim Genovske ciklone koja nas je uporno pratila. Otac mi je pričao da se u vrijeme Jugosla-vije u šoping išlo u Trst pa mi je prolazak kroz Trst, pa mi je prolazak kroz Trst bio zanimljiv. Bili smo u Veneciji- najromantičnijem gradu na svijetu čija je posebnost to što leži na vodi. Venecija je bila veli-ka pomorska velesila u prošlosti a danas je miran grad. Putovali smo velikom Padskom nizinom ve-likim poljoprivrednim područjem koje seže u ne-dogled. Prenoćili smo u poznatom Alpskom ski-jalištu- Cortini d’Ampezzo no nažažlost se nismo spustili njezinim prekrasnim padinama. Drugog dana smo bili u Milanu najvećem gradu sjeverne Italije. Prošli smo pokraj čuvenih dućana odjećom, vidjeli smo i nogometni stadion San Siro, te pre-lijepu Milansku katedralu. Jako nam se dopala i Genova pomorski grad na obali Ligurskog mora. Nastavnica Jagoda nam je rekla da se u Genovskoj luci nalazi jedrenjak korišten za potrebe snimanja najnovijeg filma o Piratima s Kariba. U Genovi smo bili i u crkvi sv. Jurja gdje smo slušali i misu. Trećeg dana posjetili smo Firenzu grad koji dobiva velike prihode od turizma. Većinu trećeg dana prove-li smo u glavnom i najvećem gradu Italije- Rimu. Građevina koja nas se najviše dojmila zasigurno je Rimski koloseum. Nažalost i na nas se odnosi ona izreka doći u Rim a ne vidjeti Papu. Papa je naime za vrijeme našeg boravka bio na putovanju. Najve-ći grad južne Italije Napoli nije nas se baš dojmio ali nas se dojmio vulkan Vezuv koji je svojom erup-cujom sravnao sa zemljom grad Pompeje. Pred-posljednjednjeg petog dana našeg putovanja po-sjetili smo Siciliju i Sardiniju. Na Siciliji smo vidjeli visoki vulkan Etna koji nas se jako dojmio. Južna Italija je donedavno bila snažažn emigracijski pro-stor. Ljudi su se selili prema sj. Americi gdje posto-je četvrti kao Little Italy u New Yorku. Nadali smo se da ćemo vidjeti pripadnike zloglasne Sicilijan-ske mafije, ali smo se razočarali. Na Sardiniji smo nažalost kratko bili jer nam je nestajalo vremena, ali u ono malo vremena što smo bili vidjeli smo da je Sardinija tipičan mediteranski otok, što mi se svidjelo. Posljednjeg dana putovanja bili smo dvi-je tisuće metara niže od najvišeg vrha planinskog lanca Apenini- Corno Grandea visokog 2912 meta-ra. Posjetili smo i malu državu San Marino i njenu čuvenu trkaću stazu u Imoli gdje je 1994 poginuo legendarni F1 vozač Ayrton Senna. Italija i njeni stanovnici su nam se svima veoma svidjela. Na pr-vom satu geografije nakon praznika prepričavali smo naše putovanje i cijeli nam je razred zavidio. CHE BELLA ITALIA!

Antonio Pupačić 8.b

NAŠE PUTOVANJE KROZ ITALIJU

Ovog ljeta s majkom i bratom posjetila sam zabavni park iz snova svakog djeteta. On se nalazi pokraj Verone u Italiji.

Zove se Gardeland. Kada smo došli u Gardeland, bilo je mnogo ljudi i djece. Tamo ima puno igara na kojim sam bila, a ima igara od kojih vam se zavrti u glavi, kao na primjer Blue tornado i Green tornado. To su vam vlakići koji lete po zraku kao ptice i rade brze vratolomije...Na tome nisam bila, a nisam ni smjela jer sam mala. Green tornado je kao blizanac Blue tornadu, ali je malo blaža verzija (Blue tornado je za one najhrabrije).

