Robert Ludlum - Bourneova Nadmoć

8/17/2019 Robert Ludlum - Bourneova Nadmoć

http://slidepdf.com/reader/full/robert-ludlum-bourneova-nadmoc 1/428

LUDLUMBOURNEOVA NADMOĆ Preveo s engleskoga Branko Bucalomu udeRijeka, 2003.1

Robert Ludlum BOURNEOVA NNaslov izvornikaTHE BOURNE SUPREMACYCopyright © 1986 by MYN PYN LLC. UrednikPredrag Tomljanović Kowloon. Krajnji produžetak Kine, krcat ljudima, koji nije dijelom sjeveraosim u duhu - ali to je duh koji prodire duboko i dopire u kaverne ljudskeduše bez obzira na surove, nevažne praktičnosti političkih granica. Zemljai voda su jedno, a volja duha određuje kako će čovjek koristiti zemlju ivodu - i opet bez obzira na takve apstrakcije kao što su nekorisna slobodai sužanjstvo iz kojeg se može pobjeći. Brine se samo o praznim želucima,

o ženskim želucima, o dječjim želucima. Preživljavanje. Nema ničeg drugog.Sve je ostalo gnoj koji valja razbacati po neplodnim poljima.Bio je sumrak; i u Kowloonu i nad lukom Victoria na otoku Hong Kong nevidljivipokrivač se postupno spuštao nad dnevnim kaosom tog područja. VrištaviAijas!1 uličnih trgovaca miješali su se sa sjenama, a mirni pregovori ugornjim dijelovima hladnih, veličanstvenih građevina od stakla i čelikakoje su ocrtavale nebeski svod kolonije, završavali su kimanjem glave,podizanjem ramena i kratkim osmjesima tihe nagodbe. Približavala se noć kojuje najavljivalo zasljepljujuće narančasto sunce koje je paralo golemi,fragmentirani zid oblaka na zapadu - oštro omeđene zrake nesputane energijekoje će uskoro potonuti preko obzora, ali kao da ne žele da ovaj dio svijetazaboravi svjetlost.Ubrzo će se mrak razastrijeti preko neba, ali ne ispod. Dolje će blještavasvjetla ljudskog izuma kričavo rasvijetliti zemlju - ovaj dio zemlje gdjesu zemlja i voda tjeskobne ceste nastupa i sukoba. A s beskrajnim, neprekidnokriještavim noćnim karnevalom započet će druge igre, igre-koje je ljudskarasa trebala napustiti s prvim svjetlom Stvaranja. Ali tada nije biloljudskog života - dakle, tko je to zabilježio? Tko je znao? Kome je bilostalo? Smrt nije bila potrošna roba. Mali motorni čamac čiji je snažni motor odudarao od derutnog izgleda čamcajurio je kanalom Lamma, ploveći uz obalu prema luci. Nezaintere-1 "Aiya" je svugdje prisutna kineska riječ koja znači pristajanje, čuđenje,strah, bol - ili je samo uzvik za skretanje pozornosti, (op. prev.)......1siranom promatraču to je bio samo još jedan xiao tvanju, baština koju je

prvi sin dobio od svog oca, nekad siromašnog ribara koji je negdje iskopaomanje bogatstvo - luda noć mah-jonga2, hašiš iz »trokuta«3, prokrijumčareninakit iz Macaa4 - koga briga? Sin je mogao polagati mreže ili prevoziti svojurobu učinkovitije služeći se brzim propelerom, a ne sporim jedrom džunkeili kašljucavim motorom sampana. Čak ni kineski graničari i pomorske patrolekoje su amo-tamo plazile oko obala Shenzen5 Wana nisu pucale na takobeznačajne prijestupnike; oni nisu bili važni, a tko zna koje obitelji izvankopna Novih teritorija možda od njih imaju neke koristi? Mogao bi to bitinetko od njihovih. Slatke trave s brežuljaka još su punile trbuhe - možda



jedan od njihovih. Koga je briga? Neka dođu. Neka odu. Malo plovilo s bimini6 platnom koje je prekrivalo obje strane prednjegkokpita smanjilo je brzinu i u cik-caku oprezno prolazilo kroz razbacanuflotu džunki i sampana koje su se vraćale svojim prenapučenim vezištima uAberdeenu. Ljudi sa čamaca su jedan za drugim vrištali bijesnim psovkamana uljeza, na njegov nametljiv motor i još nametljiviji val što je ostavljao

za sobom. Zatim bi svaki psovač čudno zašutio čim bi bezobrazni uljez prošao;nešto ispod platna smirivalo je njihove nagle prolome bijesa. Čamac je požurio u koridor luke, tamnu vodenu stazu koja je sada graničilas jarkim svjetlima otoka Hong Kong s desne strane i Kowloona slijeva. Nakontri minute vanjski je motor dosegnuo najniži zvučni registar dok je trupsporo promicao pored dviju prljavih teglenica usidrenih pokraj skladišta;čamac je doklizao do praznog prostora na zapadnoj strani Tsim Sha Tsuija,Kowloonove prenapučene obale koja je na sve načine ganjala dolare. Vrištećehorde trgovaca koji su na pristaništima postavljali svoje noćne zamke zaturiste, nisu obraćale pozornost na plovećeg došljaka; to je samo još jedanjigi koji se vraća iz ribolova. Kome je stalo? A onda, baš kao što se dogodilo s ljudima u čamcima, štandovi trgovaca koji

su bili najbliže beznačajnom uljezu stadoše se smirivati.. Uzbuđeni glasovise utišaše usred vrištavih zapovijedi i protuzapovijedi, a oči je pri-2 Mah-jong ili mah-jongg (fon. madžong) je igra kineskog podrijetla u kojojobično sudjeluju četiri igrača; izvlače se pločice s raznim crtežima svedok jedan igrač nema cijelu skupinu pobjedničkih kombinacija (op.prev.) I Skraćeno za "zlatni trokut", područje koje zahvaća granične predjeleBurme, Tajlanda i Laosa, ozloglašeno i slabo pristupačno carstvoproizvođača nekih narkotika; druga zona proizvođača narkotika je tzv platnipolumjesec" koji obuhvaća dijelove Pakistana, Afganistana i Irana. (op.prev.)5 20. XII. 1999. Macao postaje dijelom Kine nakon 460 godina pod portugalskomvlašću. Shenzen je područje uz granicu s Hong Kongom i ima status "specijalneekonomske zone" gdje su na snazi drugačiji ekonomski zakoni nego u ostalomdijelu Kine. Zona je bodljikavom žicom i graničnim postajama ograđena odostale Kine. Shenzen je privredni i društveni eksperiment u skladu s parolom"jedna zemlja - dva sistema".6 Slabo savitljivo voštano platno; (op. prev.)vlačila figura čovjeka koji se uspinjao crnim, naftom natopljenim ljestvamana gat.Bijaše to sveti čovjek. Tijelo mu je bilo omotano u čisti bijeli kaftan kojije naglašavao njegovo visoko vitko tijelo - vrlo visoko za Zhongguo rena7;bio je visok otprilike sto osamdeset i pet centimetara. Malo se moglo vidjetiod njegova lica jer su mu halje bile obilate, a povjetarac mu je bijelutkaninu pritiskao o tamno lice naglašavajući bjelinu očiju - odlučnih očiju,

fanatičnih očiju. To nije bio običan svećenik, kao što je svatko mogaovidjeti. On je bio hesang, izabranik kojega su odabrali stariji okupanimudrošću koji su u mladome redovniku mogli naslutiti unutrašnje duhovnoznanje obećano višim stvarima. A nije smetalo što je taj redovnik bio visoki vitak i imao vatrene oči. Takvi sveti ljudi su privlačili pozornost nasebe, na svoju ličnost - na svoje oči - i uslijedila bi velikodušna davanja,i zbog straha i zbog strahopoštavanja; uglavnom straha. Možda je ovaj hesangbio pripadnik jedne od mističnih sekta koje su lutale brežuljcima i šumamaGuangzea ili je poticao iz religioznog bratstva u planinama dalekog Qing



Gaoyuana - potomaka, kako je rečeno, naroda dalekih Himalaja - koji su uvijekbili naprašiti i razmetljivi i općenito su ih se najviše bojali jer je samonekolicina razumjela njihova tajnovita učenja. Ta su učenja bila obavijenablagošću, ali uz fino prikrivene nagovještaje neopisive patnje onome kojite njihove lekcije ne bude poštovao i slijedio. Već je bilo previše patnjena kopnu i na vodi - kome je trebalo više? I tako daj dusima, daj vatrenim

očima. Možda će to biti zabilježeno. Negdje. Bijela odjevena figura polako je šetala pristaništem kroz gomilu koja jojje čistila put. Svetac je prešao gatom Star Fierrv pa se izgubio u svebučnijem pandemoniju Tsim Sha Tsuija. Trenutak je prošao; tezge su sevratile svojoj histeriji.Svećenik se zaputio istočno na ulicu Salisburv pa nastavio sve dok nijestigao do Hotela Peninsula čija je nenaglašena elegancija gubila bitku sokolinom. Zatim je krenuo sjeverno ulicom Nathan do početka blistavog GoldenMilea, te uske trake gdje je suprotstavljeno mnoštvo vikalo privlačećipozornost na svoju robu. I građani i turisti opažali su stasitog svetogčovjeka dok je prolazio kroz vrevu pokraj izloga i aleja sa štandovimaprekrcanih robom, pored trokatnih diskoklubova i kavana u kojima su

uslu-živale konobarice golih grudi, pored velikih amaterskih oglasnih pločakoje su obećavale orijentalni šarm iznad štandova gdje su prolaznicimanuđene vrele delikatese podnevnog dim suma. Gotovo deset minuta je hodaokroz kričavi karneval, a tu i tamo bi poglede usmjerene na sebe priznavaoblagim naklonom glave; dvaput je zatresao glavom izdajući nare-7 Kinez (op. prev.)....iđenja istom mišićavom Zhongguo renu niskog rasta koji ga je naizmjenceslijedio pa prelazio brzim, gotovo plesnim koracima okrećući se da uintenzivnom pogledu potraži određeni znak. Znak je došao - dva nagla kimanja - kad je svećenik krenuo i kroz nanizanestaklene kuglice ulaza ušao u zaglušeni cabaret. Zhongguo ren je ostao vanidržeći ruku neupadljivo ispod svoje široke tunike. Oči su mu strelovitopregledavale ludu ulicu, prostor koji nije mogao razumjeti. Pa to jeumobolno! To je odurno! Ali on je bio tudf; on će svetog čovjeka štititisvojim životom, bez obzira na sav taj napad na njegova čula. U cabaretu su pokretna obojana svjetla rezala guste zastore dima; većinase svjetala kretala u krugovima prema platformi pozornice gdje je rocksastav urlao u zaglušujućoj groznici, u bijesnoj mješavini punka i Dalekogistoka. Sjajne crne loše skrojene hlače priljubljene uz tijelo manijakalnosu se drmale na vretenastim nogama ispod crnih kožnih jaketa i bijelihsvilenih košulja mokrih od znoja, otvorenih do pasa; svaki je pomamni sviračimao glavu obrijanu oko lubanje do visine sljepoočice, svako je lice bilogroteskno i jako našminkano, kao da je naglašavalo vlasnikov u biti pasivanorijentalni karakter. I kao da želi naglasiti sukob između Istoka i Zapada,

glasna vrcava glazba bi se, pokatkad, iznenada zaustavila pa bi iz samojednog instrumenta doprli plačući tonovi jednostavne kineske melodije doksu figure glazbenika stajale ukočeno ispod vrtložnog bombardiranjareflektora.Svećenik je za trenutak zastao i pogledom pregledavao veliku prostorijukrcatu ljudima. Jedan broj posjetilaca u raznim fazama pijanstva zagledaose u nj pored svojih stolova. Nekolicina je zakotrljala kovani novac unjegovu smjeru prije nego se okrenula da napusti salu. Nekolicina je ustala,bacila hongkonške dolare pokraj svojih pića i uputila se prema vratima.



Hesang je izazivao određeni dojam, ali ne dojam kakav je želio debelimuškarac u smokingu koji mu se približio. - Mogu li biti od koristi, svece? - upita ga upravitelj cabareta. Svećenikse nagnuo i progovorio u upraviteljevo uho šapćući neko ime. Upraviteljeve se oči rašire, zatim se pokloni i kretnjom pokaza prema malomestolu uza zid. Svećenik mu kimnu u znak zahvalnosti i pođe iza njega do svoje

stolice dok su najbliži posjetioci izgubljeno pratili njegove korake. Upravitelj se sagnu i progovori s poštovanjem koje nije osjećao. - Želite li nešto za osvježenje, svece? 8 Fanatični čuvar "svetog čovjeka" koji smrt u takvoj službi smatradodvoravanjem dobrim dusima, (op. prev.)- Kozje mlijeko, ako ga kojim slučajem imate. Ako nemate, obična voda bitće više nego dovoljna. I hvala vam. - To je privilegij kuće - odgovori čovjek u smokingu klanjajući se.Odlazeći, nastojao je smjestiti spori, mekano izgovarani dijalekt koji nijemogao prepoznati. Nije bilo važno. Taj visoki, u bijelo odjeveni svećenikima nekog posla laobanom, a to je jedino bilo važno. On je čak izgovoriolaobanovo ime, ime koje se rijetko izgovara u Zlatnoj milji, a baš ove večeri

je moćni taipan bio u toj kući - u sobi za koju ne bi javno priznao da znaza nju. Ali nije posao upravitelja da kaže laobanu da je stigao svećenik;u halje odjeveni je to dao jasno do znanja. Neka večeras sve bude tiho, uzpoštovanje intimnosti, inzistirao je. Kad uzvišeni taipan zaželi da ga vidi,poslat će čovjeka da ga nađe. Neka tako bude; tako je volio postupatitajnoviti laoban, jedan od najbogatijih i najuglednijih taipana Hong Konga.- Pošalji neku budalu iz kuhinje da ode niz ulicu po nekakvo jebeno i jebenokozje mlijeko - oštro će upravitelj svom glavnom momku u sali. - I kaži muda bude prokleto i prokleto brz. O tome će ovisiti život njegove smrdljivekopiladi.Sveti je čovjek mirno sjedio za stolom. Pogled njegovih fanatičnih očijusada je bio blaži; promatrao je tu blesavu aktivnost očito ne osuđujući jei ne prihvaćajući je, već je na sve to gledao smilovanjem oca koji promatrasvoju neposlušnu djecu. Odjednom je kroz uskovitlana svjetla prodrlo neko drugo svjetlo. Nekolikostolova dalje netko je upalio šibicu za logorovanje i brzo je ugasio. Zatimdrugu pa najzad i treću; posljednju je držao ispod duge crne cigarete. Kratkiniz sijevaka privukao je svećenikovu pozornost. Svoju oba-vijenu glavupolako je okrenuo prema plamičku i usamljenom, neobrija-nom te gruboodjevenom Kinezu koji je povukao dim. Oči im se susretoše; sveti je čovjekgotovo neopazice kimnuo. Bio je to jedva primjetljiv pokret na koji jeneznanac odgovorio jednako tajnovitim pokretom dok se šibica gasila. Nije prošlo nekoliko sekundi, a stol grubo odjevena pušača odjednom se našaou plamenu. Vatra je buknula na površini i brzo zahvatila sve papirnatepredmete na površini - ubruse, jelovnike, košarice s dim sumom - izolirane

erupcije moguće katastrofe. Neuredni Kinez je kriknuo, snažno prevrnuo stolkoji se u dodiru s tlom razbio na komade, dok su konobari trčali vrištećiprema vatri. Klijenti lokala su poskakali sa svojih stolica dok se vatrana podu - uske trake pulsirajućeg mudrog plamena 9 Vjeruje se da je riječ iz Australije gdje domoroci zovu taipanom velikutropsku zmiju; na kineskom je taipan "velika zvijer": bogat i utjecajančovjek, veliki trgovac sa znatnom javnom i tajnom vlašću, (op. prev.) - neobjašnjivo širila oko uzbuđenih nogu koje su udarale po podu. Izbio jepravi pandemonij dok su ljudi udarali po malim vatrama stolnjacima i



ubrusima od tkanine. Upravitelj i njegovi momci divlje su gestikuliralivičući da je sve pod kontrolom; opasnost je prošla. Rock sastav je sviraojoš žešće nastojeći da privuče gomilu natrag u svoju bijednu putanju, daje odvrati od područja smanjene opasnosti. Odjednom nasta još veća buka, još silovitija erupcija. Dvojica momaka kućesudariše se s bijedno odjevenim Zhongguo renom čija su nepažnja i goleme

šibice izazvali požar. On im je odgovorio brzim Wing Chun udarcima - udarcimaukočenih ruku po lopaticama i vratu - dok im je nogama čekićao abdomeneuputivši dvojicu presavinutih shi-jija natrag u okolne posjetitelje.Fizičko nasilje je izazvalo još veću uzbunu, kaos. Urlajući, interveniraoje i krupno nasađeni upravitelj, ali se ošamućen dobro smještenim udarcemu grudni koš i on otkotrljao unazad. Neobrijani Zhongguo ren je tada zgrabiostolicu i bacio je na vrišteće goste blizu čovjeka koji je pao istodobnokad su se u gužvi pojavila još trojica konobara u obranu svog Zongguana.Muškarci i žene koji su prije nekoliko sekundi samo urlali, sada se stadošerazbacivati rukama udarajući u svakoga i sve pokraj njih. Rock sastav jedosegao gornju granicu nevjerojatne galame, a njihova mahnita disonantnostbila je dostojna tog prizora. Nered je uzeo maha, a kršni seljak baci pogled

preko sobe na jedini stol pokraj zida. Svećenik je otišao. Neobrijani Zhongguo ren dograbi drugu stolicu i razbije ju na susjednomstolu. Drveni se okvir raspao, ali je seljak držao drvenu nogu i mahao njomekroz gomilu. Preostalo je još samo nekoliko trenutka, ali su ti trenuci bilisve.Svećenik je zakoračio kroz daleka vrata u zidu pored ulaza u cabaret. Brzoih je za sobom zatvorio prilagođavajući oči slabom svjetlu dugog uskoghodnika. Desnu je ruku držao ukočenu ispod nabora bijelog kaftana, a lijevudijagonalno preko prsiju, ali također ispod jednostavnih bijelih ha-lja.Niz hodnik, ni osam metara dalje, iznenađeni muškarac je odskočio od zida.Naglom kretnjom posegao je ispod jakne i izvukao veliki revolver teškogkalibra iz nevidljivih narameničnih korica. Sveti je čovjek kimao polakoi mirno dok se približavao otmjenim koracima dostojnim religiozneprocesije.- Amita-fo, Amita-fo - govorio je tiho, neprekidno ponavljajući dok sepribližavao onom čovjeku. - Sve je u miru, sve je u miru, kako duhovi žele. - Jou matjeh? - Stražar je stajao pored vrata; ružno oružje je uperionaprijed i nastavio grlenim kantonskim koji se gaji u sjevernjačkim nase-10ljima. - Jeste li se izgubili, svećenice? Što radite ovdje? Iziđite! Ovonije mjesto za vas!- Amita-fo, Amita-fo...- Iziđite! Odmah I Stražar se našao u beznadnom položaju. Svećenik je munjevito izvukao nožiz nabora oko pasa; nož je bio tanak kao britva, a imao je dva sječiva. Udario

je po čovjekovu ručnom zglobu i napola mu odrezao ruku s revolverom, a zatimje sječivom gotovo kirurški prerezao stražarev vrat; navrli su zrak i krv;glava se sapela unatrag u masi sjajnog crvenila; pao je na pod, leš. Bez oklijevanja, ubojica-svećenik je vratio okrvavljeni nož ispod tkaninekaftana, gdje mu je bilo mjesto, a iz desne strane odjeće izvukao jestrojnicu uzi10 tankog profila u čijem je zaobljenom magazinu bilo višemetaka nego što će mu trebati. Podigao je nogu i udario u vrata snagomplaninske mačke11, a zatim utrčao u prostoriju da nađe ono što je znao daće naći.



Petorica ljudi - Zhongguo ren - sjedila su oko stola sa šalicama čaja i čašamajakog whiskyja; nigdje se nije mogao opaziti neki ispisani papir, nikakvezabilješke ili podsjetnici, samo uši i oprezne oči. Čim bi jedan par očijuzapanjeno pogledao došljaka, lice mu se skvrčilo od straha. Dvojica dobroodjevenih pregovarača posegoše rukama unutar svojih dobro krojenih jaknai istodobno odskočiše od stolica; treći se bacio ispod stola, a ostala

dvojica nekorisno pojuriše vičući u svilom prekrivene zidove, vrteći se uočajanju, moleći oproštenje, premda znaju da ga neće čuti. Bučna fuzi-ladametaka prodirala je u Zhongguo ren. Krv je projurila iz smrtonosnih ranačim bi lubanje bile prostrijeljene, oči probušene, usne rasječene, jarkocrvene u prigušenim kricima smrti. Zidovi, pod i lakirani stol mučno sublistali krvavim dokazom smrti. Posvuda.Bilo je gotovo.Ubojica je pregledao svoje odijelo. Zadovoljan, kleknuo je pored velike,već smirene lokve krvi koju je probrčkao palcem. Zatim je povukaočetverokutnu tamnu tkaninu iz lijevog rukava i njome prekrio djelo svojihruku. Ustao je i pojurio iz sobe raskopčavajući bijeli kaftan dok je trčaoslabo osvijetljenim hodnikom; kad je stigao do vrata cabareta, halje su mu

bile otkopčane; iz nekog mjesta u tkanini izvukao je nož poput brijača istavio ga u korice za pašom. A onda, držeći zajedno skutove, s kapulja-10 UZI-aulomat je veoma uspješno izraelsko ručno oružje načinjeno odprešanih limova. Ima plastičnu obuhvatnu dršku s automatskom kočnicom.Zatvarač je koaksijalan, tj. obuhvaća cijev oko koje je povratna opruga.Okviri sadrže od 25 do 32 metaka kalibra 9 mm. Veoma popularan meduteroristima. (op. prev.) Bilo koji od divljih sisavaca iz roda mačaka, kaoris, puma i dr. (op. prev.)11čom na mjestu, sa smrtonosnim oružjem pored sebe, povuče vrata i uđe u salu,u bitku i kaos kojima još nije bilo znaka jenjavanja. Uostalom, zašto bibilo drugačije? Prošlo je jedva trideset sekundi da je napustio salu, a njegov je čovjek dobro uvježban. - Faai-di! - Bio je to uzvik krupnog neobrijanog seljaka iz Cantona. Bioje tri metra udaljen od svećenika, prevrtao je još jedan stol, upalio šibicui bacio je na pod. - Policija će stići ovamo svakog trena! Barmen je upravodograbio telefon, vidio sam ga!Ubojica-svećenik je strgnuo kaftan s tijela i skinuo kapuljaču s glave.Ispod svjetala u divljoj vrtnji njegovo je lice izgledalo jednako jezovitokao bilo koje lice u pomamnom rock sastavu. Debeli namazi šminke naglašavalisu mu oči, bijele su linije definirale oblik svakog oka, a lice mu je biloneprirodno smeđe boje. - Hajde ispred mene! - naredio je seljaku.Kostim i uzi je bacio na pod blizu vrata dok je skidao par tankih kirurškihrukavica; ugurao ih je u hlače od flanela.

Zvati policiju - to nije laka odluka za cabaret u Zlatnoj milji. Pljuštalebi teške kazne za slabo vođenje lokala, oštre kazne zbog ugrožavanjaturista. Policija je znala te rizike i brzo bi reagirala kad bi im se cabaretizložio. Ubojica je trčao iza seljaka iz Cantona koji se pridružiouspaničenoj gomili na izlazu što je vikom i laktovima htjela izaći na ulicu.Grubo odjeveni izazivač nereda bio je pravi bik: tijela ispred njega padalasu pod snagom njegovih udaraca. Čuvar i ubojica navrli su kroz vrata na ulicugdje se okupljala druga gomila izvikujući epitete, a čuli su se i uzvicio neraspoloženju božanstva - nesreća za kuću. Probijali su put kroz uzbuđene



promatrače pa im se pridružio mišićavi Kinez niskog rasta koji je čekao vani.Zgrabio je ruku ubojice bez kostima i povukao svećenika u najužu od uličicagdje je ispod svoje tunike izvukao dva ručnika. Jedan je bio mekan i suh,a drugi u plastičnoj kutiji bio je topao, vlažan i parfimiran. Ubojica je zgrabio mokri ručnik i počeo otirati lice, pogledima izloženomeso vrata i udubljenja očiju. Okrenuo je ručnik i ponovio pokrete

pritiš-ćući još jače. Trljao je sljepoočice i vrat ispod kose sve dok senije pojavila prirodna bijela boja. Zatim se osušio drugim ručnikom,pogladio crnu kosu i ispravio kravatu s krupnim prugama koja je padala nasvijedosmeđu košulju ispod tamnoplavog blejzera. - Jau! - naredio je svojim kompanjonima. Oni potrčaše i izgubiše se u vrevi. A usamljeni, dobro odjeveni zapadnjak ušetao je u ulicu orijentalnihzadovoljstava.U cabaretu je uzbuđeni upravitelj grdio barmena koji je pozvao jing eha;kazne će pasti na njegovu jebenu glavu! Jer, uzbuna i bitka su seneobjašnjivo stišale ostavivši sasvim zbunjene goste. Kućni momci ikonobari su smirivali goste gladeći ih po ramenima, čistili su krhotine,podizali stolove, donosili nove stolice i usluživali čašama besplatnog

whiskyja. Rock sastav je usredotočio sviranje na najpopularnije melodije.Isto onako brzo kao što je nered nastao, tako je i završio. Ako posluži sreća,pomislio je upravitelj u smokingu, objašnjenje da je suviše nagli barmenpogriješio uzevši nekog ratobornog pijanca za nešto mnogo ozbiljnije, moždaće biti prihvatljivo za policiju. Odjednom, čim mu je pogled privukla hrpa bijele tkanine na podu preko saleispred vrata unutrašnjih kancelarija, upravitelj presta misliti o kaznamai službenom dodijavanju. Bijela tkanina, čista bijela tkanina - svećenik?Vrata! Laoban! Konferencija! Gotovo izgubivši dah, licem okupanim u znoju,tusti upravitelj pojuri između stolova do odbačena kaftana. Kleknuo ješiroko otvorenih očiju gotovo prestavši disati čim je ugledao tamnu cijevčudnog oružja kako proviruje ispod nabora bjeline. A razlog da se gotovozagušio u tek formiranom strahu, bio je pogled na mrljice i tanke prugesjajne neosušene krvi koja je namočila tkaninu. - Go hai matjeh? - Pitanje je postavio drugi muškarac u smokingu, ali bezstatusa koji daje široka ešarpa - zapravo upraviteljev brat i prvi pomoćnik.- Oh, proklet bio kršćanski Isus\ - prokleo je ispod daha dok mu je bratuzeo oružje čudna izgleda iz izmrljana kaftana. - Dođi! - naredio je upravitelj ustavši i usmjerivši se prema vratima. - Policija! - suprostavio se brat. - Jedan od nas bi trebao s njimaporazgovarati, da ih umiri, da učini što je moguće. - Može biti da više ne možemo učiniti ništa, već im dati svoje glave! Brzo! Dokaz je bio unutar prigušeno osvijetljena hodnika. Ubijeni je stražar ležaou lokvi svoje krvi; prstima je stegnuo oružje, ali ruka je bila gotovoodrezana. Dokaz je bio potpun unutar sobe za sastanke. Pet okrvavljenih

leševa ležalo je u grčevitu neredu, ali je osobito jedan bio u žarištuupraviteljeve užasnute pozornosti. Približio se tijelu i prostrijeljenojlubanji. Rupčićem je obrisao krv i zabuljio se u lice. - Mi smo mrtvi - prošaptao je. - Kowloon je mrtav, Hong Kong je mrtav. Sveje mrtvo.- Što? - Ovaj je čovjek vicepremijer Narodne republike, nasljednik samogpredsjednika.- Ovdje! Pogledaj!



1213.,.......iBrat i prvi pomoćnik nagnuo se nad tijelom mrtvog laobana. Pored izrešetanogkrvavog lesa bio je crni džepni rupčić. Ležao je ravno, a vitice bjelilaobojale su mrlje krvi. Brat uze maramicu i zabulji se u natpis ispod kružnice

krvi: JASON BOURNE.Upravitelj poskoči preko sobe. Veliki kršćanski Isuse! - jedva prozbori, dok mu cijelo tijelo obuzedrhtavica. - Vratio se. Ubojica se vratio natrag u Aziju! Jason Bourne! Onse vratio!,14,2Sunce se spustilo ispod planina Sangre de Cristo u središnjem Colo-radu dokje helikopter Cobra zarikao iz blještava svjetla - divovska leprša-jućasilueta - i otklepetao prema čistini na domaku šume. Betoniranopri-stajalište nalazilo se stotinjak metara od velike pravokutne kuće odteškog drva i debelog brušenog stakla. Osim generatora i kamufliranih

komunikacijskih diskova, ništa drugo se nije moglo vidjeti. Visoka stablasu oblikovala gusti zid sakrivajući kuću od svih došljaka. Piloti oveletjelice velikih manevarskih sposobnosti bili su regrutirani iz redovastarijih oficira chevennskog kompleksa u Colorado Springsu. Po činu nijedannije bio niže od pukovnika, a svakoga je provjerilo Vijeće nacionalnesigurnosti u Washningtonu. Nikad nisu govorili o svojim putovanjima u toutočište; na planovima leta bi odredište bilo uvijek prikriveno netočnimupisom. Upute su davane radiovezom kad bi se helikopter već nalazio u letu.Odredište se nije nalazilo ni na jednoj javnoj karti, a komunikacije su bileizvan dosega ispitivanja ili slušanja, bilo saveznika, bilo neprijatelja.Sigurnost je bila potpuna; morala je biti. Ovo je mjesto za stratege čijije rad bio tako osjetljiv i često je obuhvaćao tako osjetljive globalneimplikacije da se pla-nere nije moglo vidjeti zajedno izvan vladinih zgradaili u samim zgradama, a zacijelo nikad unutar susjednih kancelarija za kojese znalo da su spojene vratima. Posvuda je bilo neprijateljskih znatiželjnihočiju - i savezničkih i protivničkih - koje su znale kakav posao obavljajuti ljudi, a kad bi ih vidjele zajedno, nesumnjivo bi došlo do uzbune.Neprijatelj je bio budan, a saveznici su ljubomorno čuvali svojaobavještajna lena. Otvorila su se vrata Cobre. Čelične ljestve su spuštene iz helikoptera, ajedan očito zbunjeni muškarac sišao je na mjesto osvijetljeno reflektorom.Pratio ga je general-major u uniformi. Čovjek u građanskom odijelu bio jevitak, srednjih godina, srednje visine, a odjeven u prugasto odijelo ibijelu košulju na kojoj je bila vunena kravata ukrašena malim zaobljenimšarama. Njegova dotjerana figura kao da nije bila osjetljiva na oštri

usporavajući vrtlog rotora; kao da mu je bilo stalo do uredne pojave. Slijedio je oficirapa su zajedno betoniranom stazom krenuli do vrata sa strane kuće. Čim suse približili, vrata su se otvorila. Međutim, samo je civil ušao; generalje kimnuo pozdravivši neformalno, poput vojnika veterana kad pozdravljajucivilne osobe i oficire istog čina. - Drago mi je što sam vas upoznao, gosp. McAllister - rekao je general. -Netko drugi će vas vratiti. - Vi nećete ući? - upita ga civil.



- Ja nisam nikad ušao - odgovori oficir, nasmiješivši se. - Moj je zadatakda znam da ste to vi i da vas prevezem s točke B do točke C. - Zvuči kao zlouporaba čina, generale. - Vjerojatno nije - primijeti vojnik bez daljnjeg komentara. - Uostalom,ja imam druge dužnosti. Do viđenja. McAllister je ušao u kuću, u dugi drvom obloženi hodnik. Sada mu je pratilac

bio dobro odjeveni snažni muškarac ugodna lica koji je svim vanjskimznakovima odavao čovjeka Unutrašnje sigurnosti - brz, snažan i anoniman ugomili.- Jeste li imali ugodan let, gospodine? - upita ga mlađi muškarac. - Zar je itko ugodno letio u jednoj od takvih stvari? Stražar se nasmijao.- Ovuda, gospodine - doda.Pošli su hodnikom i prošli nekoliko vrata sa svake strane, sve dok nisustigli do kraja gdje se nalazio par većih dvostrukih vrata s dva crvenasvjetla u gornjem lijevom i desnom kutu. To su bile kamere, a svaka jepripadala posebnom krugu. Edward McAllister nije vidio takve uređaje otkadje napustio Hong Kong prije dvije godine, a i onda stoga što je kratko vrijemebio pridodan britanskoj obavještajnoj službi MI-6, Specijalnom odjelu, radi

konzultacija. U pitanjima sigurnosti Britanci su mu se činili paranoidnima.Nikad nije razumio te ljude, osobito kad su mu dali službenu pohvalu zbogtoga što je za njih obavljao minimalan posao u pitanjima u kojima je trebaloda su oni na vrhu svijeta. Stražar je pokucao na vrata; začu se tihi kliki on otvori desni dio vrata.- Vaš drugi gost, gospodine - reče krupni muškarac. - Zaista mnogo vam hvala - odgovori glas. Iznenađeni McAllister ga je odmahprepoznao iz niza emisija vijesti na radiju i televiziji tijekom godina;infleksije je naučio u skupoj privatnoj srednjoj školi i na nekolikoprestižnih sveučilišta uz poslijediplomsku karijeru na britanskim otocima.Međutim, nije bilo vremena za prilagođavanje. Sijedi, besprijekornoodjeveni muškarac naborana i izdužena lica koje nije skrivalo njegovihsedamdeset i više godina, ustade od velikog stola i pažljivo se uputi prekosobe ispružene ruke. 16- Gospodine podtajniče, kako je lijepo od vas što ste došli. Dozvolite mida vam se predstavim. Ja sam Ravmond Havilland.- Zacijelo mi je poznato tko ste vi, gospodine ambasadore. Moj je privilegij,gospodine.- Ambasador bez portfelja, McAllister, što znači da je preostalo maloprivilegija. Ali ipak ima posla.- Ne bih mogao zamisliti bilo kojeg predsjednika Sjedinjenih Država uposljednjih dvadeset godina koji bi preživio bez vas. - Neki su se propetljali, gospodine podtajniče, ali s vašim iskustvom uStateu,12 mislim da vam je to bolje poznato nego meni. - Diplomat je okrenuo

glavu. - Htio bih da upoznate Johna Reillvja. Jack je jedan od onihvisokosveznajućih pomoćnika o kojima tamo, u Vijeću nacionalne sigurnosti,uglavnom ne bi trebalo da suviše znamo. Ne djeluje tako zastrašujuće, štomislite?- Nadam se da ne djeluje - reče McAllister zakoračivši da se rukuje sReillvjem koji je ustao s jednog od dvaju kožom presvučenih naslonjačaokrenutih prema stolu.- Drago mi je što sam vas upoznao, gospodine Reillv. - Također, gospodine podtajniče - odgovori prilično pun muškarac crvene



kose koja je bila u skladu s pjegavim čelom. Oči iza naočala čeličnog okviranisu odavale srdačnost; bile su oštre i hladne. - Gosp. Reillv je ovdje - nastavio je Havilland vrativši se do svoje stolicei pokazujući rukom na praznu fotelju s McAllisterove desne strane -da bibio siguran da će ostati na liniji. Kako ja to razumijem, postoje neke stvarikoje mogu reći, druge koje ne mogu izreći, te određene stvari koje samo on

može kazati. Ambasador je sjeo pa nastavio: - Ako vam se to čini enigmatičnim, gospodinepodtajniče, bojim se da je to sve što u ovom trenutku mogu ponuditi. - Sve što se događalo posljednjih pet sati nakon što mi je naređeno da dođemu Zrakoplovnu bazu Andrews bilo je enigma, ambasadore Havilland. Nemamnikakve predodžbe o tome zašto sam doveden ovamo. - Onda mi dopustite da vam se obratim uopćeno - rekao je diplomat bacivšipogled na Reillvja i nagnuvši se nad stol. - Vi ste u položaju da budeteod izvanredne službe vašoj zemlji i interesima daleko izvan ove zemlje -što prelazi sve o čemu ste možda razmišljali za vrijeme vaše duge i uglednekarijere.McAllister je proučavao ambasadorovo strogo lice, nesiguran kako da

odgovori.12 Skraćeno od "State Department", Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a.(op. prev.)- Moja je karijera u State Departmentu bila zadovoljavajuća, ali ju jejedva moguće okrstiti uglednom u najširem smislu. Sasvim iskreno,mogućnosti mi se nikad nisu predstavile. -Jedna vam se sada predstavlja - prekinu ga Havilland. - A vi ste osobitokvalificiran da je provedete.- Na koji način? Zašto? - Daleki istok - odgovori diplomat s čudnom modulacijom u glasu, kao daje taj odgovor možda i pitanje. - Otkad ste primili doktorat o dalekoistočnimstudijama na Harvardu, proveli ste više od dvadeset godina sa StateDepartmentom. Dobro ste služili svojoj vladi nizom godina izuzetnevanjskopolitičke karijere u Aziji, a nakon vašeg povratka s posljednjegmjesta službovanja, dokazali ste da ste izuzetno korisni u formuliranjupolitike u tom nemirnom dijelu svijeta. Smatra vas se sjajnim analitičarom. - Ja cijenim to što vi govorite, ali bilo je i drugih u Aziji. Mnogo drugihkoji su ocijenjeni jednako ili više nego ja. - Slučajnosti događaja i mjesta službe, gospodine podtajniče. Budimoiskreni, bili ste uspješni. - Ali što me odvaja od drugih? Zašto sam ja kvalificiraniji za ovu mogućnostnego drugi?- Zato što se nitko ne može usporediti s vama kao specijalistom zaunutrašnje poslove Narodne Republike Kine - vjerujem da ste odigrali glavnuulogu u trgovačkim pregovorima između Washingtona i Pekinga. Osim toga,

nitko drugi nije proveo sedam godina u Hong Kongu. - Na tom mjestu se RavmondHaviland zaustavio pa dodao: - I napokon, nitko drugi u našim azijskimpostajama nije bio pridodan ili prihvaćen od MI-6 britanske vlade,Specijalno odjeljenje.- Shvaćam - odgovori McAllister, shvativši da ta posljednja kvalifikacija,koja se njemu činila najmanje važnom, ima određeno značenje za diplomata.- Moj rad u britanskoj obavještajnoj službi bio je minimalan, gospodineambasadore. To što me prihvatilo Specijalno odjeljenje više se zasnivalona njihovoj vlastitoj - dezinformaciji, mislim da je to prava riječ, nego



na nekom mom jedinstvenom talentu. Ti su ljudi jednostavno vjerovali dakrivi nizovi podataka i sume ne daju zbroj. Nije trebalo dugo da se pronađu»točne brojke«, kako se sjećam da su rekli. - Vjerovali su u vas, Me Allister. Još vam vjeruju. - Pretpostavljam da je ta vjera upletena u ovu mogućnost, bez obzira o kojojse radi?

- I te kako. To je od vitalnog značaja. - Mogu li onda čuti o kojoj je mogućnosti riječ? 18- Možete. - Havilland pogleda trećeg sudionika u razgovoru, čovjeka izVijeća nacionalne sigurnosti. - Ako vam je stalo - doda.- Red je na meni - reče Reillv, ali ne odbojno. Pomakao je svoj teški torzou fotelji i zagledao se u McAllistera; pogled mu je još bio ukočen i strog,ali bez hladnoće koju je prethodno iskazivao, kao da sada moli zarazumijevanje. - U ovom se trenutku naši glasovi snimaju - vaše je ustavnopravo da to znate - ali to je dvostrano pravo. Morate prisegnuti na potpunočuvanje tajne u pogledu informacija koje ćete ovdje saznati, ne samo uinteresu nacionalne sigurnosti, već i u daljnjim i zamislivo većim

interesima specifičnih svjetskih uvjeta. Ja znam da ovo zvuči kao izazovvašem apetitu, ali nije mi to bila namjera. Mi smo smrtno ozbiljni. Da lipristajete na uvjet? Ako prekinete zakletvu, može vam se suditi nazatvorenom suđenju na temelju nacionalno-sigurnosnih statuta o čuvanjutajne.- Kako mogu pristati na takav uvjet kad nemam nikakve predodžbe o vrstete informacije?- Zato jer vam ja mogu dati kratak pregled, a to će vam biti dovoljno dakažete da ili ne. Ako je odgovor ne, bit ćete ispraćeni odavde i prevezeninatrag u Washington. Nijedna strana neće biti gubitnik. - Nastavite.- U redu. - Reillv je govorio mirno. - Vi ćete diskutirati o određenimdogađajima koji su se zbili u prošlosti - ne u davnoj prošlosti, ali nikakone u tekućoj. Same akcije nisu bile priznate - pokopane, da budemo točniji.Da li vam to zvuči poznato, gospodine podtajniče? - Ja sam iz State Departmenta. Mi pokopavamo prošlost kad ne služi nikakvojsvrsi da je otkrijemo. Okolnosti se mijenjaju; sudovi dani u dobroj vjerijučer često su problem sutra. Mi ne možemo nadzirati te promjene išta višeod Sovjeta ili Kineza.- Dobro rečeno! - reče Havilland. Nije još - suprostavi se Reillv dižući dlan prema ambasadoru. - Podtajnikje nesumnjivo iskusan diplomat. Nije rekao da, a nije rekao ne.Čovjek iz VNS-a je opet pogledao McAllistera; oči iza naočala staklenaokvira opet su bile oštre i hladne. - Što je, gospodine podtajniče? Želiteli potpisati ili želite otići?

- Jedan dio mene želi ustati i otići što je prije moguće - odgovori MeAllister gledajući čas u jednog, čas u drugog sugovornika. - Drugi dio kaže:ostani. - Zašutio je, a onda je usmjerio pogled na Reillvja i dodao: - Htjelivi to ili ne, moj apetit je podmazan.- To je đavolska cijena koju treba platiti da biste bili gladni - odgovoriIrac..... 19"#- To je više od toga. - Podtajnik je govorio tiho: - Ja sam profesionalac,



a ako sam čovjek koji vam treba, onda zaista nemam izbora, zar ne? - Bojim se da ću morati čuti riječi - rekao je Reilly. - Da li želite daih ponovim?- Neće biti potrebno. - McAllister se namrgodio u mislima pa progovorio:- Ja, Edward Newington McAllister, u cijelosti razumijem sve što je bilorečeno na ovom sastanku - zastao je i pogledao u Reillva. - Pretpostavljam

da ćete vi ispuniti pojedinosti kao što su vrijeme, mjesto i prisutni? - Datum, mjesto, sat i minuta ulaska i identificiranja - sve je učinjenoi ubilježeno. - Hvala vam. Želim primjerak prije nego odem. - Svakako. - Ne podižući glas, Reillv je gledao ravno pred sobom i tihoizgovorio naredbu. - Molim vas zapamtite. Učinite da subjekt dobije kopijutrake prilikom odlaska. I osigurajte opremu kako bi mogao verificiratinjezin sadržaj dok je ovdje. Stavit ću inicijale na kopiju. Nastavite,gospodine McAllister.- Zahvalan sam vam na tome. Što se tiče bilo čega što bude izgovoreno naovom sastanku, prihvaćam uvjet da to čuvam kao tajnu. Neću govoriti nikomeo bilo kakvom aspektu razgovora ukoliko me na to osobno ne uputi ambasador

Havilland. Isto tako, uzimam k znanju da mi može biti suđeno na zatvorenusuđenju ukoliko povrijedim sporazum. Međutim, ako do takvog suđenja ikaddođe, i ja sebi pridržavam pravo da se sučelim s onima koji me optužuju,a ne s njihovim pismenim izjavama ili svjedočenjima. Ja ovo dodajem jer nemogu zamisliti nikakve okolnosti zbog kojih bih povrijedio zakletvu kojusam dao.- Postoje okolnosti, znate - blago će Reillv. - Ne u mojoj knjizi.- Izuzetna fizička mučenja, kemikalije, trikovi muškaraca i ženaiskusnijih od vas. Ima načina, gospodine podtajniče. - Ponavljam. Ukoliko ikad otpočne postupak protiv mene - a to se dogodilodrugima - ja rezerviram pravo da se suočim s bilo kojim i sa svimoptužiteljima. - Za nas je to sasvim dobro. - Opet se Reillv zagledao ravno ispred sebei progovorio: - Završite ovu traku i izvucite uključnicu. Potvrdite. - Potvrđeno - reče sablasni glas iz zvučnika negdje iznad glave. - Sada steizvan pogona.- Nastavite, gospodine ambasadore - reče crvenokosi. - Prekinut ću vas kadbudem smatrao da je potrebno.20- Dakako, Jack. - Havilland se okrenu McAllisteru: - Ja povlačim prethodnuizjavu; on je zaista pravi teror. Nakon više od četrdeset godina službe,meni taj crvenoglavi fakinčić koji bi trebao držati dijetu, kaže da trebamzavezati.Sva trojica su se nasmijala; stari diplomat je znao i trenutak i metodu za

smanjenje napetosti. Reillv zatrese glavom i ugodno raširi ruke. - Ja to ne bih nikad učinio, gospodine - doda. - Zacijelo, nadam se ne takoočito. - Što da se kaže, McAllister? Pobjegnimo u Moskvu i kažimo da nas je onregrutirao. Raski bi nam vjerojatno obojici dali po daču14, a on bi biou Leavenworthu15.- Vi biste dobili daču, gospodine ambasadore. Ja bih dijelio stan s dvanaestSibiraca. Ne, hvala vam, gospodine. On mene ne prekida.- Vrlo dobro. Iznenađen sam da vas nijedan od tih dobronamjernih spletkara



u Ovalnom uredu nijednom nije uzeo za svoje osoblje ili vas barem poslaou UN.- Nisu znali da postojim.- Taj će se status izmijeniti - reče Havilland, naglo uozbiljen. Zašuti,zapilji se u podtajnika, a onda spusti glas.- Jeste li ikada čuli za ime Jason Bourne? - najzad upita.

- Kako bi bilo tko s postajom u Aziji mogao ne čuti za nj? - odgovoriMcAllister.- Trideset pet do četrdeset ubojstava, unajmljeni ubojica koji je izbjegaosvakoj zamci koja je ikad bila postavljena za njega. Patološki ubojica čijaje jedina moralnost cijena ubojstva. Kažu da je bio Amerikanac -jestAmerikanac; ja ne znam, iščezao je s vidika - i da je bio svećenik koji jeskinuo haljine, i uvoznik koji je ukrao milijune, i dezerter iz francuskeLegije stranaca, i Bog zna koliko još drugih priča. Jedino što ja doistaznam jest da nikad nije bio uhvaćen, a naš je neuspjeh u njegovu hvatanjubio opterećenje našoj diplomaciji diljem Dalekog istoka. - Je li bilo sistema u njegovu ubijanju, je li ubijao specifične pojedince? - Nikakva reda. Bila su to ubojstva naprečac, kako kada. Dvojica bankara

ovdje, trojica atašea tamo - hoću reći CIA - vladin ministar iz Delhija,industrijalac iz Singapura i brojni, više nego brojni političari, općenitopošteni ljudi. Automobile bi im raznosila bomba, bombe su eksplodi-13 Američki sleng u značenju "Rusi", (op. prev.) 14 Ladanjica, vikendica, kuća za odmor u prirodi koju posjeduju ili uživajuuglednije ličnosti u SSSR-u. (op. prev.)15 Gradić u sjeveroistočnom Kansasu (35.000 stanovnika), veoma poznat pokaznionici sa strogim režimom, (op. prev.) 21rale u njihovim stanovima. Zatim su slijedili nevjerni muževi i žene teljubavnici raznih sorta u raznim skandalima; on je nudio konačna rješenjaza povrijeđeni ego. Nije bilo onoga koga on ne bi htio ubiti, nijednu metoduubijanja nije smatrao suviše brutalnom ili niskom Ne, tu nije bilo nikakvareda, samo novac. Tko najviše plati. Bio je čudovište -jest čudovište akoje još živ. Opet se Havilland nagnuo pogleda jasno uperena u podtajnika vanjskihposlova.- Kažete da je iščeznuo. Samo tako? Nikad niste ništa dokučili, nistepokupili nikakva govorkanja ili glasine iz naših azijskih ambasada ilikonzulata?- Bilo je govora i govorkanja, ali nikad ništa potvrđeno. Priča koju samnajčešće čuo dolazila je od policije u Macau gdje je Bourne, koliko se zna,boravio, a to je posljednje mjesto za koje se zna da je u njemu boravio.Kažu da nije mrtav, niti da se povukao, već je otišao u Europu tražećibogatije klijente. Ako je to istina, to je možda samo polovina priče.

Policija je također tvrdila na temelju obavijesti svojih doušnika da Bournenije uspio u nekoliko poslova, da je jednom prilikom ubio krivog čovjeka,vodeću figuru u malezijskom polusvijetu, a drugom zgodom je, kažu, silovaoklijentovu ženu. Možda se krug zatvarao oko njega - a možda nije. - Što mislite time reći? - Većina nas je kupila prvu polovinu priče, ali ne i drugu. Bourne ne biubio krivog čovjeka, osobito ne nekoga poput onog kojeg sam spomenuo; onnije griješio na takav način. A ako je silovao klijentovu ženu - što je podsumnjom - on bi to učinio ili zbog mržnje ili radi osvete. On bi vezanog



supruga prisilio da gleda, a tada bi ubio oboje. Ne, većina od nas sepretplatila na prvi dio priče. Otišao je u Europu gdje je bilo većih ribaza njegovu tavu - i prilike za ubojstva.- Želite reći da ste prihvatili tu verziju? - upita ga Havilland naslonivšise na naslonjač. - Oprostite, ja vas ne razumijem.

- Jedini čovjek kojeg je Jason Bourne ikad ubio u poslijevijetnamskoj Azijibio je jedan razbješnjeli kanal1 koji ga je pokušao ubiti. McAllister je zapanjeno zurio u diplomata.- Ja vas ne razumijem - reče. - Jason Bourne kojeg ste sada opisali nikad nije postojao. On je mit.- Vi to ne govorite ozbiljno.16 U svijetu špijunaže i policije "kanal" je osoba koja uspostavlja vezuizmeđu dva punkta; glasnik, kurir. (op.prev.) ,22- Nikad ozbiljniji. To su bila uzburkana vremena na Dalekom istoku. Raznemreže proizvođača i trgovaca drogama, koje su djelovale u Zlatnom trokutui izvan njega, vodile su dezorganizirani i neobjavljeni rat. Konzuli,

vicekonzuli, policija, političari, bande kriminalaca, granične patrole -najviši i najniži redovi društva - svi su imali posla s time. Novac uneshvatljivim količinama bio je majčino mlijeko korupcije. Gdje god i kadagod bi se čulo za neko dobro publicirano ubojstvo - bez obzira na okolnostiili na one koji su optuženi - Bourne je bio na mjestu događaja i pripisaosi je zaslugu.- On je bio ubojica - inzistirao je zbunjeni McAllister. - Bilo je znakova,njegovih znakova. Svatko je to znao!- Svatko je to pretpostavljao, gospodine podtajniče. Lažni telefonskipoziv policiji, sitni odjevni predmet poslan poštom, crni rupčić pronađenu grmlju nakon nekoliko dana. Sve su to bili dijelovi strategije.- Strategije? O čemu vi govorite?- Jason Bourne - pravi Jason Bourne - bio je osuđeni ubojica, bjegunac čijije život završio metkom u glavi u mjestu zvanom Tam Quan, u vrijemeposljednjih mjeseci Vijetnamskog rata. Bila je to likvidacija u džungli.Bio je izdajnik. Njegov je leš ostavljen da trune - on je jednostavnoiščezao. Nakon nekoliko godina, čovjek koji ga je likvidirao uzeo je njegovidentitet za jedan od naših projekata, projekt koji je gotovo uspio, trebaoje uspjeti, ali se prekinula žica. - Sto se prekinulo?- Izvan kontrole. Taj čovjek - taj uistinu hrabri čovjek - koji je otišaou podzemlje zbog nas, upotrebljavajući ime Jason Bourne pune tri godine,bio je ranjen, a rezultat tih rana bila je amnezija. Izgubio je pamćenje;niti je znao tko je on, niti tko je trebao biti.- Dobri Bože!

- Bio je između žrvnja i nakovnja. Uz pomoć nekog alkoholiziranog liječnikana otoku u Sredozemlju pokušao je naći tragove svog života, svog identitetai tu je, bojim se, pogriješio. On je pogriješio, ali žena koja se s njimsprijateljila nije pogriješila; ona je sada njegova žena. Njezini suinstinkti bili točni: ona je znala da on nije ubojica. Ona ga je namjernoprisiljavala da istraži svoje riječi, svoje sposobnosti i konačno dauspostavi kontakte koji će ga vratiti nama. Ali mi, s najrazvijenijimobavještajnim aparatom na svijetu, mi nismo slušali ljudski kvocijent.Postavili smo zamku da ga ubijemo.



- Moram vas prekinuti, gospodine ambasadore - rekao je Reillv.- Zašto? - upita Havilland. - To smo učinili, a sada nismo na traci. 23- Pojedinac je donio odluku, a ne vlada Sjedinjenih Država. To treba bitijasno, gospodine.- U redu - složi se diplomat kimajući. - Njegovo je ime Conklin, ali to nije

važno, Jack. Vladino osoblje je pošlo za njim. Dogodilo se. - Vladino se osoblje također značajno angažiralo u spašavanju njegovaživota. - Nekako nakon događaja - promrmlja Havilland.- Ali zašto? - upita McAllister; sada se on nagnuo naprijed očaran bizarnompričom. - Bio je jedan od nas. Zašto bi ga netko želio ubiti? - Njegov gubitak pamćenja uzet je kao nešto drugo. Krivo se uzelo da je onsvrzimantija, da je ubio trojicu svojih nadzornika i iščezao s velikomkoličinom novca - vladina novac u iznosu većem od pet milijuna dolara. - Pet milijuna? - Zapanjen, podtajnik je opet utonuo u fotelju.- Toliki iznos stavljen je na raspolaganje njemu osobno?- Da - odgovori ambasador. - I ta su sredstva bila dio strategije, dio

projekta.- Pretpostavljam da je ovo trenutak kad je potrebna tišina. Projekt, hoćureći. - To je imperativno - odgovorio je Reillv. - Ne zbog projekta - usprkos onomešto se dogodilo, mi se ne ispričavamo zbog te operacije - već zbog čovjekakojeg smo regrutirali da postane Jason Bourne i okolnosti iz kojih je došao. - To je tajnovito.- Postat će jasnije. - Projekt, molim.Reilly pogleda u Ravmonda Havillanda; diplomat kimnu i nastavi. - Mi smostvorili ubojicu da bismo izvukli iz rupe i uhvatili u stupicunajsmrto-nosnijeg ubojicu u Europi.- Carlos?- Vi ste brz, gospodine podtajniče. - Tko je još bio tamo? U Aziji su Bournea i Šakala stalno uspoređivali. - Te su usporedbe bile namicane i hrabrene - odgovori Havilland.- Cesto preuveličane i širene od stratega projekta skupine poznate kaoTreadstone Seventy-one. Ime potječe od sterilne17 kuće u njujurškojSedamdeset prvoj ulici, gdje je uskrsnuli Jason Bourne bio podučen. To jebilo zapovjedno mjesto i ime koje bi trebalo da znate.- Razumijem - zamišljeno će McAllister. - Znači da su te usporedbe kojesu rasle s Bourneovim ugledom, kako je i bilo, poslužile kao izazovU svijetu špijunaže i policije "sterilna kuća" je tajna adresa za obavljanjepovjerljive djelatnosti, oslobođena svake znatiželje i vanjskih utjecaja,(op. prev.)

Carlosu. Tada se Bourne preselio u Europu - da izazov donese pred Šaka-lovejasle. Da ga prisili da izađe i suprotstavi se svom izazivaču. - Vrlo brzo, gospodine podtajniče. Ugrubo, to je bila strategija. - To je izvanredno. Sjajno, zapravo, i nije potrebno biti stručnjakom pato uvidjeti. Bogu je znano da to ja nisam.- Možda ćete postati- A vi kažete da je taj čovjek koji je postao Bourne, mitski ubojica, proveotri godine igrajući ulogu, a onda je bio ranjen. - Ustrijeljen - prekinu ga Havilland. - Bile su mu raznesene membrane



lubanje.- I izgubio je memoriju?- Potpuno.- Moj Bože! - A ipak, unatoč svemu što mu se dogodilo, a uz pomoć te žene -usput rečeno,bila je ekonomist i radila je za kanadsku vladu - približavao se trenucima

kad je sve to mogao skinuti sa sebe. Izvanredna priča, zar ne? - To je nevjerojatno. Ali koja bi vrsta čovjeka htjela to uraditi, moglato uraditi?Crvenokosi John Reilly je tiho zakašljao; ambasador je pogledom uvažio krajpriče. - Sada smo dostigli točku nula - reče Irac koji je opet pomaknuo svoju masuda bi pogledao McAllistera. - Ako vas još prate neke sumnje, ja vas još mogupustiti da odete.- Nastojim se ne ponavljati. Vi imate traku.- To je vaš apetit. - Mislim da je to drugi način, kako vi u vašem poslu kažete, da možda nećebiti ni suđenja.

- Ja to nikad ne bih rekao.McAllister je progutao, a pogled mu se susreo s mirnim pogledom čovjeka izVijeća nacionalne sigurnosti. Okrenuo se Havillandu. - Molim vas nastavite, gospodine ambasadore. Tko je taj čovjek? Odakle jedošao? - Ime mu je David Webb. Sada je izvanredni profesor orijentalnih studijana malom sveučilištu u Maineu i oženjen Kanađankom koja ga je doslovce izvelaiz njegova labirinta. Da nije bilo nje, bio bi ubijen - ali, opet, da nijebilo njega, ona bi završila kao les u Ziirichu. - Izvanredno - jedva čujno primijeti McAllister.- Treba reći da mu je to druga žena. Njegov je prvi brak završio tragičnimčinom slijepog ubojstva - od tada počinje njegova priča za nas. Prije višegodina, Webb je bio mladi diplomatski službenik u Pnom 25Penu, sjajan i učeni poznavalac Dalekog istoka, tečno je govorio nekolikoorijentalnih jezika, a oženio se s djevojkom iz Tajlanda koju je upoznaou srednjoj školi. Živjeli su u kući na obali rijeke i imali dvoje djece.Bio je to idealan život za takva čovjeka. Kombinirao je stručnost koju jeWashington trebao na tom području i mogućnost da živi u vlastitom muzeju.Onda je vijetnamska akcija eskalirala i jednog jutra, jedan usamljeni mlaznilovac -nitko zapravo ne zna s čije je strane bio, ali to nitko nije rekaoWebbu -spusti se u niski let i stade mitraljirati njegovu ženu i djecu kojisu se igrali u vodi. Tijela su im bila izrešetana. Doplovila su do obalebaš kad im se Webb pokušao približiti; obujmio ih je rukama i nemoćno vriskaona avion koji je nestajao s vidika.

- Doista strašno - prošapće McAllister. - Od tog trenutka Webb se preobrazio. Postao je netko tko nikad nije bio,niti sanjao da bi mogao biti. Postao je gerilac poznat kao Delta.- Delta? - upita podtajnik State Departmenta. - Gerilac? Bojim se da nerazumijem.- I ne možete razumjeti. - Havilland pogleda Reillvja pa opet McAlli-stera.- Kao što je Jack malo prije objasnio, sada smo kod točke nula. Izje-denbijesom, Webb je pobjegao u Sajgon i, evo ironije, zahvaljujući naporimaoficira CIA-e po imenu Conklin, koji ga je nakon nekoliko godina pokušao



ubiti, pridružio se jedinici za tajne operacije nazvanoj Meduza. Ljudi uMeduzi nisu upotrebljavali imena, već samo slova grčkog alfabeta - Webb je postao Delta jedan.- Meduza? Nikad nisam čuo za to. - Točka nula - upleo se Reillv. - Predmet Meduza još je tajan, ali u ovomslučaju smo dopustili ograničeno skidanje tajne. Meduza je bila zbirka

internacionalaca koji su poznavali vijetnamski teritorij, sjeverno i južno.Istini za volju, većina su bili kriminalci - krijumčari narkotika, zlata,oružja, nakita, svih vrsta kontrabande. Također i osuđene ubojice, bjegunciosuđeni na smrt u odsutnosti i nekoliko kolonijalaca čija je imovina bilakonfiscirana - opet s obiju strana. Računali su na nas - Velikog ujaka -dase pobrinemo za sve njihove probleme ako se infiltriraju na neprijateljskiteritorij ubijajući osumnjičene suradnike Vijet Konga18 i seoske poglavareza koje se vjerovalo da naginju prema Charlieju19 te omogućavajući bijegratnim zarobljenicima gdje god su to mogli. To su bili timovi ubojica- odredi smrti, ako hoćete - a te su riječi jasne da ne mogu biti jasnije,ali, dakako, mi to nikad nećemo reći. Napravljene su pogreške, ukradeni su * Gerilci i revolucionarna armija Južnog Vijetnama za vrijeme Vijetnamskog

rata. (op. prev.) Američki vojnički sleng za neprijatelja, (op. prev.) 26milijuni, a većini tih ljudi bio bi zabranjen pristup u bilo kojuciviliziranu zemlju. I Webbu među njima. - Sa svojom prošlošću, sa svojim akademskim vjerodajnicama, on je svojomvoljom postao članom takve grupe. - Imao je motiv koji ga je sasvim obuzeo - nastavi Havilland. - Sto se njegatiče, taj avion u Pnom Penu bio je sjevemovijetnamski. - Neki su govorili da je luđak - sada će Reillv. - Neki su pak tvrdili daje izvanredan taktičar, nadmoćni gerilac koji je poznavao orijentalnusvijest te je vodio najagresivnije timove u Meduzi kojih su se jednako bojaliameričko zapovjedništvo u Sajgonu i neprijatelj. Njega se nije moglonadzirati; jedina pravila koja je slijedio bila su njegova. Činilo se kaoda je organizirao svoj osobni lov, kao da slijedi čovjeka koji je upravljaoonim avionom koji mu je uništio život. To je postao njegov rat, njegovamanija. Sto je rat bio nasilniji, to je on bio zadovoljniji ili je tako biobliže svojoj želji za smrću. - Smrću...? - Podtajnik iz Statea pusti riječ da visi. - U to doba to je bila prevladavajuća teorija - prekinu ga ambasador.- Rat je završio - opet će Reillv - isto tako katastrofalno za Webba -iliza Deltu - kao i za nas ostale. Možda i gore; njemu nije ostalo više ništa,nije više imao cilja, ničega na što bi udarao, ubijao. Ili možda razlogada nastavi nastojeći umrijeti. - Postavši Bourne i uputivši se za Carlosom nazvanim Sakal - dopuni gaMcAllister.

- Da - suglasi se obavještajni oficir. Nasta kratka šutnja. - Mi ga trebamo, potrebno je da nam se vrati - reče Havilland. Tihoizgovorene riječi pale su kao sjekira na tvrdo drvo. - Carlos je opet na površini? Diplomat zatrese glavom. - Nije Europa u pitanju. Trebamo ga natrag, u Aziji,i ne možemo čekati ni minuta. - Netko drugi? Druga... meta? - McAllister nehotično proguta. - Da li sterazgovarali s njim?- Ne možemo mu se približiti. Ne izravno.



- Zašto ne? - Ne bi nas propustio kroz vrata. Ne vjeruje ničemu i nikome iz Washingtona,a teško ga je okriviti zbog toga. Danima, tjednima zvao je pomoć, a mi nismoslušali. Zapravo smo ga htjeli ubiti. - Opet se moram suprotstaviti - upadne Reillv. - To nismo bili mi. Bio jeto pojedinac koji je djelovao na osnovi netočne informacije. A vlada sada

troši više od četiri stotine tisuća dolara godišnje za program zaštiteWebba.27- Čime se on sprda. On misli da je sve to samo dobra stupica za Car-losau slučaju da ga Sakal otkrije. Uvjeren je da nitko ne daje ni pare za nj,a nisam siguran da je daleko od cilja. On je vidio Carlosa, a činjenica damu se to lice još nije vratilo u fokus nije činjenica koja je Carlosu poznata.Sakal ima sve razloge da traga za Webbom. A ako to učini, evo druge prilike. - Mogućnosti da ga Carlos pronađe tako su daleke da su praktični ništavne.Dokumenti Treadstona su zakopani, a i da nisu, oni ne sadrže nikakvu tekućuinformaciju o mjestu gdje je Webb ili o tome što sada radi. - Ma haj'te, gospodine Reillv - razdraženo će Havilland. - Samo njegova

prošlost i kvalifikacije, akademska prošlost. Zar bi to bilo teško? Po njemusu ispisane akademske vjerodajnice.- Ja vam se ne suprotstavljam, gospodine ambasadore - odgovori donekleukroćeni Reillv. - Ja samo želim da sve bude jasno. Budimo iskreni, s Webbomtreba rukovati vrlo pažljivo. On je vratio veliki dio svoje memorije, alizacijelo ne svu. Međutim, on se o Meduzi sjeća dovoljno da bi predstavljaoznačajnu prijetnju interesima zemlje. - Na koji način? - upita McAllister. - Možda to nije bila najbolja, avjerojatno nije bila ni najgora, ali u osnovi to je bila vojna strategijau vrijeme rata.- Strategija koja nije bila sankcionirana, nije bila bilježena i nije bilapriznata. Nema je u službenim knjigama. - Kako je to moguće? Bila je plaćana, a kad je novac bio potrošen... - Nemojte mi čitati knjigu - prekinu ga gojazni obavještajni oficir. - Minismo na traci, ali ja imam vašu. - Je li to vaš odgovor? - Ne, ovo je: nema statuta ograničenja na ratne zločine i ubojstva, gospodinepodtajniče, a ubojstva i drugi zločini nasilja vršeni su i protiv naših snagai protiv snaga naših saveznika. Većinom su te zločine izvršile ubojice ilopovi za vrijeme krađe, pljačke, silovanja, ubijanja. Većina njih bili supatološki kriminalci. Bez obzira na to koliko je Meduza bila djelotvornana niz načina, ta je operacija bila tragična pogreška rođena u bijesu ifru-striranosti, u situaciji u kojoj se nije mogla slaviti pobjeda. Kakvobi moguće dobro moglo proizaći otvaranjem svih starih rana? Osim pravnihi drugih zahtjeva koje bi nam postavljali, postali bismo parija u očima

većine civiliziranog svijeta. - Kao što sam spomenuo - sada će McAllister meko, oklijevajući. - U Stateumi ne vjerujemo u korist otvaranja starih rana. - Okrenuo se ambasadoru.- Počinjem shvaćati. Vi želite da ja stupim u vezu s tim Davidom Webbom iprivolim ga da se vrati u Aziju. Zbog drugog projekta, zbog28druge mete - iako tu riječ u tom kontekstu nisam upotrijebio u životu prijeove večeri. A pretpostavljam da je to zato jer postoje jasne paralele u našimdosadašnjim karijerama - mi smo azijski ljudi. Vjeruje se da su nam poznate



neke unutrašnje istine kad je u pitanju Daleki istok, a vi vjerujete da ćeon slušati ono što mu budem htio reći. - U osnovi je tako.- A ipak kažete da nas ne želi ni dotaći. To je mjesto gdje mojerazumijevanje nestaje. Kako ja to mogu postići? - Učinit ćemo to zajedno. Kao što je on svojedobno sam sebi kovao pravila,

sada ćemo ih mi donositi. To je imperativno. - Zbog čovjeka kojeg želite da ubije? - »Neutralizira« bit će dovoljno. To treba učiniti. - I Webb to može učiniti? - Ne. Ali Jason Bourne može. Mi smo ga uputili da tri godine bude sam podizuzetnim pritiskom - odjednom mu je nestala memorija i lovili su ga kaoživotinju. Ipak je zadržao sposobnost da se infiltrira i da ubija. Sasvimsam otvoren.- Ja to razumijem. Budući da nismo na traci - a u slučaju da još jesmo...- Podtajnik s negodovanjem pogleda Reillvja koji je zatresao glavom islegnuo ramenima.- Može li mi biti dozvoljeno da znam tko je meta?

- Može, i ja želim da ovo ime zadržite u pamćenju, gospodine podtajniče.To je kineski ministar Sheng Chou Yang.McAllister sijevne ljutitim pogledom. - Ja ga ne moram zadržati u pamćenju,a mislim da vam je to poznato. On je bio inventar u ekonomskoj skupiniPRC-a20, a obojica smo sudjelovali na trgovinskim konferencijama u Pekingukrajem sedamdesetih. Ja sam ga studirao, analizirao. Sheng je bio moj kolegas druge strane i nisam mogao učiniti manje - što je činjenica za kojupretpostavljam da vam je također poznata.- O? - Sijedi ambasador je nadvio svoje tamne obrve i odbacio prijekor.- I što vam je vaše studiranje reklo? Što ste saznali o njemu? - Smatrali su ga vrlo sposobnim, vrlo ambicioznim - a o tome nam govorii njegovo uspinjanje u pekinškoj hijerarhiji. Njega su zamijetili izvidnicikoje je uputio Centralni komitet prije nekoliko godina na Sveučilište Fudanu Šangaju. U početku zato što je ondje dobro savladao engleski jezik, a imaoje čvrsto, čak vrlo razvijeno, znanje o zapadnim privredama. - Što još? ' Kratica za "People's Republic of China": Narodna Republika Kina; (op.prev.)29- Smatrali su ga materijalom koji obećava, a nakon dubinske indoktrinacijeposlali su ga na dodatni studij u London School of Economics. To je uzelokorijena.- Kako to mislite?- Sheng je priznati marksist gdje je u pitanju centralizirana država, aliima zdravo poštovanje za kapitalistički profit.

- Ah, tako - reče Havilland. - Onda on prihvaća neuspjeh sovjetskog sistema? - On taj neuspjeh pripisuje ruskoj sklonosti ka korupciji i raspameće-nomkonformizmu u višim redovima te alkoholu u nižim. Treba mu priznati da jeu industrijskim središtima prilično obračunao s takvim zloupo-rabama.- Zvuči kao da su ga obučavali u IBM-u, zar ne?- Bio je odgovoran za oblikovanje mnogih aspekata nove trgovinske politikeNRK. Zaradio je mnogo novaca za Kinu. - Opet se podtajnik nagnuo premanaprijed raširenih očiju i iznenađena izraza lica - bio je zapanjen, moždaje to točniji opis. - Moj Bože, tko bi na Zapadu htio da Sheng bude mrtav?



To je apsurdno! On je naš ekonomski saveznik, politički stabilizirajućifaktor u najvećoj državi na zemlji koja nam je ideološki suprotstavljena!Pomoću njega i ljudi poput njega postigli smo niz nagodbi. Bez njega, bezobzira na to kakav će biti, postoji opasnost od katastrofe. Ja samprofesionalni analitičar Kine, gospodine ambasadore, i, ponavljam,apsurdno je to što vi kažete. Čovjek vaših postignuća trebalo bi to shvatiti

prije nas.Stari diplomat je oštro gledao svog optužitelja, a kad je progovorio, učinioje to polako, pažljivo birajući riječi. - Prije nekoliko trenutaka - otpoče - bili smo na točki nula. Bivšidužnosnik naše vanjske službe po imenu David Webb postao je Jason Bournes određenim ciljem. I obrnuto, Sheng Chou Yang nije čovjek kojeg poznajete,to nije čovjek kojeg ste proučavali kao svog istovrsnika. On je postao tajčovjek radi određena cilja. - O čemu vi govorite? - obrambeno odbrusi McAllister. - Sve što sam rekaoo njemu ubilježeno je - u više dokumenata, službeno - najveća tajna i samoza oči. - Samo za oči? - umorno upita bivši ambasador. - Samo za uši, samo za jezik

- i to za jezike koji mašu kao što tigrovi mašu repom. Zato što je službenipečat stavljen na zabilježena zapažanja koja čitaju ljudi koji nemajupojma odakle su došla ta zapažanja - da, ona su tu i to je dovoljno? Ne,gospodine podtajniče, to nije dovoljno, nikad nije bilo dovoljno. - Vi očito imate druge informacije koje ja nemam - hladno odgovori čovjekiz State Departmenta. Ako su to informacije, a ne dezinformacije. Čovjekkojeg sam opisao - čovjek kojeg sam poznavao - to je Sheng Chou Yang.- Isto tako kao što je David Webb, kojeg smo vam opisali, bio Jason Bourne?Ne, molim vas, ne ljutite se. Ja ne igram igre. Važno je da to vi shvatite.Sheng nije čovjek kojeg ste poznavali. Nikad nije bio. - A onda, koga sam ja poznavao? Tko je bio čovjek na konferencijama? - On je izdajnik, gospodine podtajniče. Sheng Chou Yang je izdajnik svojezemlje, a kad njegovo izdajstvo bude otkriveno - a sigurno će biti -Pekingće slobodni svijet smatrati odgovornim. Posljedice takve neizbježnepogreške su nezamislive. Međutim, nema nikakve sumnje u pogledu njegovacilja.- Sheng izdajica? Ja vam ne vjerujem. Njega obožavaju u Pekingu! Jednog ćedana biti predsjednikom!- U tom će slučaju Kinom vladati nacionalistički zelot čiji su ideološkikorijeni u Tajvanu.- Vi ste ludi - vi ste sasvim ludi! Samo trenutak, rekli ste da ima cilj,»nema nikakve sumnje u pogledu njegova cilja«, kazali ste. - On i njegovi ljudi namjeravaju preuzeti Hong Kong. On vodi skriveniekonomski blitzkrieg te stavlja svu trgovinu, sve financijske institucijetog teritorija pod nadzor »neutralne« komisije, obračunske kase koju je

odobrio Peking - što će reći da je on odobrio. Dokument na koji će se sveoslanjati bit će britanski ugovor21 koji istječe 1997., a njegova ćekomisija navodno biti razuman preludij anektiranju i upravi. To će sedogoditi kada put bude čist za Shenga, kad više ne bude prepreka na njegovuputu. Kad njegova riječ bude jedina koja se računa u ekonomskim pitanjima.To može biti za mjesec ili dva mjeseca. Ili idućeg tjedna. - Vi mislite da se Peking suglasio s tim? - prosvjedovao je McAllister.- Vi se varate! To je - to je sasvim ludo! Narodna Republika neće nikad ozbiljno dotaći Hong Kong. Kineski ugovori jamče pedeset godina statusa



slobodne ekonomske zone, a Sheng je potpisnik, najvažniji! - Ali Sheng nije Sheng - ne kako ga vi poznajete!- Onda, dođavola, tko je on? - Pripremite se, gospodine podtajniče. Sheng Chou Yang je prvoro-đeni sinšangajskog industrijalca koji je nagomilao blago u korumpiranom 21 Velika Britanija i Narodna Republika Kina potpisale su 1984. ugovor o

vraćanju Hong Konga Kini 1997. godine. Prema ugovoru Hong Kong postajeSpecijalna administrativna regija Kine s visokim stupnjem autonomije, (op.prev.)svijetu stare Kine, Chiang Kaj-shekovu22 Kuomitangu23. Kad je bilo očitoda će Maova revolucija uspjeti, obitelj je pobjegla, kao što je učinionajveći broj feudalnih gospodara i »gospodara rata«24 ponijevši sa sobomsve što je bilo moguće. Starac je sada jedan od najsnažnijih taipana u HongKongu - ali koji je, mi to ne znamo. Kolonija će postati njegova, njegovi obiteljski mandat zahvaljujući ministru u Pekingu, svom najdragocjenijemsinu. To je krajnja ironija, patrijarhova konačna osveta - Hong Kongom ćevladati isti oni ljudi koji su korumpirali nacionalističku Kinu. Godinamasu bez grižnje savjesti sisali krv svoje zemlje profitirajući na mukama

gladnog naroda lišena ikakvih prava, popločavajući put za Maovu revoluciju.A ako to zvuči poput komunističke besmislice, bojim se da je sve što je rečenou najvećem dijelu zbunjujuće točno. A sada nekolicina fanatika, razbojnikau direktorskim sobama pod vodstvom jednog manijaka, želi vratiti ono štoim nijedan međunarodni sud u povijesti ne bi dodijelio. - Havil-land jezastao, a kad je zaustio ispljunuo je samo jednu riječ: - Manijaci!- Ali ako vi ne znate tko je taj taipan, kako znate da je istina, bilo kojidio onoga što ste ispričali? - Izvori su maksimalno klasificirani25 - prekinu ga Reillv - ali supotvrđeni. Početke priče smo skupili u Tajvanu. Naš prvi informant bio ječlan nacionalističkog kabineta koji je smatrao da je to katastrofalni smjerkoji jedino može dovesti do krvoprolića na čitavom Dalekom istoku. Molionas je da to zaustavimo. Idućeg jutra našli su ga mrtvog, s tri metka u glavii prerezana vrata - na kineskom to znači »mrtav izdajica«. Od onda je jošpet ljudi ubijeno, a tijela su im bila na sličan način unakažena. Istinaje. Urota je živa i zdrava i dolazi iz Hong Konga. - To je umobolno!- Da budem još bliži - odgovori Havilland - ona neće uspjeti. Kad bismomogli moliti, možda bismo gledali na drugu stranu i čak rekli neka se svedogodi Božjom brzinom, ali neće. Rasprsnut će se kao što se 1972. rasprslaLin Biaova urota protiv Mao Zedonga , a kad se to22 Kineski general (1897.-1975.), predsjednik Kine (1928.-31.) i tzv.Republike Kine (Tajvan) od 1950.-75. Bio je saveznik Mao Zedongovim snagamau ratu protiv Japanaca, ali je kao nosilac politike najreakcio-narnijihkrugova Kine i voda Kuominlanga poražen 1949. godine te sa svojim snagama

istjeran iz Kine. (op. prev.)23 Kineska politička partija koju je 1911. osnovao Sun Yat-sen, a bila jedominantna u Kini od 1929. do 1949. pod vodstvom Chiang Kai-sheka. Od ondaje vladajuća partija Tajvana koja obuhvaća najreakcio-narniju inajagresivniju skupinu protivnika NR Kine. (op. prev.)Reakcionarni feudalistički vojni rukovodioci carske Kine koji su provodiligrubu samovolju i nisu nikome odgovarali kad je središnja vlast bila slaba.(op. prev.)25 U angloameričkom svijetu "klasificiran" znači da ima posebnu klasu kao



strogo čuvana tajna dostupna samo privilegiranima.op. prev.) 26 God. 1972. u Kini je samo priopćeno daje Lin Biao, jedan od najvišihkineskih rukovodilaca, poginuo u avionskoj nesreći. Premda podaci odogađaju još nisu u cijelosti objavljeni, opće je uvjerenje (potkrijepljenoi iz službenih izvora) da je Lin Biao bio urotnik protiv Mao Zedonga pa jeu bijegu stradao u avionskoj nesreći, (op. prev.)

.32.dogodi, Peking će optužiti američki i tajvanski novac u sudioništvu sBritancima, kao i šudjivi pristanak vodećih svjetskih financijskihinstitucija. Osam godina ekonomskog napretka nestat će u paklu jer skupinafanatika želi osvetu. Prema vašim riječima, gospodine podtajniče, NarodnaRepublika Kina je sumnjičava uskovitlana država - a ako mogu dodati inekoliko svojih riječi iz onih dostignuća koja mi pripisujete - to je vladakoja je sklona da brzo postane paranoična, opsjednuta izdajom iznutra iizvana. Kina će povjerovati da se svijet uputio da je ekonomski izolira,da je zaguši na svjetskim tržištima i baci na koljena, dok se Rusi cerekajuiza sjevernih granica. Udarit će brzo i bijesno, zaplijeniti sve, uzeti sve.Njezine će trupe zauzeti Kowloon, otok i sve sada bujajuće »Nove

teritorije«. Ulaganja izražena u bilijunima bit će izgubljena. Bezekonomske ekspertize kolonije, trgovina će biti osujećena, a radna snagaizražena u milijunima, u kaosu - zavladat će glad i bolest. Daleki će istokbiti u plamenu, a rezultat bi mogao izazvati rat o kojemunitko od nas ne želi razmišljati. - Isuse Kriste - prošapće McAllister. - To se ne može dogoditi, to se nesmije dogoditi.- Ne, ne smije - suglasi se diplomat.- Ali zašto Webb? - Ne Webb - ispravi ga Havilland. - Jason Bourne.- U redu! Zašto Bourne! - Zato što je iz Kowloona došao glas da je on već tamo. - Što? - A mi znamo da nije.- Sto ste rekli?- On je pogođen. On je ubijen. On je natrag u Aziji.- Webb?- Ne, Bourne. Mit.- Ja uopće ne razumijem to što vi govorite! To je besmisleno! - Mogu vas uvjeriti da je ono što Sheng Chou Yang radi vrlo smisleno. - Kako?- On ga je vratio. Vještine Jasona Bournea mogu se opet unajmiti, a, kaouvijek, njegova klijenta je nemoguće istjerati iz duboke rupe - u ovomslučaju to je najnevjerojatniji klijent koji se može zamisliti. Vodećigovornik u ime Narodne Republike koji mora ukloniti svoju opoziciju i u Hong

Kongu i u Pekingu. Tijekom prošlih šest mjeseci nekoliko snažnih glasovau pekinškom Centralnom komitetu bilo je čudno tiho. Prema službenim vladinimpriopćenjima, nekolicina je umrla, a to je i razumljivo ako uzmemo u obzirnjihovu dob. Dvojica su navodno poginula nesretnim slučajem - jedan usrušenom avionu, a drugi, između svih stvari, od izljeva .31.krvi u mozak dok je planinario u planinama Šaoguana - ako nije istina, baremje maštovita laž. Zatim, jedan je »uklonjen« - eufemizam za pad u nemilost.I na kraju, što je najneobičnije, vicepremijer NRK ubijen je u Kowloonu kad



nitko nije znao da se on ondje nalazi. Bio je to stravičan događaj, peteroljudi je masakrirano u Tsim Sha Tsuiju, a ubojica je ostavio posjetnicu.Ime Jason Bourne urezano je krvlju na podu. Evo jednog samo-zvanca koji jezahtijevao da mu bude pripisana zasluga za ta umorstva. McAllister jetreptao besciljna pogleda.- To je sve daleko od mog shvaćanja - najzad će nemoćno. - A onda, vrativši

se opet sebi kao profesionalcu, zapilji se u Havillanda. - Ima li ikakveveze? - upita najzad.Diplomat kimnu. - Naši obavještajni izvještaji su specifični. Svi ti ljudisu se suprotstavljali Shengovoj politici - neki otvoreno, neki oprezno.Vicepremijer, stari revolucionar i veteran Maova dugog marša, bio je osobitoglasan. Nije mogao podnositi uspinjućeg Shenga. Pa ipak, postavlja sepitanje što je radio potajno u Kowloonu, u društvu bankara? Peking ne možeodgovoriti pa je tako »osoba« blagostivo zahtijevala ponašanje kao da seubojstvo nije ni dogodilo. Pošto je kremiran, postao je neosoba. -As obzirom na ubojičinu »posjetnicu« - ime ispisano krvlju - drugopovezivanje je sa Shengom - reče podtajnik kojemu je glas bio blizu drhtanjadok je nervozno brisao čelo. - Zašto bi on to učinio? Ostavio svoje ime,

na to mislim!- On je na poslu, a to je bilo spektakularno ubojstvo. Je li sada počinjeteshvaćati? - Nisam siguran na što mislite. - Za nas je taj novi Bourne naš izravan put do Sheng Chou Yanga. On je našazamka. Samozvanac pozira kao mit, ali ako originalni mit pođe stopamasamozvanca i zgrabi ga, bit će moguće da stigne do Shenga. Sve je to doistavrlo jednostavno. Jason Bourne kojeg smo mi stvorili zamijenit će novogubojicu koji se služi njegovim imenom. Kad se jednom nađe na mjestu, našJason Bourne izaziva najhitniju uzbunu - dogodilo se nešto drastično štoprijeti čitavoj Shengovoj strategiji - i Sheng mora odgovoriti. Ne može sipriuštiti da to ne učini jer njegova sigurnost mora biti potpuna, njegoveruke čiste. Bit će prisiljen da se pokaže, ako ni za što drugo, onda da ubijesvoje iznajmljeno oružje, da ukloni svaku povezanost. Kad to učini, taj putmi nećemo pogriješiti. - To je krug - odgovori McAllister čiji je glas bio jedva više od šapatadok je zurio u diplomata. - A na temelju svega što ste mi rekli, Webb neželi šetati ni u blizini, a kamoli ušetati u cijelu stvar. 34.- Zato mu moramo dati jaki razlog da to učini - meko će Havilland. - U mojojprofesiji - iskreno, to je uvijek bila moja profesija - mi tražimo motivekoji će povući čovjeka. - Namrštivši se, šuplja i prazna pogleda, stariambasador se oslonio na naslonjač; bilo je očito da nije u miru sa sobom.- Ponekad ima ružnih ostvarenja - zapravo odbojnih - ali čovjek moraizvagati što je za veće dobro, za veću korist. Za

svakoga.- To mi ništa ne kaže. - David Webb je postao Jason Bourne prvenstveno zbog jednog razloga - istograzloga koji ga je usmjerio u Meduzu. Oduzeli su mu ženu; ubili su njegovudjecu i majku njegove djece.- O, moj Bože! - To je trenutak kad ja odlazim - reče Reillv i ustane iz fotelje. 353



Marie! O, Kriste, Marie, opet se dogodilo! Brana se otvorila, a ja je nisammogao zatvoriti. Pokušavao sam, draga moja, pokušavao sam svim silama - vodame odgurnula i utapao sam se! }a znam što ćeš ti reći ako ti kažem, zbogčega ti neću reći čak i ako znam da ćeš to vidjeti u mojim očima, čuti umome glasu — nekako kako samo ti znaš. Reći ćeš da sam trebao doći kući ktebi, razgovarati s tobom, biti s tobom pa bismo to mogli zajedno riješiti.

Zajedno! Moj Bože! Koliko još možeš podnositi? Kako nepravedan mogu ja biti,koliko će još ovako? ]a te toliko volim, na toliko raznih načina, ali imatrenutaka kada ja to moram sam uraditi. Da te tako barem na neko vrijemeoslobodim prokleta tereta, da ti omogućim da neko vrijeme dišeš, a da tiživci nisu sasvim napeti dok se brineš o meni. Ali, vidiš, ljubavi moja,ja to mogu učiniti! Učinio sam to noćas i sa mnom je sve u redu. Smirio samse, sada je sve u redu. A sada ću doći kući k tebi bolji nego sam bio. Moram,jer bez tebe ništa ne bi ostalo. Lica okupana znojem, odijela za logorovanje pripijena uz tijelo, David Webbje bez daha trčao preko hladne trave tamnog polja, pored grubih sjedala,cementiranom stazom prema sveučilišnoj vježbaonici. Jesensko je sunceiščezlo iza kamenih zgrada kampusa, a njegov je sjaj palio rano večernje

nebo; sunce je još lebdjelo nad dalekim šumama Mainea. Prodirala je jesenskahladnoća; drhtao je. Nije to bilo ono što su njegovi doktori imali na pameti.Bez obzira na to, slijedio je liječnički savjet; bio je to jedan od onihdana. Vladini liječnici su mu govorili da ako nastupe takvi dani - a bit\će takvih dana — kad mu u svijest prodru nagle, uznemiravajuće slike ilifragmenti sjećanja, u takvim trenucima je ponašanje koje se savjetuje samouporna vježba i fizički napor. Njegovi EKG dijagrami ukazivali su na zdravosrce, pluća su mu bila u dobru stanju, iako je bio toliko glup da je pušiopa budući da mu je tijelo moglo podnijeti kaznu, to je najbolji način daolakša svijest. Ono što mu je bilo potrebno u takvim trenucima jeststaloženost. - Što smetaju nekoliko pića i cigarete? - govorio bi svojim doktorimaspominjući ono što iskreno voli. - Srce brže kuca, tijelo ne pati, a svijestje zacijelo oslobođena pritiska. - To su depresanti - čuo je odgovor od jedinog čovjeka kojeg je slušao.- Umjetni stimulanti koji samo vode u daljnju depresiju i povećanu tjeskobu.Trčite, plivajte ili vodite ljubav sa ženom - ili bilo kime, što se togatiče. Nemojte biti prokleta budala i vratiti se ovdje kao gotov slučajZaboravite na sebe, mislite na mene. Preteško sam radio s vama, vineza-hvalniče. Hodite odavde, Webb. Uzmite svoj život - ono čega se možetesjetiti od svog života - i uživajte. Vama je uspjelo bolje i bolje vam jenego većini, i to nemojte zaboraviti ili ću otkazati naša kontroliranamjesečna jadanja u saloonima našeg izbora, a vi možete ići k vragu. Usprkostome, k vragu s vama. Nedostajat ćete mi... Pođite, David. Vrijeme je da

pođete. Moriš Panov je bio jedina osoba, osim Marie, koja je mogla doprijeti donjega. U tome je bila ironija, na neki način, jer u početku Mo nije bio jedanod vladinih liječnika; psihijatar niti je tražio niti mu je ponuđena ocjenapodobnosti za čuvanje državnih tajni, kako bi čuo tajne pojedinostiprošlosti Davida Webba gdje je pokopana laž Jasona Bournea. Pa ipak, Panovse silom nametnuo zaprijetivši svim mogućim zbunjujućim otkrićima ako mune daju podobnost i glas u terapiji koja treba slijediti. Njegovo jerezoniranje bilo jednostavno: kad je David bio blizu trenutku da ga se s



lica zemlje digne u zrak, u čemu su sudjelovali krivo obaviješteni ljudiuvjereni da on mora umrijeti, tu je krivu informaciju nehotice dao sam Panov,a razbjesnio ga je način kako se to dogodilo. Njemu su panično pristupili,pristupio mu je netko tko ne bi smio biti sklon panici i upitao ga»hipotetična« pitanja u vezi s vjerojatno poremećenim supertaj-nim agentomu moguće eksplozivnoj situaciji. Njegovi su odgovori bili suzdržani i

dvosmisleni; nije mogao i nije htio dijagnosticirati pacijenta kojeg nijeni vidio - ali, da, to je moguće i za tako nešto se već čulo, ali, dakako,ništa što on kaže ne može se ni iz daljine uzeti kao materijalno bez fizičkogi psihičkog pregleda. Ključna riječ bila je ništa; trebalo je da kaže ništa,kako je poslije rekao. Jer su njegove riječi u ušima amatera 36t^ik-i-n-. Jati.....31zapečatile red Webbove likvidacije - smrtnu presudu »Jasona Bournea« — činkoji je u posljednjem trenutku omeo sam David dok se odred krvnika jošnalazio na svojim nevidljivim pozicijama.Ne samo da je Morris Panov primljen u upravu Walter Reed Hospi-tala27, a

poslije i u medicinski kompleks Virginia, već je on zapravo vodio predstavu- Webbovu predstavu. Kujin sin pati od amnezije, vi proklete budale! On vamto tjednima pokušava reći na savršeno lucidnom engleskom - pretpostavljami suviše lucidnim za vaše izopačene mentalitete. Mjesecima su radili zajedno, kao pacijent i liječnik - i, napokon, kaoprijatelji. Pomagalo je i to što je Marie obožavala Moa - dobri Bože, trebalojoj je saveznika! Teret koji je David bio svojoj ženi teško se može opisati;od onih prvih dana u Švicarskoj kad je počela razumijevati bol u čovjekukoji ju je zarobio do trenutka kad je čvrsto odlučila - usprkos njegovimsilnim protivljenjima - da mu pomogne nikad ne vjerujući u ono što je onvjerovao, govoreći mu opet i opet da on nije ubojica kako je mislio, da nijeasasin, kako su ga drugi nazivali. Njezina vjera u nj postala je sidro unjegovu razbješnjelu moru, njezina ljubav srž njegova pojavljujućegduševnog zdravlja. Bez Marie bio je čovjek bez ljubavi, odbačeni mrtvac,a bez Mo Panova jedva bi više nego vegetirao. Ali s oboje njih iza sebe onje tjerao prijeteće obale i opet nalazio sunce.Zbog toga je odabrao trčati jedan sat oko napuštene, hladne staze, umjestoda se odmah uputi kući nakon seminara koji je održao kasno poslijepodne.Njegovi tjedni seminari često su se nastavljali daleko iza sata kad je biloodređeno da završe, tako da Marie nije nikad planirala večeru znajući daće negdje otići na večeru, znajući da će se dvojica njihovih nevidljivihčuvara nalaziti negdje u mraku iza njih - kao što sada jedan šeće preko jedvavidljiva polja iza njega, a drugi je nesumnjivo u vježbaonici. Umobolnost!Da li je?Ono što ga je navelo da se sada lati Panovljeva »neumorna vježbanja« bila

je jedna slika koja mu se naglo pojavila u svijesti dok je prije nekolikosati ocjenjivao radove u svojem uredu. Bilo je to lice - lice koje je znao,sjećao ga se i veoma volio. Dječakovo lice koje je starjelo ispred njegovaunutrašnjeg ekrana pa stasalo u potpuni portret u odori, nejasan, nesavršen,ali dio njega. Dok su mu se tihe suze kotrljale niz lice, znao je da je tonjegov mrtvi brat o kojemu su mu govorili, ratni zarobljenik kojeg je spasiou džungli Tam Quana usred rasprskavajućih eksplozija i od izdajice imenomJason Bourne kojeg je likvidirao. Nije se mogao suprotstaviti nasilnomnaviranju fragmentiranih slika; jedva se provukao kroz skraćeni



Jedna od najglasovitijih američkih bolnica gdje se liječe i najistaknutijeameričke ličnosti, (op. prev.) ,38seminar opravdavajući se jakom glavoboljom. Morao je oslabiti pritisak,prihvatiti ili odbiti slojeve pamćenja koji su se ljuštili, morao je toučiniti uz pomoć razuma koji mu je govorio da ode na vježbalište i trči protiv

vjetra, bilo kakvog snažnog vjetra. Nije mogao opterećivati Marie svaki putkad bi brana popustila; previše ju je volio da bi to učinio. Kad je sebimogao pomoći, morao se i potruditi. Bio je to njegov ugovor sa sobom.Otvorio je teška vrata i na trenutak se zapitao zašto je ulaz u svakuvježbaonicu načinjen poput masivnih gradskih željeznih vrata. Ušao je ipošao preko kamenog poda kroz nadsvođeni prolaz pa se hodnikom bijelihzidova uputio do garderobe uprave fakulteta. Bio je sretan što je prostorijabila prazna; nije bio raspoložen da odgovara na sitne razgovore, a ako bito bilo neizbježno, zacijelo bi se doimao mrzovoljnim, ako ne i čudnim. Osimtoga, ne bi mu trebali ni pogledi koje bi izazvao svojim ponašanjem. Bioje preblizu ruba; postupno se mora vraćati u sebe, polako, najprije sam sasobom, a onda s Marie. Kriste, kad će se sve to zaustaviti? Koliko može

zahtijevati od nje? Ali on nikad nije morao zahtijevati - a davala je bezpitanja.Webb se približi nizu ormarića. Njegov je bio prema kraju. Prolazio je poredduge drvene klupe i međusobno spojenih metalnih ormarića, kad mu se oči naglozaustave na nečemu ispred njega. Doskoknu; savijeni papirić bio jezalijepljen na njegovu ormariću. Naglo ga skine i otvori: Vaša je suprugatelefonirala. Želi daje nazovete stoje prije moguće. Kaže daje hitno. Ralph. Čuvar vježbaonice je mogao imati toliko mozga pa izaći i doviknuti mu,ljutito pomisli David okrećući kombinaciju u bravi da bi otvorio ormarić.Prekapajući po svojim olabavjelim hlačama u potrazi za sitnišem, najzad jepronašao novac i pojurio do telefona za plaćanje na zidu; umetnuo jekovanicu, uznemiren što mu dršće ruka. Onda se sjetio zašto. Marie nije nikadupotrijebila riječ »hitno«. Izbjegavala je takve riječi. ' -Halo?- Što je? - Pomislila sam da si možda tamo - reče njegova žena. - Moova pana-ceja kojomjamči da će te izliječiti ukoliko ne dobiješ srčani udar. - Što je? - Davide, dođi kući. Tu je netko koga moraš vidjeti. Brzo, dragi. Državnipodtajnik Edward McAllister je svoje predstavljanje sveo naminimum, ali je uključivanjem određenih činjenica dao Webbu do znanja danije iz nižih rangova Ministarstva. S druge strane, nije uljepšavao svojuvažnost; bio je sigurni birokrat, sasvim uvjeren da njegova stručnost možeizazvati promjenu vremena u administraciji.39- Ako želite, gospodine Webb, naš posao može pričekati dok se ne obučete

u nešto ugodnije. David je još bio u kratkim hlačama prokapanim znojem i u majici kratkihrukava jer je odjeću zgrabio iz ormarića te iz vježbaonice pojurio do kola. - Ja tako ne mislim - reče. - Mislim da vaš posao ne može čekati - ne kadje u pitanju ured iz kojeg dolazite, gospodine McAllister.- Sjedi, Davide. - Marie St. Jacques Webb je ušla u sobu za dnevni boravaknoseći dva ručnika. - I vi, gospodine McAllister. - Webbu je pružila ručnikpa su obojica muškaraca sjela jedan nasuprot drugome ispred ugašena kamina.Marie pođe odostraga i stade mu brisati vrat i ramena drugim ručnikom;



svjetlo stolne svjetiljke naglašavalo je crvenu nijansu njezine kestenjastekose, ljupke crte njezina lica u sjeni i oči koje su gledale u čovjeka izState Departmenta. - Molim vas, započnite - nastavi Marie. - Kao što smose suglasili, vlada mi je podijelila podobnost za bilo što što ćete reći. - Je li se postavljalo pitanje? - upita David bacivši pogled na nju pa naposjetitelja ne pokušavajući prikriti svoje neprijateljstvo.

- Ne, nikakvo pitanje - odgovori McAllister smijući se usiljeno, a ipakiskreno.- Nitko tko je čitao o brizi i teretima vaše supruge ne bi se usudio da jeisključi. Ona je uspjela gdje drugi nisu. - To sve kaže - suglasi se Webb. - A da se ništa ne kaže, dakako. - Hej, Davide, hajde, opusti se.- Žao mi je. Ona je u pravu. - Webb se pokuša nasmiješiti, ali pokušaj nijebio sasvim uspješan. - Unaprijed sudim, a to ne bi trebalo, zar ne?- Rekao bih da imate sva prava na to - odgovori podtajnik. - Siguran samda bih se i ja tako ponio da sam na vašem mjestu. Usprkos činjenici da sunaše prošlosti bile vrlo slične - niz godina sam služio na Dalekom istoku- nikome ne bi ni palo na pamet da me razmotri za zadatak koji ste vi poduzeli.

Ono što ste vi prošli nalazi se svjetlosne godine daleko od mene. - I od mene. Očito. - Ne bih rekao da je tako gledajući s moje strane. Neuspjeh nije bio vaš,to Bog zna.- Sada ste ljubazni. Bez uvrede, suviše ljubaznosti s mjesta na kojem senalazite, čini me nervoznim. - Pa hajdemo onda na posao koji nam je pri ruci. U redu?- Molim.40- I nadam se da me unaprijed niste suviše oštro osudili. Ja nisam vašneprijatelj, gospodine Webb. Ja želim biti vaš prijatelj. Ja mogu pritisnutidugmad koja vam mogu pomoći, zaštititi vas. - Od čega? - Od nečega što nitko nije očekivao. - Da čujemo. - Kad istekne trideset minuta od sada, vaša će sigurnost biti udvostručena- rekao je McAllister pozorno motreći Davida. - To je moja odluka i ja ćuje učetverostručiti ako bude potrebno. Bit će ispitan svaki dolazak na ovajkampus, a teren provjeravan svaki sat. Stražari koji kruže više neće bitidio pejsaža, već će ih se i te kako moći vidjeti. Bit će vrlo vidljivi i,ja se nadam, prijetećeg stava. - Isuse! - Webb se naglo nagne u stolici . - To je Carlos!- Mi tako ne mislimo - reče čovjek iz Statea tresući glavom. - Ne možemoCarlosa isključiti, ali to je daleko, slabo vjerojatno. - O? - kimnu David. - Mora da je tako kako kažete. Kad bi to bio Šakal,

vaši bi ljudi bili posvuda ovdje, ali izvan vidika. Dopustili bi mu da dođepo mene pa bi ga uzeli, a ako ja budem ubijen, cijena će biti prihvatljiva. - Ne meni. Vi to ne morate vjerovati, ali ja to mislim.- Hvala vam, ali, dakle, o čemu mi govorimo? - Vaš je dosje provaljen - što će reći, dosje Treadstone je provaljen. - Provaljen? Neovlašteno raspolaganje činjenicama? - Ne u početku. Postojala je dozvola, u redu, jer je bila kriza i na nekinačin nismo imali drugog izbora. Onda je sve skrenulo s puta i sada smozabrinuti. Za vas.



- Vratimo se natrag, molim vas. Tko je dobio dosje?- Čovjek iznutra, visoko iznutra. Njegove su vjerodajnice bile najbolje,nitko ne bi posumnjao u njega.- Tko je to bio?- Britanski MI-628 koji djeluje u Hong Kongu, čovjek na kojega se CIAgodinama oslanjala. Odletio je u Washington i pošao pravo do glavne veze

u Agenciji zahtijevajući da mu dadu sve što imaju o Jasonu Bourneu. Tvrdioje da na teritoriju postoji kriza koja je izravan rezultat projektaTreadstone. Isto tako, jasno je stavio do znanja da ako se budu razmjenjivaleosjetljive informacije između britanske i američke obavještajne službe 28 Kratica za "Military Intelligence, šesti odjel"; nekadašnji službeni,a danas popularni naziv za obavještajnu i špijunsku agenciju britanskevlade. (op. prev.)41- ako se nastavi s razmjenom - da smatra najboljim rješenjem da mu se odmahudovolji želji. - Za to je morao dati prokleto jak razlog.- Dao je. - McAllister nervozno zašuti, zatrepće očima pa prstima obriše

čelo. - Dakle?- Jason Bourne se vratio - sada će mirno McAllister. - Opet je ubijao uKowloonu.Marie nehotice otvori usta; stezala je desno rame svoga supruga, a velikesmeđe oči su joj bile ljutite, prestrašene. Šutljivo je zurila u čovjekaiz Statea. Webb se nije ni pomakao. Umjesto toga, promatrao je McAlli-sterakao što bi čovjek mogao promatrati kobru. - Dodavola, o čemu vi to govorite? - prošapće, a zatim povisi glas. - Jason Bourne - taj Jason Bourne - više ne postoji. Nije ni postojao! - Vi to znate i mi to znamo, ali je u Aziji njegova legenda veoma živa. Viste je stvorili, gospodine Webb - briljantno, po mome sudu.- Mene vaš sud ne zanima, gospodine McAllister - odgovori mu David. Uklonioje ruku svoje žene i ustao iz fotelje. - Na čemu je radio taj agent MI-6?Koliko ima godina? Koji je faktor njegove stabilnosti, njegova prošlost?Nema sumnje da vi vodite brigu o svim njegovim i najnovijim tragovima.- Naravno da smo vodili brigu i nema ništa neuredno. London je potvrdionjegovu izuzetnu prošlost, njegov sadašnji status, a i informacije koje jedonio nama. Kao šefa postaje MI-6 pozvala ga je i izvijestila o događajupolicija u Kovvloonu - Hong Kongu, a s obzirom na moguću eksplozivnu crtudogađaja. I sam Foreign Office stajao je iza njega. - Krivo! - uzviknu Webb i zatrese glavom; spusti glas. - S njima jemanipulirano, gospodine McAllister! Netko mu je ponudio malo bogatstvo dase domogne tog dosjea. Upotrijebio je jedinu laž koja bi mogla djelovatii svi vi ste to progutali!

- Bojim se da to nije laž - ne kako je njemu poznata. On je vjerovaodokazima, i London vjeruje. Jason Bourne se vratio u Aziju.- A što ako vam kažem da to ne bi bilo prvi put da su središnji kontrolunahranili lažima kako bi neki čovjek koji je preopterećen poslom, koji jeizložen strahovitim rizicima, koji je loše plaćen, mogao promijeniti boju!Sve godine, sve opasnosti, a za sve to nemaš što pokazati. Odluči se kadnaiđe na mogućnost koja će mu dati anuitet za život, do kraja života. U ovomslučaju taj dosje! - Ako je to tako, to mu neće donijeti mnogo dobra. On je mrtav.



- On je što...? 42- Prije dvije večeri su ga ustrijelili u njegovu uredu u Kowloonu, jedansat nakon što se vratio u Hong Kong. - Prokletstvo, to se ne događa! - uzviknu David zapanjen. - Čovjek kojipromijeni boju zaštićuje se. Prije čina gradi slučaj, predmet protiv svog

dobročinitelja dajući mu do znanja da će otići do pravih ljudi ako se dogodinešto ružno. To je njegovo osiguranje, njegovo jedino osiguranje. - Bio je čist - inzistirao je čovjek iz State Departmenta. - Ili glup - pridruži se Webb. - To nitko ne misli.- Sto oni misle?- Da je slijedio razvoj jedne izuzetne situacije, takve koja bi moglaeruptirati u nasilje velikih razmjera u tajnim svjetovima Hong Konga iMacaa. Organizirani kriminal odjednom postaje vrlo dezorganiziran, sličnoratovima tong29 dvadesetih i tridesetih godina. Ubojstva se gomilaju.Suprotstavljene bande potiču nemire; luke postaju ratišta; skladišta, čakteretni brodovi odlaze u zrak zbog osvete ili da bi se uklonilo konkurenciju.

Sve što je ponekad potrebno je nekoliko snažnih zaraćenih skupina - i JasonBourne je u pozadini.- Ali budući da nema Jasona Bournea, to je policijsko djelo! Ne MI-6.- Gospodin McAllister je malo prije rekao da je čovjeka te službe pozvalahongkonška policija - upadne Marie gledajući uporno u državnog podtajnika.- MI-6 se očito složio s tom odlukom. Kako to? - To je lopta na krivom terenu! - David je bio nepopustljiv, disao jekratkim dahom.- Jason Bourne nije tvorevina policijskih vlasti - nastavi Marie držećistranu svog muža. - Njega je stvorila obavještajna služba Sjedinjenih Državapreko State Departmenta. Ali ja sam sklona mišljenju da se MI-6 uvukao zbogmnogo važnijeg razloga nego da pronađe ubojicu koji pozira kao Jason Bourne.Da li sam u pravu, g. McAllister?- U pravu ste, gospođo Webb. Mnogo više. U našim razgovorima u protekladva dana, nekoliko članova naše sekcije mislilo je da ćete vi događajrazumjeti jasnije od nas. Nazovimo ga ekonomskim problemom koji bi mogaodovesti do ozbiljnijih političkih poremećaja i vrenja, ne samo u Hong Kongu,već u čitavu svijetu. Vi ste kao izuzetno cijenjeni ekonomist radili zakanadsku vladu. Bili ste savjetnik kanadskim ambasadorima i delegacijamapo cijelome svijetu.' (Bivša) tajna udruženja kineskih Amerikanaca koja su se bavila kriminalnomaktivnošću i međusob-im ratovima oko podjele "poslova" i teritorija, (on.prev.)43- Da li biste vas oboje objasnili čovjeku koji ovdje inače sređuje račune?

- Ovo nisu vremena kad bi se smjelo dopustiti prekide na hongkon-škomtržištu, gospodine Webb, čak - možda osobito - na njegovu ilegalnom tržištu.Prekidi i ometanja uz nasilje stvaraju dojam o nestabilnosti vlade, ako nei mnogo dublje nestabilnosti. Ovo nije vrijeme da se ekspan-zionistima ucrvenoj Kini dade više municije nego je već imaju. - Nastavite, molim.- Ugovor do 1997. - mirno odgovori Marie. - Zakup istječe za jednodesetljeće, što objašnjava zašto su s Pekingom vođeni razgovori o novimugovorima. Pa ipak, svi su nervozni, svi su nesigurni i nitko ne želi



zaljuljati čamac. Naziv igre je - mirna stabilnost.David je pogleda, a zatim McAllistera. Kimnu glavom.- Razumijem - otpoče. Čitao sam novine i časopise... ali to nije tema o kojojbaš previše znam. - Interesi moga supruga su na drugom mjestu - Marie objasni McAl-listeru.- U proučavanju ljudi, njihovoj civilizaciji.

- U redu - složi se Webb. - Onda?- Moji su s novcem i stalnim promjenama novca - ekspanzijom novca, tržištimai njihovim fluktuacijama - stabilnost ili pomanjkanje stabilnosti. A akoHong Kong nije ništa drugo, onda je novac. To je manje ili više njegova jedinaroba; malo je drugih razloga za postojanje. Njegova će industrija umrijetibez novca. Bez vode pumpa radi na suho.- A ako oduzmete stabilnost imate kaos - doda McAllister. - To je izvorza stare ratobornike u Kini. Narodna Republika maršira da zaustavi kaos,da potisne agitatore, a odjednom nije ostalo ništa više od nespretnog divakoji petlja s cijelom kolonijom i Novim teritorijima. Hladnije glave uPekingu su zanemarene u korist agresivnijih elemenata koji žele spasitiobraz kroz vojnu upravu. Banke propadaju. Trgovina Dalekog istoka je

onemogućena pred preprekama. Kaos. - To bi učinila NRK? - Hong Kong, Kowloon, Macao i svi teritoriji su dijelovi njihove »velikenacije pod nebom« - to čine jasnim i ugovori potpisani s Kinom. To je jednazaokružena cjelina, a orijentalac ne trpi neposlušno dijete, to vam jepoznato.- Želite li mi reći da to može učiniti jedan čovjek koji pretendira da budeJason Bourne - da može izazvati krizu takvih razmjera? Ja vam ne vjerujem! - To je ekstremni scenarij, ali, da, to se može dogoditi. Vidite, taj mitjaše s njim, to je hipnotički faktor. Pripisana su mu višestruka ubojstva, 44ako ništa drugo, a ono da se s poprišta udalje prave ubojice - urotnici spolitički fanatične desnice i ljevice koji se Bourneovim smrtonosnimimi-džem koriste kao svojim. Kad porazmisliš o tome, to je točno način kakoje sam mit bio stvoren, zar nije? Kada god bi na području južne Kine bioubijen netko važan, vi, kao Jason Bourne, pobrinuli biste se da ubojstvobude vama pripisano. Nakon dvije godine postali ste notorni, poznati po zlu,a zapravo ste ubili samo jednog jedinog čovjeka, pijanog informanta iz Macaakoji vas je pokušao garotirati. - Toga se ne sjećam - odvrati David.Čovjek iz Statea kimnu s razumijevanjem. - Da. Rečeno mi je. Ali, zar nevidite, ako su ubijeni ljudi smatrani političkim i moćnim figurama -recimo,guverner Krune, pregovarač u ime NRK ili bude ubijen netko sličan njima,čitava kolonija je u uzbuđenju. - McAllister zatrese glavom kao da ipakumorno odbacuje mogućnost. - Međutim, to je naša briga, a ne vaša, a ja vam

mogu reći da naši najbolji ljudi u obavještajnoj zajednici rade na tome.Vaša briga ste vi, gospodine Webb. A ovog trenutka, to je pitanje savjesti,jest i moja. Vas treba zaštititi. - Taj dosje - Marie će hladno - nije ni u kojem slučaju trebalo dati bilokome.- Nismo imali izbora. Mi radimo prisno s Britancima; morali smo dokazatida je Treadstone gotov, završen. Da se vaš suprug nalazi tisuće milja dalekood Hong Konga.- Vi ste im rekli gdje je? - uzviknu Webbova žena. - Kako ste se mogli usuditi?



- Nismo imali izbora - ponovi McAllister ponovo trljajući čelo. - Moramosurađivati kad nastanu određene krize. Vi to zacijelo možete razumjeti. - Ono što ja ne mogu razumjeti jest zašto je ikad postojao dosje o momesuprugu! - bijesno će Marie. - Bila je to duboka, duboka tajna!- To je zahtijevala činjenica da Kongres financira obavještajne operacije.To je zakon.

- Skinite se s toga! - sada će neprijazno i ljutito David. - Budući da sebavite sa mnom, vama je poznato odakle ja dolazim. Kažite mi gdje su svioni dosjei o Meduzi?- Ja na to ne mogu odgovoriti - odgovori McAllister.- Netom ste odgovorili.- Dr. Panov je molio vaše ljude da unište svu dokumentaciju o Tread-stoneu- inzistirala je Marie. - Ili da barem, a to je bilo najmanje, upotrijebitelažna imena, ali vi niste htjeli ni to učiniti. Kakvi ste vi ljudi? 45- Ja bih se suglasio s oba zahtjeva! - sad će McAllister naglom,iznenađujućom snagom. - Žao mi je, gospođo Webb. Oprostite mi. To je biloprije mog vremena. Poput vas, i ja sam povrijeđen. Možda imate pravo, možda

uopće nije trebao postojati dosje. Ima načina... - Sranje - upade David, sada šupljeg glasa. - To je dio druge strategije,druge stupice. Vi želite Carlosa, a nije vam stalo kako ćete doći do njega. - Meni je stalo, gospodine Webb, ali vi ne morate vjerovati ni u to. Štoje Sakal meni - ili Odjelu Dalekog istoga? On je europski problem.- Želite li mi reći da sam proveo tri godine svoga života loveći čovjekakoji je značio prokleto ništa? - Ne, naravno da ne. Vremena se mijenjaju, perspektive se mijenjaju.Ponekad je sve to nekorisno.- Isuse Kriste!- Opusti se, Davide - reče Marie zadržavši nakratko pažnju na čovjeku izStatea koji je sjedio blijed u fotelji prekriženih ruku. - Svi se opustimo.-Zatim je zadržala suprugov pogled. - Poslijepodne se nešto dogodilo, zarne?- Reći ću ti poslije. - Dakako. - Marie pogleda McAllistera dok je David opet sjeo izmučena iumorna lica, stariji nego je bio prije svega nekoliko minuta. - Sve što stenam ispričali negdje vodi, zar ne? - obratila se čovjeku iz StateDepart-menta. - Ima još nešto što biste htjeli da saznamo, nije li tako? - Da, i to mi nije lako. Molim vas da držite na pameti da sam ja tek nedavnopridodan, s punom podobnošću, tajnom dosjeu gospodina Webba. - Sto obuhvaća njegovu ženu i djecu u Kambodži? -Da.- Onda kažite što imate reći, molim vas. McAllister je opet ispravio svoje duge prste i nervozno masirao čelo. - Na temelju onoga što smo saznali - što je London potvrdio prije pet sati

- moguće je da je vaš suprug meta. Jedan čovjek želi da vaš suprug budeubijen.- Ali ne Carlos, ne Sakal - primijeti Webb koji je sjedio na prednjem dijelufotelje.- Ne. Barem mi ne možemo vidjeti vezu. - Sto vi vidite? - upita Marie sjedeći na ručici Davidova naslonjača. - Što ste saznali? - Oficir MI-6 u Kowloonu imao je mnogo osjetljivih papira u svome uredu,a svaki od njih bi postigao visoku cijenu u Hong Kongu. Međutim,



uzet je samo dosje Treadstone - dosje o Jasonu Bourneu. To je potvrda kojunam je dao London. Kao da je upućen signal: to je čovjek koji nam treba,samo Jason Bourne.- Ali zašto? - gotovo kriknu Marie obujmivši Davidov zglavak. - Zato što je netko ubijen - odgovori Webb tiho. - A netko drugi želiizravnati račun.

- Na tome mi radimo - suglasi se McAllister kimajući. - Mi radimo na tojteoriji i mislimo da smo barem malo napredovali.- Tko je ubijen? - upita bivši Jason Bourne. - Prije nego vam odgovorim, trebalo bi da znate da je sve što imamo upravoono što su naši ljudi u Hong Kongu mogli sami iskopati. Sve je to nagađanje;nema dokaza.- Što mislite pod tim »sami«? Gdje su, dođavola, bili Britanci? Vi ste imdali dosje Treadstone!- Zato jer su nam dali dokaze da je taj čovjek ubijao u ime Treadsto-neovetvorevine, naše tvorevine - vas. Nisu htjeli identificirati izvore MI-6 kaošto im mi ne bismo dali naše kontakte. Naši su ljudi radili neprekidno,provjeravajući svaku mogućnost, nastojeći pronaći glavne izvore mrtvog

šestaša pod pretpostavkom da je jedan od njih odgovoran za njegovu smrt.Čuli su neka govorkanja u Macau, ali je ispalo da je to više od govorkanja. - Ponavljam - opet će Webb - tko je ubijen?- Žena - odgovori čovjek iz Statea. - Žena hongkonškog bankara po imenuYao Ming, taipana čija je banka samo djelić njegova bogatstva. On ima tolikoholdinga30 da su mu u Pekingu ponovo izrazili dobrodošlicu kao investitorui savjetniku. On je utjecajan, moćan, izvan dosega. - Okolnosti?- Ružne, ali ne i neuobičajene. Njegova je žena bila glumica ne baš velikeslave koja se pojavljivala u nizu filmova za braću Shaw, a bila je i znatnomlađa od svoga supruga. Osim toga, bila je otprilike vjerna kao kanadskakuna zlatica u sezoni parenja, ako ćete mi oprostiti. - Molim - reče Marie - nastavite.- Pa ipak, on je gledao na drugu stranu; ona je bila njegov mladi lijepitrofej. Osim toga, bila je dio jet seta31 kolonije koji ima svoju kvotuodvratnih karaktera. Jednog tjedna to je kockanje za izvanredne uloge uMacau, idući tjedan utrke u Singapuru ili let do Pescadoresa radi igarapištoljem u zabačenim opijumskim kućama kladeći se na tisuće tko će bitiubijen kad30 "Holding (company)" je kompanija koja kontrolira dionice u jednoj iliviše drugih kompanija kojima je često i osnivač, (op. prev.) 31 Bogati pripadnici mondenog društva koji naveliko putuju radizadovoljstva i zabave, (op. prev.)47,... J

»igrači« sjednu licem u lice preko stola okrećući bubanj i ciljajući jedanu drugoga. A, osim toga, uporaba droga je posve raširena. Njezin posljednjiljubavnik bio je distributer. Njegovi dobavljači bili su u Guangzhou,njegove rute su se širile iz Dubokog zaljeva uzvodno, istočno od graniceLok Ma Chau.- Prema izvješćima, to je široko područje s mnogo prometa - prekinu ga Webb.- Zašto su se vaši ljudi usredotočili na njega - na njegovu operaciju?- Jer je njegova operacija, kako ste se vrlo prikladno izrazili, brzopostajala jedina u gradu ili na tom području. Sistematski je podsijecao



svoje suparnike, podmićivao kineske pomorske patrole da im potapaju čamcei likvidiraju posadu. Očito je da su bili djelotvorni; veliki broj mecimaizrešetanih tijela doplutao bi do blatnih obala rijeka. Skupine su bile umeđusobnom ratu, a distributer - ljubavnik mlade žene - bio je određen zasmaknuće. - Pod tim okolnostima, trebalo je da bude svjestan te mogućnosti. Mora da

se okružio tucetom stražara. - I to je točno. A takva vrsta sigurnosti iziskuje talente jedne legende.Njegovi su neprijatelji unajmili tu legendu.- Bourne - prošapće David tresući glavom zatvorenih očiju. - Da - složi se McAUister. - Prije dva tjedna su diler drogama i ženamaYao Minga ustrijeljeni u krevetu u Hotelu Lisboa u Macau. To ubojstvo nijebilo ugodno za pogled; tijela su im bila jedva prepoznatljiva. Oružje je bila strojnica uzi. Događaj je prekriven i zataškan; dužnosnici policijei vlade bili su podmićeni velikom količinom novca - taipanova novca.- A, pustite me da nagađam - sad će Webb monotonim glasom. - Uzi. To jeisto oružje koje je upotrijebljeno u prethodnom ubojstvu pripisanomBourneu.

- To specifično oružje ostavljeno je izvan sobe za sastanke u cabaretu ukovvloonskom Tsim Sha Tsuiju. U toj je sobi bilo pet leševa, a tri su žrtvebile među najbogatijim poslovnim ljudima kolonije. Britanci neće upojedinosti; samo su nam pokazali nekoliko vrlo slikovitih fotografija.- Taj taipan, Yao Ming - nastavi David. - Glumičin suprug. On je veza kojusu pronašli vaši ljudi, zar ne? - Saznali su da je jedan od izvora MI-6. Njegove veze u Pekingu učinilesu ga važnim suradnikom obavještajne službe. Bio je neprocjenjiv. - Onda su, dakako, ubili njegovu ženu, njegovu voljenu mladu ženu - Ja bih rekao njegov ljubljeni trofej - prekinu ga McAllister. - Oduzelisu mu trofej.- U redu - suglasi se Webb. - Trofej je mnogo važniji od žene. - Proveo sam godine na Dalekom istoku. Postoji izreka za to - namandarinskom, mislim, ali se je ne mogu točno sjetiti. - Ren you jiaqian - odgovori David. - Cijena muškarčeve slike. - Da, mislim da tako glasi.- To je dovoljno. I tako se čovjeku iz MI-6 približi rastreseni kontakt,taipan, i kaže mu da ode po dosje o tome Jasonu Bourneu, ubojici koji jeubio njegovu ženu - njegov trofej - ili, ukratko, možda više neće bitinikakvih informacija iz njegovih izvora u Pekingu u korist britanskeobavještajne službe. - Tako to naši ljudi čitaju. A za njegov napor šestaša su ubili jer Yao Mingne može dopustiti da ima bilo kakvu vezu s Bourneom. Taipan mora ostatinedostižan, nedodirljiv. On hoće svoju osvetu, ali da se izbjegne bilo kakva mogućnost da on bude otkriven.

- Što Britanci kažu? - Sasvim jasnim izrazima da se držimo po strani od svega toga. London jebio sasvim otvoren. Mi smo zamijesili s Treadstoneom pa oni u Hong Kongune žele našu nespretnost u tako osjedjivim vremenima. - Da li su se suočili s Yao Mingom? - Webb je pažljivo motrio podtajnika. - Kad sam spomenuo ime, kazali su da to uopće ne dolazi u obzir. Istiniza volju, bili su zapanjeni, ali to nije izmijenilo njihovo gledište. Akoništa drugo, bili su ljući. - Nedodirljivi - reče David.



- Oni ga vjerojatno žele i dalje upotrebljavati. - Usprkos onome što je učinio? - upadne Marie. - Što je mogao učiniti i štobi mogao učiniti mome suprugu! - To je drugačiji svijet - blago će McAllister. - Vi ste surađivali s njima.- Morali smo - prekinu je čovjek iz Statea.

- Oni inzistiraju da surađuju s vama. Oni to zahtijevaju! - Onda bi mogli zahtijevati i drugo od nas. Mi to ne možemo učiniti. - Lazovi! - Marie okrenu glavu u gađenju. - Ja vam nisam lagao, gospođo Webb. - Zašto nemam povjerenja u vas? - upita David.- Možda stoga što ne možete imati povjerenja u svoju vladu, gospodine Webb,a imate i malo razloga za povjerenje. Ja vam mogu jedino reći da sam jasavjestan čovjek. Vi to možete prihvatiti ili ne - prihvatiti mene ili ne- ali u međuvremenu ću se ja pobrinuti da budete sigurni. - Gledate me na tako čudan način - zašto? 49- Nikad se nisam nalazio u ovakvom položaju, to je zato.

Začu se zvonce na ulaznim vratima, a Marie, koja je zatresla glavom čuvšiga, brzo krenu preko sobe u hodnik. Otvorila je vrata. Na trenutak jeprestala disati; nemoćno je zurila. Jedan pored drugoga stajala su dvojicamuškaraca; obojica su držala crne plastične karte za identifikaciju, svakaje imala blistavu srebrnu značku pridodanu vrhu, a svaki reljefno istaknutiorao odražavao je svjetlo visećih svjetiljki na trijemu. Iza njih, uzpločnik, bila su parkirana tamna zatvorena kola; unutra su se mogle vidjetisiluete drugih muškaraca i sjaj upaljene cigarete - drugi muškarci, drugistražari. Htjedne kriknuti, ali nije smogla snage.Edward McAllister se uspeo na putničko sjedište automobila StateDepartmenta pa kroz zatvoreni prozor pogledao figuru koja je stajala uvratnicama. Bivši Jason Bourne je stajao nepokretno, pogleda fiksirana naposjetitelju koji je upravo otišao. - Maknimo se odavde - reče McAllister vozaču, čovjeku otprilike njegovihgodina i proćelavom, s naočalima od kornjačevine. Automobil krenu naprijed, ali je vozač oprezno vozio neobičnom, uskom,stablima obrubljenom ulicom, udaljenom blok kuća od stjenovite plaže malogagrada u Maineu. Nekoliko minuta su obojica šutjela; konačno će vozačupitati: - Kako je sve to završilo? - Završilo? - odgovori čovjek iz Statea. - Kao što bi ambasador mogao reći,»svi su kamenčići na svojim mjestima«. Baza je tu, logika je tu; misionarskizadatak je izvršen. - Drago mi je da to čujem. - Doista? Onda je i meni drago. - McAllister podignu svoju drhtavu desnu

ruku pa tankim prstima opet promasira čelo. - Ne, meni nije\ -odjednom će.- Ja sam prokleto bolestan!- Zao mi je.- A govoreći o misionarskom poslu, ja jesam kršćanin. Hoću reći da vjerujem- ništa nije tako šile nego biti religiozni zelot ili opet rođen32 ilipodučavati u nedjeljnoj školi ili se ispružiti u prolazu između klupa, alija vjerujem. Moja žena i ja pohađamo episkopalsku crkvu barem dvaputmjesečno, moja dva sina su akoliti. Ja sam velikodušan jer to želim biti.Možeš li to shvatiti?



- Dakako. Ja nemam tih osjećaja, ali ih razumijem. U posljednje vrijeme popularna američka fraza koja označuje duhovnupromjenu zrelih ljudi u novu osobu vjernu Kristu nakon obično burna životau kojem je religioznost bila zanemarena; "otkup grijeha" javnim činompreobračanja. (op. prev.) 50

- Ali, ja sam tek izišao iz kuće toga čovjeka. - Hej, polako, u čemu je stvar? McAllister se zagledao ravno naprijed; svjetla automobila koja su imdolazila u susret igrala su se brzim sjenama na njegovu licu.- Neka Bog ima samilosti prema mojoj duši - prošaptao je. 514Krici su odjednom ispunili mrak, približavajuća, sve glasnija kakofonijaričućih glasova. Zatim ustalasala tijela oko njih, svi trče naprijed, sviviču, svima su iskrivljena lica od pomame žurbe. Webb je pao na koljena,pokrio lice i vrat objema rukama kako je najbolje mogao stvorivši pokretnumetu unutar kruga napada. Njegova je tamna odjeća bila plus u sjenama, ali

mu neće pomoći ako izbije vatra iz pištolja i automata i svali barem jednogčuvara s njim. Ali ubojica uvijek ne odabire metke. Postoje strelice -smrtonosni otrovni projektili koje ispaljuju oružja s komprimiranim zrakomprobijajući izloženo meso i donoseći smrt za nekoliko minuta. Ili sekundi. Ruka mu je zgrabila rame! Okrenuo se oko osi, naglo podigao ruku i izbavioje zakoraknuvši na lijevu stranu, zgurivši se poput životinje.- Vi ste u redu, profesore? - upita ga čuvar s njegove desne stranesmješkajući se na svjetlu svoje baterijske svjetiljke. - Što? Što se dogodilo? - Nije li to divno! - uzviknu čuvar s lijeve strane približavajući se Davidukoji je skočio na noge.- Što? - Djeca takva duha. Čovjek se doista dobro osjeća kad to vidi! Prošlo je.Četverokut kampusa bio je opet tih, a u daljini, između kamenih zgrada ispred terena za igru i fakultetskog stadiona, kroz praznestolice vidjeli su se pulsirajući plamenovi naložene vatre. Skupinaokupljenih zaljubljenika u američki nogomet dosegla je vrhunac zabave, anjegovi čuvari su se smijali. - Kako je s vama, profesore? - nastavi čovjek s lijeve strane. - Da li sesada osjećate bolje, i zbog nas koji smo ovdje, i inače? Prošlo je. Ludost koju si je sam nanio prošla je. No, da li je prošla? Zaštomu tako udara u prsima? Zašto je tako zbunjen, tako preplašen? Nešto nijeu redu.52- Zašto me cijela ova parada smeta? - oglasi se David za vrijeme jutarnje

kave u alkovenu za doručak njihove stare iznajmljene viktorijanske kuće. - Nedostaju ti šetnje po plaži - odgovori Marie stavljajući poširano jajena krišku toasta. - Pojedi to prije cigarete.- Ne, doista. Smeta me. Prošlog tjedna sam bio poput patke u površno čuvanom prostoru. Toga sam postao svjestan jučer poslijepodne. - Što želiš reći? - Marie je nalila vodu i tavu stavila u sudoper očijuuperenih u Webba. - Šest ljudi je oko tebe, četvorica na tvojim »krilima«,kako si se izrazio, a dvojica virkaju u sve što je ispred tebe i iza tebe.- Parada.



- Zašto to tako nazivaš? - Ne znam. Sve je na svom mjestu, maršira se točno po bubnju. Ne znam. - Ali nešto osjećaš. - Mislim da je tako.- Kaži mi. Ti tvoji predosjećaji su mi spasili život na Guisan Quaiju uZiirichu. Htjela bih to čuti - dobro, možda i ne bi trebalo, ali

pretpostavljam da je mnogo bolje da čujem. Webb je na prepečencu razbio žumanjak. - Znaš li kako bi nekome bilo lako- nekome tko bi izgledao dovoljno mlad da ga se uzme kao studenta - da prođestazom pokraj mene i ispali strelicu? Zvuk bi mogao pokriti kašljem ilismijehom, a ja bih imao sto kubika strihnina u svojoj krvi.- Ti o tome znaš mnogo više od mene. - Dakako. Zato jer bih ja tako radio.- Ne. To je način kako bi Jason Bourne možda postupio. Ali ne ti. U redu.Ja samo projiciram. To ne osiromašuje misao. - Sto se dogodilo jučer poslijepodne? Webb se igrao jajetom i prepečencem na tanjuru. - Seminar je trajao dugokao i obično. Spuštao se mrak, moji čuvari se pojaviše pa odšetasmo preko

kvadrata do parkirališta. Bio je neki susret u nogometu - naš beznačajnitim protiv drugog beznačajnog tima, ali vrlo velikog za nas. Gomila je prošlapored nas četvorice - dječaci su trčali do naložene vatre iza klupa vičući,vrišteći i pjevajući borbene pjesme, uzbuđujući se. A ja sam mislio u sebi,to je to. Ovako će se dogoditi ako se dogodi. Vjeruj mi, tih nekolikotrenutaka bio sam Bourne. Zgurio sam se, skretao na stranu i promatraosvakoga koga sam mogao vidjeti - bio sam blizu panike.- I? — upita ga Marie uznemirena naglom šutnjom svog supruga. ,53- Moji takozvani čuvari gledali su unaokolo i smijali se, a dvojicanaprijed doista su se zabavljali, sve im se dopalo.- To te uznemirilo?- Instinktivno. Bio sam ranjiva meta usred uzbuđene gomile. Moji živci sumi to rekli; mozak se nije morao mučiti. - Tko sada govori?- Nisam siguran. Ja samo znam da mi u tih nekoliko trenutaka ništa nijebilo u redu. A onda, koju sekundu poslije, kao da točno ukazuje na osjećajekoje ja nisam verbalizirao, čovjek iza mene s lijeve strane priđe mi i rečenešto poput: »Nije li sjajno vidjeti dječake takva duha? Čovjek se dobroosjeća, zar ne?« Promrmljao sam nešto besmisleno, a onda je on rekao - aovo su njegove točne riječi - Kako ste vi, profesore? Da li se sada osjećatebolje, i zbog nas koji smo ovdje, i inače? - David pogleda svoju ženu panastavi: - Da li se ja osjećam bolje sada? ]a. - On je znao koji je njegov posao - prekinu ga Marie. - Da te zaštiti.Uvjerena sam da je time mislio reći da li se osjećaš sigurnije.

- On je to mislio? Oni tako misle? Gomila vrištavih dječaka, slabo svjetlo,sjene tijela, tamna lica, a on im se pridružuje i smije se - svi se smiju.Da li su oni doista zato da me zaštite? - Što drugo? - Ne znam. Možda sam samo bio tamo gdje oni nisu bili. Možda ja suvišerazmišljam, mislim na McAllistera i na one njegove oči. Osim treptanja, tosu bile oči mrtve ribe. Mogao si u njima pročitati što si god htio - ovisio tome kako se osjećaš. - Ono što ti je rekao, bio je udarac - primijeti Marie naslonjena na



sudoper; ruke je imala prekrižene preko prsiju i pomno je promatrala svogmuža. - Njegove su riječi nesumnjivo izazivale duboki dojam u tebi, strašanučinak, Na mene zacijelo jesu. - To je vjerojatno to - složi se Webb kimajući. - Ironija je u ovome: kolikogod ima mnogo toga čega se želim sjetiti, ima i strašno mnogo onoga što bihhtio zaboraviti.

- Zašto ne pozoveš McAllistera i kažeš mu kako se osjećaš, što misliš? Imašizravnu liniju do njega te njegova ureda i kuće. Mo Panov bi ti rekao datako postupiš. - Da, Mo bi tako rekao. - David je nevoljko jeo jaje. - »Ako postoji načinda se lišiš specifične tjeskobe, učini to što je najbrže moguće«. Tako bion rekao.- Onda učini. Webb se nasmiješio jednako oduševljeno kako je jeo jaje. - Možda hoću, moždaneću. Ja najradije ne bih najavio latentnu, pasivnu ili reku-54rentnu paranoju i kako god to oni, dovraga, nazivaju. Mo bi odmah doletioi izbio mi mozak iz glave.

- Ako on neće, možda ću ja. - Ni shi nubaizi - reče David upotrijebivši papirnati ubrus dok je usta-jao.Uputi se k njoj.- A što to znači, moj nedokučivi supruže i ljubavnice broj osamdeset i sedam? - Kučka božica. To znači, slobodno prevedeno, da si ti djevojčica, maladjevojčica - i ne tako mala - a ja te još mogu uzeti tri do pet puta na krevetugdje se mogu obavljati druge stvari umjesto da te tučem. - Sve to u tako kratkoj frazi?- Mi ne trošimo riječi, mi slikamo slike... moram poći. Danas moja klasaraspravlja o sijamskom Rami II. i njegovim zahtjevima prema malaj-skimdržavama početkom devetnaestog stoljeća. To je dosadno, ali važno. Sto jejoš gore, tu je i jedan student na zamjeni iz Moulmeina u Burmi koji, kakomislim, zna više od mene. - Sijam? - upita Marie držeći ga. - To je Tajland.- Da. Sada je to Tajland.- Tvoja žena, tvoja djeca? Da li te to boli, Davide? Pogledao ju je zaljubljenim pogledom. - Ne može me toliko boljeti kad nevidim jasno. Ponekad se nadam da i neću više jasno vidjeti. - Ja uopće ne mislim. Ja želim da ih vidiš i čuješ i osjećaš. I želim daznaš da ih i ja volim. - O, Kriste! - Obujmio ju je; tijela su im bila zajedno u toplini koja jebila samo njihova.Linija je po drugi put bila zauzeta pa je Webb spustio slušalicu i vratiose knjizi Sijam pod Ratnom III. koju je napisao W.F. Vella; htio se uvjeritida li je student na zamjeni imao pravo u pogledu sukoba Rame II. sa sultanom

Kedaha oko raspolaganja otokom Penangom. Bio je to sat konfrontacije uuzvišenom gaju akademije; Moulmeinove pagode Kiplingove poezije zamijenioje uobraženi postdiplomski student koji nije uvažavao bolje od sebe -Kipling bi to razumio i torpedirao.Netko je kratko pokucao na vrata njegove sobe koja su se otvorila prije negoje David mogao pozvati posjetitelja da uđe. Bio je to jedan od njegovihčuvara, čovjek koji mu se obratio jučer poslijepodne za vrijeme okupljanjaprije susreta - usred gomile, usred buke, usred njegovih strahova.- Dobar dan, profesore!



- Dobar dan. To je Jim, zar ne?- Ne, Johnnv. Nije važno; nitko od vas ne očekuje da točno upamtite našaimena.- Postoji li kakav problem?- Obratno, gospodine. Navratio sam samo da vas pozdravim - u ime sviju nas,cijelog kontingenta. Sve je čisto i vi ste ponovo u normali. Naređeno nam

je da raportiramo u B-Jedan-L.- U - što? - Zvuči nekako smiješno, zar ne? Umjesto da se kaže »vratite se natrag usjedište«, oni to nazivaju B-Jedan-L, kao da to nitko ne bi mogao dokučiti. - Ja to ne mogu dokučiti. - Baza-Jedan-Langley. Mi smo CIA, ali pretpostavljam da vam je to poznato.- Vi odlazite? Svi?- Tako ispada.- Ali ja sam mislio... ja sam mislio da je neka kriza ovdje.- Sve je čisto. - Nitko mi nije ništa javio. Nije mi se javio McAllister. - Žao mi je, ne poznajem ga. Mi imamo samo naša naređenja.

- Vi ne možete samo ući ovdje, k meni, i reći da odlazite bez ikakvaobjašnjenja! Meni je rečeno da sam meta! Da čovjek u Hong Kongu želi da budemubijen!- Dakle, ja ne znam je li to vama bilo rečeno ili ste vi to sami sebi rekli,ali ja znam da imamo jedan A-jedan legitimni problem u Newport News. Morajunas upoznati s tim pa da krenemo na posao.- A-jedan legitimni...? Što je sa mnom? - Dobro se odmorite, profesore. Rečeno nam je da vam je potreban odmor. Čovjek iz CIA-e se naglo okrenuo, prošao kroz vrata i zatvorio ih za sobom. Dakle, ja ne znam da li je to vama bilo rečeno ili ste to vi sami sebi rekli...Kako ste, profesore? Osjećate li se bolje, kako je s vama profesore? Da lise sada osjećate bolje, i zbog nas koji smo ovdje, i inače? Parada?... Šarada! Gdje je McAllisterov broj? Gdje je? Prokletstvo, imao je taj broj na dvamjesta, jedan kod kuće, a drugi u ladici stola - ne, u lisnici! Pronašaoga je. Dok je birao broj, tijelo mu je drhtalo od ljutnje i straha.- Ured gospodina McAllistera - odgovori ženski glas. - Mislio sam da je ovo njegova privatna linija. Tako mi je barem rečeno! 56- Gospodin McAllister izbiva iz Washingtona, gospodine. U takvimslučajevima rečeno nam je da odgovorimo i zabilježimo pozive. - Zabilježite pozive? Gdje je on? - Ja ne znam, gospodine. Ja sam iz tajničkog odjeljenja. On telefonira svakogdrugog dana ili tako. Sto ću mu reći? Tko je nazvao? - To nije dovoljno dobro! Moje je ime Webb. Jason Webb... Ne, David Webb!

Moram s njim odmah razgovarati. Istog trenutka!- Spojit ću vas s odjelom koji postupa po hitnim pozivima... Webb je zalupioslušalicom. Imao je broj McAllisterova stana; birao je taj broj.- Halo? - Glas druge žene. - Gospodina McAllistera, molim vas.- Bojim se da ga nema. Ako biste htjeli ostaviti ime i broj pa ću mu ih jadati.- Kada?



- Pa, trebalo bi da nazove sutra ili prekosutra. On uvijek nazove.- Morate mi dati broj gdje je on sada, gospođo McAllister! Ja pretpostavljamda razgovaram s gospođom McAllister. - Nadam se da je tako. I to punih osamnaest godina. Tko ste vi?- Webb. David Webb.- Oh, svakako! Edward rijetko razgovara o poslu - a zacijelo to nije učinio

ni u vašem slučaju - ali mi je rekao kako ste vi divni ljudi, vi i vaša ljupkasupruga. Istini za volju, naš stariji dječak, koji je još u srednjoj školi,prirodno je veoma zainteresiran za sveučilište na kojemu vi predajete. Sada,u posljednjoj godini ili tako, ocjene su mu za nijansu niže pa i ocjenenjegovih SAT-a nisu najviše, ali on ima tako divan, oduševljeni pogledna život, uvjerena sam da bi on bio koristan...- Gospođo McAllister! - upadne joj u riječ Webb. - Ja moram razgovarati svašim suprugom! Odmah! - Oh, strašno mi je žao, ali mislim da to nije moguće. On je na Dalekom istokui, dakako, ja nemam broj gdje ga tamo mogu nazvati. U hitnim slučajevimauvijek nazovemo State Department.David je spustio slušalicu. Mora izvijestiti - telefonirati - Marie. Linija

bi sada trebala biti slobodna; bila je zauzeta gotovo cijeli sat, a nepostoji nitko s kim bi njegova žena mogla razgovarati cijeli sat putemtelefona, čak ni s ocem, majkom ili s dvojicom braće u Kanadi. Među svimanjima vladala je velika ljubav, ali ona je bila posebne vrste, ona s rancau Ontariju. Nije bila frankofil poput svoga oca, niti je bila vezana za kućupoput svoje33 APR, PSAT i SAT su testovi iz kojih svi oni koji konkuriraju zavisokoškolske ustanove u SAD-u moraju skupiti određeni broj bodova, (op.prev.)57majke, a premda je obožavala svoju braću, oni su bili rustikalni,jednostavni lassos.34 Ona je pronašla drugi život u slojevitim sferama višeekonomije, s doktoratom i dobro plaćenim zaposlenjem u kanadskoj vladi. I,napokon, udala se za Amerikanca.Quel dommage.}}Linija je još bila zauzeta! Prokletstvo, Marie! Tada se Webb smrznuo, tijelo mu je za trenutak bilo blok ljutog leda. Gotovose nije mogao micati, ali se ipak trgnuo i iz svoje male sobe pojurio nizhodnik takvom brzinom da se sudario s trojicom studenata i s kolegom; dvojicuje uputio uza zid, dok su se drugi priginjali pred njim izbjegavajući živufuriju; bio je odjednom opsjednuti čovjek. Stigavši do kuće, pritisnuo je kočnice. Kola su zaškripala zaustavivši se;skočio je sa sjedišta i puteljkom potrčao do kuće. Zastao je raširenih očiju,odjednom mu je ponestalo daha. Vrata su bila otvorena, a na njihovojiskrivljenoj i udubljenoj ploči bio je otisak ruke u crvenoj boji - krv.

Webb je utrčao u kuću bacajući sve pred sobom. Dok je pretraživao prizemlje,rušio se namještaj i razbijale se svjetiljke. Zatim je pošao na kat; rukesu mu bile dvije tanke ploče granita, svaki mu je živac bio pripremljen zazvuk, za teret, njegov ubilački instinkt bio je jasan kao crvene mrlje kojeje vidio dolje na vratima. U tim je trenucima znao i prihvaćao činjenicuda je bio ubojica - smrtonosna životinja - koji je bio Jason Bourne. Akoje njegova žena gore, on će ubiti svakoga tko ju je pokušao povrijediti -ili ju je već povrijedio. Došavši na kat, gurnuo je vrata spavaće sobe.



Eksplozija je raznijela gornji dio zida u hodniku. Pod eksplozijom se baciona suprotnu stranu; nije imao oružja, ali je imao upaljač za cigarete.Posegne u džep hlača po našarane papiriće koje tu skupljaju svi nastavnici,skupi ih u hrpu, okrenu se lijevo i pritisne upaljač; plamen se odmahpojavio. Zapaljeni smotuljak je bacio daleko preko sobe dok se leđima naslonio na zid i ustao s poda. Naglavce poleti prema drugim dvama zatvorenim

vratima na uskom drugom katu. Odjednom je strelimice udario u vrata, u jednapa u druga, pa se bacio na pod otkotrljavši se u polumraku. Ništa. Dvije su sobe bile prazne. Ako je tu negdje bio neprijatelj, bio jeu spavaćoj sobi. Sada je vatra zahvatila prekrivač na krevetu. Plamenovisu postupno skakali prema stropu. Preostalo je još samo nekoliko sekundi. Sada!Uronio je u sobu i zgrabio zapaljeni prekrivač; njime je kružno zamahnuodok se sav stisnut kotrljao po podu sve dok se prekrivač nije pretvorio 34 Ljudi koji bacaju laso; jednostavni i snažni ljudi. (op. prev.) 35 Kakva šteta (franc); (op. prev.) 58u pepeo; u djeliću svake sekunde očekivao je poput leda hladni udarac u rame

ili u ruku, ali znajući da će on, ipak, nadjačati i zgrabiti svogneprijatelja. Isuse! On je opet bio Jason Bourne!Nije bilo ničega. Njegove Marie tu nije bilo; nije bilo ničega osimprimitivne naprave s uzicom privezanom za obarač sačmarice namještene podkutom za sigurno ubojstvo kad odgurne vrata. Gaženjem je ugasio plamen,posegao za stolnom svjetiljkom i upalio je.Marie! Marie!A onda to ugleda. Papirić na jastuku na njezinoj strani kreveta: »Žena zaženu, Jasone Bourne. Ranjena je, a ne mrtva, kao sto je moja mrtva. Ti znašgdje ćeš mene naći, i nju, ako budeš oprezan i sretan. Možda možemo sklopitiposao jer i ja imam neprijatelja. Ako ne, što je smrt još jedne kćerke?« Webb je kriknuo padajući na jastuke, nastojeći prigušiti sramotnu uvredui užas koji su mu dopirali iz grla te gurajući bol koja mu je navrla usljepoočice. Zatim se okrenuo i zagledao u strop; nadvladala ga je grozna,okrutna pasivnost. Zaboravljeni su događaji odjednom navrli do njega -događaji koje čak nije otkrio ni Morrisu Panovu. Tijela koja su se skljokalapod njegovim nožem, koja su padala izrešetana njegovim mecima - to nisu bilazamišljena ubojstva, već istinska. Učinila su ga onim što nije, ali su posaoobavila više nego dobro. Postao je utjelovljenjem, zamišljenom figurom,imageom čovjeka koji ne bi trebao biti. Morao je. Morao je preživjeti - ada ne zna tko je on.A sada je znao dvojicu ljudi unutar njega koji su sačinjavali njegovocjelokupno biće. Jednoga će se uvijek sjećati, jer je to bio čovjek kojimje on htio biti, ali zasad mora biti drugi - čovjek kojeg je prezirao. Jason Bourne ustade s kreveta i pođe do ugrađene ostave u kojoj je bila

zaključana ladica, treća u njegovu ugrađenom pisaćem stolu. Posegne rukomi potegne vrpcu s ključa pričvršćenog za strop vrlo duboke ostave. Umetnuključ u bravu i otvori ladicu. Unutra su bila dva rastavljena automatskapištolja, četiri uzice od tanke žice pričvršćene za špule koje je mogaosakriti u dlanovima, tri važeće putovnice, svaka na drugo ime, i šestplastičnih eksplozivnih punjenja koja mogu raznijeti čitave prostorije.Upotrijebit će jedno ili sve. David Webb će pronaći svoju ženu. Ili će JasonBourne postati terorist kakvog nitko nije mogao zamisliti i u najgroznijojmori. Nije mu bilo stalo - previše mu je bilo oduzeto. On više neće podnositi.



Bourne postavi razne dijelove na svoja mjesta i zgrabi magazin drugogautomatika. Oba su bila spremna. On je bio spreman. Vratio se do kreveta,legao i opet se zabuljio u strop. Logistika će pasti na svoje mjesto, 59on je to znao. Onda će početi lov. On će je pronaći - mrtvu ili živu - aako bude mrtva, on će ubijati, ubijati, opet ubijati!

Tko god to bio, neće pobjeći od njega. Ne od Jasona Bournea. 605Jedva održavajući kontrolu nad sobom, znao je da je mirnoća izvan pitanja.Ruka mu je stezala automatik dok su mu u mozgu nadrealnim, brzim rafalimavatre praskale jedna mogućnost za drugom. Iznad svega, on ne smije ostatina istome mjestu; mora se držati u pokretu. Mora ustati i krenuti! State Department. Oni ljudi iz Statea koje je upoznao za vrijeme svojihposljednjih mjeseci u udaljenom, tajnom medicinskom kompleksu - oni uporni,opsjednuti ljudi koji su ga neprekidno ispitivali pokazujući mu tucetefotografija, sve dok im Mo Panov nije naredio da prestanu. Saznao je njihovaimena i napisao ih misleći da će jednog dana poželjeti saznati tko su oni

- a za to nije bilo drugog razloga osim nepovjerenja koje je u dubini utrobeosjećao prema njima. Pa ipak, nikad ih nije zapitao za imena, niti su mubila ponuđena, osim što su se predstavili kao Harry, Bili ili Sam, vjerojatnona osnovi teorije da bi njihovi pravi identiteti samo pridonijeli njegovukaosu. Umjesto toga, on je neopazice proučavao njihove identifikacijskeznačke, a kad bi otišli, zabilježio bi njihova imena i komadiće papira staviosa svojim osobnim stvarima u ladicu pisaćeg stola. Kad bi ga Marieposjećivala, svakog dana bi joj davao ta imena i rekao da ih sakrije u kući-da ih dobro sakrije.Poslije mu je Marie rekla da, iako je postupala kako joj je govorio, ipakmisli da su njegove sumnje bile pretjerane, da je to slučaj pretjeraneakcije. Ali jednog jutra, nekoliko minuta nakon vrućeg razgovora s ljudimaiz Washingtona, David ju je zamolio da odmah napusti medicinski kompleks,da potrči do kola, odveze se do banke gdje imaju ormarić za depozit te učinisljedeće: neka nekoliko kratkih dlaka svoje kose ostavi na dnu lijeve stranedepozitnog ormarića, zaključa ga, iziđe iz banke i vrati se nakon dva satada vidi jesu li vlasi još ondje. Nisu bile. Ona je sigurno učvrstila kosu na jednome mjestu; kosa nije moglapasti ukoliko ormarić nije bio otvoren. Kosu je našla na popločanom podubankovnog trezora.- Kako si znao? - upitala ga je.- Jedan od mojih prijateljskih ispitivača jako se zagrijao i nastojao meisprovocirati. Mo je izišao iz sobe na nekoliko minuta, a ovaj me gotovooptužio da izmišljam stvari, da tajim. Znao sam da ćeš ti doći pa sam odlučioodigrati igru. Htio sam se sam uvjeriti koliko daleko će otići - koliko

daleko bi mogli otići. Ništa nije bilo sveto onda i ništa nije sveto sada. Sve je to suvišesimetrično. S čuvarima se manipuliralo, njegove su reakcije doličnoispitivali kao da je on zatražio dodatnu zaštitu, a ne da su je osiguralina inzistiranje Edwarda McAllistera. Nije prošlo ni nekoliko sati, a uzelisu Marie i to prema scenariju koji je u pojedinostima bio suviše točan zanervozna čovjeka mrtvih očiju. A sada je taj isti McAllister petnaest tisućamilja daleko od svoje točke nula koju je sam odredio. Da li se podtajnikokrenuo? Jesu li ga kupili u Hong Kongu? Je li izdao i Washington, kao i



čovjeka za kojeg se zakleo da će ga čuvati? Sto se događa? Sto god jest,među nesvetim tajnama je kodno ime Meduza. Nisu ga nijednom spomenuli zavrijeme ispitivanja, ništa se nije odnosilo na to ime. Ta je odsutnost bilaiznenađujuća. Kao da nepriznati bataljon psihotičara i ubojica nije nikadpostojao; njegova je povijest izbrisana iz knjiga. Ali, ta se povijest možeobnoviti, moguće ju je vratiti. Odatle će on započeti.

Webb je brzo krenuo iz spavaće sobe niz stubište do svoje radne sobe štoje u staroj viktorijanskoj kući nekad bila mala biblioteka u koju se ulaziloiz predvorja. Sjeo je za stol, otvorio donju ladicu i uzeo nekoliko notesai raznih papira. Zatim je umetnuo mjedeni otvarač za pisma i otvorio lažnodno; na drugoj drvenoj površini bili su drugi papiri. To je bila nejasna,zbunjena zbirka fragmentarnih sjećanja, slika koje su mu dolazile u čudnimtrenucima dana i noći. Bili su to istrgnuti papirići i stranice iz notesate škarama izrezani komadići papira na kojima bi naškrabao slike i riječikoje su mu eksplodirale u glavi. Bila je to masa bolnih sjećanja, neka suga toliko mučila da ih nije mogao dijeliti s Marie bojeći se da je previšene povrijedi; otkrića o Jasonu Bourneu, preokrutna da bi s njima upoznaosvoju ženu. A među tim tajnama bila su imena stručnjaka za tajne operacije

koji su ga tako intenzivno ispitivali u Virginiji.Davidov se pogled odjednom zadržao na prijetećem oružju teškog kalibra narubu stola. I ne znajući, zgrabio ga je u ruku i donio iz spavaće sobe;zabuljio se za trenutak u oružje, a onda dograbi telefonsku slušalicu. 62.Bio je to početak najbolnijeg, najbjesnijeg sata njegova života dok je Mariesvakim trenutkom bila nošena sve dalje. Na prva dva poziva odgovorile su supruge ili ljubavnice; čim bi se predstavioodjednom više ne bi bilo ljudi s kojima je želio uspostaviti vezu. Još jebio izvan sankcija, izvan zakona! Ne bi ga ni dodirnuli bez ovlaštenja, atakvo ovlaštenje im nisu dali. Kriste, trebalo je da to zna! -Halo?- Je li to stan Lanier?- Da, jest.- Molim vas Williama Laniera. Kažite mu da je hitno, uzbuna tisuću šesto.Moje je ime Thompson, State Department.- Samo trenutak - odgovori žena zabrinuta glasa. - Tko je to? - upita muški glas. - Ovdje je David Webb. Sjećate se Jasona Bournea, zar ne? - Webb? - Uslijedi stanka u kojoj se čulo Lanierovo disanje. - Zašto sterekli da vam je ime Thompson? Da je uzbuna na razini Bijele kuće? - Pomislio sam da možda nećete razgovarati sa mnom. Među onime čega sesjećam jest činjenica da vi ne uspostavljate kontakte s određenim ljudimabez ovlaštenja. Oni su izvan određenih granica. Vi jednostavno raportirajteovaj pokušaj kontakta.

- Ako je tako, pretpostavljam da se također sjećate da je veoma neregularnopozivati nekoga poput mene na kućni telefon. - Kućni telefon? Da li to znači da vas je u svakom slučaju zabranjeno zvatina ovaj telefon?- Vi znate o čemu govorim. - Rekao sam da je riječ o hitnoj situaciji. - To ne može biti ni u kakvoj svezi sa mnom - prosvjedovao je Lanier. - Viste mrtav dosje u mom uredu- Obojili ste me duboko mrtvim?



- Ja nisam to rekao - brzo će čovjek iz tajnih operacija. - Mislio sam samoreći da vi niste u mome rasporedu, a politika je da se ne uplićemo u poslovedrugih osoba.- Kojih drugih? - oštro ga upita Webb. - Kako bih, dovraga, ja to mogao znati?- Želite li mi reći da vas ne zanima ono što vam imam reći?

- Da li me zanima ili ne, nije ni u kakvoj svezi s tim. Vi niste ni na jednommom popisu, a to je sve što ja trebam znati. Ako imate nešto reći, nazoviteovlaštenu vezu. - Pokušao sam. Njegova je žena rekla da je on na Dalekom istoku. - Pokušajte telefonirati u ured. Netko će vas tamo uzeti u postupak.

- Ja to znam i nije mi do toga da budem uzet u postupak. Ja želim razgovaratis nekim koga poznajem, a ja poznajem vas, Bille. Sjećate li se? Bio je to»Bili« u Virginiji, rekli ste mi da vas tako zovem. Bili ste do besvijestizainteresirani za ono što sam tada imao za reći. - To je bilo onda, ne sada. Gledajte, Webb, ja vam ne mogu pomoći jer vasne mogu savjetovati. Sto mi god kažete, ja vam ne mogu odgovoriti. Nisam

upoznat s vašim tekućim statusom - već sam godinu dana izvan toga. Vaša jeveza... Možete ga pronaći. Opet pozovite State. Ja prekidam vezu. - Meduza - prošapće David. - Jeste li me čuli, Lanier? Meduza! - Što Meduza? Želite li mi nešto reći? - Ja ću je cijelu dignuti u zrak, da li me čitate? Ja ću objaviti čitavubestidnu prljavštinu ukoliko ne dobijem neke odgovore! - Umjesto toga, zašto niste u postupku? - hladno mu odgovori čovjek iz tajnihoperacija. - Ili pođite u bolnicu. - Začu se nagli klik i David je, oznojen,spustio slušalicu. Lanier nije znao za Meduzu. Da je znao, ostao bi uz telefon nastojeći saznatišto je više moguće jer je Meduza križala linije »politike« i »tekućihposlova«. Ali je Lanier bio jedan od mlađih ispitivača, nije imao više odtrideset tri ili trideset četiri; bio je vrlo bistar, ali nije dugogodišnjiveteran. Da je imao nekoliko godina više, vjerojatno bi mu dali podobnost,ispričali bi mu priču o renegatskom bataljonu koja je još bila duboka tajna.Webb je pogledao imena na svome popisu i podudarne telefonske brojeve. Uzeslušalicu. - Halo? - Muški glas. - Je li to Samuel Teasdale?- Daaa, tako je. Tko ste vi?- Zadovoljan sam što ste vi odgovorili na telefonski poziv, a ne vašasupruga.- Ženina zastava kad je god to moguće - reče Teasdale, odjednom oprezan.- Ženine zastave više nema. Ona plovi negdje na Karibima s nekim za koganikad nisam čuo. A sada, kad znate moju životnu priču, tko ste, dovraga,

vi?- Jason Bourne, sjećate li se? - Webb?- Ja se nejasno sjećam tog imena - uzvrati David.- Zašto me zoveš? - Bio si prijateljski nastrojen. Dolje u Virginiji rekao si mi da te zovemSam.- Okay, okay, Davide, u pravu si. Rekao sam ti da me zoveš Sam -tako jekad sam s prijateljima, Sam - Teasdale je bio zbunjen, uznemiren, tražio



je riječi. - Ali od toga je gotovo godina dana, Davey, a ti znaš pravila.Tebi je dana osoba s kojom ćeš razgovarati, ili na mjestu događaja ih' tamou Stateu. To je osoba s kojom moraš uspostaviti vezu - to je osoba koja jeu tekućoj situaciji. - Zar nisi ti, Sam?- Ne u svezi s tobom, ne. Ja se sjećam zapovjedi; bačena nam je na stolove

dva tjedna pošto si napustio Virginiju. Sva pitanja u pogledu »rečenogsubjekta et cetera« trebaju se postaviti odjelu neka-sam-đavo-zna--kojemu,a »rečeni subjekt« ima pun pristup i u izravnom je dodiru sa zamjenicimana sceni i u Departmentu.- Zamjenici - ako je to ono što su bili - povučeni su, a moja veza izravnogpristupa je iščezla. - Ma, hajde - usprotivi se Teasdale tiho, sumnjičavo. - To je ludo. To sene bi moglo dogoditi.- Dogodilo se! - uzviknu Webb. - Moja žena se dogodila! - Sto je s tvojom ženom? O čemu ti govoriš? - Ona je nestala, ti kopile - svi vi, kopilad! Vi ste dopustili da se todogodi! - Webb je zgrabio zglavak i pritisnuo ga svom snagom da ne dršće.

- Ja želim odgovore, Sam. Ja želim znati tko je očistio put - tko jepromijenio boju? Imam neku predodžbu o tome tko bi to mogao biti, alipotrebni su mi odgovori da ga zakucam o zid - da sve vas zakucam, moram.- Prestani! - ljutito ga prekine Teasdale. - Ako me nastojiškompromitirati, prihvatio si se jebeno lošeg posla! Ovaj momak nije zavrdanja, ludonjo. Hajde, raspjevaj se svojim doktorima za glavu, ne meni!Ja ne moram s tobom razgovarati, sve što moram učiniti jest raportiratičinjenicu da si me zvao, što ću učiniti iste sekunde kad te se oslobodim.Također ću nadodati da si me udario vedrom ludih govana! Pazi na tu svojuglavu!- Meduza! - uzviknu Webb. - Nitko ne želi razgovarati o kodnom imenu Meduza,zar ne? Čak je i danas duboko dolje u trezorima, ha? Ovaj put se nije čuo klik s druge strane žice. Teasdale nije spustioslušalicu. Umjesto toga, progovorio je bezlično, bez komentara u glasu. -Govorkanja - rekao je. - Poput Hooverovih sirovih dosjea36 - sirovo meso- dobro za priče razbibrige, ali bez veće vrijednosti. 36 Nekadašnji šef američkog FBI-a (Federalni istražni biro) koji je bioozloglašen zbog vođenja tajnih dosjea o svakoj osobi koja se nije sviđalanjegovoj ultradesničarskoj senzibilnosti, (op. prev.) 65.. ..j- Ja nisam »govorkanja«, Sam. Ja živim, ja dišem, ja odlazim u zahod i znojimse - kao što se sada znojim. To nisu govorkanja.- Ti si imao svojih problema, Davey.-Ja sam bio tamo! Ja sam se borio s Meduzom! Neki su ljudi kazivali da sam

bio najbolji //* najgori. Zbog toga sam odabran, zbog toga sam postao JasonBourne.- Ja o tome ne bih znao. O tome nismo nikad razgovarali pa ja ne bih mogaoznati. Jesmo li ikad o tome razgovarali, Davey?- Prestani s tim prokletim imenom. Ja nisam Davey.- Bili smo »Sam« i »Davey« tamo u Virginiji, zar se ne sjećaš? - To nije važno! Svi smo se igrali igara. Morris Panov je bio naš sudac svedok jednog dana nisi odlučio biti grub. - Ispričao sam se - blago će Teasdale. - Svi imamo loših dana. Ispričao



sam ti o svojoj ženi. - Mene ne zanima tvoja žena! Mene zanima moja\ A ja ću rasporiti irazotkriti Meduzu ukoliko ne dobijem neke odgovore, pomoć'. - Uvjeren sam da će ti pružiti svaku pomoć za koju smatraš da ti je potrebnaako nazoveš svoju vezu u Stateu. - Nema ga tamo! Otišao je!

- Onda zatraži njegova zamjenika. Uzet će te u postupak, procesirat će te. - Procesirati? Isuse, tko si ti, robot?- Samo čovjek koji nastoji raditi svoj posao, gospodine Webb, i bojim seda za vas ne mogu više išta učiniti. Laku noć. Začu se klik. Teasdale je prekinuo vezu. Ima još jedan čovjek, grozničavo pomisli David gledajući u popis; treptaoje od znoja koji mu je ispunio očne duplje. Čovjek mirnih manira, nesklonuzrujavanju, manje nabrušen od drugih, južnjak, koji je govorio otežući ilida prikrije brzi mozak ili da zaustavi otpor prema poslu u kojem se nijeugodno osjećao. Nije bilo vremena za izmotavanja.- Je li to stan obitelji Babcock?- Dakako da jest - odgovori ženski glas napijen magnolijom.37 - To nije,

razumije se, naša kuća, kao što uvijek naglašavam, ali mi ovdje zacijeloboravimo.- Molim vas, mogu li razgovarati s Harrvjem Babcockom?37 Glas koji odaje uživanje neke droge; osoba koja govori južnjačkimakcentom Sjedinjenih Država. (op. prev.) Američki južnjaci ratuju sa suglasnicima pa englesku riječ "I" (fon. aj),u našem značenju "ja", izgovaraju samo "a", (op. prev.) 66- Mogu li a38 upitati tko zov', molim? On je možda u vrtu s djecom, ali,s druge strane, možda ih je poveo u park. Sada je tako dobro osvijetljen- ne kao prije - pa se ne moraš bojati za život akostojiš... Pokrivalo za brze misli, oboje, gospodin i gospođa Harry Babcock. - Moje ime je Reardon, State Department. Stigla je hitna poruka zagospodina Babcocka. Imam naputak da ga pronađem što je prije moguće. Upitanju je hitnoća. Začu se odjek rukom pokrivene slušalice i u pozadini prigušenih glasova.Harry Babcock uze slušalicu: progovorio je sporo i smotreno. - Ja ne poznajem gospodina Reardona, gospodine Reardon. Sve poruke zamen' dolaze preko posebne centrale koja se predstavi. Da li ste vi centrala,gospodine?- Dakle, ja ne znam da li sam ikad čuo za nekoga tko bi iz vrta ili iz parkapreko ulice stigao tako brzo, gospodine Babcock.- Izuzetno, zar ne? Trebalo bi da trčim na olimpijadi, možda. Međutim,poznat mi je vaš glas. Samo ime ne mogu nigdje smjestiti.

- Recimo Jason Bourne?Stanka je bila kratka - vrlo brz mozak. - Eh, sada, to ime se vraća doneklenatrag, zar ne? Otprilike godinu dana, rekao bih. To si //, zar ne, Davide?- To nije bilo nesigurno pitanje.- Da, Harry. Moram s tobom razgovarati.- Ne, Davide, trebaš razgovarati s drugima, a ne sa mnom.- Želiš mi reći da prekidaš telefonsku vezu? - Dobra nebesa, to je tako naglo, tako neugodno. Bio bih više nego obradovanda čujem kako ste ti i ljupka gospođa Webb u svome novom životu.



Massachussets, zar ne?- Maine.- Dakako. Oprostite mi. Je li sve u redu? Uvjeren sam da shvaćaš da smomoje kolege i ja angažirani tolikim problemima da nam nije bilo moguće ostatiu dodiru s tvojim predmetom.- Netko drugi je rekao da si ga se nerado uhvatio.

- 'a mislim da se nitko nije otimao.- Ja želim razgovarati, Babcock - rekao je David hrapavo.- Ja ne želim - odgovori mu Babcock jednolično; glas mu je bio gotovo leden.- Ja slijedim propise, a da budem iskren, ti si odrezan od ljudi poput mene.Ja ne pitam zašto - situacije se mijenjaju, uvijek se mijenjaju.- Meduza! - uskoči David. - Nećemo govoriti o meni, govorimo o Meduzi! Stanka je bila duža nego prije. A kad je Babcock progovorio, riječi su mubile zamrznute. - Ovo je sterilni telefon pa ću reći što želim reći. Gotovosu te uzeli prije godinu dana i to bi bila pogreška. Mi bismo te iskrenooplakivali. Ali ako prekineš konce, sutra neće biti oplakivanja. Osim,dakako, tvoje supruge.- Ti, kurvin sine! Ona je nestala! Uzeli su je! Vi, kopilad, dopustili ste

da se to dogodi!- Ja ne znam o čemu ti govoriš. - Moji čuvaril Netko ih je potezao koncima, svakog od tih prokletih čuvara,i nju su uzelil Ja želim odgovore, Babcock, ili ću sve dignuti u zrak! Asada, učini točno kako ti ja kažem ili će inače biti oplakivanja o kojimanikad nisi ni sanjao - svi vi, vaše žene, osirotjela djeca - svima će bitiuzeta mjera. Ja sam Jason Bourne, sjeti se!- Ti si manijak, toga se ja sjećam. Budeš li tako prijetio, poslat ćemotim da te nađe. Meduzin stil. Pokušaj tome izračunati mjeru, momče. Odjednom se glasno krckanje začu u liniji; buka je bila zaglušujuća,kreštava pa je David bio prisiljen slušalicu udaljiti od uha. A onda se začumiran glas sa centrale: - Mi prekidamo vezu zbog hitnoće. Hajde, Colorado. Webb je polako prinio slušalicu uhu.- Je li to Jason Bourne? - upita glas s akcentom srednjeg dijela atlantskeobale, rafinirani glas, aristokratski.- Ja sam David Webb.- Dakako da jeste. Ali vi ste i Jason Bourne.- Bio - odgovori David opčinjen nečim što nije mogao odrediti. - Suprotstavljene crte identiteta se zamagljuju, gospodine Webb. Osobitokad je u pitanju netko tko je toliko prošao. - Dovraga, tko ste vi?- Prijatelj, budite uvjereni u to. I prijatelj koji skreće pozornost onomekoga naziva prijateljem. Vi ste iznijeli odvratne optužbe protiv nekih osobakoje su među najvjernijim slugama ove zemlje, protiv ljudi kojima nikad nećebiti dozvoljeno pet milijuna dolara bez polaganja računa - do danas

nepoložena računa. - Želite li me pretražiti? - Ne više nego mi je stalo da slijedim labirintske puteve kojim je vaša takonadarena žena zakopala taj novac u tucetu europskih. - Ona je nestala! Jesu li vam vaši vjerni ljudi rekli to? - Opisali su vas kao razdraženog - »trabunjajućeg«, bila je riječ koju suupotrijebili - i osobu sklonu zaprepašćujućim optužbama prema drugima kadspominjete svoju ženu, da. 68



- Kada spominjem - Prokleti bili, uzeli su je iz naše kuće! Netko je držijer želi mene! - Jeste li sigurni u to?- Upitajte krepanu ribu McAllistera. To je njegov scenarij, sve doposljednjeg retka. I odjednom - on je na drugoj strani svijeta.- Do posljednjeg retka? - upita ga kulturni glas.

- Vrlo jasno. Vrlo specifično. To je McAllisterova priča i on je pustioda se dogodi! Vi ste pustili da se dogodi.- Možda bi bilo dobro da »redak« bolje promotrite. - Zašto? - Nije važno. Možda će vam sve postati jasnije uz pomoć - psihijatrijskupomoć. - Što? - Mi želimo učiniti za vas sve što možemo, vjerujte u to. Vi ste tolikodali - više nego bi mogao dati bilo koji drugi čovjek - a vaš izuzetandoprinos ne može biti odbačen pa čak da dođe do suda. Mi smo vas staviliu tu situaciju i mi stojimo uz vas - čak kad bi to značilo savijanje zakona,vršenje pritiska na sudove.

- O čemu vi govorite? - uzviknu David.- Uvaženi vojni liječnik je tragično ubio svoju ženu prije nekoliko godina,to je bilo u novinama. Pritisak je postao prevelik. Pritisci na vas bilisu deset puta veći. - Ja u to ne vjerujem!- Kažimo to na drugačiji način, gospodine Bourne. - Ja nisam Bourne!- U redu, gospodine Webb, bit ću iskren s vama. - To je korak naprijed!- Vama nije sasvim dobro. Prošli ste kroz osam mjeseci psihijatrijsketerapije - još je mnogo toga u vašem životu čega se ne možete sjetiti; vičak niste znali svoje ime. Sve je to u medicinskim dokumentima, pomnjivobilježenim podacima koji razjašnjavaju uznapredovalo stanje vaše duševnebolesti, vašu prisilu prema nasilju i vaše opsjednuto odbijanje vlastitogidentiteta. U svojoj muci vi fantazirate, zamišljate da ste osoba kojaniste; čini se da vas nešto iznutra tjera da budete onaj koji niste. - To je bedasto i vi to znate. Laži! - »Bedasto« je gruba riječ, gospodine Webb, a laži nisu moje. Međutim, mojje posao da zaštitim našu vladu od blaćenja, od neosnovanih optužbi kojebi mogle jako naškoditi zemlji. - Kao na primjer?- Vaša sekundarna fantazija koja se tiče nepoznate organizacije kojunazivate Meduza. Sada sam uvjeren da će vam se vaša žena vratiti, ako može,gospodine Webb. Ali, ako ustrajete s tom fantazijom, s tom izmišljotinomvašeg izmučenog duha koju vi nazivate Meduzom, mi ćemo vas smatrati

paranoičnim shizofrenikom, patološkim lašcem spremnim nanezadrživo nasilno ponašanje i samozavaravanje. Ako takav čovjek tvrdi damu je nestala žena, tko zna kamo takvo patološko putovanje može odvesti?Da li sam jasan?David je zatvorio oči dok mu se znoj cijedio licem. - Kristalno jasan - rekao je tiho i spustio slušalicu. Paranoičan...patološki. Kopilad! Otvorio je oči u želji da svoj bijes utroši protiv nečega, protiv ičega! Onda zasta i osta nepokretan jer gapogodi sasvim nova misao, očita misao. Morris Panov! Mo Panov će tu trojicu



okrstiti čudovištima jer je znao da to jesu. Neznalice i lasci,mani-pulatori i sebislužni zaštitnici pokvarene birokracije - a zamislivoi gore, mnogo gore. Posegnu za slušalicom i drhtureći nazove broj koji muje u prošlosti tako često donosio umirujući, razuman glas koji mu je davaoosjećaj vrijednosti kad je Webb smatrao da je u njemu preostalo tako malovrijednosti.

- Davide, kako mi je drago što te čujem - reče Panov s iskrenom toplinom. - Bojim se da ti neće biti drago, Mo. Ovo je najgori telefonski poziv kojisam ti uputio do sada.- Hajde, Davide, to je prilično dramatično. Mi smo prošli kroz - Slušaj me! - zaurla Webb. - Ona je otišla! Uzeli su je! - riječi sunadirale jedna za drugom, u rečenicama nije bilo reda, vremena su bilaizmiješana. - Prestani, Davide! - naredi mu Panov. - Vrati se natrag. Želim sve čutiod početka. Kad je taj čovjek došao da te posjeti - nakon tvojih uspo^ menana brata.- Koji čovjek? - Iz State Departmenta.

- Da! U redu, da. McAllister, to je njegovo ime.- Kreni odatle. Imena, titule, položaji. I možeš li mi sričući slova rećiime tog bankara u Hong Kongu? I za ime Kristovo, uspori!Webb je opet zgrabio zglavak ruke kojom je držao slušalicu. Opet je započeonatjeravajući lažnu kontrolu svojim riječima i govoru; govor je postaokriještav, zbijen, nesvjesno je hvatao brzinu. Napokon je uspio sve izreći,sve čega se mogao sjetiti shvaćajući s užasom da se nije svega19sjetio. Nepoznati bijeli prostori ispunjavali su ga s boli. Rekao je svešto je mogao reći u tim trenucima; ništa nije izostalo. - Davide - čvrsto započe Panov. - Ja želim da nešto učiniš za mene. Sada. -Što? - Možda će ti se učiniti bedastim, čak pomalo i ludim, ali ti savjetujemda kreneš niz ulicu do plaže pa se uputiš u dužu šetnju duž obale. Pola sata,četrdeset pet minuta, to je sve. Slučaj kako dolaze valovi i razbijaju seo stijene.- Ne može biti da mi to govoriš ozbiljno! - protestirao je Webb.- Vrlo sam ozbiljan - inzistirao je Mo. - Sjeti se da smo se jednom suglasilida ima razdoblja kad mozak treba pustiti na pašu - Bog mi je svjedok da jato činim češće nego bi to morao činiti ugledni psihijatar. Događaji nas moguprevladati, a prije nego što zajednički nastupimo, moramo se osloboditidijela meteža. Učini kao što tražim, Davide. Ja ću ti se vratiti čim budemmogao, ne za više od jednog sata, kako mislim. A želim da budeš mirniji negosada.To jest bilo glupo, ali kao i s većinom riječi koje bi Panov izgovorio mirno,

gotovo nasumce, tako je i u ovima bilo istine. Webb je hodao duž hladne,stjenovite obale ni za trenutak ne zaboravljajući što se dogodilo, ali, dali je to bila promjena scene, vjetar ili neprekidna, ponovljena buka hučećegoceana, uvidio je da lakše diše - svaki je udisaj bio dubok i drhtav kaoprije, ali bez viših registara histerije. Gledao je na sat, na svijetlukazaljku uz pomoć mjesečine. Hodao je naprijed-natrag trideset i dvijeminute; to je bio sav oprost koji je mogao podnijeti. Uspinjao se stazompješčanim humkom zaraslim u divlju travu; došao je do ulice i usmjerio sekući ubrzavajući hod svakim korakom.



Sjedio je u svome naslonjaču za stolom dok su mu oči ukočeno fiksiraletelefon. Zazvonio je; zgrabio je slušalicu prije nego je prestala zvonjava.- Mo?-Da.- Tamo je bilo prokleto hladno. Hvala ti.- Hvala tebi.

- Što si saznao? I tada se njegova mora stade širiti. - Koliko dugo nema Marie, Davide?- Ne znam. Jedan sat, dva sata, možda više. Kakve to ima veze s bilo čim? 71- Nije li možda krenula u kupovinu? Ili da li ste se pokeckali pa je onaodlučila neko vrijeme provesti sama? Složili smo se da su okolnosti za njuponekad vrlo teške - to si sam naglasio.- O čemu ti to, dovraga, govoriš? To je papirić na kojemu sve piše! Krv,otisak ruke!- Da, to si i prije spomenuo, ali sve je to tako inkriminirajuće. Zašto bito učinio bilo tko?

- Kako to mogu ja znati! Učinjeno je - oni su to učinili. Sve je ovdje! - Da li si zvao policiju?- Kriste, ne! To nije za policiju! To je za nas, za mene! Zar ti to ne možešrazumjeti?... Sto si iznašao? Zašto ti ovako govoriš? - Zato jer moram. Na svim sjedeljkama, u svim mjesecima u kojima smorazgovarali, nikad nismo govorili jedan drugome bilo što osim istine jerje istina ono što moraš znati. - Mo! Za ime Božje, to je Mane! - Molim te, Davide, dopusti mi da završim. Ako oni lažu - a i prije su lagali- ja ću to znati i ja ću ih razotkriti. Ne bih mogao učiniti ništa manje.Ali ja ću ti reći točno što su mi kazali, što je čovjek broj dva u Odjeluza Daleki istok posebno želio razjasniti i što mi je šef sigurnosti za StateDepartment pročitao, a sve je to bilo službeno bilježeno. - Službeno bilježeno...? - Da. On kaže da si //' nazvao upravu sigurnosti prije nešto više od tjedandana i prema zabilješci, bio si u vrlo uzbuđenom stanju... - Ja sam njima telefonirao?- Tako je, tako je on rekao. Prema zabilješkama, tvrdio si da si primioprijetnje: tvoj je govor bio »nejasan« - to je riječ koju su upotrijebili- i odmah si zahtijevao dodatnu sigurnost. S obzirom na klasificiranu oznakuna tvom dosjeu, tvoj je zahtjev odskočio gore, a gornji ešaloni su rekli:»Dajte mu što traži, ohladite ga.« - Ja u to ne mogu povjerovati.- To je samo sredina, Davide. Slušaj me jer ja slušam tebe. - U redu. Nastavi.

- Tako da. Lagano. Budi hladan - ne, prekriži tu riječ »hladan«. - Molim te nastavi.- Kad su patrole bile na mjestu - opet, prema zabilješkama - ti si telefoniraodvaput žaleći se da tvoji čuvari ne rade svoj posao. Rekao si da piju uautomobilima ispred tvoje kuće, da su ti se smijali kad su te pratili navježbališta, da se oni - a sada citiram - »oni se izruguju s onim štoscpret-postavlja da rade«. Podvlačim tu frazu. - »Izruguju«...? 72



- Polako, Davide. Tu je kraj toga, kraj zabilježaka, pričekaj. Kad siposljednji put nazvao, ti si naglašeno izjavio da želiš da sve odvedu - dasu tvoji čuvari tvoji neprijatelji, da su oni ljudi koji te žele ubiti.Ukratko, ti si preobrazio one koji su te pokušavali zaštititi u neprijateljekoji će te napasti. - A ja sam uvjeren da to dobro leži jednom od tih govnastih psihijatrijskih

zaključaka koji bi htjeli da pretvore - ili izopače - moje tjeskobe uparanoju.- Vrlo prikladno - reče Panov. - Vrlo prikladno.- Sto ti je rekao broj dva na Dalekom istoku?Panov je zašutio na trenutak. - To nije ono što ti želiš čuti, Davide, alije bio nepopustljiv. Oni nisu nikad čuli za bankara ili bilo kog utjecajnogtaipana po imenu Yao Ming. Rekao je da bi, s obzirom na događaje u Hong Konguovih dana, memorirao dosje kad bi postojala takva osoba.- Da li on misli da sam ja sve to izmislio? Ime, ženu, vezu s drogama, mjesta,okolnosti - britansko reagiranje! Za Kristovo ime, ja ne bih mogao izmislitisve to čak da sam i htio! - To će biti naprezanje za tebe - blago se suglasi psihijatar. - Onda, sve

što sam ti rekao, ti čuješ po prvi put, a ništa od toga nije sa smislom.To nije način kako se ti sjećaš događaja. - Mo, sve je to laž! Ja nisam nikad nazvao State. McAllister je došao u kućui rekao nam sve što sam ja tebi ispričao uključujući priču o Yao Mingu! Asada je ona nestala, a meni su dali naputak koji trag da slijedim. Zašto?Pa što to oni rade nama? - Pitao sam za McAllistera - reče Panov čiji je glas odjednom postao ljutit.- Zamjenik u Odjelu Dalekog istoga provjerio je u Stateu i uzvratio mi poziv.Oni kažu da je McAllister odletio u Hong Kong prije dva tjedna te da premanjegovu vrlo preciznom kalendaru nije mogao biti u tvojem domu u Maineu.- On je bio ovdje.- Mislim da ti vjerujem.- Što to znači? - Između ostaloga, čujem istinu u tvome glasu, ponekad i kad je ti ne čuješ.Osim toga, ta fraza »oni se izruguju s onim što se pretpostavlja da rade«općenito nije u rječniku psihotičara u vrlo uzbuđenom stanju - svakako neu tvome, i kad si najviše uzbuđen. - Ja te ne pratim.73- Netko je vidio gdje ti radiš i kako zarađuješ za kruh pa je pomislio kakone bi bilo loše da rječnik podigne na viši stupanj. Lokalna boja, u tvomeslučaju. - Onda je Panov eksplodirao: - Moj Bože, što ti oni rade? - Zaključali su me iza vrata za trku - Webb će mekano. - Prisiljavaju meda krenem za onim za čime oni žele da krenem. - Kurvini sinovi!

- To se zove regrutiranje. - David je zurio u zid. - Drži se podalje, Mo,ti ništa ne možeš učiniti. Oni sve svoje djeliće imaju na mjestima. Ja samregrutiran. - Spusti slušalicu. Ošamućen, Webb je izašao iz svoje male radne sobe i zastao u vikto-rijanskomhodniku. Promatrao je prevrnuti namještaj i razbijene svjetiljke, porculani staklo. Sve je bilo razbacano po podu sobe za dnevni boravak. Zatim muse vratiše riječi koje je izgovorio Panov u strašnom razgovoru: »...sve jeto tako inkriminirajuće«. Sasvim nejasno shvaćajući kamo ga koraci vode, približio se ulaznim vratima



i otvorio ih. Prisilio se da gleda na otisak ruke u sredini gornje ploče,na osušenu krv, tamnu i mračnu na svjetlu visećih svjetiljki. Onda sepribližio i stao pomnije promatrati. Bio je to otisak ruke, ali koji nije dobijen otiskivanjem ruke. Bio je obrisruke - otisak, dlan i otvoreni prsti - ali nije bilo prekida u slici krvi,nikakvih bora i uleknuća koje bi otkrila ruka koja krvari pritisnuta na tvrdo

drvo; nije bilo nikakvih identifikacijskih oznaka i tragova, nije biloizoliranih dijelova skupljena mesa koje bi otisnulo svoju vlastitukarakteristiku. Otisak je bio poput plosnate, obojene mrlje od komadazamrljana stakla, bez drugih ravnina osim jednog jedinog otiska. Rukavica?Gumena rukavica?David okrenu pogled pa se stade polako vraćati do stubišta u sredinipredvorja. Misli su mu se usredotočile na druge riječi koje je izgovorioneki drugi čovjek. Čudan čovjek s opčinjavaj učim glasom. Možda bi trebalo da papirić pomnije ispitate... Sve vam može postati jasnijeuz pomoć — psihijatrijsku pomoć. Webb odjednom vrisne; strah ga je sve više obuhvaćao dok je trčao do stubištapa jureći do spavaće sobe. Zabuljio se u otipkani papirić na krevetu. Uze

ga s mučninom pa odnese do stolića za dotjerivanje supruge. Upalio jesvjetiljku i proučavao slova pod mlazom svjetla.Da mu je srce moglo prsnuti, prsnulo bi. Ipak, Jason Bourne je hladnoispitivao papirić pred sobom. Ugledao je malčice iskrivljena slova r i slova d kojima gornji djelić nijebio potpun, bio je prekinut na sredini.Kopilad!Papirić su napisali na njegovom pisaćem stroju. Regrutiranje. 746Sjedio je na stijenama iznad obale znajući da mora jasno misliti. Moradefinirati što je pred njim, što se očekuje od njega, a zatim kako ćenadmudriti bilo koga tko njime manipulira. Iznad svega, znao je da se nesmije prepustiti panici, čak ni pomisliti na paniku. Uspaničeni čovjek jeopasan, rizik koji valja ukloniti. Ako prijeđe rub, samo bi osiguraoMarijinu smrt i svoju: to je tako jednostavno shvatiti. Sve je bilo takodelikatno - nasilno delikatno.David Webb je bio izvan pitanja. Jason Bourne mora preuzeti nadzor. Isuse!Sve je to ludo! Mo Panov mu je naložio da šeće obalom - kao Webb - a sadatu mora sjediti kao Bourne, razmišljajući o svemu na način kako bi Bournerazmišljao - on mora zanijekati dio sebe i prihvatiti suprotnost.Čudno, ali to nije bilo nemoguće, čak ni nezamislivo. Jer, Marie je upitanju. Njegova ljubav, njegova jedina ljubav. - Nemoj misliti na takavnačin. Jason Bourne je progovorio: Ona je dragocjen posjed koji ti je oduzet!Vrati ga. David Webb se opet nametne: Ne, ne posjed, moj život!

Jason Bourne: Onda ne poštuj nikakva pravila! Pronađi je! Vrati je natrag! David Webb: ]a ne znam. Pomozi mi!Upotrijebi me! Upotrijebi ono što si saznao od mene. Ti imaš oruđa, imaosi ih godinama. Bio si najbolji u Meduzi. Iznad svega, znao si sesuzdržavati. To si propovijedao, tako si živio. I ostao si živ. Kontrola. Kontrola.Tako jednostavna riječ. Tako nevjerojatan zahtjev. Webb se stade uspinjati po stijenama pa se opet stazom kroz divlju travuuputi na ulicu. Vraćao se staroj viktorijanskoj kući mrzeći njezin naglu,



zaplašujuću, nepravednu prazninu. Dok je hodao, jedno mu je ime zasvijetlilou mislima; vratilo se i uporno ostalo. Lice koje pripada tom imenu polakomu je dolazilo u žarište - vrlo polako jer je taj čovjek budio mržnju u Davidu koja nije bila manje oštra od tuge koju je to imetakođer izazivalo. Alexander Conklin ga je pokušao ubiti - i svaki put je gotovo uspio u svome

naumu. A Alex Conklin - prema svom priznanju, kao i na osnovi svojih brojnihpsihijatrijskih sesija s Mo Panovom, te nejasnih uspomena kojih se Davidsjećao - bio je bliski prijatelj dužnosnika Vanjske službe Webba, njegovetajlandske žene i njihove djece u Kamobdži prije jednog životnog vijeka.Kad je smrt udarila s neba, ispunjavajući rijeku krugovima krvi, David jeslijepo pobjegao u Sajgon opsjednut bijesom koji nije mogao nadvladati, anjegov prijatelj iz Centralne obavještajne službe, Alex Conklin, našao muje mjesto u nezakonitom bataljonu koji su nazvali Meduza.Ako možeš preživjeti obuku u džungli, bit ćeš čovjek koji im treba. Ali budioprezan s njima - sa svakim prokletim pojedincem, svakog prokletog minuta.Odsjeći će ti ruku zbog sata. To su bile riječi kojih se Webb sjećao, aposebno se sjećao da ih je izgovorio glas Alexandera Conklina.

Preživio je okrutnu obuku i postao Delta. Nikakvog drugog imena, već samonapredovanje u alfabetu. Delta jedan. A onda, iza rata, Delta je postao Cain.Cainje za Deltu, a Carlos je za Caina. To je izazov bačen ubojici Carlosu.Ubojica, kojeg je stvorio Treadstone 71, uhvatit će Šakala. Bio je kao Cain, ime za koje je podzemna Europa znala da je zapravo azijskiJason Bourne kad je Conklin izdao Webba. Sve bi bilo drugačije da je naišaona jednostavan čin povjerenja s Alexove strane, ali ga Alex nije mogao naćiu sebi niti pokazati; njegova je gorčina spriječila takvu posebnu milost.Mislio je najgore o svom bivšem prijatelju jer ga je njegov vlastiti osjećajmučeništva natjerao da u to povjeruje. To je podiglo njegovo jako načetosamopouzdanje uvjerivši ga da je on bolji od svog bivšeg prijatelja. Dokje radio s Meduzom, Conklinu je mina raznijela stopalo i njegova sjajnakarijera terenskog stratega bila je odjednom prekinuta. Oboga-ljeni čovjeknije mogao ostati na polju gdje ga je sve veći ugled mogao dovesti do ljestavakojima su se uspinjali takvi ljudi kao što su Allen Dulles i James Angleton,a Conklin nije bio okićen vještinama unutrašnjih birokratskih bitaka kojesu potrebne u Langlevju39. Usahnuo je; svojedobno izuzetni taktičarostavljen je da promatra kako ga prelaze niži talenti, njegovu su ekspertizutražili samo potajno, šef Meduze je bio uvijek u pozadini, opasan, čovjekkoga treba držati na daljini ruke. Dvije godine nametnute neaktivnosti sve dok ga nije potražio čovjek poznatkao Redovnik - Raspućin tajnih operacija - jer je neki David Webb izabranza jedan izvanredni zadatak, a Conklin je godinama poznavao Webba. Stvorenje Treadstone 71, Jason Bourne je postao njegov pro-39 Središte američke Centralne obavještajne agencije (CIA); (op. prev.)

