Recenzije i prikazi - CORE

Recenzije i prikazi

Branko Despot

Vidokrug apsolutaDemetra,Zagreb2008.

Svi oni koji su sedamdesetih ili osamdese-tih godina prošlog stoljeća studirali filozo-fiju uZagrebu s čuđenjem (amožebitno i spodsmijehom)ćepopratitiodrednicu»Mark-sist Branko Despot«; neki će od njih mož-da spomenuti i jednu sintagmukoju je takoradokoristioGajoPetrović–»drvenoželje-zo«.Zanašegeneracije,baremzaonemeđunamakojinisuslušaliDespotovapredavanjana postdiplomskom studiju Fakulteta poli-tičkih nauka (akademske godine 1976/77. i1982/83.),onjebioučiteljklasične,Marxomibilokakvimmarksizmomnekontaminiranefilozofije,mislilacodkojegasemoglonauči-ti mnogo toga o Parmenidu i Aristotelu, oskepticima iPlatonu,oHeraklituMračnom,TomiAkvinskom,Hegelu,kasnomSchellin-gu,Nietzscheu,Heideggeru,anaročitooide-ji filozofije kao natpovijesne ljubavi za onomudro, koje je i sâmo natpovijesne naravi.Takosmose idijelili:nadespotovce (meta-fizičare)inapraksisovce(marksiste),naonekojiljubenadpovijesnoinaonekojibihtjelimisliti i djelovatipovijesno.Samosumalo-brojnimeđunamaznali(točnije:naslućivali)dafilozofBrankoDespotbitnoizmičetakvimshematskimpodjelama.Branko Despot, danas već doajen filozofijeu Hrvatskoj, objavio je početkom proljeća2008.svoju trinaestuknjigu,kojase(uglav-nomjedino)naslovompričinjakaoproširenoizdanje njegove druge knjige, davne 1972.godineobjavljeneubiblioteci»Razlog«.Itaknjigapotvrđujeneprimjerenost i bitnupro-mašenost spomenute shematske podjele, aujedno i nudimoguće opravdanje skandalo-znedefinicijeBrankaDespotakaomarksista.U formalnom pogledu taj definitorni naslovmoguopravdatipoglavlja»Marxovametafi-zika« i»Proletarijatkaosamosvijestnihiliz-

ma«(spodnaslovom»FilozofijauMarxa«),ausadržajnomimnogotogadrugoga,npr.Za-pisdatiran16.kolovoza(upoglavlju»Iverjesmrti«,str.254),ukojemusejavljasintagmaproizvodnja kao horizont »grčki« razumljene povijesti, koja se legitimira upravo poziva-njemnaMarxa,aliinizdrugihmjesta.Marx je za Despota eminentno metafizičkimislilac.Da je tomu takogovorinammeđuostalime i njegovo suočavanjeHeideggera sMarxom(upoglavlju»Filozofija,mogućnostizbiljnost«).PripisavšiHeideggeruprethod-no razumijevanje čovjekova bitka kao mo-gućnosti (a to se u »ideologijskom obratu«iskazujetakodajeegzistencijaesencijatubit-ka),teprenošenjetogfundamentalno-ontoan-tropološkogstavanasambitak(čimesebitakjavlja kao čistamogućnost bića), onupuću-je na to daHeideggerov pojammogućnostiostajereparacijomHegelovapojmaapsolutnemogućnosti, ali takvom reparacijom koja jelišenasistematskespekulativnosti.Natajna-čindestrukcijapovijestiontologije–kojanerespektiracjelokupnostmetafizičkogiskustva–završavauredukcijisvihpojmovanajedanmodusmodaliteta.NasuprottomHeideggero-vu»polukritičkomkruženjuukrugumodalnerazlike«,Marxje,nastavljaDespot,pošaoodideje same, a to znači od onog bezuvjetnogkaouvjetamogućnostipovijesnogbitkaepo-he(str.46–47).NužnojespomenutidaDespotuovomizvodustavljapojmove»epohalno«i»povijesno«unavodneznakove,štorelativi-zirautemeljenostprigovorakojibisemogaoodnositinaunutrašnjuproturječnostsintagme»povijesnibitak« (a tabi sevrstaprigovoramogla uputiti Herbertu Marcuseu, kasnomLukácsuimnogimdrugimfilozofskimpisci-ma,aline,baremnesekvivalentnomoprav-danošću, i samom Despotu). Uglavnom,MarxovakritikaopstojećegnijepremaDes-potupukakritikazbiljskoguimenovog,bu-dućegilistvaralačkogmogućeg,negojeonakritika uvjeta »koji uvjetuje kako moguće,takoizbiljskokao‘takovo’«(str.47).Među-tim,Marxjeostaousidrenu»protivurječjuu

brought to you by COREView metadata, citation and similar papers at core.ac.uk

provided by Ghent University Academic Bibliography

https://core.ac.uk/display/55858485?utm_source=pdf&utm_medium=banner&utm_campaign=pdf-decoration-v1

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA112God.28(2008)Sv.4(965–996)

Recenzijeiprikazi966

idejiinijeuspioutransspekulativnomsmje-rudatisvojdoprinosregeneriranjufilozofijeizmetafizike,većjezastaou‘metafizičkomzahtjevu’ za pukim samoozbiljenjem filozo-fijekaoapsolutneznanostiumalome«(isto).Dakle,Marx je,premdananačin različitodHeideggera,mislilackojinijeuspioiskorači-tiizokvirametafizike,iakojenabojnjegovekritiketomestremio.ToštojeMarxzastaoumetafizici nije pohvalaMarxu, nego uvid ugranice što ihnijeuspioprekoračiti.Akoseslužimo deduktivnim zaključivanjem, moglibismoustvrditidaDespotovakritikaMarxa,motiviranatimeštojeMarxdijalektičkirazo-riootuđenjesvevšiganakozmoantropološkuideju,iakojesmjeraodaljeodtoga,opravda-va definicijuBrankaDespota kaomarksista(ne u smislu Marxova epigona, što Despotsigurnonije,negokaomisliocakojiozbiljnouzimaMarxovuintencijuipotencijalnjegoveradikalnekritike,teizvodionekonzekvenciještoihsamMarxnijeuspioizvesti).No,dalijeodistatako?Samu metafiziku (»ono metafizičko«) Des-potodređujekaomisao ili supstanciju,kojuseimademislitiiunjezinojnajvišojidealnojpotenciji,daklekaosamodjelatnuideju,aiunjezinojnajvišojmaterijalnojpotenciji,daklekaosamodjelatnumateriju.Ili,jošpreciznije:

»Metafizika kao mišljenje supstancijalnosti sup-stancije dovršava se totalno u apsolutnome pro-mišljanjujednogidrugog.Tunagraniciozbiljeneidealnosti i materijalnosti, u probuđenom znanjumetafizičkog neznanja, otpočinje, kako slutimo,filosofia«(str.61).

Time su definirane pretpostavke iz kojih ćeDespotpropitivatibitonogaštoimenujekaoMarxovumetafiziku. Na osnovi tradicije (ukojoj ključno mjesto zauzima Platon svo-jimnaukomo ideji kaopravomuzroku licasvakog bića) i Hegelove misli da se ideja(istovjetna sa supstancijom) mora pojmitikaosubjekt,Despotzaključujedajematerijasupstancijalno ništa, čista mogućnost i moćbitka.Marx,međutim,zamjerastarommate-rijalizmu(onomekojijesupstancijalnoništavidio kao bitak) to što samumateriju (a neideju)nijepostaviokaodjelatnu,kaosubjekt.Marxovnovimaterijalizampredstavlja,dakle,subjektiviranjematerijalnogbitka.Zarazlikuodsamodjelatnostiideje,kojajemišljenje,sMarxomsejavljapraksakaohiletičkasamo-djelatnost, odakle onda slijedi i materijalnaistina, koja je bitak materijalno istinitog, atemeljito se razlikuje od logičke istine (ali,premaDespotu,»istinalogikejestdalogičkaistinanijeistina«,str.238).Slijedidajeprak-sa(hiletičkasamodjelatnost)bitistine,takodasamonekopraktičkobićemožebiti istinito.Aako jematerijalni ilihiletički subjektonoistinito,ondasebićekaosupstancijamoraiz

svog idealnog prevratiti u svojematerijalnosopstvo,bitakbićatimesepreobrćeizidejno-stiibožanstvenostiumaterijalnostipraktičkoljudskost.evidentnojeDespotovoreferiranjena Marxove Teze o Feuerbachu kad kaže:»Ova revolucija jest u okolnostimaneistini-tosti,onostranosti,nezbiljnostiinemoćiidejeistinskiodgoj(paideía)zaistinu,ovostranost,zbiljnostimoćprakseničega«(str.64).Onohiletičko jest ništavno, tako da je određenjematerijalnepraksekaoprakseničegakonze-kventno.IspostavilobisetakodajeMarxovmaterijalizamustvarinihilističkametafizika.SlijedećiTeze o FeuerbachuDespotpropitujei pojamneistine, tedefinirapraksukaoonobogatoiujednoistinito,auotuđenjuprakseprepoznajeneistinu i siromaštvoprodukcije,izčegaproizlazidajeproduktivnostlažnobo-gatstvo,supstancija-subjektkaokapital.Sto-gaMarxovKapitalinijedrugonegoHegelo-vaLogika primijenjenana realnost realnogaprepoznata u kapitalu. Marx svoju zadaćuvidi u tomeda izradi istinsku real-filozofijulažnog bitka, koja bi izbjegla kakoHegelo-vopreviđanjebîtirealnoga(jerrealnonijeniprirodanitiduh),takoiempirijskupovršnost(nespekulativnost) političke ekonomije. Da-kle,Marx gradimetafiziku lažnog bitka, alisvrhatemetafizikenijekontemplacija,negopripremnonaviještanjetranscendiranjaizsvi-jeta idejnog samozatajivanja bića u samo-djelatnostčistemoćionognovog,kakobiseobratomizlažiproizvodnogživotadospjeloubogatuistinupraksebitka.Marxovomišljenjestogajestmišljenjesamodjelatnostiapsolutnenovostiprakse,gdje slobodakao spontanostnadidejnog života navješćuje istinsko, a lo-gička, bezidejno, agnostičko ukidanje nuž-nosti, te gdje se doživljaj prakse ispostavljakaometafizikaistinskeslobode.Čovjekmožepo svojoj mogućnosti biti biće ničega i ne-istine,alionmožeisebeizneistineprevratitiu istinu, i to kroz revoluciju koja posredujemišljenjekaoorganiorganomistinskogbit-ka,bitkakaoprakse supstancijebudućnosti.Otomedalizbiljnostsamosvjesnehiletičkesamodjelatnosti odgovara istinskoj ili lažnojljudskojmogućnosti,ovisištočovjekusvojojzbiljnostiodistajest,daliseonotuđujetimeštonjegovapraksabivakapitalskomproduk-cijomilipakusamobivanjuistinskogdruštvakaoapsolutnonovezbiljnostibitka, čovjekaiprirodeozbiljujesvrhupovijesti,a tojedačistosupstancijalnamoćbitkaizbiljskibudeonoštoonaposebijest.ToštojepraksauMarxaprepoznatakaobitistineznačidaonoistinitojesttoštojestkrozpraksu,ato»istinitosamo«Despotprepozna-jekaobitakbića,onoštopodarujebitakiži-vot(bitakkaoživot?)svemuštojest.Marxovostajalištejeststajališteonognovog,istinskog



društva, koje se svojom istinitošću razlikujeod građanskog društva obilježenog neistini-tomproizvodnomzbiljnošćunovepraktičkepovijesti.Bezidejnobićekojejestništaikojemože biti sve odgovara zbiljnosti apsolutnečistemoćibitka–itunastupaživotnaistinametafizikeprisutnausvečanostinovebuduć-nosti,ukojojsepostižesvrhaizmirenjasva-kogtraganjaisvakoglutanja.No,tujesadr-žana igranicaMarxovemetafizike:»Ostaneli paku životu životnijeneštoodonoga štosloboda može pružiti, tada filozofija moraprogovoritiusvomodmetafizikeizvornijempathosu«(str.71).Utomkontekstu,anatra-gu11.teze,DespotodređujesvrhuMarxovamišljenjakaoukidanjefilozofije,kojekulmi-niraunadilaženjufilozofijeumetafilozofiju,ukojojseunutarmetafizikeprepoznaje isti-nabitkakaodjelatnostsupstancijalnogništa.Ukidanjufilozofijeodgovaraizmjenasvijetaunjegovojsvjetovnosti, ilirevolucijaizslo-bode kao ideje u slobodu, kao nadidejnu inadbožanskuživotnostonognovogsamog.Uodista praktičkoj ljubavi čovjeka bitak ljubisamoga sebe kao apsolutnu budućnost bića,au tojMarxovojontološkojpotvrdibîti čo-vjekaDespotprepoznajeidijagnosticirauki-danjefilozofijekaoljubavipremaonostranojmudrosti u prilogmudrosti ovostrane ljuba-vi, u čemu je sadržano Marxovo dovršenjenefilozofičnosti metafizike. Marx, naravski,jestmetafizičar,mislilacobrataunutar samemetafizike,obrataštogajeonjediniizveoučistomobliku,azanjimsugaponavljalisvimogući egzistencijalisti, vitalisti, empiristi,pozitivisti,voluntaristi,materijalisti,anarhis-ti, jednomrječjuusiohiletički»mislioci«19.i20.stoljeća.Despotnedvojiutompogledu.Pritomonnijenetkoodonihfilozofakojisezadovoljavajuostajanjemuvidokrugumeta-fizike.Odgovoriživotuisvemuštojestkojisedajuunutarmetafizike ili ispodmetafizi-keoznačavajuzaBrankaDespotapadispodunutrašnjih mogućnosti same metafizike, aodatleslijedi izahtjevdasenezadovoljimoonimštonammetafizikapružanasvojojgra-nici(bilouHegelovuilihegelijanskom,bilopak u Marxovu ili marksističkom obliku),većdapokušamoizvidjetirazlikumetafizikei filozofije, te da se odlučimo hoćemo li sevratitiuvidokrugmetafizike,ostatinanjezi-nojgraniciilićemoseupustitiupribližavanjefilozofije.Moglobisezaključiti:odredivšiiHegelovoiMarxovomišljenjekaomišljenjekojetakođerpotpadapodzakonmetafizičkogživota,tepostavivšizahtjevdaseradiživot-nostiunama,uputimoupotraguza»pravim,a to ovdje znači filozofijskim odgovorom«(str.77).Despotusključujemogućnostdagaselegitimnoodredibilokaohegelijanca,bilokaomarksista.Ukoliko,BrankoDespotnije

