Rimski Spomenici Iz Delminijskog Municipija - Radoslav Dodig

8/11/2019 Rimski Spomenici Iz Delminijskog Municipija - Radoslav Dodig

1/24

HRVATSKA AKADEM A ZNANOSTI I UMJETNOSTIRazred za drutvene znanosti

ARHEOLOKI RADOVII RASPRAVE

16

ZAGREB 2009.


2/24

Nakladniki savjetlanovi Razreda za drutvene znanosti

Hrvatske akadem e znanosti i umjetnosti

Uredniki odborMarin Zaninovi (Zagreb)Branka Migo i (Zagreb)

Alka Domi-Kuni (Zagreb)Ljubica Perini-Muratovi (Zagreb)

Glavni i odgovorni urednikNenad Cambi

Izvrna urednicaBranka Migo i

Adresa urednitva:

Ulica Ante Kovaia 510000 Zagreb


3/24


4/24

Mario Novak, Zrinka Premui, Vlasta Vyroubal, Mario laus

Bioarchaeology of the late Antique population from trbinci ......................................

265Bioarheolog a kasnoantike populac e sa trbinaca .............................................................. 316

PRIKAZI / REVIEWS

Steven Willis, Richard Hingley, Roman nds: Context and theory(Tino Lelekovi).................................................................................................................. 329Severan culture, Edited by Simon Swain, Stephen Harrison, Ja Elsner(Branka Migo i)................................................................................................................ 337Branka Migo i, Lukoviaste bule s portretima na podruju Rimskog carstva(Mar a Buzov)................................................................................................................... 344Kreimir Filipec, Arheoloko-pov esni vodi po svetitu Majke bojeGorske u Loboru(Ljubica Perini Muratovi) ................................................................................................... 349


5/24

Arheol. rad. raspr. 16(2009), str. 47-66

47

R D

RIMSKI SPOMENICI IZ DELMIN SKOGA MUNICIP A

Mr. sc. Radoslav Dodig Kralja Zvonimira 13 HR 20350 Metkovi [email protected]

Delmin ski municip ( Municipium Delminiensium), dananji duvanjski kraj u planinskojHercegovini, obiluje ostacima rimske prolosti, posebice epigra kim spomenicima, usprkosskromnog opsega sustavnih arheolokih istraivanja. Dva dosad neobjavljena natpisa (cipusiz Duvna i rtvenik iz Sarajl a), ali i reviz a itanja dvaju poznatih natpisa (rtvenika iz Crven-ica i ulomka cipusa iz Borana), govore o kultovima i onomastici na delmatskom teritor u. NaKarauli su naeni i novi graevinski ulomci (kapiteli pilastra i akroter ), a na Crkvini ostacitermalnog objekta. Time se potvruje stara Patschova pretpostavka da je rimski Delmin biou Duvnu (Tomislavgradu), a da se forum nalazio na Crkvini. Sukladno tome, postaju BistueVetus (Tabula Peutingeriana, VI, 5) ne treba smjetati u Duvno.

Kljune r ei: natpisi, onomastika, Delmin , forum, Bistue Vetus (Key words: inscriptions,onomastics, Delminium, forum, Bistue Vetus)

Toponim Duvno u zemljopisnom smislu oznauje Duvanjsko polje, planine kojega okruuju, vei dio Bukoga blata te uiko i Roko polje.1 Ime Duvno odnosi setakoer na grad, katoliku upu i opinu koja se danas zove Tomislavgrad.2 U antikodoba to je podruje pripadalo delmin skom municip u Municipium Delminiensi-um.3 Prvi opisiva hercegovakih starina fra Petar Bakula zapisao je 1867.: DananjeDuvno, uzeto u tom opsegu, bilo je od najstar ih vremena slavno i u svakom smislumono.4 Ipak, bez obzira na tako slavnu prolost vie se istraivalo perom nego p u-kom. Od prvih arheolokih iskopavanja 1896.-1898.5 do zadnjih zatitnih istraivanja

1 Bagari 1989, 34.2 Dodig 2000, 58. Premda se od 1990. grad i opina slubeno zovu Tomislavgrad, u tekstu emo rabiti

pojam Duvno, koji je u pov esnom i etnografskom smislunomen designatum.3 Bojanovski 1988, 216-220.4 Bakula 1970, 123.5 Pa 1897, 227-243 = Patsch 1899, 220-234; Patsch 1904, 307-365 = Patsch 1904a, 171-209.

UDK 904(497.6-37Tomislavgrad)652:801.31 Izvorni znanstveni radPrimljeno: 2. X. 2008.

Prihvaeno: 14. I. 2009.


6/24

Arheol. rad. raspr. 16(2009), str. 47-66Radoslav Dodig: Rimski spomenici iz delminijskoga municipija

48

krajem 20. st.,6 na podruju delmin skoga municip a zabiljeeno je dvanaest naselja,

etrnaest forti kac a, est bazilika, dvadeset lokaliteta s numizmatikim nalazima ideset lokaliteta s natpisima.7 to se epigra kih potvrda tie, dosad je bilo poznato55 duvanjskih natpisa iz deset mjesta: Duvno 20, Borani 12, Crvenice 7, Prisoje 5,Letka 5, Stipanii 28 te po jedan iz Mokronoga, uice, Bogdaia i Donjeg Brinika,9 uz pet miljokaza iz Renia, uz rimsku cestu na jugoistonom rubu Bukoga blata(CIL III, 13320-13324).10 Tom epigra kom korpusu dodat emo dva neobjavljenanatpisa, uz reviz u itanja i fotogra je dvaju otpr e poznatih natpisa.11

rtvenik iz CrvenicaVotivna ara od domaega vapnenca (39 x 22 x 20 cm), koju je 1971. izorao Veselko

Rado na estici Latice u Crvenicama (T. I, sl. 1). Obraena je s prednje i s bonihstrana, ouvan je zavrni dio s pro lac om koji se blago iri od natpisnog polja, ali je odlomljeno podnoje i dio natpisa zadnjih (dvaju?) redaka. U natpisnom polju(21 x 21 cm), ponegdje oteenom, vidljiva su etiri retka s neujednaenim slovimarustine kapitale visine 2,8 cm u prvim trima recima i 2,6 cm u etvrtome. Spomenikse datira u 2. st. i nalazi se u Arheolokoj zbirci Franjevakog samostana u Humcu.

