SVEUČILIŠTE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

IVAN RENDIĆ: NADGROBNI SPOMENICI

Seminarski rad

Kolegij: O spomeniku: prostor, oblik, značenje

Nositelji kolegija: dr. sc. Ivan Šimat, red. prof.

Split, 2013.

SADRŽAJ

0

Ivan Rendić........................................................................................................................3

Uvod u Rendićeve nadgrobne spomenike..........................................................................4

Nadgrobni spomenik obitelji Vušković.............................................................................5

Nadgrobni spomenik Ivana Perkovca................................................................................5

Nadgrobni spomenik Katarine Amruš...............................................................................5

Nadgrobni spomenik P. Preradovića/Nadgrobni spomenik kanonika Muzlera

...........................................................................................................................................5

Nadgrobni spomenik Ivana Dežmana................................................................................6

Nadgrobni spomenik Zorice Bedeković............................................................................6

Nadgrobni spomenik Stjepana Vrabčevića........................................................................6

Nadgrobni spomenik Matije Relkovića.............................................................................6

Nadgrobni spomenik braće Martinis- Marchi....................................................................6

Mauzolej obitelji Gorup....................................................................................................6

Nadgrobni spomenik Stevana Ivankovića.........................................................................7

Nadgrobni spomenik Ivana Zuzacha.................................................................................7

Nadgrobni spomenik Frane Borellija.................................................................................7

Nadgrobni spomenik Augusta Šenoe.................................................................................7

Nadgrobni spomenik Fentomaja Pantosa..........................................................................8

Nadgrobni spomenik Leontija Radulovića........................................................................8

Nadgrobni spomenik Adolfa Vebera Tkalčevića...............................................................8

1

Nadgrobni spomenik A. Bakarčića, Rijeka/ Nadgrobni spomeni P.Scutarija,Stari Grad

...........................................................................................................................................8

Nadgrobni spomenik Marije Schalek................................................................................8

Nadgrobni spomenik E. Priestera.....................................................................................9

Nadgrobni spomenik obitelji Mimbelli............................................................................9

Nadgrobni spomenik obitelji Dall'Asta- Mohović...........................................................9

Nadgrobni spomenik Gaje Bulata..................................................................................10

Nadgrobni spomenik Ivana Fumija................................................................................10

Mauzolej Ive Goića........................................................................................................10

Mauzolej Đure Ružića...................................................................................................11

Nadgrobni spomenik M. Franasovića............................................................................11

Nadgrobni spomenik Ivana Šabeca...............................................................................12

Nadgrobni spomenik Eugena Kumičića........................................................................12

Nadgrobni spomenik Ivana Smrkinića..........................................................................12

Nadgrobni spomenik Tome Kosovića...........................................................................12

Nadgrobni spomenik Lovre Pavelića.............................................................................13

Nadgrobni spomenik Vicka Mihaljevića u Splitu/ nadgrobni spomenik obitelji Colombis u

Trstu..............................................................................................................................13

Nadgrobni spomenik Stjepana Tomaša.........................................................................13

Nadgrobni spomenik braće Ivanišević...........................................................................14

Nadgrobni spomenici u Supetru....................................................................................14

Zaključak.......................................................................................................................15

Ivan Rendić

2

Ivan Rendić prvi je hrvatski kipar novijega razdoblja. Rodio se 1849. godine u Imotskome, no

zavičaj u kojem je proveo mladost i započeo stvarati bio je Supetar na Braču, otoku bogatih

kamenoloma i vrsnih majstora klesara. Kulturni mecene uočili su njegovu nadarenost i

omogućili mu školovanje u Trstu, Veneciji i Firenci. U domoljubnom zanosu, svoje djelo

stavio je u službu domovine, stvarajući portrete istaknutih Hrvata. Započeo je s portretom

pjesnika Ivana Gundulića, a osim njega portretirao je i Andriju Medulića, Julija Klovića, Petra

Preradovića, Krste Frankopana, Nikole Jurišića, Ljudevita Gaja i brojne druge istaknute

Hrvate. Niz Rendićevih poprsja krasi zagrebački park Zrinjevac. 1877. godine Rendić je

počeo djelovati u Zagrebu, no zagrebačka javnost nije osjećala potrebu za domaćim

umjetnikom te je naručivala inozemne umjetnine. Tri godine kasnije, razočarani umjetnik

napustio je Zagreb i nastanio se u Trstu. 1890. godine pokušao je djelovati u Zagrebu, ali opet

nije imao sreće, jer se pojavila tada mlađa generacija umjetnika za koje Rendić nije bio

dovoljno suvremen, iako je već razvio svoju varijantu tada suvremenog secesijskog stila.1

Najbrojnija Rendićeva ostvarenja su nadgrobni spomenici, kojima obiluju naša groblja,

osobito ona primorska. Pozornost privlače brojne nadgrobne skulpture na grobljima u

Zagrebu, Trstu, Rijeci, Trsatu, Splitu, Supetru i drugim mjestima. Neke su grobnice čak

građeni mauzoleji. Rendić je bio vrlo plodan kipar i izradio je dvjestotinjak skulptura.

