A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI135-164 (2003) 135

ANTE KEGRO

Hrvatski institut za povijestHR -10.000 ZAGREBOpatika 10

RIMSKI SPOMENICI IZ BOSNE I HERCEGOVINE

UDK 73.023.2 : 72.932.77 (36 : 439-55/56)Izvorni znanstveni rad

U ovom prilogu okupljeni su rimski spomenici koje je autor tijekom posljednjeg desetljea ob-javljivao u razliitim bosansko-hercegovakim, hrvatskim i njemakim publikacijama. U raduse pojedini spomenici prvi put objavljuju. Ispravljeno je itanje i interpretiranje nekih natpisakoje su objavili drugi autori.

I.SPOMENICI ZAPADNE BOSNE

Br.l

Ulomak arhitrava neke monumentalne graevine izraen od vapnenca (si. 1) (KEGRO1994: 287-288, Nr. 1, Taf. XXII). Pronaen je u ranokranskoj krstionici u Karlovu Hanu u Prisojukraj Tomislavgrada u zapadnoj Bosni. Nalazi se u arheolokoj zbirci Franjevakog samostana na i-rokom Brijegu. S lijeve strane je znatnije oteen. Nagornjoj plohi ouvala su se udubljenja od metalnih ku-ka, kojima je ovaj ulomak bio privren za druge gra-evinske elemente. Dimenzije: 65 x 76 x 20 cm. Nat-pis na ovom ulomku urezan je u tri retka. Slova prvogretka, kojima je naznaena nomenklatura vladara, vi-soka su 11 cm. U odnosu na druga slova ovog natpisa,urezana su malo dublje, stoje inae uobiajena praksaza natpise iz vremena ranog carstva. Slova drugog itreeg retka natpisa su 9 cm visine. Slova A u prvom idrugom retku su bez poprene crte, stoje inae karak-teristika ranocarskih rimskih natpisa duvanjsko-li-vanjskog podruja. Za rekonstrukciju i datiranje ovognatpisa pomau dva elementa. Prvi je spominjanje di-viniziranog Vespazijana1 a drugi navoenje u treem

Slika 1. Domicijanov natpisiz Karlova Hana

1 Vespazijan je bio diviniziran izmeu 8. rujna 79. i 29.svibnja 80. g. BUTTREY 1980: 47; KIENAST 1990: 109

136 A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.S., XXXVI 135-164 (2003)

retku njegove titule censor perpetuus. Ti elementi natpis s ovog spomenika dovode u svezu sa ca-rem Domicijanom. Titulu censor perpetuus ovaj je car uzeo u studenome 85.g.2 Od studenoga 82. g.ve je nosio titulu pontifex maximus,3 kada se takoer prozvao i pater patriae (BUTTREY 1980:' 36;KIENAST 1990: 115). Naziv Germanicus uzeo je u vremenu izmeu 9. srpnja i 28. kolovoza 83. g.(BUTTREY 1980: 52, 56). S obzirom daje dedikant sigurno car Domicijan, natpis s ovog ulomkamoe se ovako nadopuniti:

[Imp(erator) Caesar Dijvi Vespanfiani (s\c\) f(ilius) Domitianus Aug(ustus)][Germ(anicus),pont]if(ex) max(imus), trib(unicia) p[ot(estate) , imp(erator) , co(n)s(ul) , ]

cens(or) perpe[t(uus), p(ater) p(atriae) fecit] (ili slino).

Kuriozitet ovog natpisa je u tome da se u prvom retku nalazi jedna pogreka. Naime, urezivanatpisa je umjesto Vespasiani upisao Vespan[iani] odnosno VespanfsianiJ. Slina pogreka regis-trirana je i najednom cipusu terminalisu iz Rima, gdje se ita Vepasianufs] umjesto Vespasianu[S](ALFOLDY 2000: 40826). Ova pogreka se lako mogla ispraviti sadrom odnosno bojom.4

Nomenklatura i titulatura Domicijana moe se nadopuniti i u dativu. U tom sluaju spomenikje u ast vladara mogla podii gradska zajednica, kojoj je sredite moralo biti u Prisoju. Ako je to ta-ko, onda se kraju natpisa treba dodati i formula d(ecreto) d(ecurionum) ili neka slina. Na ovomefragmentu nije zamjetljiv znak koji bi upuivao na povod za ovaj natpis postavljen, odnosno na to okakvoj je graevini rije, koju je resio ovaj natpis.

Duina arhi trava, dio kojeg je ovaj ulomak s natpisom, iznosilaje vjerojatno oko 4 m. Ako jeto tako, onda je u ovom sluaju rije o natpisu koji je resio neki monumentalniji objekt, vjerojatnohram. Na postojanje jednog takvog objekta asocirali bi i drugi arheoloki nalazi iz Prisoja. Jedan sli-an objekt, terasasto svetite, registriranje u Gracu kraj Posuja u zapadnoj Hercegovini (FIALA1893: 145-151, 517-523; BOJANOVSKI 1968: 162-165; 1970: 5-18).

U skladu sa svim elementima, ovaj natpis se moe datirati u vrijeme izmeu studenoga 85. i18. rujna 96. g. po Kr., kada je Domicijan umoren. Spomenik upozorava na injenicu daje rimskonaselje u Prisoju steklo urabani kratakter najkasnije u doba Flavijevaca (BOJANOVSKI 1974:240).

Br.2

Ivo Bojanovski je 1970. g. objavio ulomak jednog rimskog natpisa, pronaenoga takoer uostacima ranokranske krstionice u Karlovu Hanu u Prisoju kraj Tomislavgrada (BOJANOVSKI1970: 11-13). Ovaj fragmet, odbijen s gornje i donje strane, Bojanovski je proitao ovako: P(ub-lius) Ael(ius) P(ubli) f(ilius) Pan(i?)oni I coniugi karissi-/ m(a)e. T(itus) Curiatius /[. Ovajnatpis je u gotovo istoj formi uvrten i u Corpus Ane i Jaroslava ael: (ILIug. 783) ? ]P. Ael(ius)P.f.Panoni / coniugi karissi/m(a)e T. Curiatus /[.

Tijekom 1991. g. na Vidikovcu u Prisoju pronaen je novi ulomak rimskog natpisa koji sprethodnim ini cjelinu (KEGRO 1992: 257-269; 1994: 288-290, Nr. 2, Taf. XXII2). Dimenzijenovopronaenog ulomka su: 12,5 x 46 x 36 cm. Visina slova je 3,8 cm. Ovaj ulomak je odbijen sgornje i donje strane te s desne strane. Nalazi se u lapidariju muzeja u Franjevakom samostanu na

2 BUTTREY 1980: 30, 38; prema: KIENAST 1990: 4 Za uporabu sadre i boje usp. fragment epistila iz Tar-115, u listopadu ili studenome. MARTIN 1987: 192. ragone: Dl STEFANO MANZELLA 1987: si. 18.

3 BUTTREY 1980: 29; KIENAST 1990: 115, slijedioje nakon 30. listopada 81. g. SCHILLINGER-HAFELE1986:59.

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 137

Gorici kraj Livna. Struktura kamena, identinost ukrasnih motiva i slova te prijelom po prvim trimaslovima posljednjeg retka natpisa to gaje objavio I. Bojanovski odnosno prvog retka novopronae-nog fragmenta (M, E, T) koja se meusobno nadopunjuju, govore daje rije o dva ulomka jednogspomenika (si. 2). Iako je novopronaeni ulomak nadopuna fragmenta koji je publicirao Bojanov-ski, naalost ni njime se ne zavrava ovaj vrlo vrijedni natpis koji iznova svjedoi o municipaliteturimskog naselja s Duvanjskog polja i o njegovim dunosnicima.

Spajanjem ovih dvaju fragmenata ovaj natpis se moe proitati ovako:

Slika 2. Natpis Tita Kurijata Seneke iz Karlova Hana

P(ubliae) Ael(iae) P(ublii) f(iliae) Panoni

coniugi carissi-

m(a)e T(itus) Curiatius

Seneca maritfus]

duovir q(uin)q(ennalis) DelfminenJ

Spomenik je, kao to iz natpisa i proistjee, podigao Titus Curiatius Seneca, duovir qui-nauennalis municipija Delminensium u ast svoje supruge Publiae Aeliae Pano. Njegova nomen-klatura upuuje daje rije o domorocu, no nije posve iskljueno da potjee i iz sjeverne Italije, od-nosno s jadranske obale, mogue iz Iadera {CIL III 2944.), odnosno Salone (CIL III 2019). I Sene-kina supruga je takoer domorotkinja. Nosi ime Pano koje nadopunjuje do sada poznati fonddelmatskih enskih imena koja se zavravaju na -o, primjerice: Buvo (Borani, Tomislavgrad;PATSCH 1904: 216), Dasto (Borani, Tomislavgrad; CIL III 149767), Dutieio (Golubi, Glamo;CIL III 10040), Epatino (Glamo; SERGEJEVSKI 1927: 261), lato (Suhaa, Livno; SERGE-JEVSKI1938: 31),/eto (Vrlika, Knin; CIL III13223), Lavo (Tomislavgrad, Litani-Livno; CILIII

5 O srednjedalmatinskom imenskom podruju: KATI-I 1963: 255-292.

138 A. SKEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI135-164 (2003)

14320 , 9846 2761), Paio, Paiio (Borani, Tomislavgrad; CIL III 149767, 9850), Prevo (Vaarovi-ne, Livno; SERGEJEVSKI1931: 20). Rodovsko ime Senekine ene govori daje ona pripadala obi-telji koja je graanstvo stekla u vrijeme cara Hadrijana. Kuriozitet ovog natpisa je i u tome da ena,koja se na njemu spominje, nosi ipraenomen. To je inae velika rijetkost za podruje podunavskih ibalkanskih provincija.6 Paralele za ovo ipak postoje, meu inim i na podruju rimske Dalmacije. Ta-ko su praenomene imale i L(ucia) Pletoria iz Pren Maia u Albaniji (CIL III 14602) kao i P(ublia)Aelia Tertulla iz Mrkonji-Grada u Bosni (CIL III 13238). Rodovsko ime ene doputa datiranjeovog natpisa najranije u vrijeme Hadrijana (ALFOLDY1969:43-46), dok podaci iz filijacije ne do-putaju datiranje izvan drugog stoljea.

Natpis takoer iznova daje i podatke daje postojao municipium Delminiensium na Duvanj-skom polju. Gdje se tono nalazio ovaj rimski municipij, jo se ne moe pouzdano kazati. Tragovina terenu govore da u obzir dolaze kako podruje suvremenog Tomislavgrada - kao stoje pretpos-tavljao C. Patsch (PATSCH 1904a: 309), ali i Prisoje - gdje su registrirani ostaci veeg rimskog na-selja sa ranokranskom bazilikom (BOJANOVSKI1988: 226) a odakle potjee i ovaj natpis te nat-pisi cara Domicijana i Publija Elija Juvenala (BOJANOVSKI 1970: 6; 1975: 42-49, nr. 1; ILIug.782; ATANACKOVI-SALI 1986: 7-17) kao i Borani - gdje su takoer registrirani ostaci ve-eg rimskog naselja s ranokranskom bazilikom (BOJANOVSKI 1988: 225-230). Definitivni od-govor na ovo pitanje mogu dati samo arheoloka istraivanja Duvanjskog polja, a osobito ovih loka-liteta.

Iz fragmenata ovog natpisa razabire se daje tijekom drugog stoljea u Delminiumu ivjelokako domae, tako i puanstvo prispjelo sa strane. Magistrature su bile dostupne kako pridolicamakao stoje npr. bio Titus Curiatius Seneca, tako i romaniziranim domorocima, primjerice PubliusuAeliusu Iuvenalisu (BOJANOVSKI 1970: 5-11; 1975: 42-49; ILIug. 782).

Br.3

Ulomak, vjerojatno baze nekog rimskog spomenika od muljike, potjee s Liba iznad Tomis-lavgrada (si. 3) (KEGRO 1994: 287-288, Nr. 3, Taf. XXII).

Nalazi se u arheolokoj zbirci franjevakog samostana u Tomislavgradu. Dimenzije: 17 x 46x 31 cm. Ovom ulomku je ouvanija tek prednja strana s natpisom, urezanim monumentalnom pro-vincijalnom kapitalom u dva retka. Slova A su bez poprene crte, kao stoje sluaj i s natpisom br. 1. Sobje strane prvog slova prvog retka natpisa urezane su dvije toke. Prva toka je vjerojatno razdva-

jala ovo slovo od nekog pret-hodnog slova. SlovaNiT\zprvog retka data su u ligaturi.U prvom retku natpisa odbi-jeno je prvo slovo te slovo Skojim je zavravalo ime Quin-tus, odnosno tri idua slova(SCR) rijei scriba. U dru-gom retku odbijeno je prvoslovo (I). Na natpisu se inaenalazi pet kratica, to pak nije

Slika 3. Natpis Publija Elija Kvinta sa Liba krajTomislavgrada

osobita zapreka za njegovoitanje:

6 O enskimpraenominama: KAJANTO 1972: 13-30.

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 139

P(ublius) Ael(ius) Quintu[s scr]-

iba p(ublicus) D(elminiensium) v(otum) re(ddidit) libenfs].

Ovaj spomenik je, kao to se razabire na natpisu, dao podii rimski graanin Publius AeliusQuintus, inae ve poznat s jednog rtvenika Jupiteru7 iz ruevina ranokranske bazilike u Crveni-cama kraj Tomislavgrada (BOJANOVSKI 1965: 138, tab. LVIII). U vrijeme podizanja ovog spo-menika Publije Elije Kvint je bio u slubi municipalnog biljenika (scribapublicus).

