Click here to load reader

RJEŠENJE Hercegovini za Županiju Zapadnohercegovačku I. II ... · PDF fileNastavni plan i program na hrvatskome jeziku za gimnazije u BiH promiče opća načela humane, pluralne

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of RJEŠENJE Hercegovini za Županiju Zapadnohercegovačku I. II ... · PDF fileNastavni...

  • Ministar obrazovanja, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke na temelju članka 10. stavak (3) Zakona o srednjem školstvu („Narodne novine Županije Zapadnohercegovačke“, broj: 6/04, 8/04, 8/08, 14/08, 12/11 i 6/13) d o n o s i

    RJEŠENJE o donošenju Nastavnog plana i programa na hrvatskome jeziku za gimnazije u Bosni i

    Hercegovini za Županiju Zapadnohercegovačku

    I. Ovim Rješenjem donosi se Nastavni plan i program na hrvatskome jeziku za gimnazije u

    Bosni i Hercegovini za Županiju Zapadnohercegovačku.

    II. Nastavni plan i program iz točke 1. ovog Rješenja primjenjivat će se od početka školske 2014./2015. godine.

    III.

    Nastavni plan i program iz točke 1. ovog Rješenja sastavni je dio ovog Rješenja.

    IV. Danom početka primjene Nastavnog plana i programa na hrvatskome jeziku za gimnazije

    u Bosni i Hercegovini za Županiju Zapadnohercegovačku prestaje važiti Odluka o usvajanju Nastavnog plana i programa za gimnazije Broj: 07-01-260/99 od 16. 7. 1999. godine.

    V. Ovo Rješenje stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama

    Županije Zapadnohercegovačke.“

    Bosna i Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine MINISTAR

    ŽUPANIJA ZAPADNOHERCEGOVAČKA Ministarstvo obrazovanja, znanosti, Helena Lončar kulture i športa Broj: 07-01-1181/13 Široki Brijeg, 23. listopada 2013. godine

    1

  • NASTAVNI PLAN I PROGRAM NA HRVATSKOME JEZIKU ZA GIMNAZIJE U BOSNI I HERCEGOVINI ZA ŽUPANIJU ZAPADNOHERCEGOVAČKU

    I. UVOD I.1. Gimnazijsko obrazovanje u Bosni i Hercegovini

    u svjetlu suvremenoga europskog obrazovanjaOvaj gimnazijski kurikulum ili Nastavni plani i program na hrvatskome jeziku za gimnazije u BiHpolazi od činjenice da je suvremeno globalno i pluralno društvo u trajnoj mijeni te se svakodnevnostvaraju nove potrebe na razini društvenoga života i života pojedinca u svim područjima: kulturi,znanstvenomu i tehnološkomu razvoju, gospodarstvu, društvenoj povezanosti, položaju i ulozipojedinca kao građanina te njegovu osobnomu razvoju. Stoga su i nacionalni odgojno-obrazovnisustavi u europskim zemljama u stalnom procesu moderniziranja, prilagođavanja i usklađivanja stim brzim promjenama, pogotovo što život i rad u tom društvu zahtijeva nova znanja, vještine,sposobnosti, vrijednosti i stavove, odnosno kompetencije koje stavljaju naglasak na razvoj inovativnosti, stvaralaštva, rješavanja problema, razvoj kritičkoga mišljenja, poduzetnosti, informatičke pismenosti, socijalnih i drugih kompetencija. Kompetentan čovjek treba znatikritički i stvaralački razmišljati i treba se znati odgovorno sučeljavati, na individualnoj i društvenojrazini, s novi problemima, izazovima i zadaćama. Modernizacija se temelji na holističkoj paradigmicjelovita odgoja i obrazovanja učenika, cjeloživotnoga učenja u „društvu koje uči“, čime seobuhvaćaju, usavršavaju i usklađuju različite razine, oblici i procesi učenja u svim životnimrazdobljima, od predškolskog odgoja do visokoškolskog obrazovanja i daljnjeg usavršavanja. U tomvidu treba promatrati i razne konvencije i dokumente Ujedinjenih naroda i Europske Unije injihovih relevantnih tijela (UNESCO, Vijeće Europe, OESS/OSCE) o odgoju i obrazovanju. Premda tidokumenti nemaju obvezujuću notu za zemlje članice, ipak predstavljaju temeljni okvir unutarkojega pojedine zemlje kreiraju vlastitu odgojno-obrazovnu politiku i daju interpretacijski ključ zanjezino razumijevanje.1