Oblikovao se u talijanskoj realističkoj školi devetnaestoga stoljeća, a kasnije je razvio svoj

osobni stil secesijske dekorativnosti, s nacionalnim folklornim elementima. Nije bio

avangardni umjetnik, ali kao prvi hrvatski kipar građanskoga društva postavio je temelje

kiparima koji će ga slijediti i ponovno razviti hrvatsku skulpturu: Meštroviću, Rosandiću,

Kršiniću i drugima. Nakon Prvog svjetskog rata povukao se u zavičajni Supetar, ali je tu do

smrti bio od mještana neshvaćen, a u hrvatskoj javnosti, kojoj je tako mnogo dao, zaboravljen.

Umro je, kao siromah, 1932. u splitskoj bolnici.2

Uvod u Rendićeve nadgrobne spomenike

1Kečkemet,D., Ivan Rendić, katalog, Narodna knjižnica u Supetru, Supetar, 2011., str.3.2 Ibid., str.4.

3

Većinu umjetničkog opusa Ivana Rendića obuhvaćaju nadgrobni spomenici i portreti. Sud o

kiparu Rendiću se uglavnom stvorio prema nadgrobnim spomenicima, bez obzira što oni ne

spadaju u njegove najkvalitetnije radove. Rendićev je stil, uvjetovan mnogim vanjskim

čimbenicima oscilirao, te je najbolje uočljiv na njegovim nadgrobnim spomenicima. Kao prvi

poznati izvedeni nadgrobni spomenici navode se Vuškovićev u Supetru, Perkovićev u

Samoboru i Čulićev mauzolej u Supetru, te je osim njih izradio više od stotinu nadgrobnih

spomenika od Trsta i Zagreba, do Beograda i Dubrovnika.3

Razlikuju se nekoliko tipova Rendićevih nadgrobnih spomenika:

1. veliki mauzoleji, u formi zatvorene kapele ili kićenog baldahina ili niše (Trst, Rijeka,

Zadar).Takvi mauzoleji su obično povezani i s nekim plastičnim djelom, većom grupom ili

alegorijskom figurom, a poneki i s portretom pokojnika.

2. u potpunosti ornamentom ukrašen nadgrobni spomenik s alegorijskom figurom ili

portretom pokojnika na postamentu

3. jednostavniji nadgrobni spomenici bez plastičkog dijela, najčešće u obliku stilizirane

nadgrobne stele, ukrašeni klesarskim i mozaičnim ornamentima.

Općenito, svi ti oblici njegovih nadgrobnih spomenika, njegova su lošija ostvarenja, jer su

najuže vezana uz želje naručitelja i uz šablonu nadgrobnih spomenika, koju je Rendić

mijenjao onoliko koliko mu je dopušteno. U nekim pismima i bilješkama Rendić se tužio na

nerazumijevanje publike, i nerazlikovanje umjetničkog djela od onog klesarsko-obrtničkog.

Prvi njegovi nadgrobni spomenici, u svom arhitektonsko-dekorativnom dijelu, nose obilježja

klasicističkih talijanskih tradicija, što se očituje u minimalnom ili nikakvom ornamentu, koji

se s vremenom sve više javlja. Njegovi raniji nadgrobni spomenici su u cjelini bolje

komponirani, jer u njima kamen ima svoju prirodnu funkciju kamena, dok kasnije taj kamen

dobiva svojstva mekše mase. Osim toga, u ranijoj fazi nije koristio željeznu ogradu za

ukrašavanje spomenika, koja je često više kvarila opći dojam.

Nadgrobni spomenik obitelji Vušković, Supetar

3 Kečkemet, D., Ivan Rendić - Život i djelo, Skupština općine Brač, Supetar, 1969., str.216.

4

Prvi Rendićev nadgrobni spomenik je onaj obitelji Vušković, njegovo studentsko djelo. Tada

još nije formirao svoj stil, no inspiraciju je pronašao u antičkim sarkofazima na samom

supetarskom groblju. Antika, renesansa i barok uvijek su prisutni u manjim dalmatinskim

mjestima. Od raznih elemenata je složio ovaj neusklađeni spomenik. Donji dio je menza

oltara na kojoj je postavljen gronji dio antičkog sarkofaga s izdignutim uglovima, na kojem se

zatim nalazi drugi manji barokni sarkofag, te na vrhu realistički formiran lik anđela.

