RUAH HADA[A

1

RUAH HADA[A

2

INTERNIST – GASTROENTEROLOG

[alamon dr. Vladimir• kompletan internisti~ki pregled i EKG• suvremen tretman oboljenja jednjaka, `eluca, crijeva, jetre, `u~i i gu{tera~e• ultrazvuk abdomena• gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija• zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta RADNO VRIJEME

Radnim danom od 8.00 – 17.00 sati

10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52

RUAH HADA[A

MAZAL TOV!

Obitelji, a posebno bratu Danijelu malog Joshue Mojze{a ro|enog 27. 8. 2009. Djeca u Szarvasu.

RUAH HADA[A

3

SADR@AJ

UVODNIK

4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A... Sonja Samokovlija

AKTUALNO IZ RABINATA

6. Kislev 5770. Rabin dr. Kotel Da-Don

6. Bar Micva Rabin dr. Kotel Da-Don

IZ BIBLIOTEKE “NER MICVA”

8. Arije Kaplan, iz knjige Tefilin Odabrao rabin Isak Asiel Preveo Hilel Fle{

UZ TEMU BROJA

10. SOUL TO SOUL Hanuka Rabin Dovid Goldwasser

11. Hanuka Rabin S. R. Hirsch Prevela Dolores Bettini

OSVRTI

13. Govor premijera Benjamina Netanyahua upu}en Op}oj skup{tini UN-a 24. rujna 2009. Prevela Dubravke Ple{e

16. Sramotni izvje{taj Goldstona UN-u Prevela i priredila Sonja Samokovlija

16. Stradavanja Ane Frank Jasminka Doma{

17. Antisemitizam – izvor nepresu{ni Jasminka Doma{

NA[I MIOMIRISI

18. Besamim-cadika Jasminka Doma{

KOLUMNA

19. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH Preci i potomci Dolores Bettini

20. PISMO VOLJENOJ I STARIJOJ BRA]I Ljubav pobje|uje egoizam Drago Pilsel

STAJALI[TA

21. Intervju s Jasonom i Menelajem Boris Havel

SLIKE IZ IZRAELA

27. Potomci stare kineske `idovske zajednice napravili su aliju Maya Cime{a-Samokovlija

@ENA OD VRIJEDNOSTI

28. In memoriam @eni Lebl Du{an Mihalek

DA SE NE ZABORAVE

29. Gilad Shalit Sonja Samokovlija

29. Tekst s videosnimka Gilada Shalita od 14. 9. 09. Priredila Sonja Samokovlija

30. Izraelski pilot Roni Arad Jasminka Doma{

30. Gilad Shalit Jasminka Doma{

KULTURA I UMJETNOST

31. IZ [KRINJICE NA[E BA[TINE

@idovska plemena: Josef Barry Leibovitz

32. @idovska plemena: [imun Barry Leibovitz

32. U IZLOZIMA KNJI@ARA

33. @idovska plemena: Juda Murray Zalman

33. U IZLOZIMA KNJI@ARA

34. U IZLOZIMA KNJI@ARA

36. Dvanaest dragulja Jasminka Doma{

^ITATELJI PI[U

37. Osvrt na posjet obitelji Bergstein rodnom Bjelovaru Milena Jeri~evi}

37. Nema mr`nje u nama, samo uspomene

38. Razglednice iz [panije Nenad Maglajli}

39. Za{to su }utale & majka i }erka o istom ratu Ru`ica Galac Popovi}

40. ^ovjek snuje – al’ Bog odlu~uje Eliezer Papo

STRANICE ZA DJECU

42. Praznici u Szarvasu Priredila Maya Cime{a Samokovlija

43. Godi{nje doba detinjstva Prvih pet pri~a. Tatjana Cvejin

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

45. Sinagoga Sukat [alom – Uganda Priredila Maya Cime{a Samokovlija

46. Sinagoga u Virginiji za vrijeme Ramazana postaje d`amija Prevela i prilagodila Dolores Bettini

47. Razne vijesti s raznih strana Priredili Dolores Bettini, Dubravka Ple{e i Sonja Samokovlija

49. Na tragu razumijevanja Prevela Dubravka Ple{e

50. Nezgodan polo`aj Izraela Eric Hoffer

IN MEMORIAM

51. Marek Edelman In memoriam Jasminka Doma{

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e.

IMPRESSUMRUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • Godina IV., broj 12, studeni/prosinac 2009./kislev 5770.GLAVNI UREDNIK: Sonja SamokovlijaUREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden, Dolores Bettini i Jasminka Doma{IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel 10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880.TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376www.bet-israel.comUREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com

SURADNICI: Maya Cime{a Samokovlija, Tatjana Cvejin, Jasminka Doma{, Ru`ica Galac Popovi}, Boris Havel, Milena Jeri}evi} , Du{an Mihalek, Nenad Maglajli}, Eliezer Papo, Dubravka Ple{e

Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e Savjet za nacionalne manjine RH.

ZA IZDAVA^A: prof. dr. Ivo GoldsteinLEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana CikotaGRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko JovanovskiTISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb

U OVOM BROJU SURA\IVALI SU RABINI: Isak Asiel, Kotel Da-Don i Dovid GoldwasserKOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago Pilsel

RUAH HADA[A

4

Planirano vrijeme dolaska ovog broja na va{e adrese je Hanuka 5770. Pred blagdan svjetla i ~uda.

200 godina prije n. e.Jeruzalem

Nes gadol haja {am! Veliko se ~udo dogodilo tamo! Slavimo po-bjedu malobrojne grupe vizionara, hrabrih boraca nad najve}om silom toga vremena, nad Helenima. Jeruzalem je slobodan, Hram je o~i{}en, uljanica koja sadr`i ulje dostatno za jedan dan, gori punih osam.

Svjetlo obasjava Hram tada, svjetlo obasjava na{e domove danas.

11. prosinac. 2009./24. kislev 5770. Evropa, Amerika, Australija, Azija, Afrika, Kanada

Po~inje proslava Hanuke! Hag Hanuka sameah! Stavite hanukije u prozore, te i ove godine objavite svijetu da smo tu i da slavimo pobjedu svjetla nad mrakom!

9. studeni 1938. Berlin, Dresden, Frankfurt, München…

Neko drugo svjetlo blje{ti pred mojim o~ima. Svjetlo zapaljenih sinagoga, `idovskih du}ana, ku}a, loma~a na kojima gore knjige. Iskra koja }e generirati po`ar ludila zapaljena je tu, u srcu Evrope i pokrenula provalu neopisive mr`nje koja dovodi do Holokausta.

Blje{te vatre spaljenih snova, uni{tenih iluzija, umjetni~kih dje-la, knji`evnosti, arhitekture, znanosti, uzaludne lojalnosti, pr{te

kristalna stakla prelijepih sinagoga i domova u `idovskim kvartovi-ma predratne Njema~ke, Kristal Nacht!

9. studeni 1989.Berlin

Sru{en je zid, koji je od 1961. Berlin dijelio na Isto~ni i Zapadni. Dr`ave pobjednice na ~elu sa tada{njim SSSR-om, odlu~ile su da je kucnuo ~as. I dobro da je do{lo vrijeme da se sru{i taj zid, dobro je da su svjetski vladari na{ih `ivota do{li do te odluke. Berlin~ani su odu{evljeno ru{ili dio po dio.

Ich bin ein Berliener, za posjete Berlinu 1963., s govornice je uz-viknuo pokojni ameri~ki predsjednik J. F. Kennedy, a njegov sov-jetski kolega Gorba~ov kona~no je omogu}io ru{enje zida.

9. studeni 2009. Berlin, Zagreb

Na proslavi dvadesete obljetnice ru{enja zida politi~ari i ugledni gosti sjatili su se u Berlin.

Nedostajao je samo predsjednik Obama, koji je imao ranije zaka-zane obaveze. U razgovoru s premijerkom Angelom Merkel, nakon njezinog izbora u drugi mandat, spomenuo je da }e se u ovoj go-dini slaviti dvadeseta obljetnica velike promjene, na {to je kance-larka odgovorila da se na taj dan obilje`ava jo{ jedna obljetnica, obljetnica od tragi~ne Kristalne no}i. Gospo|a Merkel je itekako svjesna njema~ke odgovornosti i svjetske obaveze da se taj dan ne zaboravi.

Sonja Samokovlija

UVODNIK

“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen” Knjiga Salomonova 6.23

Sonja Samokovlija

Unutra{njost berlinske sinagoge, nakon Kristalne no}i

RUAH HADA[A

5

UVODNIK

U Zagrebu su svi mediji iscrpno obavje{tavali tko je gdje bio, kako je pro{lo, tko je {to rekao, gdje je tko bio prije dvadeset godina na veliki dan.

Sada i mi u Zagrebu imamo originalni komad Berlinskog zida. Is-pred njema~ke ambasade!

O Kristalnoj no}i niti rije~i! Ili mo`da ipak? Jeste li negdje vidjeli neku crticu u novinama, na radiju, na TV-u, je li kod nas uop}e netko izvan `idovskih zajednica 9. studenog 2009. spomenuo ta ru{enja???

Imamo li svi neku vrstu amnezije ili je to bilo davno i neugodno pa se ne `elimo sje}ati. Tamo neke 1938.! Znakovito ili ne, ve}ina stranih novina objavila je tekstove o tome, ali i o svastikama u blizini sinagoge u Dresdenu koje su osvanule na zidu ni deset metara daleko od nje i to to~no u no}i 8. na 9. studenoga ove, 2009. godine.

Zato smo mi obavezni ne zaboraviti, obavezni smo o tome pri~ati i sje}ati se, obavezni smo prisje}ati se na 1.574 uni{tene sinagoge, na 7.000 razbijenih i oplja~kanih du}ana i 29 robnih ku}a, samo u Njema~koj. Obavezni smo sje}ati se 6,000.000 nedu`nih `rtava i ne dozvoliti da se uspomena na njih ugasi kao neza{ti}en plamen svije}e izlo`en vjetru.

Usprkos mnogim vjetrovima plami~ci na{ih svije}a dobro su za{ti-}eni na{om ljubavlju i tradicijom, oni se ne}e ugasiti. Mi }emo nastaviti biti Svjetlo me|u narodima, zauvijek }emo slaviti pobjedu svjetla nad mra~nim silama razaranja i ru{enja.

Zbog sje}anja na njih, dragi ~itatelji, zbog vas i zbog nas, upalite i ove godine hanukije u svojim prozorima.

Hag Hanuka sameah! �

RUAH HADA[A

6

AKTUALNO IZ RABINATA

Dragi prijatelji,

blagdani su bili najbolji dosada i ako mognemo to isto re}i svake godine, to }e zna~iti da smo svake godine sve bolji i da se uspinje-mo sve vi{e. Ni sa minjanim nije bilo problema…

Ove godine smo na inicijativu nekih ~lanova pokrenuli davanje priloga za Alijot za Toru, po~ev{i s Jom Kipurom. Ideja se pokazala vrlo uspje{nom jer smo za vrijeme velikih blagdana uspjeli skupiti vise od 10.000 kuna. ^estitam svim ~lanovima koji su se odazva-li i donirali novac za sinagogu i ostale vjerske potrebe. Taj }emo novac koristiti prije svega za materijalne potrebe na{e sinagoge te za druge vjerske potrebe na{e zajednice. Izdvojio bih dvije: Ceda-ka zakladu – odvojit }emo odre|enu svotu za socijalnu pomo} o kojoj }e brinuti socijalni odbor na ~elu s Emicom Svoren te Gmah Hesed zakladu koju }emo otvoriti za posudbe. Svi ~lanovi koji tre-baju novac, mo}i }e ga posuditi iz ovoga fonda i vratiti ga, naravno, bez kamata.

Bar Micva

Za nekoliko dana proslavit }emo Bar Micvu na{eg najstarijeg sina Emanuela Israela. Sje}am se da je, kada smo stigli u Zagreb, imao samo dvije godine. Vrijeme brzo prolazi i ve} smo stigli do Bar

Micve. Na`alost, bit }e to prva Bar Micva u kojoj sam sudjelovao od mog dolaska u Hrvatsku prije malo vi{e od 11 godina. Jednako tako je i Brit Mila mojeg najmla|eg sina Jonatana Mo{ea, ro|enog u Zagrebu prije devet godina, bila prva tradicionalna Brit Mila. Kako je na{a Bar Micva prva, Agi i ja `elimo proslaviti sve kompo-nente Bar Micve, od postavljanja Tefilina u ~etvrtak, na sam dan kad Emanuel navr{ava trinaest godina, te [abat Hatana, kad }e u sinagogi upravo on ~itati cijelu para{a u para{at Toledot, i zavr{iti proslavom u nedjelju u hotelu. Molimo i nadamo se da, kao {to je Brit Mila Jonatana bila prva od mno{tva Britot koji su slijedili, tako }e i ova Bar Micva biti tek prva u nizu Bar Micvot koje }e jo{ do}i. Na`alost, zbog roka u kojem izlazi Ruah, ovaj ~lanak moram pisati prije proslave Bar Micve i, iako sam to `elio, u ovom broju ne}u mo}i pisati o samoj proslavi. Ostavit }u to za idu}i broj. Ipak, zbog va`nosti Bar Micve u na{im svakodnevnim `ivotima posvetio sam ~lanak u ovom broju temi Bar Micve op}enito. Nadam se da }ete u`ivati, kako u teoriji, tako i u praksi, kako u ~lanku, tako i u samoj proslavi. �

Va{ rabin,

Rabin Kotel Da-Don

Kislev 5770. Rabin dr. Kotel Da-Don

Bar Micva Rabin dr. Kotel Da-Don

On (Yehuda ben Taima) je obi~avao govoriti: Pet godina je dob za prou~avanje Tore. Deset za prou~avanje Mi{ne. Trinaest za obvezu dr`anja zapovijedi. Petnaest za izu~avanje Talmuda. Osamnaest za brak. Dvadeset za bavljenje ¢poslom£… (Re~enice otaca 5,24)

Yehuda ben Taima u ovoj Mi{ni jednostavno ali nevjerojatno to~no sa`ima cjelokupno ljudsko iskustvo. Va`na poruka na{e Mi{ne je va`nost ovladavanja Torom i Mi{nom prije zapo~injanja naprednog prou~avanja Talmuda. Ali, zna~ajnija od toga je ~injenica da trinae-sti ro|endan ne smije predstavljati samo jo{ jedan datum u `ivotu nego je to datum koji zahtijeva pripremu u u~enju koje }e u~enika dovesti do dr`anja Micvot na temelju poznavanja Tore i Mi{ne.

Ova Mi{na je najpoznatiji izvor o Bar Micvi u usmenoj Tori, to je Halaha koju je Mojsije primio na Sinaju i koja je s oca na sina preno{ena do prvoga zapisivanja u Mi{ni.

Dje~ak koji je navr{io trinaest godina i jedan dan postaje Bar Mic-va, {to na aramejskom zna~i sin zakona. Od te dobi obvezan je ispunjavati sve Bo`je zapovijedi (Micvot) iz Tore koje obvezuju mu{karca. Pojam Bar Micva u ovome zna~enju prvi se put javlja u petnaestom stolje}u.

Djevoj~ica koja je navr{ila dvanaest godina i jedan dan postaje Bat Micva – k}i zakona, a od toga dana nadalje obvezna je ispunjavati sve Bo`je zapovijedi koje obvezuju `enu.

Doista, djevoj~ica i du{evno i tjelesno sazrijeva br`e od dje~aka. O du{evnoj zrelosti rekli su na{i rabini: Bog je dao vi{e razuma `eni nego mu{karcu (Babilonski Talmud, Nida 45b). Kad govori-mo o tjelesnoj zrelosti, mislimo na tjelesno sazrijevanje mu{karca i `ene koje se prvo pokazuje rastom dla~ica oko spolnih organa i pod pazuhom. Simbol prijelaza iz djetinjstva u odraslost je, prema

RUAH HADA[A

7

AKTUALNO IZ RABINATA

Rambamu, pojava dviju dla~ica: Djevoj~ica od dvanaest godina i jednog dana i dje~ak od trinaest godina i jednog dana, koji ve} imaju po dvije dla~ice, jednaki su odraslima za sve Bo`je zapovi-jedi (Majmonides, Mi{ne Tora Hilhot {evitat asor 2,11.)

Proslava Bar Micve predstavlja objavu dje~akova prihva}anja Bo`jih zapovijedi i po~etak njihove obveznosti za njega. Na dan kada dje~ak napuni trinaest godina i jedan dan, roditelji prire|uju sve~anost na kojoj }e dje~ak dvije Micve ispuniti prvi put u `ivo-tu. To su vezivanje tefilina i alija k Tori (poziv na ~itanje Tore). Budu}i da se u sinagogi pred Toru poziva ponedjeljkom i ~etvrt-kom, sve~anost se odr`ava u te dane, jer iako se i na [abat poziva pred Toru, toga se dana ne vezuje tefilin. Te dvije Bo`je zapovijedi obvezne su samo za mu{karce nakon navr{ene trinaeste godine `ivota, te ispunjavanje te Micve na dan nakon navr{ene trinaeste godine nagla{ava da ih odsada mladi} mora ~initi. Ranije je imao pravo ~initi ih, ali tada to jo{ nisu bile Micve.

Proslava po~inje vezanjem tefilina, ujutro na dan Bar Micve. Dje~ak je ve} spreman, jer je u~io vezati tefilin tijekom nekog vrijeme prije Bar Micve. On blagoslivlje i vezuje tefilin, usporedo s ostalim vjerni-cima u sinagogi. I u Izraelu i u dijaspori, obi~aj je da se proslava Bar Micve odr`i kod najsvetije sinagoge za `idovski narod, Zapadnog zida u Jeruzalemu, ili u sinagogi u tvr|avi Masada u judejskoj pustinji. Pri ogrtanju talitom razlikuju se a{kenaski i sefardski obi~aj. U Sefarda dje~ak zajedno s tefilinom stavlja i talit, a A{kenazi se obi~avaju prvi put ogrtati talitom na dan vjen~anja, pa Bar Micva stavlja samo tefilin.

Kada se tijekom molitve do|e do ~itanja iz Tore, dje~aka se uz pjesmu i ples poziva pred Toru, a `ene bacaju bombone i druge slastice, kako bi mu Tora i Micve uvijek ostavljale sladak okus u ustima. Dje~ak se uspinje k Tori, govori blagoslove za ~itanje Tore, ~ita i blagoslivlje nakon ~itanja. Otac se uspinje k Tori i blagoslivlje:

Baruh {epetarani meon{o {elaze – Blagoslovljen koji me je oslo-bodio od njegove kazne (Midra{ bere{it raba 63,10).

To zna~i da je sin do tada bio pod nadzorom oca, pa je ~ak mogao biti i ka`njen zbog o~evih grijeha. Kada je dje~ak dosegao dob Bar Micve, osobno je odgovoran za ispunjavanje zapovijedi i za svo-je prijestupe, a to vi{e nije o~eva odgovornost. Od sada ne}e biti ljutnje na oca, zbog ~ijih grijeha sin trpi. Na kraju se na dje~aka ponovno bacaju bomboni i slastice.

Nakon proslave Bar Micve u sinagogi, prire|ujemo obvezni objed. Neki ga prire|uju nave~er. U toku objeda dje~ak govori o Tori, {to se naziva dera{a, i zahvaljuje roditeljima da su ga do tada odgajali.

[abat poslije Bar Micve naziva se [abatom slavljenika, [abat ha-tan, jer se i dje~aka naziva Hatan Bar Micva, slavljenikom Bar Micve. Na taj [abat poziva ga se pred Toru kao maftira, te on sam ~ita haftaru prema melodijskim znakovima. I ovaj poziv `ene pra-te bacanjem slastica. Nakon poziva pred Toru, on pred zajedni-com govori o Tori. Nakon molitve prire|uje se u sinagogi veliko go{}enje (“kidu{”). Neki pozivaju okupljene na drugi [abatni objed, uz prigodne pjesme za Bar Micvu.

Obi~aj je prirediti proslavu Bat Micve u krugu obitelji i prijatelja. Djevojka treba postati svjesna promjena u svojem `ivotu. Bitna razlika izme|u mladi}a i djevojke je {to }e od sada obveze mladi-}a biti mnogobrojne, dok je djevojka oslobo|ena mnogih micva, poput vezanja tefilina i poziva k Tori. @ena je oslobo|ena zapovi-jedi koje su vezane uz odre|eno doba dana, poput zapovijedi o vezanju tefilina, {to se ~ini samo ujutro, a to ovu zapovijed ~ini vezanom za odre|eno doba dana. S druge strane, zabrana kuha-nja na [abat odnosi se i na mu{karca i na `enu, jer je ova Micva zabranjuju}a, iako bi samo prema kriteriju vezanost zapovijedi za odre|eno doba odnosno dan, `ena bila oslobo|ena.

U nekim sefardskim zajednicama, djevojka koja postaje Bat Micva izgo-vara blagoslov {ehehejanu, jer prvi put prima na sebe Bo`je zapovijedi.

Jirbu semahot beIsrael –Neka bi me|u Izraelom bilo mnogo prilika za radost! �

ka”, zvijezda koje transferiraju helij jedna na drugu {to rezultira termonuklearnom eksplozijom. Tu erupciju, za koju vjeruju da je novootkriveni tip eksplozija, nazvali su SN 2002bj.

Poznanski je naglasio da se ova supernova razvija brzinom koja jo{ nije zabilje`ena, a to je tri do ~etiri puta br`e od standardne supernove i da uglavnom nestaje unutar dvadesetak dana. Njena veli~ina se smanjuje na veli~inu kamena. To brzo smanjivanje uz njen brzi nestanak sna`no potvr|uje helij u spektru eksplozije, odsustvo hidrogena i mogu}a prisutnost vanadija – elementa koji dosada nije identificiran u spektru supernovinih eksplozija, upu-}uju da helij slu`i kao detonator na bijelim patuljcima.

Bijeli patuljci su male, ali vrlo gusto zbijene zvijezde, sastavljene od elektron-degenerativnih materija, s masom usporedivom sa Suncem a veli~ine Zemlje. Bijeli patuljci su ostaci zvijezda koje su sagorjele svoj hidrogen i pretvorile ga u ugljik i kisik ili, u nekim slu~ajevima, u helij. Za njih se misli da su u krajnji evolucijski oblik zvijezda ~ije mase nisu prevelike. �

Dr. Dovi Poznanski, diplomant s Univerziteta u Tel Avivu, koji svoj postdoktorat radi iz astronomije na Univerzitetu Berkeley u Californiji i Lawrence Berkeley National Laboratorija ra~unskog kozmolo{kog centra, radio je sa Joshua Bloomom kao koauto-rom, prof. Alex Filippenkom i ostalim kolegama na tom projektu. Opisali su rezultate provala koje su prou~avali, kao da su do{le iz binarnog zvjezdanog sustava sastavljenog od dva “bijela patulj-

Zanimljivosti – Astronomija, Eksplozija zvijezde, Tel Aviv University, AP

Supernove su blistave zvjezdane eksplozije koje izazivaju jaku radijaciju i ~esto osvijetle cijelu galaksiju prije nego nestanu iz vidika na nekoliko tjedana ili mjeseci. U tom kratkom intervalu supernova mo`e emitirati toliko energije koliko Sunce po{alje u jednom svom ciklusu.

RUAH HADA[A

8

IZ BIBLIOTEKE “NER MICVA”

Sam Bog je omogu}io postojanje Zle strane i dozvolio da ona postoji.

Stoga, ne smemo je olako shvatiti, ve} treba da se ~uvamo da nas ona ne `igo{e.

Strani Zla dajemo malo mesta u na{oj najsvetijoj oblasti. Jer sva njena snaga dolazi od Svetog.

U tome je tajna dlake od teleta unutar Tefilina.

Dlaka se vidi spolja, ali veoma malo da se ne bi prouzro-kovalo skrnavljenje.

Moramo poneti tu dlaku u na{u najsvetiju svetinju i dati joj mesto da nas ona ne bi `igosala.

(Zoar, Pekude, 237b)

Ukoliko se pa`ljivo pogleda Tefilin za glavu, mogu se videti ~etiri veoma kratke dlake koje vire blizu osnove, izme|u tre}e i ~etvrte pregrade.

U poglavlju “[ta je Tefilin” pomenuli smo da jedno od osnovnih pravila Tefilina zahteva da pergamenti budu privezani dlakom ko{er `ivotinje. Tefilin mo`e biti savr{en u svakom pogledu, ali ukoliko nema te dlake, on je pasul, tj. neupotrebljiv.

Uobi~ajeno je da se koristi dlaka teleta za vezivanje pergamenata. Neophodno je tako|e da se te dlake provuku kroz mali otvor na Tefilinu tako da su vidljive sa spolja{nje strane. Du`ina dlake na spolja{njoj strani je manja od du`ine je~menog zrna.

To je sigurno jedno od naj~udnijih pravila u vezi sa Tefilinom. Ipak, zna~aj ove dlake vodi nas do razumevanja jedne od najdubljih za-misli judaizma, {to je tesno povezano sa pitanjem dobra i zla.

Kao i uvek zapo~nimo na{u raspravu pitanjem.

Za{to Bog dozvoljava da postoji zlo? Za{to je On dozvolio da uop{te postoji zlo?

Da bismo to razumeli, moramo se vratiti na raniju raspravu. Kao {to je ve} re~eno, jedan od na~ina kojima ~ovek nali~i svom Stvo-ritelju je posedovanje slobodne volje. Slobodna volja je jedan od osnovnih elemenata stvaranja.

Kao {to ~ovek ima slobodnu volju, on tako|e mora posedovati i slobodu izbora. ^ovek u zatvoru mo`e imati slobodnu volju kao svi drugi ljudi, ali sa njom mo`e malo {ta da uradi. Da bi ~ovek podse}ao na svog Stvoritelja {to je mogu}e vi{e, on mora `iveti u okru`enju u kojem }e imati potpunu slobodu izbora. [to vi{e nalikuje Bogu u Njegovoj svemo}nosti, vi{e }e nalikovati Njemu u svom slobodnom izboru dobrog.

Kako bi sloboda izbora bila stvarna, Bog je tako|e morao stvoriti i zlo. Ako ni{ta osim dobra ne bi bilo mogu}e, ono ne bi donelo nikakvu korist. Da upotrebimo primer iz Talmuda bilo bi to poput no{enje svetiljke usred dnevne svetlosti.

U Zoaru stoga pi{e: “Prednost mudrosti poti~e iz gluposti, isto kao {to svetlost poti~e iz tame. Da nema tame, tada svetlo ne bi moglo da se uo~i, i bilo bi beskorisno... Stoga je napisano (Knjiga Propo-vednikova, 7:14): ’Bog je stvorio jedno naspram drugog’.”

Bog je stoga rekao Svom proroku (Isaija, 45:7): “Ja pravim svetlost i stvaram tamu, Ja ~inim mir i stvaram zlo.”

Na po~etku je Bog omogu}io zlu da ima tek toliko snage da posto-ji. Njegovo postojanje je doslovno visilo o dlaci. Samo ~ovekova zla dela su ga oja~ala i omogu}ila mu da raste.

To je ta dlaka u Bo`ijem Tefilinu.

To je dlaka teleta. Zlatno tele je jedan od praoblika zla.

Sama dlaka je ne{to mrtvo. Mo`ete {i{ati va{u kosu i ni{ta ne oseti-ti. Ipak, ona poti~e od `ivog. Njen koren je u `ivotu.

Isto je i sa zlom. Iako je samo po sebi mrtvo, ono poti~e iz Izvora sveg `ivota. Ni{ta ne mo`e postojati bez Boga.

Sama Bo`ija svrha zahtevala je postojanje zla. Zato je dlaka ba{ unutar Njegovog Tefilina za glavu.

Ali to je samo dlaka. Zlu je Bog dao jedva dlaku svoje ivotne snage.

Ta dlaka, kona~no, spaja sve zlo sa Svetim. Prema tome, ona je i ka-nal preko koga sve zlo mo`e da se vrati Svetom i bude iskupljeno.

Bez obzira na to koliko ~ovek po~ini zla, Bo`ija ruka je uvek otvo-rena da ga primi kada se on pokaje. Kada se ~ovek vrati Bogu, sve zlo koje je po~inio mo`e da se pretvori u dobro.

Ovde Tefilin ima izuzetno va`nu ulogu.

Glavno dobro koje nam Bog nudi je u transcendentnoj oblasti izvan ovog `ivota. Ono je tamo gde ~ovek mo`e da iskusi bliskost s Bogom, {to je i jeste Njegova krajnja svrha i smisao stvaranja. To se zove Gan Eden, Raj, i Svet koji dolazi.

Me|utim, za ~oveka koji je ~inio zlo i ostao udaljen od Boga, to je vreme kada mora da se suo~i sa svojim Stvoriteljem. Mora iskusiti ognjeni stid onoga koji se pobunio protiv Boga. Ovaj u`areni stid je ono {to zovemo plamenovima Geinoma.

Talmud nas u~i da ~ovek koji nije sasvim gre{an mora da iskusi Ge-inom samo na tren i da je zatim iskupljen. Na to se ukazuje u odelj-ku (Prva Knjiga Samuilova, 2:6): “Gospod usmr}uje i o`ivljava, spu{ta u [eol i podi`e.” To je tako|e i zna~enje stiha (Zaharije, 13:9): “Ja }u staviti... u oganj i pretopi}u ih kao {to se pretapa sre-bro i iskova}u ih kao {to se kuje zlato.”

Ovo je istinito samo u slu~aju kada osoba stavlja Tefilin. Dlaka na Tefilinu slu`i kao veza koja spaja ~ak i zlog ~oveka sa Svetim i on se preko nje mo`e iskupiti. Gre{nik koji stavlja Tefilin mo`e iskusiti Geinom, ali on odmah biva pre~i{}en i pro~i{}en. Sve zlo koje je po~inio mo`e da se iskupi i vrati Svetom.

Osoba koja nikad ne stavlja Tefilin ne mo`e se iskupiti od greha.

Arije Kaplan, iz knjige Tefi lin Odabrao rabin Isak Asiel, preveo Hilel Fle{

RUAH HADA[A

9

IZ BIBLIOTEKE “NER MICVA”

U Talmudu se takva osoba naziva gre{nikom koji gre{i svojim te-lom – dlaka koja povezuje materijalno sa duhovnim je prekinuta.

U~imo da ~ovek koji ne stavlja Tefilin ne mo`e izbe}i Geinom nepovre|en. U Talmudu se ka`e da je “njegova du{a spr`ena, a pepeo razasut pod stopalima pravednika”, na {ta ukazuje i stih (Malahije, 3:21): “I gazi}ete po bezbo`nicima, jer }e oni biti pe-peo pod va{im stopalima.” Oni mogu napustiti Geinom, ali ostaju toliko ispunjeni neiskupljenim zlom da se ne mogu u potpunosti vratiti Svetom. Oni nemaju tu jednu dlaku Tefilina i ne mogu isku-piti svoja zla dela.

Ta dlaka je stoga u`e za spas kojim se za sva vremena odr`ava veza sa Svetim.

^ak i ukoliko ~ovek gre{i, sve dok odr`ava vezu preko stavljanja Tefilina, on jo{ mo`e da se vrati Bogu.

Sve dok ~ovek odr`ava ovu dla~icu Bo`anskog, uvek mo`e da se vrati.

Sada kada smo se upoznali sa dubljim zna~enjem Tefilina, mo`emo se pozabaviti pojedinostima. Kao {to smo ve} pomenuli, svaki pojedina~ni deo je prisno povezan sa samom tajnom stvara-nja i postojanja.

Broj ~etiri je veoma tesno povezan sa Tefilinom. ^etiri su perga-menta unutar ~etiri kutijice. Tefilin ima oblik ~etvorougla. ^vor Tefilina za glavu je u obliku slova dalet, ~etvrtog slova hebrejskog alefbeta. Na Tefilinu za glavu nalazi se i neuobi~ajen oblik slova {in sa ~etiri vrha.

Broj ~etiri predstavlja ~etiri stupnja preko kojih je nastalo sve {to je stvoreno. Oni su predstavljeni sa ~etiri slova ~etvoroslovlja, Bo`ijeg Imena Jud He Vav He. To su: isijavanje, stvaranje, obliko-vanje i sazdavanje, {to proizlazi iz stiha (Isaija, 43:7): “Sve {to se zove Mojim Imenom, na slavu Sebi (1), stvorio Sam (2), oblikovao Sam (3), i sazdao Sam (4).”

Obrati}emo pa`nju i na broj sedam jer se traka namotava sedam puta oko ruke. To predstavlja sedam Midot, isijavanja kojima Bog upravlja svetom, {to je sedam stupnjeva koji povezuju Boga sa sve-tom koji je stvorio, a predstavljeni su kroz sedam dana stvaranja. Sedam emanacija, isijavanja, predstavljeni su sa sedam krakova Menore. O njima govori stih (Prva Knjiga Dnevnika, 29:11): “Tvo-ji su, o, Gospode, veli~ina (1), i sila (2), i slava (3), i ve~nost (4), i divota (5), jer je sve {to je na nebu i na zemlji (6) Tvoje! Tvoje je, o, Gospode, Kraljevstvo (7).”

Tefilini su napravljeni od delova `ivotinjskog porekla. ^ovek se jedino usavr{ava preko svoje ivotinjske prirode, to jest preko svog fizi~kog tela. ^ovekova veza sa Bogom je preko fizi~kog ispunjava-nja Njegovih zapovesti.

Sve {to je u Tefilinu napravljeno, napravljeno je od `ivotinje. ^ovek se usavr{ava jedino kroz svoju `ivotinjsku prirodu, tj. preko svog fizi~kog tela. Njegova veza s Bogom je kroz fizi~ko ispunjava-nje Bo`ijih zapovesti.

Sve {to je u Tefilinu mora biti napravljeno isklju~ivo od ko{er `ivo-tinje. Fizi~ko mo`e biti uzdignuto do Bo`anskog jedino onda kad nije pome{ano sa zlom.

Tefilin po~inje sa ~etiri pergamenta. Oni moraju biti savr{eno beli.

To ukazuje na Beskrajno Svetlo s po~etka svekolikog postanja.

Da bi bilo {ta {to je stvoreno moglo postojati, to Svetlo mora biti preoblikovano i sabijeno. To je predstavljeno mlazom crnih slova ispisanih na belom pergamentu – “crna vatra na beloj vatri”.

^injenica da su slova umni simboli u~i nas da je to preoblikovanje i sabijanje bila zamisao vi{eg Uma.

Pergamenti su povezani tele}om dlakom. To predstavlja silu zla, o ~emu je bilo re~i u prethodnom poglavlju. Sam smisao stvaranja je povezan sa neophodno{}u postojanja zla kako bi ~ovek imao slobodnu volju.

Kona~no, Bo`iji putevi su skriveni od ~oveka. Ponekad mo`emo videti {ta Bog radi, ali samo kao kroz maglu naslu}ujemo Njegov smisao. Stoga su pergamenti skriveni u crnoj kutiji.

Nau~nici ponekad moraju prou~avati procese koje ne mogu shva-titi. Me|utim, oni mogu izmeriti {ta ulazi u proces i {ta iz njega izlazi. U tom slu~aju, oni taj proces nazivaju “crna kutija”. Tefilin je doslovno takva “crna kutija”.

Kutija Tefilina mora biti ~etvorougaona. Na{i mudraci nas u~e da je kvadrat praoblik onoga {to je napravio ~ovek, a ne priroda. Kona~an cilj zavisi od ~oveka.

Kutija Tefilina mora biti pro{ivena venama ko{er `ivotinje. Na{i mudraci nas u~e da u ~ovekovom telu ima 365 glavnih vena, {to odgovara broju od 365 dana u godini. Kutije se pro{ivaju kroz dva-naest {avova, {to predstavlja dvanaest meseci u godini. Najva`niji element stvaranja je vreme koje na{ svet pretvara u arenu prepunu aktivnosti. Jedino u takvom svetu se mo`e ispuniti Bo`iji smisao.

Na Tefilinu za glavu je utisnuto slovo {in. Na desnoj strani je uobi~ajeno {in sa tri vrha, a na levoj sa ~etiri vrha.