SILVANO SilvanoCONSERV Conserv(atori) AVG SAC Aug(usto) sac(rum) AEL[ ] Ael(ius) [- - -[ ] - - - V(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)?]Dosadanja itanja:Silvano / Conserva(tori) / Aug(usto) sa[cru]/m , bez fotogra je i

naznake dimenz a.Literatura: Bojanovski 1974, 239, bilj. 26; Bojanovski 1988, 221, bilj. 27, br. 2; 223,

bilj. 36; Gotovac 1992, 63, br. 8; kegro 2000, 531; Joli 2002, 78.itanje dvaju prvih redaka n e problematino. U drugome retku poetnoC

oteeno je, u treem retku u kratici AVG slovo V ima proirenu i produljenu l evu

hastu i ispred nje jo jednu kosu usporednu crtu. ini se da n e u pitanju klesarova6 Kovai 2000, 115-123.

7 Paali 1990, 36-38; ALBiH , 260-279; ari 2000, 613-618; kegro 2000, 79-81; Joli 2002, 65-89. 8 uje se i inaicaStipanjii , Kovaevi 2000, 509. 9 kegro 2000a, 531-539.10 Duvanjski natpisi nalaze se i u internetskim bazama podataka:EDH , 22 natpisa iEDCS , 54 natpisa

(25. IX. 2008.).11 Zahvaljujem ak. kiparu Boi Kritiu i arheologu Darku Perii, koji su me obav estili o spomenicima

i om su zaslugom spomenici smjeteni u lapidar franjevakog samostana u Humcu.


7/24

49


pogreka, ve naknadno oteenje. U treem retku na kraju, u kraticiSAC slovo A ,

koje klesar rabi bez vodoravne haste, malo je oteeno, a u udubini iza njega imamjesta za slovoC koje je gotovo u c elosti oteeno. U etvrtom retku prvo slovo je A , ali n e spojeno sa slovomE koje ima jasno vidljivu okomitu hastu, plitko uklesa-nu gornju vodoravnu hastu te rudimente srednje i donje haste. Od slovaL tekom semukom nazire samo dio gornje okomite crte. Zasigurno je r e o gentilic u AEL(ius) koji esto susreemo na podruju Duvna, Livna i Glamoa.12 Nakon njega sl edio jenepoznati kognomen i u zadnjem retku vjerojatno zavrna formulaVSLM.

rtvenik je posveen bogu Silvanu koji se uvelike tovao na obje jadranskeobale,13 a u unutranjosti na delmatskom podruju.14 Uz posvetu bogu Silvanu na-lazi se uobiajeni epitet Augustus , vrlo rairen po c elome Carstvu,15 a u Dalmac i

zabiljeen na 32 spomenika.16

Drugi njegov epitet,Conservator (uvar), potvren uItal i, Panon i, Mez i, German i i Az i,17 r edak je u Dalmac i. Uz ovaj spomen uCrvenicama, zabiljeena je jo jedna potvrda, u Saloni.18 S druge strane, premda seuz Silvana moe nai vie dvojnih epiteta ( Augustus Deus , Augustus Numen , AugustusSilvester),19 kombinac uConservator Augustus susreemo samo jo u Gornjoj Mez i(Guberevac, IMS/1, 108). U svakom sluaju, natpis iz Crvenica svjedoi o iznimnojpopularnosti Silvanova kulta, bilo samoga Silvana ili u zajednici s D anom, na del-matskom matinom podruju. Pojedini istraivai n eu pretpostavku da je Silvanilirsko boanstvo, jer su svi Silvanovi epiteti u Dalmac i latinski ( Augustus , Com-munis , Cohortalis ,Domesticus , Messor ,Sanctus ,Silvester),20 dok drugi smatraju da je upitanju indigeno boanstvo koje je u Delmata doba doivjelo preobrazbu u rimsko.21 Uz epigra ke spomenike sauvano je i vie reljefnih prikaza na kojima se Silvanponekad izjednaava s Panom,22 ali prikaz Silvana s nimfama i D anom delmatska je speci nost.23 N. Cambi pie da je iz Ital e stiglainterpretatio Romana , ali samo u

12 Bojanovski 1988, 221; Gotovac 1990, 197-204. Za provinc u Dalmac u vidjeti Alfldy 1968, Karte 3,390.

13 Mat ai, Tassaux 2000, 78.14 Pakvalin 1963, 128; Imamovi 1977, 312-331; Gotovac 1992, 61-64.15 Dorcey 1992, 28-29, 189.16

Mat ai, Tassaux 2000, 85.17 Dorcey 1992, 30, 179. U njegovu korpusu (169-171) nema spomenaConservator u Dalmac i. EpitetuConservator vrlo je slian Custosu Rimu (Dorcey 1992, 30), djelomice iDomesticus i Viator , to podsjeana anela uvara u kranstvu.

18 Mat ai, Tassaux 2000, 85.19 Dorcey 1992, 166-172.20 Dorcey 1992, 68-69.21 Mat ai, Tassaux 2000, 89.22 Dorcey 1992, 70.23 Mat ai, Tassaux 2000, 90.


8/24


50

predaji imena, a antropomorf na viz a Silvanova lika vie jeinterpretatio Graeca (bogPan) u ikonografskom smislu.24 Naravno, treba imati na umu da je u toj relig skojakulturac i Salona bila posrednik.