76.11.jizvod, a Carlos Šakal meta. I trideset i dva mjeseca Conklin je pratio tunajtajniju od tajnih operacija sve dok se scenarij nije raspao iščeznućemJasona Bournea i povlačenjem više od pet milijuna dolara s Treadstonovaciriškog računa. Budući da nije imao dokaza za suprotno, Conklin je pretpostavio najgore.Legendarni Bourne je okrenuo kaput; život u paklu tražio je suviše od njega,



a kušnja da se pobjegne iz pakla s pet milijuna dolara u džepu bila je suvišeprivlačna da bi joj se moglo suprotstaviti. Osobito za osobu koja je poznatakao kameleon, specijalist za duboko povlačenje i k tome poznavalac višejezika, osoba koja je s tako malo napora mijenjala izgled i životni stilda bi doslovce iščeznula. Za ubojicu su postavili stupicu s mamcem, a ondaje iščezao mamac otkrivši kradljivca izuzetnog stila. Obo-galjenome

Alexanderu Conklinu to nije bio samo izdajnički čin, već i nedopustivaizdaja. Sjetivši se svega što je njemu učinjeno, stopalo mu je sada samočudna mrtva težina kirurški obavijena ukradenim mesom. Nekad briljantnakarijera sada u ruševinama. Osobni život ispunjen usamljenošću koju je moglaizazvati jedino potpuna posvećenost Agenciji - vjernost koja nije uzvraćena- koja bi prava imao bilo tko drugi da okrene vjeru?I tako je njegov nekad bliski prijatelj, David Webb, postao neprijateljJason Bourne. Ne samo neprijatelj, već i opsjednutost. On je pomagaoustvaranju tog mita; on će ga i uništiti. Njegov prvi pokušaj bio je sdvojicom plaćenih ubojica u predgrađu Pariza. David je zadrhtao sjetivši se tog događaja; još je vidio poraženuCon-klinovu hromu nogu, njegovu obogaljenu figuru u Webbovu ciljniku.

Drugi je pokušaj Webbu bio nekako zamagljen. Možda ga se više nikad nećesjetiti u cijelosti. To se dogodilo u sterilnoj kući Treadstonea, unjujorškoj Sedamdeset prvoj ulici; mudro zamišljena stupica koju jepostavio Conklin, a koja je pobacila zbog Webbovih histeričnih napora dapreživi i, što je prilično čudno, zbog nazočnosti Carlosa Šakala. Poslije, kad se saznala istina, kad je svanulo da je Webb »izdajica« bezizdaje, već se u sve uplela duševna pometnja zvana amnezija, Conklin kaoda se raspao na sastavne dijelove. Za vrijeme Davidovih agonizirajućihmjeseci konvalescencije u Virginiji, Alex ga je nekoliko puta pokušavaoposjetiti, vidjeti svog nekad bliskog prijatelja, objasniti mu, ispričatimu svoj dio te krvave priče - ispričati mu se svakim atomom svog tijela. Međutim, u Davidovoj duši nije bilo ni zaborava ni oprosta.»Ako on prođe kroz ta vrata, ja ću ga ubiti«, bile su njegove riječi. To će se sada promijeniti, pomisli Webb ubrzavajući korak prema svojoj kući.Usprkos Conklinovim manama i dvostrukosti, malo ljudi u obavještajnojzajednici zna toliko internih istina i zna za sve toliko načina kao što 28.ih je razvio Conklin za vrijeme životnog služenja obavještajnoj službi.David se mjesecima nije sjetio Alexa; sada je o njemu intenzivno razmišljaoi odjednom se dosjetio kad je njegovo ime bilo posljednji put spomenuto urazgovoru. Mo Panov je izrekao svoj sud: »Ja mu ne mogu pomoći jer on samne želi da mu se pomogne. On će ponijeti posljednju bocu svog gorkog pićado te velike mračne prostorije za tajne operacije na nebesima koja ćeprasnuti poput bombe u njegovoj žalostivo mrtvoj lubanji. Ako on potrajei dotraje do dana odlaska u mirovinu, krajem godine, ja ću biti iznenađen.

S druge strane, ako ga obori ogorčenost, stavit će ga u luđačku košulju ito će ga zadržati izvan prometa. Kunem se da ne znam kako on odlazi na posaosvakog dana. Ta penzija je vrlo dobra terapija preživljavanja - bolja odbilo čega što nam je Freud ostavio.« Panov je to rekao prije više od petmjeseci. Conklin je još bio na mjestu. Zao mi je, Mo. Njegovo preživljavanje na ovaj ili onaj način - to me nezanima. Sto se mene tiče, njegov status je - mrtav.Sada nije mrtav, pomisli David trčeći stubama prevelikog viktorijan-skogtrijema. Alex Conklin je vrlo živ, bio pijan ili ne, pa čak da je sačuvan



u bourbonu , on ima svoje izvore te kontakte koje je gajio cijelogprofesionalnog života i posvećenosti svijetu sjena koji ga je na krajuodbacio. U tome svijetu postoje neplaćeni dugovi koji se plaćaju iz straha. Alexander Conklin. Broj jedan na Boumeovu popisu prioriteta.Otvorio je vrata i opet zastao u predvorju, ali oči mu nisu vidjele uništenei razbacane stvari. Umjesto toga, logičar u njemu naredio mu je da se vrati

u radnu sobu i otpočne proceduru; bez nametnuta reda nema ničega osimsmetenosti, a smetenost dovodi do pitanja - on to ne može sebi priuštiti.Sve mora biti precizno unutar realnosti koju je stvarao da bi odvratioznatiželjne od realnosti koju je stvarao. Sjeo je za stol i pokušao usredotočiti svoje misli. Pred njim se nalaziouvijek prisutni spiralni notes iz sveučilišne trgovine. Otvorio je debelukoricu i ugledao prvu stranicu s crtovljem. Posegnuo za olovkom... Nije jumogao uzeti u ruke! Zadržao je dah i stisnuo šaku stiskajući sve dok mu noktinisu zabrazdili u meso. Zatvorio je oči pa ih otvorio prisiljavajući rukuda se vrati olovci, naređujući joj da obavi zadatak. Polako, nespretno,prsti su se ovili oko pisaljke pa su pritisnuli tanku žutu izbočinu kojaje vrh pisala stavila u položaj za pisanje. Riječi su bile jedva čitljive,

ali bile su tu.Sveučilište - nazvati predsjednika i dekana. Obiteljska kriza, ne Kanada- ne, tome je moguće ući u trag. Izmisliti - brata u Europi, možda. Američki whiskey čija destilacija sadrži najmanje 51 posto kukuruznogalkohola, a slari u opaljenim hrastovim bačvama, (op. prev.) 79.Da, Europa. Odsutnost - kraća odsutnost, neplaćeni dopust. Odmah. Bit ćeu kontaktu.Kuća - nazvati agenciju za stanarinu, ista priča. Zamoliti Jacka dapovremeno obiđe kuću. On ima ključ. Okrenuti termostat na 60 . Pošta - ispuniti formular na pošti. Neka zadrže svu poštu. Novine - otkazati.Male stvari, proklete male stvari - beznačajna dnevna trivijalnost postajetako strašno važna i treba se za sve to pobrinuti, tako da ne bude nikakvaznaka o iznenadnom odlasku bez planiranog povratka. To je vitalno; on morana to misliti sa svakom riječi koju bude izgovorio. Pitanja treba svestina minimum, neizbježne spekulacije smanjiti do razmjera s kojima će se moćiizaći na kraj, što znači da se mora sučeliti s očitim zaključkom da su njegovinedavni čuvari nekako u svezi s njegovom odsut-nošću. Da bi smanjiovrijednost takva zaključivanja, najpogodnije je naglašavati kratkotrajanje izbivanja i suočiti se s takvim pitanjima jasnim odbijanjem kaona primjer: »Usput rečeno, ako se pitate da li je to u ikakvoj svezi s mojombrigom o osobnoj sigurnosti, ne gubite vrijeme. To je zatvorena knjiga; toionako nije bilo potrebno.« Bolje će znati kako treba odgovarati na takvapitanja kad bude razgovarao s predsjednikom i dekanom; njihova reagiranja

bit će mu vodič. Ako mu išta uzmogne biti vodičem. Ako bude u stanjurazmišljati! Ne povlači ruku - piši dalje. Pokreni tu pisaljku! Ispunistranicu s podsjetnikom na ono što moraš uraditi - pa drugu stranicu, jošjednu! Putovnice, inicijali na lisnicama, na novčarkama ili na košuljamada budu usklađeni s imenima koja će upotrebljavati; rezervacije avionskihkarata - spajanje raznih avionskih linija, bez izvornih letova - O, Bože!Kamo? Marie! Gdje si ti?- Prestani! Kontroliraj se. Ti si sposoban, ti moraš biti sposoban. Tinemaš izbora pa budi što si već bio. Osjeti led. Budi led.



Bez najave, školjku koju je gradio oko sebe razbio je zvuk koji je paraouši, a dolazio je iz telefonskog aparata udaljenog svega nekolikocentimetara od njegovih prstiju. Pogleda ga, proguta i upita se može li neštoučiniti da mu se glas doima barem iz daljine normalnim. Opet se začu zvonce,a u zvonjavi se naslućivala strašna upornost. Ti nemaš izbora. Zgrabio je slušalicu i pritisnuo je takvom snagom da su mu članci na prstima

pobijelili. Uspio je izgovoriti jednu jedinu riječ: »Da?« - Ovdje je centrala za pokretnu zrakoplovnu vezu, satelitski prijenos...- Tko? Što ste rekli? - Imam radiopoziv iz zrakoplova za gospodina Webba. Jeste li vi gospodinWebb, gospodine?-Da.A onda mu je svijet koji je poznavao prsnuo u tisuće rasprslih ogledala,a svako je odražavalo oštru bol. - Davide!- Marie?- Nemoj se predavati panici, dragi! Da li me čuješ, bez panike'. - Glas jojje dolazio kroz atmosferske smetnje; nastojala je da ne viče, ali se u tome

na jedvite jade mogla suzdržavati. - Je li s tobom sve u redu? Na papiriću je pisalo da si povrijeđena -ranjena!- Ja sam dobro. Samo nekoliko ogrebotina, to je sve.- Gdje si ti?- Nad oceanom, uvjerena sam da će ti toliko i oni reći. Ja ne znam; prisililisu me na sedative.- Oh, Isuse! Ja to ne mogu podnijeti. Odveli su te!- Savladaj se, Davide. Ja znam kako ovo djeluje na tebe, ali oni ne znaju.Razumiješ li me što ti kažem? Oni ne znaju! Šalje mu šifriranu poruku; to nije bilo teško dešifrirati. On mora bitičovjek kojeg mrzi. On mora biti Jason Bourne, a ubojica je živ i zdrav iboravi u tijelu Davida Webba.- U redu. Da, u redu. Bio sam izvan svijesti.- Tvoj glas je pojačan - Prirodno.- Puštaju me da razgovaram s tobom tako da znaš da sam živa. - Jesu li te povrijedili?- Ne namjerno.- Što su, dovraga, »ogrebotine«? - Borila sam se. Otimala. I doveli su me na ranč. -Oh!- Davide, molim te! Ne dozvoli im da ti ovo učine! - Meni? Ti si u pitanju!- Ja znam, dragi. Mislim da te oni iskušavaju, možeš li to razumjeti? Opetporuka. Budi Jason Bourne u ime njih oboje, za - oba njihovaživota. - U redu. Da, u redu. - Ublažio je napetost svoga glasa nastojeći

se kontrolirati. - Kad se to dogodilo? - upita je.- Jutros, otprilike jedan sat nakon što si otišao.- Jutros? Kriste, cio dan! Kako?- Pojavili su se pred vratima. Dvojica...- Tko?- Dozvoljeno mi je da kažem da su s Dalekog istoka. Zapravo, ja i ne znamviše nego sam ti rekla. Rekli su mi da pođem s njima, a ja sam

odbila. Utrčala sam u kuhinju i ugledala nož. Jednoga sam nožem ranila u



ruku.- Otisak ruke na vratima- Ja ne razumijem.- Nije važno. - Čovjek želi s tobom razgovarati, Davide. Slušaj ga, ali ne u ljutnji — ne u bijesu - možeš li to razumjeti?

- U redu. Da, u redu, razumijem.Začu se glas muškarca na liniji. Glas je bio oklijevajući, ali precizan;gotovo britanski po akcentu; netko koga je Englez učio engleski ili netkotko je živio u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bez obzira na to, glas je bilo mogućeidentificirati kao orijentalan; akcent je odavao južnu Kinu, jačina glasa,kratki samoglasnici i oštri suglasnici zvučali su kantonski. - Mi ne želimo povrijediti vašu suprugu, gospodine Webb, ali ako budepotrebno, bit će neizbježno. - Ja ne bih da sam na vašem mjestu - odgovori David hladno.- Jason Bourne govori?- On govori.- Priznanje je prvi korak ka razumijevanju.

- Kakvom razumijevanju?- Vi ste uzeli od čovjeka nešto od velike vrijednosti. - Vi ste meni uzeli nešto od velike vrijednosti. - Ona je živa. - Bolje je da tako ostane.- Druga je mrtva. Vi ste je ubili.- Jeste li uvjereni u to? - Bourne se ne bi brzo suglasio ukoliko to neodgovara njegovim ciljevima.- Mi smo vrlo sigurni.- Koji su vam dokazi?- Vidjeli su vas. Visoki muškarac koji je stajao u mračnoj sjeni i trčaokroz hotelske hodnike i preko ljestava za slučaj nužde pokretima planinskemačke. - Onda ja nisam baš bio viđen, zar ne? Niti sam mogao biti viđen. Bio samudaljen tisuće kilometara. - Bourne će uvijek sebi osigurati opciju. - U ovim vremenima brzih aviona, što je udaljenost? - Orijentalac jezašutio, a zatim oštro dodao: - Vi ste odgodili svoje dužnosti za razdobljeod pet dana, prije dva i po tjedna.- A ako vam kažem da sam prisustvovao simpoziju o dinastijama Sung i Yuanu Bostonu - što je sasvim u skladu s mojim dužnostima... 82- Zapanjuje me - uljudno ga prekine glas - da se Jason Bourne služi takotužno slabim izgovorom. Nije želio otići u Boston. Taj je simpozij bio udaljen svjetlosne godineod njegovih predavanja, ali su ga službeno pozvali da prisustvuje. Zahtjev

je stigao iz Washingtona, od Programa za kulturnu razmjenu preko Odjela zaorijentalne studije njegova sveučilišta. Gle! Svaki pijun je na svom mjestu! - Izgovor za što? - Izgovor da je bio što nije bio. Gomila koja se gura oko izložaka, određeniljudi koje su platili da se zakunu da ste bili ondje.- To je smiješno, a da ne kažem otvoreno amaterski. Ja ne plaćam. - Platili su vas.- Doista? Kako?- Preko iste banke koju ste prije upotrijebili u Ziirichu. Gemeinschaft u



Ziirichu - u ulici Bahnhofstrasse, dakako.- Čudno je da nisam primio bankovni izvadak - odvrati David pažljivoslušajući. - Kad ste bili Jason Bourne, u Europi vam izvadak nije ni trebao jer je vašračun bio s tri nule - najtajniji koji je u Švicarskoj doista vrlo tajan.Međutim, mi smo pronašli skicu transfera učinjenog na Gemeinschaft među

papirima jednog čovjeka - mrtvog čovjeka, dakako. - Dakako. Ali ne čovjeka kojeg sam tobože ja ubio. - Zacijelo ne. Ali vi ste onaj koji je naredio da se tog čovjeka ubije, kaoi dragocjeni dobitak mog naredbodavca.- Dobitak je trofej, zar ne?- Oba treba osvojiti, gospodine Bourne. Dosta. Vi ste vi. Dođite u HotelRegent u Kowloonu. Prijavite se pod imenom koje zaželite, ali tražiteapartman šest-devet-nula - kažite da vjerujete da je taj apartman rezerviranza vas.- Kako prikladno. Moje sobe.- To će uštedjeti vrijeme. - Uzet će mi vremena da ovdje sve uredim.

- Uvjereni smo da nećete dizati uzbunu i da ćete postupati brzo kao štoznadete. Budite tamo krajem tjedna.- Računajte na oboje. Vratite mi suprugu na liniju. - Žalim, ali to ne mogu učiniti. - Za ime Krista, vi možete čuti sve što govorimo! - Razgovarat ćete s njom u Kovvloonu. Začu se oštri klik i više nije čuo ništa osim atmosferskih smetnji. Spustioje slušalicu koju je tako čvrsto stezao da mu je prostor između palca i .....83kažiprsta uhvatio grč. Uspio je osloboditi ruku pa ju je tresao svom silom.Bio je sretan što mu je bol omogućila da se postupno ponovo vrati u zbilju.Ljevicom je zgrabio desnu ruku, a lijevi palac grčevito pritisnuo.Promatrajući kako mu se prsti oslobađaju, znao je što mora učiniti - a dane utroši više od sata za svevažne nevažne trivijalnosti. Treba pozvatiConklina u Washington, kanalizacijskog štakora koji ga je pokušavao ubitiusred dana u njujorškoj Sedamdeset prvoj ulici. Alex, bio pijan ilitrijezan, nije razlikovao dan i noć, kao ni operacije koje je tako dobropoznavao, jer kad je bio njegov posao, u pitanju nije bilo ni dana ni noći,sve je bilo isto. Postojale su samo ravne fluorescentne cijevi u uredimakoje nisu nikad zatvarali. Ako bude na to primoran, on će stiskati AlexanderaConklina sve dok krv ne počne teći iz očiju kanalizacijskog štakora; saznatće što mora saznati znajući da će Conklin smoći informacije.Webb nesigurno usta iz stolice; iz radne sobe otišao je u kuhinju gdje sije natočio piće opet zadovoljan što mu ruka, iako je drhturila, nije drhtalakao prije.

Neke poslove može obaviti preko dugih. Jason Bourne nije svoje poslove nikadprepuštao drugima, ali on je još bio David Webb, a na sveučilištu je bilonekoliko ljudi u koje je imao povjerenje - zacijelo ne nastupajući s istinom,već s korisnom laži. Do trenutka kad se vratio u radnu sobu k telefonu, većje izabrao svoj kanal. Kanal, za ime Božje! Riječ iz prošlosti za koju jemislio da je se oslobodio, da ju je zaboravio! Ali, mladić će učiniti štoga bude zamolio; njegovu magistarsku tezu nakon poslijediplomskog studijaocjenjivat će njegov savjetnik, neki David Webb. Iskoristi prednost, bioto potpuni mrak ili zasljepljujuća sunčeva svjetlost, ali upotrijebi je da



bi zaplašio ili je iskoristio iz smilovanja, sto god bude najkorisnije. - Halo, James? Ovdje je David Webb.- Dobar dan, gospodine Webb. Gdje sam zabrljao?- Nisi, Jime. Stvari su se zabrljale oko mene i bila bi mi potrebna malaizvanpredmetna pomoć. Da li bi te to zanimalo? Uzet će ti malo vremena. - Ovog vikenda? Partija?

- Ne, samo sutra ujutro. Možda jedan sat ili tako, ako i toliko. A onda malanagrada u pogledu tvog curriculuma vitae, ako to ne zvuči govnasto. - Samo kažite. - Dakle, u povjerenju - a ja bih cijenio to povjerenje - moram izbivati tjedandana, možda dva tjedna pa bih nazvao vlasti koje su na vlasti i rekao imda me ti zamijeniš. To ti nije nikakav problem; to je zbacivanje dinastijeManču i kinesko-ruski sporazumi, što danas zvuči tako poznato. - 1900. do oko 1912. - odgovori s uvjerenjem kandidat za magistra.84- Malo to rafiniraj i nemoj previdjeti Japance, Port Arthur i starogTeddvja Roosevelta. Postavi jedno do drugog i povuci usporedbe; to samja radio.

- Mogu. Hoću. Udarit ću po izvorima. Sto je za sutra? - Večeras moram otputovati, Jime; supruga mi je već na putu. Imaš lipisaljku?- Da, gospodine.- Ti znaš što oni govore kad se nagomilavaju novine i pošta pa te molimda nazoveš distribuciju novina i odeš do pošte te im kažeš da sve zadrže- potpiši što god imaš za potpisati. Zatim nazovi agenciju Scullv u gradui razgovaraj s Jackom ili Adelom, i reci im...Kandidat za magistra bio je regrutiran. Sljedeći je poziv bio jednostavnijinego je David očekivao jer je predsjednik sveučilišta bio na svečanoj večeriu svoju čast, ali u svome stanu pa se mnogo više zanimao za govor koji ćeuskoro održati nego za tajnovito - mada neuobičajeno - odsustvo svogizvanrednog profesora. - Molim vas nazovite dekana, gospodine Webb. Ja sadasakupljam novac, priloge, prokletstvo.S dekanom baš nije išlo sasvim lako. - Davide, je li to u ikakvoj svezi s onim ljudima koji su se šetali okovas prošlog tjedna? Želim reći, nakon svega, da sam ja jedan od nekolicineovdje koji znaju da ste bili upleteni u neko vrlo psst-psst poslove uWashingtonu.- Ni govora, Doug. To je bila glupost već od početka. Moj je brat ozbiljnoozlijeđen, njegova kola potpuna totalka. Moram otići u Pariz na nekolikodana, možda na tjedan dana, to je sve. - Bio sam u Parizu prije dvije godine. Tamo su vozači potpuni manijaci. - Nije gore nego u Bostonu, Doug, a mnogo je bolje nego u Kairu.- Dobro, mislim da to mogu nekako srediti i pobrinuti se. Tjedan dana nije

tako dugo, a Johnsona već nema mjesec dana, upala pluća... - Ja sam se već pobrinuo - ali uz vaše odobrenje, dakako. Jim Crowt-her,kandidat za magistra, zamijenit će me. To je materijal koji zna i on će sveobaviti kako treba.- Oh, da, Crovvther, pametni mladac usprkos bradi. Nikad nisam vjerovaobradonjama, ali treba dodati da sam ja ovdje bio šezdesetih godi-na.41- Pokušaj pustiti bradu. Možda će učiniti da se osjećaš slobodnim.



41 Mladići koji su sudjelovali u društvenim vrenjima u SAD-u šezdesetihgodina gotovo svi su nosili brade, (op. prev.)JBS.- Pustit ću da me to mimoiđe. Jesi li ti siguran da sve ovo nije povezanos onim ljudima iz State Departmenta? Ja doista moram imati činjenice,Davide. Kako se zove tvoj brat? U kojoj je pariškoj bolnici?

- Ja ne znam bolnicu, ali Marie vjerojatno zna, ona je jutros otputovala.Do viđenja, Doug. Nazvat ću te sutra ili prekosutra. Moram otići na aerodromLogan u Bostonu.- Davide? -Da?- Zašto osjećam da mi nisi rekao svu istinu? Webb se sjetio. - Zato što nikad prije nisam bio u ovakvom položaju -odgovorimu. - Tražiti uslugu od prijatelja zbog nekoga o kome najradije ne bih nimislio.David spusti slušalicu. Let od Bostona do Washingtona ga je izludio zbog fosiliziranog profesorapedanterije - David se nikako nije mogao sjetiti tog predmeta - koji jesjedio uz njega. Čovjekov je glas bio tako uzrujavajuće autentičan kao

jednolični tonovi iskusnog glumca na televiziji koji je glumio ulogu učenogstarijeg člana posredničke kuće i inzistirao na »oni to zarađuju!«. Ta sefraza neprekidno ponavljala u Webbovoj svijesti bez obzira na to što biprofesor rekao, a taj je, bogami, gotovo stalno torokao. Tek kad su sespustili na Nacionalni aerodrom, pedant je priznao istinu: - Bio samdosadan, ali mi oprostite. Strašno se bojim letenja pa zato stalno kvocam.Smiješno, zar ne? - Nikako, ali zašto to niste rekli? Jedva bi se moglo reći da je to zločin. - Strah od jednakih ili podrugljiva osuda, pretpostavljam.- O tome ću voditi računa idući put kad budem sjedio pored nekoga poputvas. - Webb se kratko nasmije. - Možda bih mogao pomoći. - To je ljubazno od vas. I vrlo pošteno. Hvala vam. Mnogo vam hvala. - Nema na čemu. David je uzeo prtljagu s pomične trake i izašao da uzme taksi. Smetalo muje što taksisti ne uzimaju samo jednog putnika, već inzistiraju na tome davoze dva ili više putnika koji idu u istom pravcu. Suputnik na stražnjemsjedištu bila je suputnica, privlačna žena koja je upotrebljavala govortijela u koncertu sa znatiželjnim i pozivajućim očima. Njemu je sve to bilovrlo daleko i besmisleno pa nije vodio o njoj računa, ali joj je zahvaliošto su najprije njega dovezli do cilja. U hotelu Jefferson u Šesnaestoj ulici prijavio se pod lažnim imenom kojeje izmislio u trenutku. Hotel je, međutim, oprezno odabrao; nalazio se blok i pol od Conklinova stana, istog stana u kojemu je oficir CIA-estanovao gotovo dvadeset godina kad nije na terenu. Bila je to adresa zakoju se David pobrinuo da je dobije prije nego je napustio Virginiju - opet

instinkt, nepovjerenje koje je osjećao u utrobi. Imao je i telefonski broj,ali je znao da je beskoristan; ne bi mogao telefonirati Conklinu. Svojedobniultratajni strateg bi podigao sve moguće obrane, više mentalne nego fizičke,a Webb se želio sučeliti s nepripremljenim čovjekom. Neće biti nikakvaupozorenja, jedino prisutnost koja će zahtijevati dug, dug koji stoji, asada ga treba platiti.David je pogledao na sat; bilo je deset minuta do pola noći, vrijeme kojeje prikladno kao bilo koje drugo, a pogodnije od većine drugih trenutakau toku dana i noći. Oprao se, promijenio košulju i napokon izvukao iz kovčega



jedan od dva razmontirana pištolja. Bila su u debeloj torbi obloženojfolijom. Postavio je dijelove na svoja mjesta, iskušao mehanizam za paljenjei ubacio metak u cijev. Držao je oružje u ispruženoj ruci koju je pomnopromatrao i bio zadovoljan da više nema drhtanja. Ruka mu je bila slobodna,nije ju ni osjećao. Prije osam sati ne bi mogao ni pomisliti da bi mogaodržati oružje u ruci, u strahu da na pritisne obarač. To je bilo prije osam

sati, a nije sada. Sada mu je oružje ugodno stajalo u ruci, bilo je dio njega,proširenja Jasona Bournea. Izašao je iz Jeffersonove i sada je hodao Šesnaestom ulicom pa je na ugluskrenuo nadesno; gledao je niz starih stambenih zgrada - vrlo starih zgradakoje su ga podsjećale na smeđe kamene zgrade na njujorškom Upper East Sideu.Bila je čudna logika u tom opažanju sjetivši se Conkli-nove uloge u projektuTreadstone. Sterilna kuća Treadstone 71 na Man-hattanu bila je smeđa kamenazgrada, čudna nabrekla građevina s gornjim prozorima od obojanog modrogstakla. Mogao ju je jasno vidjeti, mogao je jasno čuti glasove, a da sveto baš nije najbolje razumijevao; ta je kuća bila inkubator za JasonaBournea.Učiniti to opet.

Tko je osoba?Kakva mu je prošlost? Njegov način ubijanja? Krivo! Krivo to radiš! Učini to ponovo! Tko je to? Kakva je veza s Carlosom?Prokletstvo, misli! Ne smije biti pogrešaka! Smeđa kamena zgrada. Zgrada u kojoj je stvarno njegovo drugo ja, čovjek kojimu sada tako treba.Eno ga. Conklinov stan. Bio je na drugom katu, prema ulici. Svjetla su bilaupaljena; Alex je kod kuće i budan je. Webb je prešao ulicu svjestan da sumagluština i kiša ispunile zrak raznoseći svjetlo uličnih svjetiljki, svi-87jetle vijence ispod rubova nabrana stakla. Uspeo se stubištem i otvoriovrata kratkog foajea; stade čitati imena ispod kutija za poštu šest stanova.Pored svakog imena bio je mrežasti krug preko kojega bi se posjetilacnajavio.Nije bilo vremena za komplicirane izume. Ako je Panovljev sud bio točan,bit će dovoljan njegov glas. Pritisnuo je Conklinovo dugme i čekao odgovor;čuo se nakon više od pola minute. - Da? Tko je tamo?- Harry Babcock hia - reče David naglašenim akcentom. - Moram te vidjeti,Alex.- Harry? Što je, tako ti...? Dakako, dakako, dođi gore! - Zujalo je, brujaloi odjednom prestalo - prst se pomakao i prekinuo vezu.David je ušao unutra i potrčao uskim stubištem do drugog kata nadajući seda će biti pored Conklinovih vrata kad ih ovaj otvori. Stigao je manje od

sekunde prije Alexa koji je, očiju samo napola u žarištu, gurnuo vrata ipočeo vriskati. Webb se bacio naprijed, jednom rukom čvrsto pritisnuoConklinovo lice, a drugom ga obavio oko vrata i okrenuo ga oko osi; istodobnoje udarcem noge zatvorio vrata.Toliko je prošlo otkad nije fizički napao nekoga, tako dugo da se nije mogaotočno ni sjetiti. Trebalo je da to bude čudno, čak neugodno, ali nije biloni jedno ni drugo. Sve je bilo savršeno prirodno. O, Kriste! - Ja ću maknuti ruku, Alex, ali ako povisiš glas, ruka se vraća na svojemjesto. A ako se vrati, ti nećeš preživjeti, je li to jasno? - David je



uklonio ruku i u istom trenutku odgurnuo Conklinovu glavu.- Ti si vražje veliko iznenađenje - odvrati čovjek iz CIA-e kašljući ivrativši se u ranije mlitavo stanje. - Isto tako, ti pozivaš piće. - Uzimam da je to prilično redovna dijeta. - Mi smo ono što jesmo - odgovorio je Conklin i nespretno posegnuo za praznomčašom na stoliću za posluživanje kave, ispred velikog, prilično izlizanog

kauča. Odnio ju je do mjedenom pločom pokrivenog suhog bara pored zida gdjesu istovjetne boce bourbona stajale u jednom redu. Nije bilo ni miksera,ni vode, samo manje vedro za led; to nije bio bar za goste. Bio je samo zadomaćina; njegov blistavi metal proglašavao ga je ekstravagancijom koju sikućni domaćin može dopustiti. Ostali dio sobe za dnevni boravak nije biou toj klasi. Nekako je ta ploča sobnog bara bila izjava za sebe. - Čemu - nastavi Conklin točeći piće u svoju čašu - imam zahvaliti ovosumnjivo zadovoljstvo? Odbio si da me vidiš u Virginiji - rekao si da bime ubio, a to je činjenica. Tako si rekao. Ubio bi me da sam prošao krozvrata tvoje sobe, to si rekao.- Ti si pijan.- Vjerojatno. Ali, uostalom, u ovo vrijeme, u ovo doba dana obično i jesam.

Kaniš li početi s lekcijom? To neće učiniti vraški mnogo dobra, ali pokušajna stari sveučilišni način, ako baš želiš. - Ti si bolestan.- Ne, ja sam pijan, tako si sam rekao. Zar se ponavljam?- Ad nauseam.42- Zao mi je zbog toga. - Conklin je odložio bocu, ispio nekoliko gutljajaiz čaše i zagledao se u Webba. - Ja nisam prošao kroz tvoja vrata, ti siprošao kroz moja, ali pretpostavljam da to nije bitno. Da li si došao ovamoda najzad izvršiš svoju prijetnju, da ispuniš svoje proročanstvo, da prošlekrivine pretvoriš u ravne pravce ili kako god to nazivaš? Ta priličnovidljiva ravna izbočina ispod tvoje jakne - sumnjam da je to pljoska swhisky-jem.- Više nemam nekog prevladavajućeg poriva da te vidim mrtva, ali, da, mogaobih te ubiti. Ti bi mogao vrlo lako potaći taj poriv. - Očaravajuće. Kako bih to mogao učiniti? - Ako mi ne osiguraš ono što mi je potrebno - a možeš mi osigurati. - Ti mora da znaš nešto što ja ne znam.- Ja znam da ti imaš dvadeset godina u operacijama od sivih do crnih i dasi napisao knjigu o većini. - Povijest - promrmlja čovjek iz CIA-e i ispi gutljaj.- Moguće ju je oživjeti. Za razliku od mog, tvoje je pamćenje nedirnuto.Moje je ograničeno, ali nije tvoje. Potrebne su mi informacije, potrebnisu mi odgovori.- Na što? Za što? - Odveli su moju ženu - jednostavno će David, ali s hladnoćom u toj

jednostavnosti. - Odveli su mi Marie.Conklin je zatreptao kroz fiksirani pogled. - Kaži to opet. Mislim da tenisam dobro čuo. - Čuo si! A vi kopilad - vi ste negdje duboko u tom ogavnom scenariju.- Ne ja! Ja ne bih htio - ja ne bih mogao! O čemu dovraga govoriš? Marieje otišla? - Ona je u avionu iznad Tihog oceana. Trebam je slijediti. Trebam odletjetiu Kowloon.- Ti si lud! Ti si sišao s uma!



42 Do gadosti, do odvratnosti (lat.); (op. prev.)- Slušaj me, Alex. Slušaj pažljivo sve što ću ti reći... — Opet su navrleriječi, ali sada je govorio s kontrolom koju nije smogao kad je razgovaraos Mo Panovom. Pijani Conklin je imao oštrije percepcije od većine trijeznihljudi u obavještajnoj zajednici i morao je razumjeti. Webb nije mogaodopustiti nikakav previd u pričanju; sve treba biti jasno od početka - od

onoga trenutka kad je nazvao Marie preko telefona iz vježbaonice i čuo dakaže: »Davide, dođi kući. Ovdje je netko koga moraš susresti. Brzo, dragi.« Dok je govorio, Conklin je nesigurno prešao preko sobe do kauča i sjeo, alimu oči ni na tren nisu napuštale Webbovo lice. Kad je David završio opisavšihotel iza ugla, Alex je zatresao glavom i posegao za pićem. - To je sablasno - rekao je nakon zajedničke šutnje i njegove intenzivnekoncentracije dok se borio protiv oblaka alkohola. Odložio je čašu. - Činise kao da je poduzeta jedna strategija, ali je krenula krivim smjerom.- Krivim smjerom?- Ostala je izvan kontrole.- Kako?- Ja ne znam - nastavi bivši taktičar; pleo je, ali je nastojao da ne uguši

riječi. - Dali su ti tekst koji može, ali ne mora biti točan, zatim se metemijenjaju - tvoja žena za tebe - i igra nastavlja krivo. Ti reagiraš napredvidljivi način, ali kad spomeneš Meduzu, kažu ti na dosta jasan načinda ćeš izgorjeti budeš li ustrajao. - To je predvidljivo.- To nije način za pripremanje predmeta. Odjednom je tvoja žena na stražnjem plameniku, a Meduza je nadvladavajuća opasnost. Netko sepreračunao. Nešto je krenulo krivo, nešto se dogodilo. - Imaš preostali dio noći i sutra da mi nađeš neke odgovore. Ja sam u sedamsati navečer u avionu za Hong Kong. Conklin sjedne prema naprijed i lagano zatrese glasom dok mu je desna rukadršćući opet posegnula za bourbonom. - Ti si u krivom dijelu grada - rekaoje ispivši gutljaj. - Mislio sam da znaš; to sam zaključio na temelju tvojealuzije na sok43. Tebi nisam ni od kakve koristi. Ja sam izvan dodira, izvangraničnog teritorija, slučaj za koš. Nitko mi ništa ne kaže, a i zašto bi?Ja sam otpadak, Webb. Nitko ne želi imati bilo što prokleto sa mnom. Ja samispran i još jedan korak i bit ću izvan spasa - što je, uvjeren sam, frazazabravljena u tvojoj ludoj glavi.- Da, to je. »Ubij ga, on previše zna«. ' Alkohol;90- Možda me ti želiš tamo smjestiti, je li to - to? Nahrani ga, probudiuspavanu Meduzu i osiguraj da ga maknu njegovi. To bi uravnotežilosituaciju.- Ti si mene tamo stavio - reče David i izvuče pištolj iz korica ispod džepa.

- Da, jesam - suglasi se Conklin kimnuvši glavom i gledajući u oružje. - Zato jer sam ja znao Deltu, a koliko se mene ticalo, sve je bilo moguće-vidio sam te na terenu. Moj Bože, otprasnuo si čovjeku glavu - jednom odsvojih ljudi - u Tam Quanu jer si vjerovao - ti nisi znao, ti si vjerovao- da on radiovezom upravlja vod na Ho Ši Min!44 Nikakva optužba, nikakvaobrana, samo još jedna brza likvidacija u džungli. Ispalo je da si imaopravo, ali moglo je biti i da si se varao! Mogao si ga dovesti, mogli smosvašta saznati, ali ne, ne Delta! On je stvorio svoja pravila. Zacijelo,ti si se mogao okrenuti u Ziirichu!



- Ja nemam pojedinosti o Tam Quanu, ali drugi imaju - reče David smirenomljutnjom. - Odande sam morao izvesti devet ljudi - nije bilo mjesta zadesetoga koji bi nas usporavao ili je mogao pobjeći od nas dajućineprijatelju našu poziciju. - Dobro1. Tvoja pravila. Ti si inventivan pa ovdje nađi usporedbu i za imeKristovo povuci taj obarač kao što si s njim učinio - naš bona fide Jasone

Bourne! Rekao sam ti u Parizu - učini to! - Teško dišući, Conklin je zašutioi svoje podlivene oči usmjerio na Webba; govorio je žalobnim šaptom. - Tadasam ti rekao i sada ti kažem. Izvuci me iz svega. Ja nemam petlje da to učinim. - Mi smo bili prijatelji, Alex! - uzviknu David. - Dolazio si u našu kuću!Jeo si s nama i igrao se s našom djecom! Plivao si s njima u rijeci... - Oh, sto je ovo, Bože! Sve se vraća. Slike, lica... Oh, Kriste, lica...Tijela koja plutaju u krugovima u vodi i krv... Kontroliraj se! Odbaci ih!Odbaci! Sada odmah. Sada!- To je bilo u drugoj zemlji, Davide. I, osim toga - mislim da ne želiš dadovršim rečenicu. - »Osim toga, djevojčura je mrtva«. Ne, volio bih da ne ponoviš tu rečenicu. - Bez obzira na sve - hrapavo će Conklin progutavši gotovo sav whi-sky iz

čaše. - Obojica smo bili eruditi, zar ne?... Ja ti ne mogu pomoći. - Da, možeš. I hoćeš. - Skini se s toga, vojnice. Nema načina. 44 Glavna komunikacija snabdijevanja kojom je Sjeverni Vijetnam slao pomoću ljudstvu i materijalu revolucionarnim borcima na jugu zemlje. Ime jedobila po vijetnamskom državniku i predsjedniku Sjevernog Vijetnama(1954.-69.). (op. prev.)21- Duguju ti. Pozovi ih. Ja tražim isplatu tvojih dugova.- Žao mi je. Ti možeš potegnuti taj obarač kad ti je drago, ali ja se neželim staviti na ono mjesto izvan spasa, niti ću se nalajati o svemu štomi dođe - što mi legitimno dođe. Ako mi se dozvoli da odem na pašnjak, janamjeravam dobro pasti. Oni su dovoljno uzeli. Htio bih nešto natrag. Oficir CIA-e usta s kauča i nespretno se zaputi preko sobe do mjedenog bara.Šepesanje mu je bilo naglašenije nego ga se Webb mogao sjetiti; desna munoga nije bila ništa korisnija od obložene batrljice koju je pod kutom vukaopo podu na očito bolan način. - Noga je gora, zar ne? - neljubazno će David. - Proživjet ću s njom. - I umrijet ćeš s njom - odbrusi mu Webb i podigne automatik. - Jer ja nemogu živjeti bez svoje žene, a tebi nije nimalo stalo. Znaš li kakvim teto čini, Alex? Poslije svega što si nam učinio, svih laži, stupica, izmetakojim si se poslužio da nas prikliještiš s... - Tebi! - upadne mu Conklin u riječ. Napunio je čašu i gledajući u uperenooružje, dodao: - Ne njoj.

- Ubij jedno od nas dvoje i ubio si nas oboje, ali ti to nisi mogao shvatiti.- Nikad nisam posjedovao taj luksus.- Tvoje ušljivo samosažaljenje ti nije dopustilo. Ti samo želiš plivatiu svom tom dreku, a neka piće misli za tebe. »Zbog jebene kopnene mine najebaoje Direktor, Monk ili Siva lisica - Angleton osamdesetih godina«. Ti sipatetičan. Ti imaš svoj život, svoj um... - Isuse, uzmi ih! Pucaj! Povuci prokleti obarač, ali ostavi mi nešto!-Conklin je odjednom popio sve piće; uslijedio je dugi, valoviti, oštarkašalj. Nakon spazma pogledao je Davida vodenih očiju, naglašenih crvenih



vena. - Ti misliš da ti ja ne bih pokušao pomoći da mogu, ti kurvin sine?- hrapavo je prošaptao. - Ti misliš da ja volim to »neka piće misli za tebe«,to u što sam upao? Ti si ograničen, ti si tvrdoglav, Davide. Ti ne razumiješ.-Čovjek iz CIA-e je s dva prsta držao čašu pred sobom i pustio je da padnena tvrdi parket; razbila se, a staklene krhotine odletiše u svim smjerovima.Onda je progovorio visokim jednoličnim glasom dok mu se ispod sluzavih očiju

usnama proširio tužan osmijeh. - Ja ne mogu podnijeti još jedan neuspjeh,stari prijatelju. A ja ne bih uspio, vjeruj mi. Ubio bih vas oboje, a mislimda s time ne bih mogao živjeti. Webb je spustio oružje. - Nema neuspjeha s onim što imaš u glavi, s onimšto si saznao. Bilo kako bilo, izložit ću se riziku; moji su izbori ogra-45 Jedan od prvih, legendarnih rukovodilaca CIA-e. (op. prev.)92ničeni pa ja odabirem tebe. Da budem iskren, ne poznajem nikog drugog. Osimtoga, imamo nekoliko ideja, možda čak i plan, ali treba ga sprovesti najvećombrzinom.- O? - Conklin se uhvatio za bar da bi se uspravio.- Mogu li pripremiti kavu, Alex?

917Crna je kava djelovala otrežnjujuće na Conklina, ali mnogo je snažnijedjelovala činjenica da David ima povjerenja u njega. Bivši Jason Bourne jecijenio talente svog prošlog, najsmrtonosnijeg neprijatelja i to mu je daodo znanja. Razgovarali su do četiri sata izjutra definirajući nejasne crtestrategije, temeljeći je na realnosti, ali pronoseći je mnogo dalje. A kakoje alkohol gubio djelovanje, tako je Conklin sve bolje funkcionirao. Staoje davati oblik onome što je David samo grubo formulirao. Shvatio je osnovnumudrost Webbova pristupa i našao riječi. - Ti opisuješ širenje situacijske krize koja se razvila otmicom Marie, azatim lažima sa svih strana. Ali, kao što si sam rekao, sve to treba obavitivelikom brzinom udarajući ih teško i brzo, bez stanke. - Najprije cijelu istinu - prekinu ga Webb brzo govoreći. - Upao sam ovdjeprijeteći da ću te ubiti. Moje su optužbe zasnovane na svemu što se dogodilo- od McAllisterova scenarija do Babcockove izjave da će poslati skupinu zalikvidaciju da me pronađe... do tog angliciziranoga glasa suhog leda kojimi je rekao da stanem i prestanem s Meduzom ili će me proglasiti umobolnikomi vratiti me u mentalni dvor. Ništa se ne može zanijekati. To se dogodiloi ja prijetim da ću sve objelodaniti, uključujući Meduzu. - Dakle, spiralom ćemo u veliku laž - doda Conklin uzimajući još kave. -Tako neočekivani rez na događajima, bjegunac izvan domašaja oka, da će tosve i svakoga zavrtjeti kao čep u grlu boce. - Kao na primjer?- Još ne znam. O tome moramo porazmisliti. To mora biti nešto sasvim

neočekivano, nešto što će stratege istjerati iz ravnoteže, bez obzira nato tko su oni - jer mi svaki instinkt kaže da su negdje izgubili kontrolu.Ako sam u pravu, jedan od njih će morati uspostaviti kontakt. - Onda izvuci svoje notese - inzistirao je David. - Vraćaj se natrag i nađipet ili šest ljudi koji su logični takmaci. 94.- To bi moglo potrajati satima, čak danima - usprotivi se oficir CIA-e.- Barikade su podignute i ja bi ih morao zaobići. Mi nemamo vremena - tinemaš vremena.



- Mora biti vremena! Stavi se u pokret.- Ima bolji način - odgovori mu Alex. - Panov ti ga je dao. -Mo?- Da. Zabilješke u Stateu, službene zabilješke. - Zabilješke...? - Weeb je nakratko zaboravio; Conklin nije. - Na koji način? - To je kad su započeli novi dosje o tebi. Ja ću se obratiti Unutrašnjojsigurnosti s drugom verzijom, barem s varijacijom koja će zahtijevati

odgovore od nekoga - ako sam u pravu, ako je to negdje napuklo. Te suzabilješke samo instrument, one bilježe, ali ne potvrđuju točnost. Ali ćesigurnosno osoblje koje je odgovorno za njih ispaliti rakete ako pomisleda je tu netko pomiješao papire. Oni će nam obaviti posao... Pa ipak, jošnam je potrebna velika laž. - Alex - reče David i nagne se naprijed u fotelji nasuprot dugom, izlizanomkauču. - Prije nekoliko trenutaka upotrijebio si riječ »bjegunac...« - To samo označava prekid u scenariju, prekid uzorka.- Ja znam što to znači, ali kako bi bilo da ovdje te riječi upotrebljavamodoslovce. Ne bjegunac, već »pobjegla«. Objasnit ću ti. Nazivaju mepatološkim slučajem, shizofreničarom - to znači da ja fantaziram, ja ponekadkažem istinu, a kadšto ne, a ne vjeruje se da sam sposoban primijetiti

razliku.- To oni kažu - suglasio se Conklin. - Neki od njih možda čak i vjerujuu to. Pa?- Zašto da to ne iskoristimo, doista izvan domašaja oka? Reći ćemo da seMarie otela, da je pobjegla. Uspostavila je vezu sa mnom i ja sam na putuprema njoj.Alex se namrgodio, a onda je postupno raširio oči i bore su mu iščezle. - To je savršeno - rekao je tiho. - Moj Bože, to jest savršeno! Pometnjaće se proširiti poput prerijske vatre. U ovako duboko tajnoj operaciji samodva-tri čovjeka znaju sve pojedinosti. Druge drže u mraku. Isuse, možeš lito sebi predočiti? Službeno sankcionirana otmica. Nekolicinu iz srčikemogla bi doista zahvatiti panika pa bi se mogli sudariti pokušavajućispasiti svaki svoje dupe. Vrlo dobro, gospodine Bourne.Bilo je začudno, ali Webb nije odbio takvu primjedbu, jednostavno ju jeprihvatio bez razmišljanja. - Slušaj - rekao mu je, ustajući. - Obojica smoiscrpljeni. Mi znamo kamo smjeramo pa prospavajmo nekoliko sati,95a ujutro ćemo sve još jednom proći. Ti i ja smo prije više godina naučilirazliku između sna od nekoliko minuta i nikakva spavanja. - Ideš li natrag u hotel? - upita ga Conklin.- Nikako - odgovori David gledajući u blijedo, ispijeno lice čovjeka izCIA-e. - Daj mi samo pokrivač. Ja ostajem ovdje, točno ispred bara. - Isto tako, trebalo je da se naučiš kad se ne treba brinuti o nekim stvarima- reče Alex i odšepesa do ormara blizu malog hodnika. - Ako će ovo biti mojposljednji hura - bilo ovako, bilo onako - učinit ću najbolje što mogu. Možda

mi to čak sredi neke stvari. - Conklin se okrenuo pošto je uzeo pokrivači jastuk iz ladice ormara. - Mislim da bih to mogao nazvati nekom vrstomčudne prekognicije, ali znaš li što sam učinio sinoć poslije posla?- Dakako da znam. Između ostalih indicija na podu je i polomljeno staklo. - Ne, mislio sam prije toga. -Što? Zaustavio sam se kod supermarketa i kupio tonu hrane. Odresci, jaja, mlijeko- čak i to ljepilo koje nazivaju zobenim pahuljicama. Želim reći - ja tonikad ne činim. - Bio si spreman za tonu hrane. To se događa.



- Kad se dogodi, ja idem ravno u restoran.- Što je zapravo smisao? - Ti spavaj; kauč je dovoljno velik. Ja ću jesti. Želim još promisliti.Pripremit ću odrezak, možda i jaja. - Potreban ti je san.- Dva, dva i pol sata bit će dovoljno. Onda ću možda uzeti malo te proklete

zobi.Alexander Conklin je hodao hodnikom četvrtog kata State Depart-menta. Manjeje hramao zahvaljujući samoj odlučnosti, ali je zbog toga osjećao i jačubol. Znao je što mu se događa: pred njim je posao koji svojski želi dobroobaviti - čak briljantno, ako mu taj izraz i dalje im neko značenje. Alexje znao da mjesece zlouporabe krvi i tijela nije moguće nadići u nekolikosati, ali nešto se u njemu probudilo. Osjećaj autoriteta obrubljen pravednimgnjevom. Ma gle, ironije! Prije godinu dana htio je uništiti čovjeka kojegsu zvali Jason Bourne; a sada je naglo i sve jače bio opsjednut željom dapomogne Davidu Webbu - zato jer je nepravedno pokušao ubiti Jasona Bournea.To bi ga moglo dovesti do točke izvan spasa, shvaćao je to, ali je pravošto preuzima rizik. Možda savjest ne proizvodi uvijek kukavice. Pokadšto

učini da se čovjek osjeća bolje sam sa sobom. I izgleda bolje, razmišljao je. Prisilio se prohodati više blokova nego bitrebalo pa mu je hladni jesenski vjetar vratio boju u lice koje nije bilogodinama. U kombinaciji s brijanjem i izglačanim uskoprugastim odijelomkoje nije nosio već mjesecima, bio je vrlo malo nalik čovjeku kojeg je Webbsinoć našao. Ostalo je gluma i to je znao dok se približavao sakro-sanktnimdvostrukim vratima šefa Unutrašnje sigurnosti State Depart-menta.Malo je vremena utrošeno na formalnosti, još manje na neslužbeni razgovor.Na Conklinov zahtjev - tj. na zahtjev Agencije - jedan je pomoćnik napustioprostoriju pa se suočio s bivšim brigadnim generalom oštrih crta koji jenekad pripadao armijskoj G-246, a sada je bio na čelu Unutrašnje sigurnostiStatea. Alex je odlučio preuzeti zapovijed svojim prvim riječima. - Ja nisam ovdje po međuagencijskom diplomatskom poslu, generale -vi jestegeneral, zar ne?- Još me tako nazivaju, da. - Prema tome, ne dajem ni prebijene lipe za diplomatsko ponašanje, da lime razumijete?- Počinjem vas ne voljeti, to razumijem. - To - nastavi Conklin - to me najmanje brine. Međutim, ono što me brinejest čovjek koji se zove David Webb. - Što je s njim? - S njim? Činjenica da vi tako brzo prepoznajete to ime nije osobitoumirujuća. Što se događa, generale? - Želite li zvučnik, duše47? - neuljudno će bivši vojnik.- Ja želim odgovore, narednice - to je ono što nam vi i ovaj ured dugujete.

- Odstupi, Conkline! Kad si me nazvao zbog svoje takozvane hitnoće i sverifikacijom centrale, i ja sam se prepustio malom verificiranju. Taj tvojveliki ugled je ovih dana pomalo klimav, a taj izraz upotrebljavam po dobrusavjetu. Ti si piće, duše, i o tome nema nikakve tajne. Prema tome, imašmanje od minute da kažeš što želiš reći prije nego te izbacim. Izaberi -dizalo ili prozor.Alex je proračunao mogućnost da njegovu sklonost piću telegrafiraju. Zurioje u šefa Unutrašnje sigurnosti i govorio staloženo, čak suosjećajno. -Generale, ja ću odgovoriti na tu optužbu jednom rečenicom, a ako ona ikad



dopre do nekoga drugog, ja ću znati od koga je došla, a znat će i Agencija.- Conklin je zastao, a pogled mu je bio jasan i prodoran.46 Obavještajna služba američke kopnene vojske, (op. prev.) Engl. "spook":duh, sablast; u amer. slengu špijun, (op. prev.) 91..1

- Naši su profili često ono što želimo da budu zbog razloga o kojima ne možemogovoriti.Čovjek iz State Departmenta primio je Alexov pogled odgovorivši muoklijevajuće suosjećajnim pogledom. - Oh, Kriste - rekao je mirno. - Mi smoobičavali davati nečasnice48 ljudima koje smo slali u Berlin. - Cesto na našu sugestiju - suglasio se Conklin potvrđujući kimanjem glave.- I to je sve što ćemo reći o toj temi. - Okay, okay. Sišao sam s linije razgovora, ali vam mogu reći da profildjeluje. Jedan od vaših zamjenika direktora rekao mi je da ću izdahnuti odvašeg daha i kad ste na sredini sobe.- Ja čak i ne želim znati tko je on, generale, jer bih mu se mogao nasmijatiu lice. A istina je - ja ne pijem. - Alex je osjetio dječji poriv da nevidljivo

prekriži prste, noge ili prste na nogama, ali sada nije iskoristio nijedannačin te igrarije suprotnosti. - Vratimo se Davidu Webbu -dodao je oštro,bez smilovanja u glasu.- Kakva je vaša žalba? - Moja žalba? Moj prokleti život, vojnice. Nešto se događa, a ja želim znatišto je to! Taj kurvin sin je sinoć prodro u moj stan i zaprijetio da će meubiti. Iznio je neke divlje optužbe imenujući ljude na vašem platnom spisku,kao Harrvja Babcocka, Samuela Teasdalea i Williama Laniera. Provjerili smo;oni su u vašem tajnom odjeljenju i još prakticiraju. Što su to oni dovragaučinili? Jedan mu je doslovno rekao da će za njim poslati grupu zalikvidaciju! Kakav je to jezik? Drugi mu je rekao neka se vrati u bolnicu-on je bio u dvije bolnice i u našoj kombiniranoj, vrlo privatnoj kliniciu Virginiji - svi mi smo ga ondje stavili - i on je izašao s čistim računom!Osim toga, on u glavi ima neke tajne za koje nitko od nas ne želi da izađu.Ali, taj je čovjek gotov da eksplodira zbog nečega što ste učinili vi idiotiili ste dopustili da se dogodi ili ste na to jednostavno zatvorili svojejebene oči! On tvrdi da ima dokaz da ste ušetali u njegov život i preokrenuliga, da ste mu postavili zamku, prešli ga i uzeli mu mnogo više od funtemesa!49- Kakav dokaz? - upita zapanjeni general.- Razgovarao je sa svojom ženom - sada će Conklin odjednom monotonim glasom.-Pa?- Iz njezine kuće su je odvela dvojica muškaraca koji su je nakljukalisedativima i stavili je u privatni mlažnjak. Odveli su je na zapadnu obalu. Vojni dokument o nečasnom otpuštanju iz vojne službe, (op. prev.)

49 Nešto što je nečije zakonito pravo koje se želi ostvarili na nerazboritnačin, osobito u frazi "imati čiju funtu mesa" (iz Shakespeareova Mletačkogtrgovca /1600/ čin IV, prizor 1.); (op. prev.) - Želite reći da su je oteli? - Imate to. A ono zbog čega ćete teško progutati jest činjenica da je čulanjih dvojicu kako razgovaraju s pilotom pa je zaključila da sav taj prljaviposao ima neke veze sa State Departmentom - iz razloga koji nisu poznati- ali je bilo spomenuto ime McAllister. Za vaše prosvjećenje, on je jedanod vaših podtajnika iz Odjela za Daleki istok.



- Sve su to trice i kučine! - Reći ću vam više nego su trice i kučine. Uspjela se izbaviti kad su seu San Franciscu zaustavili zbog goriva. Tada je nazvala Webba u Maineu. Onse zaputio prema njoj - Bog zna gdje - ali bilo bi bolje da raspolažete nekimsolidnim odgovorima ukoliko ne možete utvrditi činjenicu da je on umobolnikkoji je možda ubio svoju ženu - a nadam se da možete - i da nije bilo otmice

- u što se iskreno nadam. - On je umobolnik kojeg treba prijaviti! — uzviknu šef Unutrašnjesigurnosti Statea. - Ja čitam te bilješke. Morao sam - netko drugi je sinoćnazvao zbog toga Webba. Ne pitajte me tko jer vam ne mogu reći. - Što se to dovraga zbiva? - zahtijevao je Conklin. Nagnuo se nad stol srukama na rubu stola da se osloni, ali i radi učinka. - On je paranoidan, što ja mogu reći? On izmišlja i onda u to vjeruje! - To nije ono što su utvrdili vladini liječnici - odgovori mu Conklinledenim glasom. - Dogodilo se da ja znam nešto o tome. -Ja ne znam, prokletstvo!- Možda nikad nećete ni saznati - suglasio se Alex. - Ali govorim kaopreživjeli član operacije Treadstone, nađite nekoga tko mi može reći prave

riječi i tako me smiriti. Netko je ovdje otvorio kutiju s crvima na kojumi želimo vratiti poklopac. - Conklin je izvukao mali notes i kemijskuolovku; napisao je telefonski broj, istrgao stranicu i bacio je na stol.- To je sterilni telefon; pokušaj ulaženja u trag samo će vam dati krivuadresu - nastavio je prodorna pogleda, čvrsta glasa, a lagani drhtaj glasačak se doimao zlokobnim. - Može se upotrijebiti između tri i četiri danasposlijepodne, ne u drugo vrijeme. Neka me u to vrijeme netko nazove. Nijemi stalo tko će to biti i kako ćete vi to učiniti. Možda ćete morati sazvatijednu od vaših slavnih konferencija za zauzimanje stava i politike, ali jaželim odgovore -mi želimo odgovore! - Vi biste se mogli naći u priličnom znoju, znate! - Nadam se. Ali ako ne budem, vas će ovdje dobro nategnuti - jako -jer steprešli na teritorij koji je izvan dostupa. David je bio zahvalan okolnostima što je imao trebao toliko poslova jer bibez njih mogao upasti u duševnu ukočenost i biti paraliziran od na-,29petosti što zna i previše i premalo. Kad je Conklin otišao u Langlev, onse vratio u hotel i započeo svoj neizbježni popis. Popis ga je smirivao;bile su to predradnje za ono što mora obaviti, a prisiljavale su ga da seusredotoči na specifične probleme, a ne na razloge koji su ga ponukali nataj posao. Razglabanje o razlozima bi mu obogaljilo svijest kao što je terenska mina obogaljila Conklinovu desnu nogu. Nije mogao ni razmišljatio Alexu - i tu je bilo previše mogućnosti i nemogućnosti. Niti je mogaotelefonirati svojem nekadašnjem, bivšem neprijatelju. Bourne je biotemeljit, on je bio najbolji. Bivši strateg je projicirao svaku akciju i

reagiranje koje će uslijediti na nju; unaprijed je predviđao da će većnekoliko minuta pošto je telefonirao šefu Unutrašnje sigurnosti StateDepartmenta, biti upotrijebljeni drugi telefoni, a na dva specifičnatelefona bit će postavljeni uređaji za snimanje razgovora. Oba njegovatelefona. I u stanu i u Langlevju. Prema tome, da bi izbjegao prekide ilipresretanja, odlučio je da se ne vraća u svoj stan. S Davidom će se susrestina aerodromu trideset minuta prije Webbova leta u Hong Kong.- Misliš li da si stigao ovdje, a da te nitko nije slijedio? - Upitao jeWebba. - Ja nisam siguran u to. Oni te programiraju, a kad netko pritisne



tipku, drži pogled na konstantnom broju. - Hoćeš li, molim te, govoriti engleski? Ili mandarinski? Te jezike mogugovoriti, ali ne to govno.- Mogli su imati mikrofon ispod tvog kreveta. Nadam se da nisi negdje krivostao.Neće biti njihova međusobnog kontakta sve dok se ne nađu u jednoj čekaonici

aerodroma Dulles, zbog čega je sada David stajao pred blagajnom u trgoviniza prodaju putničkih potrepština u Aveniji Wyoming. Kupio je veliku torbuza unošenje u avion jer je odbacio kovčeg; odbacio je najveći dio svojeodjeće. Smišljeni postupci — smotrenost - sve mu se to vraća, a sjetio sei neželjene opasnosti koja slijedi čekanjem na aerodrom-skom prostoru sprtljagom. Kako je želio veću anonimnost ekonomske klase, možda mu nećedozvoliti da unese unosnu torbu za dva odijela. Sve što mu treba kupit ćena mjestu gdje bude, a to znači da mu je potrebno mnogo novaca kako bi mogaoodgovoriti nizu možebitnosti. Ta je činjenica odredila njegov idući korak- banka u Četrnaestoj ulici. Prije godinu dana, dok su vladini ispitivači ispitivali što je preostalood njegova sjećanja, Marie je mirno i brzo povukla novac koji je David

ostavio u ciriškoj Gemeinschaft banci, kao i onaj koji je transferirao uPariz kao Jason Bourne. Ona je novac telegrafski poslala na otočje Cavmangdje je poznavala kanadskog bankara pa je otvorila prikladno povjerljiviračun. Uzimajući u obzir što je Washington učinio njezinom mužu - oštećenjesvi-IMjesti, fizička patnja i gotovo gubitak života jer su ljudi odbili čutinjegove pozive za pomoć - ona je pustila vladi da se lako izvuče. Da je Davidodlučio podići tužbu, a unatoč svemu to još nije izvan pitanja, svaki vještibranitelj bi na sudu zahtijevao isplatu odštete veće od deset milijunadolara, a ne ugrubo nešto više od pet. Ona je glasno razmišljala u pogledu zakonske nadoknade pred jednim izuzetnonervoznim zamjenikom direktora Centralne obavještajne agencije. Nijeraspravljala o novcu koji je nestao, već je samo rekla da je sa svojimfinancijskim iskustvom zaprepaštena saznavši kako je malo zaštite bilonamijenjeno teško zarađenim dolarima američkih poreznih obveznika. Svojuje kritiku iznijela šokiranim, iako blagim glasom, ali su njezine očigovorile nešto drugo. Dama je bila vrlo inteligentna, vrlo motiviranatigrica pa je njezina poruka našla put. Tako su mudriji i oprezniji ljudiuvidjeli logiku njenog razmišljanja i pustili su da stvar padne u vodu. Novacje bio pokopan uz supertajne dogovore »samo za oči«. Kada god bi im zatrebalo dodatnih novaca - putovanje, automobil, kuća - Marieili David bi nazvali svoga bankara na Caymanima i on bi preko žice uputiozatražena sredstva bilo kojoj od pet tuceta recipročnih banaka u Europi,Sjedinjenim Državama, na tihooceanskim otocima i Dalekom istoku, izuzev

Filipina.S telefona za plaćanje u Aveniji Wyoming Webb je pozvao na račun banke iblago iznenadio svog prijatelja bankara iznosom koji mu je odmah trebao tesvotama koje je želio da mu se stave na raspolaganje u Hong Kongu. Dio iznosaza telefonski poziv koji je on morao unaprijed uplatiti bio je osam dolara,a zatražio je više od pola milijuna dolara. - Ja pretpostavljam da moja draga prijateljica, mudra i predivna Marie,odobrava, Davide?- Ona mi je rekla da vas nazovem. Rekla je da se ne želi baviti sitnicama.



- Kako je to njoj slično! Banke na koje ćete se obratiti jesu... Webb jeizašao kroz debela staklena vrata banke u Četrnaestoj ulicinakon što je proveo dvadeset uzrujavajućih minuta s potpredsjednikom kojije suviše nastojao da se nametne kao instant prijatelj. U džepu je imao50.000 dolara, četrdeset u novčanicama od 500 dolara, dok je ostatak biou raznim novčanicama.

Zatim je zaustavio taksi koji ga je odvezao do kuće u D.C. North Westu gdjeje živio čovjek koji ga je poznavao u njegovim danima Jasona Bournea, čovjekkoji je obavio izuzetan posao za Treadstone 71 State Departmenta. Bio jeto Crnac srebrne kose koji je bio vozač taksija sve do jednog dana kad jeputnik ostavio fotoaparat Hasselblad u njegovim101kolima, a nije se pojavio da ga vrati natrag. To je bilo prije više godina,a taksist je nekoliko godina eksperimentirao i našao svoj pravi poziv.Sasvim jednostavno, bio je genij »preinaka« - njegova su specijalnost bileputne isprave i vozačke dozvole s fotografijama te osobne iskaznice za onekoji su došli u sukob sa zakonom uglavnom zbog težih krivičnih djela. Davidse nije sjećao tog čovjeka, ali je pod Panovljevom hipnozom izrekao njegovo

ime - nevjerojatno je, ali ime mu je bilo Cactus - i Mo je doveo fotografau Virginiju da mu pomogne podjariti dio Webbova pamćenja. Za vrijeme njegovaprvog posjeta, u očima starog Crnca bilo je topline i zabrinutosti i, premdaje to bilo nespretno, zatražio je dozvolu od Panova da Davida posjećujejednom tjedno.- Zašto, Cactus? - On je uskomešan, gospodine. Ja sam to vidio kroz leće prije nekolikogodina. Nešto u njemu nedostaje, ali unatoč svemu, on je dobar čovjek. Jamogu s njim razgovarati. Sviđa mi se, gospodine. - Dođi kada god ti je drago, Cactuse, i molim te zaboravi to »gospodine«.Taj privilegij rezerviraj za mene... gospodine.- Bože, kako se vremena mijenjaju. Ja nazovem jedno od svoje unučadi dobrimniggerom, a on mi hoće skočiti na glavu. - I trebalo bi... gospodine.Webb je izašao iz taksija i rekao vozaču da pričeka, ali je ovaj odbio. Davidmu je ostavio minimalnu napojnicu i pošao travom zaraslom stazom odpješčanika do stare kuće. Na neki način ga je podsjećala na kuću u Mai-neu:bila je prevelika, prekrhka i vapila je za popravcima. On i Marie su odlučilikupiti kuću na obali čim prođe godina dana; nije bilo primjereno da se netomimenovani izvanredni profesor po dolasku naseli u zonu visokih najamnina.Pozvonio je.Vrata su se otvorila i Cactus ga je, žmirkajući ispod velikog zelenogsjenila, pozdravio tako neusiljeno kao da su se vidjeli prije nekoliko dana.- Ti imaš metalne kape na glavčinama kotača, Davide? - Nema automobila i nema taksija; taksist nije htio čekati.

- Mora da si čuo za sve te neosnovane glasine koje kruže u fašističkom tisku.Ja imam tri strojnice na prozorima. Uđi, nedostajao si mi. Zašto nisi nazvaoovog starog momka?- Tvoga broja nema u imeniku niti ga daju na centrali, Cactuse.- Mora da je to neki previd.Nekoliko su minuta razgovarali u Cactusovoj kuhinji, dovoljno dafotograf-specijalist shvati da se Webbu žuri. Starac je odveo Davida u svojuradnu sobu, stavio tri Webbove putovnice pod nakošenu svjetiljku I



da ih bolje razgleda pa je rekao svome klijentu da sjedne ispred kamere sotvorenim lećama. - Kosu ćemo napraviti svijetlopepeljastu, ali ne tako plavu kao što si bionakon Pariza. Pepeljasti se ton mijenja s osvjetljenjem, a istu slikusvakoga od ovih malih dragonja možemo upotrijebiti sa znatnim razlikama -i dalje zadržavajući lice. Ostavit ću samo obrve, pobrljao bi ih.

- A što je s očima? - upita David.- Nema vremena za one pomodne raskošne kontaktne leće koje si prije imao,ali i s tim ćemo nekako izaći na kraj. Postoje normalna stakla s točnoobojenim prizmama na pravome mjestu. Imaš plave oči, smeđe ili crne»španjolska armada«50, ako ih hoćeš. - Uzmi sve tri - rekao je Webb.- Skupe su, Davide, i samo gotovina.- Imam je sa sobom.- Nemoj s tim hodati unaokolo.- A sada kosa. Tko?- Niz ulicu. Jedna moja suradnica koja je imala svoju trgovinu zauljepšavanje sve dok žandari nisu pogledali što je u gornjim sobama. Ona

fino radi. Hajde, ja ću te povesti. Nakon jednog sata Webb se izvukao ispod sušilice u maloj, dobroosvijetljenoj sobici pa stade gledati rezultat u velikom ogledalu.Uljepšiva-čica i vlasnica čudnog salona, oniska Crnkinja uredno počešljanesive kose, stajala je pored njega i ocjenjivala rezultate.- To si ti, ali nisi ti - rekla mu je najprije kimajući glavom, a onda tresućinjome.- Lijepo obavljen posao, to moram reći. I bio je, pomisli David gledajući na sebe. Ne samo da je njegova tamna kosabila mnogo, mnogo svjetlija, već je odgovarala tonu kože njegova lica. Osimtoga, kosa se doimala lakšom, očešljana, ali znatno nemarnija - kao da juje vjetar ispuhao, kako piše u oglasu. Čovjek u kojega je gledao bio je ion sam i netko na koga je umnogome podsjećao - ali to nije bio on.- Slažem se - sada će Webb. - Doista vrlo dobro. Koliko?- Tri stotine dolara - jednostavno će žena. - Dakako, to obuhvaća i petpaketića posebno izrađenog praška za ispiranje s uputama i s najčvršćestisnutim usnicama u Washingtonu. Prvo će vam trajati dva-tri mjeseca, adrugo do kraja vašeg života. - Vi ste pravo srce. - David posegnu u džep, izvadi lisnicu, izbrojinovčanice i uruči ih tamnoputoj dami. - Cactus je rekao da ga nazovete kadzavršite. 1 Sivocrna, boja antracita; (op. prev.)102..j- Nema potrebe; on zna koliko to traje. Eno ga u razgovaraonici.

- Razgovaraonici?- Oh, da, smatram da je to hodnik s otomanom i podnom svjetiljkom, ali jato volim nazivati sobom za razgovor. Lijepo zvuči, zar ne? Foto-sjedeljka je brzo prošla, a Cactus ju je prekidao preoblikujući muobrve četkom za zube i sprejem za tri posebne snimke te mijenjajući mu obućuu vidu drugih košulja i jakni. Cactus je imao garderobu dostojnu kuće kojasnabdijeva kostimima. Konačno mu je stavio na nos dva para naočala, odkornjačevine i one čeličnog okvira, što je na dvjema putovnicama promijenilonjegove bademaste oči najprije u plave, a onda u smeđe. Specijalist je onda



kirurški oprezno nastavio s umetanjem fotografija na njihova mjesta, a podvelikim snažnim povećalom vješto je utiskivao originalne perforacije StateDepartmenta s oruđem njegova vlastitog nacrta. Kad je završio, uručio jetri putne isprave Davidu da ih on odobri.- Neće se nikakav tamo neki carinski džokej uhvatiti oko njih - s uvjerenjemće Cactus.

- Izgledaju autentičnije nego prije. - Očistio sam ih, što će reći da sam im dodao nekoliko bora i koju godinu.- To je strašan posao, stari prijatelju - stariji nego se mogu sjetiti, jato znam. Koliko ti dugujem?- Oh, k vragu, ja ne znam. Bio je to samo poslić, a i prošla je cijela dugagodina sa svim tim zajebavanjima...- Koliko, Cactuse?- Što je ugodno? Pretpostavljam da nisi na Ujakovom51 platnom spisku. - Nije mi loše, hvala ti. - Pet stotina je fino.- Pozovi mi taksi, molim te.- Predugo traje, a i to ako ga uspiješ ovamo dobiti. Moj te unuk čeka; odvest

će te kamo god želiš. On je poput mene, ne postavlja pitanja. A tebi se žuri,Davide, to osjećam. Dođi, otpratit ću te do vrata. - Hvala ti. Ostavit ću ti gotovinu ovdje na stolu. - Fino.Leđima okrenutim Cactusu Webb je izvadio novac iz džepa i izbrojio šestnovčanica po 500 dolara te ih ostavio na zamračenom dijelu stola u studiju.Putna isprava po 1000 dolara je poklon, ali da je ostavio više, povrijediobi svog starog prijatelja.51 Ujak Sam (Uncle Sam), utjelovljenje vlade Sjedinjenih Država na temeljuhumorističnog tumačenja slova U.S. koja su bila otisnuta na kutijama svojnom hranom za vrijeme rata 1812. godine, (op. prev.)104Vratio se u hotel, ali je izašao iz automobila nekoliko blokova prije, usredvrlo prometnog raskršća, tako da Cactusov unuk ne bude kompromitiran akoikad dođe u pitanje njegova adresa. Dogodilo se da je mlađi završni studentna američkom sveučilištu i, premda je očito obožavao svoga djeda, isto jetako bio zabrinut jer nije htio biti dijelom starčevih poslova - Ovdje ću izaći - reče David usred zaustavljena prometa. - Hvala vam - odgovori mladić ugodno smirena glasa, ali mu se u inteligentnimočima čitalo olakšanje. - To veoma cijenim.Webb ga pogleda. - Zašto ste to učinili? Želim reći, za nekoga tko će postatipravnik, pomislio bih da će mu antena raditi prekovremeno kad je u pitanjuCactus.- I radi, stalno. Ali, on je velika stara tipčina koja je mnogo učinila zamene. Osim toga, nešto mi je rekao. Rekao je da će mi biti privilegij da

vas upoznam, da će mi možda za nekoliko godina reći tko je bio stranac umojim kolima.- Nadam se da ću se vratiti mnogo prije i sam vam reći. Ja nisam privilegij,ali postoji priča za ispričati koja bi mogla završiti u pravnim knjigama.Do viđenja. Vrativši se u hotelsku sobu, David se suočio s posljednjim što mora obaviti,a što ne mora napisati; to je znao. Mora izabrati odjeću koju će uzeti uveliku putnu torbu i otarasiti se ostataka svojih stvari uključujući i dvaoružja koja je donio iz Mainea, u svojoj jarosti. Jedna je stvar rastaviti



oružje i zamotati u foliju dijelove koje će staviti u putni kovčeg, a sasvimdruga prenijeti oružje kroz sigurnosna vrata. Pronašli bi ga, pronašli binjega. Očistit će ih, uništiti udarne igle i kutije obarača pa ih bacitiu kanalizaciju. Oružje će kupiti u Hong Kongu. To neće biti teško. Ostala je posljednja stvar koju je morao obaviti, a bila je teška i bolna.Morao se prisiliti da sjedne i ponovo promisli o svemu što je rekao Edward

McAllister onog predvečerja u Maineu - svega o čemu su govorili, osobitoriječi koje je izgovorila Marie. Nešto je bilo pokopano negdje u tomviso-konabijenom satu otkrića i sučeljavanja, a David je znao da je topropustio - sada mu to nedostaje.Pogledao je na sat. Bila su 3 sata i 37 min; dan se brzo i nervozno približavaokraju. Mora izdržati! Oh, Bože, Marie! Gdje si ti? Conklin odloži svoju čašu s bljutavim pivom od đumbira na izrezuc-kani mokrišank neuglednog lokala u Devetoj ulici. Bio je redovan gost iz jednostavnograzloga što nitko iz njegova profesionalnog kruga - i od onoga što je ostalood njegova društvenog kruga - ne bi ni u kojem slu-105čaju ušao kroz njegova prljava staklena vrata. Bilo je određene slobode u

toj spoznaji, a drugi su ga gosti prihvatili; nazvali su ga »vezalicom« jerbi odvezao kravatu istog trenutka kad bi ušao i odšepesao do stolice poredstroja za igru na kraju šanka. A kada bi god ušao, čekala ga je čaša napunjenabourbonom. Isto tako, vlasnik-barmen nije se protivio što bi Alex primaopozive u antikvitetnoj govornici s telefonom na zidu. To je bio njegov»sterilni telefon« koji je sada zvonio. Conklin se odvuče preko poda, uđe u staru kabinu i zatvori vrata. Uzeslušalicu. - Da? - reče. - Je li to Treadstone? - upita muški glas čudna zvuka. - Bijah tamo. A vi?- Ne nisam, ali ja sam podoban za dosje, za čitavu tu zbrku. Glas! pomisli Alex. Kako ga je Webb opisao? Angliciziran? Srednji dioatlantske obale, rafiniran, svakako ne uobičajen. Bio je to isti čovjek.Gnomi rade; napredovali su. Netko se boji.- Onda sam uvjeren da vaše sjećanje korespondira sa svime što sam tamonapisao jer sam ja bio tamo i to ispisao - sve sam to zabilježio. Činjenice,imena, događaje, ostvarenja, dokaze, potpore... sve, uključujući priču kojumi je Webb sinoć ispričao. - Onda mogu smatrati da će, ako se dogodi nešto ružno, vaša volumi-noznareportaža pronaći put do senatskog pododbora ili do krda kongresnih čuvara.Jesam li u pravu?- Veseli me što razumijemo jedan drugoga.- To ne bi izazvalo ništa dobra - odgovori mu čovjek s visine, kao da sejedva udostojao.

- Kad bi se nešto ružno dogodilo, ne bi mi bilo stalo. - Vi ste pred mirovinom. Vi mnogo pijete.- Nisam uvijek. Obično postoji razlog za jedno i za drugo za čovjeka mojedobi i kompetencije. Da li bi se i to moglo uplesti u određeni dosje? - Zaboravimo to. Razgovarajmo.- Ne prije nego kažete nešto pobliže. Treadstone je bio povezan i ovdjei ondje; to nije tako bitno.- U redu. Meduza.- Jače - primijeti Alex. - Ali ne i dovoljno jako.



- Vrlo dobro. Kreacija Jasona Bournea. Redovnik.- Toplije.Sredstva koja nedostaju - koja nikad nisu bila obračunata niti su vraćena- proračunata na oko pet milijuna dolara. Ziirich, Pariz i točke na zapadu.- Bilo je govorkanja. Potrebna mi je glavna ploča. - Dat ću vam je. Smaknuće Jasona Bournea. Datum je bio dvadeset treći

svibnja u Tam Quanu... i istoga dana u New Yorku nakon nekoliko godina. USedamdeset i prvoj ulici. Treadstone sedamdeset i jedan.Conklin je zatvorio oči i duboko disao osjećajući šupljinu u vratu. - U redu - rekao je tiho. - Vi ste u krugu.- Ne mogu vam dati svoje ime.- Sto mi namjeravate dati?- Jednu riječ: odstupite. - Vi mislite da ću ja to prihvatiti? - Morate - reče glas, a svaka je riječ bila precizna: - Jer Bourne jepotreban tamo kamo ide.- Bourne? - Alex se zabulji u telefon.- Da, Jason Bourne. Njega je nemoguće regrutirati na normalan način, to oboje

znamo.- I tako mu kradete njegovu ženu? Proklete životinje! - Neće joj se ništa dogoditi. - Možete li to i garantirati? Vi nemate kontrole! Sada mora da se služitedrugom i trećom stranom, a ako ja poznajem svoj posao - a poznajem ga -vjerojatno ste ih platili naslijepo, kako vam se ne bi moglo ući u trag;vi čak ne znate tko su oni... Ha, vi me ne biste nazvali da ste to znali!Kad biste ih mogli doseći i dobiti verifikaciju koju želite, vi ne bisterazgovarali sa mnom!Kulturni glas uze stanku. - Onda smo oboje lagali, zar ne, gospodine Conklin?Žena nije pobjegla, nije bilo poziva Webbu. Ništa. Vi ste bili u ribolovu,kao i ja, i obojica smo se vratili bez ulova.- Vi ste barakuda32, gospodine Bezimeni.- Vi ste bili gdje sam ja, gospodine Conklin. Sve tamo do Davida Webba...A sada, što vi možete meni reći? Alex je opet osjetio šupljinu u grlu, a sada se tome pridružila i oštra bolu prsima.- Vi ste ih izgubili, zar ne? - prošaptao je. - Vi ste nju izgubili.- Četrdeset osam sati nisu vječnost - oprezno će glas. - Ali vi se paklenski trudite da uspostavite kontakt! - optužio ga jeConklin. - Pozvali ste svoje kanale, ljude koji su unajmili slijepce53, iodjednom njih tamo nema - ne možete ih pronaći. Isuse, izgubili ste nadzornad njima! Događaji su krenuli izvan pravca! Netko vam je ušetao u 52 Bilo koja grabežljiva koštana riba uglavnom tropske obiteljiSphvraenidae, osobito Sphvraena barra-cuda, koja napada čovjeka, (op.

prev.)53 U špijunskom žargonu slijepci su veze kojima je povjereno izvršavanjestrogo ograničenih zadataka, tj. ne prate akciju od početka do kraja. (op.prev.)strategiju, a vi nemate ni približnu predodžbu tko je on. Odigrao je vašscenarij i uzeo vam ga.- Naše zaštitnice su vani - suprotstavio se čovjek, ali bez sigurnosti kojuje pokazivao prošlih trenutaka. - Najbolji ljudi na terenu obrađuju svakopodručje.



- Uključujući McAUistera? U Kowloonu? Hong Kong? - Vi to znadete?- Znam.- McAllister je prokleta budala, ali je dobar u onome što radi. I da, onje tamo. Mi nismo uspaničeni. Vratit ćemo snagu. - Vratiti što? - upita ga Alex ispunjen bijesom. - Robu? Vaša je strategija

pobacila! Netko drugi vodi igru. Zašto bi vam vratio robu? Vi ste ubiliWebbovu ženu, gospodine Bezimeni! Sto ste dovraga mislili da radite? - Mi smo ga samo htjeli dobiti tamo - glas će obrambeno. - Objasniti stvari,pokazati mu. On je nama potreban. - Zatim čovjek nastavi svojim mirnim tonom.- A, koliko je nama poznato, sve je još u pravcu. Komunikacije su notornoslabe u tom dijelu svijeta.- Ex-culpa za sve u ovom poslu.- U većini poslova, gospodine Conklin... Kako vi čitate događaje? Sada samja koji postavljam pitanja - vrlo iskreno. Vi imate određeni ugled. - Imao, Bezimeni.- Ugled je nemoguće oduzeti ili mu se suprotstaviti, može mu se samo dodati,pozitivno ili negativno, dakako.

- Vi ste izvor netražene informacije, da li vam je to poznato? - Osim toga sam u pravu. Bilo je rečeno da ste bili jedan od najboljih. Kakovi to čitate? Alex zatrese glavom u kabini; zrak je bio loš, a galama izvan njegova»sterilnog« telefona bila je sve jača u neuglednom kafiću u Devetoj ulici.- Onako kako sam prije rekao. Netko je pronašao što vi planirate - što graditeza Webba - pa je to odlučio preuzeti u svoje ruke. - Za ime Božje, zašto? - Zato što tko god to bio, treba Jasona Bournea više nego vi - odvrati Alexi spusti slušalicu. Bilo je 6 sati i 28 minuta kad je Conklin ušao u čekaonicu aerodroma Dulles.On je čekao u taksiju u ulici niže od Webbova hotela i slijedio Davida dajućivozaču precizne upute. Imao je pravo, ali nije imalo svrhe opterećivatiDavida tom spoznajom. Dva siva plvmoutha uzela su na oko Da-vidov taksi ialternativno mijenjala položaj za vrijeme praćenja. Neka bude tako. Neki Alexander Conklin bi mogao biti obješen, ali možda i ne bude.Ljudi iz Statea ponašali su se glupo, pomisli bilježeći im brojeve. Opazioje Webba u zamračenom stražnjem dijelu. - To si ti, zar ne? - upita Alex povlačeći svoju mrtvu nogu na podignutidio gdje su bila sjedišta. - Da li osobe plave kose doista više uživaju uživotu? - Djelovalo je u Parizu. Sto si našao? - Našao sam puževe ispod kamenja koji ne mogu naći put da izađu na površinu.Ali, uostalom, oni ionako ne bi znali što će sa sunčevim svjetlom, zar ne? - Sunce osvjetljava, ali ti ne. Prekini s glupostima, Alex. Za nekoliko

minuta ja moram do izlaznih vrata.- U nekoliko riječi, oni su razradili strategiju kako da te dovedu doKowloona. Zasnovana je na prethodnom iskustvu...- To možeš ispustiti - reče David. - Zašto? - Čovjek koji im treba si ti. Ne ti - Webb, njima treba Bourne.- Jer kažu da je Bourne već tamo. Rekao sam ti što je McAllister rekao.Je li on ušao u to? - Ne, toliko mi nije rekao, ali se možda mogu s tim poslužiti da ilipritisnem. Međutim, rekao mi je nešto drugo, David, a ti to moraš znati.



Ne mogu pronaći svoje kanale pa tako i ne znaju tko su slijepci niti štose događa. Oni misle da je to privremeno, ali su izgubili Marie. Netko drugite tamo želi, a on je sada preuzeo igru. Webb prinese ruku ka čelu zatvorenih očiju i odjednom, u tišini, suze mupoteknu niz obraze. - Vratio sam se natrag, Alex. Natrag u toliko toga čegase ne mogu sjetiti. Toliko je volim, toliko mi treba!

- Skrati to! - naredi mu Conklin. - Prošle noći si mi razjasnio da još imamduha, iako ne baš mnogo od tijela. Ti imaš jedno i drugo, oboje. Učini dase znoje!- Kako?- Budi ono što žele da budeš - budi Kameleon! Budi Jason Bourne.- Već je prošlo dugo... - Ti to još možeš učiniti. Igraj po scenariju koji su ti dali. - Nemam drugog izbora.Iz zvučnika se začu posljednji poziv za let 26 do Hong Konga.Sijedi je Havilland vratio slušalicu u viljušku, naslonio se na naslonjači preko sobe pogledao u McAUistera. Podtajnik u State Departmentu stajaoje blizu velikog globusa koji se može obrtati oko osi, a položen je na or-

109namentalni tronožac ispred police s knjigama. Kažiprst mu se nalazio nanajjužnijem dijelu Kine, ali su mu oči bile uperene u ambasadora. - Učinjeno je - rekao je diplomat. - On je u avionu za Kowloon.- To je Bogu strašno - odgovori McAllister.- Uvjeren sam da se to vas tako doimlje, ali prije nego izrečete sud,izvažite prednosti. Sada smo slobodni. Mi više nismo odgovorni za događajekoji će se dogoditi. Njima manipulira nepoznata strana. - Koja smo mi! Ponavljam, to je Bogu strašno! - Da li je vaš Bog razmotrio posljedice ako ne uspijemo?- Nama je dana slobodna volja. Jedino nas naša etika ograničava. - Banalnost, gospodine podtajniče. Postoji veće dobro. - Postoji i ljudsko biće, čovjek kojim manipuliramo, kojega guramo natragu njegove more. Imamo li to pravo?- Mi nemamo izbora. On može učiniti što nitko drugi ne može - ako mu damorazlog da to učini. McAllister je okrenuo globus; kugla se okretala dok se on usmjerio premastolu.- Možda ne bi trebalo da to kažem, ali ću ipak reći - rekao je stojeći ispredRavmonda Havillanda. - Ja mislim da ste vi najnemoralniji čovjek kojeg samikad susreo.- Pojavnosti, gospodine podtajniče. Ja imam jednu krepost koja nadilazisve grijehe koje sam počinio. Ja ću učiniti bilo što, odat ću se svimnepoštenostima da bih zaustavio ovaj planet da se ne rasprsne. A to uključujei život jednog Davida Webba - poznatog, tamo gdje ga trebam, kao Jason

Bourne.8Izmaglice su se dizale poput providnih šalova iznad Victoria Harboura dokje veliki mlažnjak bio u posljednjem krugu prije konačnog spuštanja naaerodrom Kai-tak. Rana jutarnja sumaglica bila je gusta, obećanje vlažnogdana u koloniji. Dolje, na vodi, džunke i sampani njihali su se gore-doljepored obale uz usidrene teretne brodove, zdepaste teglenice, dašćućevišepalubne ferry-boate i tu i tamo poneke pomorske patrole koja je šibalalukom. Kako se avion spuštao na aerodrom u Kowloonu, gusto zbijeni redovi



nebodera na otoku Hong Kong doimali su se alaba-sterskim divovima kojiprodiru kroz izmaglice i odražavaju prvu prodornu svjetlost jutarnjegsunca.Webb je proučavao donji prizor kao čovjek obuzet strašnom nape-tošću isablasno ravnodušnom znatiželjom. Tamo negdje dolje na kiptećemprenapučenom teritoriju nalazi se Marie - to je bila osnovna tema njegovih

misli, najbolnije o čemu je mogao razmišljati. Pa ipak, drugi dio njega bioje ispunjen hladnom tjeskobom dok je virkao u zamagljene leće mikroskopapokušavajući razlučiti ono što mu oko i duh mogu razumjeti. Uobičajeno ineuobičajeno stopiše se u jedno, a rezultat bijahu zbunjenost i strah. Zavrijeme Panovljevih sesija u Virginiji David je pročitao i nanovo čitaostotine turističkih prospekata i ilustriranih brošura koji su opisivali svamjesta za koja se zna da je u njima boravio mitski Jason Bourne; bila jeto nastavljena, često bolna vježba samoistraživanja. Fragmenti bi muulazili u svijest blijescima prepoznavanja; mnogi su bili prekratki ismeteni, drugi produženi pa bi njegova naglo aktivna pamćenja bilazačuđujuće točna, opisi su bili njegovi, a ne iz priručnika turističkihagencija. Gledajući dolje, ugledao je mnogo onoga što je znao da zna, ali

se nije mogao sjećati pojedinosti. Zato je skrenuo pogled i usredotočio sena dan koji je pred njim.S aerodroma Dulles javio se Hotelu Regent u Kowloonu zahtijevajući sobu zatjedan dana na ime Hoivarda Cruetta čiji se identitet nalazio na Cactusovoj dotjeranoj putovnici s fotografijom osobe plavih očiju. Dodaoje: »Mislim da su bili neki dogovori za našu tvrtku u vezi s apartmanomšest-devet-nula, ako je na raspolaganju. Dan dolaska je siguran, broj letanije.« Apartman će biti na raspolaganju. Bio je to njegov prvi korak prema Marie.A bilo prije, bilo poslije ili za vrijeme toga procesa, mora kupiti nekestvari - neke će biti jednostavno kupiti, a neke neće, ali naći inajne-pristupačnije neće biti nemoguće. Ovo je Hong Kong, kolonijapreživljavanja i oruđe preživljavanja. Osim toga, to je jedno civiliziranomjesto na Zemlji gdje cvjetaju religije, ali je jedino priznato božanstvoi vjernika i nevjernika - samo novac. Kao što je Marie rekla: »Nema drugograzloga za postojanje.« Mlako jutro odavalo je mirise prenapučenosti i mase ljudi u brzom pokretu,ali je začudno što ti mirisi nisu bili neugodni. Pločnike su svojski čistilisilnim vodenim mlazovima pa se sa njih dizala para od sunca; miomirisi travakuhanih u ulju prodirali su kroz uske ulice s kolica i štandova koncesionarakoji su vriskajući mamili pozornost. Buka je postajala sve gušćom;pretvarala se u nizove stalnih crescenda zahtijevajući prihvaćanje iprodaju ili barem pregovore. Hong Kong je bio bit preživljavanja; ili sibjesomučno radio ili nisi preživio; Adam Smith54 je bio nadiđen i zastario;on ne bi ni mogao zamisliti takav svijet koji se izrugivao disciplinama koje

je projicirao za slobodnu privredu; bila je to umobolna atmosfera. Bio jeto Hong Kong.David je ispružio ruku da zaustavi taksi znajući da je to već činio; znaoje i izlazna vrata prema kojima je krenuo nakon dugog carinskog mučenjaznajući da poznaje ulice kojima ga je vozač poveo - ne da ih se baš sjećao, ali ih je nekako znao. To je bilo i ugodno i duboko zastrašujuće. Znao jei nije znao. Bio je marioneta kojom manipuliraju na pozornici njegovevlastite sporedne predstave, a on nije znao ni tko je lutka ni tko je lutkar.- Bila je to pogreška - rekao je David recepcionaru iza ovalnog mramornog



pulta u sredini hotelskog predvorja. - Ja ne želim apartman - rekao jeslužbeniku Hotela Regent. - Htio bih nešto manje; bit će dovoljna soba sjednim ili dva kreveta.- Ali, sve je dogovoreno, gospodine Cruett - odgovori zbunjeni službenikupotrijebivši ime na Webbovoj lažnoj putovnici. - Tko je to dogovorio?

Mladi orijentalac pogleda u potpis na računalnom izvatku rezervacije. 54 Adam Smith (1723.-90.), škotski ekonomist i filozof čija je utjecajnaknjiga Bogatstvo naroda (1776.) zastupala slobodnu trgovinu i privatnuinicijativu suprotstavljajući se državnom uplitanju. (op. prev.) - Odobrio je pomoćnik direktora, gospodin Liang. - Tada bi, budite ljubazni, trebalo da razgovaram s gospodinom Lian-gom,zar ne?- Bojim se da će to biti potrebno. Nisam siguran imamo li išta drugoraspoloživo. - Razumijem. Naći ću drugi hotel. - Vas se smatra najvažnijim gostom, sir. Otići ću porazgovarati s gospodinomLiangom.

Webb kimnu, a recepcionar s rezervacijom u ruci brzo se sagnuo ispod tezge,sasvim slijeva, pa je brzo požurio preko predvorja punog ljudi do vrata izastola šefa recepcije. David je bacio pogled na luksuzno predvorje koje jena neki način počinjalo izvana u golemom kružnom dvorištu s visokimfontanama koje su skladno izbacivale mlazove i širilo se kroz niz elegantnihstaklenih vrata te preko mramorna poda do polukruga visokih obojanih prozorakoji su bili okrenuti prema luci Victoria. Stalno pokretni tableau izvanprozora bio je hipnotički dodatak mizansceni otvorene zavojne čekaoniceispred zida blago obojanih stakala. Tu su bili tuceti malih stolova ikožnatih divana, većinom zauzetih, dok su uniformirani konobari ikonobarice žurili između stolova. Bila je to arena odakle su i turisti ipregovarači mogli gledati panoramu lučke trgovine koja se odigravala ispredvisokih nebodera na otoku Hong Kong u daljini. Scena u ekstravagantnomhotelu; barem ništa od onoga što je vidio nije izazivalo blijeskeprepoznavanja.Odjednom mu je oči privukao prizor službenika koji trči preko predvorjanekoliko koraka ispred sredovječnog orijentalca, očito pomoćnika direktoraRegenta, gospodina Lianga. Opet se mlađi čovjek podvukao ispod tezge i brzozauzeo svoje mjesto ispred Davida. Njegove prilagodive oči su se sasvimraširile u iščekivanju. Nakon nekoliko sekundi približio se hotelskirukovodilac i od struka se lagano pognuo, kao što priliči njegovuprofesionalnom statusu.- Ovo je gospodin Liang, sir - objavio je službenik. - Mogu li biti na usluzi? - upita pomoćnik direktora. - I mogu li reći daje zadovoljstvo pozdraviti vas kao našeg gosta?

Webb se nasmiješio i uljudno zatresao glavom. - To će morati biti neki drugiput, bojim se.- Vi ste nezadovoljni smještajem, gospodine Cruett? - Nikako, vjerojatno bi mi se jako dopalo. Ali, kao što sam već rekao vašemmlađem službeniku, ja više volim manje prostorije, jednokrevetnu ilidvokrevetnu sobu, a ne apartman. Shvaćam da možda nemate ništa drugo naraspolaganju.- U vašem je telegramu posebno spomenut apartman šest-devet-nula, sir.- Ja sam toga svjestan i ispričavam se. To je pogreška jednog supergor-ljivog



predstavnika prodaje. - Webb se namrgodio na prijateljski šaljiv način iupitao uljudno:- Nego, usput, tko je izvršio tu rezervaciju? Ja zacijelo nisam. - Vaš predstavnik, možda - ponudi Liang pogledom koji nije obvezivao.- Prodaje? Ne bi za to bio ovlašten. Ne, rekao je da je to bila jedna odovdašnjih tvrtki. Mi to ne možemo prihvatiti, dakako, ali bih volio znati

tko je iza te velikodušne ponude. Zacijelo, gospodine Liang, to mi možetereći jer ste vi osobno odobrili rezervaciju. Pogled koji nije obvezivao bio je još udaljeniji, a onda je žmirnuo; to jeDavidu bilo dovoljno, ali šaradu treba odigrati do kraja. - Mislim da mije netko od našeg osoblja - našeg veoma brojnog osoblja - došao s timzahtjevom, sir. Ima toliko rezervacija, mi smo u takvom poslu da se doistane mogu sjetiti.- Zacijelo postoje upute o plaćanju. - Mi imamo toliko časnih klijenata čija je riječ putem telefona sasvimdovoljna.- Hong Kong se izmijenio.- I uvijek se mijenja, gospodine Cruett. Moguće je da vam vaš domaćin sam

želi reći. Ne bi bilo primjereno uplitati se u takve želje. - Vaš povjerenje je dostojno divljenja. - Potpomognuta šifrom plaćanja u blagajnikovu računalu, prirodno. -Liangje pokušao osmijeh; bio je lažan. - U redu, budući da nemate ništa drugo, ja ću se sam pobrinuti. Imamprijatelje u Penu, preko puta - reče Webb misleći na ugledni HotelPenin-sula.- To neće biti potrebno. Može se urediti nešto drugo. - Ali vaš je službenik rekao... - On nije pomoćnik direktora Regenta, sir. - Liang brzo pogleda mladića izatezge.- Moj ekran pokazuje da ništa nije raspoloživo - prosvjedovao je službenikbraneći se. - Šuti! - Liang se odmah nasmijao, lažno kao i prije, svjestan da je tomnaredbom nesumnjivo izgubio šaradu. - On je tako mlad - svi su tako mladii neiskusni - ali vrlo pametni, vrlo se zalažu... Mi držimo nekoliko sobau rezervi u slučaju nesporazuma. - Opet je pogledao službenika i govoriooštro, iako se smiješio. - Ting, ruan-ji! - Brzo je nastavio na kine-114skom dok je bezizražajni Webb razumio svaku riječ. - Slušaj me, ti pilence!Nemoj davati obavještenja u mojoj prisutnosti sve dok te ja ne upitam! Bitćeš popljuvan kao smeće ako to opet uradiš. A sada daj ovoj budali sobudva-nula-dva. Ubilježena je kao »zadržati«; ukloni ubi-lježbu i krenidalje. - Pomoćnik direktora, čiji je voštani osmijeh bio još više naglašen,okrenuo se Davidu: - To je vrlo ugodna soba s prekrasnim pogledom na luku,

gospodine Cruett.Sarada je završila, a pobjednik je minimizirao svoju pobjedu uvjerljivomzahvalnošću. - Veoma sam vam zahvalan - rekao je David dok mu je pogled bušioodjednom nesigurne Liangove oči. - To će me spasiti muke da telefoniram pocijelom gradu i govorim ljudima gdje sam se smjestio. - Zašutio je idjelomično podigao desnu ruku, kao čovjek koji se sprema nastaviti. DavidWebb se ponašao u skladu s jednim od nekoliko poriva, instinkata koje jerazvio Jason Bourne. Znao je da je trenutak da ugradi strah. - Kad ste kazali»sobu s prekrasnim pogledom«, pretpostavljam da ste mislili »you hao jingse



de fang jian«. Da li se varam? Je li moj kineski previše glup? Hotelski je čovjek zurio u Amerikanca. - Ja se ne bih mogao izraziti bolje- rekao je potiho. - Ovaj čovjek će se pobrinuti za sve. Neka vam je ugodanboravak kod nas, gospodine Cruett.- Ugoda mora biti mjerena ispunjenjem, gosp. Liang. To je ili vrlo staraili vrlo nova kineska izreka, ne znam koja.

- Pretpostavljam da je nova, gospodine Cruett. Previše je aktivna zapasivnu refleksiju, što je duša Konfucija, kao što sam uvjeren da znate. - Nije li to ispunjenje?- Prebrzi ste za mene, sir - poklonio se Liang. - Ako vam je bilo štopotrebno, nemojte oklijevati da me pozovete.- Jedva da mislim da će to biti potrebno, ali hvala vam. Iskreno, to je biodug i dosadan let pa ću zamoliti centralu da zadrže sve pozive do vremenavečere. - Oh? - Liangova se nesigurnost pretvorila u nešto mnogo naglašenije; bioje preplašen čovjek. - Ali, dakako, ako dođe do neke hitnoće... - Nema ničega što ne može čekati. A budući da nisam u apartmanušest-devet-nula, hotel može jednostavno reći da me očekujete kasnije. To

je prihvatljivo, zar ne? Strašno sam umoran. Hvala vam, gospodine Liang. - Hvala vama, gospodine Cruett. - Pomoćnik direktora se opet poklonioistražujući Webbov pogled i tražeći posljednji znak. Nije ga našao pa seokrenuo brzo i nervozno te krenuo natrag u svoj ured.Učini neočekivano. Zbuni neprijatelja, izbaci ga iz ravnoteže. - JasonBourne. Ili je to bio Alexander Conklin?Ili- To je »^/poželjnija soba, sir! - uskliknuo je opušteni recepcionar. - Bit ćete »đ/zadovoljniji. - Gospodine Liang je vrlo ugodljiv čovjek - odvrati David. - Trebalo bi dapokažem koliko to cijenim, kao što ću učiniti za vašu pomoć. - Webb je izvukao svoju kožnatu lisnicu i nenametljivo izvadio novčanicuod 20 dolara. Ispružio je ruku sa skrivenom novčanicom. - Kada gospodineLiang odlazi nakon dnevnog posla?Iznenađeni, ali preradosni mladić pogleda slijeva i zdesna, govorećirazdvojenim rečenicama: - Da! Vi ste veoma ljubazan, sir. To nije potrebno,sir, ali, hvala vam, sir. Gospodin Liang napušta svoj ured svakog dana upet sati poslijepodne. I ja tada odlazim. Ja bih ostao, dakako, kad bi tonaša uprava zahtijevala jer se ja svojski trudim učiniti sve što je najboljeza čast hotela. - U to sam uvjeren - kaza Webb. - I vrlo sposoban. Moj ključ, molim. Mojaće prtljaga stići kasnije jer je bila zamjena letova. - Dakako, sir!David je sjedio na stolici pored obojena prozora kroz koji se vidjela lukana otoku Hong Kong. Navirala su mu imena praćena slikama - Cau-seway uvala,

Wanchai, Repulse Bay, Aberdeen, Mandarin i najzad, tako jasan u daljini,vrh Victoria s pogledom na cijelu koloniju od kojeg je zasta-jao dah. Zatimje u oku sjećanja vidio mase ljudi kako se miješaju kroz pretrpane,slikovite, često prljave ulice te prepuna predvorja i čekaonice hotela, sblago osvijedjenim svijećnjacima od zlatnog filigrana gdje su se dobroodjeveni ostaci carstva nerado miješali s kineskim poduzetnicima koji suse poslovno izdizali - stara kruna i novi novac morali su se prilagoditi...Uski prolazi... Iz nekog razloga u žarištu mu se pojaviše uski, slaboodržavani prolazi ispunjeni stiskom i vrevom. Likovi su trčali kroz uske



prolaze sudarajući se s kavezima malih vrištavih ptica i zakolutanim zmijamaraznih veličina - roba uličnih prodavača na najnižim prečkama komercijalnihIjestava tog područja. Muškarci i žene razne dobi, od djece do staraca,bijahu odjeveni u krpe, a oštri teški dim polako je zavijao prema goreispunjavajući prostor između porušenih kuća, rasipajući svjetlo,pojačavajući nujnost tamnih kamenih zidova pocrnjelih uporabom i

zlouporabom. Sve je to vidio i sve je imalo značenje za nj, ali on to nijerazumio. Pojedinosti su ga izbjegavale; nije imao referentnih točaka, a toga je izluđivalo. Tu je Marie! On je mora pronaći! Skočio je sa stolice u stanju osuje-ćenostiželeći udarati po glavi ne bi li raščistio metež, ali je znao da to nećepomoći - ništa nije pomagalo osim vremena, a on nije mogao izdržati napetostvremena. Mora je pronaći, držati je, zaštititi je, kao što ga je svoje-116dobno ona štitila vjerujući u njega kad on nije vjerovao u sebe. Prošao jepored ogledala iznad pisaćeg stola i pogledao svoje umorno, blijedo lice. Jedno je jasno. On mora planirati i djelovati brzo, ali ne kao čovjek kojegje ugledao u zrcalu. On mora unijeti u igru sve što je saznao i zaboravio

kao Jason Bourne. Od nekuda unutar sebe on mora sazvati svoju prošlost kojaga izbjegava i vjerovati nezapamćenim instinktima. Poduzeo je prvi korak; veza je bila solidna, to je znao. Ovako ili onako,Liang će mu dati nešto, možda najnižu razinu informacije, ali to bi biopočetak - ime, mjesto, jedna kap, početni kontakt koji će dovesti do drugogpa do trećeg. Mora krenuti u hitnu akciju s onim što sazna ne dajući svomeneprijatelju vremena za manevar, dovodeći bilo koga koga dosegne u pozicijuiskaži-i-preživi ili šuti-i-umri - i na tome i stajati. Ali da bi ištapostigao, mora se pripremiti. Treba kupiti razne stvari i organiziratiobilazak kolonije. Treba mu sat ili nešto više promatranja sa stražnjegsjedišta automobila ne bi li iscijedio što je god mogao iz svog oštećenogpamćenja. Uzeo je veliki hotelski imenik u crvenoj koži, sjeo na rub kreveta i otvorioga brzo listajući stranice. Centar za kupovanje Novi svijet, prekrasnipetokatni otvoreni kompleks koji pod jednim krovom ima najfinije stvari sčetiri kuta Zemlje... Bez obzira na tu hiperbolu, »kompleks« je pripadaohotelu; koristit će za njegove svrhe. Limuzine na raspolaganju. Kola iz našeflote automobila daimler možete naručiti u bilo koje doba dana za posao ilirazgledavanje. Molimo vas da se javite conciergeu. Nazovite 62. Limuzinesu također značile iskusne vozače koji znaju putove kroz metežne ulice,stražnje ulice, ceste i prometne prilike Hong Konga, Kowloona i Novihteritorija, a, također, znaju i drugo. Takvi ljudi poznaju i dobro i zlote donje dubine gradova kojima služe. Ukoliko se ne vara, a instinkt mu kažeda se ne vara, mora zadovoljiti još jednu, dodatnu potrebu. Mora imatioružje. I naposljetku, u hongkonškom Centralnom području nalazi se banka

koja ima određena dogovore sa sestrinskom institucijom udaljenom tisućekilometara na otočju Cayman. Mora posjetiti tu banku, potpisati što godzatraže od njega i izaći s više novca nego bi ijedna zdrava osoba nosilasa sobom u Hong Kongu ili bilo gdje, što se toga tiče. Naći će neko mjestogdje će sakriti taj novac, ali ne u banku jer uredovno vrijeme u banciograničuje raspoloživost tog novca. Jason Bourne je znao: obećaj čovjekuživot i on će obično surađivati; obećaj mu život i znatnu količinu novca,a kumulativno djelovanje će dovesti do potpune podložnosti. David je uzeo svežanj papira za poruke i olovku blizu telefona te započeo



novi popis. Male stvari doimale su se većima svakim satom koji je prošao,a više nije imao mnogo sati na raspolaganju. Bilo je gotovo jedanaest 117sati. Luka je sada blistala na podnevnom suncu. Mora toliko toga obavitiprije 4 sata i 30 minuta, kada se namjerava neupadljivo postaviti negdjeblizu izlaza za službenike hotela, u garaži ili bilo gdje, gdje će moći

slijediti i uhvatiti u stupicu Lianga voštana lica, svoju prvu vezu. Nakon minute njegov je popis bio gotov. Istrgao je stranicu, ustao s krevetai posegnuo za jaknom kojom je obavio naslon stolice. Odjednom je zazvoniotelefon provrtivši mir hotelske sobe. Morao je zatvoriti oči i stisnutisvaki mišić na rukama i trbuhu da ne skoči nadajući se, lišen nade Marijinuglasu, makar kao sužanj. Ne smije uzeti slušalicu. Instinkt. Jason Bourne.On nema kontrolu nad događajima. Odgovori li na telefon, on će biti podkontrolom. Pustio je da zvoni dok je u očajanju krenuo preko sobe i izišaokroz vrata.Bilo je deset minuta poslije podneva kad se vratio s nizom tankih plastičnihvrećica iz raznih trgovina u Centru za kupovanje. Bacio ih je na krevet istao vaditi stvari. Među njima su bili lagani tamni kišni mantil i tamni

platneni šešir, par sivih tenisica, crne hlače i vunena maja, također crna;to je odjeća koju će nositi noću. Zatim su bili drugi predmeti: namotribarske uzice za opterećenje od 35 kg s dvije velike kuke na prstenovimakroz koje će biti sproveden jedan metar uzice što će biti učvršćena s obijustrana; držač za papir težak pola kilograma u obliku minijaturne mjedenebučice; zaoštreni čekić za led te ukoričeni, vrlo oštri, dvorubni lovačkinož s uskim sječivom dugim 10 centimetara. To su tiha oružja koja će nositii po noći i po danu. Preostala je još jedna stvar koju treba pronaći; pronaćiće je. Dok je razgledavao stvari koje je kupio, usredotočujući pažnju na kuke iuzicu za ribolov, odjednom posta svjestan sićušnog trepetavog svjetla.Start, stop... start, stop. Dosađivalo mu je jer mu nije mogao naći izvor,a, kao što se događalo tako često, morao se pitati je li to doista neki izvorsvjetlucanja ili je to samo nepravilnost njegove svijesti. Tada mu pažnjuprivuče stolić pored kreveta; sunce je prodiralo kroz prozore prema lucii obasjavalo telefon, ali pulsirajuće svjetlo je bilo tamno, u donjemlijevom kutu aparata - jedva vidljivo, ali tamo je. Bio je to signal zaporuke, mala crvena točka koja bi zasjala sekundu, ugasila se za sekundu,a onda nastavila signaliziranje u tim intervalima. Poruka nije poziv,razmišljao je. Pođe do stola, pročita upute na plastičnoj karti i uzeslušalicu; pritisnuo je prikladno dugme. - Da, gospodine Cruett? - javila se telefonistica kod svojekompjutorizirane centrale.- Ima li poruka za mene? - upita.- Da, sir. Gospodin Liang vas pokušava dobiti...

118- Mislio sam da su moje upute jasne - prekinu je Webb. - Nije trebalo bitipoziva sve dok centrali ne kažem drugačije. - Da, sir, ali gospodine Liang je pomoćnik direktora - on je glavniupravitelj kad ovdje nema njegovog pretpostavljenog, što je baš slučajjutros... poslijepodne. Kaže nam da je najhitnije. Naziva vas svakihnekoliko minuta cijelog prošlog sata. Ja mu sada zvonim, sir. David je spustio slušalicu. Nije bio spreman za Lianga ili točnije rečeno,Liang još nije bio spreman za njega - barem ne onako kako je to David želio.



Liang je bio nategnut do maksimuma, vjerojatno na rubu panike jer je on bioprvi i najniži kontakt, a nije uspio staviti subjekt tamo gdje je trebaobiti - u »ožičenoj« sobi gdje bi neprijatelj čuo svaku riječ. Ali rub panikenije dovoljno dobar. David želi Lianga preko ruba. Najbrži način da izazoveto stanje jest da ne dozvoli ikakav dodir, nikakve razgovore, nikakvaobjašnjenja i pravdanja s ciljem da se subjekt navede da krivca skine s kuke.

Webb je zgrabio odjeću s kreveta i stavio je u dvije ladice stola sa stvarimakoje je uzeo iz torbe što je doputovala s njim; kuke i uzicu za ribolov stavioje između slojeva odjeće. Zatim je pritiskivač za papire stavio na jelovniksobne službe na stolu, a lovački nož je stavio u džep jakne. Pogleda na pijukza led i odjednom ga obuze misao rođena čudnim instinktom: čovjek obuzettjeskobom može se suviše aktivirati kad ga osupne neočekivani prizor nečegzastrašujućeg. Jezovita slika bi ga šokirala, produbila mu strah. Davidizvuče rupčić iz džepa na prsima, uhvati pijuk za led i očisti dršku. Držećismrtonosni instrument u maramici, brzo pođe do malog predsoblja, procijenirazinu očiju i odbaci pijuk u bijeli zid nasuprot vratima. Telefon jezazvonio pa je dalje uporno zvonkao kao da je pomahnitao. Webb je izišaoi potrčao hodnikom do niza liftova; upao je u idući uglati hodnik i

promatrao.Nije krivo proračunao. Blistave metalne ploče su nečujno kliznuleuda-ljivši se jedna od druge, a Liang je iz srednjeg dizala potrčao u Webbovhodnik. David skrene oko ugla i požuri prema liftovima, a zatim brzo, mirno,prošeće do ugla svog hodnika. Vidio je nervoznog Lianga kako uporno zvonina Webbovim vratima da bi najzad stao kucati na vrata s rastućom ustrajnošću. Otvorila su se vrata drugog lifta i pojavila su se dva nasmijana para. Jedanje od muškaraca ispitivački pogledao u Webba pa slegnuo ramenima; društvoje krenulo na lijevu stranu. David je svoju pozornost opet usmjerio naLianga. Pomoćnik direktora je sada bio kao pomaman: i zvonio je i udaraopo vratima. Zatim je prestao i naslonio uho na drvo; zadovoljan, stavi rukuu džep i izvuče prsten s ključevima. Webb je brzo povu-119kao glavu dok je pomoćnik direktora gledao lijevo i desno stavljajući ključ.David nije morao gledati; htio je samo čuti. Nije morao dugo čekati. Potisnuti, grleni krik uslijedio je iza glasnogudarca u vrata. Pijuk za led je izazvao svoj dojam. Webb potrča natrag dosvog skloništa iza posljednjeg dizala vukući tijelo, centimetar pocentimetar, do ruba zida; gledao je. Liang je bio vidljivo potresen, disaoje nepravilno, duboko, dok je neprestano pritiskao prst na dugme zapozivanje lifta. Konačno zvonce fijuknu i otvoriše se vrata drugog lifta.Pomoćnik direktora je utrčao u kabinu. David nije imao specifičan plan, ali je nejasno znao što mora učiniti jernije bilo drugog načina da to učini. Brzo je hodao hodnikom pored liftovapretrčavši preostalu udaljenost do sobe. Uđe, uzme telefonsku slušalicu

aparata pokraj kreveta i pritisne brojke koje je već zapamtio. - Ured kućepazitelja - odgovori ugodan glas koji nije zvučao orijentalno. - Da li razgovaram sa conciergeom? - upita Webb.- Da, sir.- Ne s jednim od njegovih pomoćnika? - Bojim se da ne. Ima li neki osobiti pomoćnik s kojim želite razgovarati?Netko tko rješava neki problem, možda? - Ne, ja želim razgovarati s vama - David će mirno. - Imam situaciju gdjese mora postupati u najstrožem povjerenju. Mogu li računati na vaše



povjerenje? Ja mogu biti velikodušan. - Vi ste gost u hotelu?- Ja sam gost.- I nije riječ ni o čemu nepovoljnom, dakako. Ništa što može naškoditi kući.Jedino može povećati njen ugled jer pomaže oprezne poslove ljude koji želedonijeti trgovinu na teritorij. Mnogo trgovine.

- Ja sam vam na usluzi, sir.Uređeno je da ga limuzina daimler s najiskusnijim vozačem dočeka za desetminuta na rampi dvorišnog izlaza na ulicu Salisburv. Kućepazitelj će stajatipored kola i za svoje povjerenje dobit će 200 američkih ili otprilike 1500hongkonških dolara. Na priznanici neće biti napisano ime pojedinca - a najamće biti plaćen u gotovu za dvadeset četiri sata - jedino naziv tvrtke,slučajno izabrane. A »gospodin Cruett« u pratnji hotelskog momka, poslužitće se službenim liftom do podrumskih prostorija Regenta gdje je izlaz kojivodi u Centar novi svijet s izravnim pristupom stajalištu na uliciSalisburv.Nakon što je razmijenio uljudnosti i uručio gotovinu, David je sjeo nastražnje sjedište daimlera i suočio se s izboranim, umornim licem uniformi-

120ranog sredovječnog vozača čiji je umorni izraz bio samo djelomično ublažennapornim pokušajem da bude ugodan. - Dobro došli, sir! Moje je ime Pak-fei i trudit će se da vas uslužim nanajbolji način! Vi kažite gdje i ja vas vozim. Ja znam sve! - Računao sam na to - ugodno će Webb. - Molim da naredite, sir.- Who bushi luke - reče David rekavši da on nije turist. - Ali, kako seovdje nisam našao već godinama - nastavio je na kineskom - želim se ponovoupoznati. Kako bi bilo da obavimo normalnu, dosadnu turu otokom, a zatimda projurimo kroz Kowloon? Moram se vratiti za dva sata ili tako... A odsada nadalje govorimo engleski.- Ahh! Vaš kineski je vrlo dobar - vrlo visoka klasa, ali ja razumijem svešto kažete. Pa ipak, samo dva zhongtou... - Sata - prekine ga Webb. - Mi govorimo engleski, upamtite, a ja ne želimbiti krivo shvaćen. Ali ta dva sata i vaša napojnica te preostala dvadeseti dva sata i ta napojnica, zavise o našem međusobnom slaganju, pristajete? - Da, da! - uzviknu Pak-fei, vozač, upalivši motor i autoritativno skreneu nepodnosivi promet ulice Salisburv. - Trudit ću se da vam pružim vrloodličnu uslugu! I učinio je to, a imena i slike koje su navrle Davidu u hotelskoj sobi sadasu bile ojačane njihovim aktualnim kopijama. Znao je ulice Centralnogpodručja, prepoznao je Hotel Mandarin i Hong Kong Club te Trg Chater svrhovnim sudom kolonije nasuprot bankarskim divovima Hong Konga. Šetao jeprenapučenim pješačkim prolazima do divljeg meteža Star Ferrvja, otočne

stalne veze s Kowloonom. Queen's Road, Hillier, Possession Street...kričavi Wanchai - sve mu se to vratilo u smislu da je bio ondje, bio je natim mjestima, znao ih je, poznavao je ulice, čak i prečace s jednog mjestana drugo. Prepoznao je vijugavu cestu do Aber-deena, očekivao je da ćeugledati iskićene ploveće restauracije i za njih nevjerojatnu gužvu džunkii sampana, tzv. ljudi u čamcima, veliku ploveću zajednicu stalnoizvlaštenih; mogao je čak čuti zveket, pljeskanje i uzvike igrača mah-jonggakoji se vruće prepiru oko svojih uloga pod prigušenim svjetlom zanjihanihsvjetiljki za vrijeme noći. Susretao se s muškarcima i ženama - kontaktima



i kanalima, razmišljao je - na obalama Shek O i Big Wave, plivao je međugomilom u vodama Repulse Baya, s njegovim velikim surogatnim kipovima itrošnom elegancijom starog Hotela Colo-nial. Sve je to vidio, sve je to znao,ali ipak nije mogao povezati ni sa čim. 121Pogledao je na sat; proveli su u vožnji gotovo dva sata. Na otoku je preostalo

još jedno mjesto zaustavljanja, a onda će staviti Pak-feija na probu.- Krenite natrag do Trga Chater - rekao mu je. - Imam posla u jednoj od banaka.Možete me pričekati. Novac nije samo društveni i radni podmazivač; u velikim iznosima novac jei putovnica za manevriranje, za neobičnu pokretljivost. Bez novca ljudi utrku nailaze na prepreke, njihovi su izbori ograničeni, a one koji neštoslijede nedostatak novca često omete i ne izdrže u lovu. A što je veći iznos,lakše ti predaju tu svotu; usporedimo borbu čovjeka čiji mu izvori dopuštajuda zatraži zajam u iznosu ne višem od 500 dolara s relativnom lakoćom kojomće drugi dobiti kredit od 500.000 dolara. Tako je bilo i s Davidom u bancina Trgu Chater. Postupak je bio brz i profesionalan; bez komentara su mudali diplomatski kovčežić za prijenos tog novca, a ponudili su mu i čuvara

da ga otprati do hotela ako bi se tako osjećao ugodnije. Odbio je, potpisaopapire i više nije bilo pitanja. Vratio se u kola u vrevi ulice. Nagnuo se naprijed i položio ruku na mekanu površinu prednjeg sjedišta kojicentimetar dalje od vozačeve glave. Između prsta i kažiprsta držao jeameričku novčanicu od 100 dolara. - Pak-fei - rekao mu je. - Potreban mije pištolj. Vozač je polako okrenuo glavu prema novčanici. Buljio je u novčanicu, a zatimse okrenuo pogledati Webba. Ode njegova uzavrelost, prenaglašena želja daudovolji. Umjesto toga, izraz njegova išaranog lica bio je pasivan, poglednjegovih spuštenih očiju dalek. - Kowloon - odgovorio je. - U Mongkoku.Uze stotinu dolara.1229Limuzina marke daimler gotovo je puzila kroz vrevu ljudi u Mongkoku,gradskoj masi koju krasi nezavidna odlika da živi u najgušće naseljenojgradskoj četvrti u povijesti čovječanstva. Naseljenoj, valja reći, gotovoisključivo Kinezima. Zapadnjačko je lice takva rijetkost da izazivaznatiželjne poglede, istodobno i neprijateljske i razveseljene. Nijednombijelom muškarcu ili ženi nisu preporučili da ode u Mongkok nakon sumraka;tu nije postojao nikakav Oriental Cotton Club 5. Nije to pitanje rasizma,već uvažavanje realnosti. Bilo je premalo prostora za njihove -a oni supazili svoje kao što su se Kinezi ponašali od najranijih dinastija. Obiteljje bila sve, apsolutno sve, a premnogo obitelji je živjelo ne toliko ubijedi, koliko u granicama jedne sobe s jednim krevetom i prostiračima nahrapavu, čistom podu. Posvuda je mnoštvo malih balkona dokazivalo zahtjeve

čistoće jer se na njima ne pojavljuje nitko osim da povješa duge nizovesvježe oprana rublja. Redovi tih otvorenih balkona ispunjavali su stranesusjednih stambenih zgrada i doimali se kao da su u stalnom pokretu jer jepovjetarac pokretao te goleme zidove tkanine; odjevni predmeti svih opisaplesali su na mjestu u desecima tisuća kao daljnji dokaz izvanrednog brojaljudi koji su napučili to područje. Niti je Mongkok bio siromašan. Bogato izložena boja bila je posvuda, ajarkocrvena je bila glavni magnet. Golemi i pomno izrađeni znakovi i reklamemogli su se vidjeti gdje god bi se pogled podigao iznad gomile; reklame koje



su bile postavljene u visini od tri kata obrubile su ulice i prolaze, akineski su znakovi bili posebno naglašeni u pokušaju da zavedu kupce. Biloje novca u Mongkoku, mirnog novca, ali i histeričnog, ne uvijek zakonitostečenog. Ono čega nije bilo bio je suvišan prostor, a onaj koji je postojaopripadao je njihovima, a ne ljudima sa strane ukoliko čovjek sa strane -kojeg je doveo jedan od njihovih - ne dovede i novac za ishranu

55 Cotton Club (dosl. pamučni klub) je naziv američkih južnjačkihekskluzivnih klubova za bogate bijelce. (op. prev.)123nezasitnog stroja što je proizvodio široki raspon svjetskih dobara, a nekasu bila manje svjetska, a više onosvjetska. Trebalo je znati kamo gledatii postići cijenu. Pak-fei, vozač, znao je kamo valja pogledati, a JasonBourne je imao iznos za cijenu.- Zaustavit ću se i telefonirati - reče Pak-fei parkirajući iza dvostrukoparkiranih kamiona. - Zatvorit ću vas i brzo ću obaviti. - Je li to potrebno? - upita ga Webb.- To je vaša torba, a ne moja, sir. Dobri Bože, pomisli David, kakva je bio budala! Nije se ni sjetio

diplomatskog kovčežića. Nosio je 300.000 dolara u srce Mongkoka kao da muje to doručak. Zgrabio je dršku i kovčežić stavio na koljena pa provjeriobrave; bile su sigurne, ali ako dva dugmeta budu i najblaže pritisnuta,poklopac će se otvoriti. Povikao je za vozačem koji je izišao iz kola: -Nabavi mi traku\ Samoljepivu traku!Bilo je prekasno. Galama ulice bila je zaglušujuća, a gomile su se doimalepromatrača kao pokretni ljudski pokrivač; bile su posvuda. I odjednom jesto pari očiju stalo virkati u kola, lica su im bila iskrivljenapriti-skivanjem u staklo - sa svih strana - i Webb je bio središtenovoeruptira-nog uličnog vulkana. Čuo je krikove pitanja Ibin go ah? i Chongman tui, što grubo prevedeno na engleski znači: »Tko je to?« i »Puna usta«ili kombinirano »Tko je veliki budža?« Osjećao se kao životinja u kavezukoju gledaju horde životinja drugih vrsta, možda ne s dobrim namjerama.Držao je kovčežić i gledao ravno ispred sebe; kad su se dvije ruke staleuvlačiti kroz mali prostor gornjeg prozora s njegove desne strane, on jerukom segnuo prema džepu u kojemu je bio lovački nož. Prsti su uspjeliprodrijeti unutra.- Jau! - uzviknuo je Pak-fei udarajući kroz gomilu. - Ovo je najvažnijitaipan, a policija koja je malo dalje u ulici, sasut će vam kipuću vodu pogenitalijama, ako ga budete uznemirivali. Odlazite, odlazite! - Otključaoje vrata, skočio iza upravljača i zalupio vratima usred bijesnih psovki.Upalio je motor, dao mu snagu naprazno, zatim pritisnuo ruku na snažnu sirenui držao je podižući kakofoniju do nepodnosivih razmjera dok se more tijelapolako, oklijevajući razdvajalo. Daimler je brzo pojurio uskom ulicom.- Kamo idemo? - uzviknu Webb. - Mislio sam da smo na mjestu!

- Trgovac s kojim ćete poslovati preselio je mjesto poslovanja, sir, štoje dobro jer ovo nije ugodna četvrt Mongkoka. - Trebalo je da najprije nazovete. Tamo baš nije bilo jako ugodno. - Ako smijem ispraviti utisak nesavršene usluge, sir - opet će Pak-feibacajući pogled na Davida u prednje ogledalo. - Mi sada znamo da vas neslijede. Kao posljedica toga, mene ne slijede tamo gdje vas vozim.- O čemu govorite?- Vi uđete slobodnih ruku u veliku banku na Trgu Chater, a izađete s rukamakoje to više nisu. Nosite kovčežić.



- Pa? - Webb je promatrao vozačeve oči dok su ga strelovito pogledale. - Čuvar vas nije pratio, a ima loših ljudi koji paze na takve kao što stevi - često signale šalju drugi loši ljudi iznutra. Ovo su nesigurna vremenapa je bolje biti oprezan u ovom slučaju. - Da li ste siguran... sada?- Oh, da, sir! - Pak-fei se nasmijao. - Lako je ugledati automobil koji nas

slijedi u stražnjoj ulici Mongkoka.- I tako nije bilo telefonskog poziva.- Oh, bilo je, sir. Čovjek najprije mora nazvati. Ali to je bilo vrlo brzo,a zatim sam mnogo metara prošetao pločnikom, bez kape na glavi, dakako. Nijebilo bijesnih ljudi u automobilima, niti je itko istrčao iz kola i potrčao.Sada ću vas odvesti trgovcu s velikim olakšanjem. - I ja osjećam olakšanje - doda David pitajući se zašto ga je Jason Bourneprivremeno napustio. - A nisam čak ni pomišljao da bi trebalo da se brinem.Niti sam mislio da bi nas netko mogao pratiti.Gusta gomila Mongkoka se stanjila kako su zgrade bivale sve niže pa je Webbmogao vidjeti vode luke Victoria iza visokih lančanih ograda. Iza teškopremostivih barikada nalazili su se grozdovi magazina nasuprot gatova gdje

su bili usidreni trgovački brodovi, a teški strojevi su milili i dahtalipodižući velike sanduke u brodska skladišta. Pak-fei je okrenuo u ulazjednog osamljenog jednokatnog skladišta; činilo se kao da je napušteno;asfalt sa svih strana i samo dva automobila na vidiku. Vrata su bilazatvorena; stražar je izišao iz male staklene kućice koja mu je bila uredi pošao prema daimleru s pločom, papirima i štipaljkom. - Moje ime nećete naći na popisu - rekao je Pak-fei na kineskom i s posebnimautoritetom kad se približio stražar. - Obavijestite gospodina Wu Songa daje ovdje Regent broj pet i dovodi mu taipana koji vrijedi koliko i on. Očekujenas.Stražar kimnu i žmirne na poslijepodnevnom suncu kako bi bacio pogled navažnog putnika. - Aiya! - viknu Pak-fei zbog bezobrazluka tog čovjeka. Zatimse okrenuo i pogledao Webba. - Ne smijete krivo shvatiti, sir - rekao muje dok je stražar potrčao do svog telefona. - Moja uporaba imena mog finoghotela nije ni u kakvoj svezi s mojim finim hotelom.124125....jIstini za volju, kad bi gospodin Liang ili bilo tko drugi saznao da samspomenuo ime hotela u ovom poslu, izgubio bih posao. To je samo zato štosam rođen petog dana mjeseca 1935. godine našeg kršćanskog Gospodara. - Ja to nikad neću reći - reče David i nasmije se sebi misleći kako ga JasonBourne ipak nije napustio. Mit koji je on nekad bio znao je puteve koji dovodedo pravih kontakata - slijepo ih je znao - a taj je čovjek tu unutar DavidaWebba.

Bijelo obojena prostorija skladišta sa zavjesama na prozorima bila jeobrubljena zaključanim izložbenim ormarićima i bila je nalik muzeju kojiizlaže takve artefakte prošlih civilizacija kao što su primitivna oruđa,fosi-lizirani insekti, mistične rezbarije religiozne prošlosti. Razlika jeovdje bila u predmetima. Ovdje su eksplozivna oružja vodila trku, od ručnogoružja i pušaka najmanjih kalibara do najrazvijenijih oružja modernogratovanja -automatske strojnice s tisuću metaka i sa spiralnim magazinimana gotovo bestežinskom okviru do laserom navođenih raketa koje se ispaljujus ramena, arsenal za teroriste. Dva čovjeka u poslovnim odijelima stajala



su na straži, jedan izvan ulaza u prostoriju, a drugi unutra. Kao što semoglo očekivati, prvi se poklonio u znak isprike pa je elektronskimskene-rom krenuo gore-dolje po odjeći Webba i njegova vozača. Zatim čovjekispruži ruku da uzme diplomatski kovčežić. David povuče ruku s kovčeži-ćem,zatrese glavom i kretnjom pokaže na skener u obliku palice. Čuvar je prešaoskenerom preko površine kovčežića i pri tome promatrao brojčanik skenera.

- Privatni papiri - reče Webb na kineskom iznenađenom stražaru i uđe u sobu. Davidu je bila potrebna gotovo cijela minuta da upije što je vidio, da otresenevjericu. Pogledao je na jasno tiskana - iskićena slova na znakovima»zabranjeno pušenje« ispisana na engleskom, francuskom i kineskom.Upozorenja su bila na svakom zidu pa se pitao zašto su ovdje. Ništa nijebilo otkriveno. Pošao je do izložbe malog oružja i stao razgledavati robu.Diplomatski kovčežić je čvrsto stezao u ruci kao da mu je to životna linijado duševna zdravlja u svijetu koji je poludio od oruđa nasilja. - Huanjing! — gotovo kriknu glas iza kojeg se pojavio muškarac mlađahnaizgleda. Pojavio se kroz drvena vrata u jednom od onih uskih europskihodijela koja naglašavaju ramena i miluju struk pa prednjice sakoa talasajukao paunovi repovi - proizvod modnih kreatora koji su odlučni da budu chic

pod cijenu brisanja muške pojave. - Ovo je gospodin Wu Song, sir - obrati mu se Pak-fei poklonivši se najprijetrgovcu, a onda Webbu. - Nije potrebno da mu se predstavite, sir.126- Bu! - propljune mladi trgovac pokazujući na Davidov diplomatskikovčežić. - Bu jing ya!- Vaš klijent, gospodine Song, govori tečno engleski. - Vozač se okrenuoDavidu: - Kao što ste čuli, sir, gospodine Song se protivi nazočnosti vašegkovčežića. - Ne napušta moju ruku - kratko će Webb. - Onda ne može biti ozbiljnog razgovora o poslu - sada će Wu Song naengleskom bez pogreške. - Zašto ne? Vaš čovjek je pregledao. Unutra nema oružja, a kad bi ga i bilo,a ja pokušao otvoriti, čini mi se da bih bio na podu prije nego bi poklopacbio podignut.- Plastika? - upita Wu Song. - Plastični mikrofoni koji vode do uređajaza snimanje u kojima je sadržaj metala tako beznačajan da ga ne otkrivajuni najrazvijeniji strojevi?- Vi ste paranoični. - Kao što kažu u vašoj zemlji, to ide s teritorijem. - Vaš idiom je jednako dobar kao vaš engleski. - Sveučilište Columbia, '73. - Da li ste diplomirali oružje? - Ne, marketing.- Aiya! - kriknu Pak-fei, ali bilo je prekasno. Brzi razgovor je pokrio

korake stražara; prešli su preko sobe i u posljednjem trenutku bacili sena Webba i vozača. Jason Bourne se okrenuo, zbacio napadačevu ruku sa svog ramena, zgrabio jei stao okretati, prisiljavajući čovjeka na pod, a onda je diplomatskimkovčežićem svom snagom udario orijentalca u lice. Pokreti su mu se vraćali.Nasilje se vraćalo kao i smetenom čovjeku koji je patio od amnezije naribarskom brodiću iza krša mediteranskog otoka. Toliko zaboravljeno, tolikoneobjasnjeno, ali upamćeno. Ošamućeni je čovjek ležao na podu dok se njegovpartner bijesno okrenuo Webbu nakon što je Pack-feija, vozača oborio



udarcima. Pojurio je s rukama koje je držao u dijagonalnom naletu, aprijeteći dvostruki ovan oslanjao se na bazi širokih prsiju i ramena. Davidje odbacio kovčežić, obrnuo se nadesno pa se opet okrenuo nadesno dok jemunjevito podigao lijevu nogu i Kineza zahvatio tako silnim udarcem uprepone da se čovjek presamitio urličući. Webb je gotovo istog trenutkazamahnuo desnom nogom i pogodio napadačev vrat izravno ispod vilice; čovjek

se kotrljao po podu hvatajući zrak dok je jednu ruku držao na preponama,a drugu na vratu. Prvi stražar stade ustajati, ali je Bourne istupio ikoljenom snažno udario o napadačeva prsa, tako da je 12Z.ovaj poletio preko pola sobe zaustavivši se u nesvijesti ispod izložbenaormarića. Mladi trgovac oružjem bio je zaprepašten. Bio je svjedokom nezamislivomočekujući svakog trena da ugleda promjenu situacije i svoje čuvare kaopobjednike. I odjednom je sasvim shvatio da se to neće dogoditi; paničnoje potrčao prema drvenim vratima stigavši do njih kad je Webb stigao donjega. David je zgrabio napunjena ramena i okrenuo trgovca natrag. Wu Songse spotaknuo preko svoje iskrivljene noge i pao; podigao je ruke moleći:

- Ne, molim vas! Stop! Ja ne mogu podnijeti nikakvo fizičko zlostavljanje!Uzmite što hoćete! - Ne možete podnijeti što? - Čuli ste me, ja obolim! - A što vi dovraga mislite zbog čega je sve ovo? - zaviče David opasujućisobu rukom.- Ja zadovoljavam potražnju, to je sve. Uzmite što god hoćete, ali mene nedirajte. Molim vas!Gadeći se prizora, Webb je prišao palom vozaču koji se nespretno peo nakoljena dok mu je iz kuta usana prokapljivala krv. - Što ja uzimam, to iplaćam - rekao je trgovcu oružjem. Uzeo je vozača za ruku i pomogao mu daustane. - Je li s vama sve u redu?- Vi tražite veliku nevolju, sir - odgovori mu Pak-fei drhtavih ruku i sastrahom u očima. - To nema nikakve veze s vama. Wu Song to zna, zar ne, Wu?- Ja sam vas ovdje doveo! - ustrajao je vozač. - Da nešto kupim - brzo će David. - Pa da završimo s time. Ali prvo zavežitetu dvojicu zvjerala. Upotrijebite zavjese. Potegnite ih sa zida.Pak-fei je molećivo gledao u mladog trgovca. - Veliki kršćanski Isuse, učini kao što kaže! - zaviče Wu Song. - On će meudariti! Uzmi zavjese. Veži ih, ti luđače! Tri minute kasnije Webb je držao u ruci pištolj čudna izgleda, nabijen, aline prevelik. Bilo je to razvijeno oružje; perforirani cilindar koji je bioprigušivač pneumatski se stavljao u pokret smanjujući decimalni broj pucnjana zvuk glasnog otpljucaja - ali ne više od otpljucaja - što nije utjecalo

na točnost u blizini. Sadržavao je devet metaka, a magazine se umetalo iizvlačilo kroz dršku za nekoliko sekundi; tri magazina bila su u pričuvi-trideset šest metaka s vatrenom moći magnuma .35756 s kojima se odmahraspolaže u oružju pola veličine i težine od colta .4557. 56 Jedan od revolvera superbrzih zrna kalibra 9 mm, najčešće američkeproizvodnje, (op. prev.)57.45 Auto (M.1911 Al) colt je do 1985. bio službeni pištolj američke armije,a od 1911. do danas prodanoje više od 6 milijuna primjeraka. Kalibar je 11,43 mm. (op. prev.)



128- Izvanredno - primijeti Webb, bacivši pogled na zavezane stražare iuzbibalog Pak-feija. - Tko ga je dizajnirao? - Toliko mu se ekspertizevraćalo. Toliko je toga prepoznavao. Odakle? - Kao Amerikanca, može vas to povrijediti - odgovori Wu Song - ali on ječovjek iz Bristola, Connecticut, koji je shvatio da ga kompanija za koju

radi - dizajnira - nikad neće odgovarajući nagraditi za njegove izume. Prekoposrednika pojavio se na zatvorenom međunarodnom tržištu i prodao onome tkoje nudio najviše. - Vama?- Ja ne ulažem. Ja trgujem. - Tako je, zaboravio sam. Vi zadovoljavate potražnju. - Točno. - Kome plaćate? - Na šifrirani račun u Singapuru. Ja ne znam ništa drugo. Ja sam zaštićen,dakako. Sve je na konsignaciji.- Tako. Koliko za ovo?- Uzmite. Moj poklon za vas.

- Vi smrdite. Ja ne uzimam poklone od ljudi koji smrde. Koliko? Wu Songje progutao. - Cijena po cjeniku jest osam stotina američkih dolara.Webb stavi ruku u lijevi džep i izvuče novčanice koje je tu stavio. Izbrojioje osam novčanica po 100 dolara i uručio ih trgovcu. - Isplaćeno u cijelosti- rekao je.- Isplaćeno - suglasio se Kinez.- Vežite ga - rekao je David okrenuvši se zabrinutom Pak-feiju. - Ne, nemojtese brinuti oko toga. Zavežite ga! - Učini kako ti kaže, idiote! - Zatim ih izvedite vani i stavite ih duž zgrade pored automobila. Isklonite se s ulaznih vrata.- Brzo! — riknu Song. - On je ljut.- Na to možete računati - složi se Webb. Nakon četiri minute dvojica stražara i Wu Song su nespretno otuma-rali krozvanjska vrata na žareće poslijepodnevno sunce koje je palilo još jače zbogzaplesanih odraza s površine luke Victoria. Koljena i ruke bijahu im vezaniotparanim zavjesama pa su im pokreti bili oklijevajući i nesigurni. Tišinusu osiguravala začepljena usta stražara. Takve mjere opreza nisu bilepotrebne za mladog trgovca; on je bio okamenjen.Ostavši sam u prostoriji, David je svoj kovčežić stavio na pod i brzoprošetao oko izložbenih vitrina razgledavajući izloške sve dok nije našaošto je tražio. Razbio je staklo ručicom pištolja pa je između krhotina birao oružje koje bi mogao upotrijebiti — oružje za kojim posvuda čeznu teroristi- granate s tajmerima58, a svaka sa snagom bombe od 10 kilograma. Kako on

to zna? Odakle mu to znanje?Uzeo je šest granata i u svakoj provjerio bateriju. Kako je to mogao? Kakoje znao gdje da pogleda, gdje da pritisne? Nije važno. Znao je. Pogleda nasat.Stavio je u pogon tajmer na svakoj granati i potrčao pored vitrina sizlošcima. Pištoljem je na svakoj razbio staklo i ubacio granatu. Preostalamu je jedna ili još dvije vitrine. Potrčao je do drvenih vrata, otvorio ihi ugledao ono što je mislio da će možda ugledati. Tu je ubacio posljednjugranatu.



Webb je opet pogledao na sat, uzeo kovčežić s poda i izišao pazeći da seponaša kao osoba koja sasvim vlada sobom. Došao je do daimlera sa straneskladišta gdje se činilo da se Pak-fei ispričava svojim zarobljenicima ivraški se znojio pri tome. Wu Song je vozača naizmjence vrijeđao i tješiote htio da bude pošteđen svakog dodatnog nasilja. - Odvedite ih do mola - naredio mu je David pokazujući na zid od kamena

koji se uzdizao iznad voda luke.Wu Song se zabuljio u Webba. - Tko ste vi? - upita ga.Trenutak je nastupio. Sad je vrijeme.Webb opet pogleda na sat i uputi se prema trgovcu oružjem. Uze ga za lakati odgura preplašenog Kineza uza zid zgrade gdje njegovo tiho izgovorneriječi neće moći čuti drugi. - Moje je ime Jason Bourne - jednostavno će David. - Jason Bou...! - Orijentalac je hvatao zrak reagirajući kao da mu je u vratzarinut stiletto59, a oči mu promatraju posljednji nasilni čin vlastitesmrti.- A ako vam padnu na pamet bilo kakve ideje o tome kako ćete vratiti sjajsvog povrijeđenog ega kažnjavanjem bilo koga - recimo, mog vozača -okanite

ih se. Ja znam gdje ću vas naći. - Webb zašuti za jedan ritam pa nastavi:- Vi ste privilegiran čovjek, Wu, ali s tom privilegijom ide i odgovornost.Zbog određenih razloga možda će vas ispitivati i ja od vas ne očekujem dalažete - a sumnjam da ste vi uopće vičan laganju - pa smo se, dakle, upoznali.Ja ću to prihvatiti. Čak sam i ukrao od vas, ako hoćete. Ali, ako me točnoopišete, bit će bolje da ste na drugoj strani svijeta - i mrtvi. To bi vambilo manje bolno.58 Prekidač ili regulator koji uzrokuje da mehanizam djeluje u određenovrijeme ili u unaprijed određenim intervalima, (op. prev.) 59 Mali bodež tankog sječiva s obiju strana, (op. prev.) .IIPI . uAiS^.Diplomirani student Columbije se smrznuo, a donja usnica mu je drhtala dokje gledao Webba. David mu je šuteći uzvratio pogled i jednom kimnuo. Pustioje Wu Songovu ruku i vratio se Pak-fejiu i dvojici zavezanih stražaraostavljajući uspaničenog trgovca njegovim strelovitim mislima. - Učinite kao što vam kažem, Pak-fei - rekao je opet pogledavši na sat.Odvedite ih sve do zida i recite im da legnu. Objasnite im da ih ja pokrivamsvojim oružjem i pokrivat ću ih sve dok ne prođemo kroz vrata. Pretpostavljamda će njihov poslodavac potvrditi činjenicu da sam ja prilično uspješanstrijelac.Vozač je oklijevajući ištektao naređenja na kineskom, poklonivši se trgovcuoružjem. Kad je Wu Song krenuo ispred stražara nespretno hodajući prema moluudaljenom oko sedamdesetak metara, Webb pogleda u daimler.- Bacite mi ključeve! - viknuo je Pak-feiju. - I požurite!

David uhvati ključeve u zraku i uspne se na vozačevo mjesto. Upalio je motor,stavio u brzinu pa slijedio paradu čudna izgleda preko asfalta izravno izaskladišta. Wu Song i dvojica stražara ležali su potrbuške na tlu. Webb je iskočio izkola ne ugasivši motor i potrčao oko automobilskog poklopca na drugu stranu.U ruci je držao svoje novo oružje s pričvršćenim prigušivačem. -Uđite ivozite! - viknuo je Pak-feiju. - Brzo!Vozač je uskočio, sasvim zbunjen. David je ispalio tri metka - tri plju-cajakoja su rasprsla asfalt otprilike metar od lica svakog zarobljenika. To je



bilo dovoljno; sva trojica su se u paničnom strahu odvaljala prema zidu.Webb je sjeo na prednje sjedište. - Hajdemo! - rekao je i još jednom provjerio vrijeme na satu. Oružje jeuperio izvan prozora i ciljao u blizinu triju ispruženih figura. - Sad!Vrata su se otvorila za veličanstvenog taipana u veličanstvenom automobilu.Daimler je pojurio i skrenuo desno u brzi promet ceste za Mong-kok s dva

prometna traka.- Usporite! - naredi David. - Skrenite na stranu, na zemlju.- Ovi vozači su luđaci, sir. Oni žure jer znaju da će se za nekoliko minutajedva moći micati u prometu. Bit će teško vratiti se na cestu. - Ja nekako mislim da neće biti tako. Dogodilo se. Eksplozije su slijedile jedna za drugom - tri, četiri, pet...šest. Izolirano jednokatno skladište otišlo je u zrak, plamen i gusti crnidim ispunili su zrak iznad kopna i luke izazivajući strahovitu škripu kotačaautomobila, kamiona i autobusa koji su se zaustavili na autoputu.- Vi? - zavrištao je Pak-fei razjapljenih vilica dok su mu oči, koje suse doimale kao da će iskočiti, buljile u Webba. 131

- Bio sam tamo.- Mi smo bili tamo, sir! Ja sam mrtav! Aiya!- Ne, Pak-fei, niste - odgovori mu David. - Vi ste zaštićeni, uzmite mojuriječ za to. Vi više nikad nećete čuti za Wu Songa, pretpostavljam da ćeon biti na drugoj strani svijeta, vjerojatno u Iranu gdje će mule podučavatimarketingu. Ja ne znam tko bi ga drugi prihvatio.- Ali zašto? Kako, sir?- On je gotov. On se bavio »konsignacijom«, što znači da plaća kad svojurobu proda. Da li me pratite?- Mislim da vas pratim, sir.- On više nema robe, ali roba nije prodana. Jednostavno je otišla. -Sir?- U stražnjoj prostoriji je držao zamotuljke dinamita sa štapinima ielektričnim žicama u njima te eksplozivnu plastiku. Bili su suvišeprimitivni da bi ih stavio u vitrine. Osim toga, to je preglomazno.- Sir?- Nisam mogao zapaliti cigaretu... Zaobiđite promet, Pak-fei. Moram sevratiti u Kowloon.Kad su ušli u Tsim Sha Tsui, Pak-feijevo stalno okretanje glave uplelo seu Webbove misli. Vozač ga je stalno pogledavao. - Što je? - upita ga.- Nisam siguran, sir. Preplašen sam, dakako. - Ti nisi povjerovao što sam ti rekao? Da se nemate čega bojati?- Nije to, sir. Ja mislim da vam moram vjerovati jer sam vidio što steučinili, a vidio sam i Wu Songovo lice kad ste razgovarali s njim. Ja mislimda ste vi koga se bojim, ali isto tako mislim da se možda varam jer ste mezaštitili. To je bilo u Wu Songovim očima. Ja to ne mogu objasniti.

- Neka vas to ne brine - reče David i posegne u džep po novac. - Jeste lioženjeni, Pak-fei? Imate li prijateljicu ili prijatelja? Nije važno. - Oženjen, sir. Imam dvojicu odraslih sinova koji nemaju loš posao. Onidoprinose; moj kumir je dobar.- Sada će biti bolje. Pođite kući i uzmite ženu - i djecu ako želite - ivozite, Pak-fei. Vozite u Nove teritorije mnogo kilometara. Zaustavite sei dobro jedite u Tuen Munu ili Yuen Longu, a onda opet vozite. Neka se naužijuovog finog automobila.-Sir?



- Xiao xin - nastavi Webb s novcem u ruci. - Kako mi kažemo na engleskom,mala bijela laž60 neće nikome naškoditi. Vidite, ja želim da kilometražana ovom automobilu bude primjerena današnjoj našoj vožnji - i večeras. ' Manja ili neznatna laž, osobito ona izrečena u interesu takta iliuljudnosti, (op. prev.)132......,..

- Gdje je to?- Vi ste gospodina Cruetta najprije odvezli do Lo Wua, a zatim podnožjemplaninskog lanca do Lok Ma Chaua.- To su granične točke za Narodnu Republiku.- Da, tako je - suglasi se David, izvuče dvije novčanice po 100 dolara, azatim treću. - Mislite li da ćete se toga sjetiti i imati kilometražu? - Sasvim sigurno, gospodine.- I da li vi mislite - doda Webb s prstom na četvrtoj novčanici od 100američkih dolara - da možete reći da sam ja izišao iz kola kod Lok Ma Chauai lutao brdima sat ili više? - Deset sati ako želite, gospodine. Nije mi potreban san. - Jedan sat je dosta. - David je držao 400 dolara pred vozačevim zabezeknutim

očima. - A ja ću saznati ako se ne budete držali našeg sporazuma. - Ne morate se brinuti, sir! - uzviknu Pak-fei; jednom je rukom držaoupravljač, a u drugoj je stiskao novac. - Povest ću ženu, djecu, njezineroditelje i moje. Ova životinja koju vozim dovoljno je velika za dvanaestosoba. Zahvaljujem vam, sir! Zahvaljujem vam!- Odbacite me otprilike desetak ulica od ulice Salisburv i nestanite s togpodručja. Ne želim da ova kola budu viđena u Kovvloonu. - Ne, sir, to nije moguće. Mi ćemo biti u Lo Wuu, u Lok Ma Chauu!- Sto se tiče situacije sutra ujutro, kažite što god vam drago. Ja nećubiti ovdje, večeras odlazim. Više me nećete vidjeti. - Da, sir.- Naš ugovor je zaključen, Pak-fei - rekao je Jason Bourne kojemu su semisli vratile strategiji koja je svakim korakom postajala sve jasnijom. Asvaki pokret ga dovodi bliže Marie. Sada je sve hladniji. Ima neke određeneslobode kad jesi ono što nisi. Odigraj scenarij koji su ti dali... Budi posvuda istodobno. Neka se znoje.U 5 sati i 2 minute očito uznemireni Liang brzo je izišao kroz staklena vrataRegenta. Tjeskobno je gledao oko sebe u goste koji dolaze i odlaze, zatimje skrenuo na lijevu stranu i pločnikom požurio prema rampi koja vodi naulicu. David ga je promatrao kroz milijarde kapljica fontana na suprotnojstrani prilaznog prostora. Služeći se fontanama kao štitom, Webb je potrčaopreko prometnog prostora izbjegavajući parkirane automobile i taksije;stigao je do rampe i slijedio Lianga prema Selisberškoj ulici. Zaustavio se prema ulici i okrenuo naginjući tijelo i lice na lijevu stranu.Pomoćnik direktora se naglo zaustavio s tijelom prema naprijed,

133kao što bi učinila tjeskobna osoba u hitnji kad se naglo nečega sjeti ilipromijeni ideju koju je slijedila. Vjerojatno je bilo to posljednje, pomisliDavid; oprezno je okretao glavu i ugledao Lianga kako trči preko pristupaza automobile prema vrevi na pločniku Trgovinskog centra Novi svijet. Webbje znao da će ga izgubiti u gomili ako ne požuri pa je podigao obje ruke,zaustavio promet i potrčao dijagonalno dalje od rampe dok su sireneurlikale, a vozači Ijutito dobacivali. Došao je do pločnika, oznojen,zabrinut. Nije mogao vidjeti Lianga! Gdje je? More orijentalnih lica



pretvorilo se u rasplinutu sliku, svi toliko isti, a nisu isti. Gdje je on?David potrči i stade se tiho ispričavati na sve strane dok se sudarao stijelima i iznenađenim licima; ugledao ga je! Bio je siguran da je to Liang- ali ne siguran, doista ne. Vidio je figuru u tamnom odijelu kako skrećeu ulaz pristupa iz luke, dugi razmak betona iznad vode gdje su ljudi loviliribu i šetali te u ranim jutrima vježbali tat chi vježbe. Vidio je samo leđa

tog čovjeka; ako to nije Liang, on će napustiti ulicu i potpuno ga izgubiti.Instinkt. Ne tvoj, već Bourneov - oči Jasona Bournea. Oči Jasona Bournea nisu lagale. To je doista bio Liang, ali na prvo pitanjenije bilo odgovora, čak se izmiješalo ono što je Webb vidio. Između tisućai tisuća javnih telefona u Kowloonu - smještenih u vrevi arkada i u povučenimkutovima zamračenih predvorja - Liang je izabrao telefon za plaćanje naunutrašnjem zidu prolaza. Bio je izložen, na otvorenome, u sredini širokogprostora, gotovo trga koji je i sam mrtva ulica. To nije imalo smisla; čaki najnezreliji amater ima osnovne zaštitne instinkte. Kad je u panici, tražineku zaštitu, mjesto gdje će se kako-tako skriti.Webb se dao u trk; trčao je prema arkadnom ulazu pristupa. Horizont HongKonga svjetlucao je na suncem obasjanoj udaljenosti, promet u luci bio je

neopisiv. Na vodenoj površini je završavao naporan dan. Usporio je prolazećiispod arkade; nije bilo povratka u ulicu Salisburv osim kroz ulaz. Pješačkipristup bio je slijepa ulica koja je završavala na obali, a to je postavilopitanje, ali i dalo odgovor na drugo pitanje. Zašto se Liang - ako je toLiang - uputio u slijepu ulicu? Što ga je privuklo u njoj? Kontakt, javka,veza? Sto bilo da bilo, to je značilo da Kinezu nije pala na pamet pomisaoda bi ga mogli slijediti; to je bio prvi odgovor koji je trebao Davijdu.Rekao mu je ono što mora znati. Njegov je plijen u panici; neočekivano biga moglo baciti u još dublju paniku. Liang stavi ruku u džep da izvuče sitniš, a David je odjednom, kao da muzapovjeda unutrašnji glas, shvatio da ne smije dozvoliti taj telefonskipoziv. Kad bude učinjen, on će ga učiniti. To je dio njegove strategije,dio koji će ga privući bliže Marie! Nadzor mora biti u njegovim rukama, neu tuđim! Stade trčati ravno prema bijeloj plastičnoj ljusci javnog telefona; htioje zaviknuti, ali je znao da se mora približiti ako želi da ga Liang čujeod buke valova koje je nagonio vjetar. Pomoćnik direktora je završio sbiranjem broja. Negdje telefon zvoni.- Liang! - zagrmio je Webb. - Dalje od telefona! Ako želite živjeti, spustiteslušalicu i maknite se od telefona! Kinez se okrenuo, a lice mu je bilo ukočena maska straha. - Vi! -histeričnoje viknuo pritiskajući tijelo o bijelu plastiku. - Ne... ne! Ne sada! Neovdje!Vatra iz pištolja odjednom je ispunila vjetar koji je dolazio s mora,staccato rasprsnuća sjedinjavao su se bezbroj zvukova iz luke. Pandemonij

je zahvatio prolaz dok su ljudi urlali i vrištali bacajući se na tlo ilibježeći u svim smjerovima što dalje od straha nagle smrti. 134....j13510- Aiya! - zaurlao je Liang bacivši se sa strane telefonske govornice dokse tanad rasprskavala o zid pješačkog prolaza i pucketala u zraku iznadglave. Webb je pojurio prema Kinezu, stao uz njega i izvukao lovački nož



iz korica. - Nemojte! Što to radite? - Liang je kriještao ležeći na du; Davidmu je čvrsto uhvatio prednjicu košulje, a zatim je stavio sječivo naupraviteljevu bradu; zasjekao mu je kožu i pustio krv. - Ahhee! - Histeričankrik izgubio se u pandemoniju pješačkog prolaza. - Daj mi broj. Odmah!- Nemojte mi to učiniti! Kunem se da nisam znao da je to stupica!

- To nije stupica za mene, Liang - rekao mu je Webb bez daha dok mu se znojcijedio niz lice. - To je za tebe!- Mene? Vi ste ludi! Zašto za mene? - Zato jer oni znaju da sam ja ovdje, vi ste me vidjeli, razgovarali stesa mnom. Vi ste nazvali i vi im više ne trebate. - Ali zašto? - Dali su vam telefonski broj. Obavili ste svoj posao, a oni ne moguostaviti nikakvih tragova.- To objašnjava - ništa! - Možda će moje ime objasniti. Glasi Jason Bourne. - O, moj Bože...! - prošapće Liang; lice mu je problijedilo, usne su mu serastavile dok je zurio u Davida.

- Vi ste trag - nastavi Webb. - Vi ste mrtvi.- Ne, ne! - Kinez zatrese glavom. - To ne može biti! Ja ne znam nikoga,samo broj! To je napuštena kancelarija u centru Novi svijet, privremenoinstalirani telefon. Molim vas! Broj je tri-četiri, četiri, nula, jedan!Nemojte me ubiti, gospodine Bourne! Za ljubav našeg kršćanskog Boga,nemojte!- Da sam ja pomislio da je stupica za mene, vrat bi vam bio obliven krvlju,a ne brada... Tri četvrtice, četiri, nula, jedan? 136- Da, točno! Vatra iz pištolja je prestala tako naglo kako je i počela. Centar Novi svijetje točno iznad nas, je li tako? Jedan od onih prozora tamo. - Točno! - Liang je zadrhtao ne mogavši skinuti pogleda s Davidova lica.Zatim čvrsto stisnu oči; dok je bijesno tresao glavom suze su mu se pomolileiz očiju. - Ja vas nikad nisam vidio! Kunem se križem svetog Isusa! - Kadšto se pitam jesam li u Hong Kogu ili u Vatikanu. - Webb podigne glavui pogleda unaokolo. Cijelom dužinom prolaza zastrašeni ljudi stadoše seoklijevajući dizati. Majke su stiskale djecu; muškarci su držali žene;muškarci, žene i djeca najprije se postaviše na koljena, a onda usta-jahu.Odjednom je masa pojurila prema arkadi Salisburvja. - Rečeno vam je da odavdetelefonirate, zar ne? - brzo ga upita David okrenuvši se uplašenom hotelskomčovjeku. - Da, sir.- Zašto? Jesu li vam rekli razlog? - Da, sir.

- Za Krista, otvorite oči! - Da, sir. - Liang je to učinio gledajući na drugu stranu dok je govorio.- Rekli su da nemaju povjerenja u gosta koji je zatražio apartmanšest-devet-nula. On je čovjek koji bi mogao drugoga natjerati da laže. Zbogtoga su me htjeli promatrati dok razgovaram s njima... gospodine Bourne -ne, ja to nisam rekao! Gospodine Cruett - cijeli dan sam vas tražio, gosp.Cruett! Htio sam da znate da me stalno pritišću, gosp. Cruett. Stalno sumi telefonirali, htjeli su saznati kad ću im ja telefonirati - odavde. Stalnosam im ponavljao da niste došli! Što sam drugo mogao učiniti? U neprekidnom



nastojanju da vas pronađem, mogli ste shvatiti da vas nastojim upozoriti,sir! To je očito, zar nije? - Ono što je očito jest da ste vi prokleta budala. - Ja nisam pripremljen za ovaj posao.- Zašto ste se bavili time? - Novac, sir! Bio sam sa Chiangom, s Kuomitangom. Imam ženu i petero djece

- dva sina i tri kćeri. Moram izići! Oni istražuju prošlost; daju nambesprigovorne etikete, bez prava priziva. Ja sam učen čovjek, sir!Sveučilište Fudan, drugi u svojoj klasi - posjedovao sam hotel u Šan-gaju.Ali sve je to sada beznačajno. Kad Peking preuzme, ja sam mrtav, moja obiteljje mrtva. A sada vi kažete da sam mrtav od ovog trenutka. Što da radim? 137- Peking - Beijing - neće ni dotaći koloniju, ništa neće promijeniti -rekaoje David sjećajući se riječi koje mu je Marie rekla one strašne večeri poštoje McAllister napustio njihovu kuću. - Ukoliko luđaci ne preuzmu. - Oni su svi ludi, sir, Ne vjerujte u išta drugo. Vi ih ne poznajete. - Možda ne. Ali ja poznajem nekolicinu vas. I, iskreno ću, volio bih da nepoznam.

- »Neka se onaj tko je bez grijeha nabaci prvi kamenom«, sir. - Kamenje, ali ne vreće srebra iz Chiangove korupcije, je li tako? -Sir?- Koja su imena vaših kćeri? Brzo! - To su... to su... Wang... Wang Sho...- Zaboravite! - dreknu David pogledavši prema arkadi Salisburvja. - Nibushi ren! Vi niste čovjek, vi ste svinja! Dobar ostanak, Liang izKuo-mintanga. Ostanite dobro sve dok vam to oni dozvole. Iskreno rečeno,meni uopće nije stalo. Webb skoči na noge spreman da se opet baci na tlo na prvi neobični blijesak svjetla s prozora na njegovoj lijevoj strani. Oči Jasona Bournea su točnovidjele: nije bilo ničega. David se pridružio rulji koja je bježala i krozgomilu se provukao do ulice Salisburv.Nazvao je s telefona u prenatrpanoj i bučnoj arkadi u ulici Nathan. Kažiprstje stavio u desno uho da bi mogao bolje čuti. - Wei? - upita muški glas. - Ovdje je Bourne i ja ću govoriti engleski. Gdje je moja žena? - Wode Han ah! Kažu da govorite naš jezik u brojnim dijalektima. - Prošlo je dugo, a ja želim da u svemu budem jasno shvaćen. Pitao sam zasvoju ženu! - Liang vam je dao ovaj broj?- Nije imao izbora.- Osim toga je mrtav.- Nije mi stalo što ćete učiniti, ali kad bih bio na vašem mjestu, još bihjednom razmislio prije nego bih ga ubio.- Zašto? On je niži od crva.

- Zato što ste odabrali prokletu budalu - gore, histeričnu. On jerazgovarao s previše ljudi. Telefonistica sa centrale rekla mi je da menazivao svakih nekoliko minuta...- Nazivao vas?- Ja sam jutros doletio. Gdje je moja žena... - Liang je lažov! 138- Valjda niste očekivali da ću ja ostati u tom apartmanu, ha? Natjerao samga da mi dade drugu sobu. Vidjeli su nas kako razgovaramo - kako se rječkamo





- Nazovite pet dvica, šest, pet, tri. - Pet? - David je prepoznao tu centralu. - Ona je u Hong Kongu, a ne uKowloonu.- Odmah će je premjestiti. - Nazvat ću vas nakon razgovora s njom. - Nema potrebe, Jasone Bourne. Ljudi koji znaju su ondje i govorit će s vama.

Moj je posao okončan, a vi me nikad niste vidjeli. - Ne moram vas vidjeti. Fotografirat će vas kad budete izlazili iz togureda, ali vi nećete znati ni odakle ni tko. Vjerojatno ćete vidjeti dostaljudi - u hodniku, u dizalu ili u predvorju - ali vi nećete znati tko imafotografski aparat s lećama koje izgledaju kao dugme na njegovoj jakni ilikao ukras na njezinoj torbici. Ostaj dobro, ulizico.Misli lijepe misli.Webb je pritisnuo viljušku telefona i prekinuo vezu, pričekao tri sekunde,otpustio je, čuo signal slobodne linije i pritiskao dugmad. Čuo je kakozvoni. Kriste, on to neće moći izdržati! - Wei?- Ovdje je Bourne. Dajte telefon mojoj ženi.

- Kako želite. - Davide?- Jesi li u redu? - viknuo je Webb na rubu histerije.- Jesam, samo umorna, to je sve, dragi moj. Jesi li ti?Engl. Golden Mile, svjetski poznata ulica trgovina, trgovačke raskoši iindustrije zabave, (op. prev.)UO. ........- Jesu li te ozlijedili - jesu li te dotakli?- Ne, Davide, prilično su ljubazni, zapravo. Ali ti znaš kako se ponekadmogu osjećati umorno. Sjećaš li se onog tjedna u Zurichu kad si htioposjetiti Fraumiinster, muzeje i jedriti na Limmatu, a ja sam ti rekla dato jednostavno ne mogu?Nije bilo tog tjedna u Zurichu. Samo mora jedne noći kad su oboje zamaloizgubili život. On je trčao kroz šibe svojih zamalo krvnika uStepp-deckstrasse, ona gotovo silovana, osuđena na smrt na praznoj obaliGuisan Quaija. Što mu to nastoji reći? - Da, sjećam se. - Ne trebaš se brinuti za mene, dragi. Hvala nebesima da si ovdje! Uskoroćemo biti zajedno, to su mi obećali. Bit će kao u Parizu, Davide. Sjeti sePariza kad sam pomislila da sam te izgubila. Ali ti si mi došao i oboje smoznali kamo ćemo. Ta lijepa ulica s tamnozelenim stablima i...- To će biti sve, gospodo Webb - upadne muški glas. - Ili bi trebalo da kažemgospođo Bourne? - doda čovjek govoreći izravno u telefon. - Misli Davide i budi pažljiv! - viknula je Marie u pozadini. - I ne brini,dragi! Ta lijepa ulica s redom zelenih stabala, moje najdraže stablo...

- Ting zhi! - viknu muški glas naređujući na kineskom. - Odvedite je! Onamu daje informaciju! Brzo. Ne dopustite joj da govori!- Bilo kako da je ozlijedite, vi ćete to žaliti do kraja svog kratkog života- na to će Webb ledenim glasom. - Kunem se Kristom da ću vas naći. - Nije bilo razloga za neugodnosti sve do ovog trenutka - odgovori muškaracpolako s iskrenim prizvukom. - Čuli ste svoju ženu. S njom se dobro postupa.Ona se ne žali. - Nešto nije u redu s njom! Sto ste dovraga učinili što mi ona ne može reći? - To je samo napetost, gospodine Bourne. A ona vam nešto govori, nesumnjivo



u želji da vam opiše ovu lokaciju - pogrešno, trebalo bih da dodam - alida je i točno, to vam ne bi bilo ni od kakve koristi, kao i telefonski broj.Ona je na putu u drugi stan, jedan od milijuna u Hong Kongu. Zašto bismoje ozlijedili na bilo koji način? To bi bilo kontraproduktivno. Velikitaipan se želi sastati s vama. - Yao Ming?

- Poput vas, i on ima nekoliko imena. Možda se možete sporazumjeti. - Ili hoćemo ili je on mrtav. A također i vi. - Ja vam vjerujem što kažete, Jasone Bourne. Vi ste ubili mog bliskog krvnogsrodnika koji je bio izvan dosega u svojoj otočnoj tvrđavi na Lan-tau.Uvjeren sam da se sjećate. - Ne vodim evidenciju. Yao Ming. Kada?141- Večeras. - Gdje?- Vi morate razumjeti, on je vrlo prepoznatljiv pa zbog toga mora biti vrloneuobičajeno mjesto. - Recimo da ga ja izaberem?

- Neprihvatljivo, dakako. Nemojte ustrajati. Mi imamo vašu ženu. David je osjetio napetost; gubio je kontrolu do koje mu je očajnički bilo stalo. - Kažite - reče. - Walled City.62 Mislimo da to poznajete.Znam za nj - ispravi ga Webb pokušavajući usredotočiti preostalo sjećanje. - Najprljavija četvrt na licu zemlje, ako se sjećam. - Što bi drugo moglo biti? To je jedini zakoniti posjed Narodne Republikeu čitavoj koloniji. Čak je i odvratni Mao Zedong dao odobrenje našoj policijida ga očisti. Ali javni službenici nisu toliko plaćeni. U biti je carstvostraćara ostalo isto. - U koje vrijeme večeras? - Kad padne mrak, ali prije zatvaranja bazara. Između devet i trideset ine kasnije od petnaest minuta do deset.- Kako ću ja naći tog Yao Minga - koji nije Yao Ming?- Ima jedna žena u prvom bloku otvorene tržnice koja prodaje zmijskeiznutrice kao afrodizijake, uglavnom kobru. Pođite k njoj i upitajte je gdjeje veliki. Ona će vam reći kojim ćete stubama sići, kojim prolazom proći.Dočekat će vas. - Moglo bi se dogoditi da tamo ne stignem. Boja moje kože nije tamo dobrodošla. - Nitko vas neće ozlijediti. Međutim, predlažem vam da ne nosite skupocjenuodjeću niti pokazujete skup nakit. - Nakit?- Ako imate skupocjeni sat, nemojte ga nositi.Oni bi vam odrezali ruku zbog sata. Meduza. Neka bude.

- Još nešto. Nemojte pomišljati da upletete dužnosnike vašeg konzulata unepromišljenom pokušaju da kompromitirate taipana. Ako to učinite, vaša ćežena umrijeti. - To nije bilo potrebno.- S Jasonom Bourneom je sve potrebno. Bit ćete pod prismotrom. - Devet i trideset do devet četrdeset pet - reče Webb spuštajući slušalicui ustajući s kreveta. Pošao je do prozora i zagledao se u luku. Sto je to?Što mu je Marie pokušavala reći? 1 Ozidani grad; (op. prev.)



142..... ti znaš kako se ponekad mogu osjećati umorno. Ne, on to nije znao. Njegova je žena snažna djevojka s ranca u Onta-rijukoja se nikad nije tužila da je umorna. ... ne moraš se brinuti za mene, dragi. Glupa molba, a ona mora da je toga svjesna. Marie nije trošila dragocjene

trenutke da bude glupa. Ukoliko... je li ona govorila nesuvislo, nepovezano?... Bit će poput Pariza, Davide... oboje smo znali kamo ćemo poći... talijepa ulica s tamnozelenim stablima.- Ne, nije nesuvislo, samo privid nesuvislosti; tu je poruka. Ali što? Kojalijepa ulica s »tamnozelenim stablima«? Ništa mu nije padalo na pamet i toga je dovodilo do ludila. On je ostavlja na cjedilu. Šalje mu signal kojion ne može uloviti. Misli, Davide, i budi oprezan!..Nemoj se brinuti, dragi! Ta lijepa ulicas redom zelenih stabala, moje najdraže stablo... Koja lijepa ulica? Koji prokleti red stabala, koje najdraže stablo? Ništamu nije imalo smisla, a trebalo bi da ima! Trebalo bi da bude sposobanodgovoriti, a ne zuriti kroz prozor uz prazno sjećanje. Pomozite mi,

pomo-zite mi! - tiho je uzvikivao nikome.Unutrašnji mu je glas govorio da se ne zadržava na onome što ne možerazumjeti. Imao je poslova koje je trebalo obaviti; on neće dobrovoljnoušetati na mjesto sastanka koje je izabrao neprijatelj bez nekog predznanja,bez nekih svojih karata koje treba odigrati Ja vam predlažem da ne nositeskupocjenu odjeću... Ni u kojemu slučaju ne bi bila skupocjena, pomisliWebb, ali će sada biti nešto sasvim suprotno - i neočekivano. U mjesecima kada je skidao naslage Jasona Bournea, jedna se tema stalnoponavljala. Promjena, promjena, promjena. Bourne je bio praktičar promjene;zvali su ga »Kameleon«, bio je čovjek koji se s lakoćom može pretopiti urazne okoliše. Ne kao groteska, kao karikatura s perikama i kitom, već kaoosoba koja može prilagoditi osnovne crte svoje pojave najbližem okolišu takoda su oni koji su se sreli s ubojicom- rijetko, međutim, na punom svjetluili sasvim blizu - davali neobično različite opise čovjeka kojega su lovilidiljem Azije i Europe. Pojedinosti su se uvijek sukobljavale; kosa je bilatamna ili svijetla; oči smeđe, plave ili pjegičave; koža blijeda, tamna ilipristava; odjeća dobro skrojena i neupadljiva ako je rendez--vous bio uprigušeno osvijetljenoj skupoj kavani ili zgužvana i nemarnog kroja ako jesastanak bio na obali ili u nižim razinama grada. Promjena. Bez napora, bezminimuma izvještačenosti. David Webb će imati povjerenja u kameleona u sebi.Slobodan pad. Pođi tamo kamo te Jason Bourne usmjeri. ...141,Nakon mučnog telefonskog razgovora pošao je u Hotel Peninsula i uz velikunapojnicu koju nitko drugi nije vidio dobio je sobu, a svoj kovčežić jedepnirao u hotelski trezor. Imao je prisutnost duha da se upiše pod imenom

Cactusove treće lažne putovnica. Ako ga ljudi potraže, poslužit će senjegovim imenom kojim se služio u Regentu; bilo je to sve što imaju. Opet se vratio Selisberškom ulicom, poslužio se službenim liftom, brzo pošaodo svoje sobe i spakirao malo odjeće koja mu je trebala u torbu za let. Alise nije odjavio iz Regenta. Ako ga ljudi traže, on želi da ga traže tamogdje nije.Smjestivši se u Peninsuli, imao je vremena da nešto pojede i da poharanekoliko trgovina do pada mraka. Kad se spusti mrak, on će biti u Ozidanomegradu - prije devet i trideset. Jason Bourne je izdavao naredbe, a David



Webb ih je slušao. Ozidani grad Kowloona nema vidljiva zida oko sebe, ali je jednako jasnoodređen kao da oko njega postoji zid od tvrda čelika. Odmah ga se prepoznajeu prenapučenoj otvorenoj tržnici koja teče duž ulice ispred niza tamniholjuštenih stambenih kuća - kojekako natisnutih straćara jedna na drugoj,izazivajući dojam kao da će se sav taj nabijeni kompleks srušiti pod

vlastitom težinom ne ostavljajući ništa osim ruševina na mjestu gdje sustajale podignute ruševine. Ali čovjek nalazi zavaravajuću snagu kad siđeonih nekoliko stuba u unutrašnjost tog velikog raspuzalog svijeta straćarai ubogih kućica. Ispod razine tla prolazi popločani oblucima, koji su unajvećem broju slučajeva tuneli, produžuju se ispod trošnih kućeraka. Uprljavim hodnicima obogaljeni prosjaci nadmeću se s napola odjevenimprostitutkama i prodavačima narkotika pod sablasnim svjetlom golih žaruljas izbačenih žica duž kamenih zidova. Sa svih strana vlažni zrak gnjileži;sve je raspadanje i propadanje, ali je snaga vremena očvrsla to raspadanjeokamenivši ga. U smrdljivim prolazima, bez osobitog reda ravnoteže, nalaze se uska jedvaosvijetljena stubišta koja vode u vertikalne nizove trošnih stanova, a kuće

imaju prosječno tri kata od kojih su dva iznad zemlje. U malim trošnim sobamaprodaju se najširi izbori narkotika i seksa - sve je to izvan dosega policije- čime su se sve strane tiho suglasile - a malo je predstavnika vlastikolonije kojima je stalo da se osmjele ući u crijeva Ozidanog grada. To jesvojstven samosadržavajući pakao. Neka bude. Vani, na otvorenoj tržnici koja ispunjava smećem zasutu ulicu gdje nijedozvoljen nikakav promet, prljavi stolovi napunjeni odbijenom ili ukradenomrobom ili oboje, stisnuti su između nečistih daščara i štandova odakle seiz velikih vedara s kipućim uljem uzdižu džepovi pare, a u ulju su sum-144njivi komadi mesa peradi i zmija; te namirnice stalno uranjaju i vade,ocijede ih i stave na novinski papir za brzu prodaju na licu mjesta. Gomilase pomiče pod slabim svjetlom mutnih uličnih svjetiljki od jednog prodavačado drugog cjenkajući se glasovima visokih tonova, a kupci i prodavači vrištejedni na druge kupujući i prodajući. Zatim su ljudi s ruba pločnika, prljavimuškarci i žene bez štandova ili stolova, čija je roba izložena na pločniku.Oni čuče iza izloženih sitnica i jeftina nakita, uglavnom ukradenih sdokova, te pletenih kaveza u kojima mile kukci, a sitne ptičice mašu krilima. Pored usta neobičnog smrdljivog bazara usamljena mišićava žena sjedila jena drvenoj stolici raširenih debelih nogu; derala je zmije i vadila imutrobu, a njezine tamne oči su se doimale opsjednutima čim bi dograbila druguzmiju koja se tresla u njezinim rukama. Sa svake strane bile su torbe odgruba platna kao oživjele; svako malo bi se torbe stezale ili širile ugrcajima kad bi gmizavci osuđeni na smrt u siktajućem bijesu udarali jednina druge, pobjesnjeli u zarobljeništvu. Pod teškim ženinim stopalom bila

je kraljevska kobra; crno tijelo joj je bilo nepokretno i uzdignuto, glavaravna, male oči nepomočne, hipnotizirana gomilom koja se stalno kretala.Prljav-ština otvorene tržnice bila je prikladna barikada za Ozidani gradbez zidova iza nje.Obišavši ugao sa suprotne strane dugačkog bazara, razbarušena osoba jeskrenula u vrevu ulice. Čovjek je bio odjeven u jeftino smeđe odijelopreveliko za njega; hlače su mu bile preširoke, kaput prevelik, ali je ipakčvrsto prianjao oko grbavih leđa. Mekani šešir širokog ruba, crn inepogrešivo orijentalan, bacao je stalnu sjenu preko njegova lica. Korak



mu je bio spor, kao što priliči čovjeku koji se zaustavlja ispred raznihštandova i stolova razgledavajući izloženu robu, ali je samo jednom, i tokao da se nećka, posegnuo u džep da bi nešto kupio. I tada je bio pogrbljen,okvir čovjeka koji se godinama savijao od teškog rada na polju ili u luci,a ishrana nikad nije bila dovoljna za to tijelo iz kojega je toliko izvučeno.Na tom je čovjeku bilo i tuge, jalovosti rođene u okolnostima »premalo i

prekasno« te preskupo za duh i tijelo. Bilo je to priznanje nemoći, napuštenaponosa jer nije bilo ničega čime se moglo ponositi; cijena preživljavanjabila je previsoka. A taj čovjek, ta pogrbljena figura koja je nespretnokupila sumnjivu prženu ribu u tuljcu od novinskog papira, nije se bitnorazlikovala od mnogih muškaraca na toj tržnici - zapravo, moglo bi se rećida im je bila sasvim nalik.Pristupio je mišićavoj krupnoj ženi koja je vadila utrobu zmiji koja se joškvrčila i svijala. - Gdje je veliki? - upita Jason Bourne na kineskom držeći pogled nanepokretnoj kobri; lijeva ruka mu je bila zamašćena uljem iz novinskogpapira.- Vi ste rano - odgovori mu žena bezizražajno. - Mrak je, ali vi ste prerano.

- Hitno su me pozvali. Da li vi ispitujete taipanove naputke?- On je jebeno-jebeni jeftinjak za taipana! - ona otpljune grlenimkantonskim. 3 - Što mi je stalo? Siđite stubama iza mene i krenite prvimprolazom s lijeve strane. Kurva će biti petnaest, dvadeset metara niže. Onačeka bijelog muškarca i povest će ga do taipana. Jeste li vi bijeli čovjek?To ne mogu odrediti na ovom svjetlu, a govorite dobro kineski - ali vi neizgledate kao bijeli čovjek, vi ne nosite odjeću bijela čovjeka. - Da ste vi na mome mjestu, zar biste vi nebeski mirno nastojali izgledatikao bijeli čovjek, obući se kao bijeli čovjek kad bi vam kazali da dođeteovamo?-Ja bih sazvala tisuće đavola da kažu da sam iz Qing Gaovana! - reče ženai nasmije se otkrivši polovinu preostalih zubi. - Osobito ako nosite novac.Da li vi nosite novac, naš Zhongguo ren? - Vi mi laskate, ali ne nosim.- Lažete. Bijeli ljudi lažu nebeskim riječima o novcu.- U redu, ja lažem. Nadam se da me zbog toga neće napasti vaša zmija. - Budala! On je star i nema očnjake, nema otrova. Ali on je nebeska slikamuškog organa. On mi donosi novac. Hoćete li mi vi dati novaca? - Za uslugu, da.- Aiya! Vi hoćete ovo staro tijelo, vi mora da imate sjekiru u hlačama! Isjećikurvu, ne mene!- Nema sjekire, samo riječi - reče Bourne i desnu ruku uroni u džep od hlača.Izvukao je novčanicu od sto američkih dolara i stavio je na dlan ispred licaprodavačice zmija, ali tako da je ne vide okolni lovci na dobre poslove.- Aiya - aiya! - prošapće žena dok je Jason povukao novac od njezinih

grabežljivih prstiju; mrtva je zmija pala između nježnih debelih nogu. - Usluga - ponovio je Bourne. - Budući da ste mislili da sam jedan od vas,očekujem da će tako i drugi misliti. Sve što želim od vas jest da kažetebilo kome tko to upita da se bijeli čovjek uopće nije pojavio. Je li to uredu?- U redu! Dajte mi novac.Kineski jezik kojim se govori u provincijama Kwanglung, Kwangsi le u HongKongu i drugdje izvan Kine. (op. prev.)146



- Usluga?- Kupili ste zmije! Zmije! Što ja znam o bijelom čovjeku? Nije se nipojavio! Ovdje. Ovdje je vaša zmija. Vodite ljubav! - Žena je uzelanovčanicu, rukom zgrabila utrobu zmije i ubacila je u plastičnu vrećicu spotpisom modnog kreatora. Pisalo je - Christian Dior.I dalje poguren, Bourne se brzo dvaput naklonio i izgurao se iz gomile.

Utrobu zmije odbacio je na pločnik dovoljno daleko od uličnog svjetla daga nitko ne opazi. Držeći masni tuljac s ribom koja je smrdjela, on je ponovoglumio gestama posezanja za hranom, polako napredujući prema stubištu dabi sišao u kipteća crijeva Ozidanoga grada. Pogledao je na sat i pri tomodbacio ribu. Bilo je 9 sati i 15 minuta; taipanove patrole će stizati namjesto.Zanimao ga je opseg bankarove sigurnosti. Želio je da laž koju je rekaostrijelcu u napuštenoj kancelariji iznad prolaza luke, bude istina. Umjestoda ga promatraju, htio je sam promatrati. Upamtit će svako lice, svaku uloguu zapovjednoj strukturi, brzinu kojom će svaki stražar donositi odluke podpritiskom, komunikacijsku opremu, a iznad svega otkriti gdje su slabostiu taipanovoj sigurnosti. David je shvatio da Jason Bourne preuzima kormilo;

imalo je smisla ono što on radi. Bankarove su riječi počinjale: Žena zaženu... Samo jedna riječ mora biti izmijenjena. Taipan za ženu. Bourne je skrenuo u prolaz s lijeve strane i prošao stotinjak metara dužprizora koje je skrupulozno zanemarivao; tako bi se ponio svaki stanovnikOzidanoga grada. Na zamračenom stubištu je žena na koljenima obavljala aktza koji je plaćena; mladi par, očito dvoje ovisnika obuzetih pomamom, neštoje molio čovjeka u skupom sakou od crne kože; dječačić koji je pušio cigaretus marihuanom urinirao je na kameni zid; prosjak bez nogu klopo-tao je krećućise na dasci s kotačima preko uličnih oblutaka i pjevao »Bong ngo, bong ngo!«- molbu za milostinju; na drugom slabo osvijetljenom stubištu dobro obučenimakro prijetio je jednoj od svojih kurvi iznakažena lica ako mu ne doneseviše novaca. David Webb je mozgao da nije u Dis-nevlandu. Jason Bourne jeproučavao prolaz kao da je to borbena zona iza neprijateljskih linija. 9:24.Vojnici polaze na svoja mjesta. Vanjski i unutrašnji čovjek zasta i okrenuse pa pođe natrag. Bankarova je kurva stizala na svoje mjesto. Jarko crvena bluza bila joj jeotkopčana i jedva je pokrivala njezine male grudi; tradicionalni razrez nacrnoj suknji sezao je do bedara. Bila je karikatura. »Bijeli čovjek« ne smijepogriješiti. Točka jedan: naglasiti očito. Treba nešto upamtiti: suptilnostnije snažno oružje. Koji metar iza nje stajao je muškarac i govorio u radiokoji je držao u ruci; krenuo je za ženom, stigao je i zatresao glavom te.MI..potrčao prema kraju prolaza u stubištu. Bourne je stao, držao se i daljepogrbljeno; okrenuo se prema zidu. Koraci su bili iza njega, brzi,naglašeni, sve brži. Približio mu se drugi Kinez i prošao pored njega. Bio

je to niski sredovječni muškarac u tamnom poslovnom odijelu, s kravatom icipelama visokog sjaja. On nije bio građanin Ozidanoga grada; izraz licabio je mješavina zabrinutosti i osjećaja odvratnosti. Zanemarivši kurvu,pogledao je na sat i ubrzao naprijed. Imao je izgled i držanje rukovodiocakojemu je naređeno da preuzme dužnosti koje je nalazio ogavnima. Čovjekkompanije, precizan, uredan, crta ispod brojki njegov je poriv jer brojkene lažu. Bankar? Jason je razgledavao neprave nizove stubišta; čovjek je morao sići s jednihod tih stubišta. Zvuk koraka tek se odjednom začuo, a sudeći po brzini, prvi



su koraci počeli ne dalje od dvadesetak metara od mjesta gdje je on stajao.Treće stubište slijeva ili četvrto zdesna. U jednom od stanova iznad jednogili drugog stubišta, taipan je čekao svog posjetitelja. Bourne je moraoutvrditi u kojem i na kojem katu. Taipana treba iznenaditi, čak šokirati.On mora shvatiti s kim ima posla i što bi ga mogli stajati njegovi postupci. Jason opet krenu, ali sada je hodao kao pijanac. Vratile su mu se riječi

starog mandarinskog narodnog napjeva. »Me li hua cherng zhang Mu yue«, tihoje pjevušio odgurkavajući se od zida kako se približavao prostitutki. -Imamnovaca - obrati joj se ugodnim glasom, ali su njegove riječi na kineskombile neprecizne. - A ti, lijepa ženo, imaš što ja trebam. Kamo ćemo? - Nikamo, uobražena pijanico. Hajde odavde. - Bong ngo! Cheng bong ngol - vrištao je prosjak bez nogu kloparajućiprolazom svojom daskom kojom je udarao o zid dok je vikao. - Cheng bong ngo!- ]au! - viknula je žena. - Bježi odavde prije nego ti tvoje nekorisno tijeloodgurnem s daske, Loo Mi! Rekla sam ti da se ne petljaš s mojim poslom! - Ovaj jeftini pijanac je posao? Naći ću ti nešto bolje. - On nije moj posao, dragi. On dosađuje. Ja čekam nekoga. - Onda ću mu odsjeći stopala! - uzviknu groteskna figura i iz daske izvuče

mesarski nož. - Sto dovraga radiš? - zagrmi Bourne na engleskom; nogom je udario prosjakau prsa i polučovjeka s daskom poslao u suprotni zid. - Postoje zakoni! - vrištao je prosjak. - Ti si napao bogalja! Ti pljačkašbogalja!- Tuži me - reče Jason i okrenu se ženi dok je prosjak otklepetao niz uličicu. .148..- Vi govorite... engleski. - Kurva je zurila u njega.- Kao i vi - odgovori Bourne.- Vi govorite kineski, a niste Kinez.- U duhu, možda. Ja vas tražim. - Vi ste taj čovjek? - Ja sam.- Odvest ću vas do taipana. - Ne. Samo mi recite koje je to stubište i koji kat. - To nisu moje napuci.- Postoje nove upute koje je dao taipan. Da li vi sumnjate u njegove noveupute?- Mora ih priopćiti njegov glavni-glavni čovjek. - Mali Zhongguo ren u tamnu odijelu?- On nam sve govori. On nas plaća za taipana. - Koga on plaća? - Upitajte ga sami.- Taipan želi znati. - Bourne stavi ruku u džep i izvuče svežanj presavijenihnovčanica. - Rekao mi je da ti dam još novaca ako budeš surađivala sa mnom.

On misli da ga njegov glavni čovjek možda vara. Žena se oslonila na zid gledajući naizmjence u novac i u Bourneovo lice.- Ako vi lažete... - Zašto bih lagao? Taipan me želi vidjeti, to ti znaš. Ti me moraš povestik njemu. Rekao mi je da se ovako obučem, da se ovako ponašam, da te pronađemi promotrim njegove ljude. Kako bih ja znao o tome da mi on nije rekao?- Gore na tržnici. Ti moraš nekoga vidjeti. - Nisam tamo bio. Došao sam ravno ovamo. - Jason je odvojio nekolikonovčanica. - Mi oboje radimo za taipana. Evo, on želi da uzmeš ovo i odeš,



ali ne smiješi ići gore na ulicu. - Ispružio je novac. - Taipan je velikodušan - uzvrati kurva ispruživši ruku prema novcu. - Koje stubište? - upita Bourne pokazujući prema udaljenom zidu. - Kojikat? Taipan nije znao.- Tamo - odgovori žena i pokaže prema zidu. - Treće stubište, drugi kat.Novac.

- Tko je na platnom spisku glavnog čovjeka? Brzo! - Na tržnici je to ona kurva sa zmijama i stari kradljivac koji prodajelažne zlatne lančiće sa sjevera pa čovjek s loncem, sa svojom smrdljivomribom i mesom.- To je sve?- Mi razgovaramo. To je sve.m- Taipan je u pravu, njega varaju. On će ti zahvaliti. - Bourne uze iz džepajoš jednu novčanicu. - Želim biti pravedan. Osim onoga s radijom, kolikodrugih još radi za glavnog čovjeka? - Trojica drugih, također s radijom - odgovori kurva pogledom uperenim unovac dok mu se prstima polako približavala.

- Evo, uzmi i pođi. Pođi ovuda, a ne gore na ulicu.Žena je zgrabila novčanice i potrčala prilazom dok su joj visoke peteodzvanjale u taktu; nestala je u prigušenu svjetlu. Bourne ju je pratiopogledom sve dok mu nije izašla iz vidika, okrene se i brzo pođe prljavimprolazom do stubišta. Opet se držao pogrbljeno kad se uspeo na ulicu. Tričuvara i glavni-glavni čovjek. On zna što mora uraditi i to mora brzoobaviti. Bilo je 9 sati i 36 minuta. Taipan za ženu. Pronašao je prvog čuvara kako razgovara s prodavačem ribe; govorio jezabrinuto, uz oštre pokrete kao da siječe. Buka gomile bila je zapreka.Prodavač je i dalje tresao glavom. Bourne je odabrao snažno građenogmuškarca pored stražara. Brzo je odstupio u stranu dok se taipanov čovjekpresamitio u pasu. U kratkoj zbrci koja je buknula Jason je povukao smetenogčuvara na stranu i zglobovima prstiju snažno udarao u donji dio čovjekovavrata, okrenuo ga kad je stao padati pa je ukočenom rukom udario u stražnjidio čuvarova vrata u visini kičme. Vukao je besvjesnog čovjeka prekopločnika ispričavajući se gomili na kineskom jeziku jer mu je prijatelj,eto, pijan. Spustio je stražara među ruševine neke trgovine, uzeo radio irazbio ga.S drugim taipanovim čovjekom nije bila potrebna takva taktika. Bio je sam,udaljen od gomile i vikao u radio. Bourne mu se približio, a njegov tužnilik nije predstavljao nikakvu prijetnju. Ispružio je ruku kao da je prosjak.Stražar mu je rukom pokazao da nestane; to je bila posljednja kretnja kojuće upamtiti jer ga je Bourne zgrabio za zglavak, okrenuo ga i slomio mu ruku.Četrnaest sekundi nakon toga, taipanov drugi stražar ležao je iza gomilesmeća; i njegov je radio završio u krhotinama.