Slovo {in je prvo slovo Bo`ijeg Imena [adaj, na koje ono i ukazuje. To Ime je povezano s Bo`ijim provi|enjem (Jesod). [in na Tefilinu za glavu ukazuje na to da Bo`iji smisao upravlja svim provi|enjima.

Dva slova {in na Tefilinu za glavu imaju tri i ~etiri vrha. To je zajed-no sedam, {to predstavlja sedam Midot, ili emanacija. Ona se po-javljuju u slovima, umnim simbolima, {to ukazuje na umni razlog i smisao u pozadini svih provi|enja.

U slovu {in su svi vrhovi povezani s jednom osnovom. To pokazuje da su sve sile usmerene ka jednom cilju.

Dve trake koje izviru iz Tefilina za glavu, desno i levo, predstavljaju dve osnovne sile stvaranja: ljubav i sud. Dok Bo`ija ljubav ponekad nala`e milosr|e, Njegova osuda zapoveda kaznu. Kona~no, Bo`ija pravda je spoj ljubavi i milosr|a. Ona je predstavljena ~vorom na Tefilinu koji povezuje ljubav i milosr|e.

Trake vise u pravcu ni`ih delova tela. Bo`ija pravda dose`e ~ak i do najni`ih nivoa stvaranja.

Tefilin za ruku se stavlja na levu mi{icu. Desna ruka je ljubav, a leva sud. Bo`ija ljubav se slobodno daje, ali Bo`ijim sudom upravlja Njegov smisao.

Tefilin za glavu ima ~etiri odeljka, dok Tefilin za ruku samo jedan. Sva ~etiri nivoa postojanja su usmerena ka jednom cilju.

RUAH HADA[A

10

Sedam navoja oko ruke predstavljaju sedam emanacija, uporedo sa sedam dana stvaranja. Sve {to dolazi od Boga proizlazi kroz se-dam stupnjeva.

Sedam namotanih krugova koji se spiralno spu{taju predstavlja-ju Bo`ije puteve upravljanja svetom. Oni zavr{avaju u tri prstena oko srednjeg prsta predstavljaju}i trostruku zaruku izme|u Boga i Izraela, kao {to je ve} re~eno u prvom poglavlju. Ta veridba je cilj celokupnog toka istorije. Kona~na veridba }e se desiti u Mesijan-skom dobu i u Svetu koji dolazi.

KNJIGU TEFILIN MO@ETE KUPITI U UREDU BET ISRAELA. �

IZ BIBLIOTEKE “NER MICVA”

Tefilin za ruku je povezan ~vorom u obliku slova jud. To slovo uvek predstavlja krajnje dobro u Svetu koji dolazi. Bo`ije delovanje je vo|eno Njegovim krajnjim ciljem, a to je Budu}i Svet.

Jud je tako|e i poslednje slovo u Imenu [adaj, Imenu koje se od-nosi na Bo`ije provi|enje. Zajedno sa {in na Tefilinu za glavu i slovom dalet na ~voru, Tefilin sadr`i to Ime.

Dalet na ~voru predstavlja Bo`iju pravednost svih Njegovih po-stupaka.

Jud predstavlja kona~ni stupanj u kojem je pravda izra`ena kroz dela.

Osmodnevni blagdan Hanuke, koji po~inje dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, slavimo pale}i svake ve~eri Hanukiju. Blagdanom slavimo pobjedu Makabejaca nad mo}nim vojskama Antioha kao i ponovnu posvetu Hrama u Jeruzalemu. Paljenje svije}a na Hanu-kiji, osim toga, obilje`ava i ~udo ulja koje je gorjelo osam dana.

Talmud u Shabbos bilje`i neslaganje Bais Hillel i Bais Shammai vezanu uz paljenje svije}a za Hanuku. Bais Hillel zagovarao je pa-ljenje svije}a na na~in na koji to ~inimo danas, uzlaznim redom, tj. prve no}i jednu, druge no}i dvije itd. Bais Shammai zagovarao je paljenje svije}a silaznim redom, po~inju}i s osam svije}a koje se pale tijekom prve no}i.

Za ovakva razli~ita razmi{ljanja postoje raznovrsna obja{njenja ali zakon je donesen u skladu s mi{ljenjem Bais Hillel.

Jedan od kasnijih znalaca iznosi pretpostavku koja danas najvi{e nadahnjuje `idovski narod u dijaspori. On primje}uje da. je – iako su @idovi pobijedili – sve ostalo bilo o~ajno i. sumorno. Kralj Antioh je za vrijeme svoje vladavine zabranio svako prou~avanje Tore, zabranjeno je i obrezivanje, a pobijeni su i svi koji su `ivje-li i po{tovali `idovstvo. Bet HaMikda{ je obe{~a{}en i oskvrnjen idolima i, ~ak i kad su ga @idovi ponovo osvojili, prona{li su samo jednu malu zdjelicu ulja kojom su mogli nastaviti paliti Menoru u Bet HaMikda{u.

Rabi Eliyahu Dessler isti~e da malo svjetlosti raspr{uje puno mra-ka. U vrijeme kada se ~ini da je budu}nost beznade`na i prevladava osje}aj o~aja, svjetlo{}u treba raspr{iti tminu. Nikada se ne smije izgubiti hrabrost jer i maleni plami~ak mo`e rasvijetliti no}.

To je, u biti, pouka ~uda Hanuke. Tijekom izgnanstva na{ je narod generacijama trpio progone i pred njega su stavljane naizgled ne-premostive zapreke. Ali, Hanuku po~injemo paljenjem samo jedne svije}e koja simbolizira na{u nadu i vjeru da }e tamna cesta pred nama biti rasvijetljena i da }emo iza}i iz no}i Galuta.

U na{im svakodnevnim molitvama govorimo v’lamalshinim al tehi tikvah – “neka ne bude nade za krivovjernike i klevetnike”. Na{i komentari pitaju za{to molimo da takvi samo nadu izgube? Neka budu uni{teni i izbrisani.

Mudraci nas pametno pou~avaju da je `ivot nada. Kada ~ovjek jed-nom izgubi nadu, vi{e nema za {to `ivjeti. Nada i i{~ekivanje pred-stavljaju tajnu postojanja `idovskog naroda.

Simona Wiesenthala, slavnog lovca na naciste, u razgovoru koji su prenosile mnoge svjetske televizije jednom su pitali {to to zna~i biti @idov. Sa`eto je odgovorio: “Biti @idov zna~i izmisliti nadu tamo gdje nade nema.”

Zajednica Bet Israel prije vi{e od ~etiri godine zapalila je jedan plamen koji postaje sve sjajniji i sjajniji. Postao je svjetionik koji blista diljem Hrvatske, donose}i svjetlost i nadu Europi kao i svije-tu. Neka bi va{ plamen postajao sve ja~i i ja~i.

@elim vam sretnu Hanuku ispunjenu svjetlo{}u.

Sa svim dobrim `eljama,Rabin Dovid Goldwasser �

Rabin Dovid Goldwasser

Soul to Soul

HanukaRabin Dovid Goldwasser

UZ TEMU BROJA

RUAH HADA[A

11

UZ TEMU BROJA

Hanuka predstavlja sudar dviju doktrina, dva gledi{ta, dvije civi-lizacije koje su mogle oblikovati uvjerenja, uvje`bati one koji se do dana dana{njeg takmi~e za prevlast nad svijetom. Helenizam i judaizam: to su te dvije sile ~iji je utjecaj na narode obilje`io povi-jesni razvitak ~ovje~anstva i koje su se prvi puta suo~ile u Judeji u Matitjahuovo doba. Helenizam i judaizam: kad se bolje razmisli, to su dvije vode}e sile koje se i danas bore za prevlast u `idovskom svijetu.

Postoji staro proro~anstvo, prema na{im saznanjima, najstarija proro~ka vizija: “Bog }e otvoriti um Jefetu i prebivat }e u {ato-rima [emovim” (Postanak, 9:27). Proro~anstvo, zapravo ka`e da }e Bog dati Jefetu vladavinu nad umom ~ovje~jim, ali samo [em }e izgraditi ku}e u kojima }e Bo`ja slava imati svoje prebivali{te na

zemlji. Od Jefeta su potekli Grci, Heleni, ~ija je suverenost u sve-mu {to je dra`esno i lijepo osvojila srca ljudi. Od [ema je potekao Ever, narod Hebreja, koji je podizao ku}e Bogu i postao upori{te Bo`jem svetom Zakonu, pravu i ljubavi. Obojica su bili zadu`eni pokriti `ivotinjsku golotinju ~ovje~anstva i uzdi}i ga do Bo`anstva.

Povijest svijeta, sve do danas, izvr{enje je tog proro~anstva. Na povijesnoj sceni samo to dvoje vlada ~ovjekovim intelektualnim razvojem i postupcima: helenizam – rascvjetan Jefetov duh koji je svoj izra`aj na{ao u gr~koj kulturi, i judaizam – duh bo`anskog u~enja koji izvr{ava Izrael.

Me|utim, ta drevna objava nagovije{ta blagoslov, pobjedu i ispu-njenje onakve predod`be o Bogu kakvu je proglasio [em. Domina-

HanukaRabin S. R. Hirsch, prevela Dolores Bettini

.

Rabin Samson Raphael Hirsch

RUAH HADA[A

12

UZ TEMU BROJA

cija jefetske kulture nad ~ovjekovim umom bit }e samo temelj ku-}ama koje }e ~ovjek izgraditi i u koje }e Bog, kakvim ga [em prika-zuje, u}i i u njima imati svoje mjesto na zemlji. Prvo }e biti prihva-}ena jefetska kultura, a onda }e [emov Bog u~i u [atore ~ovjekove. I bez obzira {to se svi pokoravaju Jefetu, [em }e Jefeta nadvladati.

Predhelenska kultura ne`idovskih naroda u~i ~ovjeka da pojave u svijetu prvenstveno promatra kao nadnaravne sile. Njihovu mo} i snagu prikazivalo se slikama. ^ovjek je trebao pred njima, pun straha i strepnje, kle~ati, prinositi `rtve kako bi ubla`io njihovu ljutnju i podi{ao im. Pred tom neodoljivom silom su i ~ovjek i druga stvorenja svedeni na ne{to posve bezna~ajno i samo su oda-brani sve}enici i kralj ostajali uspravni, a koristili su te simbole kao oslonac za svoju vlast.

Helenizam u~i ~ovjeka da se zagleda u sebe sama, a ne u vanjski svijet. U~i ga da bude svjestan samoga sebe i kazuje mu da je u njegovoj nutrini Bo`je savr{enstvo i ljepota koju svatko mo`e po-sti}i. Opisuje ~ovjeka kao ideal savr{enstva i kao najvi{eg od svih stvorenja. I veli~anstvenost bogova mo`e dosti}i...

Helenska kultura zna kako probuditi u ~ovjeku `elju za oplemenji-vanjem karaktera i `ivota. Ali mjerilo tog oplemenjivanja je samo senzualna ljepota koja se oslanja na simetriju, harmoniju i ljepo-tu. Traganje za samooplemenjivanjem je nadahnuo samo u`itak u vlastitoj osobnosti, zadovoljstvo zbog njezina usavr{avanja i ugo-da koja proizlazi iz svijesti o uzvi{enijem postojanju. Ta se kultura ograni~ila na povr{insko dotjerivanje i poravnavanje nedora|enih povr{ina ne~ije osobnosti i stila `ivota. Ispod ugla|ene povr{ine i rafinirane kulture ostaje skrivena `elja za ugodom i materijalnim zadovoljstvima.

Helenska kultura ~ini ~ovjeka svjesnim svojih vrhunskih vrijednosti, jednakih prava, svoje plemenitosti i svog neotu|ivog prava na jed-nakost po ro|enju. Ona je za{titnik prava i slobode. Ta su se na~ela, me|utim, primjenjivala samo na obrazovane; bila su predmet drs-kosti koja tvrdi da prava ljudskih bi}a po~inju tek nakon {to ta bi-}a stignu do odre|ene kulturne razine. Tako se osjetljivost i briga za sebe i one bliske samome sebi, spajaju s ogromnom neosjetljivo{}u, gotovo okrutno{}u koja pretpostavlja da inferiornim, neobrazova-nim masama nedostaje osje}aja ~asti ili osjetljivosti za slobodu ili za ljudska prava. Atika, tako ta{ta na svoja prava i slobode, ne vidi nika-kve kontradikcije u ~injenici da tri ~etvrtine njezinih stanovnika `ivi u ropstvu. Tako nas povijest u~i da su “obrazovani” u stanju tolerira-ti op}u tiraniju i prihvatiti zakon sile, ako se on primjenjuje samo na ni`e “neobrazovane” mase, a prava “kultrunih” ostaju netaknuta...

@idovski narod je {irio duh [ema i na ~ovje~anstvo utjecao kao ni jedna sila do tad. Iako tek si}u{na iskra, unijela je ogromne promje-ne u ~ovjekova razmi{ljanja i osje}aje. Tek odonda kad je [em svijetu proglasio ime “Jednog Jedinog”, zamra~eni umovi su se prosvijetlili, paukove mre`e zabluda i obmana po~ele su nestajati i pravo shva-}anje ~ovjekova zadatka na ovome svijetu svagdje je postalo o~ito.

... Tek odonda kad je [em proglasio ime “Jednog Boga” svim naro-dima, postalo je mogu}e ~itavo ~ovje~anstvo smatrati jednom za-jednicom, jednom obitelji koju pokre}e zajedni~ki duh, koja pori-jeklo ima u zajedni~kom izvoru i koja radi na dostizanju uzvi{enog cilja i veli~anstvene budu}nosti.

Tek odonda se moglo po~eti shva}ati da razli~ita doga|anja u svjet-skoj povijesti imaju zajedni~ku svrhu. Tek odonda, napreduju}i od u~enja plemenske povijesti, preko nacionalne, pa do povijesti ~ovje~anstva, postalo je mogu}e u povijesti razabrati planove i mi-sli koje je zacrtala Ruka providnosti “Jednog Boga.”

Izgledi za nemilosrdno nasilje i tiraniju bili su poni{teni [emovom objavom ~ovje~anstvu imena njegovog “Jednog Boga.” U tjeskob-nom pla~u svakog ugnjetavanog ljudskog bi}a glas “Jednog Boga” se ~uje; Njegov poziv “Oni su moja djeca” uzvra}a napadom na sebi~nu brutalnost i takozvanu civilizaciju.

Tek odonda kad je [em usadio ime svog “Jednog Boga” u umove i srca ~ovje~anstva, rascvala se ljubav koja dopire do siroma{nih i bolesnih, do nesretnih i jadnih. Ispunjenje nalazi u hranjenju glad-nih, odijevanu golih, pomaganju nesretnih, u suprotstavljanju pat-nji: Budi milosrdan kao {to je tvoj Otac na Nebesima milosrdan.

Me|utim, samo je dio [emova u~enja uspje{no prenesen ~ovje-~anstvu. ^ak je i taj dio iskrivljen, pobrkan i oslabljen kako bi bio po volji jefetskim hirovima, pa je zato prosvjetljenje ~ovje~anstva ostalo nedovr{en cilj. Samo je teorija otkrivena svijetu, a Zakon je zaobi|en; jedna je ~injenica uskra}ena – ona na kojoj po~iva izbav-ljenje i skladna organizacija ~itavog ~ovje~anstva. Teorija, ~ak i u svom naj~i{}em i neukaljanom obliku, samo prosvje}uje um, ali ne mo`e iskupiti “{atore” zemaljskog postojanja i posti}i savr{enstvo i ~isto}u samog `ivota. Bo`ja slava nije ograni~ena samo na umove i srca ljudi, nego ~ezne za prebivali{tem ~ovjekovim koje je po-dignuto u duhu Bo`anstva. “Prebivat }e u {atorima [emovim”. Za-kon je taj koji ~ovje~anstvo u~i kako da pripremi svoja prebivali{ta za dobrodo{licu Bo`joj veli~anstvenosti.

Samo je dio ideje o Bogu, kako ju je objavio [em, prihva}en, a njegov Zakon je krivo shva}en, odba~en i prezren kao kakva ne-vrijedna ideologija. Realnost zemaljskog `ivota je napu{tena, a na-glasak je stavljen na “budu}i svijet.” Tako je [emov nauk spojen s obmanom protiv koje se iz stolje}a u stolje}e trebalo boriti za legitimnost fizi~kog postojanja koju je zastupala jefetska kultura.

Tek kad u~enje [emova Boga u neskra}enom i neiskrivljenom obli-ku postane svojina ~itavog ~ovje~anstva, sjene zabluda i obmana }e nestati, a istina }e obasjati umove i srca ljudi. Tek kad Zakon [emova Boga izgradi prebivali{te ~ovjekovo, kad Njegova rije~ pro-svijetli um i zagrije du{u; kad Njegov Zakon postane mjerilo za ispunjenje i napredak ljudskog postojanja na zemlji, tek tada }e bla`enstvo i sloboda, radost i zadovoljstvo u}i u du{e i ku}e smrt-nika na zemlji. �

RUAH HADA[A

13

OSVRTI

Gospodine Predsjedni~e, dame i gospodo

Prije skoro 62 godine Ujedinjeni narodi su prepoznali pravo @ido-va, drevnog naroda starog preko tri i pol tisu}e godina, da imaju vlastitu dr`avu u domovini svojih predaka.

Danas pred vama stojim kao premijer Izraela, `idovske dr`ave, i govorim vam u ime svoje zemlje i svog naroda.

Ujedinjeni narodi su utemeljeni poslije pokolja Drugoga svjet-skog rata i strahota Holokausta. Ova je organizacija zadu`ena za spre~avanje, ponavljanja takvih zastra{uju}ih zbivanja.

Ovaj glavni cilj ni{ta nije potkopalo vi{e od sustavnog napada na istinu. Ju~er je predsjednik Irana stajao upravo na ovom podiju, zasipaju}i vas najnovijim antisemitskim buncanjima. Samo nekoli-ko dana ranije, opetovano je tvrdio da je Holokaust la`.

Pro{log sam mjeseca posjetio vilu u predgra|u Berlina koja se zove Wannsee. Tamo su 20. sije~nja 1942. godine, poslije obilatog ru~ka, visoki nacisti~ki du`nosnici sjeli i odlu~ili kako }e uni{titi

`idovski narod. Detaljni zapisnik s tog sastanka ~uvale su sve njema~ke vlade poslije Drugoga svjetskog rata. Ovdje je preslik tih zapisnika u kojima se mogu prona}i detaljne upute o tome kako provesti istrebljenje @idova.

Je li to la`?

Dan prije mog posjeta Wannseeu, u Berlinu su mi uru~eni original-ni nacrti izgradnje koncentracionog logora Auschwitz-Birkenau. Te je nacrte potpisao Hitlerov zamjenik, sam Heinrich Himmler. Ovdje je i preslika nacrta logora Auschwitz-Birkenau u kojem je umoreno milijun @idova.

Je li i to la`?

U lipnju je predsjednik SAD-a Obama posjetio koncentracioni lo-gor Buchenwald. Zar je predsjednik Obama odao po{tovanje la`i?

I, {to je s onima koji su pre`ivjeli Auschwitz, onima na ~ijim se ru-kama jo{ uvijek nalaze tetovirani brojevi koje su im u ko`u utisnuli nacisti? Jesu li i te tetova`e la`? Jedna tre}ina od ukupnog broja @idova nestala je u plamenu. Skoro je svaka obitelj bila pogo|ena, uklju~uju}i i moju. Djedovi i bake moje supruge, dvije sestre i tro-je bra}e njezinog oca, sve tete i stri~evi, brati}i i sestri~ne, sve su ih pobili nacisti.

Je li i to la`?

Onima od vas, koji su saslu{ali ovog poricatelja Holokausta, ka`em u ime moga naroda… Zar nemate srama?

Ju~er je ~ovjek koji Holokaust progla{ava la`i govorio s ove pozor-nice. Onima koji su odbili do}i i onima koji su napustili prostori-ju u znak protesta ~estitam. Ustali ste u obranu moralne ~isto}e i osvjetlali obraz svojoj zemlji.

Ali, onima koji su saslu{ali ovog poricatelja Holokausta, u ime svog naroda, `idovskog naroda, kao i u ime svih ciiviliziranih ljudi di-ljem svijeta ka`em: Gdje vam je sram? Gdje vam je ulju|enost?

Samo {est desetlje}a poslije Holokausta dajete legitimnost ~ovjeku koji nije~e umorstvo {est milijuna @idova i koji se kune da }e s lica Zemlje izbrisati `idovsku dr`avu.

Kakva sramota! Kakvo ismijavanje povelje Ujedinjenih naroda!

Mo`da mislite da ovaj ~ovjek i njegov odvratni re`im predstavljaju prijetnju samo @idovima? Grije{ite!

Povijest nam je pokazala, ne jedanput, da ono {to zapo~ne kao na-pad na @idove, zavr{i kao katastrofa koja obuhva}a i mnoge druge.

Postoje}i iranski re`im pokre}e ekstremni fundamentalizam koji se na svjetskoj pozornici neo~ekivano pojavio prije tri desetlje}a

Govor premijera Benjamina Netanyahua upu}en Op}oj skup{tini Ujedinjenih naroda 24. rujna 2009. godine Prevela Dubravke Ple{e

Benjamin Netanyahu

RUAH HADA[A

14

krvi? Ho}e li me|unarodna zajednica onemogu}iti djelovanje naj-opasnijih podupiratelja terorizma i samih terorista?

I prije svega, ho}e li me|unarodna zajednica zaustaviti teroristi~ki re`im u Iranu i sprije~iti ga da razvije atomsko oru`je kojim bi mo-gao ugroziti mir u cijelome svijetu?

Iranski je narod hrabro ustao protiv tog re`ima. Ljudi dobre vo-lje diljem svijeta stoje uz njih kao i tisu}e drugih koji protestiraju ispred ove zgrade. Ho}e li i Ujedinjeni narodi stati uz njih?

Dame i gospodo, odluka Ujedinjenih naroda jo{ uvijek nije done-sena, a nedavni pokazatelji nisu dobri. Umjesto da osude terori-ste i njihove iranske pokrovitelje, neki su odlu~ili osuditi njihove `rtve. Upravo je to evidentno u nedavnom izvje{}u Ujedinjenih naroda o Gazi kada su izjedna~eni teroristi i oni koji su im bili na meti.

Osam dugih godina Hamas je iz Gaze ispaljivao tisu}e projektila, granata i raketa na obli`nje izraelske gradove. Godinu za godinom, svi su ovi projektili namjerno usmjereni prema na{im civilima, a Ujedinjeni narodi nisu donijeli niti jednu jedinu rezoluciju kojom bi osudili te zlo~ina~ke napade. Nismo ~uli ni{ta, apsolutno ni{ta od Vije}a za ljudska prava Ujedinjenih naroda, ~ije ime, samo za sebe, na`alost, predstavlja obmanu.

Godine 2005., u `elji da potpomogne dolazak mira, Izrael se jed-nostrano povukao sa svakog centimetra Gaze. Poru{ili smo 21 naselje i iselili vi{e od osam tisu}a Izraelaca. Mir nismo dobili. Umjesto njega, dobili smo teroristi~ke baze pod pokroviteljstvom Irana na 80 kilometara od Tel Aviva. @ivot u izraelskim gradovima i selima pokraj Gaze pretvorio se u no}nu moru. Vidite, ne samo da su se raketni napadi Hamasa nastavili, nego su se deseterostruko pove}ali. I opet su Ujedinjeni narodi {utjeli.

Kona~no, poslije osam godina neprekidnih napada, Izrael je bio prisiljen odgovoriti. Ali, kako smo trebali odgovoriti? Postoji samo jedan primjer u povijesti kada su na civilno stanovni{tvo neke ze-mlje ispaljene tisu}e raketa. Zbilo se to kada su nacisti za vrijeme Drugoga svjetskog rata raketirali britanske gradove. Tijekom tog rata, Saveznici su sravnili njema~ke gradove sa zemljom i pritom pobili stotine tisu}a ljudi. Izrael je odlu~io postupiti druga~ije.Suo~en s neprijateljem koji puca po civilima dok se skrivao iza ci-vila – eto vam dva zlo~ina u jednom ! – Izrael se odlu~io na kirur{ki rez: ukloniti lansere raketa.

Zadatak nije bio jednostavan jer su teroristi ispaljivali projektile iz domova i {kola, slu`ili se d`amijama kao skladi{tima oru`ja i pre-vozili eksplozive u vozilima hitne pomo}i. Izrael je, za razliku od njih, poku{ao svesti broj `rtava na najmanju mogu}u mjeru mole-}i palestinske civile da napuste ciljana podru~ja.

Nad njihove smo domove bacili bezbrojne letke, poslali tisu}e SMS poruka i nazvali tisu}e brojeva mobilnih telefona mole}i ljude da se maknu. Nikada ni jedna dr`ava nije toliko mnogo u~inila u na-stojanju da neprijateljske civile po{tedi mogu}e opasnosti.

Iako suo~en s jasno razlu~ivim ulogama agresora i `rtve, koga je Vije}e za ljudska prava Ujedinjenih naroda odlu~ilo osuditi? Izrael. Demokratska dr`ava koja se legitimno brani od terorizma moralno je ra{~etverena i, uz to, je jo{ i nepravedno osu|ena.

nakon {to je mirovao mnoga stolje}a.

Tijekom posljednjih trideset godina taj se fanatizam pro{irio svije-tom popra}en ubojitim nasiljem i hladnokrvnom nepristrano{}u u izboru `rtava. Bezobzirno je ubijao muslimane, kr{}ane, `idove i hinduse kao i mnoge druge. Iako ima mnogo frakcija, pristalice ovog beskompromisnog uvjerenja `ele ~ovje~anstvo vratiti u sred-njovjekovno doba.

Gdje god im to po|e za rukom, uvode nazadne dru{tvene poretke u kojima `ene, manjine ili homoseksualci, kao i svi za koje se samo posumnja da nisu iskreni vjernici, postaju grubo pod~injeni. Bor-ba protiv tog fanatizma nije borba dvaju vjera ili civilizacija.

To je borba civilizacije protiv barbarstva, dvadeset i prvoga stolje}a protiv devetoga stolje}a, borba onih koji `ivot smatraju svetinjom i onih koji veli~aju smrt.

Primitivizam devetoga stolje}a ne bi smio biti niti pribli`an napret-ku dvadeset i prvoga stolje}a. Privla~nost slobode, snaga tehnolo-gije, doseg komunikacija, svakako bi trebali pobijediti. Na kraju krajeva, pro{lost ne mo`e pobijediti budu}nost. A budu}nost svim narodima nudi obilje nade. Korak napretka svakim je danom sve du`i.

Trebala su nam stolje}a da od tiskarske pre{e stignemo do tele-fona, desetlje}a da od telefona stignemo do osobnog ra~unala, a samo nekoliko godina da od osobnog ra~unala do|emo do Inter-neta.

Ono {to se prije nekoliko godina ~inilo nemogu}im sada je ve} zastarjelo, a promjene koje }e tek do}i jedva mo`emo zamisliti. Razbit }emo genetsku {ifru. Izlije~it }emo neizlje~ivo. Produ`it }emo `ivotni vijek. Prona}i }emo jeftinu alternativu fosilnim gori-vima i o~istit }emo planet.

Ponosan sam {to je moja dr`ava Izrael u samom vrhu ovog na-pretka predvode}i inovacije u znanosti i tehnologiji, medicini i biologiji, poljoprivredi i upravljanju vodama, energiji i okoli{u. Te inovacije nude ~ovje~anstvu diljem svijeta sjajnu budu}nost i ne-zamisliva obe}anja.

Najve}a prijetnja s kojom se svijet danas suo~ava jest povezanost vjerskog fanatizma i oru`ja za masovno uni{tenje.

Ali, ako najprimitivniji fanatizam uspije do}i do najsmrtonosnijeg oru`ja, sat povijesti mogao bi na neko vrijeme biti vra}en unatrag. I, sli~no kao i zaka{njela pobjeda nad nacistima, snage napretka i slobode pobijedit }e tek nakon {to plate stra{nu cijenu u krvi i dobrima koje }e morati podnijeti cijelo ~ovje~anstvo. Upravo zato najve}a opasnost s kojom se danas suo~ava svijet je spoj vjerskog fanatizma i oru`ja za masovno uni{tenje.

Izazov s kojim se ovo tijelo danas, bez odlaganja, mora nositi jest spre~avanje tirana iz Teherana da steknu nuklearno oru`je. Jesu li zemlje ~lanice Ujedinjenih naroda dorasle ovom izazovu? Ho}e li se me|unarodna zajednica suo~iti s despotizmom koji tiranizira vlastiti narod u trenutku kada je taj narod hrabro ustao u `elji za slobodom?

Ho}e li me|unarodna zajednica poduzeti odre|ene korake protiv diktatora koji su nao~igled cijeloga svijeta la`irali izbore i pobili iranske protestante koji su umrli na ulicama gu{e}i se u vlastitoj

OSVRTI

RUAH HADA[A

15

lestinaca se mora tra`iti da priznaju nacionalnu dr`avu `idovskog naroda. @idovski narod nije strani osvaja~ u zemlji Izraela. Ovo je zemlja na{ih predaka.

Na zidovima ispred ove zgrade nalaze se stihovi koji govore o veli~anstvenoj biblijskoj viziji mira: “Narod na narod ne}e ma~a dizati niti }e se vi{e za rat vje`bati.” Te je rije~i izgovorio prorok Izaija prije 2.800 godina dok je prolazio mojom zemljom, mojim gradom, brdima Judeje i ulicama Jeruzalema.

Mi nismo stranci u ovoj zemlji. To je na{a domovina. Bez obzira na na{u duboku povezanost s ovom zemljom, razumijemo da i Pale-stinci ovdje `ive i da `ele vlastiti dom. @elimo `ivjeti rame uz rame, kao dva slobodna naroda koji `ive u miru, obilju i dostojanstveno.

Ali, moramo imati sigurnost. Palestinci trebaju imati sva prava koja }e im omogu}iti da vladaju svojim narodom osim onih koja bi mo-gla ugroziti Izrael.

Upravo zato palestinska dr`ava mora biti u~inkovito demilitarizira-na. Ne `elimo jo{ jednu Gazu, jo{ jedno teroristi~ko gnijezdo pod patronatom Irana u susjedstvu Jeruzalema ili na brdu nekoliko ki-lometara od Tel Aviva.

Mi `elimo mir.

Vjerujem da se takav mir mo`e posti}i. Ali, samo ako se odupremo snagama terorizma koje predvodi Iran u `elji da uni{ti mir, elimi-nira Izrael i uni{ti svjetski poredak. Pitanje koje se danas postavlja me|unarodnoj zajednici je sljede}e: je li ova zajednica spremna suo~iti s tim snagama ili }e ih samo poku{ati udobrovoljiti.

Prije vi{e od sedamdeset godina Winston Churchill se `alio na “do-kazanu nesposobnost ~ovje~anstva da ne{to nau~i”, nesretnu navi-ku civiliziranih dru{tava da drijemaju sve dok ih opasnost gotovo potpuno ne opkoli.

Churchill je tugovao zbog onoga {to je sam nazvao “nedostatak da-lekovidnosti, nevoljnost djelovanja u trenutku kada bi djelovanje bilo jo{ lako i u~inkovito, nesposobnost jasnog razmi{ljanja, zbrka savjeta sve dok se kriza kona~no ne pojavi i dok samoo~uvanje kona~no ne po~ne udarati o gong”.

Danas pred vama ovdje govorim u nadi da }emo zauvijek dokazati da je Churchillova uvjerenost u “nepodu~ivost ~ovje~anstva” bila pogre{na. Danas pred vama ovdje govorim u nadi da iz povijesti mo`emo ne{to nau~iti – da }emo na vrijeme uspjeti sprije~iti opa-snost.

U duhu bezvremenskih rije~i koje je Jo{ua izgovorio prije tri tisu}e godina, budimo jaki i hrabri. Suo~imo se s opasno{}u, osigurajmo vlastitu budu}nost i, ako B-g da, izborimo trajan mir generacijama koje dolaze. �

Primjenom ovih istih, deformiranih standarda, Vije}e za ljud-ska prava Ujedinjenih naroda odvuklo bi Roosevelta i Churchilla u sudnicu kao ratne zlo~ince. Kakvo iskrivljavanje istine! Kakvo iskrivljavanje pravde!

Poslanici Ujedinjenih naroda, ho}ete li prihvatiti ovu farsu?

Jer, ako je prihvatite, Ujedinjeni narodi }e se vratiti u najcrnje dane kada su najgori kr{itelji ljudskih prava sudili demokratskim dr`avama u kojima vladaju zakoni, kada je cionizam bio izjedna~en s rasizmom i kada je ve}ina automatski mogla odlu~iti da je Zemlja ravna plo~a.

Ako ovo tijelo ne odbaci ovo izvje{}e, poslat }e poruku teroristima diljem svijeta: terorizam se isplati. Napadate li iz gusto naseljenog podru~ja, imat }ete imunitet. Osu|uju}i Izrael, ovo bi tijelo zadalo i smrtni udarac miru. A evo i za{to.

Kada je Izrael napustio Gazu, mnogi su se nadali da }e napadi projektilima prestati. Drugi su vjerovali da }e Izrael, ako ni{ta dru-go, imati me|unarodno priznato pravo da se brani. Kakvo pravo? Kakva samoobrana?

Isti Ujedinjeni narodi koji su pozdravili izraelsko napu{tanje Gaze i obe}ali poduprijeti na{e pravo na samoobranu; sada nas optu`uje – moj narod, moju zemlju – za ratne zlo~ine? A zbog ~ega? Zato {to smo se pona{ali odgovorno u samoobrani. Kakva {arada!

Izrael se s pravom branio od terorizma. Ovo pristrano i nepraved-no izvje{}e jasan je ispit za sve vlade. Ho}ete li stati uz Izrael ili }ete stati uz teroriste?

Ponavljam! Ho}ete li stati uz Izrael ili }ete stati uz teroriste?

Odgovor na to pitanje moramo znati sada. Sada, ne poslije. Jer, ako od Izraela jo{ jedanput zatra`ite da nastavi preuzimati rizik u u nastojanju da se ostvari mir, danas moramo znati da }ete sutra stati uz nas. Jedino ako smo sigurni da se mo`emo obraniti, mo`emo dalje riskirati kako bismo postigli mir.

Dame i gospodo, cijeli Izrael `eli mir.

Svaki put kada je neki arapski vo|a s nama iskreno `elio sklopiti mir, sklopili smo mir. Sklopili smo mir s Egiptom kad je ovaj bio pod vodstvom Anwara Sadata. Sklopili smo mir s Jordanom pod vodstvom kralja Huseina. I, ako Palestinci stvarno `ele mir, ja i moja vlada i izraelski narod sklopit }emo s njima mir. Ali, mi `elimo stvar-ni mir, obranjivi mir, trajni mir. Godine 1947. ovo je tijelo glasalo za utemeljenje dviju dr`ava za dva naroda – `idovske dr`ave i arapske dr`ave. @idovi su rezoluciju prihvatili. Arapi su je odbacili.

Od Palestinaca tra`imo da kona~no u~ine ono {to ve} 62 godine odbijaju: da ka`u da `idovskoj dr`avi. Jednako kao {to se od nas tra`i da priznamo nacionalnu dr`avu za narod Palestine, i od Pa-

OSVRTI

Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada }e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!”

RUAH HADA[A

16

OSVRTI

SAD

Tzipi Livni gostovala je na Yale Univerzitetu u New Havenu 8. 10. 2009. gdje je progla{ena po~asnom Chubb Fellow, najvi{om titu-lom koju Univerzitet mo`e dodijeliti strancu za njegov rad i dopri-nos. Opozicijska liderica Livni u svom je govoru o{tro osudila UN-ov izvje{taj koji je objavljen nakon ispitivanja akcije Cast Lead u kome su izvje{taju vojnici IDF-a izjedna~eni s teroristima i ispri~ala okupljenima o svojoj podr{ci rje{enja: dvije dr`ave.

“Nikada ne}u prihvatiti usporedbu IDF-ovih vojnika i terorizma, jednako kao {to vi nikada ne biste prihvatili usporedbu planiranog ubojstva s ne~ijom smr}u prilikom autonesre}e.” Goldstonov je izvje{taj, prema njezinom mi{ljenju upravo izjedna~avanje na toj razini. IDF je moralna vojska i njezini se vojnici dnevno izla`u do-datnim opasnostima ba{ zbog takvog, moralnog pristupa, a sve u cilju {to manje civilnih `rtava.