Sudei prema dimenzijama, najvjerojatnije je sluio kao postament nekom drugom spomeni-ku. S obzirom na karakteristike natpisa, moe se, kao i rtvenik iz Crvenica, datirati u 2. st. Kuriozi-tet ovog spomenika je u tome da gaje podigao romanizirani domorodac - dakle Delmat, iji latinskicognomen pripada grupi imena koje je uglavnom nosilo romanizirano puanstvo (npr. Iuvenalis,Maximinus, Nepos, Severus ili Victor) (BOJANOVSKI 1988: 222).

Prema uzoru na glavni grad Carstva - Rim, i municipiji kao i kolonije takoer su imali svojeapparitores magistratuum. Meu njima bili su i biljenici (scribae). Scriba ]Q inae bio nii gradskislubenik, koji je obavljao poslove tajnika, knjigovoe i raunovoe ili je kao registrator rukovodiopismohranom (tabularium), ako nije - to se pak rijetko dogaalo - za to bio namjeten posebni ar-hivski slubenik (LIEBENAM 19672: 287 i d). Meu municipalnim biljenicima razlikovala su sedva ranga: scriba duumviralis (DESSAU, ILS 6315) i scriba publicus aedilicius (DESSAU, ILS6460). Scribae iz manjih municipija gotovo su iskljuivo poznati bez atributa (ClLIII4267; CILIIl3974). S obzirom na neznatan njihov broj te slubenika po rangu bliskim njima, moe se zakljuitida i nisu imali previe obveza (MOCSY 1962: 602). Iz Dalmacije je inae poznat jo jedan scribakoji je slubovao u Saloni (CILIIl 2122). Popisu dunosnika rimskog municipija s Duvanjskog po-lja: ordodecurionum (CILIIl 14229; ILIug. 167, 782), quaestor (ILIug. 782), duoviri (ILIug. 782),duoviri quinquennales (KEGRO 1992: 257-269) i quattuorviri quinquennales (ILIug. 782),ovim natpisom pridodaje se i scribapublicus.

Br.4U muzejsku zbirku Franjevakog sa-

mostana u Tomislav gradu u oujku 1990. g.dospjeli su ulomci triju rimskih spomenika sLiba iznad Tomislavgrada (si. 4). Meu nji-ma bio je i fragment stele s motivom kaseto-na (KEGRO 1997c: 83-86), dimenzija 60x 60 x 8 cm. Ovaj fragment je oteen sasvih strana. Izraen je od mekeg vapnencakoji se inae dobro obrauje. Kasetone, di-menzija 24 x 8 cm, dijele tri stupa od kojih jesrednji ureen okomitim kanelurama dok suboni izvedeni tehnikom tordiranih kanelu-ra. Kasetoni su naglaeni kvadratnim deko-rativnim profiliranjima u vidu uskih traka iz-raajnih vanjskih rubova.

Slika 4. Ulomak rimske stele s motivom PortaInferi s Liba kod Tomislavgrada

7 [I(ovi)] O(ptimo) M(aximo), / P(ublius) Ael(ius) Qui-n(tus). V(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito). Usp. ILIug. 784.

140 A. SKEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI135-164 (2003)

Slika 5. Rimski spomenici s Karaule krajTomislavgrada

Presjek stupaca koji razdvajaju kasetone je 5 cm. Kasetoni ovog fragmenta, inae dijela nad-grobne stele s motivom Porta Inferi, u odnosu na jednake spomenike iz rimske Dalmacije, ima nekeosobitosti. Nedostaju mu detalji, primjerice tuni Atis te alka za kucanje koji se nalaze na veini rim-skih nadgrobnika ovog tipa. Raspored kasetona ovog fragmenta neto je drukiji u odnosu na kase-tone drugih rimskih spomenika iz Dalmacije, na kojima se dva vea kasetona nalaze ispod dvajumanjih. Iznad kasetona se redovito nalazi natpisno polje sa zabatom. Kasetoni ulomka s Liba su jed-nakih dimenzija. Rasporeeni su jedan do drugoga u horizontalnome nizu. Razdijeljeni su dvamatordiranim polustupovima i jednim polustupom s okomitim kanelurama.

Ovo je peto pojavljivanje spome-nika s motivom Porta Inferi na nadgrob-nim spomenicima na klasinom delmat-skom podruju. Carl Patsch je 1897. g.na Karauli (Duvno = Tomislavgrad) pro-naao dva rimska spomenika sa istimmotivom (si. 5). No nije mu bilo jasnoemu su oni sluili (PATSCH 1897:243).Vei ulomak je odlomljen po sredini do-njih kasetona. Motiv Porta Inferi do kra-ja je zavren tek na prednjoj strani, dok jena lijevoj bonoj strani samo naznaen.Ovaj ulomak je visok 46 cm, irok s ob-raene strane 61 cm a s neobraene stra-

ne 50 cm. Dvoja vrata urezana su izmeu tri stupca s kapitelima. Isti je motiv tek naznaen nabonim stranama. Rubni dijelovi gornje kvadratine strane ovog spomenika lijepo su obraeni, dokje sredina u fazi poetnog izdubljivanja. Oito daje spomenik jo u fazi obrade, zbog prelamanja, bioodbaen (PATSCH 1897: 241-242, br. 21, si. 19). Drugi manji ulomak je slabije ouvan. Odlomljenje sa svih strana. Na njemu se ouvao motiv donjeg desnog kasetona i donja polovica gornjeg kase-tona te djelomice lijevi kaseton desnih vrata. Ovaj fragment je visok 37 cm, obraena strana mu jeiroka 19 cm a neobraena 53 cm (PATSCH 1897: 242-243, br. 22, si. 20). Dimenzije i ukrasni motiviovih ulomaka s Karaule svjedoe da su trebali posluiti za sanduasti dio urni za pepeo. S obziromna injenicu da nisu dovreni nego su jo tijekom obrade odbaeni, ovi spomenici svjedoe da ih jeizradila ruka jednog majstora, odnosno jedna radionica koja se nalazila na ovome podruju. Nemasumnje daje u istoj radionici izraen i spomenik s Liba. Na ovakav zakljuak upuuje kako ukrasnimotiv Porta Inferi koji resi ove spomenike, tako i njihove dimenzije ali i blizina njihova pronalaska.

Interesantno je da se motiv vratapodzemlja javlja i na urnama s livanj-skog podruja. Tako su u samom sredituLivna na groblju sv. Ivo u listopadu 1993.g. pronaena dva fragmenta s ovim moti-vom. Bila su uzidana u prednju stranujedne kasnoantike grobnice. Na ulomkukoji se nalazio iznad ulaznog dijela grob-nice prikazana su vrata podzemlja s po-lukrunim gornjim dijelom te sa etiriua kasetona (si. 6).

Sa desne strane je tordirani stupslian stupovima na ulomku s Liba kraj

Slika 6. Ulomci urni za pepeo s lokalitetasveti Ivo u Livnu

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 141

Tomislavgrada. Na manjem ulomku koji je bio uzidan desno od ulaznih vrata ove grobnice prikazanje slian motiv. Ovaj ulomak predstavlja gornji dio prednje strane rimske urne na koju je nalijegaopoklopac. Na ovom ulomku vrata imaju tri kasetona izmeu dvaju stupova s kaneliranim ljebovima ikapitelima. Ve je na prvi pogled jasno da ovi fragmenti imaju dosta podudarnosti s ulomcima prona-enima na Karauli u Tomislavgradu te s fragmentom stele s Liba iznad istoga grada. Bez sumnje suizraeni u priblino isto vrijeme, mogue rukama istog majstora, odnosno radionice.

Ornamentalni motiv Porta Inferi je u unutranjost delmatske zemlje dospio posredstvom kle-sara koji su nadgrobne spomenike izraivali uglavnom za pripadnike legio VII (od 42. g. Claudiapiafidelis) stacionirane u logorima Tilurium (Gardun kraj Trilja) i Bigeste (Hardomilje, Humac,Ljubuki u zapadnoj Hercegovini). Ova je legija na podruje Dalmacije stigla najvjerojatnije 7. g.po Kr. s maloazijskih prostora (WILKES 1969: 94, 112 i d.; ZANINOVI 1984: 68, 71; MEDINI1984: 108). Nadgrobni spomenici s ovim motivom najvie su izraivani u radionicama ove legije uTiluriju (MEDINI 1984: 107-125) te u Saloni. Najstariji spomenik s ovim motivom datira se u 26.ili 27. g. po Kr. a potjee upravo iz Tilurija (CIL III 9737; MEDINI 1984: 108, 113).

Osam nadgrobnih spomenika s motivom Porta Inferi registri-rano je na podruju vojnikog logora Bigeste (PATSCH 1914: 167, si.34, 35; BOJANOVSKI 1985: 70-72, br. 2, si. 2 i 3; 72, br. 3, si. 4;DODIG 1985: 107-115). Iako se ovaj motiv javlja i na spomenicimadrugih legija, primjerice pripadnika cohors I Bracaraugustanorum(DODIG 1985: 107-115), pouzdano je ovamo dospio posredstvomvojnika pripadnika legionis VII su koji se iz Tiluriuma poslije 14. g.kao veterani naselili u blizini logora Bigeste. Majstori koji su izrai-vali nadgrobne spomenike s ovim motivom bili su i sami vojnici (mi-lites marmorarii) kao i graanske osobe koje su uglavnom radile zavojniku klijentelu. Motiv Porta Inferi s nadgrobnih spomenika obi-ljeava zagrobni ivot, koji simbolizira upravo ovaj dekorativni de-talj. Njegovo podrijetlo dovodi se u svezu s maloazijskom Frigijom(HOFMANN 1905: 54 i d; HASPELS 1971: pass.; MEDINI 1984:105-107).

Br.5.Dvodijelna monumentalna stela od vapnenca, takoer je pro-

naena u ostacima ranokranske krstionice u Karlovu Hanu u Prisojukraj Tomislavgrada (si. 7) (KEGRO 1994: 292-293, Nr. 4, Taf. XXII).Dimenzije reljefnog dijela: 100 x 68 x 22 cm. Dimenzije natpisnogdijela: 96 x 68 x 22 cm. Tekst natpisa urezan je na prostor dimenzija:83 x 41 cm. Slova su, izuzev D i M iz prvog retka, visoka 5,5 cm. Gornjidio stele zavrava timpanonom sa dva akroterija. U sredini timpanonaje rozeta, u sredini koje su tri rupice kojima se najvjerojatnije fiksiraosredinji dio cvijeta. Ispod zabata je aedicula, unutar koje su prikazanedvije enske osobe iznad pojasa. Desne su im ruke poloene na lijevaramena, dok su im lijeve ruke sputene na pojas.8 Obje ene oko vrataimaju ogrlice. Desna osoba je kosu poeljala nalik na krike dinje,9

M

AV/RMARCEiH/tJFIk-PIENTB5IM/IDEFVN

SlPlfTPOSTV t 5 P

K

Slika 7 Rimska stela izKarlova Hana

8 Sline figure nalaze se na jednoj steli iz Solina.VAHD 56-59 (2) (1954.) 162, tab. XIV.

9 O ovom stilu u Dalmaciji usp.: CAMBI 1988a: 101--111.

142 A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003)

kako su se u doba Carstva uglavnom eljale mlae rimske matrone - ene (Antiki portret u Jugos-laviji. Beograd-Zagreb-Skopje-Split-Ljubljana 1987: 102-103) koje su se povodile za frizurama ca-rica Faustine Mlae (+175), Lucille (+185), Crispine (+183) te osobito za frizurom Karakaline sup-ruge Plautile (+205). Ubrzo nakon smrti ovih ena ieznuo je i ovaj tip frizura (CAMBI1988: 104).Lijeva dama ima bujnu, po sredini zaeljanu kosu, koja se na carskom dvoru njegovala u vrijemeSevera (si. 7) (CAMBI 1988: 104-105, 106, 107; 1991: 214).

Natpis je urezan na drugom, donjem dijelu stele u osam redaka. Slovo C u estom retku ure-zano je na okvir natpisa. Slova Ai Eiz petog, estog i sedmog retka ispisana su u ligaturi. Slovo Lslii grkom slovu lambda (L). Ispod natpisa je u novije vrijeme urezan znak X i nema nikakve vezes rimskim tekstom. Lijevi dio natpisa otetile su podzemne vode, no unato tome tekst je dobro it-ljiv, i glasi:

D(is) M(anibus)

Aur(elia) Marcel-

lina mater

Aur(eliae) Marcel-5laefil(iae) pientis-

simae defunc-

tae ann(orum) XVIII

ibi etpost(eris)

suis p(osuit).

Majka preminule kerke s ove stele nosi obiteljsko ime Aurelia. Sudei po tome, obitelj ko-joj je pripadala, stekla je graansko pravo u vrijeme Marka Aurelija ili najkasnije za Karakale(ALFOLDY 1969: 47). Frizure s reljefnog dijela ovog spomenika govore daje izraen najkasnije uvrijeme dinastije Severa.

Br.6Poklopac rimske etvrtaste urne za pepeo sa natpisom, sluajno pronaen 1995. g. na lokali-

tetu Nie u Suhai kraj Livna (si. 8) (KEGRO 1997b: 237, bilj. 8, si. 4). Izraen je od laporastogvapnenca (muljike) kao i veina rimskih spomenika s livanjskog podruja. Ima oblik ravne ploeprema sredini neznatno zadebljane. Strana suprotna natpisnoj dijelom je, kao i lijevi prednji kut, od-bijena. Dimenzije: 120 x 100 x 13 cm. Na prednjem dijelu gornje povrine ovog poklopca su tri et-verokutna udubljenja (12 x 12 cm) pomou kojih je na poklopac mogao biti fiksiran zabatni dio. Usredini ovih udubljenja su okrugle rupice promjera 1 cm. Na donjoj, izrazito ravnoj strani su, u obli-ku velikog slova H, urezani ljebovi za sanduk (66 x 66 x 72 x 6 cm). Na rubnom prednjem dijeludonje strane su dva okrugla udubljenja promjera (11,5 cm), jednake visine kao i ljebovi. U njih su

po svoj prilici bili fiksirani stu-pici koji su stajali ispred sandu-astog dijela urne i simbolizira-li, zajedno s poklopcem i sandu-

Slika 8. Poklopac urne iz Suhae kod Livna kom, pokojnikov vjeni dom.

