1

PRILOG IDOVSKOJ POVIJESTI I KULTURIGodite XXII. broj 2 (127), Zagreb, travanj 2015 / 5775

Arheoloki i povijesni izvori dokazuju prisustvo idova na istonoj obali Jadrana jo od antikih vremena, kada su i-dovi imali vanu ulogu u trgovini i drugim ekonomskim aktivnostima. To je naroito dobro dokumentirano nalazi-ma iz Salone, glavnoga grada rimske provincije Dalmacije i najvanije luke i trgovakog sredita u tome dijelu Carstva. Nedavno smo analizom povijesnih izvora i novijih arheolo-kih nalaza dokazali da je idovska zajednica ve u rimsko vrijeme postojala i u Dioklecijanovoj palai, a prva sinagoga se nalazila u supstrukcijama istonog dijela carskoga stana. O tome je Novi Omanut izvijestio prije nekoliko godina. i-dovi su uz trgovinu bili najvjerojatnije ukljueni i u carsku industriju tekstila koja se smjestila u Palai i sudjelovali u proizvodnji boje za tkanine.U velikom poaru krajem 1506. godine potpuno je uniten sklop nadbiskupske palae i sinagoga pod njim. Nakon toga splitski su idovi pronali lokaciju za novu sinagogu uz sje-verni dio zapadnog zida Dioklecijanove palae, u etvrti koju su naselili sefardski izbjeglice i koja je kasnije postala idovski geto. Sinagoga i jo nekoliko zgrada koje pripadaju idovskoj zajednici ostali su na tome mjestu do danas.Iako u Splitu vjerojatno nikada nije ivjelo vie od tri stotine idova, povijest im je bila dugaka i bogata, a njihovo mjesto u ekonomskom i kulturnom ivotu grada veoma znaajno. Od danas anonimnih stanovnika idovskog podrijetla iz vremena cara Dioklecijana, preko Daniela Rodrige, po-znatog osnivaa lukih graevina s lazaretima iz esnaestog stoljea, zaslunog poduzetnika, kulturnog i politikog dje-latnika Vida Morpurga iz devetnaestog, popularnih Bukija Altarasa i Geze Schoenauera iz dvadesetog, sve do novih ge-neracija koje e tek stasati u dvadesetprvom stoljeu, idovi su inili mali, ali prepoznatljiv i vaan dio grada Splita, poput nekoliko zrna zaina bez kojega jelo ne bi bilo potpuno.Nakon to je polovica zajednice ubijena u Holokaustu, mnogi su obrti uniteni, a imovina otuena, pa je velik broj splitskih idova iselio ili se povukao iz zajednice. Preostalo nas je tek oko stotinu. Batinimo bogatu povijest, poneto zapisa i broj-ne prie, ali i dio grada i graevine koje su ve stoljeima uti-

Revitalizacija kulturne batine idovske opine u Splitu

Briga za batinuPiu: Ana Lebl i Goran Niki

Velika izloba Kasni Rembrandt, koja obuhvaa 40 ulja, 20 crtea i 30 grafika pri-kupljenih iz vodeih svjetskih muzeja, or-ganizirana kao zajedniki projekt london-ske Nacionalne galerije i amsterdamskog Rijksmuseuma, u Londonu od 15. listopada 2014. do 18. sijenja 2015. te u Amsterda-mu od 12. veljae do 17. svibnja 2015., po-novno je usmjerila pozornost na idovske likove u Rembrandtovom slikarstvu. Meu izloenim djelima, nastalima u razdoblju od 1650. godine pa do Rembrandtove smrti 1669., nalazi se i uvena idovska nevje-sta iz 1667. prema starozavjetnom motivu.Njemaka knjievnica idovskog porijekla Ana Seghers, roena kao Netty Reiling (Ma-inz 1900. Istoni Berlin 1983.), poznata po romanu Sedmi kri (1942., roman o bije-gu sedmorice zatoenika iz koncentracij-skog logora, po kojem je Fred Zinnemann snimio istoimeni film), kao i po svojim lje-viarskim uvjerenjima, doktorirala je 1924. na sveuilitu u Heidelbergu temom ido-vi i idovstvo u Rembrandtovom djelu. vi-carski asopis DU objavio je u broju 2/1984. njezinu disertaciju u skraenom obliku. U povodu londonske i amsterdamske izlobe Kasni Rembrandt prenosimo pojedine dijelove tog teksta naslovljenog idovsko drutvo oko Rembrandta.