Napomenula je da bol majke koja tuguje nad mrtvim djetetom ne treba biti zanemaren i podcijenjen, no smatra da treba napraviti razlikui izme|u onih koji odlaze u smrt kako bi namjerno poubijali {to vi{e djece u njihovim domovima ili {kolama i onih koji nena-mjerno naude civilima koje druga strana koristi kao ljudski {tit.

Svaka osuda Izraela koja ne `eli vidjeti ove razlike i izjedna~uje obje strane, zlonamjerna je, vo|ena neobjektivno{}u i koristi dvo-struke standarde.

IZRAEL

Liderica Kadime, Tzipi Livni, kritizirala je UN-ovu Komisiju za ljud-ska praval i priznavanje izvje{taja Goldstonove komisije usvojene u @enevi 16. 10. 2009. Naglasila je da }e Izrael nastaviti ~initi isprav-ne poteze i poduzimati neophodne mjere kako bi za{titio svoje gra|ane od terorista.

Od svog osnivanja UN-ova Komisija za ljudska prava ima negativni i kritizerski pristup prema Izraelu, upravo onakav kakav je izvje{taj poslala Goldstonova komisija, izjavila je Livni.

Glasanje je bilo sasvim politi~ko i puno cinizma, rekla je Livni, te }e zbog toga i bez obzira na njih, Izrael nastaviti postupati isprav-no, {tite}i svoje gra|ane od terorizma, poduzimaju}i neophodne vojne akcije, nastavljanjem me|unarodne borbe protiv ovakvog (Goldstonova) politi~ki obojenog izvje{}a i osiguravaju}i pravnu za{titu IDF-ovom osoblju na svakom mjestu i u svakoj situaciji. �

Sramotni izvje{taj Goldstona UN-u Prevela i priredila Sonja Samokovlija

na~elima, a to zna~i boriti se u svako vrijeme i na svakom mjestu protiv cionizma odnosno @idova. Hezbolah je revan u svakom mo-mentu i trudi se podsjetiti ne samo odrasle ljude nego i djecu {kol-sku i pred{kolsku u Libanonu da je Dnevnik Ane Frank ne{to {to bi moglo vrlo lo{e utjecati na u~enike.

Od ~ega zapravo strahuje ta teroristi~ka organizacija? Od toga da bi mla|i nara{taj u Libanonu mogao biti zara`en osje}ajima pre-ma @idovima, a mogli bi ih pobuditi dnevni~ki zapisi djevoj~ice Ane Frank koja je stradala u logoru smrti u dobi u kojoj su i neki u~enici engleske {kole u Beirutu. Jer u svijetu mr`nje i ratova ono {to Hezbolahu najmanje treba jest da netko po~ne razmi{ljati u stilu – za{to zapravo moram mrziti @idove? Za svaku teroristi~ku vlast, za svaki takav re`im, najopasnije je kad pojedinci po~nu mi-sliti svojom glavom.

Hezbolah je u me|uvremenu javno obznanio {to mu je u Dnevni-ku Ane Frank zasmetalo: “Knjiga je fokusirana na stradanje @idova i osobito u Dnevniku dramati~an, teatralni, emocionalan na~in na koji je napisan.”

Upravo je nepojmljivo kako se u razli~itim krajevima svijeta, uklju~uju}i i Hrvatsku, ako se sjetimo slu~aja Rudan u tjedniku Nacional, Ana Frank nanovo i nanovo ubija i zloupotrebljava se njezin Dnevnik. Manipulira se re~enicama, knjiga se izbacuje iz {kole, pa }e vjerojatno Dnevnik Ane Frank zahvalju}i revnosti Hez-bolaha biti uni{ten i spaljen. I tako se nevoljko prisje}amo da tamo gdje gore knjige na kraju gore i ljudi. �

Stradavanja Ane FrankJasminka Doma{

U Beirutu je iz programa en-gleske {kole izba~ena knjiga koja je sadr`avala isje~ke iz Dnevnika Ane Frank.

Jednom je netko rekao da je mr`nja zanimanje koje tra-je 24 sata, stalno. Tako neka-ko stoje stvari i s militant-nim Hezbolahom koji ako slu~ajno nije previ{e zaoku-pljen teroristi~kim akcijama i dovla~enjem oru`ja u Ga-zu iz Sirije, Egipta i drugih dr`ava podr`avateljica, oku-piran je svojim programskim

Anne Frank

RUAH HADA[A

17

OSVRTI

Bila sam nedavno u jednom poznatom zagreba~kom shoping cen-tru. Sada se odmah pitate za{to bi o tome trebalo pisati u Ruahu, ali ve} iz iskustva znate da pri~e ponekad po~nu sasvim bezazleno, ali da im je kraj druga~iji.

Tako je nekako bilo i s mojim odlaskom u kupovinu koji je trebao biti neka vrst razonode i razbibrige, a prometnulo se u sve samo ne to.

Me|u ostalim odlu~ila sam kupiti neke kremice za lice, kao i ve}ina `ena u tome u`ivam i naj~e{}e vi{e mi se zapravo svi|aju lijepo dizajnirane kutijice i ambala`a od sadr`aja koji bi uvijek i u pravi-lu trebao biti ne{to poput eliksira mladosti i vje~ne ljepote, neka vrst jamstva za lice i `ivot bez bora i nabora. I tako sam u shoping centru sjela na onaj visoki takozvani ªbarski stolac”, prodava~ica si je dala truda, prvo je skinula s jedne strane mog lica puder pa me onda namazala ª~udom” koje sam ovako ili onako namjeravala ku-pit. U`ivala sam pritom u mirisima minerala i algi poznate izraelske kozmetike sve dok prodava~ica nije rekla: “Svakako morate ne{to kupiti, jer su proizvodi na sni`enju, a znate vi kakvi su @idovi!”

Nekoliko puta je to ponovila vrlo znakovito intoniraju}i rije~i o jedin-stvenoj prilici da ne{to manje platim ina~e ne{to skuplji proizvod, jer to da Izraelci snize cijenu nekom artiklu to se vjerojatno vi{e nikada ne}e dogodit ni ponovit. Naravno obja{njenje je i{lo uvijek uz ono: “Ma znate vi kakvi su @idovi!” I ta re~enica po~ela se njihati kao klatno za giljotinu izme|u bo~ica, malih miomirisnih teglica, prodava~ice i mene.

Eto, priznajem vam, ªskulirala” sam se i pustila je da dometne jo{ nekoliko opaski o @idovima, usput re~eno o onima koji su joj u tom trgova~kom raju dali zaposlenje. A onda sam se predstavila, izme|u ostalog i sa svim svojim funkcijama u Bet Israelu. I tada je nastao tajac. Neugodno zati{je, mu~nina i ti{ina koju mo`e{ nareza-ti na kri{kice nelagode.

Zatim sam se spustila s onog ªbarskog stolca”, ionako ih mrzim, i odlu~ila ni{ta ne kupiti zahvaljuju}i prodava~ici koja izraelsku koz-metiku prodaje u ªaspiku” od antisemitizma.

Zapamtila sam ime doti~ne djevu{ke, bila sam u ozbiljnom isku{enju da potra`im njezinog izraelskog menad`era, ali pomislila sam da bi doti~na mlada dama mogla zbog svog jezika ostati bez posla i tako sam odustala od istjerivanja pravde. Znam da je to stvar za raspravu, ali sa`alila sam se ne ba{ na nju osobno nego, zapravo, na cijelu armiju nezaposlenih u Lijepoj na{oj.

Ina~e u zemlji u kojoj `ivimo neki se pitaju {to, zapravo, @idovi mi-sle kad ka`u da se susre}u povremeno ne samo s otvorenim nego i prikrivenim antisemitizmom. Te{ko je to prepri~ati, ali taj slu~aj iz shoping centra govori upravo o tome.

I nakon {to sam napisala ovaj tekst, oti{la sam pred ogledalce, utap-kala u ko`u ªne{to ni{t’ posebno” i pomislila: “Sasvim je dobra ova kremica”, barem kad sam je kupovala u samoposluzi nitko mi nije rekao: “Znate, ve}, kakvi su @idovi.” �

Antisemitizam – izvor nepresu{ni Jasminka Doma{

nastavio u~iti na teolo{koj akademiji i razvijati osnovna znanja u hebrejskoj egzegezi.

Budu}i je Crkva odr`avala te~ajeve engleskog jezika za svoje ~la-nove, ali i za sugra|ane Siska, odlu~ili su se ponuditi i u~enje osnovice biblijskog hebrejskog. Prve godine imali su 18 polazni-ka od toga 7 sugra|ana koji nisu bili ~lanovi Crkve.

Ove, 2009. godine, pokrenuta je ljetna {kola biblijskih jezika, biblijskog hebrejskog i novozavjetnog gr~kog. Svaki je razred imao po 4 polaznika.

Kako pastor pi{e, cilj im nije bio samo podu~avanje jezika, ve} i pribli`avanje jezika, kulture i ukazivanje na `idovske korijene kr{}anske vjere, od kojih se, citiramo, ªu kr{}anskoj povijesti u jednom trenutku odmaklo i dovelo do stra{nih posljedica antise-mitizma a koji su na`alost najprije sijali tzv. ðcrkveni oci’”.

Na slu`bama u Crkvi Betel, prema pisanju pastora Komanovi}a, ~esto se pjevaju psalmi, Hine matov, Hine lo janum, te se nje-guje ljubav prema `idovskom narodu; navodi da u Jevan|elju po Ivanu 4:33 pi{e kako ªspasenje dolazi od @idova” i zavr{ava re~enicom da je uvidio da svi istinski vjernici, kr{}ani, iskazuju istu ljubav prema `idovskom narodu i dr`avi Izrael.

U potpisu stoji [alom uveraha, {to i uredni{tvo lista od srca `eli osoblju i ~lanovima Crkve Betel u Sisku, a posebno pastoru Ko-manovi}u s kojim }emo, nadam se, ostati u vezi. �

Nedavno nam se javio pastor Baptisti~ke crkve iz Siska, gospodin Milo{ Komanovi}. Saznali smo da u Sisku postoji baptisti~ka Crkva imenom Bet El (vi{e na www.betel.hr) koja u svom logu ima zanim-ljivo rje{enje i naziv ispisan latini~nim i hebrejskim pismom.

Ve} od 2003. godine pastor podu~ava biblijski hebrejski, koji je nau~io slu`e}i se ud`benikom Menahema Mansoora Biblical Hebrew step by step. Nakon {to je prou~io knjigu i savladao je, pastor Komanovi} sa~inio je priru~nik u 16 lekcija, a hebrejski je

Znate li za BET EL iz Siska?Prema tekstu pastora Milo{a Komanovi}a priredila Sonja Samokovlija

RUAH HADA[A

18

NA[I MIOMIRISI

Ve}ina nas zna {to zna~e rije~i cadik, cadikim, cedaka… Ali, jeste li se upitali za{to i zbog ~ega ostaje gotovo izvan upotrebe jedna srodna rije~ – cadika koja upu}uje na `enu, pravednicu. I na nje-zino sasvim iznimno zna~enje u podizanju djece, u brizi za obitelj, zajednicu, svijet u kojem `ivimo. No pogledajmo, kao da gleda-mo kri{om, iz prikrajka, {to sve radi cadika koja dobar dio `ivota pro`ivi zanemaruju}i svoje `elje da bi ostvarila `elje bli`njih.

U vremenu u kojem `ivimo ona }e, gotovo u pravilu, zazirati od feministi~ke ideologije kakva je primjerice bila popularna ranih osamdesetih godina u Njema~koj ili u SAD-u kada se pripadnice feministi~kog pokreta lako moglo prepoznati prema stilu obla~enja (li{enog svakog {arma) ili po frizurama koje su se ~esto svodile na neopranu kosu u neuredno obje{enim ~upercima. [minkanje je naravno bilo out. @ena se sama ªisprala”, izbljedila, vjeruju}i da }e joj takvoj ona, mu{ka, strana svijeta vi{e vjerovati u njezinim naporima da je shvate i prihvate kao sebi ravnopravnu. Samo jed-nakopravnost je jedno, a priroda `ene ne{to drugo.

Cadika ne bje`i od svoje `enstvenosti, jer ljepota i milina tako|er dolaze od Svevi{njeg u kojem su oba aspekta obuhva}ena i mu{ki i `enski. I kada se cadika ~ini da je najslabija mo`da je ba{ tada najja~a, jer je u ivotu bila prisiljena svladati najva`niju lekciju: kad nau~i{ padati, odmah nau~iti dizati se!

^ini se kao da je ba{ u njoj ostao trag Prvog svjetla stvaranja koji joj i dan-danas omogu}uje da svojim Duhovnim okom, intuicijom koja je njezin unutarnji vodi~, vidi {to se doga|a s ljudima i u lju-dima i to s jednog kraja svijeta na drugi.

Cadika naj~e{}e ne sjedi u klupama parlamenta, rijetko je izaberu u kakvu slavnu akademiju znanosti i umjetnosti. Ali unato~ tome ona ne gubi na svojem sjaju i anga irat }e se u zajednici kao {to je recimo Bet Israel.

Ona }e dolaziti na [abat kad god }e to mo}i iako zna da ju ne-}e ubrojiti u minjan. Ona }e usrdno moliti, ali ne}e biti zaogrnuta talitom niti }e u radne dane vezivati tefilin.

Na blagdan Simhat Tora ne}e kru`iti u sinagogi s Torom oko bima’, ali ona koja ne nosi Knjigu `ivota nosit }e u sebi `ivot i razvijati ga najsli~nija svojem Stvoritelju.

Cadika }e se nerado natjecati u znanju ~esto kriju}i da zna odgo-vore na postavljeno rabinsko pitanje daju}i drugima priliku da se istaknu, ali }e ustrajno i samozatajno prou~avati, daleko od o~iju javnosti, svete `idovske knjige. I kada joj netko upu}uje kompli-mente, oni }e je uglavnom zbunjivati i izazivati u njoj nelagodu, jer ona je svjesna da je samo u slu`bi Onog koji jest ljubav, njezina avoda’ ne treba trublje.

Nepogre{ivom intuicijom, svojim unutarnjim znanjem ona }e i{~itavati tko je prijatelj, a tko je to samo naoko i naizgled, kakve se promjene u nekome doga|aju, nabolje ili na`alost na lo{ije, ali ~uvat }e se da to ne poka`e, jer svjesna je da je `ivot sviju nas u duga~kom cikli~kom nizu `ivota i smrti samo trenutak poput vrha pjene na krijesti golemog oceanskog vala. I da smo svi zajedno u procesu tikuna, popravljanja sebe i svijeta.

Cadika se na blagdan Svjetlosti u pravilu ne}e popeti na pozornicu gradskog trga kako bi upalila prvu svije}u na hanukiji. Stajat }e {ut-ljiva negdje u drugom ili tre}em redu osvijetljena unutarnjim pla-menom, onim koji joj je Sveprisutni Kralj kraljeva nad svim kralje-vima darovao kako bi mogla kroz Njegovo svjetlo vidjeti svjetlost.

Cadika je uvijek i istodobno i Haja i Hava, a blagdanskih svije}a sjaj tek njezin je odsjaj. I ona, djeluju}i kroz Milosrdnog na Zemlji, u dubini, povezana je neprekidno s Njime u safrnoj visini. �

Jasminka Doma{

Besamim-cadika Jasminka Doma{

“Nazivali su me sanjalicom kad sam se odlu~ila na istra`ivanje ri-bosoma”, prisje}a se Ada Yonath, profesorica i glavna istra`iva~ica strukturalne biologije i biokemije na Wezmannovom institutu u Rehovotu. Za istra`iva~ki rad kojim se bavi dobila je brojne nagrade (uklju~uju}i Israel Prize i Wolf Prize za kemiju). Yo-nath je prona{la na~in kako zamrznuti ribosome bakterija i nji-ma srodnih organizama koji uspijevaju u Mrtvom moru, u uvjeti-ma visokog saliniteta i bez zraka, i napraviti njihovu rendgensku sliku. Pronalazak }e se koristiti u razvijanju novih antibiotika i izravno }e utjecati na spa{avanje `ivota i umanjivanje patnje ~ovje~anstva, objasnili su ~lanovi akademije svoju odluku o do-djeli nagrade. �

Izraelska znanstveni-ca, Ada Yonath, jedna je od troje dobitnika ovogodi{nje Nobelo-ve nagrade za kemi-ju. Posvetila se istra`i-vanju gra|e i funkcije ribosoma, onog dijela stanice koji sintetizi-ra protein i prevodi genetski kod u proi-zvodnju proteina.

Vijesti – Izrael

RUAH HADA[A

19

KOLUMNA

Uz sve ove po{asti koje haraju svijetom (politi~ko-ekonnomsko--gripozne uz poneku prirodnu katastrofu), gotovo neopa`eno prolazi nadmetanje izme|u evolucionista i kreacionista. Te ra-sprave nisu ni{ta nova; ove su godine samo malo `e{}e zbog 200. godi{njice ro|enja oca teorije evolucije, Charlesa Darwina. Ni jed-ni ni drugi jo{ nisu nikoga uspjeli obrlatiti (tako se bar tvrdi – ni jedan evolucionist nije postao kreacionist i obrnuto). Nabrajanje najistaknutijih me|u njima ne bi imalo smisla, ali svakako treba re-}i da se na obje strane nalaze svjetski priznati znanstvenici : fizi~ari, kemi~ari, biolozi, geolozi, itd.

Nije nepoznata tvrdnja evolucionista da je “o~igledna istina da smo mi ro|aci ~impanza, ne{to dalji ro|aci ne~ovjekolikih majmuna, jo{ dalji ro|aci mravojeda i morske krave te jo{ udaljeniji ro|aci banana i bijele repe”. Pa, dobro. U civiliziranom i demokratskom dru{tvu svakome je dozvoljeno da bude {to god `eli, sve dok to ne ugro`ava druge. Ljudska prava jednaka su za sve – za potomke Adama i Eve kao i za potomke banane i amebe. I jedni i drugi svim silama se trude u znanosti prona}i ~vrste i jasne dokaze.

Pa tako ka`u da je prvo postojalo ªni{ta” , a onda se desio ªbig--bang” iz kojeg je sve nastalo. Ukratko.

Evolucionisti ka`u: do stvaranja univerzuma je do{lo ex nihilo; do-godio se prasak ~iste energije i to slu~ajno. I sve se dalje odvijalo slu~ajno + zakoni prirode, pa se sve to isprespajalo i izmije{alo i nastali su sasvim slu~ajno jednostavni oblici ivota koji su evoluira-li i tako je na kraju od one famozne amebe, preko repe i ~impanze, nastao ~ovjek.

Kreacionisti ka`u: u po~etku je postojao samo Bog koji je onda povukao dio sebe (cimcum) i stvorio prazan prostor u koji je usmjerio zraku bo`anske svjetlosti i tako je sve nastalo (big-bang). Naposljetku je stvorio ~ovjeka i prepustio mu velik dio odgovor-

nosti za sve {to }e se dalje doga|ati sa svijetom i s ~ovje~anstvom (slobodna volja). Trebao je to biti partnerski odnos. Me|utim...!

E sad, lako bi se iza{lo na kraj s galaksijama, planinama i morima, razvitkom ki{nih glista, bijele repe i krokodila; ono {to predstav-lja najve}i problem u stvaranju, jest ~ovjek. Je li on taj apsolutni moralni autoritet koji ima puno pravo krojiti i prekrajati zakone o svemu i sva~emu, a sve to ovisno o evolucijskom stupnju do kojeg je do{ao ili je apsolutni moralni autoritet onaj isti udaljeni Tvorac svijeta i zakona, koji je “sakrio svoje lice” i dao ~ovjeku slobodu izbora u nadi da }e ipak graditi svijet i stvarati svoje zakone u skla-du s Njegovim planom i zakonima (bar s onih sedam Noahovih zakona)?

[to se ~ovjekove fizi~ke evolucije ti~e, tu je valjda dosegao svoj vr-hunac – ruke, noge, glava – sve je na svom mjestu; zaista je (uglav-nom) nice looking guy/girl. Ali tu je i mozak! [to }emo s njim? ^ovjek jo{ uvijek koristi tek njegov manji dio, a ne sav – kapacitet velik, a iskoristivost minimalna! [to je najdivnije, taj nice looking guy ~esto se `ali na svoj izgled, ali {to se pameti ti~e, tu ne vidi nikakve nedostatke. Eto, tu je evolucija zakazala. Slu~ajno, razu-mije se.

A onda, ako iznad ~ovjeka nema nikoga od kojeg bi potekla mo-ralna volja i standard, ako nema ideala prema kojem bi se trebalo ravnati (ma koliko nedosti`an, nevidljiv, neopipljiv ili upitan bio), onda taj standard postavlja na{ nice looking guy (ne{to rje|e girl).

I tako se svijet kotrlja; malo naprijed, malo natrag, malo svinj-ska gripa, malo svjetska kriza, malo – cijepi se, pa ne cijepi se, pa predsjedni~ki izbori, pa onda – danas ministar, a sutra optu`enik (za korupciju, naravno). Malo ima pravde, pa malo nema pravde. Slu~ajno, valjda. Ali ni{ta zato. Glavno da ima vode na Mjesecu. Puuuno vode, ka`e NASA. �

Dolores Bettini

Na obalama rijeka babilonskih

Preci i potomci Dolores Bettini

ljudskih prava na reakciju povodom odluke {panjolske vlade i osudu njezinog diskriminiraju}eg stava. Na kraju je rekao da je ª[panjolsko odbijanje mogu}nosti sudjelovanja Izraela na na-stavku programa, kolektivno ka`njavanje `idovskih i arapskih studenata s tog Univerziteta”. Izraelski je tim radio dvije godi-ne na dizajnu i njegovoj primjeni na ku}i nazvanoj ªAbrahamov {ator” koja upotrebljava solarnu energiju na poseban na~in i tro{i manje od polovicu energije potrebne za obi~nu ku}u. �

Nakon {to je izraelski tim znanstvenika u{ao u finale, {panjol-ska vlada zabranila je timu sa Ariel Univerziteta daljnje sudjelo-vanje. Glasnogovornik Ministarstva znanosti [panjolske, Javier Ramos Guallart, objasnio je to ~injenicom da se univerzitet Ariel nalazi na ªokupiranim teritorijima”, te je [panjolska obavezna onemogu}iti daljnji nastavak suradnje jer je du`na po{tivati eu-ropski stav.

Shimon Samuels, direktor International Relations for Simon Wiesenthan Center of Europe, pozvao je udruge za za{titu

Zanimljivosti – [panjolska

RUAH HADA[A

20

KOLUMNA

Nedavno sam prisustvovao izvrsnom predavanju prof. dr. Jadran-ke Brn~i}, sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, o hermeneutici bi-blijskog Dekaloga. Sveti tekst svakom ~itatelju stvara probleme, ne samo suvremenom. Obavezan ga je ~uvati, ali vi{e ga ne mo`e razumjeti; od tuma~enja koja se gomilaju godinama, stolje}ima i milenijima, vrti mu se u glavi pa mu se na kraju mo`e u~initi da je lak{e tekst odbaciti i pristupiti svetim doga|ajima o kojima govori bez njega. Tekst tako postaje prepreka umjesto most, znak zaborava umjesto pam}enja, a ~itatelj uvi|a da do doga|aja vi{e ne mo`e nikako do}i: izgubio je tako i ovce i novce, i vjeru i povijest.

Gospo|a Brn~i} je s prof. Krunom Pranji}em prevela djelo Andréa Chouraquia Deset Zapovijedi danas. Deset Besjeda za pomirenje ^ovjeka s ljudsko{}u. (Konzor, Zagreb, 2005.). Autor, ro|en u Al`iru 1917., orijentalist i prevoditelj, poku{ao je na}i izlaz iz tih nevolja s tekstom i prona}i se u onome {to se koliko-toliko mo`e razumjeti i {to je dovoljno kratko da se mo`e pamtiti. ªU mom smo rodnom Al`iru slu{ali dje~je glasove kako recitiraju Deset zapovijedi na he-brejskom u sinagogama, na francuskom u crkvama, na arapskom u d`amijama”, napisao je Chouraqui u predgovoru hrvatskom izdanju Deset zapovijedi danas. Chouraquiju, `ivotno je djelo prijevod Bibli-je i Kur’ana na francuski, a u Hrvatskoj mu je 1982. iza{la @idovska misao. Da je vrstan znalac hebrejskog i biblijske teologije, vidi se u ovoj knjizi na svakom koraku. Pravi je mali prevrat njegov prijevod Dekaloga. ªU hebrejskom zapovijedi nisu oblikovane u imperativu, nego u nesvr{enom glagolskom vidu futura”, ka`e Chouraqui, a pre-voditelji dosljedno prevode ubijati ne}e{ umjesto ne ubij; Deset za-povijedi tako postaju Deset besjeda, od naredbi se pretvaraju u odgoj-nu mjeru te imaju vi{e proro~ku nego zakonodavnu namjeru.

Chouraquija je na pisanje Deset zapovijedi potakla potreba ve}a od `elje da ispravlja filolo{ke zablude: u svetom tekstu zajedni~kom `idovima, kr{}anima i muslimanima na{ao je temelj budu}e etike koja bi mogla pomiriti ljude jedne s drugima i sa samima sobom. Taj beskrajno tolerantan ~ovjek taj je temelj pro{irio i dalje, prema isto~nim religijama, agnosticima i ateistima. Dekalog kao eti~ki te-melj pedantno je na{ao u Deklaraciji o ameri~koj nezavisnosti iz 1776. (u kojoj se jo{ spominje Stvoritelj), u Deklaraciji o pravima ~ovjeka i gra|anina iz 1789. (u kojoj se opreznije spominje Vi{nje bi}e) i u Deklaraciji o pravima ~ovjeka UN-a (u kojoj se politi~ki korektno ne spominje ni{ta transcendentalno). Pa ipak se stalno vra}a upravo na tu posljednju, neumorno hvale}i njena tvorca Re-néa Cassina, pokazuju}i da je Bog prisutan u svim bi}ima, ma kako komplicirani i skriveni odnosi izme|u njega i njih vladali.

Chouraqui daje i zapanjuju}i paralelni popis iz kojeg je vidljivo da su sve nacisti~ke genocidne mjere – od no{enja `utih zvijezda i raza-

ranja sinagoga do otimanja zemlje i segregacije – ve} bile isprobane u srednjem vijeku; nije, dakle, naivan. On nije samo utopist koji `eli toleranciju svojeg izgubljenog zavi~aja pro{iriti na cijeli svijet, nego i originalan teolog sada{njice: kra|a Bo`jeg imena za njega je sukladna genetskom in`enjeringu koji naziva plagijat Stvaranja. Chouraqui uvjerljivo argumentira i da biblijska imena Boga Elohim i Adonaj te tetragram JHVH ne valja ~itati kao Jahve ili Jehova te da su to pseu-doznanstvene krivotvorine, {to uva`avaju i novi kr{}anski prijevodi Biblije. To ime nad svim imenima smio je izgovarati samo veliki sve-}enik i to na Jom Kipur u Hramu u Jeruzalemu. S uni{tenjem Hrama zatrt je i izgovor, a tetragram JHVH ostaje takav kakav jest, neizgovor-ljivo ime nespoznatljiva Boga. Dapa~e, ~ak su i rije~i Bog, Deus ili God krivotvorine jer pripadaju poganskim panteonima i nisu prikladne za imenovanje ªonoga koji bija{e, jest, bit }e i ~ini da jest”. Starozavjetni Ja jesam, dakle, istovremeno je i bi}e i bitak.

Deset zapovijedi uvele su i [abat, toliko revolucionaran izum da se nije mogao prevesti pa je u{ao u hrvatski kao subota: obvezatan neradni dan protiv kojeg se robovlasnici i kapitalisti bore ve} tri tisu}e godina. Danas to ~ine reklamama koje, kako ka`e Chouraqui, istovremeno pokre}u i ekonomiju i na{u po`udu, izbacuju nas iz ravnote`e i ~ine siromasima. Kako pi{e u Mi{ni: Tko je bogat? Onaj tko se raduje svom udesu.

Deset besjeda zbir je temeljnih uputa o odnosu ~ovjeka prema Bogu, prema bli`njemu i prema sebi, najvjerojatnije redaktura nekoga starijeg dokumenta. U Tori nalazimo zapovijedi, zabrane, propise, upute te njihovu interpretaciju u raznovrsnim tonovima. Ponovljeni zakon, koji je preuzeo i pro{irio Deset besjeda iz Izla-ska i Zakonik Saveza (Izl 20, 22-23, 33), sa`imlje kao najva`niju zapovijed – ljubav prema JHVH. Zakoniku svetosti (Lev 17-26) mi-sao vodilja je nasljedovanje Boga svetoga (Lev 19,1). Ezrino djelo, povezano s kona~nom redakcijom Tore, samo potvr|uje vrijednost i autoritet Zakona (usp. Ezr 7, 1-26; Neh 8).

Kada Zakon shva}amo samo kao formalni sustav propisa ispra`-njenih od svojega pozitivna sadr`aja, s jedinim upori{tem u ljud-skoj slobodi, tj. autonomiji, nije li ponovno otkri}e ljubavi kakva obavezuje, zapravo, posve ªpostmodernisti~ko?” I nije li na{a odgo-vornost da razlu~imo autonomiju od samodovoljnosti? Ricœurova paradigma, smatra prof. Brn~i}, ªposlu{nost puna ljubavi” i na~elo autonomije, {to ga zagovara ve}ina postmodernisti~kih mislioca nisu nepomirljivi. Dekalog od nas tra`i heroizam koji je danas vjera u izvjesnu pobjedu dobra, ljubavi nad egoizmom. Moja bi sugestija bila da gradimo etiku na{e ljudskosti, o tomu da po{tujemo druge kao sebe samog i o tomu da sebi i nikomu ne dajemo pravo na razaranje. �

Drago Pilsel

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

Ljubav pobje|uje egoizam Drago Pilsel

Moja bi sugestija bila da gradimo etiku na{e ljudskosti, o tomu da po{tujemo druge kao sebe samog i o tomu da sebi i nikomu ne dajemo pravo na razaranje.

RUAH HADA[A

21

STAJALI[TA

Boris Havel je hrvatski predstavnik Me|unarodne kr{}anske ambasade u Jeruzalemu. Diplomirao je politologiju i povijest, a na Hebrejskom sveu~ili{tu u Jeruzalemu magistrirao komparativnu religiju.

I. DIOHanuka je. Pro~itao sam opet tu pri~u o Makabejcima i opet me fascinirala njezina bezvremenost. Kad me povijest zaokupi, ~esto imam osje}aj da se nisam udubio nego otputovao u nju. S ovom o Makabejcima je druk~ije. Nekako vi{e kao da je ona do{la k meni. Kao da ne ~itam pripovijest iz drevnog teksta, nego aktual-nu reporta`u. Preuzimaju}i rizik da neki ~itatelji sad odustanu od ~lanka, jer ve} sve znaju, moram s ostalima podijeliti {to se to za Hanuku aktualno slavi. A evo kako je to bilo.

Antioha IV. Epifan, kralj Sirije

Antioh IV. Epifan zakraljio se 175. godine pr. n. e. nad sirijskim Seleukidskim Kraljevstvom, ~ija je ju`na pokrajina, na granici s egi-patskim Ptolemejskim Kraljevstvom, bila Judeja. Zvali su je i Cele-sirijom, jer u to vrijeme Palestinu jo{ nisu izmislili.

Da je Antiohova vladavina nad `idovskom zemljom bila zna~ajnija od vladavine drugih gr~kih kraljeva prije i poslije njega, govori mno{tvo `idovskih izvora o njoj: Prva, Druga i ^etvrta knjiga o Makabejcima,1 izvje{}a Josipa Flavija u @idovskim starinama, di-jelovi Knjige proroka Daniela,2 te neki kumranski spisi.3 Tu je i Antiohov svitak (Megilat Antiohus), dokument u kojem je done-sena pri~a o Hanuki, no on potje~e iz kasnijeg razdoblja i sadr`i mno{tvo kronolo{kih i ~injeni~nih pogrje{aka, pa je od male vri-jednosti kao povijesni izvor.4 Osim njih, o Antiohu su pisali i gr~ki i rimski povjesni~ari, Polibije, Strabon, Tacit i drugi.

Usprkos postojanju tolikih izvora, Antiohova karijera, a osobito nje-gove ekspedicije protiv Judeje, u nekim su aspektima ostali nepo-znanica. Poznata su zbivanja, ali ne i njihova to~na kronologija, a pogotovu ne motivi.5 Sve je, najvjerojatnije, po~elo kad je Antioh, slavoljubiv i ambiciozan kralj, naumio u~vrstiti Seleukidsko Kraljev-stvo i pro{iriti ga dalje prema jugu, nau{trb ptolemejskog Egipta. Digao je vojsku i krenuo protiv malodobnog egipatskog kralja Ptole-meja VI. Filometora (o. 186. –145. pr. n. e.). Pohod je bio okrunjen uspjesima. Osvojio je velika podru~ja, zarobio Ptolemeja i opsjeo Aleksandriju. No tada se umije{ao Rim. Antiohu su zabranjena dalj-nja osvajanja, i to pod prijetnjom rata sa sve mo}nijim zapadnim imperijem. Antioh nije imao izbora. Povukao se i krenuo natrag na sjever, u Antiohiju, nemo}an i bijesan zbog poni`avaju}eg rimskog ultimatuma. U kasnu jesen 169. godine tako je stigao u Jeruzalem.

Prilike u Judeji prije Antiohova dolaska

U vrijeme kad je Antioh IV. Epifan postao kraljem, veliki sve}enik u Jeruzalemu bio je Onija (III.6), ~ovjek od velikoga ugleda me|u

pukom koji se zalagao za dobrobit `idovskog naroda i za o~uvanje `idovskih tradicija. Onija je, kao i @idovi op}enito, bio pokoran gr~koj vlasti nad Judejom, ali se protivio helenizaciji me|u @ido-vima. Zbog toga ga je 173. godine Antioh li{io velikosve}eni~ke du`nosti, a na njegovo mjesto postavio njegova brata, helenofila koji je svoje hebrejsko ime Jo{ua zamijenio gr~kom ina~icom Ja-son. On je kralju za to imenovanje obe}ao isplatiti bogat dar. Od kralja je isposlovao financiranje gradnje amfiteatra u Jeruzalemu, te dodjelu antiohijskog gra|anstva stanovni{tvu, sve kako bi “pre-veo svoje sunarodnjake gr~kome na~inu `ivota” (2. Mak. 4:9). Do-kinuo je i zakonske odredbe prija{njeg kralja, Antioha III. Velikog (223. – 187.), prema kojima je Mojsijev zakon bio na snazi u Jeru-zalemu. Tako je u Jeruzalemu pod vodstvom politi~ki postavljeno-ga velikog sve}enika oja~ala stranka koja je zagovarala napu{tanje Zakona, vjere, tradicije i `idovskog na~ina `ivota, te usvajanje za mnoge primamljivih kozmopolitskih i liberalnih vrijednosti koje je nudio helenizam. Prva i Druga knjiga o Makabejcima ostavile su izvje{taje o tom vremenu:

U one dane na|o{e se u Izraelu ljudi opaki koji stado{e uvjeravati mnoge: “Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, sna|o{e nas mnoga zla.” I mnogima se to svidjelo. [tovi{e, po`uri{e se neki od naroda i odo{e kralju, koji im dopusti da se po-vedu za poganskim obi~ajima. I sagradi{e u Jeruzalemu borili{te, kako to obi~avaju pogani, prepravi{e svoje obre-zanje i otpado{e od svetog Saveza. Ujarmi{e se s poganima i proda{e se da ~ine zlo (1. Mak. 1:11-15).

Jason, ~im se do~epao vlasti, prevede svoje sunarodnja-ke gr~kome na~inu `ivota ¢...£ ru{io je zakonite gra|anske ustanove i uvodio nove protuzakonite obi~aje. Namjerno je dao ispod tvr|ave sagraditi borili{te ¢...£ Zbog pokvareno-sti bezbo`nog Jasona, koji nije bio nikakav sve}enik, hele-nizam je tako oja~ao a strana moda uzela toliko maha da sve}enici vi{e u slu`bi oko `rtvenika nisu pokazivali nikakve revnosti, nego su se, preziru}i Hram i zanemaruju}i `rtve, na poziv zve~ke `urili na Zakonom nedopu{tene priredbe u kazali{tu. Ne dr`e}i ni{ta do ~asti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili helenske po~asti (2. Mak. 4:10-15).