marksist,itoupravozatojer–respektirajućimetafiziku–neželiostatizarobljenikomnje-zinihgranica.Međutim,da lipoglavlje»Proletarijat ili sa-mosvijestnihilizma«možepromijenitiiliba-remosporitigornjuocjenu?Iutompoglavlju,posvećenomodgovorunapitanjeoonomjestproletarijata,Marxovo jemišljenje izvorišteDespotova filozofiranja. Argumentacijskiobnovivši tezu o Marxovu oblikovanju he-gelijanske fenomenologije duha u elementuproizvodnje kao ekonomije, te logike kaoduše proizvedivog kao znanosti kapitala,Despot rekonstruirabitMarxoveelaboracijeutomeštoMarxovakritikaprepoznajekapi-talkaoprirodnogbogakapitalističkogsvijeta,aradnuprodukcijukaoprirodnureligiju togsvijeta, te otkriva sam ljudski rod (Gattun-gswesen)unjegovuosamostaljenjuukapitalukaoroduSvihrodova.Natajsenačinprirod-nostčovjekoveprirodepokazujeuotuđenomlikukapitalakaorodkojiusebipotencijalnoreproducira sve radove produkcije. Dok seuodistačovječnojprirodiočitujeproduktiv-na priroda samog bitka, dotle kapitalističkaproizvodnjališavauradučovjekovuprirodunjezina rodnog bića, lišava je zajedničkogbića proizvodeći kapitala kao boga, istinu isamosvrhu svega što jest, a pritom se životčovječne prirode svodi na apsolutno bezdu-hovni,apolitičkiisiromašniživot.I tujenadjelu lišenost,privatio stéresis, u čemu se ikorijeni nešto takvokao privatno vlasništvo(a ovo nije nikakva puko pravna ili socio-ekonomska kategorija). Produktivni rad kaosubjektivna,djelatnabitprivatnogživotačiniživotničim,proizvodećineljudskoineprirod-nobogatstvokaoSve.Utomeležiipodrijetloproletarijata.Aistinskafilozofskakritikaosa-mosvješćuječovjeka–produktivnogradnikakaoproletera,koji,stječućisvijestotomedaje on u radu sam proizvođač svoje istinskeduhovnosti, zajedništva i bogatstva lišenogživota.Natajnačinsvijestovlastitojništav-nosti ustupa prostor samosvijesti nihilizma,kojarađapotrebusamogživotadasepomirisasvojomživotnošću.Odatleproizlazi ipo-trebasvjetskerevolucije.Naravski,»istinskarevolucija nije svodljiva na nešto samo du-hovno, samo političko, niti samo socijalno,većonasmjeratomedasesamživotoslobo-di svoje nihilističke radne produktivnosti zaduhovnozajedništvoneposredneproizvodnježivota« (str. 90). I tuMarx zaDespota nijevišetekjedanodobratnikametafizike,negomislilackojiizsamosvijestinihilizmaizvodiistinski razlog revolucije svijeta. Metafizič-ko shvaćanje Marxove filozofije, kakvo jeizloženo u poglavlju »Marxovametafizika«primjereno je shvaćanju socijalizmakao sa-mosvrhe (a ne kao »prijelaznog perioda«),



shvaćanju koje predstavlja konzekventnoproveden socijalni nihilizam). Iako je takvoshvaćanje nadmoćno ekonomističkim, hi-storističkim, egzistencijalističkim, pseudo-freudističkim, neokantovskim, utopističkim,futurističkimisličnimverzijamamarksizma,ononedopiredoMarxovakomunizma (aotomejednoznačnogovorijednaveomavažnabilješka,podbrojem20,nastr.89–90).Ako-munizamuDespotovutumačenjuMarxanijeobezduhovljeni, apolitički i neproduktivniživotudokolici,nego»ozbiljenjefilozofijskisamospoznate ‘čovječne prirode’ u skladu snjenom božanskom duhovnošću, istinskimzajedništvomiodistabogatom,jersavživotproizvodećomrodnomdjelatnošću«(str.90).Proletarijat,kojijekaosamosvijestnihilizmasubjektrevolucije(i tozatošto jeništakojesamosebeproizvodikaoništa),činičovječnuprirodukojaznadesebekaopodrijetlosvojeapsolutne laži i stogapotrebujesvoju istinu.Dakle,nijeriječofilozofskommirenjusnihi-lizmom,negoonadilaženjufilozofijeukolikoje ona apsolutnametafizika putem»istinskefilozofijskekritike«.Utomnadilaženjuukidasetekmetafizika,asamafilozofijauzdižesena višu razinu postajući samosvjesnom ži-votnompotrebomništavnogživotadaukinesvojuništavnost.Toj filozofijiodgovarakaofilozof upravo proletarijat, a ono čemu onateži jest oduhovljena produktivna zajedni-casvegaštojest.ProtumačivšiMarxovu11.tezuuduhurečenoga,BrankoDespotdaojeodgovornapitanjeotomemoželiseonjemugovoritikaoomarksistu,jednoznačnopotvr-divšinužnostafirmativnogodgovoranatopi-tanje.Drugimriječima,Despotjest marksist,naravski ne u dogmatskom, staljinističkom,austromarksističkomilinekomtomesrodnomsmislu,aliniuegzistencijalističkom,histori-stičkom, neokantovskom, futurističkom ilinekomdrugom takvom smislu, negou smi-sluistinskogmarksizma,usmislutumačenjaMarxakaomisliocaizsamosvijestinihilizmaproizlazeće filozofije proleterske revolucijesvijetakaoobrata iznihilizmauistinskidu-hovniioduhovljeniživot.Moželisetajistinskiživottumačitiiuključu–NicolaijuHartmannupripisanom–usmje-ravanjumišljenja k potrazi za istinskimbit-kom?Despotovo djelo dopušta i takvumo-gućnost tumačenja. Naravski, ostaje otvore-nim pitanje o bitku (a daDespot taj terminkoristiinamjestimagdjeiskoračujeizokruž-jametafizikeigdjebibiloprimjerenokoristitinekedrugetermine,kaoštosuBiti ilimakarJest,otome,činise,nemanikakvesumnje).OstajeipitanjeDespotovaodnosapremapo-vijesnommišljenju,kojesenajednommjestuformulirakaopitanje»jeliMarxudorastva-ranjapovijestiusvijetilidoukidanjasvijetau

povijesti«(str.279),štoje,posvemusudeći,uvjetovano diferentnim konotacijama što gajepojampovijesno mišljenjepoprimiounas(posebnouokružjuFakultetapolitičkihzna-nostiuZagrebu),aliukolikosetraženiobratiznihilizmauistinskiživotdefinirakaopo-četakistinskepovijesti,ondaBrankoDespotnijesamoistinskimarksistnegoipravipovi-jesnimislilac.Aprije svega–mislilac idejeslobode, čiji se opstanak dokazuje svakomregionalnomrevolucijom.

Zvonko Šundov

IgorČatić

Tehnika,zaštitaokoliša i zdravlja

Graphis,Zagreb2008.

GlasovitiantičkifilozofAristotelprijegotovodvijeipoltisućegodinakazaojeda»(…)sva-koistraživanje«,biloonoprirodoznanstveno,humanističkoilipaktehničko,»(…)težine-komdobru«.GlasovituAristotelovumisaoza-bilježenuuI.glavinjegoveNikomahove etikemože se iščitati među redcima, sadržajem ikoncepcijomsveobuhvatnetepoučljive,aliineobične knjige naslovljeneTehnika, zaštita okoliša i zdravlja koju potpisuje IgorČatić,sadavećumirovljeni(ijošuvijekdinamičniipropulzivni)redovniprofesorFakultetastro-jarstvaibrodogradnjeSveučilištauZagrebu(FSB). Sa sadržajemknjigeTehnika, zaštita okoliša i zdravljaomanjidiohrvatskogaka-demskog kruga (i to pretežito onaj tehničkestruke) imao se prilike upoznati na njenompredstavljanju početkom prosinca 2008. go-dineuNovinarskomdomuuZagrebu.Misliirefleksijeodobuukojemživimokaoionjegovimizazovima,kojisuujednurukuposljedica razno-raznih propusta u djelova-nju,audrugupotvrdaljudskomstvaralačkomumijećupokojemusečovjekičovječanstvoistovremenouzdignulodo‘vrhavrhova’,alii»srozalou(moralno)dno«(Ch.Taylor,2003);dakle,Čatićnasusvojojrecentnoobjavljenojknjizi upoznaje s pregnantnim problemimakojiseprijesvegaodnosenapreživljavanje,mišljenjeidjelovanječovjekapostmodernogdoba. Postmoderni je čovjek, kakomožemokazati inspirirani mislima autora Tehnike, zaštite okoliša i zdravlja,zapaousvojevrsni



procijep izmeđuznanja ineznanja,privida irealnosti, tehničkog i etičkog; jednom riječ-ju, postao je atomiziran i teledirigiran onimštomusenerijetkoservirakao istina ilipo-luistinaodstraneonihkojise,daseposlužimterminologijomposuđenomizknjigeI.Čati-ća, deklariraju »eko-brahmanima« (str. 16),»zelenima«(str.35),»čuvarimaokoliša«(str.73), »samoizabranim prosvjetiteljima« teh-ničkoga doba (str. 68), »svećenicima hrvat-skog ekologizma« itd. ČitateljimaVjesnika,bivšim studentima FSB-a, kao i onima kojiprate i koji su upoznati s javnom akadem-skomiznanstvenomdjelatnošćučovjeka,čijapromišljanjanazadanutemuiosvrtinerijetkonadilazeokviretemeljnemutehničkestrukeidodirujupodručje transcendencije (str.146),aočemusvjedočanstvopronalazimovećnaprvim stranicama Tehnike, zaštite okoliša i zdravlja,gdjeautorgovorio»povezanostiiz-međutehnologijeiteologije«(str.xxvi,147);ime I.Čatićaveć ječetiridekadepoznatounajrazličitijim akademskim i znanstvenimkontekstima i konceptima primarno vezani-mazapodručjetehnikeitehnologije.Njegovstilpisanja,evidentanuovojknjizi,mogućejeopisatiizrazima:erudicija,akribija,pedan-tnost, oštroumnost, prodornost, deskriptiv-nost,narativnostisl.ImeIgoraČatića,kadajeriječoaktualnimproblemimairaspravamana području tehnike i tehnologije, ne možebitistranoonometkočitai iščitavasadržajednevnihtiskovina,teedicijeznanstvenogsa-držaja(npr.časopisPolimeriisl.).Međutim,nekimasenanjegovspomen,kakorazazna-jemotemeljemodređenihsegmenatasadržajaTehnike, zaštite okoliša i zdravlja,štonobisekazalounarodu,‘dižekosanaglavi’jerima-ju posla s čovjekom koji ne samo da stvariznanazvatipravimimenom,većjekaomalotkospremanjavnokazatikakostvariuistinustoje, odnosno, otkriti njihovo lice i naličje,otkriti istinu i razotkriti nečiju neistinu i/ilimanipulaciju.Argumentezapotonju tvrdnjunije potrebno tražiti i istraživati, jer njimavrvisadržajII.dijelaknjige(str.239–262)sačetrnaesttekstovakojipredstavljajupozitivnei negativne reakcije na njegove članke/pro-mišljanjaobjavljivane/auVjesnikuu rubrici»Stajališta«(iudrugimčasopisimaitiskovi-nama)od1967.godine.Takomožemosaznatida,naprimjer,ekologistS.Furdek(str.40),referirajući se i reagirajući na jedan tekst I.Čatića objavljen u Vjesniku ne tako davne1994., piše da ovaj »od ‘biznisa’ vidi samoplastičnu šumu« te da ga »zabrinjava to što(…)osebiimaizuzetnovisokomišljenje,dokdrugima dijeli epitete nestručan« (str. 242).Ova epizoda ide u prilog činjenici jednogljudstva–čovještvakojesamosvjesno,poputkakvog idealiste, kako reče jedan pjesnik,

»mrijezasvojeideale«,pamakaronibiliplas-tični,posebnoodPVC-a,iligumeni.OvaknjigaI.Čatića,akojenastojimovredno-vati uperspektiviklasičnogpoimanja struk-ture i sadržaja, nije knjiga u pravom smisluteriječi,većsvojevrsnimemoari–dokumen-tirani ikronologijskiporedanizapisikojineizvješćuju samo o akademskom i strukov-nomhodu jednog čovjeka (str. xvii, 26, 88,11, 171) ili pak o njegovim zaslugama napodručjutehničke(strojarske)struke–autorje, među ostalim, dobitnik nagrade Interna-tionaleducationAward (str. 81) – negopo-najprijeizvješćujuoteškomhodu»materijalaburneprošlosti«.PVC(str.62,92,173),čijijehodkrozpovijest»punuspona ipadova«(str.173),Čatićevajetemajersuganastojalipotkopationikojisebenazivajubraniteljimaprirodeiprirodnoga–tzv.ekološki brahmani(str.16–17,23–25)kojipakvrše»ekologistič-kipohodnaplastičnevještice«(str.32–34).Devedesetegodineprošlogstoljeća,kakosedade zaključiti na temelju ovog Čatićevogdjela, obilježili su događaji koji su obvezaliiVladuRHiraznegospodarske,akademskei obrazovne institucije, kao i ine stručnjakeda se pobliže pozabave onime što, premaČatiću,Greenpeaceservirakaoekološkipro-blemglobalnihrazmjera–slučajonečišćenjaplastikom/PVC-om. Sugerira da su zapravoposrijedi marketinške manipulacije kojimasunasjeliihrvatskimediji,aokojimaobič-ni čovjek niti vodi računa, a niti se nastojiinformirati o pravom stanju stvari s kojimase rogobore ljudi tehničke struke i oni kojisebenazivajuekolozima(dokihČatićnaziva»ekologistima«, str. 70).Uzpomoć stručnihopservacija,mjestimično popraćenih slikov-nim analizama, statistikama, grafičkim pri-kazimaiilustracijamapoputonenakojojsenalazisvjetskipoznatalutkaBarbie(str.126),Čatićdonosidetaljniuviduproblematikuve-zanuzaproizvodnjuiuporabuproizvodana-činjenihodplastike,tumačećidajeposrijeditrajnimaterijalkojijemogućerecikliratiikojimanjezagađujeokolinutejemanještetanzačovjekaodautomobilakojinijeprijateljoko-lišu(str.221).»Osobnavozilasuubilaupr-vihstogodinapostojanjavišeod30milijunaljudi«(str.104).Aautomobilskaindustrijajeijedanodnajvećihkorisnikaplastikeigume(str. 9). Plastika imaprednosti nad čelikom.»U prosječni europski automobil«, tumačiČatić,»ugrađenoje90do100kilogramapla-stike«(str.10).Čatićjemišljenjadaplastikaigumanezagađujuokoliš,većčovjekkojegavaljaodgajati iobrazovatizaodgovornost–zaetiku:»toštoneobrazovanikorisnicinašihplažarazbacujusvudaplastenke«,objašnjavanapočetkuTehnike, zaštite okoliša i zdravlja,»problemjenjihovogodgoja,aneplastičnih