Treći je stražar razgovarao s »kurvom sa zmijama«. Na Bourneovo zadovoljstvoi ona je stalno tresla glavom kao i prodavač ribe. U Ozidanom gradu postojiodređena odanost kad su u pitanju podmićivanja. Čovjek je izvukao svojradio, ali ga nije imao prilike upotrijebiti. Jason mu je pritrčao, zgrabiostaru bezubu kobru i njezinom ravnom glavom udario u stražarevo lice.Užasnuti udisaj pa krik bilo je sve reagiranje koje je Bour-neu trebalo.Živci u vratu su veličanstvena mreža imobilizirajućih vlakana poput užadikoja spaja organe tijela sa središnjim živčanim sustavom. Bourne je brzoodigrao igru s njima i opet je vukao žrtvu kroz gomilu ispričavajući se na



sve strane. Besvjesnog stražara ostavio je na mračnom 150dijelu pločnika. Podigao je radio do uha; nije bilo ništa na uređaju zaprimanje signala. Devet sati i četrdeset minuta. Ostao je još jedan glavničovjek. Omanji, sredovječni Kinez u skupom odijelu i ulaštenim cipelama, samo što

nije pritisnuo nos dok je trčao od jedne točke do druge nastojeći opazitisvoje ljude, izbjegavajući i najneznatniji fizički dodir s hordamaokupljenima oko štandova i stolova prodavača. Budući da je bio nižeg rasta,teško je mogao gledati kroz vrevu. Bourne je promatrao kamo se uputio,potrčao je ispred njega, zatim se naglo okrenuo i stegnutom šakom čvrstoudario u donji dio trbuha unezvijerena čovjeka. Kad se ovaj presa-vio, Jasonga je lijevom rukom uhvatio oko pasa i odvukao otromboljenu figuru do dijelapločnika gdje su sjedila dvojica muškaraca koji kao da su pleli dodajućibocu naprijed-natrag. Wushu zasjek je smjestio preko bankarova vrata iodbacio ga između dvojice s bocom. Iako su vidjeli kao kroz izmaglicu,pijanci će se pobrinuti da njihov novi sudrug bude u nesvjestici poduževrijeme. Bilo je džepova koje treba iždžepariti, zatim valja skinuti odjeću

i par cipela. Sve će to donijeti cijenu; bilo koja gotovina na koju će naićibit će samo dodatna nagrada za njihov trud. Devet sati i četrdeset triminute.Bourne više nije bio pogrbljen; Kameleon je nestao. Trčao je preko ulicekoja je kiptjela ljudima pa niz stubište sišao u prolaz. Učinio je to!Uklonio je pretorijansku stražu. Taipan za ženu! Dosegao je stubište -trećestubište s desne strane - i izvukao izvanredno oružje koje je kupio odtrgovca oružjem u Mongkoku. Najtiše što je mogao, odmjeravajući svaki korakstopalom, uspeo se do drugog katu. Postavio se izvan vrata, uravnotežiotežinu, podigao lijevu nogu i prasnuo njome u tanko drvo.Vrata su se otvorila uz tresak. Uskočio je i čučnuo s ispruženim oružjem. Trojica muškaraca su se suočila s njim oblikujući polukrug, svaki spištoljem uperenim u njegovu glavu. Iza njih, odjeven u bijelo svilenoodijelo, u fotelji je sjedio krupan Kinez. Čovjek je kimnuo svojim čuvarima. Izgubio je. Bourne se preračunao i David Webb će umrijeti. Ono što je mnogobolnije bila je sigurnost da će Marijina smrt ubrzo uslijediti. Neka pucaju,pomisli David. Neka povuku obarače koji će ga blagonaklono osloboditi toga!Ubio je jedino do čega mu je bilo stalo u životu. - Pucajte, prokletnici! Pucajte!64 Vrst udarca, zasjek u nekim orijentalnim borilačkim vještinama, (op.prev.)15111- Dobro došli, gospodine Bourne - dočeka ga krupni čovjek u bijelom svilenomodijelu i dade znak stražarima da odu sa strane. - Ja pretpostavljam da

shvaćate logičnost da svoje oružje stavite na pod i odgurnete od sebe. Doistanema alternative, to vam je jasno.Webb pogleda trojicu Kineza; čovjek u sredini otkoči udarnu iglu na svomeautomatiku. David je spustio pištolj i gurnuo ga naprijed. - Očekivali ste me, zar ne? - upita mirno i ustane dok je čuvar s njegovedesne strane uzeo oružje. - Nismo znali što da očekujemo - osim neočekivanog. Kako ste to uspjeli?Jesu li moji ljudi mrtvi?- Ne, povrijeđeni su i u nesvjestici, ali nisu mrtvi.



- Izvanredno. Vi ste mislili da sam ja ovdje sam?- Rečeno mi je da putujete s vašim glavnim čovjekom i trojicom drugih, aline sa šestoricom. Mislio sam da je to logično. Bilo koji više, činilo mise, bio bi preupadljiv.- Zato su ovi ljudi došli ranije da sve urede i otkad su došli, nisu napuštaliovu rupu. I tako ste mislili da ćete me uloviti, zamijeniti za svoju ženu.

- Očito je da ona nema ama baš ništa sa svim ovim. Pustite je da ode; onavam ne može naškoditi. Ubijte mene, ali nju pustite da ode. - Pi ge! - reče bankar naredivši dvojici svojih čuvara da napuste stan;oni su se poklonili i odmah otišli. - Ovaj će čovjek ostati - nastavio jeokrenuvši se Webbu. - Osim beskrajne odanosti koju osjeća za mene, on negovori ili razumije jednu jedinu englesku riječ. - Vidim da imate povjerenja u svoje ljude.- Ja nemam povjerenja ni u koga. - Financijer pokaže na rasklimanu drvenustolicu preko bijedne sobe i tako otkrije zlati Rolex na ruci sinkru-striranim dijamantima oko brojčanika, što je bilo u skladu sa zlatnomdugmadi na suvracima košulje. - Sjedite - naredi mu. - Otišao sam u velikeširine i potrošio mnogo novca da bih omogućio ovaj sastanak.

152- Vaš glavonja - pretpostavljam da je to bio vaš glavonja... - reče Bournebesciljno, proučavajući svaku pojedinost u sobi kad je pošao do stolice -...rekao mi je da ovamo ne donosim skupocjeni sat. Pretpostavljam da ga nisteposlušati. - Stigao sam u zamrljanom i prljavom kaftanu s dovoljno širokim rukavimada ga prikriju. Gledajući na vašu odjeću, uvjeren sam da to Kameleonrazumije.- Vi ste Yao Ming. - Webb je sjeo.- To je ime kojim sam se poslužio. Kameleon upotrebljava mnoge oblike iboje.- Ja nisam ubio vašu ženu - ili čovjeka koji se zgodio s njom. - Ja to znam, gospodine Webb.- Vi što? - David skoči sa stolice, a čuvar brzo zakorači s ispruženimpištoljem. - Sjednite - ponovi bankar. - Nemojte alarmirati mog vjernog prijateljaili ćemo to obojica zažaliti, vi mnogo više od mene. - Znali ste da to nisam bio ja, a ipak ste ovo učinili! - Brzo sjednite, molim vas.- Želim odgovor! - reče Webb i sjedne. - Zato što ste vi pravi Jason Bourne. Zato ste ovdje, zato je vaša suprugapod mojom paskom, ostaje pod paskom i ostat će sve dok ne izvršite ono štotražim od vas. - Razgovarao sam s njom.- Znam da jeste. Dozvolio sam.

- Nije zvučala poput sebe - čak uzevši u obzir okolnosti. Ona je jaka, jačanego sam ja bio za vrijeme onih ušljivih tjedana u Švicarskoj i Parizu. Neštonije u redu s njom! Je li ona drogirana?- Zacijelo nije.- Je li povrijeđena? - U duhu, možda, ali ne na drugi način. Međutim, bit će ozlijeđena i umrijetće ako me vi odbijete. Mogu li biti jasniji? - Vi ste mrtvi, taipane.- Govori istinski Bourne. To je vrlo dobro. To je ono što mi treba.



- Slovo po slovo.- Netko me progoni u vaše ime - započe taipan; glas mu je bio tvrd,intenzitet sve jači. - Mnogo oštrije - neka mi duhovi oproste - nego jegubitak mlade žene. Sa svih strana na svim područjima, terorist, taj noviJason Bourne, napada! Ubija moje ljude, diže u zrak isporuke vrijedne robe,prijeti drugim taipanima smrću budu li poslovali sa mnom! Njegovi

153golemi honorari dolaze od mojih neprijatelja ovdje u Hong Kongu i Macau paonih na vodenim putevima Deep Baya, sjeverno u samim provincijama!- Imate mnogo neprijatelja.- Moji su interesi sveobuhvatni.- Tako su, kako mi je rečeno, bili i interesi čovjeka kojeg ja nisam ubiou Macau.- Prilično čudno - nastavi bankar teško dišući i čvrsto držeći ručkustolice u nastojanju da se svlada. - On i ja nismo bili neprijatelji. Naodređenim područjima su se naši interesi približavali. Tako je on upoznaomoju ženu. - Kako prikladno. Podjela dobara, kako je ispalo.

- Vi ste uvredljivi.- To nisu moja pravila - odgovori Bourne ledena pogleda što ga je usmjeriona orijentalca. - Da se vratimo na stvar. Moja žena je živa i ja je želimnatrag bez ogrebotine ili podignuta glasa na nju. Ako bude proslijeđena nabilo koji drugi način, vi i vaši Zhongguo ren nećete nikako dorasti onomešto ću podignuti protiv vas. - Vi niste u položaju da prijetite, gospodine Webb. - Webb nije - suglasio se svojedobno najlovljeniji čovjek u Aziji i Europi.- Bourne jest.Orijentalac je oštro gledao u Jasona, a zatim je dvaput kimnuo spu-stivšipogled ispod Webbova. - Vaša je smjelost par vašoj drskosti. Na stvar. Toje vrlo jednostavno, sve je jasno. - Taipan je odjednom prste desne rukestisnuo u šaku. Podigao ju je i tresnuo njome o slabašnu ručicu rasklimanestolice. -Ja želim dokaz protiv svojih neprijatelja! - uzviknuo je dok sumu oči Ijutito virkale iza dva djelomično zatvorena zida nateklog mesa. -Jedini način da ga se domognem jest da mi vi dovedete tog suviše uvjerljivogsamozvanca koji uzima vaše mjesto! Ja želim da gleda u mene, da me promatraosjećajući kako ga život napušta u agoniji dok mi ne kaže sve što moram znati.Dovedite mi ga. Jasone Bourne! - Bankar je duboko disao, a onda je mirnododao: - Tada i jedino tada ćete se sjediniti s vašom ženom. Webb je u tišini zurio u taipana. - Sto vas navodi na pomisao da ja to mogu?- najzad ga upita.- Tko će bolje uloviti samozvanca nego original? - Riječi - reče Webb. - Besmislene.- On je vas proučavao! Analizirao je vaše metode, vaše tehnike. Da to nije

učinio, ne bi se mogao praviti kao da je on vi. Pronađite ga! Uhvatite gau zamku taktikom koju ste sami stvorili.- Kao na primjer?...15,4..- Trebat će vam pomoć. Nekoliko imena i opisa ljudi za koje sam uvjeren dasu upleteni s tim novim ubojicom koji se koristi starim imenom.- Tamo, u Macau?- Nikako! Ne smije biti Macao! Ne smije biti ni spomena, ni riječi odogađaju u Hotelu Lisboa. To je zatvoreno, gotovo; vi ne znate ništa o tome.



Moja osoba ne smije nikako biti povezana s onim što radite. Vi nemate nikakveveze sa mnom! Ako se pojavite na površini, vi samo lovite čovjeka koji varaponašajući se kao Bourne. Vi sebe štitite, vi sebe branite. Savršenoprirodno ponašanje s obzirom na to kakve su okolnosti. - Mislio sam da želite dokaz... - Dokaz će doći kad mi dovedete varalicu! - uzviknuo je taipan.

- Ako ne Macao, onda gdje?- Ovdje u Kowloonu. U Tsim Sha Tsuiju. Pet ljudi je ubijeno u stražnjojprostoriji cabareta, među njima i bankar - poput mene, taipan, moj kompanjons vremena na vrijeme i ne manje utjecajan; to je očigledno vladina odluka.Nikad nisam saznao tko su oni bili.- Ali znadete tko je peti čovjek - primijeti Bourne.- Radio je za mene. Uzeo je moje mjesto na tom sastanku. Da sam ja bio ondje,vaš imenjak bi me ubio. Vi ćete od toga početi, odavde, iz Kow-loona, izTsim Sha Tsuija. Dat ću vam imena dvojice prepoznatih mrtvaca i identitetemnogih ljudi koji su bili neprijatelji obojice, a sada su moji neprijatelji.Krenite odmah. Pronađite čovjeka koji ubija u vaše ime i dovedite mi ga.I posljednje upozorenje, gospodine Bourne^ Ako pokušate saznati tko sam ja,

naredba će biti brza, likvidacija još brža. Vaša će žena umrijeti. - Onda ćete i vi. Dajte mi imena. - Na papiru su - reče čovjek koji je upotrijebio ime Yao Ming. Stavio jeruku u džep prsluka. - Ispisao ih je javni stenograf na mandarinskom. Nebi bilo nikakve svrhe da pokušavate ući u trag specifičnom pisaćem 'stroju. - Gubljenje vremena - reče Bourne i uzme papir. - U Hong Kongu valjda imadvadeset milijuna pisaćih strojeva. - Ali nema toliko taipana moje veličine i obujma, ha? - To ću upamtiti. - Uvjeren sam da hoćete. - Kako ću doći do vas? - Nećete. Nikada. Ovog sastanka uopće nije bilo. - Onda zašto ga je bilo? Zašto se dogodilo sve što se dogodilo? Recimo daja uspijem pronaći i zgrabiti tog kretena koji sebe naziva Bourne - a toje prokleto veliki upitnik - i što da radim s njim? Da ga ostavim ovdje nastubištu u Ozidanome gradu? ...155- To bi mogla biti sjajna ideja. Drogiran, a nitko ne bi na njega obraćaoikakvu pažnju, osim što bi mu prevrnuo džepove. - Ja bih posvetio puno pažnje. Nagrada za nagradu, cijena za cijenu, taipane.Ja želim željeznu garanciju. Ja želim svoju ženu natrag. - Što biste smatrali takvom garancijom? - Prvo njezin glas na telefonu koji će me uvjeriti da joj se nije ništadogodilo, a onda je želim vidjeti - recimo, kako šeće gore-dolje ulicom navlastiti pogon, bez ikoga pored sebe.

- Jason Bourne govori?- On govori.- Vrlo dobro. Mi ovdje u Hong Kongu imamo vrlo razvijenu industriju visoketehnologije, priupitajte bilo koga u vašoj zemlji tko se bavi elektronskimposlovima. Na dnu te stranice je telefonski broj. Kada i ako - i samo kadai ako samozvanac bude u vašim rukama, nazovite taj broj i ponovite riječi»zmijska dama« nekoliko puta... - Meduza - šaptom ga prekine Jason. - U avionu.Taipan je podigao obrve; izraz lica bio mu je neodređen. - Prirodno, ja sam





kad je samo nekoliko sijalica svijetlilo u brojnim sobama i kad nikakav zvuknije dolazio od prozora ili iz vrtova. Činilo se kao da u kući jedva netkoprebiva; zacijelo nije bilo ni znaka lakoumnosti. Ali ono što ju jedramatično razlikovalo od drugih bili su ljudi pored vrata i drugi poputnjih koje se moglo vidjeti s ceste kako patroliraju zemljištem iza zida.Bili su naoružani i u radnim odorama. To su bili američki marinci.

To imanje iznajmio je konzulat Sjedinjenih Američkih Država po direktiviVijeća za nacionalnu sigurnost. Ako bude bilo znatiželjnika, njima trebajedino reći da će idućeg mjeseca brojni predstavnici američke vlade iameričkih poslovnih krugova doletjeti u koloniju na razne neutvrđene 1 Vrhunac Victoria. I vrhunac Victoria i luka Victoria dobili su ime jošza kraljice Viclorije. (op. prev.)157...jdatume pa su uzimanje te zgrade u najam diktirale sigurnost i učinkovitostsmještaja. To je bilo sve što je konzulat znao. Međutim, odabrani ljudi ubritanskom MI-6, Specijalnom odjelu, nekako su priskrbili više informacijajer je njihova suradnja ocijenjena potrebnom, a ovlastio ju je i London.

Međutim, opet, to je bilo ograničeno samo na one koji su morali znati, sčime se i London čvrsto suglasio. Oni na najvišim razinama obiju vlada,uključujući najbliže savjetnike predsjednika i premijera, došli su do istogzaključka: bilo kakvo otkrivanje prave prirode imanja na Victoria Peakumoglo bi imati katastrofalne posljedice za Daleki istok i svijet. To je bilasterilna kuća, sjedište tako tajne operacije da su čak i predsjednik ipremijer znali malo pojedinosti, samo ciljeve.Manja limuzina dovezla se do vrata. Istog su časa proradili snažnireflektori što su zaslijepili vozača koji je podigao ruku da se zaštiti odjarkog svjetla. Dva stražara marinca prišla su kolima s ispruženim oružjems jedne i druge strane automobila.- Trebalo je da ste dosad upamtili ova kola, momci - obrati im se krupniorijentalac u bijelom svilenom odijelu žmirkajući kroz otvoreni prozor.- Mi znamo kola, majore Lin - odgovorio mu je desetar s lijeve strane. -Mi se samo moramo uvjeriti tko je vozač. - Tko bi mene mogao utjeloviti? - našali se krupni major. - Man Mountain Dean, sir67 - odgovori marinac s desne strane.- Oh, da, sjećam se. Američki hrvač. - Moj djed je običavao govoriti o njemu. - Hvala ti, sine. Mogao si barem reći tvoj otac. Mogu li dalje ili samzatvoren?- Ugasit ćemo svjetlo i otvoriti vrata, sir - rekao je prvi marinac. - Uzput, majore, hvala vam za ime onog restauranta u Wanchaiju. Klasa je, a neistjera cijelu plaću. - Ali, avaj, vi niste našli Suzie Wong.68

- Koga, sir?- Nije važno. Vrata, molim vas, momci. U kući, u biblioteci koja je pretvorena u ured, državni podtajnik EdwardNevvington McAllister sjedio je za stolom proučavajući stranice dosjea podsvjetlom svjetiljke stavljajući oznake na marginama iza određenih poglavljai određenih redaka. Zazvrndao je interni telefon pa je i oči i ruku moraoprisiliti do telefona jer je bio sasvim obuzet čitanjem uz nepo-67 "Čovjek-planina", američki hrvač s početka stoljeća; bio je visok dvametra, a težak 150 kg i "valjao je brda", (op. prev.)



68 Glasovita pjevačica i plesačica kineskog podrijetla, (op. prev.) 158dijeljenu pažnju. - Da? - Slušao je i odgovorio: - Uputite ga ovamo, dakako.- McAllister je spustio slušalicu i vratio se dosjeu pred sobom s olovkomu ruci. Na vrhu stranice koju je čitao nalazile su se riječi koje su na istomemjestu bile ponovljene na svakoj stranici: Ultra Maximum Classified. P.R.C.

Internat Sheng Chou Yang69Otvorila su se vrata i u sobu je ušao pogolemi major Lin Wenzu iz Specijalnogodjela britanske obavještajne službe MI-6. Zatvorio je vrata za sobom inasmiješio se McAllisteru koji je i dalje bio zaokupljen dosjeom.- I dalje je isto, zar ne, Edwarde? Pokopana u riječima je mustra, nitvodilja koju treba slijediti.- Htio bih da sam je našao - odgovori mu podtajnik, gorljivo čitajući. - Naći ćete je, moj prijatelju. Sto god to bude. - Za trenutak ću biti s vama.- Iskoristite svoje vrijeme - rekao je major pa skinuo zlatni sat Rolex izlatnu dugmad za košulju. Stavio ih je na stol i mirno progovorio. - Kakvašteta što to treba vratiti. Oni daju određenu kvalitetu mom izgledu.

Međutim, vi ćete platiti odijelo, Edwarde. Ono nije osnovno za mojgarderobu, ali kao uvijek u Hong Kongu, ono je prikladno, čak za osobu mojegbroja.- Da, svakako - suglasio se zabrinuti podtajnik.Major Lin je sjedio u crnoj kožnatoj fotelji ispred stola zašutivši višeod pola minute. - Ako ima išta u čemu ti mogu pomoći, reci Edwarde. Ilipreciznije, ima li išta što je u vezi s tekućim poslom? Nešto o čemu mi možešreći? - Bojim se da nema, Line. Ni u kojem pogledu.- Morat ćeš nam reći, prije ili poslije. Naši šefovi u Londonu će nam moratireći. »Učini ono što on traži«, kažu. »Zabilježi sve razgovore i direktive,ali slijedi njegova naređenja i savjetuj ga.« Savjetovati njega? Nemasavjeta, već taktika. Čovjek u nezauzetom uredu ispali četiri metka u, zidlučnog prolaza, šest u vodu - a ostatak slijepci - hvala Bogu da nije bilosrčanih napada - i stvorili smo situaciju koju želiš. A sada, ono što mimožemo razumjeti... - Mislim da je sve prošlo vrlo dobro. - Izbila je buna, ako je to ono što misliš pod »vrlo dobro«. - To je ono što mislim. - McAllister se naslonio na naslonjač i vitkimprstima desne ruke stao masirati sljepoočice. - Pogodak jedan, moj prijatelju. Autentičan Jason Bourne je bio uvjeren iizveo je svoje pokrete. Usput, vi ćete platiti bolničko liječenje jednomčovjeku kojemu je slomio ruku i dvojici drugih koji tvrde da su još u šokui da ih vrat strahovito boli. Četvrti je suviše zbunjen da bi išta rekao. ' Ullramaksimalno tajno. NRK. Interno. Sheng Chou Yang. (op. prev.)

.VSSL- Bourne je vrlo dobar u onome što radi - što je uradio. - On je smrtonosan, Edwarde.- Uspio si oko njega, sudim po svemu.- I mislio svake sekunde kako će učiniti još jedan pokret i tu prljavu sobupretvoriti u ruševine! Bio sam okamenjen. Taj čovjek je manijak. Usput,zašto se treba držati dalje od Macaa? To je neobično ograničenje. - Nema ničega što ne može obaviti odavde. Ubojstva su ovdje izvršena.Varaličini klijenti su očito ovdje u Hong Kongu, a ne u Macau.



- Kao i obično, to nije odgovor. - Hajde da ti to kažem na drugačiji način, a ovoliko ti mogu reći. Zapravo,ti to već znaš jer si večeras odigrao svoju ulogu. Laž o mladoj ženi našegmitskog taipana i njezinom ljubavniku koji su ubijeni u Macau. Sto mislišo tome?- Spretna varka - reče Lin i namrgodi se. - Malo se akata osvete može tako

brzo shvatiti kao »oko za oko«. Na neki način, to je baza tvoje strategije- koliko je ja poznajem.- Što misliš da bi Webb učinio da je utvrdio da je to laž? - Nije mogao. Ti si dao jasno do znanja da su ubojstva pokrivena.- Ti ga podcjenjuješ. Jednom u Macau, on bi okrenuo svaki komad smeća dasazna tko je taipan. Ispitivao bi svakog hotelskog momka, svaku služavku- možda bi zaprijetio ili podmitio desetke hotelskog osoblja u Lisboi iučinio to s većinom policajaca sve dok ne sazna istinu.- Ali mi imamo njegovu ženu, a to nije laž. On će postupiti kako treba. - Da, ali u drugoj dimenziji. Sto god on sada misli - a zacijelo ga prateneke sumnje - on ne može znati, ne može znati pravu istinu. Ako prokopa uMacau i dozna istinu, imat će dokaz o tome da ga je zavarala njegova vlada.

- Kako specifično? Zato što mu je tu laž izrekao po službi stariji dužnosnik State Depart-menta- naime, ja. A što se toga tiče, a kao što on i misli, i prije su ga izdali. - Toliko mi znamo.- Želim da naš čovjek bude u svako vrijeme u službi useljenja u Macau -uokrug kazaljke na stu. Unajmi ljude u koje možeš imati povjerenja, daj imfotografije, ali ne informaciju. Ponudi posebnu nagradu za onoga tko ga uočii nazove te.- To se može učiniti, ali se on neće izlagati takvu riziku. On misli da jesituacija protiv njega. Jedan informant u hotelu ili u sjedištu policijei njegova žena umire. Neće se izlagati takvom riziku. - A i mi se ne možemo suočiti s takvim rizikom, ma kako bio dalek. Akoustvrdi da je opet upotrijebljen - opet izdan - mogao bi se pojaviti bezprsta na ustima, učiniti i reći ono što bi imalo nezamislive posljedice zasve nas. Iskreno rečeno, ako se on uputi u Macao, mogao bi nam postatistrašnom pasivom, a ne aktivom za koju mislimo da smo je stvorili.- Prestanak? - jednostavno upita major.- Ja ne mogu upotrijebiti tu riječ. - Mislim da nećete morati. Bio sam vrlo uvjerljiv. Vrlo učinkovito sam udaraošakom po stolici i povisivao ton. »Vaša žena će umrijeti!« - viknuo sam.Vjerovao mi je. Trebalo je da vježbam za operu. - Dobro si se ponio.- Bila je to gluma dostojna Akima Tamiroffa.70- Koga?- Molim te. Sve to sam prošao na vratima.

- Oprosti, ne razumijem.- Zaboravi to. U Cambridgeu su mi govorili da ću se susretati s ljudimapoput tebe. Imao sam profesora orijentalne povijesti koji je govorio da sevi ne možete otvoriti, nitko od vas. Vi inzistirate na čuvanju tajni jersu Zhongguo ren inferiorniji; ne mogu razumjeti. Je li to i ovdje slučaj,yang quizi?- Dakako da nije.- Ako je tako, onda što mi radimo? Očite okolnosti razumijem. Miregrutiramo čovjeka koji je u jedinstvenoj poziciji da ulovi ubojicu jer



ubojica utjelovljuje čovjeka koji je on bio. Ali otići u takvu širinu - otetinjegovu ženu, uplesti nas - igramo se tako kompliciranih i, iskreno ću reći,opasnih igara. Istini za volju Edvarde, kad si mi dao scenarij, ja sam sampostavio o tome neka pitanja Londonu. »Slušaj naređenja«, ponavljali su.»Iznad svega drži zatvorena usta.« Dakle, kao što si rekao prije nekoliko trenutaka, to nije sasvim dovoljno, sam si rekao. Trebalo bi da nam se više

kaže. Bez poznavanja teme, kako će Specijalni odjel preuzimati odgovornost? - U ovom trenutku, odgovornost je naša, odluke su naše. London se suglasios tim, a ne bi se suglasili da nisu bili uvjereni da je to najbolji način.Sve treba suzdržavati; nema nikakva prostora za curenje informacija ilikrivi proračun. Usput rečeno, to su bile riječi Londona. - McAllister sesagne naprijed, a članci na rukama pobijelili su mu od stiskanja. - Rećiću ti ovoliko, Line. Dao bih sve na svijetu da ovo nije naša odgovornost,osobito sa mnom u blizini središta. Ne to da ja ne donosim konačne odluke,već bih najviše volio da ne donosim nikakve. Ja nisam kvalificiran. 70 Američki glumac ruskog podrijetla. Snimao je filmove od 1934. zaHollywood. (op. prev.)161

- Ne bih tako rekao, Edwarde. Ti si jedan od najtemeljitijih ljudi koje samikad upoznao, to si dokazao prije dvije godine. Ti si sjajan analitičar.Ti sam ne moraš posjedovati ekspertizu dok god primaš naređenja od nekogatko je ima. Sve što ti je potrebno je razumijevanje i uvjerenje - a uvjerenjeje ispisano cijelim tvojim uznemirenim licem. Ti ćeš učiniti pravu stvarako ti daju da je učiniš. - Hvala ti, mislim da treba reći. - Ono što si htio, obavljeno je večeras pa ćeš uskoro saznati da li je tvojuskrsli lovac zadržao svoje stare vještine. Za vrijeme nadolazećih danami možemo pratiti događaje, ali to je sve što možemo učiniti. Oni su izvannaših ruku. Taj Bourne počinje svoje opasno putovanje.- Dakle, on ima imena?- Autentična imena, Edwarde. Imena osoba koje su među najpokvarenijim i zlimčlanovima podzemlja Hong Konga - Macao, vojnici nešto višeg ranga kojiizvršavaju naređenja, kapetani koji začinju poslove i sređuju ugovore,ugovore koji nose nasilje. Ako na teritoriju postoji bilo tko tko zna zavaralicu-ubojicu, ime će mu se naći na tom popisu. - Počinjemo fazu dva. Dobro. - McAllister je rastavio ruke i pogledao nasat.- Zaboga, nisam imao predodžbu o vremenu. Ti si imao dug dan. Ti doistane moraš vratiti večeras sat i dugmad. - To sam zacijelo i znao.- Dakle?- Ne želim te dalje opterećivati, ali možda imamo nepredviđeni problem.Barem mogu reći da ga nismo predvidjeli, možda smo se glupo poni-jeli.

- O čemu se radi?- Možda je žena bolesna. Njezin je muž osjetio kad je razgovarao s njom. - Misliš reći ozbiljno bolesna? - Mi to ne možemo isključiti - doktor to ne može isključiti. - Doktor?- Nije imalo smisla tebe alarmirati. Pozvao sam jednog od naših liječnika prije nekoliko dana - on je potpuno pouzdana osoba. Nije jela i tužila sena mučninu. Doktor je mislio da je to možda od tjeskobe ili depresije ilida je neki virus pa joj je dao antibiotike i sredstva za smirenje. Stanje



joj se nije poboljšalo. Zapravo, stanje joj se naglo pogoršalo. Nesigurnaje na nogama; hvata je drhtavica i čini se da joj svijest bludi. Sve to nijeu skladu s tom ženom, u to te mogu uvjeriti. 162- Zacijelo nije - rekao je državni podtajnik brzo trepćući očima dok je usnečvrsto privio jednu o drugu. - Što možemo učiniti?

- Doktor misli da bi je odmah trebalo primiti u bolnicu radi pregleda.- To ne može! Zaboga, to je izvan pitanja! Kineski obavještajni oficir ustao je sa stolice i polako se približio stolu.- Edwarde - otpoče mirno. - Ja ne znam grananja ove operacije, ali je očitoda mogu sastaviti nekoliko osnovnih ciljeva, osobito jedan. Bojim se da temoram upitati: Što će se dogoditi Davidu Webbu ako je njegova žena ozbiljnobolesna? Što će se dogoditi vašem Jasonu Bourneu ako ona umre?163- Ne bih tako rekao, Edwarde. Ti si jedan od najtemeljitijih ljudi kojesam ikad upoznao, to si dokazao prije dvije godine. Ti si sjajan analitičar.Ti sam ne moraš posjedovati ekspertizu dok god primaš naređenja od nekogatko je ima. Sve što ti je potrebno je razumijevanje i uvjerenje - a uvjerenje

je ispisano cijelim tvojim uznemirenim licem. Ti ćeš učiniti pravu stvarako ti daju da je učiniš. - Hvala ti, mislim da treba reći. - Ono što si htio, obavljeno je večeras pa ćeš uskoro saznati da li je tvojuskrsli lovac zadržao svoje stare vještine. Za vrijeme nadolazećih dana mimožemo pratiti događaje, ali to je sve što možemo učiniti. Oni su izvan našihruku. Taj Bourne počinje svoje opasno putovanje. - Dakle, on ima imena?- Autentična imena, Edvvarde. Imena osoba koje su među najpokvarenijim izlim članovima podzemlja Hong Konga - Macao, vojnici nešto višeg ranga kojiizvršavaju naređenja, kapetani koji začinju poslove i sređuju ugovore,ugovore koji nose nasilje. Ako na teritoriju postoji bilo tko tko zna zavaralicu-ubojicu, ime će mu se naći na tom popisu. - Počinjemo fazu dva. Dobro. - McAllister je rastavio ruke i pogledao nasat.- Zaboga, nisam imao predodžbu o vremenu. Ti si imao dug dan. Ti doistane moraš vratiti večeras sat i dugmad.- To sam zacijelo i znao.- Dakle?- Ne želim te dalje opterećivati, ali možda imamo nepredviđeni problem.Barem mogu reći da ga nismo predvidjeli, možda smo se glupo poni-jeli.- O čemu se radi? - Možda je žena bolesna. Njezin je muž osjetio kad je razgovarao s njom.- Misliš reći ozbiljno bolesna? - Mi to ne možemo isključiti - doktor to ne može isključiti.

- Doktor?- Nije imalo smisla tebe alarmirati. Pozvao sam jednog od naših liječnikaprije nekoliko dana - on je potpuno pouzdana osoba. Nije jela i tužila sena mučninu. Doktor je mislio da je to možda od tjeskobe ili depresije ilida je neki virus pa joj je dao antibiotike i sredstva za smirenje. Stanjejoj se nije poboljšalo. Zapravo, stanje joj se naglo pogoršalo. Nesigurnaje na nogama; hvata je drhtavica i čini se da joj svijest bludi. Sve to nijeu skladu s tom ženom, u to te mogu uvjeriti. 162



- Zacijelo nije - rekao je državni podtajnik brzo trepćući očima dok je usnečvrsto privio jednu o drugu. - Što možemo učiniti? - Doktor misli da bi je odmah trebalo primiti u bolnicu radi pregleda.- To ne može1. Zaboga, to je izvan pitanja! Kineski obavještajni oficir ustao je sa stolice i polako se približio stolu.- Edvvarde - otpoče mirno. - Ja ne znam grananja ove operacije, ali je očito

da mogu sastaviti nekoliko osnovnih ciljeva, osobito jedan. Bojim se da temoram upitati: Sto će se dogoditi Davidu Webbu ako je njegova žena ozbiljnobolesna? Što će se dogoditi vašem Jasonu Bourneu ako ona umre? 16312- Potrebna mi je njezina medicinska anamneza, podaci o njenom zdravlju uprošlosti, i to mi treba što je prije moguće, majore. To je naređenje, sir,od bivšeg poručnika u Medicinskom korpusu Njezinog Veličanstva. To je engleski doktor koji me je pregledao. On je vrlo ljubazan, ali hladani, kako mi se čini, strasno dobar doktor. On je zbunjen. To je dobro. - Mi ćemo to nabaviti, ima načina. Kažete da vam nije mogla reći ime svojegaliječnika u Sjedinjenim Državama?

To je krupni Kinez koji je uvijek uljudan - uljav, zapravo, ali priličnoiskren. Lijepo se odnosio prema meni i njegovi su se ljudi lijepo odnosiliprema meni. On sluša naređenja - svi oni slušaju naređenja - ali ne znajuzašto. - Čak i u lucidnim trenucima ona povuče prazan pogled, što nije ohrabrujuće.To bi mogao biti obrambeni mehanizam koji ukazuje da je svjesna bolesti kojanapreduje pa to želi blokirati. - Ona nije od te vrste, doktore. Ona je snažna žena. - Psihološka je snaga relativna, majore. Često i najsnažniji među nama vrlonerado primaju smrtnost. Ego to odbija. Nabavite mi njezinu medicinskupovijest. Ja je moram imati.- Čovjek će nazvati Washington, a ljudi ondje nazvati druge. Oni znaju gdjestanuje, njezine okolnosti i za nekoliko minuta će upoznati njezine susjede.Netko će nam reći. Naći ćemo njezina liječnika. - Ja sve to želim na satelitskom računalnom ispisu. Mi imamo opremu zaprimanje.- Svaki prijenos informacija mora biti primljen u našim uredima. - Onda ću ja poći s vama. Dajte mi nekoliko minuta. - Vi ste uplašeni, zar ne, doktore? 164 _,,- Ako je to neurološki poremećaj, to je uvijek zastrašujuće, majore. Akovaši ljudi mogu brzo djelovati, možda bih i sam mogao razgovarati s nježnimrječnikom. To bi bio optimum. - Niste ništa pronašli za vrijeme pregleda? - Samo mogućnosti, ništa konkretnog. Ovdje ima boli, tamo nema boli.

Naredio sam da se ujutru obavi CAT scan.71- Vi ste doista uplašeni. - Od straha mi je govno ispalo, majore.Oh, svi se ponašate točno onako kako sam htjela da se ponašate. Dobri Bože,što sam gladna! Kad izidem odavde, jest ću punih pet sati - a izići ću!Davide, da li razumiješ? Da li si razumio što sam ti govorila? Tamna stablasu javorova stabla; ona su tako uobičajena, dragi, tako ih je lakoprepoznati. Samo jedan list je Kanada. Ambasada! Ovdje u Hong Kongu postojikonzulat! To smo učinili i u Parizu, dragi moj! Tada je bilo strašno, ali



ovdje neće biti strašno. Nekoga ću znati. U Ottaivi sam podučavala tolikonjih koji su u službi po cijelome svijetu. Tvoje je sjećanje maglovito,ljubavi moja, ali moje nije... I ti moraš shvatiti, Davide, da se ljudi skojima sam tada komunicirala puno ne razlikuju od ljudi koji me sada drže.Na neki način, dakako, oni su roboti, ali su također i individualci kojimisle i pitaju se i zapitkuju se zašto se od njih zahtijeva da rade ono što

rade. Ali oni slijede određeni režim ponašanja, dragi, jer kad se ne bi takoponašali, dobili bi slabe ocjene za službu, što je zapravo gora sudbina odotpusta iz službe - što se rijetko zbiva - jer to znači da nema napredovanjau službi, ropotarnica. Oni su zapravo ljubazni sa mnom - ugodni, doista -kao da su zbunjeni zbog onoga što im je naređeno da rade pa moraju vršitisvoju dužnost. Misle da sam bolesna i zabrinuti su za mene, iskrenozabrinuti. Oni nisu kriminalci ili ubojice, moj medeni Davide. Oni subirokrati koji slijede direktive! Oni su birokrati, Davide! Cijela ovanevjerojatna stvar ima na sebi ispisanu riječ VLADA. Ja to znam! To je vrstaljudi s kojima sam godinama radila. Bila sam jedna od njih!Marie je otvorila oči. Vrata su bila zatvorena, u sobi nikoga osim nje, alije znala da je vani čuvar - čula je kineskog majora kako izdaje naređenja.

Nikome nije dopušteno da uđe u njezinu sobu osim engleskom doktoru i dvjemaodređenim sestrama koje je straža upoznala, a ostat će na dužnosti do sutraujutro. Znala je pravila i s tim znanjem će ih nadvladati. Sjela je - Isuse, što sam gladna! — i nekako mračno je uživala u pomislikako njezine susjede u Maineu ispituju o njezinom liječniku. Jedva jepoznavala svoje susjede, a doktora nije bilo. U sveučilišnom gradu bili sumanje od tri mjeseca započinjući s kasnoljetnim pripremama za Davi-71 Kompjutorizirana tomografija; dubinsko i slojevito snimanje mozga. (op.prev.)dova predavanja, a bili su zaokupljeni svim problemima iznajmljivanja kuće,saznavali su što bi supruga novog izvanrednog profesora trebala raditi ilibiti; osim toga, trebalo je pronaći trgovine i kupiti rublje, posteljinu,pokrivače, platnene stvari za kuhinju - tisuću i deset stvari koje ženaobavlja da bi stvorila dom - jednostavno nije bilo vremena misliti nadoktora. Zaboga, živjeli su s doktorima osam mjeseci, a izuzevši Mo Panova,bila bi sretna da se više ni sa jednim ne susretne. Iznad svega bio je David koji se borio da izađe iz svojih osobnih tunela,kako ih je nazivao, David koji je toliko nastojao da ne pokaže bol, kojije bio tako zadovoljan kad bi bilo svjetla i sjećanja. Kako je samo napadaoknjige presretan kad su mu se vraćala čitava područja povijesti, ali jeradost bila u ravnoteži s tjeskobom kad bi shvatio da ga izbjegavaju samosegmenti vlastita života. I tako bi često noću osjetila kako se pomiče madracznajući da on izlazi iz kreveta da bude sam sa sobom, sa svojim polumislimai slikama koje su mu se strelovito pomaljale u svijesti. Čekala bi nekolikominuta, a onda bi izašla u hodnik i sjela na stube, slušajući. I jednom,

u drugom razdoblju, to se dogodilo: tihi jecaj snažnog ponosnog čovjeka uagoniji. Otišla je k njemu, ali se on krenuo; zbunjenost i bol teško je bilopodnijeti. Rekla bi mu: »Ti se u ovome ne boriš sam, dragi. Mi se borimozajedno. Kao što smo se i prije borili«. Onda je progovorio, najprijeoklijevajući, a zatim u širinu; riječi su mu navirale sve brže i brže, branabi prsnula i on bi pronalazio, otkrivao. Stabla, Davide! Moje najdraže drvo,javor. Javorov list, Davide! Konzulat, moj dragi! Ona ima posla koji moraobaviti pa je pritisnula dugme pozvavši sestru. Nakon dvije minute otvorila su se vrata i ušla je Kineskinja koja je bila



na pola puta između četrdeset i pedeset godina. Odora joj je bilauškrob-ljena i čista kao suza. - Sto mogu učiniti za vas, moja draga? -upitala je na ugodno akcenturianom engleskom.- Strašno sam umorna, ali se veoma teško mučim da zaspim. Mogu li dobitipilulu koja će mi pomoći? - Provjerit ću kod doktora, još je ovdje. Uvjerena sam da će biti sve u redu.

Sestra je izišla, a Marie je ustala iz kreveta. Došla je do vrata; bolnička haljina koja nije bila njezinog broja spadala joj je s lijevog ramena; zbograda uređaja za klimatizaciju zraka nabujao joj je razrez na haljini pa jeosjetila hladnoću. Otvorila je vrata i iznenadila mišićavog mladog stražarakoji je sjedio na stolici s desne strane.- Da gospođo...? - Stražar je poskočio na noge. - Ššš! - naredi mu Marie s kažiprstom na usnama. - Uđite! Brzo! Smeteni mladi Kinez je pošao za njom u sobu. Ona je brzo otišla do krevetai uspela se, ali nije povukla pokrivače. Pokrenula je desno rame; haljinaje skliznula, jedva se držala na mjestu ispupčenja njezinih grudi. - Dođite ovamo! - prošaptala mu je. - Ne želim da me netko čuje. - Što je to, lady? - upita stražar; pogledom je izbjegavao Marijino

otkriveno tijelo pa se usredotočio na njezino lice i dugu kestenjastu kosu.Zakoračio je nekoliko koraka, ali je održavao udaljenost. - Vrata suzatvorena. Nitko vas ne može čuti. - Ja želim da vi... - njezin je šapat bio ispod razine čujnosti. - Ja vas čak i ne čujem, gospođo... - Čovjek je prišao bliže. - Vi ste najdraži od mojih čuvara. Vrlo ste ljubazan sa mnom. - Nije bilo razloga da budem drugačiji. - Da li znadete zašto me drže? - Radi vaše vlastite sigurnosti - slagao je stražar bezizražajna lica. - Tako. - Marie je čula kako se koraci vani sve više približavaju. Pomaknulaje tijelo; haljina je otputovala niže i otkrila joj noge. Vrata su seotvorila i ušla je sestra. - Oh? - Kineskinja je bila zapanjena. Bilo je očito da su njezine očiocijenile mrski prizor. Pogledala je zbunjenog čuvara dok se Marie pokrila. - Pitala sam se zašto nisi vani. - Dama je zatražila da razgovara sa mnom - odgovorio je čovjek odstupivši. Sestra baci brz pogled na Marie. - Da?- Ako on tako kaže. - To je glupo - rekao je mišićavi stražar i prišao vratima. Otvorio ih jei dodao:- Gospođa se ne osjeća dobro. Misli joj zalutaju. Govori gluposti. -Izišaoje i čvrsto zatvorio vrata za sobom. Sestra je opet pogledala Marie, ali joj je pogled bio više ispitivački. - Da li se dobro osjećate? - upita je.- Moje misli ne lutaju i ja ne govorim gluposti. Ali radim kako mi se kaže.

- Marie je zastala pa nastavila: - Kad taj div od majora napusti bolnicu,molim, dođite k meni. Imam vam nešto reći. - Zao mi je, ja to ne mogu. Morate se odmarati. Evo, imam sedativ za vas.Vidim da imate vode.- Vi ste žena - rekla je Marie uperivši pogled u sestru. - Da - suglasi se orijentalka. Stavila je papirnatu čašicu s pilulom u njojna stolić pored Marijina kreveta i vratila se k vratima. Dobacila jeposljednji ispitivački pogled na svoju pacijenticu i izašla iz sobe. 167



Marie je ustala i tiho pošla do vrata. Naslonila je uho na metalnu ploču;vani, u hodniku, začuše se prigušeni zvukovi brzog razgovora, očito nakineskom. Bez obzira na to što je u hodniku rečeno i kako god kratki uzbuđenirazgovor bude razriješen, ona je postavila sjeme. Radi na vizualnom, oslonise na vidljivo, Jason Bourne je naglašavao i prenaglašavao za vrijeme paklakoji su zajednički prošli u Europi. To je djelotvornije od ičeg drugog. Ljudi

će izvlačiti zaključke koje želiš na osnovi onoga što vide mnogo više negona temelju uvjerljivih laži koje im pričaš. Ustala je i pošla do ormara otvorivši ga. Ostavili su u apartmanu nekolikostvari koje su joj kupili u Hong Kongu, ali su u ormaru bile smještene hlače,bluza i cipele koje je imala na sebi onog dana kad su je doveli u bolnicu.Nikome nije palo na pamet da ukloni te odjevne predmete. Zašto bi to učinili?I sami su mogli vidjeti da je ona vrlo bolesna žena. Uvjerili su ih u todrhtavica i ukočenost; sve su to sami vidjeli. Jason Bourne bi to razumio,on će to razumjeti. Bacila je pogled na mali bijeli telefon na stoliću uzkrevet. Bila je to ravna, samostalna telefonska naprava u koju su ugrađenibrojevi koji aparat aktiviraju dodirom. Zastala je uz telefon, iako nijebilo nikoga koga bi mogla nazvati. Podigne ga, ali je bio mrtav, kako je

mogla i očekivati. Postojao je signal za sestru; to je bilo sve što joj jepotrebno i što joj je dozvoljeno. Pođe do prozora i podigne bijelo prozorsko sjenilo. Pozdravila ju je noć.Blještava, obojena svjetla Hong Konga osvjetljavala su nebo, a ona je bilabliža nebu nego zemlji. Kako bi rekao David - ili zapravo Jason: Neka bude.Vrata. Hodnik.Neka bude.Pošla je do umivaonika. Četkica za zube i pasta, koje je dala bolnica, jošsu bili u plastičnim kutijama; sapun je također bio djevičanski, omotan uproizvođačev kaputić, a riječi su garantirale čistoću veću od daha anđela. Zatim je slijedila kupaonica; ništa posebno drugačija, osim naprave zasanitarne ubruse i upute na četiri jezika koji su objašnjavali što se nesmije s njima uraditi. Vratila se u sobu. Sto to traži? Što god bilo, onato nije našla. Proučiti sve. Naći ćeš nešto što možeš upotrijebiti. Jasonove riječi, neDavidove. Onda je to ugledala.Na nekim bolničkim krevetima - a ovo je bio jedan od takvih - nalazi se ručicaispod donje ploče; okretanjem te ručice krevet se podiže i spušta. Tu seručku može ukloniti - a često se to i radi - kad pacijenta hrane intravenoznoili ako liječnik želi da pacijent ostane u datom položaju -na primjer utrakciji. Sestra može otkvačiti i skinuti ručicu ako je pritisne premaunutra, okrene nalijevo i izvadi je iz držača. To se često radi za vri-1jeme satova određenih za posjete jer se posjetitelji mogu povesti zapacijentovim željama i promijeniti mu položaj u suprotnosti s doktorovim

željama. Marie je znala taj krevet i znala je tu ručku. Kad se Davidoporavljao od rana koje je zadobio u Treadstone 71, održavali su ga na životuintravenoznom ishranom; ona je promatrala sestre. Teško je mogla podnositiboli svoga uskoro budućeg muža, a sestre su očigledno bile svjesne da biona, u želji da olakša stanje u kojem je bio, mogla unerediti pravilanmedicinski tok liječenja. Znala je kako se skida ručica, a kad se izvuče,ona nije ništa drugo do ručno uglato željezo. Skinula ju je i vratila se u krevet, držeći ručicu ispod pokrivača. Čekalaje razmišljajući o tome kako su različita njezina dva muškarca u jednome.



Njezin ljubavnik, Jason, mogao je biti tako hladan i strpljiv čekajući kadće doći trenutak kad će eruptirati i šokirati potaknut željom zapreživljavanjem u nasilju. A njezin suprug, David, koji je toliko davao,koji je tako rado slušao - znanstvenik - izbjegavajući nasilje pod svakucijenu jer je ondje bio i mrzio je bol i tjeskobu, a iznad svega potrebuuklanjanja osjećaja da bi se postalo običnom životinjom. A sada su ga pozvali

da bude čovjek kojeg je prezirao. David, moj David! Samo zadrži prisebnosti duševno zdravlje! Toliko te volim. Šumovi u hodniku. Marie pogleda na sat na stoliću pokraj kreveta. Prošloje šesnaest minuta. Kad je sestra ušla u sobu, Marie je obje ruke držalaiznad pokrivača; spustila je kapke kao da je ošamućena. - U redu, draga - rekla je žena udaljivši se nekoliko koraka od vrata. -Dirnuli ste me, to ne mogu zanijekati. Ali ja imam svoja naređenja - vrloosobita naređenja u vezi s vama. Major i vaš doktor su otišli. Sada, štomi to želite reći? - Ne... sada - prošaptala je Marie uronivši glavu u bradu s licem koje jebilo više pospano nego budno. - Tako sam umorna. Uzela sam... pilulu.- Je li to o stražaru iz hodnika?

- On je bolestan... On me nije ni taknuo - nije mi stalo. Nabavlja mistvari... tako sam umorna.- Što želite reći - »bolestan«? - On... voli gledati na žene... On mi ne... dosađuje kad... ja... spavam.- Marijine oči se zatvoriše. - Zang! - reče sestra zadržavajući dah. - Sramotno, sramotno! - Okrenulase, izišla i zatvorila vrata pa se obratila stražaru. - Žena spava. Da lime razumiješ! - To je nebeski divno.- Ona kaže da je nisi ni taknuo! - Nisam to nikad ni pomislio.168169- Nemoj sada o tome misliti!- Nisu mi potrebe tvoje lekcije, vještice. Ja imam svoj posao. - Nastoj da ga obavljaš! Ujutro ću razgovarati s majorom Linom Wen-zuom.- Žena je bijesno pogledala stražara i krenula hodnikom agresivna držanjai koraka.- Ti! - Oštar šapat začu se s Marijinih vrata koja su bila malo odškrinuta.Otvori ih još centimetar-dva i nastavi. - Ta sestra! Tko je ona?- Mislio sam da spavate, gospođo... - zapanjeno će stražar. - Rekla mi je da će vam to reći. -Što? - Ona će se vratiti po mene! Kaže da postoje spojna vrata do drugih soba.Tko je ona?- Ona što?

- Ne govori! Ne gledaj me! Ona će te vidjeti! - Otišla je desnim hodnikom. - Ne možeš nikad reći. Bolji je đavo kojeg znaš, nego onaj kojega nepoznaješ! Znaš li što mislim? -Ja ne znam što itko misli! - molećivo će stražar, govoreći tiho, naglašeno,suprotnom zidu. - Ja ne znam što ona misli i ja ne znam što vi mislite,gospođo. - Uđite unutra. Brzo! Ja mislim da je ona komunistkinja! Iz Pekinga!- Beijing?



- Ja ne želim poći s njom! - Marie zatvori vrata, a onda se okrene iza njih.Stražar je utrčao čim su vrata tresnula. Soba je bila mračna; vidjelo sesamo svjetlo u kupaonici, ali su kupaonička vrata, koja su bila gotovozatvorena, smanjivala dotok svjetla. Stražara se moglo vidjeti, ali on nijemogao vidjeti. - Gdje ste vi, gospođo...? Budite mirni. Ona vas neće nikamopovesti...

Stražar više nije mogao nastaviti. Marie je udarila željeznom ručkom prekobaze stražareve lubanje svom snagom djevojke s ontarijskog ranca koja jenaučila raditi bičem goneći stoku. Stražar je pao; ona je kleknula i brzoradila.Kinez je bio mišićav, ali ne krupan, ne visok. Marie nije bila krupna, alije bila visoka za ženu. Povlačeći ovamo, popunjavajući onamo, straža-revaodjeća i cipele pogodovale su brzom izlasku, ali joj je kosa bila problem.Pogledala je oko sebe. Prouči sve. Pronaći češ nešto što možeš upotrijebiti.Našla je. S kromirane ručke stolića pokraj kreveta visio je ručnik. Uzelaga je, podigla kosu na vrh glave i omotala ručnik oko nje uvivši kosu u ručnik. To je nesumnjivo izgledalo glupo i jedva bi moglo proći uzpomnije ispitivanje, ali je to ipak bio nekakav turban.

Svučen u gaće i čarape, stražar je stenjao i stao se dizati, a onda se opetonesviješten srušio. Marie je potrčala do ormara, zgrabila svoju odjeću ipošla k vratima; otvorila ih je oprezno, tek centimetar ili dva. Dvije sestre- jedna orijentalka, druga Europljanka - tiho su razgovarale u hodniku.Kineskinja nije bila ona žena koja se vratila da čuje njezinu žalbu nastražara. Pojavila se druga sestra, kimnula objema pa pošla do vrata prekoputa hodnika. To je bio ormar za posteljinu. Telefon je zazvonio petnaestakmetara niže u hodniku, na katnom desku; prije cirkularnog stola hodnik seračvao u dva dijela. Sa stropa je visio znak IZLAZ, a strelica je pokazivalanadesno. Dvije sestre koje su razgovarale uputile su se prema stolu; trećaje iz zidnog ormara iznijela posteljinu u naručju. Najčišći bijeg je onaju etapama koji se koristi svakim nastalim metežom. Marie je skliznula iz sobe potrčala hodnikom do ostave za posteljinu. Ušlaje i zatvorila vrata. Odjednom je hodnik ispunilo glasno prosvjedovanjejedne žene i okamenilo Marie. Ćula je gotovo trčeće približavanje njezinihteških koraka; začu i druge korake. - Stražar! - uzvikne kineska sestra na engleskom. - Gdje je taj prljavistražar? Marie je otvorila vrata ostave za samo jedan centimetar. Tri uzbuđene sestrenalazile su se ispred njezine bolničke sobe. Upale su unutra.- Ti! Skinuo si odijelo! Zangsile prljavce! Pogledajte u kupaonicu!- Ti! - uzviknuo je stražar još nesiguran na nogama. - Ti si je pustila daode! Zadržat ću te za svoje pretpostavljene. - Pusti me, prljavce! Ti lažeš! - Ti si komunistkinja! Iz Beijinga!

Marie je skliznula iz ostave s hrpom ručnika na ramenu, potrčala do sjecištahodnika i znaka IZLAZ.- Vozovite majora Lina! Uhvatio sam komunističkog infiltratora! - Pozovite policiju! On je perverzan čovjek! Izbavivši se s terena bolnice, Marie je utrčala u parkiralište, unajmračniji dio, i bez daha sjela u sjenu između dva automobila; morarazmisliti o situaciji. Ne smije nigdje pogriješiti. Spustila je ručnikei svoju odjeću te stala pretraživati stražarove džepove tražeći lisnicu ilikvačicu s novčanicima. Pronašla je, otvorila i izbrojila novac na slabom



svjetlu. Bilo je jedva nešto više od 600 hongkonških dolara, što je neštomanje od 100 američkih. To će biti jedva dovoljno za hotelsku sobu; ondaje ugledala kreditnu karticu koju je izdala banka u Kowloonu. Ne napuštajkuću bez nje. Ako 17!bude morala, ona će prezentirati karticu - ako bude morala - i ako uzmogne

naći hotelsku sobu. Uzela je novac i kreditnu karticu te započela nespretniposao mijenjanja odjeće stalno bacajući poglede na ulice izvan bolničkogkompleksa. Uz olakšanje je primijetila da je na ulicama vreva, a u toj vrevije njezina prva sigurnost.Odjednom je automobil dojurio na parkiralište uz škripu kočnica pred vratimana kojima je pisalo VRATA ZA HITNE SLUČAJEVE. Marie je ustala i gledala krozprozore automobila. Krupno građeni kineski major i hladnim, precizni doktoriskočili su iz kola i potrčali prema ulazu. Kad su oni iščezli kroz vrata,Marie je istrčala s parkirališta na ulicu. Šetala je satima zaustavivši se da utoli glad u restauraciji za brzuprehranu72 i jela je sve dok više nije mogla podnijeti ni pogled nahamburger. Pošla je u toaletu za žene i pogledala se u ogledalo. Izgubila

je na težini i imala tamne kolutove ispod očiju, ali, usprkos tome, bilaje ona. Ali prokleta kosa! Oni će pretraživati Hong Kong tražeći je, a prviopis bavit će se njezinom kosom i visinom. Malo može učiniti u pogleduposljednjeg, ali bi mogla drastično preinačiti prvo. Zaustavila se predljekarnom, ušla i prebacila metalne ukosnice i nekoliko kopči. A onda,sjetivši se što joj je Jason rekao da uradi u Parizu kad joj se fotografijapojavila u novinama, povukla je kosu unazad, povezala je u snop, a objestrane je ukosnicama pričvrstila uz glavu. Rezultat je bio mnogo strože licepojačano gubitkom težine i činjenicom da nije imala nikakve kozmetike nasebi. To je učinak koji je Jason - David - htio u Parizu... Ne, razmišljalaje, to nije bio David u Parizu. Bio je Jason Bourne. A noć je kao što jebila u Parizu.- Zašto to činite, gospođice? - upita je prodavač koji je stajao pokrajogledala iza tezge za kozmetiku. - Vi imate tako lijepu kosu, vrlo lijepu.- Oh? Umorna sam od četkanja, to je sve. Marie je izašla iz ljekarne, kupila je ravne sandale od prodavača na ulici,a od drugog je kupila imitaciju Guccijeve73 torbice - slova G s jedne i drugestrane stajala su naglavce. Ostalo joj je 45 američkih dolara, a nije imalanikakvu predodžbu kako će i gdje će provesti noć. Bilo je i prekasno i prebrzoda ode do kanadskog konzulata. Kanađanka koja stigne poslije ponoći izatraži popis osoba koje rade u konzulatu, svakako će izazvati uzbunu; osimtoga, još nije imala vremena da smisli kako će to iskati. 72 Engl. "fasl food"; restauracije u kojima je ponuda jednostavna, a uslugabrza, npr. prodavaonice hamburgera, (op.prev.)73 Veoma skupi međunarodni butici talijanske obitelji Gucci čiji proizvodi

- kožna galanterija - imaju mnogo jeftinijih imitacija osobito na Dalekomistoku, (op. prev.).112Kamo bi mogla poći? Treba joj sna. Ne postupaj kad si umoran ili iscrpljen.Mogućnost pogreške je prevelika. Odmor je oružje. Nemoj to zaboraviti. Prošla je pored jedne arkade gdje su upravo zatvarali. Mladi američki paru trapericama pregovarao je s vlasnikom štanda s košuljama i majicamakratkih rukava.- Hej, hajde, čovječe - govorio je mladić. - Ti želiš noćas prodati još



jednu stvar, a nije li tako? Dakle, ja mislim da svoju zaradu malo skrešeš,ali će to ipak biti nekoliko dinerosa74 u tvom džepu. - Ne dinerosa - uzviknu trgovac smijući se. - Samo dolari, a ti ih malo nudiš!Ja imam djecu. Ti uzimaš dragocjenu hranu iz njihovih usta. - On vjerojatno posjeduje restauraciju - reče djevojka. - Želite restauraciju? Prava kineska hrana?

- Isuse, u pravi si, Lacy!- Moj treći rođak s očeve strane ima izvanredan štand dvije ulice odavde.Vrlo blizu, vrlo jeftino, vrlo dobro.- Zaboravite to - odvrati mladić. - Četiri zelena, američka, za šestmajica. Uzmi ili ostavi.- Uzimam. Samo zato jer ste vi prejaki za mene. - Trgovac je zgrabio ponuđeninovac i ubacio majice u papirnatu vrećicu. - Ti si pravo čudo, Buzz. - Djevojka ga je poljubila u obraz i nasmijalase. - On još radi na principu zarade od četiristo posto.- To je nezgodno s vama koji završavate poslovne studije! Ne uzimate u obzirestetiku. Miris lovine, zadovoljstvo verbalnog sukoba.- Ako se mi ikad vjenčamo, ja ću te izdržavati do kraja svog bijednog života,

ti veliki pregovaraču. Mogućnosti će se pojaviti. Prepoznaj ih, djeluj u skladu s njima. Mariepristupi studentima.- Oprostite - rekla je obraćajući se prvenstveno djevojci. - Čula sam vaskako govorite...- Nije li bilo strašno? - zadovoljno će mladić. - Vrlo agilno - odgovori Marie. - Ali ja smatram da je vaša prijateljicau pravu. Takve košulje ga nesumnjivo stoje manje od dvadeset pet centi pokomadu.- Četiri stotine petsto - naglašavala je djevojka kimajući. - Kevstone7 bitrebao da bude tako sretan.- Key tko?- Draguljarski izraz - objasni Marie. - To je stotinu posto.74 Krivo upotrijebljeni južnoamerički sleng za novac. (op. prev.) ' "Kevstone" je zapravo središnji kamen na vrhu arkade ili kupole; prenesenokad "konac djelo krasi", a američki zlatari upotrebljavaju tu riječ kaduberu neočekivano visoku cijenu, (op. prev.) m- Ja sam okružen samim filistejcima - uzvikne mladić. - Ja završavam studijpovijesti umjetnosti. Jednog ću dana upravljati Metropolitanom! - I ne pokušavajte povjerovati u to - nastavi djevojka okrenuvši se Marie.- Žao nam je, mi nismo te vrste, samo se zabavljamo. Prekinuli smo vas. - Dosta mi je neugodno, ali je moj avion kasnio jedan dan pa se nisam moglapridružiti svojoj skupini u obilasku Kine. Hotel je pun pa sam se pitala... - Treba vam mjesto za upadanje? - upadne joj u riječ student povijesti

umjetnosti.- Da, tako je. Iskreno rečeno, moja su sredstva primjerena, ali ograničena.Ja sam učiteljica iz Mainea - ekonomija, bojim se.- Ne bojte se - reče djevojka i nasmije se. - Sutra se pridružujem svojoj skupini, ali bojim se da je to sutra, a nenoćas. - Možemo vam pomoći, zar ne, Lucy? - Uvjerena sam da možemo. Naš koledž ima sporazum s Kineskim sveučilištemu Hong Kongu.



- Nije bogzna kakva sobna služba, ali je cijena u redu - objasni mladić.Tri zelena, američka, za noć. Ali, tako mi sveca, oni su tako pretpotopni. - Želi reći da tamo vlada stanoviti puritanski pravilnik. Spolovi suodijeljeni.- »Dječaci i djevojke zajedno...« - pjevao je student povijesti umjetnosti.- Vraga jesu! - dodao je.

Marie je sjedila na lakom krevetu u velikoj sobi; do stropa je bilo višeod petnaest metara; pretpostavljala je da je to vježbaonica. Svuda oko njesu mlade žene spavale ili nisu. Većina je šutjela, ali ih je nekoliko hrkalo,druge su palile cigarete, a bilo je i sporadičnih bjegova prema kupaoniciu kojoj je fluorescentno svjetlo bilo stalno upaljeno. Bila je među djecom,a poželjela je da i ona sada bude dijete, slobodna od strahova koji suprijetili sa svih strana. Davide, potreban si mi! Ti misliš da sam takosnažna, ali, dragi, ja nisam ovome dorasla! Sto da radim? Kako da radim? Proučavaj sve, naći ćeš nešto što možeš upotrijebiti. - Jason Bourne.76 Njujorški Metropolitan Museum; (op. prev.) 13Pljuštalo je kao iz kabla, a kapi su udubljivale pijesak hvatajući svjetlo

reflektora koje je obasjavalo groteskne kipove Repulse Baya - reprodukcijegolemih kineskih božanstava, ljutitih mitova Orijenta u bijesnim pozama;neki su se uzdizali i deset metara. Mračna obala je bila napuštena, ali jebilo vreve u starom hotelu na ulici i u anakronističnoj prodavaonicihamburgera preko puta. Bili su to šetači i nešetači, turisti i otočani; svisu navrli u zaljev na kasno noćno piće ili da nešto pojedu i gledaju uzastrašujuće kipove koji odbijaju sve zle duhove koji bi u svakom trenu mogliizići iz mora. Nagli prolom prisilio je šetače da uđu unutra; drugi su čekalida oluja prođe pa da se vrate svojim kućama. Promočen do kože, Bourne je čučao u visokom lišću šest metara od podnožjaidola okrutna izgleda, na pola puta do obale. Obrisao je kišu s lica dokje zurio u betonske stube koje su vodile do ulaza starog Hotela Colonial.Čekao je na treće ime na popisu. Prvi ga je čovjek pokušao uhvatiti u zamku na Star Ferrvu, na dogovorenomterenu, ali je Jason, koji je imao na sebi istu odjeću koju je nosio uOzidanome gradu, na vrijeme opazio čovjekove dvije isturene patrole. Nijebilo tako lako kao lov na ljude s radiopredajnicima, ali nije bilo ni teško.Za trećeg putovanja preko luke, a kako se Bourne nije pojavio na dogovorenuprozoru desnog boka broda, ista su dvojica dvaput prošla pored njegovakontakta, svaki je nešto kratko izrekao pa se uputio u suprotnom smjerupogleda uperenog u svog pretpostavljenog. Jason je čekao sve dok se brodnije približio gatu, a putnici krenuli en masse prema izlaznoj rampi napramcu. Kineza s desne strane pogodio je snažnim udarcem u bubrege dok jeprolazio pored njega u gomili, a onda je u stražnji dio žr-tvine glave udarioteškim mjedenim pritiskivačem za papir; putnici su jurili slabo

osvijetljenim prostorom. Bourne je zatim prošetao kroz već uglav-JJ1.nom ispražnjene klupe na desnu stranu; suočio se s drugim čovjekom,pritisnuo pištolj u trbuh patrole i prisilio ga da pođe prema krmi. Nagnuoje čovjeka preko ograde i bacio ga u more dok je brodska pištaljka paralanoć, a brod pristajao uz obalu u Kowloonu. Zatim se vratio svom kontaktupored napuštena prozora na sredini broda. - Održali ste riječ - započe Jason. - Bojim se da kasnim.- Vi ste onaj koji je nazvao? - Kontaktove oči preletiše preko Bour-neove



bijedne odjeće. - Ja sam taj.- Vi se ne doimate kao čovjek s novcem o kojem ste govorili preko telefona. - Vi imate pravo na takvo mišljenje. - Bourne je izvukao svežanjpre-savinutih američkih novčanica, a kad ga je otvorio, vidjele su se inovčanice od 1000 dolara.

- Vi ste taj čovjek. - Kinez baci brzi pogled preko Jasonovih ramena. - Štovi želite? - tjeskobno će čovjek. - Informaciju o nekome koga se može unajmiti, a sebe naziva Jasonom Bourneom. - Vi razgovarate s krivom osobom.- Ja ću velikodušno platiti. - Nemam ništa na prodaju. - Mislim da imate. - Bourne je spremio novac i izvukao oružje pristu-pivšibliže čovjeku dok su putnici iz Kowloona kuljali na brod. - Ili ćete mi onošto želim saznati reći za nagradu ili ćete biti prisiljeni to reći za spasživota. - Ja znam samo ovo - protestirao je Kinez. - Moji ga ljudi neće taknuti! - Zašto ne?

- To nije isti čovjek! - Sto ste rekli? - Jason je zadržao dah i pomno promatrao čovjeka. - On se izlaže opasnostima kao nikad prije. - Kinez je opet pogledao izaBournea; pored kose pojaviše mu se graške znoja. - On se vraća nakon dvijegodine. Tko zna što se dogodilo? Piće, narkotici, bolest od kurvi, tko zna? - Sto mislite pod »opasnostima«? - To je baš ono što mislim! On ulazi u cabaret u Tsim Sha Tsuiju -nastaoje metež, policija je već bila na putu. Pa ipak, on ulazi i ubija petoricu!Mogao je biti uhvaćen, moglo se ući u trag njegovim klijentima! On ne biučinio tako nešto prije dvije godine. 176- Vaš slijed događaja se može vratiti unazad - reče mu Jason Bourne. - On je možda ušao - kao jedan čovjek - i započeo metež. On ubija kao tajčovjek, a izlazi kao drugi, bježeći u konfuziji. Orijentalac se kratko zagledao u Jasonove oči, odjednom uplašeniji negoprije bacivši opet pogled na otrcanu, loše šivenu odjeću pred sobom. - Da, mislim da je to moguće - rekao je tresući se, lupajući glavom najprijes jedne pa s druge strane.- Kako se može doći do tog Bournea? - Ja ne znam, kunem se u duhove! Zašto me pitate takva pitanja?- Kako? - ponovi Jason, nagnuvši se prema čovjeku sve dok im se čela nisugotovo doticala; pištolj je uperio u orijentalčev donji dio abdomena. - Ako ga ne želite dirnuti, znadete gdje ga možete dirnuti, znadete mjestogdje je! Sada, gdje?- O, kršćanski Isuse!

- Proklet bio, ne On! Bourne!- Macao! Šapuće se da on radi iz Macaa, to je sve što znam, kunem se! -Čovjek se preplašeno ogledavao lijevo i desno. - Ako pokušavate pronaći dvojicu vaših ljudi, ne brinite, ja ću vam reći- rekao je Jason. - Jedan je u hrpi tamo, a nadam se da drugi zna plivati.- Ti ljudi su - Tko ste vi?- Mislim da znate - odgovori mu Bourne. Vratite se do kraja broda i tamoostanite. Ako zakoračite jedan korak prije nego pristanemo, to će vam bitiposljednji korak.



- Oh, tako mi svega, vi ste...- Ja ne bih završio tu rečenicu da sam na vašem mjestu. Drugo je ime bilo popraćeno gotovo sumnjivom adresom. Restauracija uCauseway Bayu77 koja se specijalizirala u klasičnoj francuskoj kuhinji.Prema Yao Mingovim kratkim bilješkama, čovjek se ponašao kao upravitelj,ali je zapravo bio vlasnik, a konobari su mu jednako vješti s oružjem kao

što su s poslužavnicima. Kontaktova kućna adresa nije bila poznata; sav svojposao vodio je u restauraciji pa se sumnjalo da on nema stalne adrese. Bournese vratio u Peninsulu, odbacio je sako i šešir te kroz vrevu u predvorjubrzo se uputio prema liftu; dobro odjeveni par nastojao je ne pokazati svojezaprepaštenje zbog njegova izgleda. On se nasmiješio i promrmljao ispriku. Otprilike "nasipna uvala"; (op. prev.)..IZL.- Lov na blago moje kompanije.78 Prilično bedasto, zar ne? U svojoj je sobi sebi dopustio nekoliko trenutaka da opet bude David Webb.To je bila pogreška; nije mogao podnijeti suspenziju Bourneova načinamišljenja. Opet sam on. Moram biti. On zna što treba uraditi. Ja ne znam...Ispod tuša je isprao prljavštinu Ozidanoga grada i nepodnosivu vlagu Star

Ferrva. Obrijao je sjenu s lica i obukao se za kasnu francusku večeru. Pronaći ću ga, Marie! Kunem se da ću ga pronaći! To je bilo obećanje DavidaWebba, ali je to Jason Bourne viknuo u bijesu.Restauracija se više doimala odličnom rococo palačom za jelo pariške AvenueMontaigne nego jednokatnom zgradom u Hong Kongu. Zamršeni svijećnjacivisili su sa stropa dok su sićušne žarulje prigušeno sijale; na stolovimaprekrivenima najčišćim stolnjacima od najboljeg materijala, najfinijimsrebrom i kristalom, svjetlucale su svijeće na bogatim držačima. - Bojim se da večeras više nemamo slobodnih stolova, monsieur -obratio muse maitre d'. Bio je jedini Francuz na vidiku.- Meni je rečeno da pitam za Yianga Yua i kažem da je hitno - odgovori muBourne pokazujući novčanicu od 100 dolara, američkih. - Mislite li da bion mogao nešto pronaći, ako ovo nađe njega? - Ja ću pronaći, monsieur. - Maitre d' je pažljivo stisnuo Jasonovu rukuprimivši novac. - Yiang Yu je ugledni član naše male zajednice, ali ja samonaj koji odabire. Comprenez-vous?79- Absolument80- Bien! 1 Vi imate lice privlačnog, sofisticiranog čovjeka. Ovuda,molim, monsieur.Od večere, ipak, neće biti ništa; događaji su izbijali suviše brzo. Nekolikominuta pošto su ga uslužili pićem, stolu se primaknuo vitak Kinez u crnomodijelu. Ako na tom čovjeku ima išta čudno, pomisli David Webb, onda je totamnija boja njegove kože i veća kosina njegovih očiju. Malezijac je biou njegovoj krvi. Prestani s tim! zapovjedao je Bourne. To nam nije ni odkakve koristi!

- Pitali ste za mene? - upita ga upravitelj dok su mu oči pretraživale licekoje je bilo usmjereno k njemu. - Kako vam mogu biti na usluzi?- Prvo da sjednete.- Sjediti s gostima je sasvim neregularno ponašanje, sir. - Ne baš. Ne ako ste vlasnik lokala. Molim vas. Sjednite. 78 Američke kompanije priređuju godišnji dan kolektiva s raznim oblicimazabave u prirodi. Jedna od zabava je "lov na blago", tj. na svotu novca ilivrijedan predmet koji pripada onome tko ga nađe. (op. prev.) 79 Razumijete li? (franc); (op. prev.)



80 Savršeno (franc); (op. prev.) 81 Dobro (franc); (op. prev.)178- Je li ovo još jedan dosadni upad porezne uprave? Ako je tako, nadam seda ćete uživati u večeri koju ćete platiti. Moje su knjige sasvim čiste isasvim točne.

- Ako mislite da sam Britanac, znači da me niste slušali. A ako »dosadan«znači da je pola milijuna dolara dosadno, onda mi se što prije sklonite sočiju, a ja ću uživati u večeri. - Bourne se naslonio na zid lože i natočiopiće lijevom rukom. Desna mu je bila skrivena. - Tko vas je poslao? - upita orijentalac miješane krvi i sjedne. - Pomaknite se od ruba. Želim razgovarati vrlo tiho.- Da, dakako. - Yiang Yu se pomaknuo nekoliko centimetara, izravno nasuprotBourneu. - Moram vas upitati: tko vas je poslao?- Ja vas moram upitati - sada će Jason - volite li američke filmove? Osobitonaše vesterne? - Dakako. Američki su filmovi divni, a u filmovima o vašem starom Zapadunajviše uživam. Tako su poetični u odmazdi, tako su pravedno nasilni.

Govorim li točne riječi? - Da, govorite. Jer ste baš sada u jednom od tih filmova. - Oprostite?- Ja imam vrlo specijalno oružje ispod stola. Naciljano je između vaših nogu.- U razmaku od jedne sekunde Jason je podigao stolnjak, izvukao pištolj takoda mu se mogla vidjeti cijev i vratio oružje na isto mjesto. - Ima prigušivačkoji zvuk četrdeset petice smanjuje na »pop« čepa boce sa šampanjcem, aline i udarac. Liao jie ma?- Liao jie... - odvrati orijentalac dišući duboko od straha. - Vi ste izSpecijalnog odjela?- Ja nisam ni sa kim, osim sa sobom.- Onda nema pola milijuna dolara?- Ima onoliko koliko vi smatrate da vam život vrijedi. - Zašto ja? - Vi ste na popisu - istinoljubivo će Bourne. - Za smaknuće? - prošapće Kinez hvatajući zrak; lice mu se sasvimiskrivilo.- To zavisi od vas.- Ja moram platiti da me ne ubijete?- Na neki način, da. - Ja ne nosim pola milijuna dolara u džepovima! Ni ovamo u prostorijama!- Onda mi platite nešto drugo. - Sto? Koliko? Smeli ste me!- Informaciju umjesto novca.17Q

- Kakvu bih informaciju? - upita Kinez, a strah mu je prerastao u paniku.- Kakvu informaciju mogao ja imati? Zašto doći k meni? - Zato jer imate poslove s čovjekom kojeg želim naći. Jedan za unajmljivanje,a sebe naziva Jason Bourne.- Ne! To se nikad nije dogodilo!Orijentalčeve ruke stadoše drhtati. Vene u vratu su mu se nalile krvlju iudarale, a oči mu po prvi put odlutaše do Jasonova lica. Lagao je.- Vi ste lažac - tiho će Bourne. Kako se nagnuo naprijed, tako je desnuruku gurnuo dalje ispod stola. - Vi ste bili veza u Macau.



- Macao, da! Ali ne veza. Kunem se grobovima svoje obitelji generacijama!- Vrlo ste blizu da izgubite želudac i život. Uputili su vas u Macao do njega! - Uputili su me, ali nisam dopro do njega!- Dokažite mi to. Kako to da ste vi bili kontakt? - Francuz. Ja sam trebao stajati na vrhu stuba izgorjele bazilike Sv. Pavlau Calcadi. Trebalo je da imam crnu maramu oko vrata, a kad mi se približi

čovjek - Francuz - i nešto primijeti o ljepoti ruševina, trebalo je daizreknem slijedeće riječi: »Cain je za Deltu«. Ako on odgovori »a Carlosje za Caina«, trebalo je da ga prihvatim kao vezu do Jasona Bour-nea. Alija vam se kunem, on se uopće... Bourne nije čuo ostatak čovjekova prosvjeda i opravdanja. Staccatoeksplozije praskale su mu u glavi; svijest mu se vratila u prošlost.Zasljep-ljujuće bijelo svjetlo ispunilo mu je oči, a praskanje je bilonepodnosivo. Cain je za Deltu, a Carlos je za Caina... Cain je za Deltu!Delta jedan je Cain! Meduza kreće; zmija odbacuje kozu. Cain je u Parizu,a Carlos će biti njegov! To su bile riječi, šifre, izazovi nabačeni Šakalu.Ja sam Cain, ja sam bolji i ja sam ovdje! Dođi, nadi me, Šakalu! Usudi sepronaći Caina, jer on ubija bolje od tebe. Bit će bolje da me nadeš prije

nego te ja nađem. Ti nisi par za Caina! Dobri Bože! Tko bi preko pola svijeta znao te riječi - kako bi ih mogao znati?One su bile zabravljene u najdubljim arhivima tajnih operacija! Bile suizravna veza s Meduzom!Bourne je zamalo pritisnuo obarač nevidljiva automatika, toliki je bio šoktog nevjerojatnog otkrića. Skinuo je kažiprst s obarača i stavio ga nakućište obarača; umalo je ubio čovjeka jer mu je otkrio izuzetnuinformaciju. Ali, kako se to moglo dogoditi? Tko je bio kanal do novog»Jasona Bournea« koji je znao o tome? Mora se otrgnuti od tih misli, znao je to. Njegova ga je šutnja izdavala,izdavala je njegovo iznenađenje, zapanjenost. Kinez je zurio u njega i cen-180timetar po centimetar povlačio ruku iza ruba lože. - Vratite je natrag iliću vam otfikariti i jaja i želudac. Orijentalčevo se rame pomaklo i ruka se pojavila na stolu. - Ono što samvam rekao/«/ istina - rekao je. - Francuz se nije pojavio. Da se pojavio,ja bih vam sve rekao. Tako biste učinili i vi na mojem mjestu. Ja štitimsamo sebe.- Tko vas je poslao da obavite kontakt? Tko vam je dao riječi koje ćeteupotrijebiti?- To je, iskreno, izvan mene, morate u to vjerovati. Sve je učinjenotelefonom preko drugih i trećih strana koje su znale samo informaciju kojunose. Dokaz integriteta je u dolasku novca kojim sam plaćen. - Kako stiže taj novac? Netko vam ga mora dati. - Netko tko je nitko, tko je sebe unajmio. Nepoznati domaćin skupe večere

za više gostiju zatražit će da porazgovara s upraviteljem. Ja ću saslušatinjegove komplimente, a tijekom razgovora dokliznut će mi omotnica. Imat ćudeset tisuća dolara što sam došao do Francuza. - A onda - što? Kako dopirete do njega?- Treba poći u Macao, u casino Kam Pek u središtu grada. Casino je uglavnomza Kineze, za igre fan-tan i dai sui82. Pođe se do stola pet i ostavi setelefonski broj hotela u Macau - ne privatni telefon - i ime, bilo koje ime,ne svoje, prirodno.- On naziva taj broj?



- Može i ne mora. Treba ostati dvadeset četiri sata u Macau. Ako ne nazoveu to vrijeme, znači da nisi prihvaćen jer Francuz nema vremena za tebe. - To su pravila?- Da. Ja sam dvaput odbijen, a onaj jedini put kad sam prihvaćen, on se nijepojavio na stubama Calcade.- Zašto mislite da ste odbijeni? Zašto mislite da se nije pojavio?

- Nemam pojma. Možda ima previše posla za svog gazdu ubojicu. Možda sammu rekao krive riječi u prvim dvjema prilikama. Možda je kod trećeg pokušajapomislio da je vidio sumnjive ljude na Calcadi, ljude za koje je povjerovaoda su sa mnom i da mu ne žele dobra. Dakako, takvih ljudi nije bilo tamo,ali nemaš se kome požaliti. - Stol pet, petica. Dileri - reče Bourne. - Croupieri se stalno mijenjaju. On ima dogovor sa stolom. Novac kojipokriva, pretpostavljam. Koji se dijeli. A zacijelo on sam ne ide u Kam PekKineska igra u kojoj se slučajni broj okruglih pločica stavlja ispod posudepa se sklapaju oklade koliko če ih ostati kad se podijele sa četiri. Daisui je igra s kartama koja se igra u slijedu, a pobjednik je onaj koji jeprvi iskoristio svoje karte. (op. prev.)

181- on nesumnjivo unajmi kurvu s ulice. On je vrlo oprezan, vrlo profesionalan.Znadete li nekoga drugog tko je pokušao doći do tog Bournea? -upita Bourne.- Znat ću ako budete lagali. - Mislim da biste znali. Vi ste opsjednut - a to nije moj posao - i uloviliste me u prvom nijekanju. Ne, ja ne lažem, sir. To je istina jer mi nijedo toga da mi prsnu crijeva uz zvuk čepa boce šampanjca. - Vi ne možete biti temeljitiji nego ste bili. Riječima jednog drugogčovjeka, mislim da vam vjerujem. - Vjerujte, sir. Ja sam samo kurir - skupi kurir, možda - ali ipak samokurir.- Vaši su konobari nešto drugo, rečeno mi je. - Oni nas nisu upadljivo promatrali.- Vi ćete me ipak otpratiti do vrata - rekao mu je.A sada je bilo na redu treće ime, treći čovjek pod prolomom oblaka u RepulseBayu.Kontakt je odgovorio na kod: »Ecoutez, monsieur. 'Cain je za Deltu, a Carlosje za Caina'«. - Trebalo je da se sretnemo u Macau! - čovjek je vrištao preko telefona.- Gdje ste bili?- Zauzet - odvrati Jason.- Možda ste zakasnili. Moj klijent ima vrlo malo vremena i on sve dobrozna i saznaje. Čuje da vaš čovjek kreće na drugo mjesto. Uznemiren je.Obećali ste mu, Francuzu! - Što on misli gdje ide moj čovjek?

- Na drugi posao, dakako. Čuo je pojedinosti. - Vara se. Čovjek je na raspolaganju ako se postigne prava cijena. - Nazovite me opet za nekoliko minuta. Razgovarat ću sa svojim klijentomi vidjeti može li se nastaviti stvar. Bourne je nazvao za pet minuta. Pristanak je dat, mjesto dogovoreno. RepulseBay. Jedan sat. Kip ratnog božanstva na pola puta do obale, na lijevoj stranimola. Kontakt će nositi crnu maramu oko vrata; kod će ostati isti. Jason je pogledao na sat; dvanaest minuta poslije punog sata. Kontakt jekasnio, a kiša nije bila problem - obratno, bila je prednost, prirodni



pokrivač. Bourne je ispitao svaku stopu terena gdje je upriličen sastanak,više od dvanaest metara u svakom smjeru koji ima liniju ciljnika do kipaidola; učinio je to nakon ugovorena vremena iskoristivši minute dok je na pogledu imao stazu do kipa. Do sada ništa nije bilo neregularno. Nijebila postavljena nikakva zamka.Zhongguo ren se pojavio na vidiku pogrbljenih ramena dok je brzo silazio

stubama pod pljuskom kiše, kao da će oblikom tijela otjerati kišu. Potrčaoje stazom do kipa božanstva rata pa se zaustavio približivši se velikomrežećem idolu. Obišao je svjetla reflektora, ali ono što se nakratko moglovidjeti na njegovu licu, odavalo je ljutnju što nije nikoga našao. - Francuz, Francuz!Bourne je potrčao kroz žbunje prema stubama ispitujući još jednom situacijuprije susreta smanjujući tako svoju ranjivost. Oprezno je obišao oko debelogkamenog stupa koji je graničio sa stubištem pa kroz kišu pogledao gornjustazu do hotela. Ugledao je ono što se svim srcem nadao da neće ugledati.Čovjek u mantilu za kišu i sa šeširom pojavio se iz trošnog Hotela Coloniali dao se u brzi hod. Na pola puta do stuba se zaustavio i nešto izvukao izdžepa; okrenuo se; vidio se slabi sjaj svjetla... kojem je gotovo istog časa

odgovorio sličan slabašan blijesak s prozora ljudima ispunjenog predvorja.Olovke-svjetiljke. Signali. Izviđanje je bilo na putu prema svom isturenomemjestu jer je njegova veza ili čovjek koji ga pokriva potvrdio komunikaciju.Jason se okrenuo oko osi i vratio se stazom kojom je prošao kroz gustoraslinje.- Francuz, gdje ste?- Ovamo!- Zašto niste odgovorili? Gdje? - Ravno naprijed. Grmlje ispred vas. Požurite! Kontakt se približio raslinju; bio je na udaljenosti ruke. Bourne je skočioi zgrabio ga, okrenuo i odgurnuo dublje u mokre grmove. Istodobno mu jelijevom rukom pokrio usta. - Ako želite živjeti, da se ne čuje ni zvuka odvas!Deset metara od šume duž obale, Jason je gurnuo osobu za kontakt u deblostabla. - Tko je s vama? - upitao ga je grubo i polako skidao ruku s čovjekovihusta.- Sa mnom? Nitko nije sa mnom.- Ne lažite. - Bourne je izvukao pištolj i pritisnuo cijev na kontaktovvrat. Kinez je stražnjim dijelom glave udario o deblo; oči mu se raširiše,a usta razjapiše. - Ja nemam vremena za zamke! - nastavio je Jason. - Janemam vremena!- Ali nema nikoga sa mnom! Moja riječ u ovim stvarima je moj svagdanji kruh!Bez nje ja nemam zanimanja!Bourne je zurio u čovjeka. Oružje je stavio za pas, zgrabio kontaktovu rukui gurnuo čovjeka nadesno. - Budite tihi. Pođite sa mnom.

182 ,L..Devedeset sekundi nakon toga, Jason i kontakt su propuzali kroz mokro grmljedo dijela staze nekih šest-sedam metara zapadno od masivnog idola. Pljusakje pokrivao sve zvukove koji su se mogli čuti za vrijeme suhe noći. Odjednomje Bourne zgrabio orijentalčevo rame i zaustavio ga. Naprijed se moglovidjeti izvidnika: sagnuo se i prošao rubom staze s oružjem u ruci. Natrenutak je prošao kroz svjedo reflektora koje je obasjavalo idola pa jebrzo iščezao; bio je to samo trenutak, ali dovoljan. Bourne je pogledao u



osobu za kontakt.Kinez je bio zapanjen. Nije mogao skinuti pogleda od mjesta na svjetlu kojimje prošao izvidnik. Misli su mu brzo nadolazile, strah je u njemu buktao;mogao se nazrijeti u njegovom pogledu. - Shi - prošaptao je. - Jiagian!- Ukratko engleskim riječima - reče Jason govoreći kroz kišu - taj je čovjek

krvnik?- Shi!... Da.- Kažite mi, što ste mi donijeli? - Sve - odgovori kontakt još potresen. - Prvi novac, napuci... sve.- Klijent ne šalje novac ako namjerava ubiti čovjeka kojeg unajmljuje. - Ja to znam - mirno će kontakt kimajući glavom zatvorenih očiju. - Oni mene žele ubiti. Njegove riječi Liangu, u prolazu u luci, bile su proročanske, pomisliBourne. »To nije stupica za mene... To je za vas... Vi ste obavili svoj posao,a oni ne mogu sebi dopustiti nikakvih tragova... oni vas više ne mogu sipriuštiti. - Drugi je u hotelu. Vidio sam ih kako si međusobno signaliziraju

baterijskim svjetiljkama. Zato vam nisam mogao odgovoritinekoliko minuta.Orijentalac se okrenuo i pogledao u Jasona; u njegovim očima nije bilosamosažaljenja. - Rizici mojeg zanimanja - jednostavno će. - Kao što kažemoj glupi narod, ja ću se pridružiti svojim precima, a nadam se da oni nisutako glupi. Evo.Kontakt stavi ruku u unutrašnji džep i izvuče kovertu. - Ovdje je sve.- Jeste li to provjerili?- Samo novac. Sav je tu. Ja se ne bih susreo s Francuzom s manje novacaod njegovih zahtjeva, a za ostatak me nije briga. - Odjednom je čovjekpažljivo pogledao u Bournea, dok su mu oči žmirkale na pljusku. - Ali vi niste Francuz!- Polako - odgovori mu Jason. - Tijek večerašnjih događaja za vas je prebrz. - Tko ste vi?- Netko tko vam je upravo pokazao gdje stojite. Koliko ste novaca donijeli?- Trideset tisuća američkih dolara. - Ako je to prvo plaćanje, cilj mora da je netko impresivan. - Pretpostavljam da jest.- Zadržite to. - Sto? Što to kažete? - Ja nisam Francuz, sjećate se? - Ja ne razumijem.- Ja čak ne želim upute. Uvjeren sam da ih netko vašeg profesionalnog kalibramože iskoristiti u svoju korist. Čovjek dobro plaća za informaciju koja mumože pomoći; on plaća mnogo više za svoj život.

- Zašto ste vi ovo učinili? - Zato jer me sve to ne zanima. Mene zanima samo jedno. Ja želim čovjekakoji sebe naziva Bourne, a nemam vremena za gubljenje. Vi imate ono što samvam ponudio plus dividendu - ja ću vas izvući odavde živa; čak ako moramostaviti dva lesa ovdje u zaljevu, nije mi stalo. Ali mi vi morate dati onošto sam vas upitao preko telefona. Rekli ste mi da vam je vaš klijent rekaoda ide na neko drugo mjesto. Gdje? Gdje je Bourne?- Vi govorite tako brzo...- Rekao sam vam: nemam vremena! Kažite mi! Ako odbijete, ja vas ostavljam,



a vaš klijent vas ubija. Odaberite. - Shenzen - rekao je kontakt kao da se preplašio imena. - Kina? Postoji meta u Shenzenu?- Može se tako pretpostaviti. Moj bogati klijent ima svoje izvore u Queen'sRoadu.- Što je to?

- Konzulat Narodne Republike Kine. Izdana je veoma neuobičajena 'viza.Očito je da su mu najviše vlasti u Pekingu ocijenile podobnost. Izvor nijeznao zašto pa kad je postavio pitanje o toj odluci, odmah su ga ukloniliiz tog odjela. On je s tim upoznao moga klijenta. Za novac, dakako.- Zašto je viza bila neuobičajena? - Zato jer nije bilo uobičajenog čekanja, a tražitelj se nije pojavio ukonzulatu. Ni za jedno ni za drugo se još nije čulo. - Pa ipak, to je samo viza.- U Narodnoj Republici nema takve stvari kao »samo viza«. Osobito ne zabijelog muškarca koji putuje sam sa sumnjivom putovnicom izdanom u Macau. - Macao? -Da.184 .......,

.185A- Koji je datum ulaska?- Sutra. Granično mjesto Lo Wu.Jason je ispitivački gledao osobu za kontakt. - Vi kažete da vaš klijentima svoje izvore u konzulatu. Nije li tako?- Ono o čemu vi mislite, stajat će mnogo novaca jer je rizik vrlo velik.Bourne je podigao glavu i kroz nalete kiše gledao na osvijetljenogidola. Vidio je neko kretanje; izvidnik je tražio svoju metu. - Pričekajteovdje - rekao je.Vožnja ranim jutarnjim vlakom od Kowloona do granice kod Lo Wua nijepotrajala ni jedan sat. Bilo je potrebno manje od deset sekundi da shvatida je u Kini.Živjela Narodna Republika! Nije bilo potrebe za uskličnikom; granični stražari su to živjeli. Bili sukruti, ispitljivi i uvredljiva ponašanja. U putovnice su udarali gumenepečate s bijesom neprijateljskih adolescenata. Postojao je, međutim, ipotporni sistem poboljšavanja te slike. Iza stražara stajao je red mladihnasmijanih žena u uniformi pored stolova napunjenih brošurama koje suisticale ljepotu i vrline njihove zemlje te njezina sistema. Ako je bilohipokrizije u njihovu držanju, to se nije vidjelo. Bourne je platio za vizu 7000 dolara izdanom i označenom kontaktu. Ciljposjete naveden je kao »poslovna ulaganja u ekonomsku zonu«, a viza se moglaobnoviti kod imigracijskih vlasti u Shenzenu uz dokaz o investiranju te uzpotkrepljujuću nazočnost kineskog bankara kroz čiju će banku proći taj

novac. U znak zahvalnosti i bez dodatnog honorara, kontakt mu je dao imeshenzenskog bankara koji će »gospodina Cruetta« lako uputiti u mogućnostiulaganja kapitala dok je spomenuti gospodin Cruett i dalje prijavljen uHotelu Regent u Hong Kongu. Najzad, dobio je još jednu nagradu od čovjekačiji je život spasio u Repulse Bayu: opis čovjeka koji preko graničnogprijelaza Lo Wu putuje s putnom ispravom izdanom u Macau. »Visok je 186 cm,težak 92,5 kg, bijela put, svjetlosmeđa kosa«. Jasno je zurio u tuinformaciju pa se ne htijući sjetio podataka uspisanih u osobnoj iskaznicikoju mu je izdala njegova vlada. Glasili su: »VIS: 186 TEŽ: 93,5 kg. Bijelac



muškarac. Kosa: svij. smeđ.«. Zahvatio ga je čudan osjećaj straha. Ne strahaod konfrontacije; to je htio iznad svega jer je iznad svega htio da mu seMarie vrati. Ne, bila je to užasno spoznaja da je on odgovoran za stvaranječudovišta. Nosilac smrti, čovjek koji se šepirio smrću, a nastao je izsmrtonosnog virusa koji je on usavršio u laboratoriju svojeg duha i tijela. 136

Bio je to prvi vlak iz Kowloona, uglavnom zaposjednut kvalificiranom radnomsnagom i upravnim osobljem kojima je dopušten - poticali su ih -ulazak uSlobodnu ekonomsku zonu Shenzena jer se Narodna Republika nadala da ćeprivući strane investicije. Na svakom mjestu zaustavljanja na putu premagranici, kako je sve više putnika ulazilo u vlak, Bourne je prolazio krozvagone, a intenzivan pogled mu se na trenutak zaustavljao na svakom bijelcukojih je bilo ukupno četrnaest kad je vlak stigao u Lo Wu. Nijedan nije niizbliza ispunjavao opis čovjeka iz Macaa - opis sebe. Taj novi »Jason Bourne«uzet će sljedeći vlak. Original će čekati na drugoj strani granice. Sadaje čekao. Za vrijeme četiri sata koja su prošla on je šesnaest puta objasnioznatiželjnom graničnom osoblju da čeka poslovnog kolegu; on je očito krivo

shvatio raspored odlaska pa se znatno ranije ukrcao u prvi jutarnji vlak.Kao što je obično s ljudima u stranoj zemlji, ali osobito na Orijentu,činjenica što je uljudni Amerikanac izabrao teži put pa je želio da garazumiju na njihovom jeziku, svakako je djelovala pozitivno. Četiri putasu ga ponudili kavom, sedam puta vrelim čajem, a dvije uniformirane djevojkesu se cerekale kad su mu poklonile tuljac preslatkog kineskog sladoleda.Prihvatio je sve ponuđeno; da je drugačije postupio bilo bi neuljudno, akako je većina pripadnika četveročlane bande izgubila ne samo svoja lica,već i glave, neuglađenost ne pristoji, osim graničarima. Bilo je 11 sati i 10 minuta. Putnici. Putnici su nicali dugim ograđenimhodnikom na otvorenom pošto su obavili sve poslove oko ulaska u zemlju - uglavnom turisti, većinom bijelci, većinom zbunjeni i obuzetistrahopoštovanjem što su tu. Većina je bila u malim skupinama uz pratnjuvodiča - po jedan iz Hong Konga i Narodne Republike - koji su govorili prihvatljivimengleskim, njemačkim ili francuskim i, oklijevajući, japanskim, kad su upitanju ti posebno nevoljeni posjetioci s više npvca nego su Marx iliKonfucije ikad imali. Jason je proučavao svakog bijelog muškarca. Mnogi odnjih visokih preko 180 centimetara bili su premladi, prestari, prekrupni,previtki, ili previše napadni u zelenkastim i limunskožutim hlačama da bibili čovjek iz Macaa. Čekaj! Tamo! Stariji čovjek u žutosmeđem odijelu od gabardena koji sepojavio kao turist srednjeg rasta koji šepa, odjednom je postao viši -aprestao je i hramati! Brzo je sišao niz stube probivši se kroz sredinu gomilei potrčao do velikog parkirališta zauzetog autobusima i turističkim kolima

uz nekoliko taksija, a na prednjem prozoru svakoga od njih bio je postavljenznak ZHAN - izvan dužnosti. Bourne je potrčao za čovjekom gurajući se izmeđutijela ispred sebe ne vodeći računa o tome ako je nekoga odgurnuo. To jebio taj čovjek - čovjek iz Macaa! AS7- Hej, jeste li ludi? Ralphe, on me je gurnuo!- Gurni ti njega. Što želiš od mene? - Učini nešto! - Otišao je.



Čovjek u gabardenskom odijelu uskočio je kroz otvorena vrata polute-retnogkaravana tamnozelenih obojenih stakla koja su, prema kineskim pismenima,pripadala nekoj instituciji koja je nosila naziv »Zaklonište za pticeChutang«. Vrata su kliznula i zatvorila se, a kola su u istom trenutkupobjegla s parkirališta pa oko drugih kola skrenula u izlazni kolnik. Bourneje bio kao mahnit; nije ga smio pustiti da ode! Jedan stari taksi mu je bio

zdesna, motor u praznom hodu. Povukao je vrata i bio dočekan uzvikom. - Zhan! - kriještao je vozač. - Shi ma? - Zagrmio je Jason i izvukao iz džepa toliko američkih novčanicakoliko je dovoljno za pet godina luksuznog života u Narodnoj Republici. - Aiya!- Zou! - naredi Bourne, skoči na prednje sjedište i pokaže na polute-retnakola koja su zaokrenuta u polukrug. - Držite se njega i možete započeti svojvlastiti posao u Zoni - rekao mu je na kantonskom. - Ja vam obe-ćavam! Marte, tako sam blizu! Znam da je to on! Uhvatit ću ga! Sada je moj! On jeizbavljenje od naših muka! Prva kola su pojurila s izlaznog puta i na prvom se raskršću usmjerila ka

jugu izbjegavajući veliki trg ispunjen turističkim autobusima i gomilomturista te oprezno izbjegavajući beskrajnu rijeku bicikla na ulicama. Vozačtaksija se uhvatio poluteretnih kola na primitivnoj cesti više popločenojtvrdom ilovačom nego asfaltom. Mogli su vidjeti kako kola tamnih prozoraulaze u veliki zaokret ispred otvorenog kamiona koji je prevozio teškepoljoprivredne strojeve. Turistički autobus je čekao na kraju zaokreta iskrenuo sa ceste iza kamiona.Bourne je pogledao ispred kola koja je progonio; u daljini su bili brežuljcii cesta se stala dizati. Onda se pojavio još jedan turistički autobus, aliovaj iza njih.- Shumchun - rekao je vozač. - Bin do? — upita Jason.- Vodeni rezervoar Shumchun - odgovori mu vozač na kineskom. - Vrlo lijeprezervoar, jedan od najljepših jezera u cijeloj Kini. Šalje svoju vodu najug do Kowloona i Hong Konga. Prepunjen posjetiteljima u ovo doba godine.Jesenski pejsaži su divni. 188Odjednom je poluteretnjak ubrzao uspinjući se planinskom cestom, odvajajućise od kamiona i turističkog autobusa. - Zar ne možete brže? Zaobiđite autobusi taj kamion!- Naprijed je mnogo zavoja!- Pokušajte! Vozač je pritisnuo papučicu do poda i zaobišao autobus izbjegavši njegovizbočeni prednji dio za svega pet-šest centimetara jer ga je nadolazećiarmijski poluteretnjak s dvojicom vojnika u kabini prisilio da se vrati

natrag u red. I vojnici i vodiči turista vikali su na njih kroz otvoreneprozore. - Spavajte s vašim ružnim materama! - vrisnuo je vozač, ispunjensvojim trenutkom pobjede da bi se odmah suočio sa širokim kamionomnapunjenim poljoprivrednim strojevima koji je blokirao put.Ulazili su u oštar zavoj. Bourne se uhvatio za prozor i nagne se koliko jegod mogao ne bi li imao jasniji vidik. - Nitko nam ne dolazi! - viknuo jevozaču kroz vjetar s kojim su se sukobljavali. Naprijed! Možete zaobići.Hajde!Vozač je to učinio natjeravši stari taksi do njegovih granica. Kotači su



se u prazno okretali na dijelu ceste s tvrdom ilovačom pa je taksi opasnoskliznuo ispred kamiona. Drugi zavoj, sada oštro slijeva i uz jači uspon.Naprijed je cesta bila ravna i uspinjala sa visokim brežuljkom. Kola kojasu progonili više se nisu mogla vidjeti; iščezla su preko krijestebrežuljka. - Kuai! - viknuo je Bourne. - Možete li učiniti da ova prokleta stvar ide

brže? - Nikad nije išao tako brzo! Ja mislim da će jebeni-jebeni duhovi učinitida eksplodira motor! Što ću onda? Uzelo mi je pet godina dok sam kupio ovajnesveti stroj, a koliko sam podijelio nesvetih mita da bih radio u Zoni!Jason je bacio nekoliko novčanica na pod taksija pokraj vozačeve noge. -Bit će deset puta više ako uzmognemo uloviti onaj karavan! Hajde, idemo! Taksi je preletio preko vrha brežuljka i brzo se spustio u veliku udolinuna rubu velikog jezera koje se doimalo kao da je dugo kilometrima. Bourneje u daljini mogao vidjeti snijegom pokrivene planinske vrhunce i zeleneotoke koji su točkali plavozelenu vodu dok je oko moglo vidjeti. Taksi sezaustavio pored velike crvene i zlatne pagode u koju se ulazi dugimizbrušenim betonskim stubištem. Otvoreni balkoni pagode bili su na strani

prema jezeru. Štandovi za okrepu i prodaju dragulja bili su razasuti okogranica parkirališta na kome su bila četiri autobusa s dvostrukim vodičimakoji su svoje ljude upućivali i molili da na kraju šetnje ne uđu u kriviautobus.Nigdje se nije mogao vidjeti karavan zatamnjenih prozora. Bourne je brzopomicao glavu gledajući u svim smjerovima. Gdje je on? - Kamo vodi ona cestatamo? - upita vozača. - Crpne stanice. Nikome nije dozvoljeno tim putem; njime patrolira vojska.Iza zaokreta su visoka ograda i stražarnica. - Čekajte ovdje. Jason je izašao iz kola i krenuo prema zabranjenoj cesti zaželivši da imasa sobom fotografski aparat ili bilježnicu - nešto što bi ga označilo kaoturista. Jedino mu je preostalo da uzme pozu turista, da hoda kaooklijevajući i široko otvorenih očiju. Ništa nije bilo suviše beznačajnoza njegovu inspekciju. Približio se zavoju loše popločane ceste; ugledaoje visoku ogradu i dio stražarnice - a zatim cijelu. Dugačka metalna prečagazatvarala je cestu; dvojica stražara su razgovarala leđima okrenutim premanjemu gledajući u drugom smjeru - gledajući u dvoja kola parkirana jednapored drugih pored nešto udaljenija od smeđe četverokutne kućice. Jedan odauta bio je karavan tamnih prozora, a drugi je bio smeđa limuzina. Karavanse pokrenuo. Usmjerio se natrag prema ulaznoj rampi!Bourneu su brzo navirale misli. Nije imao oružja; bilo bi nesvrhovito čaki pomisliti o prenošenju oružja preko granice. Ako pokuša zaustaviti karavani izvući ubojicu, komešanje bi moglo navući stražare i njihovu brzu i točnupuščanu vatru. Prema tome, on mora izvući čovjeka iz Macaa - na njegovu

vlastitu volju. Za ostalo će se Jason vrsno pobrinuti; on će uhvatitisamozvanca ovako ili onako. Nijedan mu čovjek nije dorastao; nijedne oči,vrat ili slabine ne mogu biti sigurne od njegova napada, brzog i bolnog.David Webb se nikad nije suočio s takvom realnošću. Bourne ju je živio. - Ima načina! Jason je potrčao od početka napuštenog zaokreta ceste izvan pogleda rampei vojnika. Opet uze pozu razgledavatelja i stade slušati. Motor karavanabio je u praznom hodu; škripa je mogla značiti da podižu metalnu gredu. Odsada samo trenuci. Bourne je zauzeo položaj u travi uz cestu. Karavan je



savladavao zavoj, a on je točno odmjerio svoje poteze. Odjednom je bio tamo, ispred velikog vozila, ustrašena izraza lica kad seokrenuo na stranu ispod vozačeva prozora i rukom udario u vrata ispu-stivšiurlik bola kao da ga je karavan pogodio, možda i ubio. Ležao je nau-znakna cesti dok su se kola zaustavila. Vozač je iskočio; nevinašce spremno daizjada svoju nevinost. Nije imao prilike za to. Jason je ispružio ruku;

zgrabio je vozača za zglavak noge, povukao ga da izgubi ravnotežu, a ondamu glavom udario u bočnu stranu karavana. Vozač je pao u nesvijest, a Bournega je povukao do stražnjeg dijela karavana ispod zamagljenih .120.prozora. Ugledao je nabreklinu u vozačevu sakou; bio je to pištolj, što semoglo predvidjeti s obzirom na to koji je teret vozio. Jason ga je uzeo ičekao čovjeka iz Macaa. Nije se pojavio. To nije bilo logično. Bourne je pogureno krenuo do prednjeg dijela karavana, uhvatio sepogumljenog ruba šoferova sjedišta i uskočio u kola s uperenim oružjemgurajući stražnja sjedišta na stranu. Nitko. Kola su bila prazna.

Izašao je i pristupio vozaču. Pljunuo mu je u lice i šamarao ga da vratisvijest.- Nali? - oštro je prošaptao. - Gdje je čovjek koji je bio u kolima? - Tamo je! - odgovori mu vozač na kantonskom tresući glavom. - U službenimkolima s čovjekom koga nitko ne zna. Poštedite moj strašni život! Imamsedmero djece!- Natrag na vaše sjedište! - naredi mu Bourne i podigne čovjeka na nogepa ga gurne do otvorenih vrata. - Krenite odavde što je prije moguće. Nikakav drugi savjet nije bio potreban. Karavan je kao ispaljen krenuo spodručja rezervoara Shumchun, gotovo se nagnuo na bok savladavajući zaokretdo glavnog izlaza takvom brzinom da je Jason pomislio kako će sletjeti sceste. Čovjek kojega nitko ne zna. Što to znači? Nije važno, čovjek iz Macaaje uhvaćen u zamku. On je u smeđoj limuzini unutar rampe na zabranjenojcesti. Bourne je potrčao do taksija i uspeo se na prednje sjedište; razbacaninovac bio je podignut s poda.- Jeste li zadovoljni? - upita ga vozač taksija. - Ja ću imati deset putaviše od onoga što ste htjeli baciti na moja bezvrijedna stopala? - Prekini, Charlie Chan!83 S te ceste gdje je crpna stanica pojavit će sejedna kola, a vi ćete učiniti točno ono što vam kažem. Da li me razumijete? - Da li razumijete deset puta veći iznos od onoga koji ste ostavili u niojemstarom, neuglednom taksiju?- Ja razumijem. Moglo bi biti i petnaest puta ako izvršavate svoj posao.Hajde, krenimo. Zaustavite se na rubu parkirališta. Ne znam koliko dugo ćemomorati čekati. - Vrijeme je novac, sir.

- Oh, zaveži. Čekali su otprilike dvadeset minuta. Pojavila se smeđa limuzina i Bourneje ugledao ono što ranije nije vidio. Prozori su bili još tamniji od onihna karavanu; tko god je bio unutra, bio je nevidljiv. Tada je Jason čuo riječikoje je u tom trenutku najmanje htio čuti. ' Budalo! (op. prev.)191- Uzmite natrag svoj novac - tiho će vozač. - Vratit ću vas u Lo Wu. Nikadvas nisam vidio.



- Zašto? - To su vladina kola - jedna od službenih kola naše vlasti - a ja neću bitionaj koji će ih pratiti. - Pričekaj trenutak! Samo - pričekaj trenutak. Dvadeset puta više nego samti dao, uz dodatak ako sve bude u redu. Ukoliko ne kažem drugačije, možetevoziti udaljen od njih. Ja sam turist koji voli zvjerati unaokolo. Ne, čekaj!

Evo, pokazat ću ti. Moja viza kaže da ja ulažem novac. Ulagačima jedozvoljeno da gledaju unaokrug!- Dvadeset puta? - sada će vozač zureći u Jasona. - Kakvo imam jamstvo daćete ispuniti svoje obećanje? - Stavit ću ga na sjedište između nas. Vi vozite, vi biste s ovim kolimamogli uraditi mnogo toga na što ja nisam spreman. Ja neću pokušati vratititaj novac.- Dobro! Ali ja se držim daleko odostraga. Ja poznajem ove ceste. Postojesamo određena mjesta po kojima se možeš voziti. Nakon trideset pet minuta vožnje, dok je smeđa limuzina još bila na vidiku,ali daleko naprijed, vozač je opet progovorio. - Oni idu na aerodrom.- Kakav aerodrom?

- To je za vlast i za ljude s novcem, s juga.- Ljude koji ulažu novac u tvornice, industriju? - Ovo je ekonomska zona.-Ja sam ulagač - reče Bourne. - Moja viza tako kaže. Požuri! Približi imse!- Između nas je pet vozila, a mi smo se sporazumjeli - ja ostajem dalekootraga!- Ukoliko ja ne kažem drugačije. Sada je drugačije. Ja imam novac. Ja ulažemu Kini!- Zaustavit ću nas na ulazu. Telefonirat će. - Ja imam ime bankara u Shenzenu!- Ima li on vaše ime, sir? I popis kineskih tvrtka s kojima pregovarate iliradite? Ako je tako, možete razgovarati s onima na ulazu. Ali ako vas onajbankar u Shenzenu ne poznaje, vas će zadržati zbog davanja lažnih podataka.Vaš boravak u Kini će se produžiti koliko bude potrebno da vas temeljitoistraže. Tjedni, mjeseci. - Ja moram dostići ta kola. - Približite se tim kolima i ustrijelit će vas. JL92...- Prokletstvo! - uzviknu Jason na engleskom, a zatim odmah skrene na kineski.- Slušaj me. Ja nemam vremena za objašnjavanja, ali ga moram vidjeti. - To nije moj posao - odgovori mu vozač ledeno, oprezno. - Stani u red i vozi do ulaza - naredi mu Bourne. - Ja sam putnik kojegsi uzeo u Lo Wuu, to je sve. Ja ću govoriti. - Vi previše tražite! Mene neće vidjeti s nekim poput vas.

- Učini kako sam rekao - upozori ga Jason i izvuče pištolj iza opasača.Udaranje u prsima posta nepodnošljivo dok je Bourne stajao pored velikog prozora okrenutog prema aerodromu. Terminal je bio malen i zaprivilegirane goste. Neskladni prizor zapadnih poslovnih ljudi neusiljenaponašanja s diplomatskim kovčežićima i teniskim reketima, nervirao jeJasona zbog golemog kontrasta s uniformiranim stražarima koji su ukočenostajali na više mjesta. Ulje i voda su očito spojivi. Govoreći engleski prevoditelju koji je potom prevodio oficiru straže,izjavio je da je zbunjeni poslovni čovjek kojega je konzulat u Quenn's Roadu



u Hong Kongu naputio da dođe na aerodrom da se sastane s jednim dužnosnikomkoji će doletjeti iz Pekinga. Negdje je zabacio dužnosni-kovo ime, ali onisu se nakratko sreli u State Departmentu u Washingtonu, i prepoznat će se.Dao je do znanja da na ovaj sastanak gledaju s velikim odobravanjem ljudiiz Centralnog komiteta. Dali su mu propusnicu ograničenu samo na terminal.Napokon, upitao je, mogu li dopustiti taksiju da ostane ukoliko kasnije

zatreba prijevoz. Molbi je udovoljeno.- Ako želiš svoj novac, ostat ćeš - obratio se šoferu na kantonskomuzimajući presavinute novčanice između njih. - Vi imate oružje i ljutite oči. Vi ćete ubiti. Jason se zagleda u vozača. - Posljednja stvar na zemlji koju bih htio učinitibila bi da ubijem čovjeka u tom automobilu. Ubio bih jedino da zaštitim svojživot. Smeđe limuzine s tamnim, nepropusnim prozorima nije bilo nigdje naparkiralištu. Bourne je pošao do terminala toliko brzo koliko je mislio daje neupadljivo. Stao je pored prozora, a sljepoočice su mu praskale odljutnje i nemoći jer je na polju ugledao vladina kola. Bila su parkiranana makadamu, ni dvadeset metara od njega, ali ih je dijelio nepremostivi

stakleni zid; od njega i oslobođenja njegovih muka. Odjednom je limuzinajurnula prema mlažnjaku srednje veličine parkiranom na stotinjak metaraudaljenoj pisti. Bourne je napeo oči poželivši da ima dvogled. Onda jeshvatio da bi mu bio nekoristan; automobil je skrenuo oko repa aviona i izvanvidika.Prokletstvo!1931Za nekoliko sekundi mlažnjak se zaputio do podnožja poletne staze, a smeđalimuzina se okrenula i pojurila prema parkiralištu i izlazu. Sto je mogao učiniti? Ne mogu biti ovako ostavljen! On je tamo. On je ja,a on je tamo'. Odlazi! Bourne odjuri od prvog šaltera i zauzme stav strašnorasijane i uzbuđene osobe. - Taj avion koji se sprema poletjeti! Trebalo je da sam ja u njemu! Ide uSangaj, a ljudi iz Pekinga su rekli da bih ja trebao biti u njemu! Zaustavitega!Službenica iza šaltera uze telefonsku slušalicu. Brzo je izabrala broj, azatim odahnula s olakšanjem kroz stisnute usne. - To nije vaš avion, sir-rekla mu je. - Taj leti u Guangdong.- Kamo?- Granica Macaa, sir.»Nikad! Ne smije biti Macao!« — viknuo je taipan... »Naređenje će biti brzo,smaknuće joj brže! Vaša će žena umrijeti!« Macao. Stol pet. Casino Kam Pek. »Ako se uputi u Macao« - mirno je rekao McAllister - »mogao bi postatistrašnom pasivom...« »Okončanje?« »Ja ne mogu upotrijebiti tu riječ.«

14- Nemojte, vi mi ne možete to reći! - vikao je Edward Newington McAllisterskočivši sa stolice. - To je neprihvatljivo! Ja to ne mogu podnijeti. Neželim čuti o tome! - Bolje je da čuješ, Edwarde - obrati mu se major Lin Wenzu. -Dogodilo se.- To je moja pogreška - dodao je engleski liječnik. Stajao je ispred stolau Victoria Peaku suočivši se s Amerikancem. - Svaki simptom koji jepokazivala vodio je do prognoze brzog neurološkog pogoršanja. Gubitakkoncentracije i vizualnog žarišta; gubitak apetita i sukladni gubitak



težine -a što je najznačajnije, spazmi kad je bilo potpuno pomanjkanjemotorne kontrole. Ja sam pošteno mislio da je degenerativni proces dosegaonegativnu krizu...- Što dovraga to znači? - Da umire. Oh, ne za nekoliko sati, dana ili čak tjedana, ali da je razvojnepovratan.

- Da li ste mogli biti u pravu?- Ne bih volio ništa više nego zaključiti da sam bio u pravu, da je mojadijagnoza bila barem usvojiva, ali to ne mogu reći. Jednostavno rečeno, biosam prisilno uvučen. - Bili ste pogođeni? - Slikovito, da. Tamo gdje najviše boli, gospodine podtajniče. Mojprofesionalni ponos. Ta me kuja prevarila karnevalskom glumom, a onavjerojatno ne zna razliku između natkoljenice i potkoljenice. Sve što jeradila bilo je unaprijed proračunato, od njezinog obraćanja sestri doudaranja i svlačenja stražara. Svi njezin pokreti bili su planirani, ajedini poremećaj zabilježen je kod mene. - Dovraga, moram razgovarati s Havillandom!

- Ambasador Havilland? - upita Lin podigavši obrve. McAllister ga pogleda.- Zaboravi da si to čuo. - Ja to neću ponoviti, ali neću zaboraviti. Stvari su jasnije, London jejasniji. Ti govoriš o generalštabu i Overlordu te velikom dijelu Olym-pusa84- Ne spominjite to ime nikome, doktore - opet će McAllister. - Ja sam ga gotovo i zaboravio. Nisam siguran da uopće znam tko je to.- Što ja mogu reći? Što ti činiš? - Sve što je ljudski moguće - odgovori major. - Hong Kong i Kow-loon smopodijelili u sektore. Ispitujemo svaki hotel, pomno ispitujemo njihoveprijave. Obavijestili smo i alarmirali policiju i pomorske patrole; cijeloosoblje ima kopije njezina opisa, a rečeno im je da je prioritetna brigakolonije da ona bude pronađena... - Moj bože, što ste to rekli? Kako ste to objasnili? - Tu sam ja mogao pomoći - rekao je doktor. - U svjetlosti svoje gluposti,to je bilo najmanje što sam mogao učiniti. Izdao sam medicinsku uzbunu. Nataj način smo mogli osigurati pomoć paramedicinskih timova koji su upućeniiz svih bolnica ostajući u radio-kontaktu zbog drugih hitnih slučajeva,dakako. Oni pretražuju ulice. - Kakva je to medicinska uzbuna? - oštro će McAllister. - Minimum informacije, ali takve koja izaziva uzrujanost. Zna se da je tažena posjetila neimenovani otok u tjesnacu Luzon koji je zabranjen zameđunarodne putnike zbog raspojasane bolesti prenošene nečistim priborom

za jelo.- Kategorizirajući tako - prekinu Lin - naš dobri doktor je odagnao svakusumnju među članovima timova da je treba uhvatiti i staviti pod nadzor. Neznači da bi oni oklijevali, ali u svakoj košarici nađe se poneko voće kojebaš nije savršeno, a mi sebi ne možemo priuštiti takvo voće. Ja iskrenovjerujem da ćemo je naći, Edwarde. Svi znamo da se ona ističe u gomili.Visoka, privlačna, ta njezina kosa - a više od tisuće ljudi traga za njom. - Svojski se nadam da si u pravu. Ali se ja brinem. Ona je prvu podukuprimila od Kameleona - dodao je McAllister.



- Oprostite, nisam vas razumio?- Nije ništa, doktore - objasni mu major. - Tehnički izraz u našem poslu. -O?- Ja moram dobiti cijeli dosje, sve!- Njih zajedno u takvoj situaciji? Što će sada učiniti? - Nit? Način ponašanja?

' Velike vojnoobavještajne akcije Sjedinjenih Država, (op. prev.) - Uvijek postoji - reče McAllister trljajući desnu sljepocčicu. -Oprostite mi, gospodo, ali moram vas zamoliti da odete. Moram obaviti jedanstrašan poziv. Marie je zamijenila odjeću i platila nekoliko dolara za drugu. Rezultat jebio prihvatljiv: s kosom povučenom natrag ispod nezgrapnog šešira s velikimrubom izgledala je kao obična žena u plisiranoj suknji i neopisivoj sivojmajici koja je sakrivala obrise figure. Ravne sandale su joj smanjivalevisinu, a loša kopija Guccijeve torbice označavala ju je naivnomturistkinjom u Hong Kongu, točno onakvom kakva ona nije bila. Nazvala jekanadski konzulat pa su joj rekli kako će tamo stići s autobusom. Uredi subili u Asian Houseu85, četrnaesti kat, Hong Kong. Uzela je autobus od

Kineskog sveučilišta kroz Kowloon u tunel do otoka; pomno je promatralaulice i izišla na mjestu koje joj je bilo rečeno. Povezla se dizalomzadovoljna što je nijedan od muškaraca u dizalu nije pogledao dvaput; tonije bilo uobičajeno reagiranje. Naučila je u Parizu - podučio ju je Kameleon- kako treba upotrijebiti jednostavne stvari da bi promijenila izgled.Lekcije su joj se vraćale. - Ja shvaćam da će to zvučati smiješno - rekla je neusiljenim, humori-stičkizbunjenim glasom ženi na recepciji - ali moj drugi rođak s majčine straneovdje je zaposlen, a ja sam obećala da ću ga potražiti. - To meni ne zvuči smiješno. - Bit će vam smiješno kad vam kažem da sam mu zaboravila prezime. - Obježene su se nasmijale. - Dakako, mi se nismo uopće upoznali i možda bi onhtio da tako i ostane, ali kad se vratim to ću morati objasniti svojojobitelji.- Znadete li u kojem je odjelu?- Nešto u vezi s ekonomikom, vjerujem. - Najvjerojatnije je to Trgovinski odjel. - Žena je otvorila ladicu i izvuklausku bijelu knjižicu s kanadskom zastavom otisnutom na koricama. -Ovdje jenaš imenik. Kako bi bilo da sjednete i sami prelistate? - Mnogo vam hvala - reče Marie i pođe do kožnatog naslonjača; sjela je. -Imam taj strašan osjećaj nekakve nedostatnosti - dodala je otvarajućiimenik. - Hoću reći - trebalo bi da znam njegovo ime. Uvjerena sam da viznadete ime drugog rođaka s mamine strane. - Dušo, nemam ni najmanju predodžbu o tome. - Zazvonio je telefon narecepciji i žena podigne slušalicu.

Okrećući stranice, Marie je brzo čitala pregledavajući stupce, tražeći imekoje bi joj evociralo lice. Našla je tri, ali su slike bile nejasne, crte 1 Azijska kuća; (op. prev.) 197nisu bile jasne. A onda, na dvanaestoj stranici, zaskočiše je lice / glasčim je pročitala ime. Catherine Staples. »Hladna« Catherine, »Ledena« Catherine, »Stick«86 Staples. Nadimci nisubili pravedni i nisu odavali točnu sliku ili ocjenu te žene. Marie jeupoznala Catherinu Staples dok je radila u Upravi riznice87 u Otawi, kad



su ona i drugi iz njezina odjela upućivali diplomatski zbor prije odlaskadiplomata u inozemstvo. Staples je došla dvaput, jednom da osvježi znanjeo europskom zajedničkom tržištu... a drugi put, dakako, kad se spremala uHong Kong! To je bilo prije trinaest ili četrnaest mjeseci i premda senjihovo prijateljstvo ne bi moglo ocijeniti dubokim - četiri ili pet ručaka,večera koju je priredila Catherine, a uzvratila je Marie -ipak je dosta

saznala o toj ženi koja svoj posao obavlja bolje od većine muškaraca. Počinjući od početka, njezino brzo napredovanje u Departmanu za vanjskeposlove stajalo ju je ranog braka. Ona je svoj bračni status, kako jegovorila, uredila za čitav život jer su putovanja i umobolno radno vrijemevezano za njezin posao bili neprihvatljivi svakom muškarcu vrijednom da gase ima uza se. Na sredini između četrdesete i pedesete godine, Staples jebila vitka, energična žena srednje visine koja se oblačila pomodno, alijednostavno. Bila je ozbiljna profesionalka cinična uma, što je otkrivalonjezino nepovjerenje prema kukanju koje je smatrala samoslužnim isprikama,što ona neće dopustiti. Mogla je biti ljubazna, čak plemenita, s muškarcimai ženama koji nisu bili kvalificirani za posao koji im je određen bez njihovekrivnje, ali gruba s onima koji su određivali ili dodjeljivali takve

zadatke, bez obzira na to koji im je rang. Ako bi postojala fraza koja bisažela Catherinu Staples, starijeg službenika vanjske službe, glasila bida je ona »oštra, ali pravedna«; osim toga, ona je često bila zabavna nasvoj, sebeponištavajući način. Marie se nadala da će ona biti pravedna iu Hong Kongu.- Nema ništa ovdje što tjera zvonce da zazvoni - rekla je Marie. Imenikje vratila recepcionistici. - Osjećam se tako glupo. - Imate li neku predodžbu kako on izgleda? - Nije mi nikad palo na pamet da upitam.- Žao mi je. - Meni još više. U svojoj zbunjenosti moram nazvati Vancouver... Oh, vidjelasam jedno ime. Ono nije ni u kakvoj svezi s mojim rođakom, ali mislim daje prijateljica prijateljice. Žena koja se preziva Sfaples. 86 Prut, batina, štap; (op. prev.) 87 Treasure Board, Kanadsko ministarstvo financija; (op. prev.)88 Katarina Velika (op. prev.)198- »Catherine the Great«?88 Ona je ovdje, nema sumnje, premda neki odosoblja ne bi imali ništa protiv da je unaprijede u ambasadora i pošaljuu istočnu Evropu. Čini ih nervoznima. Ona je izvanredna. - O, želite reći da je ona sada ovdje? - Niti deset metara dalje. Hoćete li mi dati ime svoje prijateljice pa davidim ima li vremena da vam kaže »zdravo«! Marie je bila u iskušenju, ali su birokratski običaji zabranjivali prečace.Ako je razvoj situacije onakav kakav je Marie pretpostavljala da jest,

Sta-plesova bi se mogla smatrati obaveznom da surađuje. Ona vjerojatno nebi, morala je održavati integritet svog ureda. Ambasade i konzulati stalnotraže usluge jedni od drugih. Njoj je trebalo vremena s Catherinom, ali neu službenim prostorijama. - To je doista lijepo od vas - Marie ćerecepcionistici. - Moja će prijateljica doista biti zadovoljna kad jojkažem... Pričekajte trenutak, jeste li vi rekli »Catherine«? - Da. Catherine Staples. Vjerujte mi, postoji samo jedna.- Uvjerena sam da je tako, ali prijateljica moje prijateljice je Cristine.Oh, Bože, ovo nije moj dan. Bili ste vrlo ljubazni pa ću vam sići s vrata



i ostaviti vas u miru.- Bili ste zadovoljstvo, draga. Trebalo bi da vidite kako dolaze oni kojimisle da su kupili Cartierov89 sat po vraški povoljnoj cijeni sve dok satne stane, a draguljar im kaže da su unutra dvije gumene trake i minijaturnijo-jo90. - Pogled službenice konzulata pao je na Guccijevu torbicu sizokrenutim slovima G. - Oh, oh - rekla je tiho.

- Što? - Ništa. Dobra vam sreća s telefonskim pozivom. Marie je čekala u predvorju Asian Housea koliko se osjećala ugodno, ondaje izišla pa je gotovo jedan sat šetala u vrevi ispred ulaza,naprijed--natrag. Bilo je nešto iza podneva pa se pitala hoće li Catheriniuopće pasti na pamet da negdje ruča. Ručak bi bio vrlo dobra ideja. Osimtoga, postoji i druga mogućnost, možda nemogućnost, ali jedna za koju semorila, ako se ona još zna moliti. David bi se mogao pojaviti, ali to nebi bilo kao David, to bi bio Jason Bourne, a to bi mogao biti bilo tko. Njezinmuž prerušen u Bournea bio bi mnogo oprezniji, a njegovu je domišljatostvidjela u Parizu i bila je s drugog svijeta, smrtonosnog svijeta u kojemkrivi korak može osobu stajati života. Svaki je korak unaprijed promišljen

u tri ili četiri dimenzije. Sto ako ja...? Što ako on...? Intelekt je usvijetu nasilja igrao mnogo veću ulogu nego bi nenasilni intelektualci ikadpriznali - njima89 Međunarodni butici Francuza Cartiera za prodaju skupocjenog nakita isatova optočenih dragim kamenjem, (op. prev.)Igra koja se sastoji od kotura privezanog vezicom čiji se kraj drži u rucidok se loptica stalno odbacuje i vraća natrag, (op. prev.) 199bi se razmrskao mozak u svijetu koji preziru kao barbarski jer ne bi moglimisliti dovoljno brzo ili dovoljno duboko. Cogito ergo ništa. Zašto mislio tim stvarima? Ona je pripadala posljednjima, a tako i David! A onda jeodgovor bio vrlo jasan. Oni su odbačeni natrag, moraju preživjeti i naćijedno drugoga.Eno je! Catherine Staples je izašla - izmarširala iz Asian Housea i skrenulanadesno. Bila je, ugrubo, oko dvanaest metara od nje; Marie stade trčatiudarajući u tijela pred sobom jer ju je nastojala dostignuti. Nastoji nikadne trčati, to te označava. Baš me briga! Ja moram razgovarati s njom. Staples je presjekla pločnikom. Tu su bila konzulatska kola sa znakomjavorova lista otisnutim na vratima; čekala su je kod ruba pločnika. Ulazilaje u kola.- Ne! Čekajte! - uzviknula je Marie probijajući se kroz gomilu; zgrabilaje vrata baš kad ih je Catherine namjeravala zatvoriti.- Vi ćete mi oprostiti? - uzvikne Catherine dok se vozač okrenuo nasjedištu, a pištolj se pojavio iz ničega. - Molim! To sam ja! Ottawa. Brifinzi.

- Marie? Jesi li to ti?- Da. U nevolji sam i potrebna mi je tvoja pomoć. - Uđi - reče Catherine Staples pomaknuvši se na sjedištu. - Ukloni tusmiješnu stvar - naredila je vozaču. - Ovo je moja prijateljica.Odgodivši predviđeni ručak pod izgovorom da ju je pozvala britanskadelegacija - čest događaj za vrijeme round-robin91 konferencija s NarodnomRepublikom oko ugovora za 1997. godinu - dužnosnik vanjske službe Staplesnaputila je vozača da ih odveze do početka Food Streeta92 u Causeway Bayu.Food Street je obuhvaćao zamamni prizor od nekih tridesetak restauracija



na razdaljini od dva bloka. U ulici je zabranjen promet, a i da nije,motorizirani transport se nikako ne bi mogao probiti kroz masu ljudi kojisu tražili tih četiri tisuće stolova. Catherine je odvela Marie do ulazaza poslugu jedne restauracije. Pozvonila je i nakon petnaest sekundi su sevrata otvorila, a iza njih su dopuhnuli mirisi stotine orijentalnih jela.- Miss Staples, kako mi je drago da vas vidim - obrati se Kinez s bijelom

pregačom kuhara - jednog od mnogih kuhara. - Izvolite - izvolite. Kao uvijek,imamo stol za vas.Dok su prolazili kroz kaos velike kuhinje, Catherine se okrenu Marie. - HvalaBogu što postoji nekoliko privlačnosti u ovoj mizerno slabo plaće-91 Američki lurnir (takmičarska igra ili sport) u kojem svaki igrač igraprotiv svih drugih igrača; pismo ili peticija s potpisima u krugu kako bise sakrilo po kojem su redu stavljani potpisi, (op. prev.) Ulica hrane; (op.prev.).200noj profesiji. Vlasnik ima rođake u Quebecu - prokleto fina restauracijau St. John Streetu - a ja se brinem da njegova viza bude obrađena, kako onikažu, »prokleto-prokleto brzo«.

Catherine je kimnula označivši jedan od praznih stolova stražnjeg dijela.Stol je bio pored kuhinjskih vrata. Sjele su i doslovno bile skrivenekonobarima koji su jurili u kuhinju i iz nje gurajući pomična vrata;zaštićivao ih je i stalan žamor s desetina stolova u restauraciji punojljudi.- Hvala ti što si smislila ovakvo mjesto - reče Marie. - Moja draga - odgovori joj Staplesova svojim grlenim, čvrstim glasom. -Kad se netko tko izgleda poput tebe oblači onako kako si ti sada obučenai šminka se onako kako si ti našminkana, taj očito ne želi privući pažnjuna sebe.- Kao što kažu - to je najblaže rečeno. Hoće li oni koji su trebali ruča-natis tobom prihvatiti priču o - britanskoj delegaciji!- Bez pomisli na suprotno. Majčinska zemlja93 je postrojila svoje snagenajveće moći uvjeravanja. Peking kupuje od nas goleme količine žitarica-ali, uostalom, to je tebi poznato kao i meni, a vjerojatno i znatno višeu smislu dolara i centi.- Ovih dana baš nisam mnogo u toku. - Da, razumijem. - Staples je kimnula gledajući ozbiljno, ali ljubazno uMarie, ispitivačkog pogleda. - Kad se to događalo, ja sam već bila ovdje,ali čuli smo glasine i čitali europsku štampu. Kazati da smo bili potreseni,ne može opisati raspoloženje nas koji smo znali kako se ti osjećaš. Utjednima koji su slijedili svi smo pokušavali naći odgovore, ali nam jerečeno da to ostavimo na miru, da to pustimo - u tvom interesu. »Nemojtes tim dalje«, stalno su nam govorili. »U njezinom je najboljem interesu dase držite po strani«... Dakako, najzad smo svi čuli da si oslobođena svih

optužbi - gle, kakva uvredljiva rečenica nakon svega što si proživjela! Ondasi jednostavno izblijedila poput slike i više nitko nije čuo za tebe. - Rekli su ti istinu, Catherine. To je bilo u mome interesu - našem interesu- držati se sa strane. Mjesecima su nas držali skrivene, a kad smo opet staliživjeti civiliziranim životom, to je bilo na relativno udaljenom područjui pod imenom čiju tajnu gotovo nitko nije znao. Međutim, stražari su jošbili na svojim mjestima.-Mi?- Udala sam se za čovjeka o kojem si čitala u novinama. Dakako, on nije



bio čovjek opisan u novinama; on je u interesu američke vlade živio u dubokojtajnosti. Odrekao se velikog dijela svog života zbog te strahovito neobičnepredanosti.' "Majka Kina", Kina; (op. prev)201- A sada si u Hong Kongu i kažeš mi da si u nevolji.

- Ja sam u Hong Kongu i ja sam u velikoj nevolji.- Mogu li reći da su događaji iz prošle godine u svezi s tvojim tekućimteškoćama? - Vjerujem da jesu.- Sto mi možeš reći? - Sve što znam jer mi je potrebna tvoja pomoć. Nemam pravo da te zamolimza pomoć ako ti ne kažem sve što znam. - Ja volim jezgrovit jezik. Ne samo zbog jasnoće, već i stoga što običnoodređuje osobu koja tako govori. Također si rekla da ukoliko ne budem znalasve, da vjerojatno neću moći ništa učiniti. - Nisam mislila o tome na taj način, ali ti si vjerojatno u pravu. - Dobro. Ja sam te iskušavala. U nouvelle diplomatie94 otvorena

jednostavnost postala je i prekrivač i oruđe. Često se upotrebljava ne bili se zamaglila dvostrukost, a i radi razoružavanja protivnika. Upućujemte na nedavne proklamacije tvoje nove zemlje - nove kao žene, dakako. - Ja sam ekonomistica, Catherine, ne diplomat.- Sjedini talente za koje znam da ih posjeduješ i možeš savladati vrhunceu Washingtonu kao što bi uspjela u Ottawi. Ali onda ne bi imala skrovitostkoju toliko želiš u svom novoosvojenom civiliziranom životu. - Mi to moramo imati. To je jedino važno. Ja ne. - Opet iskušavanje. Ti nisi bila bez ambicije. Ti voliš tog svog muža. - Veoma. Ja ga želim naći. Želim ga natrag. Staples je naglo pomakla glavom, a oči su joj trepnule. - On je ovdje?- Negdje. To je dio priče. - Je li zamršena? - Vrlo.- Možeš li se zauzdati - a ja to mislim, Marie - dok se ne nađemo na mjestukoje je mirnije.- Strpljivosti me učio čovjek čiji je život zavisio od nje dvadeset četirisata dnevno pune tri godine.- Dobri Bože. Jesi li gladna? - Izgladnjela. I to je dio priče. Dok smo ovdje i dok me ti slušaš, možemoli naručiti? - Izbjegni dim sum, prevrelo i preprženo. Međutim, patka je najbolja u HongKongu... Možeš li pričekati, Marie? Ili bi radije otišla? - Mogu čekati, Catherine. Moj čitav život je u čekanju. Pola sata nećeznačiti nikakvu razliku. A ne budem li jela, neću biti suvisla.

94 "Nova diplomacija" koja je izgubila neka stara (i protokolarna)obilježja, a tobože stekla nove vrijednosti kao što je jednostavniji pristupraznim pitanjima, (op. prev.)202- Znam. To je dio priče. Sjedile su jedna nasuprot drugoj u stanu Staplesove. Između njih je biostolić za serviranje kave, ali su dijelile lonac čaja. - Ja mislim - rekla je Catherine - da sam netom čula ono što jedino mogunazvati najvećom službenom zlouporabom u trideset godina vanjske službe -



na našoj strani, dakako. Ukoliko nije u pitanju težak slučaj krivogtumačenja. - Ti kažeš da mi ne vjeruješ. - Obratno, draga moja, ti to ne bi mogla izmisliti. Ti si sasvim u pravu.Cijela ta prokleta stvar je puna nelogične logike.- Ja to nisam rekla.

- Nije ni trebalo, to je tu. Tvoj je muž povučen, mogućnosti su mu zasijane,a onda su ga ispalili kao nuklearnu raketu. Zašto? - Rekla sam ti. Postoji čovjek koji ubija ljude, a na svoj se načinpredstavlja kao Jason Bourne - uloga koju je David igrao tri godine.- Ubojica je ubojica bez obzira na ime koje uzima, pa bio to Džingis Kan,Džek Rasparač ili, ako želiš, Carlos Šakal - čak i ubojica Jason Bourne.Stupice za takve ljude se planiraju uz suglasnost stupičara. - Ja te ne razumijem, Catherine.- Onda me slušaj, draga moja. Ovo ti govori jedan staromodni um. Sjećašli se kad sam ti došla radi osvježavanja znanja o zajedničkom tržištu snaglaskom na trgovinu s Istokom?- Da. Kuhale smo si večere. Tvoja je bila bolja od moje.

- Da, bila je. Ali ja sam doista bila ondje da naučim kako uvjeriti svojekontakte u istočnom bloku kako da upotrijebe fluktuirajuće kurseve95 da biim kupovine kod nas bile beskrajno probitačnije. Uspjela sam. Moskva je bilabijesna.- Catherine, kakve to dovraga ima veze sa mnom?Staplesova pogleda Marie, a njezin je uljudno ponašanje opet imalo crtučvrstoće. - Dopusti mi da budem jasnija. Da si ti uopće razmišljala o tome, trebaloje pretpostaviti da ću doći u Ottawu kako bih bolje učvrstila svojepoznavanje europske privrede pa tako bolje vršila svoju dužnost. U jednomsmislu - to je bilo točno, ali to nije bio pravi razlog. Ja sam zapravo ondjebila da naučim kako upotrijebiti fluktuirajuće kurseve raznih valuta iponuditi ugovore od najveće prednosti za naše potencijalne klijente. Kadse nje-95 Plivajući kurs valuta: kurs nije fiksan u odnosu na zlato, već se stalnomijenja u odnosu na okolnosti na međunarodnom deviznom tržištu, (op. prev.) .203mačka marka povisila, mi smo prihvaćali franak, gulden ili bilo što. To jebilo ugrađeno u ugovore. - Teško je reći da je to bilo baš korisno za vas. - Mi nismo jurili za profitom, već smo otvarali tržišta koja su nam bilazatvorena. Profit će doći kasnije. Ti si bila vrlo jasna u pogleduspekulacija s deviznim kursom. Ti si tumačila njegova zla, a ja sam moralanaučiti da budem nešto poput đavla - za dobru stvar, dakako.- U redu, ti si pozobala moje znanje zbog cilja o kojemu ja nisam znala...

- To je moralo biti potpunom tajnom, očito. - Pa kakve to ima veze s bilo čime o čemu sam ja sada govorila? - Ja nanjušim pokvareno meso, a moj nos je iskusan. Kao što sam ja imalaneki konačni razlog da odem k tebi u Ottawu, tko god ovo tebi radi ima dubljirazlog od hvatanja hvalisavca s imenom tvoga muža. - Zašto to kažeš? - To je prvi rekao tvoj muž. Ovo je prvenstveno i sasvim jasno policijskastvar, čak međunarodnopolicijski slučaj za visokouglednu obavještajnumrežu Interpola. Oni su daleko kvalificiraniji za ovakve slučajeve nego



State Department, Foreign Office, CIA ili MI-6. Prekomorske obavještajnegrane ne bave se nepolitičkim kriminalcima - svakodnevnim ubojicama -to onine mogu sebi priuštiti. Pa većina tih budala otkrila bi sve prekrivače kojimase uspjela prekriti čim bi se uplela u policijski posao.- McAllister je rekao drugačije. Rekao je da najbolji ljudi u obavještajnojslužbi USA i UK rade na tome. Rekao je da je razlog u tome što bi taj ubojica

koji pozira kao moj muž - ono što je moj muž bio u očima javnosti - umorstvomvisoke političke figure na bilo kojoj strani ili započinjanjem podzemnograta doveo status Hong Konga u najveću i hitnu opasnost. Peking bi brzopostupio i preuzeo vlast uzimajući kao povod i razlog ugovor za 1997.»Orijentalac ne trpi neposlušno dijete« - to su bile njegove riječi. - Neprihvatljivo i nevjerojatno! - odgovorila je Catherine Staples. - Ilije vaš podtajnik lažac ili ima IQ96 jedne paprati! On ti je dao svaki razlogda naše obavještajne službe ostanu izvan toga, da ostanu sasvim čiste! Čakbi i nagovještaj tajne akcije bio katastrofalan. To bi moglo zapaliti divljemomke iz Centralnog komiteta. Bez obzira na to, ja ne vjerujem ni u jednuriječ koju je izrekao. London to ne bi nikad dozvolio, čak ni spominjanjeimena Specijalnog odjela.

Kratica od engl. Intelligence Quotienl: kvocijent inteligencije; mjerainteligencije pojedinca koja se dobiva na temelju rezultata postignutih urješavanju specijalnih testova tako da se mentalna dob pojedinca podijelis njegovom životnom dobi i pomnoži sa 100. (op. prev.) 204- Catherine, nisi u pravu. Ti me nisi slušala. Čovjek koji je doletio uWashington zbog dosjea Treadstone bio je Britanac, bio je MI-6. Pa ubilisu ga zbog tog dosjea!- Čula sam te što si govorila. Jednostavno, ja u to ne vjerujem. Iznadsvega, Foreign Office bi inzistirao na tome da cijela ova zbrka ostane upolicijskom djelokrugu, i samo u policijskom. Oni ne bi pustili MI-6 u isturestauraciju s detektivom trećeg stupnja, čak ni u Food Streetu. Vjeruj mi,draga moja, ja znam što govorim. Ovo su vrlo osjetljiva vremena, a ne vrijemeza sljeparije, osobito one vrste kad se službena obavještajna organizacijapetlja oko jednog ubojice. Ne, tebe su doveli ovdje i tvoj je muž bioprisiljen da te slijedi zbog sasvim drugog razloga.- Za ime Božje, koga razloga? — uzviknu Marie naglo se nagnuvši u stolici. - Ja ne znam. Postoji netko drugi, možda. - Tko?- To je izvan mojih spoznaja.Tišina. Dva visokointeligentna uma razmatrala su riječi koje je svaki odnjih izgovorio.- Catherine - napokon će Marie. - Ja prihvaćam logiku svega što si kazala,ali si također rekla da je sve zrelo nelogičnom logikom. Pretpostavimo dasam ja u pravu, da ljudi koji su me držali nisu ubojice ili kriminalci, već

birokrati koje slušaju naređenja koja ne razumiju, da je riječ vladaispisana preko njihovih lica i izbjegavajućih objašnjenja, čak prekonjihove brige za moju ugodnost i dobro stanje. Ja znam da ti misliš da jeMcAllister, kojeg sam ti opisala, ili lažac ili budala, ali pretpostavimoda je on lažac, a ne budala. Pretpostavljajući te okolnosti - a ja vjerujemda su istinite - mi razgovaramo o dvjema vladama koje nastupaju u koncertuu ovim vrlo osjetljivim vremenima. Sto onda?- Onda je to katastrofa u začetku - mirno će starija službenica vanjskeslužbe Staples.



- A koja se okreće oko mog muža? - Ako si ti u pravu, da.- To je moguće, zar nije? - Ja o tome čak ne želim misliti. 205,,15

Četrdeset milja jugozapadno od Hong Konga, iza vanjskih otoka ujužnokorejskom moru, nalazi se poluotok Macao, portugalska kolonija samopo središnjem nazivu. Njezini su povijesni počeci u Portugalu, ali senjezina moderna, bezbrižna privlačnost međunarodnom društvu bogatih sgodišnjim Grand Prixom, kockarnicama i jahtama, zasniva baš na luksuzu iživotnom stilu koje zahtijevaju bogatuni Europe. Bez obzira na to, negriješite. To je kinesko. Kontrola je u Pekingu, uprava je u Pekingu. Nikada! Ne smije biti Macao! Naređenje će biti brzo, smaknuće još brže! Vaažena će umrijeti! Ali ubojica je u Macau, a Kameleon mora uči u drugu džunglu. Pregledavajući lica i zagledavajući se u zasjenjene kutove malog terminalakrcatog ljudima, Bourne se kretao s gomilom putnika koji su stizali na gat

hidroglisera za Macao; putovanje je ugrubo potrajalo jedan sat. Putnici subili podijeljeni u tri različite kategorije: žitelji portugalske kolonijekoji su se vraćali kući - uglavnom Kinezi i šutljivi; profesionalni kockari- rasna mješavina koja je tiho govorila kad je uopće govorila i stalno senabacivala pogledima na konkurenciju; kasnonoćni lumpaši - neobuzdanituristi, isključivo bijelci, mnogi od njih pijani, sa šeširima čudna izgledai u kriča-vim tropskim košuljama. Otišao je iz Shenzena i vlakom u tri sata odvezao se iz Lo Wua u Kow-loon.Vožnja je bila iscrpljujuća, razmišljanje otežano, emocije isušene.Varalica-ubojica bio je tako blizu! Da je čovjeka iz Macaa mogao izoliratiza manje od minute, on bi ga dobio na čistini! Bilo je načina. Obje njihovevize bile su u redu; čovjek presamićen od bola, tako bolna vrata da gotovone bi mogao govoriti, prošao bi kao bolesnik, možda čovjek koji umire,nedobrodošao posjetilac kojemu bi glatko dopustili da ode. Ali, nije bilosuđeno, ne ovaj put. Da ga je barem mogao vidjeti!A onda je uslijedilo iznenađujuće otkriće da taj novi ubojica, koji nijemit, već brutalni ubojica, ima veze u Narodnoj Republici. To je bilo 206duboko uznemiravajuće jer kineski dužnosnici koji priznaju takva čovjekačine to samo da ga upotrijebe. To je komplikacija koju David nije htio. Tonema nikakve veze s Marie i s njime, a dobrobit njih dvoje jedino je o čemuvodi računa i o čemu brine. Sve o čemu brine! Jason Bourne: Uhvatiti čovjekaiz Macaa!Vratio se u Peninsulu zaustavivši se u New World Centru gdje je kupio tamnunajlonsku jaknu dužine do struka te par modrih platnenih cipela gumenih

potplata i gruba tkanja. Davida Webba je nadvladala tjeskoba. Jason Bourneje planirao, premda nije imao svjesnog plana. Naručio je lagano jelo putemsobne službe i jeo sjedeći na krevetu besciljno gledajući televizijskiprogram. Zatim je David legao na jastuk, nakratko zatvorio oči pitajući seodakle mu dolaze te riječi: Odmor je oružje. Nemoj to zaboraviti. Bournese probudio nakon petnaest minuta.Jason je kupio kartu za vožnju u 8 sati i 30 minuta na šalteru za masovnitranzit, u Tsim Sha Tsuiju, u vrijeme opće navale na blagajne. Da bi biosiguran da ga ne prate - a u to je morao biti sasvim siguran - uzeo je tri



razna taksija da bi se odvezao do četiri stotine metara udaljenoga gata jedansat prije polaska, a onda je pješke došao do svoga gata. Onda je započeoritual za koji je bio izvježban. Uspomena na tu obuku bila je zamagljena,ali ne i praksa. Stopio se s gomilom ispred terminala gurajući se, pletućise između ljudi, odlazeći od jednog džepa smirenosti do drugog, a zatim bise odjednom zaustavio sa strane i stajao nepokretno usredotočujući se na

način kretanja iza njega gledajući neće li ugledati nekoga koga ranije nijevidio, lice ili tjeskobni pogled uperen u njega. Nije bilo takvih. Pa ipak,Marijin život je zavisio o toj sigurnosti pa je ritual dvaput ponoviozavršivši u prigušeno osvijetljenom terminalu s klupama okrenutima doku iotvorenome moru. Tražio je grozničavo lice, pomamnu facu, glavu koja sestalno okretala, osobu koja se okretala na mjestu s namjerom da nekoga nađe.Nije bilo mnogo takvih. Mogao je slobodno otići u Macao. Sada je bio na putuprema tamo.Sjedio je na stražnjem sjedištu pored prozora i promatrao kako svjetla HongKonga i Kowloona iščezavaju u sjaju azijskog neba. Nova svjetla su sepojavljivala i iščezavala dok je hidrogliser plovio sve brže prelazećivanjske otoke, otoke koji su pripadali Kini. Zamišljao je uniformirane ljude

kako zure kroz infracrvene teleskope i dvoglede, nesigurni u tome što traže,ali s naređenjem da sve promatraju. Brda Novih teritorija zlokobno su sedizala: odsjaji mjesečine odražavali su se s njihovih vrhova naglašavajućiim ljepotu, ali su također govorili: Ovdje se zaustavljate. Iza ovih točaka,mi smo drugačiji. Nije baš bilo lako. Ljudi su nudili svoju robu u trgovinamaShenzena. Obrtnici su prosperirali: seljaci su klali stoku i živjeli .202,jednako dobro kao obrazovane klase u Pekingu i Šangaju — a općenito su imalibolje kuće i stanove. Kina se mijenjala, ne dovoljno brzo za Zapad i zacijeloje još bila paranoični div, ali usprkos tome, pomisli David Webb, odlučnoje nestajala slika djece izbočenih trbuha, koja je bila tako uobičajena uranijoj Kini. Mnogi na vrhu nedokučivih političkih ljestava bili su debeli,ali je malo tko na poljima gladovao. Zabilježen je znatan napredak,razmišljao je David, bez obzira na to da li je većina svijeta odobravalametode ili nije.Hidrogliser je smanjio brzinu i pramac mu se spustio u vodu. Prolazio jeizmeđu stijena umjetno sagrađenog grebena osvijetljenog reflektorima. Bilisu u Macau i Bourne je znao što mora uraditi. Ustao je, ispričao se putnikudo sebe i prošetao uskim prolazom gdje je skupina Amerikanaca, nekolicinaje stajala, ostali su sjedili, pjevala očito uvježbanu melodiju »Mr.Sandmana«. »Boom boom boom boom... Mr. Sandman, sing me a songBoom boom boom boomOh, Mr. Sandman...«97

Bili su dobro raspoloženi, ali ne pijani, ne bučni. Druga skupina turista,zvuk njihova govora bio je njemački, ohrabrivala je Amerikance, i na krajupjesmice aplaudirala.- Gut!- Sehr gut!- Wunderbar!- Danke, meine Herren.98 - Amerikanac koji je stajao najbliže Jasonunaklonio se Nijemcima. Uslijedila je kratka, prijateljskakonverzacija; Nijemci su govorili engleski, a Amerikanac je odgovarao na



njemačkom. - Bio je to dah doma - obrati se Bourne Amerikancu.- Hej, Landsman!99 Ta pjesma pamti i tebe, prijatelju. Neke od tih starijihpjesmica su pravo zlato, točno? Kaži, ti s grupom? - Koja je to grupa?- Honeywell-Porter - odgovori čovjek imenujući njujoršku reklamnu

agenciju za koju je Jason znao da ima filijale u cijelom svijetu.- Ne, bojim se da nisam."Sandman" je u američkom folkloru čarobnjak koji uspavljuje djecu bacajućiim zrnca pijeska u oči. Pjesmica ima onomatopejsku vrijednost, a kitica uprijevodu glasi: Bum bum bum bum.../ gospodine Sandman, pjevaj mi pjesmu/Bum bum bum bum/ O, gospodine Sandman..."(op. prev.)98 Dobro! - Vrlo dobro! - Krasno! - Hvala, moja gospodo (njem.); (op. prev.)99 Zemljače! (njem.) (op. prev.) m Aussi je duhovita skraćenica za Australijanca.(op. prev.) 208- To nisam ni mislio. Ima nas tridesetak, ubrajajući i Aussije100 pa sambio manje-više uvjeren da sam sve upoznao. Odakle ste vi? Moje je ime Ted

Mether. Ja sam iz L.A.-a. iz ureda H.P.101-a.- Moje je ime Howard Cruett. Nema ureda, ja sam učitelj, ali sam iz Bostona. - Beanburg! Dopusti mi da ti pokažem tvog Landsmanna ili, je li toStadtsmann?102 Howarde, upoznaj Beantowna103 Bernieja. Metherse opet naklonio, ovaj put čovjeku skljokanom u sjedištu pored prozora,razjapljenih usta, zatvorenih očiju. Bio je očito pijan, a na glavi je imaobej-zbolsku kapu Red Sox104. - Nemoj se mučiti da mu govoriš, on te ne možečuti. Bernard the Brain105 je iz našeg bostonskog ureda. Trebalo je da gavidiš prije tri sata. Odijelo J. Press106, prugasta kravata, pointer107 uruci te tuce karata i grafikona koje je samo on razumio. Ali, ovo ću rećiza njega - držao nas je budne. Ja mislim da je to razlog zašto smo svi mipotegli nekoliko čaša - a on previše. Dovraga, ovo nam je posljednja noć. - Sutra krećete natrag? - Let kasno uvečer. Dat će nam vremena da vratimo snage. - Zašto Macao? - Masovni svrbež za stolovima. I ti? - Mislio sam da ih i ja malo zavitlam. Kriste, ta me kapa čini bolesnim,nostalgija za kućom! Red Sox može preuzeti zastavicu, a do ovog putovanjaja nisam propustio nijednu utakmicu!- A Bemieju neće nedostajati taj šešir! - Propagandist se nasmijao, nagnuoi skinuo bejzbolsku kapu s glave Bernarda the Braina. - Evo, Howard, nosije! Ti je zaslužuješ! Hidrogliser je pristao. Bourne je prošao kroz imigracijsku službu s momcimaiz Honeywell-Portera kao jedan od njih. Dok su silazili niz strmo betonskostubište u terminal s nalijepljenim plakatima sa svake strane, Jason -

spuštena štitnika na svojoj kapi Red Sox i nesigurna hoda - ugledao ječovjeka pokraj lijevog zida kako proučava pridošlice. U čovjekovoj je rucibila fotografija, a Bourne je znao da je lice na fotografiji njegovo. Smijaose nekoj primjedbi Teda Methera dok je nesigurnog Bentowna Bar-nieja držaoza ruku.L.A. je kratica za "Los Angeles"; H.P. je kratica za američku kompanijuHoneywell-Porter koja proizvodi računala i suvremenu uredsku tehniku, aposjeduje i veliku reklamnu agenciju, (op. prev.) 02 Sugrađanin (njem.);(op. prev.)



103 Beanburg i Beantown su igre riječima za grad Boston; dosl. "grad graha",(op. prev.) Red Sox je bostonska i jedna od najbolji američkih momčadi ubejzbolu. (op. prev.) 05 Bernard Mozak; (op. prev.) 1116 Tipično poslovnoodijelo; (op. prev.)107 Dugački štap ili motka sa žaruljicom na vrhu za pokazivanje pojedinostina platnima za vrijeme projekcije pred slušateljstvom, (op. prev.)

209Mogućnosti će se ukazati. Prepoznaj ih, postupaj u skladu s njima.Ulice Macaa su gotovo kričavo osvijetljene poput onih u Hong Kongu;nedostajao je samo osjećaj da se previše ljudi kreće na premalom prostoru.A što je drugačije - drugačije i anakronično - bio je veliki broj zgradasa stalnim svijetlećim modernim natpisima, s pulsirajućim kineskimznakovima. Arhitektura tih zgrada je naglašeno starošpanjolska -portugalska, da budem točniji - ali kao iz španjolskih priručnika,mediteranska po karakteru. Kao da se početna kultura predala snažnom naletudruge kulture, ali je odbila ukloniti svoj prvi otisak proglašavajući snagusvog kamena nad kićenom nepostojanošću obojenih staklenih cijevi. Povijestje namjerno nijekana; prazne crkve i ruševine izgorjele katedrale postoje

u čudnom suglasju s prepunim kockarnicama gdje djelitelji karata icrou-pieri govore kantonski, a potomke osvajača se rijetko kad vidi. Sveje to očaravajuće i poprilično zlokobno. To je Macao. Jason se izvukao iz grupe Honeywell-Porter i našao taksi čiji se vozačvjerojatno obučavao gledajući godišnji Macao Grand Prix. Odvezao ga je uKam Pek casino - unatoč vozačevu protivljenju. - Lisboa za vas, ne Kam Pek! Kam Pek za Kinezi. Dai sui! Fan-tan!- Kam Pek, cheng nei — rekao je Bourne, dodavši kantonski molim, ali višenije rekao.Casino je bio mračan. Zrak je bio vlažan i smrdljiv, a vitice dima koje suse u spiralama uzdizale oko zasjenjenih svjetala iznad stolova bile suslatkaste, jake i reske. Iza stolova s igrama nalazio se bar. Pošao je ondjei sjeo na stolicu uz bar spustivši tijelo ne bi li smanjio visinu. Govorioje kineski, a kapa bejzbolske momčadi bacala mu je sjenu preko lica, štoje možda bilo nepotrebno jer je jedva mogao čitati natpise etiketama bocana šanku. Naručio je piće, a kad ga je dobio, dao je barmenu velikodušnunapojnicu u hongkonškim dolarima. - Mgoi - rekao mu je čovjek s pregačom zahvalivši mu. - Hou — odvrati Jason i mahne rukom.Uspostavi blagotvorni kontakt čim možeš. Osobito na nepoznatome mjestu gdjebi se moglo osjetiti neprijateljstvo. Taj bi ti kontakt mogao dati mogućnostili vrijeme koje ti je potrebno. Je li to bila Meduza ili Tread-stone? Nijebilo važno što se nije mogao sjetiti. Polako se okrenuo na stolici i pogledao na stolove. Ugledao je viseći plakats kineskim znakovima za »pet«. Okrenuo se prema baru te izvukao notes i pero.

Zatim je istrgao jednu stranicu i napisao na njoj telefonski broj hotelau Macau koji je upamtio iz časopisa Vojager što su ga besplatno dijeliliputnicima u hidrogliseru. Štampanim slovima napisao je 210ime kojeg će se sjetiti jedino ako bude potrebno pa je dodao slijedećeriječi: Nije prijatelj Carlosa. Spustio je čašu ispod ruba šanka, prosu piće i naredio novo. Sada je biojoš velikodušniji nego prije. - Mgoi saai - rekao je barmen poklonivši se.



- Msa - odgovori Bourne i opet odmahne rukom, a onda je zadrži ravno u zraku,što je bi znak barmenu da ostane gdje je. - Da li biste mi učinili malu uslugu?- nastavio je na njegovu jeziku. - Neće vam uzeti više od deset sekundi. - O čemu se radi, sir? - Dajte ovaj papirić dileru na stolu pet. On mi je stari prijatelj i želimda zna da sam ovdje. - Jason je presavio papir i držao ga u ruci. - Ja ću

vam platiti za uslugu.- To je moj nebeski privilegij, sir.Bourne je promatrao. Diler je uzeo papirić, otvorio ga kad je barmen otišaoi stavio ispod stola. Čekanje je počelo. Bilo je beskrajno, tako dugo da je barmenu isteklo vrijeme posla. Diler jepremješten za drugi stol, a nakon dva sata i njega su zamijenili. A dva satanakon toga za stol pet došao je i treći diler. Pod ispod njega bio je mokarod whiskyja pa je Jason logično naručio kavu i zadovoljio se čajem; biloje deset minuta nakon dva sata ujutro. Još jedan sat i otići će u hotel čijije broj napisao na papiriću; uzet će sobu pa makar morao kupiti dionicehotela. Činilo mu se da je sve to vječnost. No, to je prestalo. Događa se! Kineskinja u haljini s razrezom prostitutke

došla je do stola. Zaobišla je igrače s desne strane stola i brzoporaz-govarala s djeliteljem koji je posegnuo ispod stola i neupadljivo jojpredao presavijeni papirić. Ona je kimnula i otišla uputivši se premavratima casina.Ne pojavljuje se on, dakako. Upotrebljava kurvu s ulice.Bourne je ostavio bar i slijedio ženu. U tamnoj ulici na kojoj je još biloljudi, ali bi se po hongkonškim mjerilima mogla smatrati napuštenom, držaoje udaljenost od petnaestak metara od žene; tu i tamo bi se zaustavio dapogleda osvijetljeni izlog, a onda bi požurio da je ne izgubi. Nemoj prihvatiti prvu vezu. Oni misle kao i ti. Prva bi mogla biti neka ubogakoja traži nekoliko dolara i ne zna ništa. Cak ni drugu ili treću. Prepoznatćeš osobu za kontakt. Bit će drugačija. Pogrbljeni starac približio se kurvi. U prolazu su se dotakli tijelima paje viknula na njega dok mu je neprimjetljivo davala papir. Jason je glumiopijanstvo i okrenuo se pa je slijedio drugu vezu.211Dogodilo se četiri bloka dalje, a čovjek je bio drugačiji. Bio je omanjidobro odjeveni Kinez. Njegovo zbijeno tijelo sa širokim ramenima i uskimstrukom odavalo je snagu. Brzina njegovih pokreta dok je plaćao usluguprljavog starca i brzi hod preko ulice bili su upozorenje bilo kojemprotivniku. Za Bournea je to bio nezadrživ poziv; bio je to kontakt sautoritetom, veza do Francuza.Jason je otrčao na drugu stranu; bio je nešto više od petnaest metara udaljenod Kineza, ali je gubio trku. Više nije bilo razloga da bude suptilan paje počeo trčati. Već za nekoliko sekundi bio je iza osobe za kontakt. Gumeni

potplati njegovih sportskih cipela potisnuli su zvuk trčanja. Odmah ispredbio je prolaz koji je sjekao put između dviju poslovnih zgrada, barem takosu se doimale. Prozori su bili mračni. Mora odmah nastupiti, ali na takavnačin koji neće izazvati komešanje u ulici, koji neće noćne šetače potaćida nazovu policiju. U ovom je pogledu sreća bila na njegovoj strani jer jevećina lutalica bila pijana ili drogirana; malo ih je bilo trijeznih akoizuzmemo umorne radnike koji su završili svoje noćno radno vrijeme i željelisu se što prije domoći svog stana. Kontakt se približio otvoru prolaza. Sada! Bourne je dotrčao ispod čovjeka, s njegove desne strane. - Francuz! — rekao



je na kineskom. - Ja imam vijesti od Francuza! Brzo! - Upao je u prolaz,a kontakt, kao ošinut, izbuljenih očiju, nije imao drugog izbora, već dahoda poput zbunjenog zombija108 i uđe u otvor prolaza. Sada!Bacivši se iz sjene, Jason je zgrabio čovjekovo lijevo uho, stegao ga iokretao tjerajući osobu za kontakt naprijed; koljenom je udarao u donji diočovjekove kičme, a drugom ga rukom stegnuo za vrat. Odbacio ga je u utrobu

mračnog prolaza, trčao s njim pa udario nogom u stražnji dio kontaktovakoljena; čovjek je najzad pao, okrenuo se u padu i stao zuriti u Bournea. - Ti! To si ti! - Onda se kontakt trgnuo u polumraku. - Ne - rekao je odjednommiran, promišljen. - Ti nisi on.Bez pokreta upozorenja, Kinez je izbacio desnu nogu i odbacio se od pločnikapoput brze putanje u suprotnom smjeru. Zgrabio je mišiće Jaso-nova lijevogbedra, a zatim ga udario lijevom nogom; sjurio ju je u Bour-neov abdomeni udarac iskoristio da skoči na noge; ruke je držao ispružene i krute,njegovo mišićavo tijelo kretalo se polako, čak graciozno, u polukrugu i uiščekivanju. Ono što je uslijedilo bila je borba životinja, dvojice uvježbanih krvnika;svaki je pokret bio rezultat intenzivnog prethodnog razmišljanja, a svaki

bi udarac bio smrtonosan da je završio punim dodirom. Jedan se borio za ži-1 Osoba koja se doima beživotnom, apatičnom ili sasvim lišenom nezavisnasuda; automat, (op. prev.)212vot, a drugi za preživljavanje i izbavljenje - i za ženu bez koje ne bi mogaoživjeti, ne bi htio živjeti bez nje. Konačno, visina, težina i motiv jačisamo od života doveli su do razlike, do pobjede jednoga i poraza drugoga. Isprepleteni pored zida, obojica oznojeni i isprebijani uz krv koja je teklaiz usana i očiju; Bourne je čvrsto držao kontaktov vrat u kliještimaodostraga, lijevim je koljenom pritisnuo u donji dio čovjekovih leđa, adesnu je nogu omotao oko kontaktovih zglavaka stegnuvši ih. - Ti znaš što slijedi dalje! - prošaptao mu je bez daha praveći razmak između kineskih riječi radi pridavanja konačnice, posebne važnosti.- Jedan škljocaj i tvoja je kičma otišla. To nije ugodan način umiranja.A ti ne moraš umrijeti. Možeš živjeti s više novaca nego će ti Francuz ikadplatiti. Vjeruj mojoj riječi. Francuz i ubojica neće još dugo. Odaberi.Sada! - Jason je stegnuo; vene u čovjekovu vratu rastegnule su se do točkeprsnuća. - Da, da! - viknuo je kontakt. - Ja živim, ne umrijeti! Sjedili su u tamnom prolazu leđima oslonjenima na zid; pušili su cigarete.Ispostavilo se da čovjek govori tečno engleski koji je naučio od časnihsestara u portugalskoj katoličkoj školi. - Ti si vrlo dobar, znaš - rekao je Bourne brišući krv s usana. - Ja sam šampion Macaa. Zato me Francuz plaća. Ali, ti si me nadmašio.Obeščašćen sam, bez obzira na to što će se dogoditi.

- Ne, nisi. Sve je u tome što ja znam nekoliko prljavih trikova više negoti. Ne uče te njima kad te treniraju, a nikad ne bi ni trebalo. Osim toga,nitko i nikad neće saznati. - Ali ja sam mlad! Ti si star.- Ne bih išao tako daleko. Osim toga, ja sam u prilično dobrom stanjuzahvaljujući ludom doktoru koji mi kaže što trebam raditi. Što misliš,koliko ja imam godina?- Ti imaš preko trideset! - Slažem se.



- Star.- Hvala.- Osim toga, vrlo si snažan, vrlo težak - ali ima više nego je to. Ja samzdrav čovjek. Ti nisi! - Možda. - Jason je zgnječio cigaretu na pločniku. - Hajde da pregovaramorazumno - rekao je i izvukao novac iz džepa. - Govorio sam ozbiljno ono što

sam rekao, dobro ću te platiti... Gdje je Francuz? - Sve nije u ravnoteži. - Kako misliš? .„.,.,_.......j - Ravnoteža je važna. - Ja to znam, ali te ne razumijem.- Postoji nedostatak harmonije, a Francuz je ljut. Koliko ćeš me ti platiti?- Koliko mi možeš reći? - Gdje će Francuz i njegov ubojica biti sutra navečer. - Deset tisuća američkih dolara. - Aiya!- Ali samo ako me tamo povedeš.

- To je preko granice!- Imam vizu za Shenzen. Vrijedi još tri dana. - To može proći, ali nije legalno za granicu Guandong.- Onda ti razmisli. Deset tisuća dolara, američkih. - Razmislit ću. - Kontakt je zastao, ali mu je pogled bio uperen u novackoji je držao Amerikanac. - Mogu li ja dobiti ono što vi, kako vjerujem,zovete obročna otplata?- Pet stotina dolara to je sve.- Pregovori na granici stajat će mnogo više. - Pozovi me. Ja ću ti donijeti novac. - Gdje da nazovem?- Nabavi mi hotelsku sobu ovdje u Macau. Ja ću staviti svoj novac u hotelskitrezor.- Lisboa.- Ne, ne Hotel Lisboa. Tamo ne mogu. Neko drugo mjesto.- Nema problema. Pomozi mi da ustanem... Ne! Bit će bolje za mojedostojanstvo da mi ne treba pomoć. - Neka bude tako - odvrati Jason Bourne.Catherine Staples je sjedila za stolom; telefonska slušalica joj je još bilau ruci premda je veza bila prekinuta; odsutno ju je pogledala i spustila.Zapanjio ju je razgovor koji je netom završila. Kako nije bilo kanadskeobavještajne službe u Hong Kongu, odnosno kako nije bilo tekućih operacijate službe, kanadski diplomati su kultivirali svoje osobne izvore unutarhongkonške policije za one prilike kad im zatreba točna informacija. Te suprilike bile u interesu kanadskih građana koji prebivaju u koloniji ili

putuju kroz nju. Problemi su obuhvaćali široki raspon od osoba koje su bileuhićene do onih koje su bile napadnute, od Kanađana koji su prevareni doonih koji su varali. No, bilo je i većih briga, pitanja sigurnosti išpijunaže. Prva su se pitanja odnosila na pokrivanje posjeta visokihdržavnih službenika, a druga su bila u svezi sa sredstvima zaštite odelektronske214špijunaže i pokušaja dobivanja osjetljivih informacija putem ucjenauperenih protiv osoblja konzulata. U šutnji, ali općenito je bilo poznato



da su se agenti nekih zemalja istočnog bloka i fanatično religioznihbliskoistočnih zemalja služili drogama i prostitutkama obaju spolova zazadovoljavanje bilo koje seksualne pristranosti ili nastranosti u vječnomtraganju za tajnim podacima protivničke vlade. Hong Kong je bio i vječnotržište za male i velike obavještajce i obavještajne avanturiste. Baš natom području je Sta-plesova obavila neke od svojih najboljih poslova na

teritoriju. Spasila je karijere dvojice diplomata u svome konzulatu, kaoi jednog američkog te trojice britanskih. Fotografije osoblja ukompromitirajućim pozama bile su uništene zajedno s primjerenim negativima,a ucjenjivačima je zabranjen pristup u koloniju ne samo pod prijetnjomotkrivanja njihovih poslova, već i prijetnjom njihovu fizičkom integritetu.Jednom prilikom ju je iranski konzularni službenik, vičući kivnim glasomiz svoje kancelarije u Gammon Houseu, optužio da se miješa u poslove kojiuvelike nadilaze njezinu poziciju. Slušala je tu budalu dok je god moglatrpjeti to nazalno unjkanje, a onda je telefonski razgovor završila kratkomizjavom: »Jeste li znali? Rukovodilac vaše zemlje voli dječake.« Sve je to bilo moguće zahvaljujući njezinu odnosu sa starijim sredovječnimengleskim udovcem koji se opredijelio za mirovinu nakon službe u Scotland

Yardu da bi postao šef Krunskih kolonijalnih poslova u Hong Kongu. U šezdeseti sedmoj lan Ballantvne je prihvatio činjenicu da je njegova služba u Yarduokončana, ali ne i uporaba njegovih profesionalnih vještina. Pristao je daga pošalju na Daleki istok gdje je dobro rastresao obavještajni odjelkolonijalne policije i na svoj mirni način oblikovao agresivno djelotvornuorganizaciju koja je više znala o hongkonškom svijetu sjene nego bilo kojadruga agencija na teritoriju uključujući MI-6, Specijalni odjel. Catherinei lan su se upoznali na jednoj od onih birokratskih dosadnih večeri kojeje zahtijevao konzularni protokol; nakon produžene konverzacije začinjeneigrama duha i duhovitošću te temeljite ocjene partnerice za stolom,Ballantvne se nagnuo preko stola i jednostavno rekao: »Mislite li da bismojoš mogli ustrajati u ovome, stara djevojko? - Pokušajmo - odgovorila je.Pokušali su. U tome su obostrano uživali pa je lan postao inventarom u životuStaplesove, bez ikakvih uvjeta i obaveza. Sviđali su se jedno drugome; toje bilo dovoljno.A lan Ballantvne je upravo rekao da je laž sve ono što je podtajnik EdwardMcAllister rekao Marie Webb i njezinu mužu u Maineu. U Hong Kongu nemataipana po imenu Yao Ming, a njegovi besprijekorni izvori - čitaj: vrlo dobroplaćeni - u Macau uvjerili su ga da nije bilo dvo-strukog ubojstva taipanove žene i trgovca drogama u Hotelu Lisboa. Takvogubojstva nije bilo još od odlaska japanskih okupacijskih snaga 1945. godine.Bilo je brojnih uboda nožem i rana od vatrenog oružja oko stolova ukockarnici te nekoliko smrtnih slučajeva u sobama pripisanih prevelikimdozama narkotika, ali nije bilo takva događaja kakvog je opisao informant

Staplesove.- Sve je to hrpa laži, Cathy, stara djevojko - rekao joj je lan. - S kojimciljem, ja to ne mogu skopčati. - Moj je izvor legitiman, dragi stari. Što ti mirišeš? - Užegle mirise, draga moja. Netko preuzima veliki rizik zbog ovećeg cilja.On se pokriva, dakako - čovjek ovdje može svašta nakupovati uključujućišutnju - ali čitava ta prokleta stvar je izmišljotina. Želiš li mi reći više? - Recimo da ti kažem da je to orijentirano k Washingtonu, a ne UjedinjenomKraljevstvu?



- Morao bih ti proturječiti. Otići ovako daleko - London mora da jeupetljan.- Sve to nema smisla!- S tvoje točke gledišta, Cathy. Ti ne znaš njihove. A ja ti mogu reći ovo- taj manijak, Bourne, ima nas sve u svojoj gadnoj šaci. Jedna od njegovihžrtava je čovjek o kojemu nitko ne želi govoriti. Ja to čak neću tebi reći,

moja djevojko.- Hoćeš li ako ti dadem više informacija? - Vjerojatno ne, ali pokušaj. Staplesova je sjedila za stolom filtrirajući riječi. Jedna od njegovihžrtava je čovjek o kojemu nitko ne želi govoriti. Sto je Ballantvne mislio?Što se događa? I zašto je bivša kanadska ekonomistica u središtu nagle oluje?Bez obzira na sve, ona je sigurna.Ambasador Havilland s diplomatskim kovčežićem u ruci ušao je u ured uVictoria Peaku dok je McAllister iskočio iz fotelje spreman da je isprazniza svog pretpostavljenog.- Ostajte gdje jeste, Edwarde. Kakve vijesti?- Ništa, bojim se.

- Kriste, ja to ne želim čuti! - Žao mi je. - Gdje je onaj duševno zaostali kurvin sin koji je dopustio da se ovodogodi?McAllister je problijedio kad je major Lin Wenzu, kojeg Havilland nijevidio, ustao s kauča oslonjenog na stražnji zid. - Ja sam duševno zaostalikurvin sin, Kinez koji je dopustio da se to dogodi, gospodine ambasadore.- Neću se ispričati - rekao je Havilland okrenuvši se i govoreći oštro. - Mi pokušavamo spasiti vaše vratove, ne svoje. Mi ćemo preživjeti. Vinećete. - Nisam privilegiran da bih vas mogao razumjeti.- To nije njegova pogreška - protestirao je državni podtajnik. - Je li vaša? - vikao je ambasador. - Jeste li vi bili odgovorni za njezinočuvanje? - Za sve ovdje sam ja odgovoran.- To je vrlo kršćanski od vas, gospodine McAllister, ali ovog časa ne čitamoBibliju u nedjeljnoj školi. - To je bila moja odgovornost - upadne Lin. - Prihvatio sam zadatak i nisamuspio. Jednostavno rečeno, žena nas je nadmudrila. - Vi ste Lin, Specijalni odjel?- Da, gospodine ambasadore.- Čuo sam dobre riječi o vama. - Uvjeren sam da ih moj neuspjeh dovodi u pitanje.- Rečeno mi je da je također nadmudrila vrlo sposobnog doktora. - Tako je - potvrdi McAllister. - Jedan od najboljih internista na

teritoriju.- Englez - dodao je Lin.- To nije bilo potrebno, majore. Kao što nije bilo potrebno da ukliz-neteriječ »Kinez« u odnosu na sebe. Ja nisam rasist. Svijet toga nije svjestan,ali nema vremena za takva sranja. - Havilland priđe stolu, stavi kov-čežićna stol, otvori ga i izvuče veliku grubu kovertu s crnim rubovima.- Zatražili ste dosje Treadstone. Evo ga. Nije potrebno reći da ne moženapustiti ovu sobu, a kada ga ne čitate, zaključajtega u trezor.



- Želim početi što je prije moguće. - Mislite da ćete ondje nešto naći? - Ne znam gdje drugdje tražiti. Usput, ja sam se preselio u ured ondje uhodniku. Trezor je ovdje.- Smatrajte se slobodnim da dolazite i odlazite - rekao mu je diplomat.- Koliko ste rekli majoru?

- Samo onoliko koliko mi je bilo rečeno da kažem. - McAllister pogleda uLina Wenzua. - On se često žalio da bi trebalo da mu se više kaže. Moždaje u pravu.- Ja nisam u položaju da ustrajem u žalbama, Edwarde. London je bio čist,gospodine ambasadore. Naravno, ja prihvaćam uvjete. 216 _,217.......A- Ja ne želim da vi bilo što »prihvatite«, majore. Ja želim da budetezaplašeniji nego ste ikad bili u životu. Ostavit ćemo gospodina McAllisteranjegovom čitanju i prošetati. Dok su me vozili, vidio sam veliki lijepi vrt.Hoćete li mi se pridružiti?

- Bio bi to privilegij, sir.- To je pod pitanjem, ah. jest potrebno. Vi morate potpuno shvatiti. Vimorate pronaći tu ženu! Marie je stajala uz prozor stana Catherine Staples i gledala uskomešanuulicu. Ulice su bile pune svijeta kao uvijek, a ona je osjećala veliku željuda iziđe iz stana i anonimno prošeće kroz vrevu, da prohoda oko Asian Houseau nadi da će naći Davida. Barem bi se kretala, zurila u ljude i sve što sekreće, slušala, nadala se - othrvala se razmišljanju u tišini, već napolaluda. Ali nije mogla izaći; dala je riječ Catherini. Obećala je da će ostatiu stanu, a odgovoriti na telefon jedino ako nakon dva oglašavanja telefonaodmah uslijedi novi poziv. Tada će Staplesova biti na liniji. Draga Catherine, sposobna Catherine - preplašena Catherine. Pokušavala jesakriti svoj strah, ali ga je Marie naslućivala u njezinim ispipavaju-ćimpitanjima koja bi joj postavila prebrzo, preintenzivno, a reagiranje naodgovore bilo je suviše iznenađeno, često ga je pratila kratkoća daha doksu joj oči bludile, a misli bile u divljem trku. Marie nije poznavala mjesnusituaciju, ali je shvatila da Staplesova naširoko poznaje mračni svijetDalekog istoka, a kad osoba koja toliko zna poput nje nastoji sakriti svojstrah od onoga što je čula, onda je u priči mnogo više od onoga što je pričalacznao.Telefon. Dvije zvonjave. Muk. Pa treća. Marie potrča do stolića pokraj kaučai uze slušalicu čim se zvonce oglasilo treći put. - Da?- Marie, kad je taj lažljivac, McAllister, razgovarao s tobom i tvojimmužem, spomenuo je cabaret u Tsim Sha Tsuiju, ako se dobro sjećam. Jesamli u pravu?

- Da, spomenuo je. Rekao je da je jedan uzi - to je automatska puška... - Znam ja što je to, draga moja. Isto je oružje navodno upotrebljeno zaubojstvo taipanove žene i njezinog ljubavnika u Macau, zar nije tako? -Ali,je li išta rekao o ljudima koji su bili ubijeni u cabaretu u Kowloonu? Bilošto? Marie je razmišljala. - Ne, mislim da nije. On je naglasio oružje. - Uvjerena si u to?- Da, jesam. Sjetila bih se.- Zacijelo bi se sjetila - suglasila se Staplesova.



218- Ja sam navraćala na taj razgovor tisuću puta. Jesi li išta saznala? - Da. Nikakvo takvo ubojstvo, kakvo je opisao McAllister, nikad se nijedogodilo u Hotelu Lisboa u Macau.- Zataškao je. Bankar je platio. - Ni blizu onoliko koliko je moj besprijekorni izvor platio - ne samo u novcu.

Platio ga je toliko priželjkivanim besprijekornim uredom koji kroz duževrijeme može dovoditi do mnogo veće zarade. U zamjenu za informacije,dakako.- Catherine, što to govoriš? - Ovo je ili najnespretnija operacija za koju sam ikad čula ili sjajnozasnovan plan uplitanja tvog muža na način o kojemu nikad ne bi nirazmišljao, a kamoli se suglasio s njim. Bojim se da je ovo posljednje.- Zašto to kažeš? - Čovjek je doletio na aerodrom Kai-tak danas poslijepodne, državnik kojije uvijek bio više nego diplomat. Mi svi to znamo, ali svijet to ne zna.Njegov je dolazak bio na svim računalnim otiscima. Ustručavao se kad su gamediji pokušavali nagnati da im odgovori na koje pitanje. Izjavio je da je

strogo na odmoru u svom ljubljenom Hong Kongu.-I?- On tijekom cijelog svog života nije bio na odmoru. McAllister je dotrčao u ozidani vrt sa sjenicama, namještajem od kovanogželjeza obojenog u bijelo i redovima ružičnjaka te umjetnih jezeracaispunjenih kamenjem. Dosje Treadstone je pohranio u trezor, ali su riječibile neizbrisivo otisnute u njegovoj svijesti. Gdje su oni? Gdje je on?Eno ih! Sjede na dvjema betonskim klupama ispod trešnjeva stabla. Lin senagnuo naprijed, hipnotiziran. McAllister se nije mogao suzdržati: stao jetrčati i ostao bez daha kad je dotrčao do trešnje zureći u majora izSpecijalnog odjela MI-6.- Line! Kad je Webbova žena razgovarala sa svojim mužem - razgovor koji siti okončao - što je točno kazala? - Počela je govoriti o ulici u Parizu u kojoj je red stabala, njezinihnajdražih stabala, mislim da je to rekla - odgovori zbunjeni Lin. - Očitomu je pokušavala reći gdje se nalazi, ali se sasvim varala. - Bila je sasvim u pravu! Kad sam te ispitivao, također si rekao da je reklaWebbu kako su »okolnosti bile strašne« na toj ulici u Parizu ili neštoslično... - Tako je doista rekla - začu se majorova upadica. - Ali da bi im ovdje bilo bolje.- Tako je rekla.212- U Parizu je čovjek ubijen u ambasadi, čovjek koji im je oboma nastojaopomoći!

- Sto to želite reći McAllister? - prekinu ga Havilland koji očito nijehvatao konce.- Red stabala je beznačajan, gospodine ambasadore, ali nije beznačajno kadje spomenula da je to njzino najdraže stablo. U Hong Kongu nema kanadskeambasade, ali postoji konzulat. Postoji. To je njihovo mjesto, mjesto gdjeće se sastati. To je već utvrđen način ponašanja! Još jednom Pariz sasvim,sasvim od početka! - Vi niste upozorili prijateljske ambasade - konzulate?- Prokletstvo! - prasnuo je podtajnik u američkom State Departmentu. - Sto



sam, dovraga, mogao reći, pitam vas? Ja sam ovdje pod zakletvom šutnje,sjećate li se, sir? - Sasvim ste u pravu. Prijekor je zaslužen. - Vi ne možete zavezati sve naše ruke, gospodine ambasadore - sada će Lin.- Vi ste osoba koju uvelike cijenim, ali i nekolicini nas, također, trebaodrediti mjeru poštovanja ako se od nas očekuje da vršimo svoj posao. To

je ono isto poštovanje koje ste mi ukazali kad ste mi govorili o ovoj stvariod koje podilaze srsi, premda sam se na svašta naučio i svašta prošao u svojojprofesiji. Sheng Chou Yang. Sasvim nevjerojatno!- Diskrecija mora biti apsolutna.- Bit će - potvrdio je major.- Kanadski konzulat - sada će Havilland. - Nabavite popis svog osobljakonzulata.22016Poziv je došao u pet sati poslije podne i Bourne je bio spreman za to. Nikakvaimena nisu spominjana.- Dogovoreno je - rekao je pozivatelj. - Bit ćemo na granici nešto prije

dvadeset i jednog sata, kad stražari mijenjaju smjene. Vašu vizu za Shenzenće pomno pregledati i pečati će letjeti, ali je nijedan neće dotaći. Čimuđete, prepušteni ste sebi, ali vi niste ušli kroz Macao. - A kako je s povratkom? Ako je istina ono što ste mi rekli i sve prođe uredu, netko će biti sa mnom. - Ja to neću biti. Vidjet ću vas preko i na lokaciji. Nakon toga, ja vasostavljam.- To nije odgovor na moje pitanje.- Nije tako teško kao ući unutra ukoliko vas ne pretraže i pronađukrijumčarenu robu. - Neće je biti. - Tada predlažem pijanstvo. To nije neuobičajeno. Red letenja je vrlonesiguran u Kini.- Koliko za večeras? - Četiri tisuće, Hong Kong i novi sat. - Dogovoreno.Nekih petnaestak kilometara od sela Gonbei dižu se brežuljci koji uskoroprerastaju u niz malih brda s gustom šumom. Jason i njegov bivši protivnikiz prolaza u Macau hodali su zemljanim putom. Kinez je stao i pogledao goreu brežuljke. - Još pet ili šest kilometara i stići ćemo do polja. Prijeći ćemo preko njegai usmjeriti se u drugu razinu šuma. Moramo biti oprezni. - Jesi li uvjeren da će oni biti tamo? - Donio sam poruku. Ako ugledamo logorsku vatru, oni će biti tamo. 221

- Kakva je poruka?- Zahtijeva se sastanak.- Zašto preko granice?- Može jedino biti preko granice. I to je dio poruke. - Ali ti ne znaš zašto. - Ja sam samo glasnik. Stvari nisu u ravnoteži. - To si sinoć rekao. Možeš li objasniti na što misliš? - Ja to ne mogu sebi objasniti.- Može li biti da je to stoga što će sastanak biti održan - preko? u Kini?



- To je dio toga, zacijelo.- Ima više? - Wen ti - odgovori vodič. - Pitanja koja izrastaju iz osjećaja. - Mislim da razumijem. - I Jason ga je razumio. Imao je ista pitanja, isteosjećaje kad mu je postalo jasno da se ubojica koji sebe naziva Bourne voziou službenim kolima Narodne Republike.