Kralj je tako u Jeruzalemu stekao revnog saveznika, koji je po~eo provoditi helenizaciju grada i naroda. Nakon odre|enog vremena, Jason je kralju poslao nekog Menelaja kao izaslanika, kako bi u nje-govo ime s kraljem uredio poslove vezane uz upravu i isplatu obe-}anih darova. Taj se Menelaj zbli`io s kraljem, te mu obe}ao mito jo{ izda{niji od Jasonova. Tako je Antioh 171. godine velikosve-

Boris Havel

Intervju s Jasonom i MenelajemBoris Havel

RUAH HADA[A

22

STAJALI[TA

}eni~ku slu`bu oduzeo i Jasonu, a predao Menelaju. Problem je bio u tome {to Menelaj, za razliku od Jasona, nije potjecao iz Sado-kove, niti iz neke druge velikosve}eni~ke obitelji.7 [tovi{e, Menelaj uop}e nije bio iz roda Aronova, ~ije je potomstvo bilo isklju~ivi nositelj hramske slu`be.8 To je u Jeruzalemu izazvalo veliko ne-godovanje. Prosvjedovali su ~ak i neki @idovi iz stranke helenista. No i dalje nije bilo ni govora o kakvoj pobuni protiv kralja. Kao i u posljednjih ~etiri stotine godina, @idovi su pokorno prihva}ali kraljevske uredbe i kadrovsku politiku.

Kad je Jason primio vijest o svojoj smjeni, pobjegao je iz Jeruzalema i nastanio se s druge strane Jordana. Menelaj je pak zaposjeo vlast u gradu i odmah se zamjerio s mnogima. U 2. Makabejcima navodi se da je po~inio mnogo zla i okrao dio hramskog posu|a. Pritije{njen ob-vezom da Antiohu isplati obe}ani mito, Menelaj je pove}ao poreze, {to ga je me|u narodom u~inilo jo{ omra`enijim. Obe}anu svotu ipak nije uspio prikupiti, pa ga je kralj pozvao u Antiohiju, da ga smijeni. Me-nelaj je velikosve}eni~ku du`nost predao bratu Lizimahu i otputovao. Uto je izbila pobunu u drugom dijelu Kraljevstva, pa je Antioh po`urio onamo, a u Antiohiji je na vlasti ostavio svoga zamjenika Andronika. Menelaj je tu vidio prigodu da se umili dvorskom mo}niku, pa je i njega po~eo podmi}ivati, i to zlatnim hramskim posu|em. Sve}enik Onija, koji je jo{ uvijek `ivio u okolici Antiohije, zbog toga ga mu se o{tro suprotstavio. Menelaj je na to nagovorio Andronika da ga ubije.

Lizimah je pak u Jeruzalemu po~inio toliko “svetogrdnih kra|a” da je protiv njega podignuta pobuna. U okr{ajima izme|u njegovih prista{a i naroda neki su izginuli, me|u njima i sam Lizimah. Zbog svih tih doga|aja Menelaj je optu`en pred kraljem kao podstreka~ izgreda. Kad je ve} izgledalo da }e kralj stati u kraj i njegovoj karijeri, tijekom koje je u Jeruzalemu cvalo bezakonje i nered, Menelaj je vje{tim podmi-}ivanjem opet uspio zadobiti kraljevu naklonost i odr`ati se na polo`aju.

Antiohovi pohodi na Egipat i Judeju

Pred takav, dakle, grad u kojem se nekoliko `idovskih politi~kih struja me|usobno sukobljavalo, u kojem je helenizacija uzimala sve vi{e maha, a @idovi vjerni Zakonu se polako povla~ili iz na-tjecanja za prevlast, godine 169. pr. n. e. stigao je ogor~eni kralj Antioh IV. Epifan na povratku iz Egipta. Jeruzalem je osvojio bez borbe jer su mu njegove prista{e u gradu otvorile vrata. Zaposjednuv{i grad, Antioh je dao poubijati neke stanovnike, te je okrao velik novac. Po-tom se, prema Flaviju (Ant. 12:246-247), vratio u Antiohiju.

Godinu dana kasnije, Antioh je opet podignuo vojsku i po drugi put udario na Egipat. Dok je ondje ratovao, Judejom se iz nekog razloga pro~ulo da je umro. Povjerovav{i u te glasine, Jason je s pet tisu}a ljudi napao Jeruzalem. Njegov je pohod zavr{io neuspje-hom, no Antioh Epifan je mo`da zbog njega pomislio da je u Judeji izbila pobuna. Ponovno se obru{io na Jeruzalem.

Osvojiv{i grad po drugi put, Antioh je “zvjerski razjaren u du{i” u njemu po~inio velika zlodjela. Vojnicima je zapovijedio da nesmi-ljeno ubijaju sve na koje nai|u, na ulici i po ku}ama. Autor Druge knjige o Makabejcima je zabilje`io: “Ubijali su mlado i staro, zati-rali ene i djecu, klali djevojke i neja~ad.” Izginulo je ~etrdeset tisu-}a stanovnika Jeruzalema, a jo{ ~etrdeset tisu}a ih je zasu`njeno i odvedeno u roblje.9 Antioh je tada u{ao u Hram, a vodio ga je sam veliki sve}enik Menelaj. Oplja~kao je zlato i srebro, zlatni `rtvenik,

svije}njak, sveto posu|e i darove koje su drugi kraljevi poslali u Hram u ~ast Boga Izraelova. Zatim se vratio u Antiohiju.

Antiohov proglas protiv @idovstva

Nevi|ena zlodjela i svetogr|a koja je po~inio nisu ubla`ili kraljev bijes protiv stanovnika Judeje. Odlu~io je u Judeji provesti “kultur-nu revoluciju”10 te helenizmom prosvijetliti i preobli~iti `idovski narod. Tacitovim rije~ima, potrudio se da “suzbije praznovjerje i uredi gr~ke obi~aje, ne bi li omra`en narod u~inio ~estitim”.11 Do-nio je proglas kojim je radikalno preuredio vjerski i dru{tveni ivot u Judeji. Zabranio je sve obi~aje i rituale koji su proizlazili iz Zako-na. Vr{enje hramskog bogo{tovlja, obdr`avanje subote, svetkova-nje blagdana i obrezivanje stavljeni su izvan zakona. Ka`njivim je proglasio posjedovanje knjiga Zakona, pa je @idovima nare|eno da sve primjerke Tore predaju kako bi bili spaljeni.

I napisa kralj proglas svemu svom Kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obi~aje. I svi se narodi pokori{e kraljevoj naredbi. I mnogi Izraelci prihvati{e njegovo bogo{tovlje i po~e{e `rtvovati idolima i ne svetkovati subotu. A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za obi~ajima tu|inaca koji su u zemlji, pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se vi{e ne svetkuju subote i blagdani; da se one~isti Sveti{te i sveti narod; da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se `rtvuju svinje i ne~iste `ivotinje; da se vi{e ne obrezuju djeca, da se one~iste svakom ne~isto}om i gnusobom i tako zaborave Zakon i izmijene sve obi~aje. Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osu|en je na smrt. Kralj je svem Kraljevstvu napisao proglase takva sadr`aja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose rtve (1. Mak. 1:41-51).

Kraljev je zakon stupio na snagu oko prosinca 167. godine pr. n. e. a njegovo po{tivanje nadgledao je, uz kraljeve slu`benike, veliki sve}enik Menelaj.

Kraljevi su ljudi tada provalili u Hram i u njemu ostavili “Grozo-tu pusto{i”12 (1. Mak. 1:54). U samom Sveti{tu, u koje nitko osim velikog sve}enika nije smio u}i, Grci su podigli oltar bogu Zeusu i na njemu `rtvovali svinju. Uveden je kult {tovanja gr~kih bogova, a @idovi su pod prijetnjom smr}u prisiljavani da se uklju~e u kultne obrede. Uz Hram je izgra|ena golema tvr|ava u koju je smje{tena vojna posada sa zada}om da nadgleda provo|enje mjera protivnih Zakonu i vjeri. Bilo je to nezapam}eno svetogr|e. @idovi su ostali zaprepa{teni radikalizmom i agresivno{}u s kojima se kralj okomio na njihov narod, vjeru i obi~aje. Takvo se {to nikad ranije nije doga|alo; prija{nji su ih osvaja~i pod~injavali, protjerivali i porobljivali, ali prisil-na konverzija bila je do tada nevi|ena metoda zlostavljanja.13

Mra~ni postupci prosvijetljenog vladara

[to je kralja Antioha potaknulo na uvo|enje tako drasti~nih mjera protiv @idova i njihove vjere? [to je bio motiv za izdavanje proglasa “da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obi~aje”? Od vremena osvajanja Aleksandra Velikog postojala je vizija kozmo-politizma i stapanja svih civilizacija u jednu, kojom dominira gr~ka. Tijekom stolje}a i pol koliko je pro{lo izme|u Aleksandrove smrti i

RUAH HADA[A

23

STAJALI[TA

Antiohove vladavine, helenizam se {irio me|u svim narodima koji su se na{li pod gr~kom vla{}u, ali ne prisilno i ne kao isklju~iva kultura. Mnogi su narodi u helenizmu prepoznavali superioran, sofisticira-niji od vlastitoga, moderan ili financijski pogodan svjetonazor, te su usvajali njegova na~ela i mije{ali ih sa svojima. ^esto su iz helenizma preuzimali aspekte o kojima se njihova civilizacija nije izja{njavala, pa njihovo usvajanje nije predstavljalo sukob s domicilnom religijom i kulturom. Uz to, sinkretizam i eklekticizam ~esto nisu smatrani nega-tivnim pojavama: poganske civilizacije o tim konceptima ili nisu imale mi{ljenje (ni termin), ili je u njihovim o~ima superiornost bogova i svjetonazora bila uvjetovana vojnom superiornosti naroda koji su ih pronosili. Gr~ka civilizacija, prepuna dubokoumnih i avangardnih ide-ja koje pronosi jedna od najmo}nijih vojnih sila staroga vijeka, lako je prodirala u oba ta tabora.

Sa @idovima je bilo druk~ije. @idovstvo nije ostavljalo nikakva pro-stora za pogansko tuma~enje Boga, ~ovjeka ili svijeta, ma koliko to tuma~enje bilo “prosvijetljeno.” Tora i Proroci su na nebrojeno mjesta upozoravali protiv preuzimanja ikakvih poganskih duhovnosti, obi~aja, svjetonazora i bogo{tovlja. Polemi~ki stihovi iz tih knjiga odnosili su se na bogove poput Baala, Moleha i Kemo{a, ~iji kultovi ve} odavno nisu predstavljali prijetnju `idovskom pravovjerju. Zato su upozore-nja proroka tuma~ena u kontekstu aktualnih zbivanja, kao upozorenja protiv sljedbeni{tva Zeusa, Demetre i Dionizija. Nadalje, upu{tanje u sinkretizam definirano je kao per se otpadni{tvo od `idovske vjere, i nikako se nije moglo tuma~iti kao njeno oboga}ivanje. @idovi su se tako na{li pred odabirom pred kojim se, barem ne u tako radikalnom obliku, nije na{ao ni jedan drugi narod staroga vijeka: pred odabirom izme|u vjernosti svojoj tradiciji, i odbacivanja tradicije prihva}anjem helenizma, liberalizma i kozmopolitizma. Svaki poku{aj sinkreti~kog kombiniranja tih dvaju svjetonazora automatski je zna~io ovo potonje.

Dio @idova svjesno je odabrao helenizaciju. [tovi{e, u Jeruzalemu je ja~ala struja koja je aktivno i aktivisti~ki promicala moderne trendove nau{trb tradicije. Premda su `idovski povijesni izvori iz kojih saznaje-mo o tim zbivanjima neskloni stranci helenista, u njima se priznaje nji-hov utjecaj, pa se mo`e pretpostaviti da je bila vrlo mo}na. U odnosu na cjelovitu `idovsku populaciju helenisti su uvijek bili u manjini, ali su, sli~no kao i liberali u kasnijoj povijesti Izraela, bili ambiciozni u zau-zimanju utjecajnih dru{tvenih polo`aja, osobito u obrazovanju, umjet-nosti, kulturi i zabavi, te zakonodavstvu. Motiv je bio jasan: {to {iri aspekt `idovskog dru{tva oblikovati u skladu sa svojim novoste~enim svjetonazorima. Da Antioh Epifan nije s takvim `arom i agresivno-{}u pristupio zatiranju @`idovstva, s vremenom bi helenisti~ka struja vjerojatno zaposjela vrh slu`bene vjerske i politi~ke vlasti, dok bi se barem dio protivnika, onih nesklonih sukobima, povukli u kontem-plativan i odvojen `ivot ~ekanja na bo`ansku intervenciju. Takvo se {to i doga|alo, kad su se razne eshatolo{ke sljedbe, poput kumranske, povla~ile u Judejsku pustinju i ~ekale dolazak mesijanske vlasti koja }e ukloniti dekadentni vjersko-politi~ki sustav iz Jeruzalema. Ve}ina @idova vjernih tradiciji i vjeri otaca smatrala je da je gubitak politi~ke suverenosti iz vremena Nabukodonozora Bo`ja kazna za njihove grije-he, te da je poganska vlast nad njima naprosto odraz Bo`je volje. Rije~i proroka, osobito Jeremije, koji su ih odvra}ali od revolta ~ak i kad je sudbina samog Jeruzalema i Hrama bila u opasnosti, a poticale na vra}anje Zakonu i Savezu, predstavljale su politi~ki program mnogih, mo`da i ve}ine pobo`nih @idova. Vladavinu Antioha Epifana smatrali su legitimnom, a pobunu aktom bezbo`nosti.

No, radikalne reforme Antioha Epifana @idovima nisu ostavile mogu}-nost povla~enja iz gradskog `ivota u neku izoliranost u kojoj }e mo}i neometano `ivjeti prema standardima vjere i Zakona. Nakon oskvrnji-vanja Hrama, kralj je u Judeju poslao namjesnika, nekog Atenjanina Ge-ronta, koji je u hramske odaje uveo pogane koji su se u njima odavali bludni~enju i idolopoklonstvu, dok su istovremeno prisiljavali @idove da sudjeluju u poganskim ritualima i prinose rtve gr~kim bo`anstvima. Toj su prisili bili izlo`eni @idovi i u Jeruzalemu i u okolnim gradovi-ma (2. Mak. 6:1-9). Reakcije @idova na novouvedene zakone bile su razli~ite. Neki su se pokorili i prinijeli tra`ene rtve. Dio njih to je u~inio spremno, jer su ve} pristali uz helenizam, a `idovsku tradicionalnu nepopustljivost vezanu uz pripu{tanje stranih obi~aja smatrali su na-zadnom zadrto{}u i odrazom neprimjerenog ekskluzivizma. Dio je to u~inio iz straha od kazne, koja je bila smrtna. ^ini se da je ipak najve}i broj @idova odlu~io ostati vjeran Zakonu, ali se i ne sukobljavati s kra-ljevom vojskom. Bili su spremni da, kad ih se otkrije u dr`anju drevnih obi~aja, podnesu mu~eni{tvo i za svoju vjernost Bogu plate `ivotom. Dio njih vjerovao je kako }e kad se ispuni mjera njihove prolivene krvi, Bog intervenirati i zatrti bezbo`nog kralja i njegove sluge.

Junaci Druge i ^etvrte knjige o Makabejcima su upravo takvi @idovi. Devedesetogodi{nji starac Eleazar i sedmorica bra}e skupa s majkom odbili su ponude kraljevih slu`benika da se okaljaju ne~istom hranom i da prinesu `rtve gr~kim bogovima. Na to su ih ovi izvrgnuli groznim mukama i na koncu pogubili (2. Mak. 6:18-7:41).14 Prosvijet-ljeni helenisti~ki liberalni kozmopolitizam poput ~udovi{ta je izronio i pokazao do tad nepoznato lice. Zgro`eni kraljevom okrutno{}u mnogi su @idovi poku{ali pobje}i iz Jeruzalema. Oni koji su uspjeli, posakri-vali su se po judejskim brdima i {piljama. Dio njih je ~ak odlu~io brani-ti se. No kad ih je kraljeva vojska opkolila i napala na subotnji dan, ne `ele}i prekr{iti zapovijedi vezane uz [abat, prepustili su se bez borbe i izginuli. ^inilo se da se `idovskoj vjeri bli`i kraj.

Po~etak pobune

Kao i mnogo puta u ranijoj i kasnijoj `idovskoj povijesti, iz naizgled nesavladive nevolje proizi{la je nova, neo~ekivana, nepoznata i kre-ativna snaga. Kao i mnogo puta kasnije, nije se pojavila u sredi{tu vjerske i politi~ke mo}i, budu}i da je narodna elita naginjala kom-promisima ~ak i s najopakijim neprijateljima @idova koji su neskri-veno radili na njegovu zatiranju. Pobuna protiv gr~kog ugnjetavanja po~ela je u Modi’inu, selu u ruralnom podru~ju sredi{njeg Izraela na oko pola puta izme|u Jafe i Jeruzalema. Ondje je `ivio Matatija, otac petorice sinova: Ivana, [imuna, Jude zvanog Makabeja, Elea-zara i Jonatana. Kad su u Modi’in stigli kraljevi slu`benici i okupili lokalne @idove kako bi ih prisilili na `rtvovanje, u mno{tvu su bili i oni. Matatija i njegovi sinovi su glasno odbili pogaziti Bo`ji zakon, ali je jedan od okupljenih @idova krenuo prema `rtveniku da izvr{i kraljevu zapovijed. Matatiju je taj prizor razbjesnio, te je na `rtveni-ku ubio i njega i kraljevog slu`benika, a `rtvenik poru{io. Zatim su svi pobjegli u judejska brda odakle su pozvali na pobunu. Tako je po~eo gerilski rat @idova protiv seleukidske vlasti.

Jedna od prvih odluka koju su Matatijini ustanici donijeli bila je da }e, budu li napadnuti, ratovati i na subotnji dan. Mnoge @idove koji su bili skepti~ni prema ikakvom vidu borbe protiv kralja to je {okiralo i sablaznilo. Zbog tog se razloga nemali broj @idova, i to onih koji su bili vjerni Zakonu i protivili se helenizaciji i kralje-

RUAH HADA[A

24

STAJALI[TA

vim odredbama, nije priklonio ustanicima. Matatija je pak pobu-nu protiv kraljevih bezbo`nih zakona opravdao navode}i primje-re juna{tva i vjernosti Zakonu iz Svetog pisma (1. Mak. 2:51-60). Godinu dana nakon po~etka ustanka, Matatija je umro a naslijedio ga je sin Juda Makabejac.

Ratovi Jude Makabejca

Juda je bio vrstan strateg i vojskovo|a. Njegovi su ustanici ispr-va bili malobrojni pa su iz upori{ta u brdima Judeje i Samarije poput hajduka napadali kraljeve postrojbe a onda se brzo vra}ali u skrovi{ta. Ukoliko bi uspjeli zauzeti koje naselje, nisu ga mo-gli i zadr`ati. Prva velika bitka koja je proslavila Judu bila je bitka protiv vojnog zapovjednika u Samariji, Apolonija. On je okupio vojsku koju su uglavnom sa~injavali Grci iz Samarije i krenuo na Judeju. Juda ga je presreo i porazio. Sljede}i je protiv ustanika s velikom vojskom krenuo seleukidski vojskovo|a Seron. Juda ga je s nekolicinom boraca sa~ekao kod prolaza Bet Horona, koji se nalazi izme|u Modi’ina i Jeruzalema. Vidjev{i pred sobom golemo mno{tvo neprijatelja, neki su se `idovski borci upla{ili i pokoleba-li. Juda ih je ohrabrio podsjetiv{i ih na biblijske junake koji su uz Bo`ju pomo} pobje|ivali puno ja~e vojske. Zatim ih je poveo u napad, a Seronova se iznena|ena vojska dala u bijeg.

Antioh Epifan je tada ugledniku kraljevskog roda, Liziji, povjerio zada}u da po{alje vojsku u Judeju i Jeruzalem, te da ne samo ugu{i pobunu, ve} da istrijebi ~itav `idovski narod a na njegovu zemlju da naseli strance (1. Mak. 3:27-37). Ovaj je odredio zapovjednike Pto-lemeja, Nikanora i Gorgiju, dao im ~etrdeset tisu}a pje{aka i sedam tisu}a konjanika15 i poslao ih da izvr{e kraljevu zapovijed. Kad je to silno mno{tvo krenulo iz Antiohije prema Judeji, stanovnici sirijskih i drugih krajeva kroz koje su prolazili priklju~ivali su im se unaprijed se raduju}i bogatom plijenu koji ih ~eka u `idovskoj zemlji. Trgovci robljem na brzinu su prikupljali novac kako bi nakon osvajanja Ju-deje od seleukidske vojske pokupovali `idovske zarobljenike.

Kad su Juda, njegova bra}a i ostali Izraelci vidjeli kolika vojska do-lazi na njih, razumjeli su da se radi o samom opstanku njihova na-roda i da ih samo ~udo mo`e spasiti. Sazvan je veliki zbor u blizini Jeruzalema, a narod je postio, ~itao knjige Zakona i vapio pred Bogom zazivaju}i njegovu milost rije~ima “Kako }emo im odoljeti ako nam ti ne prite~e{ u pomo}?” (1. Mak. 3:53). Zatim je Juda podijelio izraelsku vojsku u postrojbe i postavio im zapovjednike. Ohrabrio ih je i pozvao da “budu junaci”, no ~ini se kako je i on sam malo vjerovao u pobjedu nad takvom silom. Govor je zavr{io depresivnim zaklju~kom: “Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svoga naroda i svojih svetinja” (1. Mak. 3:59).

Seleukidska se vojska u me|uvremenu utaborila u Emausu, u bli-zini dana{njeg Latruna, na prijelazu od Ajalonske doline u brdoviti judejski kraj, u kojem su se skrivali Judini pobunjenici. Nije se mo-gla upustiti u potjeru za pobunjenicima jer se zbog glomaznosti ne bi mogla neopa`eno kretati i bila bi izlo`ena zasjedama po brd-skim tjesnacima kojima je Judeja obilovala. Zato je Gorgija odvojio dio vojske i kradomice krenuo prema `idovskom taboru. Nadao se da }e se s pet tisu}a pje{aka i tisu}u konjanika uspjeti privu-}i neopa`eno i iznenaditi ih. No Juda je nekako saznao za njegov naum. Ispraznio je tabor i krenuo prema Emausu u kojem je bio Nikanor s ostatkom seleukidske vojske. Kad su Gorgijini vojnici

do{li do praznog tabora povjerovali su da @idovi bje`e pred njima te su krenuli da ih love po brdima.

Za to je vrijeme Juda s tri tisu}e slabo naoru`anih boraca stigao pred Nikanorov tabor. S ve}im dijelom vojske je napao, a manji dio je po-slao iza tabora. Zametnuo se `estok boj. Grci su isprva bili uvjereni u svoju nadmo}, ali kad su vidjeli Judine ratnike kako im dolaze i sa suprotne strane u~inilo im se da ih ima na tisu}e. Obuzela ih je pa-nika i mnogi se dado{e u bijeg prema ravnici. Tu ih je izginulo oko tri tisu}e, a ostali su se raspr{ili po okolnim krajevima. Juda i njegovi vojnici su zapalili seleukidski tabor, i dok su jo{ bili ushi}eni pobje-dom iza brda su se pojavile Gorgijine ~ete. Kad su vidjeli uni{ten i spaljen tabor i @idove spremne za boj, prestravi{e se i pobjego{e.

Bila je to velika i neo~ekivana pobjeda, koja je sna`no odjeknula Izraelom i okolnim krajevima. Lizija je bio zaprepa{ten porazom svoje vojske, te je nakon prvotnog {oka po~eo skupljati jo{ ve}u vojsku koju }e idu}e godine sam povesti protiv @idova. Kraljeva posada smje{tena u tvr|avi uz Hram vi{e se nije usu|ivala izlazi-ti izvan utvr|enih zidina i prisiljavati @idove na vr{enje bezbo`nih zakona. No vjerojatno najva`niji ~u~inak Judina je pobjeda izazvala me|u samim @idovima. Mnogi su u njoj razabrali Bo`ju pomo} i potporu, kao u stara vremena kad je Izrael vojevao protiv svojih ne-prijatelja i hametice ih pora`avao, te su povjerovali kako je potpu-no osloba|anje Judeje od poganske vlasti mogu}e. Mnogi, Zakonu odani @idovi, koji su Judi Makabejcu spo~itavali podizanje pobune protiv zakonitog kralja, a osobito vojevanje na subotnji dan, sada su bili uvjereni kako je ipak postupio u skladu s Bo`jom voljom, te mu se priklju~ili. No usprkos velikom ohrabrenju i ushi}enju zbog Bo`je neo~ekivane obnove izraelske vojne mo}i, @idovi jo{ nisu kre-nuli na Jeruzalem kako bi opet preuzeli Hram i obnovili `rtvovanje. Mo`emo pretpostaviti kako se @idovi, jo{ uvijek nenavikli na vojnu mo} i mogu}nost da sami urede stvari, nisu usu|ivali upustiti u pot-hvate koje su smatrali domenom Bo`jeg uredovanja. O~ekivali su da }e Bog sada sam intervenirati u korist Jeruzalema i Hrama i o~istiti ih od poganskog skrnavljenja.16 Sljede}a ih je velika pobjeda potaknula na preispitivanje te eshatologije i poduzimanje konkretnijih koraka.

Naredne godine (164. pr. n. e.) kraljevski namjesnik Lizija krenuo je protiv Jude predvode}i golemu vojsku od {ezdeset do osamdeset tisu-}a pje{aka i pet tisu}a konjanika. Utaborio se kod Bet Zura u Idumeji,17 pokrajini ju`no od Judeje, vjerojatno pou~en iskustvom iz Emausa kad se seleukidska vojska na{la u nepovoljnom polo`aju u podno`ju judej-skih brda. Uz to mu je i idumejsko stanovni{tvo bilo naklonjeno. Juda pak nije mislio da su oblik krajolika i naklonost stanovni{tva presudni. Izi{ao je pred njih na ~elu deset tisu}a boraca, s pouzdanjem u Gospo-dina. Frontalnim napadom se obru{io na Lizijinu vojsku koja je ostala zgranuta njihovom `estinom i odva`no{}u. Zametnuo se `estok boj. Nakon {to je poginulo nekoliko tisu}a18 vojnika a mnogi ostali ranjeni i razoru`ani, seleukidska je vojska ustuknula. Lizija je pobjegao i vratio se u Antiohiju. Tako su u bitci kod Bet Zura Juda i njegovi borci izvo-jevali su jo{ jednu neo~ekivanu i va`nu pobjedu. Lizija je zatim pozvao @idove na pregovore, te se s njihovim poslanicima dogovorio o uvje-tima mira (2. Mak. 11:13-38). @idovima se, navodno, pismom obratio i kralj Antioh, te zajam~io neka`njivost svim pobunjenicima koji se u roku od petnaest dana (do 24. o`ujka 164.) razoru`aju i vrate svojim do-movima (2. Mak. 11:30-33). Ujedno im je zajam~io i slobodu ravnanja po vlastitim zakonima, ~ije je dokidanje @idove i potaknulo na pobunu.

RUAH HADA[A

25

STAJALI[TA

O~i{}enje Hrama

Tko je s kim pregovarao i s kakvim nakanama, te{ko je zaklju~iti. U Prvoj knjizi o Makabejcima nikakvi se pregovori ne spominju. U Dru-goj se pak uz Judine glasnike kao stranka u pregovorima spominje i Menelaj, no te{ko je zamisliti Judinu i Menelajevu stranku kako sku-pa nastupaju pred kraljem. Judina borba nije bila samo protiv gr~ke vlasti ve}, mo`da jo{ i vi{e, protiv heleniziranih @idova koji su ostavili Zakon, a njihov je predvodnik bio upravo Menelaj. Mogu}e je da su s Lizijom i kraljem pregovarali pobo`ni @idovi koji su `eljeli {to prije zavr{iti pobunu protiv kralja svejednako uvjereni kako pobuna nije Bogu ugodan na~in izbavljenja njihova naroda. Udovoljiv{i im, Lizija i kralj razbili su jedinstvo me|u pobo`nim @idovima, {to je oslabilo Judin ustani~ki pokret. S druge strane, te{ko je zamisliti da bi Juda bio voljan prihvatiti od kralja ono za {to se ve} izborio i to uz uvjet da polo`i oru`je i preuzme rizik da se kralj predomisli i ponovno ih izvrgne nasilju. Tako se pojavila opasnost da se ve}ina @idova, i to i pobo`nih i heleniziranih, premda vo|eni razli~itim motivima, prikloni Menelaju, kojeg je kralj opet potvrdio za pravog predstavnika @idova.19

Juda vi{e nije `elio dopustiti da politi~ke spletke, kalkulacije, rizici i popu{tanje mo}nicima ~ije su nakane bile o~ito zle prema @idovima, odre|uju sudbinu njegova naroda. Uni{ao je u Jeruzalem, o~istio Hram od poganskih predmeta, podigao novi oltar i obnovio rtvovanje u skla-du sa Zakonom. To se dogodilo dvadeset petoga dana mjeseca kisleva godine 164. pr. n. e., tri godine nakon {to su Grci provalili u Hram i oskrnavili ga. Progla{en je osmodnevni blagdan, blagdan Hanuke. Kad su @idovi u{li u Hram, prona{li su samo jedan vr~ ulja koji je bio zape~a-}en i pogodan za vjersku uporabu, dok je svo ostalo ulje bilo oskvrnje-no poganskim ritualima. Taj je vr~ bio dovoljan za samo jedan dan. No dogodilo se ~udo: ulje je gorjelo osam dana i u Hramu nije ponestalo svjetla sve dok novo ulje nije bilo pripremljeno i posve}eno. Bila je to potvrda bo`anske naklonosti prema pothvatu Makabejaca. @idovski je narod pre`ivio jo{ jednu ambiciju mo}nog vladara da ga izbri{e s mape svijeta a Jeruzalem pretvori u “`idovsko groblje” (2. Mak. 9:4).

II. DIO

[to se zapravo zbilo (1)? Pitajmo povjesni~are

Od tada su pro{la stolje}a, no povjesni~ari jo{ ne znaju {to je za-pravo potaknulo Antioha Epifana da se tako okomi na `idovski narod, oskrnavi njihove svetinje i po~ini zlodjela. Nije da nisu poku{avali. Kornelije Tacit je u Historijama dao svoje vi|enje. Ju-dejce je opisao kao narod koji ima “izopa~ene i odvratne” uredbe, “neukusne” i “proste” obi~aje, i ~udnu vjeru. Antioh je pak bio vladar koji ih je poku{ao prosvijetliti: “... kralj se Antioh trudio da suzbije praznovjerje i uredi gr~ke obi~aje, ne bi li omra`en narod u~inio ~estitijim...”20 Josip Flavije u @idovskim starinama, u dija-logu izme|u Lizije i Antioha V. navodi Menelaja kao krivca koji je Antioha IV. Epifana navratio protiv `idovske vjere, a sli~na misao javlja se i u Drugoj knjizi o Makabejcima.21 I kasniji se `idovski izvori trude proniknuti u tajnu Antiohove mr`nje, i to samokriti~ki. U spomenutoj Megilat Antiohus navode da je Antioh napao @idove jer se dr`e drugog zakona i obi~aja te tajno snuju da ovladaju svi-jetom. Ovo potonje je osobito zanimljivo. Naime, u anti~ko doba nitko nije @idove optu`ivao za ambicije ovladavanja svijetom, pa je mogu}e da su sami @idovi to umetnuli tragaju}i za kakvim-takvim

racionalnim obja{njenjem za Antiohovu neobja{njivu, iracionalnu mr`nju. Ta samokriti~nost @idove nije napustila do danas.

Jedan od najve}ih povjesni~ara `idovsko-helenisti~kih odnosa Viktor Avigdor Tcherikover (1894.–1958.), nabrojao je pet smjerova u kojima su suvremeni povjesni~ari tra`ili razloge protu`idovskih uredbi. To su:

1) Antiohov karakter i sklonost bizarnom pona{anju. Polibije ga, primjerice, umjesto Epifan (Epifanes) {to zna~i “bo`ja objava”, naziva Epimanes – umobolnik.

2) Antiohova gorljivost za promicanje helenisti~ke kulture.

3) Antiohovo nastojanje da svoje propadaju}e Kraljevstvo odr`i putem politi~ke centralizacije i vjerske unifikacije.

4) Antiohov politi~ki sukob sa @idovima.

5) Antioh uop}e nije bio autor vjerskog progona @idova, jer kao sljedbenik epikurejaca, obrazovan u duhu helenizma i liberalizma, naprosto nije mogao nastupiti s tolikim vjerskim fanatizmom, koji je uz to bio i ne~uven za anti~ko doba.22

Nadogra|uju}i na ovo posljednje, Tcherikover nudi vlastito rje{enje: @idovi su prvi podigli ustanak a Antioh ih je tek onda po~eo progoniti (str. 191.-200.). U protivnom, u svemu {to se zbi-valo nema logike. Prosvijetljeni liberal nije se mogao sam od sebe prometnuti u mra~nog fanatika. Jonah Goldberg }e pola stolje}a kasnije argumentirati da ipak jeste.23

[to se zapravo zbilo (2)? Pitajmo novinare

Da bi nasrtaj na @idove bio logi~an, dakle, @idovi ga moraju skriviti. Ta-cit Kornelije bi potpisao. Autor Megilat Antiohus bi razumio. No logika nije uvijek jednostavna. Ako se prema Propovjednikovoj: “[to je bilo, opet }e biti ¢...£ i nema ni{ta novo pod suncem” (Propovjednik 1:9) povijest ima tendenciju ponavljati, onda je logi~no i da bi analizom dana{njih epimanesa mogli objasniti i Antioha. Nekoliko modernih epimanesa, u Teheranu, Damasku, Libanonu ili Gazi, i danas je u upo-sleno oko drevnog projekta da se “satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbri{e i spomen na to mjesto, a onda da se na svem onom podru~ju nasele tu|inci, i njima da se razdijeli njihova zemlja” (1. Mak. 3:35-36). Te epimanese, jedno je jasno, @ido-vi nisu isprovocirali. Njih hu{ka ne{to drugo. Za razliku od Antioha IV. Epifana, znamo i {to. Oni objave u povelji.

@ao mi je Kornelija. ^ovjek je imao uvid samo u jednostrane izvo-re. Nikakve Antiohove povelje nije bilo. Danas je cjelovit uvid ne-usporedivo lak{i, pa ipak, ima jo{ vi{e Kornelijâ. Neki od njih su ina~e lucidni analiti~ari, ali kad se radi o Judejcima odjednom je jedino va`no “suzbiti ¢njihovo£ praznovjerje”. Praznovjerje kako imaju pravo na svoju pradavnu domovinu, bez da se neki epima-nes razme}e kako }e od Jeruzalema napraviti `idovsko groblje. Ha-masovu povelju nisu ni pro~itali. Ne uklapa se u logiku.

Ako netko misli da je Kornelije napisao manjkav tekst, neka samo zamisli {to bi bilo da je kojim slu~ajem u doba Makabejaca iz Celesirije za tjednik Imperial Tribune ~itatelje u dalekoj Iliriji izvje{tavao neki Jergovicije. Ilirci bi primili jo{ opse`niju edukaciju od one koju su od Kornelija primili Rimljani. Saznali bi kako su Makabejci primijenili genocidne metode dok su iz Hrama tjerali Grke i njihovu svinju, autohtone stanovnike celesirijskih prostora.

RUAH HADA[A

26

1 Biblijski navodi preuzeti su iz Biblije u izdanju Kr{}anske sada{njosti, Zagreb, 1987. ^etvrta knjiga o Makabejcima se mo`e na}i u Charlesworth. The Old Testament Pseudepigrapha, (544-564). Doubleday, New York, 1985.