10 Nalazi se u Muzeju Franjevakog samostana na Go-rici u Livnu.

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 143

U vrijeme pronalaska ovog spomenika, prema svjedoenju pronalazaa, pod njim se nalo ga-rei, kostiju i keramike, vjerojatno ostaci spaljenog pokojnika. Natpis, urezan rustinom provinci-jalnom kapitalom, sastoji se od dvadeset sedam slova visine 9 cm. Ova vrsta latinske grafije se na li-vanjsko-duvanjsko-glamokom podruju javlja tijekom 2. i 3. st. Na poetku natpisa nedostaje lije-va kosa sigla slova A. Peto i esto slovo natpisa (R i V) ispisani su u ligaturi. Interpunkcija jenaznaena pomou etiriju toaka urezanih po sredini natpisa. Poprene crte poetnog i osamnaes-tog slova A polaze od sredine desne crte prema dolje i ne sastavljaju se s lijevom crtom. Slova E i Tse redovito javljaju bez gornje poprene crte, pa slovo T vie slii slovu/nego slovu T. Ovo se slovogotovo u identinoj formi javlja i na jo jednom natpisu sa istog lokaliteta, iji je natpis, s obziromda je rije o prvom slovu, pogreno proitan. Umjesto slova / vidjelo se slovo T, pa je delmatskoensko ime koje njime zapoinje takoer pogreno proitano kao Iato a ne, kao to bi trebalo biti,Tato.u Natpis s poklopca urne iz Suhae kod Livna glasi (KEGRO 1997a: 94, br. 56):

Arri(us) Rufi(nus) veter(anus) leg(ionis) I (primae) adiutricis.

Arije Rufin imenovan na natpisu vjerojatno je Delmat, koji se po isteku aktivne vojne slubevratio u rodni kraj, gdje gaje, u jednom od vodeih rimskih naselja na Livanjskom polju, i smrt za-tekla. U prilog ovomu govori injenica da se nastanio usred delmatske zemlje u naselju u kojem supreovladavali domoroci, iako u njemu nije obnaao nikakvu slubu. Obiteljsko ime Arrius bilo jeraireno diljem Carstva. U Dalmaciji su ga uglavnom nosili Italici a tijekom kasnog Carstva i orijen-talci (ALFOLDY 1969: 61). Njegovo vlastito ime Rufinus je takoer bilo vrlo raireno, osobito uItaliji i Hispaniji, ali se susree i u Dalmaciji (ALFOLDY 1969: 283-284). Ovako se zvao i neki Ju-lije koji za sebe izriito navodi daje Delmat (Iulius domo Dalmata). Julije je inae bio veteran le-gionis II adiutricis. '2

Arije Rufin je vojnu slubu mogao okonati u nekom od tri vojnika logora Bigeste (Graine,Humac kraj Ljubukog),13 Burnum (Ivoevci, Kistanje na rijeci Cetini), Tilurium (Gardun, Trilj krajSinja) u Dalmaciji. Manja vojnika odjeljenja (vexillationes) legionis I adiutricis, kojoj je i sam ne-kad pripadao, a koja je od vremena cara Hadrijana (117-138) bila stacionirana u mjestu Brigetio uGornjoj Panoniji (RITTERLING, RE (1924-5.) 1289 Z. 25 i d., 1392) a od Karakale (211-217) napodruju Donje Panonije (RITTERLING, RE (1924-5.) 1320 Z. 20 i d., 1395 Z. 29 i d.; BETZ1938:41), povremeno su tijekom 2. i 3. st. slubovala i u Dalmaciji. Manje je vjerojatno daje ArriusRufinus bio pripadnik neke od beneficijarnih stationes, kojih je na podruju Dalmacije bio vei broja u kojima su takoer slubovali pripadnici legionis 1 adiutricis (BOJANOVSKI 1988: 360-364;SCHALLMAYER 1990: pass).

S podruja Dalmacije je, ako se izuzme vojnik Valentinus kojeg je smrt zatekla na podrujuBosanskog Grahova u zapadnoj Bosni a za kojeg nije jasno da lije pripadao Prvoj ili Drugoj legijipomonika,14 osim Arija Rufina poznato jo sedamnaest pripadnika legionis I adiutricis. Meu nji-ma su bili po jedan centurio, comicularius, frumentarius i speculator, trojica obinih vojnika (mili-tes) te deset konzularnih beneficijara (beneficiarii consulares). U Dalmaciji su slubovali od vreme-na cara Hadrijana (117-138.) do Filipa Arapina (244-249).

Arije Rufin je, s obzirom na injenicu da su mu ostaci spaljeni i poloeni u urnu, ivot okon-ao tijekom druge polovine 2. st., odnosno prije 3. st. (SREJOVI 1965: 73; ZANINOVI 1994:

11 SERGEJEVSKI 1938:31; ILIug. 1780. Ispravno i- 13 O ubikaciji ovog logor: BOJANOVSKI 1973: 303-tanje bi bilo Tato, a ne Iato. 311.

12 Ulcisia u Panoniji: Usp. AE 1939, 8; ALFOLDY 14 Valenft ]/ militi legion[is I vel II] / a1969: 284. iutricis defu[nc]/to an(norum) XXX memori/am posuit/ Ta-

ta pi/entissima coiux. SERGEJEVSKI 1938: 19, si. 26;BETZ 1938: 211; ILIug. 1809.

144 A. SKEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003)

47). Vjerojatno po okonanju Markomanskih ratova vratio se u rodni kraj i nastanio u jednom odvodeih rimskih naselja na Livanjskome polju (BOJANOVSKI 1988: 246). O snanom peregrin-skom karakteru ovog naselja svjedoe kako delmatska utvrda Gradinica (44 x 35 m) iznad njega(BENAC 1985: 111-112), tako i kultovi Dijane, Silvana i nimfi koji se u njemu susreu, a koji ug-lavnom prevladavaju meu Delmatima (SERGEJEVSKI1929: 95, si. 1). Snaniji proces romanizi-ranja unutranjosti delmatske zemlje, pa time i ovog naselja, otpoeo je u vrijeme Hadrijana(BOJANOVSKI 1970: 5-18; 1978: 115-126; 1988: 241). U rimskome naselju koje se nalazilo uSuhai kraj Livna, uz koje je bio pokopan Arije Rufin, nastanili su se jo neki romanizirani Delmati,primjerice: Elije Tit Dasa (Aelius Titus Dasas) sa suprugom Elijom Sejom (Aelia Seia),15 Sekund(Secundus) s kerkom Kvintom (Quinta) (odnosno Kvintilom (Quintilla)),16 neki Varon (Varro) teneka Tato (Tato), Nepot (Nepos).17 Daje ovo naselje i u doba razvijene i kasne antike imalo znaaj-niju ulogu, meu inim ostalog svjedoi i krovna opeka sa igom [CJartoriana {CIL III 10183wc;PATSCH 1894: 349; 1906: 174; CURI 1909: 169) koja je ovamo dopremana preko Salone18 teostaci jedne ranokranske bazilike (BOJANOVSKI 1983: 186-187; 1988: 246).

Inae ovo je drugo pojavljivanje rimskih veterana na Livanjskom polju. Umirovljeni benefici-jarni konzular iz legioXgemina, Nosidij Sekund {Nasidius Secundus) naselio se u rimsko naselje ko-je se nalazilo u Lipi na suprotnoj strani Livanjskog polja. Ovaj je stranac (ALFOLDY 1969: 102) tije-kom druge polovice 2. st. bio i gradskim vijenikom (decurio) vjerojatno u lokalnome municipiju.19 Izistog mjesta potjee jo jedan spomen municipaliteta takoer iz druge polovice 2. st. Vezanje uz ro-maniziranog Delmata Publija Elija Prokula (Publius Aelius Proculus).20 Za veterana Arija Rufina nenavodi se, to se inae redovito navodilo, daje bio angairan u bilo kakvim strukturama lokalne upra-ve. Interesantna je injenica da se jedino na njegovu natpisu u Dalmaciji ime legije kojoj je pripadaoispisuje u cijelosti.

Br.7Ulomak natpisnog dijela poklopca urne za pepeo iz kasnoantike grobnice (si. 9), pronaen

tijekom sustavnih arheolokih iskopavanja na lokalitetu sv. Ivo u sreditu Livna 1994. g. Natpisunedostaju dva do tri slova s lijeve te jednodo dva slova sa desne strane. Na ulomkuse ouvalo sedamnaest slova razdvojenihsa sedam toaka urezanih po sredini natpi-sa. Tekst sadri osam rijei. Slovo A je svatri puta napisano tako da mu se poprenacrta sputa od sredine desne kose crte pre-ma dolje ne dodirujui lijevu crtu. Istrai-va je natpis proitao kako slijedi:... DAS.P. S. ET. AEDAI. CON. SV... (GLAVA Slika 9. Rimski natpis sa sv. Ive iz Livna

15 D(is) M(anibus) / Ael(ius) Titus Dasantis se viuop(osuit) et Ael(iae) / Seioni IMPL con(iugi) pi(a)e def(un-ctae)an(norum)LXp(osuit)etsuis. SERGEJEVSKI 1938:29; ILIug. 1779.

16 D(is) M(anibus) s(acrum) /[-] Secundi posuit fi-liae Qui/[ conjiugi et suis. SERGEJEVSKI 1938: 28;ILIug. 1781.

17 Tato (ne lato) Nepotis vixit annos L[]/posueruntfili(i) etfraterf?]. SERGEJEVSKI 1938: 31; ILIug. 1780.

18 U Saloni CIL III 10183W; 14334.

19 M(arcus) Nasidius Secundus, ec(urio) mun(icipii)vet(eranus) b(ene)f(iciarius) co(n)s(ularis) leg(ionis) X(decimae) G(eminae). PATSCH 1906: 165, br. 4; 1909:123; CIL III 9847 + p. 2165; ILIug. 1783.

20 P(ublius Ael(ius) / Procul(us) / municip(ii)[-]a[ /SERGEJEVSKI 1928: 87, br. 9; ILIug. 1786.

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.S., XXXVI135-164 (2003) 145

1994: 57) Uvidom u spomenik, inae smjeten u arheoloku zbirku Franjevakog samostana u Liv-nu na Gorici, natpis se treba razrijeiti kako slijedi:

[ ] Das(as) p(osuit) s(ibi) etAe(liae) Dat(oni) con(iugi) su[(ae) ].Kao to se iz natpisa razabire, ova urna bila je namjenjena spaljenim ostacima dvaju osoba:

muu koji se zvao Dasas i njegovoj supruzi koja se zvala Aelia Dato. Spomenik je bio izraen zamueva ivota. Manje je vjerojatno, s obzirom na injenicu da se u unutranjosti delmatske zemljespominju jo dvojica mukaraca s imenom Dasas (Suhaa na Livanjskom polju21, Glamoko po-lje22), da se mukarac s ovog poklopca zvao Das(es), Das(ius) odnosno Das(sius) (ALFOLDY1969: 185). enska osoba sa ovog spomenika nosila je carsko rodovsko ime Aelia prema Hadrijanu(Publius Aelius Hadrianus), znak daje obitelj kojoj je pripadala graansko pravo stekla u vrijemeovog cara. Mogla ga je batiniti od roditelja ili posredstvom mua, kao to je bio sluaj sa AilijemTitom Dazasom (Aelius Titus Dasas) i njegovom suprugom Ailijom Sejom (Aelia Seia) iz oblinjeSuhae kod Livna. Ako je enska osoba s ovog spomenika graansko pravo stekla posredstvom mu-a, onda se ispred mueva kognomena Dasas, treba navesti carska imenska formula P(ublius) Ae-l(ius), pa bi natpis u tom sluaju glasio:

[P(ublius) Ael(ius)] Das(as). P(osuit) s(ibi) etAe(liae) Dat(oni), con(iugi) su[(ae)].Kognomen kako mua, tako i ene s ovog spomenika, nedvojbeno govore daje i u ovom slu-

aju rije o Delmatima, romaniziranim u vrijeme cara Hadrijana. Mu najvjerojatnije nosi delmat-sko ime Dasas (KATII 1963: 268; ALFOLDY 1969: 185), dok supruga ima tipino delmatskoime koje se zavrava na -o (ALFOLDY 1969: 351). No u ovom obliku (Dato) javlja se prvi put.Blisko mu je ensko ime Dasto s natpisa iz Borana kraj Tomislavgrada (CIL III 149767). Imenskaformula koja ukljuuje carski gentilicij Aelius te incineracija i polaganje pepela u urnu ovaj spome-nik datiraju u 2. st.