Crvenice su vrlo markantno arheoloko predrimsko i rimsko nalazite na povriniod gotovo dvadeset hektara.25 Preko Crvenica vodila je rimska regionalna cesta izRakitna. 26 Bojanovski je sedamdesetih godina prologa stoljea u gradinskom sus-tavu u Crvenicama traio predrimski Delmin .27

Ulomak cipusa iz BoranaSpomenik s lokaliteta Seline u Boranima (59 x 52 x 27 cm), koji predstavlja donji

dio cipusa, naao je na svojoj njivi jo krajem 19. st. Filip Maji iz Borana (T. I, sl.2). Udubljeno natpisno polje (27 x 12 cm) obrubljeno je s l eve i desne strane pro-liranim okvirom u kojemu su pri dnu reljefno uklesani rozeta i hrastov list. Bonestrane obraene su pomnjivo, a stranja grubo. Ouvana su samo dva zavrna retkanatpisa, s plitkim rustinim i neujednaenim slovima, od kojih neka imaju serife,visine 3 cm u prvom i 2,5 cm u drugom retku. Klesar je dosta nevjeto uredio natpis,sa znatno veim razmacima meu slovima u predzadnjem retku, dok je u zadnjemuznatno zgusnuo slova i izveo pokraivanje teksta.

Ulomak spomenika iz Borana imao je burnu sudbinu. Prvo je leao pred kuomFilipa Majia, pa je poetkom 20. st., zajedno s jo jednim sarkofagom, bio prevezenu Kotarski ured u upanjcu, jer n e bilo novaca za pr evoz u Sarajevo. Nakon Prvogsvjetskog rata ulomak je bio ugraen u kuu Filipova sina Mate Matia zvanog Mati-ca u Boranima. Tamo je leao zaboravljen, prekriven naslagama vapna. U ljeto 2008.izvaen je iz zida Matieve kue i oien. Sada se nalazi u lapidar u Franjevakogsamostana u Humcu. Datira se u 2. st.

[ ] [- - - - Vict?]ORI ME ori me(renti?)F PIENTISSI f(ilio) pientissi(mo)Literatura (bez fotogra je): CIL III, 12811, p. 2328,122; Patsch 1893, 61; Radimsk

1894, 311; Radimsk 1896, 162; Patsch 1904, 349-350, sl. 71; Patsch 1904a, 211-212, g.72; Joli 2002, 78; EDCS (25. IX. 2008).

U prvom navratu, godine 1893. Patsch je natpis proitao kao...Vict]ori [mat(er?)] f(ilio) pientissi(mo) ,28 da bi 1904. objavio ispravak:...sor]ori/ me(a)/ e pientissi(mae).29

24 Cambi 2005, 40-42.25 Bojanovski 1965, 135-140; Bojanovski 1967, 181-186; Bojanovski 1974, 240; Kovai 2000, 115-123.26 Radimsk 1894, 309.27 Bojanovski 1974, 239-240.28 Patsch 1893, 61.29 Patsch 1904, 349-350.


9/24

51


M. Clauss ga ita:]/ori M[3]/f(ilio?)pientissi(mo?).30 Na prvi pogled reklo bi se da je

uvjerljiv e Patschovo itanje iz 1893. Nevolja je, meutim, to je oteen upravozavretak predzadnjega retka, nakon slovaORI , i po dubini i po irini. Prvo slovonajvjerojatn e je M kojemu nedostaje desna okomita hasta, od koje se nazire tragdonjeg serifa. SlovoN trebalo bi iskljuiti, jer postoje izvjesne razlike u oblicimaod slova N u zadnjem retku. Nakon slova M , ondje gdje se nalazi oteenje u ob-liku trokutaste udubine, sl edi slovo koje moe bitiL ili E. Ako pretpostavimo slovoL , nastaje kratica ML M(arci) l(iberta) , m(iles) l(egionis) , m(emoriae L(uci)i sl. 31 Akopak restituiramo slovoE (istina, nisu mu vidljive dv e gornje vodoravne haste, alisrednju hastu klesar je oblikovao znatno blie gornjoj), tada ostaje kratica ME , koja je vjerojatn a na ovome mjestu gdje treba traiti izraz iz zavrne grobne formule

ME(renti).32

Povrnim promatranjem poetka zadnjeg retka ini se da je u pitanjuslovo E. Ipak, njegova donja hasta znatno je kraa i plia, to znai da je naknadnouklesana. 33 Kad bi se u obzir uzela Patschova lekc a ME(A)/E , klesar bi posljednjeE vjerojatno uklesao u gornji redak, gdje ima mjesta. Dakle, itanje f(ilio) pientissi(mo)u zadnjem retku pretpostavlja vrlo estu nadgrobnu formulu. Dopuna kognomenaVictori (ili modaPlatori?) u predzadnjem retku najblia je srednjodalmatinskomimenskom sustavu (mi eldalmatische Namengebiet).34 Ne samo u delmin skom muni-cip u, ve i u Dalmac i i u drugim provinc ama, kognomenVictor dosta je rairen.35

Borani, prema Patschu drugo, najvee nalazite u upanjakom polju, prostirese na deset hektara povrine podno planine Lib, na kompleksima zemljinih esticaSeline, Kamenice, Podvornice i Podputnice.36 Kroz Borane su, sudei prema Balli-fovim istraivanjima, prolazile rimske vicinalne ceste. Jedna je ila smjerom Seonica Borani Raani Opleani Letka uica, a drugi, poprean krak, vodio je odBorana do Brinika.37 I. Bojanovski se, nakon dvojbi oko ubikac e Delmin a,38 prik-lonio pretpostavci da se predrimski Delmin nalazio na Libu iznad Borana, paepokuao je i rimski Delmin smjestiti u Borane.39

30 EDCS (25.5.2008).31 Ellio 1998, le er M.32 Ellio 1998, le er M; Fehr 1997, 134.33 Moda je Maji, uvi prvu lekc u Patschova itanja MAT(er) F(ilio) , uklesao hastu da bi izgledalo

kao oblik MATE?34 Katii 1963, 271-273, Katii 1964, 17.35 Bojanovski 1988, 222; Alfldy 1968, 326-327;OPEL IV, 167-168.36 Bojanovski 1988, 225-226; ovi 1988, 275.37 Ballif 1893, Karte:sichere, aber bischer nicht aufgedeckte.38 kegro 1999-2000, 398.39 Bojanovski 1988, 228.