Nadgrobni spomenik Ivana Perkovca, Samobor

Nadgrobni spomenik hrvatskom književniku Ivanu Perkovcu u Samoboru (1874) predstavlja

zacijelo najbolje njegovo djelo njegove najranije faze stvaralaštva. Kompozicija ovog

spomenika je čista i jednostavna, slobodno stiliziran antički sarkofag i romantično idealizirani

alegorijski lik „Domovine“. Ovaj spomenik je prvo Rendićevo istaknuto djelo koje mu je

donijelo slavu.4

Nadgrobni spomenik Katarine Amruš, Mirogoj

Slabiji u kompoziciji spomenika i same figure je lik anđela s prevelikim krilima i u

preintimnom sjedećem stavu koji ne pridonosi težnji idealnog prikaza anđela na nadgrobnom

spomeniku Katarine Amruš na Mirogoju(1878).

U vrijeme prvog svog boravka u Zagrebu Rendić je podigao veći broj nadgrobnih spomenika.

Bolleova gradnja mirogojskih arkada je bila u početnoj fazi, te su Rendićevi spomenici pod

njima dali prvi umjetnički pečat novom groblju.

Nadgrobni spomenik P. Preradovića, Mirogoj/Nadgrobni spomenik kanonika Muzlera

Za rješenje nadgrobnog spomenika pjesniku Petru Preradoviću uzeo je varijaciju na temu

Perkovčeva spomenika s alegorijskom figurom „Domovine“ i sarkofagom. Na tom

spomeniku figura , dosljesno citiranim stihovima pjesnika, kiti cvijećem sarkofag na kojem se

nalazi pjesnikov medaljon.5 Opća kompozicija Preradovićeva spomenika je bolja i čišća s

obzirom na Perkovčev spomenik u Samoboru, ali je izvedba figure lošija. Dimenzija figure je

manja nego u naravi, te je prekratka u donjem dijelu tijela. Za spomenike ovakve vrste

realistička izvedba i akcija figure su provedeni predoslijedno. Arhitektonski dio nadgrobnog

spomenika kanonika Muzlera na starijem polju mirogojskog groblja je tada pohvaljen kao

4 Ibid., str.218.5 Ibid., str.220.

5

najuspjeliji. 6 Radi se o stiliziranoj antičkoj steli, skladnoj u svojoj jednostavnosti i simetriji,

no sam plitki reljef s alegorijskim prikazom „Vjera štiti“ predstavlja jedno od najlošijih

Rendićevih djela tog razdoblja, zbog loše modelacije i perspektive, te naivne kompozicije i

simbolike koje odaju nestalnost Rendićeva mladenačkog likovnog izraza.

Nadgrobni spomenik Ivana Dežmana, Mirogoj

Nadgrobni spomenik Ivana Dežmana je iako slično komponiran u cjelini, mnogo skladnije

stiliziran , te je medaljon s reljefom pokojnika mnogo bolji od Preradovićeva.

Nadgrobni spomenik Zorice Bedeković, Mirogoj

Pod istim arkadama se nalazi skromni, ali skladno komponiran nadgrobni spomenik Zorice

Bedeković. Dobro je modelirana glava djevojčice postavljena na zidnoj konzoli.7

Nadgrobni spomenik Stjepana Vrabčevića, Mirogoj

Također pod mirogojskim arkadama nalazi se i nadgrobni spomenik Stjepana Vrabčevića, tip

konzolnog portreta. Nemiran je i nametljiv pretjeranom i minucioznom izradom detalja

odjeće, ornamenata i vijenaca arhitektonskog dijela spomenika.

Nadgrobni spomenik Matije Relkovića, Vinkovci

Nadgrobni spomenik Matije Relkovića u Vinkovcima odvaja se stilom od ostalih Rendićevih

spomenika. Spomenik je tip obeliska s barokno oblikovanim srednjim dijelom i površno

modeliranim medaljonom s reljefom pjesnika.

Nadgrobni spomenik braće Martinis- Marchi, Split

Nadgrobni spomenik braće Martinis- Marchi u Splitu s alegorijskom figurom žene lošiji je

rad, zbog neugodnog umanjenog omjera. 8

Mauzolej obitelji Gorup, Rijeka

U mauzoleju obitelji Gorup u Rijeci nalazi se veliki reljef, najveći reljef što je Rendić ikad

izveo. Reljef je koncipiran više slikarski nego kiparski, sadrži dvanaest figura i pejzaž u

pozadini, te je u potpunosti narativno opisan događaj kako se obitelj dijeli od majke koju

anđeli odnose. U donjem dijelu reljefa stvorio je obiteljsku žanr-scenu, u gornjem

6 Ibid., str.221.7Ibid., str.222.8 Ibid., str.223.

6

nepreglednu alegorijsku kompoziciju, a u pozadini pejzaž s morem, suncem i Trsatom.9

Rendić je siguran bio samo pred prirodom, a slab je bio u komponiranju.