idovsko drutvo oko Rembrandta Kua u Breestraatu, u kojoj je Rembrandt i-vio sedamnaest godina, nalazila se u etvrti koja je u pogledu porijekla i karaktera svojih stanovnika u velegradu Amsterdamu tvorila zaseban otok. Sudbina i nain ivota ove male grupe ljudi bila je predmetom zanimanja mnogih i daleko izvan Nizozemske, a vanjski izgled tih udnih ljudi, koji su se razlikovali i jezikom i obiajima, odbijao je od sebe sta-novnike grada a prema opisu amsterdamskih pjesnika odudarao je i od ope slike grada. Na osnovi takvih opisa etvrt Breestraat najee su nazivali idovskom etvrti pa su se i nehotice uz takvu odrednicu vezivale predodbe o svijetu geta, u svojoj neobinosti istodobno odbojne i pri-vlane. U tom se svijetu Rembrandt kao svojevrstan udak, samotnjak, nastanio po vlastitom izboru. Vjeruje se, da se i u njegovim slikama moe vidjeti poneto od arolikosti i atmosfere te okoline, u kojoj je Rembrandt proveo tolike stvaralake godine. Uspijemo li zamisliti taj svijet, vidjet emo istodobno i dio Rembrandtova ivota kojem pripa-daju dogaaji iz njegovog neposrednog susjedstva kao i lju-de koje je viao pod svojim prozorima. Oduvijek se naime smatralo, da je idovstvo u Rembrandtovom djelu neposre-dan odraz tog idovskog okruenja, jer je dio svojeg ivota proveo u idovskoj etvrti meu idovskim stanovnicima, i to u iznimno osebujnom i uzbudljivom razdoblju amster-damske idovske povijesti. No da bismo shvatili taj odraz idovskog svijeta u Rembrandtovom djelu, moramo prvo znati neto o tome, kako je taj svijet izgledao u stvarnosti Krajem 16.i poetkom 17. stoljea poeli su se u Nizozem-sku u sve veem broju doseljavati Marani iz panjolske i Portugala, koji su dolazili najprije kao pojedinane obitelji a onda i u veim zatvorenim grupama. Pod naletima inkvi-zicije na Pirenejskom je poluotoku trajao proces tijekom kojeg bi odreena nacionalna skupina krenula u potragu za nekom drugom zemljom i svojim mjestom unutar ne-kog drugog nacionalnog korpusa. U Nizozemskoj je kal-vinistika kultura sa svojim starozavjetnim sklonostima pruila azil velikoj idovskoj zajednici koja ovdje nije bila doekana kao strano tijelo. Tome je pridonijela moda ba ne toliko tolerantnost, prije bismo mogli rei poslovna pro-