2 Osobito Daniel 11:25-32 iz kojeg proizlazi da je Antioh dva puta napadao Egipat i dva puta na povratku osvajao Jeruzalem. Treba uzeti u obzir i kako je datiranje Dani-elove knjige jedan od predmeta nesuglasja me|u znanstvenicima Staroga zavjeta. Dok jedni prihva}aju da je Daniel pisan u Babilonu u drugoj polovici {estog stolje-}a pr. n. e. kao {to sama knjiga Danielova navodi, drugi tvrde da je knjiga nastala u vrijeme Makabejskog ustanka, sredinom drugog stolje}a pr. n. e. Argumenti koji obje strane predstavljaju su slo`eni i uvjerljivi (vidi: Bible: NIV Archaeological Study Bible (str. 1385). Zondervan, Grand Rapids, 2005.), no navedeni su stihovi korisni bilo da se uzimaju kao ispunjena proro{tva, bilo kao prepri~ana zbivanja.

3 4Q248, vidi: Vermes. The Complete Dead Sea Scrolls in English (str. 404). Pen-guain Books, London, 2004.

4 Megilat Antiohus (סוכויטנא תלגמ) vjerojatno potje~e iz vremena izme|u drugog i petog stolje}a n. e., a njezin je autor bio “potpuno neupu}en u povijesne prili-ke iz vremena Makabejaca” (Judaica, Vol. 8: “Scroll of Antiochus”).

5 Vidi: Daniel R. Schwartz: Antiochus IV Epiphanes in Jerusalem u: Goodblatt. Historical Perspectives: From the Hasmoneans to Bar Kokhba in Light of the Dead Sea Scrolls (str. 45-56). Brill, Leiden, 2001.

6 Ime velikog sve}enika Onije u Flavijevim @idovskim starinama i u Knjigama o Makabejcima u nekoliko se navrata pojavljuje na takav na~in da nije sasvim jasno o kojoj je osobi rije~. Vi{e o tom problemu vidi u: Brutti. The Develop-ment of the Hight Priesthood during the pre-Hasmonean Period (str. 84-86, 211-216). Brill, Leiden, 2006.

7 Flavije tvrdi kako je Menelaj bio tre}i brat Onije i Jasona, ~ije je ime tako|er bilo Onija (Ant. 12:238-239). Nasuprot tomu, 2. Mak. 3:4 navodi da je [imun, Menelajev brat, iz Benjaminova plemena, dok je prema nekim latinskim izvornicima (na koji-ma se temelji i hrvatski prijevod) on iz “Bilgina plemena” pri ~emu je Bilga jedan od sve}eni~kih redova koji se spominju u 1. Ljetopisa 24:14. Menelajevo rodoslovlje koje nudi Flavije op}enito se smatra neto~nim, vidi Menelaus u Encyclopaedia Ju-daica (Second Edition). Macmillan Reference USA & Keter Publishing House LTD, New York, Jerusalem, Vol 14 i u Davies. The Cambridge History of Judaism (Volume 2) The Hellenistic Age (str. 281). Cambridge University Press, New York, 2007.

8 Vidi 1. Ljetopisa 6:49, 2. Ljetopisi 13:10 itd.

9 2. Mak. 5:12-14

10 Sicker. Between Rome and Jerusalem: 300 Years of Roman-Judaean Relations (str. 16). Praeger Publishers, Westport, 2001.

11 Tacit. Manja djela, Historije (str. 625). Matica hrvatska, Zagreb, 2007 (Historije V.8).

12 Grozota pusto{i spominje se u Knjizi o Danielu (9:27; 11:31; 12:11), te u Novom zavjetu (Matej 24:15; Marko 13:14).

13 Vidi: Josip Flavije, Ant. 12:251-256, Wars 1:34-35.

14 Ovi se `idovski mu~enici najvjerojatnije spominju i u Novom zavjetu (Hebre-jima 11:35-38), a va`na je i njihova uloga u kasnijoj kr{}anskoj martirologiji.

15 Konjanici su predstavljali osobito mo}no oru`je protiv @idova koji ih tada jo{ uvijek nisu imali. Prva `idovska konjica u povijesti spominje se tek u doba [imuna Hasmonejca (1. Mak. 16:4).

16 Vidi: Davies. The Cambridge History of Judaism (str. 299).

17 Bet Zur (רוז תיב) se nalazi 7 kilometara sjeverno od Hebrona, no Judeja je u vrije-me koje je prethodilo hasmonejskim osvajanjima bila svedena na usko podru~je oko Jeruzalema pa su se i Bet Zur i Hebron nalazili izvan njezinih granica.

18 U 1. Mak. navedeno je oko 5.000 poginulih Lizijinih vojnika (4:34) a u 2. Mak. pi{e da su Judini vojnici oborili 11.000 pje{aka i 1.600 konjanika.

19 O nekim pretpostavkama povjesni~ara {to se doga|alo u pregovorima i ra-zlozima razli~itog pisanja o tome u knjigama o Makabejcima vidi Davies. The Cambridge History of Judaism (str. 300-303).

20 Tacit. Manja djela, Historije, (625).

21 Antiquities 12:384, 2. Mak. 13:4.

22 Tcherikover. Hellenistic Civilization and the Jews (str. 175-183). The Jewish Publication Society in America, Philadelphia, 1959.

23 Vidi: Goldberg. Liberal Fascism, Doubleday, New York, 2007.

Kojima je Jeruzalem tako|er sveti grad. I glavni.

Potaknut pozitivnim reakcijama ostalih ilirskih medija, Jergovicije bi zatim povukao potez karijere. Napravio bi ekskluzivni intervju s Jaso-nom i Menelajem. Ta dvojica judejskih nositelja progresivnih ideja, li-beralnog kozmopolitizma, urbanisti~kog razvitka i tolerancije, Ilircima bi rastuma~ili kako su od Judeje samo `eljeli stvoriti jednu modernu, multikulturalnu pokrajinu. U je{ive su uveli komparativnu religiju za koju su sami napisali kurikulum. Iz u~ionica i ureda su izbacili netole-rantne `idovske vjerske simbole, a postavili poprsja kralja, djela pro-slavljenih akademskih kipara. Izbacili su i uokvirene Deset zapovijedi, da se Grci ne uzrujaju tra`e}i koju nisu prekr{ili. Uz Hram su podigli amfiteatar, da se ljudi malo poskidaju i opuste poslije molitve. Zeusov kip u Hramu, vrhunsko umjetni~ko djelo i odraz duboke pobo`nosti Grka, koji zapravo {tuju istog Boga, trebalo je ostaviti kao dokaz dobre volje. I taman kad je su`ivot po~eo za`ivljavati (Koji poubijani @idovi? A, Eleazar, on je bio settler), pojavio se onaj ekstremist, Juda Makabe-jac. Taj je, kako bi svratio pozornost javnosti s financijskih nepravil-nosti koje su skrivili on i njegova bra}a, izazvao sukobe s legitimnim predstavnicima vlasti.

Jason i Menelaj na koncu bi apelirali na ilirski Senat da donese rezoluciju kojom se najo{trije osu|uje makabejska agresija na Se-leukide, drevne Celesirijance, koji samo vr{e svoju vjersku du`nost inkorporacije Celesirije u mati~ni Dar al-Hellas.

Pro~itav{i intervju, mnogi Ilirci ostali bi zgranuti pred nehumano-{}u s kojom je Makabejac rastjerao nedu`ne Grke i umjerene Ju-dejce. (Neki ilirski klerofa{isti u me|uvremenu bi preveli Knjige o Makabejcima na ilirski, ali nitko ne bi objavio tu propagandu.) Ilir-ske organizacije za ljudska prava pozvale bi na bojkot hasmonejskih proizvoda. Ilirski senat bi uskladio stajali{ta s Rimskim. Predsjednik Iliraca pozvao bi sirijskog kralja u slu`beni posjet, tijekom kojeg bi njih dvojica zatra`ili hitno povla~enje Judejaca iz gr~kog dijela Jeru-zalema i uspostavu pravednog mira. Jergovicije bi dobio Pulitzera...

Epilog

Dvije tisu}e i ne{to godina kasnije, Ilircima je sasvim jasno {to se neko} zbivalo. (Neka nitko ovdje ne misli da Ilirci kapiraju sporije od drugih; dapa~e.) Senat i javna televizija uputili su Judejcima iskrene ~estitke povodom blagdana o~i{}enja Hrama. Jergovicije-vi, pardon, Kornelijevi napisi o njima velika su mrlja na njegovoj spisateljskoj karijeri.

Zata{kali su Pulitzera.

Knjige o Makabejcima tiskane su na ilirskom i ima ih skoro svaki Ilirac.

Lijekovi, ~ipovi, programi, strojevi i agrumi koje su proizveli Judej-ci va`an su ~imbenik u ilirskom zdravstvu i gospodarstvu.

Rim se pridru`io ~estitkama.

Slave i umjereni Judejci.

Jedino je sirijski kralj jo{ uvijek kod predsjednika.

Njih dvojica, ovaj put, zahtijevaju Golan.

Propovjednik se mudro smje{ka. “Hanuka sameah,” kao da veli s police. “Hanuka sameah!” �

STAJALI[TA

RUAH HADA[A

27

SLIKE IZ IZRAELA

Sedmero potomaka stare Kaifeng zajednice stigli su u Izrael, gdje planiraju nau~iti hebrejski i konvertirati na judaizam.

Vjerojatno bi bilo te{ko razlikovati sedmero mladih Kineza koji su stigli na aerodrom Ben Gurion od tisu}e kineskih gra|evinskih radnika koji rade u Izraelu.

Ipak, mladi Kinezi, njih sedmero, u dobi izme|u 19 i 23 godine, koji su stigli na Ben Gurion, potomci su stare `idovske zajednice koja poti~e iz grada Kaifenga.

Odmah po dolasku, mladi su kleknuli i poljubili tlo Svete zemlje.

ªMoj je san da zavr{im proces konverzije na judaizam i postanem priznati rabin da se s diplomom rabina vratim u svoje mjesto kao prvi rabin nakon raspada `idovske zajednice od prije nekih 150 godina”, rekao je 23 godi{nji Jaacob Wang. ªJako sam uzbu|en jer se ostvario moj san da do|em u Svetu zemlju”, dodao je.

Prva destinacija novih useljenika bila je Zapadni zid, gdje su molili {ehehejanu.

ªNe mogu vjerovati da sam nakon toliko godina ipak uspje-la do}i i posjetiti ovo mjesto o kome sam sanjala godinama i naslikala ga na mnogim mojim crte`ima”, rekla je Hang Shir dvadeset~etverogodi{nja djevojka.

Grupno putovanje za Izraela organizirala je Shavei Israel, organi-zacija koja je ve} dvije godine radila s izraelskim vlastima i tek je nedavno dobila dozvolu od Ministarstva vanjskih poslova za ovo sedmero mladih: odobrena im je dozvola boravka u Izraelu na go-dinu dana; u to }e vrijeme u~iti hebrejski i napraviti konverziju.

Osniva~ Shavei Israela Michael Freund koji projekt samofinanci-ranje, rekao je da je ovo eksperimentalni projekt i ako uspije da }e dovesti jo{ potomaka Kaifeng zajednice iz koje ne{to manje od polovine `eli napraviti aliju.

Jo{ uvijek nije potpuno jasno kada su prvi @idovi do{li u Kinu i kojih je godina `idovska zajednica Kaifenga (koja sada broji oko 1.000 ~lanova) osnovana.

Prema jednoj teoriji me|u znanstvenicima i prema tvrdnjama ~la-nova sada{nje zajednice, njihovi su preci bili trgovci iz Perzije koji su putem svile, izme|u 10. i 12. stolje}a, do{li u Kaifeng, a odatle u danas glavni grad – Peking.

Iako su se kaifen{ki @idovi gotovo potpuno asimilirali, potomci su zadr`ali neke obi~aje i nastavili odr`avati tradiciju u nekoj mjeri, na primjer, nejedenja svinjetine – glavne mesne namirnica u Kini. Prave i sami peku maces za Pesah, boje dovratke vrata crvenom bojom kao zamjenu za mezuzu i pale svije}e za Hanuku.

ªPosljednjih godina neki od potomaka zajednice po~eli su istra`ivati svoje korijene. Internet im je omogu}io informacije o @idovstvu i Izraelu, do kojih ina~e ne bi mogli do}i”, obja{njava Freund.

Nedavno su tri mlada kaifen{ka @idova uz pomo} Shavei Israe-la napravili aliju i uspje{no zavr{ili obimne pripreme, te napravili gijur (prijelaz na `idovsku vjeru) i postali dr`avljani Izraela.

Ova grupa }e ivjeti u religioznom kibucu Sde Eliyahu gdje }e pet mje-seci u~iti hebrejski, a nakon toga }e pro}i svu proceduru konverzije. �

Potomci stare kineske `idovske zajednice napravili su aliju Maya Cime{a-Samokovlija

Ispod platoa kod Zapadnog zida, nasuprot Brda hrama, usko-ro zapo~inju velika arheolo{ka iskopavanja. Tako }e to~no is-pod mjesta na kojem se vjernici mole nastati arheolo{ki park. Sada{nje mjesto molitve ostat }e otvoreno i bit }e na stupovima, a novi prostor }e se nalaziti ispod njega na razini na kojoj se u pro{losti odvijala molitva u drevnom Hramu. O~ekuje se o{tro protivljenje arapskih i muslimanskih vo|a koji su ve} optu`ili Izrael da poku{ava uni{titi d`amiju Al Aksa na Brdu hrama. Ra-bin Shmuel Rabinovitch, koji je na susretu s novinarima o{tro kritizirao muslimanske vjerske vo|e koji iskapanja koriste kao izgovor za nasilje, izjavio je da `idovski zakon izri~ito zabranjuje iskapanja ispod Brda hrama na kojem se nalazi Al-Aksa. Iskapa-nja }e se vr{iti oko brda, a ne ispod njega. Stru~njaci uklju~eni u arheolo{ka iskapanja su tako|er potvrdili da }e se tijekom iska-panja u~vrstiti gra|evna stabilnost u podru~ju Brda hrama, te da nema nikakve opasnosti od uru{avanja. �

Vijesti – Izrael

RUAH HADA[A

28

E[ET HAJIL – @ENA OD VRIJEDNOSTI

U Tel Avivu je danas preminula @eni Lebl (ro|. 1927.), novinar, pisac i istori~ar, `ena koja je Danilu Ki{u, pa posle i mnogima od nas, otvorila o~i o strahotama za koje nismo ni znali. Svaki Jevre-jin koji je pre`iveo strahote Holokausta Drugog svetskog rata pred-stavlja roman za sebe. O @eni Lebl moglo bi da se napi{e desetak romana. Nakon ratnih strahota, ona je do`ivela i nezamislive u`ase ªjugoslovenskog Gulaga”, Golog otoka. Kada se Danilo Ki{ u Izraelu upoznao sa Evom Pani} i @anom Lebl, shvatio je da pred sobom ima svog, jugoslovenskog Borisa Davidovi~a u `enskom liku, ne{to ª{to se de{avalo ispod njegovog sopstvenog prozora”. Sudbine Eve Pani} i @eni Lebl, koje je tada saznao, nije stigao ni da zapi{e. Svestan ne-minivnosti svog kraja, uspeo je da nabrzinu organizuje snimanje do-kumentarne TV serije o njima (ªGoli `ivot”, reditelj Aleksandar Man-di}). Kako je kasnije zapisala @eni Lebl: ªDanilo nije do`iveo da vidi Goli `ivot, svoje poslednje delo, ovoga puta ne knji`evno. Kao {to je i pretpostavljao, on je prvi u sve domove Jugoslavije doneo istinu, podigao kao olovo te{ku zavesu tajne arhipelaga zvanog Goli otok.”

Na podsticaj Danila Ki{a, @eni Lebl je napisala i objavila knjigu o svojoj golooto~koj sudbini Ljubi~ica bela (dva izdanja 1990. i tre}e, dopunjeno, u samo 300 primeraka, 2009.). Potpunije, izrael-sko izdanje ove knjige, bilo je bestseler i ostalo to do danas. Opis svog `ivota pod nema~kom okupacijom i u nema~kim logorima Odjednom druk~ija, odjednom druga objavila je u izdanju ^igoje 2008. opet u 300 primeraka (izraelsko idanje je tako|e bilo bestse-ler). Te dve autobiografske knjige potresna su svedo~anstva i vredni literarni prilozi pisani jednim lepim, ve} pomalo zaboravljenim sti-lom, stilom velikana Politikino novinarstva, ~ija je zvezda u usponu bila do progona na Goli otok.

Poseban zna~aj za istoriju jugoslovenskih i balkanskih naroda pred-stavljaju njene istorijske knjige i studije. Bez dlake na jeziku, otpor-na na bilo kakav politi~ki ili ideolo{ki pritisak, dr`e}i se nepobitnih arhivskih podataka, od kojih je mnoge prva iznela na svetlo dana (npr. responze, drevne rabinske tekstove pisane ªRa{ijevom orto-grafijom”) u{la je u sr` jevrejskog bitisanja na Balkanu. Antologijske su njene knjige i studije o Jevrejima Beograda, Dubrovnika, Pirota, Srbije, Makedonije, kroz koje se prodire u su{tinu utkivanja jevrej-skog elementa u istoriju i kulturu Balkana, i otkrivaju duboki koreni kako bliskih odnosa izme|u ovih naroda, tako i antisemitizma.

Svesna neminovnosti kraja u borbi sa te{kom bole{}u kroz koju je prolazila poslednjih nekoliko godina, sa neverovatnom energijom potrudila se da sredi, prevede i objavi definitivna izdanja svojih tekstova. U toj poslednjoj fazi `ivota, na srpskom, hebrejskom i engleskom jeziku obelodanila je veze jerusalimskog muftije Had`i-Amina Huseinija sa nacional-socijalisti~kom Nema~kom i njegovo delovanje u Bosni za vreme Drugog svetskog rata, ~ije se posledice ose}aju do dana{njeg dana i na Bliskom Istoku i na Balkanu.

Poseban biser u ovom poznom opusu @eni Lebl prestavlja zbornik istorijskih tekstova Da se ne zaboravi izdat pro{le godine. U njima na-ilazimo na nove i neo~ekivane podatke o jugoslovenskim Jevrejima – prete~ama cionizma (Rabin Jehuda iz Raguze, Rabin Alkalaj, Leopold Pavle Lebl), tragedijama transporta Kladovo – [abac i Kindertranspor-ta iz NDH februara 1943. i dr. Nadajmo se da }e njeni naslednici i prijatelji uspeti da objave i mnoge druge studije, ~lanke, predavanja, radove sa simpozijuma i okruglih stolova, kroz koje je @eni Lebl ovu tematiku na velika vrata unela u svetsku istoriografiju. �

In memoriam @eni Lebl20. 10. 2009. IzraelDu{an Mihalek

ovom poznatom londonskom trgu, kako bi proslavili otvaranje nove avionske linije poznatog niskobud`etnog avioprijevoznika i obilje`ili stotu obljetnicu Tel Aviva. Tel Aviv je uvijek bio poznat po svojim naran~ama rekao je Prosor, a sada }e naran~asti avi-on Easyjeta pru`iti mogu}nost tisu}ama ljudi da u`ivaju i osjete slatki okus izraelskog grada koji `ivi 24 sata. Pet je dana dou-ble-decker, poznati crveni londonski autobus, reklamirao novu destinaciju na koju po~inju letjeti u studenome.

U nedjelju, 11. listopada, autobus je bio na Spitalfields Marketu, gdje se u njemu i iz njega slu`ila kava, ~aj od mente, {a{uka, masline i baklava, a u utorak je bio na ju`noj obali Temze, gdje je napravljena replika telavivske pla`e sa le`aljkama, suncobra-nima i simulatorima surfanja. U londonskom financijskom okru-gu je na otvorenom uprili~ena izlo`ba telavivske Bauhaus arhi-tekture, a promocija je zavr{ena multikulturalnom zabavom na Brick Lane. �

Tjedan dana u listopadu Leicester Square u Londonu bio je pre-tvoren u boemski dio Tel Aviva, uklju~uju}i kafeterije, du}ane, uli~ne zabavlja~e i svira~e. Izraelski veleposlanik Ron Prosor pridru`io se generalnom direktoru Easyjeta Paulu Simmonsu na

Vijesti – London

Izraelski veleposlanik gospodin Prosor i generalni direktor easyJeta, gospodin Simmos.

@eni Lebl

RUAH HADA[A

29

DA SE NE ZABORAVE

Izrael

Prije no {to je dobiven videomaterijal, na kome se mogao vidjeti kidnapirani vojnik IDF-a, Gilad Shalit, kako u rukama dr`i ªsvje`e” novine, iz zatvora su trebali biti pu{teni prvi palestinski zatvore-nici.

Bara´a el-Malki, 15, bila je osu|ena za poku{aj samoubila~kog na-pada i svoju je kaznu trebala odle`ati do studenoga. Malki se vrati-la roditeljima u Jilazoun, izbjegli~ki kamp kod Ramalle.

Prema dogovoru, Izrael je pustio 20 `enskih zatvorenica kojima je uskoro istjecalo izdr`avanje kazne, a za uzvrat Izraelu je predan videosnimak s Giladom. �

Francuska

Otac otetog izraelskog vojnika Gilada Shalita, Noam Shalit, sastao se u listopadu s francuskim ministrom vanjskih poslova Bernar-dom Kouchnerom, koji mu je potvrdio kako Franscuska neumor-no nastavlja pregovore oko osloba|anja Gilada koji je dr`avljanin Francuske. Kouchner je tako|er naglasio da Francuska radi i ªispod stola” i poku{ava pomo}i njema~kim pregovara~ima.

Gradona~elnik Pariza, gospodin Bertrand Delanoë, uru~io je Noa-mu povelju kojom je postao po~asni Pari`anin.

Noam Shalit sastao se 18. 10. i sa predsjednikom Republike Fran-cuske, gospodinom Nicolasom Sarkozyijem. �

Gilad ShalitSonja Samokovlija

Nakon {to je iz izraelskih zatvora pu{teno na slobodu 20 palestinskih zatvorenica, Hamas je 14. 9. 2009. izraelskoj strani predao videosni-mak Gilada Shalita. Kao {to znamo, IDF-ov vojnik Gilad Shalit otet je u pojasu Gaze u lipnju 2006. godine od strane militanata povezanih s Hamasom. Od prvoga dana otmice Izrael pregovara s Hamasom o pu{tanju Gilada na slobodu, a medijatori su Njema~ka i Egipat.

Dobro je vidjeti ga `iva, no gledaju}i tu snimku stisnulo mi se grlo i jedva sam zadr`ala suze. Dnevno pomislim na njega, ~esto ka`em poneki Tehilim, postao nam je ~lan obitelji, prve vijesti koje tra`imo prelistavaju}i izraelske novine su one koje spominju Gilada, strepi-mo, no kao i tisu}e drugih puni smo optimizma i vjerujemo!

Evo teksta koji je Gilad pro~itao na tom snimku.

Transkript

Ja sam Gilad, sin Avive i Noama Shalita, Hadasin i Joelin brat. Oni `ive u Mitzpe Hilu. Moj identifikacijski broj je 300097029. Danas je ponedjeljak, 14, rujna 2009. Kao {to mo`ete vidjeti u rukama dr`im dana{nje novine Palestine, 14. 9. 2009., izdate u Gazi.

¢Pribli`ava novine kameri kako bi se datum bolje vidio.£

^itam novine tra`e}i informacije o sebi. Nadam se da }u nai}i na ne{to {to ukazuje na moje pu{tanje i povratak ku}i. Ve} se jako dugo nadam i ~ekam na dan kada }u biti pu{ten.

Nadam se da sada{nja administracija, vo|ena Benjaminom Neta-nyahuom, ne}e propustiti da postigne sporazum, te da }u kao re-zultat tog sporazuma kona~no mo}i ostvariti svoj san i biti pu{ten.

@elim poslati pozdrave svojoj obitelji i re}i im da ih volim i da mi mnogo nedostaju, te da se molim za dan kada }u ih opet vidjeti.

Tata, Yoel i Hadas, sje}ate li se dana kada ste mi do{li u posjetu u bazu na Golanskoj visoravni, 31. prosinca 2005., koja je poznata ako se ne varam kao Revaiyah Bet?

Napravili smo turu po bazi i slikali ste me kako stojim na Merkava tenku kao i na jednom od starih tenkova na ulazu u bazu. Zatim smo oti{li u restoran u jedno od druskih sela, a na putu smo se me|usobno slikali na strani ceste gdje se u pozadini vidio snije-gom pokriven Hermon.

@elim vam re}i da se osje}am dobro po pitanju zdravlja i da me mud`ahedini iz al-Din al Qassam brigada paze i jako se lijepo pona{aju prema meni.

Puno vam hvala i dovi|enja.

¢Gilad ustaje, ~ime video zavr{ava.£ �

Tekst s videosnimka Gilada Shalita od 14. 9. 09.Priredila Sonja Samokovlija

Gilad ~ita novine u zarobljeni{tvu. Iz videosnimka.

RUAH HADA[A

30

DA SE NE ZABORAVE

Roni Arad nestao je tijekom Libanonskog rata 1986. kada mu se sru{io zrakoplov. Do danas ne prestaje ustrajnost da se Arad vrati svojoj Ku}i.

Jedna mala vijest ponovno je aktualizirala potragu za istinom o njegovoj sudbini. U `i`u izraelskih, ali i svjetskih medija vratila ga je novo probu|ena nada. Naime, iz Libanona Izrael je mobi-telom nazvala `ena imenom Rada El- Akili i dala o Roniju Aradu odre|ene obavijesti. Valja ipak imati na umu i podatak da izraelska Vlada za vjerodostojnu vijest o Aradu nudi nagradu od 10 milijuna ameri~kih dolara!

Rada El-Akili bit }e, me|utim, uskoro izvedena pred vojni sud u Libanonu i su|ena za kolaboraciju s Izraelom.

Zasad postoje informacije da je izraelski pilot Roni Arad iz Libano-na bio preba~en u Iran gdje ga je navodno ubila Revolucionarna garda. Ali, Hezbolahove tvrdnje su druga~ije i govore da je Arad uspio pobje}i iz zato~eni{tva po~etkom svibnja 1998. i da je probi-jaju}i se planinskim predjelima prema Izraelu nastradao, ne zna se to~no u kojim i kakvim okolnostima.

Vi{e dr`ava poku{alo je bezuspje{no posredovati u njegovu osloba|anju. Ipak, Ured izraelskog premijera potvrdio je ovih

dana da nema namjeru odustati od potrage za vojnim pilotom premda sumnjaju}i da je jo{ na `ivotu.

Me|utim, nada umire posljednja i potraga za istinom o `ivotu ili smrti Ronija Arada se nastavlja. �

Izraelski pilot Roni AradJasminka Doma{

Izrael je oslobodio iz svojih zatvora 20 palestinskih zato~enica u zamjenu za videosnimak na kojem je Gilad Shalit, izraelski voj-nik otet u pojasu Gaze prije tri godine u prekograni~nom napa-du pripadnika palestinskih ekstremisti~kih organizacija poveza-nih s vojnim krilom Hamasa. Upravo taj doga|aj po tko zna koji put poti~e da se promisli o vrijednosti ljudskog `ivota osobito u bliskoisto~noj regiji gdje kratki predasi mira u pravilu vode do no-vih sukoba i ratova.

Stru~ne izraelske slu`be potvrdile su autenti~nost videozapisa na kojem mladi izraelski vojnik Gilad Shalit (zarobljen u dobi od 19 godina) ~ita palestinske novine.

To je trebala biti potvrda izraelskoj strani da je `iv. Poruka itekako va`na za Shalitovu obitelj, Izrael i `idovsku dijasporu. A za Hamas to je tek uvod u pregovore s Izraelcima o pu{tanju iz zatvora dalj-njih 450 palestinskih zatvorenika.

Pregovori te vrste vrlo su te{ki, jer dobar dio Palestinaca koji se nalaze u Izraelu u zatvorima okrvavili su ruke u teroristi~kim napa-dima u Izraelu, uglavnom napadom na civile.

Dosada{nji pregovori Hamasa i Izraela, posredni i neposredni,

primjerice uz posredovanje Egipta nisu uspjeli. I tako je sudbina Gilada Shalita i dalje neizvjesna.

U me|uvremenu oslobo|enim Palestinkama iz izraelskih zatvora prire|en je sve~ani do~ek u Ramali, a primio ih je i palestinski predsjednik Mahmud Abas. U Izraelu nema slavlja, jer, na`alost, kada je nakon dugih i te{kih pregovora u vi{e navrata bila dogo-vorena razmjena palestinskih i izraelskih zarobljenika, Palestinci su vra}eni ku}ama `ivi, a Izraelci u mrtva~kim sanducima, {to je vi{e puta prikazano ne samo na HTV, nego i na CNN-u i BBC-ju. Neizvjesno je kakva }e na kraju biti sudbina zato~enog izraelskog vojnika Shalita.

Arapski mediji objavili su da je Izraelu poznata lokacija na kojoj je Gilad Shalit zato~en i da je danono}no to podru~je pod izrael-skom kontrolom, ali izraelska strana dosad nije poduzela akciju Shalitovog osloba|anja – smatraju je prerizi~nom. Naime, velika je vjerojatnost da bi Gilad bio ubijem od strane svojih ~uvara.

Ono {to mo`emo mi u~initi jest da se bar povremeno u mislima pove`emo s Ronijem Aradom i Giladom Shalitom i molimo za njih. �

Gilad Shalit Jasminka Doma{

Roni Arad

RUAH HADA[A

31

KULTURA I UMJETNOST

Josef je bio jedanaesti sin Jakova i njegove `ene Rahel. Nije se us-pio vratiti u Izrael nakon {to su ga bra}a prodala u ropstvo, i imao je dva sina, Efraima i Mena{ea, koje se smatra rodona~elnicima izraelskih plemena. Josef je jedan od glavnih povijesnih likova u pri~i o `idovskom narodu a o njemu ~itamo u Knjizi Postanka 37-50. Josef je bio najdra`i sin Jakova koji mu je poklonio ªraznobojni kaput”. Ostala su bra}a bila ljubomorna i kada su Jo-sefa uhvatili nasamo, namjeravala su ga ubiti a tijelo mu baciti u jamu. No, ipak su ga prodali u ropstvo Ji{maelcima koji su Jose-fa odveli u Egipat. Tamo ga je kupio Potifar, istaknuti slu`benik i upravitelj faraonovog doma. Josef je u Egiptu dostigao punu zre-lost i Potifar mu je na brigu predao cijelo svoje ku}anstvo. Potifa-rova je `ena poku{ala zavesti Josefa, ali kada ju je on odbio, ona je ispri~ala neistinitu pri~u mu`u, te ga je Potifar bacio u zatvor. Ubrzo je Josef, zahvaljuju}i glavnom uzni~aru, postao nadglednik ostalih zatvorenika uklju~uju}i i faraonovog slugu i pekara; ovi su jedne no}i usnuli neobi~ne snove koje im je Josef protuma~io.

Dvije godine poslije i sam je faraon usnuo neobi~an san koji nje-govi ~arobnjaci nisu znali objasniti. Tada se sluga prisjetio Josefa i o njemu ispri~ao faraonu. Faraon je poslao po Josefa koji mu je kazao da njegov san govori o sedam godina obilja i sedam godina gladi te mu savjetovao da postavi nadglednika koji }e prikupiti i pohraniti hranu tijekom sedam godina obilja kako bi imao zalihe za dolaze}ih sedam godina gladi. Josefovi savjeti svidjeli su se fa-raonu i on ga je uzdigao na najvi{i polo`aj u dr`avi poslije onoga, faraonskoga.

Josef je putovao po Egiptu i sakupljao i spremao ogromne koli~ine `itarica iz svakoga grada. Poslije sedam godina, glad se pro{irila

svijetom, a Egipat je bio jedina dr`ava koja je imala hrane. Josef je bio zadu`en za dodjelu `itarica Egip}anima i svima koji bi do{li u Egipat. Glad je vladala i Kanaanom, pa je Jakov poslao deseto-ricu svojih starijih sinova u Egipat kako bi nabavili hranu dok je najmla|ega, Benjamina, zadr`ao kod ku}e zabrinut za njegovu si-gurnost. Josef je odmah prepoznao svoju bra}u ali se pretvarao da ih nikada prije nije vidio. Optu`io ih je da su uhode, a kada su mu rekli da kod ku}e imaju jo{ jednoga brata, naredio im je da se vrate ku}i i sa sobom dovedu tog brata kako bi dokazali da govore istinu. Dao im je itarica i hrane za put, potajno im vratio novac, a [imuna zadr`ao u zatvoru u o~ekivanju njihovog povratka. Kada su se bra-}a vratila u Kanaan i ispri~ala ocu {to se dogodilo u Egiptu, otac im nije `elio pomo}i. Rekao je: “Josip je nestao, [imuna nema, a sad biste odveli i Benjamina” (Pos. 42:36). Ali poslije nekog vremena Jakov vi{e nije imao izbora i morao je sinove s Benjaminom poslat natrag u Egipat. Poslao je i poklon Josefu i dvostruko ve}u sumu novca od novca koji je bra}i bio vra}en.

Nakon njihovog povratka, Josef ih je lijepo do~ekao ali je potaj-no u Benjaminovu torbu spremio srebrnu ~a{u. Kada su napustili grad, Josefov ih je sluga dostigao i optu`io da su ukrali srebrni pehar. Josef se pretvarao da je bijesan i rekao da }e onaj kod koje-ga se pehar prona|e postati rob, dok }e ostale pustiti na slobodu. Bra}a su ga preklinjala da po{tedi Benjaminu `ivot, sve dok im Josef, obuzet osje}ajima, nije otkrio tko je on zaista.

Poslao ih je natrag u Kanaan i uputio da ka`u Jakovu sve {to se zbilo te da oca i cijeli njegov dom dovedu u obli`nji Go{en gdje }e se Josef mo}i brinuti o njima tijekom preostalih pet godina gladi. Jakovu je bilo 130 godina kada je do{ao u Egipat i tamo prona{ao svoga sina. Cijela je Jakovljeva obitelj ostala ivjeti u Egiptu u kome je Josef postigao veliki uspjeh{. Prije svoje smrti Jakov je zamolio Josefa da ga ne sahranjuje u Egiptu nego na mjestu gdje su sahra-njeni i njegovi praoci i Josef je na to pristao.

Nedugo nakon toga, Josef je doveo svoje sinove Efraima i Mena{ea k Jakovu koji mu je obe}ao da }e ih smatrati vlastitim sinovima. Tako su Efraim i Mena{e postali vo|ama plemena Izraela. Poslije smrti Jakova, Josef je njegovo tijelo otpratio u Kanaan. Iako su se bra}a jo{ uvijek pribojavala da }e im se Josef osvetiti za to {to su ga prodali u ropstvo, Josef je bio milosrdan i dopustio im je da mirno `ive u Egiptu.

Josef je do`ivio 110 godina i prorekao je ponovni povratak u Kana-an, Obe}anu zemlju. Natjerao je bra}u da se zakunu da }e ponijeti njegove kosti iz Egipta u Obe}anu zemlju. Kada su @idovi kona~no napustili Egipat, Mo{e je iznio i Josefove kosti. �

Iz {krinjice na{e ba{tine

@idovska plemena: Josef Barry Leibovitz, prevela Dubravka Ple{e

Marc Chagall (1887. – 1985.): Josef.

RUAH HADA[A

32

KULTURA I UMJETNOST

[imun je bio drugi sin Jakova i Lee i za~etnik plemena [imuna. On i njegov brat Levi uni{tili su cijelo selo [ehem u znak osvete zbog si-lovanje njihove sestre Dine (Pos. 34). [imun je sudjelovao i u zavjeri vezanoj uz prodaju brata Josefa u ropstvo a nakon {to je obitelj, tije-kom godina gladi, iz Kanaana preselila u Egipat ostao je kao jamac za Benjamina kako bi se bra}a vratiti iz Kanaana. Na hebrejskom njegovo ime zna~i “Ha{em je ~uo da sam nevoljena” (Pos. 29:33).

[imun je imao {est sinova i sva su se {estorica zajedno s njim pre-selila u Egipat.