Nadgrobni spomenik Stevana Ivankovića, Trst

Jedan od najljepših i najpoznatijih tadašnjih Rendićevih nadgrobnih spomenika je onaj

Stevana Ivankovića u Trstu. To je niša pod lukom s biljnom ornamentikom, s pozadinom od

mozaika i stiliziranim sarkofagom na kojem sjedi djevojka u hercegovačkoj odjeći i plete

vijenac. Pod stepenicama se nalazi brončani reljef pokojnika. Lik „Hercegovke“ rađen je

minucioznim realizmom u smirenom stavu, u bijelom kararskom mramoru zbog čega daje

dojam više alegorijskog nego realnog lika.

Nadgrobni spomenik Ivana Zuzacha, Trst

Nadgrobni spomenik Ivana Zuzacha na tršćanskom groblju ističe se veoma impresivnim

mladenačkim portretom pokojnika u niši, jednim od i skulptorski najčišćih Rendićevih

portreta s nadgrobnih spomenika.

Nadgrobni spomenik Frane Borellija, Zadar

Nadgrobni spomenik Frane Borellija u Zadru sadrži alegorijski lik „Uspomena“ koji ispisuje

natpis na ploči pod reljefom pokojnika, ali je ostvaren više senzualno nego produhovljeno.

Čitava je grupa postavljena u plitku kapelu, ložu sa tri otvora nad kriptom grobnice.10

Nadgrobni spomenik Augusta Šenoe, Mirogoj

Nadgrobni spomenik Augusta Šenoe pod divljim kestenima na Mirogoju, jednostavan je i vrlo

skladan u svojim proporcijama. Tu se ističu dva elementa, ploča s pokojnikovim stihovima na

rustičnoj pozadini stijene i stilizirana lira na vrhu stele obeliska, u vezi sa sadržajem citiranih

stihova.

Iz tog vremena 1887-1891. potječe više datiranih projekata za nadgrobne spomenike,

kompozicije u historijskim stilovima s uporabom arhitektonskih elemenata, koji se nalaze u

Rendićevoj ostavštini u splitskoj Galeriji umjetnina.11

Nadgrobni spomenik Fentomaja Pantosa, Trst

9 Ibid., str.224.10 Ibid.str.226.11 Ibid., str.227.

7

Nadgrobni spomenik Fentomaja Pantosa na tršćanskom groblju izveden je kao visoki

postament koji se sastoji od svežnja stupića, s realističkim poprsjem pokojnika.12

Nadgrobni spomenik Leontija Radulovića, Mostar

Nadgrobni spomenik Leontija Radulovića u crkvi u Mostaru, sadrži stupiće od šarena

mramora koji su podređeni stiliziranom sarkofagu, te djeluje monumentalno u hramu, što je

rijetkost kod Rendića.

Nadgrobni spomenik Adolfa Vebera Tkalčevića, Mirogoj

Pretrpanost rekvizita karakteristika je nadgrobnog spomenika Adolfa Vebera Tkalčevića pod

mirogojskim arkadama. Bista ovog spomenika izvedena je realistički intimno i dolazila bi do

izražaja u interijeru, dok u ovoj nakićenoj niši djeluje disharmonično.

Nadgrobni spomenik A. Bakarčića, Rijeka/ Nadgrobni spomeni P.Scutarija,Stari Grad

Nadgrobni spomenik Antuna Bakarčića na riječkom groblju također pripada razdoblju

nadgrobnih spomenika sa stupićima i elementima historijskih stilova.13Bista je vrlo dobro

modelirana s istaknutim karakternim crtama pokojnika, čime nadmašuje stereotipnu

kompoziciju nadgrobnih spomenika.

Nadgrobni spomenik Petra Scutarija u Starom Gradu je varijanta jednog od sačuvanih

Rendićevih projekata iz 1888.g., stele sa žarom na vrhu. Umjesto projektiranih stupiča s

križem postavljen je brončani reljef s prikazom dijeljenja milostinje.

Nadgrobni spomenik Marije Schalek, Opatija

Nadgrobni spomenik Marije Schalek u Opatiji spada u rjeđe Rendićeve nadgrobne spomenike

na kojim dominira figuralna skulptura nad arhitektonsko-dekorativnom. Lik anđela na

jednostavnom postamentu ostvare je u simbiozi realizma i idealizacije, dok naturalistička

figura djeteta s nedjetinjim licem kvari cjelokupni dojam.

Nadgrobni spomenik E. Priestera, Mirogoj

12 Ibid., str.228.13 Ibid., str.229.

8

Nadgrobni spomenik Emanuela Priestera u Zagrebu znači prekretnicu u stilskom razvoju

Rendićevih djela, no godina izvedbe nije dokumentirana. Arhitektonska kompozicija

spomenika je pretrpana raznim međusobno neusklađenim elementima. Najkvalitetniji dio

grobnice je alegorija „Meditacije“ sa stiliziranim granitnim sarkofagom na kojemu sjedi.