pakovanja«(str.64).Tehnikutrebavrednova-ti:»svrhasvihtehničkihdjelovanjamorabitiosigurati i poboljšati čovjekovemogućnostiživljenja razvojem i svrhovitom uporabomtehničkihsredstava.«(str.xix)Čatićseočitujenesamokaopromotoretikeutehniciitehno-logiji,većkaozagovornikinterdisciplinarno-stikakoujavnomznanstvenomdiskursutakoiustvarimaodstruke.Upućujenapovezanosttehnologijesteologijom,kaoinapovezanosttehnikesreligijomietikom.Međutim,ipakjevelikibrojpromišljanja,sabranihkaokolek-cijanovinskihčlanaka,posvećenoproblema-ticiplastike,aposebnoPVC-a.Sadržajknjigepodijeljen jenadvadijela: I.dio (str.1–237)nosinaslov»Zaštitaokolišaizdravlja«iobuhvaća111znanstveno-popu-larnihčlanakakojepotpisujeČatić,odkojih7ukoautorstvu(saH.Vukotićem,M.Šercer,Ž.Jelčić,T.Kovačić,M.Rujnić-Sokele).II.dioknjige,naslovljen»Nekereakcijenatekstoveozaštitiokolišaizdravlja«(str.239–262)sa-drži14 tekstova različitihautora,kaoštosuna primjer S. Furdek, I. Širović, D. Lerotićidr.,kojipolemizirajus I.ČatićemnanekuodtemakojejesegmentiranoekspliciraouI.dijeluknjige.Uzovadva temeljnadijela, teuz»Predgovorautora«,knjigasadržii»Pred-govorurednika«.Z.Benčićpostavljapitanje»ukakvomtodobuživimo?«,nakoje,inspi-riraniČatićevimmislima,možemoodgovoritida živimou eriPVC-a i ostale plastike, že-ljelitopriznatiiline!Slijedipodulji»Uvod:Tehnikutrebavrednovati«,gdjeautordonositzv.kriterijevrednovanja tehnike:»tehnički,gospodarskiidruštveni«,oslonjene,predmni-jevam, naBeckmannovu definiciju tehnolo-gijeiz1777.godinepremakojojtehnologija,kako tumačiČatić, označuje »sveobuhvatnuznanost o isprepletenosti tehnike, gospodar-stvaidruštva«.Nakrajuknjigadonosi»Ka-zalo imena« te »Popis sponzora, donatora ipodupiratelja«.Knjiganudijedanhistoricističkipristuppro-blemimačovjekovesvakodnevice(tujeprijesvega,ekološkopitanje,budućidaživimouvremenukrizemoralakojaseitekakoreflek-tiralainakrizučovjekovesvijestioprirodi).U knjizi se ističe autorova manira pisanjakoja promišlja krucijalna pitanja (tehničke)struke, akribija kojom objašnjava uzroke iposljedicefenomenaipojmovanakojesetifenomeniodnose.SadržajprezentiranuTeh-nici, zaštiti okoliša i zdravljavaljapromatratistrostrukogaspekta:znanstveno-popularnog,didaktičnogiinterdisciplinarnog.Iščitavajućikolekcijunovinskihčlanakasabranihiobjav-ljenihunutarkonzistentnecjeline,svatkotkomalopoznajeiliuopćenepoznajeključneter-mineizpodručja tehnike i tehnologijemožemnogotoganaučiti.Primjerice,moženaučiti

što je tehnologija,aštokulturologija.Nada-lje, može naučiti razlikovati pojam plastikeodpojmaPVC-a.Zatim,može saznatikakosedogodilaMinamatabolestikojesunjezi-neposljedicepoljudskiživot,tetkoinakojinačin snosi odgovornost zapropustekoji sedogađajuuindustrijskimkoncernimazapro-izvodnju plastike.Autor također rasvjetljujedebatu oko freona i ozonske rupe. Summa summarum,tehničkiikonceptualnogledano,za knjigu I. Čatićamože se kazati da pred-stavljaleksikontehnikeumalome.Nadeset-kepojmova,definicija,imena–itonesamoonih iz svijeta tehničke struke, već i imenafilozofa (npr. Sokrata, Parmenida, Baconaitd.) te književnika, susrećemo na stranica-ma ove knjige, ameđu njima se zamjećujui dvojica značajnih hrvatskih suvremenihteologa:bibličarAdalbertRebić ibioetičar imoralistTončiMatulić.Takavpopisgovoriosveobuhvatnompristupuzbilji,čovjekuipro-blemimavremenaukojemživimo,govoriotomedaznanstvenidiskurs ipitanjadotičnestruketražeinkluzivnost,aodričuseeksklu-ziveijednoličnostikojuzastupajuraznorodnipseudoznanstvenici,pseudoekoloziiinidrugikojidajuzapravosvemuonomeštonosipre-rogativ -izma.Naposljetku, takav inkluzivnipristupu tehničkimznanostima jenepoznat,ailjudiimajuiskrivljenuslikuotehničarimai tehnolozima.Tu je sliku, tvrdim, razbio I.Čatić,zacijeloprvihrvatskitehničaritehno-log koji u sadržaj tehničkih znanosti uvodipojmoveetike,teologije,religije,vjereivri-jednosti.Tojehvalevrijedanpothvat,pothvatkoji,daseposlužimAristotelom,vodii»težipremanekomdobru« – premadobru čovje-čanstvakoježiviueritehnološkognapretka.Bitisvjestantoga,značibitisvjestančinjeni-cedajeodgovornostzaposljedicedjelovanjatehnološkog napretka na svakome od nasponaosob,izatoI.Čatićjednoglasnoivehe-mentnotvrdida»nisuproblemvrećice,negočovjek«(str.224).Uposljednjihdesetakpa ivišegodinavodesediskusijepro et contraPVC-a(npr.članak»ZaštonasplašePVC-om«,str.194),plastike(str. 20, 222) te plastičnih vrećica (str. 198,224) koje se itekako mogu reciklirati (str.225). Temeljem onoga što se može iščitatiu ovoj knjizi, neki bimogli zaključiti da jenjezin autor ne samo zagovornik upotrebe iproizvodnjematerijalaodplastike,većnjezinhrvatski znanstveni brand; međutim, to bibiloodveć‘plastično’zaključivanje,posebiceakodolazi izuma iperaonoga tkouvažavačinjenicudaznanstvenidiskursokobilokojestvarinajprijemorapočivatinaonojlatinskojizreciaudiuntur et altera pars.Taaltera pars,kadajeriječostvarimakojesežuupodručjetehnikeitehnologijajestI.Čatić–čovjekko-



jemusunekinjegovioponenti,kakosemoženaslutiti na temelju sadržaja djela Tehnika, zaštita okoliša i zdravlja, zadali neočekiva-nog ali korisnog posla, replicirajući mu narazličitenačineiurazličitadobai timepro-izvodećinoveideje.MožebitnonajzanimljivijidioknjigeI.ČatićapredstavljaslučajAdriavinila,anekadašnjegINA-VINIL-a, odnosno Jugovinila – »neka-dašnjeggiganta jugo-komunističkekemijskeindustrije« (str. 82). Autor toj problematiciposvećujenekolikočlanakatesepitaosvrsizatvaranjatetvornice,uztoobjašnjavajućida»cijelisvijetuspješnoproizvodiPVC«tedaje »plastika danas najrasprostranjenijimate-rijal umedicini« (str. 83).Drugim riječima,razvidnojeda,premaČatiću,HrvatskatrebaproizvođačaPVC-a.Mentalitetljudi,okolina,vrijemeinačinmiš-ljenjabitnouvjetujubilokojepromišljanje,aželi li tkogodnapustitiunaprijedzacrtane tesocio-kulturneitemporalnegranice,morabitisvjestančinjenicedaćenjegovi/njezinistavo-vibitipodvrgnutioštrojkriticiinegodovanjuodstranedrugih.Slični je fatumzadesioi I.Čatićakojijeusvojustruku,dakle,utehnič-kuznanost,možesekazati,uveonovpristupaktualnimproblemima.Čatić,kadajeriječobilokojojčovjekovojdjelatnosti,aposebiceonoj koja traži znanje neke struke, apeliranadvoje: 1.) na ljudsku svijest i savjest; naonoštoseengleskikažemoral sense i2.)naznanje–obrazovanje.ToneznačidaČatićnedajepravodaseproblemimatehničkei teh-nološkestrukebave ionikojinisu testruke(kako je opisano u člancima »O plastici sepiše površno«, str. 222) i »Savjet bračnomparu…«,str.170),većsmatrada,akosekoris-teodređeniargumenti,onimorajubititeme-ljeninaprovjerenosti,aprovjerenostjejedanod krucijalnih zahtjeva prirodoznanstvene itehničkestruke.Stvaritrebaprovjeravati,jerse samo provjeravanjem mogu uočiti odre-đene »anomalije« koje u postojećoj stvari(izvr. teoriji)proizvode»krizu«,akriza»re-voluciju«–kako jeprijepola stoljećapisaoglasovititeoretičarTh.Kuhn.Aštoproizvodirevolucija nego li novu paradigmu?! Teh-nička struka hrvatskog govornog područjau I.Čatiću, zaključujemna temelju uvida ukompletnisadržajobjavljenuknjiziTehnika, zaštita okoliša i zdravlja,imanovuspoznajnuparadigmu: transcendencija je ušla na malavratautehničkustruku.Pitanja o kojima I. Čatić replicira u svojojknjizi u današnje vrijeme, a posebice u po-sljednjoj dekadi na hrvatskom govornompodručju,iusvijetusuopćenitopoznatakaopitanja koja spadaju pod zajednički naziv-nikbioetike.Oonomeočemuseudanašnjevrijeme na hrvatskom govornom području

raspravlja na bioetičkim forumima I. Čatićje govorio još u vrijeme kada se ta mladaznanstvenadisciplina tekpočela razvijatinaameričkom govornom području. U bioeticijesvekrenuloodmedicinskeetikeitzv.slu-čaja Tuskegee, a analogno potonjoj tvrdnji,moglibismokazatidajeČatićevapeltehnicidaotvoriširomvrataeticikrenuoodtzv.slu-čajaChisso iMinamatazaljevaukoji su seslijevaleotpadnevodesaotrovnimorganskimživinim spojevima te su putem riba došle uljudskiorganizam.Do travnja1985.godine,pišeČatić,evidentiranojeneštovišeoddvijetisućeoboljelih,ašeststotinaosobajeumrlo(str.209).OnonaštonamČatićsvraćapažnjujepolitikakorporacijaikorporacijskoposlova-njekojeseinfiltriraloiuproizvodnjuPVC-a,a čini se da se nedostatcima te politike kaoglavnimargumentomslužeraznorodneorga-nizacijekaoštojeGreenpeace(str.30,56–57,94,98),jedanmeđunajvehementnijimprotiv-nicimaplastikeiPVC-a.Kadasamprviputauzelaurukeknjigutvrdihkorica živopisnoga plavo-zelenoga dizajnausredkojegjestršilapovećariječ»tehnika«,aodmahispodnjeomanjeriječi»zaštitaokolišaizdravlja«,spoznahdautomnaizglednaba-čajumisliiidejaimanečegaštovaljaizvućina površinu i proučiti.Dočim sampročitalanekolikodesetakastranica,shvatilasamdajeu igripisacčijemisli ikoncepcijunije lakoslijediti.Nastotinepojmova,imena,definici-ja,objašnjenjaitd.,aotežiniproblematikedaseinegovori.Međutim,utojprašumitehnič-kogaznanjaotkrilasamneštoštoćemožebit-nofasciniratiidrugečitatelje.Izmeđuredaka,izmeđumisliipojmova,poredtogprofetskogstavaierudicije,onkrajteozbiljnostiiumje-renosti postoji nešto humoreskno, nešto štopotiče(tenaspodsjećanaakordgrupeTexas)–inner smile.Tajunutarnjitihiosmjehdušeilisrcajestonoštobismonazvalispoznajnimimpulsomkojiautoruknjige,I.Čatiću,poma-žeproizvoditionenoveidejezakojeganekoćpitahunjegovičitatelji.KnjiguTehnika, zaštita okoliša i zdravljapre-poručam najprvo širem čitateljskom krugukako bi produbio svoja saznanja iz područ-ja tehnike, tehnologije i ekologije, a potommladimgeneracijamada se upoznaju s pro-blemimaskojimaonaznanostkojajevođenahumanošćuietičnošćumnogolakšeizlazinakraj,negolionakojaihignorirateutehnicividiciljanesredstvo.Naposljetku,knjigubihpreporučilastudentimaihumanističkihipri-rodoznanstvenihitehničkihznanostidaspo-znajuštoznačimislitiidjelovatisveobuhvat-nouzpomoć jedinogoruđakojeg (uz ruku)posjedujemo:um,čisti,britkiiotvorenium.

Dafne Vidanec



Edgar Morin

Etika

Prijevod:VesnaPavkovićMasmedia,Zagreb2008.