10/24


52

rtvenik iz Sarajl a

Votivna ara od domaega vapnenca (76 x 35 x 38 cm), obraena s prednje i s bonih strana, s veim oteenjem gornjeg d ela i manjim na l evoj strani (T. I, sl.3). Spomenik je pronaen 2004. na lokalitetu Lanie u Sarajl ama, u suhozidu, uzrub mjesne ceste. Natpisno polje izmeu dv u pro lac a (38 x 38 cm) sadrava petredaka, plitko uklesanih i prilino loe ouvanih slova, u prvom retku visine 5 cm,u drugom i treem 4 cm, a u dvama zadnjima 3,5 cm. Spomenik je u vlasnitvu JozeMamia iz Sarajl a. Datira se u poetak 3. st.

I O M I(ovi) O(ptimo) M(aximo) AVR SERGIA M F Aur(elia) Sergia M(arci) f(ilia)[ ] MAXIMA [Aur(elia)?] Maxima[ ]MELLI[ ] LL [Ge?]melli[na?] L(uci) l(iberta?)[ ]SL[ ] [V(otum)] s(olverunt) l(ibentes) [m(erito)]Ligature: na poetku drugog retka slova A i V .

Literatura: neobjavljen.Ako je interpretac a spomenika iz Sarajl a u izvjesnoj mjeri tona, on se u imen-

skoj formuli djelomino razlikuje od drugih duvanjskih spomenika, koji vrlo estosadre autohtonu onomastiku. U drugome retku pojavljuje se dvolana imenska for-mula Aur(elia) Sergia , to znai da se carski gentilic Aurelius moe odnositi na razdoblje 2. i 3. st., dakle vie od 50 godina.40 Budui da ispred imena nema prenomena M(arcus) ili T(itus) , moe se pretpostaviti da se ono odnosi na razdoblje nakonCon-stitutio Antoniana iz godine 212. Aurelii se pojavljuju u Duvnu u manjem broju nego Aelii ,41 a tako je i na susjednim poljima, Livanjskom i Glamokom.42 Sergius/Sergia unajveem je brojunomen gentile.43 KognomenSergia dosta je r edak korpusi biljeetri potvrde, od kojih jednu u Dalmac i (CIL III, 1730).44 Maxima spada meu najeekognomene izmeu ostaloga, ima 76 potvrda u Ital i i 65 u Dalmac i,45 meu koji-ma osam Aurelia Maxima (pet iz Salone, te po jedna iz Krka, Garduna, Uzdolja, Gorn- jeg Mua i Klisa). etvrti redak natpisa zadaje prilino muke za pravilno tumaenje.Na prvi pogled oteenja sugeriraju itanje MHNS [H(ic)] m(onumentum) h(eredem)n(on) s(equetur). Kako je r e o rtveniku, takva bi nadgrobna formula bila vrloneobina. Pozorn om provjerom uoava se ipak da je vodoravna hasta nakon slova40 Phang 2001, 150, bilj. 37.41 AE 1994, 01362,ILJug 1763, AE 1987, 00815, Bojanovski 1988, 221, bilj. 27.42 Bojanovski 1988, 241.43 OPEL IV, 71-72., s najbrojn im potvrdama u Hispan i (39).44 OPEL IV, 71.45 OPEL III, 70-76.


11/24


12/24


54

[ ] VVFT 10 [imo?] v(ivi) v(ivis) f(ecerunt) t(itulum)?

Ligature: u petom retku u imenuCAND slova N i D .Literatura: neobjavljen.Na natpisu s tipinom nadgrobnom formulom, kada roditelji podiu spomenik

najdraem sinu ukoliko su nae interpolac e djelomino tone pojavljuje se gen-tilic Aurelius , ee u kombinac i s epihorskim nego s rimskim imenima. Slina pojava uoena je na Glamokom i Livanjskom polju.50 Imenska formula u unutranjostiDalmac e dugo je ostala konzervativna, unato sveobuhvatnim romanizac skimprocesima. U oteenju u drugom retku ima prostora za tri slova, pa je mogua nado-puna VARRO , a taj je kognomen prilino zastupljen u Dalmac i: 12 je sigurnih pot-vrda oblikaVarro , dv e su potvrde oblikaVaro i jedna pretpostavljena[Va]rro.51 Petiredak ima jasan poetak kognomenaCAND koji se moe nadopuniti kaoCandidus (kalkiran autohtoni oblik?), a taj kognomen u Dalmac i ima 11 potvrda.52 U estomretku, nakon veznikaET , sigurno je poetno A , ali nakon njega nema kose hasteslova V oekivanog oblika AVR(elia). Nazire se, meutim, trag kose haste slova A , pase moe pretpostaviti kratica A(urelia) i ensko indigeno ime s poetnim A , prostorza moguih etiri ili pet slova i zavretak na -O , kojim poinje sedmi redak. Teko jepretpostaviti o kojem je kognomenu r e, jer su dosad poznata imena prilino kratkai n edno ne poinje s A (Buo , Dasto , Masso , Paiio , Prevo , Seio i dr.). FormulaVVFT izposljednjeg retka u dostupnim korpusima n e zabiljeena, za 3. st. bila bi r etka, alise namee kao jedno od moguih rjeenja. Novonaeni cipus iz Karaule nainjen jeu istoj radionici gdje i spomenik Publ a El a Das a, koji je Petar Peri naao na istomlokalitetu godine 2004.53 I taj spomenik na vrhu ima izdubljenu kamenicu, slinogoblika i neto manjih dimenz a. Oito su obje naknadno isklesane, posluivi modau srednjovjekovnoj crkvi za sakralne potrebe.

Vrlo blizu cipusa vlasnik imanja naao je i dva kamena ulomka. Prvi od njih kapi-tel je pilastra dimenz a 82 x 78 cm sa ire strane, 60 x 60 cm s ue, debljine 35 cm (T.II, sl. 5). Dobro je uglaan, ali bez ikakvih ukrasa. Drugi je ulomak akroter gljivastogoblika i vrlo elegantne izrade, visok 46 cm, irok 25 cm, s promjerom krunog d ela

na dnu 14 cm (T. II, sl. 6). U bazi i trupu ukraen je stiliziranim izduljenim laticama,a na stoastom vrhu vegetabilnim motivima vrlo slinima kao i na kapitelu pilastranaenom na istome mjestu godine 2004.54 Oba ulomka u vlasnitvu su Petra Peria iz50 Bojanovski 1988, 240-241.51 OPEL IV, 148; Alfldy 1969, 321-322: In Dalmatia kommt der Name nur bei Einheimischen vor und

ist zweifellos illyrisch.52 OPEL II, 30.53 Dodig 2005, 339-340, sl. 2.54 Dodig 2005, 350, sl.3.