Evo jedne igre u Gardelandu koju sam probala, a također je vrlo uzbudljiva. Zove se Atlantida. Spuštate se niz veliki slap, a potom plovite čudesnom rijekom i gledate hramove u prašumi...Posebno mi se svidjelo i gledanje 4D filmova u prekrasnim dvoranama s visokim i mekim sjedalima koje se miču kao da letite...Ima tu još mnogo igara, a premalo vremena za jedan dan. Opet zato treba doći!

To je bio nezaboravan dan!!!

Leona Kovačić 3.a

GARDELANDPUTOVANJE IZ SNOVA

PUTOVANJA

Im Zoo

Katzen lieben tanzen.

Manche Hunde haben grosse Munde.

Im Zoo schläft ein Kakadu!

Der Löwe isst die Tiere.

Er will raus zu seinem Haus.

Das Kamel baut ein Tunnel.

Der Zoowärter ist besorgt,

Alle Tiere laufen aus dem Zoo.

Zogar der Elefant.

Ivana Brzović 5d

Gretchen und Klaus

Im Haus ist ein Maus

Sein Name ist Klaus.

Da ist auch ein Mädchen

Sie heisst Gretchen.

Gretchens Mutter

Kauft Butter.Und dann spielt Gretchen mit Klaus

in einem kleinen Haus.

Eines Tages sieht Gretchen auf dem Fernseher Shrek

und klein Klaus ist weg.

Klaus hat Angst von Shrek

so ist er weg.Gretchen ist allein im Haus

sie weisst nicht wo ist Klaus.

Sandra Ramljak 5d

Weihnachten bei mir zu Hause

Weihnachtsbaum schmücken wirUnd es ist glücklich für mir.Wir essen KuchenUnd unsere Herzen blühen.In der Luft ist die LiebeUnd ich habe Weihnachtenfieber.Wir die Krippe machenUnd auf unseren Gesichtern ist Lachen.Für jetzt , alles ist dasFrohe Weihnachten und Ein glückliches neues Jahr!

Dajana Jerončić 8d

Omiš

Ich wohne in Omiš mit meiner Familie,welcher liegt auf dem Fluss Cetina.Es ist eine kleine Stadtund hier ist nie kalt.

Im Sommer die Leute den ganzen Tag im Meer schwimmen,Am sonnigen Strand die Frauen liegen,und die Männer den Fussball spielen. Am Abend die Touristen spazieren,wie die Mütter mit ihren Kindern.

Die ganze Woche gehen wir in die Schuledeshalb sind wir so müde.Freitags und Samstags wir Volleyball trainie-ren,Das ist das was wir am meisten lieben.

Meer,Fluss, Gebirge Omiš hat,Ich mag meine Stadt.

Zrinka Škorić 5d

Ich will SpassIch gebe GasHörst du michSo bin ichIch gehe daIst alles klar?

Nina Ivančević 5e

Freundschaft

Ich kenne viele Leute, aber nur mit einigen habe ich richtige Freundschaft. Mann kann nicht zwanzig beste Freunde haben, sondern nur welche mit den-nen mann Gluck und Trauer teilen kann. Freunde wählt man nicht nach dem Aussehen. Wichtig ist wie sie Innen aussehen, wie reich Sie in der Seele sind. Jeder von uns der nur einen guten Freund hat ist reich. Wer keinen Freund hat ist arm.

Anja Mimica 8.b

Sprechen sie Deutsch

It was the strangest week in my life

(SCARY STORY)

Part 1

Alan’s family went on a trip to their uncle’s ca-bin. They woke up earlier and they went for a trip. The weather started to change and they get caught in a storm. They saw a house which seamed to appear out of nowhere.