Vrijedina samompočetku istaknutikako sepred nama nalazi djelo značajnog znanstve-nogpisca,autoranizavažnihknjigaspodruč-ja filozofije, sociologije,antropologije,poli-tičkeisocijalneteorije,itd.Važnojetakođernapomenutikakojeriječoiznimnovelikomopusuznačajnoobilježenommultidisciplinar-nošćui,jošiviše,transdisciplinarnošću.IstaknimozapočetaknekeznačajkeMorinoveEtikekojevrijediimatinaumuprilikomsu-sretasnjenimsadržajem.Djelokojeimamourukamazasebnijesvezaknizaodšestsvezakakojisuizlaziliuduljemrazdoblju(27godina)podzajedničkimnazivomLa Méthode. Ovoje, između ostalog, vidljivo iz višestrukognavođenjaostalihdjela.Vrijedinapomenuti,sukladnojautorovojzamisli,a ičitateljskomdojmu,kakoovodjelomožebitičitanozaseb-no.Drugaznačajkakojumožemoistaknuti,aprimjetnajeprilikomprvogsusretasEtikom,jefragmentarnost.Ipak,možemokazati,ovaznačajka–kojajeuostalomneizostavnapo-sljedicatransdisciplinarnogpristupa,nestojina putu razumijevanja obuhvatne misli oveknjige.Kakojeriječomnogimvelikimtema-ma, i to ne samo filozofijske etike i kultureopćenito, nego i čovjekovog života per se,ostajedojamkakofragmentarnostumnogo-čemudobivadimenzijunedovršenosti,moždai površnosti.Ovo zasigurnomože zasmetatičitateljakojijedisciplinarnousmjerennaeti-ku.UzevšiovouobzirmožemopreliminarnorećikakoMorinnastranicamaEtikedajeslikuživotačovjeka,ljudskogdruštvaičovjekovaživota unutar društva sa svim zasebnostimatogsloženogodnosa,nanačinkojićemoždabitibližičitateljimakojinisuakademskifilo-zofi.Ipak–vrijediistaknuti–straniceknjigeispisane su brojnimmislima koje će biti odiznimnevažnostiiovimapotonjima.Djeloje–osimuvoda,zaključaka,pogovoraRadeKalanja teglosara–prezentiranokrozpetdijelova,odkojihsvakiimanizpoglavljaipodpoglavlja.Prvidioknjigenaslovljen je»Misaoetike i etikamisli« idonosiukupnočetiri poglavlja. Temeljnu misao ovog dije-la knjige mogli bismo zaokružiti konstata-cijom kako je čovjeku potrebna etika jer jeonamoralnapotreba;ukoliko ječovjekbićezajednice on mora osmisliti to zajedništvo.Međutim, u tom osmišljavanju i u samomživljenju u zajednici ne smije se ograničitiautonomija.Tosenesmijeučinitiponajprije

zbog toga što je autonomija izrasla iz indi-vidualnosti. Ili,Morinovim riječima: »svakipogleduetikumorazamijetitidajemoralničinindividualničinpovezivanja:povezivanjasdrugim,povezivanjasjednomzajednicom,povezivanjasjednimdruštvomi,ukonačni-ci,povezivanjasljudskimrodom.«(18)Dru-gi aspekt kojiMorin zapaža jest poremećajmodernosti odnosno,kako samkaže,prekidu trojnom odnosu: pojedinac-društvo-vrsta.»Nije dakle riječ o tome«, kažeMorin, »damoramopronaći jedan temeljzaetiku,negoda jojmoramo obnoviti korijene i regeneri-ratijeukrugupovezanosti«,itopovezanostipojedinca,društvaivrste(27).Vidimodajeriječopokušajuspajanjanekolikodimenzija.Istaknimodvije:kulturne i prirodne.Ovo jeobilježjekojeseumnogomepreplićekrozci-jelodjelo.No,ostajepitanje,kakojemogućepostićitoukorjenjivanje?Riječjeopokušajustvaranjaetikepovezanosti.Noovajpokušaj,kakoističeMorin,pratistanovitaetičkaneiz-vjesnostbudućidaetikanailazinabrojneteš-koće jer akcijavišeputanemože realiziratinamjeru.U tompogledu, napominjeMorin,potrebnojevoditiračunaociljevimaiokol-nostima. Ipak, ponekad nijemoguće izbjećikontradikcije,čakiodređeneetičkeiluzije.OtomeMorinrječitokaže:»povijestčovječan-stvaneprestanopokazujedaseljubav,najvišiizrazi morala, mogu lako prevariti. NijednareligijanijebilakrvavijaiokrutnijaodreligijeLjubavi.«(54)Iovdjetrebadaklevoditiraču-naoetičkojkompleksnosti.Djelatnostipret-hodimisao,patakoukolikoneželimograditilošuetiku–kakonapominjeMorin,potrebnojeočuvatiselošegmišljenjaitruditisedobromisliti.IovojesloženopodručjekojeMorinpribližavaantropologiji.Utompogledu,kažekompleksnaantropologija,

»… zamislivši trojni odnos (pojedinac/društvo/vr-sta),omogućujeda se izluče trigraneetike: auto-etika/socioetika/antropoetika.Onavodiodsebedoetičkekompleksnosti(prepoznavanjekontradikcija,suočavanjesneizvjesnostima)idopotrebezaokla-dom.Onamožeshvatitietikusuosjećanja,veliko-dušnostiioprosta,adanevodiizravnoknjoj.Onaomogućuje da se shvate ljudska degradacija kojuproizvode ispadi egocentrizma, ekonomska op-sjednutost i tehnobirokratskiduh.Onaomogućujebdijenjenadmentalnimporemećajima,kolektivnimhisterijama,šovinizmimaifanatizmima.Kompleks-naantropologijaomogućujedaseshvatinerazumi-jevanje.«(65)

Drugidioknjige,naslovljen»etika,znanostpolitika«, Morin započinje prikazom ulogeznanostiudruštvu.Kazujekakoseu17.sto-ljećumodernaznanostkonstituira

»…kaoautonomnadisciplina.Njezinpostulatob-jektivnostisamjeizvršiorazdvajanjeizmeđuznanjai etike. Znanost jemorala zaštititi svoj imperativ,‘spoznaju radi spoznaje’, bez obzira na moralne,



političkeivjerskeposljedice.Upočetkumarginal-nauzapadnimdruštvima,znanostulazinasveuči-lištau19.stoljeću,u20.osvajasredišteindustrije,azatimidržavakojefinancirajuznanstvena istra-živanja i prisvajaju njihove rezultate za vlastitepotrebe. Znanstveni razvoj danas određuje razvojnašeg društva, a društvo sa svoje strane određujeznanstvenirazvoj.Takoonoštojenekadavrijedilozarađajuću,marginalnuiugroženuznanostvišenevrijediu20.i21.stoljeću,kadajeonasveprisutnaisvemoćna.«(69)

Znanost,napominjeMorin,postajesvemoć-nijaidodajekakosu»njeziniuspjesiučistojspoznaji, poput objašnjenja strukture atoma,azatimiobjašnjenjagrađegena,potaknuli«i to u »kratkom roku stvaranje izvanrednomoćnih sredstava za uništenje imanipulaci-ju,uprvomslučajuvođenipotrebamaPrvo-ga svjetskog rata, a zatim i hladnog rata, udrugomslučajuželjomzaprofitom.Znanost,neinteresna pustolovina, uhvaćena je u raljeekonomskihinteresa;znanost,apolitičkapu-stolovina,uhvaćenajeuraljepolitičkihsila,naprvommjestudržava.«(70)Ovdje dolazimodo onoga štoMorin naziva‘slijepatočka’idodajekakojebilo

»…potrebnomnogo truda i vremena da se shva-ti da znanost, koja se poistovjećivala s razumom,napretkomiopćimdobrom,možebitidubokoam-bivalentnausvojojprirodi.Svijestotojambivalen-tnostipočelaseširitipočetkomosamdesetihgodina,kada jepostalo jasnodabidvijevelikekatastrofekojesuprijetilečovječanstvu,onanuklearnaionaekološka,bilezapravonezamislivebezrazvojazna-nosti.«(71)

Riječ jedakleopotrebidaseznanostučini,kako kažeMorin – osjetljivom. Potrebno jedakleučinitiodređene reforme,nopitanjeoreformiuključujejošijednoznačajnije:idelireformaiusmjerutransformacijeljudskepri-rode?Oviprobleminadilazesameznanstve-nikeinjimasetrebajubavitisvigrađanikojibizatajprocespostalisposobniputemkogni-tivnedemokracije.Napolitičkomplanuetikaiziskujeodređeni realizam, iobrnuto.OvdjeMorinnapominjekakoseistinskirealizam

»… temelji na neizvjesnosti realnog. Problem jeutomedanebudemonirealniubanalnomsmislu(prilagoditi se trenutačnoj situaciji), ni nerealni ubanalnomsmislu (izbjeći stegama realnosti),negodabudemorealisti/utopistiukompleksnomsmislu:shvatiti neizvjesnost realnog, znati da postoji mogu-će koje je još nevidljivo u realnom.«(85)

Vrijediujednonapomenutikako jepolitičkodjelovanje otežano postojanjem brojnih kri-za, nooneujedno,kakokažeMorin, potičuosvješćivanjeitraženjenovihrješenja.Treći dio knjige naslovljen je »Autoetika«.Važan aspekt etike jest individualizam, noonimaznačajniizazov.»Središnjietičkipro-blemzasvakogpojedinca«,kažeMorin,»je

problemvlastitog unutarnjeg barbarstva.Daprevlada to barbarstvo, autoetika konstituirajednuistinskupsihičkukulturukojajemnogoteža,alizatoipotrebnijanegofizičkakultu-ra.«(93)Kaomogućiodgovornaoveproble-meMorinpredlažeautoetiku.Onaje»ponaj-prijeetikaodsebepremasebi,kojaprirodnovodipremaeticizadrugog.«(93)

»Ključniproblem‘etikezasamogsebe’jeproblemodnosa s našim vlastitim egocentrizmom. U sva-kom pojedincu postoji neuklonjiva egocentričnajezgraizbogtogaumoralnomživotupostojijedanamoralnidio,kojijezapravoipotrebanzamoralnoponašanje,pamakarisamozatoštoomogućujeop-stanak:čovjekujepotrebanjedanslojravnodušnos-tikakoganebiuništilasvjetskabol.Minebismomogliživjetidanismodjelomicetupi,glupi,slijepiiukočeni.Aupravosetojzatvorenosti,zaslijepljenos-ti iukočenostinašduhmora intelektualno ietičkioduprijeti.«(96)

Važnojeiovdjeistaknutiimperativpoveza-nosti,drugimriječimaisključenjedrugogtre-bapostatiprihvaćanjedrugogitokrozoblikeodnosaljubaznosti,tolerancije,slobode,prija-teljstvaitd.Važnojeistaknutiirazumijevanjekaoznačajniaspektodnosapremadrugomeitoponajprijerazumijevanjeljudskekomplek-snosti. Prvi korak u izgradnji razumijevanjajespoznatinerazumijevanjeitokroznjegoveaspekte: pogreške, indiferentnost, nerazumi-jevanje drugih kultura, obuzetost bogovima,mitovima i idejama itd.Naputugradnje ra-zumijevanjaodvelikepomoćimogubitive-likodušnost i oprost.Ovaj dio knjigeMorinzaključuje pitanjem o umjetnosti življenja:jelionapoezijaili/imudrost?OtomeMorinkaže kako »mudrost nije ono što treba pro-žimatiljubav,bratstvo,suosjećajnost,oprost,iskupljenje; ona ih mora prosvijetliti, onamoraspriječitidanepadnuuzamkeiluzije.Onamoraspriječitidaseneizokrenuusvojusuprotnost:takoljubavpremadrugom,kojajezahvaćenaegocentrizmom,postajeposesivnailjubomorna,netolerantnaizla;ljubavpremačovječanstvu, zahvaćena iluzijom, stavlja seu službu pokoravanja čovječanstva.« (142)Riječjedakleopotrebiinkorporacijeznanjauumijećeživljenja.Četvrti dio knjige, naslovljen »Socioetika«,posvećenjeanaliziproblemazajednice.Mo-rinzagovarademokracijukaojediniljudimaprimjereni način donošenja odluka. O tomekaže kako demokracija »od pojedinca činigrađanina koji ne samo da priznaje svojedužnosti, nego i ostvaruje svojaprava.Gra-đanstvo dakle konstituira društveno-politič-ku vrlinu etike. Ono zahtijeva solidarnosti odgovornost. Ako građanstvo zakržlja, idemokracija će zakržljati.« (155)Kada je upitanjuopćeprihvaćanjeovakvogshvaćanja,Morin dodaje: »glavni problem našeg dobaje taj da nam je potrebnomišljenje koje će



bitisposobnoprihvatitiizazovkompleksnos-ti stvarnosti, tj. shvatiti veze, interakcije imeđusobne posljedice, multidimenzionalnefenomene, činjenice koje su istodobno i so-lidarneikonfliktne(kaoisamademokracija,koja jesustavkojisenapajaantagonizmimaistodobno ih regulirajući).« (160)Komplek-snost suvremenog svijeta, kakokažeMorin,ključni je problemmišljenja, etike i politič-kog djelovanja pa bez njegovog uvažavanjanijemogućeizgraditietikunitinasocijalnomnitinaindividualnomplanu.Posljednji dio knjige nosi naslov »Antropo-etika«. Krajnji cilj antropoetike trebao bibiti planetarni humanizam, s najvažnijomzadaćom, a to je otvorenost. Ili,Morinovimriječima,zadaća je»civiliziratiZemlju,kojaje ugrožena divljanjem starih barbarstava igeneralizacijom jednog novog hladnog bar-barstva,svojstvenogvladavinitehničko-eko-nomskeračunice,odakleproizlazipotrebazajednompolitikomcivilizacije.« I to sciljemreguliranja četiriju »zahuktala motora kojitjeraju svemirski brod prema rubu ponora«(171).Riječjeoznanosti,tehnici,ekonomijii profitu.Ovo semožeučiniti jedinoputemreformi. Putem transformacije društva, re-forme obrazovanja, reformi života i reformiznanosti. Morin insistira na obuhvatnosti ikomplementarnosti spomenutih reformi. Po-trebnajemetamorfozaokojojovisiopstanak,napredak i razvojčovječanstva,kažeMorin,i dodaje: »etička nada i politička nada su umetamorfozi«(191).Na kraju Morin donosi dva zaključka: »Ozlu«i»Odobru«.Vodećiseidejomdanitkonijesvjesnozao,Morinnaglašava imperativpromjene. Najvažnija je promjena svijesti iorijentacija na dobro. Ipak treba spomenutikako zlo dolazi, dodajeMorin, iz uvjerenjadaposjedujemodobro.PrvizaključakMorinzavršava ponavljajući Sokratove riječi: ne-moguće jedazlonestane, teodmahdodaje:tojetočno,alitrebapokušatispriječitidaonotrijumfira.UdrugomzaključkuMorin, rezi-mirajućisadržajsvojegetičkognauka,navodikako jeetika,osimšto jekrhka, ikomplek-sna,ujednoiskromna.Onajenužnoskromnajertražidabudemo»zahtjevnipremasebisa-mimaiblagi,ilijošbolje,punirazumijevanjazadrugog.«(208)etikapoMorinovomshva-ćanju ne zapovijeda, ona upravlja strašću,ona»nemože,inesmije,gušitidemone,onamorapoputpilotamlaznogavionaupravljatineobuzdanošćunjihoveenergije.«(208)Ona

»…zadržavanadukadsesvečiniizgubljenim.Onanije zarobljenica realizmakoji ignorira podzemnodjelovanje što potkopava temelj sadašnjosti, kojiignorirakrhkosttrenutka,kojiignoriraneizvjesnostskrivenuuočitojstvarnosti,onaodbacujetrivijalnirealizamkojiseprilagođavatrenutku,kaotrivijalni

utopizamkojiignoriraokovestvarnosti.Onashva-ćadapostojimogućekojejejošnevidljivoustvar-nom.«(210)

Na kraju. Stranice koje je Morin ispisaopod naslovom Etike svakako su značajno iintrigantno štivo koje će u svakom čitateljuprobuditi interes za dohvaćanjem cjeloviteautorove misli. To ponekad, procjenjujemo,nijemoguće jer jenaglašenafragmentarnostponekad prepreka izricanju konsistentnogetičkognauka.Međutim,fragmenti–ukolikoih takomožemozvati –kako ih jeposložioMorin, ostavljaju snažan dojam otvorenostinegušećimisaonipotencijalsvakogčitatelja.MoždajetobilaiMorinovazamisao:otvoritimogućnost svakome da na stranicamaEtikenađezanimljiviinspirirajućimotivzamišlje-njeusmjeruetikei,jošiviše,zaorijentacijuudjelovanju.Utompogledu–premdasepo-nekiprofesionalnietičarinebimoglisložitisovomkonstatacijom–MorinovaEtikaostajesnažanpoticaj i izazov,amoždaioslonacukoračanjustazomkojasezovečovjek.Tojeuostalomimisaoetike.