- Bio si vrlo velikodušan prema stražaru. Sat je bio preskup. - Možda će mi on trebati. - Možda neće biti na istome mjestu. - Pronaći ću ga. - Prodat će sat. - Dobro, donijet ću mu drugi. Sagnuti, trčali su kroz visoku travu na polju, ali su u svakom trku pretrčalisamo dio polja. Bourne je slijedio vodiča dok su mu oči stalno pretraživalebočne i prednju stranu pronalazeći sjene u mraku - a ipak nije bio potpunimrak. Brzi niski oblaci zasjenjivali su Mjesec propuštajući svjetlo, alibi svako malo prodrli potoci svjetla koji bi na nekoliko trenutakaosvijetlili pejsaž. Stigli su do terena koji se stao uzdizati, a bio je

pokriven visokim stablima. Stadoše se uspinjati. Kinez je zastao i okrenuose podigavši obje ruke. - Sto je? - prošaptao je Jason. - Moramo ići polako, bez ikakve buke. - Patrole?Vodič je slegnuo ramenima. - Ne znam. Nema harmonije.Probijali su se kroz isprepletenu šumu zaustavljajući se čim bi začulivrisak uznemirene ptice i odmah zatim lepršanje krila. Pričekali bi nekolikotrenutaka pa krenuli naprijed. Mrmljanje šume širilo se na sve strane;zri-kavci su udarili svoju neprekidnu simfoniju, zahukala bi usamljena sovapa bi joj odgovorila druga; mala bića koja žive u jazbinama bježala su glavom

bez obzira kroz nisko grmlje. Bourne i njegov vodič dosegli su kraj visokihstabala; pred njima je bilo drugo koso polje visoke trave, a u daljini suse vidjeli nazubljeni tamni obrisi još jedne šume koja se uspinjala. Vidjelo se i nešto drugo. Sjaj na vrhu sljedećeg brežuljka, na vrhuncu šume.Bila je to logorska vatra - ona logorska vatra! Bourne se morao svladati,zadržati se da ne poleti, da ne potrči preko polja, baci se u šumu i dosegnevatru. Strpljivost je sada sve, a bio je u tamnom okolišu koji je tako dobropoznavao; nejasne uspomene su mu govorile da ima povjerenja u sebe - govorilesu mu da je najbolji koji postoji. Strpljenje. On će prijeći preko poljai tiho se uspeti do vrha šume; u šumi će naći mjesto odakle će imati čistvidik do vatre, do mjesta sastanka. Čekat će i promatrati; znat će kad ćeučiniti drugi pokret. To je učinio već toliko puta - pojedinosti su muizmigoljile, ali ne i način, uzorak ponašanja. Čovjek će otići, a poput mačke

koja ide tiho kroz šumu, on će pratiti tog čovjeka sve dok ne nastupitrenutak. I opet, on će znati koji je to trenutak i čovjek će biti njegov. Marie, neću zatajiti ovaj put. Ja se mogu sada kretati s nekom strasnomčistoćom - to zvuči luđački, ja to znam, ali, opet, to je istina... ]a mogumrziti s čistoćom - to je mjesto odakle sam došao, mislim. Tri krvava tijelakoja plutaju prema obali rijeke naučila su me da mrzim. Krvavi otisak rukena vratima u Maineu naučio me da ojačam tu mržnju i da više nikad ne dopustimda se to ponovi. Rijetke su prilike kad se ne slažem s tobom, ljubavi moja,ali nisi bila u pravu u Zenevi, varala si se u Parizu. Ja sam ubojica.



- Što je to s vama? - prošaptao je vodič glavom uz Jasonovu. - Vi neslijedite moj signal!- Žao mi je. Razmišljao sam. - I ja, peng you! Za naše živote! - Ne moraš se brinuti, možeš sada otići. Vidim vatru na vrhu brda. -Bourneje izvukao novac iz džepa. - Radije bih nastavio sam. Manja je mogućnost

da zamijete jednoga nego dvojicu.- A uzmimo da su tamo i drugi ljudi - patrole? Bio si bolji od mene u Macau,ali ja nisam bezvrijedan u tom pogledu.- Ako tamo postoje ti ljudi, ja namjeravam pronaći jednoga. - U Isusovo ime, zašto? - Treba mi pištolj. Nisam se mogao izložiti riziku da ga prenesem prekogranice.- Aiya!Jason je novac dao vodiču. - Sve je tu. Devet tisuća i pet stotina. Hoćešli natrag u šumu i izbrojiti ga? Ja imam malu baterijsku svjetiljku. - Ne sumnja se u čovjeka koji je bio bolji. Dostojanstvo ne bi dopustilotakvu nepristojnost.

- Tvoje su riječi strašne, sjajne, ali nemoj kupiti dijamant u Amsterdamu.Hajde, hajde odavde. Ovo je moj teritorij.- A ovo je moj pištolj - uzvrati vodič, uzme oružje iza pasa i uruči ga Bourneudok je drugom rukom uzimao novac. - Upotrijebi ga ako moraš. Magazin je pun- devet metaka. Nema registracije, nema tragova. Francuz me naučio. - Ti si ga prenio preko granice?- Ti si donio sat, nisam ja. Mogao sam ga baciti u kantu za smeće, ali tadasam ugledao stražarevo lice. Sada mi neće biti potreban. - Hvala ti. Ali trebalo bi da ti kažem - ako si mi lagao, ja ću te pronaći.Računaj na to. - Tada laži ne bi bile moje, a novac bi ti bio vraćen. - Ti si dobar.- Bio si bolje od mene. Ja moram biti častan u svemu. Bourne je polako puzao, sve polakše preko prostranstva visoke ukočene travepune iglica. Izvlačio je iglice s vrata i bacao ih s čela zadovoljan štoima najlonsku jaknu koja ih odbija. Instinktivno je znao nešto što njegovvodič nije znao - zašto ne želi da Kinez pođe s njim. Polje s visokom travomje najlogičnije mjesto za njuškanje patrola; stabljike su se pomicale kadnetko puzi između njih. Zbog toga treba pratiti kako se trava savija odzemlje i kako prati povjetarac i nagle udarce vjetra s planine.Vidio je početak šume, stabla koja se uzdižu na granici s travom. ¦ Polakose uspinjao u prignuti položaj, a onda je odjednom brzo spustio tijelo iostao nepokretan. Ispred njega s desne strane čovjek je stajao na rubu poljas puškom u ruci i promatrao travu na isprekidanoj mjesečini prateći kretanjestabljika koje su se savijale protiv povjetarca. Nalet vjetra se spustio

niz planinu i Bourne krene s njim približivši se stražaru na svega tri metra.Pola stopala po pola stopala puzao je prema rubu polja; sada je bio paralelnos čovjekom koji je pažnju usredotočio na ono što je ispred njega, a ne nabokove. Jason se približavao centimetar po centimetar tako da je mogaovidjeti kroz stabljike. Stražar je pogledao ulijevo. Sada!Bourne je iskočio iz trave, potrčao i bacio se na čovjeka. U panici, stražarje instinktivno zamahnuo kundakom puške da odagna iznenadni napad. Jasonje zgrabio cijev, nakrenuo je nad čovjekovu glavu i svom silom je sjuriona izloženu lubanju dok je koljeno zabio u stražarov prsni koš. Čovjek se



srušio. Bourne ga je hitro odvukao u visoku travu izvan pogleda. Sa što manjepokreta, Jason je skinuo stražarovu jaknu i potegao mu košulju s leđa, isparavši je u trake. Za nekoliko trenutaka čovjek jebio vezan na takav način da bi mu se svakim pokretom stezali improviziraniremeni. Začepio mu je usta, a isparani rukav omotan oko glave držao je čepna mjestu.

Normalno, kao u prethodnim zgodama - Bourne je instinktivno znao je linormalan tijek sličnih događaja - ne bi gubio vrijeme da s polja otrči ušumu i zaputi se prema vatri. Umjesto toga, proučavao je tijelo orijentalcau nesvjestici; nešto ga je uznemiravalo - nešto nije bilo u harmoniji. Kaoprvo, očekivao je da će stražar biti u uniformi kineske vojske jer se i tekako živo sjećao prizora kad je ugledao vladino vozilo u Shenzenu i znaotko je unutra. Ali nije bilo sumnjivo samo to što stražar nije imao uniforme,već i odjeća koju je imao na sebi. Odjeća je bila jeftina i prljava, užeglaod mirisa hrane s mašću. Okrenuo mu je glavu i otvorio usta u kojima je bilonekoliko zubi, crnih od raspadanja. Kakva je to vrsta straže, kakva je topatrola? To je bio razbojnik - nesumnjivo vrlo iskusan - ogavni kriminalacugovoren u skliskim rovovima Orijenta gdje je život jeftin i općenito

besmislen. Pa ipak su se ljudi na toj »konferenciji« bavili desetinamatisuća dolara. Cijena koju su plaćali za život bila je vrlo visoka. Neštonije bilo u ravnoteži. Bourne je zgrabio pušku i izvukao se iz trave. Nije vidio ništa i nije čuoništa osim mrmljanja šume pred sobom; uspravio se i utrčao u šumu. Penjaose brzo, tiho, zaustavljao se kao prije sa svakim vriskom ptice, svakimlepršanjem krila, svakim naglim prestankom zrikavčeve simfonije. Sada nijepuzao, već hodao savijenih nogu držeći cijev puške; bila je to batina akomu zatreba. Neće biti pucnjave ukoliko mu život ne bi ovisio o njoj, nikakvaupozorenja njegovu plijenu. Zamka se zatvarala, sad je sve zavisilo ostrpljivosti, strpljivosti i konačnom prišuljavanju kad će se vilice zamkezatvoriti. Došao je do vrha šume i bešumno kliznuo iza stijene ne rubulogora. Tiho je spustio pušku na zemlju, iz pasa je izvukao pištolj kojimu je dao vodič i virnuo iza velikog kamena. Ono što je očekivao da će naći dolje na polju, sada je vidio. Vojnik, uspravanu uniformi, s oružjem obješenim za pas, bio je oko sedam metara lijevo odvatre. Činilo se kao da je htio da bude viđen, ali ne i prepoznat.Neuravnoteženo. Čovjek je pogledao sat; čekanje je počelo. Potrajalo je duži dio sata. Vojnik je popušio pet cigareta; nepomičan, jedvaje disao. A onda se dogodilo, polako, jedva zamjetljivo, bez najave truba,lišeno drame. Pojavio se drugi lik; neusiljeno se približavao iza sjeneodvajajući grane stabla kad se pojavio na vidiku. A bez upozorenja munjesu se sjurile s noćnog neba paleći, žareći usijanjem u glavi Davida Webba,omamljujući svijest Jasona Bournea. 224

iJer kad se čovjek pojavio na svjetlosti vatre, Bourne je razjapio usta ičvrsto stegnuo cijev pištolja da ne krikne - ili da ne ubije. Gledao je usvoga duha, u prikazu od prije više godina koja se vratila došuljavši se,bez obzira na to tko je sada lovac. Lice je uglavnom bilo njegovo lice, aliipak ne njegovo lice - možda lice kakvo je moglo biti prije nego su ga kirurziizmijenili za Jasona Bournea. Poput vitkog stegnutog tijela, lice je bilomlađe - mlađe od mita koji imitira - a u toj mladosti je bila snaga, snagaDelte iz Meduze. To je bilo nevjerojatno. Čak i oprezni mač-kasti hod i duge



ruke opuštene sa strane koje su očito bile vrlo vješte u smrtonosnimvještinama. To je bio Delta. Delta o kojemu se govorilo, Delta koji je postaoCain i konačno Jason Bourne. Gledao je u sebe premda nije bio on, a ipakk tome u ubojicu. U asasina.Pucanj iz daljine nametnuo se zvukovima planinske šume. Ubojica sezaustavio, okrenuo od vatre i bacio na desnu stranu dok je vojnik pao na

zemlju. Iz šume je eruptirala zaglušujuća jeka isprekidane zaglušujućevatre; ubojica se prevrtao po logorskoj travi dok su meci razdirali zemlju;našao se u mraku stabala. Kineski je vojnik bio na koljenima i divlje pucaou smjeru ubojice.Razvila se bitka od koje su se rasprskavale uši, ne iz jedne razine dosljedeće, već u tri odijeljene faze. Eksplozije su bile sve jače. Prva jegranata uništila logor, uslijedila je druga koja je drveće dizala u zrak,a suhe, vjetrom šibane grančice, hvatao je plamen; i, konačno, trećaeksplozija; granata visoko zavitlana u zrak golemom se snagom rasprsla napodručju šume iz koje je otpočela mitraljeska vatra. Odjednom je plamen biona svim stranama pa je Bourne zaštitio oči uzmičući iza jedne stijene soružjem u ruci. Za ubojicu je postavljena zamka u koju je ušetao! Kineski

je vojnik bio mrtav, puška mu je bila razmrskana, kao i najveći dio njegovatijela. Odjednom je s lijeve strane lik utrčao u pakao koji se proširiologorom; lupao je na sve strane i trčao kroz plamen; dvaput se okrenuo iugledavši Jasona zapucao u njega. Ubojica se poguren vratio u šumu nadajućise da će uloviti one koji su njega htjeli ubiti. Okrenuvši se brzinom metka,Bourne je najprije skočio nalijevo pa nadesno, a zatim se bacio na zemljus pogledom na čovjeku koji je trčao. Skočio je na noge i jurnuo naprijed.On mu neće dopustiti da pobjegne! Trčao je kroz plamene jezike; figura isprednjega probijala se između stabala. To je ubojica. Samozvanac koji se ponašakao da je smrtonosni mit koji je razjario Aziju, koji se služi mitom za svojeosobne ciljeve uništavajući original i ženu koju je on volio. Bourne je trčaokao nikada prije izbjegavajući stabla i preskačući grmlje s poletom kojije nijekao godine između Meduze i sadašnjosti. On je natrag u Meduzi! Onjest Meduza! Sa svakih deset metara smanjivao je razdaljinuza pet. Poznavao je šume, a svaka šuma mu je prijatelj. Preživio je u džungli;bez razmišljanja - samo osjećajući - znao je njezine obline, penjačice,naglo iskrsle rupe i neočekivane klance. On dobiva, dobiva! A on je bio tu,ubojica je bio na pola metra od njega!Kako se činilo, s posljednjim dahom u tijelu, Jason se bacio - Bourne protivBournea! Njegove su ruke bile pandže planinske mačke dok je stezao ramenau trku ispred sebe; prste je zario čvrsto u meso i kosti te ubojicu povukaonatrag dok je pete zakopao u zemlju, a desnim koljenom udario u bjegunčevukičmu. Bio je obuzet takvom jarošću da se morao svjesno podsjećati da gane ubije. Ostani živ! Ti si moja sloboda, naša sloboda! Ubojica je vriskao dok je pravi Jason Bourne uhvatio njegov vrat kao

stezačem, a glavu mu je zavrnuo udesno prisiljavajući samozvanca da sespusti. Obojica su se srušila na zemlju. Bourne je podlakticom zarobioprotivnikov vrat, a stisnutom lijevom šakom je neprestano mlatio poubojičinu donjem dijelu trbuha tjerajući zrak iz oslabjela tijela. Lice? Lice? Gdje je bilo lice koje je pripadalo prohujalim godinama? Komeje pripadalo? Utvari koja ga je htjela vratiti u pakao kojem se sjećanjeispriječilo? Gdje pripada to lice? Koje je to lice? - Delta! - vrisnuo je čovjek ispod njega. - Kako si me nazvao? - viknuo je Bourne.



- Delta! - kriknuo je lik koji se pokušao izmigoljiti iz Bourneovih uza.- Cain je za Carlosa, Delta je za Caina!- Proklet bio! Tko...- D'Anjou! Ja sam D'Anjou! Meduza! Tam Quan! Mi nemamo imena, već samosimbole! Za ime Božje, Pariz! Louvre! Spasio si mi život u Parizu - kao što si spasio toliko života u Meduzi! Ja sam D'Anjou! U Parizu sam

ti rekao što si morao znati! Ti si Jason Bourne! Luđak koji bježi od nasje tvorevina! Moja tvorevina! Webb je zurio u iskrivljeno lice, u savršenodotjerani sivi brk i srebrnu kosu počešljanu unatrag na glavi koja jepokazivala huj godina. Mora se vratila... on je bio u vrućim, sparnimdžunglama Tam Quana, u šumama punim gamadi i bolesti, u bezizlaznojsituaciji i sa smrću koja je vrebala sa svih strana. Onda je odjednom biou Parizu, približio se stubištu Louvrea na zasljepljujućem poslijepodnevnomsuncu. Pucnjevi. Škripa kola, krici gomile. Morao je spasiti osobu koja jesada pod njim! Spasiti osobu iz Meduze koja bi mogla donijeti komadiće ludogpuzzlea109 koji nedostaje.- D'Anjou? - prošaptao je Jason. - Ti si D'Anjou?- Ako mi vratiš vrat - gušio se Francuz - ispričat ću ti priču. Uvjeren sam

da i ti imaš priču za mene. 109 Zagonetka; igračka u kojoj se slika cjeline sastavlja od kocaka koječine dijelove cjeline, (op. prev.) ZLIPhilippe D'Anjou je pregledavao uništeni logor, sada ruševinu koja sedimila. Prekrižio se dok je pretraživao džepove mrtvog »vojnika« vadeći svešto je bilo vrednije. - Kad krenemo, oslobodit ćemo čovjeka - rekao je. - Nema drugog pristupaovome mjestu. Zato sam ga i postavio.- I rekao mu da pazi - na?- Poput tebe, i ja sam iz Meduze. Polja s travom - usprkos pjesnicima ipotrošačima te trave - jesu i prolazi i stupice. Gerilci to znaju. Mi smoto znali.- Ti nisi mogao predvidjeti mene.- Teško. Ali, i mogao sam i predvidio sam svaki protupokret koji bi mogaopasti na pamet mojoj kreaciji. On je trebao doći sam. Upute su bile jasne,ali tko bi mu mogao povjerovati, a najmanje ja?- Ti si ispred mene.- To je dio moje priče. Čut ćeš je. Spuštali su se kroz šumu; stariji D'Anjou hvatao se za debla i grane da siolakša spuštanje. Stigli su do polja i čuli prigušene krikove vezanog čuvaračim su doprli do visoke trave. Bourne je nožem presjekao trake kojima jevezao žrtvu, a Francuz ga je isplatio. - Zou bal - riknuo je D'Anjou. Čovjek je pobjegao u mrak. - On je smeće.Svi su oni smeće, ali će sa zadovoljstvom ubiti za novac i nestati.

—¦ Ti si večeras pokušao njega ubiti, zar ne? Bila je to stupica. - Da. Mislio sam da je ranjen u eksplozijama. Zato sam pošao za njim. - Ja sam mislio da će se on okrenuti i potrčati natrag da te uhvati odostraga. - Da, mi bismo tako učinili u Meduzi... - Zato sam mislio da si ti on. - Jason je odjednom viknuo u bijesu. - Štosi ti učinio? - To je dio priče. - Želim je čuti. Odmah! - Ima jedan ravni teren udaljen nekoliko stotina metara od nas, tamo, s



lijeve strane - rekao je Francuz pokazujući. - To je bio pašnjak, aliodnedavna ga koriste helikopteri; ljudi dolijeću na sastanak s ubojicom.Hajdemo do onog ruba šume, odmorimo se - i razgovarajmo. Tek toliko, da nebi ostaci vatre privukli nekog iz sela. .- Ono je udaljeno pet milja.- Ipak, ovo je Kina.

Oblaci su se razišli; otpuhali su ih noćni vjetrovi. Mjesec se spuštao, alije još bio dovoljno visoko da obasja udaljene planine. Dvojica ljudi228iz Meduze sjela su na zemlju. Bourne je zapalio cigaretu kada je D'Anjouprogovorio. - Sjećaš li se Pariza, one kavane prepune ljudi u kojoj smorazgovarali nakon bjesomučja u Louvreu? - Dakako. Carlos nas je zamalo ubio tog poslijepodneva.- Ti si zamalo uhvatio Šakala u stupicu. - Ali nisam. Što je u vezi s Parizom, s kavanom? - Tada sam ti rekao da se vraćam u Aziju. U Singapur ili Hong Kong, moždana Sevchelles, mislio da sam tako rekao. Francuska mi nikad nije bila dobra- ili nije bila dobra prema meni. Nakon Dienbienphua110 -sve što sam imao,

bilo je uništeno, sve su razorili naši vojnici - razgovor o odštetama bioje besmislen. Šuplje blebetanje šupljih ljudi. Zato sam se pridružio Meduzi.Jedini mogući način da vratim ono što sam imao bila je američka pobjeda. - Sjećam se - rekao je Jason. - Kakve to ima sveze s večerašnjim događajem? - Kao što je očito, vratio sam se u Aziju. Budući da me Šakal vidio, mojje put bio krivudav, što mi je ostavilo vremena da razmišljam. Morao samjasno ocijeniti okolnosti i mogućnosti preda mnom. Dok sam bježao da spasimživot, moja sredstva nisu bila velika, ali ne bijahu ni bijedna. Izložiosam se riziku da se vratim u trgovinu u St. Honor'e tog poslijepodneva iiskreno ću ti reći, ukradem svaki sou111 na vidiku i izvan vidika. Znao samkombinaciju sefa, a na sreću, blagajna je bila dobro opskrbljena. Mogao samplatiti put preko svijeta, izvan Carlosova dosega, ugodno živjeti mnogotjedana bez uzrujavanja. Ali što je trebalo da uradim sa sobom? Novac ćese stanjiti i nestati, a moje vještine - tako vidljive u civiliziranomsvijetu - ne bijahu takvima da bi mi omogućile da proživim jesen svog životaovdje, u udobnosti koju su mi ukrali. Pa ipak, nisam ja bio uzalud zmijau glavi Meduze. Bog mi je svjedokom da sam razvio talente o kojima nisamnikad ni sanjao da su u meni - i pronašao, iskreno ću, da moralnost nijeprepreka. Prema meni su postupili krivo i oštetili me, a ja sam mogaopostupati krivo prema drugima i oštetiti ih. Stranci bez imena i licapokušavali su me ubiti bezbroj puta pa sam tako mogao preuzeti odgovornostza smrt drugih bezimenih stranaca bez lica. Vidiš simetriju, zar ne? Kadih naglo makneš, jednadžbe postaju apstraktne. - Čujem mnogo konjskih govana - odgovori mu Bourne.- Onda ti ne slušaš, Delta.

- Ja nisam Delta.Mjesto u Vijetnamu u kojem su francuske kolonijalne snage doživjele odlučanporaz 1954. godine, (op. prev.) 11 Bivša francuska kovanica niskedenominacije; vrlo malo novaca, (op. prev.)229- Vrlo dobro. Bourne.- Ja nisam - nastavi, možda jesam. - Comment!u2- Rien.113 Nastavi.



- Palo mi je na pamet da je bez obzira na to što se tebi dogodilo u Parizu- da li ti pobijedio ili izgubio, da li bio ubijen ili pošteđen - s Jaso-nomBourneom gotovo. A tako mi svih svečeva, znao sam da Washington neće nikadizgovoriti riječ priznanja ili razjašnjenja; ti ćeš jednostavno iščeznuti.»Izan mogućnosti spasa«, mislim da je to izraz. - Znam to - reče Jason. - I tako se sa mnom svršilo.

- Naturellement114 Ali više ne bi bilo objašnjenja, nije ih moglo biti.Mon Dieu115, ubojica kojega su izumili je poludio - ubijao je! Ne, ne bibilo ništa. Stratezi se povlače u najmračniju sjenu kad njihovi planovi pođu- »dalje od žice«116, mislim da je to fraza. - I toga sam svjestan.- Bien.117 Tada možeš shvatiti rješenje koje sam pronašao za sebe, zaposljednje dane starijeg čovjeka. - Počinjem shvaćati. - Bien encore.118 U Aziji je nastala praznina. Jasona Bournea više nema,ali je njegova legenda još živa. A postoje ljudi koji će platiti za uslugetakvog izvanrednog čovjeka. Prema tome, znao sam što moram uraditi. Stvarse jednostavno svela na to da je trebalo pronaći pravog čovjeka, pravu osobu

koja će tvrditi za sebe... - Koja će tvrditi za sebe? - Vrlo dobro, pretendenta, ako baš želiš. I podučiti ga metodama Meduze,naučiti ga postupcima najistaknutijeg člana tog neslužbenog, kriminalnogbratstva. Pošao sam u Singapur i pretražio pećine izopćenika, često u strahuza život, dok nisam pronašao svog čovjeka. I našao sam ga brzo, mogao bihdodati. Bio je očajan, gotovo tri godine je bježao da spasi život i bio,kako kaže, samo nekoliko koraka od onih koji su ga lovili. On je Englez,bivši pripadnik Royal Commanda119 koji se jedne večeri napio i u pomami ubiosedam ljudi na londonskim ulicama. Zbog njegove izuzetne prošlosti u službiposlali su ga u psihijatrijsku bolnicu u Kentu iz112 Kako.113 Ništa. 114 Naravno.115 Moj bože ((franc.); (op. prev.) 116 U žargonu računalne komunikacije fraza koja označuje stanjenepodudarnosti, kad nešto pode krivim ili krivudavim putem.(op. prev.) 117 Dobro.118 Dobro.119 Royal Commando je osnovna jedinica Royal Marine Corpsa (Korpuskraljevskih marinaca), amfibij-ska vojna jedinica uvježbana za brze upadei napade; kraljevski komandosi, (op. prev.)230koje je pobjegao i nekako - samo Bog zna kako - proslijedio do Singapura.Imao je sva oruđa zanata; samo ih je trebalo rafinirati i voditi.

- On izgleda poput mene. Kao što sam ja izgledao. - Mnogo više sada nego je prije izgledao. Osnovne crte su bile, takođervisoki rast i mišićavo tijelo; to su bile prednosti. Postavilo se samopitanje izmjene prilično istaknutog nosa i zaokruženja prilično oštrebrade, oštrije nego se sjećam da si je ti imao - kao Delta, dakako. U Parizusi bio drugačiji, ali ne tako radikalno drugačiji da te ne bih prepoznao. - Komandos - tiho će Jason. - To je primjereno. Tko je on?- On je čovjek bez imena, ali ne bez jezovite priče - odgovori D'Anjougledajući u planine, u daljini.



- Bez imena?- Nije bilo imena koje mi je dao, a da mu ne bi proturječilo u idućem dahu- nijedno nije ni izdaleka autentično. On čuva to ime kao da je jediniprodužetak njegova života, a otkrivanje imena bi neizostavno dovelo dosmrti. Dakako, u pravu je; sadašnje okolnosti to potvrđuju. Kad bih ja imaoime, mogao bih ga preko slijepca doturiti britanskim vlastima u Hong Kongu.

Njihova računala bi zasvijetlila; specijalisti bi doletjeli iz Londona pabi bio pokrenut takav lov na čovjeka koji ja ne bih ni mogao inscenirati.Oni ga ne bi uzeli živog - to on ne bi dopustio, a njima ne bi bilo ni stalodo toga - i tako bi mojem cilju bilo udovoljeno.- Zašto Britanci žele svršiti s njim, »okončati ga«? - Dovoljno je reći da je Washington imao svoje Mai Lai120 i Meduzu, dokje London imao svoju povijesno bližu jedinicu koju je vodio ubilačkinastrojeni psihotičar, a koja je ostavila stotine ubijenih iza sebe - slabosu poštovali razliku između nevinih i krivaca. On sadrži suviše mnogo tajnikoje bi, kad bi bile otkrivene, mogle izazvati žestoke provale osvete diljemBliskog istoka i Afrike. Praktički zauzima prvo mjesto, to ti je poznato.Ili bi trebalo da bude.

- On je vodio? - upita Bourne iznenađen. - On nije bio običan pješak, Delta. S dvadeset i dvije bio je kapetan, amajor u dvadeset četvrtoj, u vrijeme kad je rang bilo gotovo nemoguće dobitizbog štednje u službama Whithehalla121. Nema sumnje da bi sada biozapovjednik brigade ili čak puni general da ga je sreća dalje pratila. - To je ono što ti je on ispričao? - U povremenoj pijanoj mahnitosti kada bi se ružne istine iskobeljale napovršinu - ali nikad svoje ime. Takve su ga pomame obično hvatale jed-Mai Lai je selo u Vijetnamu u kojem su razdraženi američki vojnici bezrazloga postrijeljali nevino stanovništvo uključujući i djecu.(op. prev.) Britanska vlada ili njezin središnja uprava; ulica u Londonu u kojoj susmješteni glavni vladini uredi. (op. prev.)231.nom ili dvaput mjesečno, a potrajale bi po nekoliko dana kad bi svoj životzaustavio u pijanom moru samopreziranja. Pa ipak bi bio dovoljno smotrenda mi, prije nadolaska i pljuštanja tih izljeva, kaže da ga vežem, da gazatvorim, da ga zaštitim od sebe. Proživljavao bi grozne trenutke izprošlosti, a tada je govorio hrapavim, grlenim šupljim glasom. Kad bi gaalkohol nadvladao, opisivao bi prizore mučenja i sakaćenja, saslušanjazarobljenika dok bi im nožem bo oči i parao zaglavke naređujućizarobljenicima da gledaju kako im život istječe iz vena. Kako sam sakupljaodjeliće ispovijesti, zaključio sam da je zapovijedao mnogim od najopasnijihi najdivljačkijih akcija protiv fanatičnih ustanaka krajem sedamdesetih ipočetkom osamdesetih godina, od Jemena pa do krvoprolića u istočnoj Africi.U tom trenutku omamljenog slavlja rekao je kako bi Idi Amin122 prestao disati

pri samom spomenu njegova imena, tako se naširoko proširila njegovareputacija da se mjeri - čak i nadilazi - s Aminovom strategijom okrutnosti.-D'Anjou je zastao polako kimajući glavom i podižući obrve na način galskogprihvaćanja neobjašnjivog. - On je bio podčovjek - on jest podčo-vjek, akose tako mogu izraziti - ali usprkos svemu vrlo inteligentan, takozvanioficir i džentlmen. Potpuni paradoks, potpuna suprotnost civiliziranomčovjeku. Smijao se pričajući kako su ga njegovi vojnici i nazivaliživotinjom, ali se nijedan nije drznuo da se službeno požali na nj. - Zašto ne? - upita Jason potaknut razgovorom koji mu je pričinjavao bol.



- Zašto ga nisu raportirali? - Zato jer bi ih on uvijek izvukao - većinu njih - kad bi tijek borbe jasnoupućivao na bezizlaznu situaciju. - Tako - reče Bourne pustivši riječ da je odnesu planinski povjetarci. -Ne, ja to ne razumijem - ljutito je uzviknuo kao da je odjednom neočekivanouboden. - Zapovjedna struktura je bolja od takvih. Zašto su ga njegovi

pretpostavljeni podnosili? Oni su morali znati!- Kako sam ja razumio njegova hvalisanja, on je obavljao posao kad druginisu mogli - ili nisu htjeli. On je saznao tajnu koju smo mi u Meduzi većodavno saznali. Igraj u skladu s najokrutnijim uvjetima koje ti je nametnuoneprijatelj. Izmijeni pravila u skladu s kulturom. Na koncu, ljudski životnije drugima ono što je u judeo-kršćanskoj ideji. Kako bi mogao biti? Zatolike je smrt oslobođenje od nepodnosivih ljudskih uvjeta. - Disanje je disanje! — oštro je ustrajao Jason. - Biti je biti, arazmišljanje je razmišljanje! - dodao je David Webb. - On je neandertalac.- Ne više nego je Delta pokatkada bio. A ti si nas izvukao iz tolikih...- Nemoj to reći! - prosvjedovao je čovjek iz Meduze presjekavši Fran-cuzoveriječi. - To nije bilo isto.

Idi Amin (r. 1925.) je bio ugandski diktator, predsjednik države u razdoblju1971.-78. (op. prev.)231- Ali zacijelo varijacija - inzistirao je D'Anjou. - U krajnjoj liniji,motivi nisu važni, jesu li? Samo rezultati. Ili ti nije stalo do istine?To si jednom živio. Da li sada Jason Bourne živi s lažima? - U ovom trenutku ja jednostavno živim - iz dana u dan, iz noći u noć - dokto ne završi. Ovako ili onako. - Moraš biti jasniji. - Kada želim ili moram - ledeno će Bourne. - On je dakle, dobar, zar nije?Tvoj komandos - major bez imena. Dobar u onome što radi. - Dobar kao Delta - možda bolji. Vidiš, on nema savjesti, ni tračka nekesavjesti. Ti, s druge strane, žestok kao što si bio, pokazivao si blijeskesuosjećanja. To je zahtijevalo nešto u tebi. »Poštedite ovog čovjeka«,govorio bi. »On je suprug, otac, brat. Onesposobite ga, ali pustite ga daživi, neka poslije funkcionira«. Moja kreacija, tvoj samozvanac, nikad tone bi učinio. On uvijek želi konačno rješenje - smrt pred svojim očima. - Sto se dogodilo s njim? Zašto je poubijao ljude u Londonu? Biti pijannije dovoljno dobar razlog, ne za čovjeka koji je prošao što je on prošao. - Dobar je ako je to način života od kojeg se ne možeš osloboditi. - Oružje držiš na mjesto dok ti ne zaprijete. Inače bi izazivao prijetnje. - Nije se služio oružjem. Samo svojim rukama one večeri u Londonu. - Šuljao se ulicama u potrazi za zamišljenim neprijateljima - toliko samshvatio iz njegovih bulažnjenja. »Vidio sam im u očima«, viknuo je. »Uvijekje u očima! Oni znaju to sam ja, sto sam ja.« Kažem ti, Delta, to je bilo

i zastrašujuće i strašno, a nikada nisam čuo ime, niti je ikoga posebnospomenuo, osim Idi Amina, a takvo spominjanje više priliči pijanom plaćenikukoji se želi podičiti. Da je uplitao Britance u Hong Kongu, značilo biuplitati sebe, a nakon svega, ja to zacijelo ne bih učinio. Sve je to takoonespo-kojavajuće, toliko osujećuje osobu pa sam se vratio starimputovima Meduze. Učini to sam. To si nas ti učio, Delta. Stalno si nam govorio-naređivao - da se poslužimo maštom. To sam noćas učinio. A nisam uspio,kao što se od jednog starca može i očekivati da ne uspije.- Odgovori na moje pitanje - tjerao ga je Bourne. - Zašto je ubio one ljude



u Londonu?- Zbog razloga koji je jednako banalan kao i besmislen - i u cijelostipreviše poznat. Bio je odbijen, a njegov ego nije mogao otrpjeti toodbijanje. Ja iskreno sumnjam da je bilo koji drugi osjećaj bio u pitanju.Kao sa svim njegovim zadovoljavanjima, seksualna aktivnost je jednostavnoživo-tinjsko prepuštanje ili opuštanje; nikakav osjećaj nije upleten jer

on nije sposoban za to. Mon Dieu, bio je tako u pravu.

- Opet. Što se dogodilo? - Vratio se ranjen s neke osobito okrutne dužnosti u Ugandi očekujući daće nastaviti tamo gdje je stao - s nekom ženom u Londonu - s osobom, kakopretpostavljam, prilično visoka roda, kao što Englezi kažu, što ga jeprenosilo u njegove ranije dane, nema sumnje. Ali, onda je odbila viđatise s njim i unajmila je naoružane stražare da čuvaju njenu kuću u Chelseju123pošto ju je on pozvao preko telefona. Dvojica od tih čuvara bila su međusedmoricom koju je ubio te večeri. Vidiš, ona je tvrdila da on ne možesavladati opaku ćud, a runde pijančevanja učiniše ga sklonim ubojstvu, štose i pokazalo. Ali je on meni bio pravi borac. U Singapuru sam ga slijedio

izvan bara na zlu glasu i vidio kako je stjerao u kut dvojicu zlikovacaspremnih na ubojstvo, ugurao ih je u neku uličicu; to su bili contreban-dierskoji su zarađivali tešku lovu prodajom narkotika u toj prljavoj lučkoj rupi;promatrao sam kako ih je pritisnuo o zid i obojici prerezao vrat udarcemnoža, a onda izvadio novac iz njihovih džepova. Tada sam znao da ima sve.Našao sam svog Jasona Bournea. Približio sam mu se polako, šutke, ispruženeruke, držeći više novaca nego je uzeo žrtvama. Razgovarali smo. To je biopočetak. - Tako je Pvgmalion125 stvorio svoju Galateu, a prva pogodba koju si sklopiobila je Afrodita i udahnuo si joj život. Bernard Shaw bi te volio, a ja bihte mogao ubiti.- Zbog čega? Ti si ga večeras došao pronaći. Ja sam ga došao uništiti. - Što je dio tvoje priče - rekao je David Webb okrenuvši pogled od Francuzai zagledavši se u svjetlom zapaljene planine misleći na Maine i na živots Marie, koji su tako nasilno prekinuli. - Ti kopile! - odjednom je zavikao.- Mogao bih te ubiti! Imaš li ikakvu predodžbu o tome što si učinio? - To je tvoja priča, Delta. Dopusti mi da završim svoju. - Učini je jezgrovitom, Echo. To je bilo tvoje ime, zar ne? Echo? -Uspomenesu se vratile.- Da, bilo je. Jednom si rekao u Sajgonu da nećeš putovati bez »starog Echa«.Morao sam biti s tvojim timom jer sam znao razabrati nevolje s plemenimai seoskim glavarima što drugi nisu - što je jedva bilo u svezi s mojimalfabetskim simbolom. Dakako, to nije bilo ništa mistično. Deset godina samživio u kolonijama. Znao sam kad Quansi lažu. - Završi svoju priču - naredi mu Bourne.

123 Elegantna stambena četvrt u Londonu, (op. prev.) 124 Krijumčari (franc); (op. prev.) Pvgmalion je u grčkoj mitologiji bio ciparski kralj koji se zaljubio u kipžene koji je isklesao, a zahvaljujući njegovim molitvama, kip je oživio kaoGalatea. (op. prev.).221- Izdaja - nastavi D'Anjou raširenih dlanova. - Kao što si ti bio stvoren,ja sam stvorio svog Jasona Bournea. I kao što si ti poludio, moja je kreacijapoludjela. Okrenuo se protiv mene; postao je realnost koja je bila moj izum.



Zaboravi na Galateu, Delta, on je postao Frankesteinovo čudovište, ali bezpatnje tog stvora. Odvojio se od mene i stao misliti za sebe, raditi za sebe.Kad ga je jednom napustilo očajanje - uz moju neprocjenjivu pomoć i kirurškinož - vratio mu se osjećaj autoriteta, kao i nabu-sitost i zloća. Smatrame tričarijom. Tako me nazvao -»tričarija«! Beznačajan čovjek koji nepostoji, a njega upotrebljava! To je rekao meni, koji sam ga stvorio!

- Želiš reći da sklapa pogodbe na svoju ruku? - Prljave pogodbe, groteskne i izuzetno opasne.- Ali sam mu ja ušao u trag kroz tebe, kroz tvoje dogovore u casinou KamPek. Stol pet. Telefonski broj hotela u Macau i ime.- Način kontaktiranja za koji smatra pogodnim da ga zadrži. A zašto ne?Gotovo je sasvim siguran, a što ja mogu učiniti? Otići vlastima i reći im:»Gledajte, gospodine, tu je taj momak za koga sam nekako odgovoran i kojiinzistira na tome da se služi dogovorima koje sam ja ugovorio i stvorio kakobi mu se moglo platiti ako nekog ubije«. On se čak služi mojim kanalom. - Zhongguo ren s brzim rukama i još bržim stopalima? D'Anjou pogleda u Jasona. - Dakle, tako si to učinio, tako si našao ovomjesto. Delta nije izgubio svoj način, n'est-ce pas?126 Je li čovjek živ?

- Jest, i deset tisuća dolara bogatiji. - On je cochon127 gladan novaca. Ali ga ja jedva mogu kritizirati jer samga ja upotrebljavao. Plaćao sam mu pet stotina da uzme i donese poruku.- Koja je noćas dovela ovdje tvoju kreaciju kako bi je mogao ubiti? Sto teučinilo tako sigurnim da će doći? - Instinkt iz Meduze i samo skelet spoznaje o izvanrednoj vezi koju jeuspostavio, kontakt koji mu je toliko probitačan i tako opasan da bi cijeliHong Kong mogao uvaliti u rat i paralizirati čitavu koloniju. - Već sam čuo za tu teoriju - primijeti Jason sjetivši se McAllisterovihriječi koje je one večeri izgovorio u Maineu - i ne vjerujem u nju, kao niprije. Kad ubojice ubijaju jedan drugoga, oni obično gube. Oni sebe dižuu zrak, a dojavljivači se pojavljuju na vratima misleći da je možda na njimared.Zar ne? (op. prev.) Svinja (franc); (op. prev.)235- Kad bi žrtve bile ograničene na tako pogodan uzorak, ti bi zacijelo biou pravu. Ali nisi kad obuhvaćaju moćnu političku ličnost velike i agresivnenacije.Bourne je zurio u D'Anjoua. - Kina? - upitao je tiho.Francuz je kimnuo. - Petero ljudi je ubijeno u Tsim Sha Tsuiju...- Znam to.- Četiri lesa bila su beznačajna. Ne i peti. On je bio potpredsjednikNarodne Republike.- Dobri Bože! - Jason se namrgodio; nadošla mu je slika automobila. Kolasa zamračenim prozorima, a u njima ubojica. Službeno vozilo kineskih vlasti.

- Moji mi izvori kažu da su gotovo izgorjele žice između GovernmentHousea128 i Pekinga; praktičnost i spašavanje ugleda su pobijedili - ovajput. Na kraju svega, što je vicepremijer radio u Kowloonu; nije li zgodnopočeti tim pitanjem? Da li je tako veličanstvena ličnost bila i korumpirana?Ali, kao što kažem, to je bilo ovaj put. Ne, Delta, moja kreacija mora bitiuništena prije nego se prihvati drugog ugovora koji bi nas sve mogao bacitiu provaliju.- Žao mi je, Echo. Ne ubijen. Uhvaćen i doveden nekom drugom. - To je tvoja priča, dakle? - upita ga D'Anjou.



- Dio nje, da.- Kaži mi. - Samo ono što moraš znati. Moju su ženu oteli i doveli u Hong Kong. Da bihje dobio natrag - a ja ću je vratiti ili će svaki od vas prokletnika umrijeti- ja moram izručiti tvoju kreaciju, kurvina sina. A sada sam korak bliže jer ćeš mi ti pomoći, a ja to doista mislim. Ukoliko ti

- Prijetnje su nepotrebne, Delta - prekine ga bivši pripadnik Meduze. - Jaznam što ti možeš uraditi. Vidio sam te na poslu. Ti ga želiš zbog svojihrazloga, a ja zbog svojih. Naređenje za bitku je združeno. Vladina kuća, sjedište vlade Hong Konga. (op. prev.) 23617Catherine Staples je inzistirala da njezin gost na večeri popije još jednuvotku-martini izbjegavajući natočiti sebi jer joj je čaša još bila polupuna. - Ona je i poluprazna - rekao je trideset dvogodišnji Amerikanac smiješećise usiljeno i nervozno dok je tamnu kosu sklanjao sa čela. - To je glupood mene, Catherine - dodao je. - Žao mi je, ali ja ne mogu zaboraviti dasi vidjela fotografije, nije važno čak što si spasila moju karijeru, a

vjerojatno i život, ali teško podnosim činjenicu da si ih vidjela. - Nitko ih nije vidio osim inspektora Ballantvna.- Ali ti si ih vidjela.- Dovoljno sam stara da ti budem majka.- To zamrsuje stvar. Gledam te i osjećam se tako posramljenim, takoprokleto prljavim.- Moj bivši muž, ma gdje se nalazio, jednom mi je rekao da nema apsolutnoništa što bi se moglo smatrati prljavim u seksualnim susretima.Pretpostavljam da je postojao razlog zašto je to rekao, ali, eto, ja mislimda je bio u pravu. Gledaj, Johne, stavi ih izvan svijesti. Ja sam to učinila. - Učinit ću što mogu. - Konobar se približio; piće je naručeno signalom.- Od tvog poslijepodnevnog poziva ja sam bio slučaj za promatranje. Pomisliosam da je još nešto isplovilo na površinu. To je bilo razdoblje od dvadesetčetiri sata u čistom izvanzemaljskom prostoru. - Tebe su podmuklo i teško drogirali. Na toj razini nisi bio odgovoran. A,sada je meni žao, ali trebalo je da ti kažem da to nije ni u kakvoj svezis našim ranijim poslom. - Da si mi to rekla, možda bih zaradio plaću za posljednjih pet sati. - Zaboravila sam i to je bilo okrutno od mene. Ispričavam se. - Prihvaćeno. Ti si velika djevojka, Catherine. ... 237- Ja apeliram na tvoje infantilne regresije.- Nemoj se suviše kladiti na to.- Onda to nije tvoj peti martini.- To je tek drugi.

- Malo laskanje ne može nikome nauditi. Tiho su se smijali. Konobar se vratio s pićem za Johna Nelsona; ovaj jezahvalio čovjeku i obratio se Staplesovoj: - Pada mi nekako na pamet da miperspektiva laskanja nije osigurala besplatno jelo u Plumenu. Ovo je mjestoizvan mog domašaja. - I moga, ali Ottawa će podnijeti. Navest ću te kao strašno važnu osobui opravdati račun. Ti to zapravo i jesi. - To je lijepo. Nitko mi to nije rekao. Ja imam ovdje prilično dobar posaojer sam naučio kineski. Računao sam da se negdje moram osigurati kad sam





tajnosti, nije kontingent s Victoria Peaka uveo u službeni popis američkogslužbenog osoblja. Upravitelj je poslije rekao da je kaplar pokazao nekolikoosobnih isprava, a učinio mu se zgodnim momkom pa se, eto, izložio riziku. - To je bilo razborito s njegove strane. Vjerojatno ne bi tako postupio dase kaplar ponio drugačije. Opet, mudar kaplar. - On se ponio drugačije. Idućeg jutra u konzulatu žalio se tako glasno da

sam ga i ja čuo, a moj je ured na kraju hodnika od recepcije, i govorio 1 Pomorska pješadija; (op. prev.) je takvim jezikom gotovo kao da je među kolega u garnizonu. Zanimalo ga ješto, dovraga, mi civili mislimo zašto su oni tamo na brodu i kako se moglodogoditi da nisu na popisu jer su tu već tjedan dana. Mogu ti reći da sesav uskovitlao od ljutnje.- I odjednom je čitav konzulat saznao da u koloniji postoji sterilna kuća. - To si ti rekla, Catherine, ja nisam. Ali ću ti reći točno što je rečenou okružnici za sve osoblje - okružnica je stigla na naše stolove jedan satpošto je kaplar otišao i nakon što je proveo dvadeset minuta s nekim vrlozbunjenim klaunima iz sigurnosti.- A ono što vam je rečeno da kažete jest ono u što ne vjerujete.

- Bez komentara - reče Nelson. - Kuća u Victoriji je uzeta u zakup radiudobnosti i sigurnosti putujućih vladinih službenika i predstavnikaameričkih korporacija koje posluju na teritoriju.- Pričam ti priču. Osobito posljednje. Otkad to američki porezni obvezniciplaćaju takve račune za General Motors i ITT? - Washington aktivno ohrabruje širenje trgovinskih veza u skladu s našompolitikom otvaranja vrata u odnosu na Narodnu Republiku Kinu. To jedosljedna politika. Mi želimo sve to olakšati, učiniti pristupačnim, a ovoje mjesto prenapučeno kao pakao. Pokušajte dobiti pristojnu rezervaciju dvadana unaprijed.- Zvučiš kao da si to uvježbavao. - Bez komentara. Rekao sam ti samo ono što su me naputili da ti kažem akopostaviš to pitanje, što si, uvjeren sam, i učinila. - Zacijelo jesam. Ima prijatelja na Peaku koji misle da će susjedstvoizgubiti na vrijednosti i privlačnosti sa svim tim kaplarima koji se tamomotaju. - Staplesova je popila gutljaj. - Havilland je tamo gore? - upitalaje i spustila čašu na stol. - Gotovo garantirano.- Gotovo?- Naša službenica za informacije - njezin je ured pored moje kancelarije- htjela je izvući nekakvu PR133 korist od ambasadora. Upitala je CG-a134u kojem je hotelu pa joj je rečeno da nije u hotelu. Onda u kojoj rezidenciji?Isti odgovor. »Morat ćemo pričekati da nam telefonira, ako bude htio«, rekaoje naš gazda. Plakala mi je na ramenu, ali naređenje je bilo strogo. Neulaziti mu u trag.

132 Dvije između deset najvećih američkih kompanija (poznata je izreka"stoje dobro za General Motors, dobro je i za Ameriku!"), (op. prev.)133 Kratica za Public Relations, odnosi s javnošću; (op. prev.) 134 Kratica za Consul General, generalni konzul; (op. prev.)240- On je gore na Peaku - mirno je zaključila Steplesova. - Izgradio si jesterilnu kuću i priprema neku operaciju. - Što je opet u nekakvoj vezi s tom Webbovom, s tom Marie St. Netko Webb. - St. Jacques. Da.



- Želiš li mi reći o tome? - Ne sada - za tvoje, a i za moje dobro. Ako sam u pravu i netko pomislida su ti dali informaciju, mogli bi te preseliti u Reykjavik bez džempera. - Ali ti si rekla da ne znaš u kakvoj je vezi i da bi to željela znati. - U smislu da ne razumijem razloge za to, ako postoje. Ja znam samo jednustranu priče, a ispunjena je rupama. Možda se varam. - Catherine je opet

ispila gutljajčić whiskyja. - Gledaj, Johny - nastavila je - samo ti možešdonijeti odluku, a ako bude negativna, ja ću to shvatiti. Ja moram saznatida li je HaviUandov boravak ovdje u ikakvoj vezi s čovjekom koji se zoveDavid Webb i s njegovom ženom Marie St. Jacques. Prije braka je bilaekonomist u Ottawi.- Ona je Kanađanka? - Da. Dopusti mi da ti kažem zašto to moram znati, a da ti ne kažem tolikoda te uvalim u nevolju. Ako postoji veza, moram poći jednim putem; ako jenema, moram se okrenuti za sto osamdeset stupnjeva i krenuti drugim putem.Ako bude ovo posljednje, ja mogu nastupiti javno. Mogu se poslužitinovinama, radijem, televizijom, bilo čime što može rasprostrijeti riječ ipovući njezina muža.

- Sto znači da je on negdje nestao - ataše će brzo svoju misao - a ti znašgdje je ona, ali drugi ne znaju.- Kao što sam prije rekla, ti si vrlo brz. - Ali ako je ono prvo - ako postoji veza s Havillandom za koju ti vjeruješda postoji...- Bez komentara. Kad bih ti odgovorila, rekla bih ti više nego je potrebnoda znaš. - Tako. To je osjetljivo. Da promislim. - Nelson je uzeo martini, aliumjesto da otpije, spustio je čašu. - Što misliš o anonimnom telefonskompozivu upućenom meni? - Kao na primjer?- Jako uzbuđena traži informacije o njezinom nestalom američkom mužu. - Zašto bi tebe nazvala? Ona je iskusna u krugovima vlade. Zašto ne binazvala generalnog konzula?- Nije ga bilo. Ja sam bio.241- Ja ne želim poremetiti tvoje snove o slavi, Johnnv, ali ti nisi slijedećipo redu.- U pravu si. A svatko bi mogao provjeriti na telefonskoj centrali iutvrditi da me nitko nije nazvao.Gospođa Staples se namrgodila, a onda se nagnula bliže Johnnvu. - Ima način,ako želiš malo više lagati. Zasniva se na zbilji. Dogodilo se, a nitko nebi mogao reći da nije. - Sto je to?- Neka žena te zaustavila u Garden Roadu kad si izišao iz konzulata. Nije

ti rekla previše, ali dovoljno da te uzbuni; u konzulat nije htjela ući jerje bila prestrašena. Ona je smućena žena koja traži svog nestalog američkogmuža. Mogao bi je čak opisati. - Počni s opisom - rekao je Nelson.Sjedeći ispred McAllisterova stola, Lin Wenzu je čitao iz svoje bilježnice,a podtajnik iz State Departmenta je slušao. - Iako se opis razlikuje, razlikesu male i lako ih je postići. Natrag povučena kosa pokrivena šeširom,nenašminkana, ravne cipele da bi smanjila visinu - to je ona.- I tvrdila je da nije prepoznala bio koje ime u imeniku koje bi pripadalo



njezinom takozvanom rođaku? - Drugi rođak s majčine strane. Nategnuto, ali ipak dovoljno određeno dabi bilo uvjerljivo. Prema riječima žene s recepcije, bila je bespomoćna,čak smetena. Osim toga, imala je torbicu koja je bila tako očita imitacijaGuccija da ju je žena ocijenila kao provincijsku seljančicu. Ugodna, alilakovjerna.

- Ona je prepoznala nečije ime - rekao je McAllister.- Ako je prepoznala, zašto nije zamolila da se susretne s njim? Ne bi gubilavrijeme u okolnostima u kojima se nalazi.- Vjerojatno je pretpostavila da smo razaslali uzbunu te da se ne smijeizlagati opasnosti da je prepoznaju, ne u prostorijama konzulata.-Ja ne mislim da bi je to brinulo, Edwarde. S onim što zna, s onim što jeprošla, ona može biti izuzetno uvjerljiva. - S onim što misli da zna, Lin. Ni u što ne može biti sigurna. Bit će veomaoprezna, plašit će se krivog koraka. Ona zna da je tu negdje njezin muž,a vjeruj mi na riječ - ja sam ih vidio zajedno - ona se vrlo zaštitničkiponaša prema njemu. Dovraga, ukrala je preko pet milijuna dolara izjednostavnog razloga što je sasvim opravdano mislila da su joj njezini ljudi

nanijeli zlo. Prema njezinom gledanju, on je zaslužio taj novac - oni suga zaslužili - a neka se Washington peče u vlastitom soku. - Ona je to učinila? ,242- Havilland vam je dao podobnost za sve. Dakle, ona je to učinila i uspjela.Tko bi to podigao svoj glas? Ona je skriveni i tajni Washington sredila kakoje htjela. Uplašila ih je i zbunila do kraja.- Što više saznajem o njoj, više joj se divim. - Divi se koliko hoćeš, samo je nađi. - Govoreći o ambasadoru, gdje je on? - Ima mirni ručak s kanadskim visokim komesarom. - Da li će mu sve reći? - Ne, zatražit će od njega slijepu suradnju; na stolu će biti telefon takoda mogu nazvati London. London će naputiti komesara da učini sve štoHavilland zatraži od njega. Sve je već uređeno. - On hoda i trese, zar ne?- Nema nikoga poput njega. Zapravo, morao bi se vratiti svakog trena - kasni.- Telefon je zazvonio i McAllister je podigao slušalicu. - Da?... Ne, nije ovdje. Tko?... Da, dakako, razgovarat ću s njim.Podtajnik je prekrio slušalicu i obratio se majoru: - To je naš generalni konzul. Mislim američki. - Nešto se dogodilo - rekao je Lin i nervozno ustao sa stolice.- Da, gospodine Lewis, ovdje je McAllister. Želim da znate koliko mi tosve cijenimo, sir. Konzulat je vrlo susretljiv.Odjednom su se otvorila vrata i Havilland je ušao u sobu. To je američki

generalni konzul, gospodine ambasadore - obratio mu se Lin. - Mislim da vastreba.- Ovo nije vrijeme za jednu od njegovih prokletih svečanih večera! - Samo trenutak, gospodine Lewis. Ambasador je netom stigao. Vjerujem daželite s njim razgovarati. - McAllister je pružio slušalicu Havillandu kojise brzim koracima zaputio prema stolu.- Da, Jonathane, što je? - Visoko, vitko tijelo bilo mu je kao ukočeno, aoči su mu fiksirale neku nevidljivu točku u vrtu, iza velikog prozora; šutioje i slušao. Napokon je progovorio.



- Hvala ti, Jonathane, učinio si pravu stvar. Nemoj nikome apsolutno ništagovoriti, a ja sam saznao od tebe. - Havilland je spustio slušalicu i gledaonaizmjenice u McAllistera i Lina. - Naš prodor, ako je to prodor, netom jedošao iz krivog smjera. Ne kanadski, već američki konzulat.- To nije dosljedno - primijetio je McAllister. - To nije Pariz, to nijeulica s njezinim najdražim drvećem, javorom, javorovim listom. To je

kanadski konzulat, ne američki. - A nakon te analize da sve odbacimo?- Dakako, ne. Što se dogodilo? 243- Atašea koji se zove Nelson zaustavila je jedna Kanađanka u Garden Roadupokušavajući pronaći svog američkog muža. Taj Nelson je ponudio da jojpomogne, da je otprati do policije, ali je ona bila nepristupačna. Nijehtjela poći do policije, niti je htjela s njim u njegov ured.- Je li rekla ikakve razloge? - upita Lin. - Ona moli pomoć, a onda je odbija. - Samo da je to osobno. Nelson ju je opisao kao napetu i razdraženu.Predstavila se kao Marie Webb i rekla da je možda njezin muž došao u konzulattražeći je. Može li se Nelson raspitati, a ona će mu telefonirati.

- To nije ono što je ranije rekla - protestirao je McAllister. - Njezinesu se riječi jasno odnosile na ono što im se dogodilo u Parizu, a to značidoći do službenika njezine vlade, njezine zemlje, Kanade.- Zašto ste tako ustrajni? - upita ga Havilland. - To nije kritika, većjednostavno želim znati zašto. - Nisam siguran. Nešto nije u redu. Između ostalih stvari, major je utvrdiočinjenicu da je ona posjetila kanadski konzulat. - O? - Ambasador se zagledao u čovjeka iz Specijalnog odjela. - Žena s recepcije je to potvrdila. Opis je bio dovoljno blizu, osobitoza nekoga koga je Kameleon uvježbao. Ispričala je da je obećala svojojobitelji da će potražiti daljeg rođaka čije je prezime zaboravila. Žena jojje dala imenik osoblja, a ona ga je pročitala. - Našla je nekoga koga poznaje - prekinuo ga je državni podtajnik. -Uspostavila je kontakt.- Onda, eto vašeg odgovora - čvrsto će Havilland. - Saznala je da njezinsuprug nije otišao u ulicu s javorovim stablima pa je uzela sljedeći najboljikurs akcije, američki konzulat. - I predstavlja se iako mora znati da je ljudi traže cijelim Hong Kongom? - Davanje lažnog imena ne bi služilo svrsi - odgovorio je ambasador.- Oboje govore francuski. Mogla je upotrijebiti francusku riječ - toile,na primjer. To znači vueb1 ''. - Ja znam što to znači, ali ja mislim da se vi naprežete. - Njezin bi muž to razumio. Ona bi učinila nešto manje očito. - Gospodine ambasadore - sada će Lin Wenzu polako podižući pogled sMcAllistera. - Slušajući vaše riječi upućene američkom generalnom konzulu

da ne kaže apsolutno ništa nikome, a potpuno razumijevajući vašu brigu okočuvanja tajne, pretpostavljam da gospodin Lewis nije obaviješten osituaciji.135 Franc. riječ toile i engl. web znače platno, zastor, mreža. (op. prev.) 2M:- Točno majore. - Kako je znao da baš vas nazove? Ljudi se često izgube u Hong Kongu.Izgubljeni muž ili izgubljena žena, to nije tako neuobičajeno. Za trenutak je Havillandovo lice bilo namršteno sumnjom. - Jonathan Lewis



i ja se poznajemo već dugo - rekao je glasom u kojem nije bilo uobičajenogautoriteta. - Možda on jest nešto kao bon vivant, ali on nije budala - nebi bio ovdje da jest. A okolnosti pod kojima je žena zaustavila njegovaatašea - dobro, Lewis me poznaje pa je povukao određene zaključke. - Diplomatse okrenuo McAllisteru; kad je nastavio, autoritet mu se postupno vratio.- Nazovite Lewisa, Edwarde. Kažite mu da naputi tog Nelsona da očekuje poziv

od vas. Volio bih manje izravan pristup, ali nema vremena. Želim da gasaslušate, da mu postavljate pitanja o bilo čemu i svačemu čega se dosjetite.Ja ću slušati na liniji u vašem uredu. - Vi se slažete, dakle - kazao je podtajnik. - Nešto nije u redu. - Da - odgovori Havilland gledajući u Lina. - Major je to vidio, a ja nisam.Ja bih to mazio donekle drugačije, ali je u biti to što ga uznemiruje. Nijepitanje zašto mi je Lewis telefonirao, već zašto je jedan ataše otišao knjemu. Na kraju, jako uzbuđena žena kaže da joj je nestao muž, ali neće ićina policiju, neće ući u konzulat. Zacijelo, na površini to nije slučaj nakoji bi trebalo skrenuti pažnju prezaposlenom CG-u. Nazovite Lewisa.- Dakako. Ali, prvo, je li sve proteklo glatko s kanadskim komesarom? Hoćeli surađivati?

- Odgovor na vaše prvo pitanje je ne, nije sve prošlo glatko. Odgovor nadrugo pitanje - nije imao izbora.- Ja ne razumijem.Havilland je izdahnuo zrak gestom umorne uzrujanosti. - Preko Ottawe će namdostaviti popis svake osobe iz njegova osoblja koja je bila u bilo kakvimodnosima s Marie St. Jacques - nerado. To je suradnja na koju su ga prisilili,ali je bio prokleto uzrujan oko toga. Kao prvo, on je prije četiri godineproveo dva dana na seminaru kod nje, a pretpostavlja da je slično bilo svjerojatno još četvrtinom osoblja njegova konzulata. Nije u pitanju da bise ona njih sjećala, ali zacijelo se oni nje sjećaju. Bila je »izvanredna«,kako se izrazio. Osim toga, ona je Kanađanka koju je temeljito zbrljala grupaameričkih guzica - pazite, bez premišljanja je upotrijebio tu riječ - u nekojvrsti duševno poremećene crne operacije - da, to je bila fraza kojom seposlužio, »duševno poremećene« - idiotska operacija koju su poduzele te isteguzice - doista, ponovio je - a koja nije nikad bila objašnjena nazadovoljavajući način. - Ambasador je zastao nakratko, nasmiješio se, višeiskašljao kratki smijeh. - Sve je to bilo vrlo osvježava-juće. Rekao mi je sve što mu je na pameti, a sa mnom nije nitko tako razgovaraojoš od dana kad je umrla moja draga žena. To mi je potrebno.- Ali ste mu rekli da je sve to za njezino dobro, zar ne? Da je moramo pronaćiprije nego joj netko naškodi. - Imao sam jasan dojam da naš kanadski prijatelj ozbiljno sumnja u mojementalne mogućnosti. Nazovite Lewisa. Tko zna kad ćemo dobiti taj popis?Naš javorov list će ga vjerojatno poslati vlakom iz Ottawe u Van-couver,a onda sporim teretnjakom do Hong Konga, gdje će se izgubiti na pošti. U

međuvremenu imamo jednog atašea koji se čudno ponaša. Skače preko ograde,iako takvi skokovi nisu potrebni.- Ja sam upoznao Johna Nelsona, sir - sada će Lin. - On je bistar momak iprilično dobro govori kineski. Vrlo je popularan u gomili konzu-latlija.- On je i nešto drugo, majore. Nelson je spustio slušalicu. Po čelu su mu izbile graške znoja koje jeobrisao dlanom; bio je zadovoljan što se dobro držao kad se sve uzme u obzir.Bio je osobito zadovoljan što je naboj McAllisterovih pitanja okrenuo premaispitivaču, premda vrlo diplomatski.



Zašto ste smatrali potrebnim da odete do generalnog konzula?Čini se da vaš poziv odgovara na to pitanje, gospodine McAllister. Osjetiosam da se dogodilo nešto izvan uobičajenog. Mislio sam da bi o tome trebaloreći konzulu. Ali je žena odbila poći na policiju; čak je odbila da ude u konzulat. Kao što sam rekao, to je bilo izvan uobičajenog, sir. Bila je nervozna i

napeta, ali nije bila ding-dong136.Što? Bila je sasvim lucidna, čak bi se moglo reći kontrolirana, unatoč svojojtjeskobi.Vidim.Pitam se da li je tako, sir. Ja nemam pojma o tome što vam je rekao generalnikonzul, ali ja sam mu predložio da zbog tijeka događaja - kuća na VictoriaPeaku, stražari marinci, a onda dolazak ambasadora Havillanda — razmotrida pozove nekoga tamo.Vi ste predložili? Da, ja sam.Zašto?

' Bijesno naglašavali, riječima zvoniti na uzbunu; (op. prev.)246Mislim da ne bi poslužilo bilo kakvoj svrsi da ja spekuliram o tim pitanjima,gospodine McAllister. Ona se mene ne tiču. Da, dakako, u pravu ste. Hoću reći — da, sve u redu. Ali mi moramo pronaćitu ženu, gospodine Nelsone. Imam upute da vam kažem da bi vaša pomoć u ovomslučaju bila uvelike u vašu korist. Ja želim pomoći u svakom slučaju, sir. Ako me potraži, ja ću negdjeupriličiti sastanak i pozvati vas. Znao sam da sam bio u pravu što sam takoučinio i rekao. Čekat ćemo na vaš poziv. Catherine je naciljala u metu, pomisli John Nelson, i te kako postoji veza.Takva veza da se nije usudio upotrijebiti telefon u konzulatu da telefoniraStaplesovoj. Ali kad bude s njom razgovarao, postavit će joj neka vrlo teškapitanja. Imao je povjerenje u Catherine, ali usprkos fotografijama injihovim posljedicama, on nije na prodaju. Ustao je i pošao prema vratima.Bit će dovoljno da kaže da se sjetio ugovorena sastanka kod zubara. Dok jehodao hodnikom prema recepciji, misli su mu se vratile Catherini Staples.Catherine je bila jedan od najsnažnijih ljudi koje je ikad susreo, ali sinoćpogled u njezinim očima nije odavao snagu, već neku vrst očajničkog straha.Bila je to Catherine kakvu nikad nije vidio.- On je skretao tvoja pitanja za svoje ciljeve - rekao je Havilland dolazećikroz dovratak; iza njega je išao golemi Lin Wenzu. - Slažete li se, majore? - Da, a to znači da je očekivao pitanja. Bio je pripremljen za njih. - Što znači da ga je netko pripremio!

- Nije trebalo da ga zovemo - brzo će McAllister. Sjeo je za stol i nervoznimprstima opet masirao desnu sljepoočicu. - Gotovo sve što je rekao, bilo jetempirano da izazove moj odgovor.- Morali smo ga nazvati - ustrajao je Havilland - pa makar da samo to saznamo.- On je zadržao kontrolu. Ja sam je izgubio.- Nisi se mogao drugačije ponašati, Edwarde - rekao je Lin. - Da si reagiraodrugačije nego jesi - to bi značilo da ispituješ njegove motive. U biti,ti bi mu zaprijetio.- A u ovom trenutku mi ne želimo da se osjeća kao da mu se prijeti -složio





u skladu s njegovom funkcijom. Cuo je o McAllisteru; podtajnik je proveosedam godina u Hong Kongu, a otišao je samo nekoliko mjeseci prije nego jeNelson stigao. Zašto se vratio? Zašto postoji sterilna kuća u Victoria Peakuu kojoj, tako iznenada, boravi ambasador Havilland? Iznad svega, zašto jeCatherine Staples tako uplašena? On duguje svoj život Catherini, ali on moradobiti neke odgovore. On mora donijeti odluku.

Lin Wenzu je gotovo iscrpio svoje izvore. Samo ga je jedan naveo narazmišljanje. Inspektor Ballantvne je kao i obično na pitanja odgovaraosvojim pitanjima, umjesto da sam daje precizne odgovore. To ga je dovodilodo ludila jer čovjek nikad nije znao da li dični transfer iz Scotland Yardazna nešto o određenoj temi ili ne zna, u ovom slučaju da li nešto zna oameričkom atašeu koji se zove John Nelson. - Sreo momka nekoliko puta - reče Ballantvne. - Pametna vrsta. Govori vašžargon, da li ste to znali? - Moj »žargon«, inspektore? - Dakle, prokleto malo nas je znalo, čak za vrijeme opijumskihratova138. Zanimljivo razdoblje povijesti, zar ne?- Opijumski ratovi? Ja sam govorio o atašeu Johnu Nelsonu.

- O, neka veza?- S čime, inspektore? - Opijumskim ratovima.- Ako postoji, stara je sto i pedeset godina, a njegov dosje kaže trideseti dvije.137 Majmunsko stablo; (op. prev.)Prvi opijumski ral (1842.) prisilio je Kinu da otvori luke europskojtrgovini i ustupi Hong Kong ("mirisna luka"), tada napušteni otok s nekolikokuća, Velikoj Britaniji. Drugim opijumskim ratom (1856.-58.) Kinu su daljegurnuli u obruč imperijalističkih interesnih sfera. (op. prev.)949- Doista? Tako mlad, e?Ali je Ballantvne nekoliko puta zastao, što je Lina navelo na razmišljanje.Bez obzira na to, ako stari ratni konj nešto zna, on to ne kani otkriti.Svi ostali - od hongkonške i kowloonske policije do »specijalista« koji suobrađivali američki konzulat i skupljali informacije za novac - dali suNelsonu čiste papire koji su bili na ugledu na teritoriju. Ako Nelson imaranjivu stranu, onda je to njegovo široko i ne baš oprezno traženje seksa,ali ako uzmemo na znanje činjenicu da je heteroseksualac i neoženjen, tometreba samo aplaudirati, a ne osuditi. Jedan je »specijalist« rekao Linu daje čuo da su Nelsona upozorili da se podvrgne redovitom liječničkompregledu. Nikakav zločin; ataše je bio pijetao - pozovi ga na večeru.Zazvonio je telefon. Lin dograbi slušalicu. - Da?- Naš subjekt je prošetao do Peak Trama i uzeo taksi za Wanchai. Sad je ukavani koja se zove Monkev Tree. Ja sam s njim. Mogu ga vidjeti.

- To je izvan puta i obično prepuno - primijeti major. - Je li mu se netkopridružio? - Nije, ali zatražio je stol za dvije osobe. - Bit ću tamo čim prije. Ako moraš otići, kontaktirat ću s tobom preko radija.Ti voziš vozilo sedam, je li tako? - Vozilo sedam, sir... Čekajte! Jedna žena ide prema njegovu stolu. Onustaje.- Da li je prepoznaješ? - Ovdje je premračno. Ne.



- Plati konobara. Prekini usluživanje. Ali ne vidljivo, samo na nekolikominuta. Uzet ću ambulantna kola sa sirenom dok ne dođem do bloka dalje. - Catherine, ja ti toliko dugujem i želim ti pomoći kako god mogu, ali jamoram znati više nego si mi rekla. - Postoji veza, zar ne? Havilland i Marie St. Jacques.- Ja to neću potvrditi - ja to ne mogu potvrditi - jer ja nisam razgovarao

s Havillandom. Međutim, razgovarao sam s drugim čovjekom, čovjekom o kojemsam toliko čuo, a bio je ovdje i u službi - đavolski mozak - i njegov jeglas zvučao očajnički kao i tvoj sinoć. - Zar si sinoć stekao takav dojam? - upita ga gospođa Staples i poravnakosu sa sivim pramenovima. - Ja toga nisam bila svjesna.- Ma, hajde. Ne po tvojim riječima, možda, već po načinu kako si govorila.Tek ispod površine bio je glas koji je gotovo probijao uši. Zvučala si poputmene kad si mi dala fotografije. Vjeruj mi, ja to mogu prepoznati.- Johnnv, vjeruj meni. Možda imamo posla s nečim čemu se ni ti ni ja ne bismohtjeli približiti, nečim što je gore u oblacima, a mi -ja - ne znam dovoljnoza pravu odluku.- Ja moram donijeti odluku, Catherine. - Nelson je pogledom potražio

konobara.- Gdje su ta prokleta pića? - Ja ne dašćem. - Ali ja dašćem. Ja ti dugujem sve i draga si mi i ja znam da ti ne bifotografije iskoristila protiv mene, što to čini još gorim... - Dala sam ti ih sve, a negative smo zajedno spalili.- I tako je moj dug realan, zar to ne vidiš? Isuse, dijete je imalo - imaloje dvanaest godina?- Ti to nisi znao. Drogirali su te.- Moja putovnica za zaborav. U mojoj budućnosti ne piše ministar za vanjskeposlove, samo ministar za porniće s djecom. Kakva prokleta pogreška! - S tim je gotovo, a ti si melodramatičan. Ja jedino želim da mi kažeš imali kakve veze između Havillanda i Marie St. Jacques - a mislim da to možešsaznati. Zašto je to tako teško? Tad ću znati što da radim. - Jer ako to učinim, moram reći Havillandu da sam to učinio. - Onda mi daj jedan sat.- Zašto? - Zato jer ja imam nekoliko fotografija u svom trezoru u konzulatu -slagalaje Catherine Staples.Nelson je zabacio glavu unatrag, osupnut. - O, Bože, ja to ne vjerujem! - Pokušaj razumjeti, Johnnv. Svi se mi tu i tamo igramo igara jer je to unajboljem interesu naših poslodavaca - naših pojedinačnih zemalja, akohoćeš tako. Marie St. Jacques je bila moja prijateljica - ona jest mojaprijateljica - a njezin je život postao ništa u očima sebeuvažavajućih osobakoje vode tajnu operaciju, gotovo zločinačku, u kojoj im nije ni najmanje

stalo do nje i njezina muža. Upotrijebili su ih oboje, a onda ih nastojaliubiti oboje! Da ti nešto kažem, Johnnv. Meni se gadi vaša Centralnaobavještajna agencija i tako grandiozno nazvane Konzularne operacijeState Departmenta. Ne samo da su oni nehumana kopilad, već su oni glupakopilad. A budući da se opet izvodi jedna tajna operacija i budući da opetupotrebljavaju to dvoje ljudi koji su zbog njih toliko propatili, moja jenamjera da utvrdim zašto i da prema tome postupim. Ali više nema ' Naziv špijunske i lajne aktivnosti koja se vodi u okviru djelovanja StateDepartmenta. (op. prev.)



251bianco čekova s njihovim životima. Ja sam iskusna, a oni nisu, a dovoljnosam Ijutita - ne, dovoljno bijesna - da zahtijevam odgovore.- Zaboga...Stigao je konobar s njihovim pićima. Kad je Staplesova podigla pogled danjime zahvali za piće, pažnju njezinih očiju privukao je čovjek pokraj

telefonske govornice u prepunom vanjskom prolazu. Promatrao ih je. Ona jeodvratila pogled.- Sto će, dakle, biti, Johnnv? - nastavila je. - Potvrda ili odbijanje?- Potvrđeno - prošaptao je Nelson i posegnuo za čašom. - Kuća u Victoria Peaku? -Da.- Tko je ta osoba s kojom si razgovarao, a svojevremeno je bila ovdje uslužbi? - McAllister. Državni podtajnik McAllister. - Je li moguće! U vanjskom hodniku osjetilo se izuzetno kretanje. Catherine je zaštitilaoči i malo pomaknula glavu, što je proširilo njezin periferni vid. Pojaviose krupan muškarac i uputio se prema telefonu na zidu. Ima samo jedan čovjek

poput njega u cijelom Hong Kongu. To je bio Lin Wenzu, MI-6, Specijalniodjel! Amerikanci su unajmili najbolje, ali bi to moglo biti najgore za Mariei njezina muža. - Ti nisi učinio ništa loše, Johny - rekla je Amerikančeva sugovornicaustavši sa stolice. - Razgovarat ćemo kasnije, ali sada idem u ženski toalet. - Catherine? -Što? - Gužva? - Velika, moj dragi.Staplesova je prošla pored Lina koji se sav usukao i okrenuo na drugu stranu.Ušla je u ženski toalet, pričekala nekoliko sekundi, zatim izišla s dvijedruge žene pa se od njih odvojila i nastavila hodnikom u kuhinju MonkevTreea. Ne rekavši ni riječ iznenađenim konobarima i kuharima, pronašla jeizlaz i izašla vani. Potrčala je pločnikom do ulice Gloucester i skrenulanalijevo; koračala je sve brže dok nije našla telefonsku govornicu. Ubacilaje novac i birala broj.- Halo?- Marie, izađi iz stana! Moja su kola u garaži blok kuća s tvoje desne stranekad iziđeš iz zgrade. Garaža se zove Ming's; crveni reklamni natpis. Pođitamo što je prije moguće! Ja ću doći. Požuri! Catherine Staples je zaustavila taksi.- Žena se zove Staples, Catherine Staples! - oštrim će glasom Lin Wenzuu telefonsku slušalicu na zidu hodnika Monkev Treea; podizao je glas da biga se moglo čuti u galami. - Umetnite konzularni disk i pretražite ga krozračunalo. Brzo! Ja hoću njezinu adresu i budite prokleto sigurni da je tonjezina sadašnja adresa! Mišići na majorovu licu su bjesomučno radili dok

je čekao i slušao. Cuo je odgovor pa je izdao drugo naređenje; - Ako su neka kola našeg tima na tom području, uključite radio i javite muda pođe tamo. Ako ih nema, odmah pošaljite jedna kola. - Lin je zašutio iopet slušao. - Amerikanka - sada će mirno u telefonsku slušalicu. - Treba da paze na nju. Ako je opaze, neka se privuku i uhvate je. Mipolazimo.- Kola pet, odgovorite! - ponavljao je radiooperater govoreći u mikrofon;ruka mu je bila na prekidaču u donjem desnom kutu konzole. Soba je bila bijelai bez prozora, šum uređaja za klimatizaciju tih, ali konstantan, žubor





večernji izlazak programirali su vertikalna čudovišta odlažući njezinospuštanje. Izbjegavaj liftove kad god možeš. To su stupice, Jason Bourne. Ziirich. Marie pogleda gore-dolje po hodniku. Ugledala je vrata stubišta za izlazu slučaju požara i potrčala prema njima. Izvan daha utrčala je u kratko predvorje sređujući se koliko je najviše mogla

da bi sa sebe skrenula poglede petorice ili šestorice stanara koji su ulazilii izlazili. Nije ih brojala; jedva je mogla gledati; mora izići! Moja su kola u garaži blok kuća s tvoje desne strane kad izideš iz zgrade.Zove se Ming's. Je li bilo desno? Ili je bilo lijevo? Na pločniku jeoklijevala. Desno ili lijevo? »Desno« znači toliko toga, »lijevo« jespecifičnije. Nastojala je misliti. Sto je Catherine rekla? Desno! Mora poćidesno; to je prvo što joj je palo na pamet. Mora se osloniti na to. Engl. riječ right znači, između oslalog - desno, ravno, povoljno, pravo,prikladno, istinito, ispravno, točno, potpuno, zdravo, nepatvoreno, ild.(op. prev.).254.Tvoje prve refleksije su najbolje, najtočnije jer su ti utisci pohranjeni

u glavi poput informacija u banci podataka. To je tvoja glava. Jason Bourne.Pariz.Dala se u trk. Ispala joj je lijeva papuča; zaustavila se i sagnula da jevrati na nogu. Odjednom su se pojavila u vožnji nagnuta kola oko vratabotaničkog vrta, s druge strane široke ulice, i poput žestoke rakete kojaslijedi trag topline, kola su skrenula ulijevo, pravo na nju. Automobil senagnuo u polukrugu i začu se škripa kočnica. Iz kola je potrčao muškaracgledajući ravno u nju. 25118Nije se više ništa moglo učiniti. Bila je stjerana u kut, uhvaćena u zamku.Marie je vrisnula i ponovo vriskala kad joj je prišao kineski agent, ahisterija joj je porasla kad ju je čovjek pristojno, ali čvrsto uzeo za ruku.Prepoznala ga je - bio je jedan od njih, jedan od birokrata, jedan od sluganaobavještajne službe. Njezina je vriska dosegla crescendo. Ljudi su sezaustavljali i okretali na ulici. Žene su zinule dok su uzbuđeni muškarcioklijevajući prilazili ili grozničavo pogledima tražili policajce; neki suih i vikom dozivali.Molim vas, gospođo...! - vikao je orijentalac, premda je nastojao svladatiglas.- Ništa vam se neće dogoditi. Dopustite mi da vas otpratim do svojih kola.To je radi vaše zaštite. - Pomoć! - vrisnula je Marie dok su se zapanjeni šetači u sumračju okupiliu gomilu.- Gledaj, momče! - uzviknuo je stari Englez gurajući se naprijed s podignutim

štapom. - Poslao sam dječaka po policajce, ali dok oni ne dođu, tako mi Boga,ja ću te mlatiti! - Molim vas, gospodine - insistirao je mirnim glasom čovjek iz Specijalnogodjela. - Ovo je stvar za vlast, a ja sam od vlasti. Dozvolite mi da vampokažem svoju legitimaciju. - Lakše crviću! - zagrmio je glas s australskim akcentom dok je dotrčaočovjek i blago gurnuo starijeg Britanca na stranu spustivši mu štap. - Viste uvelike u pravu, starce, ali nemojte se nimalo istrčavati. Ovi punkerizahtijevaju mlađe tipove. - Jedri Australac se isprsio ispred kineskog



agenta. - Digni ruke od dame, punkerska tikvo! Ja bih u tome bio prokletobrz, da sam na tvome mjestu.- Molim vas, sir, ovo je ozbiljan nesporazum. Gospođa je u opasnosti i vlastje želi saslušati. - Ne vidim te u uniformi!- Dopustite mi da vam pokažem svoje vjerodajnice.

- To je rekao prije jedan sat kad me napao u Garden Roadu! - Marie jehisterično uzviknula. - Ljudi su mi onda pokušali pomoći! Svima je lagao!Onda je ukrao moju lisnicu! Slijedio me! - Marie je znala da je netočno sveod toga što je vikala, ali se ponadala metežu, nečemu čemu ju je učio Jasonda upotrijebi kad zatreba.- Neću ti ponoviti, crviću! *- viknuo je Australac i istupio. - Skini svojeproklete ruke s gospođe! - Molim vas, sir. Ja to ne mogu. Drugi ljudi iz vlasti su na putu.- O, kažeš ti, jesu li? Vi punktikve putujete u bandama, ha? Dakle, ti ćešbiti sažaljivi prizor za njihove oči kad stignu ovamo! - Australac je zgrabioorijentalca za rame i okrenuo ga nalijevo. Ali, kad se čovjek iz Specijalnogodjela okrenuo, njegova desna noga - izduženi vrh njegove kožnate cipele,

izdužen kao vršak noža - sručio se u abdomen Australca. Dobri samaritanaciz Down Undera142 presamitio se i pao na koljena.- Opet tražim da se ne uplićete, sir! -Je li moguće! Ti kosooki kurvin sine! - Bijesni Australac se uspravio ibacio na orijentalca, bubnjajući šakama po čovjeku iz Specijalnog odjela.Gomila je glasno odobravala, njezin kolektivni glas je ispunjavao ulicu -i Marijina je ruka bila slobodna! Zatim su se drugi zvukovi upleli u metež.Sirene triju jurećih automobila, među njima i ambulantna kola. Sva trojakola su se zanijela u naglom zaokretu; zaškripale su gume i tri automobilasu se naglo zaustavila.Marie je jurila kroz gomilu i stigla do unutrašnjeg pločnika; stade trčatiprema crvenoj reklamnoj ploči udaljenoj pola bloka kuće. Papuče su joj spales nogu; natečeni i raspuknuti mjehurići gorjeli su kao vatra i nogama jojslali valove bolova. Nije smjela dopustiti da razmišlja o boli. Mora trčati,trčati, trčati! Tada se začu glasni glas iznad gomile ulice i kroza nju teje ona pred sobom imala sliku krupnog čovjeka koji riče. Bio je to krupnograđeni Kinez kojeg su nazivali majorom. - Gospođo Webb! Gospođo Webb, ja vas molim! Stanite! Ne želimo vam nikakvozlo. Sve će vam biti rečeno! Stanite! Sve će biti rečeno! pomisli Marie. Rečene laži i još više laži! Odjednomsu ljudi potrčali prema njoj. Sto hoće? Zašto...? Zatim su pretrčali porednje, uglavnom muškarci, ali ne sami muškarci, kako je razabrala. Na ulicije zavladala panika - možda nesreća, sakaćenje, smrt. Hajte da vidimo.Promatrajmo! Iz daljine, dakako.Mogućnosti će se ukazati. Prepoznaj ih, postupi u skladu s njima.

1 Dosl. - dolje ispod; Australija ili Novi Zeland; (op. prev.).252,Marie se odjednom okrenula, sagnula se i pojurila kroz gomilu koja je jošnadirala, do ruba pločnika držeći se što je moguće niže pa potrčala tamogdje su je malo prije gotovo uhvatili. Stalno je skretala pogled ulijevo- promatrajući, nadajući se. Ugledala ga je kroz tijela koja su trčala!Krupni major je pretrčao u drugom smjeru; s njim je bio drugi muškarac, jošjedan dobro odjeveni muškarac, drugi birokrat. Gomila je bila oprezna, kao što su uvijek oprezne osobe koje zanimaju



morbidni ili gadni prizori; približavali su se centimetar po centimetar,ali ne toliko da ih blizina uvuče u događaje. Ono što su gledali nije laskalokineskim promatračima ili onima koji borilačke vještine Orijenta drže namističnoj cijeni. Okretni, jedri Australac, služeći se veličanstvenobestidnim jezikom, udarcima je blagosiljao trojicu posebnih napadačanatjeravajući ih iz svog osobnog boksačkog ringa. Najednom, uz iznenađenje

svih prisutnih, Australac je podigao jednog od svojih palih protivnika izarikao glasno poput golemog majora: - Tako mi svega! Hoćete li vi luđaciprestati s ovim? Vi niste punkoglavci, i ja to vidim! Nas su obojicuizbiljarili!Marie je potrčala preko široke ulice do ulaza u botanički vrt. Stajala jeispod stabla pred vratima i imala izravnu vidnu liniju do Ming's ParkingPalacea143. Major je prešao garažu i zaustavljao se kod svake od nekolikouličica koje su sjekle Arbuthnot Road i u svaku poslao po nekoliko svojihpodređenih; stalno se okretao i pogledom tražio svoje pozadinske trupe. Tamoih nije bilo; Marie je to i sama vidjela kad se gomila raspršila. Sva trojicasu teško disala oslonjena na ambulantna kola do kojih ih je poveo Australac. Taksi se dovezao do Ming'sa. Isprva nitko nije izišao, a onda se pojavio

vozač. Ušao je u otvorenu garažu i razgovarao s nekim iza staklene kabine.Poklonio se, zahvaljujući, vratio se u kola i razgovarao s putnikom. Njegovje klijent oprezno otvorio vrata i stupio na pločnik. To je bila Catherine!I ona se zaputila do širokog otvora, mnogo brže od vozača, i razgovaralas nekim za staklene kabine, tresući glavom, što je pokazalo da je čula onošto nije htjela čuti. Odjednom se pojavio Lin. On se vraćao svojim stopama, očito ljutit na ljudekoji su, kako im je bilo rečeno, trebali pratiti njegove stope. Trebalo jeda prođe pored otvorene garaže; vidjet će Catherinu! - Carlos! - vrisnula je Marie, pretpostavljajući najgore, znajući da će jojto sve reći. - Delta!Major se okrenuo oko svoje osi, očiju razrogačenih od osupnutosti. Marieje utrčala u botanički vrt; to je bio ključ! Cain je za Deltu, a Carlosaće ubiti Cain... ili kako god su glasile te šifre koje su se širile Parizom!Opet' Mingova palača za parkiranje; (op. prev.) 258.jupotrebljavaju Davida! To više nije bila samo mogućnost, već zbilja! Oni-to - vlada Sjedinjenih Država - šalje njezina muža da odigra ulogu kojaga je gotovo ubila, a ubili bi ga njegovi! Kakva je to kopilad?... Kako vladajedne velike zemlje može njegovati u svojim redovima gotovo kriminalnetipove, koji, na dosta jasan način, vode i politiku Sjedinjenih Država?...Ili obrnuto, koja vrsta ciljeva opravdava sredstva kojih se hvataju navodnoduševno zdravi ljudi da bi ih uhvatili? Beskompromisne ubojice spašavaju

svijet svojim opasnim scenarijima u kojima caruje mašta. Svašta! Sada mora više nego ikada pronaći Davida, pronaći ga prije nego ga oni izložerizicima kojima bi se drugi morali izložiti! On je toliko dao, a sada odnjega traže još više, zahtijevaju to na najokrutniji mogući način. Ali dabi ga pronašla, mora stići do Catherine koja je sada bila udaljena ne višeod stotinjak metara. Mora navući neprijatelja i vratiti se preko ulice, ada je neprijatelj ne vidi. Jasone, što mogu učiniti? Sakrila se iza grozdova grmlja i povlačila se dublje unutra dok je majorprotrčao kroz ulaz u botanički vrt. Golemi orijentalac se zaustavio i



pogledao unaokolo svojim žmirkavim prodornim pogledom, zatim se okrenuo iviknuo svom podčinjenom koji se, kako se čini, pojavio iz jedne sporedneuličice do ulice Arbuthnot. Drugi se našao u teškoćama u želji da prođe prekoulice; promet je bio jači i sporiji zbog zaustavljenih ambulantnih kola idruga dva automobila koji su blokirali normalni promet pored ulaza ubotanički vrt. Major je odjednom pobjesnio kad je vidio i shvatio razlog

sve jačeg prometa. - Reci tim budalama da maknu kola! - rikao je. - I pošalji ih ovamo... Ne!Jednoga pošalji do ulaza u ulicu Albanv. Ostali neka dođu ovamo. Brzo! Šetači koji su uživali u ranoj večeri bijahu sve brojniji. Muškarci suolabavili ili skinuli kravate koje su imali na sebi cijeli dan u uredu, doksu žene zamijenile cipele s visokom potpeticom za sandale, a cipele stavileu sportske torbe. Ženama koje su gurale kolica s djecom pridružili su semuževi; zaljubljeni parovi su se grlili i hodali ruku pod ruku između nizovarascvjetanih cvjetova. Smijeh djece koja su trčala i vriskala prolazio jekroz vrtove, a major je držao svoje mjesto pored ulaza. Marie je progutalaznajući da je obuzima sve veća panika. Ambulantna kola i dva automobilanajzad su krenuli sa svojih nemogućih mjesta i promet je stao normalno teći.

Sudar! Blizu ambulantnih kola nestrpljivi je vozač udario u kola ispredsebe. Major si nije mogao pomoći; blizina događaja što se zbio tako blizunjegovih službenih kola prisilila ga je da prođe naprijed, očito da utvrdijesu li njegovi ljudi upleteni u događaj. Mogućnosti će se ukazati...upotrijebi ih. Sada!25S.Marie je potrčala oko dalekog kraja ukrasnog grmlja, zatim požurila prekotrave i pridružila se četvorima na šljunčanoj stazi što je vodila iz vrta.Baci pogled udesno, uplašena od onoga što je mogla ugledati, ali znajućida je to morala znati. Njezina najgora strahovanja su se ostvarila; krupnimajor je osjetio - ili vidio - figuru žene koja trči iza njega. Zastao jena trenutak, nesiguran, oklijevajući, a onda se brzo koracima uputio premavratima.Začu se automobilska sirena - četiri kratka, brza zvuka. Bila je toCat-herine koja joj je mahala kroz otvoren prozor malih japanskih kola dokje Marie jurila na ulicu.- Uđi! - viknu joj Catherine Staples.- Vidio me!- Požuri!Marie je skočila na prednje sjedište dok je Catherine pritisla papučicu zagas, izvukla kola izvan linije, napola na pločniku zaobišla nekoliko kolai vratila se u drugu liniju ubrzanog prometa. Odvezla se do raskrižja gdjeje znak s crvenom strelicom pokazivao desno. Central, Business District.144Staplesova je krenula na desnu stranu.- Catherine! - uzviknula je Marie. - On me vidio!

- Još i gore - odgovori joj prijateljica. - Vidio je kola.- Zeleni mitsubishi s dvoja vrata! - vikao je Lin Wenzu u radio koji je držaou ruci. - Registarski broj je AOR-pet, tri, pet, nula - nula bi mogla bitii šestica, ali mislim da nije. Nije važno, prva tri slova će biti dovoljna.Zahtijevam da poruka bude odaslana svim točkama uz prioritetni statusuporabe policijskih telefona! Vozača i putnika treba pritvoriti, a ne smijese voditi razgovor ni s jednom ni s drugom osobom. To je stvar GovernmentHousea i neće biti dato nikakvo objašnjenje. Odmah na posao! Odmah! Staplesova je skrenula u parkirališnu garažu u Ulici Ice House. Novi,



jarkocrveni znak Mandarina mogao se vidjeti na daljini od jednog bloka kuća.- Unajmit ćemo kola - rekla je Catherine uzimajući kartu od čovjeka u kabini.- Ja znam nekoliko momaka u hotelu.- Mi parkiramo? Vi parkirate? - Nasmiješeni službenik se očito nadao prvome. 144 Središte, poslovna četvrt; (op. prev.) 260

- Vi parkirate - odgovori mu Staplesova i izvuče nekoliko hongkon-škihdolara iz torbe. - Hajdemo - rekla je okrenuvši se Marie. - I drži se mojedesne strane, u sjeni, blizu zida. Kako su ti stopala?- Radije ne bih rekla.- Onda nemoj. Nema vremena da sada bilo što učinimo oko toga. Drži se, staradjevojko.- Catherine, prestani zvučati poput C. Aubrev Smith u preobući.145 - Tko je to?- Zaboravi. Volim stare filmove. Hajdemo.Marie je šepesala, ali su dvije žene uspjele prepješačiti do sporednog ulazau Mandarin. Uspele su se hotelskim stubama i ušle u hotel. - Ženski toaletje s desne strane kad prijeđeš one trgovine - objasni joj Catherine.

- Vidim znak.- Tamo čekaj. Pridružit ću ti se čim obavim neke poslove. - Ima li ovdje drugstore?- Ne želim da šećeš unaokolo. Opisi će biti na sve strane. - Ja to razumijem, ali možeš li ti hodati unaokolo? Samo malo. - Loš dio mjeseca? - Ne, moja stopala! Vazelin, losion za kožu, sandale - ne, ne sandale.Gumeni remeni, možda, i peroksid. - Učinit ću što mogu, ali vrijeme je sve. - Tako je bilo cijelu proteklu godinu. Strašan mlin. Hoće li prestati,Catherine?- Činim što najviše mogu da tome vidim kraj. Ti si mi prijateljica isugrađanka, moja draga. Ja sam vrlo Ijutita žena - govoreći o takvima -kolikosi žena vidjela u posvećenim predvorjima CIA-e ili u uzvišenom istovrsnikuu State Departmentu, u Konzularnim operacijama?Marie je žmirila nastojeći se sjetiti. - Nijednu, zapravo.- Onda ih odjebi!- Bila je jedna žena u Parizu... - Uvijek ima, draga. Hajde u ženski toalet. - Automobil je smetnja u Hong Kongu - rekao je Lin gledajući sat na ziduureda u sjedištu MI-6, Specijalni odjel. Bilo je 6 sati i 34 minute. - Prematome, trebamo uzeti da će ona odvesti Webbovu ženu na neku udaljenost isakriti je pa se neće izložiti opasnosti da je taksisti otkucaju. Našavremenska granica - osam sati - poništena je, a sada se širi kaos. Moramoje presresti. Ima li išta što nismo pretresli?

145 Američka filmska glumica irskoga podrijetla koja je u dvama filmovimastalno ponavljala "old girl", stara djevojko, (op. prev.)261- Stavljanje Australca u zatvor - predložio je čvrstim glasom oniski, dobroodjeveni, podčinjeni službenik. - Imali smo žrtava u Ozidanom gradu, alinjegovo je ponašanje bilo javna blamaža. Mi znamo gdje je. Možemo gapokupiti.- Pod kakvom optužbom? - Ometanje.



- S kojom svrhom?Podčinjeni je ljutito slegnuo ramenima. - Zadovoljština, to je sve.- Upravo si odgovorio na vlastito pitanje. Tvoj ponos nije važan. Drži seone žene - onih žena. - Vi ste u pravu, dakako.- Došlo se do svake gatvže., do svake agencije za iznajmljivanje kola,

ovdje na otoku i u Kowlonu, je li tako?- Da, sir. Ali moram naglasiti da je Staplesova mogla nazvati jednog odsvojih prijatelja - kanadskih prijatelja - i imala bi kola kojima ne možemoući u trag. - Mi djelujemo s onim što možemo nadzirati, a ne s onim što ne možemo. Osimtoga, na temelju onoga što sam prije znao i kasnije saznao o visokomslužbeniku vanjske službe Staples, rekao bih da ona postupa sama, zacijelone pod službenom sankcijom. Ona zasad neće uplitati nikog drugog. - Kako možeš biti siguran u to? Lin pogleda svog podčinjenog; mora oprezno birati riječi. - Samopretpostavka.- Vaše pretpostavke su na glasu zbog svojih točnosti.

- Prenapuhana ocjena. Zdrav razum je moj saveznik. - Zazvonio je telefon,a majorova je ruka poletjela za slušalicom. - Da?- Policijska centrala četiri - začu se jednoličan glas.- Mi cijenimo vašu suradnju, centrala četiri. - Ming's Parking Palače je odgovorio na naš upit. Mitsubishi AOR ima ondjeprostor koji je iznajmljen uz mjesečno plaćanje. Ime vlasnika je Staples.Catherine Staples, Kanađanka. Kola su izvučena prije otprilike trideset petminuta.- Bili ste od velike pomoći, centrala četiri - reče Lin. - Hvala vam.-Spusti slušalicu i pogleda svog zabrinutog podčinjenog. - Sada imamo trinove informacije. Prva je u činjenici da je upit koji smo poslali prekopolicije definitivno upućen. Druga je da je barem jedna garaža zabilježilainformaciju, a treća je da gospođa Staples mjesečno unajmljuje i plaća svojprostor u garaži. - To je početak, sir. - Mi smo posebno pokrili i možda tucet manjih agencija za iznajmljivanjekola ne računajući hotele. To je statistika s kojom se nešto može, ali,dakako, garaže su izvan toga. - Zašto ne? - upita ga podčinjeni. - Ima ih, možda, najviše sto. Kome jestalo da izgradi garažu u Hong Kongu kad u istom prostoru može smjestititucet trgovina - poslovnica? Na policijskim telefonskim centralama radimaksimalno dvadeset od trideset telefonista. Oni mogu uspostaviti vezu sasvim garažama. - Nije stvar u brojevima, stari prijatelju. Radi se o mentalitetunamještenika jer njihov posao nije zavidan. Oni koji mogu pisati suviše su

lijeni ili suviše neprijateljski nastrojeni da bi se uznemiravali, a onikoji ne znaju bježe od svake povezanosti s policijom. - Jedna je garaža odgovorila. - Istinski Kantonac. To je bio vlasnik.- Trebalo bi reći vlasniku! - uzviknuo je momak s parkirališta vriska-vimglasom kineskim čovjeku koji je radio u staklenoj kabini garaže u Ice HouseStreetu146.- Zašto? - Objasnio sam ti! Ja sam ti to napisao...



- Činjenica što ideš u školu i pišeš nešto bolje od mene, ne čini te ovdjegazdom.- Ti uopće ne znaš pisati! Govno ti se smrzlo od straha! Pozvao si me kadje čovjek preko telefona rekao da je policijska hitnost. Vi nepismeni uvijekbježite od policije. To su bila ta kola, zeleni mitsubishi koji sam parkiraou drugom katu! Ako nećeš nazvati policiju, moraš nazvati vlasnika.

- Ima stvari o kojima te ne uče u školi, dječače s malim pimpekom. - Uče nas da ne idemo protiv policije. To je loš kumir. - Ja ću nazvati policiju - ili, bolje, budi ti njihov heroj.- Dobro!- Kad se dvije žene vrate i ja nakratko porazgovaram s vozačicom. - Što? - Ona je mislila da mi daje - nama - dva dolara, ali bilo ih je jedanaest.Jedna od novčanica bila je deset dolara. Bila je vrlo nervozna, vrlouznemirena. Uplašena je. Nije pazila na novac.- Rekao si da su bila dva dolara!- A sad sam pošten. Da li bih bio pošten prema tebi kad ne bih imao našezajedničke interese na srcu?

' Ulica ledare; (op. prev.)-262- Na koji način? - Reći ću toj bogatoj, uplašenoj Amerikanki - govorila je američki - da tii ja nismo nazvali policiju radi njezine koristi. Nagradit će nas na licumjesta - vrlo, vrlo velikodušno - jer će shvatiti da bez toga možda nećemoći povući svoja kola. Možeš me gledati iz unutrašnjosti garaže, pokrajdrugog telefona. Kada plati, ja ću poslati drugog momka po njezina kola kojaće on vrlo teško naći jer ću mu ja priopćiti krivu lokaciju, a ti ćeš nazvatipoliciju. Policija će doći, mi ćemo obaviti svoj posao na nebeski način iimat ćemo večer s novcem kakvu još nismo imali u ovom bijednom poslu. Momak je zažmirio i zatresao glavom. - U pravu si - rekao je. - Oni nas neuče takvim stvarima u školi. A pretpostavljam da nemam izbora. - Oh, imaš ga - reče službenik u garaži i izvuče dugi nož iza opasača. -Možeš reći ne i ja ću ti odrezati tvoj brbljavi jezik. Catherine je prišla conciergeovu stolu u predvorju Mandarina uznemirena štonije poznavala nijednog od dvojice službenika za šalterom. Trebala joj jebrza usluga, a u Hong Kongu to znači kontaktirati s osobom koju se poznaje.Uz olakšanje je opazila conciergea broj jedan večernje smjene. Bio je nasredpredvorja gdje je pokušavao smiriti razdraženog gosta. Okrene nadesno ipričeka u nadi da će uloviti pogled Leeja Tenga. Ona je njegovala poznanstvos Tengom šaljući mu brojne Kanađane kad se činilo da su problemi ugodnasmještaja nepremostivi. Za to je uvijek bio lijepo nagrađen. - Da, mogu li biti od koristi, gospođo...? - upita je mladi Kinez, službenikhotela, pojavivši se ispred Staplesove.

- Pričekat ću na gospodina Tenga, ako izvolite.- Gospodin Teng je vrlo zauzet, gospođo... Vrlo loši trenuci za gospodinaTenga. Vi ste gost Mandarina, gospođo...? - Ja prebivam na teritoriju i stari sam prijatelj gospodina Tenga. Kad jemoguće, dovodim ovdje svoje poslovne partnere pa njegov desk dobiva pohvale.- Oo...? - Službenik je svojim ponašanjem odgovorio na Catherininnaturistički status. Nagnuo se naprijed i govorio u povjerenju premdanezgrapno: - Lee Tang ima večeras groznog kumira. Dama ide na svečani balu Government Houseu, ali njezina odjeća odlazi u Bangkok. Ona mora misliti



gospodin Teng ima krila ispod svoje jakne i mlazne motore u pazu-sima, da?- Zanimljiva ideja. Dama je tek doletjela?264- Da, gospođo... Ali ona je imala mnogo prtljage. Nije joj nedostajao onajkoji joj sada nedostaje. Ona okrivljuje najprije svoga muža, a sada LeejaTenga.

- Gdje je njezin suprug?- U baru. Ponudio se da otputuje prvim avionom u Bangkok, ali je njegovaljubaznost učinila ženu još ljućom. On neće napustiti bar i neće otići uGovernment House na način zbog kojega bi ujutro bio zadovoljan. Zli dusiposvuda... Možda vam mogu biti od pomoći dok gospodin Teng učini najboljeda sve smiri.- Želim iznajmiti kola koja su mi potrebna najhitnije, što je najbržemoguće. - Aiya - rekao je službenik hotela. - Sedam je sati navečer, a poslovniceza iznajmljivanje malo posluju u večernjim satima. Većina zatvorena. - Uvjerena sam da ima izuzetaka.- Možda hotelska kola sa vozačem?

-Jedino ako nije raspoloživo nešto drugo. Kao što sam napomenula, ja ovdjenisam gost i, da budem iskrena, nisam načinjena od novca. - Tko među nama? - službenik će enigmatski. - Kao što dobra kršćanska knjigakaže - negdje, tako mislim.- Zvuči pravo - suglasila se Staplesova. - Molim vas, pođite do telefonai učinite najbolje što možete. Mladi je čovjek izvukao popis agencija za iznajmljivanje kola u plastičnompovezu. Pošao je do telefona udaljenog nešto više od metra i stao biratibrojeve. Catherine je pogledala na Leeja Tenga; ljutitu damu je nekako doveodo zida, pokraj minijaturne palme, u očitom pokušaju da je onemogući dauzbuni druge goste koji su sjedili za stolovima ukrašena predvorjapozdravljajući prijatelje i naručujući koktele. Govorio je brzo, tiho i,pomisli Staplesova, ipak je ženu nekako naveo da sluša što joj govori. Bezobzira na kvalitetu njezinih legitimnih pritužbi, razmišljala je Catherine,ta je žena ipak budala. Imala je na sebi stolu od činčile u klimi koja jegotovo najgora na svijetu za tako osjetljivo krzno. Nije to da dužnosnikvanjske službe Staples ne bi nikad bila u takvoj situaciji. Možda bi se našlau sličnom položaju da je napustila status FSO147 i ostala s Owe-nomStaplesom. Kurvin sin posjeduje sada barem četiri banke u Torontu. Zapravonije loše sorte, a da bi dodala svom osjećaju krivnje, Owen se nije nanovooženio. Nije fair, Owene! Naletjela je na njega prije tri godine, nakonslužbovanja u Europi kad je prisustvovala konferenciji u Torontu ' Kratica od Foreign Service Official, dosl. - službenik vanjske službe;(op. prev.)265

koju su organizirali Briti148. Popili su piće u Mayfair Clubu u Hotelu KingEdward koji se nije uvelike razlikovao od Mandarina.»Hajde, Owene. Tvoj izgled, tvoj novac - a ti imaš pojavu prije novca - zaštone? U promjeru od pet blokova ima tisuću lijepih djevojaka koje bi tezgrabile.« »Jednom je bilo dosta, Cathy. Ti si me tome naučila.« »Ne znam, ali me ti navodiš da se osjećam - oh, ne znam - nekako odgovornom,krivom. Ostavila sam te, Owene, ali ne zato što mi nisi bio drag.« »Bio sam ti 'drag'?«



»Ti znaš što ja mislim.« »Da. Pretpostavljam da je tako.« Owen se nasmijao. »Ti si me ostavila zbogsvih pravih razloga, a ja sam tvoj odlazak prihvatio bez animusa zbog sličnihrazloga. Da si pričekala još pet minuta, mislim da bih te izbacio. Togmjeseca sam platio zakupninu«. »Ti kopile!«

»Nikako nitko od nas. Ti si imala svoje ambicije, a ja sam imao svoje. Onejednostavno nisu bile suglasne.« »Ali to ne objašnjava zašto se nisi nanovo oženio.« »Malo prije sam ti rekao. Ti si me naučila, draga moja.« »Naučila sam te - što? Da su sve ambicije nesuglasne? »Gdje postoje u našim ekstremima, da. Vidiš, naučio sam ne bitizainteresiran na stalnoj osnovi ni za koga tko nema ono što vjerujem da biti nazvala 'porivom' ili nadambicijom, ali ja ne bih mogao živjeti s takvomosobom iz dana u dan. A one bez ambicije ostavljaju neku prazninu u našemodnosu. Tu nema stalnosti.« »Ali što je s obitelji? Djecom?« »Ja imam dvoje djece«, mirno će Owen, »koju beskrajno volim. Volim ih vrlo

mnogo, a njihove vrlo ambiciozne majke bile su strašno ljubazne i još uvijekjesu. Čak njihovi muževi razumiju. Dok su rasla, djecu sam stalno viđao.Tako, na neki način, imam tri obitelji. Vrlo civilizirano, iako čestosmućujuće.« »Ti? Uzor sredine u kojoj živiš, bankarev bankar! Čovjek za kojega segovorilo da se tuširao u Dickensonovoj noćnoj košulji!149 Đakon crkve!« »Ja sam se toga otarasio kad si otišla. U svakom slučaju, bila je to samomoja sposobnost, sposobnost u ponašanju. To prakticiraš svakoga dana.« »Oivene, nikad mi to nisi rekao.« 148 Brit je američka skraćenica za Britanac, (op. prev.) 149 Muška spavaćica duga do poda, polpuno zakopčana, dugačkih rukava i odgrubljeg materijala, (op. prev.)266»Nisi me nikad pitala, Cathy. Ti si imala svoje ambicije, a ja svoje. Aliću ti reći što jedino žalim, ako to želiš čuti.« »Želim.« »Iskreno mi je žao što nas dvoje nismo imali dijete. Sudeći prema djeci kojuimam, on ili ona bili bi doista divni.« »Ti kopile, zaplakat ću.« »Molim te, nemoj. Budimo pošteni, nitko od nas ništa ne želi.« Catherinino sanjarenje je odjednom bilo prekinuto. Službenik se odmaknuood telefona i ruke pobjednički držao na tezgi. - Vi imate dobrog kumira,gospođo...! - viknuo je. - Dispečer u agenciji Apex na Bonham Strand Eastujoš je bio tamo i ima raspoloživih kola, ali nikoga tko bi ih dovezao ovamo. - Uzet ću taksi. Napišite mi adresu. - Staples je pogledom potražila

hotelsku drogeriju. U predvorju je vrilo od ljudi, pravi metež. Gdje mogukupiti losion za kožu ili vazelin, sandale ili remenarke? - upita okre-nuvšise službeniku. - Niz hodnik s desne strane je prodavaonica novina, gospođo... Oni imajumnoge stvari koje ste rekli. Ali, mogu li dobiti novac jer dispečeru moratepokazati priznanicu? To je tisuću dolara, Hong Kong, makar se preostalinovac vratio ili dodatni dodao...- Nemam toliko sa sobom. Morat ću upotrijebiti karticu. - Utoliko bolje.



Catherine je otvorila torbicu i izvukla kreditnu karticu iz unutrašnjegdžepa. - Odmah ću se vratiti - rekla je i stavila je na tezgu pa se uputila hodnikoms desne strane. Bez ikakva određena razloga bacila je pogled na Leeja Tengai jako uzbuđenu ženu. Ovlaš ju je zabavilo kad je vidjela kako silno odjevenažena u glupom krznu kima glavom Tengu u znak uvažavanja, dok joj je on

pokazivao niz trgovina s pretjeranim cijenama do kojih vode stube iznadpredvorja. Lee Teng je bio pravi diplomat. Nema sumnje da jeuzrujanoj gošći rekao da ima izlaz koji će zadovoljiti njezine potrebe iživce, a ujedno udariti njezinog grešnog muža u financijski solarni pleksus.Ovo je Hong Kong i ona može kupiti najbolje i najblistavije i, uz pravucijenu, sve će biti na vrijeme spremno za veliki bal u Government Houseu.Staplesova je nastavila hodnikom.- Catherine! - Ime je bilo tako oštro izgovoreno da se Staplesova smrzla.- Molim vas, gospođo Catherine! Ukočena, Kanađanka se okrenula. Bio je to Lee Teng koji se uspio otarasitisvoje sada već smekšane gošće. - Sto je? - upita ga uplašeno 267

dok se sredovječni Teng približavao, lica izborana zabrinutošću, svidljivim znojem na poluoćelavljeloj glavi. - Tek sad sam te ugledao. Imao sam problem.- Znam sve o tome.- Imaš ga i ti, Catherine. - Oprosti, o čemu govoriš? Teng je bacio pogled na tezgu - začudo ne na mladog čovjeka koji joj jepomogao, već na drugog službenika koji je bio sa suprotne strane tezge.Čovjek je bio zabavljen sobom, bez gostiju ispred sebe, a Teng je gledaou njega. - Prokleto loš kumir! - uzvikne Teng ispod daha.- O čemu ti govoriš? - opet će Staplesova. - Dođi ovamo - rekao je concierge broj jedan noćne smjene i povukao čatherinusa strane, izvan pogleda šaltera. Posegne u džep i izvuče perfo-riranupolovicu papira na kojem je bio računalni ispis. - Odozgo su dolje poslaličetiri primjerka. Uspio sam se domoći triju, ali je četvrti ispod tezge. Hitan slučaj. Vladina uprava. Kanađanka po imenu gospoda Catherine Staplesmožda će pokušati unajmiti automobil za osobnu upotrebu. Ona ima pedesetgodina, djelomično je sijeda, srednje visine i vitke figure. Zavlačitepostupak i uspostavite kontakt s policijskom centralom četiri. Lin Wenzu je izvukao zaključak na temelju saznanja, pomisli catherine, daje svatko tko dobrovoljno vozi kola u Hong Kongu ili lud ili ima za toodređeni razlog. On je brzo i potpuno angažirao svoje baze. - Mladić mi jenetom rezervirao kola u Bonham Strand Eastu. On to očito nije pročitao. - Našao ti je kola u ovo doba? - Sada upravo ispisuje kreditni račun. Misliš li da će on ovo vidjeti?

- Ne brini se za njega. On je još na praksi, a ja mu mogu reći bilo što ion će to uzeti zdravo za gotovo. Drugi nije takav; njemu se strašno sviđamoje mjesto. Pričeka) ovdje. Skloni se s vidika. Teng je prišao tezgi dok je uznemireni službenik zvjerao pogledom unaokolosa slojem odrezaka za kreditnu karticu u ruci. Lee Teng je uzeo te naplatneformulare i stavio ih u džep. - To neće biti potrebno -rekao mu je. - Našaklijentica je izmijenila mišljenje. Našla je prijatelja u predvorju kojiće je odvesti. - O? Onda moram reći našem kolegi da ne brine. Budući da je iznos iznad



granice, on to radi za mene. Ja sam još nekako nesiguran pa je on ponudio... Teng mu znakom pokaže da ušuti, a on je pošao drugom službeniku poredtelefona s druge strane tezge. - Možete mi dati karticu i zaboraviti..268.na poziv. Večeras sam imao previše uzbuđenih dama! Ova je našla drugi načinprijevoza.

- Svakako, gospodine Teng - rekao je drugi službenik s poštovanjem. Predaoje kreditnu karticu, brzo se ispričao telefonistu na liniji i spustioslušalicu.- Loša večer. - Teng je slegnuo ramenima, okrenuo se i brzo se zaputio uprenapučeno predvorje kavane. Prišao je čatherini izvlačeći lisnicu. - Ako si kratka u novcu, ja ću to pokriti. Ne upotrebljavaj ovo. - Nisam, kako ti kažeš, kratka kod kuće ili u banci, ali ne nosim mnogonovaca sa sobom. To je jedno od nepisanih pravila.- Jedno od boljih - rekao je Teng i kimnuo.Staplesova je uzela novčanice iz Tengove ruke i pogledala u Kineza. - Želiš li objašnjenje? - upita ga.- Nije potrebno, catherine. Bez obzira na to što kaže centrala četiri, ja

znam da si ti dobra osoba, a kad ne bi bila i kad bi pobjegla, tako da višenikad ne vidim svoj novac, ja i nadalje imam u dobro, zahvaljujući tebi,mnogo tisuća hongkonških dolara. - Ja neću nigdje pobjeći, Teng.- Nećeš ni pješački, uvjeravam te. Jedan od vozača mi nešto priličnoduguje, a on je sada u garaži. On će te odvesti do tvojih kola u BonhamStrandu. Odvest ću te dolje. - Sa mnom je još netko. Ja je izvlačim iz Hong Konga. Ona je u ženskomtoaletu.- Čekat ću u hodniku. Požuri. - Ponekad mislim da vrijeme prolazi brže kad smo pretrpani problemima -rekao je drugi službenik na recepciji. Bio je stariji službenik koji seobratio svom mlađem kolegi što je još bio na obuci. Dok je to govorio,neopazice je uzeo računalni ispis koji je bio ispod tezge i neupadljivo gastavio u džep. - Ako ste u pravu, gospodinu Tengu je vrijeme brzo prošlo jer je jedva biopetnaest minuta slobodan otkad smo došli na dužnost prije dva sata. On jevrlo dobar, zar ne?- Pomaže mu što nema kose na glavi. Ljudi gledaju na nj kao da je mudarčak kad ne može ponuditi nijednu razboritu riječ. - Ipak, on ima načina s ljudima. Ja želim da jednog dana budem sasvim naliknjemu.- Izgubi nešto kose - rekao je drugi službenik. - U međuvremenu, budućida nas nitko ne gnjavi, ja moram otići do toaleta. Usput, tek za slu-269

čaj da mi ikad ustreba rent-a-acar agencija koja je otvorena u ovo doba,to je bila agencija Apex na Bonham Strand Eastu, zar ne?- O, da.- To je vrlo pažljivo s tvoje strane. - Jednostavno sam išao popisom. Bila je blizu kraja. - Neki od nas bi se zaustavili još prije. Treba te pohvaliti. - Previše ste dobri spram jednog nevrijednog učenika. - Ja ti samo želim uvijek sve najbolje - rekao je stariji službenik. - Imajto uvijek na pameti.



Stariji muškarac je napustio tezgu. Oprezno je prolazio pored palmi uloncima dok nije ugledao Leeja Tenga. Noćni concierge je stajao na početkuhodnika s desne strane; to je bilo dovoljno. Čekao je onu ženu. Službenikse brzo okrenuo i uspinjao se stubištem do niza trgovina s manje dostojanstvanego je bilo primjereno. Zurilo mu se pa je ušao u prvi bou-tique na vrhustepeništa.

- Hotelski posao - rekao je prodavačici koja se dosađivala. Zgrabio jeslušalicu s telefona na zidu iza staklene vitrine u kojoj je bilo izloženoblistavo drago kamenje. Zvao je.- Policijska centrala četiri. - Vaša direktiva, sir, u pogledu Kanađanke, gospođe Staples... - Imate li neku informaciju?- Vjerujem da imam, sir, ali sam u neprilici da je prenesem.- O čemu se radi? Ovo je hitan slučaj, vladina stvar! - Molim vas da me razumijete, časnice, ja sam samo niži službenik, a mogućeje da se noćni concierge ne sjeća vaše direktive. On je vrlo zaposlen čovjek. - Sto pokušavate reći? - Dakle, časnice - sir - žena koju sam čuo da pita za conciergea neobično

je slična opisu u vladinoj direktivi. Ali našao bih se u velikom škripcuako se sazna da sam vas ja nazvao.- Bit ćete zaštićeni. Možete ostati anonimni. Koja je informacija? - Dakle, sir, čuo sam... - S opreznom dvosmislenošću, prvi pomoćnislužbenik učinio je sve najbolje za sebe, a srijedom toga sve najgore zasvog pretpostavljenog, Leeja Tenga. Njegove konačne riječi, međutim, bilesu koncizne i nedvosmislene: - To je rent-a-car agencija Apex u Bonham StrandEastu. Predlažem vam da požurite jer je na putu prema tome mjestu. Rani večernji promet bio je manje gust nego u vrijeme odlaska s posla, alijoš golem. Bio je to razlog zašto su Catherine i Marie u nedoumici gle-270dale jedna u drugu na stražnjim sjedištima Mandarinove limuzine; umjestoda ubrza u neočekivani prazni prostor ispred sebe, vozač je skrenuo s golemimautomobilom na prazni dio pločnika u Bonham Strand Eastu. Ni sa jedne straneulice nije bilo znaka agencije za iznajmljivanje automobila.- Zašto se zaustavljamo? - oštro ga je upitala Staplesova. - Instrukcije gospodina Tenga, gospođo... - odgovorio je vozač okre-nuvšise prema putnicima. - Ja ću zaključati kola i preduključiti sirenu za uzbunu.Nitko vam neće smetati jer u takvu slučaju bljeskaju ispod sve četiri kvake. - To je utješno, ali me zanima zašto nas ne povezete do kola. - Ja ću vam dovesti kola, gospođo... - Kako, molim vas?- Nalog gospodina Tenga. Bio je vrlo čvrst, a sada propisano telefoniragaraži Apex. Ona je u sljedećoj ulici, gospođo... odmah ću se vratiti. -Vozačje skinuo kapu i jaknu i oboje položio na sjedište, uključio alarm i izišao.

- Kako ti to shvaćaš? - upita Marie; prebacila je desnu nogu preko koljenai pritisla papirnate ubruse koje je donijela iz toaleta na stopala. - Imašli povjerenja u tog Tenga?- Da, imam - odgovorila je Catherine iznenađena izraza lica. - Ja to ne mogurazumjeti. On je očito ekstra oprezan - ali to su ekstra rizici za njega- a ne znam zašto. Kao što sam ti rekla u Mandarinu, taj računalni ispiso meni je rekao »vladina uprava«. Preko tih dviju riječi se ne prelazi olakou Hong Kongu. Sto to radi? I zašto? - Očito je da ti ja ne mogu odgovoriti na to - rekla je Marie - ali sam nešto



opazila.- Što to? - Vidjela sam način kako gleda u tebe. Nisam sigurna da si ti opazila. - Što? - Rekla bih da si mu vrlo draga.- Njemu... draga?

- To je jedan način da se to kaže. Postoje jači načini, dakako. Staplesovaje okrenula glavu i pogledala kroz prozor. - O, moj Boze — prošaptala je. - O čemu se radi? - Prije kratkog vremena, u Mandarinu, a zbog razloga koji su previšebesmisleni da bi ih se analiziralo - počelo je s glupom ženom u stoli odčinčile - mislila sam o Owenu.- Owen?- Moj bivši muž. 271- Owne Staples? Bankar. Owen Staples?- To je moje prezime i to je moj dječak - bio moj dječak. Tih dana se

zadržavalo stečeno prezime. - Nikad mi nisi rekla da je tvoj muž Owen Staples. - Nikad me nisi pitala, draga moja.- Ti si suvisla, Catherine.- Pretpostavljam da nisam - odgovorila je Staplesova tresući glavom. - Alisam razmišljala o tome kako smo se Owen i ja sreli prije nekoliko godinau Torontu. Bili smo uz čašicu u Mavfair Clubu i tad sam saznala o njemu onošto ranije nikad ne bih povjerovala. Bila sam iskreno sretna zbog njegausprkos činjenici da me to kopile gotovo natjeralo da zaplačem. - Catherine, za ime Božje, kakve to ima veze sa sadašnjicom? - Ima veze s Tengom. I mi smo jedne večeri pošli da nešto popijemo, ne uMandarinu, dakako, već u kavani na obali, u Kowloonu. Rekao je da ne bi biodobar kumir za mene da me vide s njim na otoku.- Zašto ne? - To sam i ja rekla. Vidiš, on me štitio onda kao što me sada štiti. A moždasam ga krivo razumjela. Uzela sam da on jednostavno traži dodatni izvorzarade, ali sam se možda strašno varala. - Na koji način? - Te večeri je rekao nešto čudno. Rekao je da želi da okolnosti bududrugačije, da razlike među ljudima ne budu tako očite i da te razlike tolikone uznemiravaju druge ljude. Dakako, ja sam prihvatila njegove banalnostikao prilično amaterski pokušaj u okviru... vještine življenja, kako seizrazio moj bivši muž. Možda je to bilo nešto drugo. Kad su im se oči susrele, Marie se tiho smijala. - Draga, draga Catherine.Čovjek je zaljubljen u tebe.

- Kriste u Calgaryjuuo\ To mi nije potrebno!Lin Wenzu je sjedio na prednjem sjedištu vozila dva MI-6; njegov strpljivipogled bio je uperen na ulaz u agenciju Apex u Bonham Strand Eastu. Sve jebilo u redu; za nekoliko minuta će obje žene biti u njegovom pritvoru. Jedanod njegovih ljudi je otišao unutra i razgovarao s dispečerom. Agent jepokazao osobnu kartu koja je jasno govorila da je službenik uvaženog organavlasti pa mu je preplašeni službenik spremno pružio knjigu večernjihubilježbi. Dispečer je doista imao rezervaciju za gospođu CatherinuStaples, ali je ona otkazala, automobil je dodijeljen drugom imenu, imenu



vozača iz hotela. A budući da gospođa Catherine Staples 150 Popularna uzrečica u Kanadi; u gradu Calgaryju podignut je visoki križs razapetim Isusom Kristom. (op. prev.)272više nije imala namjeru unajmiti kola, dispečer nije vidio razloga da pozovepolicijsku kontrolu četiri. Što se imalo reći? I ne, sigurno ne, nitko drugi

nije mogao uzeti ta kola jer su bila rezervirana za Mandarina.Sve je u redu, mislio je Lin. Victoria Peak će osjetiti golemo olakšanjekad se s tom viješću pojavi u sterilnoj kući. Major je točno znao riječikoje će izreći: »Žene su uhvaćene - žena je uhvaćena.« Čovjek u košuljikratkih rukava prošao je kroz vrata agencije preko ulice. Linu se učinilokao da oklijeva i bilo je nešto... Odjednom se pojavio taksi i major se nagnuopa se uhvatio kvake - čovjek koji je oklijevao bio je zaboravljen. - Budite na oprezu, momci - rekao je Lin u mikrofon pripojen radiju nakomandnoj ploči. - Moramo biti vrlo brzi i vrlo neupadljivi. Arbuth-nostRoad se ovdje ne može dopustiti. I bez oružja, dakako. Spremni, sad! Ali nije bilo razloga zbog čega bi trebalo biti spreman; taksi se odvezaodalje i nitko nije izišao iz njega.

- Vozilo tri! - rekao je otresito. - Uzmite tu registraciju i pozovitepoduzeće čiji je to taksi! Želim ih u radiovezi. Točno utvrdite zašto jenjihov taksi bio ovdje. Još bolje, slijedite ga i radite kako vam budemgovorio. Možda su to te žene. - Vjerujem da je bio samo jedan muškarac na stražnjem sjedištu, gospodine- rekao je vozač. - Možda su se sagnule ispod sjedišta! Proklete oči. Muškarac, kažeš? - Da, sir.- Njušim pokvarenu lignju. - Zašto majore? - Kad bih znao, smrad ne bi bio tako jak.Čekanje je nastavljeno, a golemi Lin Wenzu stao se znojiti. Zamiruće suncebacalo je i zasljepljujuće narančasto svjetlo kroz vozačevo staklo i džepovetamnih sjena duž Bonham Strand Easta. - Predugo je - major prošapće sebi. Začu se škripa na radiju. - Imamo izvještaj taksi-kompanije, sir.- Da čujem! - Vozač taksija o kome se radi nastoji pronaći neko uvozno poduzeće u BonhamStrand Eastu, ali je svom putniku rekao da je ta adresa zacijelo na BonhamStrand Westu. Očito je da je njegov putnik jako ljut. Izišao je i novac baciou prozor. To je bilo prije nekoliko trenutaka.- Prekinite i vratite se ovamo - naredio je Lin i gledao kako se preko uliceotvaraju vrata garaže agencije Apex. Pojavio se automobil i skrenuonalijevo; za upravljačem je sjedio čovjek u košulji kratkih rukava.Sad se znoj cijedio niz majorovo lice. Nešto nije bilo u redu; neki drugi

red je nadigrao taj red. Sto ga je tu kopkalo? Sto je to?273- Njega! — viknuo je Lin iznenađeno vozaču. -Sir?- Zgužvana bijela košulja, ali hlače izglačane poput čelika. Uniforma!Vozač! Okreni se! Prati ga. Vozač je držao ruku na sireni prekinuvši liniju prometa, a onda u U-zaokretuusmjerio kola u suprotnom smjeru dok je major izdavao naređenja svojimljudima. Jednome je naredio da ostane u agenciji Apex, a drugima da započnunovu trku.



- Aiya! - uzviknuo je vozač i pritisnuo kočnice koje su škripale do točkezaustavljanja jer je velika smeđa limuzina dogrmjela iz pokrajnje ulice iblokirala put. Kola su se jedva dotakla: vladin automobil je jedva dotakaolijeva stražnja vrata automobila. - Feng si! - zaurlao je vozač limuzine, nazvavši Linova vozača ludim psom.Iskočio je iz svog golemog automobila da vidi je li mu oštećeno vozilo.

- Lai! Lai! — vriskao je majorov vozač; iskočio je iz kola spreman za borbu. - Prestani! - zagrmio je Wenzu. Samo ga potjeraj odavde!- On neće da se makne, sir! - Reci mu da se mora maknuti! Pokaži mu svoju identifikaciju! Sav promet je stao; sirene su urlale, a ljudi u automobilima i na ulicibijesno su vikali. Major je zatvorio oči i zatresao glavom, nemoćan. Nijemogao ništa učiniti, već izići iz kola. A to je učinio i čovjek iz limuzine. Sredovječni Kinez proćelave glave. - Pretpostavljam da imamo problem - kratko će Lee Teng. - Ja vas znadem! - viknuo je Lin. - Mandarin!- Poznaju me mnogi koji imaju profinjeni ukus da posjećuju naš fini hotel,gospodine; bojim se da ja ne mogu uzvratiti istom mjerom. Jeste li vi bili

naš gost, sir? - Sto vi radite ovdje?- Ja sam na povjerljivu zadatku za džentlmena iz Mandarina, a nemam namjerureći išta dalje. - Prokletstvo - prokletstvo! Izaslana je vladina direktiva! Kanađanka poimenu Staples! Jedan od vaših ljudi nas je nazvao! - Ja nemam pojma o čemu vi govorite. Posljednji sat sam proveo pokušavajućiriješiti problem za našeg gosta koji je večeras pozvan na bal u GovernmentHouseu. Bio bih sretan da vam dadem ime tog gosta - ako vaš položajto opravdava.- Moj položaj to odobrava! Ponavljam! Zašto ste nas zaustavili? - Mislim da je to bio čovjek koji je projurio kroz svjetla koja su semijenjala.274- Nije tako! - vriskao je Linov vozač. - Onda je to stvar za sud - rekao je Lee Teng. - Možemo li nastaviti vožnju? - Ne još - odgovorio je major približivši se conciergeu Mandarina. - Opetponavljam. Vaš je hotel primio vladinu direktivu. U njoj je jasno rečenoda bi žena koja se preziva Staples mogla iznajmiti kola, a vi o tome morateizvijestiti policijsku centralu četiri. - Onda ja ponavljam, sir. Nisam bio pored svog deska više od jednog sata,niti sam vidio takvu direktivu kakvu opisujete. Međutim, u suradnji s vašimneviđenim vjerodajnicama, reći ću vam da za sva iznajmljivanja kola postojipostupak koji mora teći preko mog prvog pomoćnika, čovjeka, sasvim iskreno,kojega sam na mnogim područjima našao u kompromitira-jućoj situaciji.

- Ali vi ste ovdje!- Koliko gostiju iz Mandarina ima navečer posla u Bonham Strand Eastu, sir?Prihvatite slučajnu podudarnost. - Vaše mi se oči smiju, Zhongguo ren. - Bez smijeha, sir. Ja ću nastaviti. Šteta je mala. - Uopće mi nije stalo ako vi i vaši ljudi morate ostati tamo cijelu noć -rekaoje ambasador Havilland. - To je jedina pukotina koju imamo. Prema onome štoste opisali, ona će vratiti kola i uzeti svoja. Prokletstvo, sutra poslijepodne u četiri sata je kanadsko-američka konferencija o strategiji. Ona se





s posljedicama!151 Kratica za ruski Komitet gosudarstvenoj bezopasnosti, Komitet državnesigurnosti; (op. prev.)276 ....19Naslonjen u naslonjaču Bourne je izvadio kućicu okidača iz njezina

udubljenja i pod svjetlom podne svjetiljke provjeravao cijev pištolja. Toje bila ponavljana, nepotrebna vježba; cijev je bila čista kao sunce. Uprotekla četiri sata on je D'Anjouov pištolj očistio tri puta, tri puta gaje rastavo i svaki put nauljio mehanizam sve dok svaki djelić kovine nijeblistao. To mu je oduzelo vrijeme. Proučio je D'Anjouov arsenal oružja ieksploziva, ali budući da je najveći dio opreme bio zapečaćen u kutijama,vjerojatno osiguran protiv krađe, on se usredotočio na jedan pištolj. Mogaoje ograničeno koračati u Francuzovu stanu u Rua das Lorchas, iznad MacaovogPorto Interiora - ili Unutrašnje luke - a sporazumjeli su se da on nećeizlaziti za danjeg svjetla. Unutra je bio siguran, najsigurniji u Macau.D'Anjou, koji je mijenjao stanove hirovito, iznajmio je stan na obali prijemanje od dva tjedna služeći se lažnim imenom i advokatom kojeg nije ni

susreo, koji je opet zaposlio »rentora« da potpiše ugovor o iznajmljivanjušto je advokat poslao po kuriru svom nepoznatom klijentu putem garderobeu uvijek prepunom Plovećem casinu. Tako je postupao Philippe d'Anjou, bivšiEcho iz Meduze.Jason je sastavio oružje, utisnuo metke u magazin pa ga ugurao u ručicu.Ustao je i otišao do prozora s pištoljem u ruci. Preko vodenog prostranstvabila je Kina, tako pristupačna svakome tko zna procedure koje proizlaze izobične ljudske pohlepe. Nema ništa novo pod suncem još od vremena faraona- kad su granice u pitanju. Postavljene su da bi se preko njih prelazilo- ovako ili onako.Pogledao je na sat. Bilo je blizu pet sati; poslijepodnevno sunce sespuštalo. D'Anjou ga je nazvao iz Hong Konga u podne. Francuz je otišao uHotel Peninsula s Bourneovim ključem kod sebe, spakirao kovčeg, ali nijeodjavio sobu. Trebao je uzeti hidrogliser u jedan sat da se vrati u Macao.Gdje je? Putovanje bi jedva potrajalo jedan sat, a od gata u Macau do Rua277des Lorchas nema više od deset minuta taksijem. Ali predvidivost nije bilaEchova jaka strana.Fragmenti uspomene na Meduzu vraćali su se Jasonu izazvani prisustvomD'Anjoua. Iako su bila bolna i zastrašujuća, neka su sjećanja izazvalastanovitu ugodu, opet zahvaljujući Francuzu. Ne samo da je D'Anjou biosavršeni lažac kad je to najviše trebalo i oportunist prvog reda, već jebio i izuzetno domišljat. Iznad svega, Francuz je bio pragmatičar. To jedokazao u Parizu, a ta su sjećanja jasna. Ako kasni, za to postoji dobarrazlog. Ako se ne pojavi, on je mrtav. A to posljednje nije bilo Bourneu

prihvatljivo. D'Anjou je mogao učiniti nešto što bi Jason volio iznad svegasam izvršiti, ali se nije usudio riskirati Marijin život. Već je dovoljanrizik što ga je trag samozvanca-ubojice doveo u Macao, ali dok se bude držaopodalje od Hotela Lisboa, imao je povjerenja u svoje instinkte. Bit ćesakriven od onih koji ga traže - koji traže nekoga tko barem iz daljinepodsjeća na njega po visini, građi, boji. Nekoga tko postavlja pitanja uHotelu Lisboa.Jedan poziv iz tog hotela taipanu u Hong Kong i Marie je mrtva. Tai-pan nijesamo zaprijetio - prijetnje su često bile beznačajna varka - već je



upotrijebio mnogo smrtonosnije sredstvo. Nakon vike i pošto je svoju velikuruku sručio na slabašnu stolicu, mirno je dao svoju riječ: Marie bi umrla.To je obećanje dao čovjek koji poštuje svoja obećanja, drži svoju riječ. Ali ipak, unatoč svemu tome, David Webb je osjećao nešto što nije mogao točnoodrediti. Oko tog golemog taipana bilo je nešto veće od života, od zbilje;bilo je to nešto s pozornice, nešto s kvalitetama opere, što nije ni u kakvoj

svezi s njegovom krupnoćom. Kao da je svoj veliki obujam iskoristio kaoprednost na način kojim se rijetko služe ljudi takve građe; nije se nikakolibio da svoju tjelesninu iskoristi kao sredstvo za impresioniranje. Tkoje taipan? Odgovor je u Hotelu Lisboa, a budući da se on ne usuđuje sam poćionamo, poslužit će mu D'Anjouova vještina. Francuzu je rekao malo; sad ćemu reći više. Opisat će mu dvostruko okrutno umorstvo, oružje uzi i kazatće mu da je jedna od žrtava bila žena moćnog taipana. D'Anjou će pitati onošto on ne smije pitati, a ako bude odgovora, on će za korak biti bliže Marie. Igraj scenarij. - Alexander Conklin.Čiji scenarij? — David Webb.Gubiš vrijeme! - Jason Bourne. Pronađi samozvanca. Uhvati ga! Tihi koraci u vanjskom hodniku. Jason se okrenuo kao čigra i tiho potrčao

do zida, naslonivši se leđima; pištolj je usmjerio na vrata koja će gasakriti kad se budu otvarala. Ključ je bio oprezno, mirno stavljen u bravu.Vrata su se polako otvorila.Bourne je vratima udario uljeza, okrenuo se i zgrabio osupnutu figuru.Uvukao ga je unutra, nogom zalupio vrata i uperio pištolj u glavu čovjekakoji je pao odbacivši kovčeg i vrlo veliki paket. Bio je to D'Anjou. - To je jedan način da ti se rasprska glava, Echo! - Sacre-bleu!132 To je također posljednji put kad ću biti smotren prematebi! Ti sebe ne vidiš, Delta. Izgledaš kao onda u Tam Quanu, danima bezsna. Mislio sam da se odmaraš. Kratki blijesak druge uspomene. - U Tam Quanu - rekao je Jason - rekao simi da moram spavati, je li tako? Sakrili smo se u grmlju, ti si formiraokrug oko mene i jebeno uporno si mi naredio da odspavam, što sam zamalo iučinio. - Bio je to čisti samouslužni zahtjev. Mi se nismo mogli izvući s togmjesta, jedino si ti mogao.- Tada si mi nešto rekao. Sto je to bilo? Slušao sam. - Objasnio sam ti da je odmor jednako oružje kao bilo koji instrument kratkeigle ili vatreni mehanizam koji je čovjek ikad izumio. - Poslije sam upotrebljavao varijaciju. To je postalo mojim aksiomom.- Tako sam zadovoljan što si bio toliko pametan da slušaš starije. Moguli molim ustati? Hoćeš li molim spustiti taj prokleti pištolj? - O, žao mi je. - Nemamo vremena - rekao je D'Anjou; ustao je, ali je kovčeg ostavio na podu.Poderao je papir velikog paketa. U njemu je bila izglačana odjeća sivožute

boje, dvije korice s pojasom i dvije kape sa štitnicima; sve je bacio nastolicu. - To su uniforme. U džepu imam primjerene isprave. Bojim se da samte nadišao rangom, Delta, ali i godine imaju svoju privilegiju. - To su uniforme hongkonške policije. - Kowloonske, da budem točniji. Možda nam se pruži prilika, Delta! Zbogtoga sam toliko zakasnio s povratkom. Aerodrom Kai-tak! Mjere sigurnostisu goleme, baš ono što samozvanac želi da bi dokazao da je bolji nego siti ikad bio! Nema garancije, dakako, ali bih ja stavio život na to -to jeklasični izazov za opsjednutog manijaka. »Nagomilajte svoje snage, ja ću



se probiti kroz njih!« S jednim takvim ubojstvom on nanovo uspostavljalegendu o svojoj potpunoj nepobjedivosti. To je on, uvjeren sam u to!- Počni od početka - naredi mu Bourne.- Da, dok se oblačimo - suglasio se Francuz koji je skinuo košulju iotkopčavao hlače. - Požuri! Preko puta imam motorni čamac. Četiri stotinekonjskih sila. Možemo biti u Kowloonu za četrdeset i pet minuta. Evo! Ovo

je tvoje! Mon Dieu, novac koji sam potrošio nagoni me na povraćanje!1 Sveta nebesa! (franc); (op. prev.)- Kineske patrole - rekao je Jason; skinuo je svoju odjeću i uzeo uniformu.Tako će raspaliti po nama da će nas istjerati iz vode! - Idiote, ne puca se u svakoga, a i među njima ima trulih šljiva, a i onihkoji, kako je svugdje u svijetu, drugačije postupaju zbog nekih specijalnihinteresa svoje zemlje. S nekim poznatim brodovima se pregovara radiovezomu šifri. Nakon svega, među nama ima i časti. Kako ti misliš da mi prevozimosvoju robu? Kako misliš da ostajemo na životu? Sastajemo se u dražicamakineskih otoka The Sa Wei i plaćamo što treba platiti, premda njihovaobavještajna služba zna što radi. Požuri! - Što je s aerodromom? Zašto si tako siguran da je to on?

- Krunski guverner. Ubojstva.- Sto kažeš? - uzvikne Bourne, osupnut.- Hodao sam iz Hotela Peninsula do Star Ferrya s tvojim kovčegom. To jekratka udaljenost, a ferry-boat je brži od taksija kroz tunel. Kad samprolazio pored Kowloon Police Hilla u ulici Salisburv, ugledao sam devetpatrolnih kola kako jure brzinom kad je hitnoća u pitanju, jedna za drugima,a sva skreću nalijevo, što nije put do skladišta. To me se dojmilo čudnim- da, dvoja ili troja kola za neku lokalnu erupciju, ali sedam? Bio je todobar kumir, kako ovdašnji kažu. Pozvao sam svog kontakta na Hillu i bioje susretljiv - osim toga, to više i nije neka interna tajna. Rekao je daću, ostanem li u blizini, vidjeti još deset kola, dvadeset karavana, a sviće tijekom iduća dva sata krenuti prema Kai-taku. Oni koje sam vidio - tosu izvidnički timovi koji će pretražiti teren. Preko svojih izvora upodzemlju primili su glas da će biti izvršen pokušaj ubojstva krunskogguvernera.- Pojedinosti! - oštro je komandirao Bourne; zakopčao je hlače i uzeo dugukošulju kaki boje koja je služila kao jakna ispod pojasa s redenikom punimmetaka.- Guverner će večeras doletjeti iz Pekinga sa svojom pratnjom iz ForeignOfficea u društvu još jedne kineske delegacije koja će ovdje pregovarati.Bit će novinara, televizijskih ekipa, svakoga. Obje vlade žele da se događajdobro medijski pokrije. Sutra će se održati zajednički sastanak između svihpregovarača i vođa financijskog sektora. - Ugovor '97?- Još jedna runda u beskrajnom prosipanju riječi u vezi s Ugovorom. Ali u

interesu svih nas, moli se da razgovori proteku ugodno.- Scenarij - tiho će Jason koji je stajao kao ukopan. - Kakav scenarij?- Onaj koji si ti donio, scenarij s užarenim žicama između Pekinga iGovernment Housea. Ubiti krunskog guvernera za vicepremijera? Onda28Qmožda ministra vanjskih poslova za istaknutog člana Centralnog komiteta -premijera za predsjednika? Kako daleko to ide? Koliko izabranih ubojstavadok ne dođe do točke sloma? Koliko do trenutka kad roditelj ne želi otrpjeti



neposlušno dijete i umaršira u Hong Kong? Cijeli svijet se raspametio inajluđi scenarij nalazi potvrdu u zbilji. To bi se moglo dogoditi. Moždaželi da se to dogodi. D'Anjou je stajao nepomično držeći ruke na opasaču s koricama i zlokobnimredenikom punim mjedenih zrna. - Ono što sam ja rekao, nije više odspekulacije zasnovane na ubojstvima nasumce koja je izvršio opsjednuti

ubojica koji prihvaća takve ugovore bez ikakve diskriminacije. S jedne idruge strane ima dovoljno pohlepe i političke korupcije koje opravdavajutakvu spekulaciju. U svim velikim državama niču poznate i nepoznatepolitičke korupcije. I u malima. Ti si govorio o planu, organiziranom planuda se Hong Kong rastepe do točke kad glavna zemlja sve preuzima u svoje ruke,premda to nije stav službene politike te zemlje. - Scenarij - ponovio je Jason Bourne. - Što je zamršeniji, to se doimajednostavnijim.Krovovi aerodroma Kai-tak bili su načičkani policajcima, a kordonipolicajaca bili su kod izlaza koji vode do mjesta za stajanje i tunela kodulaznih šaltera te na području za prtljagu. Vani, na golemom prostranstvucrnog makadama, jakim reflektorima su se pridružila stalno pomična, oštrija

reflektorska svjetla koja su ispitivala svako motorno vozilo, svakicentimetar vidljiva terena. Televizijske ekipe su odmatale kablove podbrižnim pogledima, dok su televizijski i drugi novinari koji će sepridošlicama obratiti pitanjima, stajali pored kola s uređajima zaozvučenje i uvježbavali izgovor na tuce jezika. Drugi reporteri i fotografizadržani su iza izlaznih vrata; aerodromsko osoblje je preko prijenosnihzvučnika obavještavalo da će uskoro biti na polju postavljena konopcimaograđena mjesta za sve legitimne novinare s primjerenim propusnicama kojeje izdala uprava Kai-taka. Bilo je to pravo ludilo. A onda se dogodilo neštosasvim neočekivano kad se iznenadna oluja s kišom sručila na kolonijudošavši iz tame zapadnog horizonta. Još jedan jesenski potop. - Samozvanca prati dobra sreća - dobar kumir - kao što kažu, zar ne? - rekaoje D'Anjou dok su on i Bourne marširali s četom policajaca kroz pokriveniprolaz načinjen od nabranog lima do jednog od velikih han-gara za popravke.Bubetanje krupnih mlazova kiše bilo je zaglušujuće. - Sreća nema veze s tim - odgovorio je Jason. - On je proučio meteorološkeizvještaje čak od Sichuana. Svaki ih aerodrom ima. On je to pregledao jučer,ako ne i prije dva dana. I vrijeme je oružje, Echo. 281- Pa ipak, on ne može diktirati dolazak krunskog guvernera u kineskomavionu. Oni često satima kasne, obično kasne satima. - Ali ne danima, obične ne. Kad je kowloonska policija dobila riječ onamjeravanom pokušaju? - Pitao sam ga da mi točno kaže - odgovori Francuz. - Jutros oko jedanaesti trideset.

- A avion iz Pekinga treba doći večeras u neko vrijeme? - Da, rekao sam ti to. Novinarima i televiziji su naredili da budu ovdjedo devet sati.- Proučio je izvještaje o vremenu. Mogućnosti se ukazuju. Zgrabiš ih. - A to moraš ti učiniti, Delta! Misli poput njega, budi on! To je naša šansa! - Sto misliš da radim?... Kad dođemo do hangara, ja želim zbrisati. Hoćeli mi to omogućiti tvoja zamjenska identifikacija? - Ja sam zapovjednik britanskog sektora iz Mongkokove okružne policije.



- Doista ne znam, ali je to bilo najbolje što sam mogao učiniti. - Ne zvučiš britanski. - Tko će to znati ovdje na Kai-taku, staro momče15 ? - Britanci.- Izbjegavat ću ih. Moj je kineski bolji od tvoga. Zhongguo ren će topoštivati. Bit će ti slobodno da vrludaš unaokolo.

- Moram - odgovori Jason Bourne. - Jer, ako je to tvoj komandos, ja ga želimprije nego ga itko primijeti! Ovdje. Sada!Osoblje održavanja aerodroma u sjajnožutim kišnim kabanicama nosilo jeokonopljene stupice iz hangara s visokom kupolom. Zatim je stigao pun kamionžutih ogrtača za policijski odred; policajci su ih hvatali u zraku dok suim ih bacali iz vozila. Obukavši ih, policajci su formirali nekoliko grupada prime upute od svojih pretpostavljenih. Iz meteža su brzo nicalanaređenja, a metežu su pripomogli i dolazak zbunjenih vojnika i problemikoji je izazvao nagli prolom oblaka. Bila je to vrsta reda u koji Bournenije imao povjerenja. Bilo je to preglatko, prekonvencionalno za posao kojiih čeka. Redovi svijetlo odjevenih vojnika koji marširaju naprijed bili suna krivom mjestu s krivom taktikom kad treba pronaći gerilce - čak jednog

čovjeka uvježbanog u gerilskom ratovanju. Svaki policajac u žutoj kabanicibio je i upozorenje i meta - a bio je i nešto drugo. Bio je pijun. Svakije mogao biti zamijenjen drugim odjevenim na isti način, 153 Kad Amerikanac upotrebljava engl. frazu old chap, staro momče, to čini radi oponašanja ili blagog ruganja, (op. prev.) 2S2.što ne bi bio nikakav problem za ubojicu koji je vješt preobrazbi uneprijatelja.Pa ipak, strategija infiltracije radi ubojstva bila je samoubilačka, a Jasonje znao da se njegov samozvanac nije priklonio takvoj sudbini. Ukoliko...ukoliko oružje koje će biti upotrijebljeno nema tako nisku zvučnu razinuda bi ga pokrilo bubnjanje kiše... ali i tada bi se moglo dogoditi da ciljne reagira trenutačno. Na prvi znak guvernerova padanja bio bi postavljenkordon oko mjesta događaja, svaki bi izlaz bio blokiran, svakom u blizinibilo bi puščanom cijevi naređeno da ostane na mjestu. Odgođena reakcija?Mala zračna strelica koja na mjestu udara ostavi trag uboda iglom, manjadosada koju se otjera kao dosadnu muhu, a smrtonosna kap otrova ulazi ukrvotok izazivajući smrt polako, ali neizbježno, a vrijeme gubi na značenju.To je mogućnost, ali, opet, treba savladati previše prepreka, a savršenatočnost pogotka zahtijevala je veću blizinu od granice oružja sa stlačenimzrakom. Krunski guverner će nesumnjivo nositi zaštitni prsluk, a gađanjeu lice ne dolazi u obzir. Facijalni mišići prenaglašavaju bol, a svaki stranipredmet koji bi ostvario kontakt tako blizu očiju izazvao bi neposrednu idramatičnu reakciju. Tako su još ostavljene ruke i vrat; ruke su bilepremalena meta, a može se pretpostaviti da će se brzo kretati; vrat je

jednostavno suviše ograničeno područje. Puška velike snage na krovu? Puškaneporecive točnosti s infracrvenim teleskopskim ciljnikom? Druga mogućnost- zamjena kišnih kabanica. Ali, opet, to bi bio samoubilački potez jer bitakvo oružje izazvalo usamljeni prasak, a stavljanje prigušivača bismanjilo točnost puške do točke kad se u takvo oružje ne može pouzdati.Okolnosti su protiv ubojice na krovu. Ubojstvo bi bilo suviše vidljivo. A ubojstvo je sve. Bourne je to znao, osobito u određenim okolnostima.D'Anjou je imao pravo. Na mjestu su svi činitelji za spektakularno ubojstvo.Carlos Šakal ne bi više tražio - a ne bi ni Jason Bourne, razmišljao je David



Webb. Izvesti tu nakanu usprkos izuzetnim mjerama sigurnosti okrunilo binovoga »Bournea« kao kralja tog bolesnog zanata. Onda kako? Kojim će seizborom poslužiti? A pošto odluka bude donesena, koji je najbolji načinbijega, najdjelotvorniji, najostvarljiviji?Jedna od televizijskih kola s kompliciranom opremom bila bi suviše očitosredstvo za bijeg. Osoblje za održavanje aviona, koje sada dolazi na posao,

provjereno je i pregledano; pretražili su ih i dvaput i triput; neku stranuosobu bi se odmah primijetilo. Svi će novinari proći kroz elektronska vratakoja upozoravaju na svaki metalni predmet teži od deset mili-grama. Akrovovi ne dolaze u obzir. Kako, onda?283- Ti si čist! - rekao mu je D'Anjou koji se odjednom pojavio držeći papiru ruci.- Ovo je potpisao prefekt policije Kai-taka.- Sto si mu rekao?- Da si Židov kojeg je Mossad154 podučio u antiterorističkim aktivnostima,a sada si kod nas u okviru programa razmjene. Riječ će se prenijeti dalje. - Zaboga, ja ne govorim hebrejski!

- Tko ovdje govori? Otresi ramena i nastavi svojim podnošljivim francuskim- koji ovdje govore, ali vrlo loše. S tim možeš proći. - Ti si nemoguć, tebi je to poznato, zar ne? - Ja znam da je Delta, kad je bio naš vođa u Meduzi, rekao komandi Sajgonda neće poći na teren bez »starog Echa«. - Nema sumnje da sam bio sišao s uma. - Njime si tada znatno manje vladao, dopuštam ti. - Hvala mnogo, Echo. Poželi mi sreću. - Tebi nije potrebna sreća - odgovorio je Francuz. - Ti si Delta. Uvijekćeš biti Delta. Skinuvši jarkožutu kišnu kabanicu i kapu sa štitnikom, Bourne je krenuoprema hangaru i pokazao svoju propusnicu stražarima pored vrata hangara.Na udaljenosti su predstavnici novinstva prolazili kroz elektronska vratai uputili se prema stupićima povezanima debelim konopcem. Mikrofoni supostavljeni na rub poletne staze, a policiji su se pridružile patrole namotociklima pa je oko područja za konferenciju za novinare stvoren gustipolukrug. Pripreme su bile uglavnom gotove, sve sigurnosne snage bile suna mjestu, medijska oprema je bila spremna za upotrebu. Avion iz Pekingase očito stao spuštati po pljusku. Sletit će za nekoliko minuta, minuta zakoje bi Jason poželio da potraju. Treba toliko toga učiniti, a tako je malovremena za pretraživanje. Gdje? Sto? Sve je bilo i moguće i nemoguće. Kojuće opciju uzeti ubojica? Kojom prednošću će se poslužiti z,a savršenoubojstvo? I kako bi najlogičnije mogao pobjeći s mjesta ubojstva? Bourne je razmatrao svaki izbor kojeg se mogao sjetiti i svaki je isključio.Razmisli opet! I opet! Ostale su samo minute. Hodaj unaokolo i počni od

početka...početka. Premisa: ubojstvo krunskog guvernera. Uvjeti: na prvipogled sve je čvrsto stegnuto, a sigurnosna policija uperenih pušaka zauzelaje krovove, blokirala svaki ulaz, svaki izlaz, svako stubište i dizalo, ' Izraelska obavještajna i kontraobavještajna organizacija (op. prev.) 284Svi su u radiovezi. Okolnosti nadvladavaju svaku pomisao na uspješnu akciju.Samoubojstvo... Pa ipak će samozvanac-ubojica naći da su te iste tolikonegativne okolnosti - neodoljive. D'Anjou je opet bio u pravu: spektakularnoubojstvo pod takvim okolnostima učvrstilo bi nadmoć ubojice -ili ponovo



učvrstilo. Što je Francuz rekao? S jednim takvim ubojstvom on opetuspostavlja legendu u svojoj nepobjedivosti.Tko? Kada? Kako? Misli! Gledaj!Pljusak je namočio njegovu uniformu kowloonske policije. Stalno je brisaovodu s lica, a hodajući je virio u sve i svakoga. Ništa! A onda se iz daljinezačuo prigušeni zvuk mlaznih motora. Mlažnjak iz Pekinga se konačno

približavao udaljenom kraju poletno-sletne staze. Prizemljivao je.Jason je proučavao gomilu koja je stajala iza prostora ograđenih stupićima.Uslužna vlada Hong Konga, iz poštovanja prema Pekingu, a i zbog želje dadogađaj bude »potpuno pokriven«, osigurala je pončo, platna i jeftine džepnekišne ogrtače za svakog tko je želio. Osoblje Kai-taka suprotstavilo sezahtjevu medija da konferencija za novinare bude održana unutra, u zgradiaerodroma, izjavivši - mudro i bez objašnjenja - da to nije u interesusigurnosti. Izjave će biti kratke, sve će potrajati ne više od pet - šestminuta. Zacijelo će ugledni predstavnici novinarskog establi-šmentaotrpjeti malo kiše za jedan tako važan događaj. Fotografi? Meta! Kamere su dodavane kroz vrata, ali nisu sve »kamere« snimane. Mogao se umetnuti srazmjerno jednostavan uređaj, dobro učvršćen

na prostoru za leće, a snažni okidajući mehanizam bi istjerao metak - ilistrelicu - uz pomoć teleskopskog tražila. Da li bi to bio način? Da li seubojica odlučio za taj izbor očekujući da kameru zgazi pod nogama, a druguizvuče iz džepa, prolazeći brzo rubom gomile s vjerodajnicama koje su bileisto tako autentične kao D'Anjouova za »antitero-rista« iz Mossada? Mogućeje.Veliki mlažnjak se spustio na stazu, a Bourne je brzo ušao u ograđenopodručje približavajući se svakom fotografu kojeg je mogao vidjeti tražeći- tražeći čovjeka koji je izgledao poput njega. Bilo je preko dvadeset ljudis fotografskim aparatima; pomahnitao je kad je avion iz Pekinga staotaksirati prema gomili, a reflektori su se usredotočili na prostor okomikrofona i televizijskih ekipa. Išao je od jednog fotografa do drugog, brzoutvrđivao da li bi taj čovjek mogao biti ubojica; gledao je li držanjeuspravno, nije li lice kozmetički dotjerano ili preinačeno. Opet ništa!Nitko! On ga mora pronaći, uhvatiti ga! Prije nego ga pronađe netko drugi.Ubojstvo nije bilo u igri, bilo mu je nevažno! Ništa nije bilo važno osimMarie!285Vrati se početku! Meta - krunski guverner. Uvjeti - vrlo negativni zaubojstvo, meta pod maksimalnim osiguranjem, nesumnjivo zaštićen osobnimoklopom, čitav korpus sigurnosti je poslušan, discipliniran, oficiri držečvrsto sve u svojim rukama... Početak? Nešto nedostaje. Pođi onamo. Krunskiguverner - meta, jedno ubojstvo. Način ubijanja: samoubojstvo isključujesve osim naprave s odgođenom reakcijom - zračna strelica, kuglica - pa ipak,zahtjevi točnosti čine takvo oružje nelogičnim, a glasni pucanj

konvencionalnog pištolja bi odmah aktivirao sve snage sigurnosti Odgoda?Odložena akcija, ne reakcija! Početak, prva pretpostavka bila je kriva! Metanije samo guverner u ime Krune. Ne jedno ubojstvo, već višestruka ubijanjabez razlike! Koliko je to spektakularnije! Koliko je to djelotvornije zamanijaka koji želi baciti Hong Kong u kaos! A kaos će početi odmah sa snagamasigurnosti. Nered, bijeg!Bourneove su misli jurile kao pomamne dok je prolazio kroz gomilu osjećajućikišu, zvjerajući očima u svakom smjeru. Nastojao se sjetiti svakog oružjakoje je nekad poznavao. Oružja koje bi moglo biti ispaljeno ili otpušteno



tiho, neupadljivo, s ograničenog, gusto napučenog područja čije jedjelovanje odgođeno dovoljno dugo da ubojica može promijeniti položaj inesmetano umaći. Jedini uređaj koji mu je padao na pamet bila je granata,ali tu je ideju odmah napustio. Zatim mu padne na pamet dinamit s vremenskimupaljačem ili plastigue1 . S posljednjim se moglo lakše rukovati u smisluodgađanja i skrivanja. Plastični eksplozivi mogu se vremenski podesiti da

eksplodiraju u razmacima od minute i dijelova minute, a ne samo nekolikosekundi; može ih se sakriti u malim kutijama ili zamotanim paketima, čaku uskim kovčežićima - ili većim kovčežićima koji su tobože ispunjenifotografskom opremom koju ne mora nositi fotograf. Opet je krenuo u gomilunovinara i fotografa pretražujući pogledom crni makadam ispod hlača i suknjatražeći usamljeni kontejner koji mirno čeka na tvrdom asfaltu. Logika gaje natjerala da se usredotoči na muškarce i žene najbliže ograđenimprostorima. U njegovim mislima »paket« nije morao biti duži od dvadeset petcentimetara ako je širi, a dvadeset ih se može staviti u diplomatskikovčežić. Manji naboj ne bi ubio pregovarače obiju vlada. Aerodromska susvjetla jaka, ali su stvarala tisuće sjena, tamne džepove u mraku. Poželioje da je ponio baterijsku svjetiljku -uvijek je nosio jednu, pa makar u

pisaljki, jer je i to oružje! Zašto je zaboravio? Onda je s iznenađenjemugledao svjetla baterijskih svjetiljki kako se presijecaju na crnom tluaerodroma jureći između istih hlača i suknja gdje je on pretraživao.Sigurnosna policija je stigla do iste teorije, a zašto i ne 155 Plastika (franc); eksploziv hladetinaste primljive grade koji sestavlja oko detonatora; najprije je proizveden u Francuskoj, (op. prev.)286bi? Aerodrom La Guardia, 1972; aerodrom Lod, Tel Aviv, 1974; Rue De Bac,Pariz, 1975; Harrods156, London, 1982. I pola tuceta od Teherana do Bejruta;zašto ne bi? Oni su bili u toku, on nije. Njegove su misli bile spore - aon to ne može dozvoliti! Tko? Gdje?Golemi službeni 747 Narodne Republike pojavio se kao velika srebrna ptica.Mlazni motori su grmjeli kroz kišu pa su se stišali dok je pilot manevriraozauzimajući položaj na nepoznatom zemljištu. Vrata su se otvorila i počelaje parada. Dvojica šefova britanske i kineske delegacije pojavila su sezajedno na vratima. Mahali su i zajednički klicali po metalnim ljestvama,jedan u besprijekornoj odjeći Whitehalla, drugi u običnoj kineskoj uniformibez čina i oznaka. Slijedila su ih dva reda pomoćnika i ađutanata. Zapadnjacii orijentalci su namještali lica za kamere i međusobno prijateljskipozirali. Sefovi su se približavali mikrofonima. Glasovi koji su jednoličnonadirali iz zvučnika i kroz kišu sljedećih minuta bili su Jasonunerazgovijetni. Dio misli bavio se ceremonijom pod svjetlom reflektora, aveći dio pozabavio se konačnim traženjem - jer će to biti konačno. Ako jesamozvanac tu, on ga mora pronaći - prije ubojstva, prije kaosa! Ali,

prokletstvo, gdje? Bourne je izašao izvan konopaca, daleko na desno, kakobi bolje vidio što se događa. Stražar se suprostavio; Jason je pokazaočovjeku svoju propusnicu i ostao nepokretan proučavajući televizijskuekipu, njihov izgled, oči, opremu. Ako je ubojica među njima, tko je on? »Izražavamo zajedničko zadovoljstvo što možemo objaviti da je učinjendaljnji napredak u vezi s Ugovorima. Mi iz Ujedinjenog kraljevstva...!« »Mi iz Narodne Republike Kine - jedine istinske Kine na licu zemlje-izražavamo želju za ostvarenjem bliskih veza s onima koji žele...!« Govori su bili isprekidani kad je svaki vođa želio podržati svog



istovrs-nika, ali ipak dajući na znanje svijetu da ima još mnogo toga o čemutreba pregovarati. Ispod uljudnosti su probijali napetost, verbalniplacebo157 i plastični osmijesi. A Jason nije našao ništa na što bi se mogaousredotočiti, ništa, pa je obrisao čelo i kimnuo stražaru, a zatim sepodvukao ispod konopca i opet se vrati u gomilu okupljenu iza ograđenaprostora. Probijao se prema lijevoj strani konferencije za novinare.

Odjednom je Bourneov pogled privukao niz automobilskih svjetala na kiši kojisu skrenuli na pistu na udaljenom kraju polja da bi automobili ubrzali premaavionu koji je stajao na postaji. A onda, kao na znak, začu se gromoglasanaplauz. Kratka ceremonija je bila završena, što je 156 Londonska najveća robna kuća na svijetu pred kojom su irski nacionalisti1982. aktivirali bombu koja je ubila pet prolaznika, (op. prev.)57 U medicini neaktivna tvar koja se daje pacijentu koji inzistira primatilijek pa mu je korisna kao psihološka prijevara ili se upotrebljava zaispitivanje djelotvornosti novog lijeka, (op. prev.)287.označio dolazak službenih limuzina, svaka s motociklističkom pratnjomizmeđu delegacija te gomile novinara i fotografa. Policija je okruživala

sva televizijska kola naredivši svima, osim dvojici unaprijed izabranihkamermana, da uđu u kola. Bio je to trenutak. Ako se išta treba dogoditi, sada će se dogoditi. Akoće instrument smrti biti postavljen, ako je naboj trebao eksplodirati uvremenskom razmaku od minute ili manje, trebao je sada buditi postavljen!!Metar i po do dva sa svoje lijeve strane opazio je oficira policijskogkontingenta, visokog muškarca čije su se oči brzo kretale poput Jasonovih.Jason se nagnuo prema čovjeku i progovorio kineski držeći svoju propusnicukoju je rukom štitio od kiše. - Ja sam čovjek iz Mossada! - vikao je nastojećise glasom probiti kroz aplauz.- Da, ja znam za vas! - vikao je policajac. - Rekli su mi. Zahvalni smo vamšto ste ovdje! - Imate li baterijsku svjetiljku - neko svjetlo?- Da, naravno. Želite li to? - Veoma!- Evo.- Očistite mi put! - naredio je Bourne pokazujući oficiru kretnjama da gaslijedi. - Nemam vremena za pokazivanje papira!- Zacijelo! - Kinez je išao za njim i presreo stražara koji je upravo htiozaustaviti Jasona - pucajući u njega ako bude potrebno. - Pusti ga! On jejedan od nas! On je treniran za ovakve stvari!- Židov iz Mossada? - To je on.- Rečeno nam je. Hvala vam, sir... Ali, dakako, on me ne može razumjeti. - Prilično je čudno, ali može. On govori i Guandong hua.

- U Food Streetu postoji restoran koji oni nazivaju Kosur158, a uslu-žujenašim jelima... Bourne je sada bio između limuzina i prostora ograđenog konopcima. Dok jehodao uz liniju konopaca, svjetiljku je uperio na crni makadam, a naređenjaje izdavao na kineskom i engleskom - vikao je, ali i nije vikao; to su bilezapovijedi razumna čovjeka koji je, možda, korak-dva unazad objašnjavajućionima iza sebe. Stigao je do vodeće limuzine na kojoj su bile zastave VelikeBritanije i Narodne Republike, prva zdesna, a druga slijeva, što je značiloda je Engleska domaćin, a Kina gost. Predstavnici su se vozili zajedno. Jason



je usredotočio pažnju na tlo; egzaltirani putnici su se spre-158 Iskrivljeno od jidiškog kosher, košer: jelo koje se priprema požidovskim dijetetskim propisima (op. prev.)mali ući u dugačka kola sa svojim najvjernijim pomoćnicima dok ih je pratiojednolični pljesak. To se dogodilo, ali Bourne nije bio siguran što je to bilo! Njegovo lijevo

rame dotaknulo je nečije rame i dodir je bio električan. Čovjek kojeg jedotakao najprije se nagnuo naprijed, a zatim je tijelo vratio natrag takvomžestinom da je Jason izgubio ravnotežu. Okrenuo se i pogledao čovjeka namotociklu policijske pratnje, a zatim je podigao baterijsku svjetiljku dapogleda tamni plastični oval šljema.Udarila ga je munja; oštre nazupčene strijele slamale su se o njegovulubanju, a oči su mu se zakivale dok se nastojao prilagoditi nevjerojatnomprizoru. Zurio je u sebe — od prije samo nekoliko godina! Tamne crte izanepropusnog šljema su njegove, njegove! To je komandosi Samozvanac!Ubojica!Oči koje su mu uzvraćale pogled također su iskazivale strah, ali su bilebrže od Webbovih. Neznančeva ravna, ali ukočena ruka pojuri i sruči se na

Jasonov vrat presjekavši mu i riječi i misli. Bourne je pao unazad, nesposoban da vikne, držeći se za vrat, dok se ubojica nagnuo s motociklai ustao. Projurio je pored Jasona i podvukao se pod konopac.Uhvatite ga! Ulovite ga!... Marte! Riječi su bile odsutne - samo suhisterične misli tiho vrištale u Bourneovoj svijesti. Pokušao je povratiti,što je osjetio kao praskavi zasjek u grlu, skočio je preko konopca i uroniou gomilu slijedeći trag srušenih tijela koje je ubojica obarao u bijegu. - Zaustavite ga! - Samo se posljednja riječ pojavila iz Jasonova grla; bioje to hrapavi šapat. - Pustite me da prođem! Posljednje riječi su bile čujne, ali ga nitko nije slušao. Negdje blizuterminala muzika je svirala zanemarujući pljusak. Put je zatvoren! Posvuda samo ljudi, ljudi, ljudi! Pronađite ga! Uhvatitega! Marie! Nestao je. Isceznuo je! - Pustite me da ga prođem! - vrisnuo je;riječi su mu sada jasne, ali se nitko nije na njih osvrtao. Trzao se, vukaose, gurao prema rubu gomile gdje se suočio s drugom gomilom iza staklenihvrata terminala.Nitko! Ništa! Ubojica je otišao! Ubojica? Ubojstvo!Bila je to limuzina, vodeća limuzina sa zastavama obiju zemalja! To je meta!Negdje u automobilu ili ispod njega je tihi mehanizam koji će ga dignutiu zrak i tako ubiti šefove obiju delegacija. Rezultat - scenarij... kaos.Preuzimanje!Bourne se okrenuo i grozničavim pogledom tražio nekoga od autoriteta.Dvadeset metara iza konopca, stojeći u stavu mirno dok su svirali engleskuhimnu, bio je oficir kowloonske policije. Za opasačem je imao

289,radio. Prilika! Limuzine su počele svoj dostojanstveni mimohod premanevidljivom izlazu s aerodroma.Jason je trznuo konopac, podigao ga i srušio stupič pa se trkom uputio premaniskom, uspravnom kineskom oficiru. - Xun su! - zagrmjelo je.- Shemma? - odgovorio je iznenađeni čovjek i instinktivno pošao rukom popištolj u koricama za pašom. - Zaustavite ih! Automobile, limuzine! Onu naprijed!- O čemu govorite? Tko ste vi?



Bourne je zamalo udario čovjeka koliko se osjećao nemoćnim - Mos-sad! -riknuo je.- Vi ste onaj iz Izraela? Čuo sam... - Slušajte me! Uključite radio i recite im da se zaustave! Neka svi odmahizađu iz tih kola! Kola će eksplodirati! Brzo! Oficir je kroz kišu pogledao u Jasonove oči, jednom kimnuo i izvukao radio.

- Ovo je hitno! Očistite kanal i brzo mi dajte Crvenu zvijezdu jedan. Odmah!- Sva kola! - prekinu ga Bourne. - Kažite im da napuste formaciju! - Promjena! - vikao je oficir. - Pažnja svim kolima. Dajte mi vezu s njima!- Napetim, ali kontroliranim glasom, Kinez je govorio jasno, naglašavajućisvaku riječ. - Ovdje je Kolonija pet i imamo hitan slučaj. Sa mnom je čovjek iz Mossadai ja prenosim njegove upute na temelju kojih treba odmah nastupiti. Crvenazvijezda jedan neka se odmah zaustavi i neka svi izađu iz kola i potrče dase sklone. Sva druga kola neka skrenu lijevo prema sredini polja, što daljeod Crvene zvijezde jedan. Izvršite odmah! Osupnuta gomila gledala je udaljene automobile čiji su motori radili ujednozvučju. Pet limuzina se iskralo iz formacije i pojurilo u udaljeni mrak

aerodroma. Prva kola su se zaustavila uz škripu kotača; otvorila su se vrata,ljudi su potrčali u svim smjerovima. Dogodilo se nakon osam sekundi. Limuzina nazvana Crvena zvijezda jedaneksplodirala je dvanaest metara od otvorena izlaza. Gorući metal i razbijenostaklo poletjeli su zavojito u zrak, vrativši se zajedno s pljuskom; glazbaje prestala svirati usred daha.Peking, 2},2 5 hIznad sjevernih predgrađa Pekinga je veliki ograđeni prostor o kojemu serijetko govori i zacijelo nije za javnu inspekciju. Glavni je razlog sigur-159 To je nekad doista bilo. Sada su unutar te enklave i dječja igrališta,a jedan dio žitelja se iselio u druge dijelove Pekinga. Taj je prediodjelomično naslijeđen, a djelomično izgrađen nakon pobjede revolucije.Danas je dostupan i drugima pa tu čak stanuju i neki stranci, diplomati,(op. prev.)290nost, ali tu je i element zbunjenosti za takvo društvo jednakih. Unutar tevelike pošumljene enklave nalaze se vile najmoćnijih osoba Kine.159Ograđeni prostor je bio obavijen tajnom, što nije ni čudo ako znamo da ječitav kompleks ograđen visokim zidom od sivog kamena, da ulaz čuvaju očvrslivojni veterani, a da gustim šumama stalno patroliraju psi. A ako je netkospreman razmišljati ili nagađati o društvenim ili političkim odnosima kojise ovdje gaje trebalo bi napomenuti da se nijedna vila ne može vidjeti izdruge jer je svaka građevina okružena svojim unutrašnjim zidom, a čuvarisu osobno odabrani nakon godina poslušnosti i povjerenja. Ime, kad jeizgovoreno, glasi Brdo nefritskog tornja, ali se ne odnosi na geološko brdo,

već na golemi brežuljak koji s uzdiže iznad ostalih. Tu su živjeli, kad ihje pratila politička sreća, ljudi poput Mao Zedonga, Liu Shaoqija, Lin Biaai Zhou Enlaija. Među osobama koje sada tu žive bio je i čovjek za kojeg semislilo da oblikuje ekonomsku sudbinu Narodne Republike. Svjetsko novinstvoga je jednostavno spominjala kao Shenga, a ime se odmah prepoznavalo.Njegovo puno ime je Sheng Chou Yang.160Smeđa limuzina jurila je cestom duž koje je bio visoki sivi zid. Kola suse približavala vratima broj šest. Kao da je zabrinut, vozač je naglo zakočioi kola su skliznula prema ulazu zaustavivši se nekoliko centimetara od





- S našim ključnim čovjekom u kowloonskoj policiji. On je zapanjen i, žaomi je što to moram reći, mislim da je prestrašen. Nekoliko je puta spomenuoMacao, a meni se nije sviđao njegov glas. - On je mrtav.- Prenijet ću vaše upute. - Bojim se da nećeš moći. - Sheng je načinio kretnju lijevom rukom i posegnuo

ispod niskog stola; desna mu je ruka bila u sjeni. - Dođi platiti svojuposlušnost Kuomintangu - naredio mu je.Glasnik je prišao ministru. Nisko se nagnuo i uzeo lijevu ruku velikogčovjeka. Sheng je podigao desnu ruku. U njoj je bio pištolj. 292 ,,.,..,Uslijedila je eksplozija u kojoj je glasniku prsla glava. Fragmenti lubanjei tkiva popadali su u umjetna jezerca s ljiljanima. Oficir se pojavio ispodnadsvođenog dijela kad se tijelo trgnulo od sudara s bijelim šljunkom. - Ukloni ga - naredio je Sheng. - Suviše je čuo, suviše je saznao... suvišeje predstavljao.- Svakako, ministre.- I stupi u vezu s čovjekom u Macau. Imam upute za njega koje treba odmah

provesti dok vatre u Kowloonu još obasjavaju nebo. Želim da dođe ovamo. Kad se oficir približavao mrtvom glasniku, Sheng je odjednom ustao i polakokrenuo do najbližeg jezerca; kad je stao, lice su mu osvjetljavala svjetlaispod vode. Opet je progovorio; glas mu je bio jednolik, ali ispunjen ciljem.- Uskoro čitav Hong Kong i teritoriji - rekao je zureći u ploveće listovevodenog ljiljana. - Ubrzo zatim - cijela Kina.- Vi vodite, ministre - rekao je oficir gledajući u Shenga pogledom kojije gorio od privrženosti. - Mi slijedimo. Marš koji ste obećali - počeo je.Vraćamo se našoj Majci i zemlja će opet biti naša. - Da, bit će - suglasio se Sheng Chou Yang. - Nas se ne može opovrgnuti.Mene se ne može opovrgnuti. .293.20Oko podneva tog paralizirajućeg dana kad je Kai-tak bio samo aerodrom, ane polje za ubojstvo, ambasador Havilland je opisao zapanjenoj CatheriniStaples glavne okosnice Shengove zavjere s korijenima u Kuo-mintangu. Cilj:konzorcij taipana s centralnim vođom čiji je sin Sheng koji preuzima HongKong i pretvara koloniju u financijsko carstvo samih urotnika. Neizbježanrezultat: zavjera ne bi uspjela, a bijesni div kakav je Narodna Republika,udario bi sa svoje strane, umarširao u Hong Kong, poništio Ugovore i bacioDaleki istok u kaos. U sličnim bi okolnostima tako mogla nastupiti svakavlada, a ne samo kineska. U krajnjoj nevjerici, Catherine je zahtijevaladokaze pa je do 2,15 h dvaput pročitala dugački dosje State Departmenta oSheng Chou Yangu na kojem je bila oznaka »vrhunska tajna«, ali se nastavilažestoko suprotstavljati jer točnost autorstva nije mogla biti verificirana.

U 3,30 h su je odveli u radiosobu pa joj je putem satelitskog prijenosa sascramblerom čovjek po imenu Raillv, iz Vijeća nacionalne sigurnosti uWashingtonu, iznio čitav niz »činjenica«. - Vi ste samo glas, gospodine Raillv - rekla je Staplesova. - Kako moguznati da niste u podnožju Peaka u Wanchaiju.U tom se trenutku začuo glasni klik na liniji, a onda joj se obratio glaskoji su Catherine i svijet dobro poznavali: - Ovdje je predsjednikSjedinjenih Država, gospođo Staples. Ako sumnjate u to, predlažem vam danazovete svoj konzulat. Zatražite od njih da se spoje s Bijelom kućom



diplomatskim telefonom i neka zatraže potvrdu našeg prijenosa. Ja ćuzadržati liniju. Vi ćete dobiti potvrdu. U ovom trenutku nisam zauzet ničimboljim - ništa nije važnije. Tresući glavom i nakratko zatvorivši oči, Catherine je mirno odgovorila:- Ja vam vjerujem, gospodine predsjedniče. - Zaboravite na mene, vjerujte u ono što ste čuli. To je istina.

- To je tako nevjerojatno - nezamislivo...294-Ja nisam stručnjak, gospođo Staples, a nikad to nisam ni potvrdio, ali niideja o trojanskom konju nije bila vrlo vjerojatna. U redu, to može bitilegenda i Menelajeva je žena možda bajka iznikla u mašti pripovjedača uzlogorsku vatru, ali zamisao je vrijedna - postala je simbolom neprijateljakoji iznutra uništava svog protivnika.- Menelaj...?- Ne vjerujte medijima, ja sam pročitao knjigu-dvije. Ali vjerujte našimljudima, gospođo Staples. Vi ste nam potrebni. Ja ću nazvati vašeg premijeraako će to pomoći, ali, pošteno rečeno, radije ne bih. On će možda smatratipotrebnim da razgovara s drugima.

- Ne, gospodine predsjedniče. Suzdržljivost jest sve. Ja počinjem shvaćatiambasadora Havillanda.- Vi ste ispred mene. Ja ga ne razumijem uvijek.- Možda je bolje tako, sir. U 3 sata i 58 minuta upućen je hitan poziv - najviši prioritet - sterilnojkući na Victoria Peaku, ali nije bio ni za ambasadora, ni za državnogpodtajnika McAllistera. Bio je za majora Lina Wenzua. Nakon tog pozivauslijedilo je zastrašujuće bdijenje koje je potrajalo četiri sata. Škrtainformacija je bila tako elektrizirajuća da je sva koncentracija bilausredotočena na krizu. Catherine Staples je telefonirala svom konzulatu ivisokom komesaru rekla da se ne osjeća dobro pa toga poslijepodneva nećeprisustvovati strateškoj konferenciji s Amerikancima. Njezina nazočnost usterilnoj kući bila je dobro došla. Ambasador Havilland je htio da starijaslužbenica vanjske službe sama vidi i shvati kako je Daleki istok blizuerupcije. Kako neizbježna greška ili Shenga ili njegovog ubojice možedovesti do tako drastične eksplozije da bi kineske trupe mogle zauzeti HongKong za nekoliko sati, što ne bi samo zaustavilo svjetsku trgovinu kolonije,već bi izazvalo i ljudsku patnju velikih razmjera - žestoki meteži na svimstranama, odredi smrti slijeva i zdesna koji iskorištavaju nezadovoljstvanastala još prije četrdeset godina, rasne i provincijske skupinenako-striješene jedna protiv druge i protiv vojske. Krv bi potekla ulicamai lukom, a sve bi se to prenijelo i na druge zemlje pa bi globalni rat postaoistinskom mogućnošću. On joj je to obrazlagao dok je Lin bijesno rukovaooko telefona izdajući naređenja, koordinirajući svoje ljude s kolonijalnompolicijom i službom sigurnosti na aerodromu.

Sve je započelo kad je major iz MI-6 prekrio dlanom slušalicu i mirnim glasomprogovorio u viktorijanskoj sobi Victoria Peaka: - Kai-tak večeras.Britansko-kineska delegacija. Ubojstvo. Meta je krunski guverner. Vjerujuda je to Jason Bourne.- Ja to ne mogu razumjeti! - protestirao je McAllister skočivši iznaslonjača. - To je prerano. Sheng nije spreman! Mi bismo imali baremnagovještaj o tome, kad bi bilo tako - službenu izjavu iz njegovaministarstva s nekakvom aluzijom na predloženu komisiju. To je krivo! - Krivi račun? - ledeno ga upita ambasador.





Golemi major se bez riječi okrenuo i izišao iz sobe. - Je li mudro pustitiga da ode? - upita McAllister dok su on, ambasador i Catherine Staplesgledali u vrata koja je zatvorio Lin.- Svakako - odgovori diplomat tajnih operacija.- Ja sam ovdje proveo nekoliko tjedana s MI-6 - nastavio je podtajnik, brzogovoreći. - U prošlosti je bilo i njegova neposluha.

- Jedino kad su mu naređenja davali ovdje postavljeni britanski oficiri smanje iskustva nego je on imao. Nikad nije bio prekoren; bio je u pravu.Kao što on zna da sam ja u pravu. - Kako možete biti tako sigurni? - Sto mislite, zašto je rekao da smo ga obogaljili? On to ne voli, aliprihvaća. - Havilland je zašao iza stola i okrenuo se Catherini. - Molim vas sjedite, gospođo Staples. - A Edwarde, rado bih te zamolio zauslugu, a ona nije ni u kakvoj vezi s povjerljivošću. Ti znaš koliko i jaznam, a vjerojatno si i bolje upućen u tekuća zbivanja, a ja ću te, bez ikakvesumnje, pozvati ako mi bude potrebna informacija. Međutim, ja bih želionasamo porazgovarati s gospođom Staples. - Svakako - rekao je podtajnik sakupljajući papire po stolu, dok je

Catherine sjela u naslonjač nasuprot diplomatu. - Ima mnogo toga o čemu moramrazmišljati. Ako ova stvar s Kai-takom nije šala - ako je to izravna Shengovanaredba - onda je on zasnovao strategiju koju nismo raz-297..matrali, a to je opasno. Na temelju svakog puta, svakog usmjerenja koje samispitivao, on mora svoju kuću za međusobno obračunavanje, svoju prokletuekonomsku komisiju, ponuditi u stabilnim okolnostima, ne nestabilnim. Onbi sve mogao rascijepati - ali on nije glup, on je briljantan. Sto to radi?- Razmotrite, ako želite - prekinu ga ambasador namrštivši se dok je sjedao- naš pristup s obratne strane, Edwarde. Umjesto da za vrijeme razdobljastabilnosti zasadi svoju financijsku klirinšku instituciju raznihtai-pana, on to čini u nestabilnosti - ali sa simpatijama - kako bi se brzovratio red. Ne bijesni div, već prije zaštitnički otac koji se brine za svojemocionalno smućeni izdanak želeći ga smiriti. - U ime kakve prednosti?- To se brzo događa, to je sve. Tko bi tako pomno ispitivao grupu uglednihfinancijera iz kolonije postavljenu na mjesto za vrijeme krize? Nakon svega,oni predstavljaju stabilnost. To je nešto o čemu treba razmisliti. Allister je držao papire u ruci i gledao u Havillanda. - To je za njega suvišenalik kockanju - rekao je. - Sheng riskira da izgubi kontrolu nadekspanzionistima, nad onim starim vojnim revolucionarima koji traže bilokakvu ispriku za ulazak u koloniju. Kriza zasnovana na nasilju sjajno biim išla na ruku. To je scenarij koji smo dali Webbu, a to je realistično. - Ukoliko Shengov položaj nije sada dovoljno jak da ih potisne. Kao štoste sami rekli, Sheng Chou Yang se pobrinuo da Kina zaradi mnogo novaca,

a ako je ikad postojao bazično kapitalistički nastrojen narod, onda su toKinezi. Oni imaju više od zdravog uvažavanja novca, to je opsjednutost. - Ali Kinezi osjećaju poštovanje prema starim ljudima iz Dugog marša161,a i to je opsjednutost. Bez tih ranih maoista većina kineskog mladogrukovodstva bili bi nepismeni seljaci koji savijaju leđa na njivi. Oni štujute stare vojnike. Sheng bi se izložio riziku sučeljavanja. - Tada postoji i alternativna teorija koja bi mogla biti kombinacijom onogo čemu oboje govorimo. Mi nismo kazali Webbu da se za neke od tih glasnijihvođa pekinške stare garde već mjesecima nije čulo. A u nekoliko slučajeva,



kad je bio objavljen službeni glas, ovaj ili onaj su umrli prirodnom smrćuili je bio tragičan incident, a u jednom je slučaju čovjek pao 161 Već legendarni događaj u nastanku suvremene Kine: marš dug 10.000kilometara u kojemu je sudjelovalo (1934.-35.) sto lisuća pripadnikakineske Crvene armije pod novoizabranim vodstvom KP na čelu s Mao Zedongom.Marš na koji su kineski revolucionari bili prisiljeni pred nadmoćnim

kuomintanškim snagama krenuo je iz Kiangsija, u jugoističnoj Kini, a završioje u Shensiju, u sjeverozapadnoj Kini. Samo oko 8000 ljudi je preživjeloDugi marš. (op. prev.) 29Su nemilost. A sada, ako je održiva naša pretpostavka da su barem neki odtih utišanih ljudi žrtve Shengova unajmljena pištolja... - Onda on učvršćuje svoj položaj eliminacijom - upadne mu u riječMcAllister.- Zapadnjaci su po cijelom Pekingu; hoteli su sasvim puni. Sto je još više- osobito jedan ubojica koji bi mogao biti bilo tko - neki ataše, poslovničovjek... kameleon.- A tko bi bolje od manipulativnog Shenga uspio organizirati tajne susrete

između njegovog Jasona Bournea i izabranih žrtava? Bio bi dobar bilo kojiizgovor, ali prvenstveno vojna visokotehnološka špijunaža. Mete bi skočilena to.- Ako je išta od ovog blizu istine, Sheng je mnogo dalje nego smo mi mislili.- Uzmite svoje papire. Tražite sve što vam treba od naše obavještajnestrukture i MI-6. Sve proučite, ali nađite nam ideju-vodilju, Edwarde. Akovečeras izgubimo krunskog guvernera, možda smo na putu da za nekoliko danaizgubimo Hong Kong. Zbog svih krivih razloga.- On će biti zaštićen - promrmljao je McAllister uputivši se prema vratimasmrknuta lica.- Na to računam - rekao je ambasador dok je podtajnik zatvarao vrata za sobom.Havilland se okrenuo Catherini Staples. - Da li me doista počinjeteshvaćati? - upita je.- Riječi i njihove zaplete da, ali ne i određene pojedinosti - odgovori muCatherine gledajući čudno u vrata koja je državni podtajnik netom zatvorio.- On je čudan čovjek, zar ne?- McAllister? -Da.- Da li vas on uzrujava?- Suprotno. On daje određenu vjerodostojnost svemu što ste mi rekli. Vi,taj čovjek Reillv - čak i vaš predsjednik, bojim se. - Staplesova se okrenulaambasadoru. - Govorim pošteno i iskreno. - Želim da bude tako. I razumijem valnu dužinu na kojoj ste. McAllister jejedan od najboljih analitičkih umova u State Departmentu, sjajni birokratkoji se nikad neće uzdići do razine svoje vrijednosti. - Zašto ne?

- Ja mislim da znate, ali ako ne znate, osjećate to. On je sasvim moralančovjek, a ta mu je moralnost stajala na putu napredovanju u službi. Da samja proklet njegovim osjećajem moralnog svetogrđa, ja nikad ne bih postaočovjek koji sam postao - a u svoju obranu, nikad ne bih postigao299ono što sam postigao. Ali ja mislim da i to znate. Toliko ste otprilike reklikad ste došli ovamo. - Sada ste vi iskreni. To cijenim.- Drago mi je. Ja želim da zrak između nas bude čist jer mi je potrebna



vaša pomoć. - Marie?- I izvan nje - odgovori Havilland. - Koje vas pojedinosti uznemira-vaju?Sto mogu razjasniti?- Ta klirinška kuća, ta komisija bankara i taipana koje će Sheng predložitida nadziru financijsku politiku kolonije...

- Dopustite mi da predvidim vaše pitanje. Na površni, oni će biti različitipo karakteru i položaju te nadasve prihvatljivi. Kao što sam rekaoMcAllisteru kad smo se prvi put sreli, da smo mislili da čitava ta luda shemazaslužuje molitvu, mi bismo se okrenuli na drugu stranu i zaželjeli imuspjeh, ali ona nema šanse. Svi moćni ljudi imaju neprijatelje; bit ćeskeptika ovdje u Hong Kongu i u Pekingu - ljubomornih grupa koje suisključene - a one će kopati dublje nego Sheng očekuje. Ja mislim da znatešto će naći. - Da svi putevi, iznad i ispod zemlje, vode u Rim. A Rim je ovdje taj taipan,Shengov otac, čije ime vaši selektivni dokumenti nikad ne spominju. On jepauk čija mreža doseže do svakog člana te financijske institucije. On ihnadzire. Zaboga, tko je zapravo on?

- Htio bih da znam - reče Havilland beživotnim glasom. - Vi doista ne znate? - iznenađeno ga upita Staplesova. - Kad bismo znali, život bi bio mnogo jednostavniji, a ja bih vam to rekao.Ja se s vama ne igram igara, mi nismo saznali tko je on. Koliko taipana imaovdje u Hong Kongu? Koliko fanatika želi uzvratiti udarac Pekingu na bilokoji mogući način, a sve za slavu Kuomintanga? Prema njihovoj tezi, Kinusu im ukrali, zemlju njihovih otaca, grobove njihovih predaka, njihoveposjede - sve. Mnogi su bili pošteni ljudi, gospođo Staples, ali drugi nisu.Političke vođe, ratnički feudalci, zemljoposjednici, neizmjerno bogati -to je bilo privilegirano društvo koje je uživalo na znoju i progonu milijuna.A ako to zvuči kao staro kljuse današnje kineske propagande, to je ipak bioklasičan slučaj jučerašnjeg izazova koji je izazvao takvu besmislicu. Prednama je šačica opsjednutih izbjeglica koji svoje žele natrag. Zaboravljajuna korupciju koja je dovela do njihova pada.- Jeste li ikad pomišljali da se sučelite sa Shengom? Privatno? - Dakako, a u njegovu je reagiranju sve suviše predvidivo. On bi glumiočovjeka koji je sramotno uvrijeđen pa bi nam odmah jasno stavio do znanjada će, ako ustrajemo u tim odvratnim fantazijama u pokušaju da ga 300diskreditiramo, proglasiti ništavnim Ugovore tvrdeći da je s ove strane biladvostruka igra pa bi odmah preveo Hong Kong u pekinšku ekonomsku orbitu.Rekao bi da bi mnogi pobornici stare linije u Pekingu aplaudirali takvompotezu, i bio bi u pravu. Tada bi pogledao u nas i vjerojatno rekao: »Gospodo,imate svoj izbor. Dobar dan«. - A ako biste Shengovu urotu objavili javnosti, dogodilo bi se isto to, i

on zna da to vi znate - rekla je Staplesova, namrštivši se. - Peking bipovukao ugovore, optužujući Tajvan i Zapad zbog miješanja. Njihovo je licecrveno kao cikla od isticanja interne kapitalističke korupcije pa marširajuna teritorij - zapravo, ne bi imali drugog izbora. A ono što srijedi jestekonomska propast.- Tako to mi čitamo - suglasio se Havilland.- Rješenje? - Ima samo jedno. Sheng.Staples je kimnula. - Teška lopta - rekla je.