13/24


14/24


56

samostana, gdje su otkopani ostaci jednog termalnog objekta (T. II, sl. 7).64 Sve to

govori o velikoj urbanizac i predjela oko Crkvine i Karaule u Duvnu (T. III, sl. 8

), i je areal zahvaao oko 15 hektara.65 Tako je stara Patschova pretpostavka o forumurimskog Delmin a s novim nalazima dobila pravu vr ednost.

S druge strane, vrstan poznavatelj duvanjskih starina I. Bojanovski u Patschovuforumu vidio je putnu postajuBistue Vetus.66 Ubikac amansio Bistue Vetus ipak n etako jednostavna. Navode je dva dokumenta:Tabula Peutingeriana kao segment ceste A Salonis ad Hedum castellum Daesitiatum: IN MONTE BULSINIO VIBISTUE VETUS XXV AD MATRICEM ,67 i Ravennatis anonymi Cosmographia: Bistue betus , nakon kojese navodi Monte Bulsi.68 Bojanovski je bio uvjeren da su podaci koje donosiTabula vjerodostojni i da seBistue Vetus nalazi VI milia passuum (8,8 km) od Privale, gdje je

smjestio postajuIn monte Bulsinio. Drugi istraivai (Patsch, Paali, Alfldy, Pavani Wilkes) smjetaju je uVarvaru (Rama),69 dok V. Pakvalin tvrdi da je Bugojno (lo-kalitet Grudina) mjesto gdje treba traiti postajeBistue Vetus i Bistue Nova.70 Ipak,topogra ja naTabuli n e tako jednostavna, ne samo zbog pogreaka prepisivaa, vei stoga to se ne zna jesu liIn monte Bulsinio i Bistue Vetus bilimansio , mutatio , statio ,oppidum , civitas ili vicus.71 Mansiones (postaje s prenoitem za putnike) najee suse nalazile na udaljenosti izmeu 20 i 24 milja, amutationes (postaje za promjenukonja) izmeu 7 i 12 milja.72 Tabula katkada navodi i mjesta poput gostionica:Flaccitaberna (TP VI,3, Lib a) i Ad taberna frigida (TP III,1, Etrur a). Zbog kratke udaljenostiod tokeIn monte Bulsinio pr e bi se pomiljalo da je r e o mjestu za izmjenu konja,koje se moglo nalaziti izvan naselja. Slino zakljuuje i S. ae koji pie: Delminse nalazio na istonoj strani Duvanjskoga polja, a cesta je prolazila zapadnom stra-nom (ignoriraju ga i Tabula i Ravenat i Itinerarium).73 Arheoloka istraivanja rim-skih putnih postaja (Ital a, Gal a, vicarska i Alpe) pokazuju da su mnoge bile oddrveta, a da kamene imaju konstrukc u razliitu od one kakvu je istraio C. Patsch

64 Istraivanje je t ekom 2000.vodio Konzervatorski odjel iz Splita, ali o tome, naalost, nita do da-nas n e objelodanjeno. Ni auktorovo uporno nastojanje da dob e ma kakvu obav est, fotogra ju ilicrte, n e urodilo plodom.

65 Bojanovski 1988, 224.66 Bojanovski 1974, 163-165; Bojanovski 1988, 224.67 Miller 1988, 474; Miller 1962,Segmentum VI, 5.68 Schnetz 1990, 55.69 Paali1960, 39; Bojanovski 1988, 163, bilj. 50.70 Pakvalin 2003, 57-59.71 O dvojbama i nejasnoama uTabuli vidjeti Levi 1967, 23-32; Bosio 1983, 101-105.72 Chevallier 1997, 283.73 ae 1993, 391. Najnov a monogra ja o Antoninovu itineraru smjetaBistue vetus blizu uice, a cestu

vodi poljem istono od Delmin a, Lhberg 2006, karta Salona 20.4.


15/24

57


u Duvnu. 74 Jedna od r etkih istraenih rimskih postaja na Balkanu,mansio Idimum

izmeu Svilajnca i Despotovca u Srb i, iz 4. st., bila je sloen sustav s termama izidinama, ali s nacrtom i nalazima koji potpuno odudaraju od duvanjskih postaja.Imala je zgradu za smjetaj zapovjednika postaje, sobe za noenje, zgrade za smjetajposluge, tale, skladita za namirnice, spremita za stonu hranu,horreum i dr. 75

Epigra ka i jezina analiza toponimaBistue ne govore u prilog njegove ubikac eu Duvno. Epigra ki spomenici, njih est iz 2. st., na kojima se cjelovito ili fragmen-tirano spominje Mun. Bist. , naeni su izvan delmin skog municip a tri u Varvari,dva u Zenici i jedan u Travniku,76 a uz njih s Grudina u Bugojnu potjee i podnaopeka s peatomBistues.77 P. Skok pie da izvorni oblik toponima ima doetak -ua ,dakle Bistua , a stanovnici bi stoga bili*Bistuates; Tabula i Ravenat piu u lokativu:

Bistue. S njima treba povezati i vulgarnolatinske oblikeBestoensis i Bestuensis (Sa-lonitanski sabori iz 530. i 533.), ali iBiston (Ravenat, IV, 16) koji ivi u toponimimaBast i Baka Voda. 78 H. Krahe uvrstio je u ilirski korpus imenaBistue Nova , Bistue Vetus , Bestoensis i Biston ,79 o emu slino piu A. Mayer80 i P. imunovi.81 Daljnjometimolokom analizom topogra ja postaje jo nejasn a. Primjerice, postaja Ad Ma-tricem , 25 milja odBistue Vetus (koju I. Bojanovski ubicira u Otinovce na Kupresu),82 koja ima vrlo neobinu vinjetu u obliku kompleksa s trima kulama i zidom (modasrednjovjekovna interpolac a),83 za neke je keltski toponim blizak skupini Matrica , Matrix i Mediomatrici , a je osnovamatr-, drvo, uma.84 Ako pretpostavimo da semunicipium Bist[uensium] moe odnositi naEcclesia Bestoensis s poetka 6. st., tada jelogin eBistue Vetus i Bistue Nova traiti izvan delmin skog municip a.