Br.8

Rimska nadgrobna stela od vapnenca izBastasa kraj Bosanskog Grahova (si. 10) u za-padnoj Bosni (civitas Ditionum) (KEGRO 1994:293-294, Nr. 5, Taf. XXIII). Od 1986. g. nalazilase u rimskoj zbirci Regionalnog muzeja u Livnu.Dimenzije: 41 x 40 x 22 x 10 cm. Dimenzije nat-pisnog polja, u koje nije urezano nijedno slovonatpisa, iznose: 11x36 cm. Natpis na ovoj steliili je bio ispisan bojom, ili nikada i nije bio ure-zan jer stela mogue nikada i nije posluila svojojsvrsi. Mogla je biti odbaena tijekom izrade kaoneuspio proizvod, ili je bila jedan u nizu serijskihproizvoda na koji se natpis urezivao po elji kup-ca. Spomenik je inae dogotovljen na dosta neo-bian nain. Na steli se stapaju elementi zabata sedikulom u jedinstveno profilirano polje. Na re-

Nr. 5

Slika 10. Rimska stela iz Bastasa kodBosanskog Grahova

21 D(is) M(anibus) /Ael(ius) Titus Dasantis se vivo p(o-suit) et Ael(iae) / Seioni IMPLf ?) con(iugi) pi(a)e de-(functae) an(norum) LX [b] (enemerenti et suis. SERGE-JEVSKI1938: 124, br. 29; ILIug. 1779.

22 [ -] / Aug(usto) s(acrum) P(ublius) Aeli(us) Se-cundus d[ec(urio)] et Varro Da[s]antis/[ ?] p(osueru-nt) pm salute sua et coll(e)gio (a)erariorum B[ ?]mili-an(orum?). BOJANOVSKI1982: 26-27.

146 A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI135-164 (2003)

ljefnom dijelu predstavljene su etiri osobe, od kojih su tri unutar polja oznaenog polukrunim me-daljonom, dok se etvrta figura nalazi izvan medaljona. Kad je u pitanju ova etvrta osoba, u pitanjumoe biti pripadnik razliitog drutvenog statusa u odnosu na tri osobe iz medaljona. Vjerojatno jerije o libertinu, odnosno robu (servus, libertus). Ova stela ima zajednikih elemenata s ulomkomnadgrobne stele, koja po svoj prilici takoer potjee iz Bastasa (SERGEJEVSKI 1935: 19, Tab. V,4). Oba spomenika karakterizira rustikalnost cjelokupne izrade, osobito ornamentalnih motiva, kojina prvi pogled asociraju na drvene motive. Autohtoni elementi delmatske plastike na oba spomeni-ka su dosta naglaeni. Identini su takoer i materijal od kojih su izraeni te profilirani rub. Oba spo-menika bez sumnje su djelo lokalnog majstora, koji je svoje proizvode najvjerojatnije izraivao naGlamokom polju. Slinost ornamentalnih motiva ove stele s fragmentom kojeg je objavio D. Ser-gejevski, te aktivnost kiparske radionice iz Halapia kraj Glamoa u kojoj su vjerojanto izraenaoba ova spomenika, doputaju njihovo okvirno datiranje u vrijeme od druge polovice 2. st. do prvepolovice 3. st.

Br.9Ulomak lijeve strane reljefnog dijela nadgrobne stele od

vapnenca iz Arheoloke zbirke Franjevakog samostana u Livnuna Gorici (si. 11), pronaen ezdesetih godina u Vaarovinamakraj Livna. Dio reljefa neke monumentalnije rimske stele rasko-madane u najnovije vrijeme. Do 1989. g. nalazio se u Zaviajno-me muzeju u Livnu. Dimenzije: 54 x 40 x 20 cm. Na ovomulomku zamjetljiv je torzo i dio glave enske osobe zaogrnutetunikom. Na donjem dijelu ulomka zamjetljiv je motiv poluk-runog medaljona, slian onome s prethodnog spomenika. Crtelica figure s ovog ulomka gotovo su u potpunosti propale. Ou-vala se tek naznaka kose podrezane po sredini ela te ispod uiju.Vrlo nabrana tunika omotava cijelo tijelo poevi od vrata. Iz tu-nike proviruje neobino tanka ruka poloena preko prsiju premadesnoj strani. S obzirom na prikaz osobe s ovog fragmenta uok-virene medaljonom, i ovaj se spomenik, kao i prethodni i onajkoji je objavio D. Sergejevski, okvirno moe datirati u vrijemeod druge polovice 2. st. do prve polovine 3. st. (KEGRO 1994:Nr. 5, 293-294, T. XXIII). Motiv prikazivanja osoba unutar po-lukrunog medaljona takoer bi mogao ukazivati na lokalnu ra-dionicu, odnosno majstora.

Slika 11. Ulomak rimske steleiz Vaarovina kraj Livna

Br. 10. (si 12)

Sanduk za pepeo bez poklopca sluajno je pronaen u okorima kraj Banjaluke (Castra) udolini rjeice Suturlije. Izraen je od sedrastog kamena. Dimenzije: prednja i zadnja strana 51 x 49x 28, bone strane: 34 x 28,38 x 28, irina zidova iznosi od 8 do 6,5 cm irina otvora 38 x 24 cm, du-bina sanduka 17 cm, slova su visine od 5 do 4,6 cm. Natpis je urezan u tri retka kapitalnim pismom,ija se slova zavravaju otrim zavrecima. Na natpisu nisu raspoznatljivi znakovi interpunkcije.Ligature se pojavljuju u prvom retku za drugo, tree i etvrto slovo (A, E, L). Isti je sluaj i sa pos-ljednjim trima slovima drugog retka (A, E, L). Pronalaza je natpis proitao kako slijedi: P. AEL.EPICATIE D- [...?]/ANO. D AN LXV PAE [...?]/MC CONIVX (I?) FPP(ERAVICA 1989:26). U neto izmijenjenom obliku interpretirao gaje i Bojanovski: P. Ael(io) Epicati ed[....?]ano

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 147

Slika 12. Urna za pepeo iz okorakod Banjaluke

d(efunco) an(norum) LXV P. Ael(...?) itd.(BOJANOVSKI 1988: 303) Na fotografijito ju je priloio pronalaza uoljivo je danatpis nije radikalnije oteen, izuzev even-tualno ispred posljednjih dvaju slova treegretka. Interesantno je da su slova A i na ovomnatpisu urezana bez horizontalne crte. Uskladu s tim natpis se moe relativno lakoanalizirati. Slova A ispisana su bez poprenecrte. Kako je kognomen Edanus na ovomnatpisu urezan u dativu, u istom padeu jenuno razrijeiti takoer i praenomen kao inomen, dakle: P(ublio) Ael(io). Filijacija jenaznaena samo posvojnim genitivom oca,dakle Epicati (filio). U drugom retku slijedinaznaka godina koje je u asu smrti imala

preminula osoba iz prvog retka, dakle: d(efuncto) an(norum) LXV. Slijede praenomen i nomen e-ne koja je dala podii ovaj spomenik. Oni su potpuno identini onima koje ima preminuli mukaraciz prvog retka natpisa, dakle: P(ublia) Ael(ia). ena s ovog spomenika ima i cognomen. I on je po-put praenomena i nomena naznaen kraticom od dvaju slova (MO). Upravo ova kratica na ovomnatpisu i zadaje najvei problem, s obzirom da se prvi put pojavljuje u ovakvom obliku. U pitanjumoe biti ime Mo(cca), Mo(ccia) ali i druga. U skladu s ovim objanjenjima natpis s ovog spomeni-ka ita se kako slijedi:

P(ublio) Ael(io) Epicati Ed-

ano, d(efuncto) an(norum) LXV. P(ublia) Ael(ia)

Mo(cca?) coniuxp(ie) p(osuit)

Kao to se razabire prema natpisu, osobe koje se navode na njemu natpisu, peregrinskog supodrijetla. Graansko pravo postigle su u vrijeme Hadrijana (117-138) osobno ili su ga batinile odroditelja. Osobno ime Edanus u Dalmaciji je u ovom obliku bilo nepoznato. U slinoj formi (Eda-nius) javlja se u Italiji (MOCSY - FELDMANN - MARTON - SZILAGYI 1973: 111). I osobnoime oca preminulog Publija Elija Edana, Epicatus takoer se javlja u ovom obliku prvi put. Vrlo jeslino imenu Epicadus, vrlo proirenom na podruju Dalmacije (KRAHE 1929: 47 i d.; 1955: 54;MAYER 1958: 139; ALFOLDY 1969: 193-194). Nosili su ga uglavnom peregrini na jugoistoku Ili-rije (KATII 1962: 101 i d). Osnovica za datiranje ovog spomenika je nomenklatura cara Hadrija-na, incineracija preminulih. U skladu s tim ovaj se spomenik moe datirati u drugu polovinu 2. st. poKr., najkasnije na poetak 3. st. Inae ovo je drugi rimski natpis s podruja Banjaluke (rimska Cas-tra), u kojoj se vjerojatno nalazila jedna putna statio,23 kroz koju je prolazila magistralna cesta Salo-na-Servitium (Itin. Ant., Tab. Peut) (BOJANOVSKI 1974: 51-99).

23 I(ovi) O(ptimo) M(aximo)/et Genio/loci L(ucius) /Sicinius /5Macrinus / b(eneficiarius) co(n)s(ularis) P(an-noniae) / s(uperioris), v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito).

PATSCH 1895: 574-577, si. 3; 1897a: 228-230 = C1LU114221, p. 2328; SCHALLMAYER 1990: 349-350, Nr.439.

148 A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003)

II.SPOMENICI SREDINJE BOSNE

fcvlXITANX>

Br.ll

Monumentalna rimska stela s Ilide kraj Sarajeva, pro-naena prilikom izgradnje mosta preko rijeke eljeznice (si.13) (IMAMOVI 1979: 127-131). Objavljiva ju je interpre-tirao kako slijedi: D(is) M(anibus) I A. Celso c(oniugi) lb(e-ne)m(erenti) con quo (=um) I vixit an(nis) XXXII/et Viviaef(i)l(iae) Iob(itae) (?) an(norum) lili Ulp(i)/a Successa letibi viv(a)e p(osuit). Iz analize objavljivaeve fotografijeuoljivo je da su slova AEL iz drugog retka natpisa data u liga-turi, kao stoje sluaj i sa slovima ME i ON iz treeg retka, od-nosno sa slovima ET i AE iz petog, EF iz estog te ET iz po-sljednjeg retka teksta. Drugi red teksta odnosi se na zaslunogsupruga Elija Celsa (Aelius Celsus), s kojim je Ulpija Sukcesa(Ulpia Successa), iz estog i sedmog retka, ivjela tridesetdvije godine. Pretposljednja dva slova petog retka nisu itlji-va, dok je posljednje skoro u potpunosti odbijeno. Iz ovog ret-ka je jasno da je ova monumentalna stela, osim Eliju Celsu(Aelius Celsus), bila podignuta i u ast neke Viviae. U estomretku natpisa navodi se daje ova Vivia preminula u godinamaestog desetljea, a ne u etvrtoj godini kao to je napisao ob-javljiva. Posljednja etiri slova estog retka natpisa odnosese na gentilno ime (Ulpia) ene koja je ovaj spomenik dala po-dii svome preminulome muu, Viviji i sebe samoj jo za i-vota. Sedmi retkak natpisa zapoinje posljednjim slovom gen-

tilnog imena Successe koja podie ovaj spomenik. Njezino ime, izuzev prvog slova, ispunjava cijelipretposljednji retkak natpisa. U skladu s prethodnim, natpis glasi ovako:

*D(is) M(anibus).

Ael(io) Celso c(oniugi)

b(ene)me(renti), con quo

vixit an(nos) XXXII.5Et Viviae [],

def(unctae) an(norum) LI1[]. Ulpi-

a Successa,

et ibi viv(a)e p(osuit).

Natpis se, s obzirom na Trajanovo rodovsko ime (Ulpius), koje nosi Sukcesa (Successa) kojaje dala podii ovaj spomenik, te gentilicij cara Hadrijana (117-138) (Aelius) to ga nosi njezin muCelsus, moe datirati u prvu polovinu odnosno najkasnije od kraja 2. st. Kao stoje sa natpisa razabi-re, mu i ena bili su peregrini koji su graansko pravo stekli u razliitim okolnostima. ena gajevjerojatno batinila iz obitelji iz koje je potekla, dok je mu do njega doao kasnije. Kakogod bilo,rije je ili o osloboenicima ili njihovim neposrednim potomcima. Trea osoba s ovog spomenika

Slika 13. Rimska stela s Ilidekraj Sarajeva

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 149

nije imala rimsko graansko pravo. U pitanju je svakako vrlo bliski lan branog para Celsa (Celsus) iSukcese (Successa) koji su ivjeli u rimskom banjskom naselju Res publica Aquae S[] na Ilidikraj Sarajeva (BOJANOVSKI 1988: 143-154).