- Najekstremniji čin, ako ste to mislili - To je očito što sam mislila - odvrati Catherine. - A Marijn suprug, tajWebb, on je bitan za rješenje? - Jason Bourne je bitan za rješenje, da. - Zato jer tog samozvanca, tog ubojicu koji se naziva Bourne, može uhvatitiu zamku samo izuzetan čovjek kojeg on revnosno imitira - kao što je rekao

McAllister, ali ne u ovom kontekstu. On uzima njegovo mjesto i izvlači Shengatamo gdje može primijeniti rješenje, ekstremno rješenje... Nebesa, on gaubija.- Da. Negdje u Kini, dakako.- U Kini... »dakako«? - Da. Tako da se to čini kao unutrašnje bratoubojstvo bez ikakvih vanjskihveza. Peking ne može optužiti nikoga osim nepoznatih neprijatelja Shengaunutar svoje hijerarhije. Bez obzira na to, u tom kritičnom času, ako seto dogodi, vjerojatno će biti nevažno. Svijet neće tjednima službeno čutiza Shengovu smrt, a kad to bude objavljeno, njegov »nagli odlazak« ćenesumnjivo biti pripisan srčanom udaru ili izljevu krvi u mozak, zacijelone ubojstvu. Div ne paradira svojim zastranjenjima, već ih sakriva.

- Što je baš ono što želite. - Prirodno. Svijet ide naprijed, taipani su odrezani od svog izvora,Shengova klirinška kuća pada kao kuća od karata, a razboriti ljudi časteUgovore u korist sviju... Ali smo mi daleko od toga, gospođo Staples. Započetak, danas, večeras, imamo Kai-tak. To bi mogao biti početak kraja, jermi nemamo hitnih protumjera s kojima možemo nastupiti. Ako vam se čini dasam miran, to je iluzija rođena u godinama skrivanja nape-301tosti. Moje su dvije utjehe u ovom trenutku činjenica da su kolonijalne snagesigurnosti među najboljima na zemlji i drugo - usprkos tragediji smrti -Peking je obaviješten o situaciji. Hong Kong ništa ne skriva, niti mu jestalo do toga. I tako, u određenom smislu, zaštita krunskog guvernerapostaje oboje: i zajednički rizik i zajednički pothvat. - Od kakve je to pomoći ako se dogodi najgore? - Vrijednost je psihološka. Može otkloniti pojavu ako ne i činjenicunestabilnosti jer je stanje hitnoće unaprijed označeno kao izolirani činnasilja s nakanom koji nije simptomatičan za nemir u koloniji. Iznad svega,informacija je stigla u obje ruke. Obje delegacije imaju svoju vojnupratnju; one će je upotrijebiti. - I tako se kriza može suzdržati zahvaljujući suptilnim točkama protokola.- Na osnovi onoga što mi je rečeno, vama ne trebaju nikakve lekcije ozadržavanju krize, ni o njezinu požurivanju. Osim toga, sve može skrenutisa žice jednim razvojem koji sve suptilnosti baca na hrpu smeća. Usprkossvemu što sam rekao, prestrašen sam do smrti. Ima toliko mjesta za pogreškuili krivo računanje - to su naši neprijatelji, gospođo Staples. Sve što

možemo učiniti je da čekamo, a čekanje je najteži dio, onaj koji najvišeiscrpljuje.- Ja imam drugih pitanja - reče Catherine. - Svakako pitajte što god zaželite. Navedite me da mislim, da se znojim,ako možete. To nam može oboma pomoći da misli otjeramo od čekanja. - Malo prije ste spomenuli moju spornu vještinu na području zadržavanjakrize. Ali ste dodali - mislim s više uvjerenja - da ja mogu i strmoglavitikrizu.- Žao mi je, nisam se mogao oduprijeti. To je loša navika.



- Pretpostavljam da ste mislili na atašea Johna Nelsona. - Koga?... O, da, mladić, iz konzulata. Što mu nedostaje u logici,nadoknađuje hrabrošću. - Varate se!- U sudu? - upita Havilland dok su mu se guste obrve nabrale u mlakomiznenađenju. - Doista?

- Ja ne opravdavam njegove slabosti, ali je on jedan od najboljih ljudi kojeimate. Njegov je profesionalni sud iznad onoga većine vašeg iskusnijegosoblja. Pitajte bilo koga u konzulatima tko je s njim konferirao. On jetakođer jedan od onih koji govore prokleto dobro kantonski. - Osim toga, on je kompromitirao operaciju s etiketom »vrhunska tajna« -kratko će diplomat. 302- Da nije, vi me ne biste pronašli. Ne biste došli na udaljenost ruke dalekood Marie St. Jacques, a to je mjesto na kojem ste sada. Na udaljenosti ruke.- »Na udaljenosti ruke«...? - Havilland se nagnuo naprijed, ljutitapogleda, ispitivački. - Vi je zacijelo ne namjeravate nastaviti skrivati.- Vjerojatno ne. Nisam odlučila.

- Moj Bože, ženo, nakon svega što vam je rečeno! Ona mora biti ovdje! Beznje smo izgubljeni, svi smo izgubljeni! Ako Webb pronađe da ona nije s nama,da je iščezla, on bi mogao poludjeti! Vi je morate izručiti! - U tome je stvar. Ja je mogu izručiti u bilo koje doba. To ne mora bitikad vi kažete. - Ne - zagrmio je ambasador. - Kada i ako naš Jason Bourne okonča svojzadatak, postavit će niz telefonskih poziva koji će mu omogućiti izravnuvezu sa ženom! - Ja vam neću dati telefonski broj - smotreno će Kanađanka. - Tako bih vam mogla dati i njezinu adresu.- Vi ne znate što radite! Sto trebam kazati da vas uvjerim? - Jednostavno. Johna Nelsona prekorite verbalno. Predložite mu da sesavjetuje, ako želite, ali ništa nemojte uvoditi u knjige i zadržite ga ovdjeu Hong Kongu gdje su najbolji uvjeti za priznanje njegovih vrijednosti.- Isuse Kriste! - eksplodirao je Havilland. - On je ovisnik o drogi!- To je smiješno, ali tipično za primitivnu reakciju jednog američkog»moralista« kad čuje nekoliko ključnih riječi. - Molim vas, gospođo Staples... - Drogirali su ga; on ne uzima droge. Njegova je granica tri votke-mar-tinijai voli djevojke. Dakako, nekoliko vaših muških atašea više voli dječake,a njihova je granica šest martinija, ali tko to broji? Iskreno rečeno, meneosobno uopće ne zanima što odrasli čine unutar četiri zida spavaće sobe -ja doista ne vjerujem da to na bilo koji način utječe na ono što oni radeizvan spavaće sobe - ali Washington pokazuje tu čudnu zabrinutost s...- U redu, gospođo Staples! Nelson je ukoren - ja sam ga ukorio - a generalni

konzul neće biti informiran niti će išta biti upisano u njegovudokumentaciju. Jeste li zadovolji?- Približavamo se nečemu. Nazovite ga ovog poslijepodneva i recite mu to.Osim toga, recite mu da svoje izvanprofesionalno ponašanje smiri za vlastitudobrobit.- To će mi biti zadovoljstvo. Ima li još nešto drugo? - Da, a bojim se da to ne znam reći a da vas ne uvrijedim. - To vas nije zbunjivalo do sada.- Zbunjuje me sada jer znam mnogo više nego sam znala prije tri sata.



- Onda me uvrijedite, draga gospodo.Catherine je zastala, a kad je progovorila njezin je glas bio krik da budeshvaćena. Bio je šuplji, ali ipak sonoran i ispunjavao je sobu. - Zašto?Zašto ste to učinili? Zar nije bilo drugog puta? - Pretpostavljam da mislite na gospođu Webb. - Dakako da mislim na gospođu Webb, a ništa manje na njezina muža! Pitala

sam vas ranije, imate li ikakvu predodžbu što ste im učinili? To jebarbarski, a ja to mislim u punoj ružnoći te riječi. Oboje ste ih staviliu neku vrstu srednjovjekovnog mučila i doslovce im rastrzali duh i tijelonatjeravši ih da žive sa poznajem da se možda više neće vidjeti, a svatkood njih vjeruje da krivom odlukom može izazvati smrt drugoga. Jedan američkipravnik je jednom postavio pitanje za vrijeme saslušanja u Senatu, a bojimse da vas i ja to moram upitati... Zar vi nemate osjećaj za ćudoređe,gospodine ambasadore?Havilland je umorno gledao u Staplesovu. - Ja imam osjećaj dužnosti -rekaoje umorna glasa i otegnuta lica. - Ja sam morao brzo razviti situaciju kojaće biti hitan odgovor, potpuna predanost neposrednoj akciji. To se zasnivalona jednom događaju u Webbovoj prošlosti, na groznoj stvari koja je kulturnog

mladog učenjaka preokrenula u - fraza kojom je bio opisan glasila je»vrhunski gerilac«. Meni je bio potreban taj čovjek, taj lovac, zbog svihrazloga o kojima sam čuo. On je ovdje, on lovi, a ja pretpostavljam da senjegovoj ženi nije naškodilo, a ništa drugo nam i nije bila namjera.- Događaj u Webbovoj prošlosti. To je bila njegova prva žena? U Kambodži? - Dakle, vi to znate?- Marie mi je to rekla. Njegovu ženu i dvoje djece ubio je usamljeni mlaznilovac koji se spustio nad rijeku i mitraljirao vodu u kojoj su se igrali.- Postao je drugi čovjek - rekao je Havilland klimajući. - Nešto je puklou njegovoj svijesti pa je to postao njegov rat unatoč činjenici što je imaomalo ili nimalo poštovanja prema Sajgonu. On je svoju užasnu bol zračio najedini način koji je tada znao, boreći se protiv neprijatelja koji mu jeukrao život. On bi obično preuzimao najzamršenije i najopasnije zadatke gdjesu ciljevi bili veći, mete unutar okvira zapovjednog osoblja. Jedan jeliječnik rekao da je Webb u svom duševnom iskrivljenju ubijao ubojice kojisu poticali druge bezumne ubojice. Pretpostavljam da to ima smisla.- A uhvativši njegovu drugu ženu u Maineu, vi ste izazvali sablast njegovaprvog gubitka. Događaj ga je okrenuo u »vrhunskog gerilca«, zatim u JasonaBournea, lovca na Carlosa Šakala.- Da, gospođo Staples, lovca - mirno ubaci diplomat. - Ja sam htio tog lovcaodmah na sceni. Nisam mogao trošiti vrijeme - ni minutu - a nisam znao nikakvadrugog puta da postignem rezultate.- On je učenjak orijentalist! - kriknula je Catherine. - On razumijedinamiku Orijenta mnogo bolje nego itko od nas, takozvanih eksperata. Nisteli ga mogli zazivati, obraćati se njegovu osjećaju za povijest,

naglašavajući mu posljedice onoga što bi se moglo dogoditi? - Možda je on učenjak, ali on je najprije čovjek koji vjeruje - s određenimopravdanjem - da ga je izdala njegova vlada. Zatražio je pomoć, a postavljenamu je stupica da ga se ubije. Nikakva moja preklinjanja ne bi prodrla kroztu prepreku.- Trebalo je da pokušate! - Izložiti se riziku odgađanja kad je svaki sat važan? Na neki način, menije žao što se niste nikad našli u mojem položaju. Tada bi me, možda, doistarazumjeli.



- Pitanje - reče Catherine i prkosno podigne ruku. - Što vas navodi na pomisaoda će David Webb poći u Kinu za Shengom ako nađe i uhvati samozvanca? Kaošto ja razumijem, dogovor je da on izruči čovjeka koji sebe naziva JasonomBourneom, a njemu se vraća Marie. - Tada u tom trenutku, ako se to dogodi. To je trenutak kad ćemo mu rećizašto smo učinili ono što smo učinili. Tada ćemo mi zazvati njegovu

dalekoistočnu stručnost i predočiti mu globalne posljedice makinacijaShenga i taipana. Ako nam okrene leđa, mi imamo nekoliko iskusnih terenskihagenata koji mogu uzeti njegovo mjesto. To nisu ljudi koje bismo rado povelisvojoj kući da nam upoznaju majku, ali su na raspolaganju i mogu to obaviti. - Kako?- Šifre, gospođo Staples. Metode originalnog Jasona Bournea uvijek suobuhvaćale šifre između njega i klijenata. I to je bila struktura mita, asamozvanac je prostudirao svaku stranu originala. Kad taj novi Bourne budejednom u našim rukama, dobit ćemo potrebne informacije ovako ili onako -potvrđene kemikalijama, dakako. Znat ćemo kako možemo doprijeti do Shenga,a to je sve što moramo znati. Jedan sastanak u prirodi, izvan Brda nefritskogtornja. Jedno ubojstvo i svijet ide dalje. Ja nisam u stanju izići s drugim

rješenjem. Jeste li vi? - No - mirno će Catherine, polako tresući glavom. - To je teška lopta. - Dajte nam gospođu Webb. 305- Da, svakako, ali ne večeras. Ona ne može nikamo, a vi imate dovoljnomaterijala da se brinete o Kai-taku. Odvela sam je u stan u Tuen Munu naNovim teritorijima. Pripada mojoj prijateljici. Odvela sam je idoktoru koji joj je umotao stopala - gadno ih je izranila bježeći od vašegLina Wenzua - i dao joj sedativ. Ona je ruševina; danima nije spavala, apilule joj nisu sinoć donijele mnogo dobra; bila je prenapeta, suvišeprestrašena. Ostala sam s njom i ona je govorila sve do zore. Neka se odmara.Doći ću po nju ujutro. - Kako ćete to izvesti? Sto ćete joj reći? - Nisam sigurna. Nazvat ću je kasnije i nastojati je održati mirnom. Rećiću joj da napredujem - možda više nego sam mislila da ću moći. Ja joj želimdati nade, olakšati joj napetost. Reći ću joj da ostane pored telefona, da se odmori koliko najviše može, a sutra ću je dovesti, mislim, s dobromviješću. - Ja bih poslao i pratnju s vama - rekao je Havilland. - UključujućiMcAllistera. On je poznaje i ja iskreno mislim da će njegov moralni nagovorbiti komunikativan. To će ojačati vašu akciju. - Moglo bi - suglasila se Catherine i kimnula. - Kao što ste rekli, ja samto osjetila. U redu, neka ostanu po strani dok ne razgovaram s njom, a tomože potrajati nekoliko sati. Ona ima fino izglađeno nepovjerenje uWashington i na meni je posao velikog uvjeravanja. Muž joj je negdje tamo

vani, a ona ga toliko voli. Ne mogu reći i neću joj reći da ja odobravamšto ste vi učinili, ali mogu reći da u svjetlosti izvanrednih okolnosti -ne isključujući zamislivu ekonomsku propast Hong Konga -razumijem zašto steto učinili. Ono što ona mora - razumjeti - ako ništa drugo - jest da je bližasvome mužu kad je s vama, a ne obrnuto. Dakako, ona vas može pokušati ubiti,ali to je vaš problem. Ona je vrlo ženstvena, privlačna žena, više negoprivlačna žena, zapravo vrlo upadljiva, ali sjetite se da je ona djevojkas ranca iz Calgarvja. Ne bih vam savjetovala da s njom budete sami u sobi.Uvjerena sam da je ona obarala telad mnogo jaču od vas.



- Ja ću dovesti odred marinaca. - Nemojte. Ona bi ih nahuškala protiv vas. Ona je osoba koju krasi moćuvjeravanja kakvu ja uopće ne pamtim. - Mora da je tako - odgovori ambasador naslonivši se na stolicu. - Ona jeprisilila čovjeka bez identiteta koji je patio od prevladavajućeg osjećajakrivnje da pogleda u sebe i izađe iz tunela svoje smetenosti. Nimalo lagan

zadatak... Kažite mi o njoj - ne suhe činjenice dosjea, već osobu. 306Catherine se pokorila, ispričala što je saznala promatranjem i instinktom.Vrijeme je prolazilo; minuti i polusati uz stalne telefonske pozive kojimasu Havillanda obavještavali o situaciji na aerodromu Kai-tak. Vani se suncespuštalo iza zida vrta. Osoblje se pobrinulo za laganu večeru. - Zamolite gospodina McAllistera da nam se pridruži - rekao je Havillandstjuardu.- Upitao sam gospodina McAllistera mogu li mu nešto donijeti, sir, ali onje prilično čvrsto odbio. Rekao mi je da izađem i ostavim ga na miru. - Onda ništa, hvala vam. Telefon je redovno zvonio; tema Marie St. Jacques je bila iscrpljena pa je

sada razgovor isključivo bio usmjeren na razvoj događaja na Kai-taku.Staplesova je zadivljeno promatrala diplomata jer mu je govor bio laganijii suzdržaniji kako je kriza bila intenzivnija. - Pričajte mi o sebi, gospođo Staples. O onome što želite profesionalno,dakako.Catherine je proučavala Ravmonda Havillanda pa mirno počela: - Iskočila samiz jedne komušine ontarijskog kukuruza... - Da, razumije se - rekao je ambasador potpuno iskreno pogledavajući natelefon.Staplesova je sada razumjela. Slavni državnik je sada vodio sasvim nevinirazgovor, dok mu je svijest bila usredotočena na sasvim drugu temu, Kai-tak.Oči su mu stalno bludjele do telefona; zglavak mu se stalno okretao kakobi mogao vidjeti koliko je sati, ali ipak nijednom nije propustio prekidu razgovoru kad se očekivalo da nešto odgovori. - Moj bivši muž prodaje cipele... Havilland je trgnuo glavom i prestao gledati na sat. Ne bi se vjerovalo daje on sposoban zbunjeno se nasmiješiti, ali to se ipak dogodilo tog trenutka.- Ulovili ste me - rekao je.- Već odavno - odgovori Catherine.- Postoji razlog. Ja prilično dobro poznajem Owena Staplesa. - To priliči. Zamišljam da se krećete u istim krugovima. - Vidio sam ga prošle godine na utrci Quenns Plate1 u Torontu. Mislimda se jedan od njegovih konja prilično dobro iskazao. On je izgledaograndiozno u svom jahaćem kaputu, ali, uostalom, bio je jedan od pratilacaKraljice Majke.163

- Kad smo se oženili, nije si mogao priuštiti odijelo s prečke u trgovini. 2 Quenns Plate je najpoznatija konjska utrka koja se svake godine održavau Torontu, a s obzirom na ljubav britanske kraljevske obitelji prema konjimai konjskim utrkma, tom mondenom događaju gotovo svake godine prisustvujenetko iz kraljevske obitelji, (op. prev.) 163 Majka sadašnje britanskekraljice Elizabete II.; (op. prev.)..^.„ - Znate - rekao je Havilland — kad sam pročitao o vama i saznao za Owena,bio sam u letećoj kušnji da ga pozovem. Ne da bilo što kažem, očito, već



da ga upitam o vama. Onda sam pomislio, dovraga, u ovo doba poslijebračneudaljenosti može se pretpostaviti da oni još razgovaraju. Ja bih si iskrenuoruku.- Mi još razgovaramo, a vi ste si iskrenuli ruku kad ste doputovali u HongKong.- Za vas, možda. Ali tek pošto je Webbova žena doprla do vas. Kažite mi,

što ste prvo pomislili kad ste čuli da sam ovdje? - Da vas je Ujedinjeno Kraljevstvo pozvalo radi konzultacija u vezi sUgovorom.- Laskate mi...Pozvonio je telefon i Havillandova je ruka poletjela slušalici. Zvao je LinWenzu raportirajući o napretku koji je učinjen na Kai-taku ili istin-skije,kao što se vidjelo, o tome kako nije bilo napretka. Zašto jednostavno ne opozovu svu tu prokletu stvar? - upita ambasadorljutito.- Bacite ih u kola i neka odmah nestanu odande! - Koji je god odgovor daomajor, poslužio je da samo još više razdraži Havillanda. - To je smiješno!To nije festival igara, već moguće ubojstvo! Ničiji image ili čast neće

stradati u takvim okolnostima i, vjerujte mi, svijet nije ovješen svojimkolektivnim zubima zbog te proklete konferencije za novinare. Većina ionakospava, zaboga! - Opet je diplomat slušao. Linove primjedbe ga nisu samozapanjile, već su ga i razbjesnile. - Kinez je to rekao? To se protivi zdravurazumu! Peking nema prava da to zahtijeva! To je - Havilland baci pogledna Staplesovu. - To je barbarski! Netko bi im trebao reći da se ne spašavajunjihove azijske face; spašava se lice krunskog guvernera, a njegovo je licepridodano glavi koja bi mogla prasnuti! - Tišina; ambasadorove oči suljutito žmirkale. - Ja znam, ja znam. Vi ne možete ništa učiniti pa učinitenajbolje, majore. Nazivajte i dalje. Kao što je jedan od mojih unuka rekao,ja »jedem banane«164, što god to značilo. - Havilland je spustio slušalicui pogledao Catherinu. - Naređenje iz Pekinga. Delegacija neće trčati u licezapadnog terorizma. Zaštitite sve kojih se to tiče, ali nastavite. - London bi vjerojatno odobrio. »Nastavite« mi poznato zvuči. - Naređenje iz Pekinga... - mirno će diplomat ne čuvši Staplesovu. -Shengova naređenja! - Jeste li sasvim uvjereni u to?"Jesti banane" u američkom slengu znači otprilike - čekati bez ikakveinicijative, strpljivo, ali uzrujano, (op. prev.)- To je njegova igra. On puca. Nebesa, on jest spreman! Napetost jegeometrijski rasla svaka četiri sata sve dok zrak nije bio ispunjen elektricitetom. Stiže kiša, sve glasnije i jače, a krupne kapi susve žešće udarale o veliki prozor okrenut prema vrtu. Dogurali su televizorna kotačima i ukopčali ga. Američki ambasador i službenica kanadske vanjskeslužbe gledali su u strahu i tišini. Veliki mlažnjak je po pljusku taksirao

do mjesta susreta s gomilom reportera i televizijskih poslanika. Istodobno,s obiju strana otvorenih vrata, pojaviše se engleska i kineska počasnastraža. Njihova je pojava izazivala iznenađenje jer umjesto svečanogmimohoda koji je karakterističan za takve vojne pratnje, vojnici su brzozauzeli pozicije s jedne i druge strane metalnih ljestava, ruku savijenihu laktovima jer su im prsti bili na oružju koje je bilo spremno za uporabu.Zatim su izašli šefovi koji su mahali gledaocima. Kad su stali silaziti,iza njih su slijedila dva reda podčinjenih koji su se čudno smiješili. Počelaje čudna »konferencija za novinare«, a državni podtajnik Edward McAllister



je naglo upao u sobu odgurnuvši teška vrata koja su udarila u zid. - Ja to imam! - viknuo je s papirom u ruci. - Uvjeren sam da to imam.- Smirite se, Edwarde! Govorite razumno!- Kineska delegacija! - vikao je McAllister bez daha. Pojurio je premadiplomatu i gurnuo preda nj neke papire. - Na čelu joj je čovjek koji sezove Lao Sing! Drugi po zapovijedi je general Yunshen! Oni su jaki, a

godinama se suprotstavljaju Sheng Chou Yangu, protive mu se na najvišimmjestima! Njihovo uključivanje u pregovarački tim dokaz je Shengovespremnosti da ima ravnotežu - što ga čini pravednim u mnogim očima. - Zaboga, što pokušavate reći? - Nije to krunski guverner! Ne samo on! Svi oni! Jednim potezom uklanjadvojicu svojih najjačih protivnika i čisti put za sebe. A onda, kao što stevi rekli, on umeće svoju klirinšku kuću - svoje taipane - za vrijemerazdoblja nestabilnosti koje sada dijele obje vlade.Havilland je trzajem podigao telefonsku slušalicu s viljuške. - Dajte miLina u Kai-taku - naredio je centrali. Brzo!... Majora Lina, molim vas..Odmah!... Što hoćete reći - on nije tamo? Gdje je... Tko je to?... Da, jaznam tko ste vi. Slušajte me i slušajte pažljivo! Meta nije samo krunski

guverner, još je gore. Meta uključuje dva člana kineske delegacije. Sve ihodijelite. Vi to znate?... Čovjek iz Mossada? Koga vraga...? Nema takvadogovora, ne može ga biti!... Da, dakako, ja ću spustiti slušalicu. Brzo dišući, blijeda izborana lica, diplomat je pogledao u zid i progovoriojedva čujnim glasom. - Oni su to saznali, sam Bog zna od koga, i odmahpoduzimaju protumjere... Tko? Tako mi nebesa, tko je to bio?- Naš Jason Bourne - mirno će McAllister. - On je tamo.309Na televizijskom ekranu se daleka limuzina naglo zaustavila dok su drugenestale u mraku. Figure su panično bježale iz zaustavljenih kola, a poslijenekoliko sekundi ekran je bio ispunjen zasljepljujućom eksplozijom. - On je tamo - ponovio je McAllister, šapćući. - On je tamo!21Motorni je čamac silno posrtao u mraku i kiši, a još je trajao prolom oblaka.Dvočlana je posada stalno izbacivala vodu koja se stalno vraćala prekoograde dok je sjedokosi kinesko-portugalski kapetan, žmirkajući kroz velikeprozore kabine, upravljao svojim brodom prema crnim obrisima otoka. Bournei D'Anjou su bili uz vlasnika brodice. Francuz je progovorio podižući glasiznad pljuska.- Koliko ocjenjujete da ima do obale? - upita.- Dvije stotine metara, plus ili minus deset ili dvadeset - odgovorikapetan.- Vrijeme je za svjetlo. Gdje je?- U ormariću ispod vas, s desne strane. Još sedamdeset i pet metara i jastajem. Ako pođem dalje - stijene mogu biti opasne po ovom vremenu.

- Mi moramo stići do te obale! - vikao je Francuz. - To je imperativno,rekao sam vam!- Da, ali ste mi zaboravili reći da će padati ovakva kiša, ovakva kišu-rina.Devedeset metara i možete uzeti mali čamac. Motor je jak, stići ćete tamo.- Merde1 - ispljunu D'Anjou otvarajući ormarić. Izvukao je bočnosvjetlo. - Tako će ostati više od sto metara! - U svakom slučaju ne bi bilo manje od pedeset, to sam vam rekao. - A između te dvije udaljenosti je duboka voda! - Da li da okrenem pa natrag u Macao?



- Pa da nas patrole raznesu u zrak? Plaćaš kad je vrijeme za plaćanje iline stižeš na odredište! Znaš li to? - Stotinu metara, ne više. D'Anjou je razdražljivo kimnuo držeći svjetiljku na prstima. Pritisnuo jedugme i odmah ga otpustio pa je na trenutak sablasno tamnoplavo svje-' Govno! (franc); (op. prev.)

311tlo osvijetlilo prozor pilota. Za nekoliko sekundi su ugledali primjereniplavi signal kroz išarano staklo, signal s obale. - Vidite, mon capitaine,da nismo došli na rendez-vous, ovu bijednu lađicu ne bi ispraskali iz vode. - Ovog poslijepodneva vam se jako dopala! - rekao je kormilar radeći pomamnooko kormila.- To je bilo jučer poslijepodne. Sada je jedan i trideset idućeg jutra, asada sam shvatio vaš lopovski način. - D'Anjou je stavio svjetiljku u ormarići pogledao Bournea koji je njega gledao. Svaki je radio ono što je tolikoputa radio u danima Meduze - provjeravao je odjeću i opremu svoga partnera.Obojica su stavila svoju odjeću u platnene torbe - hlače, majice i tankegumene kapice, sve crno. Jedina oprema, osim Jasonova automatika i

Francuzova malog pištolja kalibra .22l , bili su ukoričeni noževi - alisve je bilo skriveno. - Približite se što je bliže moguće - obrati se D'Anjoukapetanu. - I upamtite, nećete dobiti konačnu isplatu ako ne budete ovdjekad se vratim.- Pretpostavimo da vam uzmu novac i ubiju vas? - vikao je pilot okrećućikotač. - Ja sam dirnut - rekao je Bourne.- Ne bojte se toga - odgovori Francuz gledajući u kinesko-portugal-skogpomorca. - Ja sam s tim čovjekom imao mnogo puta posla za mnogih mjeseci.Poput vas, i on je pilot brzog čamca i isti lopov. Ja punim njegove džepovetako da njegove ljubavnice žive kao visokoplasirane konkubine. Osim toga,on napola vjeruje da ja vodim knjigovodstvo. Svi smo u Božjim rukama. - Onda uzmite svjetiljku - rekao je kapetan, uzimajući svjetlo i kimajućiJasonu.- Sada ćemo se upoznati sa skifom i njegovim motorom. - Motor je ispod debelog platna. Nemojte ga startati dok niste u vodi.- Kako možemo znati da će startati? — sada će Bourne. - Zato što ja želim svoj novac, Tihi. Vožnja do obale obojicu je promočila. Obojica su se držala za rubove čamca;Jason se držao za strane, a D'Anjou za kormilo i krmu jer bi inače lakotresnuli u vodu. Dotakli su plićak. Metal je bubetao o stijene dok je Francuzokrenuo kormilo na desnu stranu i dao motoru maksimum snage.Čudno tamnoplavo svjetlo opet se pojavilo na obali. U mokrom mraku suskrenuli u krivom smjeru pa je D'Anjou usmjerio čamac prema signalu; zanekoliko minuta je udario u pijesak. Francuz je spustio ručicu i podigao

motor, a Bourne je iskočio, dograbio konopac i malo plovilo stao izvlačitina obalu.166 5,6 mm; (op. prev.)312.Blenuo je iznenađen figurom muškarca koji se odjednom pojavio pored njega. - Četiri ruke su bolje nego dvije - vikao je stranac, orijentalac, nasavršeno tečnom engleskom - engleskom s američkim akcentom. - Vi ste kontakt? - vikao je Jason pitajući se zapanjeno nisu li mu kišai valovi iskrivili sluh.



- To je tako glup izraz! - odgovorio je čovjek i on vičući. - Ja samjednostavno prijatelj!Poslije pet minuta, pošto su čamac osigurali na obali, trojica muškaracase zaputiše kroz obalni gustiš koji je ubrzo zamijenila guštara. »Prijatelj«je podigao primitivni šatorčić od jedrenine; mala vatra bila je nasuprotgustoj šumi s prednje strane, a kako je bila skrivena nepromočivim platnom,

nije se mogla vidjeti ni sa strane ni odostraga. Toplina je bila dobro došla;Bourne i D'Anjou su gotovo promrzli od vjetra i guste kiše. Sjedili suprekriženih nogu pored vatre pa se Francuz obratio Kinezu. - Ovo je jedva bilo potrebno, Gamma...- Gamma? — izleti iz Jasona.- Ja sam uveo određene tradicije iz naše prošlosti, Delta. Zapravo sam mogaouzeti i riječi Tango ili Fox Trot - nije sve bilo u grčkom, znaš. Grčki jebio rezerviran za vođe. - Ovo je govnasti razgovor. Ja želim znati zašto smo ovdje. Zašto ga nisiisplatio i da đavolski brzo nestanemo? - Čovječe...! - rekao je Kinez vukući riječ da bi namjerno naglasioamerički idiom. - Ova je mačka razdražljiva! Kakvo ima meso?167

- Moje meso, čovječe, jest da se želim vratiti na taj brod. Ja doista nemamvremena za čaj! - Kako bi bilo - whisky? - rekao je Kinez; okrenuo se, ispružio ruku ipokazao bocu sasvim prihvatljivog whiskyja. - Morat ćemo dijeliti grljak,ali mislim da mi nismo zaraženi ljudi. Mi se kupamo, čistimo zube, spavamos čistim kurvama - moja se vlada barem brine da budu čiste, što na Zapadunije slučaj. - Tko ste vi, dovraga? - upita ga Bourne.- Bit će dovoljno »Gama«, Echo me uvjerio u to. A što se tiče toga što samja, to prepuštam vašoj mašti. Mogli biste pokušati s USC - to je Uni-versitvof Southern California168 - s diplomskim studijem u Berkelevu, svi tiprotesti šezdesetih godina, sigurno ih se sjećate. - Vi ste bili dio te gomile?' Cat (mačka) znači na slengu - čovjek, tip; flesh (meso) znači - vrstčovjeka, njegovu narav. (op. prev.) ' Sveučilište Južna Kalifomija; (op.prev.)- Zacijelo ne! Ja sam bio nepokolebljivi konzervativac, član John BirchSocietvja169 koje ih je sve htjelo postrijeljati. Vrištave nakaze kojenemaju poštovanja prema moralnim predanostima nacije. - Ovo jest govnarski razgovor.- Moj prijatelj Gamma - prekine D'Anjou - je savršeni posrednik. On jeobrazovani dvostruki, trostruki ili četverostruki agent koji radi na svimstranama u korist svojih interesa. On je sasvim amoralan čovjek i zbog togaga poštujem. - Vratili ste se u Kinu? U Narodnu Republiku Kinu - s takvim uvjerenjem?

- Jer ovdje ima novaca. Svako zatomljivačko društvo pruža širokemogućnosti onima koji su voljni izložiti se manjim opasnostima u koristzatomljenih. Dakako, treba imati kontakte za Zapadu i posjedovati određenetalente koji mogu poslužiti i drugima pa i nekim nižim rukovodiocima. Nasreću, ja sam izuzetan mornar zahvaljujući prijateljima u Bay Area170 kojiimaju jahte i male motorne brodove. Vratit ću se jednog dana. Meni seistinski sviđa San Francisco.- Nemoj ni pokušati odmjeriti njegov švicarski račun. Umjesto toga, hajdeda se usredotočimo na to zašto nam je Gamma izgradio ovako ugodno boravište



na kišnoj oluji. - Francuz je uzeo bocu i ispio.- To će te koštati, Echo - rekao je Kinez.- Kad si ti u pitanju, što ne košta? Koliko je to? - D'Anjou je dodao bocuJasonu.- Mogu li govoriti ispred tvog kompanjona?- Sve.

- Zatrebat će vam informacija. Ja je garantiram. Cijena je tisućuameričkih. - To je to?Trebalo bi da bude dovoljno - rekao je Kinez i uzeo bocu scotcha od Bournea.- Vas ste dvojica, a moj patrolni čamac je milju odavde, u južnoj uvali.Moja posada misli da ja sada držim tajni sastanak s našim tajnim agentomu koloniji.- Ja ću »zatrebati informaciju«, a ti ćeš je »garantirati«. Za te riječija trebam stvoriti tisuću dolara bez borbe, kad je sasvim moguće da ti imaštuce Zhongguo rena tu negdje u šikari. - Neke se stvari moraju uzeti na vjeru.Američko fanatično ultradesničarsko udruženje organizirano na polutajan

način "radi borbe protiv komunizma" pa je u svom stilu čak neke američkepredsjednike proglasilo "komunistima", (op. prev.) 170 Područje zaljeva;zaljev; (op. prev.)214- Ne moj novac - uzvratio je Francuz. - Nećeš dobiti ni sou dok ne budemimao predodžbu o tome što prodaješ. - Ti si Gal do srži - primijeti Gamma tresući glavom. - Vrlo dobro. Tičese tvog učenika, onoga koji više ne slijedi svoga učitelja, već umjesto togauzima svojih trideset srebrnjaka i mnogo više. - Ubojica?- Plati mu! - naredi Bourne gledajući uniformiranog Kineza. D'Anjou jepogledao u Jasona i čovjeka zvanog Gamma, zatim je povukao gustu majicu i otkopčao mokre hlače. Rukom ispod pasa izgurao jepojas za novac od nauljenog platna; otkopčao je središnji džep i izvlačionovčanice jednu po jednu pa ih pružio Kinezu dvostruke igre. - Tri tisućeza noćas i jednu za ovu novu informaciju. Ostatak je krivotvoren. Ja uvijeknosim još jednu tisuću za svaku slučajnost, ali samo tisuću... - Informaciju - prekine ga Jason Bourne.- On je platio za nju - odvrati Gamma. - Ja se njemu obraćam. - Obratite se kome god dovraga hoćete, samo govorite. - Naš zajednički prijatelj u Guangzhou - započe Kinez govoreći D'Anjouu.- Radiovezist u Štabu jedan. - Imali smo posla - oprezno će Francuz. - Znajući da ću se u ovaj sat susresti s tobom ovdje, napunio sam rezervoaru Zhuhai Shi, koju minutu nakon deset i trideset. Bila je poruka za mene

da uspostavim vezu s njim - mi imamo sigurnu vezu. Rekao mi je da je pozivprerutiran kroz Peking s neidentificiranom prioritetnom šifrom Nefritskogtornja. Bio je za Soo Jianga...D'Anjou poleti gornjim dijelom tijela naprijed s objema rukama na zemlji.- Svinja!- Tko je to? - brzo će Bourne. - Za njega se smatra da je šef obavještajnih operacija u Macau - odgovorioje Francuz - ali bi svoju majku prodao u bordel za pravu cijenu. Trenutačnoje kanal za mog nekadašnjeg i bivšeg učenika. Mog Jude!



- Koji je naglo pozvan u Peking - prekinu ga čovjek nazvan Gamma. - Jeste li sigurni u to? - zainteresirao se Jason.- Naš zajednički prijatelj je siguran - odgovoiro je Kinez i dalje gledajućiu D'Anjoua. - Jedan Soov pomoćnik je došao u Štab jedan i provjerio svesutrašnje letove iz Kai-taka u Peking. Pod autoritetom svoje upraverezervirao je mjesto - jedno mjesto - u svakom letu. U nekoliko je slučajeva

to značilo da su prvobitni putnici bili svedeni na listu čekanja. Kad jeneki oficir u Štabu jedan zatražio Soovu osobnu potvrdu, pomoćnik jeodgovorio da je po hitnom poslu otputovao u Macao. Tko ima posla u Macauu pola noći? Sve je zatvoreno. 315- Osim kockarnica - doda Bourne. - Stol pet. Kam Pek. Potpuno kontroliraneokolnosti.- Sto u svjetlosti rezerviranih mjesta - sad će Francuz - znači da Soo nijesiguran kad će uspostaviti vezu s ubojicom. - Ali je siguran da će ga naći. Koju god poruku nosi, ona nije manja odnaređenja prema kojem treba postupati. - Jason pogleda uKineza. - Dovedite nas u Peking - rekao je. - Aerodrom, najraniji let. Bit

ćete bogati, ja vam garantiram. - Delta, ti si ludi - viknuo je D'Anjou. - Peking je izvan razmatranja.- Zašto? Nitko nas ne traži, a u gradu ima koliko hoćeš Francuza, Engleza,Talijana, Amerikanaca - tko zna koga sve nema. Obojica imamo putovnicekojima ćemo se probiti. - Budi razuman! - molio ga je Echo. - Bit ćemo u njihovoj mreži. Znajućiono što mi znamo, ubit će nas na licu mjesta ako nas opaze u iole sumnjivimokolnostima! On će se opet ovdje pojaviti, možda već za nekoliko dana. - Ja nemam dana - hladno će Bourne. - Dvaput sam izgubio tvoju kreaciju.Treći put ga neću izgubiti. - Ti ga misliš uhvatiti u Kini? - Dogovori te stvari - Jason je naredio Kinezu, reakcionaru koji ljubi SanFrancisco. - Prvi let iz Kai-taka. Kad dobijem karte, ja ću dati pedesettisuća američkih dolara bilo kome tko mi uruči karte. Pošaljite nekoga ukoga imate povjerenja.- Pedeset tisuća...? - Čovjek zvan Gamma buljio je u Bournea. Nebo iznad Pekinga bilo je maglovito. Prašina koja je putovala vjetrovimaiz ravnica sjeverne Kine stvarala je prljavožute i tamnosmeđe džepove nasuncu. Aerodrom, poput svih međunarodnih, bio je golem. Po-letno-sletnestaze su se križale i stvarale nekakvu krpariju od crnih avenija, od kojihsu neke bile duže od dvije milje. Ako postoji razlika između pe-kinškogaerodroma i zapadnih istovrsnika, ona je u velikom kupolastom terminalu spridruženim hotelom i raznim putovima koji vode u kompleks. Iako suvremenpo arhitekturi, osjećao se funkcionalizam i odsutnost detalja koji gode oku.Bio je to aerodrom koji se upotrebljava i cijeni zbog njegove

djelotvornosti, a ne ljepote.Bourne i D'Anjou su prošli kroz. carinu uz minimum napora, a put im je olakšaonjihov tečni kineski. Stražari su zapravo bili ugodni, jedva su bacilipogled na njihovu minimalnu prtljagu; njihov interes je više izazvalanjihova lingvistička sposobnost nego ono što su nosili. Glavni je službenikprihvatio bez pitanja njihovu priču o dvojici učenjaka orijentalista na 316odmoru, a ugodna putovanja na koja su se spremili nesumnjivo će ih dovestiu niz predavaonica. Svaki je razmijenio tisuću dolara u renminbi -doslovce:



narodni novac - a zauzvrat je svaki dobio gotovo dvije tisuće juana. Bourneje izvukao naočale koje je kupio u Washingtonu od svog prijatelja Cactusa. - Jedna me stvar čudi - rekao je Francuz dok su stajali ispredelektronskog znaka koji je najavljivao odlaske i dolaske u idućih nekolikosati. - Zašto bi on doletio u komercijalnom avionu? Onaj tko ga plaćazacijelo ima načina da mu nekako osigura službeni avion do kojeg može lako

doći. - Kao i kod nas, za letove takvih aviona mora biti više potpisa, a o svakomse avionu vodi strogo računa - odgovori mu Jason. - A treba održavati iudaljenost od tvog ubojice. On mora doputovati kao turist ili poslovničovjek, a onda počinje zamršeni proces uspostavljanja kontakta. Barem jana to računam. - Ludosti Kaži mi, Delta, ako ga ti uhvatiš - a dodajem da je to »ako« značajnojer je on izvanredno sposoban - imaš li ikakvu ideju o tome kako ćeš ga izvućiiz zemlje?- Ja imam novac, američki novac, velike novčanice, više nego si možešpredočiti. To je podstava mojeg kaputa. - Zbog toga smo se zaustavili u Hotelu Peninsula, zar ne? Zato si mi rekao

da te jučer ne odjavim. Tvoj novac je ondje. - Bio je. U hotelskom trezoru. Ja ću ga izvući. - Na Pegazovim krilima?- Ne, vjerojatno će to biti Pan Amov171 let, a nas dvojica ćemo pomagativrlo bolesnom prijatelju. Zapravo, usput, mislim da si mi ti dao tu ideju.- Onda sam ja psihijatrijski slučaj! - Stoji pred prozorom - rekao je Bourne. - Ima još dvanaest minuta dodolaska idućeg aviona iz Kai-taka, ali isto tako to može značiti dvije minuteili nekoliko sati. Ja idem kupiti poklon nama dvojici.- Ludost - mrmljao je Francuz suviše umoran da učini bilo što osim da lijenozatrese glavom.Jason se vratio i poveo D'Anjoua u kut odakle su se vidjela vrata »useljenja«koja su bila zatvorena osim za putnike koji su dolazili s carine. Bourneje iz unutrašnjeg džepa jakne izvukao dugu, tanku kutiju s poklopcem jarkeboje, a omotanu u papir koji se može naći u svim svjetskim prodavaonicamasuvenira. Skinuo je poklopac, a unutra je bio uski mjedeniKratica za američku zrakoplovnu kompaniju Pan American, (op. prev.) 311otvarač za pisma s kineskim znakovima duž ručice. Vršak je bio zašiljen ivrlo oštar. - Uzmi ga - rekao mu je Jason. - Stavi ga iza pojasa.- Kakva mu je ravnoteža? - upita Meduzin Echo gurnuvši otvarač iza pasa. - Nije loša. Na pola je puta do baze ručice, a mjed daje težinu. Možda ćeimati pošten pritisak. - Da, sjećam se - odvrati D'Anjou. - Jedno od prvih pravila je bilo -nikadne bacaj nož, ali jedne večeri, u sutonu, gledao si jednog Gurkha kad je

uzeo izvidnika udaljenog tri-četiri metra ne ispalivši metak i bez rizikaborbe prsa u prsa. Njegov karabinski bajonet pojurio je zrakom poput raketeravno u izvidnikova prsa. Idućeg si jutra naredio Gurkhu da nas poduči -neki su bili bolji od drugih.- Kako si ti prošao? - Sasvim dobro. Bio sam stariji od vas pa me privlačila svaka obrana kojusam mogao naučiti, a nije zahtijevala mnogo fizičkog napora. Osim toga,vježbao sam i koristio u praksi. Vidio si me; često si to komentirao. Jason je pogledao u Francuza. - Smiješno je, ali ja se toga uopće ne sjećam.



- Ja sam prirodno pomislio... žao mi je, Delta. - Zaboravi to. Učim vjerovati onome što ne razumijem. Bdijenje je nastavljeno podsjećajući Bournea na njegovo čekanje u Lo Wuukad je vlak za vlakom prelazio preko granice, a nijedan nije otkrio ništaosobito dok se u daljini nije pojavio oniski stariji čovjek koji je hra-mao.Avion koji je trebao sletjeti uli sati i 30 minuta kasnio je više od dva

sata. Carinska procedura će uzeti još pedeset minuta. - Onaj! - viknuo je D'Anjou pokazujući na čovjeka koji je izlazio krozimigracijska vrata.- Sa štapom? - upita Jason. - Koji šepa? Njegova kojekakva odjeća ne može sakriti njegova ramena! - uzviknuo je Echo.- Siva kosa je suviše nova; nije je dobro očešljao, a tamne naočale su mupreširoke. Poput nas, i on je umoran. Bio si u pravu. Na poziv iz Pekinganije se mogao oglušiti pa je nepažljiv. - Jer »odmor je oružje«, a on je to podcijenio? - Da. Sinoćnji Kai-tak mu je zacijelo uzeo svoj danak, ali, što je važno,morao je poslušati. Merde! Njegova se zarada zacijelo broji u stotinamatisuća.

Hindusi koji potječu od Brahmina i Radžpula, a uglavnom žive u Nepalu, gdjesu dominantni pošto su ih Muslimani istjerali iz Indije; ratnička kasta kojase istakla u službi britanske kolonijalne vojske, a i danas postoji odredGurkha u profesionalnoj britanskoj vojsci, (op. prev.)3.1&- Odlazi u hotel - opazio je Bourne. - Ostani tu, ja ću za njim - iz daljine.Ako te opazi, udarit će u bijeg i mogli bismo ga izgubiti. - On bi mogao tebe opaziti!- Nije vjerojatno. Ja sam izmislio igru. Osim toga, bit ću iza njega. Ostaniovdje, vratit ću se po tebe. Noseći avionsku torbu, s korakom koji je pokazivao zamor od promjenevremenskih zona, toliko karakterističan za let mlažnjacima, Jason je ušaou red s putnicima koji su se iskrcali i pošli u hotel. Očima je pratio sijedogčovjeka ispred sebe. Dvaput se bivši britanski komandos zaustavio i okrenuo,a dvaput - svaki put uz kratki pokret ramena - okrenuo se i Bourne i sagnuo,kao da tjera neku bubu s nogavice ili prilagođuje remen torbe za let; nitijelo ni lice mu nisu bili na vidiku. Gomila pred recepcijom se zgusnula,a Jason je bio za osam ljudi udaljen od ubojice, u drugoj liniji; bio jejedva upadljiv; stalno se saginjao da torbu odgurne naprijed. Komandos jestigao do službenice, pokazao papire, potpisao se u registar i štapomothramao do skupine liftova na desnoj strani. Nakon šest minuta Bourne jedošao na red. Govorio je mandarinski. - Ni neng bang-zhu ivo ma? - započeo je, tražeći pomoć. - Tako sam naglootputovao, pa nemam mjesta gdje da se skrasim. Samo za noćas. - Vrlo dobro govorite našim jezikom - rekla je službenica; njezine

bademasto oblikovane oči iskazivale su zahvalnost. - Vi namčinite čast - dodala je uglađeno. - Nadam se da ću govoriti znatno bolje za vrijeme svog boravka ovdje. Jasam na znanstvenom putovanju.- To je najbolji način. U Pekingu ima mnogo ljepota i blaga, kao i drugdje,dakako, ali ovo je nebeski grad. Vi nemate rezervaciju?- Bojim se da nemam. Sve je bilo posljednji-minut, ako znate što želim reći. - Budući da govorim obama jezicima, mogu vam reći da ste to točno reklina našem. Sve je žuri-žuri. Vidjet ću što mogu učiniti. To neće biti baš



veličanstveno, dakako. -Ja sebi ne mogu priuštiti nešto veličanstveno - stidljivo će Jason. -Jaimam kolegu - ako je potrebno, možemo dijeliti isti krevet. - Uvjerena sam da će tako i biti kad je ovakva hitnoća. - Službenica jelistala kartice. - Ovdje - rekla je. - Soba s jednim krevetom na drugom katu,odostraga. Mislim da će to odgovarati vašem ekonomskom stanju.

- Uzet ćemo je - suglasio se Bourne. - Onako usput, prije nekoliko minutavidio sam čovjeka u ovom redu kojeg zacijelo poznajem. On sada ide gore,ali ja mislim da je on bio moj stari profesor kad sam studirao u Engleskoj.Sijed, sa štapom... uvjeren sam da je on. Htio bih ga posjetiti. 319- Oh, da, sjećam se. - Službenica je pogledala među najnovijeregistra-cijske kartice ispred sebe. - Zove se Wadsworth, Joseph Wadsworth.On je u sobi tri-dvadeset-pet. Ali, možda se varate. Njegovo je zanimanjeupisano kao savjetnik za off-shore naftu173 iz Velike Britanije.- U pravu ste, kriva osoba - rekao je Jason tresući glavom u znak zbunjenosti.Uzeo je ključ od sobe. - Možemo ga uhvatiti! Sada! - Bourne je uhvatio D'Anjouovu ruku i povukao

Francuza iz napuštenog dijela terminala. - Sada? Tako lako? To je nevjerojatno!- Obratno - odgovori mu Jason vodeći D'Anjoua prema vrevi pored nizastaklenih vrata koja su bila ulaz u hotel. - To je sasvim vjerojatno. Mozaktvog čovjeka sada je zauzet tucetom raznih okolnosti. Mora se držati štodalje od tuđih očiju. On ne može nazvati preko hotelske telefonske centralepa će ostati u sobi čekajući da njega nazovu i upute ga. - Prošli su krozstaklena vrata, pogledali okolo pa se zaputili lijevo od dugačke tezge.Bourne je nastavio brzo govoreći: - Kai-tak nije prošao sinoć pa morarazmotriti drugu mogućnost. Vlastitu eliminaciju na osnovi zaključka da jeonaj, ma tko to bio, koji je otkrio eksploziv ispod automobila vidio i njegai prepoznao ga - što je istina. On mora inzistirati da njegov klijent budesam na dogovorenom rendez-vousu kako bi mu pristupio licem u lice. To jenjegova konačna zaštita. - Pronašli su stubište i stadoše se uspi-njati.- A što se tiče njegove odjeće - nastavio je Meduzin Delta - on će jepromijeniti. Ne može se pojaviti kakav je bio, niti se može pojaviti kakavje. On mora biti netko drugi. - Stigli su do trećeg kata. - Uzmi moju riječza ovo - reče Jason s rukom na dugmetu brave pošto su se uspeli na trećikat. - Tvoj je momak upleten. Njegovom glavom sad prolaze tolike vježbe ilekcije da bi mogao izazvati ruskog šahista.- Je li to akademski govor ili je to čovjek kojeg su nekad zvali Jason Bourne? - Bourne - odgovori David Webb hladnih očiju i ledena glasa. - Ako je ikadpostojao, onda je to sada.S avionskom torbom preko ramena, Jason je polako otvorio vrata stubišta,centimetar po centimetar u dovratku. Dvojica muškaraca u tamnim prugastim

odijelima hodali su hodnikom prema njemu žaleći se na nedostatke uslugasobne službe; njihov je govor bio britanski. Otvorili su vrata svoje sobei ušli unutra. Bourne je odgurnuo vrata stubišta i propustio 173 Bušotine za naftu izvan obale, na moru i na kontinentalnom šelfu. (op.prev.)320D'Anjoua; nastaviše hodnikom. Brojevi soba bili su na kineskom i engleskom. 341, 339, 337 - bili su u prvom hodniku, soba je s lijeve strane. Tri indijskapara odjednom su se pojavila iz smeđeg dizala, žene u sarijima, muškarci



u pripijenim hlačama; prošli su pored Jasona i D'Anjoua brbljajući, tražećisvoje sobe; muževe je očito razdraživala činjenica da su sami nosiliprtljagu.335, 333, 331...- Ovo je kraj! - vrištao je ženski glas debele žene s uvijačima u kosi kojaje ratničkim korakom izišla kroz vrata zdesna s kupaoničkim ogrtačem preko

sebe. Ispod ogrtača se vukla noćna haljina o koju je dvaput zaplela. Povuklaju je i otkrila par nogu dostojan nosoroga. - Toalet ne radi, a na telefonmožemo zaboraviti! - Isabel, ja sam ti to rekao! - vikao je muškarac u crvenoj pidžami krozotvorena vrata. - To ti je »mlazni vremenski razmak«. Odspavaj i sjeti seda ovo nije Short Hills!174 Nemoj biti sitničava. Oslobodi se. - Budući da ne mogu upotrijebiti kupaonicu, ja nemam izbora! Pronaći ćuneko kosooko kopile i pakleno ću vrištati! Gdje je stubište? Ne bih seusudila ući u jedno od tih prokletih dizala. Ako se uopće kreću, iduvjerojatno postrance i ravno kroza zid u sedam četrdeset sedam! Uzrujana žena ih je zapuhnula na putu prema vratima za stubište. Dva od triindijska para imala su probleme s ključevima da bi najzad uspjeli svladati

brave bučnim, dobro plasiranim udarcima. Muškarac u crvenoj pidžami lupioje vratima svoje sobe pošto je vrlo kivno vikao za svojom ženom: - Ovo jepoput razrednog susreta u klubu. Ti tako zbunjuješ, Isabel! 329, 327...325. Soba. Hodnik je bio prazan.Čuli su zvukove orijentalne glazbe iza vrata. Radio je bio upaljen, zvukje bio glasan pa još glasniji kako se začulo telefonsko zvonce. Jason jepovukao D'Anjoua i mirno mu se obratio naslonjen na zid. - Ja se ne sjećamnikakvih Ghurka ili izvidnika...- Dio tebe se sjeća, Delta - upadne mu u riječ Echo. - Može biti, ali to nije ni važno. Ovo je početak kraja puta. Ovdje ćemoostaviti naše torbe. Ja ću krenuti na vrata, a ti odmah za mnom. Drži svojesječivo spremnim. A želim da nešto shvatiš i tu ne može biti pogreške - nemojga baciti ukoliko to ne moraš. Ako moraš, onda gađaj u noge. Nikako iznadpasa.- Ti imaš više vjere u točnost jednog starca nego je ja imam. Mjesto u SAD-u s istoimenim ekskluzivnim hotelom, (op. prev.).........321- Nadam se da se neću morati osloniti na tvoje oružje. Ova su vrata odfurniranih ploča između kojih je praznina, a tvoj ubojica ima o čemurazmišljati. On misli o strategiji, a ne o nama. Kako bismo mogli znati daje on ovdje, a kad bismo i znali, kako bismo u tako kratkom roku prešli prekogranice? A ja ga trebam! Ja ga hvatam! Spreman?- Kao i uvijek - rekao je Francuz spustivši kovčežić. Iza pasa je izvadiomjedeni otvarač za pisma. Sječivo je držao u ruci, raširio je prste i tražioravnotežu.

Bourne je otkliznuo avionsku torbu s ramena na pod i mirno zauzeo položajispred sobe 325. Gledao je u D'Anjoua. Echo je kimnuo, a Jason je skočiona vrata dok mu je lijeva noga poslužila kao ratni ovan. Vrata su jurnulaunutra kao da su eksplodirala; drvo se raznijelo, a šarke su iskočile izklinova. Bourne je jurnuo unutra, bacio se na pod i prevrnuo se nekolikoputa zrikajući očima u svim smjerovima. - Arretez!175 - riknuo je D'Anjou.Figura je izišla kroz unutrašnjost hodnika - sjedokosi čovjek, ubojica!Jason je skočio na noge bacivši se na plijen; zgrabio je čovjeka za kosu,



trgnuo ga lijevo pa desno pa mu glavom udario u dovratak. Odjednom je Francuzkriknuo dok je mjedeni otvarač za pisma pojurio zrakom i zabio se u ziddrhtajuće ručice. Nije bio bačen u cilj, već samo kao upozorenje. - Delta! Ne!Bourne je prekinuo svaki pokret. Plijen je bio pritisnut o pod, nemoćan podBourneovom težinom i stezajem.

- Pogledaj! - povikao je D'Anjou.Jason se polako odmicao, još ukočenih ruku koje su osobu ispod sebe držalekao u uskom kavezu. Gledao je u mršavo, naborano lice vrlo starog čovjekaprorijeđene sijede kose. ' Stanite (franc); (op. prev.)32222Marie je ležala na uskom krevetu i zagledala se u strop. Zrake podnevnogsunca prodirale su kroz prozore bez sjenila ispunjavajući malu sobuzasljepljujućim svjetlom i jedva podnosivom vrućinom. Znoj joj je pokriolice, a rasparana bluza pripila se uz mokru kožu. Stopala su je boljela zbognjezine ludosti jer je sredinom jutra pošla šetnju nezavršenom obalnom

cestom do donje stjenovite plaže - što je bilo glupo, ali je u to vrijemejedino to mogla; činio joj se kao da silazi s uma. Dopirali su zvukovi s ulice, čudna kakofonija prodornih glasova, naglihuzvika i krikova, zvonaca na biciklima i drečećih sirena teretnih vozilate autobusa javnog prijevoza. Kao da je prenapučeni, uskomešani, zaposlenidio Hong Konga otrgnut od otoka i postavljen na neko udaljeno mjesto gdjesu široka rijeka, beskrajna polja i udaljene planine zamijenile VictoriaHarbor, tu ludu luku, i bezbrojne redove visokih zgrada od stakla i kamenana terenu koji se uspinjao. Minijaturni grad Tuen Mun bio je jedan od onihfenomena orijentiranih k prostoru koji su niknuli sjeverno od Kowloona naNovim teritorijima. Jedne je godine to bila jalova riječna udolina, a drugebrzorastuća metropola s popločanim ulicama i tvornicama, trgovinskimčetvrtima i nezaustavljivim prostorom stambenih zgrada; sve je to pozivaloone s juga, obećavajući stanove i rad tisućama. Oni koji su se odazvalipozivu donijeli su sa sobom jasnu histeriju hong-konške trgovine. Bez njebi bili ispunjeni bezazlenim nemirom, pretihim mirom koji bi se teškopodnosio; to su bili potomci Guangzhoa - kantonske provincije - a ne odsvijeta umorni Šangaj. Marie se probudila s prvim svjetlom; ono malo sna kojim je uspjela istjeratizbilju donijelo joj je more i košmare; znala je da mora propatiti još jednuobustavu vremena sve dok je Catherine ne nazove. Staplesova joj jetelefonirala kasno sinoć izvukavši je iz sna koji joj je nametnula potpunaiscrpljenost da bi joj samo tajnovito rekla da se dogodilo nekolikoneobičnih stvari koje bi mogle dovesti do povoljnih vijesti. Susrela se sčovjekom koji je pokazao zanimanje, izvanredan čovjek koji može pomoći.

Marie neka ostane u stanu pored telefona u slučaju da bude drugih novosti.Budući da ju je Catherine uputila da preko telefona ne izgovara imena i neiznosi pojedinosti, Marie se nije čudila kratkoći razgovora. - Prva stvarizjutra bit će moj telefonski poziv tebi, moja draga. - Staplesova je nagloprekinula vezu.Nije nazvala do osam i trideset, ni do devet, a u devet i trideset šest Marieviše nije mogla izdržati. Znala je da imena nisu potrebna, svaka zna glasdruge, a Catherine treba shvatiti da supruga Davida Webba ima pravo na nešto,na »prvu stvar izjutra«. Marie je nazvala stan Staple-sove u Hong Kongu;



nije birala krivi broj. Ništa. U osjećaju nemoći i ne pazeći, nazvala jekonzulat.- Molim vas časnicu vanjske službe gospođu Staples. Ja sam prijateljica izUprave riznice u Ottawi. Htjela bih je iznenaditi.- Veza je vrlo dobra, mila.- Ja nisam u Ottawi, ja sam ovdje - rekla je Marie jasno predočujući lice

brbljave recepcionistice.- Žao mi je, draga. Gospođa Staples nije u uredu, a ništa nije rekla. Davam kažem istinu, i visoki komiš17 je traži. Zašto mi ne date broj... Marie je spustila slušalicu u viljušku osjećajući kako je sve više obuzimastrah. Bilo je skoro 10 sati, a Catherine rano ustaje. »Prva stvar izjutra«može biti poziv između 7,30 i 9,30 h, najvjerojatnije negdje u sredini, aline 10 sati, ne u tim okolnostima. A onda, dvadeset minuta poslije, zazvonitelefon. Bio je to početak mnogo manje suptilnog straha. - Marie?- Catherine, je li sve u redu s tobom? ~ Jest, dakako.- Rekla si »prva stvar izjutra«! Zašto me nisi prije nazvala? Ja silazims uma! Možeš li govoriti?

- Da, ja sam u javnoj govornici....- Sta se dogodilo? Sto se događa? Tko je čovjek s kojim si se susrela? Nastakratka pauza u liniji iz Hong Konga. Za trenutak joj se to učinilo čudnim, a Marie nije znala reći zašto. - Ja želim da budeš mirna, moja draga- najzad će Staplesova. - Nisam te prije zvala jer ti je potreban sav odmorkoji možeš smoći. Možda imam odgovore koje želiš, koji su ti potrebni. Stvarinisu tako strašne kao što misliš i ti moraš biti mirna. - Prokletstvo, ja jesam mirna, barem sam razumno osjetljiva! O čemu tizapravo govoriš? - Mogu ti reći da ti je suprug živ. 176 Skraćenica za komisionar. Riječ je o kanadskom visokom komisionaru uHong Kongu. (op. prev.)- A ja ti mogu reći da je on vrlo dobar u onom što čini - što je učinio.Ti mi ništa ne govoriš! - Vozim se k tebi za nekoliko minuta. Promet je strašan, kao i obično, ajoš je gori zbog svih tih mjera sigurnosti koje okružuju kinesko-britanskedelegacije pa je neopisiva gužva na ulicama i u tunelu, ali ne bi trebaloda mi uzme više od sat i pol, možda dva. - Catherine, ja želim odgovore! - Ja ti ih donosim, barem nekoliko. Odmaraj se, Marie, nastoj se opustiti.Sve će biti u redu. Uskoro ću biti kod tebe. - Taj čovjek? - upita je žena Davida Webba gotovo moleći. - Da li će onbiti s tobom?- Ne, bit ću sama, nitko neće biti sa mnom. Želim razgovarati. Ti ćeš seposlije susresti s njim.

- U redu.Je li to bio ton glasa Staplesove, pitala se Marie kad je spustila slušalicu.Ili to što joj Catherine doslovce nije ništa rekla pošto je priznala da možeslobodno govoriti preko javnog telefona? Staplesova koju je ona poznavalapokušala bi odagnati strah prestrašene prijateljice ako ima konkretnihčinjenica da ih ponudi za utjehu, čak i jednu jedinu vitalnu informacijuako je pređa cijele informacije suviše zamršena. Nešto. Žena Davida Webbazaslužuje nešto! Umjesto toga, slušala je diplomata kako govorialudirajući, ali ne dotičući srž realnosti. Nešto nije u redu, ali je to



izvan njezina razumijevanja. Catherine ju je zaštitila, izložila se golemimrizicima zbog nje, i profesionalno jer nije tražila pomoć od svog konzulata,i osobno jer se suočila s akutnom fizičkom opasnošću. Marie je znala da bitrebala osjećati zahvalnost, silnu zahvalnost, ali umjesto toga ju jeprogonila sve jača sumnja. Kaži to opet, Catherine - vrištala je u sebi -kaži da će sve biti u redu! Ja više ne mogu misliti! ]a ovdje ne mogu misliti!

Moram izaći... Moram uzeti zraka! Nesigurno je oteturala do odjeće koju su sinoć kupile za nju kad su stigleu Tuen Mun. Odjeću su kupile pošto ju je Staplesova odvela liječniku kojise pobrinuo za njezina stopala; stavio joj je gazu s jastučićima, dao jojbolničke papuče i propisao joj komotne platnene cipele s debelim gumenimpotplatom ako u idućih nekoliko dana bude morala duže hodati. Zapravo,Catherine joj je kupila odjeću dok je Marie čekala u kolima, a sjetivši senapetosti u kojoj je Staplesova, njezin je izbor bio i funkcionalan iprivlačan. Svijetlozelena suknja od čistog pamuka bila je u društvu bijelepamučne bluze i torbice bijele poput školjke. Bio je tu i par tamnozelenihsportskih hlača - kratke hlačice nisu bile prikladne - s drugom sportskom324

... 325ibluzom. Sve su to bile uspješne krivotvorine dobro poznatih dizajnera, aetikete su bile ispravno napisane.- To je lijepo, Catherine. Hvala ti.- To je u skladu s tvojim šeširom - odgovorila je Staplesova. - Nije to daće te itko u Tuen Munu opaziti - ja želim da ostaneš u stanu - ali ćemo jednomotići odavde. Isto tako, ako zaglavim u uredu, a tebi nešto zatreba, utorbicu sam ti stavila nešto novaca. - Ja ne znam više od tebe što je sadatamo u Hong Kongu. Lin bi mogao biti tako bijesan da iskopa stari kolonijalnizakon i stavi me u kućni pritvor... U ulici Blossom Soon je trgovina cipela.Morat ćeš unutra pa sama isprobati sportske cipele. Ja ću s tobom, dakako. Prošlo je nekoliko trenutaka pa je Marie upita: - Catherine, kako to datoliko znaš o ovome mjestu? Ja još nisam vidjela drugog zapadnjaka na cesti.Čiji je to stan? - Prijateljev - rekla je Staplesova ne nudeći neke pojedinosti. - Najvećidio vremena ga nitko ne upotrebljava pa ja skoknem ovamo da se maknem odsvega. - Catherine nije više govorila o tome; tema nije bila za dubinskoistraživanje. Čak kad su razgovarale gotovo cijele noći, nikakvonagovaranje ili poticanje nije izvuklo više informacija iz Staplesove. Toje bila tema o kojoj jednostavno nije htjela razgovarati.Marie je obukla hlače i bluzu pa stupila u boj sa sportskim cipelama većegbroja od njezinog. Oprezno je sišla niza stube na poslom zauzetu ulicu, odmahsvjesna pogleda koji privlači pitajući se da li da se okrene i vrati. Nijemogla; našla je nekoliko minuta slobode od zagušljivih granica malog stana

i one su joj bili osvježenje. Hodala je polako, bolno, opčinjena bojom,grozničavim kretanjem i neprekidnim staccato brbljanjem oko sebe. Kao i uHong Kongu, upadljive reklame dizale su se sa zgrada, a uzduž štandova iu dovracima trgovina ljudi su se posvuda cjenkali i prepirali. Kao da jedio kolonije bio izvučen s korijenjem i postavljen duž prostrane granice.Pronašla je nezavršenu cestu na kraju pokrajnje ulice; bilo je očito da seprestalo raditi, ali samo privremeno, jer su cestovni strojevi,neupotrijeb-ljeni, a neki već djelomično zahrđali, stajali sa strane. Navrhu brežuljčića, s jedne i s druge strane, bila su dva natpisa na kineskom.



Hodajući pažljivo, spustila se do napuštene obale i sjela na hrpu stijena;minute slobode davali su joj dragocjene trenutke mira. Promatrala je brodovekako plove s dokova Tuen Muna, a i one koji su uplovljavali iz Kine. Kolikoje mogla vidjeti, prvi su bili ribarski brodovi s mrežama obješenima prekopramca i sa strana, dok su oni s kineskog kopna uglavnom bili mali teretnibrodovi čije su palube nabubrile letvaricama punim proizvoda. Bilo je i

blistavih326sivomodrih patrolnih čamaca sa zastavom Narodne Repbulike Kine. Zloslutnicrni topovi bili su ugrađeni sa svih strana raznih plovila, a pored njihsu stajali uniformirani ljudi od kojih su neki gledali kroz dvoglede. Kadštobi mornarički brod manevrirao do ribarske brodice, što bi izazvalo žestokogestikuliranje ribara. Nakon toga bi se snažni brod koji je interveniraookrenuo i otplovio. Sve je to igra, pomisli Marie. Sjever mirno dokazujesvoju potpunu kontrolu, dok je jugu ostavljeno da protestira zboguznemiravanja i povrede prava na ribarenje. Prvi su imali snagu tvrdogčelika i disciplinirani lanac zapovijedi, a posljednji mreže i ustrajnost.Nitko nije bio pobjednik osim tih dviju suprotstavljenih sestara, Dosade

i Tjeskobe.- Jing-cha! - uzviknuo je muški glas iza nje iz daljine.- Sheil — viknuo je drugi. - Ni zai zher gan shemma?Marie se okrenula. Dvojica muškaraca s ceste su potrčala nezavršenimprilazom prema njoj; njihovi su krici bili usmjereni prema njoj, naređivalisu joj. Nespretno je ustala i uspravila se dok su oni trčali prema njoj.Obojica su bila odjevena u neku vrst poluvojničke odjeće; gledajući, vidjelaje da su mladi - kasni tinejdžeri, najviše dvadeset godina. - Bu xing! - zaštektao je viši momak bacivši pogled iza sebe dok je svomkompanjonu kretnjama pokazivao da je zgrabi. Što bilo da bilo, treba brzonastupiti. Drugi ju je dječak dohvatio odostraga. - Prestanite! - viknula je Marie boreći se. - Tko ste vi?- Lady govori engleski - primijetio je prvi mladić. - Ja govorim engleski- dodao je ponosno, pun lažne ljubaznosti. - Ja sam radio kod draguljarau Kowloonu. - Opet je bacio pogled na nezavršenu cestu iza sebe. - Onda recite svom prijatelju da makne ruku od mene!- Lady ne govori meni što učiniti. Ja govoriti lady. - Postadolescent jeprišao bliže, a oči su mu bile prikovane za nabreknuće Marijinih prsiju ispodbluze. - Ovo je zabranjen put, zabranjeni dio obale. Lady nije vidjelaupozorenje?- Ja ne čitam kineski. Žao mi je, otići ću. Recite mu da me pusti. -Odjednomje Marie osjetila kako se tijelo mladića iza nje tiska o njezino tijelo.- Prestani! - zavikala je čuvši tihi smijeh u uhu i vreli dah na vratu. - Lady ovdje da se sastane s brodom kriminalaca iz Narodne Republike? Dali ona signalizira ljudima na vodi? - Viši Kinez je podigao obje ruke do

Marijine bluze stavivši prste na gornju dugmad. - Je li ona skriva moždaradio ili uređaj za signalizaciju? Naša je dužnost utvrditi te stvari - topolicija očekivati od nas. - Prokleti bili, skinite ruke s mene! - Marie se žestoko obrtala udarajućinogom ispred sebe. Čovjek iza nje snažno ju je povukao pa je izgubila 221ravnotežu, dok ju je viši momak zgrabio za noge i opkoračio ih svojimastežući ih. Nije se mogla pokrenuti; tijelo joj je bilo nategnutodijagonalno od ruba stjenovite obale, a momci su ga čvrsto držali. Prvi Kinez



joj je istrgnuo bluzu pa grudnjak i uhvatio joj grudi objema rukama. Vikalaje i bacakala se sve dok je nisu stali šamarati, a jedan joj je zabio dvaprsta u vrat presjekavši joj svaki zvuk osim grlenog kašlja. Vratila jojse mora Ziiricha - silovanje i smrt na Guisan Quaiju.Odnijeli su je do mjesta s visokom travom; mladić iza nje joj je držao rukupreko ustiju da bi je brzo zamijenio drugom rukom presjekavši joj zrak i

krik, ako bi uopće uspjela kriknuti, a istodobno ju je trzajima guraonaprijed. Bacili su je na zemlju; jedan od napadača joj je prekrio lice golimtrbuhom dok joj je drugi skidao hlače i zabijao ruku između njezinih nogu.Bio je to Ziirich, a umjesto da se koprca u hladnom švicarskom mraku, sada je to bila mokra vrelina Orijenta; umjesto Limmata, druga rijeka, mnogošira, znatno mirnijih obala; umjesto jedne životinje, bile su dvije.Osjetila je tijelo visokog Kineza na sebi. On je rivao zahvaćen panikom,bijesan što nije mogao prodrijeti u nju jer je ona mlataranjem odbijalanjegov napad. U jednom trenutku je dječak preko nje posegao rukom ispod hlačado prepona - nasta kratki trenutak slobodnog prostora i za Marie je svijetpoludio! Zabila je zube u meso iznad sebe povukavši krv, osjećajući mučninuod mesa u ustima.

Uslijedili su krici; ruke su joj puštene. Udarala je svom snagom dok se mladiorijentalac otkotrljao držeći se za trbuh; tresnula je koljenom u njegovgoli organ iznad svog struka, a onda je zabila nokte u oznojeno lice višegmuškarca divljeg pogleda - vičući, moleći, vrišteći kao nikad u životu.Držeći muda ispod kratkih hlača, razbješnjeli momak se bacio na nju, alimu silovanje više nije bilo na pameti; jedino ju je htio stišati. Gušećise, Marie je osjetila kako je mrak zahvaća sa svih strana, a onda je začuladruge glasove na udaljenosti, uzbuđene glasove koji su se približavali paje znala da mora uputiti posljednji krik za pomoć. Očajnički se trznula izabila nokte u iskrivljeno lice iznad sebe i na trenutak oslobodila ustaod stiska.- Ovamo! Dolje! Ovdje!Ubrzo su tijela vrvjela oko nje; čula je šamare, udarce i bijesne krikove,ali to nije bilo namijenjeno njoj. A onda je pao mrak dok su joj posljednjemisli bile samo dijelom vezane za nju. Davide! Davide, za ime Božje, gdjesi ti? Ostani živ, moj najdraži! Ne dopusti im da ti opet uzmu um. Iznadsvega, to nemoj dopustiti! Oni žele moj, ali ja im ga ne dam. Zašto nam torade? Zašto? Probudila se na ležaju u maloj sobi bez prozora. Mlada Kineskinja joj jebrisala čelo hladnom, parfimiranom tkaninom. - Gdje...? - prošaptala jeMarie. - Gdje je ovo? Gdje sam?Djevojka se blago nasmiješila i slegnula kimajući muškarcu s druge straneležaja, Kinezu kojemu je Marie odoka odmjerila više od trideset godina,odjevenom u tropsku odjeću s bijelom guavaberom177 umjesto košulje. -Dopustite mi da vam se predstavim - rekao joj je čovjek na akcentiranom,

ali jasnom engleskom. - Zovem se Jitai i radim u Tuen Munu u filijali HangChow Banka. Vi ste u stražnjoj prostoriji tkaonice koja pripada prijateljui klijentu, gospodinu Changu. Oni su vas donijeli ovamo pa su mene pozvali.Napala su vas dvojica prostaka iz Di-Di Jing Cha, što se može prevesti kaoPomoćna policija mladih. To je jedan od poštenih i dobronamjernih društvenihprograma koji ima mnoge prednosti, ali ponekad se nađu i trule jabuke, kakokažete vi Amerikanci. - Zašto mislite da sam Amerikanka? - Vaš govor. Dok ste bili u nesvijesti, govorili ste o čovjeku koji se zove



David. Dragi prijatelj, nema sumnje. Vi ga želite pronaći. - Što sam još rekla? - Ništa, zapravo. Niste bili vrlo razumljivi. - Ja ne poznajem nikoga tko se zove David - čvrsto će Marie. - Ne na takavnačin. Mora da je to bio jedan od onih delirija koji sežu sve do prvih razredaškole.

- To je nevažno. Vaše dobro stanje je važno. Ispunjeni smo sramom i tugomzbog ovog događaja. - Gdje su one dvije gube, ona kopilad?- Uhvaćeni su i bit će kažnjeni. - Nadam se da će deset godina provesti u zatvoru. Kinez se namrštio. - Da bi se tako krenulo, treba upetljati policiju -službena prijava, saslušanje pred istražnim sucem, toliko zakonskih radnji.- Marie je zurila u bankara. - Sada, ako želite, ja ću vas otpratiti dopolicije i bit ću vam prevodilac, ali je naše mišljenje da najprije čujemovaše želje u tom smislu. Vi ste toliko propatili, a sami ste ovdje u TuenMunu zbog razloga koje samo vi znate.- Ne, gospodine Jitai - mirno će Marie. - Ja radije ne bih podnijela tužbu.

Sa mnom je u redu, a osveta nije visoko na popisu mojih prioriteta.- Za nas jest, madame.- Kako to mislite?- Vaši napadači će nositi sramotu do vjenčanog kreveta gdje će se iskazatigore nego se očekuje. ' Dugačka tunika; (op. prev.) 328__i- Tako. Oni su mladi...- Ovo jutros, kako smo saznali, nije bilo njihovo prvo nedjelo. Oni su smećei trebaju naučiti lekciju. - Ovog jutra? Oh, moj Bože, koliko je sati? Koliko sam ovdje? -Bankarpogleda na sat. - Gotovo jedan sat.- Moram se vratiti u apartman - stan - odmah. Važno je. - Žene će vam pokrpati odjeću. One su izvanredne švelje pa to neće potrajati. Međutim, one su smatrale da ne bi trebalo da se probudite bezodjeće. - Nemam vremena. Sada se moram vratiti. Joj, ja ne znam gdje je to, a nemamadrese!- Mi znamo zgradu, madame. Visoka, privlačna bijela žena, sama u Tuen Munu.Riječ se širi. Odmah ćemo vas povesti tamo. - Bankar se okrenuo i govoriona brzom engleskom obraćajući se nekome iza poluotvorenih vrata. Marie jesjela i odmah postala svjesna gomile ljudi koji su zir-kali u sobu. Ustalaje - njezina bolna stopala - i stajala na trenutak; njihala se, ali je polakovratila ravnotežu držeći otparane dijelove bluze zajedno.

Vrata su se otvorila i ušle su dvije stare žene; svaka je nosila odjevnipredmet od jarko obojene svile. Prvi odjevni predmet je bio poput kimonakoji su joj nježno prebacili preko glave prekrivši joj rasparanu bluzu inajveći dio njezinih prljavih zelenih hlača. Drugi je bio dugački i širokipojas koji su joj omotali oko struka i obzirno zavezali. Iako je bila napeta,Marie je vidjela da je svaki odjevni predmet bio biran i profinjen.- Dođite, madame - rekao je bankar dotaknuvši joj lakat. - Ja ću vasotpratiti. - Ušli su u tkaonicu. Marie je kimala i nastojala se nasmiješiti,dok joj se gomila Kineza i Kineskinja klanjala s tamnim očima ispunjenim



tugom.Vratila se u mali stan, skinula divni pas i haljinu te legla na krevetpokušavajući naći neki smisao u situaciji u kojoj uopće nije bilo razuma.Zakopala je lice u jastuk nastojeći odgurnuti strašne slike jutra iz glave,ali ružnoća tog događaja nije se mogla isprati. Umjesto toga, znoj je kapaos nje, a što bi jače zatvorila oči, to su joj prizori jutra bili sve

nasilniji, pletući se sa strašnim uspomenama na Ziirich i Gisan Quai gdjeje čovjek po imenu Jason Bourne spasio njezin život. Prigušila je krik i skočila s kreveta; stajala je i drhtala. Ušla je ukuhi-njicu i otvorila slavinu tražeći čašu. Vodeni mlaz bio je slab i tanak,a ona je tupo gledala kako se puni čaša, s mislima odlutalim daleko. Ima vremena kad bi trebalo da ljudi oslone glavu na uporište - ja to činimčešće nego se očekuje od prilično uvaženog psihijatra... Događaji nasnadvladaju... moramo se sabrati. Morris Panov, prijatelj Jasona Bournea.330Zatvorila je slavinu, ispila mlaku vodu i vratila se u sobu-zatvor koja jeslužila trima funkcijama: spavanju, sjedenju i koračanju. Stajala je udovratku i gledala oko sebe znajući što je tako groteskno u njezinom

utočištu. To je bila ćelija, ista kao u nekom dalekom zatvoru. Još gore,to je bio vrlo realan oblik samice. Opet se izolirala sa svojim mislima,sa svojim strahovanjima. Došetala je do prozora kao što to, nema sumnje,čine zatvorenici i virnula u vanjski svijet. Ono što je ugledala bio jeprodužetak njezine ćelije jer ona nije bila slobodna ni u toj živoj ulici.To nije svijet koji je poznavala, a nije ju dočekao dobrodošlicom. Sasvimposebno od bestidne ludosti koja ju je zatekla jutros na obali, ona je upalau taj svijet koji nije mogla shvatiti niti su nju shvaćali. Bila je sama,a ta usamljenost ju je tjerala u ludilo.Marie je tupo gledala na ulicu. Ulica? Eno je? Catherine! Stajala je udruštvu muškaraca pokraj sivih kola. Okrenuli su glave i gledali u trojicudrugih ljudi iza njih, u drugim kolima udaljenima desetak metara. Sve peterobilo je vrlo upadljivo jer nisu bili poput drugih ljudi na ulici. To su bilizapadnjaci u moru Kineza, stranci na nepoznatome mjestu. Očito je da su biliuzbuđeni, zabrinuti zbog nečega; kimali su glavama i gledali u svimsmjerovima, osobito preko ulice. Na stambenu zgradu. Trojica su bilia kratkoošišane kose - vojničko šišanje... - marinci. Američki marinci! Catherinin kompanjon, civil ako je suditi po kosi, govorio je brzo ikažiprstom sjekao zrak... Marie ga je znala! Bio je to čovjek iz StateDepartmenta, onaj koji ih je posjetio u Maineu! Podtajnik s mrtvim očimakoji je stalno trljao sljepoočice, a jedva se suprotstavio kad mu je Davidrekao da mu ne vjeruje. To je McAllister! To je bio čovjek s kojim seCatherine trebala sastati, kako je rekla.Odjednom su apstraktni i strašni dijelovi groznog puzzlea pali na svojamjesta dok je Marie gledala prizor ispod sebe. Dvojica marinaca iz drugih

kola prešla su preko ulice i razdvojila se. Jedan, koji je stajao sCatherinom, nešto je kratko razgovarao s McAllisterom, zatim otrčao na desnustranu i iz džepa izvukao mali ručni radio. Staplesova je razgovarala spodtajnikom iz Statea i bacala pogled na stambenu zgradu. Marie se okrenulaod pro-zora.Bit ću sama, nitko sa mnom. U redu.To je zamka! Stigli su do Catherine Staples. Ona nije bila prijateljica;





niza kanta za smeće; skinula je zelene hlače i ubacila ih u najbližu. Zatimje široki pas omotala oko glave i utrčala u prolaz koji je vodio na glavnuulicu. Stigla je i za nekoliko sekundi ušetala u masu ljudi u atmosferi kojaje bila odrezak Hong Konga u novoj granici kolonije. Prešla je ulicu.- Tamo! - viknuo je muški glas. - Ona visoka!Trka je opet počela, ali je opet odjednom bila drugačija. Čovjek koji je

trčao pločnikom za njom, odjednom se zaustavio pored štanda na kotačima kojimu je priječio put; pokušao ga je gurnuti sa strane, ali je ruke stavio uskrivene lonce kipuće masti. Vrisnuo je i prevrnuo kolica, što je vlasnikdočekao strašnom vikom zahtijevajući naplatu štete. On i drugi su okružilimarinca i prisili ga da ostane gdje je.- Tamo je kuja!Kad je Marie čula te riječi, suočila se s grupom žena koje su pošle utrgovinu. Okrenula se nadesno i utrčala u drugu uličicu, uličicu za kojuje ubrzo ustanovila da je slijepa ulica; završavala je zidom kineskog hrama.Opet se dogodilo! Pet mladića - tinejdžera u poluvojničkoj odjeći - odjednomsu se pojavili u nekom dovratku i kretnjama joj kazivali da prođe. - Yankee kriminalac! Yankee lopov! - Uzvici su bili u kadenci vježbanog

stranog jezika. Mladići su isprepleli ruke i bez nasilja presreli čovjekakratko ošišane kose gurajući ga prema zidu.- Nestanite mi s puta, vi jebivjetri! - vikao je marinac. - Maknite mi ses puta ili ću izbubetati svakog od vas slinavaca! - Vi dignete svoje ruke... ili oružje... - viknu glas iz pozadine.- Ja nisam rekao ni riječ o oružju! - prekinu ga vojnik s Victoria Peaka.- Ali ako učinite jedno ili drugo - nastavio je glas - oni će osloboditiruke, a petorica Di-Di Jing Cha - od kojih su mnoge uvježbali naši američkiprijatelji - zacijelo će zadržati jednog čovjeka. - K vragu, sir! Ja samo pokušavam obaviti svoj posao! To se vas ne tiče! - Bojim se da me se tiče, sir. Zbog razloga koji ne znate. .....333.- Govno! — Marinac se bez daha naslonio na zid i gledao u nasmijana mladalica ispred sebe.- Lai! - žena je rekla Marie pokazujući široka, čudno oblikovana vrata bezvidljive ručke na debeloj, neprobojnoj vanjskoj ploči. - Xiao xin. Oprezno.- Oprezno? Razumijem. - Figura s pregačom otvorila je vrata i Marie jeutrčala unutra i odmah osjetila oštre zapuhe hladnog zraka. Stajala je uvelikom hladnjaku kojim se moglo prolaziti; mesnata trupla sablasno suvisila na kukama pod svjetlom ožičenih žarulja. Čovjek s pregačom čekao jecijelu minutu s uhom na vratima. Marie je široki svileni pas omotala okovrata i uhvatila ruku rukom ne bi li se obranila od nagle oštre studeni kojuje osjećala još oštrijom zbog kontrastne sparne topline na ulici. Napokonjoj je čovjek kretnjom pokazao da pođe za njim; poslušala ga je i zaobilazilatrupla sve dok nisu stigli do ulaza u veliki hladnjak. Kinez je potegao

metalnu ručku i odgurnuo vrata otvorivši ih, kimajući Mariji koja jedrhtala, da prođe. Sad se našla u dugačkoj, uskoj i praznoj mesnici.Bambusova sjenila na prednjim prozorima propuštala su uske zrake jakogpodnevnog sunca. Čovjek bijele kose stajao je pored tezge kod krajnjegdesnog prozora i kroz rebrenice virkao na ulicu. Pozvao je Marie da mu sebrzo pridruži. Poslušala ga je i opazila čudno oblikovani vijenac od cvijećaiza stakla prednjih vrata koja su bila zaključana. Čovjek je pokazao Mariji da pogleda kroz prozor. Odijelila je dvijebambusove rebrenice i pogledala iznenađena prizorom koji je vidjela.



Potraga je dosegla pomamni vrhunac. Marinac opečenih ruku stalno je njimamahao dok je ulazio iz trgovine u trgovinu preko ulice. Ugledala je CatherinuStaples i McAllistera u vrućem razgovoru s grupom Kineza koji su se očitoprotivili strancima koji narušavaju mirni, premda grozničavi život TuenMuna. McAllister je u panici, kako se činilo, uzviknuo nešto uvredljivo paga je izazvao čovjek dvaput stariji od njega, starac u orijentalnoj halji,

kojeg su morale zadržavati mlađe, hladnije glave. Podtajnik je ustuknuopodignutih ruku govoreći da je nevin, dok je Staplesova vikala bez ikakvekoristi, u pokušaju da oboje izvuče iz ljutite gomile. Odjednom je marinac ozlijeđenih ruku prasnuo kroz vrata na ulicu; razbijenostaklo letjelo je u svim smjerovima dok se on kotrljao po pločniku jeknuvšiod bola kad je rukama dodirnuo cement. Progonio ga je mladi Kinez odjevenu bijelu tuniku, pojas i hlače s nogavicama do koljena - nastavnik borilačkihvještina. Marinac je skočio na noge, a kad je njegov orijentalni protivnikprišao bliže, marinac je lijevom rukom odmjerio snažni postrani udaracsvinutom rukom u mladićev bubreg, a odmah zatim je desnom šakom udario uorijentalčevo lice izbubetavši ga natrag u trgo-vinu, dok je istodobno vrištao od bolova izazvanih udarcima svojih opečenih

ruku.Ulicom je dotrčao posljednji marinac; šepao je jednom nogom, a ramena sumu se usukala kao da ih je povrijedio u padu - u padu niza stube, pomisliMarie, gledajući ga s čuđenjem. Došao je u pomoć svom napaćenom drugu i biovrlo djelotvoran. Amaterske pokušaje borbe za vježbu odjevenih učenikaonesviještenog nastavnika borilačkih vještina dočekao je vjetar udaraca -noge koje su nepogrešivo pronalazile najosjetljivije ciljeve, zasjeciukočenih ruku i vrtložni manevri stručnjaka za džudo. Opet odjednom, bez ikakve najave, ulicom su navrli kakofonijski zvučiorijentalne glazbe, cimbale i primitivni puhači instrumenti dosezali sunagla crescenda svakim korakom kojekako sakupljena orkestra koji jemarširao ulicom uglavnom odjeven u prnje; iza glazbe išli su ljudi splakatima iznad kojih su bile kite cvijeća. Bitka je završila i sve su seruke smirile. Tišina se razlila glavnom trgovačkom ulicom Tuen Muna.Amerikanci su bili smeteni; Catherine Staples se gušila od nemoći, a EdwardMcAllister je digao ruke u očajanju. Marie je gledala doslovce hipnotizirana promjenom na ulici. Sve sezaustavilo kao da je to bila naredba neke zagrobne prisutnosti koju valjaslušati. Pomakla je kut gledanja između bambusovih rebrenica i ugledalapohabanu skupinu kako se približava. Vodio ju je bankar Jitai! Usmjerilase prema mesnici!Nemirna pogleda, Marie je ugledala Catherinu Staples i McAllistera kako trčepored čudnog okupljanja ispred trgovine. Onda su se, preko ulice, i dvojicamarinaca dala u trk. Svi su nestali na zasljepljujućem suncu. Netko je pokucao na prednjim vratima mesnice. Starac bijele kose uklonio

je vijenac i otvorio vrata. Ušao je bankar Jitai i naklonio se Marie.- Da li vam se svidjela parada, madame? - upitao ju je.- Nisam bila sigurna što je to. - Pogrebna povorka za mrtvaca. U ovom slučaju, nesumnjivo, za ubijeneživotinje u hladnoj ostavi gospodina Wooa. - Vi...? Sve je ovo planirano?- U stanju pripravnosti, moglo bi se reći! - objasnio je Jitai. - Čestonaši rođaci sa sjevera uspijevaju prijeći preko granice - ne lopovi, većčlanovi obitelji koji se žele pridružiti svojima - a vojnici ih žele uhvatiti



i vratiti. Moramo biti spremni da zaštitimo naše. - Ali mene? Vi ste znali?- Mi smo promatrali; mi smo čekali. Sakrivali ste se, bježali od nekoga,toliko smo znali. Vi ste nam to rekli onda kad ste kazali da vam nije stalo33.4335

da odete do istražnog suca da »podnesete prijavu«, kao što ste rekli. Vassu na ulici usmjerili.- Žene s torbama za kupovinu... - Da. One su prešle ulicu kad i vi. Moramo vam pomoći. Marie je bacila pogled na tjeskobna lica gomile iza bambusovih rebrenicapa pogledala u bankara. - Kako možete znati da ja nisam kriminalac?- To nije važno. Grubi postupci prema vama, za koje su odgovorni dvojicanaših, to je jedino važno. Osim toga, madame, vi ne izgledate niti govoritekao bjegunac od pravde.- Ja to i nisam. A potrebna mi je pomoć. Moram se vratiti u Hong Kong, uhotel gdje me neće naći i gdje ima telefon kojim se mogu poslužiti. Ja doistane znam tko su, ali moram uspostaviti vezu s ljudima koji mi mogu pomoći...

pomoći nama. - Marie je zašutjela, a pogled joj se susreo s Jitaijevim izadržao. - Čovjek koji se zove David jest moj muž. - Mogu razumjeti - rekao je bankar. - Ali prvo morate posjetiti doktora.- Što? - Stopala vam krvare.Marie spusti pogled. Krv se probila kroz zavoje i prodrla u platno nacipelama. Sve je to bilo mučno pogledati. - Mislim da ste u pravu - suglasilase.- A onda slijedi odjeća, prijevoz - ja ću vam naći hotel pod bilo kojim imenomkoje zaželite. Zatim je i pitanje novca. Imate li sredstava? - Ne znam - reče Marie i stavi svilu na tezgu pa otvori torbicu boje bijeleškoljke.- To jest, nisam gledala. Prijateljica - netko za koga sam mislila da mije prijateljica - ostavila mi je novaca. - Izvukla je novac koji joj jeStaple-sova stavila u torbicu.- Ovdje u Tuen Munu nismo bogati, ali možda možemo pomoći. Vodio se razgovoro tome da vam sakupimo novac između sebe. - Ja nisam siromašna žena, gospodine Jitai - prekinu ga Marie. - Ako to budepotrebno, iskreno ću, ako budem živa, vratiti vam svaki cent s kamatom mnogovećom od primarne kamate. - Kako želite. Ja sam bankar. Ali što će tako ljupka dama, kao što ste vi,znati o kamatama i primarnim kamatama? - nasmijao se Jitai.- Vi ste bankar, a ja sam ekonomist. Sto bankari znaju o djelovanjuinflatornih kamata na plivajuće kurseve, osobito u primarnimtečajevima?178

1 Primarna kamata je najniža komercijalna kamata koju banka određuje u nekomrazdoblju, (op. prev.),336Imala je više od jednog sata za razmišljanje u mirnoj prirodi dok je sjedilau taksiju kojim se vozila u Kowloon. Potrajat će još četrdeset pet minutaprije nego stignu u manje mirna predgrađa, osobito u prenapučenu četvrtMongkok. Pokajnički raspoloženi ljudi Tuen Muna nisu bili samo velikodušnii zaštitnički, već i inventivni. Bankar Jitai je očito potvrdio da je žrtvanapasnika doista bijela žena koja se skriva i bijegom spašava život pa joj



zbog toga, a kako želi uspostaviti vezu s ljudima koji joj mogu pomoći, moždatreba izmijeniti izgled. Iz nekoliko trgovina su joj donijeli zapadnjačkeodjevne predmete koji su se Marie dojmili čudno; izgledali su sivo iutilitarno, uredno, ali turobno. Nisu to bili jeftini predmeti, ali od vrstekao da ih je odabrala žena koja ili nema osjećaja za dizajn ili se osjećaiznad njega. Sat poslije, u stražnjoj prostoriji salona za uljepšavanje,

shvatila je zašto je odabrana takva odjeća. Žene su se vrzmale oko nje;oprali su joj i osušili kosu, a kad je postupak bio završen, pogledala seu ogledalo jedva dišući. Nježno lice - razvučeno, blijedo i umorno - biloje uokvireno kosom koja više nije bila kestenjastocrvena, već mišje sivas bijelim pramenima. Ostarjela je za više od desetljeća; to je mnogo boljeuspjelo od njezina pokušaja kad je pobjegla iz bolnice, bila je jasnije ipotpunije starija. Bila je kineskom slikom ozbiljne turistkinje gornjesrednje klase - vjerojatno udovica - koja je odlučno davala upute, brojalasvoj novac, a nikad ne bi pošla nigdje bez vodiča u ruci koji je stalnoprovjeravala svakim posjetom i razgledavanjem u okviru svog dobroorganiziranog itinerara. Žitelji Tuen Muna su dobro znali takve turiste injihov je portret bio točan. Jason Bourne bi ga odobrio.

Međutim, bilo je drugih misli koje su je zaokupljale na putu za Kow-loon,očajničkih misli koje je nastojala kontrolirati i držati u perspektiviodbacujući paniku koja ju je tako lako mogla ophrvati, što bi je navelo daučini nešto krivo, da učini krivi potez koji bi mogao naškoditi Davidu -ubiti Davida. Gdje si ti? Kako te mogu naći? Kako? Pretraživala je sjećanje nastojeći se sjetiti nekoga tko bi joj mogao pomoćii stalno odbijala svako ime i svako lice koje joj se pojavljivalo u svijestijer su na jedan ili na drugi način bili dijelom te užasne strategije takozlokobno nazvane izvan spasa - kad je smrt pojedinca jedino prihvatljivorješenje. Osim, dakako, Morrisa Panova, ali je Mo parija u očima vlade; onje službene ubojice nazvao njihovim pravim imenima: neznalicama iubojicama. On ne bi mogao nikamo, a zamislivo je da bi izazvao drugonaređenje za izvan - spasa.Izvan-spasa... Pojavilo joj se lice, lice s kojeg su se kotrljale suze,prigušeni krici za milost u njegovom drhtavom glasu, čovjek koji je jednombio bliski prijatelj mladog dužnosnika vanjske službe te njegove žene idjece u337dalekom, isturenom mjestu nazvanom Pnom Pen. Conklin! Ime mu je Ale-xanderConklin! Za vrijeme dugog Davidova ozdravljenja pokušavao je vidjetinjezina muža, ali David to nije dozvoljavao rekavši da će ubiti čovjeka izCIA-e ako ovaj proturi glavu kroz vrata. Obogaljeni Conklin je krivo i glupooptuživao Davida ne slušajući molbe čovjeka koji pati od amnezije, vjerujućida je ovaj izdajnik, čovjek koji se »okrenuo« - pa je u tome otišao takodaleko da je sam pokušao ubiti Davida izvan Pariza. I, napokon, on je

organizirao posljednji pokušaj u njujorškoj Sedamdeset i prvoj ulici, usterilnoj kući nazvanoj Treadstone 71, pokušaj koji je zamalo uspio. Kadse saznala istina o Davidu, Conklin je grozno patio od grižnje savjesti,uništen onim što je učinio. Njoj je njega bilo istinski žao; njegova jepatnja bila tako iskrena, osjećaj krivnje ga je uništavao, razarao.Razgovarala je s Alexom uz kavu na trijemu, ali David ga nije htio vidjeti.On je bio jedini koga se mogla sjetiti, a da to nije vrijeđalo zdrav razumili ono što je najbliže zdravu razumu. Hotel se zvao Empress. Bio je u ulici Chatham u Kowloonu. Bio je to mali



hotel u prenapučenom Tsim Sha Tsuiju, gdje su gosti bili ljudi mješavinekultura, ni bogati ni siromašni, velikim dijelom trgovci s Istoka i Zapadakoji su morali obaviti poslove, ali lišeni bahate reprezentacije bogatihšefova. Bankar Jitai je obavio svoj posao; soba s jednim krevetomrezervirana je za gospođu Austin, Penelopu Austin. »Penelope« je bilaJitaijeva ideja jer je pročitao mnogo engleskih romana, a Penelope mu se

činila »tako u redu«. Neka bude tako, kao što bi rekao Jason Bourne, pomisliMarie.Sjedila je na rubu kreveta i uzela telefonsku slušalicu, nesigurna u onošto će reći, ali znajući da to mora reći. - Treba mi telefonski broj jedneosobe u Washingtonu, D.C.1 , u Sjedinjenim Državama - rekla jetelefonistici. - Hitan je slučaj. - Treba platiti prekomorsku informaciju...- Naplatite - upadne joj u riječ Marie. - Hitno je. Ostat ću na liniji. - Da? — začu se pospani glas. - Halo?- Alex, ovdje je Marie Webb.- Prokletstvo, gdje ste vi? Gdje ste oboje? Pronašao vas je! - Ja ne znam o čemu govorite. Ja nisam pronašla njega, a on nije pronašao

mene. Vi znate o svemu ovome?- Tko mi je zamalo slomio vrat prošlog tjedna kad je doletio u Washington?David! Ja imam releje na svakom telefonu pored koga me se može naći! I MoPanov isto tako! Gdje ste vi?' District of Columbia; (op. prev.)338- Hong Kong - Kowloon, pretpostavljam. Hotel Empress, pod imenom Austin.David je uspostavio vezu s vama?- I Mo! On i ja smo se poslužili svakim trikom da utvrdimo što se događa,ali smo onemogućeni! Ne, povlačim to - nismo onemogućeni -ni itko drugi nezna što se zapravo događa. Ja bih znao kad bi oni znali! Zaboga, Marie, nisamništa popio od prošlog četvrtka. - Nisam znala da vam nedostaje.- Nedostaje! Što se događa? Marie mu je ispričala, uključujući nepogrešivi pečat državne birokracijesa strane nježnih uznika, svoj bijeg te pomoć koju joj je pružila Cathe-rineStaples, a pretvorila se u stupicu, što je sve zamislio čovjek koji se zoveMcAllister, a toga je vidjela na ulici sa Staplesovom.- McAllister? Vidjeli ste ga?- On je ovdje, Alex. Želi me natrag u zatočeništvo. Pomoću mene kontroliraDavida kojeg će ubiti. I prije su to pokušavali! Nasta stanka s druge strane žice, stanka ispunjena tjeskobom. - Mi smopokušavali prije - tiho će Conklin. - Ali, to je bilo tada, ne sada.- Što mogu učiniti? - Ostanite gdje jeste - naredio joj je Alex. - Ja ću biti u prvom avionu

za Hong Kong. Ne izlazite iz sobe. Nemojte više nazivati. Oni vas traže,moraju.- David je tu negdje, Alex! Radi ono što su ga prisilili da radi zbog mene.Uplašena sam do smrti! - Delta je bio najbolji čovjek koji se razvio u Meduzi. Nikoga boljeg nijebilo na tom polju. Ja znam. Ja sam vidio.- To je jedna strana, a ja sam se naučila živjeti s njom. Ali ne s drugom,Alex! Njegova svijest! Što će se dogoditi s njegovom sviješću? Conkin je opet zašutio, a kad je progovorio glas mu je bio zamišljen. - Ja



ću dovesti prijatelja sa sobom, prijatelja sviju nas. Mo neće odbiti.Ostanite na mjestu, Marie. Vrijeme je da se karte stave na stol. I, takomi svega, tako će i biti! 23- Tko ste vi? - viknuo je Bourne u ludilu; starca je stiskao za vrat ipritiskao ga o zid.

- Delta, prestani! - komandirao je D'Anjou. - Tvoj glas! Ljudi će te čuti.Mislit će da ga ubijaš. Nazvat će recepciju. -Ja bih ga mogao ubiti, a telefoni ne rade! -Jason je pustio samozvan -čevasamozvanca, pustio mu je vrat, ali mu je zgrabio prednjicu košulje i izvukaoje iz hlača, dok je čovjeka silom natjerao u stolicu. - Vrata - nastavio je D'Anjou ljutilo. - Stavi ih na mjesto kako najboljeumiješ. Ja želim iz Pekinga izaći živ, a svaka sekunda s tobom smanjuje mojenade. Vrata!Napola lud, Bourne se okrenuo, podigao razbijena vrata i stavio ih u okvirpodešavajući strane, vraćajući ih udarcima na mjesto. Starac je masirao vrati odjednom pokušao skočiti sa stolice. - Non, mon ami! - rekao je Francuz i spriječio pokušaj. - Ostanite gdje

ste. Nemojte se zaokupljati sa mnom, samo s njim. Vidite, on bi vas doistamogao ubiti. U svom bijesu nema poštovanja prema zlatnim godinama, alibudući da sam im ja blizu, ja imam. - »Bijesu«? Ovo je mahnitost! - propištao je starac iskašljavajući riječi.- Ja sam se borio kod El Alameina180, borit ću se i sada! - Opet se staracpokušao iskrzmati iz stolice i opet ga je D'Anjou vratio na mjesto kad seJason vratio.- Oh, stoički herojski Britanci - primijetio je Francuz. - Barem ste sepokazali uljudni pa niste rekli Agincourt.181Prestani s glupostima! - viknuo je Bourne odgurnuvši D'Anjona. Nagnuo senad stolicu s rukama na objema ručkama, tako da se starac 180 Selo na sjevernoj obali Egipta, oko 112 km udaljeno od Aleksandrije,poprište odlučne savezničke pobjede nad Nijemcima 1942. godine, (op. prev.) 1 ' Bitka vođena 1415. kod sela Agincourt u sjev. Francuskoj; odlučna pobjedaEngleza pod Henrvjem V. nad nadmoćnim francuskim snagama, (op. prev.) nije mogao podići iz stolice. - Ti ćeš mi reći gdje je on i odmah ćeš rećiili požaliti što si se izvukao iz El Alameina! - Gdje je tko, ti manijače? - Ti nisi čovjek odozdola. Ti nisi Joseph Wadsworth koji je otišao gore usobu tri-dvadeset-pet!- Ovo jest soba tri-dvadeset-pet i ja jesam Joseph Wadsworth! Zapovjednikbrigade, umirovljen, Royal Engineers!182- Kad ste se prijavili na recepciji?- Zapravo, bio sam pošteđen tog kinjenja - odgovorio je Wadsworth s visine.- Kao profesionalni gost vlade, valjda imam pravo na neke usluge. Mene su

popratili kroz carinu i doveli me izravno ovdje. Moram reći da sobna službanije baš u dobru zdravlju, ali ovo nije Connaught183, a prokleti telefonje uglavnom krepan.- Pitao sam kada?- Sinoć, ali kako je avion kasnio šest sati, pretpostavljam da bi trebaloda kažem jutros. - Koje su vaše instrukcije? - Nisam siguran da se to vas tiče. Bourne je izvukao mjedeni otvarač za pisma iza opasača i stavio oštricu na



starčev vrat. - Tiče me se, ako želite živi izići iz ove stolice. - Dobri Bože, vi ste manijak. - U pravu ste, ja nemam mnogo vremena za duhovnu čistoću. Zapravo ga uopćenemam. Instrukcije!- One su prilično bezopasne. Trebalo je da dođu po mene negdje oko podneva,a sada su tri sata pa je mudro pretpostaviti da neke službe ne gledaju na

sat, kao ni aviokompanija.D'Anjou je dotakao Bourneovu ruku. - Avion u jedanaest i trideset -mirnoće Francuz. - On je mamac i ne zna ništa. - Onda je tvoj Juda ovdje u drugoj sobi - odgovori mu Jason preko ramena.- Mora biti ovdje!- Ne govori više, njega će ispitivati. - S naglim i neočekivanimautoritetom, D'Anjou je polako odgurnuo Bournea od stolice i progovorionestrpljivim glasom višeg oficira. - Vidite, brigadiru, mi vam seispričavamo zbog neugode, to je prokleta neugodnost, ja znam. Ovo je trećasoba u koju smo prodrli - saznali smo ime svakog gosta u sobi zbog udarnogispitivanja.- Udarnog što? Ja ne razumijem.

Britanske inženjerske jedinice; (op. prev.) 183 Bivši naziv Connachta,provincije i drevnog kraljevstva u sjeverozapadnoj Irskoj, a sastoji se odšest >/¦»< n n I st ** rw.ni > 1 općina, (op. prev.) 340341i- Jedan od četvorice ljudi na ovom katu prokrijumčario je narkotika uvrijednosti od preko pet milijuna dolara. Budući da to nije nijedan odtrojice, mi sada imamo svoga čovjeka. Ja vam savjetujem da kažete ono štoće ostali reći. Kažite da vam je u sobu nahrupila pomamna pijanica, bijesnazbog smještaja - to će oni reći. Mnogo toga se događa pa je najbolje otarasitise svake sumnje u sebe, čak one koja bi iskrsla pogrešnom asocijacijom.Ovdašnja uprava često pretjera u svojim postupcima. - Ne bih to htio - propištao je Wadsworth koji je nekad pripadao vojnom roduRoyal Engineers. - Prokleta penzija je premala za život. Ovo je krvavo peroiz guščje guzice. - Vrata, majore - naredio je D'Anjou obraćajući se Jasonu. - Polako sada.Uspravno. - Francuz se okrenuo Englezu: - Ostanite tu i naslonite se navrata, brigadiru. Dajte nam dvadeset minuta da zgrabimo našegčovjeka, a onda radite što hoćete. Upamtite, pomamni pijanac. U vašeminteresu.- Da, da, svakako. Pijanac. Pomaman.- Dođite, majore!

U hodniku su zgrabili svoju prtljagu i brzo se zaputili prema stubištu. -Požuri! - sada će Bourne. - Još ima vremena. On se mora izmijeniti -takobih i ja postupio! Provjerit ćemo ulične ulaze, stajališta taksija, pokušatćemo izvući nekakvu logiku ili, prokletstvo, nelogiku. Razradit ćemosignale.- Najprije su dvoja vrata - bez daha će D'Anjou. - U ovom hodniku. Izaberibilo koja vrata, ali učini to brzo. Nasilno uđi i viči pogrdnim jezikommeljući riječi, dakako. - Ti si to mislio ozbiljno?



- Nikad ozbiljnije, Delta. Kao što smo sami vidjeli, objašnjenje je sasvimprihvatljivo, a zbunjenost će ograničiti bilo kakvu službenu istragu.Uprava će nesumnjivo privoljeti našeg brigadira da drži jezik za zubima.Mogli bi izgubiti svoja ugodna radna mjesta. Brzo sada! Izaberi i izvršisvoj posao!Jason se zaustvio kod slijedećih vrata zdesna. Sapeo se, a onda pojurio prema

vratima udarivši ramenom u sredinu tanke gornje ploče. Vrata su se otvorilakao da ih je istjerala oluja.- Madad demaal - vikala je žena na hindu jeziku, napola izvan sarija kojijoj je bio omotan oko nogu.- Kyaa baat hai? - vrisnuo je goli muškarac i istrčao iz kupaonice na brzinupokrivajući genitalije. Oboje su otvorenih usta buljili u ludog uljeza koji je teturao nejasnapogleda dok je bacao stvari sa susjednog stola vičući hrapavim, pijanim342glasom. — Odvratan hotel! Toaleti ne rade, telefoni ne rade! Ništa — Isuse,ovo nije moja soba! Sišao mi je... Bourne se nespretno okrenuo i zalupio vrata za sobom.

- To je bilo fino! - ocijenio je D'Anjou. - Ionako su imali teškoća s bravom.Požuri! Još jedna. Ona! — Francuz je pokazao na vrata s lijeve strane. -Čuo sam smijeh iz te sobe. Dva glasa. Jason je opet tresnuo u vrata natjeravši ih da se strelovito otvore, a ondaje zaurlao svojim pijanim žalopojkama. Umjesto da je naišao na dvojezapanjenih gostiju, suočio se s mladim parom, oboma golim da pasa. Obojeje pušilo prignječenu cigaretu, duboko uvlačilo staklenih pogleda. - Dobro došao, susjede - rekao je mladi Amerikanac; glas mu je plivao,dikcija je bila precizna, iako s četvrtinu brzine. - Neka te stvari tolikone uznemiruju. Telefoni ne rade, ali naša konzerva radi. Uzmi je, podijelije. Nemoj biti tako razdražljiv. - Što vi, dovraga, radite u mojoj sobi? — vrisnuo je Jason još pijanije,a gutajući riječi, jedva ih je činio jasnima.- Ako je ovo tvoja soba, macho184 momče - prekinu ga djevojka ljuljajućise u stolici - ti si vidio privatne stvari, a mi nismo takvi. - Zacere-kalase.- Kriste, vi ste gadno pod drogom!- A ne spominjući Božje ime uzalud - odgovori mu mladić - ti si pijan.- Mi ne vjerujemo u alkohol - doda drogirana djevojka. - On izazivaneprijateljstvo. Penje se do površine kao Luciferovi demoni. - Ti se detoksificiraj, susjede - nastavio je mladi Amerikanac ljuljajućise amo-tamo. - Onda uzmi zdravu travu1 5. Ja ću te povesti na polja gdjećeš ponovo naći svoju dušu... Bourne je istrčao iz sobe zalupivši vratima i uhvatio D'Anjoua za ruku. - Hajdemo - rekao mu je pa nastavio dok su se brzo približavali stubama:

- Ako ta priča koju si rekao brigadiru krene unaokolo, ovo dvoje će provestidvadeset godina strižući ovce u vanjskoj Mongoliji. Drevna kineska naklonost pomnom promatranju i sigurnosnim mjerama diktiralaje rješenje da aerodromski hotel ima samo jedan ulaz u pročelju za goste,a drugi za hotelske službenike na boku zgrade. Kod drugog ulaza su biliuniformirani stražari koji su pregledavali svačije radne isprave ipretraživali sve torbice, torbe i nabrekle džepove kad je osoblje napuštaloposao. Pomanjkanje prisnosti između stražara i osoblja upućivalo je na184 Španjolsko-američki od španj. macho: muškarac; machismo je snažni ili



pretjerani muški ponos ili muškost. (op. prev.) ' Marihuana; (op. prev.) 3.41zaključak da se stražari često mijenjaju pa je tako stvoren razmak izmeđumogućih davaoca mita i onih koji bi ga možda primili. - On neće probati proći pored stražara - rekao je Jason dok su prolazilipored izlaza za osoblje pošto su na brzinu pohranili svoju prtljagu

ispričavajući se kašnjenjem na sastanak jer im je kasnio avion. - Oni sedoimlju kao da će dobiti Brownie186 bodove kad ulove nekoga tko je ukraopileće krilo ili sapun. - Kinezi su u velikoj mjeri pošteni ljudi, a osobito nema zamjerkehotelskom osoblju, ali nađe se i kukolja, kao svugdje. Međutim, čini mi seda stražari ne vole one koji ovdje rade - rekao je D'Anjou. - Ali zašto sitako siguran da je on u hotelu? On poznaje Peking. Mogao je uzeti taksi paotperjati do drugog hotela, druge sobe.- Nije, ako se prisjetimo kako je izgledao kad je izišao iz aviona, rekaosam ti to. On to ne bi dopustio. Ni ja ne bih. On želi slobodu da se motaokolo, a da ga ne opaze ili slijede. On se tako ponaša radi vlastite zaštite. - Ako je to slučaj, oni bi već sada mogli imati njegovu sobu pod prismotrom.

Isti rezultati. Znat će kako izgleda. - Kad bih ja bio on - a to je sve na čemu mogu graditi - onda on nije tu.On je uzeo neku drugu sobu.- Ti si u suprotnosti sa sobom! - suprostavio se Francuz dok su sepribližavali vrevi na ulazu u aerodromski hotel. - Rekao si da će instrukcijedobiti preko telefona. Tko god bude zvao, zahtijevat će da ga spoje sa sobomkoja mu je dodijeljena, ali zacijelo ne s mamcem, ne s Wadswort-hovom sobom.- Ako telefoni rade - usput rečeno, ta je okolnost plus za tvog Judu -sasvimje jednostavno prebaciti pozive iz jedne u drugu sobu. Utikač se umetne ucentrali ako je primitivna ili se programira ukoliko je kompjutorizirana.Ništa posebno. Poslovni sastanak, stari prijatelji u avionu - pročitaj tokako ti je drago - ili nikakvo objašnjenje, što je vjerojatno najbolje.- Zabluda! - objavio je D'Anjou. - Njegov klijent ovdje u Pekingu ćeupozoriti hotelsku centralu. On će biti spojen s centralom, trajno. - To je ono što baš neće učiniti - sada će Bourne gurnuvši Francuza krozvrata koja se okreću oko osovine; našli su se na pločniku koji je vrviosmetenim turistima i poslovnim ljudima koji su se pokušavali domoći nekogprijevoznog sredstva. - To je kockanje koje on sebi ne može priuštiti -nastavio je Jason dok su prolazili pored niza malih autobusa i taksijaporedanih uz pločnik. - Klijent tvoga komandosa mora održati maksimalnuudaljenost između njih dvoje. Ne smije postojati ni najmanja Bodovi koje mlade pripadnice američkih ženskih skaula dobivaju za uzornoponašanje; općenito - bodovi za dobro ponašanje, (op. prev.)mogućnost da se uđe u trag njihovoj vezi jer su svi ograničeni na vrlo uski,vrlo elitni krug, bez zezanja s hotelskim centralama, ne pokazujući osobitu

pažnju prema nekome izvan kruga, a osobito ne tvom komandosu. Uostalom, zarto nije manje-više slično u cijelom svijetu? Osim toga, neće se izlagatiriziku da se vrzmaju po hotelu. Držat će se dalje od njega prepuštajući muda se on prometa. Kao i svugdje, i ovdje ima tajne policije pa bi netko iztog elitnog kruga brzo bio prepoznat.- Telefoni, Delta. Na osnovi svega što sam čuo, oni ne rade. Sto će on onda? Jason se namrštio hodajući kao da se pokušava sjetiti neupamćenog. - Vrijemeje na njegovoj strani, to je plus. On će imati upute za svaki slučaj ukolikose s njim ne uspostavi kontakt u određenom vremenskom razdoblju po njegovu



dolasku - zbog bilo kojeg razloga - a može ih biti koliko hoćeš uzmemoli k znanju mjere opreza na koje su prisiljeni.- U tom slučaju, oni bi još pazili na njega, zar ne? Čekali bi negdje vanii nastojali ga pokupiti, ne?- Svakako, i on to zna. On mora proći pokraj njih i stići do određena mjestaa da ne bude viđen. To je jedini način da on zadrži konce. To je njegov prvi

posao.D'Anjou je stegnuo Bourneov lakat. - Onda mislim da sam netom opazio jednogod promatrača. - Sto? - Jason se okrenuo; pogledao je u Francuza i usporio korak.- Hodaj dalje - naredio mu je D'Anjou. - Pođi prema onom kamionu koji jena pola ulice s čovjekom na produženim Ijestvama. - Slijedi - odvrati Bourne. - Slijedi, to je služba za popravak telefona.Anonimni u gomili, stigli su do vozila.- Pogledaj. Gledaj zainteresirano. Poslije pogledaj nalijevo. Vozilokaravan sasvim ispred prvog autobusa. Vidiš li ga? Jason ga je vidio i odmah shvatio da je Francuz u pravu. Karavan je bio bijeli prilično nov, a imao je obojena ili nijansirana stakla. Da nije bio druge

boje, to je mogao biti karavan koji je ukrcao ubojicu u Shen-zenu, na granicikod Lo Wua. Bourne stade čitati kineske znakove na vratima kola. - Nian JingShan... tako mi svega, ista su! Ime nije važno - pripadaju skloništu zaptice. Ptičje sklonište Jing Shan! U Shenzenu je to bio Chutang, ovdje neštodrugo. Kako si ga opazio?- Čovjek uz otvoreni prozor, posljednji prozor s ove strane. Odavde ga nemožeš jasno vidjeti, ali on pilji u ulaz. Osim toga, on je proturječnost-za službenika ptičjeg skloništa, to je. - Zašto? - On je armijski oficir, a možda i viši oficir sudeći po kroju i tkanininjegove tunike. Zar su bijele hlače u vojnim jedinicama? Ili je to zabrinutčovjek koji čeka na nekoga, za koga mu je naređeno da ga dočeka, a služise prilično prihvatljivim zaklonom, koji ima samo jednu manu - kut gledanjazahtijeva otvoren prozor?- Ne idem nikamo bez Echa - rekao je Jason Bourne, nekad Delta, bič Meduze. - Ptičja skloništa - to je divno. Kakva dimna zavjesa. Tako daleko, takomiroljubivo. To je sjajan zaklon.- To je tako kineski, Delta. Maska pravednika skriva lice nepraved-nika.Na to upozoravaju Konfucijeve parabole.- Ne govorim ja o tome. Tamo u Shenzenu, kod Lo Wua, gdje mi je tvoj momakpromaknuo prvi put, po njega je isto došao karavan - karavan s nijansiranimprozorima - a također je pripadao ptičjem skloništu. - Kao što kažeš, izvanredan zaklon. - Više od toga, Echo. To je neka vrsta znaka prepoznavanja.- U Kini već stoljećima štuju ptice - kazao je D'Anjou gledajući u Jasona

zbunjena izraza lica. - Uvijek su ih slikali u svojoj velikoj umjetnosti,na velikim svilama. Smatraju ih delikatesom i za oči i za nepce.- U ovom slučaju, one bi mogle značiti nešto znatno jednostavnije, mnogopraktičnije. - Kao na primjer?- Ptičja skloništa su veliki rezervati. Otvoreni su javnosti, ali toreguliraju državni propisi, kao i svugdje. - Tvoja ideja, Delta?- Kad se desetak ljudi snažno protivi državi i žele je srušiti, oni će



izbjegavati da ih vide sve zajedno pa koje je bolje mjesto za sastanke odprirodnih rezervata koji se šire miljama? Nema kuća ili stanova podprismotrom, nema slušanja telefona ili elektronskog praćenja. Samo neviniljubitelji ptica u naciji ljubitelja ptica, a svaki vjerojatno ima službenupropusnicu koja mu omogućava pristup u sklonište i kad je službeno zatvoreno-danju i noću. Pa nigdje nije baš teško doći do takvih propusnica.

- Iz Shenzena u Peking? Ti podrazumijevaš situaciju koja je,mnogo šira odone koju smo razmatrali.- Sto da je - rekao je Jason gledajući unaokolo - to se nas ne tiče. Samonas se on tiče... Moramo se razdvojiti, ali biti jedan drugome na vidiku...Ja ću - Nema potrebe! - upadne Francuz. - Eno ga!- Gdje?- Povuci se natrag! Bliže vozilu, u sjenu vozila. 346- Tko je on?- Svećenik koji gladi dijete, djevojčicu - odgovori D'Anjou, leđimaokrenutima prema vozilu, zabuljen u gomilu ispred ulaza u hotel. - Čovjek

preoblačenja - ogorčeno je nastavio Francuz. - Jedno od prerušavanja kojemusam ga ja naučio. Ima svećeničko crno odijelo koje je za njega saši-venou Hong Kongu zajedno s anglikanskim blagoslovom ušivenim u ovratnik ispodimena krojača iz Savile Rowa187. Najprije sam prepoznao odijelo. Platio samza njega.- Ti si iz bogate dijeceze - primijetio je Bourne proučavajući čovjekakojeg bi želio uhvatiti više od života, potrčati, zgrabiti ga, svladati iprisiliti da se vrati u hotelsku sobu - početak na putu natrag do Marie.Ubojičin zaklon je bio dobar - više nego dobar - i Jason je pokušavaoanalizirati svoj sud. Sijedi zalisci provirivali su ispod ubojičina tamnogšešira, a naočale čeličnog okvira stajale su nisko na nosu njegova blijedoglica. Oči su mu bile široke, a obrve izvijene u luku; pokazivao je veseljei čuđenje onim što je vidio na tom, njemu nepoznatom mjestu. Sve su to Božjadjela i svi su Božja djeca, što je naznačio činjenicom da ga je privuklakineska djevojčica kojoj je gladio glavu s ljubavlju, nasmijan, a usto jeblago kimao njezinoj majci. To je bilo to, pomisli Jason, u gundavompoštovanju. Kurvin sin luči ljubav. Ona je bila u svakoj njegovoj kretnji,u svakom oklijevajućem pokretu, u svakom pogledu njegovih blagih očiju.Ponašao se kao suosjećajan svećenik, pastir svog stada. I tako su ga mogligledati u gomili, ali oči koje traže ubojicu odmah bi preletjele preko njega. Bourne se sjetio. Carlos! Šakal je bio odjeven kao svećenik; njegove tamnelatinske crte iznad bijela uškrobljena ovratnika, a izlazi iz crkve uNeuilly-sur-Seine - to Jason nije zaboravio. Jason ga je vidio! Vidjeli sujedan drugoga, oči su im se zabravile u pogledu, a svaki je znao tko je drugibez ikakvih izgovorenih riječi. Uhvati Carlosa. Namami Carlosa. Cain je

umjesto Charlijea, a Carlos je umjesto Caina! Šifre su mu eksplodirale uglavi dok je ulicama Pariza trčao za Šakalom... da bi ga izgubio u prometudok se stari prosjak, sjedeći na pločniku, bestidno smijao. Ovo nije Pariz, pomisli Bourne. Nema armije umirućih starih ljudi kojizaštićuju. On će uhvatiti ovog šakala u Pekingu. - Budi spreman na pokret! - rekao je D'Anjou, prekidajući Jasonoveuspomene.- Prilazi autobusu.- Pun je.



- U tome je stvar. On će biti posljednji. Tko bi odbio svećenika koji molida uđe, a žuri mu se? Jedna od mojih lekcija, dakako. Londonska ulica s ekskluzivnim krojačnicama po mjeri za muškarce, (op.prev.)347Opet je Francuz bio u pravu. Vrata malog, ljudima nabijenog autobusa,

stadoše se zatvarati, ali ih je zaustavila svećenikova ubačena ruka. Uguraoje i rame i sad je očito molio da otpuste vrata i oslobode ga jer su ga vratapritisnula. Vrata su se naglo otvorila; ubojica se stisnuo unutra i vratasu se zatvorila.- To je ekspresna linija za Trg Tian An Men - rekao je D'Anjou. - Imam broj.- Moramo pronaći taksi. Hajdemo! - To neće biti jednostavno, Delta. - Ja sam usavršio tehniku - odgovorio je Bourne. Kad je autobus prošao porednjih, Bourne je izišao iz sjene vozila dok ga je Francuz pratio. Proguralisu se kroz gomilu ispred aerodromskog hotela i nastavili pored poredanihtaksija. Stigli su do posljednjeg. Posljednji taksi je zaokružio da bi sepridružio liniji, ali je Jason istrčao na ulicu i neupadljivo podigao

dlanove. Taksi se zaustavio, a vozač je izvirio kroz prozore.- Shemma?- Wei! - uzviknuo je Bourne i dotrčao do vozača držeći juane u vrijednostiod pedesetak američkih dolara. - Bi yao bang zhu - rekao je govoreći čovjekuda mu je potrebna hitna pomoć i spreman je za nju platiti. - Hao! - uskliknuo je vozač i zgrabio novac. - Bingle bal - dodao jeopravdavajući svoj postupak u korist turista koji je naglo obolio. Jason i D'Anjou su ušli u kola, a vozač se požalio što je i drugi putnikušao u kola. Bourne mu je dobacio još dvadeset juana na sjedište i čovjekse smirio. Okrenuo je taksi izvan linija taksija i izišao iz aerodromskogkompleksa.- Ispred nas je autobus - rekao je D'Anjou nagnuvši se prema vozačevusjedištu. Obratio se vozaču u nespretnom pokušaju da govori mandarinski.- Možete li me razumjeti?- Vaš jezik je Guangzhou, ali ja razumijem. - Je li ovo put za Trg Tian An Men?- Koja vrata? - upita vozač. - Koji most?- Ja ne znam. Ja znam samo broj na prednjem dijelu autobusa. To jesedam-četiri-dva-jedan.- Kad je završetak s jedan - objasni vozač - onda su to Vrata Tian, drugimost. Ulaz u Carski grad.- Ima li tamo parkirališta za autobuse? - Bit će čitav red autobusnih vozila. Sva su parkirališta puna. Tian An Menje prenapučen u ovom kutu sunca. - Mi bismo htjeli prijeći autobus o kojem govorimo jer želimo biti u Tian

An Menu prije nego stigne. Možete li to učiniti? 348- Bez teškoće — odgovori vozač nacerivši se. — Autobusna su vozila starai često su u kvaru. Mi bismo mogli tamo stići nekoliko dana prije nego autobusstigne do nebeskih sjevernih vrata.- Nadam se da to ne govorite ozbiljno - prekine ga Bourne.- Oh, ne, velikodušni turiste. Svi su vozači izvrsni mehaničari - kad ihposluži sreća pa pronađu gdje im je motor. - Vozač se prezirno nasmijao ipritisnuo papučicu za ubrzanje.



Poslije tri minute su prešli autobusno vozilo u kojem se vozio ubojica.Poslije četrdeset šest minuta stigli su do mosta istesanog u bijelu kamenuiznad tekuće vode umjetnog kanala ispred masivnih Vrata nebeskog mira gdjesu se pokazivale vođe Kine za vrijeme svečanih parada.188 Unutar krivonazvanih vrata nalazi se jedan od najizuzetnijih ljudskih pothvata nazemlji. Trg Tian An Men. Elektrificirajući vrtlog Pekinga.

Najprije posjetiteljevo oko zarobi veličanstvenost tog prostranstva, a ondaarhitektonski obujam Velike dvorane naroda s desne strane, gdje sale zaprimanje mogu primiti i tri tisuće osoba. Samo banketna sala ima pet tisućasjedišta, a u veliku »konferencijsku prostoriju« može se smjestiti desettisuća osoba koje neće biti stiješnjene. Sa suprotne strane Vrata, putujućioblacima, jest četverostrani kameni spomenik, obelisk postavljen nadvokatnu terasu s mramornim balustradama, a sve to blista na suncu dok suu sjenama ispod, na velikoj temeljnoj strukturi, urezani prozori bitaka ipobjeda Maove revolucije. To je Spomenik narodnim herojima, a Mao je prviu panteonu. Tu su još i druge zgrade, druge građevine -memorijali, muzeji,vrata i biblioteke - sve dokle oko seže. Ali iznad svega, oko je poraženogolemim prostranstvom otvorena prostora. Prostor i ljudi... a za uho nešto

drugo, sasvim neočekivano. Tuce velikih svjetskih stadiona, od kojih svakičini rimski Koloseum običnim patuljkom, moglo bi se smjestiti unutar TrgaTian An Mena i ne iskoristiti sav prostor; stotine tisuća ljudi može tumaratiotvorenim prostorima, a ipak ostaviti prostor za još stotine tisuća. Alinedostaje jedan element čija se odsutnost ne bi nikad mogla opaziti u rimskojkrvavoj areni, a još manje u velikim suvremenim svjetskim stadionima. Zvuk.Jedva je prisutan. Samo decibeli jedva iznad tišine isprekidani mekanimžuborećim notama zvonaca na biciklima. S početka je tišina mirna, a poslijezastrašujuća. Kao da je golema providna geodezijska kupola spuštena nadstotine hektara, kao da neizgovorena, ali shvaćena zapovijed iz nekognebeskog kraljevstva stalno obavještava one dolje da su u katedrali. To jeneprirodno, nerealno, ali ipak nema neprijateljstva prema glasu koji se nečuje, samo prihvaćanje - a to najviše plaši. Osobito kad su djeca tiha. ! Ta je praksa napuštena 1985. godine, ali nije poznato da li će tako iostati.(op. prev.)Jason je sve to opazio brzo i bestrasno. Vozaču je platio iznos na temeljubrojki koje je pokazivao taksimetar i usredotočio pažnju na probleme skojima su se suočili on i D'Anjou. Zbog bilo kojeg razloga ili su ga pozvalipreko telefona ili je on izabrao alternativu na putu, komandos je bio naputu do Trga Tian An Men. Pavana će započeti njegovim dolaskom: polaganikoraci opreznog plesa dovest će ubojicu bliže i bliže predstavniku svogklijenta jer je zdravo uzeti da će klijent ostati izvan vidika. Ali nećebiti nikakva kontakta dok se ubojica ne uvjeri da je sve čisto. Zbog togaće »svećenik« sam promotriti teren kružeći dogovorenim koordinatamasastajališta, pretražujući pogledom naoružane udvorice. Uhvatit će

jednoga, možda dvojicu, zaprijetiti im oštricom noža ili će mu pištolj sprigušivačem pritisnuti u rebra da dobije informaciju koja mu treba; lažnipogled u očima rekao bi mu da je sastanak preludij smaknuća. Konačno, akopejsaž bude čist, on će pod pištoljem prisiliti udvoricu da priđepredstavniku klijenta i da mu svoj ultimatum: sam klijent se mora pokazati,ući u mrežu koju je ubojica spleo. Sve drugo nije prihvatljivo; središnjafigura, klijent, mora biti ravnoteža smrti. Dogovorit će se drugosastajalište. Klijent će doći prvi, a na prvi znak prijevare bit će smrskan.To je bio način Jasona Bournea. Bit će to i komandosov način ako ima mozga



u glavi.Autobus broj 7421 se letargično dokotrljao do mjesta na kraju reda i iskrcaoputnike. Pojavio se ubojica u svećeničkoj odjeći. Pomagao je starijoj ženida siđe na pločnik, milovao joj ruku i kimnuo u znak blagog pozdrava. Okrenuose i brzo otišao prema kraju autobusa iščezavši iza njega. - Ostani dobrih deset metara iza mene i gledaj me - rekao mu je Jason. Čini

kao što ja učinim. Kad ja stanem, ti stani, kad se okrenem, ti se okreni.Budi u gomili, idi iz jedne grupe u drugu, ali vodi računa da uvijek budeljudi oko tebe.- Budi oprezan, Delta. On nije amater.- Nisam ni ja. - Bourne je otrčao do stražnjeg dijela autobusa, zaustaviose i polako krenuo oko vrućih smrdljivih ispušnika stražnjeg motora. Njegovje svećenik bio sada udaljen dvadesetak metara. Njegovo crno odijelo biloje tamni svjetionik na sumagličastom suncu. Gomila ili ne gomila, lako gaje bilo slijediti. Komandosov zaklon je bio prihvatljiv, a još više njegovoodigravanje te uloge, ali poput većine takvih zaklona uvijek postojizasljepljujuća, ali neprepoznata pasiva, opasnost.Ograničavanjem tih pasiva najbolji se razlikuju samo od boljih.

Profesionalno, Jason je odobravao svećenički status, ali ne i klerikalnuboju. Rimski svećenik može biti vjenčan s crnom bojom, ali ne i anglikanskivikar; solidna siva je sasvim350prihvatljiva ispod okovratnika. Sivo blijedi na sunčevu svjetlu, crno neblijedi.Odjednom se ubojica odvojio od skupine i stao hodati iza kineskog vojnikakoji je snimao aparatom u visini očiju, a stalno je pomicao glavu. Bourneje shvatio. To nije beznačajni vojnik na odsustvu u Pekingu; bio je suvišezreo, uniforma mu je bila predobro sašivena - kao što je D'Anjou primijetiou vezi s vojnikom u kolima. Kamera je bila prozirni uređaj za promatranjegomile; mjesto početnog sastajališta ne može biti daleko. Komandos, kojije sada u potpunosti igrao svoju ulogu, očinski je stavio desnu ruku navojnikovo lijevo rame. Ljevica mu se vidjela, ali je njegov crni kaputispunio prostor između njih dvojice - pištolj je bio uperen u vojnikovarebra. Vojnik se smrznuo, a izraz mu je bio stoički, premda u panici. Hodaoje s ubojicom, komandos ga je držao za ruku i izdavao naređenja. Vojnik seodjednom, to je bilo izvan uloge, presavio i držao svoju lijevu stranu, alise brzo oporavio i tresao glavom; oružje mu je opet bilo ubodeno u prsnikoš. Ili će slijediti naređenja ili će umrijeti na Trgu Tian An Men. Nemanikakva kompromisa.Bourne se okrenuo, čučnuo i stao vezivati sasvim čvrsto vezanu petlju nacipelama ispričavajući se onima iza sebe. Ubojica je provjerio svojustražnju stranu, kako to kažu vojnici. Trebalo je da se Jason skloni svidika. Opasnost je prošla pa je sada ustao. Gdje je on? Gdje je samozvanac?

Eno ga! Bourne je bio zbunjen: komandos je pustio vojnika da ode! Zašto!Vojnik je odjednom vrišteći utrčao u gomilu, kretnje su mu bile u divljemgrču da bi najzad pao kao u mahnitosti. Brbljavi, uzbuđeni ljudi okupilisu se oko njegova besvjesnog tijela.Diverzija! Pazi na nj! Jason je potrčao osjećajući da je sad pravo vrijeme.Nije to bio pištolj, već igla - nije mu pištoljem pritisnuo grudni koš, većga je ubo između rebara. Ubojica je »uzeo« jednog zaštitnika; sada ćepotražiti drugoga, a možda i trećega. Odigravao se scenarij koji je Bournepredvidio. Kako se ubojica samo usredotočio na traženje sljedeće žrtve, bilo





352gdje jest, ali ako se bude morao maknuti, ostat će na vidiku na toj lokaciji.To je bilo dovoljno. Jason je prešao iza ubojice i njegova zatvorenika iprošao dijagonalno kroz gomilu. Zainteresiranima je brzo odgovarao da gapuste na otvoreni prostor pored reda s desne strane stubišta. Tada se moraoobratiti stražaru, kojemu je govorio molećivim riječima na uljudnom

mandarinskom: - Poštovani oficiru, tako sam zbunjen! Toliko me je zaokupilakaligrafija na narodnom spomeniku da sam izgubio svoju skupinu koja jeprošla prije nekoliko minuta. - Vi dobro govorite našim jezikom - rekao je iznenađeni stražar očitonaviknut na čudne akcente jezika koje niti je znao niti mu je bilo stalodo njih. - Vi ste veoma uljudni.- Ja sam samo slabo plaćeni nastavnik sa zapada koji veoma voli vašu velikunaciju, visoki oficiru.Stražar se nasmijao. - Nisam ja baš tako visok, ali je naša nacija velika.Moja kći nosi blue jeans na ulici. - Oprostite?- Nije ništa. Gdje je vaš znak za identifikaciju grupe?

- Što? - Pločica s imenom grupe koja se nosi na odijelu. - Padala mi je - objasni Bourne nemoćno tresući glavom. - Nije htjelastajati. Mora da sam je izgubio.- Kad dosegnete svoju grupu, neka vam vodič dade drugu značku. Pođite.Stanite na kraj reda na stubama. Nešto se zbiva. Iduća grupa će moždapričekati. Izgubit ćete svoju grupu. - O? Neki problemi?- Ne znam. Onaj čovjek s kovčežićem nam daje naređenja. Ja vjerujem da onbroji juane koji se ovdje mogu zaraditi misleći da bi ovo sveto mjestotrebalo biti poput pekinške podzemne željeznice. - Vi ste vrlo ljubazni.- Požurite. Bourne je potrčao stubištem pognut iza gomile svijeta. Još je jednomprivezao vezicu nagnute glave da ne izgubi ubojica. Samozvanac je tihorazgovarao s civilom, ali je još imao vojnika na nišanu - ali nešto je biločudno. Niski Kinez u tamnom odijelu kimnuo je, ali mu oči nisu bile nasamozvancu; gledao je u neku točku iza komandosa. Ili možda nije bilo tako?Jasonov kut gledanja nije bio najidealniji. Bez obzira na sve, postupalose po scenariju: do klijenta se došlo u uvjetima koje je diktirao ubojica. Prošao je kroz vrata u polutamu zatečen poput svih ispred sebe, naglompojavom golemog kipa od bijeloa mramora - Mao koji sjedi. Uzdi-3SL.zao se tako visoko i veličanstveno da bi mnogi gotovo zinuli, prestravljeni.Teatralnost nije bila izbjegnuta. Zrake svjetla koje su se igrale na

prekrasnom mramoru što se doimao kao da je proziran, stvarale sunadzemaljski učinak koji je izolirao divovsku sjedeću figuru od baršunastetapiserije iza nje i vanjskog mraka oko nje. Masivan kip s pronicavim očimadoimao se živim i svjesnim okoline. Jason je skrenuo pogled tražeći vrata i hodnike. Nije ih bilo. To je biomauzolej posvećen nacionalnom velikanu. Ali je bilo stupova, širokihvisokih mramornih debla iza kojih se moglo u miru porazgovarati. U sjeniiza bilo kojeg stupa moglo je biti mjesto sastanka. On može čekati. On ćeostati u drugoj sjeni i motriti.



Njegova grupa je ušla u drugu veliku dvoranu koja je, ako ništa drugo, višeelektrizirala atmosferu nego prva. Pred njima se nalazio lijes od kristalau kojem je bilo tijelo predsjednika Mao Zedonga prekriveno crvenom zastavom.Voštani leš u pozi vječnog odmaranja, ali zatvorene oči su se doimale kaoda će se svakog trena otvoriti i pogledati okolinu, ne odobravajući ono štovidi. Oko podignutog sarkofaga bilo je cvijeće, a dva reda tamnozelenih

borovih stabala u velikim keramičkim sposudama stajala su pored suprotnihzidova. Opet su zrake svjetla stvarale dramatičnu simfoniju boje; zrakesvjetla presijecale su džepove tame i prelijevale se preko žarkog žutila,plavetni i crvenila cvijeća postavljenog u redovima. Komešanje negdje u prvoj dvorani nakratko je poremetilo zadivljenu šutnjugomile, ali se zaustavilo brzo kako je i počelo. Kao posljednji turist uredu, Bourne se odvojio, a da to drugi nisu ni primijetili. Kliznuo je izastupa skriven u sjeni i virkao oko blistavog bijelog mramora.Ono što je vidio paraliziralo ga je dok mu se tuce misli vrzmalo glavom -iznad svega jedna riječ: stupica! Iza njegove grupe nije bilo drugih! Bilaje to posljednja koja je puštena - on je bio posljednja osoba koju su pustilida uđe prije nego su zatvorili teška vrata. To je bio zvuk koji je čuo -

zatvaranje vrata i nezadovoljno gunđanje onih koji su čekali da im se dozvolipristup.Nešto se događa... Iduća će grupa možda čekati... Ljubazan stražar nastubama.Dakle, to je već od početka bila stupica! Svaki pokret, svako pojavljivanje,sve je bilo proračunato! Od početka! Informacija koja je plaćena na otokupo kojem je pljuštala kiša, gotovo nedokučive karte za let, prvopojavljivanje ubojice na aerodromu - profesionalni ubojica sposoban da semnogo bolje preruši, kosa mu je bila prepoznatljiva, a odjeća nije moglasakriti njegovu statuu. Zatim komplikacije sa starim čovjekom, umirovljenimzapovjednikom brigade iz roda kraljevskih inženjeraca - tako nelo-...354gično logično! Tako pravo, miris varke tako prepoznatljiv, tako neodoljiv!Svećeničko crno odijelo - crni svjetionik na suncu koje je platiosamozvan-čev stvoritelj - tako lako uočljivo, tako ga je lako pratiti. Odpočetka! Napokon, igra po scenariju na golemom trgu, po scenariju koji jemogao napisati sam Bourne - opet neodoljivom za onoga koji prati. Obratnastupica: ulovi lovca dok progoni plijen!Jason se grozničavo ogledao oko sebe. Na udaljenosti je vidio široku zrakusunca. Izlazna vrata bila su na drugoj strani mauzoleja; bit će podprismotrom, svaki će turist koji odlazi biti izložen svestranomispitivačkom pogledu.Koraci. Preko njegova desnog ramena. Bourne se okrenuo ulijevo i izvukaomjedeni otvarač za pisma. Figura u sivom Maovljevu odijelu vojničkog krojaoprezno je prošla pored širokog stupa u zasjenjenom vanjskom svjetlu borovih

stabala. Nije bio udaljen više od metra i pol. U ruci je držao revolver,a nabubrili omotač oko cijevi bio je garancijom da će detonacija biti svedenana zvuk pljucaja. Jason je vršio svoje proračune na način koji David Webbne bi nikad razumio. Sječivo mora biti usječeno na takav način koji ćeizazvati naglu smrt. Nikakva buka ne smije se čuti iz usta neprijatelja dokmu tijelo bude povlačio u tamu. Bacio se. Ukočeni prsti lijeve ruke su željeznim stiskom pritisli lice, adesnicom je zario otvarač za pisma u vojnikov vrat. Krv je navrla kroz tetivei lomnu hrskavicu; otvarač je prerezao dušnik. Jednim pokretom Bourne je



spustio lijevu ruku i dograbio veliko oružje još u ruci neprijatelja,okrenuo leš i bacio ga ispod borovih grančica duž desnog zida. Dokli-zaoje tijelo izvan vidika u tamne sjene između dviju velikih keramičkih posudau kojima je bilo korijenje dvaju stabala. Prebacio se preko lesa držećioružje ispred lica pa se vratio i naslonio na zid prema prvoj dvorani odakleje mogao vidjeti, a da se njega ne vidi.

Drugi uniformirani čovjek je prešao preko zrake svjetla koja je djelomičnoosvijetlila tamu ulaza u drugu dvoranu. Stao je ispred kristalnog lijesaobasjan sablasnim zrakama. Pogledao je oko sebe. Podigao je ručni radio dolica i govorio istodobno slušajući; nakon pet sekundi promijenio mu se izrazlica - bio je zabrinut. Brzo se uputio na desnu stranu koja je bila povjerenaprvom čovjeku. Jason se privukao do lesa; rukama i koljenima je tiho udaraopo mramornom podu dok nije zauzeo mjesto pored ruba niskih grančica. Vojnik se približio sada sporijim koracima proučavajući lica posljednjihljudi naprijed u redu. Sada! Čim je čovjek prošao, Bourne je skočio ivojnikov vrat stegnuo kao željezom. Ugušio je svaki zvuk dok ga je vukaodo mjesta ispod borovih grančica. Pištolj je pritisnuo duboko u meso vojni-351

kova želuca. Povukao je obarač. Prigušeni pucanj činio se uhu poput kratkeprovale vjetra, ništa više. Čovjek je ispustio posljednji snažni izdisaji tijelo mu je olabavjelo.Mora izići! Ako ga uhvate u zamku i ubiju u toj veličanstvenoj tišinimauzoleja, ubojica će hodati slobodno, a Marijina smrt bit će sigurna.Njegovi neprijatelji zatvaraju obratnu stupicu. On mora preokrenutiokrenuto i nekako preživjeti! Najćišći bijeg je u fazama koristeći se svakimmetežom koji postoji ili koji treba stvoriti. Faze jedan i dva su obavljene. Određeni metež već postoji kad drugi ljudišapuću u ručne radije. Treba se usredotočiti na takav nagli i neočekivanilom da će oni koji ga love u sjenama, sami postati subjektima nagle ihisterične potrage. Postojao je samo jedan način, a Jason nije patio od mračnog herojskogosjećaja mogu-umrijeti-u-pokušaju. On to mora uraditi! Mora uspjeti. Ostatina životu - to je sve zbog razloga jačih od toga. Profesionalac jv_ bio navrhuncu, miran i razborit.Bourne je ustao i prolazio ispod grančica, prešavši otvoreni prostor dostupa ispred sebe. Zatim je potrčao do prvog stupa u drugoj dvorani, desetmetara od dramatično osvijetljena lijesa. Savijao je tijelo oko stupova ičekao pogleda uperenog u vrata.Dogodilo se. Oni su se dogodili. Oficir koji je bio ubojičin »uhićenik«pojavio se s niskim civilom koji je nosio kovčežić za poslovne spise. Vojnikje držao radio sa strane; podigao ga je da govori i sluša, zatim je zatresaoglavom i stavio radio u desni džep da bi odmah zatim izvukao revolver kratkecijevi. Obojica se uputiše prema staklenom lijesu s ostacima velikana; zatim

se pogledaše i odvojiše, jedan na lijevu, a drugi na desnu stranu. Sada1.? Jason je podigao oružje, brzo naciljao i ispalio, jedanput! Za dlakunadesno. Dvaput! Pucnji su bili poput kašljucanja u sjeni. Obojica sesrušiše pored sarkofaga. Zgrabio je rub jakne i skinuo vrući cilindar scijevi svog pištolja. Utvrdio je da ima još pet metaka. Pritiskao je obaraču brzom slijedu. Eksplozije su ispunile mauzolej odjekujući s mramornihzidova.189Erupcija sirena. Bučna zvona su presijecala zrak i zaglušivala uši dok suvojnici, koji su se odjednom pojavili, odasvuda trčali u panici prema



jezivom prizoru. Dvije linije turista, koji su se osjetili kao u zamci ukući smrti, eksplodirale su u histeriju. Gomila je en masse pojurila premavra-189 Navodno se 1984. nešto slično dogodilo, ali je bilo u pitanju "umobolnaosoba". Već dvije godine je mauzolej bio zatvoren zbog proširenja (unesenasu balzamirana tijela drugih velikana revolucije, kao što su Zhou Enlai i

Zhou De), a u javnost su prodrle i riječi kritike zbog kvalitetebalzamiranja. (op. prev.)356tima i suncu gazeći jedni druge. Bourne im se pridružio udarivši u sredinuunutrašnjeg stupa. Kad je stigao do zasljepljujućeg sunca Trga Tian An Men,potrčao je niza stube. D'Anjou! Jason je potrčao na desnu stranu, zaobišao kameni kut pa potrčaoduž građevine na stupovima dok nije došao do prednjeg dijela. Stražari sučinili što su najbolje mogli da smire uzbuđenu gomilu, a ni sami još nisuznali što se dogodilo. Metež je još bio u početku. Bourne je gledao na mjesto gdje je posljednji put vidio D'Anjoua. Zatim jepogledao na rešetke gdje bi Francuz logično mogao biti i gdje ga se lako

može uočiti. Ništa. Nitko ni iz daljine sličan njemu. Odjednom se začu škripa kotača daleko na trgu s Jasonove lijeve strane.Okrenuo se i pogledao. Karavan s nijansiranim prozorima obišao je pločnikograđen stupićima i konopcima te žurio prema južnim vratima Trga Tian AnMen.Uhvatili su D'Anjoua. Echo je otišao. 35224»Qu'est-ce qu'il y a?« »Des coups de feu! Les gardes sont paniques!« Bourne je čuo uzvike pa je potrčao i pridružio se grupi francuskih turistakoje je vodio vodič čija je pažnja bila usredotočena na kaos što je zavladaona stubama mauzoleja. Zakopčao je jaknu sakrivši oružje za pojasom, aizrupičani prigušivač zvuka stavio je u džep. Pogledao je unaokolo pa sekroz gomilu brzo vratio do čovjeka višeg od sebe, dobro odjevena, s prezirnimizrazom na licu. Jason je bio zadovoljan što je ispred njih bilo još drugihosoba gotovo iste visine; ako ga posluži sreća, a zahvaljujući i općemuzbuđenju, mogao je ostati neprimijećen. Gore, na vrhu stubišta mauzoleja,vrata su bila djelomično otvorena. Uniformirani ljudi su trčali gore-doljestubištem. Bilo je očito da nema šefova, a Bourne je znao zašto. Pobjeglisu, jednostavno iščezli, kao da se ne žele miješati u strašne događaje.Jasonu je na pameti bio samo ubojica. Hoće li izaći? Ili je pronašaoD'Anjoua, zarobio svog stvoritelja pa ga ostavio u karavanu uvjeren da jeoriginalni Jason Bourne ulovljen i postao drugi leš u oskvrnutom mauzoleju? - Qu-est-ce que c'est? — upita Jason obraćajući se visokom, dobro odjevenom

Francuzu pored sebe.- Još jedna nebožja odgoda, bez sumnje - odgovorio je čovjek s poneštoefeminiranim pariškim akcentom. - Ovo mjesto je luda kuća, a mojasnošljivost je pri kraju! Vraćam se u hotel. - Može li to? - Bourne je unaprijedio svoj francuski s onog srednje klasedo dobrog universite. To toliko znači jednom Parižanu. - Želim reći, da linam je dozvoljeno da ostavimo grupu? Stalno slušamo da moramo biti zajedno,u turi.- Ja sam poslovni čovjek, a ne turist. Ova »tura«, kako je vi zovete, nije



dio mog rasporeda. Iskreno rečeno, imamo slobodno poslijepodne -ovi ljudiodugovlače s odlukama - pa sam pomislio da će biti najbolje .358 _„ da se malo prošetam i pogledam, ali nije bilo raspoloživog vodiča koji znafrancuski. Concierge me pridodao - zamislite, pridodao - OVoj grupi. Vodičje, znate, student francuske književnosti, a govori kao da je rođen u

sedamnaestom stoljeću. Ja nemam nikakvu predodžbu što je ova takozvana tura. - To je ekskurzija u trajanju od pet sati - točno je objasnio Bournečitajući kineske znakove otisnute na znački za identifikaciju pričvršćenuna čovjekovu suvratku. - Nakon Trga Tian An Men posjećujemo grobnice Ming,a zatim se vozimo promatrati suton.- E sada, gle, ja sam vidio Veliki zid! To je bilo prvo mjesto gdje me povelosvih dvanaest birokrata iz trgovinske komisije koji su stalno naklapalipreko prevoditelja kako je taj zid znak njihove stalnosti i trajanja. Govno!Da radna snaga nije bila tako nevjerojatno jeftina, a zarade takoizvanredno...- I ja sam poslovno, ali sam nekoliko dana i turist. Ja uvozim pleteninamještaj. Sto je vaš posao, ako smijem pitati?

- Tekstil, što drugo? Ukoliko ne uvažavate elektroniku, naftu, ugljen iliparfem - čak pleteni namještaj. - Poslovni čovjek je sebi dozvoliosuperioran osmijeh znalca. - Ja vam kažem, ovi ljudi sjede na bogatstvusvijeta, a nemaju ni najbližu predodžbu o tome što da učine s tim. Bourne je pobliže pogledao Francuza. Sjetio se Meduzina Echa i galskogaforizma koji objavljuje da što se stvari više mijenjaju, to ostaju iste.Okolnosti će se ukazati. Prepozna] ih, postupi prema njima. - Kao što samrekao - nastavio je Jason gledajući u kaos na stubištu. - I ja sam poslovničovjek koji je uzeo kraći odmor - zahvaljujući poreznim poticajima naševlade onima koji oru strana polja - ali sam prilično putovao po Kini i dostadobro naučio jezik. - Vrbovina se izdigla u svijetu - cinično će Parižanin. - Naš kvalitetni proizvod je bijelo emajlirana roba koju ćete naći svagdje,na Cote d'Azur, ali i na sjeveru te na jugu. Obitelj Grimaldi190 je klijentveć godinama. - Bourne je držao pogled na stubištu. -Ja se ispravljam, moj poslovni prijatelj... na stranim poljima. - Francuzje po prvi put doista pogledao u Bournea.- A mogu vam sada reći - nastavio je Bourne - da posjetiteljima više nećedopustiti da ulaze u Maovu grobnicu, a svi u svakoj turi u blizini bit ćeograđeni, a možda zadržani. - Zašto? 1 Princ od Monaka; (pp. prev.)- Očito se unutra dogodilo nešto strašno jer stražari viču o stranimgangsterima. Da li ste rekli da ste pridodani turi, ali da joj baš nepripadate?

- U osnovi je tako.- A to je temelj barem za spekulaciju, ne? Pritvor, gotovo sigurno.- Nezamislivo!- Ovo je Kina...- Ne može biti! Milijuni i milijuni franaka vise na vagi! Ja sam s ovomgroznom turom jedino zato...- Ja vam predlažem da odete, moj poslovni prijatelju. Kažite da ste se došliprošetati. Dajte mi svoju identifikacijsku značku, a ja ću je se otarasitiu vaše ime...



- Zar je tako?- Na njoj piše iz koje ste zemlje, a napisan je i broj putne isprave. Takomogu kontrolirati vaše kretanje dok ste na turi s vodičem. - Ja sam zauvijek vaš dužnik! - uzviknuo je poslovni čovjek i skinuo značkusa suvratka. - Ako se ikad u Parizu...- Najveći dio vremena provodim s princem i njegovom obitelji u...

- Ah, dakako! Opet - hvala! - Francuz, toliko drugačiji, a ipak toliko nalikEchu, otišao je brzim koracima; njegova dobro odjevena figura bila jeupadljiva dok se po sumagličastom, sivožutom svjetlu sunca usmjerio premaNebeskim vratima - očit kao lažni plijen koji je lovca doveo u zamku.Bourne je pričvrstio plastičnu pločicu na svoj ovratnik i sada postaodijelom službene »ture«; to je bio njegov način izlaska kroz vrata Trga TianAn Men. Pošto su grupu brzo preusmjerili od mauzoleja do Velike dvorane,autobus je prošao kroz sjeverna vrata i Jason je kroz prozor ugledaoapoplektičkog francuskog poslovnog čovjeka kako moli pekinške policajce daga puste proći. Fragmenti vijesti o strašnom događaju stizali su sa svihstrana mjesta. Riječ se širila. Bijeli stranac je pucao u mauzoleju, pucaoje u lijes predsjednika Maoa. Bijeli terorist bez primjerene identifikacije

na vanjskoj odjeći. Stražar na stubama je prijavio tog čovjeka. - Ja se sjećam - rekla je djevojka, vodič, na zastarjelom francuskom. Stajalaje pored kipa ljutita lava u toj izvanrednoj Aveniji životinja gdje su velikekamene kopije velikih mačaka, konja, slonova i divljih mitoloških životinjaobmbile ulicu čuvajući konačni put do grobnice dinastije Ming. -Ali mojamemorija nije uspjela kad se vaša upotreba našeg jezika tiče mo-360jih brzih refleksija. A ja osjećam bez odražene sumnje da ste vi sad izvršilitu blagost.Student francuske književnosti, a govori kao da je u sedamnaestomstoljeću... srditi poslovni čovjek, a sada nesumnjivo mnogo srditiji. - Nisam prije - odgovorio je Bourne na mandarinskom - jer ste bili sdrugima, a ja se nisam htio isticati. Ali sada govorim vašim jezikom. - Vi tako dobro govorite.- Zahvaljujem vam. Onda se sjećate da su me vašoj grupi dodali u zadnji čas. - Direktor Hotela Peking je zapravo razgovarao s mojim pretpostavljenim,ali, da, sjećam se. - Djevojka se nasmijala i slegla ramenima.- Uistinu, to je tako velika grupa, da se samo sjećam da sam visokom čovjekudala amblem grupe koji je sad ispred mojih očiju. Vi ćete platiti još jedanjuan uz svoj hotelski račun. Žao mi je, ali vi niste član turističke grupe. - Ne, nisam, jer sam ja poslovni čovjek koji pregovara s vašom vladom. - Neka vam dobro pođe - rekla je djevojka pikantnog osmijeha.- Nekima pođe, nekima ne.- Može se dogoditi da ni u čemu ne uspijem - rekao je Jason uzvraćajući

osmijeh. - Moj govorni kineski je bolji od pismenog. Prije nekoliko minutami je nekoliko riječi palo na mjesto pa sam shvatio da za pola sata morambiti u Hotelu Peking na sastanku. Sto da učinim? - To je pitanje prijevoza. Ja ću vam napisati što trebate pa ćete topokazati stražarima kod Dahongmena... - Velika crvena vrata? - Bourne je presjekao njezine riječi. - Ona sarkadama?- Da. Tamo su autobusna vozila kojima ćete se povesti natrag u Peking. Moždaćete zakasniti, ali, koliko znam, uobičajeno je da ljudi iz uprave kasne.



- Uzela je iz džepa notes, a iz drugog džepa svoje maovke izvukla kemijskuolovku u obliku trske.- Neće me zaustaviti? - Ako vas zaustave, zamolite ih da pozovu ljude iz uprave - rekla jeKineskinja i napisala napute na kineskom, a onda je istrgla stranicu.- Ovo nije vaša tura! - zaštektao je vozač autobusa na mandarinskom

neobrazovanih ljudi. Tresao je glavom i lupao prstom po pločici na Jaso-novusuvratku. Čovjek je očito očekivao da njegove riječi neće imati nikakvadjelovanja na turiste pa je svoju akciju kompenzirao pretjeranim kretanjemi kreštavim glasom. Također je bilo očito da se nadao kako će netko od njegovih pretpostavljenih ispod arkada Velikih crvenih vrataopaziti njegovu budnost. Jedan je opazio.- U čemu je problem? - pristojno je upitao vojnik koji je brzo prišaovratima autobusa probijajući se kroz turiste iza Bournea. Mogućnosti će se ukazati... - Nema problema - odsiječe Jason, čak arogantno, na kineskom. Izvukao jelistiće iz džepa i gurnuo ga u ruku mladom oficiru. - Ukoliko ne želite bitiodgovorni što ću propustiti hitan sastanak s delegacijom iz trgovinske

komisije čiji je šef za vojne nabavke general Liang-Netko-ili-Nešto. - Vi govorite kineskim jezikom. - Iznenađen, vojnik je podigao pogled slistića. - Rekao bih da je to očito. Kineski govori i general Liang. - Ja ne razumijem vašu ljutnju. - Možda ćete razumjeti ljutnju generala Lianga - presiječe ga Bourne. - Ja ne poznajem generala Lianga, gospodine, ali, uostalom, ima tolikogenerala. Vi ste uznemireni zbog ture?- Ljute me budale koje su mi rekle da je ovo trosatni izlet, a ono ispadada traje pet sati! Ako propustim ovaj sastanak zbog nečijeg neznanja, bitće nekoliko vrlo ljutitih članova komisije, uključujući i moćnog generalakoji želi zaključiti neke kupovine u Francuskoj. - Jason je zastao držećiruku, a onda je brzo nastavio mekšim glasom. - Ako, međutim, stignem navrijeme, ja ću zasigurno pohvaliti - po imenu - svakoga tko mi pomogne.- Ja ću vam pomoći, gospodine! - rekao je mladi oficir pogleda zaža-renaod odanosti. - Ovaj bolesni kit od autobusa uzet će vam više od jednog satavožnje i to jedino u slučaju da bijedni vozač ostane na cesti. Ja imam na raspolaganju mnogo brže vozilo i sjajnog vozača koji će vas otpratiti. Jabih to učinio sam, ali nije prikladno da napustim svoje mjesto. - Ja ću generalu također spomenuti vašu odanost dužnosti. - To je moj prirodni instinkt. Moje ime je...- Da, dajte mi svoje ime. Napišite ga na ovom listiću. Bourne je sjedio u vrevi predvorja istočnog krila Hotela Peking.Polu-savijenim novinama je pokrio lice, ali je lijevi rub odmakao tako daje mogao vidjeti iza vrata koja su bila ulaz u hotel. Čekao je, promatrao

neće li ugledati Jean-Louisa Ardissona iz Pariza. Jasonu nije bilo teškoupamtiti njegovo ime. Prije dvadeset minuta je prišao šalteru kojiorganizira turistička putovanja s vodičem pa se službenici obratio na svomnajboljem mandarinskom: - Zao mi je što vas uznemirujem, ali ja sam prviprevodi-362telj za sve francuske delegacije koje ovdje imaju posla s vašom industrijompa se bojim da sam izgubio jednu svoju smetenu ovčicu. - Vi ste zacijelo izvrstan prevoditelj. Govorite izvrsnim kineskim. Što



se dogodilo s vašom... zbunjenom ovcom? - Žena je frazu popratila kratkimhihotom.- Nisam siguran. Pili smo kavu u kafeteriji i željeli pretresti njegovraspored, kad je on pogledao na sat i rekao da će me kasnije pozvati. Onse spremao otići na jednu od tih petosatnih tura, a očito je kasnio. Za meneje to bila neprilika jer ja znam što se događa turistima kad prvi put posjete

Peking. Poraženi su. - Vjerujem da jesu - suglasila se službenica. - Ali što možemo učiniti zavas?- Moramo znati točno pisanje njegova imena i ima li srednje ime ili kakoga nazivaju kršteno ime - te pojedinosti moraju biti uključene u dokumentekoje ću ispuniti za njega. - Ali kako vam mi možemo pomoći? - Ovo je ostavio za sobom u kafeteriji - rekao je Jason i pokazaoidentifikacijski privjesak. - Ja ne znam kako je uopće uspio doći u tu turu. Žena se neusiljeno nasmijala i ispod pulta uzela dnevnik ture toga dana.- Njemu je rečeno gdje je mjesto polaska, a vodič je shvatio jer svaki nosipopis sa sobom. Te stvari stalno padaju i gube se, a ona mu je bez sumnje

dala privremenu kartu. - Službenica je uzela privjesak i stala okretatistranice nastavivši: - Kažem vam, idioti koji ovo proizvode ne zaslužujuni jedan juan plaće. Mi imamo sve te precizne propise, stroge propise, pase doimamo kao da smo smiješne budale, barem s početka. Tko je tko? - Ženaje zastala uperena prsta na jednom retku stranice popisnika. - O, zli dusi- rekla je tiho i pogledala Bournea. - Ja ne znam je li vaša ovca zbunjena,ali vam mogu reći da mnogo bleji. On se smatra tako dostojanstvenim, a vrloje neugodan. Kad mu je bilo rečeno da nema vozača koji govori francuski,on je to uzeo kao uvredu časti svoje zemlje i svoje osobno - a ovo drugomu je bilo mnogo važnije. Evo, vi pročitajte ime, ja ga ne mogu izgovoriti.- Mnogo vam hvala - rekao je Jason čitajući. Zatim je došao do kućnog telefona s oznakom »english« i upitao telefonistaza broj sobe Francuza Ardissona.- Vi možete sami birati - rekao je telefonist. - To je sobajedan-sedam-četiri-tri. Vrlo lijepa soba. Vrlo lijep pogled na Zabranjenigrad191 Dio Pekinga zašlićen zidovima u kojemu se nalazi Carska palača igrađevine koje su pripadale bivšem kineskom carslvu.(op. prev.) 363- Hvala vam. - Bourne je nazvao. Nije bilo odgovora. Monsieur Ardis-son sejoš nije vratio, a uzevši u obzir okolnosti, možda će potrajati dok se vrati.Pa ipak, ovca za koju se zna da mnogo bleji možda neće šutjeti ako mudostojanstvo bude povrijeđeno ili mu poslovi budu ugroženi. Jason je odlučiočekati. Obrisi plana bili su sve jasniji. Bila je to očajnička strategijazasnovana na vjerojatnostima, ali mu je samo to preostalo. Kupio je mjesec

dana star francuski časopis, sjeo i naglo se osjetio iscrpljenim i nemoćnim. Marijino lice se pojavilo na njegovu unutrašnjem ekranu, a onda je njezinglas ispunio bliski prostor oko njega odjekujući mu u ušima; to mu jeonemogućilo sve druge misli i izazvalo strašnu bol u sredini glave. Snagomteškog kovačkog malja istjerao je tu provalu koja se nametnula. Ekran sezamračio, a njegova posljednja titrava svjeda izgurala su oštre zapovjedikoje je izgovorio ledeni autoritativni glas. Prestani s tim! Nema vremena.Usredotoči se na ono o čemu moral razmišljati. Ništa drugo! Jasonov pogled je stalno lutao, ali se stalno vraćao na ulaz. Klijentela



predvorja istočnog krila hotela bila je međunarodna, mješavina jezika,odjeće iz Pete i Madison avenije, Savile Rowa, St. Honorea i VijeCon-dotti192, a bilo je i sumornije odjeće iz obiju Njemačka i skandinavskihzemalja. Gosti su ulazili i izlazili iz jarko osvijedjenih trgovina,zabavljeni i potaknuti ljekarnom u kojoj su prodavali samo kinesku medicinu,a najviše je mogućih kupaca bilo u trgovini u kojoj su prodavali proizvode

narodne radinosti koja se nalazi pored velike reljefne mape svijeta na zidu.Svako malo bi netko s pratnjom prošao kroz ulazna vrata; pokorniprevoditelji su se klanjali i prevodili razgovore između uniformiranihvladinih dužnosnika, koji su se nastojali ponašati neusiljeno, iiscrpljenih poslovnih ljudi iz cijelog svijeta, ošamućena pogleda zbogpromjene vremenskih zona letom u mlažnjaku i zbog želje za snom kojemu će,možda, prethoditi whisky. Možda ovo i jest crvena Kina, ali su pregovoristariji od kapitalizma, a kapitalisti, svjesni umora, neće razgovarati oposlu dok ne uzmognu pravo misliti.Eno ga! Jeana-Louisa Ardissona su pratila ne manje od četiri kineskabirokrata, a svi su se trudili iz petnih žila da ga omekšaju. Jedan je otrčaodo prodavaonice alkoholnih pića u predvorju, dok su ga trojica zadržavala

pored dizala stalno brbljajući preko prevoditelja. Kupac se vratio splastičnom vrećicom čije se dno isteglo i napelo od težine nekoliko boca.Kad su se otvorila vrata lifta, Francuza su sa svih strana pratili osmijesii klanjanja. Jean-Louis Ardisson je prihvatio svoj plijen i ušao u lift.Dok su se vrata zatvarala, samo jednom je kimnuo.192 Peta i Madison avenija (Njujork), Saville Row (London), St. Honore(Pariz), Via Condotti (Rim) -ulice poznate po skupim krojačkim radnjama ibuticima.(op. prev.)Bourne je ostao sjediti promatrajući svjetla dok se lift uzdizao. Petnaest,šesnaest, sedamnaest. Dosegao je najviši kat, Ardissonov kat. Jason je ustaoi zaputio se prema telefonima. Pogledao je na kazaljku za minute na svomsatu; mogao je samo nagađati redoslijed događaja, ali čovjek u uzbuđenomstanju, napustivši lift, neće mirno i polako hodati do svoje sobe. Soba značimjeru mira, čak i olakšanje usamljenosti poslije nekoliko sati provedenihu napetosti i u panici. Zastrašujuća je i sama pomisao na mogućnost da tepolicija strane države zadrži na ispitivanju, ali to doista postaje užasnokad si suočen s nerazumljivim jezikom i radikalno drugačijim licima, osobitou zemljama u kojima policija nije poznata po blagosti. Nakon takve kušnječovjek će ući u svoju sobu i bez nekog određenog reda skljokati se dršćućiod straha i iscrpljenosti: palit će jednu cigaretu za drugom zaboravljajućigdje je ostavio prvu; popit će nekoliko žestokih pića koja će brzo gutatiradi bržeg djelovanja; i zgrabit će telefonsku slušalicu da podijeli svojestrašno iskustvo u nesvjesnoj nadi da će umanjiti učinak pretrpjela strahadijeleći ih s drugima. Bourne je mogao dopustiti da se Ardisson skljoka ipopije vina ili alkohola koliko može podnijeti, ali ne može mu dozvoliti

da telefonira. Ne smije biti dijeljenja ni ublažavanja straha. Obratno,njegov strah treba učvrstiti i proširiti, pojačati ga do točke kad će bitiparaliziran, kad će se bojati za život ako napusti sobu. Prošlo je četrdesetsedam sekundi; vrijeme je da ga nazove.- Allo? - Glas je bio napet, bez daha.- Brzo ću govoriti - mirno će Jason na francuskom. - Ostanite gdje jestei nemojte se služiti telefonom. Točno za osam minuta ja ću pokucati na vašavrata, dvaput brzo, pa još jednom. Pustite me unutra, ali nikoga drugogaprije mene. To se osobito odnosi na sobaricu i hotelsko osoblje.



- Tko ste vi?- Zemljak koji mora razgovarati s vama. Radi vaše osobne sigurnosti. Osamminuta. - Bourne je spustio slušalicu i vratio se do stolice brojeći minutei računajući vrijeme koje je potrebno da lift s uobičajenim brojem putnikaprevali od jednog do drugog kata. Dovoljno je trideset sekundi da se odzaustavljenog lifta stigne do hotelske sobe. Prošlo je šest minuta i Jason

je pošao do lifta gdje su osvijetljene brojke pokazivale da će prvi stićido predvorja. Osam minuta je idealno vrijeme za sređivanje subjekta; petje premalo, nije dovoljno dugo za pravi stupanj napetosti. Šest je bolje,ali prebrzo prođu. Osam, međutim, ne samo da su u vremenskom rasponu hitnoće,već izazivaju one dodatne trenutke tjeskobe koja iscrpljuje subjek-tovotpor. U Bourneovoj svijesti još nije bilo jasnog plana. Cilj je, međutim,bio kristaliziran, apsolutan. Bilo je to sve što mu je preostalo, a svakiinstinkt u njegovu Meduzinu tijelu govorio mu je da nastavi. Delta jedan365poznaje orijentalni duh. U jednom se pogledu nije promijenio vjekovima.Tajnost vrijedi deset tisuća tigara, ako ne kraljevstvo. Stajao je ispred sobe 1743 i gledao na sat. Točno osam minuta. Kucnuo je

dvaput, stao pa još jednom pokucao. Vrata su se otvorila i potreseni Ardissonje zurio u njega.- C'est vous! — viknuo je poslovni čovjek i prinio ruku usnama. - Soyez tranquille193 - rekao je Jason i ušao u sobu zatvorivši vrata zasobom.- Moramo razgovarati - nastavio je na francuskom. - Ja moram znati što sedogodilo.- Vi! Vi ste bili pored mene na tom strašnome mjestu. Mi smo razgovarali.Vi ste uzeli moju identifikaciju! Vi ste bili uzrok svega!- Da li ste me spomenuli?- Nisam se usudio. Izgledalo bi kao da sam učinio nešto ilegalno - da samdao svoju propusnicu drugome. Tko ste vi? Zašto ste ovdje? Vi ste mi izazvalidovoljno nezgoda za jedan dan! Mislim da bi trebalo da odete, monsieur.- Ne dok mi točno ne kažete što se dogodilo. - Bourne je prešao preko sobei sjeo u fotelju pored crveno lakiranog stola. - Moram to hitno saznati.- Dakle, nije baš hitno da vam to kažem. Vi nemate prava ući u ovu sobu,ugodno se smjestiti i izdavati mi naređenja. - Bojim se da ja ipak imam to pravo. Naša je tura bila privatna, a vi steupali u nju.- Mene su dodijelili toj prokletoj turi!- Po čijem naređenju? - Concierge ili kako se god zove taj idiot dolje.- Ne on. Iznad njega. Tko je to bio?- Kako da to ja znam? Nemam ni najnejasniju predodžbu o čemu govorite. - Vi ste otišli.

- Pa vi ste mi rekli da odem!- Ja sam vas iskušavao. - Iskušavao...? Ovo je nevjerojatno!- Vjerujte - rekao je Jason - ako budete govorili istinu, neće vas nikakvozlo zadesiti.- Zlo?- Mi ne ubijamo nevine, već samo neprijatelja. - Ubijate... neprijatelja?! Budite mirni (franc); (op. prcv.)



Bourne je posegao ispod jakne i izvukao oružje iza opasača pa ga postaviona stol. - Sada me uvjerite da vi niste neprijatelj. Što se dogodilo nakonšto ste nas ostavili? Osupnut, Ardisson se odgegao do zida, a široke uplašene oči bile su muprikovane za oružje. - Ja vam se kunem svim svecima da vi razgovarate s krivimčovjekom - prošaptao je.

- Uvjerite me.- U što? - U vašu nevinost. Sto se dogodilo? - Ja... tamo na trgu - započe prestravljeni poslovni čovjek. - Ja sam mislioo onome što ste vi rekli, da se nešto strašno dogodilo u mauzoleju i dakineski stražari viču o stranim gangsterima i kako će ljude ograditi izadržati - osobito nekoga poput mene koji baš nisam bio član grupe... Pasam stao trčati - zaboga, zar bi se moglo dogoditi da se ja nađem u takvojsituaciji! Milijuni franaka su u pitanju, pola troškova Singapura, profititakve visine za kakvu se nije čulo u industriji mode! Ja nisam kramar, japredstavljam konzorcij!- I tako ste stali trčati, a oni su vas zaustavili - prekine ga Jason u želji

da nebitno očisti s puta. - Da! Govorili su tako brzo da nisam razumio nijednu riječ, sve dok nijeprošao cijeli sat, kad su pronašli službenika koji govori francuski! - Zašto im niste jednostavno rekli istinu? Da ste bili s našom turom. - Zato što sam bježao od te proklete ture, a vama sam dao svoju prokletuidentifikacijsku karticu! Kako bi se to činilo onim barbarima koji suspremni da u svakom bijelom licu vide fašističkog kriminalca? - Kinezi nisu barbari, monsieur - blago će Bourne - a barbara ima posvuda.- Onda je odjednom gotovo viknuo: - Možda nam se njihova politička filozofijane sviđa, to je! Bez milosti svemogućeg Boga, samo sa Sataninim blagoslovom. - Oprostite?- Kasnije, možda - odgovori Jason smirivši glas opet naglo. - I tako je došaoslužbenik koji je govorio francuski. Što se onda dogodilo? - Rekao sam mu da sam samo u šetnji - vaša sugestija, monsieur. I da samse odjednom sjetio da očekujem poziv iz Pariza pa se žurim u hotel, štoobjašnjava razlog zašto trčim. - Sasvim uvjerljivo.- Ne za tog službenika, monsieur. Stao me vrijeđati i zlostavljati,vrijeđao me i insinuirao najstrašnije moguće. Pitam se što se doistadogodilo u toj grobnici.161- To je divna građevina, monsieur - odgovorio je Bourne, široko otvorenihočiju. - Oprostite?- Kasnije možda. I tako, službenik se ponašao uvredljivo?

- Sasvim! Ali je otišao predaleko kad je napao parišku modu kao dekadentnuburžoasku industriju! Naime, na koncu konca, mi plaćamo u novcu za njihovprokleti tekstil - a oni zacijelo ne moraju znati kolika je naša zarada,zar ne?- I što ste učinili? - Nosim popis imena s kojima pregovaram - neka su vrlo važna, kako shvaćam,a i trebalo bi da je tako ako se sjetimo koliko je novca u igri. Inzistiraosam da službenik kontaktira s njima pa sam odbio - doista sam odbio -odgovarati na bilo koje pitanje ukoliko ih ne dođe barem nekoliko. Dakle,



nakon još dva sata, oni su stigli i, dozvolite mi da vam kažem - sasvimizmijenili situaciju. Ovamo su me dovezli u kineskoj verziji limuzine -prokleto malene za čovjeka moje veličine - s četvoricom pratilaca. A štoje još gore, rekli su mi da je naša posljednja konferencija opet odgođena.Neće biti sutra ujutro već navečer. Kakvo je to doba dana za obavljanjeposlovnih razgovora? - Ardisson se odgurao od zida teško dišući; u očima

mu je bila molba. - To je sve što sam vam imao reći, monsieur. Vi doistaimate krivog čovjeka. Ja ovdje nisam umiješan ni u što drugo osim u poslovesvog konzorcija.- Trebalo bi da budete! - viknuo je Jason optužujući ga. Opet je povisioglas:- Obavljati posao s bezbožnima znači blatiti djelo Gospodara! - Oprostite?- Zadovoljili ste me - rekao je Kameleon. - Vi ste obična pogreška. - Što? - Ja ću vam reći što se dogodilo u grobnici Mao Zedonga. Mi smo to učinili.Mi smo pucali u mauzoleju na sve strane oko toga nevjernika.- Vi ste što?

- I nastavit ćemo uništavati neprijatelje Krista ma gdje ih pronađemo. Mićemo njegovu poruku ljubavi vratiti svijetu pa makar morali ubiti svakogatko drugačije misli! Ovo će biti ili kršćanski globus ili ga uopće neće biti! - Dakako, postoji prostor za pregovore. Sjetite se novca, kontribucija!- Ne od Satane! - Bourne je ustao, uzeo oružje i opet ga stavio iza pasa;zatim je zakopčao jaknu i povukao je kao da je vojnička tunika. Prišao jejako uzbuđenom poslovnom čovjeku. - Vi niste neprijatelj, ali steblizu, monsieur. Vašu lisnicu, molim, i vaše trgovinske papire uključujućiimena onih s kojima pregovarate.- Novac...?- Mi ne primamo kontribucije. Nama one nisu potrebne.- Onda zašto? - Radi vaše, ali i naše zaštite. Naše ovdašnje ćelije moraju provjeravatipojedince da vidimo da li ih upotrebljavaju kao bene. Postoje dokazi da suse možda ubacili u naše redove. Sve će vam biti sutra vraćeno. -Ja uistinu moram protestirati...- Nemojte - prekine ga Kameleon i stavi ruku ispod jakne ostavivši je ondje.- Pitali ste me tko sam ja, ne? Dovoljno je da kažem da smo mi osnovali svojebrigade jer se naš neprijatelj služi uslugama takvih kao što su PLO i crvenearmije, ajatolahovi fanatici i Baader-Meinhof194. Mi niti tražimo nitinudimo milost. To je borba do smrti.- Moj Bože! - Mi se borimo u Njegovo ime. Ne napuštajte ovu sobu. Naručite jelo od sobneslužbe. Ne nazivajte vaše kolege ili svoje istovrsnike ovdje u Pekingu.Drugim riječima, ostanite izvan pogleda i molite se najboljemu. Istina je,

moramo vam to reći, ako su mene pratili, a saznaju da sam bio u vašoj sobi,vi ćete jednostavno iščeznuti. - Nevjerojatno...! - Pogled mu se naglo rasplinuo, a čitavo Ardisso-novotijelo stade drhtati.- Vaša lisnica i papiri, molim.Pokazujući čitav niz Ardissonovih papira, uključujući i Francuzov popisvladinih pregovarača, Jason je unajmio kola pod imenom Ardissonovakonzorcija. Dispečeru u China International Travel Service195 u uliciChaovangmen rekao je da čita i govori mandarinski, a kako će unajmljena kola



voziti jedan od kineskih dužnosnika, vozač nije potreban. Dispečer mu jerekao da će kola biti kod hotela u sedam sati navečer. Ako sve pođe kakotreba, imat će na raspolaganju dvadeset četiri sata da se slobodno krećepo Pekingu, koliko je to dozvoljeno strancu. Prvih deset sati bit ćeprijelomni jer će za to vrijeme saznati je li ga strategija, koju jeutemeljio u očajanju, izvela iz mraka ili će oboje, i Marie i Davida Webba

baciti u provaliju. Ali je Delta jedan poznavao orijentalni duh4 Baader-Meinhof je naziv zapadnonjemačke terorističke grupe "Crvenaarmija" posvećene nasilnom rušenju kapitalističkog društva po imenimaglavnih članova, Andreasa Baadera (1943.-77.) i Ulrike Meinhof (1936.-76.).(op. prev.)195Međunarodna putnička služba u Kini; (op. prev.) koji se stoljećima nije izmijenio u jednom pogledu. Tajnost je vrijediladeset tisuća tigara, ako ne i kraljevstvo. Bourne je krenuo natrag prema hotelu zaustavivši se u prenapučenojtrgovačkoj četvrti Wang Fu Jing oko ugla istočnog krila hotela. Na broju255 bila je glavna trgovina u kojoj su prodavali odjevne predmete gdje je

kupio odjeću i neke druge stvari. Na broju 261 naišao je na trgovinu kojase zove Tuzhang Menshibu, što se prevodi kao trgovina za pečatorez gdje jeodabrao papire koji su ga se doimali kao najslužbeniji koje je mogao naći.(Na Jasonovo iznenađenje i zadovoljstvo, Ardissonov je popis obuhvaćao nejednog, već dva generala, a zašto ne? Francuzi su proizvodili Exocet196,a premda bi se jedva moglo reći da to spada u visoku modu, raketa je bilavisoko na popisu vojnih potreba visoke tehnologije.) Napokon, u trgoviniumjetničkim priborom na broju 265 Wang Fu Jinga, kupio je kaligrafijsko peroi mapu Pekinga i okolice te drugu mapu koja je pokazivala putove koji vodeiz Pekinga u južne gradove. Pošto je stvari koje je kupio odnio u hotel, vratio se stolu u predvorjugdje je započeo s pripremama. Najprije je napisao poruku na kineskom kojomoslobađa vozača svake odgovornosti što je unajmljeni automobil predaostrancu. Objašnjenje je potpisao general, a bilo je gotovo nalik naređenju.Kao drugo, raširio je mapu i zaokružio malo zeleno područje iza predgrađasjeverozapadnog Pekinga.Sklonište za ptice Jing Shan. Tajnost vrijedi deset tisuća tigara, ako ne kraljevstvo.odena raketa brod-brod i zemlja-zemlja čija je ubojitost demonstrirana1984. za vrijeme britan-sko-argentinskog sukoba oko Falklanda (Malvina) kadsu argentinske rakete potopile dvije britanske fregate, (op. prev.)37025Marie je skočila sa stolice čim je čula oštar zvuk telefonskog zvonca.Potrčala je šepajući trzajući se od boli. Uze slušalicu. - Da?

- Gospođa Austin, pretpostavljam. - Mo?... Mo Panov! Hvala nebesima! - Marie je zatvorila oči osjećajućiduboko zadovoljstvo i olakšanje. Prošlo je gotovo trideset sati da jerazgovarala s Alexanderom Conklinom, a čekanje i napetost - iznad sveganemoć - doveli su je do ruba panike. - Alex je rekao da će te zamoliti dadođeš s njim. Mislio je da ćeš pristati. - Mislio? Zar je bilo sumnje? Kako se osjećaš, Marie? A ne očekujem odgovoriz Pollvanne.197- Polako ludim, Mo. Pokušavam to spriječiti, ali ja postajem luda!



- Dok god ne završiš to postajanje, ja bih rekao da ti zvučiš izvanredno,a to dokazuje i činjenica da se boriš protiv svake stube tog »postojanja«.Uostalom, tebi ne treba psihologija za malu djecu, a najmanje od mene. Jasam samo htio izgovor da ti opet čujem glas. - Da utvrdiš nisam li mucava ruševina - blago će Marie. - Mi smo zajedno prošli suviše toga da bih prihvatio takav trećera-zredni

izgovor - ne možeš proći tako jeftino. Ja želim znati više i ja znam više. - Gdje je Alex?- Razgovara na javnom telefonu pored mene; rekao mi je da te nazovem. Onočito želi razgovarati s tobom dok je osoba s kojom sada razgovara još naliniji... Pričekaj sekundu. On kima. Idući glas koji ćeš čuti, et cetera,et cetera.- Marie?- Alex? Hvala ti. Hvala ti što si došao... 197 Osoba koja je stalno ili pretjerano optimistično raspoložena. Glavnolice u Pollvanni (1913.), romanu Eleonore Porter (1868.-1920.), američkespisateljice, (op. prev.)171

- Kao što bi tvoj muž rekao, »nije vrijeme za to«. Što si imala na sebikad su te posljednji put vidjeli?- Imala na sebi?- Kad si im pobjegla.- Pobjegla sam im dvaput. Drugi put u Tuen Munu.- Ne onda - prekine je Conklin. - Malo je bilo ljudi, a bio je veliki metež- ako dobro pamtim što si mi rekla. Vidjelo te nekoliko marinaca, ali nitkodrugi. Ovdje. Ovdje u Hong Kongu. To je opis s kojim će početi. On im sezadržao u sjećanju. Što si onda nosila? - Da razmislim. U bolnici...- Poslije - opet joj Alex upadne u riječ. - Nešto si mi rekla o zamjeni odjećei kako si kupila nekoliko stvari. Kanadski konzulat, stan Staplesove. Možešli se sjetiti?- Zaboga, kako se ti sjećaš? - Nema misterije, ja vodim zabilješke. To je jedan od nusproizvodaalkohola. Požuri, Marie. Onako općenito, što si imala na sebi? - Plisiranu suknju - da, sivu plisiranu suknju, tako je. I nekakvu plavkastubluzu s visokim ovratnikom...- Ti bi to vjerojatno promijenila.- Što? - Nije važno. Što još? - Oh, šešir, prilično široki šešir da mi sakrije lice. - Dobro!- I torbicu, lažni Gucci, koju sam kupila na ulici. Oh, i sandale da budemniža.

- Ja želim visinu. Ostat ćemo na petama. To je fino, to je sve što mi jepotrebno.- Za što, Alex? Što to namjeravaš? - Igram Simona Saysa.198 Ja savršeno dobro znam da su me putov-ničkaračunala State Departmenta pronašla, a zahvaljujući mom elegantnom,atletskom hodu čak bi me i bradavičaste svinje Statea opazile na carini.Oni neće znati ništa, ali netko im daje naređenja i ja želim znati tko ćese još pojaviti. - Nisam sigurna da te razumijem.



- Objasnit ću ti kasnije. Ostani gdje jesi. Doći ćemo čim uzmognemo čistopobjeći. Ali to mora biti vrlo čisto - sterilno, zapravo - pa može potrajatisat ili više. - Što je s Moom? 198 Osoba koja zavarava okolinu prerušavanjem ili svjesnim naglašavanjemnekih ekscentričnosti u odijevanju, (op. prev.)

- On mora ostati sa mnom. Ako se sada odvojimo, najmanje što bi mu se moglodogoditi jest da ga prate, a najgore da ga zatvore.- Što će biti s tobom? - Oni me neće ni dotaći, osim pomnog promatranja. - Uvjeren si.- Ljutit sam. Oni ne mogu znati što sam ostavio za sobom, kod koga ili kojesu moje instrukcije ako bude prekida u bilo kojem unaprijed ugovorenomtelefonskom pozivu. Za njih sam sada hodajuća - šepajuća -megabomba kojabi mogla dignuti u zrak čitavu operaciju, kakva god ona bila. - Ja znam da kažeš da nema vremena, Alex. Ali moram ti nešto reći. Ne znamzašto, ali moram. Ja mislim da je ono nešto u svezi s tobom, što je tolikopovrijedio i ljutilo Davida, bila činjenica Što je on mislio da si ti

najbolji u svome poslu. Svako malo, kad bi popio nekoliko čaša ili bi mumisli odlutale - otvarajući mu još jedna ili dvoja vrata - on bi tužnozatre-sao glavom ili bi ljutito udario šakom i upitao se - zašto? »Zašto?«govorio bi. »On je bolji od toga... on je bio najbolji« - Ja nisam bio par Delti. Nitko nije bio. Nikad.- Ti mi strašno dobro zvučiš. - Zato jer ja ne dolazim iz neznana, ja izlazim. S boljim razlogom nego samga ikad prije imao u životu. - Budi oprezan, Alex.- Reci njima da budu oprezni. - Conklin je spustio slušalicu, a Marie jeosjetila suze koje su joj se polako kotrljale po obrazima.Morris Panov i Alex su izašli iz trgovine poklonima na željezničkoj postajiKowloon i uputili se prema dizalu koje vodi na nižu razinu, kolosijek 5 i6. Mo, prijatelj, sa zadovoljstvom je slijedio upute svog bivšeg pacijenta.Ali Panov, psihijatar, nije mogao odoljeti, a da ne izrazi svojeprofesionalno mišljenje. - Nije nikakvo čudo da ste svi vi zajebani - rekao je noseći punjenu panduispod ruke, a časopis jarkih boja u ruci. - Da sve to ponovim. Kad siđemo,ja idem nadesno, što je kolosijek šest, a zatim nastavljam lijevo prema krajuvlaka koji će, kako pretpostavljamo, stići za nekoliko minuta. Točno dosad? - Točno - odgovorio je Conklin. Kaplje znoja pojavile su mu se na čelu dokje hramao pored doktora.- Onda čekam pored posljednjeg stupa držeći ispod ruke ovu smrdljivupunjenu životinju i prelistavam stranice ovog izuzetnog pornografskogčasopisa sve dok mi ne pristupi jedna žena.

^.^ ..1...,„„J:.,_.,1_li„.......;..,...,._.....„,l....„......1J1..,l,.._.„J.,, . . ,,,, . ...373- Opet točno - rekao je Alex kad su pristupili pokretnom stubištu. - Pandaje savršeno normalan poklon; omiljen je među zapadnjacima. Misli o njoj kaoo poklonu za dijete. Pornografski časopis upotpunjuje signal prepoznavanja.Pande i prljave slike s golim ženama obično ne idu zajedno. - Obratno, kombinacija bi bila pozitivno frojdovska.- Pogodak jedan za smiješnu farmu.199 Samo uradi kako sam ti rekao.