Tomislav Krznar

Donald de Marco i Benjamin Wiker

Arhitekti kulture smrti

Verbum,Split2007.

Zajednonipoštoneozbiljnofilozofskoštivo,knjigaArhitekti kulture smrtiizrazitoječitkaizabavna,astiljeostvarenbeztrivijaliziranjasvojstvenogapopularnimnastojanjimanekihdanašnjih autora. Pisana u tandemu DonalddeMarco iBenjaminD.Wiker, dvojice su-vremenika te istaknutih filozofa i kršćanskiorijentiranih autora, knjiga odmah u uvoduiznosi suštinu cijele priče te prikaz vjerneslikeonogaštomožeteočekivatiodautoraiživotnihportretamisliocakojiseželerazot-kritičitateljstvu.Toneznačikakosetijekomizlaganjačitateljnećeimatiprilikuiznenadi-ti,iakotonećebitizbogmanjkadosljednostivećisključivozbogprirodesadržajaibogatedokumentacije kojima autori potkrjepljujusvoje teze te nastoje učiniti transparentnimodređeneosobe,životnefilozofijeteposebicenjihovutjecajivlastitastajalištatj.stajalištakršćanskepersonalističkefilozofije.



Tko su dakle arhitektiKulture smrti kojimaseknjigabavi?Dabiobjasnilinjihovnazividaniimstatuspotrebnojeisprvanaglasitionošto autori uzimajukao temeljnopolazište tereferencupokojojarhitektismrtiposjedujuisvojudefiniciju.Naime,Kulturusmrtidefini-rakršćanskakulturauzetakaoKulturaživota,atoje»…kulturakojazaštituosobeinjezinamoralnog,umnogiduhovnograzvojasmatranajvažnijim ciljemdruštvene zajednice. SveštoproturječiovomciljunemamjestauKul-turiživota.«(str.16)Unajmanjeriječi,kulturakoja joj proturječi, tj. njezini najreprezenta-tivnijitvorciiliarhitektiKulturesmrti

»…odbacilisusredišnjuidejukršćanstvaizamije-nilijenovomidejompokojojječovjeknastaokaoslučajnaposljedicaslijepihprirodnihsila,anekaostvorenjeBožje,načinjenonaNjegovusliku.Potojnovojidejičovjekjestvorenjenačinjenoisključivoodmaterije,bićekojejeravnodušnaprirodabacilaupostojanjeikojejeprimoranosamoodreditivlas-titospasenje…kojisuunutarpostojećekršćanskekulture,kojususvimsilamanastojalizatrtiiisko-rijeniti,samosvjesnoizgrađivalinovukulturu.Onekojisugradilipremaovojidejinazivamoarhitekti-maKulturesmrti.«(str.17)

ArhitekataoveKulturesmrtiimamnogovišenegoštostaneizmeđuuobičajenihkoricajed-neknjigetakodasuseautoriograničilinane-kolicinunajpoznatijih,tj.najutjecajnijih,aodkojihsunekipoznatigotovosvakomčovjekudok o nekim drugima, svojstvenima najvišeameričkojkulturisakojomsvijetsvevišepo-stajeupoznat,moždateksaznajemoiučimo.Stajalištazastupanatebranjenatijekomovogdjelanastalasutecrpesnaguizaksiomaipo-stavkikršćanskevjereifilozofije,naimeka-toličkogtumačenjaSvetogpismatetekstovavelikogbroja starokršćanskihmisliocakao ionihsuvremenihsanaglaskomnapersonali-zampapeIvanaPavlaIIkojisekaoreferencauzima nešto češće od drugih. Čitatelju kojijekrozvjeru,misaoiopredjeljenjeprihvatiopostavkekršćanstva ikatoličanstva teodgo-vornostikojeonenalažu,ovaćeknjigasamoučvrstiti stajališta snagom argumenata, do-sljednošću te jasnoćom iznesenog sadržaja,kaoinjegovogtumačenjauskladusadanimpolazištem. S druge strane, za čitatelja kojinije kršćanskog opredjeljenja ova biograf-skazbirkamoždanosijošivećuvažnost.Sasvojeneštoviše ilimanjepristranepozicije,jer moralno gledajući potpuna nepristranostnijemoguća,čitateljmožeuočitinaravisje-čivo suvremene kršćanske filozofske misli,upoznati na jedan intiman način ono što sesmatra njezinom opozicijom procjenjujućigdje i kako se istinakristalizira izmeđudvaantagonizma,kaoiutumačenjuovezahtjev-ne građe koja definira današnju misao. Po-najviše, takav čitatelj može otkriti kakvi sunjegovivlastitistavoviotemamaodvažnosti

koje su ovdje iznesene, otkrivajući živote idalekosežne utjecaje nekih odmisliocamo-dernogadobatepozadinufilozofskihstrujaipovijesnihzbivanjakojasuoblikovaladvade-setotenastavilaoblikovatidvadesetprvosto-ljeće.Zboguspješnogomjeraizmeđučitkogi zanimljivog fabularnog štiva te zahtjevnihfilozofskihtemaskojimaseautorihvatajuukoštac, izarazlikuodbrojnihdrugihknjigakoje se bave sličnom problematikom, ovoštivonamijenjenojedoistasvakometejeodvažnostiukakovjerskomifilozofskomsmis-lu,prosvjeti teobrazovanju, tako iuonomestrogoinformativnom.Filozofski gledano, knjiga je zbirka etičkiheseja te apologetika kršćanske filozofsko-religioznemisliistavova.Formalno,riječjeo kritičkoj zbirci biografija, njih dvadeset itri, koje su tematski raspodijeljene u sedampoglavlja, »riječ jeo relativnozasebnimka-tegorijama, iako se kroz naše istraživanjeneprekidno provlači pet općih tema. To su:militantniateizam,odvajanjevoljeodposlje-dicanjezinaodabira,apsolutiziranjeslobode,opsjednutost seksom i gubljenje osjećaja zaljudskodostojanstvo.«(str.16)Svakoodtih(simboličnoga broja) sedam poglavlja napi-saojejedanoddvojiceautoraizmjenjujućisesvakimsljedećimpoglavljem.Pišućiojednojodtemakojeobuhvaćajuponekolikobiogra-fija,DonalddeMarcopotpisao je četiri po-glavljatekratkizaključak,aBenjaminWikerpreostalatri.Poglavljasu:1.»Obožavateljivolje«gdjeseautorbavičinomvoljeupobuniprotivBogakodA. Schopenhauera, F. Nietzschea iAynRand, 2. »eugeničari-evolucionisti«, a čijiarhitekti su Charles Darwin, Francis GaltoniernstHackel, 3. »Sekularni utopisti«, gdjese tematizira nastojanje za uspostavom ze-maljskograjauzpomoćsileumisliocaKarlMarxa,AugusteComteaiJudithJarvisThom-son, 4. »Ateistički egzistencijalisti« gdje jemetanijekanjekakočovjekovživotimabilokakavodBogadanismisao,saoptuženicimaJean-PaulSartreom,SimonedeBeauvoirieli-sabethBadinter,5.»Tražiteljiužitka«kojimajesvojstvenoredefiniranjesmislačovjekovogživotauzpomoćseksualnogužitka.Upitanjusu biografije Sigmunda Freuda, WilhelmaReicha i Helen Gurley Brown, 6. »Ideoloziseksualnosti«MargaretMead,AlfredKinsey,Margaret Sanger, Clarence Gamble i AlanGuttmacher,akojipredstavljaju»grandiozniprojektsaciljempridobivanjaraznihvladadauzpomoćsileredefinirajuseksualnostiobiteljimanipulirajusnjima«(str.17),teposljednjepoglavlje,7.»Širiteljismrti«kojiradenana-stojanjudefiniranjagranicasmislenogživotatevremenaiuvjetaumiranja.TuspadajuDe-rekHumphry,JackKevorkianiPeterSinger.



Kao što su i autori istaknuli, oni se u ovojknjiziprvenstvenobavesamimosobamakaožarištemproblematike,aneizostavnouznjihidejama ili filozofijama koje su zastupali.Obradafilozofskihsustava,društvenihiznan-stvenihkoncepatateosobakojesuihutjelo-vile, isprepletena je u vještoj naraciji kojautvrđujenjihovspecifičanmeđuodnos.Upra-votaistaknutakorelacijaizmeđuosobeinje-govefilozofijesačinjavastavoveautorakaoinekeistinekojeseiščitavajuizmeđuredaka.Ovakavpersonalističkipristuppredmetuimasvojeprednostiimane,posebiceakoseuzmunamjere autora koje su u protuudaru spramkršćanskogmorala, filozofije te, u krajnjemslučaju, same religije. Dakle, ovi »napadi«naosobeteprikazidejakrozbiografskoruhonjihovihtvoraca,pokazaloseplodonosnimizviše razloga. Taj specifičan stil umnogomeje zanimljiviji od isključivo konceptualnogpristupa određenim filozofskim stavovima,lakši je za usvajanje jer obiluje praktičnimprimjerima,auinformativnomjesmisluizni-mnobogatiraznovrstan.Onnamnudiintim-nipogledusamo tkivoživota,osobnogkaoi profesionalnoga, nekih od najzanimljivijihmislioca i ljudi od kraja 19. stoljeća sve dodanas.Također,knjigačinjeničnoopravdavastavoveotomenakojinačinsuzačetiodre-đenipokretitečijijeutjecajformiraoposto-janje ikobneposljediceodređenihmisaonihstrujaprošlogipretprošlogstoljeća.Autorisuuspješnopovezaliteprikazaliprožetostteori-jeiprakse,kaoinačinnakojisunekeideje,poputeugenike,komunizma,teorijeevolucijeidr., zaživjeleu svojimmonstruoznimobli-cima tekakavsuutjecaj imalenadruštvenustvarnost. Što se tiče mana, ovako izrazitoosobni pristup zahtjeva određenu dozu psi-hologiziranja, auovomslučajuautori su seneskriveno namjerili diskreditirati osobnufilozofiju ili stavove upravo sa konkretnimživotomi(ne)skrivenimmotivimasamihoso-ba koje su ih zastupale. U većini slučajevadokumentirani životi portretirani ovdje činetajposaosamiposebi,dok jekodnekolici-neodnos izmeđuosobnogživota i filozofijemoždanedovoljnonaglašendabisamposebia prioriosudiocjelokupnufilozofijuiživotnodjelo. Groteskne biografije pune pikanterijamoždanisuuvijekdostatnezadiskreditiranjemisaonevrijednostifilozofskihstajalištakojanisuuskladusakršćanskimmoralomuužemsmislu. Autori doduše uspješno ilustrirajuosobnumotivaciju i utjecaj tih ideja koji jeunekimkrugovima i određenimpovijesnimokolnostima poprimio jezive oblike. Socija-lističkurevoluciju,nacizamiprisilnueugeni-ku,seksualnurevolucijukaoidrugemoralnerane na društvenom tijelu i duhu autori do-vode izravnodo idejnihpodloga temisliocaprikazanihuovomedjelu.Idejedoistamogu

mijenjatisvijet,atvorceodređenihsuvreme-nihidejakojedanasnjimevladaju,namjerilisukrozsitoirešetoprotjeratiovadvakršćan-ski orijentiranamislioca čiji radovi, životi idjelastojekaovertikalepokojimasudesvimarhitektimasmrti,kojiodbacujućiidejuBoga,odbacujuičovjekakaoosobu.Slagalisemiosobnoilinesasvimstavovimaautora,ovodjelopokazujekolikoodkršćan-skogmoralaietikekorespondirasaonimeštose smatra općim ili univerzalnim moralom,stavovimaokokojihsesviilivećinaljudipo-istovjećuje samim time što su ljudi.Naime,malotkobiseusudiorećikakojestanjeda-našnjegasvijetauzorito iliblizusavršenoga.Onoštosečinizbirkombiografijadoistajeuidejnomesmisluduhovnaanatomijatemikroimakroprikazuzročnikadanašnjedruštvenomoralnestvarnosti,aprikazanokrozživoteidjelaonihljudičijajemisaooblikovalastrem-ljenjadanašnjice.Knjigatakođernudiodgovorkojiseiščitavaizmeđuredaka,otomestvarajuliosobesvo-jefilozofijeistavovekaosamoopravdanjeilikaonormupokojojbitrebaliživjeti.Dakle,transcendiraliživotnafilozofijasvojetvorceili imsamoslužikakonebimoralimijenja-li svoje postupke? Stvara li neka filozofijasmjernice života ili pak nečiji život i osob-noststvarajusmjernicefilozofije?Tapitanjadanasdobivajunakompleksnostisudećikakoutjecajniznanstvenicitakođerbivajufilozofii nositelji ideja; naime, istraživanja postajuteorija,teorijasustav,asustavodređenaideo-logijailiimplicitansustavvrijednosti.Natajnačin,znanstvenikkojiputemistraživanjatekonceptualizacije istraživanog područja do-nosidalekosežnezaključke(udruštvenomiliontološkomsmislu)onaravisvijetaičovjekateihjavnopropagira,postajesličanfilozofu.Iakoznanstvenikmožeimatimanjiudiospe-kulacijausvomeraduodklasičnogfilozofa,svejednomožemovidjetikakoiprirodoslovcilako zastrane od ideala egzaktne istine podizlikom znanstvenog autoriteta i integriteta,tenudeništavišeodizvitoperenesubjektivneslikeonogaštojest,pačakikadajepredmetproučavanjamogućeempirijskiutvrditi.Umnogoslučajevadvojicaautoraprikazujuikonkretneprevare,akademskikaoiosobninemoralkojigovoresamiposebiodigniteturadaidjelatihutjecajnihpojedinaca,kaoioširokim zavodljivim masama čiju percepci-juuvelikeuvjetujumediji,apažnjuprivlačebrzailakarješenja.Potompitanjuautorisuspramvećinetematiziranihosobaprovelipra-videtektivskiposao,kakourazotkrivanjunji-hovihmotivaipsihološkihprofilatakoideta-ljaizosobnihiprofesionalnihživota,akojisuoblikovalinjihovslijedifilozofiju.Uočavasemeđupovezanostživota,radaikulturenekih