Slika 14. Ulomak natpisa iz Kreeva

Br.12Ulomak rimske stele iz Kreeva (si. 14)

(KEGRO 1988: 294-296, T. XXIII, Nr. 6), nakoji je ukazao fra Krunoslav Misilo (MISILO1960: 77-78). Smjeten je u muzejsku zbirkuFranjevakog samostana u Kreevu blizu Kise-ljaka u sredinjoj Bosni. Mjesto nalaza ovogspomenika nije sigurno. U pitanju moe biti ka-ko podruje Kreeva, tako i iri region Vinjicekraj Kiseljaka, gdje se nalazilo jedno znaajnijerimsko rudarsko naselje. Dimenzije: 48 x 34 x18 cm. Na usadniku je, vjerojatno tijekom os-manlijskog perioda, urezan kri dimenzija 14 x6,5 cm. Ovaj fragment predstavlja donji desnidio natpisnog dijela stele s polovicom usadnika.Prelomljen je po srdini treeg retka natpisa bro-jei odozdo, te okomito po sredini stele. Od natpi-sa se ouvao tek manji dio. Ovom ulomku u pot-punosti nedostaje gornji i lijevi dio teksta te reljefni dio. Visina slova je 4,5 cm. Broj pet iz drugogretka, kao i posljednja tri slova (V, I, T) iz treeg retka su visine 1,5 cm. Slova MiViz prvog retkadata su u ligaturi. Natpis je urezivan izmeu dviju paralelnih linija i dobro je itljiv:

[?duovi]ri munici-

[pi d]efu(nct) an(norum) XXXV

[benemerjenti posuit

Oblik slova s ovog ulomka je dosta blizak natpisima prve polovine 3. st. iz unutranjosti rim-ske Dalmacije, koje karakteriziraju otri zavretci (erifi) (SERGEJEVSKI1957: 124). Dosta su muslini i rimski natpisi iz Vinjice kraj Kiseljaka, koje je jo 1936. g. objavio fra Krunoslav Misilo(MISILO 1936: 14-15). Inae podruje Kreeva nalazi se unutar srednjobosanskog rudarskog baze-na (IMAMOVI 1972: 202), u kojem su tijekom nekoliko prvih stoljea Carstva intenzivno ek-sploatirani eljezo, srebro (PAALI 1954: 54), arsen (IMAMOVI 1972: 202) i druge rude. U sa-mo Kreevo pokuava se locirati jedno manje rudarsko naselje, mogue vicus, koje je bilo sreditemrudarskog podruja oko Kreeva. Nadalje se na Kreevsko polje smjeta i jedno rimsko gospodar-stvo s vilom rustikom. Osim tragova rimske ceste u duini od oko 200 m s podruja sela Vranak krajKreeva (BASLER 1954: 299), koja je ovo podruje spajala sa sredinjim rudarskim naseljem uVinjici kraj Kiseljaka, ostataka antikih graevina iz samog Kreeva (IMAMOVI 1972: 202) tejednog arhitektonskog ulomka vijenca nekog monumentalnijeg kasnoantikog objekta, na ovompodruju nema drugih znaajnijih rimskih spomenika. Epigrafska potvrda prisustva Rimljana uovom regionu, iako se u nju nikako nije smjelo posumnjati, do sada je u potpunosti nedostajala.

150 A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003)

Br.13Ulomak stele iz Donje Vinjice kod Kiseljaka (si.

15) (KEGRO 1994: 296-297, Tab. XXIII, Nr. 7) poet-kom sedamdesetih godina prenesen u Zaviajni muzej uZenici. Dimenzije: visina 80 cm, irina gornjeg dijela 60cm, irina po sredini 40 cm, irina donjeg dijela 50 cm,presjek je 21 cm. Visina natpisnog polja je 42 cm. Visinaslova u prva dva retka iznosi 6,5 cm, a u posljednja tri ret-ka 5 cm. Kao to to pokazuje slika, ovaj ulomak pretrpio jevelika oteenja prouzroena djelovanjem podzemnih vodakoje su ispod njega tekle, te oklesivanjem donje i lijevestrane. Natpis karakteriziraju elegantna izduena slovakoja se zavravaju otrim zavrecima. Na natpisu je bilanaznaena i interpunkcija, koja je, kako to pokazuje pos-ljednji redak, imala oblik trokuta. Potekoe u interpreta-ciji ovog natpisa sjedne strane izazica znatna oteenost i,k tome sam tekst to ga karakterizira zbijenost izrazito du-guljastih slova za ije vodoravne crte nije preostalo do-voljno mjesta. Vodoravne crte slova gotovo su identinezavrecima okomitih crta. To osobito vrijedi za slova kojaine jedna vertikalna ijedna horizontalna crta. S obziromna ova oteenja koja je pretrpio ovaj spomenik, natpis seita oteano i slabo je razumljiv. Ipak, jasno je da se radi o nadgrobnom spomeniku podignutom ro-diteljima:

D(is) M(anibus)[CorjneliofJ[Jliae Pontinafe]

[JPhotina et Iu[][pare]ntib(us) p(osuerunt).

Cornelii s ovog natpisa bili su posvuda raireni. U Dalmaciji se najvie javljuju u obalnimgradovima: Saloni, Jaderu, Naroni, Dokleji, Buthui i dr. U vrijeme ranog principata uglavnom je ri-je o Italicima ili osloboenicima. U vrijeme kasnog carstva Cornelii su ponajvie bili potomci sta-rih obitelji te pridolice sa Istoka, i iz Italije (ALFOLDI 1969: 78). Kognomen Pontius/-aje rijetko-st (CIL III 12014434; CIL III IX 1235), a u Dalmaciji do sada nije bio poznat.

Formula D(is) M(anibus) kojom ovaj natpis zapoinje, pretpostavka je za datiranje ovogspomenika na prijelaz iz 1. st. u 2. st. (ALFOLDI 1969: 28). Na isti zakljuak upuuje i elegantnostsamog natpisa, koji se svrstava u ve poznate natpise s podruja Vinjice.

Slika 15. Ulomak stele iz DonjeVinjice kod Kiseljaka

Br. 14

Ulomak natpisnog dijela rimske stele, pronaen prilikom sondanih istraivanja poduzetih urazdoblju od 1984. do 1986. g. u naosu ranokranske bazilike na Gradcu (Ilinjaa, Kotorac), Had-ii kraj Sarajeva (si. 16). Ouvao se natpisni dio, dok je reljefni dio u potpunosti odbijen(RUSKO VIC 1987: 109-110, si. 2). Ulomak je natpisnim poljem bio okrenut prema gore, pa je nat-pis pretrpio oteenja osobito na sredinjem dijelu drugoga i treega retka. Natpisno polje je sa lije-ve strane odbijeno za irinu na kojoj su mogla biti upisana najvie dva do tri slova. Iznad natpisnog

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 151

polja, uokvirenog profiliranim okvirom, razaznaju setragovi reljefnog dijela. Natpis se sastoji od est redakateksta urezanog monumentalnom kapitalom koju karak-teriziraju takoer otri zavreci slova. Na natpisu nisuzamjetljive ligature, dok se izmeu slova razaznaju zna-kovi interpunkcije u vidu trokutia. Prema objavljenojfotografiji, natpis se moe proitati:

xD(is) M(anibus)

a^-fi-. "'

[Jiangfilig,ann(orum) []. P(ublius) Ael(ius)

5Maximinus

p (ater) p (os u it).Slika 16. Ulomak stele s Gradca kod

KotorcaKao to se s natpisa razabire, spomenik je dao po-dii Publije Elije Maksimin svome sinu za kojeg, zbogoteenja natpisa, ne znamo kako se zvao. I u ovom slu-aju rije je o peregrinima sa rimskim graanskim pravom, steenim u vrijeme cara Hadrijana(117-138). Stoga se i ovaj spomenik okvirno moe datirati u vrijeme dinastije Antonina. Osobnoime Maximinus, kako se zvao Publije Elije sa ovog spomenika, poznato je od ranije s istog lokalite-ta. Tako se zavo i Aurelije Super, islueni pripadnik legionis VIIIAugustae.24 Poznat je i s rimske ste-le iz Ruevca u Brestovskom kraj Kiseljaka te s jednog spomenika s Ilide kod Sarajeva. Inae nalokalitetu, odakle potjee ovaj natpis, te natpis rimskog veterana, registrirani su tragovi ivljenja jood neolitika i metalnog doba. U blizini je pronaen jo jedan rimski rtvenik bez natpisa (150 x 55 x41 cm) te dva kamena bloka, za koje se pretpostavlja da potjeu od nekog rimskog monumentalni-jeg objekta (mauzoleja) (BOJANOVSKI 1978a: 104, si. 12).

Br.15

Nedavno pronaena i objavljena rimska stela iz Rauevca (Brestovsko) kraj Kiseljaka (si.17) (KEGRO 1997b: 234-239), takoer potjee iz rimskog rudarskog regiona srednje Bosne. Kaoi svi natpisi s ovog podruja, i ona spada u red monumentalnijih nadgrobnih spomenika sa natpis-nim i reljefnim dijelom. Dimenzije: 144 x 40 x 12 cm. Ovaj spomenik je i u vrijeme pronalaska vebio u sekundarnoj upotrebi. Oblik izduenog pravokutnika te okresavanje reljefa i usadnika upuujuna zakljuak daje ova stela, nakon to je dopremljena vjerojatno s nekog oblinjeg rimskoga grob-lja, po svoj prilici posluila kao poklopac nekom drugom objektu. Rije je najvjerojatnije o kas-noantikoj zidanoj grobnici kojoj je ovako oblikovana stela posluila kao poklopac. Ako je tonapretpostavka daje ovako oblikovana stela posluila kao poklopac nekoj rimskoj kasnoantikoj zi-danoj grobnici, onda je opravdano pretpostaviti i mogunost postojanja na podruju Brestovskoga unajmanju ruku i jedne ranokranske bazilike. Naime, uz i unutar kasnoantikih objekata ove vrsteobino su tijekom 5. i 6. st. podizane i zidane grobnice (PAKVALIN 1970: 667-689). Lijeva i des-na strana ove stele su po duini precizno oklesane, kao uostalom i gornji te donji dio. Ipak, na gor-njem dijelu zamjetljivi su tragovi zabata. Ispod njega se nazire aedicula s poprsjima dviju osoba u

24 D(is) M(anibus) Aurel(ius) Super veter[a]nus ex /[l]eg(ione) VIII Aug(usta), memoriam ibi /5vi(v)us et Ve-r(a)e coniugi, Maximinae et Victorino filis nostris, fdiam

iffunctam, vi/'"xit annos XXVIII. PATSCH 1893: 81; 1894:342; 1896: 248; CIL III 8375 (12749).

152 A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.S., XXXVI 135-164 (2003)

dubokom reljefu. Konture lijevo prikazane osobe su dobro ras-poznatljive dok se nazire tek lijevi dio glave s uhom te lijevo ramedesno prikazane osobe. Ispod reljefnog dijela u osam redaka ure-zan je natpis, dvama po veliini razliitim vrstama slova. Slova izprvih pet redaka visoka su 6,5 do 6 cm, a slova posljednjih triju re-daka nisu vea od 2 cm. Dio natpisa, tj. prvotni tekst etvrtog i pe-tog retka je ostrugan, a na njegovo mjesto urezan je novi tekst.Upravo zahvaljujui tome kao i injenici daje stela okresivana sobje strane, znaenje natpisa s ovog spomenika nije u potpunostirazumljiv. Slova natpisa s ove stele karakterizira kvadratina mo-numentalnost i vitkost karakteristine za principat. U natpisu, izu-zev etiriju poetnih slova sedmog retka (A, N, D, V), nema liga-tura. Rijei su razdvajane trokutiima. Na natpisu se slovo K udva navrata pojavljuje tako da su mu desne crte naznaene kakoprema gore i dolje izlaze iz sredine vertikalne lijeve crte. Natpis sovog spomenika ita se ovako:

lD(is) M(anibus)

[7 Maximin[o]

[def(uncto) an(norum) ]IIII. Ar(rius) Karu[s]

[njepoti, k[ar(issimo) J

/ et sjibi viva

[Jum dulcissimu[m ]

[Jandum titulum []

[ pojsuit p(iae).

Na natpisu su spomenute tri osobe koje, u rimskom imen-skom sustavu to ga karakteriziraju tria nomina za osobe s gra-anskim pravom, ne nose praenomen. Na spomeniku prvi je spo-menut Maximinus, koji je preminuo u ivotnoj dobi koja se zavr-ava brojkom etiri. Zbog oklesavanja desnog dijela stele nijemogue tono utvrditi ni njegovo puno ime ni vrijeme njegovesmrti. Drugi spomenut je Arrius Karus. Nosi necarsko rodovskoime {Arrius) koje je bilo raireno diljem Carstva, a osobito u nje-govim istonim dijelovima. Na podruju Dalmacije ovo su ime

nosili uglavnom doseljenici s italskih prostora kao i Orjentalci (ALFOLDY 1969: 61). Nosio gaje iRufin veteran legionis I adiutricis iz Suhae kraj Livna. Arijev cognomen Karus je takoer otprijebio poznat na dalmatinskim prostorima. Nosio gaje neki Aelius Maximinus iz Kamena kraj Glamo-a. 5 Trea osoba na ovom spomeniku je ena, ije se ime zbog oklesivanja ne moe utvrditi. ini sedaje upravo njezinim zalaganjem stela i bila podignuta (et ibi vivaposuit), a i natpis djelomice os-trugan te ispisan novi. Formula D(is) M(anibus) kojom zapoinje natpis je pretpostavka za datiranjeovog spomenika na prijelaz iz 1. st. u 2. st. po Kr., dok je pak formula posuit karakteristina za kasniprincipat (ALFOLDY 1969: 28-29). Kako je vei dio natpisa ispisan monumentalnom kvadra-

Slika 17. Rimska stela izRuevca (Brestovsko) kod

Kiseljaka

25 Ae(lius) Maximu(s) / Karus Epati/noni coiu/gi etAe(lius) Varrofiilius) /3[-]SINDOQ]. SERGEJEVSKI1927: 261, n. 10; ILIug. 1659.

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 153

tinom kapitalom koju karakteriziraju otri zavreci slova te njihova elegantna izduenost, zaklju-ak je daje ovaj spomenik izraen tijekom 2. st. po Kr. Njegova prenamjena uslijedila je tijekomkasne antike. Podruje Brestovskoga, s kojeg potjee ovaj spomenik, u antiko doba nalazilo se uokviru velikog rudarskog regiona u kojem su intenzivno eksploatirane razliite rude. Upravno sre-dite ovog rudarskog podruja nalazilo se u Vinjici kraj Kiseljaka, gdje je pronaeno vie rimskihnatpisa (MISILO 1936: 15-26; KEGRO 1994: 294-297, Nr. 6, 7, T. XXIII, Nr. 6, 7).