Tora ponekad prikazuje [imuna izlo`enog Ha{emovoj kazni zbog po-kolja koji su on i njegov brat Levi po~inili u znak osvete za Dinino silovanje, a njegovo je pleme kona~no palo u ropstvo i bilo prognano. Zbog njegovih ga je djela ukorio i otac Jakov: “Doveli ste me u ne-priliku omraziv{i me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Peri`anima” (Pos. 34:30). Mnogi rabini smatraju [imuna glavnim suparnikom brata Josefa a neki tekstovi kazuju da je [imun bio izuzetno ljubomoran te da je Josefa u jednom trenutku `elio i ubiti.

Pleme [imuna bilo je jedno od dvanaest izraelskih plemena koje se,

kao i mnoga ostala plemena tijekom Izlaska, smanjilo zbog bolesti i napada plja~ka{a. Nakon dolaska u Obe}anu zemlju ovo se pleme smjestilo na ju-gozapadu Kanaana, a na istoku i jugu grani~ilo je s plemenom Jude. Knjiga ljetopisa kazuje da ovo pleme nije imalo samo jednu, odre|enu lokaciju nego se na mnogim mjestima Ljetopisa spominje kako su neki ~lanovi toga plemena krenuli na jug, prema Gedoru, kako bi na{li dobru ispa{u za svoje ovce. [to zna~i da su bar neki od njih ivjeli i na sjeveru. Pleme [imuna bilo je jedno od plemena Kraljevstva Jude koje je nastalo nakon podjele prvot-nog Izraela. Nije se smatralo osobito zna~ajnim i bilo je raspr{eno jednako kao i pleme Levija poslije masakra kod [ehema. Nakon {to su stanovnici Kraljevstva porobljeni i odvedeni u progonstvo u Babilon – sudbina ple-mena uglavnom je nepoznata. Neki rabinski zapisi tvrde da je dio plemena [imuna odvedeno u Kraljevstvo Aksum, koje danas poznajemo pod ime-nom Etiopija. Postoji pri~a po kojoj su u tim novim zemljama postali vrlo mo}ni i ubirali porez od dvadeset i pet kraljevstava koja su ih okru ivala.

Legenda ka`e da je [imun okupio svoje sinove nedugo prije smrti i, kao i njegova bra}a, priznao svoje grijehe svojim potomcima. Oso-bito je `alio zbog zavisti koju je osje}ao prema bratu Josefu i svoje nekada{nje `elje da ga ubije: “A u danima mladosti bio sam ljubo-moran na Josefa, jer na{ ga je otac volio vi{e nego nas ostale i ja sam ga odlu~io ubiti. Knez isku{enja poslao je duh ljubomore koji me obuzeo i tako me zaslijepio da nisam Josefa smatrao bratom i nisam po{tedio ~ak ni oca svojega, Jakova.”

Tako|er im je ispri~ao kako ga je Ha{em zaustavio i nije mu dopu-stio da i{ta u~ini i kako se osje}ao toliko silno krivim da je idu}e dvi-je godine proveo poste}i i mole}i opro{taj. Nalo`io je sinovima da ne ponavljaju njegove pogre{ke i “da vole jedan drugoga, brat svoga brata, ~istim srcem i da ne podlije`u osje}aju ljubomore”.

U dobi od sto i dvadeset godina [imun je umro i “njegovi su ga sinovi smjestili u lijes na~injen od trajnoga drveta kako bi njegove kosti odnijeli u Hebron”, {to su potajno i u~inili tijekom rata izme|u Egip}ana i Kanaanaca. �

Iz {krinjice na{e ba{tine

Marc Chagall (1887.– 1985.): [imun

@idovska plemena: [imunBarry Leibovitz, prevela Dubravka Ple{e

Michelle-Irene Brudny: Hannah Aredt – intelektualna biografi jaizdava~: Sandorf, Zagreb, 2008. • prijevod: Sr|an Raheli} • broj stranica: 190

“Stavovi Hanne Arendt ovise o unutarnjoj logici i na~inu izlaganja te rijetko kad odra`avaju sklonost paradoksu, {to je me|u prvima istaknuo Raymond Aron. Elisabeth Young-Bruehl tu osobinu, odnosno sklonost, potkrepljuje ironi~nom, ali dobronamjernom sintagmom; better original than right – za Hannu je bolje biti originalan nego u pravu.” “Iako je Hannah Arendt nesumnjivo bila svjesna konciznosti svojeg pisma, budu}i da se uglavnom `urila zapo~eti sljede}i tekst, da je bila nestrpljiva i da je hitala u budu}nost, vjerojatno je manje bila svjesna da pi{e aforisti~nim stilom, poput pisaca koje je toliko cijenila, primjerice Kafke.” �

U izlozima knji`ara

RUAH HADA[A

33

KULTURA I UMJETNOST

Juda je bio ~etvrti sin Jakova i njegove ene Lee i za~etnik plemena Juda. Nakon {to ga je rodila, Lea je rekla ªSada }u slaviti Ha{ema” (Pos.30:35); njegovo ime potje~e od hebrejske rije~i koja zna~i za-hvalnost. Kada su bra}a kovala planove kako }e ostaviti Josefa u jami da umre, Juda je bio onaj koji je nagovorio bra}u da prodaju Josefa trgovcu robljem koji ga je odoveo u Egipat.

Juda je za vrijeme gladi otputovao u Egipat i postao predstavnikom svo-ga oca Jakova i svoje bra}e. U svom blagoslovu Judi, Jakov ka`e: ªTvoja bra}a slavit }e te; svagda ti je {aka na {iji du{mana, sinci oca tvoga tebi }e se klanjat. Judo, lavi}u mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbu{ke! Tko bi ga dra`iti smio?” (Pos. 49).

Juda je bio o`enjen [uom, `enom iz Kanaana i s njom je imao trojicu sinova: Era, Onana i [elaha. Juda je imao i dva sina blizanca s Tamar, Pereza i Zeraha. Ljetopis bilje`i da je ªvladar do{ao od Jude” a rabini smatraju da to zna~i da je Juda bio vo|a svojoj bra}i. Isti ljetopis Judu

opisuje kao najsna`nijeg od bra}e, ~ovjeka izuzetne tjelesne snage i sposobnost da ~eljustima zdrobi `eljezo u prah. ªKada bi se naljutio, kosa bi mu postajala toliko kruta, da je trgala njegovu odje}u.”

Pleme Juda svoj je dom imao u Jeruzalemu i gradu Betlehemu za vrijeme vladavine kraljeva Davida i Solomona te je postojalo kao neovisno kraljevstvo otprilike tri stotine godina. Kasnije je postalo kraljevstvom svih ju`nih izraelskih plemena nakon {to je prvobit-no podru~je Izraela podijeljeno. Obuhva}alo je ve}inu podru~ja izme|u Sredozemnog i Mrtvog mora.

Neki su znanstvenici primijetili sljede}e: iako se pleme Juda sma-tra temeljnim plemenom ranog Izraela, to pleme mo`da nije bilo sasvim izraelsko nego je, u stvari, rije~ bila o velikoj mje{avini ra-znih naroda koji su se, u doba neke od mnogih bitaka u povijesti starog Izraela, udru`ili s plemenom Jude radi za{tite. Pleme Juda vodilo je mnoge ratove s Kanaancima i u jednom od njih Juda je ubio Ja{uba, kralja naroda Tapuah, u borbi prsa o prsa. Kraljevstvo Jude nestalo je nakon {to su ih Babilonci porazili od prije otprilike dvije tisu}e i {esto godina.

Legenda bilje`i posljednje rije~i koje je Juda uputio svojim sino-vima i u kojima se prvo prisjetio svojih uspjeha u bitkama pro-tiv mnogih neprijatelja i osje}aja da je uz njega, tijekom bitke, stojao an|eo. Upozorio ih je da se ~uvaju pohlepe i neprili~nog pona{anja i ispri~ao im o svojim pogre{kama u koje je uklju~io i neprili~ne odnose sa snahom Tamar. Svojim je sinovima rekao: ªNe slijedite `elje svojih srdaca. To je zlo u o~ima Ha{ema.”

Upozorio je sinove na opasnost od prekomjernog u`ivanja u al-koholu jer ªvino izobli~uje um i udaljava ga od istine te zbunjuje pogled o~iju”. Dalje je ispri~ao sinovima cjelokupnu povijest Izra-ela sve do dolaska Ma{ijaha te ih zamolio da ga, kada umre u dobi od sto i devetnaest godina, odjenu u jednostavnu odje}u i njegovo tijelo odnesu u Hebron i tamo ga sahrane. Nakon {to je izrekao te rije~i, Juda je umro. �

Iz {krinjice na{e ba{tine

@idovska plemena: Juda Murray Zalman, prevela Dubravka Ple{e

Marc Chagall (1887. – 1985.): Juda

Marcel Schwob: Imaginarni `Ivotopisiizdava~: Litteris, Zagreb, 2005. • prijevod: Ana Buljan • broj stranica: 132

Imaginarni `ivotopisi jedna je od unikatnih knjiga s konca devetnaestoga stolje}a. U njoj se nalaze dvadeset dva portreta zasebnih ljudskih sudbina kroz razli~ite epohe koje po~inju s Empedoklom, a zavr{avaju s ubojicama Burkeom i Hareom. Suptilno mije{aju}i `anrove, povijest i fikciju, novelu i pjesmu u prozi, esej i sanjariju, pri~u i kroniku u cilju pronalaska forme koja }e pripasti samo njemu, Marcel Schwob dosegao je ovim djelom svoje vrhunce. Taj poku{aj imaginarne rekonstrukcije zbilje i ~esto ironijskog zaokretanja erudicije zavr{ava u sintezi realizma i fantasti~nog simbolizma. Knjiga je znatno utjecala na Apollinairea, Bretona, Leirisa, Artauda. Borges koji je ~itao Imaginarne `ivotopise s dvadeset godina, tek }e se kasnije prepoznati kao Schwobov u~enik. �

U izlozima knji`ara

RUAH HADA[A

34

KULTURA I UMJETNOST

Bruno Schultz: Sanatorij pod klepsidromizdava~: Litteris, Zagreb, 2007. • prijevod: Dalibor Bla`ina • broj stranica: 271

Sanatorij pod klepsidrom druga je zbirka pripovjedaka poljskog pisca Brune Schulza, objavljena u Var{avi tri godine nakon velikog uspjeha njegovih Du}ana cimetne boje koji se i danas smatraju jednim od najzna~ajnijih djela europske proze 20. stolje}a. Zbirka je sastavljena od trinaest pripovjedaka od kojih je ve}ina, kako se pret-postavlja, nastala dvadesetih godina, na marginama Schulzovih pisama bliskim osobama, dakle prije Du}ana, ali su objavljene u zajedni~koj zbirci kojoj je pridodana ve}a pripovijetka ªProlje}e”, te dvije pripovijetke (ªGenijalna epoha” i ªKnjiga”) koje su se najvjerojatnije trebale na}i u nedovr{enom (izgubljenom?) romanu Mesija. Sanato-rij pod klepsidrom bitno pro{iruje dimenzije {ulcovskog svijeta, oboga}uje ga pojmom Knjige (koji u sebi nosi mitske i mitopoeti~ke matrice) te drugim dimenzijama o~eve fabularne linije (ªGenijalna epoha”, “Moj otac stupa u vatrogasce”, “O~ev posljednji bijeg”), unosi u nju vrlo va`nu ªajn{tajnovsku”, fantasti~nu dimenziju vremena, dok sredi{nja i najdulja pripovijetka ªProlje}e”, ta blago ironi~na slika nabujale trivijalne ma{te u doba dje~a~ke inicijacije, najbolje naslu}uje u kojem je smjeru pisac namjeravao razvijati svoj knji`evni diskurs. �

U izlozima knji`ara

Talmudizdava~: Litteris, Zagreb, 2008. • prijevod: Eugen Werber • broj stranica: 684

Gotovo je nevjerojatno da je posljednji put Talmud u Hrvatskoj objavljen godine 1982. i naravno da su ve} odav-no rasprodani svi primjerci. Te{ko ih je na}i u antikvarijatu, te samo jo{ rijetki znalci pamte to izdanje rije~kog ªOtokara Ker{ovanija”! Sre}om po ~itatelje i sve one koji cijene drevnu `idovsku mudrost i znanje, nakladni~ka ku}a Litteris sa svojim reprint izdanjem, hrvatskoj kulturnoj javnosti sada vra}a to iznimno vrijedno djelo s iz-borom i prijevodom tekstova s hebrejskog i aramejskog koji je pred puno godina u~inio, jedan od najve}ih po-znavatelja judaizma na podru~ju na{e regije, Eugen Werber, koji na`alost vi{e nije me|u `ivima. Talmud je bio i ostao riznica znanja koja potje~e iz usmene `idovske tradicije i stoljetnih rasprava u~enih i mudrih rabina iz kojih i danas mo`emo u~iti o razli~itim podru~jima ljudskog `ivota, primjerice pravu, moralu, etici, odnosima u obitelji i u poslovnom svijetu. I te vrijednosti su nepromjenjive, jer im je izvor u najvi{em autoritetu, nebeskom, a ne privremenom i zemaljskom. �

Predrag Finci: Imaginacijaizdava~: Antibarbarus, Zagreb, 2009. • broj stranica: 190

U Zagrebu je u izdanjima Antibarbarus objavljena Imaginacija, nova, dvanaesta knjiga Predraga Fincija. U svom ªpripovijedanju ideja” P. Finci povezuje svoju osobnu dramu s dramom ideja, spaja neposredno `ivotno iskustvo i isku-stvo refleksije, unutarnje i vanjsko, sje}anje i prisutno, stvarno i imaginarno. P. Finci raspravlja o prirodi slike, slikar-stva i imaginacije i njihovom utjecaju u stvaranju predod`be, osobnog svjetonazora i odnosa prema Drugom. Fincijeva knjiga Imaginacija je svojevrsna filozofska naracija u kojoj autor u glazbeno-poetski komponiranom nizu slika i frag-menata iskazuje {to je priroda imaginacije i kako bi}e kroz imaginarno razumijeva zbilju vlastitog, formira mi{ljenje o umjetni~kom djelu i odnos prema drugom bi}u. Knjiga Imaginacija zaokru`uje opus autora, teoreti~ara filozofije i estetike, ~iji su najva`niji radovi iz podru~ja filozofije umjetnosti i filozofije, iako je poznat i kao pisac. Finci polazi od postavke da imaginacija ima svoja vlastita pravila, jezik, na~ine i putove, interpretacije, u slikarstvu, filozofiji, `ivotu, no svoje tekstove zasniva na kaleidoskopu raznih pitanja, odgovora i teorija filozofa. Autor je svoj zadatak definirao na vi{e na~ina i razina – analizama i komparacijama, te navo|enjem brojnih primjera iz filozofije i povijesti umjetnosti, zatim osobnim bilje{kama kao odmakom od prija{njeg – ~ime je knjiga jo{ vi{e dobila na ivotnosti, te pregledom svojih i tu|ih zapa`anja o imaginaciji kroz konkretne primjere iz slikarstva, od portreta i fantasti~nih motiva, do veduta ili pejza`a. Ima-ginacija prethodi svakoj slici, odre|uje kodove, mogu}nosti i zna~enja, a kompleksan odnos izme|u stvaraoca i recep-tora predstavljen je u knjizi s niza aspekata. U sedamdesetak tekstova, autor na originalan na~in istra`uje, kroz povijest, karakter imaginacije, njezinu prirodu, razumijevanje, percepciju, odnos imaginarno – stvarno. Pri tom zalazi u podru~je ne samo estetike i filozofije ve} i psihoanalize, te podsje}a ~itatelje koliko je imaginacija nu`na, kako za stvaranje tako i za recepciju djela, koje bez imaginacije onog koji gleda ostaje neshva}eno, proma{eno. Knjiga je napisana izuzetno jasno, stilom koji plijeni pa`nju, a povremeno postaje gotovo poetski prijem~iva. �

RUAH HADA[A

35

KULTURA I UMJETNOST

U izlozima knji`ara

Giorgio Agamben: Ono {to ostaje od Auschwitzaizdava~: Antibarbarus, Zagreb, 2008. • prijevod: Mario Kopi} • broj stranica: 131

U knjizi jednog od vode}ih svjetskih filozofa i dru{tvenih teoreti~ara, autora knjige Homo sacer koja ve} niz godina predstavlja najve}i izazov interpretacija humanisti~kih i dru{tvenih znanstvenika u Europi i svijetu, Agam-ben istra`uje status “golog `ivota” u specifi~noj perspektivi. Rije~ je o svjedo~enju o traumatskom doga|aju u povijesti Auschwitzu. Njegova je specifi~nost u tome da ra{~ovje~uje ~ovjeka, iste osu|uje na {utnju godinama nakon doga|aja eksterminacije i genocida. Za Agambena se pitanje svjedo~enja postavlja tek njegovom nemogu}-no{}u, odnosno svjedo~enje postaje eti~ko-politi~ki problem kad u ulozi svjedoka traumatskog doga|aja nastu-pa tako re}i sam “goli `ivot”. U knjizi je autor provokativno, argumentacijski dosljedno i inspirativno pokazao sve pote{ko}e tuma~enja fenomena Holokausta, totalitarizma i prebolijevanja pro{losti u teorijskim raspravama Hannah Arendt, Raymonda Arona, Prima Levyja i mnogih drugih. Rije~ je o sna`noj i vjerodostojnoj, suvremenoj interpretaciji problema patnje i sje}anja, obveze svjedo~enja i na~ina prebolijevanja trauma pro{losti. �

Walter Benjamin: Novi an|eoizdava~: Antibarbarus, Zagreb, 2008. • prijevod: Snje{ka Kne`evi} • broj stranica: 194

Rije~ je o izboru iz knji`evnih, kulturolo{kih i filozofskih eseja jednog od najzna~ajnijih mislilaca i esejista 20. stolje}a. Valja napomenuti da je svaki izbor tog fragmentarnoga mislioca istodobno i svojevrstan pristup Benjaminu u novome vremenu. Eseji i teorijski spisi sabrani i podijeljeni u dva dijela (O Franzu Kafki, te Angelus Novus) posve}eni su Kafki, a uz Povijesno--filozofske teze u knjizi se nalazi i znameniti ªTeolo{ko-politi~ki fragment” , te niz eseja antologijske vrijednosti (ªZentralpark”, primjerice). Benjamin je u ovom izboru predstavljen kao knji`evnik, esejist, filozof, kulturalni teoreti~ar, analiti~ar moder-nizma u kulturi Europe. Ako je njegova glavna misao bila da se umjetnost u doba moderne tehni~ke reprodukcije nalazi u situaciji gubitka aure, tada je bjelodano da su svi njegovi teorijski i analiti~ki napori usmjereni bri`nom hermeneuti~kom razotkrivanju odnosa izme|u knji`evne, umjetni~ke i filozofske veze razli~itih prekretnih figura modernizma. Nenadma{ni stilist i vrhunski lucidni kriti~ar duha vremena, Walter Benjamin je na{ suvremenik u svim aspektima duhovnoga `ivota. �

Geraldine Brooks: Narod Knjigeizdava~: Novela media, Zagreb, 2009. • prijevod: Marko Maras • broj stranica: 420

Kada je 90-ih godina, kao novinska izvjestiteljica, doputovala u Sarajevo izvje{tavati za Wall Street Journal o ratu u Bo-sni, australska spisateljica Geraldine Brooks vjerojatno nije ni sanjala da }e ba{ tamo, u zemlji u kojoj se od pamtivijeka susre}u Istok i Zapad, gdje se kao tektonske plo~e sudaraju, podvla~e jedna pod drugu, pobje|uju sad jedna, sad druga i isprepli}u se ljubav i mr`nja, prijateljstvo i neprijateljstvo, rat i mir, dobro i zlo, dakle, da }e upravo tamo nai}i na temu iz koje }e izrasti njezin novi roman. A taj roman, Narod knjige, postao je svjetski bestseler, jedna od 100 najboljih knji-ga pro{le godine po izboru Amazonovih kupaca kao i New York Timesov bestseler. Knjiga je 2008. osvojila dvije va`ne australske knji`evne nagrade – Australian Book of the Year Award i Australian Literary Fiction Award. Ono {to se zna o Sarajevskoj Hagadi, stvarne ~injenice o njezinom putovanju stolje}ima i predjelima, dovoljno su ~udesne, dirljive i inspirativne same za sebe. Geraldine Brooks je za svog boravka u Sarajevu saznala povijest Hagade. Kroz Hagadu je upoznala i povijest Bosne. Kroz povijest Bosne shvatila je okolnosti u kojima su tada `ivjeli Bosna i njezini gra|ani i okolnosti u kojima je po tko zna koji put Hagada opet ~udom opstala. Tako je nastao svjetski bestseler. Praznine izme|u stvarnih ~injenica Geraldine Brooks je ispunila upravo onako vje{to kako je to jo{ davno zamislio Aristotel kad je pisao O pjesni~koj umjetnosti: ª...nije pjesnikov zadatak da izla`e ono {to se istinski dogodilo, nego ono {to se moglo dogoditi i {to je mogu}e po zakonima vjerojatnosti ili nu`nosti.” Uvela je ~etiri klju~a, ~etiri traga, na koja u Hagadi nailazi knji`evna forenzi~arka i konzervatorica drevnih knjiga Hanna Heath: krilo kukca, vinsku mrlju, kristal soli i bijelu vlas. Ti je tragovi od-vode u neka davna vremena i ona prati sve strahote koje su pro{li knjiga i ljudi koji su ju stvarali, ~uvali i, kona~no, sa~uvali dovode}i u opasnost svoje `ivote: u okupirano Sarajevo za vrijeme Drugoga svjetskog rata, u Be~ u kojem buja antisemiti-zam, u Veneciju u kojoj inkvizicija nemilice spaljuje `idovske knjige, u srednjovjekovnu Kastilju u kojoj ubijaju i progone @idove, u Andaluziju i emirovu pala~u u kojoj nastaju te neobi~ne slike. Ovaj uzbudljivi roman kojeg se ne ispu{ta tako lako iz ruku, ipak nije samo jo{ jedan svjetski hit; on je prvenstveno podsjetnik i iskrena zahvala svim onim znanim i neznanim plemenitim i hrabrim pojedincima, ne`idovima, koji su sa~uvali Hagadu. Time su i oni s pravom zavrijedili da ih se nazove narodom knjige. ^itateljevom do`ivljaju svakako pridonosi i odli~an hrvatski prijevod. �

RUAH HADA[A

36

KULTURA I UMJETNOST

Izak je dugo tugovao za svojom majkom Sarom, a Abraham mu odlu~i razdijeliti Dane od tuge od Dana od svjetlosti i pomisli: “Po-slat }u svojeg slugu Eliezera da isprosi za Izaka `enu, jer negdje mora postojati ru`a koja svoju nje`nost brani trnjem.”

I upita se {to je sve potrebno ru`i koja se umiva jutarnjom rosom? Bri`no opremi karavanu i po{alje Eliezera na dug put. Nakon dana u pustinji i divljini, ovaj ugleda na zdencu Rebeku i otkri u njoj vjernost i po`rtvovnost.

Pokloni joj viticu od zlata u znak zahvalnosti za ljubav prema bli`njem. Ali, u~ini mu se malo i stavi joj zatim na ruke dvije zlatne narukvice i re~e: “One neka budu sje}anje na dvije kamene plo~e s Deset Bo`jih zapovijedi.” I jo{ joj pokloni dvanaest dragulja u ~ast sje}anja na dvanaest izraelskih plemena. Ahlamah `ut poput sun~ane svjetlosti, akvamarin tarkis, kamen sre}e i jasfeh crven, koji u sebi nosi snagu ljubavi. Podari joj i kamen {ofan koji govori: “Bog }e nadodati.”

Usred darivanja Eliezer se zagleda u Rebekinu budu}nost i dadne joj i misti~ni odem, dragulj za `enu koja }e Svevi{njem re}i: “Vidi mojeg sina.” I doda i pitdah zelene boje, jer Bogu bija{e bliska `elja one koja }e otvoriti vrata Neba.

Izabere jo{ svijetlo zeleni dragulj barehet zajedno s kamenom no-fek, plavim kao {to je plav svod iznad voda oceanskih. Pridoda i

safir, znamen Gospodnji i k tome tamnozeleni dragulj le{em koji Rebeku podsjeti da }e svaki ~ovjek jednom iza}i pred Bo`ji sud. I pogleda u dragi kamen jahatom, svijetao poput dijamanta koji potvrdi njezinu misao da nigdje i nikada nismo sami. I da se stalno mijenjamo kao {to kamen {evo mijenja svoju boju.

Eliezer ostade bez svih dvanaest dragulja, a ipak pitaju}i se nepre-kidno: “Ako je ljubav prava, je li to dovoljno?” Ali ne na|e odgovor, jer na ovome svijetu ~ovjek za sve ima mjeru, samo ljubav izmjeriti i izvagati ne mo`e.

Ispro{ena, Rebeka krene na put i napokon ugleda Izaka kako moli u polju, ~ekaju}i je. A onaj koji bija{e na brdu Moriji umjesto rtvo-van ~udesno spa{en, zaustavi povorku, jer du{a mu re~e: “Ta `ena tebi je sveta.”

U sumrak, dok se njezin veo nje`no spu{tao prema zemlji, podsjeti je na leptira koji gubi let zamiru}i ne~ujno na dahu.

Rebeka se osmijehnu i svijet se primiri s pogledom ~ovjeka koji ponira{e u srce. An|eo Gospodnji ode od njih sretan. Ali gle, izne-nada na zvjezdanom putu prema ku}i on se zbuni. Jer na Zemlji umjesto na Nebu blistali su dragulji. �

Dvanaest draguljaJasminka Doma{

da get. Pored |ostalog, oduzeta mu je voza~}ka dozvola, blokiran mu je ra~un u banci, zabranjeno mu je napu{tanje Izraela, one-mogu}eno mu je zapo{ljavanje u dr`avnim ustanovama. Sud je ~ak unajmio privatnog detektiva koji je trebao prona}i Davida, no ni ovaj nije uspio.

Njegova `ena obja{njava da `eli zapo~eti novi `ivot i imati jo{ dje-ce, te je ogor~ena {to joj je to uskra}eno i to od ~ovjeka s kojim ne `eli `ivjeti, a on to sve ~ini iz osvete.

Ona se nada da }e netko na webu vidjeti njegovu sliku i da }e se javiti s informacijom gdje ga se mo`e na}i.

Tamir Shem-Tov, Davidov brat, ka`e da njegov brat odla`e razvod jer `eli makar djelomi~no skrbni{tvo nad sedmogodi{njom k}eri. Tamir nagla{ava da }e do razvoda do}i samo ako Merav pristane na taj uvjet {to ona odbija.

Prema Merav, obiteljski savjetnik (Obiteljski sud) je odlu~io da njihova k}er bude povjerena majci, a da ju otac mo`e posje}ivati, ali samo pod nadzorom.

Ona se tu`i da David zloupotrebljava halahu dr`e}i ju zarobljenu u braku, te ka`e da joj je gore nego robu po{to su se robovi mogli osloboditi a ona, eto, ne mo`e. �

Jeruzalemski rabinski sud, po~etkom studenoga, odlu~io je obja-viti identitet neposlu{nog supruga koji ve} dvije godine odbija dati get (razvod) svojoj `eni.

“Wanted!”, tra`i se, obavijesti objavljene su na web stranici rabin-skog suda, a glasnogovornik suda se obratio izraelskim medijima kako bi suprugu u{li u trag. Njegovo je ime David Shem-Tov.

Rabinski sud tra`i od javnosti da pomogne u pronala`enju Davida koji opetovano odbija dati razvod svojoj eni. David Shem-Tov od-bio je pojaviti pred sudom i nije odgovorio na nekoliko sudskih poziva. Sud je poku{ao na razne na~ine prinuditi supruga da `eni

Zanimljivosti – Izrael

Merav and David Shem-Tov na svadbi prije dvije godine.

RUAH HADA[A

37

^ITATELJI PI[U

Nakon razgledanja ku}e izvana obitelj je oti{la na ru~ak u najbo-lji bjelovarski restoran gdje je ubrzo stigao i gradona~elnik Toni Koro{ec. Odr`ao je topao, iskren govor pun empatije i podijelio im suvenire i knjigu o uglednim Bjelovar~anima. Pozdravio ih je kao gradona~elnik, a njegov govor iako nije bio privatni, toplinom je rastopio granicu konvencionalnosti.

Stav kupca, tj. novog vlasnika ku}e bio je u najmanju ruku za~u|uju}i; prilikom najave posjeta samoinicijativno je ponu-dio odlazak u zgradu sinagoge, obilazak groblja te naravno ula-

zak u ku}u da bi na kraju, preko tajnice, zabranio ulazak ~ak i u dvori{te. Imena nije potrebno spominjati, neka ostane anoniman; Bjelovar~ani su to ~uli i zamjerili mu hladno}u.

Najdirljiviji trenutak posjeta bio je nakon odlaska novinara kada su tri unuke zapjevale uspavanku svoje none Erne “Spavaj, spavaj Milice malena”.

Iako ne znaju ni rije~i hrvatskoga, pjesma se natalo`ila u dubo-ku podsvijest i vulkanskom snagom izronila do neba, odakle ih je Erna sigurno ~ula! �

Zagreb, 10. 11. 2009.

Osvrt na posjet obitelji Bergstein rodnom BjelovaruMilena Jeri~evi}

Nasa ~itateljica `eljela je s nam podijeliti radosti i tuge dijela svoje obitelji, pa donosimo njezin tekst i tekst objavljen u Bjelovarcu – Novosti

Usta{ke vlasti su sedam `idova i va`ne osobe pravoslavne op}ine deportirali u logor i uzeli im svu imovinu

Bjelovar su ovih dana, nakon progona 1941. posjetili Miriam i @elj-ko Bergstein. Do{li su vidjeti grad i ku}u u kojoj su ro|eni i proveli kratak dio djetinjstva, prije nego {to su deportirani u logor, a nji-hova jedina krivnja, kao i cijele obitelji je bila ta {to su bili @idovi.

– @ivjeli smo sretni i zadovoljni nedaleko `eljezni~kog kolodvora sve do ljeta 1941. godine. Meni je bilo sedam, a sestri {est godina – s tugom se prisje}a @eljko Bergstein. Sestra Miriam te{ko skriva suze i oboje ka`u da bol iz najranijeg djetinjstva, ne mogu nikada zaboraviti i nose ga cijelog `ivota. Dobar i ugodan `ivot situira-ne obitelji prekinula je suluda fa{isti~ka politika, koja se `eljela domo}i imovine i uni{titi sve {to nosi `idovski predznak. Pokojni otac, Naftali Bergstein-Tulo, bio je zubar i predsjednik @idovske op}ine, a majka Ema, ro|ena Finci odvjetnica. Stoje}i pred rod-nom ku}om, jer u dvori{te ih nisu pustili sada{nji vlasnici, Miriam se prisje}a da je tu nekad bio bunar. – @eljela bih ga vidjeti – ka`e i dodaje da je ku}a izvana ista kakva je i bila. @eljko prepoznaje zgra-

de iza eljezni~ke stanice: – Tu su nam djevoj~ice prvi put pokazale po ~emu se razlikuju od nas dje~aka.

Kao da je bilo ju~er

Ni`u se uspomene. – Sje}am se kao danas. Bilo je toplo ljetno posli-jepodne i do{li su po nas i zajedno s jo{ 32 ~lana poznatih i ugled-nih bjelovarskih obitelji, natrpali u vagone i odvezli, prvo u Zagreb, a potom logor – prepri~ava @eljko. Stra{noj sudbini tada je skoro izmaknuo otac, koji je bio prvi zubar u Bjelovaru. Njegov tehni~ar, ne`idov poku{ao je intervenirati kod tada{njih vlasti i ~inilo se da je u tome uspio. – Oca su izveli iz vagona, no tijekom no}i su ga ponovno vratili – ka`e @eljko.

Nakon deportacije nikada se vi{e nije vra}ao u Bjelovar. Sje}anja naviru, ali emocije su vi{e nostalgi~ne. Nema u njemu mr`nje, ali ni ljubavi. Ipak je, dodaje bio samo dijete i uspomene su neutralne.

Unato~ te{kom ivotnom putu, ipak zahvaljuju}i profesiji oca mno-go su toga najgoreg bili po{te|eni. Usta{ka vlast poslala je doktora

Objavljeno na dan 16. 7. 2009.

Nema mr`nje u nama, samo uspomeneTekst iz ~asopisa Bjelovarac

SUSRET S POVODOM Nakon 68 godina Bjelovar su posjetili Miriam i @eljko Bergstein, @idovi protjerani davne 1941. godine.

RUAH HADA[A

38

^ITATELJI PI[U

Slika prva

U Loret de Maru bili smo smje{teni u hotelu. Zvao se “Raina Isa-bel”. U oktobru 1992. godine jedna je `ena saznala za nas, izbje-glice, nazvala hotel i ponudila besplatan stan na godinu dana u mjestu blizu francuske granice. Mjesto se zove Porto de Selva. Moj prijatelj iz izbjegli{tva Danko Papo i ja oti{li smo da to vidimo. @ena od {ezdesetak godina sa~ekala nas je na autobuskoj stanici. Djelovala je prili~no prijatno. Odvela nas je najprije u jedan resto-ran. Plata puna ribe, oval pun lignji, {nicla sa krompir}ima. Dovolj-no za dvadesetak ljudi. Kasnije smo oti{li u stan~i} koji nudi, a za-tim smo i{li od ~ovjeka do ~ovjeka tra`e}i posao. Rekli smo da nas to najvi{e interesuje. Dvije godine ranije u istom mjesecu, okto-bru, sa mojim drugom koji tako|er voli ribolov, bio sam na Hvaru, otoku na Jadranskom moru. Vra}ali smo se u vikendicu sa punim gepekom ribe kada su nas, podi`u}i palac, autostoperski zaustavila dva ~ovjeka oronule “fasade”. Povezao sam ih i kada sam ih upitao gdje idu i odakle su, reko{e mi da su Bosanci i da tra`e posao na gra|evinama. Samo dvije godine kasnije moj prijatelj Papo i ja smo u Port de Solvi bili takvi ljudi. Sre}a je {to mi je sa velikom dozom jevrejske krvi genetski blizak osje}aj “imati i nemati”.

Slika druga

Lutao sam jedanput centrom Barcelone i razmi{ljao {ta bih mogao ra-diti. Ima dosta ljudi koji se obuku u neke odore (~asna sestra, rimski vojnik, dimnja~ar i sli~no) i nepomi~no stoje na nekakvom postolju. Ne znam je li to kip ili ~ovjek. Bli`e ovom prvom. Pred njima je kutijica u koju prolaznici ubacuju novac. Blisko mi je bilo razmi{ljanje da }u, ako ne na|em neki posao, postati kip. Kao u onoj dje~ijoj igri: neko te zavrti, a ti ostane{ na kraju vrtnje u nekom polo`aju.

Slika tre}a

^esto sam se sje}ao prepunih sarajevskih tramvaja. Propusti{ je-dan, drugi, sve u `elji da izbjegne{ gu`vu. De{avalo se da se u nje-mu na|em s nekim s kim ne `elim razgovarati, do koga mi nije stalo, pa sam znao zainteresovano zuriti kroz prozor, kao da }u svakog trenutka ugledati nekog jako va`nog. Kada mi nije polazilo za rukom da izbjegnem razgovor, povr{no bih slu{ao {ta suputnik pri~a i veoma ~esto bio doveden u nezahvalan polo`aj kada bi sa-

govornik od mene dobio odgovor koji je ~esto bio u suprotnosti s njegovim o~ekivanjima. Sli~no mi se de{avalo i u [paniji. Istina ne u tramvaju. Zbog nepoznavanja jezika, nerijetko sam bio dove-den u situaciju da i pored pametnog izraza lica, odgovorim sa “si” ili “no” u pogre{no vrijeme. Iako su {anse bile 50% da pogodim, ~e{}e sam “fulao”. Nije me htjela ta vrsta {panskog ruleta. Nesklo-nost, nesposobnost i odsustvo bilo kakve volje u izu~avanju novog jezika, bila je svojstvena i mom prijatelju Zlatanu Romano, koji sada `ivi u Izraelu. Nedavno mi je pisao da je gledao jedan titlovan film na hebrejskom i da je napokon, nakon vi{e od ~etiri godine razumio i shvatio sve za~koljice i detalje filma. Na kraju pisma je priznao da je gledao Kusturi~in Underground.