Novi nalazi s podruja delmin skog municip a samo potvruju pretpostavku da je Duvanjsko polje s okolicom bio ipak napuen i prosperitetan kraj, imajui u vidu,naravno, da se nalazi podalje od jadranskih kolon a dananjim rjenikom reeno:provinc a u zaleu (T. IV, sl. 9). Stoga Patschovi zakljuci o predrimskom i rimskomDelmin u, nasuprot zakljucima Mommsena, Kieperta i Glavinia da u Duvanjs-

74 Chevallier 1997, 284-291, Fig. 183, 185 i 189.75 Vasi, Miloevi, 2000, 85-88.76 Bojanovski 1988, 161.77 Pakvalin 2003, 318, sl. 32.78 Skok 1920, 36.79 Krahe 1925, 83.80 Mayer 1959, 134.81 imunovi 1986, 40.82 Bojanovski 1974, 170.83 Levi 1967, 160.84 Anreiter 2001, 169-170; Sims-Williams 2006, 209-210.


16/24


58

kom polju nema ba nikakvih tragova kakvog oveeg, starodavnog mjesta,85 danas

samo dobivaju na aktualnosti.Summary

Roman Stones from the Municipium Delminensium

The surroundings of the town of Tomislavgrad (the former Duvno in Bosnia andHerzegovina) were in antiquity part of the territory of the Municipium Delminensium.Archaeological excavations and eld surveys have yielded a few se lements, forti-cations, basilicas and cemeteries, as well as a number of numismatic nds and epi-graphic monuments. This paper addresses four inscriptions: two already published,

but now supplied with photographs and a revised reading, and two recently recov-ered pieces. The rst inscription is a 2nd -century altar from the site of Crvenica, pub-lished by I. Bojanovski in 1974 and now in the private collection of the sculptor BooKriti from the village of Borani. It reads:Silvano/Conserva(tori)/Aug(usto) sac(rum)/ Ae[l(ius)- - - - pos(uit)?]. The second inscription (CIL III, 12811) is a 2nd -century frag-ment of a funerary stone from the site of Seline in the village of Borani, now in thecollection of B. Kriti. It reads:[- - - - Vict?]/ori mat(er)/ f(ilio) pientissi(mo). The thirdinscription is a so far unpublished funerary altar from the site of Lanie in the vil-lage of Sarajl e, now in the possession of Jozo Mami from Sarajl e. The piece datesfrom the 2 nd -3rd centuries, and its quite damaged inscription reads:I(ovi) O(ptimo) M(aximo)/ Aur(elia) Sergia M(arci) f(ilia)/ [- - - -] Maxima(?)/h(oc) m(onumentum)h(eredem) n(on) s(equetur). The fourth inscription is a 2nd /3 rd -century funerary stonefound at the site of Karaula (the cemetery of Tomislavgrad), so far unpublished,now in the temporary stone collection of the Franciscan monastery in Tomislavgrad.Its very damaged inscription reads:[D(is) M(anibus)]/ Aur(elius) [Var?]ro/ def(unctus)[ann]o(rum)/ XVI[- - ] Aur(elius)/ Cand[idus?]/ et A[ur(elia)? Buv?]/o par[entes?]/[ ]lio[c]a[riss/ im]o et [opt/imo?] v(ivi) v(ivis) fe(cerunt?).The above inscriptions make a veryimportant source for the study of Roman religious and funerary cults and onomasticformulae of the 2 nd - and 3rd -centuries Municipium Delminensium.

The inscription from Karaula was found in tandem with a pilaster capital andan acrotererium. The site of Karaula has been long known in archaeological litera-ture. In C. Patschs excavations there at the end of the 19th century a number of cultand votive stones, as well as fragments of architectural sculpture, were recovered.Another well-known near-by archaeological site is that of Crkvina, situated on theplace of the Franciscan monastery of Tomislavgrad. It was also C. Patsch who recov-ered a wealth of archaeological material there. The nds at both these sites testify

85 Patsch 1904, 308.


17/24

59


to a massive Romanisation of the area of Tomislavgrad, covering some 15 hectares.

They also bring to the fore and bolster Patschs assumption that the forum of RomanDelminium was situated at the centre of modern Tomislavgrad.Translation: Branka Migo i

POPIS ILUSTRAC A /LIST OF ILLUSTRATIONST. I, sl. 1. rtvenik posveen Silvanu, Crvenice, Duvno (foto: R. Dodig) /T. I, Fig. 1. Altar

dedicated to Silvanus, Crvenice, Duvno (photo: R. Dodig).T. I, sl. 2. Ulomak cipusa, Borani, Duvno (foto: R. Dodig) /T. I, Fig. 2. Fragment of cippus,

Borani, Duvno (photo: R. Dodig).T. I, sl. 3. Natpis Aurel e Serg e, Sarajl e, Duvno (foto: R. Dodig) /T. I, Fig. 3. Inscription

mentioning Aurelia Sergia, Sarajl e, Duvno (photo: R. Dodig).T. I, sl. 4. Cipus, Karaula, Duvno (foto: R. Dodig) /T. I, Fig. 4. Cippus, Karaula, Duvno

(photo: R. Dodig).T. II, sl. 5. Kapitel pilastra, Karaula, Duvno (foto: R. Dodig) /T. II, Fig. 5. Pilaster capital,

Karaula, Duvno (photo: R. Dodig).T. II, sl. 6. Akroter , Karaula, Duvno (foto: R. Dodig) /T. II, Fig. 6. Acroterium, Karaula,

Duvno (photo: R. Dodig).T. II, sl. 7. Iskopine konzerviranoga rimskog termalnog objekta, Crkvina, Duvno (foto: R.

Dodig) /T. II, Fig. 7. Excavated and conserved thermal baths, Crkvina, Duvno (photo:R. Dodig).