Slika 18. Ulomak medaljona s prikazomtrakog konjanika iz Kreeva

Br. 16Ulomak reljefnog medaljona s prikazom

trakog konjanika je iz iste regije kao spomenicibr. 18-21 opisanim u ovome radu (si. 18) (KE-GRO 1992a: 219-223). Dimenzije: 10 x 8 - 13x 2,5 cm. Izraen je od mramora. Spada u uobi-ajeni tip zavjetnih etvrtastih ploica s krunooblikovanim gornjim dijelom. Ovaj ulomak plo-nog reljefa prikazuje konjanika, kojemu je lice,skoro enface, okrenuto udesno. Konjanik je od-jeven u nabrani hiton s hlamidom preko ramena.Iza glave i desnog ramena naziru se dijelovi kri-la (HOFFILLER 1902: 192-193, si. 106), a ujedva prepoznatljivoj desnoj ruci dri ili ma ilibi podignut na divlju svinju ili na neku druguivotinju (BOKOVI 1957:159-163; CERMA-NOVI-KUZMANOVI 1963: br. 2-6, 9; MA-RIC 1933: 22-23). Lijevom rukom zaklanja glavu konja titom, izvedenim jednostavnom ureza-nom okruglom linijom. Od prikaza konja sauvala se samo glava i vrat. Ui konja su u napetom ie-kivanju, dok mu vrat resi bujna griva koja pada nadesno. Uzde su formom u nesrazmjeru s drugimelementima ovog reljefa. Ispod gubice konja nazire se u tragovivam vjerojatno grana stabla, uz ko-jega se inae redovito obvija zmija. Ne moe se tono rei da li su konjanika pratili divlja svinja ipas, odnosno rtvenik i stablo sa zmijom, jer su odbijene desna, lijeva i donja strana ovog spomeni-ka. Uomak reljefa trakog konjanika iz Kreeva spada u uobiajeni tip spomenika ove vrste, dimen-zija 20-30 cm (KAZAROW, RE, suppl. III, s. v. Heros (Thrakischer) 1918: 1145; MARI 1938:581-583). Tu vrstu reljefa karakterizira etverokutni oblik s polukrunom gornjom stranom. Ovavrsta spomenika se inae uvrivala na vrstu podlogu. Ovi reljefi su mnogobrojnije izraivani odkraja 2. st. do sredine 3. Stoljea. U unutranjosti Balkana javljaju se sredinom, odnosno tijekomtree etvrtine 2. st. po Kr. (OPPERMANN 1981: 511). Ulomak reljefne ploice iz Kreeva, kojiprema Kazarovvljevoj sistematizaciji spada u tip A, e-f, drugi je primjerak pronaen zapadno odmatinog trakog prostora, a ujedno je i drugi iz sredinje Bosne. S obzirom na slinost sa spomeni-kom iz Buljesovca kraj Vranja u junoj Srbiji (BOKOVI 1957: 159, si. 1; CERMANOVI-KUZMANOVI 1982: nr. 25) te reljefom iz Drobete kraj Turnu Severina u Rumunjskoj (TUDOR1950: 161), ovaj spomenik se takoer moe okvirno datirati u prvu etvrtinu 3. st. po Kr. Zavjetnaploica iz Kreeva, kao i spomenik iz Sarajeva (SERGEJEVSKI1948: 167-187), svjedoe o prisut-nosti poklonika trakog boanstva na irem podruju vanog rimskog rudarskog regiona (IMA-MOVI 1977: 234). Nije jasno da lije kult tog boanstva na ove prostore dospio posredstvom rim-skih vojnika, koloniziranih veterana ili pripadnika kolonijalne odnosno municipalne administracije,trgovaca ili poduzetnika podrijetlom iz Trakije (POPOVI 1991: 203).

154 A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI135-164 (2003)

Br.17Iz muzeja Franjevakog samostana u Kreevu

(si. 19) potjee i jedna vapnenaka cilindrina urna zapepeo s poklopcem (urna cineraria). Na nju je 1960.g. upozorio fra Krunoslav Misilo, no okolnosti togapronalaska nije objasno (MISILO 1960: 77-80). Di-menzije: visina 33 cm, irina gornjeg dijela 32 cm, i-rina dna 26,4 cm, dubina unutarnjeg dijela 22,5 cm,debljina stijenke 4 cm. Debljina lijeba 2 x 2 cm. Visi-na kalotastog poklopca 16,8 cm. Na urni je uoljivopoliranje finim nazubljenim ekiem uskog proretkazubaca. Na poklopcu su na nekoliko mjesta prisutnegrudice sedraste naslage. Poklopac se s tijelom urnespaja ljebovima isklesanim na poklopcu kao i na tije-lu urne, koji su meusobno bili uvreni limenomtrakom, o kojoj svjedoe rupice razmaka 9 cm.U jed-noj rupici jo je ouvan trag olova. Incineracija u rim-skoj dravi prevladavala je u vremenu od 5. st. pr. Kr.do 3. st. po Kr. (CAMBI1988: 5, 8, 11, 52). Na ilirskim prostorima ovaj nain pokapanja iezavaoje u vremenu od Hadrijana (117-138) do Marka Aurelija (161-180). U unutranjosti Dalmacije na-puteno je najkasnije do sredine 3. st. (SREJOVIC 1965: 73; PAKVALIN 1976: 49). Uzevi u ob-zir ove okolnosti te injenicu da veina rimskih spomenika sa srednjobosanskog prostora potjeeupravo iz vremena principata, zakljuak je da ni ova urna nije mlaa od tog vremena.

Slika 19. Urna za pepeo izKreeva

III.SPOMENICI IZ HERCEGOVINE

Br. 18

Godine 1984. sluajno je u blizini Trgovita u podnojuBrljevske glavice u Kazancima kraj Gacka u istonoj Hercego-vini pronaen ulomak rimskog nadgrobnog spomenika s natpi-som (si. 20). Ovaj spomenik, izraen od tvrdog vapnenca, od-lomljen je sa svih strana. Dimenzije: visina 64 cm, irina 55 cm idebljina 15 cm. Zbog vrstoe kamena klesar nije u mogao ujed-naeno urezati tekst natpisa koji se inae sastoji od est redaka.Visina slova prvog retka iznosi 10 cm, drugog i treeg 6 cm, et-vrtog i petog 4 cm a estog retka 6 cm. Na natpisu se pojavljujudvije ligature. U prvom retku u ligaturi su ispisana prva dva slo-va (T, E) a u etvrtom retku peto i esto slovo (E, I). Objavljivaje natpis proitao ovako: Temus B[a]tonis fil(iae?) I Naren-saU(-ae) Anuae(?) ann.l5XXVhic sita (est) (MANDI-STUDO1985: 192; BOJANOVSKI 1988: 109). Malo kasnije natpis jeiznova objavljen u verziji: Temus (filiae), B(a)/tonis fil(io) INarensai I Annaei, ann(orum) I XXV hic sita 15est. Protu-maeno je daje spomenik podignut na uspomenu Batonove ke-ri koja se zvala Temus, iz plemena Narensai i obitelji Anneia

Slika 20. Natpis izKazanaca kod Gacka

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 155

(ATANACKOVI-S ALI 1990: 8). Sudei prema ilustracijama koje je objavljiva priloio, zam-jetljivo je da natpis nije adekvatno interpretiran. U prvom retku neopravdano je umetnuta filijacija(filiae), koja se kao kratica (fil.) pojavljuje na kraju drugog retka. I kratica iz ovog drugog retka ta-koer je neadekvatno razrijeena u dativu mukog roda fil(io), iako se ne odnosi na Temus koja jeinae peregrinsko ime enskoga a ne mukoga roda (ALFOLDY 1969: 306-307). Pojam Narensaiiz treeg retka odnosi se na etniku zajednicu iz kojeg potjee Batonova ki Temus, a koja je inaeovaj spomenik dala podii svojoj, u dvadeset petoj godini preminuloj kerki koja se zvala Anneus.S obzirom na ligaturu s kraja prve rijei etvrtog retka (EI), u ovoj se rijei treba prepoznati dativimena takoer enske osobe kojoj je spomenik bio podignut, dakle Annaei. U kontekstu ovih raz-janjenja natpis iz Kazanaca glasi:

Temus B[a]-

tonis fil(ia),

Narensai.

Annaei (filiae) ann(orum)5XXV. Hic sita

est.

Podatke o osobama koje se spominju na natpisu iz Kazanaca nadopunjuje jedan drugi natpisiz Fatnice na Dabarskom polju u istonoj Hercegovini, koji prema Mommsenovoj interpretaciji gla-si ovako (CIL III 12800):

Tattaris Veneti

fdius et Temus An-

naei filia Batoni

filio annorum5XX et Annaiae filiae annorum XXV

[ ]

Natpis iz Kazanaca kraj Gacka spominje dvije osobe: Batonovu ker Temus i njezinu ki An-naeus preminulu u dvadeset petoj godini ivota. Njoj je inae majka i dala podii ovaj spomenik. Naspomeniku iz Kazanaca ne spominje se ime oca preminule Annaeus, stoje dosta neobino s obzi-rom daje navedeno ime oca njezine majke.

Na natpisu iz Fatnice na Dabarskom polju spominju se oba roditelja preminule djece koja suse inae zvala Bato i Annaeus. Otac im se zvao Tattaris. Otac Tattarisa zvao se Venetus. Majka dje-ce sa spomenika iz Fatnice zvala se Temus. Njezina majka je imala isto ime kao i njena ki, dakleAnnaeus. Prema tome preminula Annaeus svoje je ime naslijedila od bake s majine strane. Na nat-pisu iz Fatnice spomenute su dvije osobe, majka i ki, koje se u istom odnosu spominju na natpisu izKazanaca kraj Gacka. Na oba spomenika navodi se daje ki Annaeus preminula u dobi od dvadesetpet godina. Na natpisu iz Kazanaca ne spominje se ime oca preminule Annaeus, koje se na spome-niku iz Fatnice inae navodi na poetku natpisa prije imena majke. Na natpisu iz Kazanaca nedosta-je takoer i spomen sina Batona, koji se na natpisu iz Fatnice navodi prije imena preminule kerkeAnnaeus.

Kako su i majka Temus i ki Annaeus s natpisa iz Kazanaca i iz Fatnice iste osobe, neloginoje da se na natpisu iz Kazanaca ne navodi oevo ime preminule Annaeus, dok se ime majina ocaBatona spominje. S obzirom da se ime oca preminule Annaeus na natpisu iz Fatnice navodi na sa-mome poetku, opravdano je zakljuiti daje slina situacija bila i s natpisom iz Kazanaca. Izostanak

156 A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003)

spomena oca s natpisa iz Kazanaca moe se opravdati kako izlizanou samog natpisa, tako i njego-vom oteenou. ini se da se prvi objavljivao natpisa iz Kazanaca prilikom njegova publiciranjaiskljuivo sluio upravo ovom loom fotografijom. U skladu s ovim objanjenjima, opravdano jezakljuiti da natpis iz Kazanaca nije integralno objavljen, odnosno daje njegov poetak izostavljen.Ako je to tako, a u skladu s natpisom iz Fatnice, natpis iz Kazanaca moe se nadopuniti kako slijedi:

l[Tattaris

Veneti (fdius) velfil(ius) et]

Temus B[a]-

tonisfil(ia),5Narensai.

Annaei (filiae) ann(orum)

XXV. Hic sita

est.

Na natpisu iz Kazanaca majina filijacija navodi se prema ocu Batonu. Na natpisu iz Fatnicefilijacija majke Temus navodi se najvjerojatnije prema majci koja se pak zvala Annaeus. Ovo ime ug-lavnom su nosile muke osobe (ALFOLDY 1969: 150), iako je bilo i ena koje su se tako zvale(PATSCH 1910: 182; 1912: 137). Dakle preminula Annaeus batinila je ime svoje bake po majci.Baton, preminuli sin Tattarisa i Temus s natpisa iz Fatnice, ima isto ime kao i majin otac s natpisa izKazanaca. Prema ovome slijedi daje oboje djece s natpisa iz Fatnice naslijedilo imena iz majine obi-telji. S obzirom na konzervativizam peregrinskih populacija s ovih prostora (kako u antici, tako i da-nas), opravdano je zakljuiti da nije rije o sluajnosti. Prije su u pitanju tragovi matrijarhata. Izosta-nak imena oca preminule Annaeus s natpisa iz Kazanaca moe se objasniti oteenou samog natpi-sa. Izostanak spomena Batona na natpisu iz Kazanaca ne moe se objasniti, osim da je to uinjenonamjerno. Uzrok ovomu moe biti u injenici daje on bio iv kad je podizan spomenik preminulojAnnaeus (stoje manje vjerojatno s obzirom da se na natpisu iz Fatnice spominje kao umrli prije sestreAnnaues) ili daje njegova sestra Annaeus preminula izvan rodnog kraja (BOJANOVSKI1988: 109),pa joj je spomenik bio podignut u mjestu smrti. Ako je Annaeus preminula izvan zaviaja, onda je lo-gian spomen etnike zajednice iz koje je ona potjecala. Kad su roditelji podizali spomenik preminu-lome sinu Batonu u mjestu ivljenja, spomenuli su i ker koja je umrla izvan zaviaja. Annaeus se napodruju Kazanaca (Gatako polje), koje od Fatnice (Dabarsko polje) razdvaja visoki planinski masivBjelanice (1867 m), najvjerojatnije nala u ulozi udate ene ili pak robinje.