    I.2. Temeljne obrazovne kompetencije u društvu koje se mijenjaDa bi suvremeno obrazovanje uspješno odgovorilo potrebama pojedinca i izazovima razvojadruštva na svim razinama, Europska je Unija donijela osam temeljnih kompetencija za cjeloživotnoobrazovanje. Ona izdvaja sljedeće kompetencije: a) komunikacija na materinskomu jeziku kojase odnosi na osposobljenost za pravilno i stvaralačko usmeno i pisano izražavanje i tumačenjekoncepata, misli, osjećaja, stavova i činjenica te jezično međudjelovanje u cjelini društvenih ikulturnih prilika; b) komunikacija na stranim jezicima radi komunikacije i međukulturnogadjelovanja u nizu različitih kultura i društvenih činjenica; c) matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju i tehnologiji radi razvijanja i primjene matematičkogamišljenja u rješavanju problema te osposobljenost za primjenu prirodoslovnoga znanja imetodologije kao odgovor na ljudske potrebe i želje; d) digitalna kompetencija radiosposobljenost za sigurnu i kritičku uporabu informacijsko-komunikacijske tehnologije za rad uosobnomu i društvenomu životu; e) učiti kako učiti radi osposobljenosti za procese kritičkogaučenja i usvajanja znanja, stavova i vrjednota koje mu se nude; f) socijalne i građanske kompetencije koje se odnose na odgojne vrijednosti i obuhvaćaju osposobljenost za odgovornoponašanje, pozitivan i tolerantan odnos prema drugima, međuljudsku i međukulturnu suradnju,uzajamno pomaganje i prihvaćanje različitosti sve do aktivna sudioništva u razvoju demokratskihodnosa u školi, zajednici i društvu, te djelovanje na načelima pravednosti i mirotvorstva; g) inicijativnost i poduzetnost koja se odnosi na stvaralaštvo, inovativnost i spremnost na 1 Vidi primjerice: La Convenzione Europea dei Diritti dell’Uomo (1986.); Adult education at the Council of Europe. Challenging the future (1995.); Growth, Competitiveness, Employment: The Challenges and Ways Forward into the 21st Century - White Paper. Bulletin of the European Communities (1993.); White Paper on Education and Training – Teaching and Learning – Torverds the Learning Society (1995.).

    2

  • preuzimanje rizika i sposobnost planiranja i vođenja projekata radi ostvarivanja ciljeva i h) kulturna svijest i izražavanje koja se odnosi na svijest o važnosti stvaralačkoga izražavanja ideja,iskustva i emocija u nizu umjetnosti i medija, te poznavanje i svijest o lokalnoj, nacionalnoj ieuropskoj kulturnoj baštini i njihovu mjestu u svijetu. Pritom je također od ključne važnostiosposobljavanje učenika za razumijevanje kulturne i jezične raznolikosti Europe i svijeta.2Međutim, suvremeno društvo, koje se redovito predstavlja kao „društvo znanja“, često iz vidagubi istinsko značenja znanja i ne pronalazi pravi odgovor na odnos između smisla znanja i ljudskekulture, između istinskih čovjekovih potreba i ponuda suvremenoga društva. Drugi problem iizazov su „brza i korisna znanja“, a često je na djelu i „bankovna pedagogija“.3 Ne pravi se ni nužnarazlika između sposobnosti kao postizanja učinkovitosti na nekom području od kompetencija kojenadilaze usvajanje i prenošenje ljudskoga znanja te podučavanje određenih umijeća i vještina, negooznačavaju složen proces koji teži cjelovitu odgoju i obrazovanju kojim subjekt kritički usvaja iorganizira ono što je naučio kako bi to mogao prenijeti u nove aktivnosti, odnose i situacije. Stogase danas u odgojnom i obrazovnom smislu nastoji prevladati funkcionalna usmjerenja odgoja iobrazovanja i nastoje se aktualizirati, razvijati i proširivati ukupne vlastitosti ljudskoga bića, naindividualnom i socijalnom planu. Relevantne znanstveno-obrazovne ustanove i značajni mislioci posve su suglasni oko ulogeškole koja se ne smije svesti na usvajanje niza kompetencija, koliko god one bile nužne, nego nauvođenje učenika u procese kritičkoga razmišljanja i usvajanja spoznaja, sposobnosti i vrjednota.Pogotovo što se kompetencije često reduciraju na praktičnu razinu, a one bi se poglavito trebaleodnositi na razvijanje, proširenje i nadilaženje materijalnosti, prakticizma i funkcionalizma.Problem postaje tim veći što učenici odrastaju u društvu u kojem postoji pogrješno mišljenje daznanstveni i tehnološki napredak omogućuje znanje bez učenja. U aktualnoj europskoj odgojno-obrazovnoj politici, koja ima različite inačice u pojedinim zemljama, postoji niz opasnosti kojeukazuju na krizu, ali i pokušaja da se ona prevlada. Ponajprije, škola ima središnje i najvažnijemjesto u procesu humanizacije čovjeka. Suvremena pedagogija upućuje na odgojni i kulturalni,radni i profesionalni, društveni i osobni scenarij za odgoj temeljnih kompetencija. Jednako tako, dabi učenik zaista uspješno ostvario proces očovječenja (temeljnu humanost), važno je uz znanje iracionalnu dimenziju, razvijati i integrirati odgojnu dimenziju odnosno socijalnu, etičku i duhovno-religioznu dimenziju.4 Riječ je o takvu školskom odgojno-obrazovnom sustavu koji ostvarujecjelovit proces poučavanja i učenja, odgoja i obrazovanja, odnosno ciljeve i zadaće suvremenedemokratske i pluralne škole radi istinskoga dobra učenika. Stoga se traži redefiniranje temeljnihciljeva škole od koje se očekuje da pedagoškim sredstvima odgovori na probleme naše civilizacije,a odnose se na odnos između obitelji i škole, na smisao znanja, stanje autoriteta i mjesto škole udruštvu.5 Stoga se odgojna i obrazovna zadaća škole ne može pojednostavljeno svesti na formalnostjecanje i razvijanje znanja, sposobnosti i vještina, nego ona istodobno obuhvaća usvajanjevrijednosti, stavova i navika na individualnoj i društvenoj razini koji omogućuju sveobuhvatanrazvitak ljudske osobe odnosno učenika.

    I.3. Modernizacija obrazovanja u BiH i gimn

Search related