odsuvremenihmisliocaspramkojihnaratoriimajupolivalentanodnosfilozofa/psihologa/dušebrižnikaiporote.Iakoimaonihpresudaokojimabi sedalo raspravljati,ni jednaodautorovih tvrdnji nije iznesena olako te bezargumenatakaoidokumentiranepotkrijepe.Poenta koja je također uspješno ilustriranate, baš kao što Berdjajevov personalizamnalaže: bilo koja filozofija nužno biva izrazjedne osobe i individualnosti, onamora bitisubjektivna te izvan te kategorije ne možepostojati. Filozofija u najširem smislu riječiizrazjenečijegsubjektivnogiskustva,aune-kimslučajevimaprikazanimauknjizi,poputonogauživotuSartrea,WilhelmaReicha,Al-fredaKinsleya i nekih drugih; ona je odrazranih iskustava, individualnosti, životnogstila, strasti te potajnih žudnji. Pojedinačnebiografije,nedužeoddesetdopetnaeststra-nica,prodirudosamesržiciljanihosobnosti,čestozapočinjućipričuobiteljskimportretomidjetinjstvomdotičnogmislioca.Impresivnaje također i količina dokumentacije kojomautori raspolažu, sudeći kako za gotovo sveoptužbe,abilo ih jemnogo,posjedujurefe-rentnimaterijalteistomišljenikekojisusamiukazivalinasličnuproblematiku,aštojere-zultiralosagotovosedamstotinafusnotaodkojihjevelikavećinareferentnimaterijal.Bilobiferrećikakoautoriizmeđuostaloga,i većinom opravdano, prebacuju »grešnost«osobenasameideje,kaoi»grešne«implika-cijenekih idejanasamuosobu.Kažem,ve-ćinomopravdanojernekeodidejainjihoveimplikacijenemorajubitipogrešnesameposebi,većihtakvimaprikazujujera prioriod-skaču od personalističkih stavova kršćanskeidealističkefilozofijeili jernjihoveimplika-cijezahvaćajupodručja(društvena,moralna,osobnailivjerska)nakojimabitrebalivladatiustanovljeni sustavi vrijednosti. Primjericedarvinizamili teorijaevolucijenemorajusasobom nositi breme socijalnog darvinizmakaodruštvenefilozofije,iakoseonakaoim-plikacijapojavilausvijetuipercepcijičovje-kakao inekimfilozofskimsustavimapoputNietzscheovoga ili onima koji su zastupaliranidarvinizam.Ovim tekstovima autori kroz društvene iosobne tragične sudbine nastoje ilustriratinemogućnostodbacivanjaBogaizfilozofije,metafizike ili svjetonazora, a bez zapadanjausamoidolatriju,očajavanje,sebičnost,hedo-nizam,egoizamtenaposljetkuduhovnusmrtkojajesinonimnasaKulturomsmrti.SustavibezBogačestosubiliteorijskišuplji,pooso-buredukcionistički,aupraktičnomprovođe-njupokazalisuseiznimnoopasni(nacizam,komunizam, eugenika, abortusi, eutanazijaitd.)iterećenimoralnimposljedicama.

Sudbinamaovihportretiranih ljudiodScho-penhaueradoPeteraSingera,monstruoznimutjelovljenjimaodređenihidejatemisaonompotporom koju nalaze u brojnih kršćanskihmislioca,posebicefilozofijepapeIvanaPav-laII,autoriprikazujuutemeljenostkršćanskemoralnefilozofijekaoiočiteposljedicenjezi-nogodbacivanjaili»prevrednovanja«.Speci-fičnokršćanskoshvaćanjeosobeonojekojeuljudskombićuprepoznajeizahtjevaveličinu,dignitet,odgovornosti,unikatnapravatepo-vrhsvegaodnossaBogom;sveštojeudanaš-njemdepersonaliziranomsvijetuozbiljnona-rušeno.Ovapakfilozofijastojiusuprotnostisaopredmećivanjemtematerijaliziranjemteisteosobe,akojisuposljedica»zastranjenih«filozofskihstavovakaoinasilnih,grotesknihinemoralnihakademskihpothvatakojimasečitateljsustavnoupoznajekrozknjigu.Čovjekasenemožeinebismjelopromatratikrozprizmunekognjegovogaspekta;biološ-kog, seksualnog, odnosno voljom, silom ilislobodomdeterminiranogilinekogdrugoga,većkaobićekojeutjelovljujesveteosobinekao ionebožjeg stvorenja i tomedosljednesudbine te načina življenja. Svaki je čovjeknaime cjelovita osoba, jedina na kakvoj semože graditi filozofija te jedino kada ga sepromatra u svom odnosu saBogom. Jedinotako, smatraju autori, istina, ljubav, slobo-da i religija imajusvojepravoutemeljenje itranscendentalno značenje. Svako moderno»prevrednovanjevrijednosti«pokazalosesu-višnimtena jedan ilidruginačinpogubnimpoosobuidruštvo.

»Jedinipraviprotulijekprotivneprekidnedeperso-nalizacijekojuprovodikulturasmrti jestpovratakispravnomshvaćanjučovjekakaoosobe.«(str.14)

Ove stare kršćanske i personalističke teze,uvijek iznova predstavljane tijekom brojnihbiografija, snažno odjekuju i rezoniraju sačitateljemkojiprosuđujenjihovsmisao,smi-saomodernihmislioca injihovihfilozofija istavovaspramčovjekaiživota,kaoiodnosasvijunjihsaživotnompraksomistrujanjimakojasuuspješnopredstavljenauovojvažnojknjizi.

RobertMarinković



Jean Baudrillard/Jean Nouvel

Singularni objekti – Arhitektura i filozofija

Prijevod:LeonardoKovačevićAGM,Zagreb2008.

Arhitekturaifilozofijaoduvijekimajuzajed-nički imenitelj.Naravno, ovaj semože pro-naći ponajprije u tekstu. Pisanje o filozofijičinisenečimnajprirodnijim.Pisanje,pak,oarhitekturivećjeponeštoupitnijipothvat.Zašto?Jednostavnostogaštoarhitektura»piše«svo-jevrsnim navlastitim idiomom simboličkeprirode.Crteži,nacrti,planovi,nakoncupro-jekti, imaju dosta dodirnih točaka sa slikar-stvom.Arhitekturajeprimijenjenaumjetnostkoja služi ponajprije stanovanju, a potom iuskladištenjunajraznovrsnijihobličjaipred-metnosti, objekata organskog i anorganskogpodrijetla…jednostavno,uskladištenju života samog.Teorijskarefleksija,poprirodistvari,dolazitekkasnije.Post-festum!Filozofija–tradicionalnijeobličjeonogaštosedanas češćenazivlje»teorijom«–oduvi-jek je refleksivnimedij koji osimpismenogbilježenjapodrazumijevai»živu«izgovorenuriječ.Upravojebilježenjuoveživeriječi iposve-ćena publikacija koju odnedavno imamo uhrvatskomeprijevodu.Susretdvojiceneprijepornovelikihiznačaj-nihautoranasvojimpodručjima,JeanaBau-drillardaiJeanaNouvela,zbioseuokviruza-jedničkiiniciranogprojektaUdruženjapisacaiArhitektonskog fakulteta Paris-LaVillette.Projektpodnazivom»Gradskimostovi«spo-jio jeNouvela iBaudrillarda, koji su u dvasusreta 2000. godine kroz razgovor iznijelimnoštvozanimljivihipoticajnihiskaza,sta-vovaiideja.Samaje temarazgovorabilafokusiranaokofenomena»singularnihobjekata«.Temasin-gularnosti, posebice, okosnicom je dvajuekstenzivnih dijaloga. Zbog višeznačnostinaslovnih pojmova, singularnosti i objekta,prevoditelj se odlučio ne-kroatizirati ih. Sa-svimopravdano!Notamogdjejetobilomogućeipaksepojav-ljujuinačice,posebicetermina‘singularnosti’.Primjerice:jedinstvenost,osebujnost,pojedi-načnost,osobitost.Kodobjekta,pak,ponekadjekorištenainačicapredmet(a)/nosti.Vratimo se ponovno na opći kontekst ras-prave.Naime,naarhitekturuifilozofiju.Odsedamdesetih godina prošloga stoljeća svje-

dočimo,nekikažuiepohalnoj,promjenipa-radigme.Dakle,nazočimopojaviPostmoderneipost-modernizma.Upravoovajteorijsko-pojmov-nikontekstuzrokujeisvevećeisprepletanjediskursa i jezičkihkodovaarhitekture i filo-zofije/teorije.Raskidsfunkcionalističkomar-hitekturomvisokorazvijeneModerne,značiojeisvevećupotrebureflektiranjatog,ponov-no,epohalnogprijeloma.Utomsusmislunaj-utjecajnijadjelabileknjigeRobertaVenturijaLearning from Las Vegas iCharlesaJencksaThe Language of Postmodern Architecture.(Napredloškuoveliterature,kaoipodbitnimutjecajem djela Bernarda Tschumija Archi-tecture and Disjunction,ikodnasjenedavnoobjavljenaznačajnateorijskaknjigaZnakovi postmodernog grada produktivnog mladogteoretičaraSrećkaHorvata.)Arhitektura je poodavno postala »paradnomdisciplinom«postmodernizma.Prvepostmo-dernezgrade,kaoiteorijskarefleksijaonji-ma,prethodefilozofijskomtematiziranjuovogfenomena. Naime, Lyotardov spis Postmo-derno stanje,kaoiHabermasovgovor/članak»Modernakaonedovršeniprojekt«–kojisesmatraju paradigmatskim tekstovima ulaskapostmoderne u filozofijski diskurs – nastaju1979.,odnosno1980.godine.I Nouvel i Baudrillard, naravno, kontekstu-alnopripadajuširokopojmljenomfenomenupostmoderne. I jedanidrugi,svakinasvompodručju,dovodeupitanjeustaljenepredra-sudeisheme.IdokćeBaudrillard,poobra-zovanjusociolog,čestonegirativlastituvoka-cijskupredodređenostfilozofijom,Nouvelće,svojim pristupom graditeljskim tehnikama,pokušavatiprakticirati»arhitekturukaointe-lektualnuikulturnostimulativnudjelatnost«.Izdijaloganjihdvojicesaznajemopodostaosvijetuukojemživimo.Lucidnoitransparen-tno!Stogairazgovoriizmeđuovadvačovje-ka donose interdisciplinarni diskurs univer-zalnogkaonajvećukvalitetu.Većsekrozprvirazgovorprovlačeneketemekojesugotovoproročkivezaneuzsvijetko-jegživimoikojinamsedogađaneovisnoonašemhtijenju.Počinjućitezomotomukakoga arhitektura nikad nije previše zanimala,Baudrillard iznosi mnoge radikalne stavo-ve, inherentno sadržane u samoj arhitekturi.Pitajući omogućnosti »istine«u arhitekturi,on dolazi do tematiziranja nekih poznatihgrađevina. Kao što je u Simulacijama i si-mulacrumima analizirao Beaubourg, takoovdjegovorioTwinTowers,gotovosablasnoproročkipretkazujućinjihovkrah…njihovukloniranusimbolikuPentagonaiDolarakojećebitimetomsamoubilačkognapada11.ruj-na2001…KaodaBaudrillardsamnaslućuje



svojuslijedećuknjigu,naimeDuh terorizma!Vrlobrzo,uzpoticajeNouvela–kojiuvijekupozoravajunanetočnostsamoiskazaneBau-drillardovetvrdnjekakogaarhitekturaneza-nima!–obojicasugovornikadolazedotemâkojeihdoistazanimaju.Jednajeodnjihsva-kakoipitanje»zavođenja«.Uzvećdobropo-znateBaudrillardoveiskazeozavođenjukaoeminentnomfenomenupostmodernekulture,Nouvel iznosi i svojestavovekojisupremaovojpojavizavođenjamnogoblagonakloniji.Opisujući igru arhitekta i investitora, poka-zuje se koliko su zapravo bliske umjetnostifilma i arhitekture. Kao što redatelj mora,na neki način, zavesti producenta da odobrirealizacijusvojegfilma,takoiarhitektmorapostupitisinvestitorom–sveuciljuostvari-vanjaradikalnog singularnog objekta.Upravojeovatočkasingularnostineštookočegase,ubitnome,NouveliBaudrillardsla-žu.Atoje,jednostavno,potrebadruge,druk-čije, posve nekonvencionalne umjetnosti.Umjetnosti koja ne bi imala previše veze sestetikomposebice,nitiskulturomuopćeno.UtomesuradikalnikolikoBaudrillardtolikoiNouvel.Baudrillardćereći:»Jasamzasveštojeprotivkulture!«,aNovelćegaslijediti iskazom kakojeonzasveštojeprotivarhi-tekture.Zajedničkućetočkuobojicaautorapronaćiiujednojosebujnojpoetskojkategoriji.Ovaje,pak,nestajanje. Beznestajanja nemanovognastajanja.Uovomesesmislu,nanekinačin,iBaudrillard iNouvelpriklanjajuhegelijan-skojontologiji.Naime,werden,tj.nastajanje,omogućeno je tek golom prazninom bitka,koji se ondadijalektički ispunjava smislom.Jednako tako, moglo bi se reći kako je ne-stajanjepreduvjetbilokakve invencije.KodBaudrillardajetopisanje,dokjekodNouvelaovomogućnostispitivanjaprostorakojinemaizravnevezeskonvencionalnomdisciplinom,uobičajenomtechne arhitekture.»Umjetničko je djelo singularno, a sve tesingularnosti mogu stvoriti rupe, procijepe,praznine u metastatičnoj bujnosti kulture.«(30) Ovdje se pokazuje i da je arhitektura,nanekinačin, inferiornauodnosunaostaluumjetnost. Naime, Duchampova umjetnič-kagestajednostavnojeneizvedivaumedijuarhitekture.Arhitekti,kaoštoćeNouvelreći,nemogupostićitajodmakuodnosuna(vla-stiti)objekt!Upropitivanjuvlastitogmedijanemoguna taj načinbiti radikalni.U tomenijeuspionitiVenturiusvompostmodernomsakraliziranjukolibe!Sam razgovor završava propitivanjem Mo-derneinjezinihpretencioznihprojekata.Čini(mi) seda seNouvelovdje zapliće snekimtezamakojehvalemodernutehnologiju.Na-ime,onćepohvalitimobitelkao tehnološku