„Meditacija“ je komponirana trodimenzionalno, nagnuti gornji dio i daleko naprijed ispruženo

koljeno prekriveno draperijom, daju dojam dubine. Golema draperija u odnosu na golo tijelo

stvara osnovnu likovnu komponentu skulpture. Prirodnost i ležernost stava daje ovoj figurni

naročita kvaliteta. Melankolični izraz lica je psihološki dobro pogođen, što odgovara

karakteru nadgrobnog spomenika. Ostali figurativni reljefi Priesterove grobnice, iako su ostali

u sjeni ove skulpture, mnogo su kvalitetniji od onih na ostalim Rendićevim nadgrobnim

spomnicima.

Rendić zatim mijenja svoj način oblikovanja dekorativnih elemenata, te koristi dekoraciju

biljnih, folklornih i geometrijskih motiva.14

Nadgrobni spomenik obitelji Mimbelli, Orebić

Nadgrobni spomenik obitelji Mimbelli u Orebiću sadrži kupolu izvedenu u ruskom stilu.

Baldahin drže četiri masivna kamena stupa s potpuno stiliziranim kapitelima, koji djeluju

poput ranokršćanskih imposta s klasičnim profiliranim bazama. U otvorenoj kapeli nalazi se

skulptura „ Zaspale vestalinke“ izvedena u mramoru (kasnije u bronci), kojoj se ugasio

plamen na brončanoj svjetiljci, u usporedbi s ugaslim ljudskim životom.15 No, priča je

izvedena realistički tako da ostavlja dojam detalja neke predstave, a ne alegorijskog

spomenika. Autor je lik „Zaspale vestalinke“ ponovio na šest različitih nadgrobnih spomenika

(Mimbelli, Kosović, Tomašić, Vukasović, Glavan, Smokvina).16

Nadgrobni spomenik obitelji Dall'Asta- Mohović, Rijeka

Nadgrobni spomenik obitelji Dall'Asta-Mohović u Rijeci (1900.) sadrži grupu Madona s

Djetetom. Arhitektonski dio grobnice je neuravnotežen. Na masovnoj kripti podignuta je

plitka niša, okružena prenaglašenom kamenom i željeznom ogradom. Tu se očituje esklad

teškog donjeg dijela arhitetkture prema laganom gornjem dijelu. Prema originalnom projektu,

na visokoj podnici kripte trebala je biti podignuta velika kapela u formi baldahina, čime bi se

postigao sklad gornjeg i donjeg dijela arhitekture. Figuralna kompozicija Madone, koja sjedi

14 Ibid., str.230.15 Ibid., str.233.16 Ibid., str.234.

9

na ukrašenoj stolici i pazi na nestašne pokrete djeteta na njenim koljenima, je izrazito

realistička skulptura, živa i spontana.

Nadgrobni spomenik Gaje Bulata, Split

Na nadgrobnom spomeniku splitskog načelnika Gaje Bulata, Rendić je prvi put u cijelosti

doslijedno proveo svoju novu ornamentiku. Motiv polumjeseca javlja se često u općim

konturama spomenika i u detaljima ornamentike. Stela se sastoji od donjeg dijela, baze

stepenasto odijeljene. Na gornjem rubu baze je ornamentalni korniž motiva, kao da je

deriviran iz antičkih ovulusa. Svaku kuglu s gornje stranje pokriva dvostruki polumjesec.17

Obrada kamena je geometrijska s oštrim bridovima, što odaje dojam rezanog metala. Srednji

dio stele sadrži veliki polumjesec s ornamentiranim unutrašnjim rubom, pod kojim se nalazi

Bulatov reljef, a ispod njega korniž složen od polumjeseca i cvjetova, koji je u sredini spušten

u trokut. Gornji dio stele se sužava prema vrhu, na uglovima tvoreći volute, završavajući na

samom vrhu s križem složenim od stiliziranog cvijeća. Grobnica je omeđena željeznom

ogradom. Brončani reljef Gaje Bulata realistički je rađen, iako je prilagođen dekoraciji i formi

spomenika. Ogrtač u slobodnom zamahu zatvara donji dio poprsja, a preko njega je prebačena

simbolički grančica lovora.18

Nadgrobni spomenik Ivana Fumija, Trst

Nadgrobni spomenik slikara Ivana Fumija u Trstu sadrži postament i figurativnu skulpturu

koja prikazuje pokojnog slikara u sjedećem stavu, s paletom u ruci, a pred slikarskim

štafelajem, na kojemu je portret njegove žene izveden u mozaiku. Ova neobična koncepcija

tipična je za talijansku grobljansku skulpturu 19.stoljeća, koja je forsirala kamen da iz njega

izvuče lance, okvire slika i drvene štafelaje. Figura slikara je realistički ostvarena, no Rendić

je podređuje cjelini kako bi dobio piramidalnu kompoziciju. Donji dio figure ostavlja

neobrađen, što je vrlo neobično za jednog realista.