Pripadnost preminule Annaeus plemenskoj zajednici Narensa (Naren(s)ai) na natpisu iz Ka-zanaca izriito je naglaena. Ovu etniku zajednicu spominju Plinije Stariji (Naresi) (PLIN., Nat.hist., III 143.), Ptolomej (Napevaioi) (PTOL., //16, 5.) te Apijan (Napsmoi) (APP, ///. 16). Spo-men im nalazimo i na jednome natpisu iz rimskog naselja u Kolovratu kraj Prijepolja u Polimlju ujugozapadnoj Srbiji.25 Da su Narensi ivjeli na podruju Gatakog polja, odakle potjee natpis izKazanaca, onda ih ne bi bilo potrebno izriito navoditi na ovome spomeniku. Natpis iz Kazanaca,kao uostalom i natpis iz Kolovrata u Polimlju, govori da Narensi nisu obitavali ni na Gatakom po-lju kao ni u Polimlju. Njihovo obitavalite se u vrijeme principata, iz kojeg datiraju spomenici iz Ka-zanaca kraj Gacka i Kolovrata krajd Prijepolja, treba traiti drugdje. Najvjerojatnije je posrijedi, s

26 D(is)M(anibus)/Narens(is)/v(ixit) a(nnos) XXVIII(?)/MAGEAel(i) P/5antoni(s) ser(v)/usA Tco(niugi)p(o-suit). MIRKOVI 1975: 99-100.

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 157

obzirom na slinost u imenima, podruje uz rijeku Neretvu kao to pretpostavlja i Bojanovski(BOJANOVSKI 1988: 109, 379).

Natpisi iz Kazanaca s Gatakog polja i Fatnice s Dabarskog polja svjedoe daje konzervati-vizam kod tamonjih Ilira bio vrlo vrst tijekom 2. st. po Kr. To proistjee ne samo iz onomastike,koja je na ovim natpisima iskljuivo ilirska, nego i iz tragova matrijarhata. Temus spada u tipinoilirska imena karakteristina za jugoistoni dio Dalmacije (KRAHE 1929: 112; MAYER 1958: 333;ALFOLDY 1969: 306-307). Tijekom 1. st. po Kr. tako se zvala neka Iulia iz Butue (ABRAMI1937: 35; ILIug. 1859), a tijekom 2. st. jedna ena iz Dokleje (MAYER 1932: 66). U vrijeme kasnogcarstva ovako se zvala neka Aelia iz Glavatieva (CIL III8489 (12799)). Bato]z ime karakteristinoza panonske populacije u Dalmaciji i Panoniji (KRAHE 1929: 17 i d.; MAYER 1958: 80 i d.;AEL 1964: 359 i d.; ALFOLDY 1969: 163-164). Annaeus (Annaius)je prvenstveno muko imekarakteristino za jugoistone Ilire (KRAHE 1929: 5 i d.; 1955: 79; MAYER 1958: 42; ALFOLDY1969: 150). Tattaris je takoer ilirsko ime (ALFOLDY 1969: 306), kao to je uostalom sluaj i simenom Venetus (ALFOLDY 1969: 323).

Formula hic sita est s natpisa iz Kazanaca, koja se na dalmatinskim spomenicima uglavnomjavlja tijekom 1. st. po Kr. (ALFOLDY 1969: 28), kao i izostanak graanskog prava osoba s ovogspomenika pretpostavka su za datiranje ovog natpisa, kao i natpisa iz Fatnice, prije 212. g., kad jecar Karakala podijelio graansko pravo svim slobodnim graanima Carstva.

Br. 19

Ulomak natpisa nadgrobne stele iz temelja ranokr-anske bazilike u Vinjanima pokraj Posuja odbijen je sasvih strana (si. 21) (ANELIC 1981: 38, T. III 3). Ouva-la su se etiri retka natpisa sa sedamnaest slova urezanihizmeu paralelnih crta. Prvi redak sadri tri, drugi etiri,trei est a posljednji etvrti redak etiri slova. Prvi redakje zbog malog broja ouvanih slova te njihove oteenos-ti teko rekonstruirati. Posljednje slovo ovog retka moebiti C, O ili Q. U drugom retku pojavljuje se najvjerojat-nije ime Victoria. U treem se retku takoer pojavljujeime, najvjerojatnije Celsa. Iza njega slijede dva slova: K i/ osnosno K i L, koja bi takoer mogla biti dio nekog ime-na. U posljednjem retku su tragovi formule o postavlja-nju spomenika. Natpis iz Vinjana mogao bi se razrijeitiovako:

Slika 21. Ulomak stele izVinjana kod Posuja

/]o vo[][ Vict]oria[]

[ cjelsa Ki[] vel Kl[][ IJib(ens) po(suit) []

Cognomen Victoria je inae dosta rairen po cijelome Carstvu (KAJANTO 1965: 278). Oso-bito su ga nosile enske osobe koje su bile kranke tijekom kasnog carstva (ALFOLDY 1969:327). ensko ime Celsa nije se do sad pojavljivalo na podruju Dalmacije, dok je muka varijantaovog imena (Celsus) u Dalmaciji dosta esta (ALFOLDY 1969: 174). enska varijanta ovog imena

158 A. SKEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003)

(Celso) pojavljuje se u Rideru (RENDI-MIOEVI 1951: 59, br. 14; ILIug. 181). Javlja se i u ob-licima Celsina (MIRKOVI 1975: 222; ILIug. 534) i Celsilla (HOFFILLER - SARIA 1938: 28).

Br. 20

C. Patsch je 1893. g. objavio dva ulomka kojipripadaju jednom rimskome nadgrobnom natpisu(si. 22). Kao mjesto nalaza oznaio je Proslap krajProzora u sjevernoj Hercegovini. Natpis je proitaokao to slijedi: Ulpiae [? Paujlinae [con(iugi) ]carissimae defun[c]tae annorum LII se vivo ibi li-berisaue (PATSCH, u: BALLIF: 1893., 62; CIL III10049 = 13232).

Patsch je obrazlagao svoju nadopunu ovognatpisa sa coniugi visokom starou preminule oso-be te posljednjim rijeima natpisa. U kolovozu 1991.g. u podu podruma starog ruevnog Franjevakogsamostana na itu nadomak Prozora pronaen je je-dan sa svih strana odbijeni ulomak rimskog natpisa(KEGRO 1994: Nr. 6, 297-298). Dimenzije: 30 x27 x 8 cm. Natpisno polie: 24 x 13 cm, visina slova 3 ,., TT, , . x,.

T * . . . , r. , .. i v . Slika 22. Ulomak natpisa sa Scita u Ramicm. Izmeu natpisa i rubnog rnza koji ga okruuje r

urezan je lijeb promjera 2 cm. Natpis se sastoji od se-dam redaka. Relativno je dobro itljiv. Djelomino su izlizana posljednja dva slova prvog te posljed-nje slovo drugog retka. Natpis novopronaenog fragmenta sa ita glasi ovako:

1 Ulpiae []

linaef7

caris[simae]

defufctae]5anno[rum ]

se vivo [ibi? ]

libe[risque]

Rodovsko ime Ulpije govori daje obitelj iz koje je ona potekla graansko pravo stekla u vri-jeme Trajana. Ulpija je potomak nekog carskog osloboenika ili neke Ubertae Augusti ili pak potje-e iz obitelji koja je graansko pravo postigla u vrijeme ovog cara. Spomenik se moe datirati u kas-no 2. st. odnosno najkasnije na poetak 3. st. (PAASCH ALMAR 1990: 93). Na ovakav zakljuakupuuje Trajanov gentilicij s ovog spomenika te prema Patschu visoka dob koju je Ulpija s ovogspomenika doivjela. Patsch je zamijetio da oba ulomka koje je on objavio, a od kojih ovaj ini lije-vu polovicu, potjeu iz upske kue na itu. Prema njemu, pronaeni su u Proslapu nadomak Pro-zora (PATSCH, BALLIF: 1893: 62). Mogue je da ih je tadanji ramski upnik fra Augustin Dem-bri na it dopremio i s nekog svog istraivanja srednjovjekovnih objekata u Varvari u Rami(VLADI 1883: 7). Bosanski franjevci su od druge polovine 19. st. vrlo aktivno sakupljali arheo-

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.S., XXXVI 135-164 (2003) 159

loke spomenike (KEGRO 1997:140-154). Podatke o njima slali su Drutvu zapovjestnicu jugos-lavensku u Zagrebu te tadanjem ravnatelju Zagrebakoga Arheolokog muzeja, imi Ljubicu(LJUBI 1885:21).

Ovaj spomenik, kao i natpisi iz Varvare, na kojima se susree rodovsko ime Favius (ILIug.1753-1756), svjedoe o stoljetnom prisustvu rimskih graana pravom na podruju Rame gdje su ti-jekom pretpovijesnog i rimskog doba intenzivno eksploatirane rude. Neki znanstvenici su sklonirimsko naselje Bistue vetus koje se spominje na Tabuli Peuntingeriani takoer smjestiti upravo uVarvaru (PATSCH 1909: 105 i d.; SERGEJEVSKI1932: 36; PAVAN 1956: 59; PAALI 1960: 38i d.; ALFOLDY 1965: 156; WILKES 1969: 170), dok drugi ovo naselje smjetaju na podruje Bu-gojna (BASLER 1988: 14; PAKVALIN 1990a: 43-51; 1990: 194-20011991: 209-219) u kojem jepronaena jedna cigla sa igom Bistues (PETROVI 1961: 230, si. 1). Nadalje na lokalitetu Crkvi-na u Bugojnu pronaeni su ostaci rimskog naselja s termama na temeljima kojih su tijekom kasneantike bile izgraene dvije ranokranske bazilike ( PAKVALIN 1990a: 43-51; 1990: 194-200;1991: 209-219; 1995: 771-780).

BIBLIOGRAFIJA

AE- L'Annee epigraphigue. (Pari)

ABRAMI, M. 1937 -Antikni nalazu Budvi. Glasnik Narodnog muzeja Boke Kotorske, 4/1937: 33-41.

ALFOLDY, G.- 1965. Bevolkerung und Gesellschaft der romischen Provinz Dalmatien. Budapest, 1965.- 1969. Die Personennamen in der romischen Provinz Dalmatia. Heidelberg, 1969.- 2000. Corpus inscriptionum latinarum, vol. sextum. Berolini - Novi Eboraci, 2000: De Gruyter.

ANDELI, T. 1981- Ostaci kasnoantike sakralne arhitekture u Vinjanima kod Posuja. Hercegovina,1/1981:27-39.

Antiki portret Antiki portret u Jugoslaviji. Beograd - Zagreb - Skopje - Split - Ljubljana, 1987.

ATANACKOVI-SALI, V. 1986 - Zatita antikog epigrafskog spomenika iz Karlova Hana (Priso-je) kod Duvna. Hercegovina, 5 (1986.) 7-17.

ATANACKOVI-SALI, V. 1990-Rimski epigrafski spomenik iz Kazanacakod Gacka. Hercegovi-na, 7-8/1990: 7-13.

BALLIF, P. 1893 - Romische Strafien in Bosnien und der Herzegowina, Th. 1. Wien, 1893.

BASLER, D. 1954 - Kreevo - Kiseljak - Fojnica. GZM, 9/1954: 299-306.

BASLER, . 1988 - Spomenici ranog kranstva u Rami. Nova et vetera. Revija za filozofsko-teoloke isrodne discipline, 1-2/1988: 1-14.

BENAC, A. 1985 - Utvrena ilirska naselja (I). Delmatske gradine na duvanjskom polju, Bukom blatu,Livanjskom i Glamokom polju. Sarajevo, 1985.

BETZ, A. 1938 - Untersuchungen zur Militdrgeschichte der romischen Provinz Dalmatien. Wien, 1938.

BOJANOVSKI, I.- 1965. Crkvina, Crvenica, Duvno-kasnoantika bazilika. AP, 7/1965: 134-140.- 1968. Prisoje, Buko Blato, Duvno - kasnoantika bazilika. AP, 10/1968: 162-165.- 1970. Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Duvanjskog polja. GZM, 25/1970: 5-18.- 1973. Problem ubikacije Bigeste. GZM, 27-28/1972-1973: 303-311.- 1974. Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. Sarajevo, 1974.

160 A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003)

- 1975. Nouvelle confirmation epigraphique de Delminium dans le champ de Duvno. WMBHL,5/1975: 41-56.

- 1978. Novi epigrafski nalazi s Glamokog polja. GZM, 33/1978: 115-126.- 1978a. Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji

Dalmaciji (s posebnim obzirom na podruje Bosne i Hercegovine). GCBI, 17,15/1978:51-126.

- 1982. Noviji epigrafski nalazi s Glamokog polja. (Epigraphica Salviatica recentiora). GZM,37/1982: 15-40.

- 1983. Livanjsko polje u kasnoantiko doba. ZborADBiH, 1/1983: 179-191.- 1985. Epigrafski i topografski nalazi s podruja antike Bigeste (pagus Scunasticus). 100 godi-

na Muzeja na Humcu. Ljubuki 1985, 100 godina muzeja na Humcu (1884-1984).Ljubuki, 1985., 65-94.

- 1988. Bosna i Hercegovina u antiko doba. Sarajevo, 1988.

BOKOVI, . 1957 - Prilog prouavanju trakog konjanika. Starinar, 7-8/1956-1957: 159-163.

BUTTREY, T. V. 1980 -Documentary Evidencesfor the Chronology ofthe Flavian Titulature. Meisen-heim am Glan, 1980.

CAMBI, N.- 1988 -Atiki sarkofazi u Dalmaciji. Split, 1988.- 1988a - Razmiljanja o antikom portretu djevojke u Zemaljskom muzeju u Sarajevu (Inv. br.

573.). GCBI, 26-24/1988: 101-111.- 1991. Antiki portret u Hrvatskoj. Zagreb, 1991.

CERMANOVI-KUZMANOVI, A. 1963 - Nekoliko spomenika trakog konjanika iz nae zemlje iproblem trakog herosa. Starinar, 13-14/1962-1963: 113-124.

CERMANOVI-KUZMANOVI, A. 1982 - Monumenta intra fines Iugoslaviae reperta. Corpus cultusequitus Thraci. Leiden, 1982.

CIL III - Corpus Inscriptionum Latinarum. Berolini.

URI, V. 1909 - Arheoloke biljeke iz Livanjskog kotara. GZM, 21/1909: 167-175.