invencijuspozitivnimpredznakom.NoBaud-rillard će »spustiti na tlo« takavoptimizam,detektirajućiovuneobičnuprivlačnostprematehnološkigadgetimakrozopis stanjauko-jemususvevelikeidejeModernenapuštene.Tunam tehnologija ništa nepomaže.Dapa-če!»Modernost sedovršavauonom trenut-ku kada je sve što smo tražili dvosmisleno,dvoznačno, reverzibilno i slučajno…« (45)Nažalost,tovrijediizapolitiku,zakojunitiovdjeBaudrillardnevidimogućnostunekompozitivnomdogađaju.IpotomeserazlikujeodBadioua,Rancièrea,Nancyja,paisamogDerridaa…Misticizamćenakrajupobijeditisvakioblikpraxisa,bioonpolitičkiilietički!No,akoostavimopostranikonačnismirajumisticizmu, što ga Baudrillard daje u testa-mentalnoj Inteligenciji zla, još nam mnogoostaje i od jednog subverzivnog autora. Toćemosasvimsigurnodobitiakopozornoišči-tamoidrugirazgovorizmeđudvaJeana,Nou-velaiBaudrillarda.Beaubourg funkcionira kaokatedrala (uHr-vatskojsu,primjerice,zgradutelevizijenazi-vali »katedralom duha«), ali i kao poziv nakonzumaciju.Upravoovdjefilozof–koji todeklarativnoneželibiti!–postupafilozofski.Baudrillard zahtijeva subverziju postojećihprostora. I toupravouarhitekturi!Naravno,Nouvel je ovdje da pomogne u teorijskomrazvijanjutenakane.On,dakle,dodatnospo-minje prenamjene nekadašnjih golemih in-dustrijskihhalauumjetničkeskvotove.Tojeonoštosenazivljemodifikacijomirehabilita-cijomnekadastrogofunkcionalnoodređenihmjesta proizvodnje. Upravo je postmodernapromjenaparadigmečitavustvarizokrenula.TakoćeBaudrillardspomenuti»gentrifikaci-ju«nekadasiromašnihčetvrtikaonjezinpo-sljedak.Svesečuva,radesepastiši,asamsearhitektonskičinekonomizira…Istodobno,isamaseekonomijapremještaizrealnihusasvimvirtualneprostore.Nouvelovće optimizam glede grananja i proširivanjaurbanosti,Baudrillardkritiziratikaostajalište»protežne mreže«. Naime, sama protežnosturbanosti,neznači ivećusocijalizaciju;baškao štoni ekspolozijamobilne telefonijenedonosikvalitetuusamojbîtikomunikacije!O samom značenju kulture i njezinu uplivuna arhitekturu svakako je značajan razgo-vordvojice teoretičaraokoslavnogprojektaFrankaGehryja,muzejaGuggenheimuBil-baou.Samozahvaljujućinjegovojumjetnič-kojinvencijinismodobilijošjedanobjektukojemsegomilajupredmetiigadgetijednogpostmodernogarhiva.BTW,ovogomilanjeusličnomrazumijevanjukulture,označuje tekjedno…Atoje–nedostatakpotrebezajav-nimprostorom. I toupravouonomesmislukakav je postojao u staroj Grčkoj, u obliku



Agore na kojoj se suprotstavljaju stajalištakako bi se ostvarila dobrobit zajednice. Iovdjese,naizgledsasvimneočekivano,opetpojavljujepolitika!Baudrillardćerećidasvi-jet ipakmožemopromijeniti arhitekturom, ito je zapravo stvarutopije.Nouvel će, pak,koristiti i tako »zastarjele pojmove« poputosvješćivanja.U tomće smislubiti razumljivo iobraćanjedvojiceintelektualacaBerlinuinjegovojsim-boličkojiarhitektonskojprošlosti.Uostalom,ovaj je grad bio predmetom lucidne analizeDavida Harveya u njegovoj knjizi o Post-modernom stanju (1990). Sjetimo se, tamoje predmet analize bio kakoLosAngeles izdistopijskogBlade Runnera,aliiWendersovavizijanjemačkeprijestolniceprijeujedinjenja,ocrtanauNebu iznad Berlina.Arhitektonskavizura Berlina ondje je bila predstavljenapovijesnim imitacijama Potsdamer Platza, aSchinkelovaarhitekturadobilajesvoju–inesamo simboličku! – preobrazbu preko djelaAlbertaSpeera.U diskusiju zatim ponovno ulazi diskurs osingularnosti.Svakojepravodjelo,paionoarhitektonsko, jedino, unikatno, neponovlji-vo.Upravo se dijametralno suprotstavlja si-gurnostikaopostulatuokokojegsedanasvrtidanašnji »imunizirajući«, biopolitički svijet(esposito).Mala polemika dvojice teoretičara vodi se iokopojma‘transparentnosti’.Ovaj je teorij-ski toponim bio predmetom posvemašnjegkritičkogogoljavanjauBaudillardovojknjizipod naslovom Transparentnost zla (1990).Tamo je transparentnost bila gotovo »đavo-ljimudjelom«suvremenihmedijaisredstavakomunikacije.Nouvel,pak,gledanatranspa-rentnostizarhitektonskevizureuporabestak-la. Svjetlo i vidljivost postaju označiteljimapozitivnograsplinjavanjastrogihakademskihzadatakaarhitekture.Ipak, premaočekivanju, zadnju riječ u ovojdiskusijiimaBaudrillard.Onćeotransparent-nostirećidajeovanekadaibilanekavrstap-solutnogideala.Prijesvegakrozvjeruutrans-parentnost društvenih odnosa ili, pak, onuprovidnostirelacijamoći.No,sadajepostalavrstom terora! Baudrillard, naravno, ovdjemislinaterorelektronskihiinihmedija.Za razlikuod transparentnosti,singularnost,tj.singularni objekt ostajetajnimpredmetomčežnjeobojiceteoretičara.Unekomtrenutku,singularnostpostaje»događaj«.Ovoje,pak,termin koji je u središtu mnogih suvreme-nih emancipacijskih teorija. Od HeideggeraiLyotarda, svedoBadioua iNancyja.Nou-vel će reći da nije nužno poštivati estetskekodovekakobismodefiniralisingularnost.injegovuumjetničkuvokacijuarhitekturevodiosebujnidogađaj.

Na koncu, unatoč svemu uvodno rečenom,Baudrillardpišeo»arhitekturi kaoo čistomdogađaju,onkrajlijepogiružnog«(86).Posljedično, opet dolazi do iskaza lucidnosti neponovljivost analize koja karakteriziraobojicu autora, za filozofe prepoznatljivijekodBaudrillarda.Kritizirajućipojavnostglo-balizacije, on ostaje gotovo pa tradicionalnifilozof emancipacije. Zalažući se za univer-zalni sustavvrijednosti,moglobi se reći daBaudrillardpotvrđujeiŽižekovutezuolaten-tnom francuskom republikanizmu, a contra sveprisutng američkog neoliberalizma. Bau-drillardćeovdjebitifilozofotpora.MislilacProtiv!Naime,globalna»diznifikacija svijeta«one-mogućitće,premanjemusvakiklasnisukob.Neće biti potrebni »clashevi«. Dodao bih,zatodanasinemamobandakojibibiopoputTheCLASH!INouvelov će konačni zaključak biti sličanBaudrillardovu. Naime, »arhitektura je uvi-jekodgovornapitanjekojenijepostavljeno«(98).Stogajeideficitarnauodnosunapisa-nje,paondainafilozofiju.Nouvelćeuneko-likonavrataponovitidaonošto»arhitekturauovomtrenutkunajvišetrebajestpromišlje-nost«(94).IBaudrillardćeinsistiratinaneponovljivostiispontanostičina pisanja.Oslobođenjusponakojeodjeljujuarhitekturuifilozofijuslužiiovaknjiga.Razgovorjeplodotvornouspostavljen.Zbiosedijalog.Pisanjeje,pak,bilomedijukojemjenanovooživjela naizgled neuhvatljivost izgovore-nog.Stoga je gotovo barthesovski »užitak u tek-stu«potkaoveknjige.Govoriti… pisati… pročitati… promisliti…takobinekakoglasionizikonačnasvrhaza-jedničkeknjigeJ.BaudrillardaiJ.Nouvela.

Marijan Krivak



William Irwin (ur.)

Seinfeld i filozofijaKnjigaosvemuiničemu

NakladaJesenskiiTurk,Zagreb2007.

KnjigaSeinfeld i filozofija (knjiga o svemu i ničemu) pokušavasena filozofskinačinba-viti formom jednog od najpopularnijih TVsit-coma (skraćenica od situation comedy–engleski:komedijasituacija,kratkatelevi-zijskaformasumjetnimsmijehomkadajetoprigodno,svedenazapravonanizskečeva-si-tuacijasastalnoistimlikovima)Seinfeld.Na početku, autor se, vrlo ambiciozno, po-igrao samom riječi Seinfeld, referirajući sena Heideggerov Sein und Zeit, prevodećisein+feld kao »polje bitka« (!) s jedne stra-ne,asdrugenaNietzscheovuTako je govorio Zaratustra injezinpodnaslovKnjiga za sve i ni za koga (!).Uzogradudasuesejipisani»s namjerom da budu razumljivi studentu inefilozofu, no istodobno zanimljivi onima sfilozofskimobrazovanjem«.Knjigajedjelovišeautora,očitihobožavate-lja serije, skup četrnaest članaka većinomsveučilišnihdjelatnikaskatedrizafilozofijunamahomprestižnimameričkimsveučilišti-mapoputBerkeley,Auburn,King’sCollege,West Point…Na nekih 250 stranica knjige,svaki od autora u svom se članku/eseju po-svećujejednomfilozofu,videćigaupopular-nomsitcomu:Sokrat,Aristotel,Kierkegaard,Buddha,LaoCe,Nietzsche,Wittgenstein…Četrnaestčlanakagrupiranojeučetiriskupi-ne.Prvesedvijetičupojedinihfilozofapovi-jestifilozofije,adrugedvijebavesepojedinimfilozofskim,odnosnoetičkimpitanjimauoče-nimuseriji,onimakojauzimajuSeinfeld kaosvojepolazište.Naslovisučlanakaprvesku-pine:Jerry i Sokrat: život s propitivanjem?; Georgeova neuspješna potraga za srećom: aristotelovska analiza; Elaine Benes: femi-nistička ikona; Kramer i Kierkegaard: stadiji na životnom putu. Tosuanalizečetiriglavnalika serije (Jerry,George, elaine iKramer),njihovihosobnosti,ponašanja,etičkihprinci-pakojihsedržeilipokušavajudržati,stavo-va, životnih uvjerenja…predstavljenih krozsvezusfilozofima,odnosnofilozofijom. Dru-guskupinuSeinfeld i filozofičinenaslovi:Iz ničega nešto: Seinfeld, sofizam i tao; Platon ili Nietszche? Vrijeme, bit i vječno vraćanje; Seinfeld, subjektivnost i Sartre; Wittgenstein i Seinfeld o svakodnevnom. Utrećojsuskupini:Constanzin manevar:Je li Georgeu razumno »činiti suprotno«?;Petterman i ideološki um:

paradoksi subjektivnosti; Tajna Seinfeldova humora: značaj beznačajnog. Četvrtaskupi-na: Seinfeld i moralan život; Etika kreposti u u seriji Seinfeld; Posljednja epizoda: Je li činiti ništa nešto? Izdvajasenekolikonjih.Kramer i Kierkegaard: stadiji na životnom putu nazačitateljazanimljivnačin,korište-njemskandalona,vjernointerpretiraKierke-gaardovestadiježivota–estetski,etičkiire-ligijski,uzneprestanocitiranjeizvornihdjelaIli- ili, Strah i drhtanje, odnosnočinjenicaiznjegovazanimljivogživota.Seinfeld jeuspje-lo iskorišten za lakše dočaravanje životnihstadija, dok se lik Kramer »prokazuje« kaosignifikantan, paradigmatičan primjer estet-skogstadija–životabezobvezaineprestanepotragezaužitkom.Iz ničega nešto: Seinfeld, sofizam i tao raspra-vajeotemelju,arhé serijeSeinfeld. Postavljasepitanjedalijeuopćemogućenapravitise-riju»oničemu«?Štojetoništa?Dalipostoji?Imalismislapričationičemu?ZaodgovorenatakopostavljenapitanjaprizivaseParme-nid(»oničemunemožemorećiništasmisle-no«), Platonov Sofist (»ništa je snaga kojapostojiusvijetu,usvemuštokažemoiznamoimanekielementničega«,»ništajesnagakojaprožimasvepostojećeinepostojećestvari«),LaoCeovTao Te Čing (»ništasenalaziukori-jenubezimenogTaoa«,»kadčovjekispravnonečininišta,ništaneostajeneučinjeno– tojevu vei, nečinjenje«).Autor zaključujeda»stvarniSeinfeldvjerujedaješalaišlananašračun, jer je njegova serija o ničemu trajaladevetgodina.Jelineštoproizašloniizčega,ilisesamoništanijedogađalo?«Platon ili Nietszche? Vrijeme, bit i vječno vraćanje promatrapitanjavremena, vječnogponavljanja, te nepromjenjivih bîti (ideja)krozPlatona,Kanta,NietszcheaiParmenida.AutorefektnopokazujenačinnakojijeSein-feld riješioproblemvremena.»Seinfeldovskisvemirsastojiseodplatonskihidejakojesto-je izvanvremena.Potomse teplatonske se-infeldovske idejeočituju zavrijeme trajanjaemisije«(str.111).»Činjenicajedasulikovifiksniarhetipovi,ilibîtikojesenikadnemi-jenjaju, znači da je za njih vrijeme nebitno.Oninesazrijevaju,nemijenjajuseinerazvi-jaju…Natragilinaprijed,prošlost,sadašnjostili budućnost–ništaod toganijevažno.Tosukonstanteu inačevječnopromjenjivom istoganemilosrdnomsvemiru«(str.120).Seinfeld, subjektivnost i Sartre brani tezudaSeinfeld pomažeobjasnitičinjenicuda jeosobni identitetrelacijskiuspostavljen,kakoto Sartre zastupa u Bitak i ništavilo.Autorupućuje na često pogrešno interpretiranjeSartrea, te tvrdidanaše janijenekakvaau-tonomna iesencijalna jezgra,negosenalaziuodnosimasdrugima.Sartresvijestopisuje