Mauzolej Ive Goića

U prvim godinama 20.st. podignuto je nekoliko Rendićevih nadgrobnih spomenika na kojima

se razbujala njegova bizarna ornamentika do krajnjih granica prekrivši kamen u potpunosti, i

oduzevši mu čvrstoću.19 Primjer raspojasane ornamentike je mauzolej Ive Goića u Trstu

(1902). Goićev spomenik sadrži kameni baldahin, pod kojim je konzolno postavljen portret

17 Ibid., str.236.18 Ibid.,str. 238.19 Ibid.,str.240.

10

pokojnika, koji je vrlo dobro izveden u pshihološkoj obradi lica i u općoj kompoziciji

postignutoj slobodno modeliranim ogrtačem. Konzola za portret sastoji se od tipične

polukugle, sa stiliziranim i geometriziranim biljnim ornamentima. Donji dio arhitekture je

miran i funkcionalan, no četiri kamena stupa koja nose teški svod su dematerijalizirani

bujnom ornamentikom. Kapiteli su složeni od ugaonih ženskih glava s elementima folklora.

Lukovi otvora u formi su velikih polumjeseca, koji su ispunjeni različitom ornamentikom

folklornog podrijetla, izvedeni od šarenog mozaika. Na vrhu se nalazi velika kamena kupola,

također obavijena klesarskom ornamentikom. Mauzolej u cijelosti ostavlja dojam perzijskog

ili indijskog spomenika.

Mauzolej Đure Ružića, Trsat

Također jedan primjer razbuktale fantazije i ornamentike je mauzolej Đure Ružića na Trsatu,

koji se sastoji od donjeg dijela, visoke kripte na čijoj je platformi diže baldahin kapela u kojoj

je u kararskom mramoru izevdena alegorijska skulptura „Vjera“. Luk oblika mjeseca nad

vratima kripte je tipični dekorativni element secesijskih stambenih građevina tog doba.

Ornament željezne ograde platforme podsjeća na secesijska ostvarenja.20 Kamena kupola

podsjeća na veliki jastuk s kojeg na četiri strane vise od kamena izrađene velike rese.

Nadgrobni spomenik M. Franasovića, Supetar

Na grobnici Franasovića u Supetru ističe se veliki brončani reljef „Pieta“ koji s obzirom na

kompoziciju podsjeća na reljef „Deposizione“ na sijenskom groblju, njegovog učitelja G.

Duprea.21 Sličnost je u položaju Marije i mrtvog Krista. 22 U ovom reljefu Rendić je bio bliži

naturalizmu zbog namjere da prikaže potpuno mrtvo tijelo Krista, u čemu je pretjerao. Lice

Marije i Krista modelirani su u najboljem načinu Rendićeva realističkog rada.23 Ovaj veliki

reljef na granici je realizma i naturalizma, te mu bolje odgovara podatljiv materijal bronce,

nego mirni materijal mramora.24

Nadgrobni spomenik Ivana Šabeca, Trst

20 Ibid., str.242.21 Ibid., str.244.22 Ibid., str.245.23 Ibid. str.246.24 Ibid.,str.249.

11

Nadgrobni spomenik Ivana Šabeca u Trstu arhitekturom podsjeća na starije pseudohistorijske

spomenike, iako sadrži kamenu kupolu na vrhu. U niši se nalazi gornja polovica figure

„Vjere“ , a ispod nje šareni sag od mozaika. Figuri manjka protuteža donjeg dijela tijela, zbog

čega djeluje necjelovito i fragmentarno.

Nadgrobni spomenik Eugena Kumičića, Mirogoj

Nadgrobni spomenik književnika Eugena Kumičića na Mirogoju je tipičan primjer Rendićeva

novog dekorativnog i figurativnog stila. Bočne ploče s asocijacijama sarkofaga, i središnja

visoka stela, klesarski su ukrašene novom Rendićevom ornamentikom. Arhitektonska

kompozicija spomenika sastoji se od donjeg poluoblog postamenta, srednjeg dijela s

brončanom bistom pokojnika i krugom koji je izašao iz ukrasa polumjeseca, i najgornji dio s

geometrijski dekoriranim kamenim križem. Dekoriran cvjetnim ukrasima od mozaika krug

tvori aureolu biste. Osim ornamenata od mozaika, Rendić je mozaik upotrijebio da složi

figure dva maskerona koji se nalaze sa strane.