T. III, sl. 8. Opseg rimskoga Delmin a s forumom (crte: R. Dodig, prema Patsch 1904, 310)/T. III, Fig. 8. Area of Roman Delminium, with its forum (drawing: R. Dodig, accord-ing to Patsch 1904, 310).

T. IV, sl. 9. Topogra ja delmin skoga municip a s obiljeenim epigra kim lokalitetima(crte: R. Dodig) /T. III, Fig. 9. Topography of the Municipium Delminiensium, withits epigraphical nd-places (drawing: R. Dodig).

LITERATURA / LITERATUREAlfldy 1969 Gza Alfldy,Die Personennamen in der rmischen Provinz Dalmatia ,

Heidelberg.Anreiter 2001 Peter Anreiter,Die vorrmischen Namen Pannoniens , Budapest. Arheoloki leksikon BiH Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine ,Tom 3 (ur. Borivoj ovi), Sara-

jevo 1988.Bagari 1989 Ivo Bagari,Duvno: Pov est upa duvanjskog samostana , Duvno.Bakula 1970 Petar Bakula,Hercegovina pr e sto godina ili ematizam fra Petra Bakule ,

pr evod fra V. Kosir, Mostar.Ballif 1893 Philipp Ballif,Rmische Straen in Bosnien und der Herzegowina , I ,

Wien.

Belagi 1971 e k Belagi,Steci: kataloko-topografski pregled , Sarajevo.Bojanovski 1965 Ivo Bojanovski, Crkvina, Crvenica, Duvno: kasnoantika bazilika,

praistor ski i antiki nalazi, AP , 7, 135-140.


18/24


60

Bojanovski 1967 Ivo Bojanovski, Novi ilirsko-grki ljem iz Crvenice,Nae starine , 11,Sarajevo, 181-185.

Bojanovski 1974 Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinc i Dalmac i,DjANUBiH , XLVII/2, Sarajevo.

Bojanovski 1988 Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba,DjANUBiH ,LXVI/6.

Bosio 1983 Luciano Bosio,La Tabula Peutingeriana: una descrizione pi orica delmondo antico , Rimini.

Cambi 2005 Nenad Cambi,Kiparstvo rimske Dalmac e , Split.Chevallier 1997 Raymond Chevallier,Les voies romaines , Paris.ae 1993 Slobodan ae, Civitates Dalmatiae u Kozmogra ji Anonima

Ravenjanina,Diadora , 15, 347-440.ovi 1988 Borivoj ovi, Seline, Borani, Duvno, u: Arheoloki leksikon BiH , 275.Dodig 2000 Radoslav Dodig, Iz duvanjske onomastike, u:Duvanjski zbornik , 53-

63.

Dodig 2005 Radoslav Dodig, Rimski nadgrobni spomenik iz Tomislavgrada,VAHD , 97, 339-351.

Dorcey 1992 Peter F. Dorcey,The cult of Silvanus: a study in Roman folk religion , Lei-den.

Duvanjski zbornik Jure Krito (ur.),Duvanjski zbornik , Zagreb Tomislavgrad, 2000.EDCS Epigraphik-Datenbank Clauss/Slaby (h p://compute-in.ku-eichstae .

de:8888/pls/epigr/epigraphik_de).

EDH Epigraphische Datenbank Heidelberg (h p://www.uni-heidelberg.de/institute/sonst/adw/edh/).Elliot 1998 Tom Ellio ,Latin Abbreviations (www.case.edu/artsci/clsc/asgle/ab-

brev/latin/, 1. IX. 2008.)Fehr 1997 Bence Fehr,Lexicon epigraphicum Pannonicum , Budapest.Gotovac 1990 Vedrana Gotovac, Autohtona onomastika na klasinom delmatskom

podruju,RFFZd , 16 (1989/1990), 195-206.Gotovac 1992 Vedrana Gotovac, Silvanov rtvenik iz Vaarovina,RFFZd , 17

(1990/1991), 51-64.Imamovi 1977 Enver Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju BiH ,

Sarajevo.IMS /1 Miroslava Mirkovi i Slobodan Duani,Inscriptions de la MsieSuprieure , Vol. 1 , Singidunum et le nord-ouest de la province , Beograd,1976.

Joli 2002 Robert Joli,Duvno kroz stoljea , Tomislavgrad Zagreb.Katii 1963 Radoslav Katii, Das mi eldalmatische Namengebiet,A , XII/2,

255-292.Katii 1964 Radoslav Katii, Suvremena istraivanja o jeziku starosjedilaca

ilirskih provinc a, u: Alojz Benac (ur.),Simpoz um o teritor alnom i


19/24

61


hronolokom razgranienju Ilira u praistor sko doba ,GodCBI , 1, 9-58.Klai 1906 Vjekoslav Klai, Duvanjsko polje, u:Hrvatsko kolo: Nauno-knjievni

zbornik ,knj. III , Zagreb, 47-90.Kovaevi 2000 Marko Kovaevi, Duvanjski govor i njegove posebnosti, u:Duvanjski

zbornik , 493-511.Kovai 2000 Vanja Kovai, Najnov i arheoloki nalazi u Crvenicama, u:Duvan-

jski zbornik , 115-123.Krahe 1925 Hans Krahe,Die alten balkanillyrischen geographischen Namen , Heidel-

berg.Levi 1967 Annalina e Mario Levi,Itineraria picta: Contributo allo studio della Tab-

ula Peutingeriana , Roma.Lhberg 2006 Bernd Lhberg,Das Itinerarium provinciarum Antonini Augusti , Berlin.Matjai, Tassaux 2000 Robert Mat ai, Francis Tassaux, Liber et Silvanus, u:Les cultes poly-

thistes dans lAdriatique romaine , Bordeaux, 65-117.Mili 2000 Angelika Mili, Popis nekropola duvanjskog podruja, u:Duvanjski

zbornik , 619-624.Miller 1962 Konrad Miller,Die Peutingersche Tafel , S utgart.Miller 1988 Konrad Miller,Itineraria Romana , Stu gart, 1916, Nachdruck Bregenz.OPEL Onomasticon Provinciarum Europae Latinarum , Vol. I (ABA BYSAN-

VS) , composuit et correxit Barnabs Lrincz et Ferenc Red, Buda-pest, 1994;Vol. II (CABALICIVS IXVS) , comp. B. Lrincz, Wien,1999;vol. III (LABAREVS PYTHEA) , comp. B. Lrincz, Wien, 2000;

Vol. IV (QVADRATIA ZVRES) , comp. B. Lrincz, Wien, 2002.Pa 1897 Karl Pa, Novi spomenici iz upanjca-Delminiuma,GZM , IX, 227-243.