ILS - Inscriptiones Latianae selectae. Berolini.

Dl STEFANO MANZELLA, I. 1987 - Mestiere di epigrafista. Guida alla schedatura del materialeepigrafico lapidario. Roma, 1987.

DODIG, R. 1985 - Lubussa disputationes archaeologicae et epigraphicae. 700 godina Muzeja na Hum-cu. 1985:95-118.

FIALA, F. 1893 - Prilozi arheologiji Bosne i Hercegovine. GZM, 5/1893: 145-151, 517-523.

GLAVA, T. 1994 - Arheoloko istraivanje na groblju sv. Ive u Livnu. ObHAD, 26/1994, 1: 55-59.HASPELS, C. H. E. 1971 - The Highlands of Phrygia, Sites and Monuments, III. Princeton,1971. HOFFILLER, V. 1902-Thraki konjanik. VHAD, 6/1902: 192-209.

HOFFILLER, V. - B. SARIA 1938 -Antike Inschriften aus Jugoslavien, I. Zagreb, 1938.

HOFMANN, H. 1905 - Romische Militdrgrabsteine der Donaulander. Wien, 1905.

ILIug - Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos.... repertae et editae sunt. Situla. RazpraveNarodnega muzeja v Ljubljani. Ljubljana.

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 161

IMAMOVIC, E.- 1972. Podruje Fojnice, Kiseljaka i Kreeva u rimsko doba. Nae starine, 13/1972: 193-204.- 1977. Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1977.- 1979. Novonaeni rimski nadgrobni natpis iz Ilide kod Sarajeva. GZM, 33/1978 (1979):

127-131. KAJANTO, I. 1965 - The Latin Cognomina. Helsinki, 1965.

KATII, R. 1962 - Die illvrischen Personennamen in ihrem siidostlichen Verbreitsgebiet. ZA,12/1962,7:95-120.

KATII, R. 1963 - Das mitteldalmatinische Namengebiet. ZA, 12/1963, 2: 255-292.

KAZAROW, G. 1918 - Heros (Thrakischer). RE, suppl, III, 1918: 1145.

KIENAST, D. 1990 - Romische Kaisertabelle. Grundziige einer romischen Kaiserchronologie. Dar-mstadt, 1990.

KRAHE, H. 1929 - Lexikon altillyrischer Personennamen. Heidelberg, 1929.

KRAHE, H. 1955 - Die Sprache der Illyrier. Die Quellen. Wiesbaden, 1955.

LIEBENAM, W. 1967 - Stddtvenvaltung in romischen Kaiserreiche.2 Roma, 1967.

LJUBI, . 1885 -Rimski nadpisi u Rami. VHAD, 7/1885, 1: 21.

MOCSY, A. - R. FELDMANN - E. MARTON, E. - M. SZILAGYI 1973 - NomenclatorprovinciarumEuropae Latinarum et Galliae Cisalpinae cum indice inverso. Dissertationes Pannonicae, Ser.III. Vol. I. Budapestini, 1973.

MANDI-STUDO, N. 1985 - Gacko kroz vijekove, I. Gacko, 1985.

MARI, R. 1938 -DerThrakische Reiter-eine Heilgottheit./?/, 3/1937-1938,2(6): 581-583.

MARI, R. 1933 - Antiki kultovi u naoj zemlji. Beograd, 1933.

MARTIN, A. 1987 - La titulature epigraphique de Domitien. Frankfurt/Main, 1987.

MAYER, 1932 - Novonaeni natpisi u Duklji i oko nje. VAHD, 50/1928-1929 (1932):-65-73.

MAYER, A. 1958 - Die Sprache der alten Illyrier, III. Wien, 1957-1958.

MEDINI, J. 1984 - Spomenici s Atisovim likom na podruju Sinjske Krajine. Cetinska krajina od pret-historije do dolaska Turaka. Znanstveni skup, Sinj, 3-6. VI1980. Split, 1984: 107-125.

MIRKOVI, M. 1975 - Iz istorije Polimlja u rimsko doba. GCBI, 14,12/1975: 95-108.

MISILO, K. 1936 - Rimski spomenici iz Bosne. GZM, 48/1936: 15-26.

MISILO, K. 1960 - Historijski predmeti i spomenici kulture kod franjevaca u Bosni i Hercegovini. Dob-ri Pastir. Sarajevo, 1960: 49-104.

MOCSY, A. 1962 - Pannonia. RE Suppl. IX, 1962: 515-776.

OPPERMANN, M. 1981 - Thrakische und Danubische Reitergdtter. Die Orientalischen Religionen imRomerreich. (ed. M. J. VERMASEREN). Leiden, 1981.

PAASCH ALMAR, K. 1990 - Inscriptiones Latinac Eine illustrierte Einfuhrung in die Epigraphik.Odense, 1990.

PAALI, E. 1954 - O antikom rudarstvu u Bosni i Hercegovini. GZM, 9/1954: 47-75.

PAALI, E. 1960 -Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1960.

162 A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003)

PAKVALIN, V.- 1970. Prilog datiranju ranokranskih bazilika Bosne i Hercegovine. Adriatica, 1970: 667-689.- 1976. Poklopac rimske kamene urne iz Trebimlje u Hercegovini. Tribunia, 2/1976: 45-50.- 1990. Prozorska tranzena sa starokranske crkve na Gradinama u Bugojnu. Napredak Hr-

vatski narodni kalendar za 1991. Sarajevo, 1990: 194-200.- 1990a. Starokranska bazilika na Gradinama u Bugojnu. Nova obzorja 8, Bugojno 1990.,

43-51.- 1991. Ulomak pluteja iz starokranske bazilike u Bugojnu. Zbornik radova posveenih akade-

miku Alojzu Bencu. PoshdCBI, 95, 28, 1991: 209-219.- 1995. Pojava kranstva u srednjoj Bosni i njegova hijerarhija u svjetlu novijih arheolokih is-

kopavanja. Zbornik radova u povodu imenovanja vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Pulji-a kardinalom: Crtajte granice ne precrtajte ljude. Sarajevo - Bol, 1995: 755-781.

PATSCH, C.- 1893. Bericht iiber eine Reise in Bosnien. AEM, 16/1893: 75-93.- 1894. Novi i revidirani natpisi. GZM, 6/1894: 341-358.- 1895. Epigrafski nahogjaji iz god. 1895. GZM, 7/1895: 573-586.- 1896. Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz

Dalmatien. I. Theil. WMBH, 4/1896: 243-295.- 1897. Novi spomenici iz upanjac - Delminiuma. GZM, 9/1897: 227-243.- 1897a. Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz

Dalmatien. II. Theil. WMBH, 5/1897: 177-241.- 1904. Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz

Dalmatien. VI. Theil. WMBH, 9/1904: 171-301.- 1904a. Prilog topografiji i povijesti upanjca-Delminium. GZM, 16/1904: 307-365.- 1906. Arheoloko - epigrafska istraivanja povijesti rimske provincije Dalmacije. VII. dio.

GZM, 18/1906: 151-181.- 1909. Archaologisch - epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz

Dalmatien. VII. Theil. WMBH, 11/1909: 104-183.- 1910. Prilozi naoj rimskoj povjesti. GZM 22 (1910.) 177-208.- 1912. Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz

Dalmatien. VIII. Theil. WMBH, 12/1912: 68-167.- 1914. Zbirke rimskih i grkih starina u bos.-herc. Zemaljskom muzeju. GZM, 26/1914:

141-129.

PAVAN, M. 1956 - Ricerce sulla provincia romana di Dalmazia. Venezia, 1956.

PETROVI, J. 1961 - Novi arheoloki nalazi iz doline Gornjeg Vrbasa. GZM, 25-26/1960-1961:229-234.

POPOVI, I. 1991 - Traki konjanik sa bronzane ploice iz Ritopeka. Starinar, 40^41/1991:

RENDI-MIOEVI, D. 1951 - Novi ilirski epigrafiki spomenici iz Ridera. GZM, 6/1951: 49-64.

RUSKOVI, G. 1987 - Gradac Ilinjaa kod Kotorca. AP, 1986 (1987): 109-110.

AEL, J. 1964 - Probleme und Moglichkeiten onomastischer Forschung. Akte des IV. Internat. Kon-gressesfur griechische und lateinische Epigraphik, Wien 17. bis 22. Septemer 1962. Wien, 1964:352-368.

SCHALLMAYER, A. 1990 - Corpus der griechischen und lateinischen Beneficiarier - Inschriften desRomischen Reiches. Stuttgart, 1990.

SCHILLINGER-HAFELE, U. 1986 - Consules. Autusti. Caesares. Datierung von romischen Inschrif-ten und Mtinzen. Stuttgart, 1986.

A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.s., XXXVI 135-164 (2003) 163

SERGEJEVSKI, D.- 1927. Rimski kameni spomenici sa Glamokog Polja. GZM, 39/1927: 255-267.- 1928. Rimski kameni spomenici sa Glamokog i Livanjskog polja i iz Ribnika. GZM, 40/1928:

79-97.- 1929. Dijana i Silvan. Tri rimska reljefa iz Livna i Glamoa. GZM, 41/1929: 95-101.- 1931. Rimski spomenici iz Livna i Prekaje. GZM, 43/1931: 19-23.- 1932. Spatantike Denkmaler aus Zenica. GZM, 44/1932, 2: 35-56.- 1935. Iz rimske arheologije. GZM, 47/1935: 17-22.- 1938. Rimski spomenici iz Bosne. Spomenik SKA, 88/1938: 95-131- 1940. Rimski natpisi novi i revidirani. GZM, 52/1940, 7: 15-26.- 1948. Nove akvizicije odjeljenja klasine arheologije Zemaljskog muzeja. GZM, 3/1948:

167-187.

KEGRO, A.- 1992a. Trakischer Reiter aus Kreevo (Bosnien und Herzegovvina). OpA, 16/1992: 219-223.- 1992. Rimski spomenici iz Kreeva (sluajni nalazi). Kalendar Hrvatskog kulturnog drutva

Napredak za 1992. g. Sarajevo, 1992: 257-269.- 1994. Epigraphische Mitteilungen aus Bosnien und Herzegowina. ZPE, 101/1994: 287-298.- 1997. Bosanski franjevci i arheoloki spomenici. Bosna franciscana, 5,7/1997: 140-154.- 1997a. Inscriptiones latinae et graecae Bosniae et Hercegovinae. OpA, 21/1997: 85-116.- 1997b. Rimska stela iz Ruevca kod Brestovskog u sredinjoj Bosni. Bosna franciscana, V/8/

sl997: 234-239.- 1997c. Ulomak stele s motivom porta Inferi s Liba kod Tomislavgrada (Zapadna Bosna).

ObHAD, 29/1997, 3: 83-86.

SREJOVI, D. 1965 - Rimske nekropole ranog carstva u Jugoslaviji. Starinar, 13-14/1962-1963(1965): 49-88.

TUDOR, D. 1950 - Religiose Denkmaler aus Drobeta. Sbornik Gavril Kazarow. Sofia, 1950.

VLADI, J. 1883 - Uspomene o Rami i ramskom franjevakom samostanu. Zagreb, 1883.

WILKES, J. J. 1969 - Dalmatia. London, 1969.

ZANINOVI, M. 1984 - Vojni znaaj Tilurija u antici. Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Tu-raka. Znanstveni skup Sinj, 3.6. lipnja 1980. Split, 1984: 65-75.

ZANINOVI, M. 1994 - Livanjsko polje u antici kao primjer delmatske zajednice. Livanjski kraj u povi-jesti. Split-Livno, 1994: 45-50.

ERAVICA, Z. 1989 - Arheoloki spomenici Golea, Dobrinje i Zmijanja. Nae star. 18-19 (1989.) 26.

SUMMARY

ROMAN STONE MONUMENTS FROM BOSNIA AND HERZEGOVINA

This work consists of three sections, in vvhich were analvsed twenty-one Roman stone monu-ments. The monuments were published during the last decade in various publications of Bosnia andHerzegovina, Republicof Croatia and Germanv. Several monuments (Nos. 8,13,19,21) are publis-hed for the first time, and some (Nos. 6, 9, 10, 17), which were published by other authors, werereinterpreted and corrected.

In the first section were analvsed ten monuments from Western Bosnia. Those are from areaof municipium Delminiensium on Duvanjsko Polje (Nos. 1, 2, 5 from location Karlov Han near To-

164 A. KEGRO: Rimski spomenici iz Bosne i Hercegovine, VAMZ, 3.S., XXXVI 135-164 (2003)

mislavgrad; No. 3 and 4 from location Lib near Tomislavgrad); area Livanjsko Polje (No. 6 from lo-cation Suhaa near Livno, No. 7 from the cemeterv St. John in Livno, No. 9 from location Vaarovi-ne near Livno); area Bosansko Grahovo (No. 8 from location Bosansko Grahovo) and area BanjaLuka (No. 10 from location okori near Banja Luka).

In the second section were analvsed seven monuments from Middle Bosnia: (No. 11 from lo-cation Ilida near Sarajevo - Res publica Aqua S[-]; No. 12, 16, 17 from area Kreevo; No. 13from location Donja Vinjica near Kiseljak - where was a municipal centre for a large central Bos-nian mine area; No. 15 from location Ruevac - Brestovsko near Kiseljak, and No. 14 from locationGradac - Kotorac near Haii).

Finallv in the third section were analvsed four Roman monuments from Eastern Herzegovina(No. 18 from location Kazanci near Gacko, No. 19 from location evelj near Stolac), vvestern Her-zegovina (No. 20 near location Vinjani near Posuje) and northern Herzegovina (No. 21 from loca-tion it in Rama).

Rukopis primljen 15. IX. 2003.Rukopis prihvaen 28. IX. 2003.