Nadgrobni spomenik Ivana Smrkinića, Korčula

Za nadgrobni spomenik Ivana Smrkinića u Korčuli Rendić umjesto portreta, pred pozadinu

velikog kruga s polumjesecom ispunjenim mozaikom, postavlja gornji dio figure djevojke u

molitvi, skulpturu nazvanu „Oče naš“. Spomenik se doima pretrpan, iako je polufigura

djevojke skladno ukomponirana u spomenik. Portret djeluje simbolično bez obzira na to da je

realistički izveden, postavljen je centralno u odnosu na spomenik, u strogoj simetriji, te sadrži

folklorne motive izvedene na kapi. Spomenik uokviruje željezna ograda stiliziranih ukrasnih

motiva geometrijskog i biljnog podrijetla.25

Nadgrobni spomenik Tome Kosovića, Trst

Na nadgrobnom spomeniku Tome Kosovića u Trstu, Rendić je ponovio kompoziciju s

brončanom figurom „Zaspale vestalinke“. Ovo je najskladniji i najmanje pretrpani spomenik s

takvom figurom. Crni i crveni granit postolja tvore jedinstveni monolitni blok, bez ikakvih

klesarskih ukrasa, osim nekoliko ravnih profila i s jednim nizom mramornih inkrustacija i

ugaonim brončanim perforiranim aplikama. Veliki uspravni brončani svijećnjak tvori

protutežu brončanoj figuri djevojke. Neugodan dojam ostavlja šarenilo saga i previsoki

položaj sjedeće djevojke.26

25 Ibid., str.246.26 Ibid.,str.248.

12

Nadgrobni spomenik Lovre Pavelića, Gospić

Nadgrobni spomenik Lovre Pavelića u Gospiću kombinira uobičajeni tip nadgrobne stele s

nišom natkritom lukom od šarenih stakala. U niši je u mramornom poprsju gornja polovica

poznate figure „Hercegovke“, koja također djeluje fragmetarno kao i ona na Šabecovoj

grobnici. Prema pogledu djevojke i nagnutoj glavi možemo uočiti da ona nešto radi, što ovdje

nije prikazano.

Nadgrobni spomenik Vicka Mihaljevića u Splitu i nadgrobni spomenik obitelji Colombis

u Trstu

Među najljepše nadgrobne Rendićeve spomenike spadaju nadgrobni spomenici splitskog

načelnika i satiričnog pjesnika Vicka Mihaljevića u Splitu i obitelji Colombis u Trstu. Na oba

spomenika nalazimo lijepu alegorijsku figuru „Meditacija“ odlijevenu u bronci. Zahvaljujući

idejno i likovno uspjeloj figuri „Meditacije“, te jednostavnosti, čistoći i monolitnosti

arhitektonskog dijela spomenika, ovi spomenici su njegovi najljepši nadgrobni spomenici

uopće. Sadrže crni i crveni granit s diskretnim pojasom mozaika. Colombisov spomenik

sadrži veoma dekorativne ugaone aplike u obliku stiliziranih brončanih cvjetova, što

obogaćuje granitno postolje. Na prednjoj strani postamenta ima dva veoma plitka brončana

reljefna prizora s pejzažnim prikazima zore i sutona, što djeluje likovno sladunjavo i

arhitektonski suvišno.

Nadgrobni spomenik Stjepana Tomaša, Milna

Nadgrobni spomenik Stjepana Tomaša u Milni je varijanta svih spomenika s ornamentiranom

stelom koji potječu još od Bulatova spomenika, samo što u sredini, umjesto polumjeseca ili

kruga, kao aureole za statue ili alegorijske figure, ostavlja potpuni otvor luka. Rendić je nakon

rata, po povratku u Supetar, bio gotovo slijep da bi mogao izrađivati nove projekte

nadgrobnih spomenika, zbog čega je radio prema starim projektima, mijenjajući na njima

detalje, prema želji naručitelja. Tipično Rendićevom ornamentikom, biljnih i životinjskih

motiva, ispunjen je gotovo svaki kamen ovog spomenika.

Nadgrobni spomenik braće Ivanišević, Krilo Jesenice

Na malenom groblju Krila Jesenice, ističe se nadgrobni spomenik braće Ivanišević. Spomenik

braće Ivaniševića je tip baldahina na visokom kamenom postamentu s ukrašenim manjim

13

ulazom u kriptu. Ima vitke okrugle stupove s ugaonim jonskim volutama, a na vrhu baldahina

je kamena kupola. Napravljen je od bijelog bračkog kamena, bez polikromnih ukrasa.27

Nadgrobni spomenici u Supetru

Poslijednjih nekoliko nadgrobnih spomenika Rendić je podigao u Supetru, gdje je provodio

stare dane, a spomenike je uglavnom izvodio njegov nećak Petar Rendić, prema starim i

prepravljanim projektima. Nadgrobni spomeni obitelji Andreis u Supetru je veoma skladan

i čist u svojoj jednostavnosti, dok je mauzolej Rinalda Čulića primjer bogato kićenog

baldahina. Čulićev nadgrobni spomenik ima nešto povišenu kriptu i baldahin na četiri

pravokutna ornamentirana stupa i kamenu kupolu na vrhu, te za razliku od ostalih izvedenih

spomenika, ovome je dominatni dekorativni luk prelomljen, a donji polukružan.28 Pod

baldahinom je postavio sarkofag podginut na četiri noge. Ornamentika je najdoslijednije

provedena u Rendićevom stilu, te nema asocijacija s historijskim stilovima, osim orijentalnih

crta u arabeskama i kupoli.29 Za razliku od jednostavne i funkcionalne kripte s minimalnim

klesanim ukrasom na nadvratniku Čulićeve grobnice, kripta mauzoleja Frane Petrinovića je

mnogo veća i bogato je ukrašena klesanom ornamentikom Rendićevih motiva. Oblikovanje

ulaza u samu kriptu s dva dekorativno naglašena dovratnika djeluje zakašnjelo secesijski.