Slika ~etvrta

Epohalno otkri}e. Telefon. @ivio gospodin Bel. Kada je aparat sti-gao u stan, cijela se porodica okupila oko ~uda. Imao sam osje-}aj da je i Ana, tada moja trogodi{nja k}erka, namjeravala okrenuti nekoliko brojeva. Osobina moje supruge ka olak{avanju du{e raz-govorom {irom meridijana i porodi~na sklonost ka telefoniranju, stvorila je dodatnu konfuziju u ionako konfuznoj situaciji. Telefon je donesen u predve~erje, a kako je ve~e odmicalo, supruga se sve vi{e `alila da joj slu{alica klizi iz ruke. Zaspala je okre}u}i brojeve prijatelja razbacanih po svijetu. Bila je sre}a {to u ovoj zemlji pozi-tivno pravo ne poznaje instance du`ni~kog ropstva.

Slika peta

Grupa u kojoj sam se nalazio bila je u avgustu 1992. pozvana na izlet blizu Barcelone, u jedno jevrejsko odmarali{te koje obiluje sportskim terenima i bazenima. Prema protokolu predstavljali smo se pojedina~no: ja sam taj i taj, znam ovo i ono, `elim ono i ovo. Neki su u tom predstavljanju, u svom usmenom kurikulumu, pre-tjerivali i spominjali da su bili na takvim funkcijama i polo`ajima da sam poslije bio “ponosan” {to sam sa njima u dru{tvu. Osje}ao sam se kao dijete u domu za napu{tenu djecu koju neko treba da usvoji. Na moju nesre}u taj mi je osje}aj i dan danas veoma blizak.

Opaska urednice: Danas Nenad, uspje{ni odvjetnik, ponovno `ivi s obitelji u Sarajevu, kao i Zlatan Romano koji se spominje u tekstu. �

Razglednice iz [panijeNapisao Nenad Maglajli} prije sedamnaest godina za list SALON.

Bergsteina na rad u Sarajevo, odnosno gdje god su oni procijenili da je potreban kao zubar.

Doveli su i cijelu obitelj.

– Uzeli su nam ku}u, koju nam je na sre}u, nova hrvatska vlast vratila, a mi je potom prodali sada{njim vlasnicima. Danas `ivim u Bernu u [vicarskoj, zavr{io sam karijeru kao lije~nik, imam djecu i unu~ad i njih sam doveo da vide gdje su njihovi preci `ivjeli. Da vide ovaj lijepi grad iz kojega smo potekli. Jo{ da sam im mogao

pokazati dvori{te i ku}u iznutra, na{oj sre}i ne bi bilo kraja. Obi}i }emo i druge dijelove grada, oti}i na groblje, te u sinagogu, danas Dom kulture.

Kada se okrenem unazad, moram priznati da sam imao sre}e. Pre`ivjeli smo sve strahote rata, a milijuni na{ih sunarodnjaka nisu bili te sre}e. Zato danas vjerojatno imamo puno prijatelja, i brojnu obitelj – ka`e @eljko Bergstein. �

RUAH HADA[A

39

^ITATELJI PI[U

Za{to su }utale & majka i }erka o istom ratuRu`ica Galac Popovi}

Promocija knjige Magde Simin Bo{an i Nevene Simin, 5. novembar 2009., 18h, Jevrejske op{tine Beograd דרגלב תידוהי הליהק

Autorka Nevena Simin, magistar knji`evnosti Gordana Todori}, glumica Maja Brukner i Ru`ica Galac Popovi}, moderator knji`evne ve~eri, svojim su kazivanjem o knjizi ZA[TO SU ]UTALE & MAJKA I ]ERKA O ISTOM RATU, li~nim se}anjima i svedo~enjem, prvi put pred na{u javnost iznele kompleks pitanja vezanih za probleme dece civilnih `rtava rata, ili kako se to u nauci naziva: problem dru-ge generacije pre`ivelih u Holokaustu; na na~in do sada nepoznat na{oj knji`evnosti – pomo}u dijaloga majke i }erke, dijaloga raz-dvojenog vremenskom distancom, zapravo dijaloga koji je nastao tek po maj~inoj smrti.

Mozai~ki komponovana, slede}i hronolo{ki tok, jednim svojim de-lom – poglavljima koja je, pred sam kraj svog fizi~kog ivota, napisala Magda, u neobjavljenom rukopisu Ba~vanke – politi~ke osu|enice u ratu 1941. – 1945. ~injeni~no, skoro hladnom faktografijom, pre-cizno{}u istori~ara – sme{tena u period II svetskog rata, u apsane, batina{nice i logore smrti, ova se knjiga zapravo ne bavi ratom, ve}, kroz Neveninu emotivnu i duhovnu prizmu propu{tenim, porat-nim posledicama istih tih ~injenica ovaplo}enim u pre}utkivanju unutra{nje borbe njezine mame ali i konkretnim vlastim iskustvom deteta kome je ~itav jedan korpus pitanja ostao bez odgovora.

Trauma se}anja u ovoj knjizi dobija svoj literarni izraz iz ugla koji u na{oj knji`evnosti nije uobi~ajen. ªKod nas ta tema, ni u javnosti ni u literaturi, nije dovoljno otvorena i raspravljana. Druge kulture su taj posao zapo~ele odmah po zavr{etku II svetskog rata. Bez takvog posla Nemci nikada ne bi sproveli (i jo{ uvek je sprovode) denacifi-kaciju i okrenuli se budu}nosti. Bez tog posla, mu~nog, tegobnog, veoma bolnog za pojedince – socijalni kancer po imenu RAT, bilo kad i bilo gde, koji hiljadama godina metastazira po kontinentima i nacijama, ne mo`e se pobediti, odstraniti iz tkiva ~ove~anstva, niti se ljudi i njihove institucije mogu trajno isceliti”, nagla{eno je tokom predstavljanja ove knjige.

Ja li~no, kao svedok istog tog vremena, dete Magdine sapatnice i saborca Gertrude Galac [er, odrastala sam u periodu eufori~nog slavljenja pobede nad fa{izmom, ali i ve{to skrivanih bolnih isti-na, kako je i po koju cenu ta borba vo|ena i koja je cena zapravo

pla}ena. Svet se ve} sedmu deceniju bavi brojevima, ciframa i ime-nima poginulih vojnika, od ranjavanja pomrlih, nevino pobijenih civilnih `rtava ... 55 do 60 MILIONA ljudskih bi}a! No {ta se dalje de{avalo sa onim delom ~ove~anstva koji jeste pre`iveo, na koje je rat delovao neposredno, pa posredno? ... Odgovori na ta pita-nja davani su sporadi~no, samo u strogo zatvorenim krugovima, kao odgovri samo jedne grupe, nacionalne, politi~ke, regionalne. Upravo s toga, knjiga ZA[TO SU ]UTALE & MAJKA I ]ERKA O ISTOM RAT, na mene je delovala posebno sna`no, jer Nevenina hrabra razmatranja op{teg, unutar posebnog, nadilaze tu ªuskost”. Prizna-jem: imala sam problem da pro~itam ovu knjigu, prepoznaju}i se u ~injenici koju je Nevena, svesno i duboko smisleno jasno izne-la na videlo: ª... da! posledice ratova, svakog, bilo kog rata, traju, truju}i generacije dece sve do sedmog nara{taja” Hrvala sam se sa knjigom, odbacivala je od sebe, zastra{ena suo~avanjem, pa je ponovo halapljivo i{~itavala, `ude}i za odgovorima koji mi nedo-staju. Doskora potpuno nesvesna svoje pripadnosti jednom veoma jasno ocrtanom krugu: druge generacije pre`ivelih, sudarala sam se i glavinjala kroz traume, pa vo|ena Neveninom hrabro{}u da identifikuje konkretno pitanje i ponudi konkretan odgovor, vrlo potresena, uspela sam da sagledam i shvatim ponu|eni put, put svesti, ljubavi prema bli`njem svom, put dubokog, svesnog, razu-mevanja i isceljenja kojim mi je i}i ako ne `elim da na generaciji svojih unuka prenesem svoje te{ko breme...

U Sali JOB-a, ove konkretne knji`evne ve~eri, sa nama su bile skoro sve Magdine beogradske savremenice, ali i njihove k}eri i samo dva sina. (Vreme sinova koji }e svesno odbaciti rat kao na~in re{avanja problema ljudskog opstanka kao da jo{ uvek nije do{lo ...).

Posle na{eg udela u predstavljanju knjige, jedna po jedna, dodava-le smo svoja iskustva, jo{ uvek bolna se}anja. Kada bi se sve moglo svesti u jednu re~enicu, po meni, re~enica bi glasila: da! odale smo priznanje: da tako je bilo! I tako jeste! Pred nama, ali i pred vama, dug je put ozdravljenja – kroz govor istine.

Preporu~ujem vam knjigu ZA[TO SU ]UTALE & MAJKA I ]ERKA O ISTOM RATU. �

zaposlenici Izraelci vratili su se u Izrael, odnosno raspore|eni su na nove du`nosti, nakon {to im je istekao mandat u Zagrebu.

Novi veleposlanik je gospodin Jossi Amrani. Njemu i njegovom osoblju `elimo srda~nu dobrodo{licu u Zagreb i Hrvatsku. �

S Novom godinom 5770. nismo samo u{li u novu kalendarsku godinu, ve} smo mi u Zagrebu dobili potpuno novo osoblje u izraelskom veleposlanstvu.

Suradnik na{eg Ruaha, njegova ekselencija Shmuel Meirom i svi

Vijesti – Hrvatska

RUAH HADA[A

40

^ITATELJI PI[U

Bilo je to davno, u vrijeme kad je mogu}nost bavljenja mudro-{}u bila luksuz (a ipak, ili mo`da upravo zato, se njome vi{e bavilo nego danas) koji je zahtijevao daleko vi{e vremena nego {to ga je prosje~an ~ovjek (koji je samo da bi prehranio porodicu morao ra-diti od jutra do mraka) imao i vi{e sredstava (a dovoljno je sjetiti se samo skupo}e izrade knjiga pisanih rukom i na pergamentu) nego {to je prosje~an ~ovjek mogao da izdvoji. Tada je va`ilo pravilo da je bogatima lak{e da budu mudri (jer imaju vremena i novaca da finansiraju vlastito naukovanje) – a mudrima da budu bogati. Iako se smatralo nepristojnim da neko ko je bogat ne ulo`i novac i vri-jeme i u vlastito obrazovanje ({to je tjeralo novope~ene bogata{e da se takmi~e i na polju duha) – bilo je i izuzetaka. De{avalo se da bogata{ bude neizmjerno siroma{an duhom – kao {to se de{avalo i da puki siromah postane u~enjak i mudrac.

Pri~a o hahamu1 Avrahamu Ibn Ezri predstavlja krajnje neobi~an izuzetak. U njegovom slu~aju ne radi se o bogata{u koji je ostao siroma{an duhom, niti o siromahu koji je postao mudar. Ribi Avra-ham pripadao je staroj, poznatoj i imu}noj porodici Ibn Ezra koja je Jevrejstvu [panije dala mnoge vo|e, mudrace, knji`evnike i su-dije. Svojom u~eno{}u bacio je u zasjenak svoje prethodnike, a posljedovateljima ostavio je u amanet te`ak zadatak bivanja dostoj-nim nasljednikom takvog velikana duha. No, {to mudriji je bivao, to je siroma{niji postajao. Na koncu je njegovo siroma{tvo postalo legendarno kao i njegova mudrost i to u toj mjeri da se u [paniji, prvo me|u Jevrejima, a potom i me|u podanicima drugih zakona, za opisivanje siromaha koji je ostao i bez crnog pod noktom kori-stio izraz: ’s’izo komo el d’Ibn Ezra’.2 Naravno, Jevrejstvo [panije nije bilo pretjerano ponosno ~injenicom da jedan od njegovih naj-istaknutijih sinova `ivi od danas do sutra, imaju}i samo ono {to je ve} pojeo. Isprva su mu nudili mjesto dajana3 no on je od suda bje`ao kako i prili~i onome ko je svjestan Sudije svih sudija. Posli-je su mu nudili mjesto u~itelja, ali on nije bio spreman naplatiti podu~avanje Tore4 – dr`e}i se talmudskog5 stanovi{ta da onaj koji jede plodove Tore u ovom svijetu, skrnavi Bo`je ime i gubio udio u svijetu koji dolazi. Vi|eniji Jevreji, koji su mu htjeli doturiti koji dinar, nisu znali kako da sprovedu svoj naum. Na koncu, on ipak nije bio obi~an siroma{ak, nego ~uveni Ibn Ezra. Jednom prilikom neki od njih do|o{e na ideju da na putu za sinagogu u kojoj je svakog jutra, u praskozorje, Ibn Ezra molio u minjanu6 na vidno mjesto postave vre}icu s dukatima, ne bi li haham pomislio da se radi o izgubljenom novcu koji bi onda (ne znaju}i da se radi o sa-daki) uzeo, i t~ime bi problem bio rije{en, a njegova ~ast sa~uvana.

Re~eno – u~injeno. Sutradan, nekoliko minuta prije nego {to je tuda imao pro}i Ribi Avraham, buenos \idjos7 postavi{e “poklon” na sred puta, sakriv{i se u prikrajak ne bi li vidjeli kako }e pro-}i cijela stvar. Ibn Ezra, koji se tog jutra zadr`ao u ku}i malo du`e no {to je mislio, ubrzanim korakom krenu na molitvu – no, na pola puta ka sinagogi, primijeti sunce koje se ve} ra|alo, otkri-vaju}i ljepotu Bo`ijeg svijeta i pozla}uju}i cijelu okolinu. U tom mometu haham uvidje kako su svakodnevne prirodne pojave koje

do`ivljavamo kao ne{to najobi~nije i najuobi~ajenije, zapravo najve}e mogu}e ~udo. Pogledav{i sunce kao da ga vidi prvi put u `ivotu, po~e u sebi pisati pohvalu Onome koji samo kaza rije~ – i bi svjetlo. No, ubrzo uvidje da bi sva ta ljepota ~ovjeku bila nedostupna da ga dobri Bog nije obdario ~ulom vida – te stoga prepjeva re~eni stih u hvalu Onome koji samo kaza rije~ – i bi svje-tlo u zjenici oka. Zabavljen tom mi{lju, upravo u trenutku kada je na putu trebao ugledati kesu s dukatima, Ibn Ezra, rije{en da pri-vremenim uskra}ivenjem svjetla svome oku sagleda svu ~udesnost vida, odlu~no za`miri, nastaviv{i stupati ka sinagogi nesigurnim korakom dobrovoljnog slijepca.

Skriveni posmatra~i koji nisu mogli znati {ta se de{ava u hahamovoj glavi ne razumje{e ama ba{ ni{ta. Odbiti mjesto sudije bio je vrhu-nac skromnosti, odbijanje uzimanja novca za podu~avanje Tore bio je talmudski standard, odbiti poklone u slu~aju mudraca sa njego-vim pedigreom bilo je razumljivo, ali ne pokupiti dukate sa ulice u svom njegovom siroma{tvu bilo je potpuno nerazumljivo. Ubr-zo se po cijeloj \uderiji8 ra{iri glas o njegovom bogougodni{tvu. Mnogi ga po~e{e dr`ati hasidom,9 ali nije nedostajalo ni onih koji su ga jednostavno smatrali mazalba{om.10

Kako pri~a o ponosnom (ili smjernom, zavisi {ta je onaj koji je pri~u prenosio smatrao vrlinom i u kojoj mjeri mu je Ribi Avraham bio drag) Ibn Ezri koji u svom svom siroma{tvu nije pokupio sa ulice kesu s dukatima stalno iznova inspirisala mnoge me|u Ibn Ezrinim sunarodnjacima, izazivaju}i stalno nova naga|anja – jedan od njegovih prijatelja (za koga se ne mo`e re}i da nije imao udjela u ideji sa “postavljanjem poklona”) odlu~i da izdaleka upita sa-mog Ribi Avrahama za{to je neki dan i{ao u hram kao slijepac. Ribi Avrahamu naravno nije bilo jasno otkud je njegov prijatelj mogao znati za cijelu dogodov{tinu, i, rije~ po rije~, ovaj mu otkri da ga je vidjeo kako hoda kao slijepac dok je, zajedno sa drugim prvacima, stajao u prikrajku ~ekaju}i da Ibn Ezra nai|e na “poklon”. Ovo je hahamu bilo dovoljno da uvidi da je njegovo siroma{tvo postalo teret njegovoj bra}i u zakonu, te odlu~i da napusti grad u kome je `ivio, tra`e}i mira negdje drugdje.

U vrijeme kada je haham Avraham Ibn Ezra napustio grad u kome je njegovo siroma{tvo postalo du{evni teret maloj jevrejskoj za-jednici, uputiv{i se ka Toledu u nadi da }e u velikom gradu manje “bosti” o~i u “{panjolskom Sarajevu” (ne vidim {to bi Sarajevo stal-no bilo bosanski Toledo), `ivio je i najve}i pjesnik jevrejske [pa-nije, mistik {iijske provenijencije – Rabi Jehuda ha-Levi, koji je uz veliko bogatstvo i prelijepu k}er imao i ~angrizavu `enu (jer ko je jo{ sastavio tri dobra?) kojoj se nijedan od mnogobrojnih prosa-ca koji su tra`ili ruku njihove k}eri nije dopadao. Jedni su za nju bili siroma{ni, drugi neizobra`eni, a tre}i nikogovi}i. Jednog dana kada je sinjora de Levi, po ko zna koji put, odbila nove prosce nalaze}i svakome mane, Rabi Jehuda uvidje da }e mu pored ne-skromne `ene, k}er (ni kriva ni du`na) ostati usjedjelicom – te se u bijesu zare~e `eni da }e k}er dati prvome koji toga dana kro~i u

^ovjek snuje – al’ Bog odlu~ujeEliezer Papo, iz knjige Sefardske pri~e

RUAH HADA[A

41

Tako je Rabi Jehuda proganjao Ribi Avrahama iz dana u dan poku{avaju}i da ga podu~i osnovama Tore, Rabi Jehuda bi obja{njavao – a Ribi Avraham mije{ao i izvrtao. Popodne uo~i Jom Kipura16 Rabi Jehuda, po svom obi~aju, po~e pisati pijut17 posve-}en prazniku. Prve ~etiri strofe, od kojih je svaka po~injala po jed-nim slovom njegovog imena, gotovo mu se izli{e iz pera – ali peta (akrostih koji daje njegovo ime obavezivao je na petu strofu – jer u protivnom bi bilo vi{e nego o~igledno da je od pete strofe odustao zbog nedostatka inspiracije) mu nikako nije polazila za rukom. Pro-bao je ovako i onako, ali kad ne ide ne ide. Iznerviran, izgubi nadu i uputi se ku}i na ve~eru uo~i posta. Kako ovaj iza|e, Ribi Avraham se stvori vi{’ njegovog pisanija. Uze pijut, pro~ita ga – i u trenu, bez ve}e muke, dodade strofu koja je nedostajala. Kasnije, malo uo~i ve~ernje molitve, kada se Rabi Jehuda vratio u hram, imao je {ta vidjeti. Na njegovom stoli}u stajao je pijut sa zavr{enom petom strofom koja ne samo da se uklapala u ostatak pjesme rimom i metrikom – nego i idejom i porukom. Zaprepa{ten, Rabi Jehuda se po~e raspitivati ko je dirao njegove spise. Odgovori{e mu: Niko, samo je tvoj u~enik ne{to preturao okolo. Rabi Jehuda pristupi siroma{nom neznancu rije~ima:

– Ti si Ribi Avraham Ibn Ezra, zar ne?

– Kako si znao? – upita posti|eni Ribi Avraham.

– Lako – odgovori Rabi Jehuda – osim mene u cijeloj [paniji ima samo jedan ~ovjek koji ovako vlada pjesmom – Ribi Avraham Ibn Ezra.

I tako se Ribi Avraham o`enio k}erkom Rabi Jehude na op{tu sre}u i zadovoljstvo. �

1 hebrejski: haham – mudrac.

2 Ladino: s’izo komo el d’Ibn Ezra – u~ini se kao Ibn Ezra.

3 Hebrejski: dayan – sudija.

4 Hebrejski: Tora – Petoknji`je, Pet Knjiga Mojsijevih, prvi dio hebrejske Biblije odnosno tzv. Starog zavjeta.

5 Hebrejski: Talmud – zbirka protokola vrhovnog suda, tradicija u~enjaka i na-rodnih legendi iz koje se deducira pozitivno hebrejsko pravo.

6 Hebrejski: minyan – skup od deset mu{karaca neophodan za skupnu molitvu.

7 Ladino: buenos Djidios – dobri Jevreji.

8 Ladino: Djuderia – jevrejski kvart.

9 Hebrejski: hasid – bogougodnik, onaj koji napu{ta srednji put zapovje|en svi-ma – ~ini i vi{e od onog {to je nalo`eno.

10 Ladino: mazalbasho – baksuz.

11 Arapski: haram – grijeh.

12 Hebrejski: alef – prvo slovo hebrejskog alfabeta.

13 Hebrejski: bet – drugo slovo hebrejskog alfabeta.

14 Hebrejski: gimel – tre}e slovo hebrejskog alfabeta.

15 Hebrejski: get – ugovor o razvodu.

16 Hebrejski: Yom ha-Kipurim – Dan od Pomirenja, deseti dan mjeseca Ti{rija, dan posta i pojedina~nog i narodnog samoispitivanja.

17 Hebrejski: piyut – sinagogalna himna.

hram. @ena koja je znala da joj je mu` ~ovjek od rije~i shvati da }e sre}u njezine k}eri umjesto bri`ne majke odlu~iti puki slu~aj te se dade u pla~ i kuknjavu. Rabi Jehuda, nagao kakav je bio, ne zadr`a se na zavjetu koji je izrekao pred `enom, nego i u sinagogi, s vrata, objavi da mu se k}i udaje. Kako je pitanje udaje mlade ljepotice bilo predmet svakodnevnih naga|anja cjelokupnog op{tinstva, prisutni ga odmah obasu{e pitanjima – pa kad im haham objasni kome je i za{to naumio dati k}er, zamuko{e i sami svjesni tragi~ne veli~ine momenta. No, dobri Bog htjede da upravo u tom momen-tu u veliku toledansku sinagogu stupi glavom i bradom Ribi Avra-ham Ibn Ezra.

Ugledav{i pra{njavog namjernika u pohabanom odijelu, Rabi Jehuda se, na trenutak, pokaja zbog brzopletosti vlastitog zavje-ta, ali se ubrzo utje{i mi{lju da bogatstvo nije najva`nije – nego u~enost i smjernost. Stoga pristupi neznancu sa svezkom Talmuda otvorenim na mjestu te{kom za razumijevanje i upita ga (ne bi li provjerio njegovu u~enost) da li bi mu mogao objasniti zna~enje talmudske rasprave. No, skromni Ibn Ezra, koji se ve} prepao da }e ga i Jevreji Toleda “progoniti” nu|enjem obna{anja neke od pla}enih Tora-funkcija, odlu~i da glumi neukog – te na pitanje od-govori u~tivim: `ao mi je – ali ja ne umijem ~itati.

Rabi Jehudi kao da se nebo sru~ilo na glavu – zeta siromaha bi jo{ nekako i progutao, ali siromaha i neznalicu? Vezan zavjetom, ipak, ne imade druge nego da se poku{a utje{iti mi{lju da je pred Bogom najva`nija ~istota srca, i da je mogu}e da je ovaj Jevrejin kog mu je Bog poslao za zeta osoba ~ista srca, a mudrosti }e ga ve} podu~iti on – Rabi Jehuda. Stoga mu re~e:

Jevrejin pa ne umije da ~ita? – haram, haram.11 – Evo ja sam spreman da te podu~im.

Sjedo{e, i Rabi Jehuda po~e da mu pokazuje slova:

– Ovo je alef.12

– Alef – ponovi Ribi Avraham.

– Ovo je bet.13

– Bet – potvrdi Ribi Avraham.

– Ovo je gimel.14

– Gimel – ponovi u~enik.

– Dobro, kako se zove prvo slovo?

– Get15 – odgovori spremno Ribi Avraham koji se o~igledno ve} dobro zabavljao.

– Ne, get je ne{to drugo, ti si htio re}i bet – {to je ime drugog slova – ali ja sam te pitao kako se zove prvo?

– Ja zaboravio – odgovori Ribi Avraham koji se ve} u potpunosti u`ivio u svoju novu ulogu.

Uvidjev{i da mu s neba nisu poslali zeta, nego kaznu za njego-vu brzopletost, Rabi Jehuda se veoma ra`alosti; no, nemaju}i kud (tad je rije~ bila rije~), odlu~i da podu~i “su|enika” svoje nesretne k}eri makar osnovnim molitvama i blagoslovima – a poslije kako im da dobri Bog.

^ITATELJI PI[U

RUAH HADA[A

42

STRANICE ZA DJECU

Eto jedan mali dje~iji osvrt o Szarvasu. U Szarvasu je ~arobno zato {to si svatko na|e ne{to u ~emu je dobar, ne{to {to ga veseli i u ~emu se mo`e pokazati. ^ak i ako ne uspije{, nema veze, jer su uvijek oko tebe prijatelji koji }e te podr`ati.

Osim redovitog dnevnog programa, postoji i ve~ernji program. Ve~ernji programi su naj~e{}e osmi{ljeni tako da cijeli kamp su-djeluje u njima. Tako, na prrimjer, jednu no} idemo u {umu. Taj se program zove Ash Layla. Obu~emo se u tamne stvari, nama`emo bojama lice, dobijemo lampice i plan {ume. Ove smo godine tra`ili 4 elementa: zemlju, zrak, vodu i vatru.

Na svakoj smo stanici morali obaviti prili~no komplicirane fizi~ke zadatke kako bismo osvojili jedan od potrebnih elemenata. Na-kon {to smo ih sve sakupili, oti{li smo natrag u kamp i napravili Golema!

Zanimljivo je bilo i to da smo ove godine prvi put dobili (kao kamp) dopu{tenje od grada Szarvasa da pristupimo njihovom ar-hivu. Tako smo dobili uvid u njihove novine iz vremena dok su u Szarvasu `ivjele `idovske obitelji. U novinama tako malog gra-da kao {to je Szarvas, 1938. godine objavljen je datum i vrijeme odr`avanja testa iz hebrejskog jezika u osnovnoj `idovskoj {koli. Saznali smo kakve su proslave Purima organizirale ene iz @enskog kluba te kako se hale mogu kupiti u Bergerovoj kosher pekarni.

Kako bismo s tim ~injenicama upoznali i djecu (samo one najsta-rije), napravili smo program u samome gradu u kojem su djeca uz pomo} mape tra`ili razli~ite stanice. Na svakoj bi ih stanici sa~ekao netko od odgajatelja, obu~en u prikladnu odje}u i svaka se stanica nalazila to~no na mjestu gdje je nekada bio neki va`an `idovski objekt ili objekt koji je bio u vlasni{tvu @idova (npr. kino). Tako sam ja bila Laszlo Weiss, vlasnik hotela u centru grada i unuka lo-kalnog kosher pekara! Djeci se jako svidio program jer je sve bilo stvarno.

Poku{avam nekako suvislo napisati ovaj moj ~lanak o Szarvasu, kako bi imao glavu i rep, ali previ{e mi stvari pada na pamet!☺

Szarvas je raj za djecu i mlade. Sljede}e ljeto puni svoju dvadesetu godinu postojanja i svi smo jako ponosni da kamp iz godine u godinu dr`i status najboljeg kampa na svijetu.

Kao {to ka`e slogan kampa: PROLJE]E, SZARVAS, JESEN, ZIMA☺

Nadam se da }e nas idu}e godine iz Hrvatske i}i puno vi{e! �

Mala La i Kohav

Szarvas je mjesto u Ma|arskoj. Tamo je jedan dje~ji kamp. Bio sam u njemu dva puta. Ove godine u Szarvasu je bilo jako lijepo. Moj prijatelj Dor i ja smo u Szarvas do{li s mojim roditeljima. Dugo smo ~ekali da do|u moji prijatelji iz Zagreba. Do{li su tek poslije podne i odmah je bila ve~era.

Meni je najzanimljiviji doga|aj bila nogometna utakmica protiv madrihima. Bio sam jako uzbu|en. Moja je ekipa pobijedila 3:2 i bio sam jako ponosan.

Zadnji dan, kada smo se vra}ali u Zagreb, krenuli smo u 4h ujutro. Bio sam jako tu`an jer se nisam stigao oprostiti ba{ sa svim prijateljima.

Ivan Petar Preradovi}-PikoO[ Lauder-Hugo KonKita dalet (4. razred)

Praznici u SzarvasuPriredila Maya Cime{a Samokovlija

RUAH HADA[A

43

STRANICE ZA DJECU

U POTRAZI ZA SMISLOM[kolski raspust, misle}i na onaj du`i i letnji duga~ak je i bez veze. Na letovanje se ne mo`e zbog nekih nerazumnih materijalnih pro-blema, na kupanje bez roditeljske pratnje nije dozvoljeno, a tu su i duhovne smetnje u kojima ne u~estvujem. Drugari iz {kolskih klupa – gde ste...? Meni je dosadno!!!

Samo glupim osobama mo`e da bude dosadno – govori tata.

Na|i ne{to – ka`e mama.

Razmi{ljam pametno – {ta je to tata rekao?

Poku{aj da ne{to na|em, traje i godi{nje doba detinjstva prolazi. [kolski raspusti podeljeni na svoje du`ine {ire se u mom tra`enju ne~ega u nekome.

[ta tra`i{? – pita mama.

Pa, rekla si joj da na|e ne{to – ka`e tata.

Ono {to tra`im, daleko je odavde.

Nalazi se na jednom mestu koje ne znam gde je.

Nalazi se u jednom budu}em vremenu sada{njosti.

Ne znam kako izgleda.

Ne znam {ta je, ali da postoji – znam.

Sve {to se tra`i i ako se dovoljno `eli, na|e se ...

Dosadno je – ponavljam svoju srd`bu. Toliko mi je dosadno da ne znam {ta }u... To je ona Dosadna pesma Miroslava Anti}a koju delimi~no znam napamet. Onako, iz glave, a da nisam glupa... ne vredi. Ako poku{am tati objasniti, ve} znam da }e samo klimnuti glavom i ne{to od onoga {to je mama rekla prona}i...

Saznanje da ja ne umem da se odmaram nije me obradovalo. Pa-metni ljudi nisu vredni. Pro~itala sam da se ljudi najbolje odmara-ju kada se dosa|uju. Deca su mali ljudi sa malim, dosadnim pitanji-ma. Na takva pitanja ne stavljaju ta~ke... Gde su to~kovi ta~kama?

Tog leta, se}am se, letela sam i po~ela da pi{em. Volela da se dopi-sujem sa drugarima. @elela da pisma niko osim mene ne pro~ita. @eljno i{~ekivala po{tara. Crtala geografsku kartu ljubavi...

Kada odrastem, bi}u kondukter – govori moj brat i bu{e}i svemo-gu}e izmi{ljene karte sveta pita da li imam...

Imam |a~ku knji`icu. – Imam ovaj raspust koji je dosadan – imam globus... I jo{ ...

Kada odrastem, bi}u Velika. [ta }e biti druga~ije – nisam znala. Nisam razmi{ljala o posledicama odrastanja. Uzimala sam makaze u ruke i uz poku{aj prekrajanja vremena pa sve do danas, ni{ta pametno sa vremenom nisam uradila. I dalje tra im ono {to je mama rekla da potra im, ali, gde...

Raspusti nisu {kolski, nego – |a~ki. A kada jednoga dana prestane-

mo da budemo |aci, mi, u~enici, tra`i}emo lek za dosadu od koje gradimo svoje profesije.

Znala sam da ne}u biti lekar... �

PRAVO STANJE RASPUSTALetnji i zimski raspusti koje smo eljno ~ekaju}i do~ekuju}i ispra-}ali – bili su to pravi doga|aji koji }e se prepri~avati u sada{njem vremenu – tako je govorio moj tata koji je svoje godi{nje odmore {tedljivo tro{io.

Kada je tata na odmoru i svi ste na okupu, prava je gu`va – go-vori u {ali moja mama i ne znaju}i {ta }e i kako }e a da sve bude pravo, tata ka`e da imamo pravo da radimo {ta ho}emo.

Rspust je prava stvar – govori moj brat i dok ja ne znaju}i {ta }u sa sobom mrmljam da mi je dosadno, tata ka`e da pomognem mami, mama ka`e da idem i da ve} vidim {ta }u. Gledam ka polici sa svo-jim/mojim pro~itanim knjigama i pitam da li mogu do biblioteke.

Svi govore da mi je to prava stvar.

Tamo se dugo zadr`avam i ne nalaze}i pravu stvar za ~itanje govo-rim sebi da }u napisati ne{to {to do sada niko nije pro~itao.

To je prava stvar – {apu}em i odmah po dolasku ku}i zapisujem da su letnji i zimski raspusti dosadni. Tata ka`e da se ljudi najbolje odmaraju kada se dosa|uju...

To je ono pravo – klik}e moj brat, dok mama nezadovoljna mojom zanimacijom govori da od mojih pisanija ni{ta vredno ne}e biti dovoljno vredno bez truda.

Trud je zabludna pojava bezvoljnosti – ka`e tata i dodaje da nije lo{e ve`bati.

Ve`bati sa stilom... setila sam se da sam negde pro~itala i ne mi~u-}i se sa zapisanog mesta razmi{ljam da mesto gde sam stala ne mogu da zapamtim.

Nije to pesmica pa da se mo`e ponoviti – govorim svima koji me ometaju u mojim pravim stvarima zbivanja stanja u kojima se nala-ze raspusti koji su se zbog du`ine trajanja pri~e tro{ili na pogre{an na~in pravog stanja stvarnosti. �

BOLJE JE ISPASTI GLUP NEGO IZ AUTOBUSASakupljam kestenje koje poput pljuska pada i sa punim d`epovima kestenovih plodova u d`epu ka`em da dolazim. Ostavljam otvore-ni ki{obran i pale}i svetlo praznim torbu i d`epove.

Imam ih dovoljno – sebi ka`em. Kada ih vi{e ne bude, deca }e se radovati njihovim ~arolijama. Pravi}emo razne koje{tarije i lepo se dru`e}i zabavljati. Pri~a}u im kako sam to jutros zalutala i od po~etka do kraja provale oblaka putuju}i sakupljala kestenje. Da bi bilo zanimljivije, izmisli}u da su me padaju}i lupkali po

Godi{nje doba detinjstvaPrvih pet pri~a.Tatjana Cvejin

RUAH HADA[A

44

Veliki praznik doga|a se svake godine: dr`avni za dr`avu, crkveni za cr-kvu, porodi~ni za porodicu, li~ni za sebe. Te{ko padaju i te{ko se nose.

Verovatno iz tog razloga ne zaboravljam kada je ne~iji praznik. Iz mesta u mesto, iz grada u grad, od stana do stana... Obilazim sva ta mesta u kojima smo `iveli i poput mog oca govorim da je to ne{to drugo i prvi put, {ta je ne{to drugo, razumem.

[ta je ne{to drugo – sebe pitam.

Mo`da prole}e? Mo`da ovo jutro? Mo`da su stigle laste?

Da, laste. Laste i lastavice. Ptice-selice. �

DIKTATDecu ne treba deliti ve} sabirati i mno`iti!

Na ~asu diktata zadatak je bio da se sve {to u~iteljica ka`e zapi{e. Po zavr{etku ~asa sveske je u~iteljica skupila na gomilu, odnela ku-}i, pregledala, gre{ke ispravila i ocenila.

Birati izme|u lepog i ta~nog zapisivanja nije lako za nas koji smo u svemu neodlu~ni.

Pisa}ete obi~nom olovkom – rekla je u~iteljica – gumice zaboravite!

Slede}eg sam dana u {kolu do{la bez gumice. Sledila je ispravka diktata.

Pisa}ete obi~nom olovkom – rekla je u~iteljica.

A gumica? – upitao je Voja.

Nisam razumela – u~iteljica re~e obra}aju}i se Voji.