- Rekao? Nisi mi uopće rekao što trebam kazati toj ženi. - Pokušaj ovako: »Drago mi je što vas vidim« ili »Kako je dijete«? Nije važno.Daj joj pandu i vrati se do ovih pokretnih stuba što brže možeš, a da netrčiš. - Stigli su do niže platforme i Conklin je dodirnuo Panovljev lakatusmjeravajući doktora na desnu stranu.- Uspjet ćeš, učitelju. Samo učini kako sam ti rekao i vrati se ovamo. Sve

će biti u redu. - To je lakše reći s mjesta na kojem obično sjedim. Panov je prošetao da kraja platforme kad je vlak iz Lo Wua zagrmio u postaju.Stajao je pored posljednjeg stupa, a putnici, stotine njih, nagrunuli suiz svih vagona dok je doktor nespretno držao crno-bijelu pandu ispod rukei tobože prelistavao časopis ispred lica. Kad se to dogodilo, on se gotovoonesvijestio.- Vi mora da ste Harold! - uzviknuo je falsetto glas visoke figure i jakonašminkana lica ispod šešira sa širokim rubom. Žena, odjevena u pli-siranusuknju, udari ga prijateljski po leđima. - Ja bih te prepoznala bilo gdje,dragi!- Drago mi je što te vidim. Kako je dijete? - Morris je jedva mogao govoriti.

- Kako je Alex? - upitao je iznenada tihi muški bas. - Ja mu dugujem i plaćamsvoje dugove, ali ovo je ludnica! Je li on i dalje ima oba vesla u vodi?- Nisam siguran da ih itko od vas ima - rekao je zapanjeni psihijatar.- Brzo - rekla je čudna figura. - Oni se primiču. Dajte mi pandu, a kadja stanem trčati, vi se izgubite u gomili i nestanite odavde! Dajte mi to! Panov je učinio kako mu je rečeno, svjestan činjenice da se nekoliko ljudiprobija kroz gomilu prema njima. Jako našminkani muškarac u ženskoj odjećiodjednom je potrčao iza debela stupa i iznikao s druge strane. Odbacio jevisoke pete, opet zaobišao stup i brzinom nogometaša utrčao u gomilunajbližu vlaku prošavši pored Kineza koji ga je pokušao dograbiti; u brzinise sudario s putnicima ne reagirajući na njihova iznenađena lica. Iza njegasu drugi ljudi ušli u trku koju su osujetili sve neprijatelj skije 199 Bolnica za umobolne; (op. prev.)374raspoloženi putnici koji su kovčezima i torbama odolijevali nepojmljivomnapadu. U gotovo općem metežu panda je stavljena u ruku visoke žene sa zapadakoja je u ruci imala zatvoreni željeznički red vožnje. Ženu su zgrabiladvojica dobro odjevenih Kineza; ona je kriknula, a oni su je pogledali,vikali jedan na drugoga i nastavili trku.Morris Panov je opet učinio kako mu je bilo naloženo: brzo se umiješao ugomilu putnika sa suprotne strane platforme i uz rub kolosijeka 5 brzo pošaodo pokretnih stuba, gdje se stvorio red. Bio je red, ali nije bilo AlexaConklina! Prigušujući paniku, Mo je usporio korak, nastavio je hodatiogledajući se unaokolo, pretražujući pogledom gomilu svijeta, a i one kojisu se dizali pokretnim stubištem. Sto se dogodilo? Gdje je čovjek CIA-e?

-Mo!Panov se okrenuo nalijevo doživjevši kratki uzvik kao olakšanje iupozorenje. Conklin je bio djelomično zaklonjen stupom, desetak metara odpokretnih stuba. Svojim brzim kretnjama dao je na znanje da mora ostati gdjeje i da mu se Mo približi polako, oprezno. Panov je imao izraz lica čovjekakoga smeta red ljudi što čekaju pa je žalio što ne puši ili da barem nijebacio pornografski časopis na kolosijeku; nečim bi zaposlio ruke. Sklopioje ruke iza leđa i neusiljeno hodao i namrštio se. Došao je do stupa, skliznuoiza njega i razjapio usta.





202 Aluzija na skandaloznu akciju CIA-e koja je 1983. i 1984. miniralanikaragvanske luke. (op. prev.)376- To je baš to, tako je. Jedino što nam je rekao jest da im je podobnostdao D.C. na gornjim katovima. Zakleo se da je to sve što on zna! Što je trebaloda učinimo? Da ih zamolimo da nam pokažu vozačke dozvole?

- I tako nitko nije odgovoran jer nitko ništa ne zna pa tako bi i kineskapolicija mogla ganjati nekog prebjega, zar ne?- SC je odgovoran. Mi sve polažemo na njega. - Oh, kakav je to viši moral. »Mi samo slušamo naređenja. Herr General«.Conklin je riječ »general« započeo tvrdim njemačkim G. - I, prirodno, HerGeneral ni sam ne zna ništa, jer on slijedi njegova naređenja. - Alex jezastao i žmirnuo. - Bio je jedan čovjek, veliki momak koji se doimao kineskimPaulom Bunvanom. Conklin je opet stao. Richardova se glava naglo trznula,kao i tijelo. - Tko je on, Matt?- Ne znam... sigurno.- Tko?- Ja sam ga vidio, to je sve. Teško ga je ne opaziti.

- To nije sve. Zbog toga što ga je teško ne opaziti i uzimajući u obzir mjestagdje si ga viđa, postavljao si pitanja. Što si saznao?- Ma hajde, Alex! To je samo govorkanje, ništa nije konkretno. - Ja volim govorkanja. Brbljaj, Matt, ili će ova ružna, teška stvar na mojojnozi morati udarati po tvom licu. Vidiš, ja to ne mogu kontrolirati; imavlastiti razum, a ti mu se ne sviđaš. Može se odnositi veoma neprijateljski,čak i prema meni. - S naporom, Conklin je iznenada podigao svoju hromu nogui udario njome Richardsa između lopatica. - Kriste! Pući će mi leđa! - Ne, ja mislim da će ti pući lice. Tko je on, Matt? - S grimasom na licuAlex je opet podigao lažnu nogu i spustio je na bazu lubanje čovjeka iz CIA-e.- U redu! Kao što sam rekao, to nije evanđelje, ali sam čuo da je on visokou Krunskoj CI.- Krunska CI - objasnio je Conklin Morrisu Panovu - znači britanskukontrašpijunažu ovdje u Hong Kongu, što znači granu MI-6, što znači danaređenja primaju iz Londona. - Vrlo poučno - rekao je psihijatar, koliko zbunjen, toliko užasnut. - Vrlo - suglasio se Alex. - Mogu li dobiti tvoju kravatu, doktore? -upitaConklin i stade skidati svoju. - Zamijenit ću je iz fondova za nužneslučajeve jer sada imamo novi trik. Ja sam službeno na poslu. Langlev očitofinancira - putem Matthewove plaće i vremena - nešto što uključujeobavještajnu operaciju jednog saveznika. Kao građanski službenik podsličnom klasifikacijom trebalo bi da se svojski uhvatim posla. Potrebna mije i tvoja kravata, Matt.377

Poslije dvije minute operativac Richards je ležao iza stupa, vezanih rukui nogu, zavezanih usta, što je sve obavljeno zahvaljujući trima kravatama.- Mi smo sterilni - rekao je Alex proučavajući ono nekoliko lica koja sujoš ostala na peronu, daleko od stupa. - Svi su krenuli za našim mamcem kojije sada vjerojatno na pola puta do Malezije.- Tko je bila ona - on? Mislim da on zacijelo nije bio žena. - Nije u pitanju seksizam, ali žena vjerojatno ne bi uspjela ovdje. On jeuspio uzevši druge sa sobom - za sobom. Preskočio je preko ograde pokretnihstuba i izgurao se gore. Hajdemo. Cisti smo.



- Ali tko je on? - nastavljao je Panov dok su hodali prema pokretnim stubamai nekolicini preostalih putnika u kratkom redu.- Mi smo ga ovdje ponekad koristili, uglavnom kao par očiju za skrivenegranične položaje o kojima on nešto zna jer mora prolaziti pored njih sasvojom robom.- Narkotici?

- Ne bi ih ni dodirnuo; on je izvanredan izvidnik. Trguje ukradenim zlatomi dragocjenostima, a djeluje između Hong Konga, Macaa i Singa-pura. Jamislim da je to u vezi s onim što mu se dogodilo prije više godina. Uzelisu mu medalje zbog nepristojnog ponašanja na svakom polju. Pozirao je zaneke razvratne fotografije kad je bio na koledžu, a trebao mu je novac.Kasnije, »zahvaljujući« dobrim uslugama prljavog nakladnika s etikom uličnemačke, fotografije su se pojavile na površini i njega su pribili na križ,uništili. - Taj časopis koji sam nosio! - uzviknuo je Mo dok su obojica stupili napokretne stube.- Nešto poput toga, pretpostavljam. - Koje medalje?

- Olimpijada 1976. Laka atletika. Visoke prepone su bile njegovaspecijalnost.Bez riječi, Panov je zurio u Alexandera Conklina dok su se vozili pokretnimstubištem približavajući se ulazu u terminal. Vojska čistača sa širokimmetlama preko ramena pojavila se na stubama, na putu prema donjoj platformi.Alex je trgnuo glavom prema njima, zapucketao prstima desne ruke iispruženog palca udarao je po zraku u smjeru izlaznih vrata terminala iznadsebe. Poruka je bila jasna. Za nekoliko trenutaka će iza stupa pronaćivezanog agenta CIA-e.378- To će biti onaj kojeg nazivaju majorom — rekla je Marie sjedeći na stolicipreko puta Conklina dok je Morris Panov klečao pored nje i pregledavao jojlijevo stopalo.- Au! - viknula je i povukla prekriženu nogu. - Zao mi je, Mo.- Neka ti ne bude - odgovorio je doktor. - Ovo je ružna masnica koja seproširila preko drugog i trećeg metatarzala. Pobrala si i treščice dok sitrčala. - Nekoliko. Ti znaš i o stopalima? - U ovom se trenutku osjećam sigurnije s podijatrijom203 nego psihijatrijom.Čujte, vi živite u svijetu koji bi moju profesiju bacio u srednji vijek -no, ne tvrdim da većina nas još nije tamo, samo su riječi ljepše. - Panovpogleda Marie pa stade proučavati nježnu kosu sivih pramenova, češljanu unekoliko stilova. - Medicinski su dobro postupali s tobom, titamnocrvenoglava-koja-si-nekad-bila. Osim kose. Grozna je.- Sjajna je - ispravi ga Conklin.

- Sto ti znaš? Ti si bio moj pacijent. - Mo se vratio stopalu. - Lijepozarašćuju - govorim o porezotinama i mjehurićima - modrice će dužepotrajati. Kasnije ću ti promijeniti obloge i zavoje. - Panov je ustao ipovukao stolicu ravna naslona od malog stola za pisanje.- Znači, vi ostajete ovdje? - upita Marie.- U istom hodniku - odgovori Alex. - Nisam mogao dobiti sobe pored tvoje.- Kako si i to uspio?- Novac. Ovo je Hong Kong pa rezervaciju uvijek izgubi netko tko nije ublizini... Natrag do majora.



- Ime mu je Lin Wenzu. Catherine Staples mi je rekla da on radi za britanskuobavještajnu službu, a engleski govori s britanskim akcentom. - Je li bila sigurna?- Vrlo. Rekla je da ga smatraju najboljim obavještajnim oficirom u HongKongu, a to uključuje sve od KGB-a do CIA-e.- To nije teško razumjeti. Njegovo je ime Wenzu, a ne Ivanović ili Joe Smith.

Talentiranog domoroca pošalju u Englesku, dadu mu odgoj i obuku pa ga vrateda preuzme odgovornu funkciju u upravi. Standardna kolonijalna politika,osobito na području čuvanja reda i teritorijalne sigurnosti. - Zacijelo s psihološkog gledišta - dodao je Panov i sjeo - to je najbolje.Na taj je način manje nezadovoljnika, a izgrađen je još jedan most premastranoj zajednici kojom upravlja manjina.203 Drugi izraz za kiropodiju, pedikerstvo. (op. prev.)- Ja to razumijem - rekao je Alex i kimnuo - ali nešto nedostaje; dijelovise ne uklapaju u cjelinu. Jedna je stvar ako London dade zeleno svjetlo zatajnu operaciju D.C. - a sve što smo dosad saznali upućuje nas da je baštako, samo mnogo bizarnije od većine takvih akcija - a druga je ako nam MI-6posudi svoje lokalne ljude u koloniji kojom još upravlja U.K.

- Zašto? - upita Panov.- Nekoliko razloga. Prvo, oni nemaju povjerenja u nas - o, ne da onisumnjaju u naše namjere, već u naš mozak. Na neki su način u pravu, ali,na drugi, sasvim su u krivu, ali to je njihov sud. Drugo, zašto se izlagatiriziku pa otkriti svoje osoblje zbog odluke nekog američkog birokrata kojinema nikakva iskustva u duboko tajnom poslovanju na mjestu događaja? Topreviše strši i London bi to odmah odbio. - Pretpostavljam da misliš na McAllistera - sada će Marie. - Već od pamtivijeka - draga Marie. - Conklin je zatresao glavom i ispuhnuo.- Ja sam istraživao situaciju i mogu vam reći da je on ili najjači ilinajslabiji faktor u cijelom ovom prokletom scenariju. Vjerojatno je ovodrugo. On je čisti, hladni mozak, poput McNamare204 prije njegovapreo-braćenja u sumnju. - Prestani sa sranjem - rekao je Mo Panov. - Što imaš reći kaži običnimriječima, a ne kao mačak oko vruće kaše. To ostavi meni. - Želim reći, doktore, da je Edward McAllister kunić. Njegove se ušipodignu na prvi znak sukoba ili lapsusa koji je poremetio pravi tok stvari,kad bježi glavom bez obzira. On je analitičar i jedan od najboljih, ali onnije kvalificiran da bude operativac koji radi na jednom slučaju, a da ine spominjem šefa postaje. Nemojte ga ni pokušati zamisliti kao strategakoji stoji iza velike tajne operacije. Njega bi ubrzo ismijali i istjeralis tog posla, vjeruj mi.- Djelovao je strašno uvjerljivo kad je razgovarao s Davidom i sa mnom -upadne mu Marie u riječ. - Njemu su dali tekst. »Grundiraj subjekta«, rekli su mu. Drži se zamršena

pripovijedanja koje će subjektu postati jasnije u fazama, čim učini prvepoteze koje on mora učiniti jer si ti nestala. - Tko je napisao skripta? - upitao je Panov.- Htio bih znati. O tome ne zna nitko u Washingtonu s ,kim sam ja razgovarao,a to uključuje i niz ljudi koji bi trebali znati. Nisu lagali; nakon svihtih godina ja poznajem simulanta po glasu. To je sve tako duboko i204slimaRobert Strange McNamara, američki poslovni čovjek, državni dužnosnik i



osoba na visokim dužno-ima u nekim međunarodnim tijelima. Bio je američkiministar za obranu 1961.-68., ali je, napustivši to mjesto, prestaovjerovati u sve postulate američke vanjske politike, (op. prev.) 330ispunjeno s toliko kontradikcije da se Treadstone sedamdeset jedan doimakao amaterski pokušaj - a to nije bio.

- Catherine mi je nešto rekla - dosjetila se Marie. - Ja ne znam hoće lito pomoći ili neće, ali mi se usjeklo u pamćenje. Rekla je da je neki čovjekdoletio u Hong Kong, »diplomat«, kako ga je ona nazvala, ili nešto slično.Mislila je da možda postoji veza sa svim što se dogodilo. - Koje mu je ime?- Nije saznala. Poslije, kad sam ugledala McAllistera koji je stajao s njomna ulici, pretpostavila sam da je to on. A možda i nije. Analitičar kojegsi malo prije opisao i nervozni čovjek koji je razgovarao s Davidom i samnom, teško da je diplomat, a još manje državnik. Mora da je to netko drugi. - Kad ti je to ona rekla? - upita je Conklin.- Prije tri dana, kad me skrivala u svom stanu u Hong Kongu.- Prije nego te odvezla u Tuen Mun? - Alex se nagnuo u iščekivanju. -Da.

- Više ga nije spominjala? - Nije, a kad sam je upitala, rekla je da nema razloga da nam se probudenade. Ona mora više prokopati sve to, tako se izrazila. - Ti si se s tim smirila?- Da, jesam, jer sam u to vrijeme mislila da razumijem što namjerava, premdaje slučaj nama objema bio krajnje nejasan. Nije bilo razloga da je ispitujem.Izložila se osobnom i profesionalnom riziku pomažući mi - prihvaćajući mojuriječ kao svoju, ne pitajući za konzularni savjet, što bi drugi možda učinilibarem da se zaštite. Spomenuo si riječ »bizarno«, Alex. U redu, suočimo ses tim, ono što je meni rečeno bilo je toliko bizarno da je bilo nečuveno- uključujući svu onu potku laži iz State Departmenta SAD-a, odjednomnestale stražare iz Centralne obavještajne agencije, sumnje koje su doveledo viših razina vaše vlade. Manja osoba bi odstupila i pokrila se. - Usprkos zahvalnosti - blago će Conklin - ona je zadržala informaciju kojusi imala pravo znati. Nakon svega što ste ti i David prošli... - Nisi u pravu, Alex - tiho će Marie. - Rekla sam ti da sam mislila da jerazumijem, ali nisam dovršila. Najokrutnije što možeš učiniti osobi kojaživi u neprekidnoj panici jest da joj pružiš nadu koja će ispasti lažnom.Kad dođe do kraha, to je nepodnošljivo. Vjeruj mi, ja sam provela više odgodinu dana s čovjekom koji je tražio odgovore. Našao ih je vrlo malo, alisu ga gotovo slomili oni koje je slijedio pa utvrdio da su krivi. Prohujalenade nisu veselje onome tko se nadao.381- Ona je u pravu - primijetio je Panov kimajući glavom i gledajući uConklina. - A ja mislim da ti to znaš, zar ne?

- Dogodilo se - odgovorio je Alex stresavši ramenima i pogledavši na sat.- U svakom slučaju, vrijeme je za Catherinu Staples.- Nju će držati na oku, čuvat će je! - Sad se Marie nagnula naprijed na stolicizabrinuta izraza, ispitivačkih očiju. - Oni će smatrati da ste vas dvojicastigli ovamo zbog mene, da ste me pronašli i da sam vam ja ispričala o njoj.Oni očekuju da uspostavite dodir s njom. Čekat će vas. Ako su mogli učinitiono što su dosad učinili - oni bi vas mogli ubiti!- Ne, ne bi mogli - odgovori joj Conklin, ustade i othramlje do telefona.- Nisu za to dovoljno dobri - rekao je jednostavno.



- Ti si prokleti slučaj za psihijatra! - prošaptao je Matthew Richards zaupravljačem malog automobila parkiranog preko puta stana Catherine Staples. - Ti nisi baš zahvalan, Matt - rekao je Alex sjedeći u sjeni pored čovjekaiz CIA-e. - Ne samo da nisam poslao onu tvoju negativnu karakteristiku, većsam ti omogućio da me staviš pod prismotru. Zahvali mi, ne vrijeđaj me. - Govna!

- Što si im rekao u uredu? - Što drugo? Napali su me i opljačkali, za ime Krista. - Koliko njih?- Najmanje pet tinejdžerskih punkera. Zhongguo ren.- A da si se suprotstavio i podigao veliku galamu, mogao sam te ja opaziti.- To je temelj priče - tiho se suglasio Richards.- A kad sam te pozvao, to je dakako bio jedan od tvojih uličnih doušnikakoji je ugledao šepava bijelca. - Bingo!205- Možda te čak i unaprijede. - Ja samo želim izići. - Uspjet ćeš.

- Ne na ovaj način. - Dakle, to je sam Havilland sletio u grad.- To nisi čuo od mene! Bilo je u novinama. - Sterilna kuća na Victoria Peaku nije bila u novinama, Matt. ' Uzvik pobjednika u kockarskoj igri Bingo. (op. prev.)J82.- Hajde, to je bila razmjena! Ti si dobar meni, ja sam dobar tebi. Nikakvaušljiva izvještaja da me mlatila cipela bez stopala u njoj, a ti dobivašadresu. U svakom slučaju, ja bih to porekao. To si dobio od Garden Roada.O tome svi pjevaju u konzulatu zahvaljujući uzrujanom marincu. - Havilland - glasno je razmišljao Alex. - To se podudara, to se uklapa.On je dupe uz dupe s Britancima, čak govori poput njih... Dođa-vola, trebaloje da prepoznam glas!- Glas? - začuđeno će Richards. - Preko telefona. Druga stranica scenarija. To je bio Havilland! On ne bidopustio nikom drugom da to obavi! »Mi smo je izgubili«. A ja sam sve posisao! - Što si? - Zaboravi.- Sa zadovoljstvom.Preko ulice, ispred zgrade u kojoj stanuje Catherine Staples, usporio jei zaustavio se automobil. Kroz vrata pored pločnika izišla je jedna žena,a videći je osvijetljenu uličnom rasvjetom, Conklin je znao tko je to.Catherine Staples. Kimnula je vozaču, okrenula se i uputila prema debelimstaklenim vratima ulaza.Iznenada je ulicu pored parka ispunila buka automobila čiji je motor grmio

svom snagom. Dugačka crna limuzina je izjurila iz prostora negdje iza njihi zaškripala kočnicama zaustavivši se iza automobila Staplesove. Iz drugogvozila doprle su isprekidane eksplozije. Staklo se rasprskavalo i na ulicii na pločniku; prozori parkirana automobila bili su razmrskani zajedno svozačevom glavom, a vrata stambene zgrade, zasuta mecima, raspadala su seu krvave komadiće kad je tijelo Catherine Staples bilo dočekano u dovratkusalvama metaka.Naglo okrenutih kotača, crna limuzina je odjurila u mračnu ulicu ostavivšipokolj iza sebe. Posvuda krv i komadići ljudskog tkiva.



- Isuse Kriste! - dreknuo je čovjek iz CIA-e.- Hajde odavle - naredio mu je Conklin.- Gdje? Zaboga, gdje?- Victoria Peak.- Jesi li ti sišao s uma? - Nisam, ali netko drugi jest. Jedan plavokrvni kurvin sin je ulovljen.

On je svoje prošao. A to će najprije čuti od mene. Kreni! 38326Bourne je crnu limuzinu shanghai zasutavio na napuštenom tamnom dijelu cesteobrubljene stablima. Prema karti, on je prošao Istočna vrata Ljetne palače- zapravo nekadašnjeg niza starih kraljevskih vila podignutih nabrežuljkastom terenu kojim dominira jezero poznato kao Kunming. Slijedioje obalom prema sjeveru sve dok se nisu izgubila obojena svjetla velikogzabavišta careva ustuknuvši pred mrakom pokrajinskog puta. Ugasio jesvjetla, izišao, ponio sa sobom stvari koje je kupio, a sada su bile unepromočivoj torbi. Prišao je zidu stabala koji su rubili put i stao. Zemljaje bila mekana, što mu je olakšavalo zadatak, jer je postojala realna

mogućnost da već traže ta unajmljena kola. Izvukao je iz torbe par radničkihrukavica i lovački nož dugačkog sječiva. Kleknuo je i iskopao dovoljnoduboku rupu da sakrije torbu kojoj je vrh ostavio otvoren. Uzeo je nož izarezao koru debla najbližeg stabla tako da se vidjelo bijelo drvo. Odložioje nož i rukavice u torbu, zatvorio je i prekrio zemljom. Vratio se do kola,provjerio taksimetar pa upalio motor. Ako je mapa bila točna u pogleduudaljenosti, kao što je bila točna u navođenju onih područja oko Pekingagdje je zabranjena vožnja, ulaz u sklonište Jing Shan nije bilo dalje odtri četvrtine nakon dugog zaokreta. Mapa je bila točna. Dva reflektora su osvjetljavala visoka zelena metalnavrata na kojima su bile ptice naslikane jarkim bojama; vrata su bilazatvorena. U staklenoj kućici s desne strane sjedio je sam stražar. Vidjevšikako se približavaju svjetla Jasonova automobila, stražar je iskočio izstražarnice i istrčao. Bilo je teško reći da li su čovjekove hlače i jaknabile uniforma ili ne; nikakvo vidljivo oružje nije imao na sebi. Bourne je dovezao limuzinu do nekoliko metara od vrata, izišao i pristupioKinezu. Iznenađeno je zamijetio da je čovjek u svojim kasnim pedesetimgodinama ili ranim šezdesetim. - Bei tong, bei tong! - počeo je Jason prije nego je stražar progovorioispričavajući se što ga je uznemirio. - Prošao sam strašne sate - brzo jenastavio i izvukao popis pregovarača dodijeljenih Francuzu. - Trebalo jeda budem ovdje prije tri i pol sata, ali kola nisu stigla pa nisam došaoministru... - Pročitao je ime s popisa - Wang Xu, a uvjeren sam da je onuznemiren kao i ja.- Vi govorite našim jezikom - otpoče zbunjeni stražar. - Imate kola bez

vozača. - Tako je ministar odobrio. Ja sam bio u Pekingu mnogo, mnogo puta. Trebaloje da večeras zajedno večeramo. - Mi smo zatvoreni, a ovdje nema restauracije.- Je li ostavio neku obavijest za mene, možda? - Nitko ovdje ništa ne ostavlja, osim izgubljenih stvari. Imam vrlo lijepjapanski dvogled. Mogao bih vam ga jeftino prodati.Dogodilo se. Iza vrata, otprilike desetak metara dužinom zemljana puta,Bourne je ugledao čovjeka u sjeni visokog drveta, čovjeka koji je nosio



dugačku tuniku - četiri dugmeta - oficir. Oko pasa je imao debeli opasačs futrolom. Oružje. - Žao mi je, ne treba mi dvogled. - Poklon, možda? - Imam malo prijatelja, a djeca su mi kradljivci.- Vi ste žalostan čovjek. Nema ničega osim djece i prijatelja - i duhova,

dakako.- A sada, doista, ja jedino želim naći ministra. Mi razgovaramo o milijunimarenminbi!- Dvogled stoji samo nekoliko juana.- U redu! Koliko?- Pedeset.- Donesite mi ga - rekao je Kameleon nestrpljivo. Uhvatio se za džep dokje stražar potrčao u stražarnicu. Kineski oficir se povukao dalje u sjenu,ali je još gledao u vrata. U grudima je opet osjetio udaranje kao da tukububnjevi - kao što mu je često bivalo u danima Meduze. Izveo je trik, izložiostrategiju. Delta poznaje orijentalni duh. Tajnovitost. Usamljena figura,dakako, nije to potvrđivala, ali nije ni opovrgavala.

- Pogledajte kako je velik! - uzviknuo je stražar držeći dvogled. - Stotinujuana.- Rekli ste pedeset!- Nisam primijetio leće. Mnogo bolje. Dajte mi novac, a ja ću ga baciti prekoograde.- Vrlo dobro - rekao je Bourne spremajući se da baci novac kroz ukr-štenužicu ograde. - Ali pod jednim uvjetom, lopove. Ako vas nekom zgodom budupitali za mene, ja ne volim biti u neprilici.385- Pitali? To je bedasto. Ovdje nema nikog osim mene. Delta je bio u pravu.- Ali u slučaju da vas pitaju, ja inzistiram da im kažete istinu! Ja samfrancuski poslovni čovjek koji hitno traži tog ministra za tekstil jer sumi kola uputili s velikim zakašnjenjem. Ja neću da budem u neprilici!- Kako želite. Novac, molim. Jason je gurnuo novčanice kroz mrežu; stražar ih je stisnuo pa bacio dvogledpreko ograde. Bourne ga je uhvatio pa molećivo pogledao u Kineza. - Imateli ikakvu predodžbu o tome gdje bi mogao biti ministar? - Da, i htio sam vam reći, ali uz dodatni novac. Ljudi tako veliki poputvas... i on bi zacijelo otišao u kuću-blagovaonicu koja se zove Ting Li Guan.Ona je omiljena među strancima i našim istaknutim ljudima. - Gdje je to?- To je Ljetna palača. Prošli ste je na putu ovamo. Vratite se petnaest,dvadeset kilometara i ugledat ćete velika vrata Dong An Men. Uđite pa ćevam vodiči pokazati put, ali pokažite svoje papire, gospodine. Vi putujetena vrlo neuobičajen način.

- Hvala vam! - viknuo je Jason i potrčao prema kolima. - Vive la France!206- Kako divno - nerazumljivo će stražar slegnuvši ramenima. Uputio se svojojkućici i prebrojio novac. Oficir je mirno došetao do stražarnice i pokucao na staklo. Osupnut, noćnije stražar skočio sa stolice i otvorio vrata.- O, iznenadili ste me! Vidim da ste vi zatvoreni iznutra. Možda ste zaspalina nekom od naših divnih mjesta za odmaranje. Kako nesretno. Odmah ću vamotvoriti vrata!- Tko je bio taj čovjek? - mirno upita oficir.



- Stranac. Francuski poslovni čovjek koji je doživio nepriliku. Kako samga ja razumio, on se ovdje trebao sastati s ministrom za tekstil još prijenekoliko sati, ali mu kola nisu uputili na vrijeme. Vrlo je uznemiren. Neželi biti u neprilici. - Koji ministar za tekstil?- Ministar Wang Xu, mislim da je tako rekao.

- Pričekajte vani, molim vas. - Svakako. Vrata?- Za nekoliko minuta. - Vojnik je uzeo slušalicu i birao broj. Poslijenekoliko sekundi je progovorio. Mogu li dobiti broj ministra za tekstil206 živjela Francuska! (op. prev.)koji se zove Wang Xu?... Hvala vam. - Oficir je pritisnuo viljušku, otpustiopa opet birao broj. - Ministar Wang Xu, molim?- Ja sam - odgovorio je prilično neugodan glas s druge strane žice. - Tkoje to?- Službenik iz ureda trgovinskog savjeta. Vršimo rutinsku provjerufrancuskog poslovnog čovjeka koji vas je naveo kao referencu... - Što? Valjda opet taj idiot Ardisson! Što je sad učinio?

- Vi ga poznajete?- Volio bih da ga ne poznajem! Specijalno ovo, specijalno ono! On mislikad se on posere da miris jorgovana ispuni štalu. - Da li je trebalo da večeras večerate s njim? - Večera? Možda sam rekao bilo što samo da ga smirim danas poslijepodne.Dakako, on čuje samo ono što želi čuti, a njegov kineski je strašan. S drugestrane, sasvim je moguće da se poslužio mojim imenom da dobije rezervacijukoju nije imao. Rekao sam vam, specijalno ovo, specijalno ono! Dajte mu štogod zatraži. On je umobolan, ali prilično bezopasan. Mi bismo ga poslalinatrag prvim avionom za Pariz kad one budale koje on zastupa ne bi tolikoplaćale za trećerazredan materijal. Njemu je očišćen put do najboljihilegalnih kurvi u Pekingu! Nemojte me više ometati, imam goste. - Ministarje naglo spustio slušalicu. S olakšanjem, oficir je spustio slušalicu i izišao iz kućice pa prišao noćnomčuvaru. - Točno ste mi rekli - rekao mu je.- Stranac je bio jako uzbuđen. I vrlo smeten. - Rečeno mi je da su obje okolnosti normalne za njega. - Oficir je zastaopa dodao: - Sada mi možete otvoriti vrata. - Svakako. - Stražar se uhvatio za džep i izvadio prsten s ključevima.Zastao je i pogledao u oficira. - Ja ne vidim automobil. Ima tolikokilometara do bilo kakvog prijevoza. Ljetna palača bi bila prva... - Telefonirao sam za kola. Bit će ovdje za deset ili petnaest minuta. - Bojim se da ja tada neću biti ovdje. Vidim svjetlo bicikla svoje zamjene.Ja predajem dužnost za pet minuta. - Možda ću pričekati ovdje - odgovorio je oficir ne mareći za straža-reve

riječi. - Oblaci se skupljaju sa sjevera. Ako donesu kišu, mogu se sklonitiu kućicu dok ne stignu moja kola. - Ja ne vidim oblake.- Vaše oči više nisu ono što su nekad bile. - Sasvim točno. - Ponovljena zvonjava zvonca na biciklu razbila je vanjskutišinu. Stražar koji je došao nastupiti na dužnost prišao je ogradi, a jošdežurni stražar je stao otključavati vrata. - Ovi mladi se najavljuju kaoda su duhovi koji silaze s nebesa.3S1



"387. J- Nešto bih vam htio reći - sada će oficir oštrim riječima zaustavivšičuvara. - Poput stranca ni ja se ne želim naći u neprilici zbog toga što sam uhvatiosat toliko potrebna odmora na ovom finom mjestu za odmor. Volite li svoj

posao?- Veoma.- I mogućnost da prodajete takve stvari kao što je japanski dvogled kojivam je predan na čuvanje? - Molim?- Moj sluh je oštar, a vaš reski glas je glasan.- Molim?- Ne recite ništa o meni, ja neću ništa reći o vašoj neetičnoj aktivnostikoja bi vas nesumnjivo uvalila u gadne nevolje, ne isključujući pištolj uglavu. Vaše ponašanje zaslužuje prijekor. - Ja vas nisam nikad vidio! Zaklinjem se duhovima u svojoj duši. - Mi u partiji odbijamo takva zaklinjanja.

- Onda se kunem u ono što se vama sviđa! - Otvorite vrata i izađite odavde. - Najprije moj bicikl! - Čuvar je potrčao do kraja ograde, dogurao bicikli otključao vrata. Otvorio ih je, kimnuo s olakšanjem i doslovce bacioključeve svojoj zamjeni. Uspeo se na bicikl i odjurio putom. Drugi je stražar lagano prošao kroz vrata držeći svoj bicikl za ručice. -Možete li vi to sebi predočiti? - obratio se oficiru. - Sin jednog odkuo-mintanških vojnih diktatora preuzima mjesto slaboumna seljaka koji binas posluživao u kuhinji. Bourne je opazio bijeli zarez na deblu i s limuzinom skrenuo s puta pa seprovukao između dva bora. Ugasio je svjetlo i izišao. Brzo je polomio brojnegrane i grančice da kamuflira kola u tami. Instinktivno je radio brzo - onbi tako postupio u svakom slučaju; međutim, nekoliko sekundi pošto jezavršio skrivanje automobila, alarmirao se opazivši svjetla automobiladaleko dolje na putu za Peking. Sagnuo se pa kleknuo u grmlje promatrajućiautomobil kako prolazi. Privukao ga je čudan prizor: bicikl je biopričvršćen za krov automobila. Zabrinuo se kad je poslije nekoliko trenutakaodjednom prestao rad automobilskog motora. Kola su se zaustavila iza zavoja.Predosjećajući da je neki iskusni terenac opazio dio njegova automobila paparkirao izvan vidika odlučivši da se vrati pješke, Jason je pretrčao prekoceste u isprepleteno grmlje iza stabala. Zatim je trčao naglo pa stao paopet potrčao od bora do bora, sve do mjesta u zavoju gdje je388opet kleknuo u zasjenjeno zelenilo. Čekao je i slušao svaki šum koji nijepripadao napuštenom provincijskom putu.

Ništa. Onda napokon nešto, a kad je vidio što je to, zaključio je da to nemasmisla. Ili ima? Čovjek na biciklu sa svjetlom na guvernalu dobivenimtrenjem, vozio je putom kao da mu život ovisi o brzini koju jednostavno nijemogao postići. Kad je prišao bliže, Bourne je vidio da je to noćni čuvar...na biciklu... a jedan bicikl je bio pričvršćen za krov automobila koji sezaustavio iza zavoja. Da li se zaustavio zbog noćnog čuvara? Dakako da nije;kola bi jednostavno nastavila vožnjom do vrata... Drugi bicikl? Drugi noćničuvar - koji" stiže na biciklu? Dakako. Ako je istina ono što je vjerovao,stražara će na vratima zamijeniti, a zavjerenika postaviti na njegovo



mjesto.Jason je pričekao sve dok svjetlo bicikla nije postalo točkicom u dalekojtami, a zatim je putem potrčao do svojih kola i stabla sa zarezom na deblu.Iskopao je torbu i počeo redati predmete svog zanata. Skinuo je jaknu i bijelu košulju te obukao crni džemper s pripijenim ovratnikom. Korice svoglovačkog noža pričvrstio je za opasač tamnih hlača, a automa-tik s jednim

metkom stavio s druge strane. Uzeo je dva kotura povezana tankom žicom,dužine jednog metra, i pomislio kako je taj smrtonosni instrument mnogobolji od onoga koji je načinio u Hong Kongu. Zašto ne? Mnogo je bliže svomcilju, ako je iole vrijedno bilo što što je naučio u dalekoj Meduzi. Žicuje na jednake dijelove namotao u koture i pažljivo ih gurnuo u desni stražnjidžep hlača. Zatim je uzeo malu pisaljku-svje-tiljku i pričvrstio je za donjirub desnog prednjeg džepa. U lijevi prednji džep je stavio dvostruki nizvelikih kineskih petardi povezanih i učvršćenih elastičnom trakom, trikutije šibica i malu voštanu svijeću. Najčudniji predmet bio je ručni rezačza žicu srednje veličine, poput malih kliješta. S glavom prema dolje stavioih je u lijevi stražnji džep; otpustio je otponac tako da su dvije kratkeručke bile pritisnute o tkaninu. Konačno je uzeo omotanu odjeću koja je bila

tako čvrsto stisnuta da joj dimenzije nisu bile veće od valjka za tijesto.Omot je stavio na leđa i ugurao ga u elastični povez oko pasa. Možda uopćeneće morati upotrijebiti tu odjeću, ali ništa ne želi ostaviti slučajnosti- bio je tako blizu!Uhvatit ću ga, Marie! Zaklinjem se da ću ga uhvatiti pa ćemo opet imati našživot. Govori ti David koji te toliko voli! Toliko si mi potrebna! Prestani s tim! Ne postoje ljudi, već samo ciljevi. Nikakve emocije, samomete i ubojstva te ljudi koje treba ukloniti jer ti stoje na putu. Ti mine trebaš, Webbe. Ti si mekan i ja te prezirem. Slušaj Deltu - slušaj JasonaBournea!389Ubojica koji je bio ubojica zbog nužnosti zakopao je torbu s bijelom košuljomi jaknom od tvida pa stao između borovih stabala. Pluća su mu se napunilazrakom pri pomisli što je pred njim; jedan dio njega bio je uplašen inesiguran, a drugi bijesan, ledeno hladan.Jason stade hodati u sjevernom smjeru prema zaokretu. Išao je od stabla dostabla kao i prije. Stigao je do kola s biciklom privezanim za krov; kolasu bila parkirana sa strane, a na donjem dijelu prednjeg prozora bio jeprilijepljen znak. Pristupio je bliže i čitao kineske znakove smijući seu sebi:Ovo su državna kola oficira invalida. Diranje bilo kojeg dijela mehanizmaje ozbiljno krivično djelo. Krađa ovog vozila bit će najstrože kažnjena. Na donjem lijevom uglu bilo je napisano sitnim slovima:Narodna štamparija broj 72, Sangaj. Bourne se pitao koliko je takvih znakova tiskala Narodna štamparija broj

72. Na svakim su kolima bila dva takva znaka, jedan naprijed, a drugi iza.Vratio se u sjenu i nastavio oko zavoja sve dok nije stigao do otvorenaprostora ispred vrata osvijetljenih reflektorom. Oči su mu slijedile linijuzelene ograde. S lijeve strane je nestajala u tami šume. S desne se straneširila možda sedamdesetak metara iza stražarske kućice dužinom parkiralištas prostorima označenima brojevima za turističke autobuse i taksije, a ondaje naglo skrenula na jug. Kao što je i očekivao, sklonište za ptice u Kinibit će ograđeno, što je prepreka krivolovcima. Kao što se D'Anjou izrazio:Ptice u Kini štuju stoljećima. Smatraju ih delikatesom i za oči i za nepce.



Echo. Echo je otišao. Pitao se nije li D'Anjou propatio... Nema vremena. Glasovi! Bourne je trgnuo glavom prema vratima sakrivši se u najbliži grm.Kineski oficir i novi, mnogo mlađi čuvar - da, sad i te kako čuvar -pojavišese iza stražarske kućice. Čuvar je gurao bicikl dok je oficir držao maliradio na uhu.- Počet će stizati ubrzo poslije devet sati - rekao je oficir spustivši

radio i gurnuvši antenu u kućište. - Sedam vozila, tri minute jedno nakondrugoga.- Karavan?- Karavan će biti posljednji. Stražar je pogledao na sat. - Možda bi trebalo da dovezeš kola. Ako budetelefonska provjera, ja znam postupiti.390- Dobra ideja - suglasio se oficir. Stavio je radio za opasač pa uzeo desnuručicu bicikla. - Nemam strpljenja s tim birokratkinjama koje laju kaočaui207. - Ali moraš imati - inzistirao je stražar smijući se. - I moraš biratiusamljene i ružne, a među njihovim nogama moraš se ponijeti kako najbolje

umiješ. Pretpostavimo da dobiješ lošu karakteristiku? Mogao bi izgubitiovaj nebeski posao.- Ti misliš da je onaj umobolni seljak kojeg si zamijenio... - Ne, ne - upadne mu u riječ čuvar otpuštajući bicikl. - One traže mlađe,ljepše, poput mene. Na temelju naših fotografija, dakako. On je drugačiji;on im plaća juanima koje dobiva prodajom izgubljenih predmeta. Ponekad sepitam da li išta zaradi. - Meni je teško razumjeti vas civile. - Ispravka, ako smijem, pukovniče. U istinskoj Kini ja sam kapetanKuomintanga.Jason je bio osupnut primjedbom mlađeg muškarca. Ono što je čuo jenevjerojatno! U istinskoj Kini ja sam kapetan Kuomintanga. Istinska Kina?Tajvan? Zar je počelo? Rat između dviju Kina ili, kako se stalno ističe uPekingu, između dva dijela jedne Kine. Pa što namjeravaju ti ljudi? Ludost!Opći pokolj! Daleki istok bi bio izbrisan s lica zemlje. Luđaci koji bi ovumirnu zemlju htjeli gurnuti u pustoš rata! Znaju li u Pekingu da u svojojsredini imaju i takvih izroda? I nije li on, u lovu za ubojicom, natrapaona nešto nevjerojatno? Bilo je to previše da bi upio u sebe, suviše zastrašujuće, suvišekatakliz-mički. On se mora kretati brzo, odložiti sve misli i usredotočitise samo na pokret. Pročitao je brojčanik sata sa svjetlećim brojkama. Biloje 8,45 sati i preostalo mu je malo vremena da obavi ono što mora uraditi.Čekao je dok se oficir nije odvezao na biciklu, a zatim je pošao opreznoi tiho dok nije ugledao ogradu. Prišao joj je i osvijetlio je sićušnombaterijskom svjetiljkom da joj ocijeni dimenzije. Ograda nije bila

svakodnevna. Bila je visoka ne manje od četiri metra, a vrh joj je bio nagnutprema vani poput unutrašnjih barikada ograde zatvora s bodljikavom žicompostavljenom duž paralelnih čeličnih stupova. Uhvatio se za stražnji džep,spojio ručice i izvukao škare za žicu. Zatim je lijevom rukom opipao u mrakui kad je pronašao prekrižene žice najbliže zemlji, stavio je glavu rezačana najnižu. Da David Webb nije bio očajan, a Jason Bourne bijesan, ne bi mogao obavititaj posao. Ograda nije bila obična ograda. Širina metala bila je mnogo, mnogoveća od bilo koje barikade koje zatvaraju najnasilnije krimi-



207 Chovv, skraćeno od chow-chow (čau-čau), pas debelog krzna i zavijenarepa, podrijetlom iz Kine. (op. prev.)391nalce na zemlji. Svaka je žica zahtijevala svu Jasonovu snagu dok je onmanipulirao rezačem gore-dolje dok metal nije puknuo. A svako pucketa-nježice značilo je gubitak dragocjenih minuta.

Bourne je opet pogledao na brojke sata. Devet sati i šest minuta. Oslanjajućise ramenom i petama zakopanima u zemlju, savijao je šezdesetak centimetaravertikalne žice prema unutra. Upuzao je unutra oznojen po čitavu tijelu paje ležao na zemlji teško dišući. Više nije bilo vremena: 9,08 sati.Nesigurno se oslonio na koljena, zatresao glavom da je očisti i krenuonadesno oslanjajući se na ogradu sve dok nije stigao do ugla ispred prostoraza parkiranje. Reflektorom osvijetljena vrata bila su sedamdesetak metaras njegove lijeve strane.Iznenada su stigla prva kola. Bila je to ruska limuzina zia. Proizvodnjakasnih šezdesetih godina. Zaokružila je po parkiralištu i zauzela prvomjesto s desne strane iza vrata. Izišla su šestorica i uputila sejedinstvenim ratnim korakom prema glavnoj stazi skloništa za ptice. Iščezli

su u mraku, a snopovi baterijskih svjetiljki su im osvjetljavali put. Jasonje pomno promatrao; i on će krenuti tim putem. Poslije tri minute, točno po redu, druga kola su se provezla kroz vrata iparkirala duž zije. Trojica su izišla odostraga dok su vozač i putnik sprednjeg sjedišta nešto razgovarali. Za nekoliko sekundi su ta dvojicanapustila kola. Bourne se jedva mogao svladati kad mu se pogled zaustaviona putniku, visokom vitkom putniku koji se kretao kao mačka obišavšistražnji dio kola da bi se pridružio vozaču. To je bio ubojica! Kaosaerodroma u Kai-taku zahtijevao je dobro razrađenu stupicu u Pekingu. Tkogod se prišulja tom ubojici, treba ga uloviti brzo i utišati. Informacijaje procurila i stigla do ubojičina stvaraoca - jer tko je drugi boljepoznavao taktiku iznajmljenog ubojice nego onaj koji ga je učio tome? Tkoje više želio osvetu od Francuza? Tko je drugi bio sposoban iščeprkati drugogJasona Bournea? D'Anjou je bio ključ, a toga je ubojičin klijent biosvjestan.A instinkti Jasona Bournea - rođeni u postupno, bolno upamćenoj Meduzi -bili su točni. Kad je zamka tako katastrofalno propala u mauzoleju,oskvrnuće koje bi potreslo Kinu, elitna skupina urotnika, morala sepregrupirati brzo, tajno, izvan ispitivačkih očiju sebi ravnih. Suočili suse s krizom bez presedana; više nisu smjeli gubiti vrijeme u određivanjusvojih idućih poteza. Iznad svega je tajnost. Gdje se god sastajali, tajnovitost im je bilanajvažnijim oružjem. U istinskoj Kini ja sam kapetan Kuomintanga. Zaboga,je li to moguće? 392

Tajnost. Zbog izgubljena carstva? Gdje će je bolje naći nego na divljimhektarima prirode, u idiličnim državnim skloništima za ptice, u službenimparkovima kojima upravljaju moćne krtice Kuomintanga s Tajvana? Strategijakoja je iznikla iz očajanja dovela je Bournea do srži nevjerojatnog otkrića.Izdajica i urotnika ima posvuda u svijetu, zašto ne u Kini? Nema vremena.To nije tvoj posao! Samo on!Nakon osamnaest minuta svih šest automobila bilo je na mjestu. Putnici suse raspršili i pridružili svojim kolegama u tamnoj šumi skloništa. Konačno,dvadeset i jednu minutu nakon dolaska ruske limuzine, kroz vrata su prošla



platnom pokrivena teretna kola. Vozač je načinio veliki krug i parkiraopored posljednjih kola, ne više od deset metara od Jasona. Zapanjeno jegledao kako su iz kamiona izguravali vezane muškarce i žene začepljenihusta. Bez iznimke svi su pali kotrljajući se i stenjući od boli iprotivljenja. Zatim se na pokrivenom otvoru kamiona pojavio muškarac kojise borio okrećući svoje nisko žilavo tijelo i udarajući nogom u dvojicu

stražara koji su ga držali i napokon bacili na šljunak parkirališta. Bioje to bijelac... Bourne se smrznuo. Bio je to D'Anjou! Zahvaljujućisvjetlosti reflektora, vidio je da je Echovo lice natučeno i da su mu očinatekle. Kad se Francuz podigao na noge, lijeva noga mu se savijala u koljenui rušila se, ali se suprotstavljao ruganju svojih uzničara; prkosno je ostaona nogama.Pokreni se! Učini nešto! Što? Meduza - mi imamo signale. Koji su? Zaboga,koji su to bili signali? Kamenje, štapovi, stijene... šljunak! Baci neštoda izazoveš zvuk, barem mali zvuk koji zaokuplja pažnju, a može biti bilošto - dalje od tog mjesta, naprijed, što je dalje moguće! Zatim ga brzoslijedi. Brzo!Jasno se bacio na koljena u sjeni desno okrenute ograde. Zgrabio je šaku

šljunka i bacio je u zrak iznad glava zatvorenika koji su se s mukom dizalina noge. Kratko udaranje šljunka po krovovima parkiranih automobilaizgubilo se u prigušenim kricima vezanih zarobljenika. Bourne je ponovioakciju, ali sada s više šljunka. Stražar koji je stajao do D'Anjoua pogledaoje u smjeru šljunka što je padao, ali je zanemario taj zvuk kad mu je pažnjuiznenada privukla žena koja je ustala i stala trčati prema vratima. Potrčaoje za njom i uhvatio je za kosu, a onda je bacio natrag u grupu. Jason jeopet posegnuo za šljunkom. Zaustavio je sav pokret. D'Anjou je pao na zemlju s težinom na desnom koljenudok se objema vezanim rukama oslanjao na šljunak. Gledao je čuvara kojemuje opet nešto odvuklo pažnju pa se polako okrenuo u Bourneovu smjeru. Meduzanikad nije bila daleko od Echa - toga se sjećao. 1 U špijunaži - špijun u vlastitim redovima; (op. prev.) 393Jason je brzo ispružio dlan, jednom, dvaput. Slabo odraženo svjetlo snjegove kože bilo je dovoljno; to je privuklo Francuzov pogled. Bourne jegurnuo glavu naprijed u sjenu. Echo ga je vidio! Oči su im se susrele. D'Anjouje kimnuo, zatim se okrenuo pa se nespretno, bolno podigao na noge kad sečuvar vratio. Jason je prebrajao zatvorenike. Bile su dvije žene i petoro muškaracaubrajajući i Echa. Vodili su ih stražari koji su skinuli palice i njimapodbadali uznike vodeći ih prema stazi izvan parkirališta. D'Anjou je pao.Srušio se na lijevu nogu savivši tijelo kad je pao na zemlju. Bourne je pomnoposmatrao; bilo je nešto čudno s tim padom. Onda je shvatio. PrstiFran-cuzovih ruku, koje su bile naprijed vezane, raširili su se. Pokrivajući

tu kretnju svojim tijelom, Echo je zgrabio dvije šake šljunka, a kad sepribližio čuvar povlačeći ga za noge, D'Anjou je opet nakratko pogledao uJasonovu smjeru. Bio je to signal. Echo će bacati kamenčiće sve dok ih budeimao tako da njegov drug iz Meduze zna kojim će putem poći. Zatvorenike su usmjerili nadesno, izvan pošljunčena dijela, a mladi čuvar,»kapetan u Koumintangu«, zaključao je vrata. Jason je otrčao iz sjene ogradeu sjenu kamiona. Sagnuo se pored kućišta i izvukao lovački nož gledajućiu stražarnicu. Stražar je bio pored vrata kućice i govorio u ručni radiokoji ga je povezivao s mjestom sastanka. Radio treba uzeti. Isto tako i



čovjeka. Veži ga. Upotrijebi mu odjeću da mu začepiš usta. Ubij ga! Ne može biti nikakvih dodatnih rizika. Slušaj me! Bourne se bacio na tlo i zario lovački nož u lijevu prednju gumu kamiona.Dok se ona praznila, potrčao je do stražnje strane i učinio isto. Zaobišaoje stražnji dio pa utrčao u prostor između kamiona i susjednog automobila.

Naginjući se naprijed-natrag, pazeći da ne bude viđen, prerezao je preostalegume kamiona i one s lijeve strane automobila. Istu je taktiku ponovio sasvim kolima dok nije prerezao sve gume osim onih ruske »zije, samo desetakmetara od stražarnice. Došlo je vrijeme za čuvara. Veži ga... Ubij ga! Svaki korak mora biti osiguran, a svaki te korak vodi natrag svojojženi!Jason je tiho otvorio vrata ruskog automobila i uhvatio ručnu kočnicu.Zatvorivši vrata tiho kako ih je i otvorio, procijenio je udaljenost odplašta motora do ograde; iznosila je približno dva i pol metra. Dohvatioje okvir prozora i pritisnuo svom težinom naprijed praveći grimase kad suse velika kola pokrenula. Onda je kola pritisnuo svom snagom pa potrčao

ispred automobila blizu zije dok su kola udarila u ogradu. Sagnuo se da gase ne može vidjeti pa je posegao u desni stražnji džep. 394Čuvši udarac, iznenađeni je čuvar potrčao oko kućice i došao na parkiralištegledajući u svim smjerovima, a onda u mirnu limuzinu. Zatresao je glavomkao da prihvaća neobjašnjivo ponašanje tih kola pa pošao prema vratima. Bourne je iskočio iz tame s koturima u objema rukama. Žicu je prebacio prekočuvarove glave. Sve je bilo gotovo za manje od tri sekunde. Nije se čuonikakav zvuk osim bolesnog istjerivanja zraka iz pluća. Garota je bilasmrtonosna; kapetan iz Kuomintanga bio je mrtav.Jason je izvukao radio iz čovjekova opasača, a onda mu je pretražio odjeću.Uvijek postoji mogućnost da se nešto nađe, nešto od vrijednosti. Bilo je!Najprije oružje. Bio je to automatik, što ga nije iznenadilo. Isti kalibarkao onaj koji je uzeo od zavjerenika u mauzoleju. Specijalno oružje zaspecijalne ljude, drugi faktor prepoznavanja, isto oružje. Umjesto jednogmetka, sada je imao devet, a osim toga i prigušivač zvuka. Drugo je bilalisnica s novcem i službenim dokumentom koji je objavljivao da je nosilacpripadnik narodnih snaga sigurnosti. Zavjerenici su imali i kolege,pojedince na visokim mjestima. Bourne je odvukao leš ispod limuzine,prerezao lijeve gume i potrčao oko automobila zarivši lovački nož u desnekotače. Veliki automobil se spljoštio na zemlju. Kapetan iz Kuomintanga jedobio skriveno i sigurno mjesto odmora.Jason je potrčao do stražarnice pitajući se da li da puca u reflektore pase odlučio protiv toga. Ako preživi, bit će mu potreban osvijetljeniprostor. Ako - ako? On mora preživjeti! Marie! Ušao je i klečeći pored

prozora izvukao metke iz stražareva automatika pa ih umetnuo u svoj.Pogledao je unaokolo potraživši rasporede ili upute. Na zidu, pored ključevaobješenih o čavao, bio je neki raspored. On je zgrabio ključeve. Zazvonio je telefon! Zvuk zvonca koji je bušio uši odjeknuo je staklenimzidovima male vratarnice. Ako bude telefonske provjere, ja znam rutinu.Kapetan iz Kuomintanga. Bourne je ustao, dograbio telefon s pulta i opetkleknuo raširivši prste po govornom dijelu slušalice. - Jing Shan - rekao je hrapavim glasom. - Da?- Halo, moj rivajući leptiru - odgovorio je ženski glas za koji je Bourne



zaključio da je neobrazovani mandarinski. - Kako su večeras sve ptice? - One su dobro, ali ja nisam.- Ti ne zvučiš kao ti. To je Wo, zar ne? - Sa strahovitom prehladom, povraćanjem i bježanjem na stranu svake dvijeminute. Ništa ne ostaje dolje ili unutra. - Hoćeš li ujutro biti u redu? Ne želim biti kontaminirana. Uzmi usamljene,

ružne... - Ne bih htio propustiti naš sastanak... 395- Bit ćeš preslab. Nazvat ću te sutra navečer. - Moje srce vene kao umirući cvijet. - Kravlja balega! - Žena je spustila slušalicu. Dok je razgovarao, Jasonov je pogled odlutao do hrpe smotanih teških lanacau kutu stražarnice. Odmah je shvatio. U Kini, u kojoj se kvari tolikomehaničkih predmeta, lanac je bio drugo rješenje ako se brava na sredinivrata odbije zatvoriti. Na vrhu smotanih lanaca bio je obični čelični lokot.Jedan od ključeva na prstenu trebalo bi da otvara taj lokot. Umetnuo jenekoliko ključeva dok se brava nije otvorila. Uzeo je lanac i krenuo van,

zatim se zaustavio, okrenuo, i iščupao telefonsku žicu iz zida. Još jedanuređaj koji loše funkcionira. Kod vrata je razmotao lanac i čitavom dužinom omotao srednje krajeve obajukrila vrata sve dok nisu postali ispupčenom masom namotana čelika. Pritisnuoje četiri spojke lanca zajedno tako da su otvoreni prostori bili čisti,umetnuo krivu polugu i osigurao bravu. Sve je dobro nategnuo i nasuprotopćeprihvaćenom vjerovanju, ispaljivanje metka u masu teškog metala nećega rasprsnuti, već povećava mogućnost da odbijeni metak ubije onoga tko jepucao te ugrozi živote svih drugih na tom području. Okrenuo se i uputiosredišnjom stazom držeći se zasjenjena kraja. Staza je bila mračna. Sjaj osvijetljenih vrata bio je onemogućen gustomšumom skloništa za ptice, ali se svjetlo još vidjelo na nebu. Držećibaterij-sku svjetiljku u dlanu lijeve ruke, ruke ispružene prema tlu, svakihmetar i pol do dva vidio je zrno šljunka. Čim je ugledao dva ili tri, znaoje što mora tražiti: sićušne promjene boja na tamnoj zemlji, a među njimaje razmjerno stalna udaljenost. D'Anjou je vjerojatno svaki kamenčić trljaoizmeđu palca i kažiprsta da skine prljavštinu parkirališta i naulji ihsvojom kožom tako da se svaki mogao isticati. Pretučeni Echo nije izgubioprisutnost duha.Najedanput su bila dva kamenčića, ne jedan, a udaljeni samo nekolikocentimetara. Jason ih je zažmirivši pogledao na sićušnom sjaju skrivenesvjetiljke-pisaljke. Dva kamenčića nisu bila slučajnost, već drugi signal.Glavna je staza vodila ravno dalje, ali su uznici krenuli oštro nadesno.Dva kamenčića značila su zaokret. A onda, odjednom, promijenjena je relativna udaljenost između kamenčića.

Bili su sve više udaljeni jedan od drugoga, a kad je Bourne pomislio da ihviše nema, ugledao je još jedan. Iznenada opet dva na tlu označujući drugupresijecajuću stazu. D'Anjou je znao da će mu ponestati kamenčića pa je počeodrugu strategiju, taktiku koja je Jasonu brzo jasna. Dok god zatvoreniciostanu na istoj stazi više neće biti kamenčića, ali kad skrenu drugimputeljkom, dva komadića šljunka će označiti smjer. 396Prolazio je pored ruba močvara i posvuda čuo naglo lepršanje krila i vriskuuznemirenih ptica koje su odlijetale prema nebu obasjanom mjesečinom.



Odjednom je bila samo jedna uska staza, a vodila je u nekakav gaj...Zaustavio se i odmah ugasio svjetiljku zaklonjenu dlanom. Dolje, tridesetakmetara uskom stazom, opazio je sjaj cigarete. Cigareta se micala polako,neusiljeno gore-dolje; čovjek je bezbrižno pušio, ali je ipak bilo razlogašto su ga postavili da tu stoji i čuva. Zatim je Jason istraživao mrak izatog čovjeka - zato jer je to bio drugačiji mrak; točkice svjetla su se tu

i tamo probijale kroz gustu šumu gaja u udolini. Možda su to bile bakljejer jedva vidljiva svjetla nisu bila stalna. Dakako, baklje. Stigao je domjesta. Dolje, u dalekom gaju, iza čuvara s cigaretom, bilo je mjestookupljanja.Bourne je krenuo kroz isprepleteno grmlje na desnoj strani puteljka. Polakose stao spuštati utvrdivši da su serpentinske trske poput ribarskih mrežajer su im godine puhanja vjetrova sa svih strana ispreplele stabljike.Njihovo otkidanje ili lomljenje stvorilo bi buku koja nije u skladu suobičajenim zvukovima skloništa za ptice. Pucketanja i jača pomicanjatrstike nisu bila posljedica naglog lepršanja krila ni vriske uznemirenihstanovnika. Njih bi prouzročio čovjek i značila bi drugačiji upad u šumskimir i tišinu. Uzeo je nož i poželio da je oštrica duža; krenuo je na putovanje

koje bi mu, da je ostao na stazi, uzelo ne više od trideset sekundi. Sadaje potrajalo gotovo dvadeset minuta dok je tiho rezao put da bi se našaona mjestu odakle je mogao gledati stražara. Đovraga! Jason je zadržao dah i potisnuo krik u grlu. Okliznuo se; glatkosiktajuće stvorenje ispod njegove lijeve noge bilo je dugačko najmanje metari pol. Zmija se omotala oko njegove noge, a on je u panici zgrabio dio njezatijela, odmaknuo je od svoje noge pa je u zraku prerezao nožem. Zmija sesilno bacakala nekoliko sekundi, a onda su grčevi prestali; bila je mrtvai ležala odmotana pored njegovih nogu. Zatvorio je oči i zadrhtao čekajućida prođe taj trenutak. Opet se sagnuo i puzao bliže čuvaru koji je sada upaliodrugu cigaretu ili je pokušavao upaliti jer se šibica za šibicom nije palila.Činilo se da je stražar bijesan zbog slabe kvalitete šibica. - Ma de shiz, shizi! - rekao je pod dahom s cigaretom u ustima.Bourne se polako probijao naprijed i prerezao posljednji metar visoke travesve dok se nije našao na udaljenosti svega dva metra od čovjeka. Spremioje u korice lovački nož pa iz desnog stražnjeg džepa izvukao garotu. Ne smijedozvoliti da krivo zarinuta oštrica izazove krik; mora biti i ostatisavršeni mir koji će povrijediti samo nečujno istjerivanje zraka. On je ljudski stvor! Sin, brat, otac!On je neprijatelj. On je naša meta. To je sve što moramo znati. Marie jevaša, a ne njihova. Jason Bourne je iskočio iz trave dok je čuvar uvukao prvi dim cigarete. Dimmu je eksplodirao iz razjapljenih usta. Garota se stegnula na mjestuprekinuvši traheju; stražar se srušio u travuljinu olabavjela tijela, bezživota.

Tresući krvavom žicom, Jason ju je obrisao o travu, a zatim zavrtio koturepa ih opet ugurao u džep. Povukao je leš dublje u travu, dalje od staze pastao prevrtati džepove. Najprije je pronašao nešto što mu se učinilo kaodebeli svitak toaletnog papira, što nije neobično u Kini gdje ponekadnedostaje tog papira. Izvadio je svjetiljčicu, zaklonio je dlanom i pogledaošto je našao. Bio je zapanjen. Papir je bio savijen i mekan, ali to nije bio papir. To je bi renminbi, tisuće juana, više od plaće koju većina Kinezazaradi za nekoliko godina. Stražar kod vrata, »kapetan Kuomin-tanga«, imaoje novaca - donekle više nego bi Jason smatrao normalnim - ali ni blizu



ovakvom iznosu. Zatim lisnica. Fotografije djece Bourne je brzo sklonio pavozačka dozvola, potvrda o dodijeljenom gradilištu za izgradnju kuće teslužbeni dokument koji nosioca proglašava... pripadnikom snaga narodnesigurnosti! Jason je izvukao papir koji je uzeo od prvog čuvara i stavioga na zemlju, jedan pored drugoga. Bili su identični. Spremio ih je u džep.Posljednji je predmet bio i zagonetan i zanimljiv. Bila je to propusnica

koja je dopuštala nosiocu pristup u trgovine prijateljstva, u one trgovinekoje uslužuju strane putnike, ali su gotovo izvan dostupa Kinezima, osimvisokim službenicima.209 I te je propusnice osigurala ili falsificiralaneka zavjerenička ruka. Bez obzira na to tko su ti ljudi odozgo, pomisliBorune, ostaje činjenica da su čudna i prorijeđena grupa. Podčinjenistražari koji nose goleme svote novca i uživaju službene privilegije kojesu svjetlosnim godinama daleko od njihova položaja, a imaju dokumente kojiih predstavljaju kao pripadnike državne tajne policije. Ako su to urotnici- a sve što je vidio i čuo od Shenzena i Tian An Mena pa do ovog rezervatadivljači čini se da to potvrđuje - zavjera je imala određenu bazu u Pekingu.Da li su vlasti odlučile da ih unište kad dođe trenutak za to? Nema vremena!To nije tvoja briga!

Oružje na čovjekovu opasaču bilo je, kao što je očekivao, slično onome zanjegovim pašom, kao i pištolj koji je bacio u šumu kod vrata Jing Shana.Bilo je to još bolje oružje, a oružje je simbol. Razvijeno oružje nije bilomanje oznakom položaja od skupocjena sata koji može imati mnogo imitatora,ali oni koji imaju školovano oko za tu robu, odmah će prepoznati 209 Tzv. diplomatski magazini s posebnim načinom plaćanja namijenjenistrancima i birokratskoj strukturi, a navodno će biti ukinuti 1988. godine:ekskluzivne trgovine imaju naziv "friendship" (prijateljstvo). (op. prev.)398pravi artikal. Netko ga može samo pokazivati da potvrdi svoj status ili gaskrivanjem opovrgnuti jer se i te kako vodilo računa o oružju vojske kojaje svojedobno kupovala oružje iz svih raspoloživih izvora na svijetu.210Oružje je bilo suptilni način prepoznavanja - samo se superiorno oružjedijeli odabranima. Nema vremena! To nije tvoja briga! Kreni!Jason je izvukao metke, stavio ih u džep, a pištolj bacio u šumu. Polakoje došao na stazu i stao se polako i tiho spuštati prema titrajućem svjetluiza zida visokog drveća. Nije to bio samo gaj, već veliki zdenac iskopan iz prapovijesne zemlje,prolom koji datira iz ledenog doba, a još nije zacijelio. Ptice su goreletjele mašući krilima u strahu i znatiželji; sove su hukale u ljutitombezvučju. Bourne je stajao na rubu golemog uleknuća i gledao kroz stabladolje na okupljene ljude. Pulsirajući krug baklji osvjetljavao je mjestosastanka. David Webb je razjapio usta i poželio povratiti, ali je ledenazapovijed drugačije diktirala. Prestani. Gledaj. Znaj s kime imamo posla.Ovješen o granu stabla konopcem vezanim oko zglavaka, ruku izduženih prema

gore, a stopalima jedva nekoliko centimetara od zemlje, uznik se migoljiou strahu; prigušeni krici su mu dolazili iz grla, a divlje oči iznadzačepljenih usta molile su i preklinjale. Vitki čovjek srednjih godina odjeven u Mao-jaknu i hlače stajao je ispredtijela koje se žestoko okretalo. Ispružio je desnu ruku u kojoj je držaodragim kamenjem optočeni balčak uspravnog mača dugog i tankog sječiva.Šiljasti vrh mača je počivao na zemlji. David Webb je prepoznao oružje -oružje, a nije oružje. Bio je to ceremonijalni mač »ratnih plemića« ili»gospodara rata« iz četrnaestog stoljeća; pripadao je, dakle, okrutnim



militaristima koji su uništavali sela i gradove te čitave pokrajine, a čakse vjeruje da su se suprotstavljali volji careva Yuan - Mongola koji izasebe nisu ostavljali ništa drugo do vatru, smrt i vrisku djece. Mač jetakođer upotrebljavan za znatno manje simbolične ceremonije, mnogookrutnije od obreda vršenih na dvorovima dinastije. David je osjetio mučninui strepnju promatrajući prizor pred sobom.

- Slušajte me! - viknuo je vitki čovjek ispred zatvorenika obraćajući sepublici. Glas mu je bio visok, ali promišljen, instruktivan. Bourne ga nijepoznavao, ali ovo je lice koje se teško zaboravlja. Podšišana siva kosa,mršavo blijedo lice - iznad svega pogled. Jason nije mogao jasno vidjetioči, ali bilo je dovoljno da se plamen baklji igra pred njima. I one su bileu vatri.- Noći velikog sječiva počinju! - iznenada je uzviknuo vitki muškarac. -I one će se nastaviti noć za noć sve dok oni koji bi nas izdali ne budu u 1 Kina je sada na 8. mjestu najvećih izvoznika oružja na svijetu, (op. prev.) 399paklu! Svaka od tih otrovnih gnjida izvršila je zločine protiv naše svetestvari, zločine za koje znamo, zločine od kojih bi svaki mogao dovesti do

većeg zločina koji zahtijeva veće sječivo. - Okrenuo se obješenom čovjeku.- Ti! Kaži istinu i samo istinu! Da li poznaješ zapadnjaka?Zatvorenik je zatresao glavom, a grleni krici su pratili njegove žestokepokrete.- Lažac! — vrisnuo je glas iz gomile. - On je danas poslijepodne bio na TianAn Menu!Opet je obješenik u strahu spastično tresao glavom. - Govorio je protiv istinske Kine! - viknuo je drugi. - Čuo sam ga u parkuHua Gongu među mladim ljudima! - I u kavani na Xidan Beiju!Zatvorenik je u grču širokim osupnutim očima šokirano gledao u okupljene.Bourne je stao shvaćati. Čovjek sluša laži, a ne zna zašto, ali je Jasonznao. Zasjedala je inkvizicija tipa Star-Chamber211; smutljivac ili čovjekkoji sumnja bio je uklonjen u ime većeg zločina. Bila je dovoljna samo nekavanjska mogućnost da bi mogao počiniti »zločin« koji mu pripisuju. Noćivelikog sječiva su počele — noć za noć! To je vladavina terora unutar malogkrvavog kraljevstva u granicama goleme zemlje u kojoj su stoljećima držalivlast krvavi plemići rata. - On je to učinio? - vikao je govornik ispijena lica. - On je to rekao?Mahniti zbor potvrđivanja ispunio je udolinu.- Na Tian An Menu...!- Razgovarao je sa zapadnjakom...!- Sve nas je izdao..:!- Izazvao je nevolju kod grobnice omrznutog Maoa...!- Htio bi nas vidjeti mrtve i da naša stvar propadne...!

- Govori protiv naših vođa i želi da budu ubijeni...! - Suprotstaviti se našim vođama - rekao je govornik mirnim glasom koji jedobivao na snazi - znači klevetati ih, a takvim se postupanjem uklanja brigakoja se mora posvetiti dragocjenom poklonu koji se zove život. Kad se todogodi, poklon treba oduzeti.Ovješeni čovjek se još grčevitije kvrčio, a krici su mu bili glasniji ispajali se sa sličnim kricima drugih uznika koje su prisilili da kleče ispredgovornika i promatraju neposredno smaknuće. Samo je jedan odbijao i stalnoje nastojao ustati iskazujući neposlušnost i nepoštovanje pa ga je stalno



tukao stražar koji mu je bio najbliži. Bio je to Philippe D'Anjou. Echo jeslao novu poruku Delti, ali je Jason Bourne nije mogao razumjeti.1 Tajno vijeće osobito moćno za vrijeme tudorske monarhije u Engleskoj;ukinuto 1641. (op. prev.)- »...taj bolesni, nezahvalni hipokrit, taj učitelj mladih kojeg smodočekali kao brata u naše posvećen redove jer smo vjerovali riječima koje

je govorio - tako hrabro, mislili smo - suprotstavljajući se mučiteljimanaše domovine, on nije više nego izdajnik. Njegove su riječi šuplje. On jezakleti pridružnik vjetrovima izdaje koji bi ga odveli našimneprijateljima, mučiteljima majke Kine! Neka u smrti nađe očišćenje! -Govornik, sada kreštava glasa, podigao je mač sa zemlje. Podigao ga je iznadsvoje glave.I tako da mu se sjeme ne rasprostre, recitirao je učenjak David Webb samomsebi sjećajući se riječi drevnog bajanja. Htjede zatvoriti oči, alinesposoban da to učini, naredio je drugom dijelu sebe da ih drži otvorene.Mi uništavamo vrelo s kojega sjeme izvire moleći se duhovima da unište svakozrnce sjemena koje je unišlo ovdje u zemlju. Mač je poletio vertikalno dolje i zasjekao u preponu i genitalije tijela

koje je vrištalo i otimalo se. I tako da mu se misli ne prošire zarazujući nevine i slabe, molimo se duhovimada ih unište ma gdje bili, kao što mi ovdje uništavamo vrelo odakle supotekle.Sječivo je sada bilo u horizontalnom zamahu pa je presjeklo uznikov vrat.Tijelo koje se izvijalo palo je na zemlju pod tušem krvi iz prerezane glavekoju je vitki čovjek s vatrenim očima nastavio udarati mačem sve dok se višenije moglo prepoznati ljudsko lice.Ostali prestravljeni zatvorenici ispunili su udolinu vapajima groze,puzajući, blateći se, moleći milost. Osim jednoga. D'Anjou je ustao i utišini gledao mesijanskog čovjeka s mačem. Približio mu se čuvar. Čuvši ga,Francuz se okrenuo i pljunuo mu u lice. Stražar, opčinjen, možda i u muciod onoga što je vidio, odstupi. Što to Echo radi? Koja mu je poruka? Bourne je zatim pogledao u krvnika ispijena lica i kratko podšišane kose.Dugačko, bijelo sječivo mača čistio je bijelim svilenim šalom dok supomoćnici uklonili tijelo i ono što je ostalo od zatvorenikove lubanje.Pokazao je na upadljivu privlačnu ženu koju su dvojica stražara vukla dokonopca. Stajala je uspravno, prezirno. Delta je proučavao krvnikovo lice.Ispod manijakalnih očiju čovjekove tanke usne su se razvukle u duguljastirazrez. Smijao se.Bio je mrtav. U neko vrijeme. Negdje. Možda večeras. Koljač, okrvavljenizaslijepljeni fanatik koji bi Daleki istok uvalio u nezamisliv rat - Kinaprotiv Kine, a ostatak svijeta bi slijedio.Večeras! . A.(\\

21- Ova je žena kurir, jedna od onih kojima smo poklonili povjerenje -nastavioje govornik postupno jačajući glas kao fundamentalistički svećenik,propovijedajući evanđelje ljubavi dok su mu oči na đavolovu poslu. -Povjerenje nije zarađeno, već je dato u vjeri jer je ona žena jednog od naših,hrabrog vojnika, prvog sina sjajne obitelji istinske Kine. Čovjeka koji je,dok je ovdje govorio, riskirao život uvlačeći se među naše neprijatelje najugu. I on joj je dao svoju vjeru... a ona je izdala to povjerenje, ona jeizdala svog veličanstvenog supruga, izdala je sve nas! Ona nije više od kurve



koja spava s neprijateljem! A dok njezina požuda ne bude zadovoljena, kolikoje tajni otkrila, koliko je dublje posrnula u izdaju? Je li ona zapadnjakovkontakt ovdje u Pekingu? Je li ona osoba koja informira o nama, kazuje našimneprijateljima koga da traže, što da očekuju? Kako bi se drugačije mogaodogoditi ovaj strašni dan? Naši najistaknutiji, najodaniji ljudi postavezamku za naše neprijatelje, koja bi ih srezala, da bismo se otarasili

zapadnjačkih kriminalaca koji, puzajući pred mučiteljima Kine, vide samobogatstvo. Rečeno je da je ona jutros bila na aerodromu. Aerodrom! Gdje jebila postavljena zamka! Je li ona dala svoje puteno tijelo predanom čovjeku,drogirajući ga, možda? Da li joj je njezin ljubavnik rekao što da čini, štoda kaže našim neprijateljima? Sto je ova bludnica učinila?Scena je unaprijed postavljena, pomisli Bourne. Slučaj koji tako flagrantnopreskače činjenice i »rečene« činjenice da bi čak na sudu neke diktaturemarionetski tužilac bio upućen natrag u školu. Nastavlja se vladavina terorau plemenu plemića rata. Iskorijenite izrode medu izrodima. Pronađiteizdajicu. Ubijte svakoga tko bi to mogao biti.Iz publike je dopro prigušeni, ali ljutiti zbor glasova koji su izvikivali'»Drolja!« i »Izdajica!« dok se vezana žena opirala stražarima. Govornik je

podigao ruke radi tišine. Odmah su svi umukli. ,402 .,.,- Njezin je ljubavnik bio odvratni novinar koji je radio za novinskuagenciju Xinhua, taj lažljivi, diskreditirani organ odvratnog režima. Rekaosam »bio« jer je taj ogavni stvor mrtav već jedan sat, ustrijeljen u glavui prerezana vrata jer po svemu što znademo, bio je izdajnik! Ja samrazgovarao sa suprugom ove kurve jer ga ja poštujem. Naputio me je da uradimonako kako zahtijevaju duhovi naših predaka. On ne želi više ništa s njom.... - Aiyaaa! — S izvanrednom snagom i bijesom žena je rastrgala tkaninu kojajoj je usko vezivala usta. - Lažac! - viknula je. - Ubojica, ubojica! Ubiosi poštena čovjeka, a ja nisam nikoga izdala! Mene su izdali! To nije bilona aerodromu, a ti to znaš! Ja nisam nikad vidjela tog zapadnjaka, a tebije i to poznato! Ja nisam ništa znala o toj stupici za zapadne kriminalce,a istinu možeš vidjeti na mom licu! Kako sam mogla? - Kurvarenjem s predanim slugom naše stvari i korumpirajući ga, drogirajućiga! Nudeći mu svoje sise i zloupotrebljeni tunel korupcije, zadržavajućise, izvlačeći se, sve dok ga trave nisu učinile ludim! - Ti si lud! Ti to govoriš, govoriš te laži jer si moga muža poslao na jug,a onda si k meni dolazio niz dana, najprije s obećanjima, a onda sprijetnjama. Trebalo je da te ja uslužujem. To je moja dužnost, rekao si.Ti si ležao sa mnom i ja sam saznala stvari... - Ženo, ti si podla! Ja sam došao da te molim da ostaviš čast svome mužu,našoj ideji! Da napustiš ljubavnika i zamoliš oproštaj. - Laž! Dolazili su ti ljudi, taipani s juga koje je slao moj muž, ljudi kojese nije smjelo vidjeti u blizini tvog visokog ureda. Potajice su dolazili

u trgovine ispod moga stana, stana takozvane časne udovice - još jedna lažkojom si se nabacio na mene i moje dijete!- Kurva! — vrištao je divljooki čovjek s mačem. - Lažov do dubine sjevernih jezera! - viknula je žena odgovarajući mu. -Poput tebe, moj muž ima mnogo žena i nije ga briga do mene! Tuče me, a tikažeš da je to njegovo pravo, jer je on veliki sin istinske Kine! Nosim porukeiz jednog grada u drugi koje bi mi, kad bi ih našli kod mene, možda donijelemučenje i smrt, a primam samo prezir, nitko i nikada nije platio nijednumoju željezničku kartu niti mi vratio juan koji su mi ustezali na mom radnom



mjestu jer mi ti kažeš da je to moja dužnost! Kako će moja djevojčica jesti?Dijete koje veliki sin Kine jedva priznaje jer je želio samo sinove! - Duhovi ti nisu podijelili sinove jer bi oni bili žene koje bi sramotileveliku kuću Kine! 77 si izdajica! Otišla si na aerodrom i uspostavila vezus našim neprijateljima omogućivši velikom kriminalcu da utekne! Ti bi nasporobila za tisuću godina...

L- Ti bi nas napravio stokom za deset tisuća! - Ti ne znaš što je sloboda, ženo. - Sloboda? Iz tvojih usta? Kažeš meni - kažeš nama - da ćeš nam vratitislobodu koju su naši stariji uživali u istinskoj Kini, ali koju slobodu,laz-Ijivče? Slobodu koja zahtijeva slijepu poslušnost, koja otima rižu odmog djeteta, djeteta kojeg otac odbija jer vjeruje samo u gospodare — gospodare rata, zem\]ogospodare, gospodare zemlje! Aiya! - Žena se okrenulagomili i potrčala dalje od govornika. - Vi! - vikala je. - Svi vi! Ja nisamizdala vas, ni našu ideju, ali sam mnogo naučila. Nije sve onako kako kažeovaj veliki lažljivac! Ima mnogo boli i ograničenja, što svi znamo, ali jebilo boli prije ograničenja, prije!... Moj ljubavnik nije bio zao čovjek,

nije bio slijepi sljedbenik režima, već obrazovan čovjek, plemenit čovjekkoji je vjerovao u vječnu Kinu! Htio je sve najbolje. Tražio je vremena dase isprave zla koja su nam nanijeli neki od vodećih ljudi. Bit će promjena,govorio mi je. Među starcima ima sjajnih novih vođa, a oni nam pokazujuput. Sada!... Ne dopustite lažljivcu da mi to učini! Ne dozvolite mu da tovama učini! - Kurva! Izdajica! - Sječivo je prohujalo zrakom i odrubilo glavu ženi.Njezino tijelo bez glave nagnulo se na lijevu stranu, a glava je pala nadesnu dok su iz tijela i glave izbijali gejziri krvi. Mesijanski govornikje onda udario mačem dolje, režući ženine posmrtne ostatke, ali je tišinakoja je zavladala gomilom bila teška, užasnuta. Zaustavio se; izgubio jetrenutak, ali ga je brzo vratio. - Neka joj sveti duhovi predaka podijelemir i očišćenje! - vikao je, očiju koje su bludjele i zaustavljale se nasvakom članu njegove kongregacije. - Jer ja njezin život ne okončavam umržnji, već u smilovanju sprema njezinim slabostima. Ona će naći mir ioproštaj. Duhovi će razumjeti - ali mi moramo razumjeti ovdje u domovini!Mi ne možemo skrenuti od naše ideje - moramo biti snažni! Moramo...Bourneu je bilo dosta tog manijaka. To je bila utjelovljena mržnja. I bioje mrtav. U neko vrijeme. Negdje. Možda večeras - ako je moguće, večeras! Delta je izvadio nož iz korica i zaputio se nadesno probijajući se kroz gustumeduzinsku šumu; puls mu je bio čudno miran; mahnita sigurnost ga je cijelogprožela - David Webb je iščezao. Ima toliko toga čega se ne može sjetitiiz tih zamagljenih, dalekih dana, ali se također i mnogo toga vraćalo.Pojedinosti nisu bile jasne, ali instinkti jesu. Porivi su upravljali njime,a on kao da je pripadao mraku šume. Džungla mu nije bila protivnikom; bila

mu je saveznikom jer ga je i prije štitila; i prije ga je spašavala u timdalekim, neurednim sjećanjima. Stabla, povijuše i grmlje su bili dCid ,njegovi prijatelji; kretao se kroz njih i oko njih poput divlje mačke,sigurna koraka i tih.Skrenuo je nalijevo iznad starinske udoline i stao se spuštatiusredotočujući se na drvo pored kojega je tako neusiljeno stajao ubojica.Govornik je opet izmijenio svoju strategiju u postupanju s kongregacijom.Umjesto da prereze drugu ženu, sada je rezao svoje gubitke jer je to bio



prizor za koji su sinovi majka mislili da je na rubu ludila, bez obzira nabilo koju zemaljsku ideju. Uzbuđene riječi mrtve i unakažene zatočenicetreba istjerati iz sjećanja. Majstor svog zanata - svoje umjetnosti -govornik je znao kad se valja obratiti evanđelju ljubavi trenutačnoispuštajući Lucifera. Pomoćnici su odmah uklonili dokaz nasilne smrti, apreostalu ženu je govornik pozvao kretnjom ceremonijalnog mača. Nije imala

više od osamnaest godina, ako i toliko; bila je zgodna djevojka koja jeplakala i povraćala dok su je vukli naprijed. - Tvoje suze i tvoja bolest se ne traže, dijete - rekao je govorniknaj-očinskijim glasom. - Uvijek je bila naša namjera da te poštedimo jerje od tebe traženo da obavljaš dužnosti koje su izvan sposobnosti tvojihgodina, a bila si privilegirana da saznaš tajne izvan tvog razumijevanja.Ti često govoriš kad treba šutjeti... Viđena si u društvu dvojice braće izHong Konga - ali ne naše braće. Ljudi koji rade za sramnu englesku krunu,tu slabašnu, dekadentnu vladu koja je prodala našu domovinu našimmučiteljima. Davali su ti sitnice, lijepi nakit, ruž za usne i francuskiparfem iz Kowloona. A sada, dijete, što si ti njima dala?Djevojka, koja je histerično iskašljavala izbljuvak kroz začepljena usta,

žestoko je zatresla glavom, a onda su joj suze navrle na oči. - Ruka joj je bila ispod stola, između muškarčevih nogu, u kavani naGuangquemu! - viknuo je jedan optuživač. - To je bila jedna od svinja koje rade za Britance! - dodao je drugi.- Mladost je podložna uzbuđivanju - rekao je govornik gledajući u one kojisu progovorili; oči su mu žegle pogledom kao da naređuje mir. - U našim srcimaima oproštaja za takvo mlado bujavo ponašanje - ukoliko izdaja nije dio toguzbuđivanja, tog bujavog ponašanja. - Bila je kod Vrata Qian Men...- Ona nije bila na Tian An Menu. Ja sam sam to odredio! - viknuo je čovjeks mačem. - Tvoja je informacija kriva. Jedino pitanje koje ostaje jestjednostavno. Dijete! Da li si govorila o nama? Da li su tvoje riječi moglebiti prenesene našim neprijateljima na jugu? Djevojka se izvijala, cijelo tijelo joj se trzalo naprijed-natragopovrgavajući nanesenu optužbu. 405- Ja prihvaćam tvoju nevinost, poput oca, ali ne tvoju ludost, dijete. Tisi previše slobodna s tvojim družbenicima, s tvojom ljubavi prema sitnicama.Kad nam to ne služi, može biti vrlo opasno. Mlada žena je stavljena pod nadzor samodopadnog, debelog sredovječnog članazbora radi »učenja i reflektivne meditacije«. Na temelju izraza čovjekovalica bilo je jasno da će njegov mandat obuhvaćati mnogo više nego je propisaogovornik. A kad završi s njom, dijete-sirena koja je znala i nije znala štose s njom zbiva - jednostavno će iščeznuti. Dvojica od trojice preostalih Kineza bili su doslovce na suđenju. Početna

optužba bila je trgovanje drogama, a njihova mreža bila je osovinaŠangaj-Peking. Njihov zločin, međutim, nije bio u distribuciji narkotika,već u činjenici što su stalno skidali vrhnje sa zarade, a velike svote novcapolagali na osobne račune u mnogim hongkonškim bankama. Nekoliko prisutnihje istupilo da dadu optužujuće dokaze izjavivši da su kao podređenidistributeri dvojici »šefova« dali velike svote novca koje uopće nisu bileupisane u tajnim knjigama organizacije. To je bila početna optužba, ali nei glavna. Glavnu je iznio visoki monotoni glas govornika. - Vi putujete najug u Kowloon. Jednom, dvaput, često i triput mjesečno. Aerodrom Kai-tak...



Ti! - kriknuo je fanatik s mačem, pokazujući na zatvorenika sa svoje lijevestrane. - Doletio si danas poslije podne. Noćas si bio u Kow-loonu. Sinoć!Noćas! Kai-tak! Mi smo sinoć bili izdani u Kai-taku! -Govornik je zlokobnoizišao sa svjetla baklji približivši se dvojici okamenjenih ljudi koji suklečali ispred njega. - Vaša odanost novcu prelazi vašu odanost ideji -intonirao je kao rastuženi, ali ljutiti patrijarh. - Braća po krvi i braća

po lopovluku. Mi to znademo već mnogo tjedana, znali smo za to, jer je uvašoj pohlepi bilo mnogo tjeskobe. Vaš se novac morao multiplicirati poputglodavaca u smrdljivim kanalima pa ste odlazili kriminalnim trijadama u HongKong. Kako poduzetno, kako revnosno i kako uvelike glupo! Vi mislite da suodređene trijade nepoznate nama ili mi njima? Vi mislite da nema područjagdje bi se naši interesi mogli presijecati? Vi mislite da oni manje preziruizdajice od nas?Dvojica vezane braće su puzala, podižući se na koljena u molbi, tresućiglavom odbijajući optužbe. Njihovi mukli krici molili su da ih se usliša,da im se dopusti da govore. Govornik se približio zatvoreniku s njegovelijeve strane i trznuo traku koja je uzniku čepila usta. - Mi nismo nikoga izdali, veliki gospodine! - vrisnuo je. - Ja nisam nikoga

izdao! Ja sam bio na Kai-taku, da, ali samo u gomili ljudi. Da gledam,gospodine! Da se ispunim radošću! - S kime ste razgovarali?406- Ni sa kim, veliki gospodine! Oh, da, službenik. Da potvrdim svoj let zasljedeće jutro, gospodine, to je sve, kunem se duhovima naših predaka. Mogamlađeg brata i mojima, gospodine!- Novac. Što je s novcem kojeg ste ukrali? - Nismo ukrali, veliki gospodine. Zaklinjem se! Mi smo u svojim ponosnimsrcima mislili - srca su nam ponosna zbog naše ideje - da novac možemoupotrijebiti za dobrobit istinske Kine! Svaki juan profita trebao se vratitiideji!Gomila je uzvratila grmljavinom. Pogrdama su se nabacivali na uznike;dvostruka tematska fuga izdaje i krađe ispunila je udolinu. Govornik jepodigao ruku zahtijevajući tišinu. Glasovi su se brzo zavukli. - Neka se glas proširi - rekao je polako, ali podižući snagu riječima. -Oni među našom rastućom grupom koji bi mogli pomisliti na izdaju -neka buduupozoreni. U nama nema samilosti jer je nije bilo ni prema nama. Naša jestvar pravedna i čista pa su već i pomisli na izdaju odvratnost. Proširiteriječ. Vi ne znate tko smo mi ili gdje smo mi - birokrat u nekom ministarstvuili član sigurnosne policije. Mi smo nigdje i posvuda. Oni koji se zanosei sumnjaju, oni su mrtvi... Suđenje ovim otrovnim psima je završeno. Na vamaje, moja djeco.Presuda je bila brza i jednoglasna: krivi po prvoj točki, možda po drugoj.Presuda: jedan će brat umrijeti, drugi će živjeti, otpratit će ga na jug,

u Hong Kong, da se pokupi novac. Izbor će biti određen starinskim obredomyi zang li, doslovce »jedan sprovod«. Svakom su muškarcu dali istovjetannož s nazubljenim i poput britve oštrim sječivom. Poprište borbe je krugpromjera od deset koraka. Dvojica braće su se suočila i divljački obred jepočeo. Jedan je očajnički potekao naprijed, a drugi je odskočio od napada,ali je njegov nož razderao napadačevo lice. Dvoboj unutar smrtonosnog kruga i primitivno reagiranje publike na prizor,pokrili su svaku buku koju je Bourne mogao načiniti odlučivši se na brzpokret. Potrčao je dolje kroz grmlje praskajući granama i režući zamrežene



trske visoke trave sve dok se nije našao svega sedam metara od mjesta nakojemu je stajao ubojica. Vratit će se i prići još bliže, ali mu je prvabriga bio D'Anjou. Echo mora znati da je on tu.Francuz i posljednji kineski uznik bili su kraj desnog kraja kruga, a porednjih stražari. Jason se oprezno vukao naprijed dok je gomila urlala uvredei ohrabrenja gladijatorima. Jedan od boraca, a sada su obojica bila

prekriveni krvlju, zadao je gotovo fatalni udarac nožem, ali se život kojije htio okončati nije htio predati. Bourne nije bio više od dva tri metraod D'Anjoua; opipavao je po tlu i uzeo otpalu granu. Kad je podivljalapublika opet zagrmjela, on ju je dvaput slomio. Skinuo je lišće s tri dijela 407grane koje je držao u ruci pa je komade drveta izrezao na štapiće. Naciljaoje i bacio prvo drvce držeći nisku putanju. Palo je nedaleko od D'Anjouovihnogu. Bacio je drugo; udarilo je u stražnju stranu Francuzo-vih nogu!D'Anjou je dvaput klimnuo pokazujući da je Deltinu blizinu uzeo k znanju.Zatim je Francuz učinio čudnu stvar. Stao je polako kretati glavomnaprijed-natrag. Echo mu je nastojao nešto reći. Odjednom je D'Anjouovalijeva noga kolapsirala pa se srušio. Oštro ga je povukao stra-žar s desne

strane, ali je čovjek svu pažnju usredotočio na krvavu bitku koja se vodilaunutar kruga jednog pogreba.Opet je Echo polako zatresao glavom; bio je to promišljen potez. Najzad jesmirio glavu i gledao nalijevo, s pogledom na ubojicu koji se odmaknuo oddrveta da promatra smrtni boj. Zatim je opet okrenuo glavu i sada se izravnozagledao u manijaka s mačem. D'Anjou se opet srušio, ali se sada ispetljao na noge prije nego ga je stražarmogao dotaći. Ustajući, pomicao je svojim mršavim ramenima naprijed-natrag.A duboko dišući, Bourne je zatvorio oči u jedinom kratkom trenutku tuge kojije sebi smio dozvoliti. Poruka je bila jasna. Echo se izdvaja, kaže Deltida pođe za ubojicom, a dok je na tom poslu, neka ubije evangeličkog koljača.D'Anjou je znao da su ga suviše izmlatili, da je suviše slab da bi nekakopobjegao. On će biti samo smetnja, a samozvanac je na prvom mjestu... Marieje prva. Echov život je završen. Ali će biti nagrađen smrću manijakalnogkoljača, fanatika koji će mu zacijelo uzeti život. Zaglušujući uzvik je ispunio udolinu; gomila se namah stišala. Bournepogleda ulijevo gdje je mogao vidjeti za reda gledalaca. Ono što je vidiobilo je jednako mučno kao i ono što je vidio tijekom prošlih užasnih minuta.Mesijanski je govornik svoj ceremonijalni mač gurnuo u vrat borca; izvukaoga je dok se krvavi leš čegrtao po zemlji pa se ispružio. Svećenik ubojstvapodigao je glavu i progovorio: Kirurg!- Da, gospodine? - začu se glas iz gomile. - Pozabavite se preživjelim. Pokrpajte ga kako najbolje znate zbog njegovaneodložnog putovanja na jug. Da sam dopustio da se ovo nastavi, obojica bibila mrtva, a naš bi novac otišao. Te blisko vezane obitelji unose godine

neprijateljstva u yi zang li. Odvedite njegova brata i bacite ga u močvarus ostalima. I bit će slatka strvina za agresivnije ptice.- Da, gospodine. - Istupio je čovjek s crnom liječničkom torbom u zemljomobrubljeni krug. Mrtvo tijelo su odnijeli, a iz mraka, iza gomile, pojavilasu se nosila. Sve je bilo planirano, o svemu se mislilo. Liječnik je zabiohipodermičku iglu u ruku stenjućeg, krvlju oblivena brata kojeg 408su iznijeli iz kruga bratovske smrti. Brišući mač novom svilenom tkaninom,govornik je glavom pokazao u smjeru dvojice preostalih zatvorenika.



Osupnut, Bourne je gledao kako Kinez pored D'Anjoua mirno razve-zuje svojetobože vezane ruke, a onda je razvezao tobože zagušujuću tkaninu i konopackoji su sprječavali svaki glas uznika osim prigušena grlena stenjanja.Tobožnji uznik je otišao do govornika i progovorio podignutim glasomobraćajući se i svom vođi i gomili sljedbenika. - On ne kaže ništa i neotkriva ništa, ali ipak govori tečno kineski; imao je sve mogućnosti da mi

govori prije nego smo se uspeli u kamion i bila nam začepljena usta. Čaki kad sam s njim komunicirao olabavivši povez oko svojih usta pa mu ponudioda ću isto uraditi i njemu. Odbio je. On je tvrdoglav i pokvareno hrabar,ali sam uvjeren da zna ono što nam neće reći. - Tong ku, tong ku! - Iz gomile su dopirali divlji uzvici zahtijevajućitorturu. Uz to su se čule instrukcije koje su područje boli koja će bitinanesena uzniku ograničavali na područje zapadnjakovih muda. - On je star i slabašan pa će pasti u nesvijest kao Što se i prije zbivalo-ustrajao je lažni uznik. - Prema tome, predlažem sljedeće, uz dopuštenjenašeg vođe. - Ako postoji nada u uspjeh, što god želiš - rekao je govornik.- Ponudili smo mu slobodu u zamjenu za informaciju, ali nam on ne vjeruje.

Predugo je u vezi s marksistima. Predlažem da našeg oklijevajućeg saveznikapovedemo na pekinški aerodrom pa da mu, služeći se mojim položajem,osiguramo prijevoz idućim avionom do Kai-taka. Ja ću mu pročistiti put krozpoliciju i carinu, a sve što mora učiniti prije nego uđe u avion, jest danam da informaciju. Može li se povjerenje iskazati na bolji način? Bit ćemousred naših neprijatelja, a ako mu je savjest tako povrijeđena, sve što trebaučiniti jest da podigne glas. On je čuo i vidio više od bilo koje osobe kojaje otišla živa od nas. Mi bismo mogli s vremenom postati istinski saveznici,ali najprije mora biti povjerenja.Govornik je proučavao provokatorovo lice, a zatim premjestio pogled naD'Anjoua koji je stajao uspravno, virkajući iz natečenih očiju, slušajućibezizražajna lica. Onda se čovjek s krvavim mačem okrenuo i obratio seubojici pokraj drveta, odjednom progovorivši engleski. - Ponudili smo dapoštedimo ovog beznačajnog manipulatora ako nam kaže gdje možemo naćinjegova druga. Da li ste suglasni?- Francuz će vam lagati! - odgovorio je ubojica podrezanim britanskimnaglaskom, istupivši. - S kojom svrhom? - upitao je govornik. - Ima svoj život, svoju slobodu.On pokazuje malo ili nimalo poštovanja prema drugima, o tome svjedoči njegovčitav dosje. 409- Nisam siguran - rekao je Englez. - Oni su radili zajedno u jednoj jedinicikoja se zvala Meduza. Stalno je govorio o tome. Postojala su pravila - šifre,mogli biste ih nazvati. Lagat će. - Zloglasna Meduza je bila sačinjena od ljudskog otpada, od ljudi koji bi

poubijali svoju braću na bojnom polju kad bi im to spasilo život. Ubojica je slegnuo ramenima. - Pitali ste za moje mišljenje - odgovorio je.- To je moje mišljenje. - Upitajmo onoga kome smo spremni ponuditi milost. - Govornik je preokrenuona mandarinski izdajući naređenja, dok se ubojica vratio do stabla i zapaliocigaretu. Doveli su D'Anjoua.- Odvežite mu ruke; on neće nikud. I skinite mu konopac s usta. Neka ga sečuje. Da mu pokažem da možemo iskazati... povjerenje, kao i manje privlačneaspekte naše prirode.



D'Anjou je postrance stresao rukama, zatim podigao desnicu i masirao usta.- Vaše je povjerenje jednako osjećajno i uvjerljivo kao i ponašanje premauhićenicima - rekao je na engleskom.- Zaboravio sam. - Govornik je podigao obrve. - Vi nas razumijete, zar ne?- Nekako više nego mislite - odgovorio je Echo.- Dobro. Ja radije govorim engleski. Na neki način, ovo je između nas, zar

ne?- Nema ničega između nas. Ja nikad ne pokušavam komunicirati s luđacima,oni su tako nepredvidljivi. - D'Anjou je bacio pogled na ubojica pokrajdrveta. - I griješio sam, dakako. Ali nekako mislim da će ova greška bitiispravljena.- Vi možete živjeti - rekao mu je govornik.- Koliko dugo?- Duže od noćas. Ostatak je na vama, vašem zdravlju i sposobnostima. - Ne, nije. Sve je svršeno kad ja izađem iz onog aviona u Kai-taku. Nećetepromašiti kao sinoć. Neće biti snaga osiguranja, neće biti neprobojnihlimuzina, samo jedan čovjek koji ulazi ili izlazi iz terminala, a drugi spištoljem s prigušivačem ili nožem. Kao što se izrazio vaš prilično

neuvjerljivi »zatvorenik«, a vaš pobratim, ja sam večeras bio ovdje. Vidiosam, čuo sam, a ono što sam vidio i čuo označuje me za smrt... Usput, akose pita zašto nisam imao povjerenja u njega, recite mu da je sve bilo višenego očito, previše uznemireno. A onda ta iznenada olabavljena krpa prekousta. Doista! On ne bi nikada mogao postati mojim učenikom. Poput vas, onima nauljene riječi, ali je bazično glup. - Poput mene?-410- Da, i nema opravdanja za vas. Vi ste dobro obrazovan čovjek, svjetskiputnik - to vam je u govoru. Gdje ste diplomirali? Oxford? Cam-bridge?- Londonska ekonomska škola - rekao je Sheng Chou Yang ne mogavši sezadržati. - Lijepa stvar - stara školska kravata, kao što Englezi kažu. Pa ipak,unatoč svemu, vi ste šupalj. Vi niste učenjak, vi čak ne proučavate, vi stefanatik bez osjećaja za realnost. Vi ste budala. - Vi se to usuđujete meni reći? - Fengzi - rekao je Echo okrenuvši se gomili. - Shenjing bing! - dodao jesmijući se, objašnjavajući da razgovara s luckastim vadičepom. - Prestanite s tim!- Wei shemme? - nastavio je oslabjeli Francuz pitajući: Zašto? - Uključioje gomilu jer je govorio kineski. - Vi vodite ove ljude u zaborav zbog višihumobolnih teorija da ćete olovo promijeniti u zlato! Pišate u vino! Ali kaošto je rekla ona nesretna žena - čije zlato, čije vino? Vaše ili njihovo?-D'Anjou je zamahnuo rukom prema gomili.- Ja vas upozoravam! - kriknuo je Sheng na engleskom.

- Vidite! - hrapavo je viknuo Echo na mandarinskom. - On ne želi razgovaratisa mnom na vašem jeziku! On skriva od vas! Taj čovječuljak vretenastih nogus velikim mačem je li se tako ponaša da bi nadoknadio ono što mu nedostajena drugim stranama? Da li on siječe žene svojim sje-čivom jer nema drugeopreme pa ne može ništa s njome! I pogledajte u tu babilonsku glavu s tupimravnim uhom.- Dosta!- I očima vrištava, neposlušna, ružna, djeteta! Kao što kažem, on nijeništa više od luckastog vadičepa. Zašto mu posvećujete svoje vrijeme?



Zauzvrat će vas samo popisati, a od vina nema ništa! - Ja bih prestao da sam na vašem mjestu - obratio mu se Sheng istu-pivšis mačem. - Ubit će vas prije nego ja to učinim! - Nekako sumnjam u to - odgovorio je D'Anjou na engleskom. - Vaš vam bijeszamagljuje sluh, gospodine Napuhanče. Jeste li čuli hihot, jedan ili dva?Ja sam čuo.

- Guo le! - zarikao je Sheng Chou Yang naredivši Echu da šuti. - Vi ćetenam dati informaciju koju moramo imati - nastavio je; njegov reski kineskibio je štektanje čovjeka koji nije naučio da ga se ne sluša. - Igre suzavršene i mi vas nećemo trpjeti! Gdje je ubojica kojeg ste doveli iz Macaa? - Tamo je - D'Anjou će neusiljeno pokazujući glavom ubojici. 411- Ne on! Onaj koji je stigao prije. Luđak kojeg ste pozvali iz groba da vasosveti! Gdje je vaš rendezvous? Gdje se sastajete? Vaša je baza u Pekingu,gdje je njegova?- Nema randezvousa - odgovorio je Echo vrativši se engleskom. - Nema bazeoperacije, nema planova koje treba provesti.- Bilo je planova! Vi i oni poput vas uvijek vodite računa o možebitnostima,

o hitnostima. Tako preživljavate! - Preživjeli. Prošlo vrijeme, bojim se. Sheng je podigao mač. - Ili nam kažite ili umirete - na neugodan način,monsiuer.- Reći ću vam ovoliko. Kad bi on čuo moj glas, objasnio bih mu da ste vionaj kojeg treba ubiti. Jer ste vi čovjek koji želi čitavu Aziju nakoljenima, želite da se milijuni utapaju u oceanima krvi svoje braće. Onse mora baviti svojim poslom, ja to razumijem, ali bih mu rekao svojimposljednjim dahom da vi morate biti dijelom tog posla! Rekao bih mu da sepokrene. Brzo!Hipnotiziran D'Anjouovom predstavom, Bourne se trznuo kao da je pogođen. Echo šalje posljednji signal! Kreni! Sada! Jason se uhvatio za lijeviprednji džep i izvukao sadržaj dok se brzo provlačio kroz šumu iza arenedivljačkih obreda. Našao je veliki kamen koji se uzdizao nešto više od metraod zemlje. Zrak je još bio iza njega, a kamen dovoljno velik da ga sakrije.Počeo je raditi, ali je još čuo D'Anjouov glas; bio je slab i drhtav, aliipak prkosan. Echo nalazi u sebi rezerve i snage ne samo da se suoči sa svojimposljednjim trenucima, već i da Delti kupi dragocjene trenutke koji su mubili potrebni do završetka posla. - »... nemojte tako žuriti, mon general Džingis Kan ili što ste. Ja samstar čovjek, a vaše su udvorice obavile svoj posao. Kao što ste samiprimijetili, ja neću nikamo. S druge strane, nisam siguran da mi je stalozbog toga kamo me namjerava poslati... Mi nismo bili dovoljno mudri dashvatimo stupicu koju ste nam namjestili. Da smo znali, ne bismo upali unju pa zašto onda mislite da smo bili dovoljno mudri da se dogovorimo za

ran-dezvous?- Zato jer ste ušetali u nju - mirno će Sheng Chou Yang. - Vi ste slijedili- on je slijedio - čovjeka iz Macaa u mauzolej. Luđak je očekivao da će izaći.Vaši raniji dogovori bi uključivali i kaos i rendezvous. - Na površni se vaša logika možda čini neoborivom... - Gdje? - viknuo je Sheng.- Moj poticaj?- Vaš život! 412



- Oh, da, spomenuli ste to.- Vaše vrijeme istječe. - Ja ću znati svoje vrijeme, monsieur! - Posljednja poruka. Delta jeshvatio.Bourne je zapalio šibicu sklonivši rukom plamen pa je upalio dvije tankevoštane svijeće s fitiljem pola centimetra iznad površine. Brzo se povukao

dublje u šumu izvlačeći nit koja je bila povezana za dvostruke namotajepetarda, koji su slijedili jedan za drugim. Došao je do kraja pa se uputionatrag prema stablu.- Kakve garancije imam za svoj život? - ustrajao je Echo perverznouživajući u sebi, šahovski majstor koji si priprema neizbježnu smrt. - Istina - odgovorio je Sheng. - To je sve što vam je potrebno.- Ali vam moj bivši čovjek kaže da ću vam lagati - kao što ste vi upornolagali večeras. - D'Anjou je zastao i ponovio svoje riječi na mandarinskom.- Liao jie? - obratio se promatračima pitajući da li su ga razumjeli. - Prestanite s tim!- Neprekidno se ponavljate. Doista se morate naučiti da to kontrolirate.To je tako zamoran običaj.

- A moja je strpljivost pri kraju. Gdje je vaš luđak? - Na svome poslu, mon general, strpljenje nije samo krepost, već i potreba. - Stanite s tim! - viknuo je ubojica, odskočivši od stabla iznenadivši sve.- On vas zatjeruje u blato! On se igra s vama. Ja ga znam.- Zbog čega? - upita ga Sheng s podignutim mačem u ruci. - Ja ne znam - odgovorio je britanski komandos. - Meni se to ne sviđa, ato je meni dovoljan razlog!Tri metra iza stabla, Delta je pogledao na sat usredotočujući pažnju na drugukazaljku. Svijeća dogorijeva i vrijeme je - sad. Zatvorivši oči, moleći senečemu što nije mogao shvatiti, zgrabio je šaku zemlje i bacio visoko, sdesne strane stabla, tako da je mogla pasti s D'Anjouove desne strane. Kadje čuo prve kapi tuša, Echo je podigao glas do najjače grmljavine za kojuje sada bio sposoban.- S vama pregovarati? - vikao je. - Prije bih pregovarao s arhanđelom mrakalMožda ću i morati, a možda i ne jer će milostivi Bog znati da ste vi počiniligrijehe kojima se nijedan moj nije mogao približiti, a ja napuštam ovu zemljus jedinom željom da me povedete sa sobom! Nastranu vaša bestidna brutalnost,mon genral, ali vi ste nedotupava, šuplja i dosadna budala, okrutna šalas vašim narodom! Dođite, umrite sa mnom, generalu Balego! Nakon svojih konačnih riječi, D'Anjou se bacio na Shenga Chou Yanga grebućimu lice i pljunuvši u njegove raširene, iznenađene oči. Sheng je odskoknuoi zamahnuo ceremonijalnim mačem zabivši oštricu u Francuzovu glavu.Milostivo brzo, sve je bilo gotovo za Echa.Počelo je! Isprekidane eksplozije petardi ispunile su udolinu odjekujućikroz šumu, dobivajući sve jaču snagu. Zapanjena gomila je bila šokirana.

Neki su se bacili na zemlju, drugi su se sakrivali iza stabala i u visokutravu, vičući od straha, doboga zaplašeni, bojeći se za život. Ubojica se brzo bacio postrance, čučnuo i ispružio ruku s oružjem. Bourne,s prigušivačem na pištolju, približio se ubojici stojeći nad njim. Naciljaoje i opalio izbivši oružje iz ubojičine ruke. Meso između komandosova palcai kažiprsta prsnulo je krvlju. Ubojica se okrenuo široko otvorenih očijui razjapljenih usta od prestravljenosti. Jason je opet opalio i sada je metakdodirnuo ubojičinu jabučicu. - Okreni se! - naredio mu je Bourne uguravši cijev pištolja u lijevo oko



komandosa. - Sada zgrabi stablo! Zgrabi! Objema rukama, pripijeno, jošpripijenije! - Jason je gurnuo oružje u stražnji dio ubojičina vrata ipogledao oko debla. Nekoliko baklji je bilo izvučeno iz zemlje, a plamenim ugašen. Drugi niz eksplozija začu se dublje u šumi. Uspaničeni ljudi stadoše pucatiu smjeru zvukova. Ubojičina se noga makla! Zatim desna ruka! Bourne je dva

metka ispalio ravno u stablo; meci su razmrskali koru manje od dva centimetraod ubojičine glave. Obgrlio je stablo ukočena tijela. - Drži glavu nalijevo! - oštro mu je naredio Jason. - Pomakni se jošjedanput i bit će ti prostrijeljena! - Gdje je on? Gdje je ubojica s mačem?Delta toliko duguje Echu. Gdje tamo! - Čovjek fanatičnih očiju polako sedizao gledajući odjednom na sve strane, naređujući najbližima sebi,zahtijevajući oružje. Jason je odstupio od stabla i podigao pištolj.Fanatikova se glava ukipila. Oči im se susretoše. Bourne je opalio baš utrenutku kad je Sheng povukao stražara ispred sebe. Vojnik je pao unazad,a glava mu se dva puta protresla od udarca metaka. Sheng se držao dijelakoristeći se s njim kao štitom, dok je Jason još dva puta opalio. To nijemogao! Tko god bio taj manijak, bio je pokriven tijelom mrtva vojnika! Delta

ne može učiniti ono što mu je Echo rekao da učini! General Balega ćepreživjeti! Zao mi je, Echo! Nema vremena! Treba u pokret! Echo je otišao...Marie!Ubojica je pomaknuo glavu nastojeći vidjeti oko sebe. Bourne je pritisnuoobarač. Kora drveta eksplodirala je u ubojičino lice, a on je podigao rukeoko očiju pa zatresao glavom, žmirkajući da povrati vid. - Ustani! - naredio mu je Jason zgrabivši ubojica za vrat i okrenuvši gaprema stazi koju je probio kroz visoku travu i grmlje kad se žurio u udolinu.- Ti ideš sa mnom! Treći niz petardi, još dublje u šumi, eksplodirao je brzim prascima kojisu se sustizali. Sheng Chou Yang je histerično vikao zapovjedajući svojimsljedbenicima da idu u dva smjera - prema drvetu i za zvukovima detonacije.Eksplozije su prestale kad je Bourne gurnuo svog zarobljenika u grmljenaredivši ubojici da legne i bude miran dok mu je on držao nogu na vratu.Bourne je čučnuo dotičući zemlju; uzeo je tri kamena i bacio ih u zrak jedanza drugim pored ljudi koji su pretraživali područje oko stabala. Svaki jekamen bacio dalje od prethodnoga. Diverzija je djelovala.- Nali!- Shu ner!- Bu! Caodi ner!Stadoše se kretati naprijed s pripravnim oružjem. Nekolicina je istrčalaispred svih i upala u raslinje. Drugi su im se pridružili kad se čulaposljednja kanonada vatrometa. Usprkos udaljenosti, odjeci eksplozija subili jednako glasni ili glasniji od prethodnih eksplozija.Delta je znao da se vrijeme sada mjeri u minutama, a ako mu je ikoja šuma

bila prijateljem, onda će to biti ova. Ubrzo, možda već za nekoliko sekundi,ljudi će pronaći šuplje košuljice petardi jer je vrhunac predstave iza njih.Čim se sagnu i podignu ih, shvatit će napadačev taktički potez. Uslijeditće masovna histerična trka prema vratima.- Kreni! - naredio je Bourne zgrabivši ubojicu za kosu i podigavši gagurajući ga naprijed. - Upamti, ti kopile, da nema trika koji si naučio,a da ga ja nisam usavršio, a to će donekle ispraviti razliku između našihgodina! Samo pogledaj krivim putem i dobit ćeš dvije kugle u očne duplje.Kreni!



Dok su trčali pregaženom stazom kroz udolinu obraslu šumom, Bourne je izdžepa izvukao šaku metaka. Dok je ubojica trčao ispred njega bez daha brišućioči i uklanjajući krv s obraza, Jason je izvadio spremnik svoga automatika,napunio ga mecima i ugurao natrag na pravo mjesto. Čuvši zvuk rukovanjaoružjem i misleći da je operacija zamjene metaka još u tijeku, naglo jeokrenuo glavu, ali je bilo prekasno; oružje je već bilo u aktivnom stanju.

Bourne je opalio, a metak je zagrebao ubojičino uho. - Upozorio sam te -rekao je dišući glasno, ali ravnomjerno. - Gdje želiš metak? U sredinu čela?- Podigao je automatik.- Dobri Kriste, taj je koljač imao pravo! - viknuo je britanski komandosdržeći se za uho. - Ti jesi luđak! - A ti si mrtav ako se pomakneš. Brže! A\ A....JL...Stigli su do lesa čuvara koji je čuvao usku stazu što je vodila u dubokuudolinu.- Hajde nadesno! - naredio mu je Jason.- Gdje, za ime Krista? Ja ne vidim!

- Ima staza. Osjetit ćeš prostor. Brzo!Čim su dosegli niz čistinu skloništa, Bourne je neprestano gurao auto-matiku ubojičinu kičmu prisiljavajući ubojicu da trči brže, brže! Za trenutakse vratio David Webb, a zahvalni Delta mu je to priznao. Webb je bio trkač,pomamni trkač zbog razloga koji su se vraćali u prohujalo vrijeme i mučilisjećanje prošlog Jasona Bournea na zlokobnu Meduzu. Stopala u trku, znoji vjetar ususret njegovu licu svakoga dana olakšavali su Davidu življenje,a u ovom trenutku je Jason Bourne teško disao, ali nije bio bez daha kaomlađi i snažniji ubojica. Delta je ugledao odsjaj na nebu - vrata su bila na kraju polja i iza tritamne, vijugave staze. Nema više od pola milje! Ispalio je metak izmeđuubojičinih zaposlenih nogu. - Želim da trčiš brže! - rekao je nametnuvšikontrolu nad svojim glasom, dajući do znanja da takvo brzo trčanje nemaučinka na njega. - Isuse, ja ne mogu! Nije mi preostalo ni daha!- Nađi ga! - naredio mu je Jason.Iznenada, u daljini iza sebe, čuli su histerične uzvike ljudi koje je njihovmanijčni vođa tjerao natrag do vrata govoreći im da pronađu i ubiju takoopasnog uljeza zbog kojega su im visjeli životi i sudbina. Pronašli suiskrzane papirante ostatke petardi; aktivirali su radio, ali se nitko nijejavljao iz stražarnice. Pronađite ga! Zaustavite ga! Ubijte ga!- Ako ti padaju na pamet neke ideje, majore, zaboravi na njih! - viknuoje Bourne.- Majore? - ponovi komandos koji je jedva mogao govoriti zauzet mukomtrčanja.

- Ti si meni otvorena knjiga, a smučilo mi se od onoga što sam pročitao!Gledao si D'Anjoua kako umire kao svinja koju kolju. Cerekao si se, tikopile.- On je htio umrijeti! Htio je mene ubiti!- Ja ću te ubiti ako prestaneš trčati. Ali prije nego to učinim, ja ću teizrezati na komade od jaja do vrata, tako sporo da ćeš zažaliti što nisiotišao s čovjekom koji te stvorio. - Gdje je moj izbor? Ti ćeš me i tako ubiti! - Možda i neću. Razmisli o tome. Možda ti spašavam život. Razmisli! Ubojica



je brže bježao. Dotrčali su posljednjom tamnom stazom pautrčali na otvoreni prostor vrata osvijetljenih reflektorom. .-.416- Parkiralište! - viknuo je Jason. - Sasvim s kraja! - Bourne je stao.- Stani! — Iznenađeni ubojica je stao kao ukopan. Jason je uzeo malubate-rijsku svjetiljku, a zatim naciljao automatikom. Hodajući prema

ubojičinim leđima, ispalio je pet metaka, a promašio s jednim. Reflektorisu eksplodi-rali, vrata su pala u mrak, a Bourne je gurnuo pištolj u bazukomandosove lubanje. Upalio je bateriju i osvijetlio jednu stranu ubojičinalica. - Situacija je u rukama, majore - rekao je. - Operacija se nastavlja.Kreni, kurvin sine!Trčeći preko zamračena parkirališta, ubojica se spotaknuo i pao na šljunak.Jason je dvaput opalio u smjeru svjetiljke; meci su rikošetirali od glavekomandosa. Ustao je i nastavio trčati pored automobila i kamiona do krajaparkirališta. - Ograda! - »viknuo« je Bourne glasnim šapatom. - Glavom prema njoj. - Nakraju pošljunčana dijela dao mu je drugu naredbu. - Spusti se na ruke ikoljena - gledaj ravno naprijed! Okreni se i to će ti biti posljednje što

ćeš vidjeti. Sada puzi! - rekao je Jason pa opet posegnuo u džep po metke.Mirno i tiho izvukao je spremište automatika. Ubojica je stigao do prerezanaotvora u ogradi. - Stop! - prošaptao je kad je psi-hotični bivši komandosbio napola izvan ograde. Potrošene čahure je odbacio u tami pa magazin smecima utjerao u kućište. - Za svaki slučaj ako si ih brojao - rekao mu je.- A sada se ispruži do kraja i puzi svoje dvije dužine ograde. Požuri! Dok se ubojica provlačio kroz savijenu žicu, Bourne se sagnuo i staoprovlačiti nekoliko centimetara udaljen od njega. Očekujući drugo, komandosse okrenuo i podigao na koljena. Dočekao ga je mlaz svjetla koje jeosvjetljavalo oružje upereno u njegovu glavu. -Ja bih učinio to isto - rekaoje Jason, ustajući. - Pomislio bih isto. A sada se vrati ogradi, malo sepodvući i vrati na mjesto. Brzo. Ubojica je učinio kako mu je rečeno. Teško se istezao povlačeći žičanu mrežu.Kada je istegao tri četvrtine isječene mreže, Bourne mu je rekao da prestane.- To je dosta. Ustani i prođi pored mene s rukama na leđima. Pođi ravnonaprijed i ramenima razmiči grane. Moje je svjetlo na tvojim rukama. Akoih odvojiš, ja ću te ubiti. Jesam li jasan?- Vi mislite da bih vam granu uputio u lice?- Ja bih.- Jasni ste.Stigli su na put ispred sablasno mračnih vrata. Udaljeni uzvici sada su bilijasniji, a izvidnica je bila bliža. - Niz put - naredio mu je Jason. - Trči! - Nakon tri minute je upalio pisaljku-svjetiljku. - Stani - viknuo je. -Ona hrpa zelenila tamo, vidiš li je? 417

- Gdje? - upita ga ubojica bez daha.- Uperio sam na nju svjetlo.- To su grane, dijelovi borova stabla.- Povuci ih. Požuri! Komandos je stao bacati grane postrance i za nekoliko trenutaka je ugledaocrnu limuzinu shanghai. Vrijeme je za torbu. Bourne mu se opet obratio. -Prati moje svjetlo do lijeve strane pokrova motora.- Prema kamo?- Ono stablo s bijelim zarezom na njemu. Vidiš li ga? -Da.



- Pod njim, oko četrdeset centimetara ispred, je neutabana zemlja. Ispodnje je ruksak. Iskopaj ga.- Jebeni tehničar, zar niste? - Zar nisi?Ne odgovorivši, mrzovoljni je ubojica stao kopati zemlju pa je izvukaotorbu. S remenima u desnoj ruci, istupio je kao da namjerava ustupiti torbu

svom uzničaru. Zatim je naglo okrenuo torbu i gurnuo je dijagonalno premaJasonovu pištolju i baterijskoj svjetiljci. To je popratio pokretom tijelajurnuvši naprijed raširenih prstiju poput kandže pomahnitale mačke. Bourne je bio spreman. To je baš bio trenutak koji bi on iskoristio da stekneprednost, premda prolaznu, ali bi tako osvojio dragocjene sekunde potrebneda nestane u tami. Odstupio je i sjurio automatik u ubojičinu glavu kad seovaj nagnuo pored njega.Koljenom je udario u leđa iskošena komandosa i zgrabio ubojičinu desnu rukudok je baterijsku svjetiljku stiskao među zubima. - Upozorio sam te - rekao mu je Jason povukavši ubojicu za njegovu desnuruku. - Ali ja te također trebam. I tako, umjesto da ti uzmem život, učinitćemo malu kiruršku intervenciju s metkom. - Postavio je cijev auto-matika

postrance na mišiće ubojičine ruke i potegnuo obarač. - Isuse! - vrisnuo je ubojica dok je pljucaj iz pištolja odjeknuo u tišini,a krv je navirala.- Nije slomljena kost - rekao je Delta. - Samo mišićno tkivo, a sada možešzaboraviti na to da upotrijebiš ruku. Sretan si jer sam ja milostiv čovjek.U tom ruksaku su gaza, zavoj i dezinfekcijsko sredstvo. Možeš se popraviti,majore. Zatim ćeš voziti. Bit ćeš moj vozač u Kini. Vidiš, ja ću biti nastražnjem sjedištu s pištoljem uperenim u tvoju glavu, a ja imam i kartu.Da sam ja na tvome mjestu, ne bih krivo zaokrenuo.118Dvanaest Sheng Chou Yangovih ljudi je dotrčalo do vrata, a među sobom suimali četiri baterijske svjetiljke. - Wei shemme? Cuo ivu!- Mafan! Feng Kuang!- You mao bing!- Weifan!Tuce vrištećih glasova podigao se prema mrtvim reflektorima optužujući svei svakoga počevši od neučinkovitosti pa do izdaje. Vrata su bila zatvorenalancima; nije bilo struje, a telefon nije radio. Stražara nigdje na pomolu.Nekolicina su razgledavala namotani lanac oko brave vrata i izdavalanaređenja drugima. Budući da nitko nije mogao izaći, mudrovali su,počinitelji mora da su na terenu skloništa. - Biao! - viknuo je infiltrator koji je bio lažni uhićenik s D'Anjouom. -Quan bu zai zheli! - vrištao je govoreći drugima da dijele svjetiljke ipretraže parkiralište, okolnu šumu i močvaru iza nje. Lovci su se raširili

s ispruženim rukama pa potrčali preko parkirališta u raznim smjerovima.Stigla su još sedmorica, ali je samo jedan imao baterijsku svjetiljku. Lažniuhićenik ju je zatražio i nastavio objašnjavati situaciju tumačeći da jepotrebno formirati još jednu skupinu za traganje. Suprotstavili su mu seprimjedbama da jedna svjetiljka koju dijele nije dovoljna za pretraživanjeu mraku. Osjećajući se nemoćnim, organizator je izgrmio niz psovki i kletvipripisujući svakome nevjerojatnu tupoglavost, osim sebi. Zaplesani plamenovi baklji bili su sve jasniji kad su se posljednjizavjerenici pojavili iz udoline. Vodila ih je figura Sheng Chou Yanga koji



je koračao velikim koracima dok mu je ceremonijalni mač visio sa strane utoku. Pokazali su mu namotani lanac, a infiltrator ga je upoznao sokolnostima.- Vi ne mislite točno - rekao je Sheng, ogorčen. - Vaš je pristup kriv! Tajlanac nije tu postavio netko od naših ljudi da bi kriminalca ili kriminalcezadržao unutra. Nasuprot tome, tu ga je postavio zločinac ili zločinci da

nas zadrže unutra! - Ali ima previše prepreka... - Proučenih i razmotrenih! - viknuo je Sheng Chou Yang. - Trebam li ponoviti?Ti ljudi su preživjeli. Oni su ostali živi u tom kriminalnom bataljununazvanom Meduza jer su o svemu mislili! Oni su se uspeli preko ograde.- Nemoguće - prosvjedovao je mlađi čovjek. - Gornja cijev i isturenabodljikava žica su elektrificirani, gospodine. Aktivira ih sve što je težeod petnaest kilograma. Tako ptice i životinje ne stradaju od električnestruje.- Onda su pronašli izvor struje i isključili je! 413- Prekidači su unutra i najmanje sedamdeset pet metara od vrata, skriveni

u zemlji. Čak ja ne znam sigurno gdje su. - Pošalji nekoga gore - naredio je Sheng.Podčinjeni je pogledao unaokolo. Sedam metara od njih dvojica su razgovaralatiho i brzo i pitanje je da li je itko od njih čuo uzavreli razgovor.- Ti! - rekao je mladi vođa uperivši prst u čovjeka s lijeve strane. - Gospodine?- Popni se na ogradu!- Da, gospodine! - Podčinjeni je potrčao do ograde i skočio uhvativši serukama za unakrsnu žičanu mrežu, dok se nogama pokušao oduprijeti. Stigaoje do gornje cijevi i krenuo preko namotane bodljikave žice. - Aijaaa!Rasprskavajuća kaskada električnih iskara sa zasljepljujućim modrobi-jelimmunjama elektriciteta. Ukočena tijela, kose i obrva opaljenih do korijena,penjač je pao unazad udarivši o zemlju udarcem teškog ravnog kamena. Mlazovisvjetla su se sjedinili na mjestu događaja. Čovjek je bio mrtav. - Kamion! - vriskao je Sheng. - Ovo je idiotizam! Dovucite kamion i probijtese kroz ogradu! Učinite kao što sam vam rekao! Istog časa! Dvojica su otrčala do parkirališta i za nekoliko sekundi je grmljavinasnažnog motora ispunila noć. Brzine su zavijale dok nije pronađena obratna.Teški kamion je krenuo unatrag. Cijela karoserija mu se strahovito tresladok se kola nisu naglo zaustavila kao da su od olova. Ispražnjene gume suse okretale, a pojavio se i dim od gume koja je gorjela. Sheng Chou Yangje sve to gledao sa sve većom zabrinutošću i bijesom. - Druga! - urlikao je. - Startajte druga! Sva koliko ih ima! Startali sujedna kola za drugima, a svaka bi se nagnula unazad, klepe-

ćući i stenjući, tonući u šljunak; nisu se mogla pokrenuti. U mahnitosti,Sheng je potrčao do vrata, izvukao pištolj i dvaput opalio u namotani lanac.Čovjek zdesna je vrisnuo i uhvatio se za krvavo čelo dok je padao. Shengje podigao lice prema mračnom nebu i zaurlao iskonskim prosvjedom. Potegnuoje svoj ceremonijalni mač i stao neprestano udarati po ulančnoj bravi vrata.To je bila vježba beskorisnosti. Sječivo je puklo. 42028- Tamo je kuća s vrtom, opasana visokim kamenim zidom - rekao je CIA-in



operativni oficir Matthew Richards dok je vozio kola uzbrdo prema VictoriaPeaku.- Prema našim informacijama, tamo sve vrvi od marinaca i neće mi ispastinikakvo prokleto dobro vide li me tamo s tobom.- Ja pretpostavljam da mi ti želiš dugovati još nekoliko dolara - odgovorimu Alex Conklin; nagnuo se i virkao kroz vjetrobran. - O tome se može

pregovarati.- Ja samo ne želim biti upleten, za Kristovo ime! A što se tiče dolara, njihnemam.- Jadni Matt, tužni Matt. Ti sve uzimaš suviše doslovce. - Ja ne znam o čemu ti govoriš. - Ni ja nisam siguran, ali vozi pored kuće kao da voziš dalje na neko drugomjesto. Ja ću ti reći kad ćeš stati i pustiti me da izađem. - Hoćeš? - Pod uvjetima. To su dolari.- Oh, govno.- Nije ih teško uzeti, a možda ih neće ni trebati. Kako sada gledam na stvari,ja ću htjeti ostati na ledu i izvan vidika. Drugim riječima, ja želim čovjeka

koji je unutra. Ja ću te nazvati nekoliko puta dnevno i pitati te da li sujoš na snazi naši dogovori za ručak i večeru ili da li ću te vidjeti na utrciHappy Vallev212...- Ne tamo - prekinuo ga je Richards.- U redu, muzej voštanih figura - bilo što što mi padne na pamet osim trke.Ako ti odgovoriš »ne, ja sam zauzet«, ja ću znati da su mi za petama. Akokažeš »da«, ja ću izaći. ! Srelna dolina; tradicionalna konjska utrka u Hong Kongu. (pp. prev.)

- Ja čak ne znam gdje si ti! Rekao si mi da te pokupim na uglu Gran-villeai Carnarvona.- Moje je mišljenje da ću tvoju jedinicu pozvati da drži pravce ravnima,a odgovornost gdje pripada. Britanci će inzistirati na tome. Oni nenamjeravaju preuzeti solo neuspjeh na sebe ako D.C. zablesavi stvar. Ovosu sada osjetljiva vremena za Brite ovdje pa će oni pokriti svoje kolonijalneguzice.Prošli su pored vrata. Conklin je premjestio pogled i pomno razgledavaoveliki viktorijanski ulaz.- Kunem se, Alex. Ja ne znam o čemu govoriš. - Zasad je to i bolje. Slažeš li se? Ti si moj guru iznutra. - Pakla mi, da. Ja mogu bez marinaca.- Fino. Stani ovdje. Ja ću izaći i prošetati natrag. A ako se to nekog budeticalo, uzeo sam tramvaj do Peaka, taksi odvezao do krive kuće pa sam seuputio do prave adrese koja je samo sto-dvjesto metara niže. Jesi lizadovoljan, Matt?

- Ekstatičan - rekao je operativac namrgodivši se dok je kočio. - Dobro se naspavaj. Dugo je prošlo od Sajgona, a svima nam je potrebnoviše sna kako smo stariji. - Cuo sam da si bio prijatelj čaše. To nije točno, zar ne? - Cuo si ono što si htio čuti - ravnodušno će Conklin. Ovoga je puta, međutim,mogao prekrižiti prste obiju ruku prije nego se nespretno izvukao iz kola. Kratko kucanje i vrata su se širom otvorila. Iznenađen, Havilland jepogledao u Edwarda McAllistera koji je pepeljasta lica brzo ušao u sobu.- Conklin je kod vrata - rekao je državni podtajnik. - Zahtijeva da vas vidi



i kaže da će ovdje ostati cijelu noć ako bude morao. Također je rekao daće, ako zahladi, zapaliti vatru na ulici da se ogrije. - Obogaljen ili ne, on nije izgubio svoje silovite manire - odvratio jeambasador.- Ovo je sasvim neočekivano - nastavio je McAllister masirajući desnusljepoočicu. - Mi nismo pripremljeni za sučeljavanje.

- Čini se da nemamo izbora. To je javna cesta, a u slučaju da nam se susjediuznemire, to je nadležnost kolonijalne vatrogasne uprave.- Zacijelo, on neće... - On zacijelo hoće - provali Havilland. - Neka uđe. Ovo nije samoneočekivano, ovo je izuzetno. On nije imao vremena da sakupi činjenice ilida organizira napad koji bi mu osigurao stratešku prednost. On svojuangažiranost otvoreno izlaže, a uzevši u obzir njegovu prošlost od prikrive-nih do crnih operacija, on to ne čini olako. To je preopasno. On je sam jednomizdao naređenje za postupak »izvan-spasa«. - Možemo pretpostaviti da je u dodiru sa ženom - protestirao je podtajnikusmjerivši se prema telefonu na ambasadorovu stolu. - To mu daje svečinjenice koje su mu potrebne!

- Ne, ne daje. Ona ih nema.- A vi? - upita ga McAllister s rukom na telefonu. - Kako je znao doći kvama?Havilland se kiselo nasmiješio. - Sve što mu je bilo potrebno čuti jest dasam u Hong Kongu. Osim toga, mi smo razgovarali pa sam uvjeren da je on svesložio u cjelinu. - Ali ova kuća? - On nam to nikad neće reći. Conklin je stari poznavalac Dalekog istoka,gospodine podtajniče, a ima kontakte za koje ne možemo pretpostaviti da ihznademo. A nećemo znati što ga dovodi ovamo ako ga ne pustimo da uđe, nijeli tako?- Tako je. - McAllister je podigao slušalicu; odabrao je tri broja. - Oficirstraže?... Pustite gospodina Conklina da uđe do ureda u istočnom krilu...On je sto?... Odmah ga pustite i to ugasite!- Što se dogodilo? - upita ga Havilland kad je podtajnik spustio slušalicu. - Zapalio je vatru s druge strane ulice.Alexander Conklin je došepesao u ukrašenu viktorijansku sobu pošto je jedanoficir zatvorio za njim vrata. Havilland je ustao i pošao oko stola ispruženeruke.- Gospodine Conklin?- Zadržite svoju ruku, gospodine ambasadore. Ne želim se zaraziti. - Vidim. Ljutnja onemogućuje uljudnost? - Ne, ja doista ne želim nešto uhvatiti. Kao što kažu ovdje, vi ste loškumir. Vi nešto nosite. Bolest, ja mislim. - A koja bi to mogla biti?

- Smrt.- Tako melodramatično? No, gospodine Conklin, vi možete bolje od toga. - Ne, ja to mislim. Prije manje od dvadeset minuta vidio sam kako nekogaubijaju, presjekli su je na ulici s četrdeset do pedeset metaka. Ucmekalisu je pred staklenim vratima njezine stambene zgrade, njezina su vozačaubili u kolima - kažem vam da je to mjesto užasno, krv i staklo svuda popločniku... Havillandove su oči bile široko otvorene od šoka, ali je histerični glasMcAllistera zaustavio čovjeka iz CIA-e. - Nju? Ona? Je li to bila žena?



- Žena - odgovorio je Conklin okrenuvši se podtajniku čiju nazočnost dosadnije ni primijetio. - Vi McAllister?-Da.- Ni s vama se ne želim rukovati. Ona je bila upletena u to s vama dvojicom. - Webbova žena je mrtva? - viknuo je podtajnik dok mu je čitavo tijelo biloparalizirano.

- Nije, ali hvala vam za potvrdu.- Dobri Bože! - uzviknuo je dugogodišnji ambasador State Depart-menta išef tajnih operacija iste kuće. - To je bila Staples. Christine Staples!- Dajte čovjeku cigaru što eksplodira213. I opet hvala za drugupotvrdu. Planirate li skoru večeru s kanadskim visokim komesarom? Rado bihbio ondje - tek da gledam uglednog ambasadora Havillanda na poslu. Tako mivražjeg vraga, uvjeren sam da bismo mi tipovi donjeg ranga svašta naučili. - Začepi, ti bogomprokleta budalo! — uzviknuo je Havilland. Vratio se izastola i srušio na stolicu; naslonio se zatvorenih očiju. - To je ono što ne namjeravam učiniti - na to će Conklin stupivši naprijedi udarajući obogaljenom nogom po podu. - Vi ste odgovorni, sir! - Čovjekiz CIA-e se nagnuo stežući rub stola. - Isto kao što ste odgovorni zbog onoga

što se dogodilo Davidu i Marie Webb! Sto vi, jebite se, mislite da ste? Aako vas moj jezik vrijeđa, sir, pogledajte na podrijetlo uvredljive riječi.Dolazi od jednog izraza iz srednjeg vijeka koji znači usaditi sjeme u zemlju,a, na neki način, to je vaša specijalnost! Samo je to u vašem slučajupokvareno sjeme - vi kopate čistu zemlju i pretvarate je u nečistu. Vašesjeme su laži i lukavštine. Ono raste u ljudima pretvarajući ih u ljutitei prestrašene lutke koje plešu kako vi potežete konce u okviru vašegbogomprokletog scenarija! Ja ponavaljam, vi aristokratski kurvin sine, kogkurca mislite da ste vi?Havilland je napola otvorio oči i nagnuo se. Imao je. izraz starca koji želiumrijeti, samo da se liši boli. Ali su te iste oči bile žive hladnim bijesomkoji je vidio ono što drugi nisu. - Da li bi poslužilo vašoj argumentacijikad bih vam rekao da mi je Catherine Staples u biti isto to rekla!- Služi i kompletira je! - Pa ipak, ubili su je zato što je svoje snage sjedinila s našima. To jojse nije sviđalo, ali po njezinu sudu nije bilo alternative.1 Amer. fraza u smislu "neka dođe k sebi", (op. prev.) 424- Druga lutka?- Ne. Ljudsko biće prvorazredna uma i bogato iskustvom, žena koja je shvatilašto je pred nama. Ja oplakujem njezinu smrt - osobito zbog načina njezinesmrti - više nego vi možete sebi predočiti. - Zbog gubitka smrću te žene, sir, ili je to zbog činjenice da se prodrlou vašu svetu operaciju? - Kako se usuđujete? - Havilland, glasa tiha i hladna, ustade sa stolice

i zagleda se u čovjeka iz CIA-e. - Za vas je malo prekasno da moralizirate,gospodine Conklin. Vaši su lapsusi na području lukavštine i etike bilisuviše očiti. Da je bilo po vašem, ne bi bilo Davida Webba, ne bi bilo JasonaBournea. Vi ste ga označili »izvan-spasa«, nitko drugi. Vi ste planiralinjegovo smaknuće i u tome gotovo uspjeli.- Ja sam platio za taj lapsus. Kriste, koliko sam platio!- A vjerujem da još plaćate jer inače sada ne biste bili u Hong Kongu -odgovori ambasador kimajući polako, dok mu je hladnoća napuštala glas. -Spustite svoje topove, gospodine Conklin, pa ću ja učiniti isto. Catherine



Staples je doista razumjela, shvatila, a ako ima ikakvog značenja u njezinojsmrti, pokušajmo ga naći. - Ja nemam ni najbljeđu predodžbu o tome gdje da se počne tražiti. - Bit će vam sve objašnjeno... kao što je bilo i Staplesovoj.- Možda ne bi trebalo da to čujem. - Ja nemam drugog izbora, već da inzistiram da čujete.

- Mislim da niste slušali. U vašu su akciju prodrli! Staplesova je ubijenajer se pretpostavljalo da ona ima informaciju zbog koje ju je trebalolikvidirati. Ukratko, krtica koja je iskrtičala svoj put ovamo gore, vidjelaju je na sastanku ili za sastanka s vama obojicom. Uočena je kanadska veza,izdano je naređenje, a vi ste je pustili da seta bez zaštite! - Bojite li se za svoj život? - upita ga ambasador.- Stalno - odgovorio je čovjek iz CIA-e. - A sada sam zabrinut i za životdruge osobe.- Webbov?Conklin je zastao motreći lice starog diplomata. - Ako je točno ono štovjerujem - rekao je tiho - nema ničeg što ja mogu učiniti za Deltu, a štoon ne bi mogao bolje za samog sebe. Ali ako mu to ne uspije, ja znam što

bi me zamorio da učinim. Da zaštitim Marie. A ja to mogu najbolje borećise protiv vas, a ne slušajući vas. - A kako predlažete borbu protiv mene? - Na jedini način koji znadem. Nisko i vrlo prljavo. Ja ću proširiti glasu svim onim tamnim kutovima Washingtona da ste ovaj put otišli pre-425daleko, da ste izgubili moć i dohvat, a možda ste u svojim godinamaishlapjeli, čak luckasti. Ja imam Marijinu priču. Mo Panovljeva...- Morris Panov? - oprezno ga je prekinuo Havilland. - Webbov psihijatar?- Dobivate drugu cigaretu. I, na kraju svega, moj vlastiti doprinos. Usput,da zdrmam vašu memoriju, ja sam jedini koji je razgovarao s Davidom prijenego je došao ovamo. Sve zajedno, uključujući krvoproliće Sta-plesove,dužnosnika kanadske vanjske službe, to bi bilo zanimljivo štivo -kaoprisegnuto štivo u opreznoj cirkulaciji, dakako. - Tako biste ugrozili sve.- Vaš problem, ne moj. - Ako je tako, onda ja ne bih imao izbora - odgovorio mu je ambasador, opetledenih očiju i riječi. - Kao što ste vi izdali naredbu »izvan--spasa«, biobih prisiljen postupiti na isti način. Vi odavde ne biste otišli živi. - Oh, moj Bože! — prošaptao je McAllister iz drugog dijela sobe. - To bi bilo najblesavije što biste mogli učiniti - odgovorio mu je Conklinčiji je pogled bio čvrsto prikovan za Havillandov. - Vi ne znate što samostavio iza sebe, ni kome sam to dao. Ili, što će biti pušteno u promet akoja u određeno vrijeme ne uspostavim dodir s određenim ljudima i tako dalje.Nemojte me podcjenjivati.

- Mislili smo da ćete se vi uhvatiti takve taktike - sada će diplomat kojise okrenuo od čovjeka iz CIA-e kao da ga napušta, a onda je opet sjeo nasvoje mjesto. - Vi ste još nešto ostavili iza sebe, gospodine Conklin. Kažimoto blago, možda točno, poznato je da ste vi patili od kronične bolesti zvanealkoholizam. U očekivanju vaše skore mirovine, a u znak priznanja iuvažavanja vaših prošlih pothvata, nisu bile poduzete disciplinske mjere,ali vam istodobno nije bila povjerena nikakva odgovornost. Vas su samotrpjeli: nepotrebni mrtvac koji se sprema na pašu, pijanac čiji suparanoidni izljevi bili predmetom razgovora i zabrinutosti njegovih kolega.



Sto bi god moglo izaći na površinu iz bilo kog izvora, bilo bi kategoriziranoi dokazano kao nerazumljivo mrmljanje obogaljenog psihopatskogalkoholičara. - Ambasador se opet naslonio na naslonjač; lakat mu je biooslonjen na ručicu, a dugim prstima desne ruke je dodirivao bradu. - Vastreba žaliti, gospodine Conklin, a ne osuđivati. Logičan slijed događajamožda bi bio dramatiziran vašim samoubojstvom...

- Havillande! - viknuo je McAllister, osupnut.- Mirno sjedite, gospodine podtajniče - rekao je diplomat. - G. Conklini ja znamo odakle dolazimo. Obojica smo ondje bili prije.- Postoji razlika - suprotstavio se Conklin kojemu pogled nije napuštaoHavillandove oči. - Ja nisam nikad uživao u igri. - Vi mislite da ja uživam? - Zazvonio je telefon. Havilland se strelovitonagnuo i zgrabio slušalicu. - Da? - Ambasador je slušao, mrgodio se, zuriou veliki zamračeni prozor. - Ako vas se ne doimam šokiranim, to je zato štoje vijest doprla do mene prije nekoliko minuta... Ne, ne policija, već čovjekkojeg želim da večeras upoznate. Recimo, za dva sata, je li vam todovoljno?... Da, on je jedan od nas. - Havilland je podigao pogled premaConklinu. - Ima među nama onih koji kažu da je on bolji od većine nas, a

usudio bih se reći da to dokazuje i njegova prošlost... Da, to je on... Da,reći ću mu... Što? Sto ste rekli? Diplomat je opet gledao u veliki prozornamrgodivši se opet. - Oni su se brzo pokrili, zar ne? Dva sata, majore.- Haviland je spustio slušalicu s oba lakta na stolu i prekriženih prstiju.Duboko je uzdahnuo, iscrpljeni starac koji skuplja svoje misli, a spremase progovoriti.- Njegovo je ime Lin Wenzu - rekao je Conklin iznenadivši i Havil-landai McAllistera. - On je »krunski CI«, što znači orijentiran na MI-6,vjerojatno Specijalni odjel. On je Kinez, obrazovan u UjedinjenomKraljevstvu, a smatraju ga gotovo najboljim obavještajnim oficirom nateritoriju. Jedino njegov obujam govori protiv njega. Lako ga je opaziti.- Gdje...? - McAllister je zakoraknuo prema čovjeku iz CIA-e.- Ptičica, crvendać - rekao je Conklin.- Crvenoglava strnadica, pretpostavljam - dodao je diplomat.- Zapravo, ništa više - odgovori Alex.- Tko? - Havilland je raširio prste i stavio ruke na stol. - I on zna tkoste vi.- Trebalo bi. On je bio u malom odredu na kowloonškoj stanici. - Rekao mi je da vam čestitam, da vam kažem kako je vaš olimpijac bio bržiod njih. Umakao je.- Vrlo je mudar.- On zna gdje ga može naći, ali neće gubiti vrijeme. - Još mudrije. Gubljenje je gubljenje. Rekao vam je i nešto drugo, a kakosam morao čuti vašu laskavu ocjenu moje prošlosti, da li biste mi htjelireći što je to?

- Onda ćete me slušati? - Ili da me odvedu u lijesu? Ili lijesovima? Gdje je opcija?- Da, sasvim istinito - reče diplomat. - Ja bih morao proći kroza sve to,znate.- Ja vas znadem sada, Herr General.- To je uvredljivo.- I vi ste. Što vam je major rekao? - Teroristički tong214 iz Macaa telefonirao je Novinskoj agenciji Južna Kinai preuzeo odgovornost za ubojstvo. Jedino, rekli su da je žena usput ubijena



jer je vozač bio meta. Kao domorodački član omrznute grane britanske tajnesigurnosti, morao je ustrijeliti jednog od njihovih vođa na obali Wanchaija,prije dva tjedna. Informacija je bila točna. On je bio zaštita koju smododijelili Catherini Staples.- To je laž! - uzviknuo je Conklin. - Ona je bila meta!- Lin kaže da je gubljenje vremena slijediti lažni izvor.

- Onda on zna?- Da su prodrli u ovu našu akciju? - Sto, dovraga, drugo? - upita razdraženi čovjek iz CIA-e.- On je ponosni Zhongguo ren i briljantnog je uma. Ne voli neuspjeh ni nakoji način, osobito sada. Ja ipak mislim da je on počeo lov... Sjedite,gospodine Conklin. Imamo o čemu razgovarati, i moramo. - Ja u ovo ne vjerujem! - sada će McAllister duboko emotivnim reskimšapatom. - Vi govorite o ubojstvima, o metama, o »izvan-spasa«... o lažnomsamoubojstvu - žrtva je ovdje i govori o svojoj smrti — kao da diskutirateo Dow-Jonsu ili o jelovniku u restauraciji. Kakva vrsta ljudi ste vi?- Ja sam vam rekao, gospodine podtajniče - blago će Havilland.

- Ljudi koji rade ono što drugi neće, ne mogu ili ne bi trebali raditi.Nema mistike, nema dijaboličnih sveučilišta gdje smo se oblikovali, nemalude prisile da uništavamo. Mi smo doplovili na ta područja jer je bilopraznina koje je trebalo popuniti, a kandidata je bilo malo. Sve je toprilično slučajno, pretpostavljam. A s ponavljanjem vi shvaćate da imateili nemate želuca za to - jer netko mora. Da li biste se suglasili, gospodineConklin?- Ovo je gubljenje vremena.- Ne, nije - ispravi ga diplomat. - Objasnite to gospodinu McAUi-steru.Vjerujte mi, on je vrijedan i treba nam. Mora nas razumjeti.Conklin je gledao u državnog podtajnika pogledom bez milosti. - Njemu nije potrebno nikakvo moje objašnjenje, on je analitičar. On sveto vidi jasno poput nas, ako ne jasnije. On zna što se događa dolje utunelima, ali to ne želi priznati, a najlakši način udaljavanja sebe jestpraviti se da si šokiran. Čuvaj se licemjerna intelekta u bilo kojoj faziovog posla. Sto daje mozgom, vraća natrag lažnim karanjem. On je đakon ukur-Tajna zločinačka udruženja američkih Kineza, ali i onih u Hong Kongu i Macau.(op. prev.) 215 Američki dnevni indeks burzovnih cijena koji se zasniva naprosječnoj cijeni odabranog broja dionica. (op.prev.) 428veraju koji sakuplja materijal za propovijed koju će napisati kad se vratikući i poigra se sa sobom. - Prije ste bili u pravu - rekao je McAllister skrenuvši prema vratima. -Ovo je gubljenje vremena.

- Edwarde? - Havilland, očito ljutit na obogaljena čovjeka iz CIA-e,suosjećajno je pozvao podtajnika. - Ne možemo uvijek odabrati ljude s kojimaimamo posla, što je očito sada slučaj. - Razumijem - hladno će McAllister. - Prouči svakoga od Linovih ljudi - nastavo je ambasador. - Ne može ih bitiviše od deset ili dvanaest koji znaju bilo što o nama. Pomozi mu. On je tvojprijatelj.- Da, jest - kratko će podtajnik i izađe. -Je li to bilo potrebno? - odsiječe Havilland kad su on i Conklin ostali



sami.- Da, bilo je. Ako me možete uvjeriti da je to što ste učinili bio jediniput - u što sumnjam - ili ako ja ne pronađem opciju koja će omogućiti daMarie i David spase živote, ako ne i razum, tada ću morati raditi s vama.Alternativa izvan-spasa je neprihvatljiva na nekoliko osnova, bazičnoosobnih, ali i zato što dugujem Webbovima. Jesmo li se dosad suglasili?

- Radimo zajedno, ovako ili onako. Šah mat. - S obzirom na pravo stanje, ja želim da taj kurvin sin, McAllister, tajkunić, zna odakle sam ja potekao. On je duboko unutra kao i mi, a bilo bibolje da taj njegov um duboko prokopa po smeću i iziđe sa svimvjerojatnostima i mogućnostima. Ja želim znati koga bismo trebali ubiti -čak i one koji su samo marginalno važni - kako bismo srezali naše gubitkei izbavili Webbove. Ja želim da zna da je jedini način da spasi dušu - daje pokopa s postignućem, s izvršenim zadatkom. Ako ne uspijemo, on ne uspije,on više neće moći držati propovijedi u vjerskim nedjeljnim školama. - Preoštri ste prema njemu. On je analitičar, a ne krvnik. - Gdje vi mislite da se krvnici nadahnjuju? Gdje se mi nadahnjujemo? Od koga?Od paladina kongresnog nadzora?216

- Šah mat, opet. Vi ste dobri kao što i govore da jeste. On je već našaoizlaze. Zato i je ovdje.- Govorite mi, sir - rekao je Conklin. Sjedio je uspravno, ali mu je hromanoga bila pod kutom. - Želim čuti vašu priču. - Najprije žena. Webbova žena. Je li ona u redu? Je li sigurna? - Odgovor na vaše prvo pitanje je tako očit da se pitam kako ste mi postavilitakvo pitanje. Ne, ona nije u redu. Njezinog muža nema, a ona 216 "Kongresni nadzor" je tijelo američkog Kongresa koje bi trebalo dastalno nadzire rad američkih obavještajnih službi, (op. prev.) 429ne zna je li živ ili mrtav. Što se tiče drugog pitanja, da, ona je sigurna.Sa mnom, ne s vama. Ja nas mogu seljakati s mjesta na mjesto i ja znam kakose to ovdje radi. Vi morate ostati ovdje.- Mi smo očajni - moleći će diplomat. - Treba nam!- Osim toga, prodrli su u vašu akciju pa se to ne poklapa. Ne želim je tomeizložiti. - Ova je kuća tvrđava! - Sve što nam treba je jedan pokvareni kuhar u kuhinji. Jedan umobolnik nastubištu. - Conklin, slušajte me! Dobili smo izvještaj kontrole putovnica - sve seuklapa. To je on, mi to znamo, Webb je u Pekingu. Sada! On ne bi otišao danije za metom -jedinom metom. Ako nekako, Bog zna kako, vaš Delta izađe srobom, a njegova žena ne bude na mjestu, on će ubiti jedinu vezu koju moramoimati! Bez nje smo izgubljeni. Svi smo izgubljeni.- Dakle, to je bio scenarij od početka. Reductio ad absurdum. Jason Bourne

lovi Jasona Bournea.- Da. Bolno jednostavno, ali bez sve većih kompliakcija on ne bi pristao.Još bi bio u toj staroj kući u Maineu i virkao bi po svojim znanstvenimpapirima. Mi ne bismo imali našeg lovca. - Vi ste doista kopile - rekao je Conklin, polako, tiho, s određenimdivljenjem u glasu. - A vi ste bili uvjereni da bi on to još mogao učiniti?Još imati posla s ovom vrstom Azije, kao što je to učinio prije mnogo godinakao Delta?- Imao je potpuni liječnički pregled svaka tri mjeseca, to je dio vladina



programa zaštite. On je u izvanrednoj kondiciji - nešto što je u vezi s njegovim opsjednutim trčanjem, kako sam shvatio. - Počnite od početka. - Čovjek iz CIA-e se smjestio na stolici, ugnijez-divšise. - Želim sve čuti korak po korak, jer mislim da su glasine točne. Ja samu društvu majstorskog kopileta. - Jedva, gospodine Conklin - rekao je Havilland. - Svi stenjemo. Ja želim

vaše komentare, dakako. - Dobit ćete ih. Naprijed. - U redu. Počet ću s imenom za koje sam siguran da ćete ga prepoznati. ShengChou Yang. Ima li komentara?- On je oštar pregovarač, a mislim da se ispod njegove dobrostive vanjštinenalazi šipka za čišćenje i punjenje puške. Ipak, on je jedan odnaj-razboritijih ljudi u Pekingu. Trebalo bi da ih je tisuće poput njega. - Kad bi ih bilo, mogućnosti holokausta217 na Dalekom istoku bile bi tisućeputa veće. ' Velika razaranja ili masovno islrebljenje ljudi. (op. prev.)430Lin Wenzu je udario šakom po stolu stresavši devet fotografija pred sobom

dok su pridodani sadržaji njihovih dosjea poskočili s površine. Koji? Kojiod njih? Svaki je bio potvrđen preko Londona, svakome je prošlost provjerenajedanput, dvaput, triput; nije bilo mjesta za pogreške. To nisu bili samodobro školovani Zhongguo ren izabrani birokratskom eliminacijom, većproizvod intenzivnog traženja najmudrijih glava u vladinim organima - a unekoliko slučajeva i izvan vlade - koji bi mogli biti regrutirani za ovu,najosjetljiviju od svih službi. Lin je tvrdio da je već natpis na zidu218- na Velikom zidu, možda - pa bi nadmoćna specijalna obavještajna sila, kojomrukovode ljudi rođeni u koloniji, mogla biti prvom linijom obrane od 1997.,a u slučaju iznenadnog preuzimanja vlasti, prvom linijom smišljenog otpora.Britanci se moraju odreći vodstva na području tajnih obavještajnihoperacija zbog razloga koji su Londonu bili jednako jasni koliko netočni:zapadnjak neće nikad u cijelosti shvatiti posebne suptilnosti orijentalnognačina mišljenja, a ovo nisu vremena za davanje netočnih ili slaboprocijenjenih informacija. London je morao znati - Zapad je morao znati -točno gdje stvari stoje... za dobrobit Hong Konga, za dobro čitavog Dalekogistoka.Nije Lin vjerovao da sve veći broj obavještajaca koji skupljaju informacijeima centralnu ulogu u donošenju političkih odluka; to nije mislio. Ali jeduboko vjerovao da kolonija, ako želi imati Specijalni odjel, mora naćiljude koji će taj posao najbolje obavljati, a to ne obuhvaća veterane, kolikogod izvanredne, europski orijentiranih britanskih tajnih službi. Započetak, svi su bili nalik jedan drugome i nisu se podudarali ni s okolišemni s jezikom. A nakon godina rada i dokazane vrijednosti, Lina Wenzua supozvali u London gdje su ga tri dana pržila trojica ozbiljnih obavještajnih

specijalista za Daleki istok. Međutim, četvrtog dana su se pojavili osmjesiu društvu s preporukama da se majoru dade zapovijed nad hongkonškom postajoms velikim ovlaštenjima. I niz godina iza toga uživao je povjerenje komisije,znao je to. Isto je tako znao da je u jednoj, najvitalnijoj operaciji svogprofesionalnog i ličnog života - doživio neuspjeh. Trideset osam oficiraSpecijalnog odjela bili su pod njegovom zapovijedi, a on je izabrao devet- pažljivo ih je odabrao jednog po jednog da ih bude devet; ta devetoricasu pripadala ovoj izuzetnoj, umobolnoj operaciji. Umobolnoj - dok nije čuoambasadorovo neobično objašnjenje. Ta su devetorica bila najbolja između



trideset osmorice, a svaki je bio sposoban preuzeti zapovijed ako im šefpadne; to je napisao i u njihovim karakteristikama. A nije uspio. Jedan odpažljivo birane devetorice je izdajnik. ' Pisanje na zidu, pismeno na zidu - znak ili znakovi katastrofe koja sepribližava, (op. prev.) Nije imalo svrhe da ponovo prouči dosje. Koje bi god neskladnosti mogao sada

pronaći, dugo bi potrajalo da ih iskopa jer su one - ili ona - izbjegle injegovim iskusnim očima, a i očima onih u Londonu. Nije bilo vremena zazamršene analize, za bolno spora istraživanja života devetorice pojedinaca.Imao je samo jedan izbor. Frontalni napad na svakog čovjeka, a riječ »front«je prirođena njegovu planu. Ako je mogao odigrati ulogu taipana, možeodigrati i ulogu izdajice. Shvaćao je da njegov plan nije bez rizika - rizikakoji ni London, ni Amerikanac, Havilland, ne bi mogli tolerirati. Ako neuspije, Sheng Chou Yang će biti upozoren na tajni rat protiv njega, a njegovebi protumjere mogle biti katastrofalne, ali Lin Wenzu nije naumio neuspjeti. Ako je neuspjeh ispisan na sjevernim vjetrovima, ništa drugo višene bi bilo važno, a najmanje njegov život. Major je posegnuo za slušalicom. Pritisnuo je dugme na konzoli za

radiooperatera kompjutoriziranog komunikacijskog centra MI-6, Specijalniodjel.- Da, gospodine? - javio se glas iz bijele sterilne sobe.- Tko je u Konjicu još na dužnosti? - upita Lin imenujući elitnu jedinicudevetorice koji su mu raportirali, ali nikad objašnjavali. - Dvojica, gospodine. U kolima tri i sedam, ali za nekoliko minuta moguuspostaviti vezu i s drugima. Petorica su se javila - oni su kod kuće - apreostala dvojica su ostavila telefonske brojeve. Jedan je u kinu Pagodado jedanaest i trideset kad će se vratiti u stan, ali do tada se veza s njimmože uspostaviti beeperom.219 Drugi je u Yacht Clubu u Aber-deenu sa ženomi obitelji. Ona je Engleskinja, znate.Lin se tiho nasmijao. - Nema sumnje da će račun za provod britanske obiteljiprikrpiti našem bijedno neprimjerenom budžetu iz Londona. - Je li to moguće, majore? Ako je tako, da li biste me razmotrili za Konjic,ma što to bilo? - Ne budi drzak.- Žao mi je, gospodine... - Šalim se, mladiću. Idućeg tjedna ću te pozvati na finu večeru. Ti izvrsnoradiš i ja se oslanjam na tebe. - Hvala vam, sir!- Hvala je moja.- Da li da kontaktiram s Konjicom i svakome uputim upozorenje?- Možeš kontaktirati s jednim i sa svakim, ali sasvim obratno od upozorenja.Svi su umorni od posla, već nekoliko tjedana nisu imali čisti dan. Kažisvakome, dakako, da želim da mi raportiraju promjene lokacije, ali

219 Mali radioprijamnik koji prima i odašilje samo određeni jednotonskisignal, a obično se nosi na ovratniku, (op. prev.)432ako se drugačije ne izvijesti, sigurni smo za iduća dvadeset četiri sata,a ljudi u vozilima tri i sedam mogu se odvesti kući, ali ne na Teritorijena piće. Kaži im da sam rekao neka se svaki dobro ispava ili neka vrijemeprovedu kako im drago.- Da, sir. Oni će to i te kako cijeniti, sir. - Ja ću tumarati u vozilu četiri. Možda ću ti se javiti. Ostani budan.



- Dakako, majore.- Večera ti stiže, mladiću. - Ako smijem reći, sir - odgovorio je oduševljeni radiooperater - a znamda govorim u ime sviju: ne bismo htjeli raditi ni za koga osim za vas.- Možda dvije večere. Parkiran ispred stambene zgrade u ulici Yun Ping, Lin je podigao mikrofon

iz kućišta ispod komandne ploče. - Radio, ovdje je Konjic nula.- Da, gospodine?- Prebaci me na izvornu telefonsku liniju sa scramblerom. Znat ću da samna scrambleru kad čujem odjek sa svoje strane poziva, je li tako? - Prirodno, gospodine.Linijom je pulsirao slabi odjek tona za biranje. Major je pritisnuo brojeve.Stade zvonjava i javi se ženski glas. -Da?- Gospodina Zhou. Kuai! - rekao je Lin, požurujući riječi i govoreći ženida požuri. - U redu - odgovorila je kantonskim.- Ovdje je Zhou - rekao je muškarac. - Xun su! Xiao Xi! — Lin je govorio grlenim šapatom; bio je to zvuk očajnog

čovjeka koji moli da ga se sasluša. - Sheng! Odmah kontakt! Safir je otišao! - Što? Tko je to? Major je pritisnuo dugme s desne strane mikrofona. Radiooperater se odmahjavio.- Da, Konjic?- Privremeno spajaj s mojom privatnom linijom, također scramblerom, i svepozive prebacuj ovamo. Odmah! To će biti standardna procedura dok ne kažemdrugačije. Razumio? - Da, gospodine - odgovori ukroćeni radiooperater. Zazvonio je mobilni telefon i Lin je uzeo slušalicu, govoreći neusiljeno.- Da? - odgovorio je praveći se da zijeva. - Majore, ovdje je Zhou! Netom me je netko čudan nazvao. Nazvao me nekimuškarac - zvučalo je kao da je u gadnoj stisci i rekao mi da uspo-.433...stavim kontakt s nekim Shengom. Trebalo je da tom Shengu kažem da je Safirotišao. - Safir? - odgovorio je major naglo budan. - Nikome ne govori ništa, Zhou!Prokleta računala - ja ne znam kako se to dogodilo, ali to je bio poziv zamene. To je izvan Konjica. Ponavljam, nikome ništa ne govori! - Razumio, gospodine!Lin je pokrenuo auto i odvezao se nekoliko blokova zapadno do ulice Tanlung.Ponovio je vježbu i opet je poziv došao na njegovu privatnu liniju. - Majore? -Da?- Upravo sam prestao govoriti s tko je zvučao kao da umire! Htio je da... Objašnjenje je bilo isto: učinjena je opasna pogreška, izvan granica

Konjica. Ništa se ne smije ponavljati. Naređenje je shvaćeno. Lin je nazvao još tri broja, svaki put ispred stana ili pansiona osobe kojuje zvao. Svi su odgovori bili negativni; svaki ga je čovjek nazvao nakonnekoliko trenutaka objavljujući mu iznenađujuću vijest, a nitko nijeistrčao do nekog sterilnog javnog telefona. Major je samo jedno zasigurnoznao. Tko je god uljez, taj se neće koristiti svojim kućnim telefonom dauspostavi kontakt. Telefonski računi su bilježili sve nazvane brojeve, asvi su računi bili pod kontrolom računovodstva obavještajne organizacije.To je bio rutinski postupak prevencije protiv kojeg agenti nisu ništa imali.



Veće troškove računa podmirivao je Specijalni odjel kao da su poslovni. Dvojica u vozilima tri i sedam, oslobođena dužnosti, javila su se sjedištunakon petog telefonskog poziva. Jedan je bio u kući svoje djevojke i daoje jasno do znanja da će ostati s njom dvadeset i četiri sata. Molio jeradiooperatera da preuzme »hitne pozive od klijenata« te da svakome tko ganazove kaže da su ga njegovi pretpostavljeni uputili na Antarktik.

Negativno. To nije način nastupa dvostrukog agenta, uključujući i humor.Niti se »odrezao« od posla, niti je otkrio gdje je, niti je rekao riječ oženi s kojom će provesti vrijeme. Drugi je čovjek, ako je moguće, bio jošnega-tivniji. Obavijestio je komunikacijski centar sjedišta da je naraspolaganju za bilo koji i za sve probleme, manje ili veće, vezane ilinevezane za Konjic, čak je voljan odgovarati na telefonske pozive. Njegovaje žena nedavno rodila trojke pa je glasom koji je graničio s panikom, poriječima radiooperatera, povjerio da se više odmara na poslu nego kod kuće.Negativno.Sedmoricu je čuo i sedam je bilo negativnih. Tako su ostala dvojica: čovjeku kinu Pagoda, gdje će ostati još četrdeset minuta, i drugi u Yacht Clubuu Aberdeenu.

434Njegov pokretni telefon je zazujao - naglašeno, kako se činilo, ili je tobila njegova zabrinutost? - Da?- Upravo sam primio poruku za vas, gospodine - rekao je radiovezist.- »Orao Konjicu nula. Hitno odgovorite«. - Hvala ti. - Lin je pogledao na sat na sredini komandne ploče svojih kola.Kasni trideset pet minuta na sastanak s Havillandom i legendarnimobogaljenim agentom iz prohujalih godina, AlexanderomConklinom.- Mladiću? - rekao je major držeći mikrofon pored usana. - Da, gospodine?- Ja nemam vremena za uznemirenog, iako donekle sporednog »Orla«, ali gane želim uvrijediti. On će opet nazvati kad ja ne odgovorim pa želim da muobjasniš kako nisi mogao uspostaviti vezu sa mnom. Dakako, kad to učiniš,odmah ćeš mi prenijeti poruku. - Bit će mi zadovoljstvo, majore. - Oprosti?- »Orao« koji vas je nazvao bio je vrlo neugodan. Vikao je o sastancimakoje je trebalo poštovati kad su potvrđeni i...Lin je slušao zajedljivu kritiku iz druge ruke i učinio mentalnu zabilje-škuda će, ako preživi noć, razgovarati s Edwardom McAUisterom o ponašanju putemtelefona, osobito za vrijeme hitnosti. Šećer donosi blagi izraz, sol jedinogrimase. - Da, da, razumijem, mladiću. Kao što bi naši preci možda rekli,»da Bog da orlov kljun bude uhvaćen u kanalu za izbacivanje«. Učini kakosam ti rekao, a u međuvremenu - za petnaest minuta -probudi našeg čovjeka

u kinu Pagoda. Kad nazove, daj mu moj neubilje-ženi broj i uklopi ga u ovufrekvenciju, i dalje sa scramblerom, dakako.- Razumije se, gospodine.Lin je pojurio istočno ulicom Hennessv pored parka Southorn do Fle-mingagdje je skrenuo na jug u Johnston pa opet istočno u ulicu Burrows do kinaPagoda. Skrenuo je u parkiralište i parkirao na mjesto rezervirano zapomoćnika upravitelja. Stavio je policijsku karticu na vjetrobran, izišaoi potrčao prema ulazu. Pored šaltera je bilo samo nekoliko ljudi koji sučekali ponoćno prikazivanje filma Požuda na Orijentu, što je bio čudan izbor



za agenta u kinu. Ipak, da bi skrenuo pažnju sa sebe, jer je imao još šestminuta, stao je iza trojice ljudi koji su čekali ispred blagajne. Nakondevedeset sekundi platio je i dobio kartu. Ušao je unutra i kartu daobiljeteru pa oči prilagodio mraku i pornografskom filmu na udaljenom platnu.To je bio čudan izbor zabave za čovjeka kojeg je provjeravao, ali se zakleosamom sebi da si neće dozvoliti unaprijed donesene sudove ni balansiranje

jednog osumnjičenog protiv drugog. Međutim, sve je to bilo teško u ovom slučaju. On nije osobito volio čovjekakoji je bio negdje u zamračenom gledalištu i s grozničavo pažljivom publikompromatrao seksualnu gimnastiku drvenih »glumaca«. Istina je da nije voliotog čovjeka; jednostavno je priznao činjenicu da je on bio među najboljimau njegovoj zapovjednoj jedinici. Agent je bio arogantan i neugodan, ali jebio hrabra duša koja je osamnaest mjeseci pripremala bijeg iz Pekinga, asvaki sat proveden u kineskoj prijestolnici prijetio mu je životu. Bio jeoficir u sigurnosnim snagama s pristupom dragocjenim informacijama zaobavještajnu službu. A korak koji je parao srce bila je činjenica da je izasebe ostavio ljubljenu ženu i djevojčicu kad je pobjegao na jug zaštićujućiih nagorjelim i mecima izrešetanim lesom za koji se pobrinuo da bude

prepoznat kao njegov - kineski junak kojega su ustrijelili pa zapalililutajući banditi u nedavnoj poplavi zločina koja je zahvatila zemlju. Majkai kći su bile sigurne i zbrinute zahvaljujući državnoj mirovini, a poputsvih prebjega visokog ranga, i njega su podvrgli najstrožem ispitivanju nebi li ulovili mogućeg petokolonaša. Tu mu je njegova arogancija zapravopomogla. Nije ni pokušavao da se prikaže drugačijim; bio je ono što je bio,a učinio je što je učinio za dobrobit majke Kine. Ili će ga vlasti prihvatitisa svime što može ponuditi ili će posao potražiti na drugome mjestu. Sveje bilo provjereno osim dobrobiti njegove žene i djeteta. O njima nisu povelibrigu na način koji je prebjeg očekivao. Zbog toga joj je bez objašnjenjaslao novac na njezino radno mjesto. Ništa joj se nije moglo reći; da jepostojala i najmanja sumnja da joj je suprug živ, izložili bi je nevoljamazbog informacije koju nije imala. Dubinski profil takva čovjeka nije profildvostrukog agenta, bez obzira na njegov ukus kad su u pitanju filmovi.I tako je ostao čovjek u Aberdeenu, a on je Linu bio donekle zagonetkom.Agent je bio stariji od ostalih, onizak čovjek koji se uvijek besprijekornooblačio, logičar i bivši računovođa koji je radom i ponašanjem izražavaotakvu odanost da ga je Lin gotovo uzdigao do osobe svog povjerenja, ali sepovukao kad je agent zamalo otkrio ono što nije smio otkriti. Možda jeosjećao veću vezanost za tog čovjeka jer mu je bio blizak po godinama...S druge strane, kakav sjajan pokrivač za krticu iz Pekinga. OženjenEngleskinjom, a putem braka postao je član bogatog i društveno poželjnogYacht Cluba. Sve je bilo na mjestu za njega; bio je sam ugled. Linu se činilonevjerojatnim da bi njegov najbliskiji kolega, čovjek koji je nametnuo takavred svom osobnom životu, ali je ipak htio uhititi australskog šakača koji

je osramotio Konjica, mogao biti korumpiran i u službi Sheng Chou Yanga...Ne, nemoguće! Možda bi, pomislio je major, trebalo da se vrati i pomnijeispita komičnog agenta izvan dužnosti koji je htio da se svim klijentima kaže da je na Antarktiku ili prezauzetog oca trojki kojije bio voljan odgovarati na telefonske pozive samo da se otarasi domaćihposlova.Takve spekulacije nisu u redu! Lin Wenzu je zatresao glavom kao da se želilišiti takvih misli. Sad. Ovdje. Koncentriraj se! Svoju naglu odluku dakrene dalje donio je kad je ugledao stubište. Uspeo se stubama do balkona;



prostorija za projiciranje bila je ravno ispred njega. Jednom je pokucaoi ušao jer je težina njegova tijela s lakoćom razbila jeftini tanki lakatna vratima.- Thing zhi! - viknuo je kinooperater; žena mu je sjedila na krilu, a rukamu je bila ispod njezine suknje. Mlada žena je skočila iz gnijezda i okrenulase zidu.

- Krunska policija - objasnio je major pokazujući legitimaciju. - I ja neželim nikakvo zlo nikome od vas, molim vas da mi vjerujete. - Ne bi ni trebalo - pribrao se kinooperater. - Ovo baš nije mjesto zamolitvu.- O tome bi se moglo razgovarati, ali ovo zacijelo nije crkva.- Mi radimo s licencom koju u cijelosti plaćamo - Ja ne postavljam to pitanje, gospodine - prekinuo ga je Lin. - Kruni jejednostavno potrebna usluga, a teško bi se moglo reći da je protiv vašihinteresa ako pomognete.- O čemu se radi? - upita ga čovjek ljutito gledajući kako je žena kli-znulakroz vrata.- Zaustavite film, recimo, trideset sekundi i upalite svjetla. Objavite

publici da je prekid i da ćete traku brzo zalijepiti. Kinooperater se trgnuo. - Film je gotovo završen! Bit će vike! - Koja će trajati dok se ne nastavi film. Učinite to! Projektor se zaustavio, svjetla su upaljena, a preko zvučnika je uslijedilaobavijest. Kinooperater je bio u pravu. Vika i galama zavlada u gledalištuuz pratnju nemirnih ruku i ispružena trećeg prsta. Lin je pogledompretraživao publiku - naprijed i natrag, red po red.Eno njegova čovjeka... Dvojica muškaraca - agent se nagnuo naprijed irazgovarao s nekim koga Lin Wenzu nije nikad vidio. Major je pogledao nasat pa se obratio kinooperateru: - Postoji li dolje javni telefon?- Kad radi, ima ga. Kad nije razbijen.- Da li sada radi?- Ne znam.- Gdje je?- Ispod stubišta. - Hvala vam. Nastavite s filmom za šezdeset sekundi. 43614....437.- Rekli ste trideset!- Promijenio sam mišljenje. A vi uživate privilegije dobrog posla zato jerimat licencu, je li tako?- Oni dolje su životinje! - Stavite stolicu na vrata - rekao je Lin izlazeći. - Pukla je brava.U predvorju ispod stubišta, major je prošao pored javnog telefona. Ne

zaustavivši se, trgnuo je spiralnu žicu iz kutije pa izišao iz kina. Pošaoje prema kolima, ali se zaustavio vidjevši telefonsku govornicu preko ulice.Potrčao je i pročitao broj zapamtivši ga istog časa pa opet potrčao do kola.Sjeo je i pogledao na sat; u stražnjoj vožnji je izišao na ulicu i parkiraostotinjak metara od pročelja kina zauzevši dva mjesta poprijeko. Ugasio jesvjetla i gledao na ulaz u kino.Prebjeg iz Pekinga pojavio se za minutu i trideset sekundi gledajućinajprije desno pa lijevo, očito uzbuđen. Zatim se zagledao ispred sebe vidjevši što je htio vidjeti, što je Lin očekivao da će ugledati jer telefon



u kinu nije bio u radnom stanju. Bila je to telefonska govornica s drugestrane ulice. Lin je nazvao dok je njegov podčinjeni potrčao do telefonai obreo se u plastičnoj školjci. Telefon je zazvonio prije nego je čovjekubacio kovanice.- Xun su! Xiao Xi! - Lin je kašljao šapćući. - Znao sam da ćeš pronaći telefon!Sheng! Odmah uspostavi vezu! Safir je otišao! - Odmaknuo je mikrofon, ali

je lijevu ruku zadržao na aparatu. Očekivao je agentov poziv na svojojprivatnoj liniji.Nije ga dočekao. Okrenuo se i pogledao na otvorenu plastičnu školjku javnogtelefona preko ulice. Agent je nazvao drugi broj, ali prebjeg nije s njimrazgovarao. Nije bilo potrebe da se vozi u Aberdeen.Major je tiho izišao iz kola i prešao preko ulice sklonivši se u sjeni, aonda je polako krenuo prema javnom telefonu. Držao se razmjerno tamnijegdijela ulice i išao polako nastojeći privući što manje pažnje na svoj obujampsujući, kao što je često činio, gene koji su proizveli tijelo takvihrazmjera. I dalje u sjeni, prilazio je sve bliže telefonu. Prebjeg je bioudaljen dva i pol metra. Leđima je bio okrenut Linu, a govorio je uzbuđeno,raz-draženost u svakoj rečenici.

- Tko je Safir? Zašto ovaj telefon? Zašto bi mene potražio?... Ne, rekaosam ti, poslužio se imenom vođe!... Da, tako je, njegovo ime! Bez koda, bezsimbola! To je umobolno!Lin Wenzu je čuo sve što je trebao čuti. Izvukao je svoj službeni auto-matiki brzo izišao iz tame. - Pukla je traka i upalili su svjetlo! Moj kontakt i ja smo...- Spusti slušalicu! - naredio mu je major.438Prebjeg se okrenuo. - Vi! - viknuo je.Lin je navalio na čovjeka; njegovo golemo tijelo odgurnulo je prebjega uplastičnu školjku dok je zgrabio slušalicu i tresnuo je u aparat. - Dosta!-zagrmio je.Odjednom je osjetio kako mu je ledena vrućina sječiva ušla u abdomen. Prebjegse sagnuo, s nožem u lijevoj ruci, a Lin je pritisnuo obarač. Zvuk eksplozijeispunio je mirnu ulicu. Izdajica se srušio na pločnik; vrat je bio rastrganmetkom, a krv koja je oblila odijelo brzo se nakupljala na pločniku. - Ni made! - vrisnuo je glas s majorove lijeve strane psujući ga. Bio jeto drugi čovjek, kontakt koji je u kinu razgovarao s prebjegom. Podigao jepištolj i opalio kad se major zanio svojim okrvavljenim torzom i udario njimeu čovjeka snagom zida. Raspršio se meso na gornjoj desnoj strani Linovihprsiju, ali je ubojica poremetio ravnotežu. Major je ispalio svoj automatik;čovjek je pao uhvativši se za oko. Bio je mrtav. Preko ulice završio je pornografski film i publika se razlijevala po ulici,mrzovoljna, bijesna, nezahvalna. A teško ranjeni Lin je s ostatkom svojegoleme snage uzeo tijela urotnika, napola ih noseći, napola vukući do svojih

kola. Jedan dio publike iz Pagode gledao ga je zacakljenim ilinezainteresiranim pogledima. Ono što su vidjeli gola je realnost s kojomse nisu mogli boriti, niti su je mogli shvatiti. Događaj je bio izvan uskihgranica njihove mašte. Alex Conklin je ustao i čudno, bučno othramao do velikog zamračenog prozora. - Što dovraga želite da vam kažem? - upitao je okrenuvši se i gledajući uambasadora.- Da sam s obzirom na okolnosti pošao jedinim putem koji mi je bio otvoren,jedinim koji će nanovo regrutirati Jasona Bournea. - Havilland je podigao



ruku. - Prije vašeg odgovora, trebalo bi da vam iskreno kažem da se CatherineStaples nije slagala sa mnom. Smatrala je da sam se morao izravno obratitiDavidu Webbu. On je, nakon svega, znanstvenik koji poznaje i proučava Dalekiistok, stručnjak koji bi razumio uloge i tragediju koja bi mogla uslijediti. - Bila je bedasta - na to će Alex. - Rekao bi vam da se iščistite. - Hvala vam na tome. - Diplomat je kimnuo glavom.

- Samo malo - odmah je nastavio Conklin. - On bi vam to rekao ne zato štobi mislio da se varate u svemu tome, već zato što bi mislio da on to ne možeučiniti. Ono što ste učinili uzevši Marie od njega - svodi se na ovo: vraćatega natrag da bude netko koga je htio zaboraviti.439-Oh?- Vi ste uistinu kurvin sin, kurvin sine.Odjednom su zavrištale sirene odzvanjajući golemom kućom dok su se na svimstranama zajapurili reflektori. Pucnjevi iz vatrena oružja popratili suzvukove razmrskana metala i škripu automobilskih guma. Ambasador i čovjekiz CIA-e su se bacili na pod. Za nekoliko sekundi je sve bilo gotovo. Obojicasu ustala, a vrata su se širom otvorila. U odjeći natopljenoj krvlju na

prsima i želucu, u sobu je doteturao Lin Wenzu noseći dva mrtva tijela podrukama.- Evo vašeg izdajice, gospodine - rekao je major bacivši oba lesa. - Ikolega. S ovom dvojicom vjerujem da smo Konjica prerezali od Shenga...Wenzuove oči su se zavrtjele i vrtjele dok nisu pobijelile. Razjapio je ustai srušio se. - Pozovite ambulantna kola! — viknuo je Havilland ljudima koji su seokupili pred vratima.- Dajte zavoje, traku, ručnike, antiseptike - za Kristovo ime, sve štomožete naći! - vikao je Conklin, šepajući, žureći se do Kineza koji je ležaona podu. - Zaustavite bogomprokleto krvarenje!44029Bourne je sjedio u jurećim sjenama stražnjeg sjedišta; isprekidano svjetlomjesečine stvaralo je u automobilu kratke eksplozije svjetla i mraka.Prilikom naglih, neredovnih i neočekivanih trenutaka nagnuo bi se naprijedi cijev pištolja pritisnuo u zatvorenikov vrat. - Pokušaj sići s ceste iimat ćeš metak u glavi. Da li me razumiješ? A uvijek bi čuo isti odgovor ili varijaciju tog odgovora s odrezanimbritanskim akcentom. - Ja nisam budala. Vi ste iza mene i imate oružje, aja vas ne vidim.Jason je istrgao vozačevo ogledalo iz potpornja i u ruci s lakoćom slomioklin.- Onda sam ja tvoje oči odostraga, upamti to. Osim toga sam kraj tvog života. - Razumio - bivši oficir kraljevskih komandosa jednolično je ponovio tu

riječ. S mapom raširenom na koljenima, Bourne je u lijevoj ruci imao bate-rijskusvjetiljku, a u desnoj automatik. Proučavao je putove koji vode na jug. Nakonsvakih pola sata vožnje i praćenja točaka označenih u karti, Jason je znaoda mu je vrijeme neprijatelj. Iako je ubojičina desna ruka bila djelotvornoimobilizirana, Bourne je znao da se ne može mjeriti s mlađim, snažnijimčovjekom na vrhuncu snage. Koncentrirano nasilje protekla tri dana uzeloje svoj obol fizički, mentalno i - htio on to priznati ili ne -emotivno idok to Jason Bourne nije morao priznati, David Webb je to objavljivao svakom



žilicom svog emotivnog bića. Profesora treba držati na uzdi, duboko unutra,prigušena glasa.Ostavi me na miru! Ti si mi bezvrijedan!Svako malo Jason bi osjetio mrtvu težinu kapaka koji mu zatvaraju oči.Strelovito bi ih otvorio, a onda bi grubo uhvatio neki dio tijela i bolnoga uštipnuo, osobito s unutrašnje strane bedra, ili bi nokte zabio u usne.

Bol bi otjerala iscrpljenost. Bio je svjestan svog položaja - samosamoubilačka 441budala ne bi bila toga svjesna - a nije bilo vremena ili mjesta da stanjepoboljša aksiomom koji je ukrao od Meduzina Echa... hrabri Echo... nemavremena za odmaranje, nema mjesta za to.I dok je prihvaćao svoju ocjenu sebe i svog položaja, morao je prihvatitii ocjenu o svom zarobljeniku. Ubojica je bio sasvim budan; njegova se budnostvidjela u vještini za volanom jer je Jason zahtijevao brzinu po čudnim inepoznatim putevima. Ona je bila i u njegovoj stalno pokretnoj glavi, a bilamu je i u očima kad god bi ih Bourne pogledao, a vidio bi ih često, kad godbi rekao ubojici da uspori i pazi na odvojke ceste slijeva ili zdesna.

Samozvanac bi se okrenuo na sjedištu - pogled na tako poznate crte uvijekbi šokirao Jasona - i pitao je li cesta ispred njega baš ona koju žele njegove»oči«. Pitanja su bila nevažna; bivši komandos je stalno proučavao fizičkoi mentalno stanje svog uzničara. Bio je iskusan i uvježban krvnik,smrtonosni stroj koji je znalo da mu život ovisi o prednosti koju bi stekaonad neprijateljem. Sjedio je, promatrao nadajući se trenutku kad će seprotivnikovi kapci zatvoriti na koji trenutak ili će mu oružje ispasti izruke ili će neprijatelj za trenutak nasloniti glavu na naslon sjedišta. Tosu bili znakovi koje je očekivao, propusti koje bi mogao kapitalizirati danasilno izmijeni okolnosti. Bourneova je obrana, prema tome, ovisila osvijesti, o njegovim neočekivanim postupcima, kako bi psihološka ravnotežaostala njemu u prilog. Koliko će to potrajati - koliko će on potrajati? Vrijeme je bilo neprijatelj, a ubojica pred njim sekundarni problem. Uprošlosti - toj nejasno zapamćenoj prošlosti - imao je posla s drugimubojicama, manipulirao je s njima jer su to bila ljudska bića podložnalukav-štinama njegove mašte. Kriste, do toga je došlo! Tako jednostavno,tako logično - a on je tako umoran... Njegova svijest. Ništa drugo nijeostalo! Mora stalno razmišljati, stalno poticati maštu i navesti je dadjeluje. Ravnoteža, ravnoteža! Mora je održati na svojoj strani! Misli.Djeluj. Čini neočekivano! Skinuo je prigušivač s pištolja i uperio ga u zatvoreni desni prozor. Povukaoje obarač. Eksplozija od koje su zaigrali bubnjići odjeknula je zatvorenimautomobilom. Staklo se razmrskalo, a u kola je prodro noćni zrak. - Zašto je to bilo, dovraga? - viknuo je samozvanac-ubojica zgrabivši volanjoš jače nakon što mu je gotovo ispao iz ruke.

- Da bih te naučio o ravnoteži - odgovorio je Jason. - Trebalo bi da shvatišda sam ja neuravnotežen. Idući pucanj bi ti mogao odvaliti glavu. - Vi ste jebeni luđak, eto što ste vi! - Drago mi je da si to shvatio.Mapa. Jedna od civiliziranih stvari u vezi s cestovnom kartom NRK - a u skladus kvalitetom kineskih vozila - su zvjezdice koje označavaju garaže koje suotvorene dvadeset i četiri sata duž glavnih prometnih pravaca. Dovoljno jezamisliti kakav bi metež nastao na cesti kad ne bi bilo takvih garaža, avojnim i javnim vozilima treba osigurati popravke; to je bila sretna



okolnost za Bournea.- Oko četiri milje ispred nas je benzinska crpka - rekao je ubojici -JasonuBourneu, sjetio se. - Stani i napuni rezervoar, ali nemoj reći ni riječi- što bi bilo glupo i pokušati jer ti očito ne znaš jezik. Moraš upamtitinekoliko bijednih riječi koje su ti potrebne. - Vi govorite kineski?

- Zato sam ja original, a ti lažna kopija. - Možete si to zadržati, gospodine Originalu! Jason je opet ispalio metak koji je raznio preostalo staklo. - Imitacija!-viknuo je podigavši glas iznad zvuka vjetra. - Upamti to.Vrijeme je neprijatelj.U mislima je izvršio inventuru svoje situacije. Novac mu je bio primarnommunicijom Imao je više novca nego bi stotinu Kineza moglo zaraditi za stogodina, ali sam novac nije odgovor. Samo vrijeme je odgovor. Ako nešto tolikoželjno mora iznijeti s golemog prostranstva Kine, to treba biti zrakom, ane kopnom. Toliko ne bi izdržao. Opet je proučavao kartu. Uzelo bi mutrinaest do petnaest sati da stigne do Šangaja - ako kola izdrže i ako onizdrži i ako se oni provuku kroz provincijska središta jer je znao da će

biti objavljena uzbuna zbog jednog ili dvojice zapadnjaka koji pokušavajuproći. Uhvatili bi ga - njih bi uhvatili. A ako i stignu do Šangaja, kojiima aerodrom bez stroge kontrole, koliko bi komplikacija moglo nastati?Postoji jedna opcija - uvijek ima opcija. To je ludo i nečuveno, ali jedinošto mu je preostalo. Vrijeme je neprijatelj. Učini to. Nema drugog izbora. Zaokružio je mali znak pored grada Jinana. Aerodrom. Zora. Posvuda vlaga. Zemlja, visoka trava i metalna ograda blistali su odjutarnje rose. Iza ograde, u daljini, nalazila se jedna jedinapoletno--sletna staza, blistava crna pruga koja je presijecala niskopokošeno polje, poluzeleno od jutarnje vlage, polusmeđe od snagejučerašnjeg sunca koje je pržilo. Limuzina shangai bila je daleko odaerodromske ceste, što je bilo moguće dalje, opet skrivena lišćem.Samozvanac je opet bio imobili-ziran, sada palcima. Pritisnuvši mu pištolju desnu sljepoočicu, Jason je naredio ubojici da od žice na koturima vežedvostruki klizni uzao na svakom.443palcu, a onda je dva kraja žice jako zategao oko ubojičinih zglavaka. Kaošto je komandos otkrio, pri najmanjem pritisku, kao što je okretanje irazdvajanje ruku, žica zadire sve dublje u meso. - Kad bih bio na tvome mjestu - upozorio ga je Boume - bio bih oprezan.Možeš li sebi predočiti kako bi ti bilo bez palčeva? Ili da su ti glavniisječeni. - Jebeni tehničar. - Vjeruj u to.