Rembrandt i idovi

raunatost trgovakog stanovnitva, koje je u doseljavanju dobrostojeih emigranata s razgranatim poslovnim veza-ma vidjelo i vlastiti probitak. Amsterdamsko stanovnitvo zvalo je Marane panjolcima, obiljeivi ih time na nain koji sadri i odrednicu: porijeklo, koje su silom prilika ili dobrovoljno eljeli izbrisati, do te ih je mjere obiljeilo, da je kao prvo upadalo u oi i odredilo im ime. Inkvizicija je prekinula duboku povezanost idova i panjolaca i doju-eranje je plemenitae, filozofe, uenjake i ugledne trgovce koji su bili napola panjolci a ubrzo bi to moda postali i u potpunosti pretvorila u ljude bez imovine i domovi-ne. Oni su utoite potraili u svom idovskom naslijeu, u svojim korijenima i izvorima. No kad su kao neka vrsta muenika doli u Amsterdam, otpor na koji su naili prak-ticirajui svoje iznova otkriveno staro vjerovanje bio je tek neznatan, a ope prilike i atmosfera za njih kao pridolice iznimno povoljni, tako da je u izvjesnom proturjeju ovaj Novi Jeruzalem postao istodobno pozornica starinskog religioznog ivota i mjesto jednog sasvim novog ivotnog poimanja i stvaralakog poriva. Ovdje nastaju velike tiska-re, osnivaju se velika financijska poduzea upravljanje mirazom panjolske infantkinje ide kroz maranske ruke. U pojedinim se osobama isprepliu brojni proturjeni doga-aji i sudbine Suvremenici su stvorili nejasnu i zbrkanu sliku o tim ljudima, ovisno o tome, jesu li ih upoznali kao poduzetnike upletene u brojne trgovake poslove, kao ka-balistike sanjare i uenjake zatvorene u svoje sobe ili kao ljude, koji u nekom drugom, ispod povrine skrivenom svi-jetu, u krugu svojih obitelji svetkuju tradicionalne blagda-ne. Stare maranske obitelji bile su za ugledne Amsterdamce dodue drukiji, ali nikako nii drutveni sloj, koji su u sebi nosili neto reprezentativno, gotovo aristokratsko.Ovaj opis pokazuje, kako je mjesto gdje je Rembrandt sta-novao okruen obiteljima koje su tom mjestu davale odre-

Portretna studija mladog idova kao Krista.Oko 1650-1655.Ulje na drvu.Muzej umjetnosti Philadelphia.

Lasersko ienje mramornih doprozornika

(nastavak na 2 str.)

(nastavak na 3 str.)

NOVIOMANUT 127

2

snute u memoriji Spliana. Nazivi idovski prolaz, Rodrigina ulica i Get jo uvijek bude radoznalost i prizivaju prolost.Neobino je ivjeti u gradu-spomeniku, hodati rimskim plo-nikom, moliti se u sinagogi iz esnaestog stoljea, dodirujui njezin istoni zid star 1700 godina i sve to doivljavati kao uobiajenu svakodnevnicu. Ipak, esto se prisjetimo da smo povlateni batinici staroga blaga zbog kojega nas posjeuju turisti iz svih krajeva svijeta. Od kada je 1979. godine UNES-CO proglasio splitsku povijesnu jezgru i Dioklecijanovu pa-lau svjetskom kulturnom batinom, Split je postao jo po-znatije odredite tzv. kulturnog turizma, kao grad jedinstven upravo po kontinuitetu ivota od antike do danas. Iako split-ska sinagoga stoji na svom dananjem mjestu ve pet stoljea, a idovsko groblje na Marjanu iz 1573. godine najstarije je u gradu, ovi se biseri zatiene kulturne batine spominju tek u ponekom od svjetskih turistikih vodia.Od niza graevina unutar nekadanjeg idovskog geta u vlasnitvu splitske idovske zajednice preostalo je nekoliko kua grupiranih oko sinagoge ureene na drugom katu dvi-ju spojenih srednjovjekovnih kua koje su idovi otkupili od franjevaca. Izvana neprepoznatljiva, splitska sinagoga se izgledom ne razlikuje od okolnih graevina, ali je vrijedna unutranjost ureena u romaniotskoj tradiciji, s aron ha-ko-deom u nii izdubljenoj u istonom zidu koji je dio bedema Dioklecijanove palae i bimom drvenom galerijom na za-padnoj strani.Nae nekretnine dijele sudbinu splitske srednjovjekovne gradske jezgre u ijem se sreditu nalaze. Zaputena proelja i krovovi su izvor vlage, a dotrajale instalacije predstavljaju stalan rizik od poplava i poara. Dugogodinje nedostatno odravanje uzrokovano kroninim manjkom financijskih sredstava dovelo je ak i do zatvaranja sinagoge koja je po-stala opasna za koritenje.Konano smo 1996. godine, uz financijsku potporu Grada Splita, sa zajmom od JDC-a i vlastitom uteevinom temelji-to obnovili sinagogu. Zidovi, pod i krov su