Da zaboravimo gumice – opet }e Voja.

Ako se pi{e srcem, gumice nisu potrebne. Ako se pa`ljivo slu{a i {irom otvore o~i, ruke su samo izvr{ioci radnje. Jo{ i ako su vredne...

Jesu – re~e Voja – ali ne}e da pi{u bez gre{ke.

Da li sam pogre{ila, ne znam. Zatvorila sam o~i i ceo diktat obrisala sa table. �

glavi. Deca }e se slatko kikotati, ali, ako me budu zapitala za ki{obran, samo }u ja znati da nisam govorila istinu... Mogu}e je da mi bude opro{teno ako im ka`em da lagati nije isto {to i izmi{ljati, i jo{ ako ih budem pitala {ta zna~i provala oblaka, bi}e to prava zabava. �

VELIKI PRAZNIKU na{oj ku}i nisu se obele`avali Veliki praznici. Dodu{e, `iveli smo u stanovima i sele}i se iz grada u drugi grad, moji roditelji su ~esto prepri~avali doga|aje koji su se dogodili na drugom mestu, sa drugim ljudima, u drugim ulicama, na drugim putevima, u dru-gim vremenima ...

To je ne{to drugo – govorio je moj otac.

[ta je to ne{to drugo – majka bi odmah zapitala.

To – rekao bi otac i odmah potom sledile bi dosadne pri~e o pre-vrtljivim ljudima, nestabilnim vremenima i jo{ ne~em {to nikada nisam razumela.

Veliki praznici praznovali su se na ulici, i ako su dr`avni, govorilo se neka ih, neka ih praznuje dr`ava.

Za{to onda ne idemo u {kolu – nisam pitala – ne znam!

Moji drugovi od kojih sam dobijala obojeno jaje, maramicu, knjigu ili olovku, odlazili su kod baka i deka, tetaka, strina, ujaka i stri~eva u goste. O tome su po povratku pri~ali. Ja nisam...

Ostavi se praznika – govorila je majka. Do|u i pro|u...

Mislila sam da bi barem ro|endan mogao biti Veliki praznik. Svaki poku{aj da taj dan bude ne{to posebno bio je bezuspe{an. Svake sam godine sa nestrpljenjem i{~ekivala doga|aj.

U jutarnjim satima mislila sam da se zbog Velikog doga|aja }uti. U podne i malo posle i jo{ uvek ~ekaju}i ne{to izuzetno da se dogo-di i vrte}i se bezrazlo`no i jo{ nakon uobi~ajenog ru~ka pamtim da je mama rekla da }e sama raspremiti kuhinju i oprati posu|e, jer, njen je danas ro|endan, tata se uhvatio za prazne d`epove i rekav{i da }u ne{to dobiti kada primi platu, samo me je povukao za u{i i poljubio uz `iva bila, velika porasla rekav{i.

STRANICE ZA DJECU

Zahvaljujemo se gospo|i Dariji Pichler iz Zagreba koja `ivi i radi u Liegeu (Belgija) na poklonjenom polukoncertnom glasoviru Bösendorfer koji nam puno zna~i.

RUAH HADA[A

45

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Oko 1.100 @idova (Abajudaja na lugandskom) `ivi okupljeno u 8 `idovskih zajednica oko grada Mbale, udaljenog 5 – 6 sati vo`nje od zra~ne luke Entebe.

Ovi se Ugan|ani izja{njavaju kao @idovi jo{ od 1919. godine, kada je vojni lider Semei Kakungulu zaklju~io da je jedino Stari zavjet (Tora) istinit. Na upit tko po{tuje te knjige re~eno mu je da su to @idovi, na {to je on odgovorio: ªOnda }emo biti @idovi.”.Sebi i svojim sinovima sam je napravio brit i osnovao `idovsku za-jednicu. Najve}e `idovsko naselje je Nabugoja hill, u kome je izgra|eno i preno}i{te. U toj zajednici radi rabin Gershon Sizomi koji je pet godina proveo na {kolovanju u Los Angelesu na Zigler school of Rabbinical Studies. Sizomi je 2008. zavr{io {kolovanje na konzervativnom smjeru i vratio se u Nabugoja hill. Postavljen je za ugandskog nadrabina, napravio oko 250 konverzija, otvorio je{ivu, organizirao hranu za okolna sela koja su umirala od gladi. Od po~etka 2008. ugostio je stotinjak @idova iz cijelog svijeta koji odsjedaju u modernom preno}i{tu (sa strujom i teku}om vodom). Sve je to izgra|eno pomo}u novca koji sakupljaju ameri~ki @idovi.

U vrijeme Sukota, Sizomu je primjer kako se {iroko mo`e prostri-jeti {ator, te kako izgleda micva gostoljubivosti u praksi. Ista takva micva pomogla je njemu kada je u Los Angeles do{ao sa `enom i troje djece, a koju on sada uzvra}a grade}i mostove sa @idovima iz cijelog svijeta.

Grupica ljudi `ure prema sinagogi; Amerikanka iz Marylanda vo-lontira u Kampali jer je njihov rabin studirao s Sizomom te ju je uputio na njega; nekoliko Izraelki do{le su, nakon vojske, na ti-jul gadol u Ugandu. Sve su se one uputile u sinagogu Mozes. U dvori{tu zgrade izgra|ene od cigle, do~ekuje ih svjetlo [abatnjih svije}a. Centar za goste ure|en je poput kibuca, ima veliku blago-vaonicu, biblioteku i osam soba za goste.

Unutra{njost sinagoge sli~na je ve}ini sinagoga u Los Angelesu, podijeljena je na lijevi mu{ki i desni `enski dio.

Rabin Sizomu ka`e da je izabrao konzervativni smjer jer je on smjer izme|u ortodoksnoga i reformnog, dva judaisti~ka ekstre-ma; smatra da je njegova zajednica podobna za srednje rje{enje, a najvi{e jer je `elio aktivno uklju~iti `ene u rad zajednice, svjestan njihovog utjecaja i uloge u obitelji. S obzirom da su u Africi `ene uglavnom vezane za kuhinju, rabin im je pru`io mogu}nost da se obrazuju i u~e.

Za velike je blagdane u sinagogi gu`va, no preko godine ih bude oko pedesetak. Rabin sjedi okrenut zajednici odakle vodi slu`bu i povremeno ispravlja one koji pogrije{e.

Ner tamid se napaja preko solarne stanice, a iz Izraela su na po-klon dobili menoru izra|enu od cedrovog drveta, ukra{enu stakli-ma u bojama ugandske zastave. Projekt je ostvaren na inicijativu bra~nog para Yill i Stevena Edwardsa koji su se za svoga posjeta zaljubili u Abajudaja zajednicu.

U zajednici postoji i {ohet koji omogu}ava ko{er perad.

U Ugandi, zemlji u kojoj 87 % stanovni{tva ~ine kr{}ani, 11 % mu-slimani, ova `idovska zajednica je minorna, no svejedno je u vrije-me vladavine Idi Amina ubijeno oko 3.000 Abajudajaca. Tek se u posljednjih desetak godina zajednica obnavlja i oporavlja.

Rabin tvrdi da je ba{ u ovakvoj situaciji potrebna sinagoga i da ljudi znaju kamo mogu do}i po savjet i potporu.

Volonteri su dobrodo{li, a jedan od njih je Mallin Lorne koji i pre-daje u 11. razredu. On je osnovao program za nezbrinutu djecu. U okviru centra je osnovna i srednja {kola za @idove i ne`idove, je{iva, a svi u~e i hebrejski i judaizam.Veliku im pomo} pru`a Sho-mrei Tora, sinagoga iz Los Angelesa i rabin Richard Camras.

Uz pomo} Behol Lashona iz San Francisca osnovali su polikliniku, iskopali bunare i podu~avaju ljude o higijenskom minimumu kako bi se iskorijenile neke bolesti. �

Kako je zajednica Abajudaja u Ugandi dobila rabina.

Sinagoga Sukat [alom – UgandaPriredila Maya Cime{a Samokovlija

ma. Prethodnik Benedikta XVI., Papa Ivan Pavao II., prvi je “pro-bio led” posjetiv{i sinagogu u blizini rijeke Tiber 1986. godine. Prilikom hodo~a{}a u Köln, ro|eni Nijemac, Papa Benedikt po-sjetio je sinagogu. Osim u ovoj, bio je i sinagogi u New Yorku. �

Papa Benedikt XVI. posjetit }e rimsku sinagogu u sije~nju, kao dio projekta katoli~ko-`idovskog dijaloga izjavili su u Vatikanu po~etkom listopada. Detalji oko posjete zakazane za 17. sije~anj nisu poznati. Benedikt je izjavio da `eli i}i u sinagogu kako bi osobno pokazao pribli`avanje cijele Crkve `idovskim zajednica-

Zanimljivosti – Vatikan

RUAH HADA[A

46

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Ljudi koji u tu zgradu ulaze petkom poslije podne, izuvaju cipele, razmotavaju prostirke na koje kleknu i mole se na arapskom. Oni koji dolaze petkom uve~er, na glavu stavljaju jarmulke, pale svije-}e i mole na hebrejskom.

Ta zgrada u ulici s drvoredom u predgra|u Virginije, je sinagoga koja za vrijeme muslimanskog svetog mjeseca Ramazana svakoga dana postaje d`amija. Kad su ~lanovi sinagoge ~uli da musliman-ska zajednica `eli unajmiti prostor koji mo`e primiti veliki broj ljudi, ponudili su svoju zgradu.

ªLjudi u `idovsko-muslimanskim odnosima vide samo sukob”, ka`e imam Mohamed Magid i dodaje da se obi~no misli na sukob izme|u dvije bliskoisto~ne skupine. ªEvo jedne pri~e koja razbija taj stereotip.”

Magid, koji je odrastao u Sudanu, ka`e da nije nai{ao ni na jednog @idova sve dok u svojim dvadesetim godinama nije uselio u SAD i dodaje da nije mogao ni zamisliti da }e imati tako blizak odnos s nekim rabinom. Ali, odnos sa `idovskom zajednicom u sjevernoj Virginiji dirnuo je i njega i njegove ~lanove. ^lanovi sinagoge nisu samo tolerantni, nego su i gostoljubivi.

Ka`e da mu je jedan od ~lanova d`amije rekao: “Kad sljede}i puta ugledam nekog @idova, ne}u ga gledati na isti na~in.”

Rabin Robert Nosanchuk, koji vodi reformisti~ku zajednicu od oko 500 obitelji, ka`e da su ti osje}aji obostrani.

ªTreba samo upoznati nekoga i kad ga pozovete u svoj dom... po~injete raspoznavati lica. Nau~ite imena njihove djece”, ka`e Nosanchuk.

Molitva se odr`ava u dvorani u kojoj se ina~e odvijaju raznovrsni programi – od obrazovnih do plesnih te~ajeva i primanja.

Ni sinagogi ni d`amiji nije strano dijeljenje prostora s drugim vjerskim skupinama. Ljudi koji dolaze na slu`bu petkom nave~er, ponekad parkiraju svoje automobile u susjednom, crkvenom

parkirali{tu. A nedjeljom oni, koji dolaze u crkvu, ponekad parki-raju pokraj sinagoge.

D`amija unajmljuje prostore jo{ od 1983. kad je osnovana. ^lano-vi su molili u rekreacijskom centru, gimnaziji, poslovnoj zgradi, i dugo vremena, u crkvi. Kako je broj ~lanova rastao, tako im je trebao sve ve}i prostor. Godine 2002. zajednica je otvorila svoju vlastitu zgradu koja mo`e primiti 900 ljudi, ali unajmljuje i dodat-ne prostore u koje se mo`e smjestiti vi{e ljudi: hotel, dvoranu za prijeme, pa ~ak i jo{ jednu sinagogu (Beth Chaverim u Ashburnu u Virginiji). Prostore u sinagogama su po~eli unajmljivati 2008. i to tako da su tjedne molitve odr`avali u jednoj, a glavnu molitvu (petkom) u drugoj. ... Njihova suradnja nije ne{to sasvim novo. Povremene prigodne susrete odr`avaju ve} deset godina. Ipak, pojedini pripadnici obje zajednice isprva nisu bili sigurni kako }e stvari funkcionirati.

ªU po~etku sam bio iznena|en, ali kad sam do{ao ovamo i vidio kako je sve lijepo i dobro organizirano... ba{ sam sretan”, ka`e Ambreen Ahmes.

Sad ~lanovi d`amije ponekad pozdravljaju rabina sa {alom, a on im odgovara selam. U posljednje vrijeme Nosanchuk im se obra-}a petkom na poslijepodnevnoj slu`bi, a imam njima na slu`bi za [abat. I jedni i drugi ka`u da njihova veza ne}e zavr{iti kad zavr{i Ramazan. Imam i rabin ~ak dogovaraju zajedni~ko putovanje na Bliski Istok, a slu`be petkom i dalje }e se odr`avati u sinagogi. Ma-gid ka`e da su se neki ~lanovi d`amije, zapravo, za stalno premje-stili u sinagogu. ªGdje si bio?”, ka`e da je upitao jednog od njih. ªVidio si me u sinagogi”, odgovorio mu je. ªSve vrijeme?”, upitao je imam. ªUgodno je, lijepo je. Tvoje parkirali{te je pretrpano ... volim tamo biti”, odgovorio mu je ~ovjek.

Imam u {ali ka`e da bi ~ovjek mo`da trebao ostati i na [abatnjoj slu`bi i dodaje: ªTo pokazuje koliko im je ugodno postalo.” �

Assotciated press

Sinagoga u Virginiji za vrijeme Ramazana postaje d`amijaPrevela i prilagodila Dolores Bettini

United Jewish Communities (UJC) mijenja ime i logotip, nadaju}i se da }e to privu}i ve}i broj mla-dih ljudi. Novo ime }e biti The Jewish Federation of N. America. �

* * *Europian Jewish Congres otvara stalni ured u Bruxelessu. Ured }e imati zada}u promatranja i pra}enja EU institucija o pitanjima koji se ti~u europskih idovskih zajednica, odnos prema prijetnja-ma iz Irana, te veza izme|u Europe s Izraelom. �

Zanimljivosti

Novi logotip UJC-a

RUAH HADA[A

47

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Razne vijesti s raznih strana Priredili Dolores Bettini, Dubravka Ple{e i Sonja Samokovlija

Mo{e, stanovnik Kfara Habada, uvoznik je skupocjene vrste ci-trusa (Janova etrog) koji raste u Calabriji i koji se koristi u vrijeme Sukota. Kako sam obja{njava, njegova odluka da ove godine uveze etrogom na legalan na~in, obila mu se o glavu. ª^itavu po{iljku su uni{tili slu`benici Ministarstva poljoprivrede”, ka`e Mo{e, ªsve sam izgubio.” Nakon istovara na aerodromu Ben Gurion, do{la je inspekcija i plodove poprskala nekim pesticidom od kojeg su oni nakon nekoliko sati po~eli truliti.

Ministarstvo, koje ina~e ne dopu{ta uvoz citrusa zbog mogu}no-sti preno{enja zaraze, ove godine je dopustilo uvoz, ali uz uvjet da prskanjem sprije~e mogu}u kontaminaciju. ªUvezeni etrogim su pro{li postupak rasku`ivanja koji se vr{i vrlo pa`ljivo da se ne o{teti vo}e”, rekao je glasnogovornik Ministarstva.

Ina~e, etrog iz Calabrije, u Americi se prodaje za oko 150 dolara komad. U Izraelu mu je cijena ne{to malo ni`a.

Utemeljitelj pokreta Habad, rabin Schneer Zalman, tvrdio je da je upravo etrog iz Calabrije bio vrsta etroga koju je Mo{e koristio kad je blagdan Sukot prvi puta proslavljen u pustinji. I posljednji Habad rabin Menachem Mendel Schneerson koristio je samo etrog iz Calabrije. Calabrijski etrog je stekao popularnost i zahvaljuju-}i stoljetnoj tradiciji koja jam~i da to vo}e nikada nije kri`ano s limunom ({to to, ina~e nje`no, vo}e ~ini izdr`ljivim, ali i neupo-trebljivim u obredne svrhe). Svakog ljeta izaslanstvo rabina dolazi u kalabrijski grad Santa Maria del Cedro i nadgleda berbu etroga.

Mo{e ka`e da je izgubio tisu}e dolara i nau~io lekciju: ªSljede-}e godine ne}u biti dobar ðde~ko’. I ja }u, kao svi ostali, u Izrael pro{vercati ertogim u putnoj torbi i prodavati ih na ðcrno’.”

HeidelbergNjema~ki `idovski Univerzitet u Heidelbergu, s velikim opti-mizmom obilje`ava tridesetu obljetnicu postojanja.

Ovaj je Univerzitet za @idovske studije jedinstven akademski centar u Europi.

Smje{ten izme|u rijeke i planine koja se uzdi`e iznad pito-resknog grada Heidelberga, Univerzitet je nukleus `idovskog u~enja ve} pune tri dekade. Tre}eg tjedna u listopadu prosla-vili su i otvorenje nove zgrade, u kojoj su smje{tene uprava, u~ionice, biblioteka, Bet Midra{ i kafeterija.

Ve}ina ulaganja u Univerzitet dolazi od njema~kih @idova. Pre-ma rije~ima Paula Spiegela, ovaj Univerzitet vi{e od bilo koje `idovske ustanove osnovane od Drugoga svjetskog rata na ova-mo, ulijeva nadu u budu}nost Njema~ke.

@idovski Univerzitet usko sura|uje sa heidelber{kim, koji je tridesetih godina pro{log stolje}a otvoreno podr`avao naci-zam. ^injenica da je univerzitet osnovan izvan Berlina i Frank-furta, gradova u kojima danas `ivi najve}i broj @idova, prema mnogima, omogu}ava ugodnu i toplu atmosferu studentskog `ivota i rada, daleko od politike i njezinih utjecaja.

Ovaj je semestar upisalo 150 studenata, ve}inom ne`idova, organizirana je razmjena profesora i studenata s Univerziteta Ben Gurion iz Ber Sheve, uz ve} postoje}u dobru suradnju sa Hebrew University iz Jeruzalema i univerziteta iz Haife.

Studentima je na raspolaganju osam katedri {to je tako|er je-dinstveno u Europi; to su:

Tora, Talmud i rabinska literatura, Povijest `idovskog na-roda, Hebrejska filologija, @idovska filozofija, Hebrejska i `idovska literatura, @idovska umjetnost i Religijska pe-dagogija – didaktika.

Ve}ina studenata ka`e da `eli pridonijeti `idovskom `ivotu i ra-zumijevanju u Njema~koj, bilo kao u~itelji ili zaposlenici, neki `ele postati rabini, a drugi znanstvenici.

Jednom u semestru zajedno proslavljaju [abat i odlaze u heidelber{ku sinagogu, za Hanuku pale zajedno svije}e, prave Suka za Sukot.

Dolazi veliki broj predava~a iz Svjetskog `idovskog kongresa kao i poznati svjetski rabini. Gospo|a Angela Merkel, njema~ka kancelarka, tako|er je odr`ala inspirativno i vrijedno preda-vanje. �

Citrus.

RUAH HADA[A

48

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Bejrut Stotinjak metara udaljena od Saravya al-Hakumi, Libanonskog parlamenta, obnavlja se sinagoga Magen Avraham.

Boji{nica idu}e generacije

Tre}a izlo`ba sigurnosti obrane Izraela upravo je zavr{ila na vele-sajmu u Tel Avivu. Postavljen je bio velik broj zanimljivih izlo`aka izraelskih i me|unarodnih kompanija, uklju~uju}i i vozilo na da-ljinsko upravljanje koje je na~injeno za smirivanje uli~nih nemira.

Trodnevna izlo`ba koja je zapo~ela u ponedjeljak 21. 9. 2009. na-stoji izraelskoj policiji, upraviteljima zatvorskih sustava te IDF-u ponuditi neka nova rje{enja iz domene visoke tehnologije.

Oklopno vozilo ªBo`ena” koje pokre}e turbo motor, namijenje-no je borbi protiv masovnih nemira popra}enih nasiljem, a izra-dila ga je slova~ka vojna industrija. Ure|ajem se upravlja putem radiooda{ilja~a i opremljeno je ogromnim {titom koji pru`a po-kretnu za{titu policiji. Policija se nalazi na sigurnom, iza {tita i van dosega boca, cigli i molotovljevh koktela, a vozilo polako odguruje i rastjeruje gomilu.

Zanimljivo je da je ªBo`ena” svoj put zapo~ela kao vozilo za raz-miniranje.

Marian Zimmermann, manager prodaje za proizvo|a~a vozila, re-kla je Jerusalem Postu da su poslije 14 godina na poslovima raz-miniranja, slova~ki dizajneri ªBo`ene” nado{li na ideju kako da

svoj proizvod pretvore u pomo}no sredstvo u borbi policije protiv huligana.

“Ovaj model vozila izvorno je koristio UN za ~i{}enje minskih polja u biv{im jugoslavenskim republikama te u drugim misijama ~uva-nja mira”, rekla je Zimmerman.

Nekoliko {tandova dalje, kompanija ªSteadicopter” sa sjedi{tem u Izraelu, predstavila je svoj bespilotni helikopter ªCrni orao” koji poma`e policajcima da s visine do 2.700 metara nadgleda neko podru~je uz pomo} opti~kih kamera za dan i no}.

“Ovim helikopterom upravlja dvoje ljudi – jedan kontrolira pokre-te vozila, a drugi je zadu`en za punjenje robota gorivom i pripre-mu za polijetanje”, objasnio je Rami Adar iz ªSteadicoptera”.

“Helikopter mo`e letjeti tri sata i pomo}i policiji i vojsci. Prima sve vrste karata a polijetanje i sâm let su automatizirani”, dodao je Adar.

Osim toga, bio je tu i John Griffith iz kanadske kompanije “Ge-neral Starlight” koji je znati`eljnim posjetiteljima pokazivao kako se upravlja termalnom kamerom pri~vr{}enom uz mitraljez. Znati`eljnici su mogli vidjeti jasnu crno-bijelu sliku koja ostaje ne-promijenjena bez obzira na to primjenjuje li se kamera tijekom dana ili no}u. “Novi su senzori manji i izra|eni su u Izraelu”, rekao je Griffin. Sustav ko{ta dvadeset tisu}a dolara.

Magen Avraham, nekada smatrana najljep{om libanonskom sinagogom kona~no se obnavlja. Photo: bloggingbeirut.com.

Obnova sinagoge koja je tek zapo~ela, trajat }e najmanje go-dinu dana. Libanonski Savez `idovskih op}ina je odgovorna za restauraciju i sakuplja sredstva u iznosu od oko milijun dolara koliko je procjena da }e projekt renoviranja ko{tati. Libanonske kompanije za obnovu i rekonstrukciju Bejruta (kvarta Solidere) za sada sudjeluju sa 150.000 dolara, a ostatak se nadaju da }e prikupiti pomo}u donacija. Magen Avraham je dobila ime po Moise Abraham Sasson, dobro stoje}em @idovu iz Calcute koji je 1926. donirao novac za gradnju.

Sinagoga je razru{ena i uni{tena u vrijeme Gra|anskog rata u Libanonu (1975. – 1990.). Danas u cijelom Libanonu nema vi{e od 200 @idova.

Prije Gra|anskog rata na podru~ju Libanona `ivjelo je oko 22.000 @idova i radilo je 18 sinagoga, me|u kojima je Magen Avraham bila dragulj. �

RUAH HADA[A

49

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Nedavno objavljivanje nove knjige u Poljskoj koju su zajedno napisali sve}enik i rabin smatra se zna~ajnim korakom prema me|usobnom razumijevanju i tolerantnosti izme|u poljskih @ido-va i katolika.

Uvod u `idovsku knji`evnost i biblijsku egzegezu naslov je knjige objavljene po~etkom ove godine. Knjigu je objavila na poljskom jeziku slu`bena nakladni~ka ku}a Poljske katoli~ke crkve, a sua-utori su profesor Mariusz Rosik, poljski sve}enik i rabin Yitzchak Rapoport, glavni rabin Vroclava.

Iako bi ovakav projekt i sam po sebi bio vrlo utjecajan, ovo je prva knjiga koju su zajedni~ki napisali poljski sve}enik i rabin, a koja je dobila i slu`beno odobrenje Poljske katoli~ke crkve koje je dodije-lio nadbiskup Vroclava Marian Golebiewski.

Mi{ljenje je Michaela Freunda, predsjednika i utemeljitelja Shavei Israela, da slu`beno priznanje ove knjige od strane Katoli~ke cr-kve predstavlja veliko ohrabrenje u borbi za popravljanjem odnosa izme|u poljskih @idova i katolika poslije mnogih desetlje}a antise-mitizma. Shavei Israel nastoji otkriti i oja~ati `idovske zajednice diljem svijeta, a osobito one u Poljskoj.

“Katoli~ka je crkva vrlo je utjecajna u Poljskoj”, rekao je Freund. “A ~injenica da je idovska zajednica tako mala zna~i da ve}ina Poljaka uglavnom ne dolazi u dodir s @idovima. ^injenica da je upravo Crkva objavila ovu knjigu zna~i da }e sada Poljaci mo}i iz prve ruke nau~iti {to to zna~i biti @idov. Osim toga, zahvaljuju}i tome da }e se knjiga prodavati upravo crkvenim kanalima vjerodostojnost knjige dodatno }e biti poduprta.”

Rapoport je jedan od poslanika koje je Shavei Israel poslao u Polj-sku dok su druga dvojica glavni rabin Krakova Boaz Pash i rabi

Pinchas Zarczynski iz Var{ave. Poslanici su upu}eni u Poljsku na-kon {to je glavni rabin Michael Schudrich ukazao na potrebu za ve}om nazo~no{}u me|u `idovskim vo|ama nedugo nakon {to je postavljen na polo`aj glavnog rabina 2004. godine. Dolazak rabina i njihov uspjeh u gradovima u kojima djeluju vidljiv je u procvatu `idovskih zajednica.

“Devedeset posto @idova u Poljskoj umoreno je tijekom Holo-kausta, ali od pada @eljezne zavjese Poljska se otvorila i postala demokrati~nija zemlja”, rekao je Freund. “Ljudi se osje}aju slobod-nijima i sigurnijima kada `ele obznaniti svoje `idovske korijene.”

Shavei Israel je odigrao zna~ajnu ulogu u ja~anju veza izme|u poljskih @idova i njihovih katoli~kih zemljaka i, posebno, }u otkri-vanju “skrivenih @idova Poljske”.

“Tijekom Holokausta, `idovska su djeca ~esto davana na posvaja-nje katoli~kim obiteljima i mnoga su odrasla misle}i da su kato-lici”, rekao je Freund. “Ali posljednjih godina njihovi su potomci po~eli javno iznositi istinu.”

Prema Freundu, trenutno se u Poljskoj 4.000 ljudi izjasnilo kao @idovi ali pretpostavlja se da se radi o vi{e od 30.000 ljudi. Zahva-ljuju}i utjecaju Shavei Israela, koji je poslao trojicu rabina, orga-nizirao `idovske obrazovne programe na poljskom jeziku i razna kulturna zbivanja, Freund vjeruje da se jaz izme|u slu`benog i stvarnog broja @idova polako zatvara.

“Svakim danom sve vi{e i vi{e @idova otkriva istinu o svojoj pro{losti”, rekao je Freund.

A sada, zahvaljuju}i objavljivanju Rapoportove knjige, mo`da }e jo{ poljskih @idova biti spremno na “otkrivanje”. �

Na tragu razumijevanjaPrevela Dubravka Ple{e

Rabin Yitzchak Rapoport, glavni rabin Vroclava. Profesor Mariusz Rosik, poljski sve}enik.

RUAH HADA[A

50

VIJESTI I ZANIMLJIVOSTI

Indonezija je protjerala Bog zna koliko Kineza i nitko nije rekao ni rije~ o izbjeglicama. Ali, u slu~aju Izraela, raseljeni Arapi su po-stali vje~ni izbjeglice. Svi inzistiraju da Izrael mora primiti svako-ga od njih natrag. Arnold Toynbee ovo raseljavanje Arapa naziva zlo~inom ve}im od onoga kojega su po~inili nacisti. Kada su drugi narodi pobjednici na bojnom polju, oni su ti koji diktiraju uvjete mira. Ali, kada pobjedi Izrael, onda Izrael mora moliti za mir.

Svi od @idova o~ekuju da budu jedini pravi kr{}ani na ovom svije-tu. Drugi narodi nakon do`ivljenog poraza pre`ivljavaju i oporave se ali ako Izrael bude pora`en, biti }e uni{ten. Da je pro{loga lipnja (1967.) Nasser pobijedio, izbrisao bi Izrael s karte svijeta i nitko ne bi ni prstom maknuo da spasi @idove.

Odanost niti jedne vlade, uklju~uju}i i na{u, @idovima ne vrijedi ni papira na kojem je zapisana. Cijeli svijet je zgro`en kada ljudi umiru u Vijetnamu ili kada su dvojica crnaca smaknuta u Rodeziji. Ali, kada je Hitler ubijao @idove nitko se nije bunio.

[ve|ani, koji su s SAD-om spremni prekinuti diplomatske odnose zbog onoga {to ~inimo u Vijetnamu, nisu ni glasa pustili kada je Hitler ubijao @idove. U to su vrijeme Hitleru slali najbolju `eljeznu ruda~u i le`ajeve te servisirali vlakove koji su njegove trupe prevozili u Norve{ku.

@idovi su sami na svijetu. Ako Izrael pre`ivi, to }e biti samo zahvaljuju-}i `idovskim naporima. I `idovskim sredstvima. Ali, u ovome trenut-ku Izrael je na{ jedini pouzdan i beskompromisan saveznik. Vi{e se mo`emo osloniti na Izrael nego {to se Izrael mo`e osloniti na nas. I mo`emo samo zamisliti {to bi se dogodilo pro{loga ljeta (1967.) da su Arapi i njihovi ruski saveznici pobijedili u ratu. Tek tada shva}amo koliko je klju~an opstanak Izraela za Ameriku i za Zapad op}enito.

Imam predosje}aj kojega se ne mogu rije{iti: kako ide Izraelu, tako }e i}i i nama. Nestane li Izrael, sve }e nas sti}i Holokaust. �

Nezgodan polo`aj IzraelaEric Hoffer (LA Times, 26. 5. 1968.) Priredila Dubravka Ple{e

NAPISANO 1968. (prije 41 godinu) – Zapanjuju}e!!!

Sje}ate li se Erica Hoffera?

On je bio mornar koji je postao fi lozof, pisao ~lanke za novine i knjige. Eric Hoffer je bio ameri~ki dru{tveni fi lozof i ne`idov. Ro|en je 1902., a umro 1983. godine. Tijekom `ivota je napisao devet knjiga i dobio Predsjedni~ku medalju slobode. Njegova prva knjiga, Pravi vjernik objavljena je 1951. i smatra se literarnim klasikom.

Donosimo jednu od njegovih kolumni iz 1968. godine. MO@ETE LI VJEROVATI?

Eric Hoffer

Socijalni odbor zahvaljuje se na donacijama.

N. N. 3.000 KUNAEvaine Le Calve 1.000 KUNA Miro Marinovi} 500 KUNAI. Z. 700 KUNA

@idovi su neobi~an narod: ono {to je drugima narodima dopu{teno, @idovima je zabranjeno.

Drugi narodi protjeruju tisu}e, ~ak i milijune ljudi i nitko ni ne spominje problem izbjeglica. Rusija je to u~inila, jednako kao i Poljska i ^ehoslova~ka. Turska je izbacila milijun Grka a Al`ir mi-lijun Francuza.

Cedaka Box

RUAH HADA[A

51

IN MEMORIAM

U Var{avi je iznenada umro u 90-oj godini Marek Edelman, jo{ donedavno posljednji `ivu}i vo|a ustanka u Var{avskom getu.

Ustanka koji je uz niz te{ko}a po~eo 1943. i trajao tri tjedna, nakon toga je Geto u Var{avi bio sravnjen sa zemljom, a njegovi stanovni-ci odvedeni u logore smrti.

Marek Edelman u vrijeme Ustanka imao je 21 godinu i bio je jedan od zapovjednika borbenih grupa.

Protiv sebe, idovski pobunjenici u Var{avi nisu imali samo naciste, nego i poznati poljski antisemitizam koji je bio nazo~an i u Polj-skom pokretu otpora. Tako se doga|alo da jedva jedvice sakupljen novac u Getu za oru`je zavr{i u rukama Poljaka koji su se borili protiv nacista i trebali im biti saveznici.

Ali, nisu, ostavili su ih da umru bez oru`ja kao da su `ivoti @idova manje vrijedni.

Glad i umiranje bili su svakodnevni prizori u getu. Mora se tako|er priznati da stariji ~lanovi `idovske zajednice u Getu ba{ i nisu pru`ali potporu pobunjenicima. Ali, treba shvatiti da narod Knjige nije bio odgajan da u ruci dr`i pi{tolj ili mitraljez nego Toru, Tal-mud, molitvenik… I dok su ih odvodili iz Geta u logore, u smrt,

jo{ uvijek je bilo sna`no prisutno u svijesti: “Ne ubij!” i nisu ubijali nego bili ubijeni.

Nakon {to je ustanak u Var{avskom getu bio ugu{en, Marek Edel-man je uspio iz njega pobje}i kanalizacijskim odvodima.

Nakon Drugoga svjetskog rata zavr{io je u Poljskoj medicinski fa-kultet.

Poljska je prolazila kroz te{ko razdoblje, politi~ko i dru{tveno. No Edelman nije bio ro|en za promatra~a. Sedamdesetih godina bio je aktivan u Komitetu obrane radnika sindikata Solidarnost. Godi-ne 1998. dobio je poljsko odlikovanje Red bijelog orla. Bio je po-znat i kao protivnik komunista, a 2001. bio je progla{en po~asnim gra|aninom Var{ave.

Moje osobno poznanstvo s Marekom Edelmanom datira iz 1993. kada su poznate europske li~nosti i europski gradona~elnici kre-nuli u ratno Sarajevu koje je grcalo pod opsadom u nastojanju da njegovim stanovnicima daju podr{ku.

Edelman je bio me|u onima koji su nosili za njih poruku nade.

Put ga je doveo prvo do Zagreba i tu smo se nekoliko puta sastali i razgovarali; naravno neiscrpna tema bio je i Ustanak u Var{avskom getu, ali ni{ta manje nije nas zaokupljao ni problem antisemitizma.

Ne mogu ni danas zaboraviti Edelmanovu ogor~enost ravnodu{no{}u ljudi jer su u Getu vrlo brzo saznali {to se doga|a s ljudima odve-denim u logore. Po cijeloj Var{avi nacisti su lijepili plakate obzna-njuju}i mu~enja i ubojstva po logorima, objavljuju}i ih doslovce svugdje gdje su to mogli. Svijet naprosto nije `elio vjerovati. Bilo je tu raznoraznih ra~unica.

Dugo smo pri~ali i o antisemitizmu u Poljskoj nakon Drugoga svjetskog rata i o tome da, na`alost, jo{ uvijek dio poljskog sve-}enstva {iri antisemitizam.

Razgovarali smo i o tzv. posttranzicijskom antisemitizmu koji se izrodio iz straha Poljaka da }e se odjednom pojaviti oni rijetki, pre`ivjeli poljski @idovi i zatra`iti da im se vrati imovina.

Tema za razgovor bilo je napretek no valjalo mu je oti}i u Sarajevo gdje je situaciju u tom gradu 1993. i u Var{avi 1943. sa`eo u misao: “Europa je pokazala svoju ravnodu{nost.”

Marek Edelman bio je omanji, `ivahan, pronicljiv, hrabar buntov-nik s mnogo razloga, do kraja `ivota. Ali, uvijek je znao gdje mora biti i svjedo~iti u obranu ljudskog dostojanstva pa i onda kada je znao da bitku koju zapo~inje ne}e dobiti.

I nekako iz sje}anja, kao zraka sunca, izranja `idovska misao da je ~ovjeku dano ono {to nije an|elu. A to je da se bori i da i onda kada pada, kada gubi, kada je pora`en, podi`e pritom mnogo pra{ine.

Mareku Edelmanu to je zaista i{lo od ruke. �

Marek Edelman1919. – 2009.Jasminka Doma{

Marek Edelman

RUAH HADA[A

52