Svjetlo se upalilo u jednokatnoj kući preko aerodroma koja je na pročeljuimala niz malih prozora. To je neka vrsta barake, jednostavne arhitekture,ali funkcinalna. Zatim su se upalila druga svjetla - gole žarulje, više sjajnego svjetlo. Baraka, vojarna. Jason je razvezao omot s odjećom, posla-gaoodjevne predmete na travu i odijelio ih. Tu je bila velika mao-jakna, parzgužvanih glača velikog broja te kapa sa štitnikom koja se standardno nosis tom odjećom. Stavio je kapu i jaknu koju je zakopčao iznad džempera, aonda je ustao i preko svojih hlača navukao druge, velike. Učvrstio ih jes opasačem od mrežaste tkanine. Poravnao je sumornu nezgrapnu jaknu preko



hlača i okrenuo se ubojici koji ga je gledao s iznenađenjem i znatiželjom. - Priđi ogradi - rekao je Jason, sagnuo se i nešto potražio u torbi. - Spustise na koljena i nasloni se na ogradu - nastavio je izvukavši metar i poldugi tanki najlonski konopac. - Pritisni lice u vezove. Oči naprijed!Požuri! Ubojica je učinio kako mu je rečeno. Vezane ruke su nespretno i bolno stajale

pred njim između tijela i ograde, a glavu je pritisnuo u žičanu ogradu.Bourne mu je brzo prišao i provukao konopac s desne strane ubo-jičina vrata.Gurnuvši prste kroz otvorene kvadrate ograde, provukao je uže prekokomandosova lica pa ga povukao natrag. Čvrsto ga je povukao i zauzlao nadonjem dijelu ubojičine lubanje. Radio je tako brzo i tako neočekivano daje bivši oficir jedva mogao izgovoriti riječi prije nego je shvatio što sedogađa: - Sto vi to... oh, Kriste!- Kao što je onaj manijak rekao D'Anjouu prije nego mu je zario mač u glavu,ti nigdje ne ideš, majore. - Vi ćete me ovdje ostaviti? - upita ga ubojica ošamućen od čuđenja. - Ne budi glup. Mi smo u prijateljskom sistemu. Gdje idem ja, ideš i ti.Zapravo, ti ideš prvi.

- Kamo?- Kroz ogradu - rekao je Jason i iz torbe izvukao rezač za žicu. Stao jerezati šablonu oko ubojičina torza i s olakšanjem opazio da je žica ogradeznatno slabija i tanja od one u skloništu za ptice. Završivši izrez, Bourneje444otkoraknuo, podigao desnu nogu i stavio je između samozvanečvih lopatica.Pritisnuo je. Ubojica i ograda srušili su se na travu s druge strane. - Isuse! - vrisnuo je komandos osjećajući bol. - Jebeno smiješno, zar ne? - Ne osjećam se ni najmanje zabavno - odgovorio je Jason. - Svaki pokretkoji učinim vrlo je neveseo, vrlo ozbiljan. Ustani i budi tiši. - Za Kristovo ime, ja sam vezan za ovu jebenu ogradu!- Slobodna je. Ustani i okreni se. - Ubojica je nezgrapno i teturavo staona noge. Bourne je pregledao svoje djelo; pogled na obris žičane mrežeprivezane za gornji dio ubojičina tijela, a činilo se da žicu drži na mjestuistureni nos, uistinu je otkrio smiješan prizor. Ali razlog zašto je žicaovdje nije bio ni najmanje smiješan. Samo ubojica koji je siguran isprednjegovih očiju znači otklanjanje rizika. Jason nije mogao nadzirati ono štonije mogao vidjeti, a što nije mogao vidjeti moglo ga je stajati života...Sto je mnogo važnije, života žene Davida Webba. Ne prilazi mi! Ne uplićise! Suviše smo blizu! Bourne je potegnuo omču i oslobodio je pa je jedan kraj držao u ruci. Ogradaje pala, a prije nego se ubojica mogao prilagoditi, Jason je naglo povukaokonopac oko komandosove glave podigavši ga toliko da je zatvorio ubojičinausta. Stegao ga je jače, jače, tako da se ubojičina vilica otvorila i postala

razjapljenom crnom rupom okruženom granicama bijelih zubi. Meso mu sezgužvalo, a iz grla su mu dopirali nejasni glasovi i škrta mrmljanja. - Zaslugu za ovo ne pripisujem sebi, majore - rekao je Bourne, zau-zlavšitanki najlonski konopac; ostavio je slobodnim samo osamdesetak centimetara.- Gledao sam D'Anjoua i druge. Nisu mogli govoriti, gušili su se u svojimizbljuvcima. I ti si ih vidio i cerekao se. Kako je to, majore?... Oh,zaboravio sam, ne možeš govoriti, zar ne? - Gurnuo je ubojicu naprijed, azatim ga uhvatio za rame i skrenuo ga ulijevo. - Zaobići ćemo kraj piste.Kreni!



Dok su zaobilazili travu aerodroma držeći se u tami rubova, Jason jeproučavao relativno primitivan aerodrom. Iza baraka bila je mala okruglazgrada s mnogo stakla, ali nije bilo nikakva svjetla osim jednog sjaja umaloj četvrtastoj strukturi na sredini krova. Zgrada je bila Jinanovterminal, pomisli Bourne, jedva osvijetljena četvorina na vrhu kontrolnogtornja. Lijevo od baraka, najmanje šezdesetak metara prema zapadu, bio je

tamni, otvoreni hangar za održavanja visokog krova. Velike ljestve nakotačima pored širokih vrata odražavale su jutarnje svjetlo. Očito je datu nije bilo ljudi jer su svi još u vojarni. Na južnom krugu polja, s obijustrana staze i jedva uočljivi, bili su avioni, pet aviona s propelerima,ali nijedan nije iza-445zivao poštovanje. Jinanski aerodrom je drugorazredni, čak trećerazredniaerodrom kojemu sada nesumnjivo podižu klasu zahvaljujući i stranomulaganju, ali koji je još daleko od međunarodnog statusa. Pa ipak, zračnikoridori su zračni kanali i nisu podložni kozmetičkim ili tehnološkimhirovima aerodroma. Jednostavno treba ući u jedan od tih kanala i držatikurs leta. Nebo ne priznaje granice, za razliku od ljudi na zemlji i

zemaljskih strojeva. Združeni postaju novi problem. - Idemo u hangar - prošaptao je Jason zgrabivši komandosa za rame. - Upamti, budeš li izazivao ikakvu buku, neće trebati da te ja ubijem - oniće to učiniti. A ja ću imati priliku da se izbavim opasnosti jer ćeš mi jeti dati. Ne sumnjaj u to. Sagni se!Trideset metara od njih stražar je izišao iz šuplje građevine s puškom prekoramena; raširio je ruke i duboko zijevnuo. Bourne je znao da je to trenutakda nastupi; bolji se nije mogao očekivati. Ubojica je ležao ničice s rukamazavezanima žicom ispod sebe i razjapljenim ustima pritisnutima u zemlju.Dohvatio je slobodni dio konopca, zgrabio ubojicu za kosu i potegnuo muglavu, a onda je konopac dvaput obavio oko ubojičina vrata. - Pokreneš li se, ugusit ćeš se - prošaptao je Bourne i ustao. Tiho je otrčao do zida hangara pa se brzo približio rubu i virnuo preko ruba.Stražar se jedva micao. Jason je odmah shvatio razlog - čovjek je urinirao.Sasvim prirodno i sasvim na mjestu. Bourne je odstupio od zgrade, zabio desnunogu u travu pa pojurio naprijed; oružje mu je bila ukočena desna ruka istopalo lijeve noge koje je našlo put do baze stražareve lubanje. Čovjekse srušio, onesviješten. Jason ga je povukao do kuta hangara, a zatim prekotrave do mjesta gdje je ubojica ležao nepokretan, u strahu da se makne. - Učiš, majore - rekao je Bourne; opet je dohvatio komandosovu kosu.Činjenica da konopac s omčom ne bi mogao ugušiti samozvanca, kao što to nebi moglo ni olabavjelo uže za sušenje rublja stavljeno oko nečijeg vrata,govorilo je nešto Delti. Njegov zarobljenik ne zna geometrijski misliti.Stresovi nisu snažna točka ubojičine mašte, jedino izgovorene prijetnjesmrću. To je nešto što treba imati na umu. - Ustani - naredio mu je Jason.

Ubojica je to učinio; razjapljena su mu usta gutala zrak, a oči bileispunjene mržnjom. - Sjeti se Echa - podsjetio ga je Bourne čije su očivratile prezir.- Ispričavam se, mislim na D'Anjoua. Na čovjeka koji ti je vratio život-neki život, u svakom slučaju, onaj koji ti se dopao. Tvoj Pygmalion, staromomče! A sada me slušaj i dobro me slušaj. Da li bi htio da ti maknem uže? - Auggh! - zaroktao je ubojica kimajući glavom dok mu se pogled iz mržnjepretvorio u molbu.- I da ti palčeve oslobodim?



- Auggh, auggh!- Ti nisi gerila, ti si gorila - rekao je Jason izvukavši automatik. - Alikao što smo običavali govoriti u starim danima - prije tvog vremena, momče220- postoje »uvjeti«. Vidiš: ili ćemo nas dvojica izaći odavde živi ilinestajemo, a naši smrtni ostaci će se naći na kineskom ognju, nema prošlosti,nema sadašnjosti - zacijelo nema retrospektive u pogledu našeg

zadivljujućeg doprinosa društvu... Vidim, dosađujem ti. Žao mi je, zaboravina sve.- Auggh!- Okay, ako inzistiraš. Prirodno, ja ti ne namjeravam dati oružje, a akoopazim da ga nastojiš dohvatiti, ti si mrtav. Budeš li se ponašao kako treba,mogli bismo - samo mogli - pobjeći. Ono što ti uistinu govorim, gospodineBourne, jest da ti tvoj ovdašnji klijent, ma tko to bio, ne može dozvolitida živiš, kao ni meni. Razumio? Shvatio? Capisce?221 - Auggh!- Još nešto - dodao je Jason navlačeći uže koje je visilo preko komandosovaramena. - Ovo je najlon ili poliuretan ili kako god to još zovu. Kad gori,nabubri kao spužva, a nema načina da ga razvežeš. Bit će ti privezan na tvoja

oba gležnja, a oba uzla zauzlana kao da su u cementu. Širina koraka bit ćeti više od metra - samo zato što sam tehničar. Da li sam jasan? Ubojica je kimnuo, a Bourne je istodobno skočio nadesno i udario nogom ustražnji dio komandosovih koljena, što je ovog bacilo na zemlju; palci sumu krvarili. Jason je kleknuo. Lijevom rukom je držao pištolj na ubojičinimustima, dok je prstima desne ruke odvezivao klizni uzao oko komandosoveglave.- Kriste Svemogući! - vrisnuo je ubojica kad je palo uže. - Drago mi je da si religiozno orijentiran - rekao je Bourne spustivšioružje. Brzo je nabacio uže oko ubojičina gležanja oblikujući četvrtastiuzao na svakom zglobu; upaljačem je spario krajeve. - Možda će ti trebati.- Uzeo je pištolj i naslonio ga na ubojičino čelo. Odmotao je žicu okozatvorenikovih zglavaka. - Skini ostalo - naredio mu je. - Budi oprezan spalcima, povrijeđeni su ti. - Ni desna ruka mi nije komad kolača! - odgovorio je Englez, boreći se skliznim uzlovima. Oslobodivši ruke, ubojica ih je stresao, a zatim isisaokrv s rana. - Imate li svoju čarobnu kutiju, gospodine Bourne? - upitao je.220 Jason se ruga ubojici, Britancu, oslovljavajući ga na britanski načins chap (momak, prijan). (op. prev.)221 Razumije? (tal.); (op. prev.)446,*..,.447- Uvijek je na udaljenosti ruke, gospodine Bourne - odgovorio je Jason.- Sto ti treba?

- Zavoj. Prsti krvare. To se zove sila teže. - Dobro si školovan. - Bourne je uhvatio torbu iza sebe, povukao je i spustioispred komandosa ciljajući pištoljem u ubojičinu glavu. - Popipaj. To jekotur blizu vrha.- Našao sam ga - rekao je ubojica. Uzeo je zavoj i brzo ga omotao oko palčeva.- Ovako učiniti bilo kome je prljavo jebena stvar - dodao je kad je završio. - Sjeti se D'Anjoua - mirno će Jason. - On je htio umrijeti, za ime Krista! Što je, dovraga, trebalo da ja učinim? - Ništa. Jer si ništa.



- Ako je tako, dakle, to me nekako stavlja na vašu razinu, svece, zar ne?On me načinio po vama! - Nisi talentiran - primijeti Jason Bourne. - Manjkav si. Ti ne znaš mislitigeometrijski.- Sto to znači? - Pozabavi se time. - Delta je ustao. - Ustani! - naredio mu je.

- Kažite mi - sada će ubojica, odgurnuvši se od zemlje. Zagledao se u cijevkoja mu je prijetila glavi. - Zašto mene? Zašto ste uopće izišli iz posla? - Zato jer nikad nisam bio u njemu.Odjednom reflektori - jedan za drugim - stadoše osvjetljavati polje, a žutasvjetla piste izbila su sjajem cijelom dužinom poletno-sletne staze. Ljudisu istrčali iz baraka; jedan dio se uputio prema hangaru, a drugi su pošliiza zgrada, gdje su iznenada zagrmjeli motori nevidljivih vozila. Upaljenasu i svjetla terminala; aktivnost na sve strane.- Skini njegovu jaknu i kapu - naredio mu je Bourne pokazujući pištoljemna onesviještenog stražara. - Stavi ih na sebe.- Neće mi biti prikladni! - Možeš ih dotjerati u Saville Rowu. Kreni!

Samozvanac je učinio kako mu je kazano; desna ruka mu je bila takvimproblemom da mu je Jason morao pridržati rukav. Dok je Bourne gurkaokomandosa pištoljem, obojica su potrčala do zida hangara, a onda se opreznouputili prema kraju zgrade.- Da li se slažemo? - upitao je Bourne šapćući, gledajući u lice koje jetoliko nalik njegovu licu prije više godina. - Izlazimo ili umiremo?- Razumio - odgovorio je komandos. - Ono vrišteće kopile s krvavim ukrašenimmačem je jebeni luđak. Ja želim van! 448- Takvo ti reagiranje nije bilo na licu.- Da je bilo, manijak bi se okrenuo na mene!- Tko je on?- Nikad čuo ime. Jedino niz veza da se dopre do njega. Prva je bio čovjeku garnizonu Guangdong, zvao se Soo Jiang...- Čuo sam ime. Zovu ga - Svinja.- Vjerojatno je točno, ne znam. - A onda, druga veza?- Ostavlja se broj na stolu pet u casinu u...- Kam Pek, Macao - prekinu ga Jason. - Što onda? - Ja nazivam broj i govorim francuski. Taj Soo Jiang je jedan od nekolicinekoji govore taj jezik. On određuje vrijeme sastanka; uvijek je isto mjesto.Idem preko granice do polja u brdima gdje dolazi helikopter, a netko mi dajeime mete. I pola novca za ubojstvo... Gledajte! Dolazi! Okružuje radispuštanja. - Moj je pištolj na tvojoj glavi.

- Razumio.- Da li tvoja obuka uključuje i letenje u jednoj od tih stvari? - Ne. Samo iskakanje iz njih.- To nam neće učiniti nikakvo dobro. Avion sa žmirkavim svjetlima na krilima spuštao se sa sve svjetlijeg nebaprema sletnoj stazi. Avion je glatko sletio. Rulao je do ruba asfalta,okrenuo nadesno pa se zaputio prema terminalu.- Kai guan gi you! - uzviknuo je glas ispred hangara; čovjek je pokazivaona tri vozila s gorivom poredana sa strane objašnjavajući na koje vozilo



misli.- Oni će uzeti gorivo - rekao je Jason. - Avion će opet poletjeti. Hajdemou njega.Ubojica se okrenuo, a lice - to lice - bilo je molećivo. - Za ime Krista,dajte mi nož, nešto! - Ništa.

- Ja mogu pomoći. - Ovo je moj show, majore, ne tvoj. S nožem bi mi zasjekao trbuh. Nikako,momče. - Da long xia! - viknuo je isti glas ispred hangara opisujući državneslužbenike kao velike rakove. - Fang song - nastavio je govoreći svima dase opuste, da će avion odrulati od terminala, a onda će do njega doći prvood tri vozila s gorivom.449Službenici su izišli iz aviona; avion se okrenuo na mjestu i vratio se napistu dok je toranj upućivao pilota gdje će uzeti gorivo. Vozilo je pojurilo.Ljudi su skočili iz karoserije i stali navlačiti cijevi s njihovih mjesta. - To će potrajati desetak minuta - rekao je ubojica. - To je kineska verzija

poboljšanog DC-3.Avion se zaustavio, motori su utihnuli, ljestve su odgurnute do krila. Ljudisu se uspeli, otvorili poklopce spremnika za gorivo i umetnuli štrcalaneprekidno brbljajući. Iznenada su se otvorila poluvrata u sredini trupa,a onda su se metalne ljestve spustile na zemlju. Izašla su dvojica uuniformi.- Pilot i navigator - rekao je Boume - a nisu izišli samo da izravnaju noge.Provjeravaju svaku prokletu stvar koju obavljaju ti ljudi. Mi ćemo opreznopodesiti vrijeme, majore, a kad ja kažem »kreni«, onda kreni. - Pravo do vrata - suglasio se ubojica. - Kad drugi tip nagazi na prvustepenicu.- Otprilike tako.- Diverzija?- Na koji način? - Sinoć ste imali prilično lijepu predstavu. Imali ste svoju proslavu /*• • 222 Četvrtog srpnja. - Sav sam vatromet potrošio... Čekaj malo. Vozilo s gorivom. - Dignete ga u zrak pa ode i avion. Osim toga, to ne možete podesiti dase dogodi baš u trenutku kad se tipovi vraćaju u avion. - Ne ta kola - rekao je Jason tresući glavom i gledajući iza komandosa. - Onaj ondje. - Boume je kretnjom pokazao na bliži od dva crvenakamiona-cisterne ispred njih, udaljen nešto više od tridesetmetara.- Ako taj ode, prva će naredba biti: odmaknite avion

što dalje. - A mi ćemo biti mnogo bliže nego smo sada. Učinio to. - Ne - ispravio ga je Jason. - To ćeš ti učiniti. Točno onako kako ti kažems pištoljem nekoliko centimetara od tvoje glave. Kreni! Potrčali su do cisterne, a ubojica je vodio. Pokrivali su ih slabo svjetloi gibanje oko aviona. Pilot i navigator su baterijskim svjetiljkamaosvjetljavali motore i štektali nestrpljiva naređenja ekipi za održavanjeaviona. Bourne je naredio komandosu da klekne ispred njega; i on je zatimkleknuo ispred otvorene torbe te izvukao omot gaze i bacio je na tlo. Lijevom



je rukom klizio sve do mjesta gdje je ulazila u rezervoar.- Pazi na njih - rekao je komandosu. - Koliko još? I idi polako, majore.Ja te pratim.- Rekao sam da želim izići. Ja ne kanim sjebati posao! 222 Praznik u SAD-u koji se obično proslavlja vatrometom; dan usvajanjaDeklaracije o nezavisnosti 1776. Službeni naziv: Dan nezavisnosti, (op.

prev.)- Dakako, želiš izaći, ali nekako predosjećam da bi ti to radije učiniosam, lišen moga društva. - Ta mi pomisao uopće nije pala na pamet. - Onda ti nisi moj čovjek. - Mnogo hvala.- Ne, mislio sam što sam rekao. Ta bi pomisao meni pala na pamet... Kolikojoš? - Između dvije i tri minute, po mom sudu. - Kakav ti je sud?- Više od dvadeset misija u Omanu, Jemenu i južnijim točkama. Avion sličanpo građi i mehanizmu. Sve ja to znam, svece. Dvije do tri minute, ne više

od toga.- Dobro. Vrati se ovamo. - Jason je nožem razrezao crijevo cisterne,dovoljno da omogući stalni dotok goriva, ali tako da crpka jedva radi. Ustaoje prateći ubojicu pištoljem pa mu uručio omot gaze. - Izvuci oko metar ipol te namoči gorivom koje ovdje curi. - Ubojica je kleknuo i slijedioBourneove upute. - Sada - nastavio je Jason - umetni kraj u prorez gdje samzasjekao crijevo. Dalje - dalje. Posluži se palcem! - Ruka mi više nije što je nekad bila! - Lijeva jest. Jače pritisni! - Bourne je bacio brz pogled na avion kojije primao - primio - gorivo. Komandosov je sud bio točan. Ljudi su se spuštalis krila i namotavali crijeva natrag na cisternu. Odjednom su pilot i oficirleta izvršili posljednju provjeru. Za manje od minute uputit će se premapoluvratima na trupu! Jason je uzeo šibice i bacio ih ispred ubojice soružjem uperenim u njegovu glavu. - Zapali. Sad!- To će planuti kao prokleta štapka nitra!223 Dignut će nas obojicu u zrak,osobito mene!- Neće, ako učiniš kako treba! Stavi gazu na travu koja je mokra... - Usporit će vatru...! - Požuri! Hajde! - Učinjeno! - Plamen je poskočio s kraja zavoja od gaze, ali je odmah paoi počeo se postupno širiti gazom. - Prokleti tehničar - rekao je komandoszadržavajući zrak dok se ispravljao. - Hajde ispred mene - naredio mu je Bourne pričvrstivši torbu za remenopasača. - Počni hodati ravno naprijed. Smanji visinu i uvuci ramena kaošto si učinio u Lo Wuu.

- Isuse Kriste. Vi ste bili...?- Kreni!1 Nitroglicerin; {op. prev.)4&LAutocisterna se stade udaljavati od aviona, zatim je zaokružila naprijedizmičući se ljestvama pa se usmjerila ulijevo gdje je bila parkirana prvaautocisterna... pa opet zaokružila, sada desno iza oba stacionarna vozilada bi vozač doveo kola usporedo s onim čijem se spremniku približavalazapaljena gaza. Plamen je svladavao posljednji dio gaze! Jedna iskra koja



će ući kroz osigurač koji već propušta gorivo i cisterna će eksplodiratišaljući vreli metal u ranjivu školjku druge cisterne. Svake sekunde!Pilot je kretnjom rekao oficiru leta da krenu prema vratima.- Brže! - viknuo je Bourne. - Budi spreman trčati! - Kad?- Znat ćeš. Nisko ramena! Savij kičmu, prokletstvo! - Krenuli su nadesno

prema avionu prolazeći kroz skupinu radnika koja je pošla prema hangaru.- Gongju ne? - viknuo je Jason prekorivši kolegu što je ostavio iza sebe,pored aviona, vrijedan alat.- Gong ju? — viknuo je čovjek, posljednji u skupini, zgrabivši Bour-neovuruku dok je drugom držao kutiju s alatom. Pogledi im se susretoše i radnikje bio zapanjen; lice mu se iskrivilo od šoka. - Tian a! - vrisnuo je.Dogodilo se. Autocisterna je eksplodirala uputivši nepravilne jastuke vatrekoji su pulsirali na nebu, dok su smrtonosni djelići iskrivljenog metalabušili prostor i iznad i sa strana autocisteme u plamenu. Radnici su vriskaliu jedan glas i potrčali u svim smjerovima, većina pod zaštitu hangara. - Trči! - viknuo je Jason. Ubojici to nije trebalo reći; obojica supotrčala do aviona i otvorenih vrata kod kojih je pilot, koji se već uspeo,

zapanjeno zurio dok je oficir leta ostao kao zamrznut na ljestvama. - Kuai!- riknuo je Bourne držeći lice u sjeni i gurajući komandosovu glavu naniže.- Jia feiji...! - dodao je vičući, govoreći pilotu da se ukloni od vatrenezone radi sigurnosti aviona - a on je iz ekipe održavanja pa će zatvoritivrata.Eksplodiralo je i drugo vozilo, a suprotstavljeni zidovi eksplozivaoblikovali su vulkansku erupciju vatre i vrelog metala.- Imaš pravo! - viknuo je pilot na kineskom; zgrabio je kopilota za košuljui povukao ga unutra; obojica su potrčala prema kabini. To je bio trenutak, pomisli Jason. Preispituje se. - Uđi! - naredio jekomandosu kad je eksplodiralo i treće vozilo bljuzgajući vatru po polju ijoš nesigurnom svjetlu dana.- U redu! - sad je viknuo ubojica podigavši glavu i ispravivši tijelo zaskok stubama. A onda, kad se čula još jedna zaglušujuća eksplozija, ubojicase naglo okrenuo na stubištu i izbacio desnu nogu prema Bourneovim preponamadok je rukama krenuo da mu ščepa oružje. Jason je bio spreman. S cijevi pištolja udario je u komandosov zglavak, zatimga podigao i udario preko ubojičine sljepoočice; krv je potekla dok seubojica srušio leđima u avion. Bourne je preskočio stube i nogama izguraoonesviješteno tijelo samozvanca kroz metalna vrata. Potegnuo je vrata namjesto, spustio zasune i osigurao vrata. Avion je stao mlati odmah skrenuvšinalijevo, što dalje od vatrenog središta opasnosti. Jason je skinuo torbu,izvukao drugi najlonski konopac pa ubojičine zglavke vezao za dvije širokoodvojene sjedišne karike. Nije bilo mogućnosti da se komandos sam oslobodi- barem je Bourne nije mogao smisliti - ali je za svaki slučaj presjekao

uže koje je vezivalo ubojičine gležnjeve, razdvojio mu noge pa svaku vezaoza suprotne karike preko uskog prolaza.Napokon je ustao i uputio se prema pilotskoj kabini. Avion je sada bio napisti i jurio po njezinoj crnoj površni, ali su motori odjednom umukli. Avionse zaustavio ispred terminala gdje se okupila skupina državnih službenikapromatrajući sve bučnije eksplozije na mjestu udaljenom samo četvrt miljeprema sjeveru.- Kai ba! - rekao je Bourne stavivši cijev automatika na stražnju stranupilotove glave. Kopilot se uzvrtio na sjedištu. Jason je pomaknuo ruku i



progovorio čistim mandarinskim. - Pazite na svoje kazaljke i brojčanike tepripremite polijetanje, a onda mi dajte mape.- Neće nam odobriti - viknuo je pilot. - Moramo pokupiti petoricudužnosnika. - Kamo?- Baoding.

- To je sjever - primijetio je Bourne.- Sjeverozapad - inzistirao je kopilot.- Dobro. Krenite na jug.- Neće nam dozvoliti! - vikao je pilot.- Vaša je prva dužnost da spasite avion. Vi ne znate što se tamo događa.Mogla bi biti sabotaža, pobuna, ustanak, Učinite kao što kažem ili steobojica mrtvi. Mene nije briga.Pilot je naglo trznuo glavom i zagledao se u Jasona. - Vi ste zapadnjak!Govorite kineski, ali ste zapadnjak! Što to radite? - Preuzimam zapovijed nad avionom. Preostalo vam je još mnogo staze.Krenite! Jug! I dajte mi karte.Vratiše se uspomene. Daleki zvuči, daleki prizori, daleka grmljavina.

- »Snake Lady, Snake Lady! Odgovori. Koje su koordinate tvog sektora?« 453Usmjerili su se prema Tam Quanu i Delta nije htio prekinuti šutnju. On jeznao gdje su, a to je jedino bilo važno. Zapovjedni stožer Sajgon može iu pakao, on ne želi omogućiti sjeverovijetnamskim monitorima ni dapretpostave kamo oni lete!»Ukoliko ne želite ili ne možete odgovoriti, Snake Lady, ostanite ispoddvjesto metara! Prijatelj vam govori, vi guzice! Nemate ih mnogo ovdjedolje. Njihov će vas radar uloviti iznad dvjesto i dvadeset«. Ja to znam, Sajgon, i moj pilot to zna, iako mu se to ne sviđa, ali ja ipakneću prekinuti šutnju. »Snake Lady, potpuno smo vas izgubili! Može li neki umno zaostali u tojmisiji čitati kartu?« Da, ja je mogu vrlo dobro čitati, Sajgon. Zar mislite da bih otišao sa svojimtimom vjerujući ikome od vas? Prokletstvo, dolje je moj brat. Ja vam nisamvažan, ali on jest! - Vi ste ludi, zapadnjače! - riknuo je pilot. - U ime duhova, ovo je težakavion, a mi smo jedva iznad vrhova stabala!- Držite nos gore - odgovorio je Bourne proučavajući kartu. - Spuštajtese i dižite, to je sve. - To je i glupost! - viknuo je kopilot. - Jedna struja prema dolje i mi smou šumi! Otišli smo! - Vremenski izvještaji na vašem radiju kažu da se ne očekuju poremećaji... - To je iznad - vrisnuo je pilot. - Vi ne razumijete opasnosti! Ne ovdjedolje!

- Kako je glasio posljednji izvještaj iz Jinana? - upita Jason, premda jeznao tekst izvještaja. - Nastojali su slijediti ovaj let na ruti do Baodinga - odgovorio je oficir.- U tome nisu uspjeli posljednja tri sata. Sada pretražuju planineHengshio... Veliki dusi, zašto to vama govorim? I sami ste čuli izvještaje!Govorite bolje od mojih roditelja, a oni su obrazovani.- Okay, za dvije i pol minute zaokrenite sto i šezdeset stupnjeva i uspnitese na tristo metara. Bit ćemo iznad vode. - Bit ćemo u japanskom prostoru. Oni će nas srušiti!



- Stavite bijelu zastavu - ili još bolje, ja ću razgovarati preko radija.Nešto ću smisliti. Možda nas čak otprate do Kovvloona. - Koivloon! - riknuo je oficir leta. - Nas će oboriti! Skinut će nas. - Sasvim moguće - suglasio se Bourne. - Ali to neću ja učiniti - dodao je.- Vidite, u konačnoj analizi, ja moram tamo stići bez vas. Zapravo, vi nemožete ni biti dio moje scene. Ja to ne mogu dozvoliti.

454- To što vi govorite, apsolutno nema smisla! - očajnički će pilot.- Čim učinite zaokret od sto šezdeset stupnjeva, ja ću vam reći. -Jasonje proučavao brzinu leta, kalibrirao milje na karti i izračunavaoprocijenjenu dužinu. Dolje je vidio obalu Kine kako pada iza njih. Pogledaoje na sat; prošlo je devedeset sekundi. - Zaokret, kapetane - rekao je.- To bih učinio u svakom slučaju! - uzviknu pilot. - Ja nisam iz božanskogvjetra - kamikaze. Ja ne letim u svoju smrt.- Niti za vašu nebesku vladu? - Ni za koga.- Vremena se mijenjaju - rekao je Bourne usredotočivši pozornost na kartu.- Sve se mijenja.

»Snake Lady. Snake Lady! Prekid! Ako me možete ćuti, maknite se odande ivratite se u bazu. Situacija je bez pobjednika! Citate li me? Prekid!« »Što vi želite, Delta?« »Leti dalje, mister. Za tri minute se možete izvući odavde.« »To sam ja. Sto je s vama i vašim ljudima?« »Izvući ćemo se.« »Vi ste suicidalan, Delta.« »Kažite mi o tome... U redu, neka svi provjere padobrane i spreme se zaiskakanje. Neka netko pomogne Echu staviti ruku na konopac.« »Deraisonnable!« 4Brzina leta bila je ujednačena - oko 600 kilometara na sat. Ruta koju jeJason odabrao - niski let iznad tjesnaca Formoze, pored Longhaija i Shantoana kineskoj obali, te Hsinchua i Fengshana na Tajvanu, bio je dug oko 2400kilometara. Prema tome, bilo je razborito očekivati četiri sata leta, minuteplus ili minus. Vanjski otoci sjeverno od Hong Konga bit će vidljivi za polasata.Dvaput za vrijeme leta zazvao ih je radio, jednom je to bio nacionalističkigarnizon na Quemoyu225, a drugi put patrolni avion iz Raopinga. Svaki jeput Bourne preuzeo komunikaciju objasnivši u prvom slučaju da tragaju zaonesposobljenim brodom koji prevozi tajvansku robu na kopno, a u drugom,gotovo prijetećim tonom, objasnio je da u misiji snaga sigurnosti NRKizviđaju obalu u potrazi za brodovima-krijumčarima koji su nesumnjivoizbjegli patrolama Raopinga. Ne samo da je u toj posljednjoj224 Nerazumno! (franc); (op. prev.)225 Olok koji pripada Tajvanu, (op. prev.)

455komunikaciji bio neugodno arogantan, već se poslužio i imenom te službenim- vrlo tajnim - identifikacijskim brojem mrtvog urotnika koji leži ispodruske limuzine u skloništu za ptice Jing Shan. Da li mu je bilo koji odsugovornika vjerovao ili nije, kao što je očekivao, bilo je nevažno. Nikomenije palo na pamet da uznemiri status quo ante. Život je bio dovoljnozamršen. Neka bude kako jest, neka idu. Gdje je prijetnja? - Gdje je vaša oprema? - upita Jason obraćajući se pilotu. - Ja je letim1. - odgovorio je čovjek proučavajući instrumente, vidljivo



potresen pri svakoj erupciji električnih poremećaja iz radija koji sunajavljivali komunikaciju. Svaka je bila iz komercijalnog aviona. - Kao štomožda znate ili ne znate, ja nemam plan leta. Mi smo u kursu kolizije stucetom raznih aviona!- Prenisko smo za sudar - odgovori mu Bourne - a vidljivost je dobra. Imampovjerenja u vaše oči da nećete bubnuti u nekoga.

- Vi ste umobolni! - doviknuo je kopilot.- Obratno. Ja se upravo spremam vratiti duševnom zdravlju. Gdje je vašaoprema za hitne slučajeve? S obzirom na način kako vi gradite mehaničkestvari, ne mogu zamisliti da nemate neku takvu opremu.- Kao na primjer? - upita pilot.- Čamci za spašavanje, uređaji za signalizaciju - padobrani.- Veliki dusi!- Gdje?- Poredak u stražnjem dijelu aviona, desna strana od kuhinje.- To je mudro - rekao je Bourne. - Kako bi vas inače prisilili da svoj posaoradite kako treba?- Ludačenje.

- Idem otraga, gospodo, ali će moj pištolj biti uperen ovamo. Držite kurs,kapetane. Ja sam vrlo iskusan i vrlo osjetljiv. Mogu osjetiti najmanjuvarijaciju u zraku. Ako je osjetim, svi smo mrtvi. Razumjeli?- Manijak!- Kažite mi o tome. - Jason je ustao i pošao kroz trup zakoraknuvši prekosvog zavezanog i ispruženog zatvorenika koji je digao ruke od borbe da seoslobodi; naslage osušene krvi pokrivale su mu ranu na lijevoj slje-poočici.- Kako stoje stvari, majore?- Pogriješio sam. Što drugo još želite? - Tvoje toplo tijelo u Kowloonu, to je što želim. - Tako da me neki kurvin sin postavi pred streljački stroj? - To ovisi o tebi. Budući da sam počeo spajati činjenice, možda će ti nekikurvin sin dati i medalju ako budeš igrao karte onako kako ih treba igrati. 456- Vi ste nedokučiv sa svojim šiframa, Bourne. Što to znači? - Posluži li te sreća, vidjet ćeš. - Mnogo hvala! - viknuo je Englez.- Ne hvala meni. Ti si mi dao ideju, svece. Upitao sam te da li su te zavrijeme obuke naučili da upravljaš jednom od ovih stvari koje lete. Sjećašli se što si mi odgovorio? -Što? - Rekao si da jedino znaš iskakati iz njih. - Sveto govno!Komandos, sa sigurno pričvršćenim padobranom na leđima, bio je vezanuspravno između dvaju sjedala, nogu i ruku vezanih zajedno, desne ruke

privezane za konopac otpuštanja. - Ti izgledaš kao da si nabijen na križ, osim što bi trebalo da su ti rukeraširene. - Za ime Božje, hoćete li govoriti smisleno? - Oprosti mi. Moje drugo ja se stalno pokušava izraziti. Nemoj učinitinikakvu glupost, ti kopile, jer ćeš proći kroz ta vrata! Čuo me? Razumio? - Razumio.Jason se vratio u kabinu, sjeo, uzeo kartu i obratio se oficiru leta. - Stokažu instrumenti? - upita ga.



- Hong Kong je za šest minuta, ako ne »bubnemo u nekoga«. - Imam potpuno povjerenje u vas, ali čak da se i deklariramo kao prebjezi,ne možemo se spustiti na Kai-tak. Usmjerite se sjeverno na Nove teritorije.- Aiya! - viknuo je pilot. - Prelazimo radar! Ludi Gurke će pucati na svešto iole podsjeća na Kopno! - Neće, ako vas ne mogu uloviti, kapetane. Držite se ispod dvjesto metara

do granice, zatim se uspnite iznad planina kod Lo Wua. Možete uspostavitiradiovezu sa Shenzenom.- I što, u ime duhova, trebam znati? - Da je u pitanju otmica aviona, to je sve. Vidite, ja vam ne mogu dozvolitida budete dio mene. Ne možemo se spustiti u koloniju. Privukli bismopozornost na vrlo stidljiva čovjeka - i njegova kompanjona.Padobrani su se naglo otvorili iznad njih, dvadeset metara užeta vezanogoko pasa isteglo se na vjetru dok je avion žurio na sjever prema Shen-zenu.Spustili su se u vode ribljeg mrijestilišta južno od Lok Ma Chaua. Bourneje povukao konopac i privukao vezanog ubojicu bliže sebi dok 457su vlasnici mrijestilišta vriskali na obalama svog četvrtastog jezerca.

Jason je držao novac - više novaca nego muž i žena mogu zaraditi u godinidana.- Mi smo prebjezi! - viknuo je. - Bogati prebjezi. Koga to zanima?Nikog nije zanimalo, barem ne vlasnike mrijestilišta. - Mgoi! Mgois-saai!- ponavljali su zahvaljujući se čudnim ružičastim stvorenjima koja su palas neba dok je Bourne izvlačio ubojicu iz vode. Odbacili su kinesku odjeću. Bourne je komandosove ručne zglobove privezaoiza njegovih leđa pa su on i njegov zarobljenik stigli na cestu koja vodina jug u Kowloon. Mokra odjeća im se brzo sušila pod suncem, ali njihov izglednije privlačio vozače ono malo vozila koja su bila na cesti, a još je manjebilo onih koji su htjeli pokupiti autostopiste. Bio je to problem koji jetrebalo riješiti. Jason je bio iscrpljen; jedva je mogao hodati, akoncentracija mu je slabjela. Jedan krivi korak i mogao je izgubiti - alinije smio izgubiti! Ne sada!Seljaci, uglavnom stare žene, vukli su se rubovima ceste; veliki crni šeširiširoka oboda sklanjali su lica izmoždena od sunca dok su na ostarjelim leđimanosili jarmove s košarama proizvoda na objema stranama. Nekoliko ih jeznatiželjno pogledalo neuredne zapadnjake, ali samo nakratko; njihov svijetnije pozivao iznenađenja. Bio je dovoljan da prežive; njihove su uspomenebile žive. Uspomene. Prouči sve. Naći ćeš nešto što možeš upotrijebiti. - Spusti se - Bourne je naredio ubojici. - Sa strane ceste.- Što? Zašto? -Jer ako to ne učiniš, nećeš vidjeti više od tri sekunde dnevnog svjetla. - Mislio sam da moje toplo tijelo želite da bude u Kowloonu!

- Uzet ću hladno tijelo ako budem morao. Dolje! Na leđa. Usput, možeš vikatiglasno koliko želiš, nitko te neće razumjeti. Možda ćeš mi tako i pomoći. - Kriste, kako?- Ti si u traumi.- Što? - Dolje. Odmah!Englez se spustio na rub pločnika, okrenuo se na leđa i zabuljio se u nebodok su mu se prsa nadimala čudnim disanjem. - Čuo sam pilota -rekao je. -Vi ste jebeni manijak!



- Svakome njegovo tumačenje, majore. - Jason se iznenada okrenuo i staovikati seljankama. - Jiu ming! — vikao je. - Qing bangmang! — Molio je starceda pomognu njegovu povrijeđenom drugu koji ima ili slomljena leđa 458ili slomljena rebra. Iz torbe je izvadio novac i objasnio da je važna svakaminuta, da je liječnička pomoć potrebna što je prije moguće. Ako mu pomognu,

on će darežljivo platiti njihovu ljubaznost. Kao jedan, seljaci su potrčali prema njemu, s očima ne na pacijentu, većna novcu; šeširi su im vijorili na vjetru, a zaboravili su na jarmove. - Na gunzi lai! - uzviknuo je Bourne moleći da mu donesu štapove ili komadićedrva kako bi ozlijeđena čovjeka mogao držati u ravnom ukočenom položaju. Žene su potrčale u polja i vratile se s dugim bambusovim trskama. Čupalesu mekane dijelove biljke koji će jadnom čovjeku donekle olakšati bol kadbudu postavljeni na mjesta bolova. Pošto su to učinile usred glasnogizražavanja suosjećajnosti i usprkos pacijentovim protestima na engleskom,uzeli su Bourneov novac i pošli svojim putem. Osim jedne žene. Ona je opazila kamion koji im se približavao cestom sasjevera.

- Duo shao qian? - upita nagnuvši se prema Jasonovu uhu pitajući ga kolikoće platiti. - Ni shuo ne - odgovori joj Bourne kazavši joj da kaže cijenu. Rekla jei Delta je pristao. - Raširenih ruku, žena je stala nasred ceste. Kamion se zaustavio. Uslijedilo je drugo pregovaranje s vozačem pa suubojicu ukrcali na kamion, nauznak, vezanog za bambusovinu. Jason se uspeoiza njega.- Kako je, majore?- Ova je stvar puna glasnih jebenih pataka! - derao se komandos gledajućiunaokolo u nizove drvenih kaveza sa svih strana; smrad se širio i nadjačavaosve izazivajući mučninu. Jedna ptica, u svojoj beskrajnoj mudrosti, izabrala je taj trenutak daštrcne mlaz izmetine u ubojičino lice. - Iduća stanica, Kowloon - rekao je Jason Bourne zatvorivši oči. 30Zazvonio je telefon. Marie se okrenula u stolici, ali ju je zaustavilapodignuta ruka Moa Panova. Doktor je prešao preko hotelske sobe, uzeoslušalicu i progovorio. - Da? - rekao je mirno. Namrgodio se slušajući, aonda kao da je shvatio da bi njegov izražaj mogao uznemiriti pacijenta,pogledao je prema Mariji i zatresao glavom, a kretnjom ruke je odbijao svakiosjećaj hitnoće koji bi ona mogla povezati s pozivom. - U redu -nastavioje nakon jedne minute. - Ostat ćemo ovdje dok ne čujemo tvoj glas, ali jate moram upitati Alex, i oprosti mi izravnost. Da li te itko napojio pićem?- Panov se trznuo kad je nakratko udaljio slušalicu od uha. - Moj je jediniodgovor da sam suviše neupućen i neiskusan da bih spekulirao o tvojim

prijašnjim slučajevima. Razgovarat ću s tobom kasnije. -Spustio jeslušalicu. - Sto se dogodilo? - upita ga Marie koja je sada sjedila na rubu stolice.- Mnogo više nego je u to mogao prodrijeti, ali bilo je dovoljno. - Psihijatarse zaustavio i pogledao Marie. - Catherine Staples je mrtva. Ustrijelilisu je pred njezinom kućom prije nekoliko sati... - O, moj Bože - prošapće Marie. - Taj krupni obavještajni oficir - nastavi Panov - onaj kojeg smo vidjelina kowloonskoj stanici, koga si ti nazvala majorom, a Staplesova ga je



prepoznala kao čovjeka koji se zove Lin Wenzu... - Sto je s njim?- Teško je ranjen i u kritičnom je stanju u bolnici. Odatle je Conklin nazvao,s javnog telefona u bolnici.460Marie je proučavala Panovljevo lice. - Postoji veza između Catherinine smrti

i Lina Wenzua, zar ne?- Da. Kad je Staplesova ubijena, shvatili su da su se u operacijuinfiltrirali...- Kakvu operaciju? Tko?- Alex je rekao da će sve to doći kasnije. U svakom slučaju, sve se zakuhava,a taj Lin je možda dao život da začepi prodor - da ga »neutralizira«, kakose Conklin izrazio.- O, Bože - zavapila je Marie, široko otvorenih očiju, s glasom na rubuhisterije. - Operacije! Prodori... neutraliziranje, Lin, čak Catherine,prijateljica koja se okrenula protiv mene - mene sve to ne zanima! Što jes Davidom?- Kažu da je otišao u Kinu.

- Dobri Kriste, ubili su ga! - kriknula je Marie skočivši sa stolice. Panov je potrčao i uhvatio je za ramena. Čvrsto ju je stegnuo prisiljavajućigrčevitu trešnju njezine glave da se obuzda, inzistirajući šutnjom da gapogleda. - Da ti kažem što mi je Alex rekao... Slušaj me! Polako, bez daha, kao da pokušava naći trenutak jasnoće u svom metežu iiscrpljenosti, Marie se ukrutila gledajući u prijatelja. - Sto? - prošapće. - Rekao je da je na neki način zadovoljan što je David tamo gore - ili tamonegdje - jer po njegovu sudu tako ima više prilike da preživi. - Ti vjeruješ u to? - vrisnu žena Davida Webba dok su joj suze ispunile oči. - Možda - rekao je Panov kimnuvši. Govorio je mekano i tiho: - Conklin jenaglasio da bi ovdje u Hong Kongu Davida mogli ustrijeliti ili ga ubostinožem u vrevi ulice - gomila svijeta, rekao je, jest i neprijatelj iprijatelj. Ne pitaj me odakle ti ljudi vuku i nalaze svoje metafore, ja neznam.- Što mi zapravo pokušavaš reći? - Što mi je Alex rekao. Rekao je da su ga naveli da se vrati, naveli gada bude netko koga je on htio zaboraviti. Zatim je rekao da nikad nije biloravnoga »Delti«. »Delta« je uvijek bio i ostao najbolji... David Webb jebio »Delta«. Jason Bourne je bio dodatak nečemu što je već bilo uobličeno,završeno, proširenje boli koju si je izazvao, ali su njegove vještine bileizoštrene kao »Delta«... U nekom pogledu, ja tvog muža poznajem kao i ti. - U tom pogledu, mnogo bolje, uvjerena sam - odgovori Marie odmarajući glavuna tješiteljskim prsima Morrisa Panova. - Bilo je toliko toga o čemu nijehtio govoriti. Bio je previše uplašen ili se stidio... Oh, Bože, Mo! Hoćeli mi se vratiti?

- Alex misli da će se »Delta« vratiti. 461Marie se odmakla od psihijatra i pogledala ga u oči; kroz suze joj je pogledbio ukočen. - Sto je s Davidom? - upita ga plačljivim šapatom. — Hoće lise on vratiti?- Ja ne mogu odgovoriti na to. Htio bih da mogu, ali ne mogu.- Tako. - Marie je pustila Panova i prišla prozoru gledajući na ulicu, navrevu bogato osvijetljene ulice. - Upitao si Alexa je li pio. Zašto si toučinio, Mo?



- Istog trenutka kako su mi riječi navrle, zažalio sam ih.- Jer si ga uvrijedio? - upita Marie okrenuvši se psihijatru. - Ne. Jer sam znao da si ih čula i da ćeš tražiti objašnjenje. To ti ne bihmogao odbiti.- Dakle?- To je bilo posljednje što mi je rekao - dvije stvari, zapravo. Rekao je

da nisi bila u pravu u vezi sa Staplesovom...- Nisam bila u pravu? Bila sam ondje. Vidjela sam. Čula njezine laži! - Nastojala te zaštititi, a da te ne uspaniči. - Druge laži! Sto je bilo drugo? Panov je ostao na mjestu i progovorio jednostavno držeći pogled na Marijinimočima. - Alex je rekao da koliko se to god bude činilo ludim, oni zapravo nisu tolikoludi, na kraju svega.- Moj Bože, oni su njega obradili! - Ne u cijelosti. On im neće reći gdje si ti - gdje smo mi. Rekao mi je dabudemo spremni da krenemo nekoliko minuta nakon njegova idućeg poziva. Nemože se izložiti riziku da se vrati ovamo. Boji se da bi ga mogli pratiti.

- I tako mi opet bježimo - ali nikamo ne možemo poći osim da se opet sakrijemo.Naš obogaljeni sv. Juraj koji ubija zmajeve sad želi ležati s njima. - To nije pravedno, Marie. On nije tako rekao, niti sam ja tako rekao.- Govna, doktore! Da je moj muž tamo negdje ili gore negdje! Oni gaupotrebljavaju, ubijaju ga, a da nam ne kažu zašto! Oh, on može - ili bisamo mogao - preživjeti jer je tako strašno uspješan u onome što radi -radioje - a to je sve ono što je prezirao, ali što će ostati od tog čovjeka injegova uma? Ti si stručnjak, doktore! Što će ostati kad mu se sve uspomenevrate? A bit će prokleto bolje da mu se vrate ili neće preživjeti! - Rekao sam ti, ja na to ne mogu odgovoriti.- Oh, ti si strašan, Mo! Sve što imaš jesu oprezno kvalificirane pozicije,ali nema odgovora, čak ni dobro treniranih projekcija. Ti skrivaš! Trebaloje da si ekonomist! Promašio si poziv! - Promašujem mnogo stvari. Uključujući zamalo i avion za Hong Kong. Marie je stajala nepokretno, kao ošinuta. Nagrnuo je novi val suza dok jepotrčala Panovu zagrlivši ga. - Oh, Bože, žao mi je, Mo! Oprosti mi, oprostimi!- Ja sam onaj koji se mora ispričati - odvratio je psihijatar. - Bio je topromašaj. - Nagnuo joj je glavu unatrag i blago joj milovao sivu kosu spramenima bijele. - Zaboga, ja ne mogu podnijeti tu periku.- To nije perika, doktore.- Moja diploma, putem Searsa Roebucka226, nije obuhvaćala kozmeto-logiju.- Jedino liječenja tabana. - S njima je jednostavnije nego s glavama, vjeruj mojoj riječi. Zazvonioje telefon. Marie je otvorila usta, a Panov presta disati.

Polako je okrenuo glavu prema strašnoj zvonjavi. Pokušaj to opet ili nešto slično i ti si mrtav! - zagrmio je Bourne steg-nuvšistražnji dio ruke gdje je meso potamnilo od snage udarca. Ubojica, sazglavcima vezanima ispred sebe ispod rukava jakne, snažno je gurnuo vratajeftinog hotela koja su mu uhvatila ruku i stisnula je o dovratak.- Sto dovraga očekujete da ću učiniti? - vikao je bivši britanski komandos.- Da mirno ušetam u lijepu noć nasmiješen pred streljačkim strojem? - Dakle, ti si i teoretičar - odgovori mu Bourne gledajući ubojicu kako sedrži za prsni koš gdje je Jasonova desna noga zadala bolni udarac. - Možda



je vrijeme da te pitam zašto si u poslu kojemu ja zapravo nisam bio dijelom.Zašto, majore? - Da li vas to doista zanima, gospodine Originalu? - progunđao je ubojicasrušivši se u izlizanu fotelju pored zida. - Onda je na meni red da upitamzašto. - Možda zato što sebe nisam nikad razumio - odgovori mu David Webb. - Ja

o tome razmišljam sasvim racionalno. - Oh, ja znam sve o vama! To je bio dio Francuzove obuke. Veliki Delta jebio poludio. Žena i djeca su mu pobijeni u vodi u mjestu koje se zove PnomPen, a ustrijelio ih je zalutali mlažnjak. Taj oh-tako-civilizi-raniučenjak je poludio i zapravo ga nitko nije mogao kontrolirati i nikome nijebilo ni stalo jer su on i grupa koju je vodio učinili više štete nego svipretraži-i-uništi227zajedno. Sajgon je rekao da ste skloni samoubojstvu,a s226 Veliki lanac američkih trgovinskih kuća koje prodaju sve, a čak imajui dopisne škole za stjecanje diplome, (op.prev.) 27 Taktika američkihkomandosa nastala u vrijeme Vijetnamskog rata. (op. prev.)462

U...463njegova gledišta, što više, to bolje. Htjeli su da vi i smeće koje ste vodilinajebete. Nisu željeli da se vratite. Vi ste im bili samo razlogom pometnjei zbunjenosti.Snake Lady, Snake Lady... prijatelj vam govori, vi guzice. Nemate ih punodolje... Prekinite! To je situacija bez pobjednika!-Ja znam ili mislim da znam taj dio - odgovorio je Webb. - Tebe sam pitao.Ubojičine se oči raširiše dok je buljio u vezane zglobove. Kad je progovorio,zvuk njegovih riječi je bio jedva iznad šapata, glas je bio vlastitimodjekom, doimao se kao da je izvan zbilje. - Zato jer sam ja psiho228, tikurvin sine! Znao sam to otkad sam bio dijete. Ružne mračne misli, noževiu životinje tek da im promatram oči i usta. Silovao susjedovu kćer, vika-rovodijete jer sam znao da ne može ništa reći, a onda je dočekao na ulici nakontoga i otpratio je do škole. Imao sam jedanaest godina. A poslije, naOxfordu, za vrijeme klupske zbrke, držao dječaka ispod vode, netom ispodpovršine, dok se nije udavio - da bih mu gledao oči i usta. Tada se vrationatrag u zgradu i bio najbolji u tom metežu, poput svake proklete budalekoja se izvukla od orkanskog pljuska. Ondje sam bio pravi momak kao što jei primjereno očevu sinu. - Nisi nikad potražio pomoć? - Pomoć? S imenom kao što je Allcott-Price?- Allcott...? - Zapanjen, Bourne je gledao u svog zarobljenika. - GeneralAllcott-Price? Montgomervjev dječak genij u Drugom svjetskom ratu? »KoljačAllcott«, čovjek koji je vodio krilo kod Tobruka, a poslije je na cijevima

prošao kroz Italiju i Njemačku? Engleski Patton?229 - Tada nisam bio živ, za ime Krista! Ja sam bio proizvod njegove treće žene- možda četvrte, koliko ja znam. Na tom je polju bio vrlo velik - na žene,mislim.- D'Anjou je rekao da mu nikad nisi kazao svoje pravo ime.- Bio je jebeno u pravu. General, vrteći brandv u čaši svogoh-tako-uglednog kluba u St. Jamesu230, pustio je riječ. »Ubijte ga! Ubijtepokvareno sjeme i nikad ne spomenite moje ime. On nije dio mene, žena jebila kurva!« Ali ja jesam dio njega i on to zna. On zna odakle meni moja



uzbuđenja, sadističko kopile, a obojica imamo more izreka da radimo ono štonajbolje radimo.- Znao je, onda? O tvojoj bolesti?Umobolnik, psihijatrijski slučaj; (op. prev.) 229 George Smith Palton (1885.-1945.), američki general koji je imaozapovjednu ulogu za vrijeme II. svjetskog rata; dakako, general

Allcott-Price je izmišljeno ime, premda je britanski feldmaršal Montgo-meryimao jednu sličnu ličnost, brigadnog generala, u svojoj okolini, (op. prev.) 230 Aristokratska londonska četvrt; (op. prev.) 464 ._- Znao je... zna. Držao me izvan Sandhursta - naš West Point231 u slučajuda ne znate - jer nije htio ni da se približim njegovoj dragocjenoj vojsci.Mislio je da će me naći, a to bi pomračilo njegov dragocjeni imidž. Zamaloga je udarila kap kad sam primljen u vojsku. On se neće pošteno naspavatisve dok mu mirno ne kažu da je sa mnom gotovo - mrtav, a svi tragovi supokopani sa mnom.- Zašto meni kažeš tko si? - Jednostavno - odgovorio je bivši komandos uporno gledajući u Jasona. -

Kako ja ovo čitam, kako god krene, jedan od nas će se izvući. Učinit ću svešto mogu da to budem ja, rekao sam vam. Ali možda ne bude tako - vi nistešeprtlja - a ako ne bude, imate ime kojim možete šokirati cijeli prokletisvijet, možda i zaraditi bogatstvo s književnim i filmskim pravima, takvimstvarima.- Tada će general provesti ostatak života mirno spavajući. - San? On će si vjerojatno probušiti mozak! Vi niste slušali. Rekao sam daće mu mirno kazati, svi tragovi pokopani, nikakvo ime na površini. Ali ovakoništa nije pokopano. Sve visi vani poput Maggienih ladica232, čitav bolesniodvratni metež bez mog ispričavanja, momče. Ja znam tko sam ja, ja to primam.Jednostavno rečeno, neki su od nas drugačiji. Kažimo da smo antisocijalni,na jedan način; do srži nasilni, to je drugi način; pokvareni, još jedan.Jedina razlika koja me čini drugačijim jest činjenica da sam dovoljno bistarda to znam.- I prihvaćaš - mirno će Bourne. - Plivam u tome! Sasvim opijen uzbuđenjima! A pogledajmo na to na ovaj način.Ako izgubim i prsne priča, koliko će antisocijalnih praktičara osjetitivatru zbog toga? Koliko je drugih drugačijih ljudi koji će biti najsretnijizauzmu li moje mjesto, kao što sam ja uzeo vaše? Ovaj krvavi svijet bubriJasonima Bourneima. Usmjerite ih, dajte im ideju i oni će kao krdo do izvora,spremni da odmah krenu. To je Francuzova bitna genijalnost, zar ne vidite?- Vidim smeće, to je sve što vidim. - Vid vam nije suviše slab. To je ono što će general vidjeti - odraz sebe- i morat će živjeti s tim otkrićem, gušiti se s njim. - Ako ti on nije htio pomoći, trebalo je da si sam pomogneš, da se predaš

sebi. Dovoljno si bistar da to znaš. - I lišim se sve zabave i zadovoljstva, svih uzbuđenja? Nezamislivo, svece!Idete svojim putem i naiđete na najpotrošniju jedinicu koja je u 231 Sandhurst je britanska, a West Point američka vojna akademija, (op.prev.)232 Ženska osoba iz jednog vodvilja, (op. prev.) službi nadajući se da će se nešto dogoditi i to okončati prije nego te nanjušei srede. Našao sam takvu jedinicu, ali se događaj nije dogodio. Nažalost,takmičenje izvlači najbolje u svima nama, zar ne? Preživljavamo jer netko



drugi to ne želi... A onda, dakako, tu je i piće. Daje nam povjerenje, čaki hrabrost da učinimo ono što nismo sigurni da možemo učiniti. - Ne dok si u poslu.- Dakako ne, ali uspomene su tu. Whiskyjev bravado233 koji ti kažeš da možešučiniti. - Lažno - rekao je Jason Bourne.

- Ne sasvim - suprotstavi se ubojica. - Vučeš snagu iz čega možeš. - Postoje dva čovjeka - nastavi Jason. - Jedan kojega poznaješ, drugikojega ne poznaješ - ili nećeš. - Lažno! - ponovio je komandos. - Njega ne bi bilo tamo da ja ne želim svojauzbuđenja, ne budite dijete. A nemojte se ni zavaravati, g. Originalu. Bilobi bolje da mi stavite metak u glavu jer ću vas ja uzeti ako budem mogao.Ubit ću vas ako budem mogao. - Tražiš da uništim ono s čime ne možeš živjeti. - Prestanite sa sranjem, Bourne! Ja ne znam o vama, ali ja dobivam svojauzbuđenja! Ja ih želim! Ne želim živjeti bez njih! - Opet si zatražio. - Prestanite s tim, vi jebonjo!

- I opet.- Dosta! - Ubojica je pojurio sa stolice. Jason je zakoračio dva koraka,naglo izbacio desnu nogu kojom je udario u ubojičina rebra vrativši ga natragna stolicu. Allcott-Price je vrisnuo od boli.- To te neće ubiti, majore - mirno će Bourne. - Ali će te natjerati da zaželišda si mrtav.- Dopustite mi posljednju želju - kašljao je ubojica držeći se za grudiobjema rukama. - Iako sam to ja činio metama... ja mogu uzeti neočekivanimetak, ali ne mogu podnijeti hongkonški garnizon. Oni bi me objesili kasnonavečer kad nikoga nema u blizini, samo da se to doima službenim, u skladus propisima. Stavili bi mi debeli konopac oko vrata i natjerali me da stojimna platformi. Ja to ne mogu podnijeti!Delta je znao kad treba promijeniti brzinu. - Već sam ti prije rekao -započesasvim mirno - da te to možda ne očekuje. Ja ne poslujem s Britancima u HongKongu.- Vi ne - sto?- Ti si to pretpostavio, ali ti ja to nikad nisam rekao.233 Od španjolskog bravada (suvr. španj. bravata): leško iskazivanjehrabrosli ili samopovjerenje. (op. prev.)466- Vi lažete! - Onda si manje talentiran nego sam mislio, a ni to nije bilo mnogo započetak. - Ja znam. Ja ne znam misliti geometrijski!- Zacijelo ne znaš.

- Onda ste vi čovjek premije - što vi Amerikanci zovete lovac na blago -ali vi radite privatno.- Na neki način, da. A čini mi se da čovjek koji me poslao za tobom moždaželi da te unajmi, ne da te ubije. - Isuse Kriste...- A moja je cijena bila velika. Vrlo velika.- Onda si ipak u poslu.- Samo ovaj put. Nisam mogao odbiti nagradu. Lezi na krevet.- Što?



- Čuo si me. - Moram u klozet.- Budi mi gost - odgovori mu Jason; otišao je do vrata kupaonice i otvorioih. - To nije jedan od mojih sportova, ali ja ću te gledati. - Ubojica seolakšao dok je Bourne imao pištolj uperen u njega. Kad je završio, vratiose u malu bijednu sobu u jeftinom hotelu južno od Mongkoka. - Krevet -opet

će Bourne pokazujući mu oružjem. - Lezi potrbuške i raširi noge. - Onaj zao duh dolje iza deska rado bi slušao ovu konverzaciju. - Možeš mu telefonirati kasnije, kad budeš slobodan. Dolje. Brzo\- Uvijek vam se žuri... - Više nego ćeš ikad shvatiti. - Jason je uzeo torbu s poda i stavio je nakrevet; izvukao je najlonsko uže dok se umom poremećeni Englez spuzao naprljavi prekrivač kreveta. Za devedeset sekundi su komandosovi glež-njevibili privezani za donje metalne prečke kreveta; Jason mu je zavezao vrati najlon zauzlao za prednje opruge kreveta; Najzad, Bourne je jastuk vezaooko majorove glave pokrivši mu uši i oči, ostavljajući mu usta slobodno damože disati. Sa zglavcima vezanima ispod sebe, ubojica je opet bionepokretan i bezopasan. Ali mu se glava počela trzati naglim trzajima, a

sa svakim grčem nategla bi mu se usta. Krajnja tjeskoba svladala je bivšegmajora Allcott-Pricea. Jason je bestresno prepoznao te znakove.Bijedni hotel nije uspio namaći takve udobnosti kao što je telefon. Jedinakomunikacija s vanjskim svijetom bilo je kucanje na vratima, što bi značiloili policiju ili oprezna recepcionara koji obavještava gosta da ako želizadržati sobu još jedan sat, treba plati za još jedan dan. Bourne je prišaovratima pa ušao u prljavi hodnik. Krenuo je prema javnom telefonu za kojisu mu rekli da je na kraju hodnika.467On je telefonski broj povjerio memoriji čekajući trenutak kad će ga moćinazvati. Ubacio je kovanicu i najzad to učinio, kratka daha, dok mu je krvpojurila u glavu. - Snake Lady! - rekao je u slušalicu izvukavši te dvijeriječi oštrim ravnim naglaskom. - Snake Lady, Snake...- Qing, qing - javio se bezličan glas preko telefona govoreći brzo nakineskom.- Nastao je privremeni prekid službe za mnoge telefone na ovoj centrali.Služba će biti uskoro uspostavljena. Ova je poruka snimljena... Qing,Qing...Jason je spustio slušalicu; tisuću fragmentiranih misli, poput razbijenihogledala, sukobljavale su se u njegovoj svijesti. Brzo je koračao slaboosvijetljenim hodnikom i prošao pored kurve u dovratku koja je brojilanovac. Nasmiješila mu se i podigla ruke na bluzu; zatresao je glavom ipotrčao do sobe. Čekao je petnaest minuta i mirno stajao pored prozoraslušajući grlene zvuke iz zatvorenikova grla. Vratio se do vrata i opet tihozakoračio u hodnik. Prišao je telefonu, ubacio kovanicu i čekao.

- Qing — - Ljutito je lupio slušalicom drhtećih ruku; mišići vilica su mubijesno radili, grčili se dok je razmišljao o ispruženoj »robi« koju je doniou zamjenu za svoju ženu. Uzeo je slušalicu po treći put i, upotrijebivšiposljednju kovanicu, nazvao O. - Operatere - poče na kineskom - ovo je hitanslučaj! Najhitnije je da uspostavim vezu s ovim brojem. -Dao joj je brojdok mu se glas dizao u jedva kontroliranoj panici. - Traka je objasnila daima teškoća s linijom, ali ovo je hitnoča... - Jednu minutu, molim vas. Nastojat ću vam pomoći. - Uslijedila je šutnja,a svaka je sekunda bila sve glasnijim odjekom u njegovim prsima vraćajući



jeku poput ubrzana timpanona. Sljepoočice su mu se napinjale, usta suha,grlo u groznici - izgaralo je vrućicom koja je zahvaćala cijelo tijelo. - Linija nije privremeno u uporabi, gospodine - rekao je drugi ženski glas. - Linija? Ta linija?- Da, gospodine.- Nije riječ o »mnogim telefonima« na toj centrali? - gotovo nejasno će

Bourne.- Vi ste upitali operatera za poseban broj, sir. Ja ne bih znala o drugimbrojevima. Ako ih imate, ja ću vam ih sa zadovoljstvom provjeriti. - Traka specifično kaže mnogi telefoni, a vi ipak kažete jedna linija]Želite li mi reći da ne možete potvrditi... višestruki prekid? - Što? - Da li čitav niz telefona radi! Imate računala. Oni će pokazati gdje su točke slabe funkcije. Vašoj sam kolegici rekao da je ovo hitnoća! - Ako je medicinska, ja ću sa zadovoljstvom pozvati kolahitne pomoći. Ako mi kažete adresu... - Ja želim znati da li je mnogo telefona izvan službe ili je samo jedan!Ja to moram znati!

- Proteći će neko vrijeme dok sakupim takvu informaciju, sir. Prošlo je devetsati pa stanice za popravak telefona rade smanjenom radnom snagom...- Ali vam oni mogu reći postoji li problem s linijama nekog područja,prokletstvo!- Molim vas, sir, ja nisam plaćena da budem zlostavljana. - Zao mi je, žao!... Adresa? Da, adresa! Koja je adresa broja koji sam vamdao?- Nije objavljena, gospodine.- Ali je imate!- Zapravo je ja nemam, sir. Zakoni tajnosti su vrlo strogi u Hong Kongu.Moj ekran pokazuje samo riječ »neobjavljen«. - Ponavljam! Ovo je uistinu pitanje života i smrti! - Onda mi dopustite da se javim bolnici... Oh, sir, molim vas pričekajte.Bili ste u pravu, sir. Moj ekran sada pokazuje posljednje tri brojke brojakoji ste mi dali, koje elektronički prelaze jedna u drugu jer stanica zapopravke pokušava ispraviti problem. - Koja je zemljopisna lokacija?- Prefiks je »pet«, a to znači da je na otoku Hong Kong. - Uže! Gdje na otoku? - Brojke telefonskih brojeva nisu ni u kakvoj svezi s pojedinim ulicama ililokacijama. Bojim se da vam više ne mogu pomoći, sir. Ukoliko mi ne želitedati broj pa da vam pošaljem bolnička kola. Moja adresa...? - rekao je Jason zbunjeno, iscrpljeno, na rubu panike. -Ne - nastavio je - mislim da vam neću dati adresu.Edward Newington McAllister se nagnuo nad stolom dok je žena vratila

telefonsku slušalicu na ležište. Bila je vidno potresena, njezino jeorijentalno lice bilo blijedo od napetosti tog razgovora. Državni podtajnikje spustio drugu slušalicu s druge strane stola. S olovkom u desnoj rucinapisao je adresu na papiru ispred sebe. - Vi ste doista sjajni - rekao jepogladivši ženu po ruci. - Imamo to. Imamo ga. Zadržali ste ga dovoljno dugo- duže nego bi on sebi dopustio u starim danima - pa se ušlo u trag telefonus kojeg je nazivao. Barem je ustanovljena zgrada, a to je dovoljno. Hotel.468469



^ .. .. j- Govori vrlo finim kineskim. Dijalekt je više sjevernjački, ali seprila-gođava Guandong hua. Nema povjerenja u mene. - To nije važno. Postavit ćemo ljude oko hotela. Svaki ulaz i izlaz. Hotelje u ulici Shek Lung.- Ispod Mongkoka, zapravo u Yau Ma Ti - odgovori prevoditeljica.

- Hotel vjerojatno ima samo jedan ulaz kroz koji svako jutro iznose smeće,nema sumnje.- Moram pronaći Havillanda u bolnici. Nije trebalo da ide tamo.- Činilo se da je vrlo zabrinut - objasni prevoditeljica.- Posljednje izjave - rekao je McAUister birajući broj. - Vitalneinformacije umirućeg čovjeka. To je dopušteno. - Ja ne razumijem nikoga od vas. - Žena je ustala iza stola, a podtajnikje zaobišao stol i sjeo. - Ja mogu slijediti upute, ali ja vas ne razumijem.- Dobri Bože, zaboravio sam. Sada morate otići. Ono o čemu ja govorim jevrlo tajno... Mi vas izuzetno cijenimo i mogu vas uvjeriti u našu zahvalnosti, sasvim sam siguran, posebnu nagradu, ali bojim se da vas moram zamolitida odete.

- Sa zadovoljstvom - reče prevoditeljica. - I možete zaboraviti nazahvalnost, ali nemojte na nagradu. Toliko sam naučila na Ekonomici osam234na Sveučilištu Arizona. - Žena je otišla. - Hitnost, policijske veze! - McAllister je gotovo viknuo u telefon.- Ambasadora, molim. Hitno je! Ne, nisu potrebna imena, hvala vam, i dajtemu telefon preko kojeg možemo privatno razgovarati. - Podtajnik je masiraolijevu sljepoočicu pritišćući sve dublje i dublje u skalp dok se nije javioHavilland.- Da, Edwarde?- On je nazvao. Uspjelo je. Mi znamo gdje je! Hotel u Yau Ma Ti.- Okružite ga, ali nikakvih pokreta! Conklin mora razumjeti. Ako nanjušinešto što misli da je smrdljivi mamac, on će se povući. A ako nemamo ženu,nemamo ni ubojicu. Za ime Božje, nemoj da ti ovo prsne, Edwarde! Sve morabiti neprobojno - i vrlo, vrlo delikatno! Inače bi izvan-spasa moglouslijediti kao drugo na redu.- To nisu riječi na koje sam naučio, gospodine ambasadore. Nasta stanka u vezi; kad je Havilland opet progovorio, glas mu je bio hladan.- Oh, da, jesu, Edwarde. Vi previše protestirate, Conklin je bio u pravuoko toga. Mogli ste kazati ne na početku, u Sangre de Cristo u Kolo-radu.Mogli ste okrenuti leđa, ali niste, niste mogli. Na neki način ste poputmene - bez mojih slučajnih prednosti, dakako. Mi mislimo i nadmi-34 Ekonomski fakultet na Sveučilištu Arizona s poznatim predavanjima izmakroekonomije. (op. prev.)470slimo; mi nalazimo hranu u našim manipulacijama. Mi bubrimo ponosom sa

svakim progresivnim korakom u ljudskom šahu - gdje svaki pokret može imatistrahovite posljedice za nekoga - zato jer vjerujemo u nešto. Sve to postajenarkotik, a sirenske su pjesme uistinu poziv našem egu. Mi imamo naše malemoći zbog našeg većeg intelekta. Priznajte, Edvvarde - ja imam. A ako ćetese osjećati bolje, ponovit ću što sam prije rekao. Netko to mora učiniti.- Nije mi stalo do lekcija izvan konteksta - odgovorio je McAllister.- Od mene ih više nećete dobiti. Učinite kako sam vam rekao. Pokrijte sveizlaze u tom hotelu, ali utuvite svakom čovjeku da ne smije biti nikakvihotvorenih pokreta. Ako Bourne nekamo pođe, treba ga diskretno pratiti, ali



ga se ne smije taknuti ni u kojem slučaju. Mi moramo imati ženu prije negose uspostavi kontakt.Morris Panov je uzeo slušalicu. - Da?- Nešto se dogodilo. - Conklin je govorio brzo, tiho. - Havilland jenapustio čekaonicu da bi primio hitan poziv. Je li se kod vas nešto događa? - Ništa, ne. Mi samo razgovaramo.

- Zabrinut sam. Havillandovi ljudi bi vas mogli pronaći. - Dobri Bože, kako? - Provjeravajući svaki hotel u koloniji u potrazi za bijelim čovjekom kojišepa, eto kako. - Platio si čovjeku u hotelu da ne kaže ništa nikome. Rekao si da je topovjerljiv poslovni sastanak - sasvim normalno.- I oni mogu platiti i reći da se radi o povjerljivoj vladinoj stvari kojadonosi zdušne nagrade ili jednako zdušne neugodnosti. Pogodi što će na prvomjesto?- Ja mislim da se ti suviše uzrujavaš - prosvjedovao je psihijatar.- Nije mi stalo do toga što ti misliš, doktore, samo idite s tog mjesta.Odmah. Zaboravite Marijinu prtljagu - ako ga uopće ima. Napustite hotel što

je prije moguće. - Gdje da pođemo? - Gdje je puno ljudi, ali gdje vas mogu naći. - Restauracija?- Prošlo je toliko godina, a oni ovdje mijenjaju nazive svakih dvadesetakminuta. Hoteli su isključeni; njih je lako staviti pod kontrolu. - Ako si u pravu, Alex, ti uzimaš previše vremena... 471-Ja razmišljam!... U redu. Uzmite taksi do početka ulice Nathan kodSalisburyja - jesi li to upio? Nathan i šalisburj. Ugledat ćeš HotelPenin-sula, ali ne ulazi. Uska traka koja vodi prema sjeveru zove se GoldenMile. Hodajte gore-dolje desnom stranom, istočnom stranom, ali ostaniteunutar prva četiri bloka. Ja ću vas pronaći čim budem mogao. - U redu - odgovorio je Panov. - Nathan i Salisburv, prva četiri blokasjeverno zdesna... Alex, ti si sasvim siguran da si u pravu?- Zbog dviju okolnosti - odgovori mu Conklin. - Za početak, Havil-land minije rekao da pođem s njim da vidimo koja je to »hitnoća« - to nije našdogovor. A ako hitnoću ne predstavljate ti i Marie, to znači da je Webbuspostavio kontakt. Ako je tako, ja ne namjeravam zamijeniti jedinu kartuza pregovaranje, a to je Marie. Ne bez jamstva na licu mjesta. Ne sambasadorom Ravmondom Havillandom. A sada, nestanite iz hotela!Nešto nije u redu! Što je to? Bourne se vratio u prljavu hotelsku sobu istao pored podnožja kreveta gledajući u zatvorenika čije je grčevitostezanje sada bilo naglašenije; njegovo je ispruženo tijelo spastičkireagiralo na svaki nervozni pokret. Sto je to? Zašto ga je razgovor s

hongkonškom telefonisticom tako uzrujao? Bila je uljudna i htjela je pomoći;čak je otrpjela njegovo zlostavljanje. Onda, što je to?... Iznenada su munavrle riječi iz dugo zaboravljene prošlosti. Riječi izgovorene prije višegodina nepoznatom telefonistu bez lica, samo razdražljiva glasa. Zatražio sam broj iranskog konzulata.U telefonskoj je knjizi. Naše centrale su prezauzete i nemamo vremena zatakva pitanja. Klik. Mrtva linija.To je to! Telefonisti u Hong Kongu - s opravdanjem - bili su najodlučnijina svijetu. Nisu gubili vrijeme, ma kako klijent bio uporan. Opterećenost



poslom u prenatrpanom mahnitom financijskom megalopolisu nije to mogladozvoliti. Pa ipak je druga telefonistica bila duša snošljivosti... Ja nebih znala o drugim brojevima. Ako ih imate, ja ću ih sa zadovoljstvomprovjeriti... Da li biste mi dali svoju adresu... Dok mi ne date adresu...Adresa! A ne razmišljajući ozbiljno o pitanju, on je instinktivno odgovorio.Ne, mislim da to neću učiniti. U dubini njegove ličnosti aktivirao se alarm.

Trag! Oni su ga zavaravali i držali na liniji dovoljno dugo da postaveelektronski tragač na liniju njegova poziva! Najteže je ući u trag javnimtelefonima. Najprije se utvrđuje blizina, zatim lokacija ili mjesto poziva,a najzad i specifični aparat, ali između prvog i posljednjeg koraka proteknetek koja minuta ili dio minute. Je li dovoljno dugo zauzimao liniju? A akoje tako, do kog stupnja ulaženja u trag? Blizina? Hotel? Čak i sam javnitelefon? Jason je nastojao rekonstruirati razgovor s telefonisticom - dru-472gom telefonisticom - i sjetiti se trenutka kad je akcija mogla početi.Zalu-đujuće, grozničavo, ali sa svom preciznošću na koju se mogao osloniti,nastojao je odvratiti ritam njihovih riječi i glasova shvativši da je onausporila kad je on ubrzao. Proteći će neko vrijeme dok ne sakupim

informaciju... Zapravo ja je nemam, sir. Zakoni tajnosti su vrlo strogi uHong Kongu — lekcija. Oh, sir, molim vas da pričekate... Bili ste u pravu,sir... moj ekran sada pokazuje - ublažavajuće objašnjenje, tek da produžirazgovor. Vrijeme! Kako je on to mogao dopustiti? Koliko dugo...?Devedeset sekundi - najviše dvije minute. Točno podešavanje vremena bilomu je instinktom, a sjetio se i ritmova. Kažimo dvije minute. Dovoljno dase odredi udaljenost ili blizina, možda i lokacija, ali s obzirom na to dapostoje stotine tisuća milja linija, možda nije bilo dovoljno dugo da seuđe u trag i telefonskom aparatu. Zbog nekih neuhvatljivih razloga vratišemu se slike Pariza, zatim nejasni obrisi telefonskih govornica dok su oni Marie trčali od jedne do druge kroz zasljepljujuće pariške ulice vodeći»slijepe« razgovore kojima se nije moglo ući u trag u nadi da će razotkritienigmu koja je bila Jason Bourne. Četiri minute. Toliko je potrebno, alise mi moramo maknuti s ovog područja! Dosad su dobili taj podatak!Taipanovi ljudi - ako uopće postoji krupni, gojazni taipan - mogli su ućiu trag hotelu, ali je bilo malo vjerojatno da su ušli u trag javnom telefonuili katu. A ima još jedan vremenski razmak koji treba razmotriti, onaj kojiće biti u njegovu korist ako bude brzo djelovao. Ako je elektronsko traganjebilo uspješno pa su pronašli i hotel, potrajat će neko vrijeme dok lovcine stignu do južnog Mongkoka uz pretpostavku da su u Hong Kongu, kako semože zaključiti iz telefonskog prefiksa. Ključ u tom trenutku bila jebrzina. Brzo.- Povez na očima ostaje, majore, ali mi krećemo - rekao je ubojici. Brzomu je skinuo povez s usta i razvezao uzlove pa namotao tri najlonska konopcagurnuvši ih u komandosovu jaknu.

- Što? Što ste rekli? Bourne je podigao glas. - Ustani. Idemo se prošetati. - Jason je zgrabiotorbu, otvorio vrata i provjerio stanje u hodniku. Pijanac je doteturao usobu s lijeve strane i lupio vratima. Desna strana hodnika bila je čistasve do javnog telefona i izlaza u slučaju požara iza telefona. - Kreni -naredio je Bourne i gurnuo zatvorenika.Osiguravatelji bi već na prvi pogled odbili osigurati stubište za slučajpožara. Metal je bio nagrizen hrđom, a ograda se savijala pod pritiskom.Ako netko bježi od vatre, možda bi bilo bolje pobjeći hotelskim stubištem



punim dima. Pa ipak, ako se u mraku spuste a da se stubište za nuždu ne sruši,to je jedino važno. Jason je zgrabio komandosov ovratnik i poveo ga 473škripavim metalnim stubištem sve dok nisu stigli do prvog odmorišta. Doljesu bile slomljene ljestve koje su sezale dva do dva i pol metra iznad prolaza.Taj pad je lako svladati pri silasku i - što je važnije - pri uspinjanju,

pri povratku.- Dobro spavaj - rekao je Bourne naciljavši na slabom svjetlu i sručivšizglobove prstiju u bazu komandosove lubanje. Ubojica se srušio na stube.Bourne je izvukao konopce i vezao ubojicu za stube i ogradu. Najzad mu jebacio jastuk na usta pokrivši ih. Čvrsto ga je vezao. Noćni zvučihong-konškog Yau Ma Tija i susjednog Mongkoka lako će pokriti krikove kojeAllcott-Price uzmogne istjerati kroz jastuk - ako se probudi prije nego gaJason probudi, što je neizvjesno. Bourne se spustio stubama i skočio u uski prolaz nekoliko sekundi prije negose pojaviše trojica mladića koji su utrčali iza ugla bučne ulice. Bez dahasu se skrili u sjeni vrata dok je Jason ostao na koljenima - izvan vidika,kako se nadao. Iza njih, progoneći ih i Ijutito vičući, dojurila je druga

grupa mladića. Prva trojica se udaljiše od tamnih vrata i daše se u trk usuprotnom smjeru, što dalje od svojih progonitelja. Bourne je ustao i brzodošao do ulaza u prolaz gledajući prema stubištu za slučaj požara. Ubojicuse nije moglo vidjeti.Istodobno se sudario s dva tijela u trku. Odskočivši od njih prema zidu,mogao je samo pretpostaviti da su to mladići iz grupe koja je progonila prvutrojicu koji su se bili sakrili u dovratku. Jedan od njih, međutim, prijetećije držao nož u ruci. Jasonu nije bilo potrebno takvo sučeljavanje, to nijemogao dopustiti! Prije nego je mladac shvatio što se dogodilo, Bourne jestrelovito izbacio ruku i zgrabio mladićev zglavak okrećući ga u smjerukazaljke sata sve dok nož nije ispao iz napadačeve ruke, a on vrištao odbola.- Gubi se odavde! - viknuo je Jason na oštrom kantonskom. - Vaša banda sene može mjeriti s vašim starijima i boljima. Ako ugledamo nekoga od vasovdje, vaše će majke dobiti vaše leševe za sav njihov trud. Gubite se! - Aiya!- Mi tražimo lopove! Oko-oči235 sa sjevera! Oni kradu, oni...- Van!Mladići su pobjegli iz prolaza i nestali u polunapuštenoj ulici u Yau MaTiju. Bourne je zatresao rukom, rukom koju mu je ubojica nastojao slomitiu hotelskom dovratku. U zabrinutosti je zaboravio na bol; to je najboljinačin trpljenja boli.' Doseljenici ili prebjezi iz kontinentalne Kine. (op. prev.)474Pogledao je u smjeru zvuka - zvukova. Dvije tamne limuzine su dojurile ulicom

Shek Lung i zaustavile se ispred hotela. Oboja kola su se doimala kao daje na svakom dijelu bilo ispisano službena. Jason je gledao u očajanju kakoljudi izlaze iz svakih kola, dvojica iz prvih, trojica iz drugih.- Oh Bože, Marie! Mi ćemo izgubiti! Ja sam ubio nas - oh, Kriste, ja samubio nas!Bio je sasvim pripravan da će vidjeti petoricu kako žure u hotel, ispitujučovjeka na recepciji, uzimaju pozicije i idu na posao zbog kojeg su došli.Saznali bi da osobe u sobi 301 nisu viđene da napuštaju hotel; prema tome,najvjerojatnije je da su gore. Za manje od minute bi prodrli u sobu, a izlaz



za nuždu bi otkrili nekoliko sekundi kasnije! Da li bi to mogao učiniti?Da li bi se mogao uspeti, osloboditi ubojicu, natjerati ga da siđe u prolazi pobjeći? Morao je to! Bacio je posljednji pogled prije nego će otrčatido stubišta. Onda je ostao. Nešto nije u redu - nešto neočekivano, sasvim neočekivano.Prvi čovjek iz vodećih kola skinuo je jaknu od odijela - svog službenog

odijela - i razvezao kravatu. Rukom je prorovao po kosi i raskuštrao je papošao - nesigurno? - prema ulazu derutnog hotela. Njegova četiri kompanjonasu se odvojila od kola gledajući u prozore, dvojica na desnu, a dvojica nalijevu stranu, prema prolazu - prema njemu. Sto se događa? Ti se ljudi neponašaju službeno. Ponašaju se kao kriminalci, poput mafijaša koji stežuobruč oko plijena kojemu su donijeli smrt, ali s kojim oni neće biti povezani- oni samo postavljaju stupicu kojom će se drugi poslužiti, ne oni. DobriBože, je li moguće da se Alex Conklin varao na aerodromu Dulles uWashingtonu?Igraj prema scenariju. On je duboko i tamo je. Odigraj ga. Ti to možeš, Delta! Nema vremena. Nije bilo vremena za duže razmišljanje. Nije smio izgubitidragocjene trenutke razmišljajući o postojanju ili nepostojanju krupnog,

pretilog taipana koji je djelovao suviše operetski da bi bio istinit.Dvojica okrenutih prema njemu opazili su prolaz. Stadoše trčati - premaprolazu, prema »robi«, prema uništenju i smrti svega što je Jasonu bilonajdraže na ovom pokvarenom svijetu koji bi rado napustio da nije bilo Marie. Sekunde su otkucavale u milisekundama predumišljajnog nasilja, odmahprihvaćenog i odmah odbačenog. David Webb je bio utišan dok je Jason Bourneopet preuzeo potpuno zapovjedništvo. Odlazi od mene! To je sve što nam jepreostalo!475Prvi je čovjek pao. Prsni koš mu je bio slomljen, a istodobni snažni udaracu vrat ugušio mu je glas. Drugom je čovjeku priuštio preferencijalnipostupak. Bilo je važno da on bude pri svijesti, čak i sasvim budan, radionoga što srijedi. Obojicu je odvukao u najdublju sjenu prolaza. Nožem imje rasparao odjeću, vezao noge i ruke začepio usta vlastitom odjećom. Jason je koljenima zarobio ruke drugog čovjeka, a sječivom noža mu je paraomeso oko sljepoočice pa mu dao ultimatum. - Moja žena! Gdje je ona? Kažimi odmah! Ili ćeš izgubiti oko pa drugo oko! Ja ću te izrezati, Zhongguoren, vjeruj mi! - Povukao je tkaninu kojom je začepio njegova usta. - Mi vam nismo neprijatelji, Zbangfu! - progovorio je orijentalac nakineskom, upotrijebivši kantonsku riječ za muža. - Mi je nastojimo pronaći!Lovimo je posvuda!Jason je zurio u čovjeka. Nož mu je podrhtavao u ruci, sljepoočice su mulupale, njegova osobna galaksija bila je pred eksplozijom, nebesa ćezakišiti vatrom i boli izvan dosega njegove mašte. - Marie! - vrisnuo jeu agoniji. - Sto ste učinili s njom? Meni je dana garancija! Ja donosim robu,

a meni vraćaju ženu! Trebalo je da čujem njezin glas preko telefona, alitelefon ne radi! Umjesto toga su ostavili tragača na liniju i odjednom stevi ovdje, ali ne i moja žena! Gdje je ona? - Kad bih ja to znao, bila bi ovdje s nama.- Lažac! - uzviknu Bourne izvlačeći riječ. - Ja vam ne lažem, gospodine, niti bi me trebalo ubiti zato što vam ne lažem.Pobjegla je iz bolnice...- Bolnice?- Bila je bolesna. Doktor je inzistirao. Ja sam bio ondje, izvan njezine



sobe, pazio sam na nju! Bila je slaba, ali je pobjegla...- Oh, Kriste! Bolesna! Slaba? Sama u Hong Kongu? Moj Bože, vi ste je ubili. - Ne, gospodine! Dobili smo naređenje da pazimo na njezinu udobnost... - Vaša naređenja - sada će Jason Bourne ravnim i hladnim glasom. - Ali nevašega taipana. On je slijedio druga naređenja, naređenja koja su prijeizdali u Ziirichu i Parizu te u Sedamdeset prvoj ulici u New Yorku. Ja sam

bio ondje - mi smo bili ondje. A sada ste je ubili. Upotrijebili ste me,kao što ste me prije upotrijebili, a kad ste mislili da je sve gotovo, uzeliste je od mene. Što je »smrt još jedne kćerke«? Tišina je sve. - Jason jeodjednom zgrabio čovjekovo lice lijevom rukom, a desnom mu prinio nož. -Tko je debeli čovjek? Kaži mi ili će oštrica u tebe! Tko je taj taipan?476- On nije taipan! Školovao se i uvježbao u Britaniji, on je vrlo poštovanioficir na teritoriju. On radi s vašim zemljacima, Amerikancima. On je sIntelligence Serviceom.- Siguran sam da jest... Od početka je bilo isto. Samo ovaj put nije bioŠakal, već ja. Pokretali su me na šahovskoj ploči sve dok nisam imao drugogizbora, već da lovim sebe - produžetak sebe, čovjeka koji se nazvao Bourne.

Kad ga dovede, ubijte ga. Ubijte nju. Oni znaju previše. - Nije! - kriknuo je orijentalac znojeći se. Široko otvorenim očima gledaoje u sječivo koje mu je pritiskalo kožu. - Nama je malo rečeno, ali nisamčuo ništa slično tome! - Što onda radite ovdje? - oštro će Jason. - Nadzor, kunem se! To je sve!- Dok pištolji ne dođu? - ledeno će Bourne. - Tako vaša trodijelna odijelaostaju čista, nema krvi na vašim košuljama, nema tragova koji vode do tihbezimenih, bezličnih ljudi za koje radite. - Vrate se! Mi nismo takvi, naši nadređeni nisu takvi! - Rekao sam, ja sam bio ovdje. Ti si poput takvih, vjeruj mi... Sada ćešmeni nešto reći. Što god da je, to je niski prljavo, sasvim sigurno. Nitkone vodi ovakvu operaciju bez kamuflirane baze. Gdje je ona?- Ja vas ne razumijem.- Sjedište, kamp-baza jedan, sterilna kuća ili šifrirani zapovjedni centar- kako ga god želiš nazvati. Gdje je to? - Molim vas, ja ne mogu...- Možeš. Hoćeš. Ako nećeš, ti si slijep, oči će ti biti izvađene iz glave.Hajde!- Ja imam ženu, djecu! - I ja sam imao. I nju i njih. Gubim strpljenje. - Jason je zastao i samomalčice smanjio pritisak sječiva. - Osim toga, ako si tako siguran da siu pravu - da tvoji pretpostavljeni nisu što ja kažem da jesu, gdje je šteta?Sve se može poravnati. - Da! - kriknuo je prestrašeni čovjek. - Poravnanje! Oni su dobri ljudi.

Ne žele vam zlo! Neće vas ozlijediti!- Neće za to imati prilike - prošaptao je Bourne. - Što, gospodine? - Ništa. Gdje je to? Gdje je to ah-tako-mirno sjedište? Govori! - Victoria Peak! - brzo će skamenjeni obavještajac. - Dvanaesta kuća s desnestrane s visokim zidovima...Bourne je slušao opis sterilne kuće, mirnog imanja kojim patrolirajumarinci, jednog od takvih imanja u bogatoj četvrti. Čuo je što je trebaočuti; drugo mu nije bilo potrebno. Teškom koštanom ručicom noža tres-



477nuo je u čovjekovu lubanju, začepio mu usta i ustao. Pogledao je na stubišteza nuždu, na jedva uočljive obrise ubojičina tijela. Oni žele Jasona Bournea i žele ga ubiti. Dobit će dvojicu Jasona Bour-neai umrijeti zbog svojih laži. 47S

31Ambasador Havilland se susreo s Conklinom u bolničkom hodniku poredpolicijske sobe za hitne slučajeve. Diplomatova odluka da s čovjekom izCIA-e razgovara u užurbanosti hodnika bijelih zidova bila je rezultatomčinjenice da je u hodniku vladala takva užurbanost i kretanje - sestre ibolničari, doktori i stažisti neprekidno su bauljali hodnicimarazgovarajući i odgovarajući na zvonjavu telefona što su neprekidnozvonili. Pod takvim okolnostima malo je vjerojatno da će Conklin započetiglasnu i vruću svađu. Njihov će razgovor možda biti pod nabojem, ali bitće miran; ambasador bi u takvim okolnostima mogao izvući određene prednostiiznoseći nove činjenice. - Bourne je uspostavio kontakt - rekao je Havilland.

- Hajdemo vani - predloži Conklin. - Ne možemo - odgovori mu diplomat. - Lin bi mogao umrijeti svake minuteili bi nam mogli omogućiti da ga vidimo svake minute. Ne možemo propustititu mogućnost, a doktor zna da smo ovdje. - Onda se vratimo u sobu.- U sobi za hitnoće je još petero ljudi. Vi ne želite da nas prisluškuju,kao što i ja ne želim. - Kriste, vi pokrivate svoje dupe, nije li tako?- Ja moram misliti na sve nas. Ne na jednog, dvojicu ili trojicu, već nasve nas.- Što želite od mene? - Ženu, dakako. To vam je poznato. - To mi je poznato - dakako. Što ste spremni ponuditi? - Moj Bože, ]asona Bournea! - Ja hoću Davida Webba. Ja želim Marijina supruga. Ja želim znati da je živi dobro u Hong Kongu. Želim ga vidjeti vlastitim očima. - To je nemoguće. - Onda će biti bolje da mi kažete zašto. 479- Prije nego se pokaže, on očekuje da će sa svojom ženom razgovarati tridesetsekundi poslije kontakta. Takav je sporazum.- Ali ste maloprije rekli da je uspostavio kontakt!- Tako je! Ali mi nismo. Nismo to sebi mogli dopustiti ako nemamo MarieWebb pokraj telefona.- Vi ste me izgubili! - ljutito će Conklin.

- On je imao svoje uvjete, ne baš drugačije od vaših, što je zacijelorazumljivo. Vi ste obojica bili...- Koji su to uvjeti? - upadne mu čovjek iz CIA-e u riječ. - Ako on nazove, to znači da ima samozvanca - to je bio bilateralnisporazum.- Isuse! »Bilateralni«? - Obje strane su se suglasile.- Ja znam što to znači! Samo ste me poslali u prostor, to je sve. - Snizite glas... Njegov je uvjet bio da ako ne dovedemo njegovu ženu za



trideset sekundi, onaj tko bude držao slušalicu, čut će pucanj, što značida je ubojica mrtav, da ga je Bourne ubio.- Dobri stari Delta. - Conklinove se usne nakupiše u poluosmijeh. - Nikad nije propustio nijedan trik. A pretpostavljam da je u nastavku jošnešto rekao, je li tako? - Da - mrko će Havilland. - O mjestu razmjene treba se zajednički dogovoriti

nakon...- Nije bilo bilateralno?- Zavežite!... On želi vidjeti svoju ženu kako hoda sama, na vlastitipogon. Kad mu zadovoljim taj uvjet, on će izaći sa svojim zatvorenikom - s pištoljem, kako mi uzimamo - pa će biti izvršena zamjena. Od prvogkontakta do uključenja pogona, sve treba biti obavljeno za nekolikominuta, zacijelo ne više od pola sata. - Dvostruko vrijeme ako nitko ne bude orkestrirao neke dodatne taktove. -Conklin je klimnuo. - Ali ako niste odgovorili, kako znate da je uspostaviokontakt?- Lin je stavio zastavicu236 na jedan telefonski broj s drugom vezom doVictoria Peaka. Bourneu je rečeno da je linija trenutačno u kvaru, a kad

je nastojao dobiti verifikaciju - što je pod okolnostima morao učiniti - prebacili su ga na Peak. Na vezi smo ga zadržali dovoljno dugo da uđemou trag lokaciji ili javnom telefonu s kojeg je nazvao. Mi znamo gdje je.Naši su ljudi na putu samo s naređenjem da se drže postrance. Ako neštonanjuši ili vidi, ubit će našeg čovjeka. ' Izraz iz telefonije: prespojili; (op. prev.)..480.- Trag? - Alex je proučavao diplomatovo lice ne baš ljubazno. - On vas jepustio da govorite dovoljno dugo za to?- On je u stanju krajnje tjeskobe, računali smo na to. - Webb, možda - odgovorio je Conklin. - Ne Delta. Ne kad razmišlja 0 tome.- On će nazivati - ustrajao je Havilland. - Nema izbora.- Možda da, a možda ne. Koliko je proteklo od njegova posljednjeg poziva? - Dvanaest minuta - odgovorio je ambasador gledajući na sat.- A od prvoga?- Oko pola sata.- I svaki put kad nazove vi znadete za to?- Da. Informacija se prenosi McAllisteru.- Nazovite ga i ustanovite je li Bourne opet pokušao. - Zašto? - Zato jer je, kao što ste rekli, u stanju krajnje tjeskobe pa će nastavitis nazivanjem. On si ne može pomoći. - Što pokušavate reći? - Da ste možda pogriješili.

- Gdje? Kako?- Ne znam, ali ja poznajem Deltu.- Sto bi mogao učiniti a da ne stupi u vezu s nama? - Ubijati - jednostavno će Alex. Havilland se okrenuo, pogledao po živom hodniku pa se uputio prema deskurecepcije toga kata. Kratko je razgovarao sa sestrom; ona je kimnula1 dala mu telefon. Razgovarao je na trenutak i spustio slušalicu.Namrgođen, vratio se Conklinu. - To je čudno - primijetio je. - McAllisterosjeća poput vas. Edward je očekivao da će Bourne nazivati svakih pet minuta,



ako bude toliko pričekao. -Oh?- Naveli su ga da povjeruje kako će telefonska služba biti uspostavljenasvakog trenutka. - Ambasador je zatresao glavom kao da želi odbiti nemoguće.- Svi smo napeti. Mogao bi postojati niz objašnjenja, počevši od kovanicaza javni telefon do nemirnih crijeva.

Otvorila su se vrata prostorije za hitne slučajeve i pojavio se britanskidoktor.- Gospodine ambasadore? -Lin?- Izuzetan čovjek. Ono što je prošao ubilo bi konja, ali iako su oniotprilike iste veličine, konj ne može izraziti želju za životom. 481- Možemo li ga vidjeti? - Nema svrhe, još je u nesvjestici - pomiče se tu i tamo, ali je još dalekood stanja suvislosti. Ohrabruje svaka minuta odmora bez pogoršanja stanja. - Vi razumijete koliko je hitno da porazgovaramo s njim, zar ne?- Da, gospodine Havilland, razumijem. Možda više nego shvaćate. Vi znateda sam ja odgovoran za bijeg te žene...

- Znam - reče diplomat. - Također su mi rekli da ako je mogla vas prevariti,da bi vjerojatno prevarila najboljeg internista na Klinici Mayo237.- To je u pitanju, ali volim misliti da sam kompetentan u svom poslu. Umjestotoga osjećam se kao idiot. Učinit ću sve u svojoj moći da pomognem vama isvom dobrom prijatelju, majoru Linu. Ocjena je bila medicinska i moja,pogreška moja, a ne njegova. Ako se provuče idući sat ili nešto duže,vjerujem da postoji nada da će živjeti. Ako se to dogodi, ja ću vam omogućitida ga ispitujete ukoliko vaša pitanja budu kratka i jednostavna. Ako mislimda je pogoršanje vrlo uočljivo i da nam čovjek odlazi, također ću vaspozvati.- To je fair, doktore. Hvala vam.- Ne bih mogao učiniti manje. To bi i Lin želio. Ja se sada vraćam k njemu. Počelo je čekanje. Havilland i Alex Conklin su postigli svoj bilateralnisporazum. Kad Bourne ponovo pokuša uspostaviti vezu sa Snake Lady, bit ćemu rečeno da će linija biti čista za dvadeset minuta. Za to će vrijemeConklina prevesti do sterilne kuće na Victoria Peaku, gdje će spremnopreuzeti poziv. On će urediti razmjenu, reći će Davidu da je Marie sigurnai da je s Morrisom Panovom. Njih dvojica su se vratili u sobu za hitnepolicijske slučajeve i sjeli jedan nasuprot drugome; svaka minuta šutnjepojačavala je napetost. Minute su se, međutim, proširile u razdoblja od četvrt sata, a ona u prekojedan sat čekanja. Tri puta je ambasador nazvao Peak i pitao ima li riječiod Jasona Bournea. Nije ju bilo. Dvaput se pojavio engleski liječnik daraportira o Linovu stanju. Bilo je nepromijenjeno, činjenica koja jeulijevala nadu, a nije ju smanjivala. Jednom je zazvonio telefon u sobi,

a obojica, Havilland i Conklin, brzo su okrenuli glavu prema aparatuprikovavši pogled za sestru koja je mirno odgovorila. Poziv nije bio zaambasadora. Napetost je rasla među njima dvojicom; tu i tamo bi pogledalijedan na drugoga s istom porukom u očima. Nešto nije u redu. Nešto je sišlosa Žice. Pojavio se kineski liječnik i pristupio dvjema osobama u stražnjemdijelu sobe, mladoj ženi i svećeniku. Govorio je tiho. Žena je vrisnula,zaje-237 Jedna od najpoznatijih američkih klinika, (op. prev.) 482



cala i srušila se između ruku svećenika. I tako imamo novu policijskuudovicu. Odveli su je da kaže posljednje zbogom svome mužu. Tišina. Telefon je opet zazvonio i opet su diplomat i čovjek iz CIA-e zurili u aparat.- Gospodine ambasadore - rekla je sestra - ovo je za vas. Gospodin kažeda je najhitnije. - Havilland je ustao i požurio do njezina stola kimajući

glavom u znak zahvalnosti. Uzeo je slušalicu.Što god je to bilo, dogodilo se. Conklin ga je promatrao; nikad ne bi pomislioda će vidjeti ono što je sada vidio. Izmučeno diplomatovo lice iznenada jepostalo pepeljasto; njegove tanke, obično stisnute usnice, sada su bilerazdvojene, tamne obrve su mu se nabrale, a oči su bile široko otvorene išuplje. Okrenuo se i obratio Alexu jedva čujnim glasom; bio je to šapatstraha.- Bourne je nestao. Samozvanac je nestao. Dvojicu naših ljudi našli su vezanei teško povrijeđene. - Vratio se telefonu; slušajući, oči su mu bile sveuže. - Oh, moj Bože! - uzviknuo je i opet se okrenuo Conklinu.Čovjeka iz CIA-e više nije bilo. David Webb je iščezao, ostao je samo Jason Bourne. Pa ipak, on je bio ni

više i manje nego lovac na Carlosa Šakala. Bio je Delta grabežljivac,životinja koja želi samo osvetu za najdragocjeniji dio svog života koji sumu opet uzeli. I kao osvetljivi grabežljivac, kretao se - instinktivnalogistika - kao u stanju transa, svaka odluka precizna, svaki koraksmrtonosan. Njegovo je oko bilo na ubijanju, a ljudski mozak mu se pretvoriou životinjski. Lutao je bijednim ulicama Yao Ma Tija, vukući zarobljenika vezanih ruku;nalazio je što je htio naći, plaćao tisuće dolara za ono što je vrijedilosamo djelić tog novca. Mongkokom se pronio glas o čudnom čovjeku i joščudnijem tihom kompanjonu koji je bio vezan i bojao se za život. Otvaralisu mu druga vrata, vrata rezervirana za krijumčare droga, eksportiranihkurvi, nakita, zlata, materijala za uništavanje, prijevara, smrti, apretjerana upozoravanja pratila su glas o tom opsjednutom čovjeku koji sasobom nosi tisuće. On je manijak i bijelac, a brzo će ubiti. Rečeno je da je prerezao vrat dvjemaosobama koje su mu bile nepoštene. Ćulo se da je Zhongguo ren ustrijeljeni ubijen jer je varao pri isporuci. On je lud. Dajte mu što traži. Plaćateškom gotovinom. Kome je stalo? To nije naš problem. Neka dođe. Neka ode.Samo mu uzmite novac koji nudi.483Oko ponoći Delta je imao alat svog smrtonosnog zanata. Uspjeh je bio glavnamisao koja se vrzmala Meduzinom svijesti. On mora uspjeti. Ubijanje je sve.Gdje je Echo? Treba mu Echo. Stari Echoje bio njegova sretna amajlija!Echo je mrtav, ubio ga je luđak s ceremonijalnim mačem u mirnoj ptičjoj šumi.Uspomene.

Echo.Marie.Ubit ću ih zbog onoga što su vam učinili! Zaustavio je poluraspadnuti taksi u Mongkoku i, pokazavši novac, zamoliovozača da izađe. - Da, o čemu se radi, gospodine? - upita ga čovjek nesigurnim engleskim. - Koliko vrijede vaša kola? - zainteresirao se Delta.- Ja ne razumijem.- Koliko? Novaca? Za vaša kola?



- Vi ste feng kuang!- Bu! - uzviknuo je Delta, rekavši vozaču da nije poremećen. - Koliko ćeteuzeti za svoja kola? - nastavio je na kineskom. - Sutra ujutro možete rećida su vam ukrali kola. Policija će ih naći. - To je moj jedini izvor prihoda, a ja imam veliku obitelj! Vi ste ludi!- Što mislite o četiri tisuće? Američkih?

- Aiya. Uzmite ih!- Kuai! - rekao je Jason rekavši čovjeku da požuri. - Pomozite mi s ovimbolesnikom. Pati od bolesti trešnje pa ga treba vezati da se ne ozlijedi.Vlasnik taksija, očiju uperenih na velike novčanice u Bourneovoj ruci,pomogao je Jasonu da baci ubojicu na stražnje sjedište držeći ga dok ječovjek iz Meduze vezivao najlonsko uže oko komandosovih gležnjeva, koljenai lakata; opet mu je začepio usta i omotao oči komadima jeftinog hotelskogjastuka. Budući da nije razumio o čemu se govori - vikalo se na kineskom- zatvorenik je mogao pružiti samo pasivni otpor. Nije to bilosamokažnjavanje koje je nametao svojim zglavcima svakim pokretom u znakuprosvjeda; bilo je to nešto drugo što je opazio zureći u svog uzničara.Originalni Jason Bourne se promijenio; otišao je u drugi svijet, mnogo

tamniji svijet. Ubijanje je bilo u Meduzinim dužim razdobljima šutnje. Bilomu je u očima. Dok je vozio kroz gusti promet tunela od Kowloona do otoka Hong Kong, Deltase pripremao na napad zamišljajući prepreke na koje će naići, 484smišljajući protumjere kojima će uzvratiti. Sve su prepreke bile navučenei pretjerane pa se tako pripremao na najgore.Isto to je učinio u džunglama Tam Quana. Nije bilo ničega o čemu nijerazmišljao i sve ih je izveo — osim jednoga. Smeće. Čovjeka koji nije imaoduše, već pohlepu za zlatom, izdajnika koji hi za malu korist prodao životesvojih drugova. Tamo je sve to počelo. U džungli Tam Quana. Delta je smak-nuoto smeće, razmrskao mu je sljepoočicu metkom dok je to smeće preko radijaprenosilo informaciju o njihovu položaju - protivniku. Smeće je bio čovjekiz Meduze koji se zvao Jason Bourne; ostavili su ga da trune u džunglamaTam Quana. On je bio početak ludničenja. A ipak je Delta izveo sve ostaleuključujući i brata kojega se ne sjeća. On ih je izvukao kroz dvije stotinemilja neprijateljskog teritorija jer je proučio vjerojatnoće i zamislionevje-rojatnoće - to posljednje je bilo mnogo važnije za njihov bijeg i spasjer su se dogodile, a njegova je svijest bila pripremljena za neočekivano.Isto je i sada. Nema ničega što sterilna kuća na Victoria Peaku može smislitia da on ne bi mogao nadmisliti. Na smrt će se odgovoriti smrću.Ugledao je visoke zidove imanja i neusiljeno se provozao pored njih -polako,kao što bi to učinio gost ili turist, nesiguran na otmjenoj cesti. Opazioje staklo skrivenih reflektora, primijetio je namotaje bodljikave žiceiznad zida. Zamijetio je i dvojicu stražara u pozadini iza golemih ulaznih

vrata. Bili su u sjeni, ali je tkanina njihovih terenskih marinskih jaknaodražavala svako svjetlo kojeg je bilo - pogreška, trebalo da je to budetamna tkanina ili zamijenjena manje vojničkom odjećom. Visoki je zidzavršavao naprijed; bio je to kut; kamen se produžio nadesno sve dok je okomoglo vidjeti. Sterilna je kuća bila uočljiva uvježbanom oku. Nekom naivcuje to bila rezidencija važnog diplomata, ambasadora kojega je možda trebalozaštititi zbog opasnih vremena. Terorizam je bio posvuda; taoci su bili nacijeni, a sprečavanje uzimanja talaca bilo je prvo na dnevnom redu.Koktelima se usluživalo predvečer usred tihog smijeha elite koja je



pokretala vlade, dok je izvana bilo spremno oružje i meci u cijevimazaklonjenima mrakom, spremnima na vatru. Delta je shvatio. Zbog toga je inosio svoju nabreklu torbu.Neugledna kola je odvezao sa strane puta. Nije trebalo da ih skriva; višese neće vraćati u kola. Nije mu bilo stalo da se vrati. Marie je otišla isve je završilo. Život koji su imali bio je okončan. David Webb. Delta. Jason

Bourne. Sve je to prošlost. Htio je jedino mir. Bol je prešla granice njegoveizdržljivosti. Mir. Ali najprije mora ubijati. Svoje neprijatelje, Marijineneprijatelje, sve neprijatelje muškaraca i žena posvuda gdje njima baratajubezimeni i bezlični manipulatori koje treba naučiti lekciji. Manjojlekciji, dakako, jer će stručnjaci dati sterilizirana objašnjenja koja ćezamršene 485riječi i iskrivljene poluistine učiniti vjerodostojnima. Laži. Odbacitesumnje, eliminirajte pitanja, ponašajte se ekscesivno i marširajte sbubnjevima konsenzusa. Cilj je sve, beznačajni igrači nisu ništa, većpotrebne brojke u smrtonosnim jednadžbama. Upotrijebite ih, izvucite sveiz njih, ubijte ih ako morate, samo obavite posao jer mi tako kažemo. Mi

vidimo ono što drugi ne vide. Ne postavljajte nam pitanja. Vi nemate pristupanašem znanju. Jason je izišao iz kola, otvorio stražnja vrata i nožem prerezao konopceoko ubojičinih gležnjeva i koljena. Zatim mu je skinuo povez s očiju, alimu je usta ostavio začepljena. Zgrabio je zatvorenika za rame i... Udarac ga je gotovo paralizirao! Ubojica se okrenuo na mjestu i desnimkoljenom udario u Bourneov lijevi bubreg i vezane ruke pritisnuo u Jasonovvrat kad se svinuo. Drugo je koljeno zahvatilo Bourneov grudni koš. Srušiose na zemlju dok je komandos potrčao na ulicu. Ne. To se ne smije dogoditi!Treba mi njegov pištolj, njegova vatrena moć. To je dio strategije! Delta je ustao; prsa i lijeva strana izgarali su od boli, ali se ipak daou trku za figurom koja je trčala cestom. Za nekoliko će sekundi mrak obavitiubojicu! Čovjek iz Meduze je trčao brže zaboravivši na bol, usredotočujućise samo na ubojicu u onom dijelu svoje svijesti koji je još djelovao. Brže,brže! Odjednom su se svjetla reflektora upalila na podnožju brežuljka,uhvativši ubojicu u snopu. Komandos je naglo zavio sa strane ceste da biizbjegao svjetlo. Bourne se držao desne strane pločnika sve do posljednjegtrenutka znajući da će postići dragocjene metre kad kola projure porednjega. S nekorisnim rukama pred sobom, ubojica se spotaknuo o meki usponsa strane ceste i pao; brzo je spuzao u stojeći položaj i sekundu nesigurnostajao na asfaltu pa opet stao trčati. Bilo je prekasno. Delta je gurnuoramenom u bazu zatvorenikove kičme; obojica su pala. Komandosova grlena rikapodsjećala je na bijesnu životinju. Jason je okrenuo uznika i brutalno muzabio koljeno u stomak.- Slušaj me ti, fukaro! - rekao mu je bez daha, dok mu se znoj cijedio licem.

- Da li ćeš umrijeti ili nećeš, meni je sasvim svejedno. Za nekoliko minutaod sada više me nećeš zanimati, ali do tada si dio plana, moga plana! A hoćešli tada umrijeti ili nećeš, ovisit će o tebi, ne o meni. Dajem ti priliku,što je više nego si ikad učinio za metu. Sada, ustani! Učini sve što ti kažemili će ti ta jedina nada prasnuti s glavom - što je točno ono što sam imobećao. Zaustavili su se kod kola. Delta je uzeo torbu i izvukao pištolj koji jeuzeo u Pekingu pokazavši ga komandosu. - Molio si me za oružje na aerodromuJinan, sjećaš li se? - Ubojica je kimnuo široko otvorenih očiju i raširenih



usta pod pritiskom krpe koja mu je začepila usta. - Tvoj je - nastavio486je Jason Bourne mirnim glasom, bez emocije. - Čim se popnemo preko onog zidatamo - ti ispred mene - dat ću ti ga. - Ubojica se namrštio, a oči mu sesuziše. - Zaboravio sam - rekao je Delta. - Nisi ga mogao vidjeti. Oko stopedeset metara prema gore je sterilna kuća. Ulazimo unutra. Ja ostajem i

uzimam svakoga koga mogu. Ti? Ti imaš devet metaka, a dat ću ti i nagradu.Jedan »mjehurić«. - Pripadnik Meduze je podigao paket plastiquea iz Mongkokai pokazao ga zatvoreniku. - Kako ja čitam situaciju, ti nikad ne bi uspioprijeći preko zida; oni bi te srezali. Prema tome, jedini put ti je krozvrata; bit će negdje dijagonalno nadesno. Da bi stigao ondje, morašpoubijati sve na svom putu. Tajmer na plastici može se namjestiti čak nadeset sekundi. Postupaj s njim kako ti drago, nije me briga. Capisce?Ubojica je podigao svoje vezane ruke pa kretnjama pokazao na začepljenausta. Zvukovi iz njegova grla nagovještavali su da bi mu Jason moraoosloboditi ruke i ukloniti krpu iz usta.- Kod zida - rekao je Delta. - Kad budem spreman, prerezat ću ti konopce.Ali kad to učinim, ako pokušaš izvući krpu prije nego ti kažem, ode tvoja

šansa. - Ubojica je zurio u njega i jednom kimnuo.Jason Bourne i smrtonosni pretendent hodali su ulicom na Victoria Peakuprema sterilnoj kući. čonklin je othramao bolničkim stubama što je prije mogao držeći se središnjeograde. Grozničavim je pogledom potražio taksi na prilazu bolnici. Nije gabilo. Uniformirana bolnička sestra bila je sama i čitala South China Timesna svjetlu prilaznih vrata. Svako malo bi bacila pogled prema ulazu naparkiralište. - Oprostite, gospođice - Alex će bez daha. - Govorite li engleski?- Malo - odgovorila je žena koja je očito opazila i da hrama i da govoriuzbuđenim glasom. - Vi ste s teškoćama? - upita ga u skladu sa svojimpoznavanjem engleskog.- Mnogo teškoća. Moram naći taksi. Moram odmah uspostaviti vezu s nekomosobom, a to ne mogu preko telefona.- Pozvat će vam taksi oni za deskom. Oni mi nazovu taksi svake večeri kadodlazim s posla.- Vi čekate...? - Evo ga - rekla je kad su prilazeći reflektori zasjali kroz ulaz naparkiralište. - Miss! - zavapio je čonklin. - Ovo je hitnoća. Čovjek umire, a drugi bimogao umrijeti ako ne stignem do njega! Molim vas. Mogu li ja...487- Bie zhaoji - uzviknula je sestra kazujući mu da se smiri. - Vi imatehitnoću. Ja je nemam. Uzmite moj taksi. Ja ću pozvati drugi.- Hvala vam - rekao je Alex dok se taksi zaustavljao kod pločnika.

- Hvala vam! - dodao je, otvorio vrata i ušao. Žena mu je ljubazno kimnula,stresla ramenima i vratila se stubištu. Staklena vrata iznad nje naglo suse otvorila; Conklin je kroz otvoreni prozor gledao kako se sestra gotovosudarila s dvojicom Linovih ljudi. Jedan ju je zaustavio i nešto joj govorio;drugi je stigao na pločnik i zažmirio virkajući iz svjetla u mrak koji sespuštao. - Požurite! - rekao je Alex vozaču dok su prolazili kroz vrata.- Kuai diar, ako je to točno. - Poslužit će - odgovori vozač umorno na tečnom engleskom. - »Požurite« je ipak bolje.



Baza, donji dio ulice Nathan bila je galaktički ulaz u blistavi svijetGol-den Milea. Plameno obojena svjetla, zaplesana, svjetlucava, drhtavasvjetla, bila su na zidovima ove pretrpane, urbane doline gdje su ljudi vikomskr-etali pozornost na svoju robu nudeći je u svim varijacijama, odmaštovitih do samo glasnih. Bio je bazar bazara, tuce jezika i dijalekataborilo se za oči i uši gomile u stalnom kretanju. U tom izazovnom slobodnom

komercijalnom kaosu je Alex Conklin izišao iz taksija. Bolno je hodao,hramao je naglašenije, vene njegove noge bez stopala su natekle, ali je ipakžurio k istočnoj strani ulice. Očima je pretraživao okolinu poput ljutitedivlje mačke koja traži svoju mladunčad na teritoriju hijena. Stigao je do kraja četvrtog bloka, posljednjeg bloka. Gdje su oni? Gdje suvitki, ali zbijeni Panov i visoka, upadljivo privlačna, crvenosmeđokosaMarie? Njegove su upute bile jasne, apsolutne. Prva četiri bloka sjevernos desne strane, istočne strane. Mo Panov mu je sve to izrecitirao... Oh,Kriste! On traži dvoje ljudi čiji bi izgled mogao pripadati stotinama ljudiduž četiri prenapučena bloka. Ali su njegove oči tražile visoku ženutamnocrvene kose - što ona više nije! Kosa joj je bila obojana u sivo sbijelim pra-menima! Alex se uputio natrag prema ulici Salisburv s očima koje

je sada prilagodio onome što doista traži, a ne onome što mu njegova bolnasjećanja kažu da traži. Eno ih! Na rubu gomile oko uličnog prodavača čija su kolica bila pre-punjenasvilama svih opisa i etiketa - svile su bile razmjerno autentične, ali suetikete bile surogat, poput falsificiranih potpisa.- Pođite sa mnom! - rekao je Conklin i oboje uhvatio za laktove.- Alex! - uzviknu Marie.- Je li s tobom sve u redu? - upita ga Panov.- Nije - odgovori mu čovjek iz CIA-e. - Ni sa kim od nas nije sve u redu.488- To je David, zar ne? - Marie je zgrabila Conklinovu ruku i stegla je.- Ne sada. Požurimo. Moramo otići odavde. - Oni su ovdje? - Marie zaustavi dah; svoju sivu glavu okretala je desnoi lijevo sa strahom u očima. -Tko?- Ja ne znam! - viknula je iznad galame gomile.- Ne, oni nisu ovdje - odgovorio je Conklin. - Hajdemo. Imam taksi kojinas čeka kod Pena. - Kakvog kokošinjca?238 - zanimalo je Panova.- Rekao sam ti. Hotel Peninsula.- Oh, da, zaboravio sam. - Sve troje uputiše se Nathanovom ulicom, Alex- kao što je bilo očito Marie i Morrisu Panovu - s teškoćom. - Mi možemousporiti, zar ne? - upita psihijatar.- Ne, ne možemo! - Boli te - suosjećajno će Marie.

- Skinite se! Oboje. Nisu mi potrebna takva govna.- Kaži nam što se dogodilo! - vrisnula je Marie kad su prelazili ulicuispunjenu kolicima koja su zaobilazili, kao i kupce, prodavače i turističkevoajere, koji su svi zajedno sačinjavali ludu vrevu Golden Milea. - Eno taksija - rekao je Conklin kad su se približili selisberškoj ulici.- Požurite. Vozač zna kamo će voziti. U kolima, gdje je Panov sjedio između Marie i Alexa, ona je opet ispružilaruku i uhvatila Conklinovu. - To jest David, zar ne?- Da. Vratio se. On je ovdje u Hong Kongu.



- Hvala Bogu!- Nadaj se. Nadajmo se.- Što to znači? - oštro upita psihijatar. - Nešto nije pošlo kako treba. Scenarij se odvojio od žice. - Zaboga! - eksplodirao je Panov. - Hoćeš li govoriti engleski? - On misli - rekla je Marie gledajući u čovjeka iz CIA-e - da je David ili

učinio nešto što nije trebao učiniti ili nije učinio što je morao učiniti. - To je otprilike tako. - Conklinov je pogled odlutao prema svjetlima lukeVictoria i otoka Hong Konga iza nje. - Nekada sam znao čitati Del-tinepokrete, obično prije nego bi ih učinio. A onda, poslije, kad je bio Bourne,bio sam sposoban pratiti ga kad to drugi nisu mogli jer sam razumio njegoveopcije i znao za koju će se odlučiti. To je bilo dok mu se nisu zbili nekidogađaji pa nitko nije mogao bilo što predvidjeti jer je izgubio dodir sDeltom u sebi. Ali Delta se sad vratio, a kao što se dogo-238 Igra riječima: pen je skraćenica od Peninsula (poluotok - naziv hotela),a ujedno i kokošinjac. (op. preK) 489dilo tako davno, njegovi su ga neprijatelji podcijenili. Nadam se da se varam

- zaboga, nadam se da se varam!S pištoljem uperenim u ubojičin vrat, Delta se tiho kretao kroz visoku travuispred zida sterilne kuće. Ubojica je ustuknuo; bili su svega tri metra odzamračena ulaza. Delta je pritisnuo pištolj u komandosovo meso i pro-šaptao:- Nema nikakvih nagaznih svjetala u zidu ni na tlu. Štakori s drveća bi ihuključivali svakih trideset sekundi. Hajde naprijed! Ja ću ti reći kad ćešstati.Naredba je došla metar i pol od vrata. Delta je zgrabio zarobljenika zaovratnik i okrenuo ga prema sebi dok je s cijevi pištolja još dodirivaoubojičin vrat. Čovjek iz Meduze je posegao u džep, izvukao kuglicuplastiquea i ispružio ruku prema vratima koliko je najviše mogao. Pritisnuoje samo-Ijepljivu stranu paketića o zid; u mekanoj sredini eksplozivapritisnuo je mali brojčani tajmer na sedam minuta; broj je izabran zbog sreće, a i da bi se ubojica i on mogli smjestiti više od stotinjak metaradalje. - Kreni! - prošaptao je. Zaobišli su kut zida i nastavili uzduž do srednje točke odakle se vidio krajkamena zahvaljujući mjesečini. - Čekaj ovdje - rekao mu je Delta i uhvatiotorbu koju je pritegao preko prsiju kao široki vojnički pojas što se nosipoprijeko, a u njemu su meci. Izvukao je četvrtastu crnu kutiju širokudvanaest i pol, visoku sedam, a duboku pet centimetara. Sa strane kutijebilo je namotano trinaest metara tanke crne plastične žice. To je biobaterijski zvučnik s pojačalom; postavio ga je na vrh zida i u mrakupritisnuo dugme; zasjalo je crveno svjetlo. Odmotao je tanku cijev i gurnuoubojicu naprijed. - Još sedam do deset metara - rekao je. Došli su do točkekoja je bila po volji pripadniku Meduze. Grane kaskadne vrbe raširile su

se iznad zida spuštajući se prema zemlji. Skrovište. - Ovdje! - oštro jeprošaptao i zaustavio komandosa uhvativši ga za rame. Iz torbe je izvadioškare za žicu i gurnuo ubojicu na zid. Gledali su jedan u drugoga. - Ja tisada režem konopce, ali te ne oslobađam. Da li to razumiješ? - Komandos jekimnuo, a Delta je prerezao konopce između zglavaka i laktova svogzarobljenika ciljajući istodobno u njegovu glavu. Odstupio je i desnu nogusavio naprijed ispred ubojice te mu dao škare za rezanje žice. - Stani namoju nogu i reži namote. Možeš ih doseći ako odskočiš i uklizneš ruku nazid s kojom ćeš se držati. Nemoj ništa pokušavati. Ti još nemaš pištolja,



ali ja ga imam, a kao što si - uvjeren sam - shvatio, meni više nije ni dočeg stalo. Zatvorenik je učinio kako mu je naređeno. Skok s Deltine noge bio jeminimalan. Lijevu je ruku stručno provukao između navoja žice pa je 490njome čvrsto uhvatio suprotnu stranu vrha zida. Bešumno je rezao namotanu

žicu držeći rezač naslonjen na metal s jedne strane da bi smanjio zvukškljocanja. Gornji otvoreni prostor sad je bio širok metar i pol. - Uspni se - naredio mu je Delta.Englez je to poslušao, a kada je lijevu nogu prebacio preko zida, Delta je skočio i uhvatio ubojičine hlače pa se tako povukao gore prebacivši svojulijevu nogu preko vrha. Zajašio je zid istodobno s komandosom. - Lijepo učinjeno, majore Allcott-Price - rekao je s malim okruglimmikrofonom u ruci, a oružjem opet uperenim u ubojičinu glavu. - Neće proćidugo. Da sam na tvom mjestu, pregledao bih teren.Potican stalnim Conklinovim molbama da ubrza, vozač taksija se brzo uspinjaocestom Victoria Peaka. Prošli su pored mehanički oštećenog starogautomobila sa strane ceste; kola su se doimala kao da ne spadaju u elegantnu

okolinu, a Alex je progutao kad ih je vidio pitajući se u strahu jesu lidoista onesposobljena. - Eno kuće! - uzviknuo je čovjek iz CIA-e. - Za imeBožje, požurite! Pođite tamo... Nije - nije mogao - završiti. Gore ispred njih je rasprskavajuća eksplozijaispunila ulicu i noć. Vatra i kamen letjeli su u svim smjerovima dok senajprije srušio veliki komad zida, a zatim su se sablasno sporom kretnjomnaprijed srušila golema vrata upotpunjujući vatreni prizor. - Oh, moj Bože, bio sam u pravu - tiho će sebi Alexander Conklin. Deltase vratio. Želi umrijeti. On će umrijeti. 49132- Ne još! - zagrmio je Jason Bourne dok se zid rušio iza prekrasnih vrtovaispunjenih redovima jorgovana i ruža. - Ja ću ti reći kad - dodao je mirnodržeći mali okrugli mikrofon u slobodnoj ruci. Ubojica je gunđao. Njegovi su se instinkti razbudili do iskonskih granica,njegova želja za ubijanjem bila je jednaka želji da preživi, jedno jezavisilo o drugome. Bio je na rubu ludila, jedino ga je cijev Deltinapištolja zaustavljala od besmislena napada. Još je bio čovjek i bilo je boljepokušati živjeti nego prihvatiti smrt oglušivši se na zapovijed. Ali kada,kada? Nervozni tik se vratio na Allcott-Priceovo lice; njegova donja usnase trzala dok su vika, uzvici i zvuk ljudi koji trče u panici ispunjavalivrtove. Ubo-jičine su ruke drhtale dok je buljio u Deltu na prigušenompulsirajućem svjetlu udaljenih plamenova. - Nemoj ni pomisliti na to - rekao mu je čovjek iz Meduze. - Ti si mrtavako učiniš jedan potez. Ti si me proučio pa znaš da nema opraštanja. Pođeš

li, poći ćeš na svoje. Prebaci nogu preko zida i budi spreman da skočiš kadti kažem. Ne prije. - Bez upozorenja, Bourne je odjednom pri-nio mikrofonusnama i pritisnuo dugme. Kad je govorio, njegove riječi iz zvučnikasablasno su odjekivale zemljištem; salijetajući, odjekujući zvuk koji jebio primjeren grmljavini eksplozije doimao se još zlokobnije svojom mirnomjednostavnošću i ledenošću. - Vi marinci\ Zaklonite se i ne miješajte se u ovo. To nije vaša borba.Nemojte umrijeti za ljude koji su vas ovdje doveli. Za njih ste smeće. Viste potrošni - kao što sam i ja bio potrošna roba. Ovdje nema zakonitosti,



nema teritorija koji treba braniti, nije u pitanju čast vaše zemlje. Vi steovdje samo radi jednog razloga - da zaštitite ubojice. Jedina razlika izmeđuvas i mene je činjenica da su i mene upotrijebili, ali me sada žele ubitijer znaju što sam učinio. Nemojte umrijeti za te ljude, oni to ne zavrjeđuju.Dajem vam svoju riječ da neću pucati na vas ukoliko ne pucate na492

mene, a tada neću imati izbora. Ali ovdje je još jedan čovjek koji nenamjerava postupati na isti način... Uslijedila je vatra iz vatrenog oružja koja je razmrskala izvor zvukauništivši nevidljivi zvučnik paljbom nasumce uperenom u zid. Delta je biospreman; tako se trebalo dogoditi. Jedan od bezličnih i bezimenihmanipu-latora izdao je naređenje i ono je izvršeno. Posegao je u torbu iizvukao trideset pet centimetara dugi bacač suzavca, unaprijed podešen zapaljbu, s kanistarom na mjestu. Može smrskati teško stablo na udaljenostiod pedeset metara; naciljao je i pritisnuo obarač. Trideset metara od njegabilo je pogođeno veliko staklo salonskog prozora okrenutog prema vrtu, aoblak plina je ispunio prostoriju. Vidio je figure kako trče iza rasprsnutogstakla. Lusteri i svjetiljke su ugašeni; zamijenio ih je iznenađujući niz

reflektora postavljenih na strehama velike kuće i na deblima stabala kojasu je okruživali. Odjednom je zemljište bilo okupano zasljepljujućimbijelim svjetlom. Grane razgranatih stabala bile bi magnet za strelovitepoglede i upereno oružje, a shvatio je da nikakav njegov apel neće potisnutinaređenja. On je taj apel uputio i kao pošteno upozorenje i kao melem zasavjest koja je preostala u robotu osvetniku koji je jedva mislio i jedvaosjećao. U zasjencima preostale svijesti nije htio uzeti živote mladićapozvanih da služe paranoidnom egu manipulatora - previše toga je vidio uSajgonu prije više godina. Samo je želio živote onih u sterilnoj kući iodlučio ih je uzeti. Jason Bourne neće biti oporeknut. Sve su uzeli od njegapa će njegov osobni račun sada biti podmiren. Za čovjeka iz Meduze odlukaje donesena - on je lutka na koncima svog bjesnila, a osim tog bjesnila,njegov je život završen. - Skoči! - prošaptao je Delta prebacivši desnu nogu preko zida i gurnuvšiubojicu na zemlju. Skočio je za komandosom dok je ovaj još bio u zraku izgrabio ubojičino rame dok je zapanjeni ubojica - s rukama ispruženima nakoljenima - nastojao da se uspravi na travi. Bourne ga je odvukao izvanpogleda, iza debla s drvenim rešetkama koje su podržavale bougainvilleu239što je dosezala gotovo dva metra. - Evo ti tvog pištolja, majore - rekaoje originalni Jason Bourne. - Moj je uperen u tebe i nemoj to zaboraviti.Ubojica je istodobno zgrabio oružje i izvukao tkaninu iz usta kašljući ipljujući dok je streloviti galop vatre iz raznog vatrenog oružja kidao lišćei grane duž žica. - Vaša mala lekcija nije učinila mnogo jebenog dobra, zarne?239 Vrsta američke povijuše iz roda Bougainvillea, neupadljivih cvjetova

okruženih uočljivim crvenim ili ljubičastim pojedinačnim listovima, (op.prev.)493r- To nisam ni očekivao. Istina svega ovoga je u tome da oni žele tebe, ane mene. Vidiš, ja sam sada doista potrošna roba. To je bio njihov plan odpočetka. Ja te donosim na vidjelo i ja sam mrtav. Moja žena je mrtva. Miznamo previše. Ona zato jer je saznala tko su oni - morala je, ona je bilamamac - a ja zato što sam u Pekingu zbrojio neke brojeve. Ti si umiješan



u krvoproliće, majore. Ti si megabomba koja može dignuti cijeli Daleki istoku zrak, a to bi se moglo i dogoditi ako ne bude zdravijih glava na Tajvanukoje će izolirati i zajebati tvoje umobolne klijente. Jedino, meni je dosvega toga stalo koliko do govna. Igraj se svojih proteklih igara i dignise u zrak. Ja jedino želim ući u tu kuću. Vod marinaca napao je zid trčeći uza nj podignutih pušaka spremnih na vatru.

Delta je izvukao drugi plastique iz torbe, stavio minijaturni digitalnimjerač vremena na deset sekundi i bacio paket koliko je dalje mogao premastražnjem zidu vrta, daleko od stražara. - Dođi! - naredio je komandosugurnuvši oružje u ubojičinu kičmu. - Ti naprijed! Ovom stazom. Bliže kući. - Dajte mi jedan od tih! Dajte mi plastik!- Ja tako ne mislim.- Kriste, dali ste mi riječ! - Onda ili sam lagao ili sam promijenio mišljenje. - Zašto? Što vam je stalo? - Stalo mi je. Ja nisam znao da ima toliko momaka. Previše djece. S jednimod ovih bi ih mogao uzeti desetoricu, osakatiti nogo više. - Nije li malo prekasno da postanete takav jebeni kršćanin!

- Klub nije tako ekskluzivan; ja nisam ni bio. Ja znam koga" hoću, a koganeću, a ja ne želim djecu u izglačanim GI240 pidžamama. Ja želim ljude unutrakoji...Začula se eksplozija s udaljenosti od nekih četrdeset metara na stražnjemdijelu zemljišta. Drveće i zemlja, grmovi i cijele gredice cvijećazaplamtjeli su zrakom - panorama zelenog i smeđeg poprskana točkicama bojeunutar valovitog sivila osvijetljena vrelim bijelim svjetlom reflektora.- Kreni! - prošaptao je Delta. - Do kraja reda. To je oko dvadeset metaraod kuće, a tamo su dvoja vrata... - Bourne je zatvorio oči u bijesnoj nemoćidok su nizovi - kako se činilo - beskrajnih rafala ispunjavali stražnjevrtove. To su djeca. Pucaju slijepo iz straha ubijajući imaginarne demone,ali ne mete. A neće slušati. Druga grupa marinaca, koju je očito vodio iskusan oficir, zauzela je jednakoudaljene pozicije ispred velike kuće i zaokružila je, svinutih 240 GI je neslužbena kratica koja označava daje nešto u skladu s američkimvojnim standardima; naziv za vojnika, (op. prev.)494nogu, ukopanih stopala kako bi mogli brzo odskočiti, oružja uperenognaprijed. Manipulatori su pozvali svoju pretorijansku stražu241. Neka takobude. Delta je opet posegnuo u torbu, prepipao svoj arsenal i izvukao jednuod dviju ručnih požarnih bombi koje je kupio u Mongkoku. Vrhom je bila sličnagranati - okrugla, ali pokrivena oklopom od teške plastike. Međutim, bazaje bila ručka dugačka dvanaest centimetara tako da bacač može odbacitieksploziv što dalje i točnije. Trik je u bacanju, točnosti i podešavanjuvremena eksplozije. Jer čim se plastika skine, bomba će prianjati uz svaku

površinu trenutačno aktiviranim ljepilom jakim poput čelika, a aktivira gazrak. Prilikom eksplozije kemikalija poteče u svim smjerovima produžujućivatru, ukapljujući u sve porozne površine, prodirući i goreći. Od uklanjanjaplastičnog pokrivača do eksplozije ima petnaest sekundi. Strane velikekuće, sterilne kuće, bile su od standardnih vik-torijanskih dugačkih dasakakoje prelaze jedna preko druge, a naslanjaju se na visoku kamenu podlogu.Delta je gurnuo ubojicu u grm ruža, skinuo plastiku pa požarnu bombu baciovisoko gore na drveni zid lijevo od francuskih vrata242 udaljenih desetakmetara. Bomba se zalijepila na drvo; trebalo je pričekati otkucavanje



sekundi dok je puščana vatra - sad oklijeva-juća i sve manjeg intenziteta- najzad sasvim prestala.Zid kuće se rasprsnuo. Razjapljena rupa otkrila je tipičnu viktorijanskuspavaću sobu - krevet s nebnicom i delikatno englesko pokućstvo. Plamen jeodmah buknuo i raširio se izbacujući žbice vatre iz glavčine vatrena kotača,rigajući vatru duž dasaka i pljujući je u unutrašnjost kuće.

Izdano je naređenje i opet je uslijedila erupcija puščane vatre; meci suzasipali cvjetne gredice blizu zida stražnjeg vrta podalje od marinaca kojisu trčali u smjeru prethodne eksplozije. Ćule su se zapovijedi iprotuzapo-vijedi izrečene u bijesu i nemoći; izvikivala su ih dvojicaoficira s pištoljima u ruci. Jedan je obišao krug čuvara koji su štitilikuću provjeravajući im položaj i oružje, virkajući ispred svakoga. Drugise usmjerio prema postra-nom zidu i vratio se rutom prvog voda. Pogled jestalno letio lijevo-desno ispitujući redove cvijeća koji su slijedili jedaniza drugog. Zaustavio se ispod vrbe i razgledavao zid, travu. Podigao jeglavu i pogledao preko debla bougainvillaeje. S oružjem koje je sada držaodvjema rukama uputio se prema deblu.Delta je promatrao vojnika kroz grmlje s pištoljem još uperenim u

komandosova leđa. Uzeo je još jedan plastique, podesio tajmer i preko grmljaga bacio daleko prema bočnom zidu. - Prođi onuda! - naredio241 Tjelesna straža rimskih careva poznata po svojoj političkoj korupciji.(op. prev.)242 Američki naziv za francuske prozore, par prozora u prizemlju spuštenihdo poda, a kroz njih se prolazi na balkon, u vrt. (op. prev)495je Bourne usmjerivši ubojicu ramenom. Gurnuo ga je u red grmova slijeva.Jason se bacio za komandosom prasnuvši s cijevi svoga automatika uubo-jičinu glavu, zaustavivši ga kad je htio dohvatiti telećak. - Jošnekoliko minuta, majore, onda si na svome.Četvrta je eksplozija raznijela dva metra sa strane zida, a marinci suotvorili vatru na kamen koji se rušio kao da očekuju prodor neprijateljskihtrupa kroz rupu u zidu. Na udaljenosti, na ulicama Victoria Peaka,dvoton-ske sirene su zavijale u kontrapunktu zvukovima rata na terenusterilne kuće. Delta je izvukao posljednji plastični paket, podesio mjeračvremena na devedeset sekundi i bacio bombu prema kraju stražnjeg zida gdjenije bilo nikoga. To je bio početak njegove konačne diverzije, ostatak ćebiti čista matematika. Izvukao je bacač suzavca, namjestio kanistar iobratio se komandosu: - Okreni se. - Ubojica ga je poslušao; cijev Bourneovapištolja bila mu je ispred očiju. - Uzmi ovo - rekao je Delta. - To možešdržati jednom rukom. Kad ti ja kažem, ispali to u kamen nadesno od francuskihvrata. Plin će se raširiti i zaslijepiti većinu tih dječaka. Neće biti ustanju pucati, zato ne troši metke, nemaš ih puno. Ubojica isprva nije odgovorio. Umjesto odgovora, podigao je oružje u visinu

s Bourneovim i naciljao u Jasonovu glavu. - Sad smo jedan naprama jedan,gospodine Originalu - rekao je komandos. - Rekao sam vam da bih primio metaku glavu, godinama sam čekao na njega. Ali nekako mislim da se vi ne možeteotarasiti ideje da uđete u tu kuću. - Začu se iznenadna buka glasova pa opetrafali iz automatskih pušaka kad je vod marinaca trčao prema srušenom zidusa strane. Delta je pazio očekujući trenutak kad će za djelić sekundepopustiti ubojičina koncentracija. Tog trenutka nije bilo. Umjesto toga,komandos je nastavio mirno, napetim, ali suzdržanim glasom zureći u JasonaBournea.



- Oni vjerojatno očekuju invaziju, te smiješne guske. Kad si u sumnji,napadni ako su ti bokovi pokriveni, je li tako, gospodine Originalu?...Ispraznite svoju torbu trikova, Delta. Bilo je »Delta«, zar ne? - Ništa nije preostalo. - Bourne je otkočio obarač automatika. Ubojica jeučinio isto. - A onda da malo propipamo - rekao je komandos; polako je ispružio lijevu

ruku i mekano dotaknuo ranac privezan za Deltino desno bedro. Nisu seispuštali s pogleda. Ubojica je napipao platno stisnuvši ga na nekolikomjesta. Opet polako povukao je ruku. - Uza sve one nemoj-učiniti u strašnovelikoj knjizi , nigdje se ne spominje laž, nije li tako? Osim lažnihsvjedoka, dakako, ali to nije isto. Pretpostavljam da si taj propust uzeok srcu, svece. Sudeći po izbočinama unutra su čahurama obrubljeni automat-' Biblija; (op.prev.)496ski ponavljač i dva ili tri magazina s mecima, a svaki sadrži najmanjepedeset metaka.- Četrdeset, ako ćemo točno. - To je mnogo vatrene moći. Ta mala životinja bi me mogla izbaviti odavde.

Dajte! Ili jedan od nas odmah odlazi na licu mjesta. Baš sada. Peta plastična eksplozija potresla je zemljište; iznenađeni ubojica jetrepnuo. To je bilo dovoljno. Bourneova je ruka poletjela skrenuvšiuboji-čin pištolj dok je snagom čekića prasnuo teškim automatikom okomando-sovu lijevu sljepoočicu. - Kurvin sine! - hrapavo je kriknuo ubojica padajući na lijevu stranu.Jasonovo koljeno mu je bilo za zglavku, a oružje je ležalo pored njega. - Ti stalno moliš za brzu smrt, majore - rekao je Bourne dok je pan-demonijdosegao vrhunac na terenu viktorijanske sterilne kuće. Vodu marinaca kojisu napali srušeni zid sa strane sada je naređeno da napadaju stražnji diovrta. - Ti sebe uistinu ne voliš. Ali imaš dobru ideju. Ispraznit ću svojutorbu trikova. Već je gotovo vrijeme za to. Bourne je skinuo remen i istresao otvoreni ranac. Sadržaj je pao na travudok ih je osvjetljavala vatra koja se širila drugim katom sterilne kuće.Preostali su jedna požarna bomba i jedan plastique i, kao što je točno opisaoubojica, ručni repetirni strojni pištolj MAC-IO244 koji otvara vatru čimmu se izvuče potporanj i umetne magazin s mecima. Izvukao je potporanjsmrtonosnog oružja, ubacio jedan od četiri magazina s mecima, a preostalatri je stavio ispod opasača. Zatim je otpustio oprugu bacača, staviokanistar na mjesto te podesio mehanizam. Bio je spreman za akciju - spasitiživote djece, djecu koje je ostarjeli ego manipulatora pozvao da umru.Ostala je požarna bomba. Znao je kamo će je usmjeriti. Podigao ju je, skinuoomotač i bacio je svom snagom u uokvireni vrh u obliku slova A iznadfrancuskih vrata. Bomba se uhvatila za drvo. To je bio trenutak. Povukaoje obarač lansera koji je kanistar s plinom odbacio u kameni podzid desno

od francuskih vrata. Eksplodirao je odskočivši od zida na zemlju; pare suse odmah raširile, oblaci plina su se uvrtali na sve strane gušeći ljudeu svojoj valovitoj periferiji. Oružje je zadržano, ali su slobodne ruketrljale nabrekle vodenaste oči i pokrivale zapaljene nosnice. Eksplodirala je druga požarna bomba razmrskavši elegantnu viktori-janskufasadu iznad francuskih vrata, rasprsnuvši staklene ploče, dok su se čitavidijelovi gornjeg zida rušili u popločani foaje. Plameni jezici su se razvilii žderali strehe i unutrašnjost zahvaćajući vatrom zavjese i tapeciraninamještaj. Stražari marinci su se otimali grmljavinskoj eksploziji i



plamenu pa su upali u oblake suzavca. Jedan broj ih je odbacio oružje i 1 Nije u standardnom naoružanju; kalibar 9 mm. (op. prev.) 491,uputio se u svim smjerovima sudarajući se među sobom, nastojeći pobjećidimu, gušenju, kašljanju, tražeći olakšanje. Delta je ustao iz čučnja sa strojnim pištoljem u ruci gurnuvši ubojicu pored

sebe. Bilo je vrijeme; kaos je bio kompletan. Uvrtloženi plin ispredrasprsnutih francuskih vrata usisavala je vrućina dima; plin će se dovoljnorazblažiti da mu omogući upad u kuću. Čim jednom uđe, njegovo će traženjebiti brzo, završit će za sekundu. Direktori tajne operacije koja zahtijevasterilnu kuću na stranom teritoriju ostat će unutar zaštitnih granica kućeiz dva razloga. Prvi je bio u činjenici da nije bilo moguće točno proračunatiobujam i raspored napadačkih snaga, a izvan kuće se izlažu prevelikom rizikusmrti ili zarobljavanju. Drugi je bio praktičniji: treba uništiti papire,zapaliti ih, a ne isjeći u uske trake kao što su naučili u Teheranu.Direktive, dosjee, izvještaje o napretku operacije, tajne informacije - sveto treba spaliti. Sirene na Victoria Peaku bile su sve glasnije, sve bliže;ubrzo će završiti grozničava utrka kosim, krivudavim ulicama.

- Počinje odbrojavanje - rekao je Bourne stavivši mjerač vremena uposljednji plastični eksploziv. - Ja ti ovo neću dati, ali ću eksplozivupotrijebiti za stjecanje prednosti - i tvoje i moje. Trideset sekundi,majore All-cott-Price. - Jason je odbacio paket najviše što je mogao premačelnom zidu. - Moje oružje! Za Kristovo ime, dajte mi moje oružje! - Na zemlji je. Ispod mojeg stopala. Ubojica se sagnuo. - Pustite ga!- Kad to budem htio - a htjet ću. Ali ako ga pokušaš uzeti, iduća stvar kojućeš vidjeti je ćelija u hongkonškom garnizonu i - prema tvojim riječima -vješala, debelo uže, i krvnik koji ti slijedi u najbližoj budućnosti. Ubojica je pogledao u Bournea, zahvaćen panikom. - Vi ste prokleti lazac!Lagali ste mi!- Cesto. Zar ti ne lažeš? - Rekli ste...- Ja znam što sam rekao. Osim toga, ja znam zašto si ovdje i zašto umjestodevet metaka imaš tri. - Što? - Ti si moja diverzija, majore. Kad te pustim slobodna s pištoljem, ti ćešpoći prema vratima ili srušenom dijelu zida - kamo god hoćeš, izbor je tvoj.Pokušat će te zaustaviti. Ti ćeš im uzvratiti vatrom, prirodno, a dok budukoncentrirani na tebe, ja ću ući u kuću. 245 Kad su islamski revolucionarni gardisti zauzeli američku ambasadu uTeheranu 1979. godine, naišli su na niz tajnih dokumenata koje Amerikancinisu dospjeli uništiti ili su ih isjekli u trake koje su gardisti složiliu cjelinu, (op.prev.)

498ti i.- Kopile!- Moji su osjećaji povrijeđeni, ali, onda, ja ionako više nemam osjećajapa nije ni važno. Ja jednostavno moram ući u... Posljednja je eksplozija digla u zrak drvo izbrazdane površine; korijenjemu je svom silinom tresnulo u već oslabjeli dio zida. Kamenje je ispadalosa svog mjesta, a zid se napola narušio. Razbijeno kamenje oblikovalo jeV u središtu drugog udara. Marinci iz voda pored ulaznih vrata potrčali su



prema mjestu događaja. - Sada! - riknuo je Delta ustavši cijelom visinom. - Dajte mi pištolj! Maknite se s njega! Jason Bourne se odjednom smrznuo. Nije se mogao pomaknuti - osim što je zbognekog instinkta udario koljenom u ubojičin vrat bacivši ubojicu na stranu.Iza razbijenih staklenih vrata fojaea u plamenu pojavio se jedan čovjek.

Maramicom je pokrivao lice, ali nije mogao sakriti da hramlje. Njegovošepanje! Svojim hromim stopalom je silueta figure udarila u lijevi okvirfrancuskih vrata i nespretno sišla trima stepenicama do kratkog predvorjapopločanog pješčanikom ispred nekad prekrasnog vrta. Vukao se naprijed ivikao što je najviše mogao naređujući stražarima koji su ga mogli čuti dazadrže vatru. Figura nije trebala spuštati maramicu, Delta je znao to lice.To je lice njegova neprijatelja. Bilo je to u Parizu, groblje izvan Pariza.Alexander Conklin je došao da ga ubije. Izvan-spasa, glasi naredba s vrha.- Davide! Ja sam Alex! Ne čini to što radiš! Prestani! To sam ja, Davide!Ovdje sam da ti pomognem.- Ovdje si da me ubiješ! Došao si da me ubiješ u Parizu, pokušao si opetu New Yorku! Treadstone sedamdeset jedan! Imaš kratku pamet, kopile!

- Ti nemaš nikakvu, dovraga s tobom! Postao si Delta, to je ono što su onihtjeli! Ja znam čitavu priču, Davide. Doletio sam ovdje da je okončamo!Marie, Mo Panov i ja! Svi smo ovdje, Marie je sigurna!- Laž! Varke! Svi vi, vi ste je ubili! Ubili biste je u Parizu, ali vam janisam dopustio da se približite! Držao sam je podalje od vas! - Ona nije mrtva, Davide! Živa je! Mogu ti je dovesti! Odmah!- Nove laži! - Delta se sagnuo, povukao obarač i zasuo predvorje vatrom.Meci su rikošetirali u foajeu u plamenu, ali iz razloga koji mu nisu bilipoznati, nije ubio čovjeka. - Želiš me izvući pa da izdaš zapovijed i ja sam mrtav. Izvan-spasa jelikvidiran! Nikako, krvnice! Ja ulazim u kuću! Ja hoću tihe, tajne ljudeiza tebe! Oni su tamo! ]a znam gdje su! - Bourne je povukao ubojicu na noge499i dao mu pištolj. - Htjeli ste Jasona Bournea, on je vaš! Ja ga puštam naslobodu između ruža. Ubijte ga dok ja vas ubijam!Napola lud, napola živ, komandos je skrenuo kroz grmove u cvatu udaljivšise od Bournea. Potrčao je stazom, ali se odmah vratio vidjevši da su marincina sjevernim i južnim područjima oko zida. Ako krene prema istočnoj stranivrata, naći će se u između dviju grupa marinaca. Ako se makne, mrtav je. - Ja više nemam vremena, Conkline - vikao je Bourne. Zašto ne može ubitičovjeka koji ga je izdao? Pritisni obarač! Ubij posljednjeg iz Treadstonesedamdeset jedan. Ubij! Ubij! Sto ga je zaustavilo?Ubojica se bacio preko redova cvijeća i uhvatio vruću cijev Bourneovestrojne puške natjeravši je dolje, a onda je naciljao i iz svog pištoljaispalio metak u Bournea. Metak je okrznuo Boumeovo čelo, a u bijesu Jason

je povukao obarač repetirajućeg oružja. Meci su zagrmjeli u zemlju, avibracije unutar male smrtonosne arene bolno su opterećivale bubnjiće.Zgrabio je Englezov pištolj i okretao ga u smjeru suprotno od kazaljke sata.Ubo-jičina obogaljena ruka nije bila par za čovjeka iz Meduze. Pištolj jeprasnuo dok ga je Bourne izbijao iz ubojičine ruke. Samozvanac je pao leđimana travu staklenih očiju u kojima je bilo saznanje da je izgubio. - Davide! Za ime Božje, slušaj me! Ti moraš... - Nema ovdje Davida! - vikao je Jason s koljenom na ubojičinim grudima.- Moje pravo ime je Bourne, poteklo od Delte, začeto Meduzom! Snake Lady!



Sjećaš li se? - Moramo razgovarati!- Moramo umrijeti! Ti moraš umrijeti! Tajnoviti ljudi u kući su moj ugovorsa mnom, s Marie! Oni moraju umrijeti. - Bourne je uhvatio ubojicu zaovratnik i povukao ga na noge. - Ja ponavljam! Ovdje je vaš Jason Bourne!Sav je vaš!

- Ne pucajte! Obustavite vatru! - riknuo je Conklin dok su se dijelovi trijuvodova zbunjenih marinaca stali približavati; zaglušujuće sirenehong-konške policije odjednom su prestale zavijati kad su se kola zaustavilakod uništenih vrata. Čovjek iz Meduze je udario ramenima u ubojičina leđa gurajući ubojicu nasvjetlo rasplamtjele vatre i reflektora. - Evo ga! Evo nagrade koju stehtjeli!Kad je ubojica navio naprijed, začu se rafal, ali se on bacio na zemlju istalno okretao da bi izbjegao metke.- Stanite! Ne njega! Za Kristovo ime, prekinite vatru. Nemojte ga ubiti!- vrištao je Conklin. 500

Pritisnuo je obarač strojnog pištolja, ali ipak meci ne pogađaju cilj!Okrenuo se i njišući se brzo naprijed-natrag naciljao je smrtonosno oružjeu oba voda marinaca koji su bili sve bliže. Opet je ispalio nekoliko rafalaklečeći, izvijajući se, skrivajući se, premještajući se. A 'ipak je cijevnakosio iznad njihovih glava! Zašto? Djeca ga inače ne bi mogla zaustaviti.Ali ne bi trebalo da djeca u izglačanoj GI odjeći umru za manipulatore. Onmora ući u tu sterilnu kuću. Odmah! Nijedan trenutak nije suvišan. Trebakrenuti sada!- Davide! - Ženski glas. Oh, Kriste, ženski glas! - Davide, Davide, Davide!Figura u zatalasanoj suknji istrčala je iz kuće. Zgrabila je Alexan-deraConklina i odgurnula ga. Sama je stajala na kamenitom predvorju obrubljenomružama. - To sam ja, Davide! Ovdje sam! Sigurna sam! Sve je u redu, mojdragi!Još jedan trik, još jedna laž. To je stara žena sive kose, bijele kose. -Maknite mi se s puta, lady, ili ću vas ubiti. Vi ste još jedna laž, još jedantrik!- Davide, to sam ja! Možeš li me čuti... - Mogu vas vidjeti! Trik!- Nije, Davide!- Moje ime nije David! Rekao sam tom vašem prijatelju ništariji da ovdjenema Davida!- Nemojte! - vrisnula je Marie očajnički tresući glavom i trčeći premanekolicini marinaca koji su puzali po travi oslobodivši se uskovitlanihoblaka plina koji su nestajali. Bili su na koljenima i jasno su vidjeliBournea nesigurno namještajući puške u njega. Marie je stala između stražara

koji su dolazili k sebi i njihove mete. - Niste li već dovoljno »učinili«za njega? Za ime Božje, netko ih mora zaustaviti! - Pa da me ucmeka neki kurvin sin terorist! - viknuo je mladenački glasiz redova pored čelnog zida. - On nije ono što mislite! Što god je, ljudi u kući su ga načinili takvim!Čuli ste ga. On neće pucati u vas ako vi ne otvorite vatru! - On je već pucao - riknuo je oficir.- Vi još stojite! - uzvratio mu je Alex Conklin s ruba predvorja. - I onbolje gađa s većinom oružja nego itko od vas ovdje! Računajte na to! Ja to





- Varka! Glumica, mimika! Laž! Toga je bilo i prije. - A ako izgledam drugačije, to je zbog tebe, Jasone Bourne! - Sklonite mi se s puta ili ćete biti ubijeni! - Učio si me u Parizu! U Rue de Rivoli. Hotel Meurice, prodavaonica novinana uglu. Možeš li se sjetiti? Dnevnici s izvještajima iz Ziiricha, mojafotografija na svim naslovnim stranicama! I mali hotel na Montparnassu kad

smo ga napuštali, a recepcionar je čitao novine s mojom slikom pred sobom!Tako si se uplašio da si mi rekao da istrčim iz hotela... Taksi! Sjećaš lise taksija? Na putu za Issy-les-Moulineaux - nikad neću zaboraviti tonemoguće ime. »Promijeni izgled kose«, rekao si mi. »Povuci je gore ili jegurni otraga«. Rekao si da ti nije stalo što ću učiniti, ali da je svakakopromijenim! Pitao si me imam li olovku za obrve - rekao si mi da podebljamobrve, da ih učinim dužima! Tvoje riječi, Jasone! Bježali smo da spasimoživot, a ti si htio da izgledam drugačije, da uklonim svaku sličnost sfotografijom koja je bila objavljena u cijeloj Europi! Morala sam postatikameleon zato jer je Jason Bourne bio Kameleon. Morao je naučiti svoju dragu,svoju ženu! Sve sam to učinila, Jasone! - Ne! - viknuo je Delta izvlačeći riječ u krik, u izmaglice uskovitlana

meteža koji ga je obavijao dok mu je svijest jurila vanjskim predjelimapanike. To su bile slike! Rue de Rivoli, Montparnasse, taksi. Slušaj me.Ja sam Kameleon zvan Cain i mogu te naučiti mnogo čemu što mi nije staloda te naučim, ali moram. Ja mogu promijeniti svoju boju da je prilagodimšumi, mogu se kretati s vjetrom njušeći ga. Ja mogu pronaći put kroz prirodneili umjetne džungle. Alpha, Bravo, Charlie, Delta... Delta je kao Char-He,a Charlie je kao Cain. Ja sam Cain. Ja sam smrt. I moram ti reći tko sami izgubiti tebe.- Da li se sjećaš! - viknula je žena Davida Webba. - Trik! Kemikalije - rekao sam riječi. Oni su vam dali riječi! Moraju mezaustaviti!- Nisu mi dali ništa! Ja od njih ne želim ništa. Ja samo hoću svoga muža!Ja sam Marie!- Vi ste laž! Oni su je ubili! - Delta je pritisnuo obarač i salva metakase rasprsla po zemlji pored Marijinih stopala. Puške su brzo podignute upoložaj za pucanje. 503- Ne činite to! - viknula je Marie trznuvši glavom prema marincima; očisu joj sjale, a njezin glas bio je zapovijed. - U redu, Jasone. Ako me tine poznaješ, ja ne želim živjeti. Ne može biti jasnije od toga, moj dragi.Zbog toga ja razumijem što ti radiš. Ti odbacuješ svoj život jer dio tebekoji ti je oduzet misli da mene više nema, a ti ne želiš bez mene. Ja todobro razumijem jer ja ne želim živjeti bez tebe. - Marie je zakoračilakorak-dva preko trave i nepomično stala. Delta je podigao strojni pištolj; prćasti ciljnik na cijevi usredotočio se

na sivu kosu s pramenima bjelila. Kažiprst mu je obgrlio obarač. Iznenada,nevoljko, stade mu drhtati desna ruka, zatim lijeva. Smrtonosno oružje stadese micati, najprije polako, naprijed-natrag pa brže - u krugovima - dok seBourneova glava naglo trzala; drhtanje se proširilo; vrat mu je izgubiokontrolu.Unutar okupljene gomile kod ruševina vrata što su se pušila i stražar-nice,na udaljenosti od stotinjak metara, nastalo je komešanje. Čovjek se boriodok su ga držala dvojica marinaca. - Pustite me da prođem, vi prokletebudale! Ja sam doktor, njegov doktor! - Krajnjom snagom Morris Panov se



istrgnuo marincima i potrčao preko travnjaka u sjaj reflektora. Zaustaviose sedam metara od Bournea.Delta je zastenjao; zvuk i ritam bili su barbarski. Jason Bourne je ispustiooružje... a David Webb je pao na koljena plačući. Marie se uputi prema njemu. - Ne! - zapovjedao je Panov mirno naglašena glasa koji je zaustavioWebbovu ženu. - On mora doći k tebi. Mora.

- On me treba!- Ne na taj način. On te mora prepoznati i reći svojoj drugoj polovini daga oslobodi. Ti to ne možeš učiniti za njega. On to mora sam učiniti za sebe. Tišina. Reflektori. Vatra. I kao ropski uslužno dijete nakon dobivenih batina, David Webb je podigaoglavu; suze su mu curile licem. Polako, bolno, uzdigao se na noge i pojuriou naručje svoje žene. 33Bili su u sterilnoj kući, u komunikacijskom centru bijelih zidova - uantiseptičnoj sobi koja pripada nekom futurističkom laboratorijskomkompleksu. Bijela računala uzdizala su se iznad bijelih polica s lijevestrane, tuceti tankih, tamnih četvrtastih usta povremeno udubljenih, a zubi

su im bili digitalna očitavanja što su oblikovala sjajne zelene brojeve kojisu se stalno mijenjali s promjenama nepovredive frekvencije i manjesofisticiranim, manje sigurnim sredstvima odašiljanja i primanjainformacija. S desne strane, iznad bijelog popločanog poda, nalazio seveliki konferencij-ski stol, a nekoliko crnih pepeljara bile su jedinoskretanje od suglasja boja i asepse. Igrači su bili na mjestima oko stola.Tehničari su otpušteni, svi sistemi su »zadržani«, jedino je ostao aktivanzlokobni Red-Alert , ploča središnjeg računala, široka sedam i pol, a visokadvadeset pet centimetara; jedan je operater bio izvan zaključanih vrata uslučaju da se pojave alarmantna crvena svjetla. Izvan ove sakrosanktneizolirane sobe, vatrogasci Hong Konga su gasili posljednje tinjajuće ugarkedok je hongkonška poli-cijia smirivala uspaničene žitelje obližnjeg imanjana Victoria Peaku - od kojih su neki mislili da je Armageddon247 došao uobliku napada s kopna - objašnjavajući svakome da su strašni događaji djeloporemećena kriminalca kojeg su ubili pripadnici vladinih specijalnihjedinica. Skeptični stanovnici Peaka nisu bili zadovoljni. Vrijeme nije nanjihovoj strani; njihov svijet nije bio kakav bi trebao biti i tražili sudokaze. Zato su tijelom ubijena komandosa na nosiljkama paradirali poredznatiželjnih gledalaca; izre-šetano tijelo iz kojeg je istekla krv bilo jedjelomično otkriveno kako bi ga svi mogli vidjeti. Dostojanstveni žiteljisu se vratili u svoje dostojanstvene kuće, a do tog su trenutka već smislilisve moguće načine izvlačenja odštete od osiguravajućih zavoda. 5041246 Dosl. crvena pripravnost; znak za "potpunu uzbunu" u slučaju agresije

na SAD. (op. prev.)247 U Bibliji: poprište konačne bitke između kraljeva zemlje na krajusvijeta. Vjerojatno mjesto Megiddo u sjev. Palestini, (op. prev.)505Igrači su sjedili u bijelim plastičnim stolicama, živi roboti koji su čekalisignal za početak, a da nitko nije imao ni hrabrosti ni energije otvoritiraspravu. Iscrpljenost pomiješana sa strahom od nasilne smrti, čitala sena svim licima osim na jednome. Njegovo je lice bilo duboko izbrazdano itamno osjenčano od krajnjeg umora, ali mu u očima nije bilo šupljeg straha,



već pasivnog, zbunjenog prihvaćanja onoga što se dogodilo, a još je izvandosega njegova razumijevanja. Prije nekoliko minuta smrt mu nije ništaznačila; bila mu je prihvatljivija od života. A sada, u pometnji, dok muje žena stiskala ruku, osjećao je bubrenje i valjanje još daleke ljutnje,daleke utoliko što je još bila u udubljenjima svijesti, gurajući se neumornonaprijed poput još daleke grmljavine nad jezerom za vrijeme približavanja

ljetne oluje.- Tko nam je to učinio? - upitao je David Webb glasom koji je bio jedvajači od šapata. - Ja sam - odgovorio je Havilland na kraju pravokutnog bijelog stola.Ambasador se polako nagnuo na stol uzvraćajući Webbov pogled poput smrti.- Kad bih bio na sudu i tražio milost zbog nečasnog djela, morao bih iznijetiolakšavajuće okolnosti.- Koje? - zapita ga David monotonim glasom.- Prvo, u krizi smo - odvrati diplomat. - Drugo, postojali ste vi.- Objasnite to - prekinu ga Alex Conklin s drugog kraja stola suočen sHavillandom. Webb i Marie su bili s lijeve strane ispred bijela zida, aMorris Panov i McAllister nasuprot njima. - I nemojte ništa ispustiti - dodao

je vragoljasti obavještajni oficir. - Ne namjeravam - odgovorio je ambasador zadržavši pogled na Davidu. -Kriza je realna, katastrofa neizbježna. U Pekingu je formirano tajnoudruženje skupine fanatika koje vodi čovjek koji je vrlo cijenjen u vladinojhijerarhiji jer nitko ne sumnja u tog čovjeka koji im smjera zlo. On je gotovofilozof-princ, a nitko ne bi povjerovao u njegovu zavjeru. Onaj koji bi gapokušao razotkriti postao bi parija. Još gore, pokušaj otkrivanja bi mogaoizazvati neočekivano oštro reagiranje Pekinga koji bi nakon iznenađenja iuvrijeđenosti mogao zauzeti stav sumnjičavosti i tvrdokornosti. Ali akourota ne bude svladana, uništit će sporazume o Hong Kongu i rastepstikoloniju. Rezultat će biti okupacija Hong Konga. Ja vam ne moram reći štoto znači - ekonomski kaos, nasilje, krvoproliće i nesumnjivo rat na Dalekomistoku. Koliko dugo će ta neprijateljstva biti zadržavana prije nego drugezemlje budu prisiljene zauzeti stranu? Opasnost je nezamisliva.Tišina. Oči uperene u oči. 506- Fanatici iz Kuomintanga - rekao je David ravnim i hladnim glasom. - Kinaprotiv Kine. To je ratni poklič manijaka proteklih četrdeset godina. - Ali samo poklič, gospodine Webb. Riječi, razgovori, bez pokreta, bezudaraca, bez konačne strategije. - Havilland je skupio ruke na stolu i dubokodisao. - Sada postoji. Strategija je na mjestu. Ona je tako prikrivena izastranila, toliko dugo je oblikuju da vjeruju da neće promašiti. Ali,dakako, hoće, a kad se to dogodi, svijet će se suočiti s krizom neotrpivihrazmjera. To bi moglo dovesti do konačne krize, one koju ne možemopreživjeti. Daleki istok je zacijelo ne bi preživio.

- Vi mi ne kažete ništa što ja nisam vidio. Prodrli su duboko, a vjerojatnose i šire, ali su oni i dalje samo fanatici, umobolni okrajci. A ako jemanijak kojeg sam vidio da vodi predstavu iole poput drugih, sve će ihpovješati na Tian An Menu. To će biti na televiziji, a odobrit će svakaskupina koja se protivi smrtnoj kazni. On je bio - on jest - mesijanskisadist, koljač. Koljači nisu državnici. Njih se ne uzima ozbiljno. - Herr Hitlera su uzeli ozbiljno 1933. - primijetio je Havilland. - Alivi očito ne znate tko je njihov istinski vođa. On se nije nikad pokazao niu kakvim okolnostima u kojima biste ga mogli iole vidjeti. Međutim, opet,



njegov cilj nije Peking. To je Hong Kong.- Ja sam vidio što sam vidio i čuo što sam čuo, a to će zadugo ostati samnom... Vi mene ne trebate, nikad me niste trebali! Izolirajte ih, pronesiteriječ u najvišim krugovima, zatražite od Tajvana da ih se odrekne - oni ćevas poslušati. Vremena se mijenjaju. Oni rat ne žele više nego ga Pekingželi.

Ambasador je pomno gledao u bivšeg pripanika Meduze, očito procjenjujućiDavidovu informaciju, shvaćajući da je Webb vidio dovoljno u Pekingu da bimogao izvlačiti svoje zaključke, ali ne dovoljno da bi shvatio bithongkonške zavjere. - Prekasno je - rekao je diplomat. - Sile su stavljeneu pokret. Izdaja ponekih pekinških izdajnika, izdajničke akcije prezrenihkineskih nacionalista s Tajvana i u zemlji, vjerojatno u tajnom sporazumusa zapadnim financijskim krugovima, sve je to zahuktalo. Cak ni vjernisljedbenici režima možda ne bi mogli prihvatiti takav udarac pekin-škomponosu, takvom gubitku međunarodnog obraza - ulogu prevarenog rogonje. Nitibismo je mi prihvatili kad bi se saznalo da američki izdajnici upravljajuGeneral Motorsom, IBM-om248 i njujorškom burzom, izdajnici podučeni uSSSR-u koji usmjeravaju milijarde dolara za projekte koji nisu u našem

nacionalnom interesu.248 Kratica od International Business Machines. To je divovska američkatransnacionalna kompanija specijalizirana za izgradnju računala raznihveličina, (op. prev.) 507Analogija je točna - upleo se McAllister s prstima na desnoj sljepoo-čici. - Kumulativno, to je ono što će Hong Kong biti Kini - to i stotinu tisućaputa više. Ali ima još jedan element, a on uznemiruje kao sve drugo što smosaznali. Ja bih to želio sada iznijeti - u svojoj funkciji analitičara, osobeza koju se pretpostavlja da će izračunati reakcije protivnika ipotencijalnih protivnika...- Skratite - prekinuo ga je Webb. - Vi govorite suviše i suviše masirateglavu, a ne volim ni vaše oči. One pripadaju krepanoj ribi. Previše stegovorili u Maineu. Vi ste lažljivac. - Da. Da, ja razumijem što govorite i zašto tako govorite. Ali ja sam poštenčovjek, gospodine Webb. Ja vjerujem u poštenje. - Ja ne. Više ne. Nastavite. Ovo je sve vrlo prosvjećujuće, a ja ne razumijemprokleto ništa jer nitko nije izgovorio prokleto nešto što bi imalo smisla.Koji je vaš doprinos, lažljivče? - Faktor organiziranog zločina. - McAllister je progutao Davidoveponovljene uvrede, ali je ipak iznosio svoju misao kao da očekuje od svakogada će je razumjeti. Kad su ga dočekali prazni pogledi, dodao je: - Trijade!Trojke!- Mafijaški građene grupe, orijentalni stil - rekla je Marie gledajući upodtajnika Statea. - Zločinačka bratstva.

McAllister je kimnuo. - Narkotici, ilegalna imigracija, kockanje,prostitucija, zelenaški zajmovi - sve uobičajene aktivnosti. - A neke nisu tako uobičajene - dodala je Marie. - One su duboko u njihovomobliku privrede. Oni posjeduju banke - neizravno, dakako -diljemKalifornije, Oregona, države Washington, pa gore do moje zemlje, uBritanskoj Kolumbiji. Oni svakog dana ispiru249 milijune dolara posredstvommeđunarodnog transfera. - Sto samo služi podjarivanju krize - naglašeno će McAllister. - Zašto? - upita David. - Što hoćete reći?



- Kriminal, gospodine Webb. Kineske su vođe opsjednute problemom zločina.Na temelju izvještaja može se zaključiti da je u prošle tri godine bilo prekostotinu tisuća smaknuća uz zanemarivanje razlike između lakših i težihoblika krivičnih djela.250 To je u skladu s podrijetlom režima. Sverevolucije vjeruju da su začete u čistoći jer je čistoća ideje sve. Pekingće možda vršiti ideološka prilagođavanja da bi se okoristio kineskim

tržištem, 249 Ispirati je sleng za novac u rukama krupnog kriminala kojemu se raznimtransferima preko banaka gubi ilegalno podrijetlo, (op. prev.)Podatak je donekle pretjeran, a nije zanemarivana razlika između lakših itežih krivičnih djela. (op. prev.) 508ali neće biti nikakvog prilagođavanja prema čak i nagovještaju organiziranazločina. - Prema vašim riječima, oni bi bili zbirka paranoika - upleo se Panov.- Oni sebi ne mogu priuštiti da budu drugo. - Ideološki? - Skeptično će psihijatar. - Obične brojke, doktore. Čistoću revolucije mogu ugroziti brojevi. To ih

plaši. Golema, veoma napučena zemlja s velikim bogatstvima - moj Bože, dase tu uvali organizirani kriminal, i uz milijardu ljudi unutar granica, onabi mogla postati zemljom trijada; nemojte ni pomisliti da mogući gospodaripodzemlja ne grizu na tu ideju. Sela, gradići, cijeli gradovi mogli bi bitipodijeljeni u »obiteljske« terene, a svi bi profitirali od pritoka zapadnogkapitala i tehnologije. Eksplozija ilegalnog izvoza poplavila bikrijumčarska tržišta svijeta. Narkotici s bezbrojnih brežuljaka i poljakojima nije moguće svima patrolirati, oružje iz područnih tvornicapodignutih zahvaljujući mitu i korupciji, tekstil iz stotina podzemnihpogona koji upotrebljavaju ukradene strojeve i slabo plaćeni rad seljaka,sve bi to obogaljilo industriju na Zapadu. Kriminal.- To bi bio »veliki skok naprijed«251 koji, na drugim stranama, nisu mogliizvršiti u proteklih četrdeset godina - rekao je Conklin.- Tko bi se usudio? - upita McAllister vrativši razgovor na prethodnu temuzločina i kazne. - Ako mogu smaknuti čovjeka zato jer je ukrao pedeset juana,tko bi se drznuo krenuti u lov na stotinu tisuću? To zahtijeva zaštitu,organizaciju, ljude na visokim mjestima. Toga se Peking opravdano boji, anekima se to čini paranoidnim. Vođe se boje korupcije na visokim mjestima.Politička infrastruktura bi mogla biti podrivena. Vođe bi izgubilekontrolu, a to neće riskirati. Njihova se strahovanja mogu doimatiparanoidnim, ali su njima i te kako realna. Opasno je ono što može doći izpotaje i tiho. Svaki nagovještaj o tome da bi kriminalni elementi mogli bitiu dosluhu ili u zajedništvu s unutrašnjim zavjerenicima, a svi seinfiltriraju u privredu, bio bi im dovoljan da se odreknu Ugovora i pošaljusvoje trupe u Hong Kong.

- Vaš je zaključak očit - opet će Marie. - Ali gdje je logika? Kako bi seto moglo dogoditi?- Već se događa, gospođo Webb - odgovori joj ambasador Havilland. - Zatosmo trebali Jasona Bournea.- Bilo bi bolje da netko počne od početka - reče David. Diplomat ga jeposlušao. - Počelo je prije trideset godina kad su mladića izvanrednihsposobnosti poslali s Tajvana u zemlju očeva rođenja i 251 Mao Zedongov pokušaj 1959.-60. rješavanja ekonomskih problema Kineradom - intenzivnom industrijalizacijom, (op. prev.)



509Tdali mu novo ime, novu obitelj. Bio je to dugoročni plan; njegovo jekorijenje bilo u fanatizmu i osvetoljubivosti...Webb je slušao odvijanje nevjerojatne priče o Sheng Chou Yangu; svaka jepojedinost bila na svome mjestu, svaka je činjenica bila uvjerljiva istina

jer više nije bilo razloga za laži. Nakon dvadeset sedam minuta, kad jezavršio, Havilland je uzeo fascikl s crnim rubom. Otvorio ga je i otkriozakvačeni svežanj od sedamdesetak stranica, zatvorio ga i, nagnuvši se,stavio ga pred Davida. - Ovo je sve što znamo, sve što smo naučili - podrobnespecifičnosti svega što sam vam rekao. Ovo ne može napustiti ovu kuću osimkao pepeo, ali bit će nam zadovoljstvo da sve to pročitate. Ako imate ikakvusumnju ili pitanje, ja vam se kunem da ćemo pokrenuti svaki izvor u vladiSjedinjenih Država - od Ovalnog ureda do Vijeća nacionalne sigurnosti - davas zadovoljimo. Ne mogu učiniti manje. - Diplomat je zastao držeći oči naWebbu. - Možda nemamo pravo da je tražimo, ali potrebna nam je vaša pomoć.Potrebne su nam sve informacije koje nam možete dati. - Pa da pošaljete nekoga da uzme tog Sheng Chou Yanga.

- U biti, da. Ali mnogo je zamršenije od toga. Naša ruka mora bitinevidljiva. Ne smije biti viđena niti se na nju može iz daljine posumnjati.Sheng se sjajno pokrio. Peking gleda na nj kao na vizionara, velikog patriotakoji ropski radi za majku Kinu - mogli biste reći, kao na sveca. Njegovaje sigurnost potpuna. Ljudi oko njega, pomoćnici, čuvari, to su njegovezaštitničke udarne trupe, a vjerni su isključivo njemu. - Zato ste htjeli samozvanca - prekinu ga Marie. - On je bio vaša veza doShenga.- Poznato nam je da je prihvaćao ugovore od njega. Sheng je morao -mora -ukloniti opoziciju, i one koji mu se ideološki suprotstavljaju te one kojenamjerava isključiti iz svoje operacije. - U toj su posljednjoj grupi - upleo se McAllister - vođe suparničkihtrijada u koje Sheng nema povjerenja, u koje fanatici Kuomintanga nemajupovjerenja. On zna da bi mogao izbiti destabilizirajući rat bandi ako onivide da su ih ocijedili i uklonili. A to Sheng ne bi mogao trpjeti više odBritanaca koji znaju da im je Peking na početku ulice. U toku protekla dvamjeseca ubijeno je sedam šefova trijada, a organizacije su im osakaćene. - Novi Jason Bourne bio je Shengovo savršeno rješenje - nastavio jeambasador.- Unajmljeni ubojica bez političkih ili nacionalnih veza jer, prije svega,ubojstvima se nije moglo ući u trag u Kini. 51Q- Ali on je išao u Peking - suprostavio se Webb. - Tamo sam mu ja ušao utrag. Čak i ako je to počelo kao stupica za mene, što je bila... - Stupica za vas? - uzviknuo je Havilland. - Oni su znali za vas?

- Prije dvije večeri na aerodromu našao sam se licem u lice sa svojimnasljednikom. Svaki je od nas znao tko je drugi - bilo je nemoguće ne znati.On to nije namjeravao zadržati u tajnosti jer bi onda morao preuzeti na sebeodgovornost za promašeni ugovor.- To ste bili vi - prekinuo ga je McAllister. - Ja sam to znao!- Isto tako i Sheng i njegovi. Ja sam bio novi pištolj u gradu i trebalome zaustaviti, ubiti me na temelju prioriteta. Nisu mogli riskirati ono štosam ja sastavio od komadića. Stupica je začeta te noći, postavljena je tenoći.



- Isuse! - viknuo je Conklin. - Čitao sam o Kai-taku u Washingtonu. U novinamaje pisalo da se pretpostavlja da je riječ o desničarskim luđacima. Umjestotoga, to si bio ti?- Obje su vlade morale s nečim izići za svjetska novinstva - dodao jepodtajnik.- Isto kao što moramo nešto reći za večeras...

- Evo što želim reći - rekao je David zanemarujući McAllistera. - Taj jeSheng pozvao komandosa, upotrijebio ga za postavljanje stupice za mene itako ga je učinio dijelom unutrašnjeg kruga. To nije način kako bi skriveniklijent ostao na daljini od iznajmljenog ubojice.- To je kao da on nije očekivao da će izići živ iz tog kruga - odgovorioje Havilland bacivši pogled na državnog podtajnika. - To je Edwardovateorija i to ona koju potpisujem, da bi, kad konačni ugovor bude izvršenili kad bi se pretpostavilo da on zna previše pa je stoga čista pasiva,samozvanca ubili kad dođe po isplatu - vjerujući, dakako, da će mu dati novzadatak. Ničemu se ne bi moglo ući u trag, sve bi bilo čisto i bez obaveza.Događaji na Kai-taku su nesumnjivo zapečatili njegovu sudbinu. - Nije bio dovoljno mudar da to shvati - rekao je Jason Bourne. - Nije znao

misliti geometrijski.- Oprostite? - upita ga ambasador.- Ništa - odgovori Webb opet gledajući u diplomata. - I tako je sve štoste mi rekli bilo dijelom istina, dijelom laž. Hong Kong je mogao otići uzrak, ali ne zbog razloga koje ste i iznijeli.- Istina je bila naša vjerodostojnost; vi to morate prihvatiti, morateprihvatiti našu duboku zabrinutost i strah. Laži su bile samo da bi vas seregrutiralo. - Havilland se naslonio na naslonjač stolice. - A ne mogu bitipošteniji od toga. - Kopilad - rekao je Webb tihim, ledenim glasom.511- Ja ću vam to dopustiti — suglasio se Havilland — ali kao što sam prijenapomenuo, postoje ublažavajuće okolnosti, osobito dvije. Kriza i vi. - I? - upita Marie.- Dopustite mi da vas upitam, gospodine Webb... gospođo Webb. Da smo vamdošli i iznijeli ovaj slučaj, da li biste sjedinili snage s nama? Da li bistedobrovoljno opet postali Jason Bourne?Tišina. Sve su oči bile uperene u Davida dok je njegov pogled prazno prelaziopovršinom stola zaustavivši se na fasciklu. - Ne - rekao je tiho. - Ja vamne vjerujem.- Mi smo to znali - suglasio se Havilland i opet kimnuo glavom. - Ali s našetočke gledišta, mi smo vas morali regrutirati. Vi ste bili sposoban učinitiono što nitko drugi nije mogao, a kako ste vi to učinili, ja smjernoprimjećujem da je sud bio točan. Cijena je bila strašna, nitko je nepodcjenjuje, ali smo osjećali - ja sam osjećao - da nema drugog izbora.

Vrijeme i posljedice su bili protiv nas - jesu protiv nas.- Kao i prije - rekao je Webb. - Komandos je mrtav.- Komandos? - McAllister se nagnuo naprijed.- Vaš ubojica. Samozvanac. Ono što ste nam učinili bilo je ni za što. - Nije baš tako - suprotstavio se Havilland. - Ovisit će o onome što nammožete reći. Vijesti o jednoj smrti ovdje na vrhu bit će sutra glavni naslovu novinama, mi to ne možemo spriječiti, ali Sheng neće znati o čijoj je smrtiriječ. Fotografije nisu snimane, u to vrijeme ovdje nije bilo nijednogpredstavnika novina, a oni koji su onda stigli, nalaze se izvan policijske



linije udaljene nekoliko stotina metara odavde. Mi možemo kontroliratiinformaciju jednostavno ako je dademo.- Sto je s tijelom? - upita Panov. - Postoji medicinska procedura...- Koju je nadvladao MI-6 - odgovori mu ambasador. - Ovo je još britanskiteritorij, a komunikacije između Londona, Washingtona i Government Houseaovdje u Hong Kongu bile su vrlo brze. Samozvančevo je lice previše unakaženo

mecima da bi ga mogao opisati bilo tko tko ga je vidio, a njegovi su ostacipohranjeni izvan bilo čijih znatiželjnih očiju. To je Edvvardovorazmišljanje, a bio je prokleto brz oko toga. -Još postoje David i Marie - ustrajao je psihijatar. - Previše ljudi ih ječulo, vidjelo. Samo nekoliko vodova marinaca bilo je dovoljno blizu da jasno vide i čuju- objasnio je McAllister. - Za jedan sat cijeli kontingent leti natrag naHavaje, uključujući dvojicu mrtvih i sedmoricu ranjenih. Oni su napustiliovo mjesto i posebno su smješteni na aerodromu. Bilo je mnogo meteža ipanike. Policija i vatrogasci bili su zauzeti na drugom mjestu; nijedan nijebio u vrtovima. Možemo reći što god nam drago. 512

- Čini se da ste vi to uobičajili - komentirao je Webb.- Čuli ste ambasadora - rekao je podtajnik izbjegavajući Davidov pogled.- Osjećali smo da nemamo izbora. - Budite pravedni prema sebi, Edwarde. - Opet je Havilland gledao u Webba,premda se obraćao podtajniku. - Ja nisam osjećao da imamo izbora. Vi stese uporno suprotstavljali.- Nisam imao pravo - čvrsto će McAllister dok je diplomat preletio pogledomizand njega. - Ali to je nevažno - brzo je nastavio podtajnik.- Moramo odlučiti što ćemo reći. Konzulat je preplavljen pozivima iznovinstva...- Konzulat? - upadne Conklin. - Neka sterilna kuća! - Nije bilo vremena za pravi zakupni ugovor i izgovor - reče ambasador.- Sve je bilo najtiše, mi smo pripremili vjerodostojnu priču. Koliko namje poznato, nije bilo pitanja, ali se u policijskom izvješću mora navestii vlasnik i zakupnik. Kako Garden Road postupa oko toga, Edwarde?- Jednostavno da situacija nije raščišćena. Čekaju na nas, ali ne mogu višeodugovlačiti. Bolje je da mi nešto pripremimo, nego da okolnosti prepustimonagađanju. - Sasvim tako - složio se Havilland. - Pretpostavljam da to znači da neštoimate na pameti.- To je privremena zamjena, ali bi moglo poslužiti, ako sam gospodina Webbadobro čuo. - O čemu se radi? - Vi ste nekoliko puta upotrijebili riječ »komandos«, a pretpostavljam dato nije bila govorna figura. Ubojica je bio komandos?

- Bivši. Bio je oficir i psihijatrijski slučaj. Ubilački, da budem točan. - Jeste li dobili neki identitet, jeste li mu saznali ime?Webb je bacio težak pogled na analitičara sjetivši se riječi koje jeAll-cott-Priče izgovorio u izopačenom osjećaju bolesnog trijumfa... Akoizgubim i priča se raširi, koliko će antisocijalnih praktičara zapaliti?Koliko će drugih »različitih« ljudi izići koji će hiti presretni da zauzmumoje mjesto, kao što sam ja uzeo vaše? Ovaj jebeni svijet je prenapučenJasonima Bour-neima. Usmjerite ih, dajte im neku ideju — i svi će krenutii potrčati...



— Nisam uspio utvrditi tko je on - jednostavno je odgovorio Webb.- Ali ipak bio je komandos.- To je točno. - Nije bio ranger, zelena beretka ili specijalne snage252? -Ne.252 Zelene beretke su neslužbeni naziv za britanske ili američke komandose,dok su specijalne snage posebne jedinice za borbu protiv terorista, (op.

prev.)1,4..,513- Prema tome pretpostavljam da mislite da je Britanac. -Da.- Onda ćemo pustiti priču koja prešutno opovrgava te pojedinosti ispecifičnosti. Nije bio Englez, nema veze s vojskom - ići ćemo u suprotnomsmjeru.- Bijelac, Amerikanac - dodao je Conklin tiho, čak s nekom mjeromuvažavanja, dok je gledao u državnog podtajnika. - Dajte mu ime i životnupovijest iz arhive mrtvih. Najbolje je da je to četverorazredno smeće,psihopat s teškim psihičkim problemima, da je čak odlučio nekoga progonitiovdje gore.

- Nešto poput toga, ali možda ne sasvim - rekao je McAllister nezgrapnopromijenivši položaj na stolici, kao da je htio izbjeći nesuglasje siskusnim čovjekom iz CIA-e. Ili nešto drugo. - Bijelac, Amerikanac, da.Zacijelo čovjek tako posjednut da se odlučio na cijeli pokolj, a njegov jebijes bio usmjeren na metu - kao što vi kažete - ovdje gore.- Na koga? - upita David.- Na mene - odgovori McAllister zadržavši Webbov pogled. - Sto znači mene - na to će David. - Ja sam taj čovjek, taj posjednuti iliopsjednuti čovjek. - Vaše ime neće biti upotrijebljeno - mirno je nastavio podtajnik hladnimglasom. - Mogli bismo izmisliti jednog iseljenog Amerikanca kojeg su prijenekoliko godina progonile vlasti Dalekog istoka zbog zločina u rasponu odvišestrukih umorstava do trgovanja narkoticima naveliko. Kazat ćemo dasam ja surađivao s policijom u Hong Kongu, Macau, Sin-gapuru, Japanu,Maleziji, Sumatri i Filipinima. Zahvaljujući mojim naporima, njegove suoperacije bile djelotvorno okončane i izgubio je milijune. Saznaje da samse vratio i da radim ovdje na Victoria Peaku. Dolazi za mnom, za čovjekomkoji ga je uništio. - McAllister je zastao okrenuvši se Davidu. - Proveosam niz godina ovdje u Hong Kongu. Ne mogu zamisliti da me Peking nijezamijetio. Uvjeren sam da postoji podebeli dosje o jednom analitičaru kojije stekao niz neprijatelja za vrijeme svog ovdašnjeg službovanja. Ja jesamstvarao neprijatelje, gospodine Webb. To je bio moj posao. Pokušavali smopovećati naš utjecaj u ovom dijelu svijeta i kada god bi Amerikanci biliupleteni u kriminalnu djelatnost, učinio sam sve što sam mogao na svojojrazini da ih spriječim u tome ili, barem, da ih prisilim da napuste Aziju.

Bio je to najbolji način da pokažemo naše dobre namjere: progoneći naše.Također je to bio razlog zašto me State vratio u Washington. A koristećise mojim imenom, dajemo određenu autentičnost Sheng Chou Yangu. Vidite, mismo se poznavali. On će spekulirati o tucetu mogućnosti - nadam se da neće zaboraviti pravu, alinijedna neće ni izdaleka biti povezana s britanskim komandosom.- A uz pravu spekulaciju - mirno ga prekine Conklin - valja istaći činjenicuda nitko ovdje nije čuo o prvom Jasonu Bourneu već nekoliko godina. - Točno.



- I tako sam ja leš u pohrani - reče Webb - izvan očiju znatiželjnika. - Moglo bi tako biti, da - kazao je McAllister. - Vidite, mi ne znamo štoSheng zna, koliko je dubok njegov prodor. Jedina činjenica koju želimoutvrditi jest da mrtvi čovjek nije njegov ubojica. - Ostavljajući otvoreni put drugom samozvancu da se nađe u Kini i izvučeShenga radi obračuna - dodao je Conklin, s poštovanjem. - Vi ste nešto,

gospodine analitičare. Kurvin sin, ali nešto. - Ti ćeš se izložiti, Edwarde - reče Havilland gledajući u podtajnika. -Ja nisam toliko zatražio od tebe. Ti doista imašneprijatelja.- Ja to želim učiniti na ovaj način, gospodine ambasadore. Vi ste mezaposlili da dajem najbolje sudove koje mogu dati, a po mom mišljenju ovoje najproduktivniji put. Treba stvoriti uvjerljivu dimnu zavjesu. Moje imeće je dati - za Shenga. Ostalo se može zaodjenuti dvosmislenim jezikom,jezikom koji će razumjeti svatko do koga želimo doprijeti. - Neka bude tako - rekao je Webb odjednom zatvorivši oči, slušajući riječikoje je Jason Bourne tako često izgovarao.- Davide... - Marie mu je dodirnula lice.