Part 2

They went in to a house. Alan started opening the door and the door creaked. They all took a step back, but they still went in. There was a fire in the fireplace but ??? was there. There were a lot of weird things in the house. Near the fireplace there was very cold, which is very weird because the fire should be warm. They decided not to spend the night there but when they got into the car, it couldn’t start. They had to spend the night there. They went back into the house. They went upstairs in the room. Alan said that he had to go to the bathroom, when he opened the door a female ghost ran into him. It was a girl in her early teens, like Alan. She seamed very scared. Alan started to call her but she didn’t want to come, she ran away. Alan told everything to his parents but they didn’t believe him, at first, but then they all heard a scream - go away, leave me alone, leave us alone - followed with a flack of boots that ran into them. And than everything started shaking ….?????... earthquake. They ran out and spent the night in their car. When the storm stopped they started the car and went back. On their way home they ran out of gas. Quickly ????there was a town near by Scoretown. It was a very small town. They went to a dinner. They decided to get something to eat and Alan will go to get some gas. When Alan came near the car he saw a girl that was washing windows of the cars. Their car was dirty because of the rain, so he called her. When she turned around Alan was petrified ?? That was the ghost from the house. He ran to the din-ner place??? and sat with his parents, God???, he was so scared. He told them everything and this time they believed him. The waiter heard what they were talking about and he started laughing and he said: “You must be crazy, that house doesn’t exist any more. Ten years ago a family got cought???? ???? in the storm and they hid in that house, but then there was an earthquake and the house collapsed on them. Since then the house is not there, you people are crazy. C-R-A-Z-Y!!!” ?????they went home, they swore that they will never come back in that town.

Antonija Marušić 7.B

Do you speak EnglishA bank robber

A man called Luka went into a bank to rob it. When he went into the bank he said „I am an inspector.“ The manager was confused. Then Luka went to the safe. A man named Ivan asked „What are you doing?“ Luka gave a glass of water to Ivan and told him to drink it. Ivan asked „Why?“. Luka pointed a gun to Ivan’s head and said „Just drink it.“ Ivan then drank the water and within two minutes he fell on the floor. The tellers Josipa, Matsuy and Ante asked Luka what happened to Ivan. Luka said that the manager was scared and he fainted. Luka said to the tellers „You all look scared as well, maybe you should have a glass of water to calm your nerves.“ The tellers took his advice and drank a glass of water and within two mi-nutes they too were on the floor.

Now, Luka was able to rob the bank free and easy.

Mitchell Đula 5a

Olivija Vjekoslava Tomasović, 7. b

The Buzz

FRANKOFONIJAU našoj školi se već šest godina uči francuski jezik. Počeli

smo sa šest hrabrih učenika a danas nas ima šezdeset. Ovaj

jezik često prate epiteti kao jezik ljubavi, romantičan, lijep

ali težak čuje se od učenika. I dok je još u 19. stoljeću uži-

vao status glavnog svjetskog jezika, tijekom 20. stoljeća iz-

gubio na važnosti. Međutim, osnivanjem i djelovanjem MO

Frankofonije, različitim vrstama suradnje Francuske s bivšim

kolonijama i promoviranjem francuskog jezika u svijetu te

brzim demografskim rastom velikog broja zemalja članica

Frankofonije, trend stagnacije francuskog jezika je zaustav-

ljen. Prema najnovijim podacima francuski uči 89 634 000 lju-

di na svijetu ( porast gotovo 10% u zadnjih 7 godina), što ga

čini drugim najviše učenim svjetskim jezikom (odmah nakon

engleskog). Ponosni smo što će i članovi naše male grupe po-

stati dio obitelji frankofonije. Zahvaljujemo našoj ravnateljici

što nam je omogućila učenje francuskog jezika, našoj učitelji-

ci koja se trudi učiniti ga što zanimljivijim i našem knjižničaru, koji je prvi promovirao naše znanje na raznim kulturnim ma-nifestacijama naše škole.

Hrvatski dani frankofonije se održavaju svake godine u mjesecu ožujka. Ove godine su započele otvaranjem izlož-be: Itinerer svetog Martina-zaštitnika Francuske. Ovaj me-đunarodni kulturno-znanstveni projekt okuplja sve zemlje vezane za svetog Martina. a u Hrvatskoj postoji 150 svetišta posvećenih ovom svecu.