Paali 1960 Esad Paali, Antika naselja i komunikac e u Bosni i Hercegovini , Sara- jevo.

Pakvalin 1963 Veljko Pakvalin, Kultovi u antiko doba na podruju Bosne i Herce-govine,GZM , XVIII, 127-153.

Pakvalin 2003 Veljko Pakvalin, Pojava kranstva u srednjoj Bosni i njegova h er-arh a u svjetlu nov ih arheolokih iskopavanja, u:Kranstvo kasneantike u zaleu Salone i Narone (ur. M. Josipovi), Sarajevo, 40-61.

Pakvalin, Mileti 1988 Veljko Pakvalin, Nada Mileti, Karaula, Duvno: rimska svetilita,kasnoantika bazilika s grobovima, srednjovjekovna nekropola, u: Arheoloki leksikon BiH , 268.

Patsch 1893 Carl Patsch, Die epigraphischen Denkmller der rmischen Strassenin Bosnien und der Hercegovina, u: Ballif 1893, 52-70.

Patsch 1899 Carl Patsch, Neue Denkmale aus upanjac-Delminium, u: Archolo- gisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der rmischen ProvinzDalmatien , III Teil ,WMBH , VI, 220-235.

Patsch 1904 Karl Patsch, Prilog topogra ji i pov esti upanjca-Delminiuma,GZM , XVI, 307-365.


20/24


62

Patsch 1904a Carl Patsch, Zur Topographie und Geschichte von upanjac-Delminium, u: Archologisch-epigraphische Untersuchungen zur Ges-chichte der rmischen Provinz Dalmatien ,VI Teil ,WMBH , IX, 171-226.

Patsch 1914 K. Patsch, Zbirke rimskih i grkih starina u bos.-herc. zemaljskommuzeju,GZM XXVI, 141-219.

Phang 2001 Sara Elise Phang,The Marriage of Roman Soldiers (13 B.C.-A.D. 235):Law and Family in the Imperial Army , Leiden.

Radimsk 1894 Vaclav Radimsk, Starine kotara upanjakog u Bosni,GZM , VI, 283-319.

Radimsk 1896 Vaclav Radimsk, Die vorgeschichtlichen und rmischen Alter-thmer de Bezirkes upanjac in Bosnien,WMBH , IV, 135-169.

Schnetz 1990 Joseph Schnetz,Itineraria Romana, volumen alterum, Ravennatis Ano-

nymi Cosmographia et Guidonis Geographica , Stu gart (ed. stereotypaMCMXL).Sims-Williams 2006 Patrick Sims-Williams, Ancient Celtic Place-Names in Europe and Asia

Minor , Oxford.Skok 1920 Petar Skok, Stud e iz ilirske toponomastike,GZM , XXXII, 29-46.ari 2000 Ivan ari, Arheoloka topogra ja duvanjskoga kraja, u:Duvanjski

zbornik , 613-618.imunovi 1986 Petar imunovi,Istonojadranska toponim a , Split.kegro 1999-2000 Ante kegro, Dalmion/Delmion kontroverze i injenice,OA , 23-24,

395-403.

kegro 2000 Ante kegro, Duvanjski prostor u antici, u:Duvanjski zbornik , 79-113.kegro 2000a Ante kegro, Epigraphica latina Delminensia, u:Duvanjski zbornik ,531-539.

Vasi, Miloevi 2000 Miloje Vasi, Gordana Miloevi, Mansio Idimum: Rimska potanskai putna stanica kod Medvee , Arheoloki institut, Narodni muzej, Be-ograd.


21/24

63


Sl. 1. rtvenik posveen Silvanu,Crvenice, Duvno (foto: R. Dodig) /T. I, Fig. 1. Altar dedicated to Silvanus,Crvenice, Duvno (photo: R. Dodig).

Sl. 2. Ulomak cipusa, Borani, Duvno(foto: R. Dodig) /T. I, Fig. 2. Fragment ofcippus, Borani, Duvno (photo: R. Dodig).

Sl. 3. Natpis Aurel e Serg e, Sarajli- je, Duvno (foto: R. Dodig) /T. I, Fig.3. Inscription mentioning Aurelia Ser- gia, Sarajl e, Duvno (photo: R. Dodig).

Sl. 4. Cipus, Karaula, Duvno (foto: R. Dodig) /T. I,Fig. 4. Cippus, Karaula, Duvno (photo: R. Dodig).

TABLA I


22/24


64

Sl. 5. Kapitel pilastra, Karaula, Duvno (foto:R. Dodig) /T. II, Fig. 5. Pilaster capital, Kara-

ula, Duvno (photo: R. Dodig).Sl. 6. Akroter , Karaula, Duvno (foto: R.Dodig) /T. II, Fig. 6. Acroterium, Karaula,Duvno (photo: R. Dodig).

Sl. 7. Iskopine konzerviranoga rimskog termalnog objekta, Crkvina, Duvno (foto: R. Dodig) /T. II, Fig. 7. Excavated and conserved thermal baths, Crkvina, Duvno (photo: R. Dodig).

TABLA II


23/24

65


Sl. 8. Opseg rimskoga Delmin a s forumom (crte: R. Dodig, prema Patsch 1904, 310) /T. III,Fig. 8. Area of Roman Delminium, with its forum (drawing: R. Dodig, according to Patsch 1904, 310).

TABLA III


24/24


66

Sl. 9. Topogra ja delmin skoga municip a s obiljeenim epigra kim lokalitetima (crte: R.Dodig) /T. III, Fig. 9. Topography of the Municipium Delminiensium, with its epigraphical nd- places (drawing: R. Dodig).

TABLA IV

Documents

Rimski Spomenici Iz Delminijskog Municipija - Radoslav Dodig