Unutrašnjost kripte tvori kapelicu s oltarom i prozorom prema otvorenom moru, sa stalažama

za lijesove s obje strane. Secesijski najbliži elementi se doimaju kamena ornamentika oltara, s

brončanom glavom Krista u aureoli zlatnog mozaika, i antependij. U konačnoj varijanti

mauzoleja trebalo je postaviti kopiju „Hercegovke“, no naručitelj je u međuvremenu odbio

Rendićeva rješenja, pa je mauzolej povjerio Tomi Rosandiću.30 Danas je to tek niska kripta ,

fragmenat zapuštene grobnice, u sjeni Rosandićeva mauzoleja. Ostali Rendićevi nadgrobni

spomenici na supetarskom groblju su skromni radovi , više klesarskog nego kiparskog

dometa, kao npr. nadgrobni spomenici obitelji Vodanović i Pizzoli.31

Zaključak

Kritičari Rendićevih nadgrobnih spomenika obično kao najveći neuspjeh u rješenjima navode

spojeve raznih materijala, uglavnom šarenih i različitih vrsta mramora i kamena, od kojih je

27 Ibid., str.250.28 Ibid., str.253.29 Ibid., str.254.30 Ibid.,str.255.31 Ibid., str.256.

14

upotrebljavao često crne i crvene švedske granite. To djelovanje šarenilom materijala,

mozaikom i sl. bilo je više slikarsko-dekorativno, nego plastično rješenje nadgrobnog

spomenika. Posebno venecijanski mozaici pokvarili su utisak mnogih Rendićevih nadgrobnih

spomenika. U svom kasnom stvaranju postavljao je mozaik u obliku saga, kako bi njime

imitirao ornament i materijal narodnog saga, pokušavajući se približiti narodnoj umjetnosti,

pa je time mozaik izgubio svoju funkciju. U ranijem stvaranju nije upotrebljavao mozaike.

Figure, grupe likova, alegorijski likovi i portreti na njegovim nadgrobnim spomenicima su

obično davali vrijednost tim spomenicima. Neke figure pravu vrijednost dobivaju tek kad ih

izoliramo iz njihova kićenog okvira u kojemu se guše. U većini slučajeva je naručitelj imao

glavnu riječ, a njegov je ukus obično malograđanski, te ne podiže spomenik iz estetskih ili

kulturnih razloga, već religioznih. S obzirom da su tijekom stoljeća alegrijske figure dospjele

u monotone šablone, Rendić je nastojao nametnuti svoje ideje za alegorijske figure, te je i u

nekim slučajevima uspio, oslobodivši se svih onih anđela koji su zasitili većinu svjetskih

grobova. Rendić je u plastici bio realist, te je unatoč tome uspio ostvariti razne alegorijske

figure sa zvučnim nazivima: Domovine, Vjere, Nade, Meditacije,... Te likove Rendić je

obično radio po živom modelu, a cjelokupnom kompozicijom uspješnom primjenom tradicija

talijanske klasike, dao im je stanovit alegorijski značaj. Da je Rendić pokušavao dati stvarni

alegorijski lik iz svoje mašte, bez prirodnog modela, učinio bi neuvjerljivo i loše djelo, što bi

se očitovalo u fizionomiji lika. Fizionomije Rendićevih alegorijskih spomenika, makar slične

jedna drugoj, svaka od njih je individualna. Pogrešno bi bilo shvatiti te alegorijske figure kao

portrete koji su slučajno postavljeni na nadgrobnim spomenicima, jer je Rendić ipak pred

očima imao ideju alegorije koju je želio ostvariti. Potrebnu idealizaciju i alegorijski sadržaj

postizavao je čisto likovnom obradom kompozicije, posebno bogatim draperijama, u koje je

na antički način oblačio figure. Ivan Rendić kipar je visoke razine koja vezuje sredine i stilove

i koja hrvatsku skulpturu čini dionicom europske povijesti umjetnosti. Kako je i sam

Meštrović priznao, Rendić je stekao velike zasluge za stvaranje naše kiparske umjetnosti, koja

je nakon Rendića znatno pokročila naprijed, jer je Rendić obavio pionirski posao i potakao

žeđu za kiparstvom.

15