Francuski jezik obično povezujemo s čarima Pariza ili pla-vetnilom Ažurne obale, ali uri. danas nećemo u zemlju čaro-lije. Danas ćemo posjetiti jednu crnu zemlju s tužnom sud-binom, gdje je jedan od službenih jezika francuski - Ruandu. Naša škola se uključila u akciju prikupljanja novčane pomoći za izgradnju škole u toj zemlji, što je našu Dariju potaklo da napiše pismo nepoznatoj crnoj djevojčici

Pronađi 15 različitosti

Zabavni kutak

Kao beba

Dva umirovljenika šetaju po parku.

-Kako si? - upita jedan drugoga.

-Nikako! Bole me kosti, leđa, noge...

A ti?-Ja se osjećam kao beba!

-Ma daj, kako to misliš?

-Pa, nemam kose, zuba...

Zanimanje

Došao Pero u zavod za zaplošavanje i pitaju ga što je po zanimanju.-Pomoćni bagerista.-Što vam je pak sad to?-Pa ono što ne može bager, to ja lopatom.

Globus

Pričaju telefonom Barač i Štef:

-Gdje si, Štef?

-Ma evo me u Norveškoj.

-A gdje je to?

-Pa kak da ti objasnim...

Imaš li globus?

-Imam.

-E, to ti je odma ispod šarafa!

Srce

Doktor govori zabrinutom pacijentu:-S ti srcem živjet ćete vi i 70 godina!-Ali, doktore, pa ja i imam 70.-Eto vidite!

Dug život

-Dragi gospodine, zdravi ste k`o dren! Živjet ćete još stotinu godinu dana- zadovoljno doktor priopći pacijentu dobre vijesti.-A od čega, doktore?

Čečukice dvivolimo svi. Sara i Anaekipa prava po školi hara. Kristina muku mučida nešto napamet nauči. Luka i Marinodva različita svijeta Marino nam pričom smeta, a Luka nikad ne blebeta. Fila – Filippravi je teniski Asu graničarina uvijek doda gas. Tu su Glorijana i Olivia Vjekoslavaod njihovih imena zavrti ti se glava. Muki Ivanprijatelj pravi uvijek nas brani. Tomasović Zora zabavljat se mora.

Toni,Erva,Bobo,Tomo,Anteuljepšavaju nam dosadne školske sate.

Nikin i Tikin osmjeh obasjava nam danprati nas u miran san.

Stipe Bartulovićposebna je pričauvijek dođe do poznatog otkrića.

Antonija Trki zgazila mišaplakala k`o kiša.

Medvidović Žikavoli kad se Zora šminka.

Perković, Thompson nijeuvijek nas nasmije.

Ella – Antonellasvaki dan pjeva umbrella.

Vrabac 8.b ...KOMENTARI O ŠKOLI…

OVO JE PJESMA VRLO DRAGA NAMA TESTOVI SU TEMA PRAVA

ZADNJI SU DANI ISTO KO I LANI TESTOVA JE PUNO UČIŠ I UČIŠ LUDO U ISTOM DANU DVA IL` TRI SVE TI SE USPIJE ZBRČKATI IZ TESTOVA DOLAZE OCIJENE IMA IH VELIKIH IMA IH I MALIH TRICA JE PUNO PETICA MALO POLA JE MOZGOVA PRED PLOČOM STALO

LJUDI ŠTO NAM SVE TE NEVOLJE ZADA-JU UVIJEK NAM PAMETUJU TO SU LJUDI ŠTO PUNI SU ČUDI SVAKI NA SVOJ NAČIN SVE NAS TLAČI PRAVA NAŠA TRAŽIMO PA NAM KAŽU PRAVA BI HTJELI A OBVEZE NE BI PA MI SVOJE OBVEZE IZVRŠAVAMO VJEŠTOIAKO PONEKAD JE TEŠKO

HARD

ČESTO SU ŽIVČANI RJEĐE DOBRE VOLJE DERU SE NA NAS K`O DA IH NETKO KOLJE PRIJE SU ŠTRAJKALI SADA NEĆE U ŠKOLU MI MORAMO SVE SMO MANJE SREĆE