- Oprosti. - Webb je prstima primaknuo fascikl ispred sebe pa ga otvorio.Na prvoj je stranici bila fotografija s natiskanim imenom ispod nje. To jebilo lice Sheng Chou Yanga, ali je bilo mnogo više od toga. To je bilo onolice. Lice koljača! Luđaka koji je žene i muškarce sjekao optočenimceremonijalnim mačem, koji je prisilio braću da se bore između sebe poputbritve oštrim noževima sve dok jedan nije ubio drugoga, to je čovjek kojije uzeo život hrabrog i izmučenog Echa udarivši ga mačem u glavu. Bourneje prestao disati, razbješnjen nezamislivom okrutnošću, dok su krvaveslike prevladavale njegovom sviješću. Dok je zurio u fotografiju, uspomenana Echa koji je odbacio svoj život da bi spasio Deltu, vratila ga je na onučistinu u šumi. Delta je znao da je Echova smrt omogućila hvatanje ubojice.Echo je umro prkosno, prihvaćajući svoje nepodnosivo bolno smaknuće, ne samoda bi se spasio njegov prijatelj iz Meduze, već da bi on poslušao njegovuposljednju kretnju koja je Bourneu kazivala da luđak s mačem mora bitiubijen!- Ovo je - prošaptao je Bourne - sin tog vašeg nepoznatog taipana? - Da - reče Havilland. 5,15- Vaš poštovani filozof-princ? Kineski svetac kojeg nitko ne možerazotkriti?- Opet, da.- Vi ste se varali! On se pokazao! Kriste, kako se samo pokazao! Osupnut,ambasador se nagnuo na stol kao da će poletjeti. - Sigurniste?- Ne postoji način kako bih mogao biti sigurniji.

- Mora da su to bile izuzetne okolnosti - rekao je iznenađeni McAlli-ster.- A to zacijelo potvrđuje da samozvanac ne bi odande izašao živ. Pa ipak,mora da su okolnosti bile za nj kao da se trese zemlja!- Bile su, uzevši u obzir činjenicu da nitko izvan Kine nije saznao za njih.Mauzolej se naslušao pucnjeva. To je bio dio stupice, ali su oni izgubili.Echo je izgubio.- Tko? - upita ga Marie, držeći ga još za ruku. - Prijatelj.- Mauzolej? - ponovio je Havilland. - Veoma neobično! - Ni najmanje - reče



Bourne. - Kako mudro! Posljednje mjesto u Kini gdje bi meta mogla očekivatinapad. On vjeruje da je progonitelj koji progoni svoj plijen očekujući daće ga negdje lako pokupiti, izvana, s druge strane. Svjetla su prigušena,njegov čuvar na mjestu. A cijelo vrijeme njega progone, on je plijen,izoliran, pripremljen za smaknuće. Vrlo bistro. - Vrlo opasno za lovce - sada će ambasador. - Za Shengove ljude. Jedan krivi

korak i moglo ih se uzeti. Bezumlje!- Krivi koraci nisu bili mogući. Oni bi poubijali svoje da ih ja nisam ubio.Ja to sada razumijem. Kad sve krene od žice, oni jednostavno iščezavaju.S Echom.- Natrag Shengu, molim vas, gospodine Webb. - Havilland kao da je bioopsjednut, s molbom u očima. - Kažite nam što ste vidjeli, što znate. - On je čudovište - rekao je Jason mirno, staklenih očiju, gledajući ufotografiju. - On dolazi iz pakla, Savonarola253 koji muči i ubija-muškarce, žene, djecu - s osmijehom na licu. On drži propovijedi kao prorokkoji govori djeci, ali je ispod kože manijak koji vlada svojom bandom izrodačistim terorom. Te udarne trupe koje ste spomenuli nisu trupe, to suništarije, plaćeni sadistički nitkovi koji su svoj zanat naučili od

učitelja. On je Auschwitz, Dachau i Bergen-Belsen254 u jednome. Neka namBog pomogne ako on bude ovdje vladao bilo čime. 253 Dominikanac Girolamo Savonarola (1452.-98.); zbog borbe protivpokvarenosti visokog klera došao u sukob s papom Aleksandrom VI. pa su gaspalili kao heretika, (op. prev.)254 Nacistički koncentracijski logori za vrijeme II. svjetskog rata. (op.prev.)516- On može, gospodine Webb - tiho će Havilland kojemu je prestravljenipogled bio prikovan na Jasonu Bourneu. - On hoće. Netom ste opisali ShengChou Yanga kojeg svijet nije nikad vidio, a u ovom trenutku je jedan odnajsnažnijih ljudi koji želi srušiti sadašnju kinesku državu i upropastitisvijet. Kao što je Adolf Hitler pobjednički umarširao u Reichstag, tako seSheng želi nametnuti vlastima u Kini, svima. Ono što ste nam ispričali mnogoje katastrofalnije od svega što smo zamislili - Kina protiv Kine... zatimArmageddon.- On je životinja - hrapavo je prošaptao Jason. - On mora ubijati poputgrabljivice, ali je njegova jedina glad za ubijanjem - ne hrana, većubijanje.- Vi govorite u općenitostima. - McAllister je govorio hladno, aliintenzivno. - Moramo znati više - ja moram znati više. - Sazvao je konferenciju. - Bourne je govorio kao da sanjari, glava mu sezanosila, oči su bile prikovane za fotografiju. - To je bio početak - noćivelikog sječiva, rekao je. Postoji izdajnik, rekao je. Taj je sastanak bionešto što samo luđak može stvoriti, baklje na sve strane, na nenapučenom

području, sat od Pekinga, sklonište za ptice - možete li povjerovati u to?Sklonište za ptice - a on je doista učinio što sam rekao da je učinio. Ubioje čovjeka ovješena o konopce sijekući ga dok je žrtva vrištala. Zatim ženukoja je htjela dokazati svoju nevinost - odrezao joj je glavu - njezinuglavu! Ispred sviju! A onda dvojica braće... - Izdajnik? - prošaptao je McAllister, uvijek analitičar. - Je li ga našao?Je li itko priznao? Postoji li neka vrst protuustanka?- Prestanite! - uzviknula je Marie.- Ne, gospođo Webb! On se vraća. On to ponovo doživljava. Pogledajte ga.



Zar ne vidite? On je tamo.- Bojim se da je naš iritirajući kolega u pravu, Marie - mekano će Panovpromatrajući Webba. - On je stalno na tome mjestu i pokušava naći svojuzbilju. To je u redu. Neka to projaše. To bi nam moglo uštedjeti mnogovremena.- Govna!

- Uvijek točno, moja draga, i uvijek prijeporno. Zaveži. - Nije bilo izdajnika, nitko je tko govorio, jedino žena sa sumnjama. Ubioju je i zavladala je tišina, strašna tišina. On je svakoga upozoravao,svakome je govorio da su oni, istinska Kina, posvuda, ali su istodobnonevidljivi... A onda je ubio Echa, ali je Echo znao da mora umrijeti. Želioje umrijeti brzo jer ionako nije mogao duže živjeti. Nakon mučenja bio jeu strašnom stanju. Pa ipak, da mi je dao vremena... 517- Tko je Echo, Davide? - upita ga Morris Panov. - Kaži nam, molim te. - Alpha, Bravo, Charlie, Delta, Echo... Foxtrot...- Meduza - objasnio je psihijatar. - Meduza, zar ne? Echo je bio u Meduzi.- Bio je u Parizu. Louvre. Pokušao je spasiti moj život, ali sam ja spasio

njegov. To je bilo okay, to je bilo pravo. Moj je život spasio ranije, prijeviše godina. »Odmor je oružje«, govorio je. Postavio je druge oko mene inatjerao me da spavam. A poslije smo se izvukli iz džungle. - »Odmor je oružje«... - Marie je govorila mirno i zatvorila oči stišćućiruku svog muža s obrazima u suzama. - Oh, Kriste!- Echo me vidio u šumi. Upotrebljavali smo stare signale kojima smo seslužili ranije, prije više godina. Nije ih zaboravio. Nijedan ih nijezaboravio.- Jesmo li mi izvan grada, u skloništu za ptice, Davide? - upita ga Panovstežući McAllisterovo rame da mu onemogući uplitanje u razgovor. - Da - odgovorio je Jason Bourne kojemu je pogled sada plutao bez žarišta. - Obojica znamo. On će umrijeti. Tako jednostavno, tako jasno. Umrijeti.Smrt. Ništa više. Samo kupiti vrijeme, dragocjene minute. Tada bih moždaja to mogao učiniti. - Sto učiniti - Delta? - Panov je izvukao ime mirnim naglašavanjem riječi. - Uzeti kurvina sina. Uzeti koljača. On ne zaslužuje živjeti, on nema pravaživjeti! Suviše olako ubija - s osmijehom na licu. Echo je to vidio. Ja samto vidio. Sada se to događa - sve se događa najedanput. Eksplozije u šumi,svi trče, viču. Ja to mogu sada učiniti! On je čista meta... On me vidi!Bulji u mene! On zna da sam mu neprijatelj! Ja jesam tvoj neprijatelj,koljaču! Ja sam posljednje lice koje ćeš vidjeti!... Što je krivo? Neštonije u redu! On se sakriva! Vuče nekoga ispred sebe. Ja moram poći! Ja tone mogu učiniti! - Ne mogu ili neću? - upita ga Panov nagnuvši se. - Jesi li ti Jason Bourneili si David Webb? Tko si ti?

- Delta! - vrisnula je žrtva, zapanjivši sve za stolom svojom provalom. -Ja sam Delta! Ja sam Bourne! Cain je za Deltu, a Carlos je za Caina!Žrtva, ma tko to bila, skljokala se na stolici, a glava joj je pala na prsa.Šutjela je. Nitko nije govorio. Prošlo je nekoliko minuta - nitko nije znao koliko, nitko nije brojao -dokčovjek koji nije bio sposoban uspostaviti svoj identitet, nije podigao glavu. Oči su mu sada bile napola slobodne, napola zarobljenici agonije krozkoju je prošao. - Žao mi je - rekao je David Webb. - Ne znam što mi se dogodilo.Žao mi je.



- Bez isprike, Davide. Vratio si se natrag. To je razumljivo. To je okay.- Da, vratio sam se. Ludo, zar ne?- Ni najmanje - odgovori mu psihijatar. - To je sasvim prirodno.- Ja se moram vratiti, to je također razumljivo, zar ne, Mo?- Davide! - vrisnula je Marie i uhvatila ga.- Moram - rekao je Jason Bourne nježno je držeći za zglavke. - Nitko drugi

to ne može učiniti, da se izrazim najjednostavnije. Ja znam šifre. Ja znamput i način... Echo je svoj život zamijenio za moj vjerujući da ću ja toučiniti, da ću ubiti koljača. Tada nisam uspio. Sada ću uspjeti. - Što je s nama? - Marie ga je pripila k sebi dok joj je glas odjekivaobijelim zidovima. - Zar mi nismo važni? - Vratit ću se, obećajem ti - odgovorio je David uklanjajući joj ruke igledajući je u oči. - Ali ja se moram vratiti, zar to ne možeš shvatiti? - Za ove ljude? Te lasce?- Ne, ne za njih. Zbog nekoga tko je htio živjeti - iznad svega. Ti ga nisipoznavala; bio je jedan od preživjelih. Ali je znao kad njegov život nevrijedi cijenu moje smrti. Ja sam morao živjeti i uraditi što sam trebaouraditi. Morao sam živjeti i vratiti se tebi i to je on znao. Suočio se s

jednadžbom i odlučio. - Bourne se okrenuo McAllisteru. - Ima li ovdje itkotko može snimiti leš? - Čiji? - upita podtajnik Statea.- Moj - kratko će Jason Bourne. 518li.51934Jezivu fotografiju lesa snimio je tehničar sterilne kuće na bijelom stoluza sastanke pod nevoljkim nadgledanjem Morrisa Panova. Krvava bijela plahtapokrivala je Webbovo tijelo; nakosili su je preko njegova vrata otkrivajućikrvlju išarano lice, široko otvorene oči i jasne crte. - Razvijte film što je prije moguće i donesite mi kontaktne kopije -naputioga je Conklin.- Dvadeset minuta - rekao je tehničar i krenuo prema vratima kad jeMcAllister ulazio u sobu.- Što se događa? - upitao je David sjedeći za stolom. Marie, mrgodeći se,brisala mu je lice toplim mokrim ručnikom. - Odgovorni za novinstvo u konzulatu pozvali su medije - odgovorio jepodtajnik. - Rekli su da će dati izjavu za sat ili nešto duže, čim svečinjenice budu na mjestu. Upravo rade oko lažne izjave. Dao sam im scenariji odobrio da upotrijebe moje ime. Oni će to uraditi zatamnivši uloguambasade. Pročitat će nam izjavu prije nego je predaju javnosti.- Ima li riječi o Linu? - upita čovjek iz CIA-e.- Poruka od doktora. Još je u kritičnom stanju, ali gura.

- Sto je s predstavnicima novinstva na ulici? - upita Havilland. - Moramoih pustiti da uđu prije ili poslije. Što duže čekamo, više će misliti daje riječ o pokrivanju pravog stanja. Ni to ne možemo sebi priuštiti. - Na tom području još imamo slobodna konopca - odgovori McAllister. -Uputio sam riječ da policija - uz veliku opasnost za ljude koji to rade -čisti teren tražeći nedetonirani eksploziv. Pod takvim okolnostimaizvjestitelji mogu biti vrlo strpljivi. Usput rečeno, u scenariju koji samdao ljudima za novinstvo u konzulatu, rekao sam im da naglase činjenicu daje čovjek koji je napao kuću očito bio stručnjak za rušenje.



Jason Bourne, jedan od najsposobnijih ljudi za rukovanje eksplozivom kojije proizašao iz Meduze, pogledao je u McAllistera. Podtajnik je 520skrenuo pogled. - Ja moram izaći odavde - rekao je Jason. - Moram stići uMacao što je brže moguće. - Davide, za ime Božje! - Marie je stala ispred svog muža gledajući u nj,

govoreći niskim i snažnim glasom. - Htio bih da nije moralo biti ovako - odgovorio je Webb ustavši. - Htiobih da nije - tiho je ponovo - ali jest. Moram biti na mjestu. Moram pokrenutidogađaje da stignem do Shenga prije nego vijest pukne u jutarnjim listovima,prije nego se pojave fotografije koje će potvrditi poruku koju šaljem krozkanale za koje je uvjeren da ih nitko ne zna. On mora vjerovati da sam janjegov ubojica, čovjek kojega namjerava ubiti, a ne Jason Bourne iz Meduzekoji ga je pokušao ubiti u toj šumskoj udolini. On mora dobiti glas od mene- od onoga za koga misli da sam ja -prije nego mu daju druge informacije.Jer informacija što mu je šaljem posljednja je koju želi čuti.Sve drugo će se činiti beznačajnim. - Mamac - rekao je Alex Conklin. - Najprije ga nahrani kritičnom

informacijom i pokrivač pada na mjesto jer je ošinut, zabrinut i prihvaćatiskanu službenu verziju, osobito fotografiju u novinama. - Što munamjeravate reći? - upita ga ambasador kojemu je glas kazivao činjenicu damu nije drago što gubi nadzor nad ovom najcrnjom od operacija. - Ono što ste mi vi govorili. Dijelom istina, dijelom laž. - Razjasnite to, gospodine Webb - čvrsto će Havilland. - Mi vam mnogodugujemo, ali...- Vi mi dugujete što mi ne možete platiti! - odsiječe Jason Bourneprekidajući ga. - Ukoliko si ne rastepete mozak ovdje ispred mene.-Ja razumijem vašu ljutnju, ali ipak moram inzistirati. Vi nećete učinitiništa što bi ugrozilo život pet milijuna ljudi, ili životne interese vladeSjedinjenih Država. - Drago mi je da vam je slijed ispravan - barem jednom. U redu, gospodineambasadore, reći ću vam. To je ono što bih vam ranije rekao da ste imalipoštenja, poštenja da mi priđete i »iznesete svoj slučaj«. Iznenađen samda vam to nikad nije palo na pamet - ne, ne iznenađen, šokiran -ali smatramda ne bih trebao biti. Vi ste vjerovali u svoje ekskluzivne manipulacije,u raskoš svoje tihe moći, ili nešto poput toga. Svi ste vi isti. Vi uživateu zamršenosti - u svom objašnjenju toga - tako da ne možete vidjeti kad jejednostavni put mnogo djelotvorniji.- Čekam da me se naputi - hladno će Havilland. - Neka bude tako - odgovori Bourne. - Vrlo pažljivo sam slušao vaše dosadnoobjašnjenje. Trudili ste se da objasnite zašto nitko ne može službeno prićiShengu i reći mu što znate. Bili ste u pravu. On bi vam se nasmijao u lice,pljunuo u oko ili vam rekao da orete pijesak - što

521vam drago. Dakako da bi to učinio, morao bi. On ima stratešku prednost. Vidosađujete s vašom »nečuvenom« optužbom, on povlači Peking iz hongkonškihsporazuma. Vi gubite. Vi pokušavate ići preko njega, dobra sreća. Opetgubite. Nemate dokaze, već riječi nekolicine mrtvih kojima je prerezan vrat,članove Kuomintanga koji bi rekli bilo što da diskreditiraju političare uPekingu. On se smiješi i, ne govoreći to, daje vam do znanja da bi vam bilobolje da krenete s njim. Vi izračunavate da ne možete s njim jer su prevelikeopasnosti što vas čekaju na tom putu - ako pukne pištaljka o Shengu, raspući



će se i Daleki istok. I oko toga ste bili u pravu - više zbog razloga koje nam je »Edivard« priopćio, a ne vi. Peking bi mogaovjerojatno prijeći preko korumpirane komisije kao jedne od onih privremenihkoncesija pohlepi, ali neće dopustiti širenje kineske mafije koja bi semogla infiltrirati u industriju, radnu snagu ili vladu. Kao što je »Edward«rekao, mogli bi izgubiti svoj posao...

- Ja još čekam, gospodine Webb - rekao je diplomat.- Okay. Vi ste me regrutirali, ali ste zaboravili lekciju Treadstoneasedamdeset jedan. Pošaljite ubojicu da uhvati ubojicu. - To je ono što nismo zaboravili - opet će diplomat sada iznenađen. - Na tome smo sve zasnivali.- Iz krivih razloga - oštro će Bourne. - Postojao je bolji način da se prodredo Shenga i izvuče radi obračuna. ]a nisam bio potreban. Moja žena nije bilapotrebna! Ali vi to niste mogli vidjeti. Vaš superiorni mozak morao je svezamrsiti.- Što je to što ja nisam mogao vidjeti, gospodine Webb? - Pošalji urotnika da uhvati urotnika. Neslužbeno... Sada je za to prekasno,ali to je ono što bih vam rekao.

- Nisam siguran da li ste mi išta rekli. - Djelomično istina, djelomično laž - vaša strategija. Shengu se uputikurira, po mogućnosti polusenilnog starca kojega je platio slijepac, ainformacije je primio preko telefona. Nema izvora kojemu se može ući u trag.On nosi verbalnu poruku, samo za uši, samo za Shengove uši, ništa na papiru.Poruka sadrži dovoljno istine da paralizira Shenga. Recimo da je šalječovjek koji bi izgubio milijune ako se Shengova shema raspukne na šavovima,čovjek koji je dovoljno mudar i dovoljno preplašen da upotrijebi svoje ime.Poruka bi mogla aludirati na curenje informacija, na izdajice u upravnimodborima ili na isključene trijade koje se drže zajedno zato što su izbačeneiz plana - sve ono u što ste uvjereni da će se dogoditi. Istinu. Sheng moraslijediti, drugo si ne može priuštiti. Stvaraju se kontakti i ugovara sesastanak. Hongkonški urotnik čini sve da se zaštiti kao i Sheng, a podjednakoje sumnjičav pa zahtijeva neutralni teren za sastanak. Sve je 522uređeno. To je stupica. - Bourne je zastao bacivši pogled na McAllistera.- Čak i trećerazredno gunđalo s eksplozivima moglo vam je pokazati kako tovalja obaviti.- Vrlo brzo i vrlo profesionalno - rekao je ambasador. - I s pogreškom kojabliješti. Gdje nalazimo takva urotnika u Hong Kongu? Jason Bourne je proučavao starijeg državnika; izražaj lica mu je bio nagranici prezira. - Stvarate ga - rekao je. - To je laž. Havilland i Alex Conklin bijahu sami u sobi bijelih zidova, svaki s drugestrane stola za konferencije, suočeni jedan s drugim. McAllister i MorrisPanov su otišli u podtajnikov ured da na odijeljenim telefonima čuju lažni

profil američkog ubojice koji je konzulat priredio za novinstvo. Panov jepristao napisati prikladnu psihijatrijsku terminologiju s korektnimvašingtonskim nijansama. David Webb je zatražio da bude sam sa ženom dovremena odlaska. Poveli su ih u sobu na prvom katu; činjenica da je to bilaspavaća soba nije nikome pala na pamet. To su samo bila vrata do prazne sobes južne strane viktorijanske kuće, dalje od mokrih ljudi i ruševina sjevernestrane. McAllister je proračunao da će Webb otputovati za petnaest minutaili manje. Automobil će odvesti Jasona Bournea i podtajnika do aerodromaKai-tak. U interesu brzine, a i zbog toga što hidro-gliseri prestaju voziti



u 21 sat, u Macao će odletjeti bolničkim helikopterom, a ondje će svepogranične formalnosti biti odmah obavljene jer se radi o isporuci hitnihlijekova bolnici Kiang Wu u Rua Coelho do Amaral.- To ne bi uspjelo, znate - rekao je Havilland gledajući u Conklina. - Što ne bi? - upita ga čovjek iz Langleva čije su misli prekinule diplomatoveriječi. - Što vam je David rekao?

- Sheng ne bi nikad pristao na sastanak s nekim koga ne poznaje, s nekimtko se nije predstavio.- Ovisi o tome kako je predstavljeno. S pravim načinom se uspijeva. Akoje kritična informacija takva da ti zavrti mozak, a činjenice su autentične,subjekt baš nema mnogo izbora. Ne može ispitivati glasnika - on ne zna ništa- pa mora poći za izvorom. Kao što je Webb rekao, on sebi ne bi mogao priuštitida ne ode.- Webb? - upita ambasador mirno, podignutih obrva.- Bourne, Delta. Tko dovraga zna? Strategija je zdrava.- Postoji mogućnost mnogih vjerojatno krivih proračuna, previšemogućnosti za krivi korak kad jedna strana izmisli mitsku stranku. - Kažite to Jasonu Bourneu.

- Različite okolnosti. Treadstone je imao voljnog agenta provokatora kojije pošao za Šakalom. Opsjednuti čovjek koji je izabrao krajnju opas-523nost jer je bio podučen za nju, a predugo je živio s nasiljem da bi ga seotresao. Nije ga se htio otresti. Za njega više nije bilo drugog mjesta. - To je akademski - rekao je Conklin - ali ja mislim da vi niste u položajuda se sporite s njim. Vi ga šaljete u situaciji kad je sve protiv njega,a on se vraća s ubojicom kojeg vuče za sobom - i pronalazi vas. Ako je onrekao da se to moglo obaviti drugačije, vjerojatno je u pravu, a vi ne možetereći da nije. - Ja mogu reći, međutim - sada će Havilland odmarajući podlaktice na stolui fiksirajući pogledom čovjeka iz CIA-e - da je ono što smo učinili doistaobavljeno. Izgubili smo ubojicu, ali smo stekli voljnog, čak opsjednutogprovocateura. Od početka je bio najboljim izborom, ali mi nismo nikad nina minutu pomislili da će se dobrovoljno regrutirati za obavljanje konačnogposla. Sada ne dopušta nikom drugom da to učini; on se vraća pozivajući sena svoje pravo na to. I tako smo na kraju bili u pravu - ja sam bio u pravu.Čovjek stavlja sile u pokret, na put sukobljavanja, prateći ih, spreman daih pometne, da ubije, ako bude potrebno, ali znajući da je rješenje to bližešto se komplikacije nagomilavaju i protivnici dolaze bliže suparničkomvratu. Naposljetku - u mržnji, sumnjičavosti, strastima - oni stvaraju svojevlastito nasilje i posao je okončan. Možete u svemu tome izgubiti i svojeljude, ali je taj gubitak nužno izvagati nasuprot vrijednosti postignutojonemogućavanjem neprijatelja, njegovim izlaganjem. - A isto tako se izlažete i opasnosti da otkrijete svoju ruku, ruku za koju

ste inzistirali da mora biti izvan dosega tuđih očiju. - Kako to?- Zato jer još nije kraj. Recimo da Webb ne uspije u tome. Recimo da ga ulove,a možete se kladiti u svoje elegantno dupe da će pasti naredba da ga se živauhvati. Kad čovjek poput Shenga vidi da mu je bila postavljena zamka, zanimatće ga da sazna tko je iza nje. Ako se s čupanjem jednog nokta ili deset nokatato ne postigne - a vjerojatno ne bi postigli - oni će ih njega iscijeditisvaku kap soka da saznaju odakle je. Čuo je sve što ste mu rekli... - Čak sve do točke dokle vlada Sjedinjenih Država ne može biti upletena



- presiječe ga diplomat. - To je točno, a on neće biti u stanju sebi pomoći. Kemikalije će sve toiznijeti na površinu. Vaša je ruka otkrivena. Washington jest upleten. - Od koga?- Od Webba, za Kristovo ime! Jason Bourne, ako vam se više sviđa. - Dakle, prema vašem mišljenju, to bi otkrio čovjek iza kojega stoji

medicinska povijest duševne bolesti, nasumične agresivnosti isamozavaravanja? Paranoidni shizofrenik čiji snimljeni telefonskirazgovori govore o524čovjeku koji se raspada u senilnosti, sklonog umobolnim optužbama, divljimprijetnjama usmjerenima na one koji mu žele pomoći? - Havilland je zašutiopa mirno dodao: - Zaboga, gospodine Conklin, takav čovjek ne govori u imevlade Sjedinjenih Država. Kako bi mogao? Posvuda smo ga tražili. On jeiracionalna, fantazirajuća vremenska bomba koja nalazi urote kamo god gapovede njegov bolesni, izmučeni mozak. Mi želimo da se vrati na terapiju.Mi također sumnjamo da je zbog svoje prošle aktivnosti napustio zemlju silegalnom putovnicom...

- Terapija...? - Upadne Alex osupnut starčevim riječima. - Prošleaktivnosti?Dakako, gospodine Conklin. Ako bude potrebno, osobito preko vruće linije255- osobito Shengove vruće linije - mi smo voljni priznati da je nekad radioza vladu i da je taj posao jako oštetio njegove sposobnosti. Ali ni na kojinačin nije moguće da bi imao nekakav službeni status. Opet, kako bi mogao?Taj tragični, nasilni čovjek možda je odgovoran za smrt žene za koju kažeda je nestala.- Marie? Vi biste upotrijebili Marie?- Morali bismo. Ona je u spisima, u izjavama koje su dobrovoljno dali ljudikoji su Webba poznavali kao duševnog pacijenta, koji su mu pokušavalipomoći. - Oh, Isuse! - prošaptao je Alex hipnotiziran hladnim, preciznim starijimdržavnikom specijaliziranim za prikrivene operacije. - Sve ste mu rekli jerste imali izlaze za svaki slučaj. Čak i da ga uzmu, vi biste pokrili svojedupe službenim upisima, psihijatrijskim ocjenama - vi biste se mogli izvućiiz svega, dokazati da nisu ni u kakvoj svezi s tim! Vi ste kopile!- Rekao sam mu istinu jer bi on znao da sam mu opet pokušao lagati.McAllister, dakako, pošao je dalje naglašavajući faktor organiziranogzločina koji je sasvim istinit, ali suviše osjetljivo pitanje koje ja radijene bih spominjao. Nitko ne spominje. Ali ja ipak nisam Edwardu sve rekao.On još nije stvorio dovoljnu udaljenost između svoje etike i zahtjeva posla.Kad to učini, može mi se pridružiti na visinama, ali mislim da on nijesposoban za to.- Rekli ste sve Davidu u slučaju da ga uhvate - nastavio je Conklin ne

slušajući Havillanda. - Ako ubojstvo ne uspije, vi želite da ga uzmu.Računate na amfetamine i skopolamin.256 Droge! Tada će Sheng primiti porukuda nam je njegova zavjera poznata, a dobit će je neslužbeno, ne od nas već i255 Izravna telefonska, teleprinterska ili druga komunikacijska veza izmeđušefova vlada i dr. u hitnim slučajevima, (op. prev.) Stimulans središnjeg živč; i "serum istine", (op. prev.) čajevima. (op. prev.) 25S Stimulans središnjeg živčanog sustava; skopolamin je bezbojni alkaloid,



a upotrebljava se i kao sedativ525od nepotvrđena duševnog slučaja. To je varijacija onoga što vam je Webbrekao!- Neslužbeno - suglasio se diplomat. - Toliko se postiže na taj način. Nemasučeljavanja, vrlo glatko. Vrlo jeftino. Zapravo ništa ne košta.

- Osim čovjekova života! - viknuo je Alex. - On će biti ubijen. On »20«biti ubijen sa svačijeg gledišta. - Cijena, gospodine Conklin, ako mora biti plaćena. Alex je čekao, kao da očekuje da će Havilland završiti svoju izjavu. Višenije bilo riječi, jedino su snažne tužne oči gledale u njegove. - To je svešto ste imali reći - ako mora biti plaćena? - Ulozi su mnogo viši nego smo pretpostavljali - mnogo viši. Vama je topoznato kao i meni pa nemojte izgledati tako šokirani. - Ambasador senaslonio na naslonjač, nekako ukočeno. - Vi ste takve odluke donosili prije,takve proračune. - Ne ovakve. Nikad poput ovoga! Vi šaljete svog čovjeka i znadete rizike,ali ne postavljate čovjeka na terenu koji će mu omogućiti bijeg! Bilo je

bolje kad je vjerovao - vjerovao - da dovodi ubojicu da bi dobio ženu natrag! - Cilj je drugačiji. Beskrajno vitalniji. - Ja to znam. Onda ne šaljite njega! Imate šifre pa šaljite nekog drugog!Nekoga tko nije polumrtav od iscrpljenosti!- Iscrpljen ili ne, on je najbolji čovjek za taj posao, a inzistira da gaizvrši. - Zato jer ne zna što ste učinili! Kako ste ga natjerali u ograđeni prostor,učinili od njega glasnika koji mora biti ubijen! - Nisam imao izbora. Kao što kažete, on me našao. Morao sam mu reći istinu. - Onda, ponavljam, pošaljite nekog drugog! Udarni tim koji će biti slijeporegrutiran sa strane, nikakva veza s nama, samo plaćanje za profesionalnoubojstvo, a meta je Sheng. Webb zna kako se može prispjeti do Shenga, tovam je rekao. Ja ću ga uvjeriti da vam dade šifre, slijed ili što god tojest, a vi kupite udarni tim!- Vi biste nas stavili na razinu s nekim drugima u ovom svijetu?- To je tako djetinjasto. Ja ne mogu naći riječi da... - Zaboravite to - presiječe ga Havilland. - Ako nam ikad uđu trag - a tobi moglo biti - mi bismo se morali baciti na Kinu prije nego nešto bace nanas. Nezamislivo!- Ono što vi ovdje radite - to je nezamislivo.- Ima mnogo važnijih prioriteta nego što je preživljavanje pojedinca,gospodine Conklin, a opet moram reći da je to vama poznato kao i 526meni. To je bilo vaše životno djelo - ako mi oprostite - ali je sadašnjislučaj na višoj razini od bilo čega što ste vi iskusili. Nazovimo to

geopolitičkom razinom. - Kurvin sin!- Sada vaša vlastita krivnja dolazi do izražaja, Alex - ako vas mogu nazvatiAlex - jer vi dovodite u pitanje moju najbliskiju obiteljsku liniju. Ja nisamnikad označio Jasona Bournea kao izvan-spasa. Moja je najvruća nada da ćeuspjeti, da će uloviti plijen. Ako se to dogodi, on je slobodan; Daleki istokje oslobođen čudovišta, a svijet će biti pošteđen orijentalnog Sarajeva.To je moj posao, Alex.- Barem mu recite! Upozorite ga!



- Ne mogu. Nimalo više nego što biste vi mogli u mojem položaju. Vi negovorite tueuru a gages...- Evo nas opet, elegantna guzico?- Čovjek koji je upućen da ubija mora imati povjerenja u svoja uvjerenja.On ne može, ni na sekundu, razmišljati o svojim motivima ili svojimrazlozima. On ne smije imati nikakvih sumnji. Nikakvih. Opsjednutost mora

biti nedirnuta. To mu je jedina nada za uspjeh.- Pretpostavimo da ne uspije? Pretpostavimo da je ubijen?- Onda počinjemo što je brže moguće akciju da nekog drugog stavimo na njegovomjesto. McAllister će biti s njim u Macau i saznat će sekvenci-jalne šifreda se dopre do Shenga. Bourne se s tim suglasio. Ako se dogodi najgore, moglibismo čak pokušati s njegovom teorijom urotnika-za-urot-nika. On kaže daje za to prekasno, ali se možda vara. Vidite, ja nisam iznad učenja, Alex. - Vi niste iznad ničega - Conklin će ljutito ustajući. - Ali ste neštozaboravili - zaboravili ste što ste rekli Davidu. Ima pogreška kojabliješti. - Koja je to?-Ja vam neću dopustiti da se izvučete iz ovoga. - Alex je othramao do vrata.

- Možete donekle nešto tražiti od čovjeka, ali dolazi točka kad više ništane tražite. Vi ste naježili, elegantna budalo. Webbu će biti rečena istina.Cijela istina.Conklin je otvorio vrata. Našao se pred leđima visokog marinca koji se, kadje čuo da se otvaraju vrata, okrenuo oko osi s dijagonalno postavljenompuškom na prsima. - Maknite mi se s puta, vojnice - rekao je Alex.- Zao mi je, sir! - zaštektao je marinac daleka pogleda koji se gubio ravnoispred njega.' Plaćeni ubojica; (op. prev.) 527Conklin se okrenuo diplomatu koji je sjedio za stolom. Havilland je slegnuoramenima. - Procedure - rekao je.- Ja sam mislio da su ti ljudi otišli. Mislim da su odijeljeni na aerodromu. - Oni koje ste vidjeli - jesu. Ovo je vod iz konzulatskog kontingenta.Zahvaljujući Dowing Streetu koji je savio neke propise, ovo je sadaslužbeno teritorij Sjedinjenih Država. Imamo pravo na prisutnost vojnika.- Želim vidjeti Webba. - Ne možete. On odlazi. - Što, dovraga, mislite tko ste vi? - Moje je ime Ravmond Oliver Havilland. Ja sam ambasador sa specijalnimdužnostima za vladu Sjedinjenih Američkih Država. U vrijeme krize moje seodluke provode bez prigovora. Ovo je razdoblje krize. Odjebi, Alex.Conklin je zatvorio vrata i nespretno se vratio do svoje stolice. - Što jesljedeće, gospodine ambasadore? Da li ćemo nas trojica dobiti metke u glavu

ili ćemo biti podvrgnuti lobotomiji? - Uvjeren sam da svi mi možemo postići zajedničko razumijevanje. Držali su jedno drugo, a Marie je znala da je on samo djelomično tu, samoje djelomično on. Bio je to opet Pariz od početka kada je poznavalaočajničkog čovjeka po imenu Jason Bourne koji je nastojao ostati živ, alinije bio siguran hoće li, čak da li bi to trebalo jer mu je njegovosamosum-njičenje bilo na neki način smrtonosno poput ponašanja onih kojisu ga htjeli ubiti. Ali ovo nije bio Pariz. Sada nije bilo samosumnjičenja,nije bilo grozničavo improviziranih taktika radi zavaravanja progonitelja,



nije bila trka da se lovce namami u stupicu. Ono što ju je podsjećalo naPariz bila je udaljenost koju je osjećala između njih. David joj se nastojaopribližiti - plemeniti David, suosjećajni David - ali Jason Bourne mu tonije dopuštao. Jason je sada bio lovac, ne lovljeni, a to je jačalo njegovuvolju. To je bilo sabrano u jednoj riječi koju je ponavljao sa staccatoredovnošću: Pokret!

- Zašto, Davide? Zašto? - Rekao sam ti. Zato što mogu. Zato što moram. Zato što to mora biti učinjeno. - To nije odgovor, dragi moj.- U redu. - Webb je nježno pustio ženu i držao je za ramena, gledajući jeu oči. - Za nas, onda.- Nas?528- Da. Ja bih te slike gledao do kraja svog života. One bi mi se vraćale irazdirale me jer bih znao što sam ostavio iza sebe i ne bih to mogaopodnositi. Ja bih upadao u stanja smetenosti i panike i vodio tebe sa sobomjer uza sav tvoj mozak, ti nemaš smisla da čovjeka izbaviš iz toga. - Ja bih radije u paniku i metež s tobom nego bez tebe. Čitaj to ovako: želim

te vidjeti živa. - To nije argument.- Ja mislim da je poprilično važan. - Ja ću zvati poteze, ali ih neću činiti. - Sto, dovraga, to znači? - Ja hoću da Sheng bude »uzet«, kako se to kaže, to želim reći. On ne zaslužuježivjeti, ali ga neću ja uzeti... - Slika Boga ti nije primjerena! - oštro ga prekinu Marie. - Neka drugito odlučuju. Makni se tome. Budi siguran.- Ti me ne slušaš. Ja sam ondje bio i ja sam ga vidio - čuo ga. On ne zaslužuježivjeti. U jednom od svojih pamfeta život je nazvao dragocjenim poklonom.To može biti sporno, zavisi o životu, ali njemu život ništa ne znači. Onželi ubijati - možda to mora, ja ne znam, pitaj Panova - to je u njegovimočima. On je Hitler i Mengele i Džingis kan... ubojica s motornom pilom -što god hoćeš - ali on mora otići. A ja moram osigurati da on ode. - Ali zašto? - molila ga je Marie. - Nisi mi odgovorio!- Jesam, ali me ti nisi čula. Ovako ili onako, ja bih ga viđao svakog danai slušao taj glas. Promatrao bih ga kako se igra s prestravljenim ljudimaprije nego će ih ubiti, zaklati. Pokušaj to razumjeti. Ja sam pokušao i janisam stručnjak, ali sam naučio nešto o sebi. Samo idiot ne bi. To su slike,Marie, proklete slike koje se stalno vraćaju, otvaraju vrata - uspomene okojima ne želim znati, ali moram. Najjednostavniji i najjasniji način dato kažem jest ovaj: ja to više ne mogu podnositi. Ja ne želim dodati tojzbirci ružnih iznenađenja. Vidiš, ja želim da mi bude bolje, ne sasvimizliječen, ja to mogu prihvatiti i živjeti s tobom - ali se ne smijem vraćati

natrag. Ja se neću gurnuti natrag. Radi nas oboje. - A misliš da ćeš se pripremom smrti jednog čovjeka lišiti tih slika? - Ja mislim da će mi to pomoći, da. Sve je relativno, a ja ne bih bio ovdjeda Echo nije odbacio svoj život kako bih ja mogao živjeti. Nije uvijek umodi reći to, ali poput većine ljudi, i ja imam savjest. Ili je to moždakrivnja što sam preživio. Ja to jednostavno moram učiniti zato jer to mogu. - Sebe si uvjerio u to?- Da, jesam. Ja sam najbolje pripremljen.- I kažeš da ti zoveš poteze, ali ih ne vršiš?



529- Ja to ne bih htio ni na koji drugi način. Ja se vraćam, jer želim dug živots vama, lady.- Što je moja garancija? Tko će vršiti poteze? - Kurva koja nas je u ovo uvalila.- Havilland?

- Ne, on je svodnik. McAllister je kurva, uvijek je bio. Čovjek koji vjerujeu poštenje, koji ga nosi na rukavu dok mu moćni momci ne kažu da ga skine.On će vjerojatno pozvati svodnika i to je baš fino. Između sebe -oni to moguobaviti.- Ali kako?- Ima muškaraca - i žena - koji će ubiti ako je cijena dovoljno visoka. Onimožda nemaju ego mitskog Jasona Bournea ili vrlo pravog Carlosa Šakala, aliih ima posvuda u tom prokletom prljavom svijetu sjenki. Edward, kurva, rekaonam je da je stvorio neprijatelje diljem Dalekog istoka, od Hong Konga doFilipina, od Singapura do Tokija, sve u ime Washingtona koji je htio utjecajna tom području. Ako stvaraš neprijatelje, znaš ko su oni, znaš koje imsignale moraš uputiti da dopreš do njih. To je ono što će učiniti kurva i

svodnik. Ja ću pripremiti ulov, ali netko drugi će ga uloviti, a meni nijestalo do toga koliko će ih to milijuna stajati. Ja ću promatrati s daljinetako da budem siguran da je koljač ubijen, da je Echo dobio nekuzadovoljštinu i da se Daleki istok oslobodio monstruma koji ga može uronitiu strašan rat - ali to je sve što ću učiniti. Pazi! McAllister to ne zna,ali on dolazi sa mnom. Mi tražimo našu funtu mesa. - Tko sada govori? - upita ga Marie. - David ili Jason?Njezin suprug je zastao u tihim dubokim mislima. - Bourne - odgovorio jekonačno. - Mora biti Bourne sve dok se ne vratim.- Ti to znaš? - Ja to prihvaćam. Nemam drugog izbora.Netko je blago, ali brzo pokucao na vrata spavaće sobe. - Gospodine Webb!Ovdje je McAllister. Vrijeme je za odlazak.53035Helikopter hitne medicinske službe tutnjao je preko Victoria Harbora poredotoka južnokineskog mora prema Macau. Patrolni čamci Narodne Republike Kineobaviješteni su preko pomorske stanice u Gonbeiju; nitko neće pucati naletjelicu u niskome letu na zadatku iz milosti. McAUistera je poslužilasreća jer je visoki posjetilac, partijski dužnosnik iz Pekinga, primljenu bolnicu Kiang Wu zbog krvarenja čira na dvanaestniku. Bila mu je potrebnaRH-negativna krv koje je neprekidno nedostajalo. Neka dođu, neka odu. Daje taj dužnosnik seljak s brda Zhuhai, dali bi mu kozju krv i pustili gada se nada najboljemu.Bourne i državni podtajnik imali su na sebi bijele ogrtače s pojasevima i

kape Royal Medical Corpsa bez oznake značajnijeg ranga na rukavima; to subili gunđajući podređeni kojima je naređeno da ponesu krv za Zhong-guo renakoji pripada režimu koji je bio u procesu daljnjeg razmontiranja carstva.Sve je obavljeno uredno i efikasno u novom duhu suradnje između kolonijei uskoro novih vladara. Neka dođu, neka odu. Sve je to daleko cijeli životnivijek, a za nas nema značenja. Mi nećemo leti korist. Mi nikad ne Žanjemokorist. Niti od njih, niti od onih gore.Stražnje bolničko parkiralište bilo je očišćeno od vozila. Četirireflektora označavala su rubove terena za spuštanje. Pilot je doveo



letjelicu u vertikalno zaustavljanje, a zatim se počeo spuštati, hučećiprema betoniranoj zoni pristajanja. Svjetla na sletištu i tutnjavahelikoptera privukla su gomilu svijeta iza bolničkih vrata na Rua Coelhodo Amaral. Sve je to samo za dobro, pomislio je Bourne gledajući dolje krozotvorena vrata. Nadao se da će polazak helikoptera za otprilike pet minutaprivući još više gledalaca dok lopatice nastave rotirati pljoštimice malom

brzinom, reflektori ostanu upaljeni i kordon policije ostane na mjestu -sve znakovi531te veoma neuobičajene aktivnosti. Gomila ljudi bila je najbolje čemu su seon i McAllister mogli nadati; u metežu će i on postati dijelom znatiželjnihpromatrača, dok će dvojica drugih ljudi u bijelim ogrtačima kraljevskihparamedika258 zauzeti njihova mjesta, juriti do helikoptera i sagnuti seispod rotora radi povratnog putovanja u Hong Kong.Ne htijući, Jason je morao cijeniti McAllisterovu sposobnost da pomiče svoješahovske figure. Analitičar je imao uvjerenja svojih obzira. Znao je kojudugmad mora pritisnuti da bi pomakao pijune. U sadašnjoj je krizi pijun bioliječnik u bolnici Kiang Wu koji je prije nekoliko godina skrenuo medicinske

fondove IMF-a259 prema svojoj klinici na Almirante Sergio. Budući da jeWashington bio sponzor Međunarodnog monetarnog fonda, a budući da jeMcAllister ulovio liječnika s rukama u ladici, bio je u mogućnosti da toobjelodani, pa mu je tako i zaprijetio. Ipak je liječnik uspio da se nekakoizvuče. Upitao je McAllistera kako očekuje da će ga zamijeniti - u Macauje vladalo ozbiljno pomanjkanje kompletnih liječnika. Ne bi li bilo boljeda Amerikanac prijeđe preko njegove indiskrecije ako njegova klinika budeusluživala siromašne? I bude uredno bilježila takvu uslugu? Dječak izcrkvenog zbora kapitulirao je u McAllisteru, ali on nije zaboravioliječnikovu doktorovu indiskreciju - i njegov dug. Večeras će biti plaćen. Hajdemo! - viknuo je Bourne podigavši jedan od dva kanistara s krvlju. - Krenite!McAllister se držao za zidnu prečku na suprotnoj strani helikoptera dok seletjelica tupo sručila na beton. Bio je blijed, a lice zamrznuto u svojumasku. - Ove su stvari jedna odvratnost - mumljao je. - Čekajte dok nesjednemo.- Helikopter je sjeo. To je vaš raspored, analitičaru. Krenite. Usmjerenipolicijom, protrčali su preko parkirališta do para dvostrukih vrata koja su držala otvorenima dvije sestre. Unutra je orijentalni liječniks bijelom jaknom i neizbježnim stetoskopom koji je visio iz džepa zgrabioMcAllisterovu ruku.- Drago mi je što vas opet vidim, sir - rekao je tečnim, ali teškoakcentiranim engleskim. - Iako je to pod čudnim okolnostima...- ... takve su bile i vaše prije tri godine - oštro ga je prekinuoanalitičar, bez daha, odlučno skrativši misao jednog grešnog doktora. - Kamo

ćemo? 258 Neliječničko medicinsko osoblje, npr. laboratorijski tehničari.(op.prev.)259 Kratica za "International Monelary Fund", Međunarodni monetarni fond;(op. prev.)532- Slijedite me do laboratorija za krv. To je na kraju hodnika. Glavna ćesestra provjeravati pečate i potpisati primitak, nakon čega ćete meslijediti u drugu sobu gdje čekaju dvojica koji će uzeti vaša mjesta. Dajte



im priznanice, promijenite odjeću i oni će otići. - Tko su oni? - upitao je Bourne. - Gdje ste ih našli? - Portugalski stažisti - odgovorio je liječnik. - Mladi doktori bez paraupućeni iz Pedrosa da ovdje završe staž. - Objašnjenja? - nastavio je Jason kad su krenuli hodnikom.- Zapravo nikakva - odgovorio je Macaovac. - Sto vi kažete na engleskom,

»zamjena«. Sasvim legitimno. Dvojica britanskih medicinara koji žele ovdjeprovesti noć i dvojica prezaposlenih stažista koji zaslužuju noć u HongKongu. Ujutro će se vratiti hidrogliserom. Neće znati ništa, neće sumnjatini u što. Bit će jednostavno zadovoljni da je stariji doktor priznao njihovepotrebe i naslade.- Našli ste pravog čovjeka, analitičare. - On je lopov.- Vi ste kurva.- Oprostite?- Ništa. Hajdemo. Čim su kanistari bili isporučeni, pečati pregledani i priznanice potpisane,Bourne i McAllister su pošli za liječnikom u susjednu zaključanu kancelariju

u kojoj su bili lijekovi. Prostorija je imala vrata i prema hodniku, takođerzaključana. Dvojica portugalskih stažista čekala su pored staklenihkabineta; jedan je bio viši od drugoga, a obojica su se smiješila. Nije bilopredstavljanja, već samo klimanje glavom, ali se liječnik obratio državnompodtajniku.- Na temelju vašeg opisa - premda mi vaš osobni nije trebao - pretpostavljamda su njihove dimenzije prikladne?- Bit će u redu - odgovorio je McAllister dok su on i Jason stali skidatibijele ogrtače. - Ovo su veći brojevi. Ako brzo potrče i drže glavu nisko,sve će biti okay. Kažite im da bolničku odjeću i priznanice ostave pilotu.On će nas potpisati čim stigne u Hong Kong. - Bourne i analitičar su obuklitamne zgužvane hlače i labave jakne. Svaki je dao svome istovrsniku svojogrtač i kapu. McAllister je rekao: - Kažite im da požure. Odlazak jepredviđen za manje od dvije minute. Liječnik je progovorio na lošem portugalskom, a onda se okrenuo podtajniku: - Pilot ne može nigdje bez njih, sir. 533- Sve je vremenski usklađeno i službeno sređeno točno u minutu -odsiječeanalitičar sada sa strahom u glasu. - Nema prostora da netko postaneznatiželjniji nego je potrebno. Sve mora ići kao sat. Požurite! Stažisti su se obukli; kape su spustili naniže, a priznanice za posude skrvlju bile su im u džepovima. Liječnik je izdao posljednje uputeAmerikancima uručivši im dvije narančaste bolničke propusnice. - Mi ćemozajedno izaći; vrata se automatski zatvaraju. Ja ću odmah otpratiti našemlade liječnike zahvaljujući im glasno i obilno pored policajaca sve dok

ne potrče prema helikopteru. Vi pođite desno, zatim lijevo u čelno predvorjedo izlaza. Nadam se - ja se doista nadam - da je našem druženju, ma kakobilo ugodno, sada došao kraj. - Za što je ovo? - upita McAllister držeći svoju bolničku propusnicu. - Vjerojatno - nadam se - ni za što. Ali u slučaju da vas zaustave, tepropusnice objašnjavaju vašu prisutnost i neće vas više ispitivati. - Zašto? Sto piše na njima? - Nije bilo činjenice, nije bilo dijela podatkakoji bi analitičar ostavio neobjašnjenim. - Sasvim jednostavno - odgovorio je doktor mirno gledajući u McAl-listera.



Propusnice vas opisuju kao siromašne iseljenike, sasvim bez sredstava, kojeja velikodušno liječim u svojoj klinici bez naplate. Radi gono-reje, dabudem precizan. Prirodno, tu su i uobičajeni podaci za prepoznavanje -visina, približna težina, boja kose i očiju, nacionalnost. Bojim se da suvaši podaci potpuniji jer dosad nisam upoznao vašeg prijatelja. Prirodno,opet, duplikati su u mojoj arhivi i nitko se ne bi mogao prevariti da ste

to vi, gospodine.-Što? - Kad se nađete na ulici, nadam se da će moj davni dug biti poništen. Slažeteli se?- Gonoreja?- Molim vas, gospodine, kao što kažete, moramo požuriti. Sve je poput sata.- Liječnik je otvorio vrata, pustio četvoricu ljudi i odmah skrenuo nalijevos dvojicom stažista prema bočnom izlazu i bolničkom helikopteru. - Hajdemo - prošaptao je Bourne dodirnuvši McAllisterovu ruku i skrenuvšinadesno.- Da li ste čuli tog čovjeka? - Rekli ste mu da je lopov.

- Bio je. I sada je!- Ima trenutaka kad čovjek ne bi trebao da taj bromid260 o krađi od lopovashvati suviše doslovce. 1 Nezanimljiva, dosadna osoba; (op. prev.)534- Što to znači? - Jednostavno ovo - odgovori Jason gledajući u analitičara pored sebe. -Sada vas ima zbog nekoliko točaka. Koluzija, podmićivanje i gonoreja. - Oh, moj Bože. Stajali su iza gomile pored visoke ograde koja je gledala kako helikopterbuci sa zone pristajanja da bi se vinuo u noćno nebo. Jedan po jedanreflektori su ugašeni i parkiralište je opet bilo osvijetljeno slabimsvjetlom. Većina policajaca uspela se u karavan; oni koji su ostali hodalisu neusi-ljeno prema svojim prethodnim mjestima, dok je nekolicina zapalilacigarete, kao da želi objaviti da je uzbuđenju kraj. Okupljena gomila sestade razilaziti s pitanjima koja su svi nabacivali svima. Tko je bio? Netkovrlo važan, ne? Sto mislite, što se dogodilo? Mislite li da će nam to ikadreći? Kome stalo? Imali smo predstavu pa hajdemo na piće, da? Pogledaj onuženu! Prvorazredna kurva, mislim, slažeš li se? Ono je moja prva rođakinja,ti kopile!Uzbuđenje je završilo. - Hajdemo - rekao je Jason. - Moramo krenuti.- Znate, gospodine Webb, imate dvije zapovijedi koje upotrebljavaterazdražujuće učestalo. »Krenite« i »hajdemo«. - One djeluju. - Obojica se uputiše preko Amarala.

- Ja sam svjestan te činjenice kao i vi da moramo brzo krenuti, samo nisteobjasnili kamo idemo.- Znam da nisam - odgovorio je Bourne.Mislim da je vrijeme za to. - Hodali su, ali je Bourne određivao brzinukoraka.- Nazvali ste me kurvom - nastavio je podtajnik.- Vi to jeste.- Zato što sam se suglasio da se učini ono što sam smatrao da je pravo, onošto je trebalo učiniti?



- Zato jer su vas upotrijebili. Dječaci na vlasti su vas iskoristili iodbacit će vas a da dvaput ne razmisle. Vi ste u svojoj budućnosti vidjelilimuzine i sastanke na najvišoj razini pa niste mogli odoljeti. Bili stevoljni odbaciti moj život ne tražeći alternativu - a zbog toga vas plaćaju.Bili ste voljni riskirati život moje žene jer je sila privlačenja bilaprejaka. Večere s Komitetom četrdesetorice261, možda čak postati članom;

tihi, povjerljivi sastanci u Ovalnom uredu s proslavljenim ambasadoromHavillandom. Moje je mišljenje da to znači biti kurvom. Jedino, ponavljam,oni će vas odbaciti a da dvaput ne razmisle. 1 Odbor američkog Kongresa za kontrolu rada obavještajnih organizacijaSAD-a. (op. prev.)Šutnja. Gotovo dužinom cijelog bloka kuća u Macau. - Vi mislite da ja tone znam, gospodine Bourne? -Što? - Da će me odbaciti.Jason je opet pogledao na cjepidlačkog birokrata pored sebe. - Vi to znate?- Dakako da znam. Ja nisam u njihovoj ligi, a oni ne žele da uđem u nju.Oh, ja imam vjerodajnice i mozak, ali ja nemam taj izuzetan smisao zapredstavu koji oni imaju. Ja ne osvajam. Ja bih se smrznuo pred televizijskim

kamerama - premda gledam idiote koji stalno izvode, a neprekidnonajsmješnije griješe. I tako, vidite, ja priznajem svoja ograničenja. Abudući da ja ne mogu činiti ono što ti ljudi čine, ja moram učiniti ono štoje najbolje za njih i za zemlju. Ja moram misliti za njih.- Vi ste mislili za Havillanda? Došli ste k nama u Maine i uzeli moju ženu!Zar nije bilo drugih opcija u tom vašem izbujalom mozgu? - Nijedna koju bih mogao smisliti. Nijedna koja bi sve temeljito pokrilakao Havillandova strategija. Ubojica je bio neuhvatljiva veza do Shenga.Kad biste ga vi mogli uloviti i dovesti, to bi bio prečac koji nam je biopotreban da izvučemo Shenga. - Imali ste mnogo više povjerenja u mene nego ja sam. - Imali smo povjerenja u Jasona Bournea. U Caina - čovjeka iz Meduzenazvanog Delta. Imali ste najsnažniji mogući motiv: vratiti svoju ženu, ženukoju toliko volite. A ne bi bilo nikakve veze s našom vladom... - Mi smo od početka nanjušili prikriveni scenarij! - eksplodirao je Bourne.- Ja sam ga nanjušio, a tako i Conklin. - Nanjušiti ne znači okusiti - prosvjedovao je analitičar, dok su se žurilimračnim kamenim prolazom. - Vi niste znali ništa konkretno što biste moglirazglasiti, nije bilo posrednika koji bi pokazivao na Washing-ton.Opsjednuto ste tražili ubojicu, čovjeka koji je pozirao da je on vi kakobi vam razbjesnjeli taipan vratio ženu - čovjek čiju je ženu navodno ubioubojica koji je sebe nazvao Jasonom Bourneom. Od početka sam mislio da jesve to ludorija, ali sam tada shvatio serpentinsku logiku svega. Havillandje bio u pravu. Ako postoji jedan jedini čovjek koji bi mogao uhvatitiubojicu, i na taj način neutralizirati Shenga, onda ste to vi. Ali vi niste

mogli imati nikakve veze s Washingtonom. Prema tome, s vama je trebalomanevrirati u okviru izuzetne laži. Da nije bilo sasvim tako, vi biste moglinormalnije reagirati. Mogli biste otići na policiju ili državnim vlastima,ljudima koje ste poznavali u prošlosti - čega ste se mogli sjetiti iz prošlosti, što je također bila prednost na našoj strani. - Ja sam se obraćao ljudima koje sam prije poznavao. i- I niste saznali ništa osim činjenice da bi vlada bila sve voljnija da vasvrati na terapiju ukoliko budete prijetili prekidom svoje šutnje. Nakon



svega, vi ste došli iz Meduze, a vaša povijest bolesti govori o amneziji,čak o shizofreniji. - Conklin je pošao drugima... - i od početka mu je bilo rečeno dovoljno za nas da pronađemo što on zna,što je sastavio zajedno. Razabirem da je on nekoć bio jedan od najboljihkoje smo imali.

- Bio je. I sada je.- On vas je označio kao izvan-spasa.- Povijest. Pod istim okolnostima, možda bih i ja učinio isto. On je uWashingtonu saznao mnogo više od mene. - Naveli su ga da povjeruje točno ono što je htio vjerovati. To je bio jedanod Havillandovih uistinu genijalnih poteza i to je obavio u trenutku.Upamtite, Alexander Conklin je izgorjeli čovjek, on je ogorčen. Nema ljubaviprema svijetu u kojem je proveo svoj odrasli život, niti prema ljudima skojim je dijelio taj život. Rečeno mu je da je moguća crna operacija moždaotišla sa žice, da je moguće da su scenarij preuzeli neprijateljskielementi. -McAllister je zašutio kad su izbili iz uličice i zaobišli ugaosusrevši se s kasnonoćnom vrevom Macaa; obojena svjetla su se posvuda palila

i gasila.- Bio je to povratak na laž u prvoj četvrtinu igre, zar to ne vidite?-nastavio je analitičar. - Conklin je bio uvjeren da se netko drugi upleo,da je vaša situacija beznadna, a i vaše žene ako ne budete slijedili noviscenarij koji vode protivnički elementi koji su preuzeli u svoje ruke. - Tako mi je rekao - odgovorio je Jason namrštivši se, sjetivši se čekaonicena aerodromu Dulles i suza koje su mu potekle iz očiju. - Rekao mi je daigram po tom scenariju.- Nije imao izbora. - McAllister je odjednom zgrabio Bourneovu rukupokazujući glavom prema zamračenim izlozima trgovine naprijed s desnestrane. - Moramo razgovarati.- Mi razgovaramo - oštro će čovjek iz Meduze. - Ja znam kamo idemo i nemamovremena za gubljenje.- Vi morate imati vremena - ustrajno će analitičar. Očaj u njegovu glasunatjerao je Bournea da stane i pogleda ga, a zatim je krenuo za njim premauvučenom pročelju trgovine. - Prije nego učinite bilo što, vi morate razumjeti. - Što to moram razumjeti? Laži? - Ne, istinu.- Vi ne znate što je istina - odbrusi mu Jason....jw- Ja znam, možda bolje od vas. Kao što ste rekli, to je moj posao.Havillandova bi se strategija pokazala zdravom da nije bilo važe žene. Onaje pobjegla; nestala je. Izazvala je raspad strategije.

- Svjestan sam toga.- Onda ste zacijelo svjesni činjenice da Sheng, bez obzira na to da li juje identificirano ili nije, zna za nju i razumije njezinu važnost. - Ja o tome nisam razmišljao ni na koji način. - Razmislite sada. U jedinicu Lina Wenzua su prodrli kad su je njegovajedinica i cijeli Hong Kong tražili. Catherinu Staples su ubili jer je bilapovezana s vašom ženom i točno su smatrali da je putem te misteriozne ženeili saznala previše ili je bila blizu nekih uništavajućih istina. Shen-govanaređenja očito glase: ukloniti svu opoziciju, čak moguću opoziciju. Kao



što ste vidjeli u Pekingu, on je fanatik i vidi supstancu gdje su samo sjene- neprijatelje u svakom tamnom kutu.- Sto je vaša teza? - nestrpljivo će Bourne.- Osim toga, on je vrlo talentiran, a njegovi ljudi su posvuda po koloniji.-Pa?- Kad priča izbije u naslovima jutarnjih naziva i na televiziji, on će doći

do određenih pretpostavki pa će kuću na Victoria Peaku i MI-6 nadgledatisvaku minutu svakog sata, čak ako bude morao uzeti taoce na susjednom imanjui opet se infiltrirati u britansku obavještajnu službu. - Dođavola, kamo vodi vaša priča? - On će naći Havillanda, a onda će naći vašu ženu. -I?- Pretpostavimo da ne uspijete? Pretpostavimo da vas ubiju? Sheng nećestati sve dok ne sazna sve što treba saznati. Ključ je nesumnjivo žena sHavillandom, visoka žena koju su svi tražili. Ona mora biti ključem jer jeenigma u središtu misterije, a povezana je s ambasadorom. Ako vam se neštodogodi, Havilland će biti prisiljen da je pusti, a Sheng će je dohvatiti- u Kai-taku, Honoluluu, Los Angelesu ili New Yorku. Vjerujte mi, gospodineWebb, on neće stati sve dok je ne uhvati. On mora saznati što se to gradilo

protiv njega, a ona je ključ. Ne postoji nitko drugi.- Opet, vaša teza? - Sve bi se moglo ponovo dogoditi s mnogo strasnijim rezultatima.- Scenarij? - upita Jason dok su ga salijetale krvave slike udoline uskloništu za ptice. - Da - čvrsto će analitičar. - Samo ovaj put vam ženu doista otimaju, a nesamo kao dio strategije da bi vas regrutirali. Sheng bi se dobro pobrinuoza to.538- Ne ako je mrtav!- Vjerojatno ne. Međutim, postoji vrlo realan rizik neuspjeha - da ostaneživ. - Vi pokušavate nešto reći, ali to ne govorite! - U redu. Sada ću vam reći. Kao ubojica, vi ste veza do Shenga, vi sti-žetedo njega, ali sam ja onaj koji ga može izvući. - Vi?- To je bio razlog zašto sam rekao ambasadi da upotrijebi moje ime u izjaviza novinstvo. Vidite, Sheng me poznaje, a ja sam pozorno slušao kad ste viHavillandu ocrtali svoju teoriju urotnik-za-urotnika. On to nije kupio, aiskreno, ni ja. Sheng ne bi prihvatio sastanak s nepoznatom osobom, ali bise sastao s nekim koga poznaje.- Zašto bi se sastao s vama? - Dijelom istina, dijelom laž - odgovorio je analitičar, ponavljajućiBourneove riječi. - Hvala vam na pozornom slušanju. Sada to objasnite.

- Najprije istina, gospodine Webb ili Bourne, ili kako vi god želite davas nazovem. Sheng je svjestan mojih doprinosa mojoj vladi i mog očito slabognapredovanja. Ja sam pametan, ali me se ne vidi, ja sam nepoznati birokratpreko kojega prelaze jer ja nemam onih kvaliteta koje bi me uzdigle, doveleme do stupnja istaknutosti pa do unosnih poslova u privatnom sektoru.262Na neki način, ja sam poput Alexandera Conklina bez njegovih problema spićem, ali ne bez stupnja njegove ogorčenosti. Bio sam dobar kao Sheng ion je to znao, ali on je uspio, a ja nisam.- Dirljiva ispovijed - primijeti Jason, opet nestrpljiv. - Ali zašto bi



se on sastao s vama? Kako biste ga vi mogli izvući - za ulov, gospodineanalitičaru, a vjerujem da vi znate što to znači? - Zato jer želim komad tog njegovog hongkonškog kolača. Zamalo nisamizgubio život. To je bila konačna sramota, a sada nakon svih ovih godina,ja želim nešto za sebe, za svoju obitelj. To je laž. - Vi ste se negdje izgubili. Ne mogu vas slijediti.

- Zato što ne slušate između redaka. Ja sam za to plaćen, sjećate li se?...Meni je dosta. Ja sam na kraju profesionalnog konopca. Poslali su me ovamoda uđem u trag i analiziram šuškanje iz Tajvana. To šuškanje o ekonomskojzavjeri u Pekingu činilo mi se da ima smisla, a ako je to točno, postojisamo jedan izvor u Pekingu; moj stari istovrsnik s kine-sko-američkihtrgovinskih konferencija, moć iza nove trgovinske politike Kine. Ništaslično onome što se šuška ne bi moglo biti učinjeno bez njega, Mnogi američki političari nakon rada u državnoj službi odlaze u privatnisektor gdje zauzimaju najista-ltije položaje, a kadšto se opet vračaju uvladu. (op. prev.)539čak se o tome ne bi moglo ni razmišljati. Pa sam pretpostavio da u najboljem

slučaju imam dovoljno supstance da uspostavim dodir s njim, ne da o tomepričam, već da službeno svršim s tim govorkanjem za određenu cijenu. Mogaobih poći tako daleko da kažem da ja tu ne vidim ništa što bi bilo protivinteresa moje vlade, a zacijelo ništa protiv vlastitih. Glavno je u tomešto bi se on morao sastati sa mnom. - A što onda? - Onda biste mi vi rekli što treba uraditi. Rekli ste da bi to moglo»gunđalo« koje se bavi eksplozivom, pa zašto ne bih ja mogao? Samo ne seksplozivom, s tim ja ne bih znao rukovati. Umjesto toga, oružje. - Ubili bi vas.- Prihvatit ću rizik. - Zašto? - Zato jer to treba biti učinjeno. Havilland ima pravo. A onoga trenutkakad bi Sheng vidio da vi niste samozvanac, već originalni ubojica, onaj kojiga je pokušao ubiti u ptičjem skloništu, njegovi čuvari bi vas sasjekli. - Nikad nisam ni namjeravao da me on vidi - mirno će Bourne. - Već ste naputu da se pobrinete za to, ali ne na ovaj način. U sjeni tamnog uvučenog pročelja McAllister je zurio ubivšeg pripadnikaMeduze. - Vi me vodite sa sobom, zar ne? - konačno će analitičar. - Silomako bude trebalo.-Da.- To sam i mislio. Inače se ne bi tako spremno suglasili sa mnom da i jadođem u Macao. Mogli ste mi reći kako da se susretnem sa Shengom na aerodromui zahtijevati da vam omogućimo određeno vrijeme prije nego mi započnemoakciju. Mi to ne bismo povrijedili; previše smo uplašeni. Bez obzira na to,

sada se možete uvjeriti da me ne morate tjerati silom. Ja sam čak donio sasobom svoju diplomatsku putovnicu. - McAllister zašuti za sekundu-dvije,a onda doda: - I drugu koju sam uzeo iz dosjea tehničara - pripada onomvisokom momku koji vas je snimio na stolu.- Vi ste što? - Sve tehničko osoblje State Departmenta koje barata tajnim spisima itemama mora predati svoje putovnice. To je mjera sigurnosti, a služi im ikao zaštita... - ...ja imam tri putovnice - prekinu ga Jason. - Kako ste, dovraga, mislili



da se motam po svijetu?- Znali smo da imate barem dva na temelju onoga što se zna o Bour-neu.Iskoristili ste jedno od realnijih imena kad ste letjeli u Peking, putovnicau kojoj stoji da imate smeđe oči, a ne boje lješnjaka. Kako ste uspjeli?540- Nosio sam naočale - čista stakla. Zahvaljujući prijatelju koji

upotrebljava jedno čudno ime i bolji je od svakoga koga vi imate. - Oh, da. Crni fotograf i specijalist za legitimacije koji se nazivaCac-tus. Zapravo, on je potajno radio za Treadstone, a vi ste se očito togasjetili ili je tome kumovala činjenica da vas je posjećivao u Virginiji.Prema zabi-lješkama, trebalo ga je otpustiti jer posluje s kriminalnimelementima.- Ako ga dirnete, ja ću vas otprasnuti iz birokratskih voda.- Nemam takve namjere. A sada ćemo, međutim, jednostavno prenijeti jednuod triju fotografija koja je najprikladnija opisu u tehničarovoj putovnici. - To je gubljenje vremena.- Ni najmanje. Diplomatske putovnice omogućuju znatne prednosti, osobitoovdje. One eliminiraju dugotrajni postupak oko privremene vize, a premda

sam uvjeren da imate sredstva da kupite takvu putovnicu, ovo jejednostavnije. Kina želi naš novac, g. Bourne, / našu tehnologiju. Proćićemo brzo, a Sheng će moći provjeriti graničnu postaju i utvrditi da samja onaj za koga tvrdim da jesam. Dat će nam i prioritetni prijevoz ako gazaželimo, a to bi moglo biti važno, u zavisnosti od naših sekvencijalnihtelefonskih razgovora sa Shengom i njegovim pomoćnicima. - Našim sekvencijalnim što? - Vi ćete razgovarati s njegovim podređenima u kakvoj god sekvenci budetrebalo. Ja ću vam reći što da im kažete, ali kad bude izdana konačnapodobnost, ja ću razgovarati sa Shengom Chouom Yangom. - Vi ste pahuljica! - viknuo je Jason jednako u tamno staklo pročelja kolikou McAllistera. - Vi ste amater u ovakvim poslovima!- U onome što vi radite, jesam, doista. Ali ne u onome što ja radim. - Zašto niste Havillandu rekli o svojem grandioznom planu? - Zato jer ga on ne bi dopustio. Stavio bi me u kućni pritvor jer mislida sam neprikladan. Uvijek će tako misliti. Ja nisam izvođač. Ja nemam takvihrječitih odgovora koji zvone iskrenošću, ali su ipak tako strašnoneinformirani. To je, međutim, drugačije, a izvođači to vide jasno jer jesve to dio njihove globalne, macho teatralnosti. Ekonomiku nastranu, ovoje urota s ciljem podrivanja rukovodstva sumnjičavog, autoritarnog režima.A tko je u srži te zavjere koja mora propasti? Tko su ti infiltratori kojimaPeking vjeruje kao svojima? Najgori neprijatelji Kine - njihova braća izKuomintanga na Tajvanu. I opet, da upotrijebimo lokalni narodni izraz, kadgovno pogodi vijaču - a zacijelo hoće - izvođači na svim stranama će stupitina podij i vrištati svoju vrisku o izdaji i pravednom »unutrašnjem revoltu«

jer izvođači ne mogu učiniti ništa više. Zbunjenost je 541potpuna, totalna, a na svjetskoj pozornici velike zbunjenosti dovode dovelikog nasilja.Bio je red na Bourneu da zuri u analitičara. Gledajući ga, dosjećao seMarijinih riječi iz drugačijeg konteksta, ali nisu nevažne i u sadašnjemslučaju. - To nije odgovor - rekao je. - To je gledište, ali nije odgovor.Zašto vi? Nadam se da to nije radi dokazivanja poštenja. To bi bilo vrloglupo. Vrlo opasno.



- Prilično čudno - rekao je McAllister namrštivši se, bacivši brz pogledna pločnik. - Gdje ste vi i vaša žena u pitanju, pretpostavljam da je todio toga dokazivanja - manji dio. - Podtajnik je podigao pogled i mirnonastavio. - Ali glavni razlog, gospodine Bourne, treba tražiti u činjenicida sam prilično umoran da budem Edward Newington McAllister, moždatalentiran, ali zacijelo nedosljedan analitičar. Ja sam mozak u stražnjoj

sobi kojega se sjete kad se stvari zamrse, a onda me šalju natrag kad iznesemsvoj sud. Mogli biste kazati da težim toj šansi da za trenutak budem na suncu- da iziđem iz stražnje sobe. Jason je proučavao podtajnika u sjeni. - Prije nekoliko trenutaka ste reklida postoji rizik mog neuspjeha, a ja sam iskusan. Vi niste. Jeste lirazmišljali o posljedicama ako vi ne uspijete? - Mislim da neću. - Mislite da nećete - mirno ponovi Bourne. - Mogu li pitati zašto? - O svemu sam razmislio.- To je lijepo.- Ne, ja to mislim - prosvjedovao je McAllister. - Strategija je u temeljujednostavna: dobiti Shenga samog sa mnom. Ja to mogu učiniti, ali to ne mogu

učiniti samo za sebe. A vi ga zacijelo ne možete navesti da bude sam s vama.Sve što mi je potrebno jest nekoliko sekundi - i oružje. - Kad bih ja to dopustio, ne znam što bi me više plašilo. Vaš uspjeh ilineuspjeh. Mogu li vas podsjetiti da ste vi državni podtajnik u vladiSjedinjenih Država? Recimo da vas ulove. To je zbogom, Charlie, za svakoga. - Ja sam o tome razmišljao od prvog dana kad sam stigao u Hong Kong. - Vi ste što? - Tjednima sam razmišljao da bi ovo moglo biti rješenje, da bih ja mogaobiti rješenje. Vlada je pokrivena. Sve je to napisano u mojim papirima naVictoria Peaku s kopijom za Havillanda i drugim primjerkom koji trebauručiti kineskom konzulatu u Hong Kongu za sedamdeset dva sata. Ambasadorje do sada možda našao svoj primjerak. Tako, kako vidite, nema povratka. - Što ste, dovraga, učinili? 542- Opisao sam nešto poput krvne svađe između Shenga i mene. S obzirom na mojuprošlost i vrijeme koje sam ovdje proveo, a i Shengovu dobro poznatunaklonost tajnovitosti, takvo je objašnjenje zapravo najprihvatljivije ivjerodostojno. Njegovi će neprijatelji na visokim mjestima skočiti na tuzgodu. Ako me ubiju ili zarobe, toliko će pažnje biti usredotočeno na Shenga,toliko će pitanja biti postavljeno usprkos njegovim opovrgava-njima, da seneće usuditi maknuti - ako preživi. - Dobri Kriste, spasi me - rekao je Bourne osupnut.- Nije potrebno da znate pojedinosti, ali ćete prepoznati glavnu točku svojeteorije urotnik-za-urotnika. U biti ga optužujem što nije održao riječ, štome je držao postrance od svojih hongkonških spekulacija nakon što sam godine

proveo tajno mu pomažući da razvije strukturu. On me reže iz svega jer meviše ne treba, a zna da ja ne mogu ništa reći jer bih bio uništen. Napisaosam da sam se čak bojao za život. - Zaboravite to! - viknuo je Jason. - Zaboravite tu cijelu prokletu priču!To je ludorija!- Vi mislite da neću uspjeti. Ili da će me uhvatiti. Ja ne vjerujem ni ujedno ni u drugo - uz vašu pomoć, dakako. Bourne je duboko uzdahnuo i spustio glas. - Ja cijenim vašu hrabrost i vašlatentni osjećaj poštenja, ali postoji bolji način, a vi ga možete



osigurati. Vi ćete imati svoj trenutak na suncu, gospodine analitičaru, aline na taj način. - Na koji način, onda? - upitao je podtajnik Statea, sada zbunjen.- Ja sam vas vidio kako djelujete i Conklin je bio u pravu. Vi možete bitikurvin sin, ali ste nešto. Vi uspostavljate vezu s Foreigh Officeom u Londonui znate tko može promijeniti pravila. Ovdje ste proveli šest godina kopajući

oko prljavih poslova, ulazeći u trag ubojicama, lopovima i svodnicimaDalekog istoka u ime susjedske vladine politike. Vi znadete koje dugme trebapritisnuti i gdje su tijela pokopana. Vi ste se čak sjetili i liječnika uMacau koji voli stavljati novac na svoju stranu, a dugovao vam je uslugukoju ste ga natjerali da plati.- Sve je to druge prirode. Čovjek ne zaboravlja lako takve ljude. - Nađite mi druge. Nađite mi ubojice za cijenu. Vi i Havilland to možeteučiniti. Vi ćete uzeti telefonsku slušalicu, izabrati njegov broj i rećimu da su to moji zahtjevi. On treba da prebaci milijun - pet milijuna akobude trebalo - ovdje u Macao, i to ujutro, a sredinom poslijepodneva ja ovdježelim spremnu jedinicu killera263 za put u Kinu. Ja ću sve dogovoriti. Jaznam mjesto za randezvous koje je i prije bilo upotrijebljeno u brdima

Guangdonga; ima terena do kojih je lako stići helikopterom, a 1 Killer je ubojica; {op. prev.)543gdje su se Sheng i njegovi suradnici običavali susretati s komandosima. Čimdobije moju poruku - doputovat će. Vjerujte u moju riječ. Vi samo obavitesvoj dio. Kopajte malo tom vašom glavom i pojavite se s trojicom iličetvoricom ništarija. Kažite im da je rizik minimalan, a cijena visoka. Toje vaš trenutak na suncu, gosp. analitičaru. Objasnite to kao neoborivuakciju - onima koje to zanima. Imat ćete nešto za Havillanda do kraja života.On će vas proglasiti glavnim pomoćnikom, možda i državnim tajnikom, ako tobudete željeli. Ne može si priuštiti drugačije postojanje. - Nemoguće - odgovorio je McAllister mirno, uperenih očiju u Jasona. - Dobro, možda je državni tajnik malo previše... - ...ono što ste vi predložili je nemoguće - prekinu ga podtajnik.- Vi mi namjeravate reći da nema takvih ljudi? Ako mi to kažete, opet lažete. - Uvjeren sam da ih imam. Ja bih čak mogao poznavati nekolicinu, a uvjerensam da su i drugi na tom popisu imena koji vam je dao Lin kad je igrao ulogubijelo odjevena taipana u Ozidanome gradu. Ali ih ja ne bih dodirnuo. Čakda mi Havilland naredi. Odbio bih.- Onda vi ne želite Shenga! Sve što ste rekli bila je još jedna laž.Laž-ljivče! - Varate se, ja želim Shenga. Ali, da se poslužim vašim riječima, ne na ovajnačin. - Zašto ne? - Zato što ne želim dovesti svoju vladu, svoju zemlju, u tako

kompro-mitirajuću situaciju. Zapravo, ja mislim da bi se Havilland suglasiosa mnom. Unajmljivanje ubojica - tome se lako uđe u trag, transferu novcase i te kako uđe u trag. Netko se zbog nečeg naljuti ili se hvasta ili senapije; on govori i ubojstvo stavljaju pred njušku Washingtona. Ja ne bihmogao biti dijelom toga. Spomenut ću vam Kennedvjeve pokušaje da putemmafije likvidira Castra. Umobolnost... Ne, gospodine Bourne, bojim se daste vi prilijepljeni za mene.- Ja nisam ni za koga prilijepljen! Ja mogu doći do Shenga; vi ne možete! - Zamršena pitanja se obično mogu svesti na jednostavne jednadžbe ako se



pamte određene činjenice. - Sto to znači? - To znači da ja inzistiram da posao obavimo na moj način. - Zašto? - Zato jer Havilland ima vašu ženu. - Ona je s Conklinom! S Mo Panovom! On se ne bi drznuo...

544- Vi ga ne poznajete. - McAllister mu upadne u riječ. - Vi ga vrijeđate,ali ga ne poznajete. On je poput Sheng Chou Yanga. Ništa ga nećezaustaviti. Ako sam u pravu - a uvjeren sam da jesam - gospođa Webb, gospodinConklin i dr. Panov su gosti kuće na Victoria Peaku na određeno vrijeme. - Gosti?- Taj kućni pritvor koji sam spomenuo prije nekoliko minuta. - Kurvin sin! - prošaptao je Jason dok su mu mišići lica pulsirali. - Sada, kako ćemo stići do Pekinga? Zatvorenih očiju, Bourne je odgovorio: - Čovjek u garnizonu Guang-dong kojise zove Soo Jiang. Ja govorim s njim francuski, a on ostavlja poruku za nasovdje u Macau. Na stolu u casinou.

- Pokret! — rekao je McAllister.54536Telefon je zazvonio iznenadivši golu ženu koja je brzo sjela u krevetu.Muškarac pored nje bio je odjednom sasvim budan; bio je oprezan kod svakogtakvog nametanja, osobito usred noći ili, točnije, u ranim jutarnjim satima.Izraz lica na njegovu mekanom okruglom orijentalnom licu, međutim,pokazivao je da takvi upadi nisu rijetki, samo nerviraju. Posegnuo je zatelefonskom slušalicom; aparat je bio na stoliću pokraj kreveta. - Wei? - rekao je tiho.- Macao lai dianhua — odgovorio je telefonist guangdonškog garnizona. - Spoji me preko scramblera i ukloni sve uređaje za snimanje. - Učinjeno, pukovniče Soo. - Ja ću to sam izviditi - rekao je Soo Jiang; sjeo je i uzeo mali, ravničetvrtasti predmet s podignutom kružnom žicom na jednom kraju. - Nije potrebno.- Nadam se i to u tvom interesu. - Soo je stavio cirkular preko mikrofonaslušalice i pritisnuo dugme. Da je bilo pokušaja presretanja razgovora naliniji, probijajući zvižduk koji je odjednom prsnuo i potrajao sekundu,nastavio bi pulsirati sve dok se ne makne uređaj za prisluškivanje ili sene probuši bubnjić osobe koja sluša. Vladala je samo tišina uvećanamjesečinom koja je nadirala kroz prozor. - Hajde, Macao - rekao je Kinez.- Bon soir, mon ami264 - javio se glas iz Macaa. Francuski je odmah bioprihvaćen kao jezik kojim se služi samozvanac. - Comment ca va?265- Vou?2 — zinuo je Soo Jiang, osupnut; svoje kratke debele noge vukao

je ispod plahte i postavio ih na pod. - Attendez!267 - Pukovnik se okrenuoženi. - Ti. Van. Hajde odavde - naredio je na kantonskom.264 Dobra večer, moj prijatelju (franc): (op. prev.)265 Kako je? (franc); (op. prev.)266 Vi? (franc); (op. prev.)267 Čekajte! (franc); (op. prev.) 546- Uzmi svoje stvari i obuci se u prednjoj sobi. Drži vrata otvorena da moguvidjeti kad odlaziš.



- Duguješ mi novac - vrištavo prošapće žena. - Za dva puta mi duguješ novac,a udvostruči za ono što sam ti radila dolje! - Tvoja je plaća u činjenici da možda neću morati otpustiti tvog muža. Sadaodlazi! Imaš trideset sekundi ili imaš muža bez prebijene pare. - Zovu te Svinja - rekla je žena, zgrabila odjeću i pojurila do vrata spavaćesobe pa se okrenula i sijevnula očima gledajući u Sooa. - Svinja!

-Van!Poslije nekoliko sekundi Soo se vratio telefonu nastavljajući nafrancuskom. - Što se dogodilo? Izvještaji iz Pekinga su nevjerojatni! Ništamanje i vijesti s aerodroma u Shenzenu. On vas zarobio!- On je mrtav - rekao je glas iz Macaa.- Mrtav?- Ubili su ga njegovi ljudi, najmanje pedeset metaka mu je u tijelu. -Avi?- Prihvatili su moju priču. Ja sam nevini talac pokupljen na ulici iupotrijebljen kao štit i kao mamac. Sa mnom su dobro postupali i, zapravo,držali me podalje od novinara na moje inzistiranje. Dakako, oni nastoje sveminimalizirati, ali u tome neće imati mnogo uspjeha. Novinari i televizija

su bili posvuda pa ćeš o tome sutra čitati u jutarnjim novinama. - Gdje se to dogodilo?- Imanje na Victoria Peaku. To je dio konzulata i prokleto tajan. Zbog togamoram odmah do tvog vođe-jedan. Saznao sam ono o čemu ga moram izvijestiti. - Kaži meni. »Ubojica« se prezrivo nasmijao. - Ja ovakve informacije prodajem, ne dajemih besplatno - osobito ne svinjama.- O vama će se povesti najveća briga. - To je previše dobro prema mojoj knjizi. - Sto mislite pod »vođa-jedan«? - upitao ga je pukovnik zanemarivšiprimjedbu.- Vaša glava, šef, veliki pijetao - kako ga god želiš nazvati. On je biočovjek koji je u onom šumskom rezervatu jedini govorio, je li tako? Onajkoji je onako djelotvorno radio s mačem, širokooki vadičep kratke kose, onajkojeg sam pokušao upozoriti na Francuzovu taktiku odgađanja... - Vi ste se usudili?... To si učinio? - Upitaj ga. Rekao sam mu da nešto nije u redu, da ga Francuz zadržava.Kriste, kako sam platio to što me nije slušao! Trebalo je da sasi-547ječe to francusko kopile kad sam mu to rekao! Sada mu reci da želim s njimrazgovarati!- Čak ja ne razgovaram s njim - odgovorio je pukovnik. - Ja razgovaram spodređenim koristeći se njihovim šifriranim imenima. Ja ne znam njihovaprava...- Misliš na ljude koji dolete u brda Guangdonga da se sastanu sa mnom i

daju mi zadatke? - prekinu ga Bourne.-Da.-Ja ne želim razgovarati ni sa jednim od njih! - prasnuo je Jason pozirajućikao svoj samozvanac. - Ja želim razgovarati s tim čovjekom. A bilo bi dobroda on želi razgovarati sa mnom. - Vi najprije govorite s drugima, ali ipak, čak kad su oni u pitanju, morapostojati jaki razlog za to. Oni pozivaju, drugi ne. Trebalo je da to naučitedo sada.- U redu, ti možeš biti kurir. Bio sam s Amerikancima gotovo tri sata i uspio



se pokriti kao nikad u životu. Dugo su me ispitivali, a ja sam im otvorenoodgovarao - ne moram ti reći da imam rezervne ljude i pokrića na cijelomteritoriju, muškarce i žene koji će se zakleti da sam im poslovni partnerili da sam s njima bio u određeno vrijeme, bez obzira na to tko zove...- To mi ne morate reći - upadne mu Soo u riječ. - Molim vas, dajte mi porukukoju ću prenijeti. Razgovarali ste s Amerikancima. Sto onda?

- I slušao sam. Kolonijalci pate od glupa običaja da govore preslo-bodnomeđu sobom u društvu stranca.- Sada čujem britanski glas. Glas superiornosti. Sve smo mi to ranije čuli. - Ti si vraški u pravu. Nebijelci to ne rade, a vi kosooki još manje. - Molim vas, gospodine, nastavite.- Onaj koji me zarobio, čovjek kojega su ubili Amerikanci, i sam je bioAmerikanac.-Pa?- Ja ostavljam potpis kod svojih ubojstava. Ime ima dugu povijest. To jeJason Bourne.- Mi to znamo. I?- On je bio originali Bio je Amerikanac, a lovili su ga gotovo dvije godine.

-I?- Oni misle da ga je Peking pronašao i unajmio. Netko u Pekngu kome je trebalonajvažnije ubojstvo svog života, kome je trebalo da ubije čovjeka 548u toj kući. Bourne je na prodaju svakome, on je namještenik jednakihmogućnosti, kao što bi Amerikanci mogli reći. - Vaš je jezik uvijen. Molim vas, budite jasniji!- Bilo je nekoliko drugih u toj sobi s Amerikancima. Kinezi s Tajvana kojisu otvoreno rekli da se protive većini vođa tajnih društava u Kuomin-tangu.Bili su ljutiti. Prestrašeni, također, barem tako mislim. - Bourne jezašutio. Šutnja. - Da? - tjerao ga je pukovnik zabrinuto.- Rekli su mnogo toga. Osim toga, stalno su spominjali ime nekoga tko sezove Sheng.- Aiya!- To je poruka koju ćeš prenijeti, a ja ću za tri sata očekivati odgovoru casinou. Poslat ću nekoga po nj, a ti nemoj pokušavati neku glupost. Jaimam tamo ljude koji mogu izazvati graju i nered isto tako lako kako mogubaciti na sedmicu. Svako uplitanje i tvoji su ljudi mrtvi.- Mi se sjećamo Tsim Sha Tsuija prije nekoliko tjedana - rekao je Soo Jiang.- Pet naših neprijatelja ubijeno u stražnjoj prostoriji dok je u caba-retuizbila erupcija nasilja. Neće biti uplitanja; mi nismo budale kad ste viu pitanju. Često smo se pitali da li je originalni Jason Bourne bio takovješt kao njegov nasljednik. - Nije bio. - Iznesi mogućnost pobune u casinou u slučaju da te Shen-govi

ljudi pokušaju namamiti u stupicu. Kaži da će njihovi ljudi biti ubijeni.Ne moraš ići u podrobnosti. Oni će to razumjeti... Analitičar je znao o čemugovori. - Jedno pitanje - reče Jason iskreno zainteresiran. - Kad ste tii ostali zaključili da ja nisam original? - Na prvi pogled - odgovorio je pukovnik. - Godine ostavljaju traga, zarne? Tijelo može ostati žustro, čak se uz pažnju može poboljšati, ali tvojelice odražava vrijeme; to je neizbježno. Tvoje lice nije moglo biti licečovjeka iz Meduze. To je bilo prije petnaest godina, a vi ste, u najboljemslučaju, muškarac u ranim tridesetim godinama. Meduza nije regrutirala



djecu. Ti si reinkarnacija koju je stvorio Francuz.- Šifra je »kriza« i imate tri sata - rekao je Bourne i spustio slušalicu. - Ovo je ludo! - Jason je izašao iz staklene kabine telefonskog kompleksaotvorenog cijelu noć i ljutito pogledao u McAllistera. - Vi ste to vrlo dobro izveli - rekao je analitičar pišući u notes. - Jaću platiti račun. - Podtajnik se uputio prema podignutoj platformi gdje su

operateri primali uplate za međunarodne pozive. - Vi ne vidite - nastavio je Bourne hodajući uz McAllistera govoreći tihoi oštro. - Tako ne može. Previše je neuobičajeno da bi to netko kupio.549- Da ste zahtijevali sastanak, ja bih se suglasio s vama, ali niste. Visamo tražite telefonski razgovor. - Ja tražim od njega da prizna srž cijelog ovog sranja! Da je on srž! - Da vas opet citiram - rekao je analitičar uzevši račun s tezge i pružajućinovac - on sebi ne može priuštiti da ne odgovori. On to mora. - S preduvjetima koji će vas istjerati iz kože. - Meni će biti potrebni vaši savjeti u tim pitanjima, dakako. - McAlli-sterje uzeo sitniš, kimnuvši glavom umornoj telefonistici pa se uputio prema

vratima s Jasonom pored sebe.- Možda neću imati nikakvih savjeta za vas. - Pod okolnostima, želite reći - reče analitičar kad su stupili na pločnikprepun ljudi.- Što? - Nije strategija ono što vas uznemiruje, gospodine Bourne, jer je to uosnovi vala strategija. Ono što vas razbjesnjuje jest činjenica da je japrovodim, a ne vi. Poput Havillanda, vi mislite da nisam sposoban za to.- Ja ne mislim da je ovo vrijeme ili prilika da dokažete da ste Machine GunKelly!2 8 Ako ne uspijete, vaš je život posljednja moja briga. Nekako miDaleki istok dolazi na prvo mjesto, svijet je prvi.- Ne postoji mogućnost da ne uspijem. Rekao sam vam, čak i da ne uspijem,neću. Sheng gubi makar živio ili bio mrtav. Za sedamdeset dva sata će sekonzulat u Hong Kongu uvjeriti u to.- Samožrtvovanje s predumišljajem nije ono što odobravam - odvratio je Jasonkad su se zaputili ulicom. - Samozavarajuće herojstvo uvijek se ispriječina putu i zajebe stvari. Osim toga, vaša takozvana strategija miriši nastupicu. Oni će to nanjušiti! - Nanjušili bi kad biste vi pregovarali sa Shengom, a ne ja. Vi mi kažeteda je to neuobičajeno, suviše očito, da su to kretnje amatera. To je lijepo.Kad me Sheng čuje preko telefona, njemu će sve doći na svoje mjesto. Ja jesamogorčeni amater, čovjek koji nikad nije bio na terenu, prvorazredni birokratkojeg je prešao sistem kojemu je tako dobro služio. Ja znam što radim,gospodine Bourne. Samo mi nabavite oružje. Molbi nije bilo teško udovoljiti. Preko, u Porto Interioru, u Ria das

Lorchas, nalazio se D'Anjouov stan koji je manji arsenal oružja i oruđaFrancuzova zanata. Trebalo je samo ući u stan i odabrati oružje koje jenajlakše rastaviti pa s njim prijeći preko relativno nehajne granice kodGuang-donga s diplomatskim putovnicama. Ali je to potrajalo više od dvasata. Odabir je uzimao vremena dok bi Jason stavljao pištolj za pištoljemu McAllisterovu ruku promatrajući analitičarev zahvat i izraz njegova lica. 1 Strojnica Kelly - osoba iz američkog stripa koja je s tom puškom u svomelementu, (op. prev.)550



Oružje koje su napokon odabrali bio je najmanji, najniže kalibrirani pištolju D'Anjouovu arsenalu, »charter arms« .22 s prigušivačem.269 - Ciljajte u glavu, barem tri metka u lubanju. Sve drugo bi bilo prvo mlijekanakon telenja.McAllister je progutao nasuho gledajući u pištolj dok je Jason razgledavaooružje da izabere ono koje ima najveću vatrenu moć u najmanjem tijelu. Za

sebe je izabrao tri »interdvnamic KG-9« strojna pištolja s velikim magazinomu koji stane trideset metaka.S oružjem skrivenim ispod jakni, ušli su u polupuni casino Kam Pek u 3,35h izjutra i krenuli do kraja duge tezge od mahagonija pred barom. Bournese odlučio za stolicu na kojoj je prije sjedio, a podtajnik je sjeo četiristolice dalje. Barmen je prepoznao velikodušnog klijenta koji mu je prijemanje od tjedan dana dao napojnicu u visini gotovo tjedne plaće. Pozdravioga je kao gost za koga je već odavno poznato da je sklon darežljivosti. - Nei hou a!- Mchoh ha. Mgoi — rekao je Bourne govoreći da je dobro i dobra zdravlja.- Engleski whisky, zar ne? - upitao je barmen uvjeren u svoje pamćenje,nadajući se da će za to izvući nagradu.

- Rekao sam prijateljima u casinou u Lisboi da bi trebalo da porazgovarajus vama. Ja mislim da ste vi najbolji čovjek za tezgom bara u Macau.- Lisboa? To je mjesto gdje je pravi novac! Hvala vam, gospodine. -Barmenje požurio da Jasonu natoči piće koje bi obogaljilo Cezarove legije. Bourneje kimnuo bez komentara, a čovjek se oklijevajući okrenuo McAl-listeru,četiri barske stolice dalje. Jason je primijetio da je analitičar naručiobijelo vino, točno platio, a iznos upisao u notes. Barmen je slegnuoizvršivši neugodnu dužnost i odšetao do sredine bara pored kojega su bilirijetki gosti držeći na oku svog najdražeg gosta. Prvi korak.On je tamo! Dobro odjeveni Kinez u tamnom odijelu šivanom po mjeri, veteranborilačkih vještina koji nije znao dovoljno prljavih pokreta, čovjek s kojimse tukao u uličici i koji ga je odveo u brda Guangdonga. Pukovnik Soo Jiangse nije htio izložiti rizicima - pod tekućim okolnostima. Htio je da večerasrade samo najprovjereniji kanali. Nema siromašnih staraca, nema bludnica. ' Američki policijski revolver kalibra 5,6 mm s oznakom "pathfinder". (op.prev.)551Čovjek je polako prošao pored nekoliko stolova, kao da ga zanima akcija,ocjenjujući dilere i igrače, nastojeći odrediti gdje će okušati sreću.Stigao je kod stola pet i, pošto je gotovo tri minute gledao igru s kartama,neusiljeno je sjeo i izvukao svežanj novčanica iz džepa. Među njima je,pomisli Jason, i poruka označena kao Kriza. Poslije dvadeset minuta je besprijekorno odjeveni Kinez zatresao glavom,stavio novac natrag u džep i ustao. On je bio prečac do Shenga! On je znao

svoj put i u Macau i na granici kod Guangdonga, a Bourne je znao da moraprići tom čovjeku i to brzo! Najprije je bacio pogled na barmena koji jeotišao do kraja tezge pripremiti piće za konobara što je usluživao gostepa na McAllistera.- Analitičaru! - oštro je prošaptao. - Ostanite ovdje!- Što radite? - Pozdravljam svoju majku, za Kristovo ime! - Jason je ustao s barskogstolca i uputio se prema vratima za kanalom. Prošavši pokraj barmena, rekaomu je na kantonskom: - Odmah ću se vratiti.



- Nema problema, gospodine.Izašavši, Bourne je slijedio dobro odjevena čovjeka nekoliko blokova dokovaj nije skrenuo u usku, slabo osvijetljenu pokrajnju ulicu uputivši seprema praznom parkiranom automobilu. Nije se ni sa kim susreo; predao jeporuku i napušta to područje. Jason je potrčao, a kad je glasnik otvoriovrata automobila, dodirnuo mu je rame. Glasnik se okrenuo, sagnuo i oštro

zabacio lijevom nogom kao iskusni borac. Bourne je odskočio i podigao rukeu kretnji mira.- Nemojte opet kroz sve ovo — rekao mu je na engleskom jer se sjećao da ječovjek govorio engleski podučen od portugalskih časnih sestara. - Jošosjećam bolove od batina koje sam od vas zaradio prije tjedan dana.- Aiya! Vi! - Glasnik je podigao ruke u sličnoj kretnji koja ne poziva naborbu. - Častite me kad to ne zaslužujem. Te ste noći bili bolji od menepa sam zbog toga vježbao šest sati dnevno da se popravim... Tada ste bilibolji. Ali ne sada.- Uzimajući u obzir vašu dob, a zatim moju, vjerujte mi na riječ, ja nisambio bolji. Moje su me kosti boljele više nego vas vaše, a ne namjeravamisprobati vaš novi trening. Ja ću vam platiti mnogo novaca, ali se neću

boriti protiv vas. Riječ za to je kukavičluk. - Ne vi, gospodine - rekao je orijentalac spustivši ruke, cerekajući se.- Vi ste vrlo dobar.- Da, ja, gospodine - odgovorio je Jason. - Prestrašili ste Boga u meni.I učinili mi veliku uslugu. - Dobro ste me platili. Vrlo dobro.552- Sada ću vas bolje platiti. - Poruka je bila za vas? -Da.- Onda ste vi uzeli Francuzovo mjesto?- On je mrtav. Ubili su ga ljudi koji su poslali poruku. - Glasnik jeizgledao iznenađeno, možda čak i tužno. - Zašto? - upitao je. - Dobro ihje usluživao, a bio je star čovjek, stariji od vas. - Mnogo hvala.- Je li izdao one kojima je služio? - Ne, njega su izdali.- crveni?- Kuomintang - rekao je Bourne tresući glavom. - Dong wu! Oni nisu bolji od crvenih. Sto želite od mene? - Ako sve pođe kako treba, otprilike ono što ste prije učinili, ali ovajput ja želim da ostanete. Želim unajmiti par očiju. - Idete u brda Guangdonga. -Da.- Znači, trebate pomoć prilikom prelaska granice? - Ne ako mi nađete nekoga tko može fotografiju iz jedne putovnicepremjestiti u drugu.

- To se radi svakog dana. To mogu i djeca.- Dobro. Onda smo na tome da želim unajmiti vaše oči. Postoji stupanjrizika, ali ne mnogo. Osim toga, tu je dvadeset tisuća dolara, američkih.Prošli put sam vam platio deset, a sada je dvadeset. - Aiya, bogatstvo! - Glasnik je zastao proučavajući Bourneovo lice. - Rizikmora da je velik.- Ako bude teškoća, ja očekujem od vas da se maknete. Ostavit ćemo novacovdje u Macau, pristupačan samo vama. Želite li posao ili da potražim nadrugome mjestu?



- Ovo su oči jastrebove. Ne tražite dalje. - Vratite se sa mnom u casino. Pričekajte vani, na ulici, a ja ću uzetiporuku.Barmen je bio više nego zadovoljan što je mogao ugoditi Jasonovu zahtjevu.Pomela ga je čudna riječ »kriza« koju treba upotrijebiti, sve dok mu Bournenije objasnio da je to ime trkaćeg konja. Nosio je »specijalno« piće

zbunjenom igraču oko petice i vratio se sa zapečaćenom porukom ispodposlužavnika. Jason je pogledavao u obližnje stolove tražeći glave koje seokreću i strelovite poglede između uvojitih oblaka dima; nije ih vidio.Barmen u kestenjastoj jakni među konobarima u kestenjastim jaknama nije bioprizor koji bi privlačio pažnju. Kao što mu je rečeno, 553Tposlužavnik je stavio između Bournea i McAllistera. Jason je istresaocigaretu iz kutije i gurnuo kutiju sa šibicama tezgom prema analitičarunepu-šaču. Prije nego je zbunjeni podtajnik mogao shvatiti, Bourne je ustaoi prišao mu. - Imate li vatre, mister?McAllister je pogledao na šibice, brzo ih uzeo, izvukao jednu i zapalio je

držeći plamen pokraj cigarete. Kad se Jason vratio na svoje mjesto,zapečaćena koverta je bila u njegovoj ruci. Otvorio ju je, izvukao papiri pročitao otipkani engleski tekst. Telefonirajte Macao - 32-61-443.Potražio je pogledom javni telefon i sjetio se da u Macau nije nikadtelefonirao, a čak ako i postoje instrukcije, on ne poznaje kovaniceportugalske kolonije. Uvijek sitnice zabrljaju velike stvari. Dao je znakbarmenu koji je stigao do njega prije nego je Jason spustio ruku na šank. - Da, gospodine? Još jedan whisky, gospodine? - Ni za tjedan dana - rekao je Bourne stavivši hongkonški novac ispred sebe.- Moram telefonirati nekome ovdje u Macau. Kažite mi gdje je javni telefoni, molim vas, dajte mi prikladne kovanice.- Ja ne bih mogao dopustiti da tako fini gospodin kao što ste vi upotrebljavajavni telefon, sir. Među nama, ja vjerujem da su mnogi od ovdašnjih gostijubolesni. - Barmen se nasmijao. - Dopustite mi, gospodine, ja imam telefonna polici - za vrlo posebne osobe.Prije nego je Jason mogao protestirati ili se zahvaliti, telefon je bio prednjim. Nazvao je dok je McAllister zurio u njega.- Wei? - rekao je ženski glas. - Rečeno mi je da nazovem ovaj broj - odgovorio je Bourne na engleskom. Mrtvisamozvanac nije znao kineski.- Mi ćemo se sastati. - Mi se nećemo sastati. - Mi inzistiramo.- Onda ne inzistirajte. Vi me bolje poznajete nego se ponašate ili bitrebalo da me poznajete. Ja želim razgovarati s čovjekom i samo s tim

čovjekom. - Vi ste drzak.- Vi ste nešto manje od idiota. A tako je i mršavi propovjednik s velikimmačem ako ne razgovara sa mnom. - Vi se usuđujete... - Već sam to jednom čuo noćas - oštro je prekine Jason. - Odgovor glasida, ja se usuđujem. On će mnogo više izgubiti nego ja. On je samo jedanklijent, a moj popis se širi. Ja njega ne trebam, ali upravo mislim da onmene treba.



- Dajte mi razlog koji je moguće potvrditi. 554- Ja ne dajem razloge kaplarima. Jednom sam bio major ili vi to niste znali?- Nema potrebe vrijeđati se. - Nije potreban ovaj razgovor. Nazvat ću vas za trideset minuta. Ponuditemi nešto bolje, ponudite mi tog čovjeka. A znat ću je li to on jer ću mu

postaviti pitanje-dva na koja može samo on odgovoriti. Ciao, lady. -Bourneje spustio slušalicu. - Što to radite? - prošaptao je uzbuđeni McAllister udaljen četiri stoliceod njega.- Organiziram vaš dan na suncu i nadam se da imate barem malo losiona.Odlazimo odavde. Dajte mi pet minuta, a onda me slijedite. Kad izađete,skrenite nadesno i hodajte. Mi ćemo vas pokupiti. - Mi?- Ima netko koga želim da upoznate. Stari prijatelj - mladi prijatelj-kojeg ćete, uvjeren sam, odobriti. Oblači se poput vas. - Netko drugi? Jeste li vi umobolni?- Nemojte izgubiti svoju hladnoću i mir, analitičaru, pretpostavlja se da

se mi ne poznajemo. Ne, ja nisam umobolan. Samo sam unajmio rezervu uslučaju da me nadmisle. Sjetite se, htjeli ste moj savjet u takvim stvarima.Predstavljanje je bilo kratko, bez spominjanja imena, ali je bilo vidljivoda se McAllistera dojmio krupni, dobro odjeveni Kinez širokih ramena. - Jeste li vi rukovodilac neke od ovdašnjih firmi? - upita ga analitičardok su hodali ulicom prema glasnikovim parkiranim kolima.- Na neki način, da, gospodine. Međutim, to je moja vlastita firma. Ja vodimkurirsku službu za vrlo istaknute osobe. - Ali kako vas je on našao? - Žao mi je, gospodine, ali sam uvjeren da to možete razumjeti. Takva jeinformacija povjerljiva.- Dobri Bože - promrmljao je McAllister pogledavši na čovjeka iz Meduze.- Odvedite me do telefona za dvadeset minuta - rekao je Jason na prednjemsjedištu. Zbunjeni podtajnik sjedio je otraga. - Znači da se služe vezom? - upita glasnik. - To su toliko puta uradili sFrancuzom.- Kako je on postupao s njima? - upita ga Bourne.- S odgađanjima. Govorio bi »neka se znoje«. Mogu li predložiti jedan sat?- Na vama je. Ima li ovdje neka otvorena restauracija?- Tamo u Rua Mercadores.555- Potrebna nam je hrana, a Francuz je imao pravo - uvijek je bio u pravu.

Neka se znoje.- Za mene je bio pošten čovjek - primijeti glasnik.- Na kraju je bio neka vrsta blagorječivog, premda pokvarenog sveca. - Ja ne razumijem, sir.- To nije ni potrebno. Ali ja sam živ, a on nije jer je donio odluku.- Kakvu odluku, sir?- Odluku da umre da bih ja mogao živjeti. - Kao u kršćanskoj Bibliji. I tome su ih učile redovnice. - Jedva - rekao je Jason kojega je zabavila ta pomisao. - Da je bilo ikakvog



drugog izlaza, mi bismo se izvukli. Nije ga bilo. On je jednostavno prihvatiočinjenicu da je njegova smrt moj izlaz. - Sviđao mi se - rekao je kurir.- Povedite nas u restauraciju.Edward McAllister se jedva suzdržavao za stolom. Ono što nije znao, a o čemuBourne nije htio razgovarati za stolom, gušilo ga je nemoći. Dvaput je htio

načeti temu veza i tekuće situacije i dvaput ga je Jason presjekao opominjućipodtajnika pogledom, dok je kurir, u znak zahvalnosti, gledao na drugustranu. Postojale su određene činjenice o kojima je Kinez znao, a bilo jei drugih činjenica o kojima nije htio znati radi vlastite sigurnosti. - Odmor i hrana - zamišljeno će Bourne završivši posljednji tain-suan rou.- Francuz je rekao da je to oružje. Bio je u pravu, dakako. - Pretpostavio bih da mu je prvo bilo potrebnije nego vama, sir - na toće glasnik. - Možda. U svakom slučaju, on je proučavao vojnu povijest. Tvrdio je da jeviše bitaka izgubljeno zbog umora nego zbog slabije vatrene moći. - Sve je to vrlo zanimljivo - oštro presiječe McAllister - ali smo ovdjeveć neko vrijeme, a uvjeren sam da ima stvari koje bismo morali obaviti.

- Hoćemo, Edwarde. Ako osjećate neku potisnutu nervozu, sjetite se što suti vojnici sve prošli. Francuz je također govorio da su ogoljeli živcineprijatelja naš najbolji saveznik.- Taj vaš Francuz me već pomalo zamara - razdražljivo će McAllister. Jasonpogleda analitičara pa mirno prozbori: - Nemojte mi to više nikada reći. Vi tamo niste bili. - Bourne pogleda na sat. - Prošlo je višeod sata. Potražimo telefon. - Okrenuo se glasniku. - Potrebna mi je vašapomoć - dodao je. - Vi samo ubacite novac. Ja ću birati broj. 556- Rekli ste da ćete nazvati za trideset minuta! - puhnula je žena s drugestrane linije.- Imao sam drugog posla. Ja imam druge klijente, a nisam baš lud za vašimpoštovanjem. Ako će ovo biti gubljenje vremena, ja imam drugih poslova, avi možete odgovarati onom čovjeku kad dođe tajfun. - Kako bi se to moglo dogoditi?- Haj'te, lady! Dajte mi kovčeg napunjen s više novca nego ste ikadpomislili pa bih vam mogao reći. S druge strane, vjerojatno i neću. Ja volimkad mi ljudi na visokim mjestima duguju usluge. Imate deset sekundi i jaspuštam slušalicu. - Molim vas. Susrest ćete se s čovjekom koji će vas odvesti do kuće na brduGuia gdje postoji najsuvremenija komunikacijska oprema...- I gdje će mi pola tuceta vaših nikogovića raskoliti lubanju i baciti meu sobu u kojoj će me doktor napuniti sokom i vi sve dobivate za ništa! -Bourneje svoju ljutnju samo napola glumio; Shengove se trupe ponašaju kao amateri.- Ja ću vam nešto reći o drugoj najsuvremenijoj opremi. Zove se telefon,

a ja ne mislim da bi bilo komunikacija između Macaa i guangdonškog oficirada nemate scramblere. Dakako, kupili ste ih u Tokiju jer vaši ne bi valjali.Upotrijebite jedan. Ja ću vas pozvati još samo jedanput, lady. Imajte brojza mene. Čovjekov broj. -Jason je spustio slušalicu. - To je zanimljivo - rekao je McAllister, udaljen nešto više od metra,bacivši brz pogled na kineskog kurira koji se vratio za stol. - Viupotrebljavate batinu kad bih ja upotrijebio mrkvu.270- Kako to mislite?- Ja bih naglašavao izuzetnost informacije koju namjeravam otkriti.



Umjesto toga, vi ste prijetili, kao da otpravljate tu osobu ma tko ona bila.- Poštedite me - odgovorio je Bourne pripalivši cigaretu, sretan što muruka ne dršće. - Radi vašeg znanja, učinio sam i jedno i drugo. Prijetnjanaglašava informaciju, a otpravljanje jača obje. - Prije sam vas zamolio za savjet, za vaš input271. Sada se vaš inputpokazuje - rekao je podtajnik Statea s nagovještajem osmjeha na licu. - Hvala

vam.Čovjek iz Meduze oštro je gledao u čovjeka iz Washingtona. - Ako ova prokletastvar bude djelovala, možete li vi to učiniti, analitičaru? Možete li izvućipištolj i povući obarač? Jer ako ne možete, obojica smo mrtvi. - Ja to mogu učiniti - mirno će McAllister. - Za Daleki istok. Za svijet.270 Prema Marku Twaineu, magarcem se najbolje upravlja ako mu se naizmjencepokazuju mrkva i batina, (op.prev.)Podaci kojima se hrani računalo iz perifernog uređaja, (op. prev.) 557- I za svoj dan na suncu. - Jason se uputio prema stolu. - Hajdemo odavde.Ne želim se opet poslužiti ovim telefonom. Grozničava aktivnost u vili Sheng Chou Yanga nije bila u suglasju s vedrinom

na Brdu nefritskog tornja. Nije broj ljudi izazivao uznemirenost jer ih jebilo samo petoro, već napetost igrača. Glavna je osoba slušala svojepomoćnike koji su dolazili iz vrta donoseći vijesti o najnovijem razvojusituacije i bojažljivo nudili savjete koje su odmah povukli na prvi znaknezadovoljstva.- Naši su ljudi to potvrdili! - viknuo je sredovječni čovjek. - Razgovaralisu s novinarima. Sve je onako kako je ubojica opisao, a fotografiju mrtvacasu razdijelili listovima.- Nabavite je - naredio je Sheng. - Neka je odmah pošalju žicanim putem.Sve je to nevjerojatno.- Učinjeno je - rekao je vojnik. - Konzulat je poslao atašea u South ChinaNews. Trebalo bi da stigne za nekoliko minuta.- Nevjerojatno - tiho je ponovio Sheng dok mu je pogled odlutao do cvijećau najbližem od četiri umjetna jezerca. - Simetrija je više nego savršena,vremenski redoslijed više nego savršen, a to znači da nešto nije savršeno.Netko je nametnuo red.- Ubojica? - upita drugi pomoćnik. - Zašto bi? On nema ni primisli o tome da bi postao leš u rezervatu prijekraja noći. Mislio je da je privilegiran, ali smo se koristili njime samoda namamimo u stupicu njegova prethodnika kojeg je iskopao naš čovjek uSpecijalnom odjelu.- Onda tko? - upita drugi.- To je dilema. Tko? Sve je istodobno primamljivo, a ipak nespretno. Sveje suviše očito, natovareno neprofesionalnim egom. Ubojica, ako govoriistinu, treba vjerovati kako se nema zbog čega mene bojati, ali ipak prijeti,

možda odbacuje klijenta od koga najviše zarađuje. Profesionalci tako nerade, a to je ono što me smeta. - Vi sugerirate treću stranu? - upita ga treći pomoćnik. - Ako je tako - odgovori Sheng koji se sada zagledao u jedan lopočev cvijet- onda je to netko s inteligencijom vola, sasvim bez iskustva. To je dilema.- Evo je, gospodine! - viknuo je mladić utrčavši u vrt. U ruci je imaotelefoto fotografiju.- Daj mi je. Brzo! - Sheng je zgrabio papir i nakosio ga pod svjetlomsvjetiljke. - To je on! Nikad neću zaboraviti to lice dok dišem! Očistite



558vezu! Kažite ženi u Macau da našem ubojici dade broj i pobrinite se da nebude nikakvih elektronskih presretanja. Promašaj je smrt. - Istog časa! - Operater je potrčao u kuću. - Moja žena i djeca - zamišljeno će Sheng Chou Yang. - Možda će ih sve ovouznemiriti. Da li bi netko od vas, molim vas, pošao u kuću i objasnio da

me državne stvari sprečavaju da budem u njihovoj voljenoj blizini? - To mi je čast - rekao je jedan pomoćnik. - Oni tako pate zbog zahtjeva moga posla. Svi su oni anđeli. Jednog će danabiti nagrađeni. Bourne je dotaknuo kurirovo rame pa pokazao na osvijetljeno pročelje hotelana desnoj strani ulice. - Mi ćemo tu odsjesti. Najprije da se prijavimo paćemo otići do telefonske govornice u drugom dijelu grada. Okay?- To je mudro - odgovorio je Kinez. - Njihovi su ljudi posvuda u telefonskojkompaniji.- A mi moramo malo odspavati. Francuz mi nikada nije prestao govoriti daje odmor oružje. Kriste, zašto se ponavljam? - Zato što ste opsjednuti - objasnio mu je McAllister sa stražnjeg

sjedišta. - Kažite mi o tome. Ne, nemojte. Jason je nazvao broj u Macau koji je preko veze uspostavio kontakt stelefonom na Shengovu brdu. Birajući broj pogledao je u analitičara. Da liSheng govori francuski? - brzo je upitao.- Dakako - odgovorio je podtajnik. - On posluje s Quai d'Orsavom i govorijezik svakoga s kime pregovara. To je jedna od njegovih snaga. Ali zaštose ne poslužite mandarinskim? Vi govorite. - Komandos nije govorio, a ako govorim engleski, on će se pitati gdje jenestao akcent. Francuski će to pokriti, kao što je bilo sa Soo Jiangom, atakođer ću znati je li on Sheng ili nije. - Bourne je stavio maramicu prekomikrofona kad je začuo sekundu, odjek zvonca udaljenog tisuću i petstomilja. Scrambleri su bili na mjestu.- Wei?- Comme le colonel, je prefere le francais.- Shemma? - uzviknu glas, iznenadno.- Faiven - rekao je Jason, što na mandarinskom znači francuski. - Faiven? Wo buhui! - uzbuđeno će čovjek koji je rekao da on ne govorifrancuski. Poziv je bio očekivan. Upao je drugi glas; bio je u poza-' Kao i pukovnik, radije govorim francuski.559dini i previše tih da bi ga se razumjelo. I onda se telefon našao u rukamapravog čovjeka. - Pourquoi vous parles frangais?273To je bio Sheng! Nije važno kojim jezikom govori, ali Bourne neće nikad

zaboraviti oratorov monotoni način govora kad je govorio fanatični svećeniknemilostiva boga koji zavodi publiku prije nego je napadne vatrom isumporom.- Kažimo da mi je ovako ugodnije. - Vrlo dobro. Kakvu nevjerojatnu priču donosite? Ta ludorija za vrijemekoje je spomenuto jedno ime? - Također su mi rekli da govorite francuski- prekinu ga Jason.Nasta kratka stanka za koje se moglo čuti samo Shengovo pravilno disanje.- Vi znadete tko sam ja?



- Ja znam ime koje mi ništa ne znači. Međutim, znači nekom drugom. Nekomekoga ste upoznali prije više godina. On želi razgovarati s vama. - Sto? - vrisnuo je Sheng. - Izdaja!- Nikakva izdaja, a da sam na vašem mjestu, ja bih s njim razgovarao. Onje točno vidio kroz sve ono što sam im govorio. Drugi nisu, ali on je. -Bourneje pogledao u analitičara pokraj sebe; ovaj je kimnuo kao da želi reći da

je Jason uvjerljivo upotrijebio riječi koje mu je podtajnik dao. - Njemuje bio dovoljan samo jedan pogled na mene i već je sastavio svoje brojke.Ali je tada Francuzov originalni dječak bio lijepo napucan, glava mu je bilakao krvava cvjetača. - Što ste učinili? - Možda najveću uslugu koju sam vam ikada pružio i očekujem da ću za to bitiplaćen. On je vaš prijatelj. On će govoriti engleski. - Bourne je predaoslušalicu analitičaru koji je odmah progovorio. - Sheng, ovdje je Edward McAllister.- Edivard?... - Kao gromom ošinjen, Sheng Chou Yang nije mogao dovršitiime.- Razgovor nije služben, nema službene sankcije. Moje je sadašnje

boravište nepoznato i neubilježeno. Ja govorim samo za svoju korist - i vašu. - Vi... iznenađujete me, stari prijatelju - polako će Sheng prestrašenose sabirući. - O tome ćete čitati u jutarnjim novinama, a nesumnjivo je već u svimemisijama vijesti na Havajima. Konzulat je htio da nestanem na nekoliko dana- što je manje pitanja to bolje - a ja sam znao s kime moram poći. - Sto se dogodilo i kako ste vi...' Zašto govorite francuski? 560- Sličnost njihovih pojava bila je suviše očita da bi bila slučajna - prekinuga državni podtajnik. - Pretpostavljam da je D'Anjou htio trgovati legendomšto je moguće potpunije, a to uključuje i fizičke karakteristike za one kojisu Jasona Bournea vidjeli u prošlosti. Nepotrebna zvrčka, po mojemmišljenju, ali je bila djelotvorna. U panici na Victoria Peaku - i zboggotovo neprepoznatljiva lica - nitko drugi nije opazio tu veliku sličnost.Ali, u redu, nitko drugi nije poznavao Bburnea. Ja jesam.- Vi?- Ja sam ga istjerao iz Azije. Ja sam onaj kojeg je došao ubiti, a u skladus njegovim perverznim osjećajima za ironiju i osvetu, odlučio je to učinitiostavljajući leš ubojice na Victoria Peaku. Na moju sreću, njegov mu egonije dopustio da točno procijeni vašeg čovjeka. Kad je započela pucnjava,naš zajednički sudrug ga je savladao i gurnuo pred cijevi. - Edward, informacija mi stiže suviše brzo. Ne mogu je asimilirati. Tkoje doveo natrag Jasona Bournea?- Očito Francuz. Njegov učenik i njegova beskrajno uspješna karta za ručak

- napustio ga je. On je htio osvetu i znao je gdje će naći jedinog čovjekakoji ju je mogao provesti. Njegov kolega iz Meduze, originalni Jason Bourne.- Meduza! - Sheng je prošaptao s gađenjem. - Usprkos njihovoj reputaciji, u nekim je jedinicama postojala velikameđusobna odanost. Spasiš čovjeku život i on to ne može zaboraviti - Što vas je navelo na nemoguć zaključak da ja imam ikakva posla s čovjekomkojega nazivate ubojica...- Molim vas, Sheng - upadne mu u riječ analitičar. - Prekasno je za svečanauvjeravanja. Mi razgovaramo. Ali ću vam odgovoriti na vaše pitanje. Bio je



to način koji se proplitao kroz nekoliko ubojstava. Počelo je s visokimrukovodiocem u Tsim Sha Tsuiju u društvu ostale četvorice. Svi su bili vašineprijatelji. I Kai-tak, one večeri, određena dvojica u pekinškojdelegaciji - mete za bombe. Bilo je i nagađanja; uvijek ih ima u podzemlju.Govorkanja su govorila o porukama između Macaa i Guangdonga, o moćnimljudima u Pekingu - o jednom čovjeku velike moći. I najzad je bio i dosje...

Brojke su zbrojene. Vi.- Dosje? Što je ovo, Edwarde? - upita ga Sheng glumeći snagu. - Zašto jeova komunikacija između nas neslužbena i neubilježena? - Ja mislim da znate.- Vi ste čovjek izuzetnih sposobnosti. Vi znate da ne bih pitao kad bih znao.Mi smo iznad takvih pavana 74.- Izuzetan birokrat kojega drže u stražnjoj sobi, ne biste li i to rekli? 1 Spori i elegantni ples iz 16. i 17. stoljeća; glazba komponirana u ritmutog plesa. (op. prev.)561- Istini za volju, očekivao sam da ćete bolje uspjeti. Vi ste osiguralinajviše teksta i najviše djelovali na postupanje vaših takozvanih

pregovarača za vrijeme trgovinskih konferencija. A svi znaju da ste obaviliegzemplaran posao u Hong Kongu. Kad ste otišli, Washington je imao u svojojorbiti sve važnije činitelje na teritoriju.- Odlučio sam se povući, Sheng. Dvadeset godina života dao sam svojoj vladi,ali joj neću dati svoju smrt. Mene neće dočekati u zasjedi, ustrijeliti meili me u kolima dignuti u zrak. Ja neću postati meta za teroriste, pa biloto ovdje, u Iranu, u Bejrutu. Vrijeme je da dobijem nešto za sebe, za svojuobitelj. Vremena se mijenjaju, ljudi se mijenjaju, a življenje je skupo.Moja mirovina i moja budućnost su daleko manje nego zaslužujem. - U cijelosti se slažem s vama, Edwarde, ali kakve to ima veze sa mnom?Kompromise smo zajedno postizali - bili smo protivnici, kao na sudu, alizacijelo ne neprijatelji u areni nasilja. A u ime nebesa, što je ta gluposto mojem imenu koje spominju šakali Kuomintanga? - Poštedite me. - Analitičar je bacio pogled na Bournea. - Sto god rekaonaš zajednički sudružnik, treba prebaciti na mene, riječi su moje; nisunjegove. Vaše ime nije ni spomenuto na Victoria Peaku, a za vrijeme našegsaslušavanja vašeg čovjeka, nije bilo prisutnih Tajvanaca. Ja sam mu daote riječi zato što u njima ima određene vrijednosti za vas. Sto se tiče vašegimena, ono je samo za nekolicinu, i to samo za oči. To je u dosjeu koji samspomenuo, dosjeu koji je zaključan u mom uredu u Hong Kongu. Označen je s»ultramaksimalna sigurnost«. Postoji samo jedna kopija tog dosjea zakopanau trezoru u Washingtonu, koju samo ja mogu pustiti u opticaj ili uništiti.Međutim, ako bi se nešto dogodilo neočekivano -recimo sruši se avion, janestanem ili me ubiju - dosje će biti predan Vijeću nacionalne sigurnosti.Informacija u tom dosjeu, u krivim rukama, mogla bi biti katastrofalna za

cijeli Istok.- Zainteresirala me, Edwarde, tvoja iskrena, iako nekompletnainformacija.- Sastanke se sa mnom, Sheng. I donesite novac, mnogo novca - američkognovca. Naš zajednički pridruženik kaže mi da ima brežuljaka u Guangdongugdje su vaši ljudi dolijetali na sastanak s njim. Nađimo se tamo sutra izmeđudvadeset dva sata i ponoći. - Ja moram prosvjedovati, moj suparnički prijatelju. Niste me potaknuli. - Ja mogu uništiti oba primjerka tog dosjea. Mene su ovdje poslali da uđem



u trag priči sa Tajvana, priči koja je toliko bitna za sve naše intereseda bi samo nagovještaj njezina sadržaja mogao započeti lančanu reakcijudogađaja koji svakog straši. Ja vjerujem da ima mnogo stvarnog u svemu562.tome, a ako sam u pravu, tragovi se mogu pratiti izravno do mog starog

istovrsnika iz vremena kinesko-američkih pregovora. To se ne bi moglodogoditi bez njega... To je moj posljednji zadatak, Sheng, a nekoliko mojihriječi može ukloniti dosje s lica zemlje. Ja trebam samo odlučiti da jeinformacija u potpunosti lažna i opasno zapaljiva, a sročili su je vašineprijatelji na Tajvanu. Nekolicina koji znaju za to, žele vjerovati u to,uzmite moju riječ. Dosje tada odlazi u stroj za uništavanje dokumenata. Istotako i kopija koja je u Washingtonu.- Vi mi još niste rekli zašto bi trebalo da vas slušam. - Sin kuomintanškog taipana bi trebao znati. Vođa kabale u Pekingu trebaobi znati. Čovjek koji bi sutra ujutro mogao pasti u nemilost i izgubiti glavu- zacijelo bi trebao znati.Stanka je bila duga, a disanje na drugom kraju linije nepravilno. Konačno

je Sheng progovorio.- Brda u Guangdongu. On zna gdje.- Samo jedan helikopter - upozorio ga McAllister. - Vi i pilot, nitko drugi.56337Mrak. Figura odjevena u uniformu marinaca Sjedinjenih Država skočila je svrha zida dijela imanja na Victoria Peaku. Puzala je na lijevu stranuprošavši pored isprepletene bodljikave žice koja je ispunjavala prostorgdje je dio zida dignut u zrak pa nastavila oko ruba imanja. Držeći sezasjenjenih prostora, marinac je pretrčao preko travnjaka do ruba kuće.Gledao je u uništeni veliki prozor nekadašnje velike viktorijanske radnesobe. Ispred razbijena stakla i polomljenih okvira stajao je marinac. Svojupušku M-16 postavio je nemarno na travu i kraj cijevi držao rukom, dok jeza pojasom imao .45 automatik275. Dodatak puške manjem oružju bio je znak»maksimalne budnosti« - uljez je to znao i nasmiješio se vidjevši da stražarnije smatrao potrebnim da M-16 drži u rukama. Marinci i upereno oružje nisudobrodošli. Kundak bi se sjurio u čovjekovu glavu prije nego bi ovaj znaošto ga je snašlo. Uljez je čekao na prikladan trenutak; došao je kad su sevojnikova pluća napela dugim zijevom, kad je na trenutak zatvorio očiudahnuvši. Uljez je potrčao iza ugla, odskočio i žicu garote prebacio prekovojnikove glave. Sve je bilo gotovo za nekoliko sekundi. Jedva da se čuo sum.Uljez je ostavio tijelo gdje se srušilo jer je tu bilo mnogo tamnije negobilo gdje na imanju. Eksplozije su uništile mnoge stražnje reflektore. Ustaoje i pored zida se iskradao do sljedećeg ugla gdje je izvadio cigaretu i

zapalio je butanskim upaljačem zaklonivši rukom plamen. Zatim je istupiona prostor osvijetljen reflektorima pa neusiljeno krenuo iza ugla premavelikim nagorjelim francuskim vratima gdje je drugi marinac stajao na svommjestu na stubama od cigle. Uljez je cigaretu držao u lijevoj ruci koja muje prikrila lice dok je uvlačio dim. - Došao na dim? - upita ga stražar. 275 Automatski pištolj Smith & Wesson kalibra 11,43 mm. (op. prev.) 564- Daa, nisam mogao spavati - reče ubojica s američkim akcentom koji je



proizvod jugozapada.- Ti jebeni ležaji nisu napravljeni za spavanje. Čim sjedneš na njega većznaš... Hej, čekaj! Tko si dovraga ti?Marinac nije imao prilike da nacilja. Uljez se bacio na nj i smrtonosnomtočnošću gurnuo nož u vojnikov vrat. Nikakve galame ni zvukova. Smrt.Napadač je brzo povukao leš oko kuta zgrade i ostavio ga u sjeni. Sječivo

noža je obrisao o uniformu mrtvaca pa ga stavio na mjesto ispod tunike tese vratio do francuskih vrata. Ušao je u kuću. Hodao je dugim, slabo osvijetljenim hodnikom na čijem je kraju stajao trećimarinac ispred širokih izrezbarenih vrata. Stražar je iskosio pušku premadolje i pogledao na sat. - Došao si rano - rekao je. - Moja dužnost trajejoš jedan sat i dvadeset minuta. - Ja nisam s ovom jedinicom, prijatelj.- Ti si s grupom Oahu.- Daaa.- Mislio sam da su vas džokere pronto276 izvukli odavde i natrag na Havaje.Tamo se lijepo pije.- Nama nekolicini je rečeno da ostanemo. Mi smo sad dolje u konzulatu. Onaj

tip, kako-mu-je-ime, Mc-Allister, cijelu je noć uzimao naše izjave. - Reći ću ti, prijatelju, čitava ova prokleta stvar je čudna! - Imaš to, trostruko čudna. Usput, gdje je ured tog voćnog kolača Poslaome ovamo da mu donesem neki njegov specijalni duhan za lulu.- To stoji. Umiješaj mu malo trave. - Koja soba?- Ranije sam vidio njega i doktora da ulaze kroz ta prva vrata zdesna. Aonda, poslije, prije nego je otišao, ušao je ovdje. - Stražar je nagnuo glavuda pokaže vrata iza sebe. - Čija je to soba? - Ne znam mu ime, ali on je vrhunski budža. Nazivaju ga ambasadorom. Ubojičine se oči suziše. - Ambasador?- Daa. Soba je bila razbijena. Polovicu je digao u zrak onaj jebeni manijak,ali je trezor nedirnut pa smo zato ovdje ja i drugi momak vani u tulipanima.Mora da je tu nekoliko milijuna za izvanplanske aktivnosti.- Ili nešto drugo - tiho će ubojica. - Prva vrata zdesna, ha? - dodao je,okrenuo se i posegao ispod vojničke bluze. 276 Odmah; od španj. pronto, brzo. (op. prev.) 277 U američkom slengu - ekscentrična ili umobolna osoba. (op. prev.) 565- Stani - rekao mu je marinac. - Zašto vrata nisu poslala riječ o tebi?-Posegnuo je za ručnim radijem zataknutim za pojas. - Žao mi je, ali moramprovjeriti, prijatelju. To je standardna...Napadač je bacio nož zarivši ga u marinčeva prsa; gotovo istodobno se baciona marinca s palcima duboko pritisnutima u žrtvin vrat. Poslije trideset

sekundi otvorio je vrata Havillandova ureda i povukao mrtvaca unutra.Prešli su granicu u potpunoj tami. Poslovna odijela i vojničke kravatezamijenili su zgužvanu neodređenu odjeću koju su prije nosili. Odjeći sudodali i dva prava diplomatska kovčežića pričvršćena trakamadiplomati-que278, što je ukazivalo na poseban sadržaj: vladini dokumentikoji nisu izloženi znatiželji pograničnih organa. Uistinu, u kovčežićimaje bilo oružje, uključivši i neke druge predmete koje je Bourne uzeo uD'Anjouovu stanu pošto je McAllister pokazao sakrosanktnu plastičnu trakukoju poštuje i Kina na recipročnoj bazi. Vodič iz Macaa s imenom Wong - barem



je to bilo ime koje im je rekao - bio je impresioniran njihovim diplomatskimputovnicama, ali je iz sigurnosnih razloga, a i zbog 20.000 američkih dolarazbog kojih je rekao da osjeća moralnu obavezu, odlučio da prelazak graniceorganizira na svoj način - To nije tako teško kao što sam vas možda naveo da povjerujete, gospodine- objasnio je Wong. - Dvojica čuvara su mi rođaci po strani moje

blagoslovljene majke - neka mirno počiva sa svetim Isusom - i međusobno sepomažemo. Ja činim više za njih nego oni za mene, ali sam ja u boljempoložaju. Njihovi su želuci puniji nego većine u gradu Zhuhai Shi, a obojicaimaju televizore.- Ako su vam oni rođaci - upita ga Jason - zašto ste se suprotstavili dajednom od njih poklonim sat? Rekli ste da previše košta. - Zato jer će ga on prodati, a ja ga ne želim razmaziti. Previše će očekivatiod mene.Na takvim razmatranjima, pomisli Bourne, ovisi sigurnost i najčuvani-jihgranica na svijetu, ne samo u Kini. Wong ih je uputio da uđu kroz posljednjavrata na desnoj strani točno u 8 i 55 h; on će prijeći odijeljeno od njih,nekoliko minuta poslije njih. Rođak je razgledavao putovnice pa ih poslao

u neki ured, a zatim im se nekoliko puta naglo nasmiješio; uvaženi diplomatisu brzo prešli granicu. Odmah ih je pozdravio prefekt provincijske kontroleZhuhai-Guangdong i vratio im putovnice. Bila je to žena ' Međunarodne samoljepive trake s natpisom diplomatique za diplomatskupoštu. (op. prev.) 566niska rasta, širokih ramena, mišićava žena. Njezin je engleski bio zamračenjakim naglaskom, ali ga se moglo razumjeti.- Vi imate državne poslove u Zhuhai Shiju? - upitala ih je; njezin jeosmijeh pokušao ublažiti zamagljeni, nejasno neprijateljski pogled. -Garnizon u Guangdongu, možda? Ja mogu organizirati prijevoz, molim? - Bu xiexie - odgovorio joj je podtajnik odbijajući, a zatim se iz uljudnostivratio engleskom da pokaže poštovanje prema marljivosti njihova domaćinakoji se potrudio da ga nauči. - To je manji sastanak koji će potrajati samonekoliko sati pa se mi večeras vraćamo u Macao. Ovdje će s nama uspostavitikontakt pa ćemo popiti kavu i pričekati. - U mojoj kancelariji, molim?- Hvala vam, ali mislim da ne. Vaši ljudi će nas potražiti u kafie dianu- kavani.- Tamo je s lijeve strane, gospodine. Na ulici. Dobro došli u NarodnuRepubliku.- Vaša ljubaznost neće biti zaboravljena - rekao je McAllister naklo-nivšise.- Vama zahvaljujem - odgovori krupna žena kimnuvši pa pođe svojim putem. - Da upotrijebimo vaše riječi, analitičare - vi ste to dobro obavili. Ali

treba li da vam kažem da ona nije na našoj strani? - Dakako da nije - suglasio se podtajnik. - Njoj je rečeno da nazove nekogaovdje, u garnizonu ili u Pekingu te potvrdi da smo prešli granicu. Taj netkoće obavijestiti Shenga i on će znati da sam to ja - i vi. Nitko drugi.- On je u zraku - rekao je Jason dok su polako hodali prema slaboosvijetljenoj kavani na kraju prljavog betoniranog prolaza koji je vodiona ulicu. - On je na putu ovamo. Usput, nas će pratiti, vi to znate, zarne?- Ne, ja to ne znam - odgovorio je McAllister bacivši kratki pogled na



Bournea. - Sheng će biti oprezan. Dao sam mu dovoljno informacija da gauznemirim. Kad bi mislio da postoji samo jedan dosje - što je zapravo istina- on bi se odlučio na akciju misleći da informaciju može kupiti od mene pame ubiti. Ali on misli ili treba pretpostaviti, da postoji kopija uWashingtonu. Ona koju želi da bude uništena. Neće učiniti ništa da me neuznemiri, uspaniči i natjera da pobjegnem. Upamtite, ja sam amater i lako

me je zaplašiti. Ja ga poznajem. On to sada sve sastavlja i vjerojatno minosi više novaca nego sam to mogao sanjati. Dakako, on očekuje da će novacdobiti natrag kad dosjei budu uništeni i on me ubije. I tako, vidite, imamveoma jak razlog da ne podbacim - ili da ne uspijem.567Čovjek iz Meduze se opet zagledao u čovjeka iz Washingtona. - Vi ste ovodoista promislili, zar ne?- Temeljito - odgovorio je McAllister gledajući naprijed. - Tjednima. Svakupojedinost. Iskreno, ja nisam mislio da ćete i vi biti dio ove akcije jersam mislio da ćete biti mrtvi, ali sam znao da ću doći do Shenga. Nekako — neslužbeno, dakako. Svaki drugi način, uključujući i tajnu konferenciju,zahtijevao bi protokol, a čak i da ga dobijem nasamo, bez njegovih pomoćnika,

ne bih ga mogao dotaći. To bi se činilo ubojstvom koje je sankcionirala našavlada. Razmišljao sam da mu se izravno obratim, zbog starih vremena, iupotrijebim riječi koje će izazvati odgovor - otprilike ono što sam sinoćuradio. Kao što ste rekli Havillandu, najjednostavniji načini su običnonajbolji. Skloni smo zamršivanju. - U vašu obranu - na to ste često prisiljeni. Ne smijete biti ulovljenis oružjem koje se dimi. - To je tako otrcani izraz - rekao je analitičar smijući se prezirno. -Što to znači? Da ste se naveli da upadnete u grešku protuslovne posljedice?Vrlo zamršeno. Politika se ne okreće oko zbunjenosti jednog čovjeka ili nebi trebalo da tako bude. Uvijek sam zgranut kad čujem kako se ljudi pozivajuna pravdu i pravilno ponašanje kad nemaju nikakvu predodžbu ni ideju o tomekako mi moramo postupati.- Možda ljudi tu i tamo žele poneki jasni odgovor. - Ne mogu ga imati - nastavio je McAllister kad su se približili vratimakavane - jer ga ne bi mogli razumjeti.Bourne je stajao ispred vrata ne otvorivši ih. - Vi ste slijep - rekao jeuprijevši pogled u podtajnika. - Ni ja nisam dobio jasan odgovor, a još manjeobjašnjenje. Predugo ste bili u Washingtonu. Trebalo bi da pokušate provestinekoliko tjedana u Clevelandu ili Bangoru, država Maine. Možda bi vam toproširilo perspektive. - Nemojte mi držati lekcije, gospodine Bourne. Manje od četrdeset šestposto našeg stanovništva se udostoji da glasa na izborima - koji određujukojim ćemo smjerom naprijed. Sve je prepušteno nama - izvođačima iprofesionalnim birokratima. Mi smo sve što imate... Hoćemo li unutra, molim

vas? Vaš prijatelj gospodin Wong rekao je da utrošimo nekoliko minuta danas vide uz kavu, a onda da izađemo na ulicu. Rekao je da će se sastati snama točno za dvadeset pet minuta, a dvanaest minuta je već prošlo. - Dvanaest? Ne deset ili petnaest, već dvanaest? - Točno. - Sto ćemo učiniti ako on zakasni dvije minute? Hoćemo li pucati u njega? 568- Vrlo smiješno - reče analitičar i gurne vrata. Izašli su iz kavane na tamni neravni pločnik derutnog trga koji je bio



sučelice guangdonškom prijelazu. Budući da je sada bilo malo prometa nagranici, na trgu nije bilo više od tuceta ljudi koji su prelazili preko trgai iščezavali u mraku. Od tri ulična svjetla u najbližoj okolini samo jednoje bilo u pogonu slabo osvjetljavajući ulicu. Vidljivost je bila slaba.Dvadeset pet minuta je prošlo pa se produžilo u trideset osam. Bourne jeprogovorio.

- Nešto nije u redu. Dosad je morao uspostaviti kontakt s nama. - Dvije minute i mi ćemo pucati u njega? - rekao je McAllister i odmah seodrekao svog pokušaja da bude duhovit. - Želim reći to da ostati miran značisve.- Da, dvije minute, a ne gotovo petnaest - odgovorio mu Jason. - To nijenormalno - dodao je tiho, kao da sebi govori. - S druge strane, moglo bibiti normalo abnormalno. On želi da mi uspostavimo kontakt s njim. - Ja ne razumijem...- I ne morate. Samo hodajte pored mene kao da šećemo trošeći vrijeme dokse ne sretnemo. Ako nas ugleda, ona hrvačka s granice neće biti iznenađena.Kineski službenici su razvikani zbog svog zakašnjavanja na sastanke; onimisle da tako stječu prednost.

- »Neka se znoje?« - Točno. Jedino je što se sada ne susrećemo s takvima. Hajdemo, krenitenalijevo, tamnije je, dalje je od svjetla. Ponašajte se neusiljeno;razgovarajmo o vremenu, o bilo čemu. Klimajte glavom, tresite njome,slegnite ramenima - samo hodajte normalno i neupadljivo.Prošli su dvadesetak metara kad se to dogodilo. - Kam Pek! - Netko jeprošaptao ime kockarnice u Macau, netko u sjeni iza zatvorene prodavaonicenovina.- Wong?- Ostanite gdje jeste i pravite kretnje kao da razgovarate, ali meneslušajte. - Što se dogodilo? - Prate vas.- Dvije točke za genijalnog birokrata - rekao je Jason. - Neki kilometar,gospodine podtajniče? - To je neočekivano, ali nije nelogično - odgovorio je McAllister. - Mjerasigurnosti, možda. Ovi krajevi obiluju lažnim putovnicama, kao što je njimapoznato.569- Kraljica Kong279 nam je pregledala putovnice. Brišite jedno tumačenje. - Onda, možda, da nam dokažu da se nismo povezali s pravim ljudima, kaošto ste sinoć predložili - prošapće analitičar dovoljno tiho da ga ne čujekineski kurir.- To je moguće. - Bourne je malo podigao glas tako da ga kurir uzmogne čuti,a pogled je držao na ulazu graničnog prijelaza. Nije bilo nikoga. - Tko nas

prati?- Svinja.- Soo Jiang?- Baš tako, sir. Zbog toga moram ostati dalje od njegova pogleda.- Netko drugi?- Nitko koga ja mogu vidjeti, ali ne znam što će biti na brdskoj cesti. - Ja ću ga uzeti - rekao je čovjek iz Meduze nazvan Delta. - Ne! - suprotstavio se McAllister. - Možda mu je Sheng naredio da mupotvrdi da smo sami, da se ne sastajemo s drugima. Suglasili ste se da je



to moguće. - Jedini način kako bi to mogao postići jest da se sam obrati drugima. Onto ne može učiniti. A vaš stari prijatelj ne bi dopustio radiovezu dok jeu avionu ili u helikopteru. Netko bi mogao slušati. - Pretpostavimo da postoje specifični signali - svjetlo jake baterijskesvjetiljke upereno u nebo, a kazuje pilotu da je sve čisto?

Jason je pogledao u analitičara. - Vi doista promišljate okolnosti. -Postoji izlaz - rekao je Wong iz sjene - a to je privilegij koji bihrezervirao za sebe, bez dodatne naplate.- Koji privilegij?- Ja ću ubiti Svinju. To će biti učinjeno na takav način da ne može bitikompromitirano.- Sto? - Iznenađen, Bourne stade okretati glavu.- Molim vas, gospodine! Gledajte ravno naprijed.- Žao mi je. Ali zašto? - On se kurva bez razlike prijeteći ženama koje mu se sviđaju da će izgubitinamještenja i one i njihovi muževi, čak i braća i rođaci. Tijekom četirigodine nanio je sramotu mnogim obiteljima uključujući i moju na strani moje

blagoslovljene majke.- Zašto ga već ranije nisu ubili? - On putuje s naoružanim čuvarima, čak u Macao. Pa ipak, usprkos tome,nekoliko Ijutitih ljudi mu je pokušalo oduzeti život. Pokušaji surezultirali odmazdama.' Aluzija na proporcije filmskog King (kralj) Konga, (op, prev.)570- Odmazdama? - tiho će McAllister. - Uzeli su ljude, također zbrda-zdola, i optužili ih zbog krađe materijalai opreme iz garnizona. Kazna za takav zločin je smrt u polju.- Isuse - promrmljao je Bourne. - Ja neću postavljati pitanja. Vi imatedovoljno razloga. Ali kako večeras? - Večeras čuvari nisu s njim. Možda ga čekaju na cesti prema brdima, alisada nisu s njim. Vi krenite, a ako on bude pratio vas, ja ću njega. Akovas ne bude slijedio, znat ću da vaše putovanje neće biti prekidano pa ćuvam se kasnije pridružiti. - Pridružiti? - namrgodio se Bourne.- Pošto ubijem Svinju i ostavim njegovo svinjsko tijelo na prikladnom mjestuza njega, sramotnome mjestu. U ženskom klozetu.- A ako nas bude pratio? - upita ga Jason.- Moja će mogućnost doći, čak dok vam služim kao oči. Ja ću vidjeti njegovečuvare, ali oni neće vidjeti. Bez obzira na to što će on učiniti, doći ćetrenutak kad će se odijeliti pa makar metar-dva u tami. To će biti dovoljno,a pretpostavit će se da je nanio sramotu jednom od svojih ljudi. - Mi ćemo krenuti.

- Vi znadete put, gospodine.- Kao da imam cestovnu kartu.- Srest ću se s vama kod podnožja prvog brežuljka iza visoke trave. Da li se sjećate, sir?- Bilo bi to teško zaboraviti. Zamalo sam tamo kupio grob u Kini. - Nakon sedam kilometara krenite u šumu prema poljima. - To i namjeravam, vi ste me učili. Sretan lov, Wong. - Hoću, sir. Imam za to dovoljno razloga. Dvojica Amerikanaca su prolazila preko opustošena starog trga pa sa slabog



svjetla krenula u potpunu tamu. Debela figura u građanskom odijelupromatrala ih je iz sjene betoniranog prolaza. Pogledao je na sat i kimnuonapola nasmiješen od zadovoljstva. Pukovnik Soo Jiang se onda okrenuo ivratio natrag kroz tunel do krutog pograničnog kompleksa sa željeznimvratima, drvenim kabinama i bodljikavom žicom u daljini, sve okupanoneugodnim sivim svjetlom. Pozdravila ga je prefekt provincijske kontrole

Zhuhai Shi-Guangdonga koja je hodala ravno, ratnički, oduševljeno premanjemu.- Mora da su vrlo važni ljudi, pukovniče - rekla je policajka kojoj pogleduopće nije bio neprijateljski, već je graničio sa slijepim obožavanjem. Istrahom.- Oh, jesu, jesu - suglasio se pukovnik.571- Zacijelo moraju biti kad jedan tako ugledan oficir kao što ste vi vodibrigu o njihovim potrebama. Telefonirala sam čovjeku u Guangzhou, kao štoste tražili. On mi je zahvalio, ali nije dobio moje ime... - Ja ću se pobrinuti da ga dobije - umorno će Soo. - Ja ću držati svoje najbolje ljude na ulazima da ih pozdrave kad se budu

večeras vraćali u Macao. Soo pogleda ženu. - To neće biti potrebno. Njih će povesti u Peking na strogopovjerljive sastanke na najvišoj razini. Moje je naređenje da se unište svidokazi da su prešli granicu kod Guangdonga. - Tako povjerljivo?- Sasvim tako. To su tajni državni poslovi i moraju ostati takvi čak zanajpovjerljivije radnike. Vaš ured, molim. - Odmah - rekla je žena širokih ramena okrenuvši se vojničkom točnošću.- Imam čaja i kave, a čak i britanskog whiskyja iz Hong Konga. - Ah, da, britanski whisky. Mogu li vas otpratiti, drugarice? Moj je posaozavršen. Dvije donekle groteskne wagnerijanske figure marširale su gegavim korakomprema prugastim staklenim vratima kancelarije prefekta.- Cigarete! - prošaptao je Bourne stegnuvši McAllisterovo rame. - Gdje?- Naprijed, izvan ceste s lijeve strane. U šumi. - Nisam ih vidio.- Niste ih tražili. Skrivaju ih dlanom, ali su tamo. Kora stabala primidodir svjetla, a onda je opet tamna. Nema ritma, nepravilno. Ljudi puše.Ponekad mislim da Daleki istok više voli cigarete nego seks. - Sto ćemo mi? - Isto što i dosad, samo glasnije.- Što? - Samo hodajte i govorite što vam padne na pamet. Oni neće razumjeti.Uvjeren sam da znate »Hiawathu« ili »Horatio na mostu« ili iz burnih

studentskih dana možda Auru Lee280 Nemojte pjevati, samo kazujte riječi;to će vam držati misli na drugoj strani.- Ali zašto? - Zato jer je ovo ono što ste predvidjeli. Sheng želi biti siguran da sene povezujemo ni s kim tko bi mu mogao biti prijetnjom. Uvjerimo ga u to,okay?- Zaboga! Recimo da netko od njih govori engleski?280 "Haivvatha" je poema H.W. Longfellowa objavljena 1855. o životu i smrtiIndijanaca Haiwathe."Ho-racije na moslu" je priča o legendarnom rimskom





- Kamo ćete vi? - upita ga podtajnik dok mu je kovčežić bio nespretnonaslonjen na lijevu ruku. Jason ga je otvorio i izvukao nož s dugim sječivompa je opet zatvorio crni kovčežić. - Ne možete me ostaviti samog!- Bit će sve u redu, nitko vas ne želi zaustaviti - nas. Kad bi to htjeli,već bi to učinili. - Mislite da je mogla biti zasjeda!

- Ja sam se oslanjao na vaš analitički mozak da je neće biti. Uzmite kovčežić. - Ali što ćete vi... - Ja moram vidjeti što je ovdje. Nastavite hodati. Čovjek iz Meduze je skrenuo nalijevo i ušao u šumu kod zavoja na cesti. Trčećibrzo, tiho, instinktivno izbjegavajući guštaru već na prvi dodir otpora,išao je nadesno u širokom polukrugu. Poslije nekoliko minuta ugledao je žarcigarete i, krećući se poput šumske mačke, približavao se sve bliže dok senije našao na svega tri-četiri metra od grupe ljudi. Isprekidana mjesečina,koja se filtrirala kroz velika stabla, osiguravala mu je dovoljno svjetlada izbroji prisutne. Bilo ih je šest, a svaki je bio naoružan lakomstrojnicom prebačenom preko ramena... A bilo je još nešto, nešto vidljivonepodudarno. Svaki je imao po mjeri šivanu uniformu s četiri dugmeta, što

je moglo značiti da su oficiri višeg ranga. A na temelju dijelova razgovorakoje je čuo, bilo je jasno da govore mandarinski, ne kantonski koji jeuobi-čajni dijalekt za vojnike, čak oficire guangdonškog garnizona. Tiljudi nisu bili iz Guangdonga, a možda nisu bili ni oficiri, već članoviurotničke bande. Sheng je avionom prebacio svoju elitnu stražu. Iznenada je jedan od vojnika otvorio upaljač i pogledao na sat. Bourne jepažljivo gledao u lice iznad plamena. Znao ga je, a gledanjem je samopotvrdio svoj sud. To je bilo lice čovjeka koji je pokušao zavarati Echapozirajući kao uhićenik na kamionu tijekom one strašne noći. Bio je to oficirprema kojemu je Sheng iskazivao stupanj uvažavanja. Ubojica koji misli,blaga glasa.574- Xian zai - rekao je čovjek izjavivši da je došlo vrijeme. Uzeo je ručniradio i govorio. - Da li shi, da li shi! - zaštektao je obrativši se drugojstrani šifrom Mramor. - Sami su, nema nikog drugog. Mi ćemo postupiti po uputama. Pripremite seza signal.Šestorica su ustala kao jedan, namjestili oružje i ugasili cigarete gazećiih cipelama. Brzo su se uputili prema seoskom putu.Bourne je gmizao na rukama i nogama, ustao i potrčao kroz šumu. Stigao jedo McAllistera prije nego mu se približio Shengov vod i kroz isprekidanumjesečinu opazio da je analitičar sam. Da su se stražari uzbunili, moglisu poslati drugačiji »signal«: sastanak jalov. Stigao je do zavoja na putui potrčao još brže preskačući preko otpalih grana koje drugi ljudi ne biugledali, provlačeći se kroz povijuše i spojeno lišće koje drugi ne bi

očekivali. Za manje od dvije minute tiho je doskočio iz šume i pojavio sepored McAllistera.- Dobri Bože! - zinuo je državni podtajnik. - Budite tihi!- Vi ste manijak!- Pričajte mi o tome. - To bi potrajalo satima. - Drhtećih ruku, McAllister je predao Jasonu njegovkovčežić. - Barem nije eksplodirao.- Trebalo je da vam kažem da ga ne bacite ili ne drmate suviše.



- Zaboga!... Nije li vrijeme da odemo s ceste? Wong je rekao...- Zaboravite to. Mi hodamo da nas svi vide dok ne stignemo do polja nadrugom brežuljku, a tada ćete vi biti vidljiviji od mene. Požurite. Dat ćeneki signal, što znači da ste opet bili u pravu. Pilota će obavijestiti daje sve u redu - ne radiokomunikacijom, samo svjetlom.- Moramo se negdje sastati s Wongom. U podnožju prvog brežuljka,

mislim da je tako rekao.- Dat ćemo mu nekoliko minuta, ali mislim da možemo zaboraviti na njega.On će vidjeti što sam ja vidio, a kad bih bio na njegovu mjestu, krenuo bihnatrag u Macao, do dvadeset tisuća, američkih, pa rekao da sam izgubio put.- Što ste vi vidjeli?- Šestoricu naoružanih ljudi s dovoljno vatrene moći da opustoše sve lišćena stablima jednog od ovih brežuljaka. - O, mi se nikad nećemo izvući odavde! - Nemojte se još lišavati nade. To je jedna od stvari o kojima sam jarazmišljao. - Bourne se okrenuo McAllisteru dok su ubrzavali korak.575

- S druge strane - dodao je smrtno ozbiljnim glasom - opasnost je uvijektu - jer idemo putem koji ste vi ocrtali.- Da, znam. Mene neće obuzeti strah. Mene neće obuzeti strah. -Suma jeodjednom došla kraju; zemljani put je sada vijugao poljem visoke trave. -Sto mislite, zašto su ti ljudi ovdje? - upita ga analitičar. - Rezerve u slučaju stupice, što bi pomislila i svaka najniža životna vrstau ovom poslu. Rekao sam vam to, ali mi niste htjeli vjerovati. Ali ako jenešto što vi kažete točno, a ja mislim da je, oni će se držati izvan vidika- da se vi ne biste uspaničili i pobjegli. Ako je tako, to će biti naš izlaz. - Kako?- Skrenite desno, kroz polja - odgovorio je Jason ne odgovorivši napitanje. - Dat ću Wongu pet minuta, ukoliko ne opazimo signal ili čujemoavion, ali ništa više. A toliko dugo samo zato što mi je uistinu potrebanpar očiju koje sam platio. - Može li zaobići te ljude a da ga ne opaze? - Može ako nije na putu za Macao. Stigli su do kraja polja visoke trave i podnožja prvog brežuljka gdje suse stabla dizala na uspinjućem tlu. Bourne je pogledao na sat, a onda naMcAllistera. - Uspnimo se tamo, izvan vidika - rekao je pokazujući kretnjomna stabla iznad njih. - Ja ću ostati ovdje; vi idite dalje, ali nemojte izićina ono polje, nemojte se izlagati, ostanite na rubu. Ako vidite svjetlo iličujete avion, zazviždite. Vi možete zviždati, zar ne? - Zapravo, ne baš najbolje. Kad su djeca bila mlađa i imali psa, zlaća-noglovačkog psa... - Dođavola! Bacajte kamenje kroz stabla, ja ću ih čuti.

- Da, razumijem. Pokret.Delta - jer sada je bio Delta - započe svoje bdijenje. Mjesečinu su stalnoprekidali plutajući niski oblaci, a on je naprezao oči pretražujući poljavisoke trave, tražeći neki prekid u jednoličnosti pejzaža, svijene trskekoje se kreću prema podnožju brežuljka, prema njemu. Prošle su tri minutei on je gotovo zaključio da gubi vrijeme, kad je iz visoke trave s njegovedesne strane izronio čovjek i uronio u grmlje. Bourne je spustio kovčežići izvukao dugačak nož iza remena. - Kam Pek! - prošaptao je čovjek.



- Wong?- Da, gospodine - rekao je kurir obilazeći debla stabala i približavajućise Jasonu. - Dočekan sam s nožem? - Tamo ima nekoliko ljudi i, iskreno, mislio sam da se nećete pojaviti. Rekaosam vam da odete ako vam se učini da se izlažete velikoj opasnosti. 576

Nisam mislio da bi se to dogodilo tako rano, ali bih ipak prihvatio takvoponašanje. Oružje koje nose doista je impresivno. - Mogao sam iskoristiti situaciju, ali, osim novca, vi ste mi omogućilinešto što izaziva moje veliko zadovoljstvo. I za mnoge druge. Zahvalnostće osjetiti više ljudi nego možete zamisliti. - Soo Svinja?- Da, sir.- Stanite, trenutak - rekao je Bourne, uznemiren. - Zašto ste tako sigurnida će pomisliti da je to učinio jedan od onih ljudi? - Kojih ljudi?- Ona patrola strojnica, tamo! Oni nisu iz Guangdonga, nisu iz garnizona.Oni su iz Pekinga!

- Čin se dogodio u Zhuhai Shiju. Kod granice. - Prokletstvo! Ti si sve digao u zrak! Oni su ga čekali!- Ako jesu, sir, on nikad ne bi stigao.- Što? - On se napio s onom ženskom, prefektom. Pošao se olakšati, a tamo sam sesučelio s njim. On je sada iza sljedećih vrata, leži u prljavoj ženskojkomodi, prerezana vrata, bez genitalija.- Tako ti svega... Znači da nas nije pratio? - Niti je pokazivao ikakvu spremnost za to.- Vidim - ne, ne vidim. Njegovu nazočnost nisu predvidjeli za večeras. Toje strogo operacija onih iz Pekinga. Pa ipak je on bio prvi kontakt...- Ja ne bih znao ništa o tome - upadne Wong braneći se. - O, žao mi je. Ne, niste mogli znati. - Ovdje su oči koje ste unajmili, sir. Gdje želite da gledam i što želiteda radim?- Je li vam bilo teško proći pored te patrole na cesti? - Ni najmanje. Ja sam njih vidio, oni mene nisu. Oni sada sjede u šumi,na rubu polja. Ako vam to može pomoći, čovjek s radijem rekao je sugovornikuda ode čim bude dat »signal«. Ja ne znam što to znači, ali pretpostavljamda se to tiče helikoptera. - Vi pretpostavljate?- Francuz i ja smo jedne noći slijedili ovdje engleskog majora... Tako sami znao kamo ću vas povesti kad je to bilo. Helikopter se spustio i izašlisu ljudi koji su se pozdravili s Englezom.- Tako mi je i on rekao.

- Vama rekao, sir?,527.- Nije važno. Ostaj ovdje. Ako se ta patrola preko polja stanepribližavati, ja želim znati o tome. Ja ću biti tamo na polju prije drugogbrežuljka, zdesna. Isto polje gdje ste vi i Echo ugledali helikopter. - Echo?- Francuz. - Delta je zašutio brzo razmišljajući. - Ne možete upalitišibicu, ne smijete privući pažnju na sebe... - Odjednom se začu mukli tupizvuk predmeta koji udaraju o druge predmete. Stabla! Kamenje! McAllister



mu signalizira!- Zgrabite kamenje, komadiće drva, kamenčiće i bacajte ih u šumu na desnojstrani. Ja ću ih čuti. - Odmah ću napuniti džepove. - Nemam prava da vas ovo pitam - rekao je Delta uzevši kovčežić - ali imateli oružje?

- Tri-pedeset-kalibarski magnum282 s remenom municije, ljubaznost mogrođaka s majčine strane, neka mirno počiva sa svetim Isusom. - Očekujem da vas neću vidjeti, a ako vas ne vidim, zbogom, Wong. Drugidio mene možda vas ne bi odobrio, ali vi ste ljudina. I vjerujte mi, vi steme doista potukli onaj put.- Ne, sir, bili ste bolji od mene. Ali bih rado opet pokušao. - Zaboravite to! - uzviknuo je čovjek iz Meduze potrčavši uzbrdo. Poput divovske, monstruozne ptice čiji je donji dio tijela pulsiraloza-sljepljujućom svjetlošću, helikopter se spustio na polje. Kao što je bilodogovoreno, McAllister je stajao tako da ga se cijelog vidi i, kao što semoglo očekivati, helikopterov reflektor se zaustavio na njemu. Isto tako,kao što je bilo dogovoreno, Jason Bourne je bio četrdesetak metara dalje,

u sjeni stabala - vidljiv, ali ne jasno. Rotori su se postupno, strugajućizaustavljali. Tišina je bila naglašena. Otvorila su se vrata, spušteneljestve i vitki, sjedokosi Sheng Chou Yang je sišao noseći kovčežić. - Tako je lijepo što vas vidim nakon svih tih godina, Edwarde - javio setaipanov prvi sin. - Hoćete li pregledati letjelicu? Kao što stezahtijevali, nema nikoga osim mene i mog najpovjerljivijeg pilota.- Ne, Sheng, to možete učiniti za mene! - viknuo je McAllister, udaljenstotinjak metara. Iz džepa je izvukao kanistar i bacio ga prema helikopteru.- Kažite pilotu da iziđe na nekoliko minuta i pošprica kabinu. Ako je netkounutra, on - ili oni - brzo će izaći. - To nije nalik na vas, Edwarde. Ljudi poput nas znaju kad moraju vjerovatijedan drugome. Mi nismo budale.282 Pištolj kalibra 9 mm superbrzih zrna koja probijaju cilj i odu dalje.(op. prev.)J>78- Učinite to, Sheng! - Dakako da hoću. - Čuvši naredbu, pilot je izašao iz helikoptera. ShengChou Yang je uzeo kanistar i raspršio imobilizirajuću maglicu u helikopteru.Prošlo je nekoliko minuta; nitko nije izašao. - Jeste li zadovoljni ili bitrebalo i da cijelu prokletu stvar dignem u zrak, što ne bi koristilonijednom od nas? Haj'te moj prijatelju, mi smo iznad takvih igara. Uvijeksmo bili.- Ali ste vi postali ono što jeste. Ja sam ostao što sam bio. - Mi to možemo ispraviti, Edwarde! Ja vas mogu izdići na istaknuti položaj.Bit ćete zvijezda na nebeskom svodu vanjske službe.

- Istina je, znači, zar ne? Sve je u dosjeu. Vratili ste se. Kuomintang sevratio u Kinu...- Porazgovarajmo mirno, Edwarde. - Sheng je bacio pogled na čovjeka usjeni za kojega je pretpostavljao da je ubojica pa kretnjom pokazao na desnustranu. - Ovo je privatni razgovor.Bourne je brzo krenuo; potrčao je do letjelice dok su dvojica pregovaračastajala leđa okrenutih prema njemu. Kad se pilot uspeo u helikopter i došaodo svog sjedišta, čovjek iz Meduze je bio iza njega. - An jing! - prošaptao je Jason naredivši čovjeku da šuti, dok je njegov



strojni pištolj KG-9 pojačao zapovijed. Prije nego je zabezeknuti pilotmogao reagirati, Bourne mu je nabacio preko glave traku teške tkaninezauzdavši je preko zapanjenih, otvorenih usta pa ju je usko nategnuo. Onda,izvukavši dugo najlonsko uže iz džepa, Jason je svezao čovjeka za stolicui pričvrstio mu ruke. Neće biti naglog polaska. Vrativši oružje ispod jakne, Bourne se izvukao iz helikoptera. Veliki stroj

ga je sprečavao da vidi McAllistera i Sheng Chou Yanga, što znači da je injima blokirala vidik prema njemu. Brzo se vratio u svoj prijašnji položaj,stalno okrećući glavu, spreman promijeniti smjer ako se dvojica pregovaračapojave s bilo koje strane letjelice; helikopter mu je bio vidni štit. Smiriose; bio je dovoljno blizu; bilo je vrijeme da se ponaša neusi-ljeno. Izvadioje cigaretu i zapalio šibicu. Zatim je hodao besciljno, nalijevo, odakleje jedva mogao vidjeti dvije figure s druge strane helikoptera. Pitao seo čemu razgovaraju dvojica neprijatelja. Pitao se na što čeka McAllister. Učini to, analitičaru. Sada to učini! To je tvoja maksimalna mogućnost.Svaki trenutak odgađanja ovo produljuje, a vrijeme izaziva komplikacije!Bourne se smrznuo. Čuo je zvuk kamena koji je udario u stablo blizu mjestagdje je šetao rubom polja. Zatim drugi mnogo bliži i još jedan koji je brzo

uslijedio. Bilo je to Wongovo upozorenje! Shengova patrola prelazi polje,nešto niže od njih! 579Analitičare, ti ćeš nas ubiti! Ako potrčim do vas i ispalim, zvuk će dovestišestoricu u trku i s vise vatrene moći nego je možemo primiti! Za Kristovoime, učini to! Čovjek iz Meduze je zurio u Shenga i McAllistera osjećajući kako mu rastesamomržnja, već blizu eksploziji. Nije trebao dopustiti da događaji krenuovako. Smrt iz ruku amatera, ogorčenog birokrata koji želi svoj trenutakna suncu.- Kam Pek! - Bio je to Wong! Prošao je kroz šumu na drugom uzvi-šenju i bioiza njega, skriven u drveću. - Da? Čuo sam kamenje. - Neće vam se dopasti ono što ćete čuti, gospodine. - Što je to? - Patrola se uspuzala uzbrdo.- To je zaštitnička akcija - odgovorio mu Jason čiji je pogled bio prikovanna dvije figure na polju. - Možda će ipak biti sve u redu. Oni ne mogu bogznakako vidjeti.-Ja nisam siguran da je to važno, sir. Oni se pripremaju. Čuo sam ih -oružjesu pripremili za pucanje.Bourne je progutao na suho; osjećaj nemoći ga je cijelog obuzeo. Zbog razlogakoje nije mogao otkriti, to je obratna stupica. - Bit će bolje da odeš odavde,Wong.- Mogu li upitati? Jesu li to ljudi koji su ubili Francuza? -Da.

- I za koje je Svinja, Soo Jiang, tako bestidno radio četiri prošle godine? -Da.- Vjerujem da ću ostati, sir. Ne rekavši ni riječi, čovjek iz Meduze se vratio svom kovčežiću. Uzeo gaje i bacio u šumu. - Otvori ga - rekao je. - Ako se izvučemo odavde, možešsvoje dane provesti u kockarnici ne uzimajući poruke. - Ja se ne kockam.- Sada se kockaš, Wong. - Jeste li vi uistinu mislili da ćemo mi, veliki gospodari rata, najstarijeg



i najkulturnijeg carstva koje je svijet ikad poznavao, sve to ostavitineopranim seljacima i njihovim zlorođenim izdancima, školovanima udiskreditiranim teorijama egalitarizma? - Sheng je stajao ispredMcAllistera; svoj je kovčežić objema rukama držao na prsima. - Oni trebajubiti naši robovi, a ne naši vladari. 580

- Zbog takva načina mišljenja ste izgubili svoju zemlju - vi, lideri, nenarod. S njima se nitko nije posavjetovao. Da ste se tome priklonili, moždabi bilo dogovaranja, kompromisa, a vi biste i nadalje imali svoje.- Čovjek ne postiže kompromise s marksističkim životinjama - ili s laš-cima.Kao što ja neću kompromise s vama, Edwarde. - Što je to? Lijevom rukom Sheng je otvorio kovčežić i izvukao dosje ukraden na VictoriaPeaku. - Da li ga prepoznajete? - upitao je mirno.- Ja to ne vjerujem!- Vjerujte mi, stari protivnice. Malo domišljatosti može sve osigurati. - To je nemoguće! - Ovdje je. U mojoj ruci. A na prvoj stranici jasno stoji da postoji samo

jedan primjerak koji se šalje uz vojničku pratnju pod oznakom»ultramak-simalna sigurnost« kamo god se upućuje. Sasvim točno, po momesudu, jer je vaša ocjena bila točna kad smo razgovarali preko telefona.Sadržaj bi zapalio Daleki istok - rat učinio neizbježnim. Desničari izPekinga bi umarširali u Hong Kong - tamošnje desničare vi biste nazvaliljevicom na vašoj strani svijeta. Glupo, zar ne? - Ja sam načinio kopiju i poslao je u Washington - podtajnik mu se upleou riječ govoreći brzo, mirno, sigurno. - Ja u to ne vjerujem - odgovorio mu Sheng. - Sve diplomatske transmisije,telefonom, računalom ili u vreći283, mora odobriti najviši dužnosnik.Ozloglašeni ambasador Havilland to ne bi dopustio, a konzulat to ne bi taknuobez njegova ovlaštenja. - Poslao sam kopiju kineskom konzulatu! - vikao je McAllister. - S tobomje svršeno, Sheng! - Doista? Što vi mislite, tko prima sve komunikacije iz svih vanjskihizvora u našem konzulatu u Hong Kongu? Nemojte se mučiti odgovorom, ja ćuto učiniti za vas. Jedan od naših ljudi. - Sheng je nakratko zašutio, a unjegovim mesijanskim očima odjednom buknu vatra. - Mi smo svuda, Edwarde!Mi nećemo biti bez prava! Mi ćemo dobiti natrag našu zemlju, naše carstvo! - Vi ste umobolan. To ne može biti. Započet ćete rat! - Onda će to biti pravedan rat! Vlade svijeta će morati izabrati.Individualna vlast ili državna vlast. Sloboda ili tiranija!- Premalo vaših daje slobodu, a previše su tirani. - Mi ćemo prevladati - ovako ili onako.- Moj Bože, to je ono što vi hoćetel Vi želite gurnuti svijet do ruba,

prisiliti ga da bira između uništenja i preživljavanja! Vi mislite da ćete Vreća za diplomatsku poštu; (op. prev.) 581tako postići ono što želite, da će pobijediti izbor preživljavanja! Taekonomska komisija, cijela vaša hongkonška strategija, to je samo početak!Vi želite raširiti svoj otrov na cijeli Daleki istok! Vi ste fanatik, viste slijepac! Zar ne možete vidjeti tragične posljedice... - Nama su ukrali našu državu i mi je hoćemo natrag! Nas se ne možezaustaviti! Mi marširamo!



- Vas se može zaustaviti - rekao je mirno McAllister posegnuvši rukom premadžepu jakne. - Ja ću vas zaustaviti. Odjednom je Sheng odbacio kovčežić otkrivši oružje. Ispalio je kad jeMcAllister instinktivno odskočio od straha uhvativši se za rame. - Bacite se! - zagrmio je Bourne trčeći ispred letjelice okupan njezinimsvjetlima; istodobno je pustio rafal iz svog strojnog pištolja. - Okrečite

se, okrečite se. Ako se možete micati, otkotrljajte se! - Vi! - Sheng je kriknuo brzo ispalivši dvaput u srušenog podtajnika. Zatimje podigao oružje i povlačio obarač ciljajući u čovjeka iz Meduze koji jeu cik-caku trčao prema njemu. - Za Echa! - viknuo je Bourne svim plućima. - Za ljude koje ste sasjekli!Za učitelja na konopcu kojeg ste zaklali! Za ženu koju niste mogli zaustaviti- oh, Kriste! Za onu dvojicu braće, ali uglavnom za Echa, ti kopile! - kratkirafal je ispraskao iz strojnog pištolja - zatim ništa više i nikakav pritisakna obarač nije ga mogao aktivirati! Zaglavio se! Sheng je to znao; pozornoje naciljao u Jasona koji je odbacio pištolj trčeći prema ubojici. Shengje opalio; Delta se instinktivno zavrtio nadesno okrenuvši se u zraku dokje izvukao nož. Zario je nogu u zemlju, promijenio smjer i strelovito se

bacio prema Shengu. Nož je našao cilj i čovjek iz Meduze je rasporiofanatikova prsa. Istinski ubojica stotina i mogući ubojica milijuna bio jemrtav.Sluh je privremeno zatomio; ali ne sada. Patrola je istrčala iz šume, arafali iz strojnih pušaka ispunjavali su noć i polje. Drugi rafali začušese iza helikoptera - Wong je otvorio kovčežić i našao što je tražio. Dvojicavojnika iz patrole su pala; preostala četvorica su se bacila na zemlju; jedanje otpuzao natrag u šumu - vikao je. Radio! Želi uspostaviti vezu s drugimljudima, s rezervama! Koliko su daleko? Koliko su blizu?Prioriteti! Bourne je potrčao iza letjelice do Wonga koji je klečao poredstabala na rubu šume. - Tamo je još jedan od ovih! - prošaptao je. - Dajtega meni!- Čuvajte municiju - rekao je Wong. - Nema je mnogo.- Ja to znam. Ostanite ovdje i zadržite ih dolje kako najbolje umijete, alidržite vatru nisko prema tlu.- Kamo ćete vi, sir? 582- Zaokružit ću natrag kroz šumu. - To bi mi Francuz naredio da učinim. - Bio je u pravu. Uvijek je bio u pravu. - Jason je uletio dublje u šumus krvavim nožem za pašom; pluća su mu nabrekla kao da će pući, noge su ga boljele. Pozorno je gledao u tamu šume. Kroz gustiš je prolazio oprezno išto je brže mogao, jedva izazivajući šum. Dva kvrcanja! Deblje grančice na tlu su se slomile jer je netko stao na njih!Ugledao je zamračenu siluetu koja mu se približava pa se sakrio iza debla.

Znao je tko je to - oficir s radijem, promišljeni ubojica tiha glasa izskloništa za ptice, iskusan vojnik: pazi na krila i preteci. Ali mu jenedostajala obuka gerilaca, a to će ga stajati života. U šumi se ne stajena deblje predmete.Oficir je prošao, sagnut. Jason je skočio i lijevom rukom obgrlio čovjekovvrat, dok je pištoljem u ruci udario u vojnikovu glavu; nož je opet obaviosvoj posao. Bourne je kleknuo iznad lesa, stavio svoje oružje za pas, a ondauzeo vojnikovu snažnu strojnicu. Našao je još dva magazina s municijom; sadaje bliže ravnoteži u oružju. Čak je moguće da izvuku živu glavu. Da li je



McAllister živ? Ili je trenutak na suncu osujećenog birokrata završiovječnom tamom Prioriteti! Zaokružio je zavojitu granicu polja do točke gdje je ušao. Wongovasporadična vatra održavala je trojicu ljudi preostale Shengove elitnepatrole na njihovu mjestu; bojali su se pomaknuti. Odjednom ga je neštonatjeralo da se okrene - šum u daljini, svijetla točka u oku. Oboje! Bio

je to zvuk automobilskog motora koji se približavao velikom brzinom; točkase pretvorila u pokretni reflektor koji je obasjavao tamno nebo. Iznadstabala što su se uspinjala mogao je naslutiti vozilo - kamion - sreflektorom montiranim na kabini; vozilom je upravljala spretna ruka.Kamion je pojurio cestom, sada skriven visokom travom; bio je vidljiv samosjaj reflektora koji se kretao sve brže prema podnožju brežuljka, nitidvjesto metara niže od Bournea. Prioriteti. Pokret! - Zadrži vatru! - riknuo je Bourne i strelovito promijenio položaj. Trojicavojnika okrenula su se na tlu dok su njihove strojnice rigale vatru. Mecisu zasuli prostor iz kojeg se čuo glas. Čovjek iz Meduze je zakoračio. Sve je završilo za nekoliko sekundi dok jesnažno oružje rovalo po zemlji i po ubojicama koje su htjele njega ubiti.

- Wong! - viknuo je utrčavši na polje. - Pođi! Sa mnom! - Za nekoliko jesekundi stigao do tijela McAllistera i Shenga - jedan je još bio živ, drugileš. Jason se sagnuo iznad analitičara koji je pokretao obje ruke pa najzadispružio desnu očajnički nastojeći da nešto pronađe. - Mac, da li me čujete? 583- Dosje! - prošaptao je državni podtajnik. - Uzmite dosje!- Što? - Bourne je pogledao na tijelo Sheng Chou Yanga i na slabom svjetlumjesečine ugledao posljednju stvar na svijetu za koju bi pomislio da ćeugledati. Bio je to Shengov dosje s crnim rubom, jedan od najtajnijih,najeksplozivnijih dokumenata na zemlji. - Tako ti svega! - tiho će Jasonposegnuvši za dokumentom. - Slušajte me, analitičaru. - Bourne je podigaoglas kad im se Wong pridružio. - Moramo vas maknuti, a to može boljeti, alinemamo drugog izbora! - Bacio je pogled na Wonga i nastavio. - Tamo je drugapatrola koja nam se približava. Rezerva u slučaju hitnoće, a po mom proračunuoni će biti ovdje za manje od dvije minute. Stisnite zube, gospodinepodtajniče. Krećemo! Jason i Wong su nosili McAllistera prema helikopteru. Odjednom je Bourneuzviknuo: - Kriste, pričekajte tren! Ne, nastavite - vi ga nosite! - viknuoje kuriru. - Ja se moram vratiti!- Zašto? — prošaptao je podtajnik u agoniji. - Što to radite, sir? - sad je viknuo Wong.- Hrana za revizionisticku misao - viknuo je Jason zagonetno trčeći do tijelaShenga Chou Yanga. Kad je stigao, sagnuo se i gurnuo ravni predmet ispodvojničke bluze mrtva čovjeka. Ustao je i potrčao do letjelice dok je Wongpažljivo, blago stavljao McAllistera preko dvaju stražnjih sjedišta. Bourne

je skočio naprijed, izvadio nož i prerezao najlonsko uže kojim je bio vezanpilot, a zatim mu je oslobodio usta. Pilota je uhvatio grč kašlja i hvatanjazraka; prije nego se napad smirio, Jason mu je izdao svoja naređenja. - Kat feiji ba! — viknuo je.- Možete govoriti engleski - dahtao je pilot. - Ja ga govorim tečno. To jebio zahtjev.- U zrak, ti kurvin sine! Odmah!Pilot je pritisnuo prekidače i uključio rotore dok je roj vojnika, jasnovidljivih na svjetlu helikoptera, nagrnuo na polje. Nova je patrola odmah



ugledala petoricu mrtvih iz Shengove straže. Patrola je otvorila vatru naletjelicu koja se polako uspinjala.- Sto brže odavde! - grmio je Jason.- Zaštitni oklopi su Shengovi oklopi - mirni će pilot. - Čak će i stakloizdržati jaku vatru. Kamo idemo? - Hong Kong! - uzviknuo je Bourne. Iznenađeno je gledao u pilota koji je

sada brzo i snažno dizao letjelicu te se okrenuo prema Jasonu smiješeći se. - Dakako, velikodušni Amerikanci ili dobrostivi Britanci će mi datiutočište, gospodine? To mi je san iz duhova! 584- Neka sam proklet - rekao je čovjek iz Meduze kad su dosegli prvi slojniskih oblaka.- Ovo je najdjelotvornija ideja, sir - rekao je Wong iz sjene stražnjegdijela helikoptera. - Kako vam je to palo na pamet?- Već je jednom bilo uspješno - reče Jason pripalivši cigaretu. - Povijest- čak i nedavna - obično se ponavlja. - Gospodine Webb? - prošaptao je McAllister.- Što je, analitičaru? Kako se osjećate?

- To nije važno. Zašto ste se vratili - vratili Shengu?- Da mu dam oproštajni poklon. Bankovnu knjižicu. Povjerljivi broj nakajmanskim otocima.- Što? - Nikome od nje nikakve koristi. Imena i brojevi računa su izrezani. Aliće biti zanimljivo vidjeti kako će prave vlasti Kine reagirati na njezinopostojanje. Slažete li se? 585

38Edward Newington McAllister, na štakama, dohramao je u nekad impresivnuradnu sobu stare kuće na Victoria Peaku čiji je veliki vrt okrenut prozorusada bio prekriven teškom plastikom; krvoproliće se osjećalo u zraku.Ambasador Ravmond Havilland gledao je u državnog podtajnika kad je ovajbacio Shengov dosje na stol.- Mislim da je ovo nešto što ste izgubili - rekao je analitičar iskosivšištake da bi s mukom sjeo. - Doktori mi kažu da vam rane nisu kritične - rekao je diplomat. - Dragomi je.- Vama je drago? Tko ste vi, do vraga, da vam je tako kraljevski drago?- Na neki način - zvuči arogantno, ako hoćete - ali ja to mislim. Ono štoste učinili sasvim je izuzetno, potpuno izvan moje mašte. - U to sam siguran. - Podtajnik je promijenio položaj da bi olakšao položajranjenog na naslonjaču stolice. - Zapravo, ja to nisam učinio. On je toučinio.

- Vi ste to omogućili, Edwarde.- Bio sam izvan svog elementa - mog teritorija, da tako kažem. Ti ljudi radeono o čemu mi ostali možemo samo sanjati, fantazirati ili što možemo gledatina platnu ne vjerujući nijedan trenutak u to što vidimo jer je takonepojmljivo nevjerojatno.- Ne bismo imali takvih snova, niti bismo fantazirali, niti bi nashipo-notizirala ta domišljatost da osnove svega toga nisu u ljudskomiskustvu. Oni čine najbolje ono što rade najbolje, kao što i mi radimonajbolje ono što radimo. Svakom njegov teritorij, gospodine podtajniče.



McAllister je zurio u Havillanda, a pogled mu nije pokazivao sklonostkompromisu. - Kako se to dogodilo? Kako su se domogli dosjea?- Druga vrst teritorija. Profesionalac. Ubijena su tri mladića, priličnostrašno. Probili su se u neprobojni trezor.586- Nema opravdanja!

- Suglasan - rekao je Havilland; nagnuo se i odjednom povisio glas. - Kaošto su i vaše akcije bez opravdanja, neoprostive! Sto u ime Boga misliteda ste vi kad ste učinili ono što ste učinili? Koje pravo ste imali da stvariuzmete u svoje ruke - neiskusne ruke? Prekršili ste svaku zakletvu koju stepoložili u službi svoje vlade! Otpust je neprimjeren! Trideset godinazatvora bila bi prikladnija kazna za vaše zločine! Imate li ikakvu predodžbuo onome što se moglo dogoditi? Rat koji bi gurnuo Daleki istok - i svijet- u pakao!- Učinio sam što sam učinio jer sam to mogao. To je lekcija koju sam naučiood Jasona Bournea, našeg Jasona Bournea. Bez obzira na sve, primite mojuostavku, gospodine ambasadore. Stupa na snagu odmah - ukoliko me nenamjeravate optužiti.

- I pustiti vas odriješena? - Havilland se sručio na naslonjač. - Ne buditesmiješni. Razgovarao sam s Predsjednikom i on je suglasan. Vi postajetepredsjednik Vijeća nacionalne sigurnosti. - Predsjednik? Ja nisam za to!- S vašom osobnom limuzinom i svim drugim sranjima. - Ja neću znati što kazati! - Vi znadete misliti, a ja ću biti uz vas. - Ne znam što reći. - Opustite se. Samo procjenjujte. I kažite nama koji govorimo što dakažemo. Tu je prava moć, znate. Ne u onima koji govore, već u onima koji misle.- Sve je to tako neočekivano, tako... - ... tako zasluženo, gospodine podtajniče - prekinu ga diplomat. - Mozakje divna stvar. Nemojmo ga nikad podcjenjivati. Usput, doktor mi kaže daće se Lin Wenzu provući. Ne služi se više lijevom rukom, ali će živjeti.Uvjeren sam da ćete imati preporuku koju ćete proslijediti MI-6 u Londonu.Oni će je uvažiti. - Gospodin i gospođa Webb? Gdje su oni? - Na Havajima, već ovog trenutka. S doktorom Panovom i gospodinomConklinom, dakako. Bojim se da oni ne misle predobro o meni.- Gospodine ambasadore, za to niste dali dovoljno razloga.- Možda i nisam, ali to i nije moj posao. - Mislim da vas razumijem. Sada.- Nadam se da će vaš Bog biti milostiv prema ljudima kao što ste vi i ja,Edward. Meni nije stalo da se susretnem s njim ako njemu nije stalo.

- Uvijek ima prostora za oproštaj. 587- Doista? Onda mi ne bi bilo stalo da ga upoznam. Ispalo bi da je on varalica.- Zašto? - Zato što je pustio i bacio na svijet rasu krvoždernih vukova koji ne mislei kojima nije ni najmanje stalo da pleme preživi, već samo oni. Teško daje to savršen Bog, zar ne? - On jest savršen. Mi smo nesavršeni. - Onda je to za nj samo igra. On postavlja svoja ostvarenja na mjesto, a



onda iz čiste zabave gleda kako se ona dižu u zrak. On nas promatra dok sedižemo u zrak. - To su naši eksplozivi, gospodine ambasadore. Mi imamo slobodnu volju. - Prema Bibliji, međutim, sve je Božja volja, nije li tako? Neka se vršinjegova volja.- To je sivo područje.

- Savršeno! Jednog biste dana doista mogli postati državni tajnik. - Ne mislim tako.- Niti ja - suglasio se Havilland. - Ali u međuvremenu, mi radimo svoj posao- držimo dijelove u cjelini, zaustavljamo svijet da se sam ne uništi. Hvaladusima, kao što kažu ovdje na Istoku, što postoje ljudi kao što ste vi, ja,Jason Bourne / David Webb. Mi stalno odgađamo trenutak Armageddona za dankasnije. Sto se događa kad nas nema ovdje? Njezina duga kestenjasta kosa pala mu je preko lica, tijelo joj je bilopritisnuto o njegovo, njezine usne pored njegovih. David je otvorio oči inasmiješio se. Kao da nije bilo košmara koji je oštro prekinuo njihoveživote, kao da nije bilo nasilja koje im je bilo nametnuto i dovelo ih doruba ponora u kojem su bili užas i smrt. Bili su zajedno, a sjajna ugoda

te zbilje ispunjavala ga je dubokom zahvalnošću. Bilo je, a to je dovoljno- više nego je ikad smatrao mogućim. Stao je rekonstruirati događaje posljednja dvadeset četiri sata i osmijehmu se proširio, kratki smijeh mu je pobjegao iz grla. Okolnosti nisu nikadkao što bi trebale da budu, nikad kao što ih čovjek očekuje. On i Mo Panovsu se vraški napili za vrijeme leta iz Hong Konga do Havaja dok je AlexConklin pio ledeni čaj ili »club sodu« 4 /// bilo što drugo štonovoreformirani pijanci žele pokazati drugima da sada piju - nikakvapredavanja već tiho mučeništvo. Marie je držala glavu glasovitog doktoraPanova dok je taj psihijatar povraćao u zagušujuće malom toaletu britan-Novo pomodno piće u SAD-u sa sodom i malom količinom vina, raznih okusa.(op. prev.)588skog vojnog zrakoplova; pokrila je Moa pokrivačem kad je pao u mrtvi san.Ona je nježno, ali odlučno odbila muževljeve zaljubljene istupe, ali je toodbijanje naplatila kad su ona i već otriježnjeni muž stigli u hotel uKahali. Sjajna, luda noć ljubavi o kojoj adolescenti sanjaju, noć koja jeisprala užase more. Alex? Da, sjetio se. Conklin je iz Oahua poletio prvim komercijalnim letomdo Los Angelesa i Washingtona. »Ima glava koje treba razbiti«, tako se onizrazio. »I namjeravam ih razbiti«. Alexander Conklin je imao novu misijuu svom raskidanom životu. Zove se odgovornost. Mo? Morris Panov? Pokora idi-mi-dođi-mi psihologa i šarlatana njegoveprofesije? On je iza susjednih vrata i nesumnjivo liječi glavobolju imučninu, rezultate najvećeg pijančevanja u svom životu.

- Smijao si se - prošapće Marie zatvorenih očiju, gnijezdeći lice uz njegovvrat.- Sto je baš tako smiješno? - Ti, ja, mi - sve.- Tvoj osjećaj za humor je izvan mog poimanja. S druge strane, mislim daslušam čovjeka koji se zove David. - To je sve što ćeš od mene čuti u budućnosti. Začu se kucanje na vratima, ne na vratima sobe, već na susjednim. Panov.Webb je ustao iz kreveta, brzo je otišao u kupaonicu i zgrabio ručnik



omotavši ga oko golog struka. - Samo sekundu, Mo! - viknuo je i pošao kvratima.Morris Panov, blijeda, ali staložena lica, stajao je s kovčegom u ruci. -Mogu li ući u hram Erosa? - U njemu si, prijatelju.- Uvjeren sam. Dobar dan, draga moja - rekao je psihijatar, obrativši se

Marie u krevetu dok je prilazio stolici pokraj staklenih vrata koja vodena balkon s kojeg puca vidik na havajsku plažu. - Bez uzbuđenja, molim,nemojte pripremati jelo, a ako iziđete iz kreveta, ne brinite ni o čemu.Ja sam doktor, mislim.- Kako si ti, Mo? - upita ga Marie navukavši plahtu preko sebe. - Mnogo bolje nego sam bio prije tri sata, ali ti ne bi mogla znati ništao tome. Ti si zaluđujuće pri pameti. - Bio si prenapet, trebalo je da se olabaviš. - Ako naplaćuješ sto dolara po satu, ljupka ladv, ja ću založiti kuću ipotpisati pet godina terapije.- Htio bih da se to definira - rekao je David nasmijavši se. Sjeo je nasuprotPanovu. - Zašto kovčeg?

589- Odlazim. Imam pacijente u Washingtonu, a sviđa mi se misliti kako samim potreban.Tišina je bila ganutljiva. David i Marie Webb su gledali u Morrisa Panova.- Sto da kažemo, Mo? - upita ga Webb. - Kako da to kažemo? - Vi ne govorite ništa. Ja ću govoriti. Marie je bila ozlijeđena, povrijeđenaizvan granica normalne izdržljivosti. Ali je njezina izdržljivost izvannormalne i ona zna kako treba postupati u takvoj situaciji. Možda je toprekomjerno, ali toliko očekujemo od određenih ljudi. To nije pravedno, alije tako.- Morala sam preživjeti, Mo - rekla je Marie gledajući u svog muža. - Morala sam ga vratiti. Tako je bilo.- Ti, Davide. Ti si prošao kroz traumatiziraj uče iskustvo, ono s kojim samoti možeš izaći na čistinu pa ti nije potrebno nikakvo moje sroljavonaklapanje da bih ti otvorio oči. Ti si ti sada, a ne netko drugi. JasonBourne je otišao. Ne može se vratiti. Gradi svoj život kao David Webb - usredotoči se na Marie i Davida - to je sve što ima i što bi trebalo biti.A ako ti se u bilo kojem trenutku vrate tjeskobe - vjerojatno neće, ali bihcijenio ako ih nekoliko proizvedeš - nazovi me i ja ću uzeti prvi avion za

Documents

Robert Ludlum - Bourneova Nadmoć