kaoništa,alimetaforički.Svijest,naime,nije nešto što postoji u nekompodručju odvoje-nomodiskustva,aiskustvenijesvijetjedinikojipostoji.Svijest je samogola iskustvenasvjesnost,svjesnostkojupojedinacimaosvi-jetu.Nijeonoštomizovemoja. Dabiimaosvijest,pojedinactrebadruge(str.126–128).UtomsmisluautorželinaglasitidaSeinfeld učinkovitije od Sartrea pokazuje pozitivnuuloguštojuprijateljimoguimatiuoblikova-njuidentiteta.Wittgenstein i Seinfeld, o svakodnevnom uspjelopokazujekakoFilozofska istraživanja LudwigaWittgensteinaiSeinfeld imajuslič-nu, kontrapunkturnu strukturu. esej uspjelouzimadiofilozofije,tejasnoirazgovjetnopo-kazujekrozSeinfeld–učemujesveza,slič-nost,jednakost.Apostrofirasenapomena129izFilozofskih istraživanja, gdjeWittgensteinnapadafilozofskipojammišljenja,tetvrdidajezafilozofskoistraživanjenajvažnijeprikri-veno– i to svojompoznatošću.Svakodnev-nom sveprisutnošću. Ne istražuje se dubinanegobanalnosti.Onesuzapravonadjeluufi-lozofiji,onesutopomoćučegafilozofigleda-ju,aneonoštovide(str.149,150).Filozofska istraživanja imajuformualbuma–nizanapo-mena,ukojimasegnjavi,opisuje,preuređu-je,podsjeća.Seinfeld odbacujezapletuseriji,jeronzamagljujeonosvakodnevno,naštosetakousmjeravagledatelje.Tojeserijao niče-mu,jerjeoonomeštoprolazinezamijećeno,jerjepoznato.Serijapreusmjeravasvojegle-dateljstvokpravimtemeljimasvakodnevnogživota(str.149).Wittgensteinnapadafilozof-skekuleodkarata, jernasčineslijepimazaonoobičnoštoihpodupire–podlogujezika.Seinfeld naprispodobivnačinpoučavadanasnašaočaranost složenimzapletomčini slije-pimazaono svakodnevno što razvija zaplet–podlogusuvremenogživota.Petterman i ideološki um: paradoksi subjek-tivnosti pokazuje kako se pojavljivanje J.Pettermana u Seinfeldu može iskoristiti zalakšeshvaćanječinjenicedaideologijafunk-cionirakrozironiju(svođenjesamerealnostinafikciju)icinizam(naivnovjerovanjeupo-stojanje istinske realnosti izvan zabluda štoih predstavlja ideologija, str. 179). Seinfeld je ovdje korišten samokaodobar primjer (iništavišeodtoga)zaonoštoseželinaglasiti:odsustvojastva–subjektjetemeljnoodsutan,prazan,stoji izasvihnaših iskustva,premdasamnijeinemožebitipredmetomistog,iro-nija–utomeštomičinimofikcijustvarnom(npr. novac), znamo to i svejedno živimo ufikciji;cinizam–nastojanjeukazivanjanaži-votufikciji,tevjerovanjedazbogshvaćanjafikcijenužnodolazioslobođenjeodiste,druš-tvenihnormi,pravilairituala,kaoifrustracijazbogbesmislasudjelovanjaufikciji;proma-

traninatragufilozofijeSlavojaŽižeka,krozmarksovsko-lakanovskenaočale.Etika kreposti u u seriji Seinfeld učetvrtomdijeluknjigepozivasenaAristotelovuetikukrepostiiznesenuuNikomahovoj etici,tetvr-di da se ona rasvjetljava u Seinfeldu. etikukreposti suprostavlja dvjema prevladavaju-ćima koje smatra manjkavim: utilitaristič-ko-konzekvencionalističkoj i Kantovoj eticidužnosti.etikakrepostipitasekakodjelova-ti,odnosnokakavkaraktertrebarazviti,tesustogamoralnevrlinenužnostanjakaraktera.Idealjephronemos,čovjekpraktičnemudro-sti,njegasetrebapromatrati iproučavatiuzvježbu, vježbu i vježbu.A razum i iskustvojednakodoprinoserazvojukaraktera.Iupra-vojetakvaetikanadjeluuSeinfeldu.Posljednja epizoda: Je li činiti ništa nešto? esejjeposvećenraspravioameričkompolitič-komsustavunatraguMontesquieua,LockeaiRousseaua,kaoiopravdanostiiutemeljenostipojedinihzakona.Uzadnjojseepizodiufo-kusstavljadiofrancuskogkaznenogzakona,čl. 223–226, koji je zapravo zakonmilosrd-nog Samaritanca: »tko odbije priskočiti upomoćosobikojasenalaziuopasnosti,akopritomneizlažeopasnostisebeilidruge,imase kazniti…«U raspravu se uvodi pojmovelibertinizma, komunitarizma, supererogator-nopravo,eutanazije iabortusa, tesepozivanameritorneautoreospomenutimpodručji-ma:J.Feinberg(zakondobrogSamaritanca),A.J.Skoble(libertini),A.etzioni(komunita-rizam),J. J.Thompson(abortus), J.Rachels(eutanazija).Suma sumarum,skeptičkiseuz-državajućiodsuda–knjigaimasvojedobreimanjedobrestrane.Prvoštoupadauočijestnevjerojatanfaktdaijednaovakvaserija–originalnoosmišljenaforma sitcoma cilja domaćice koje, istovre-meno kad gledaju seriju, kuhaju, peglaju,perusuđe i sl.,odnosnoona je»privremenomentalno utočište od napetosti uobičaje-ne stvarnosti«, »tridesetominutni predah odsvakodnevnogživota«(str.122,123)–možeimati i ima i ovakav filozofski impakt.Vri-jednojeipohvalnoistaknutibogatokorište-njecitataoriginalnihdjelafilozofaokojimasegovori, što implicitnomožeznačitida sui filozofski dijelovi knjige, naime oni gdjese iznosi filozofija pojedinih filozofa, zaistakorektni,tetimemoguprivućibavljenjufilo-zofijomčitateljanefilozofa.Akojeknjigaprvidodirsfilozofijomi filo-zofskim općenito, onda ona može poslužitikao dobar, bezbolan, zanimljiv, intrigantanuvod, a i poticaj na kreativan i drukčiji na-čingledanjanasvešto sekonzumiraputemTV…Knjigajezapreporučitisrednjoškolci-maistudentima(osimstudentimafilozofije)



kaosmjernica ipoticajuočavanjaonogfilo-zofskog, dubokog, gdje ga naoko nema. Zafilozofe,znanstvenikeionedruge,moždajesvojevrstanprijedlogkakosefilozofijamože,a možda i treba prikazivati na razumljiv,»svjetini«dohvatljivnačin.Nemoraseuvi-jek heraklitovski zabacivati stotine nauštrbonogjednog(ilimalonjih),alipravog.Timesemože,baremmalo,promijenitiuglavnomnegativnapercepcijaproizašlaiznajčešćein-duktivno-analogijskog izvođenja negativnihzaključakaistavovaspramsvegonogštonosinaziv»filozofskog«.Nadalje,vrijednojeistaknutinekolikoveomauspjelih analogija filozofije i sitcoma, kakosuuranijemtekstuizneseni,aliiplatonovskogledanje na ideju Šale i pojedinačnosti kaosjene ideje šalekao takve, izraženekroz ra-zličitepokušajeuserijamailiusamomSein-feldu,ukojemimauspjelijihimanjeuspjelihšala.Sdrugestrane,naslovipojedinihčlanakazvu-čedoistaintrigantno,samoštoihnepratijed-nakoizazovaniintrigantansadržaj,panakonpročitanog tekstadjelujupretenciozno.TakoElaine Benes: feministička ikona –imainten-ciju analiziranja uklapa li seelaineuulogufeminističke ikonedevedesetih? (str.45),uzpozivanjenapitanjaofeminizmukaotakvom,navodeći i citirajući relevantne autor(ic)ekoji/esefeminizmombavenanačinfilozofije(eveBrowningCole,CarolGillian),posebnoističući liberalni feminizam, te feminističkuetikubrižnostismajčinskometikom–izvrše-najevišenegopovršinski.No,pitanjafemi-nizmanisudotaknutaniopćenispecifično,azaelainesezaključujeda»nijedovoljnojakadabiseizjasnilakaofeministkinja,premdasečinidaimafeminističkesklonostiinesumnji-vojeproizvodfeminizma«(str.57).Usporedbe pojedinih likova s pojedinim fi-lozofima i filozofemima, pak, djeluju već ipomalouvredljivozasvakogtkosebavifilo-zofijom,aujednojeiupoznatsformomsitco-ma.TakoseučlankuGeorge – aristotelovska analiza,George,jedanodglavnihlikova,us-poređujesAristotelomkaodasustariznancisastranicakakvehrestomatije.eseji su utoliko kvalitetniji ukoliko imajumanjevezesaSeinfeldom,ukolikosemanjena njega odnose, referiraju… Kada se želinekome tko nije upoznat s npr. Sartreovomfilozofijom,približitiSartreinjegovistavovi,problemi…možese,radilakšegshvaćanjaiuvođenjautematikukoristitiSeinfeldkaopri-mjer,itojeonoštojenajvećavrijednostoveknjige.No,čimpočinjudužidijelovi teksta,dubljerazradetemeljenenalikovimaisitua-cijamaizSeinfelda,tekstovigubesvojumoć,relevantnostiozbiljnost–jer,ipakjeriječo

fiktivnim likovima svedenim na karikature.Kolikogodonogfilozofskogvidjeliu tojse-riji, kolikogodona filozofična bila (posebnoakoseuzmeuobzirdajeupitanjusitcom),onanematudubinu.Ograničenjašto ih imaforma sitcoma ujedno su i ograničenja oveknjigeuozbiljenjurelacijaizmeđuSeinfelda ifilozofije.Tekstovi su zbog toga veoma neujednačeni:korektni u dijelovima koji se tiču filozofaili filozofskogproblemakao takvog, aondagotovonarazinisrednjoškolskihmudrovanjau dijelovima koji prije izneseno pokušavajurastegnuti na likove i situacije iz Seinfelda.TakoseNietsczheovaidejavječnogvraćanjavidikada»raznilikoviuSeinfelduimajuisku-stvakojasestalnoponavljaju,anekasepo-navljajunapotpunojednaknačin.Primjerice,kolikosmoputavidjeliKramerakakoteatral-noulazikroz Jerryjevavrata?…« (str. 106,107). UJerry i Sokrat: život s propitivanjem?autorpostavljapitanjegdjeuPlatonovimdje-limaprestajeSokrat,apočinjePlaton,štoje»uvelikojmjerikao i situacija ‘JerryprotivJerryja’«(str.19),aističeisličnuulogukojuimaju obojica u svojim zajednicama: takoJerry»provocira svojeprijateljenavodeći ihnarazmišljanje«(?!).Georgeova neuspješna potraga za srećom: aristotelovska analiza po-stavljapitanjemoželiseGeorgepočetipona-šatikreposnouaristotelovskomsmislu?Iod-mahodgovara–ne!AutoranaliziraGeorgea,pokazujući kakva je osoba, te na koji načinpokušava (?) ostvariti (?) sreću, promatranukao Aristotelovu eudaimoniu. Bogato citiraNikomahovu etiku da bi ustvrdio i pokazaokakojeGeorge»paradigmatskislučaj‘svjeti-ne’«(str.32),odnosnodasupotpunorazličiteosobe (George iAristotel!?) u promišljanjuoonomezačimčovjekuživotutraga.Takose ističedaAristoteldefinira sreću ilidobarživot kao djelatnost u skladu s krepošću dabipokazaokakoGeorgetonije(!)inemoženikakobiti(!).Dojamjedajeovakvaanaliza(aristotelovska!?)bespotrebnaideplasirana:sjednestrane,George jesamo lik izsitcoma,što znači osmišljen od scenarista na razinikarikaturebezmogućnostidasemijenja(jerbitoznačiloipromjenucijelogshowa),asadrugejestranevišenegoneuvjerljivoAristo-telaiGeorgauspoređivatinabilokojinačin,da bi se ustvrdilo da George sve navedenonije(!?).

MatijaMatoŠkerbić



Otto Pöggeler

Heidegger u svom vremenu

Prijevod:SulejmanBostoŠahinpašić,Sarajevo2006.

Heidegger u svom vremenu je djelo OttaPöggelera,jednogodnajuglednijihživućihnje-mačkih interpretatora Heideggerovog djela.U navedenom djelu sabrani su članci i pre-davanja pisani u razdoblju između 1992.i 1999., a ovdje su izloženi u pet tematskihblokova:logikaivrijeme,ofilozofijskomkon-tekstu,etikaizajednica,politikaitehnikatereligija i umjetnost.Osnovna težnja djela jeizlaganjepovijesnogkontekstakaoirazotkri-vanjeutjecajaostalihfilozofanaoblikovanjeHeideggerovog mišljenja. Preciznije, kakosam Pöggeler kaže: »slijedeća predavanja ičlanci Heideggera vraćaju nazad u njegovovrijeme, onda oni Heideggerovo mišljenjesvagda stavljaju u odnos prema motivimajedneodređenesituacije,bilodajetasituacijaobilježenafilozofijskimrazgovorom,postav-ljanjempolitičkihzadaćailiobraćanjureligi-ji ili umjetnosti.«Takav pristupHeideggeruimasvojuvrijednost,aliisvojdosegteostajekrajnjeproblematičnomoželisefilozofpo-put Heideggera razložiti na osnovi razma-tranja dominantnih tenzija unutar njegovogvremena. Kako Pöggeler navodi, sam Hei-degger prilikom čitanja Pöggelerovog djelaizraziojesumnjudaonsvojputnebimogaovidjeti niprikazatikaopovijest.DovoljnootomegovoriiHeideggerovmotoizsabranihdjela:»putovi–nedjela«,kojisjednestraneupućujenanedovršivostljudskihmogućnos-ti dovođenjabitkauprisutnost, ali isto takoisticanjeputova,aneputausigularuukazujenaproblematičnostitežinuzadatkasvođenjaHeideggerovog filozofiranja na sukcesijukojatvorijedinstvenput.Prilikom raspravljanja dodirnih točaka Hei-deggerovogmišljenjaifilozofiranjanjegovihsuvremenika,Pögggelerna istaknutomjestostavlja Husserla, posebice njegova Logička istraživanja.Krozsvojupokazujućeformalnuhermeneutiku,HeideggernastavljaHusserlovrad iz Logičkih istraživanja približavajućise Husserlovom razlikovanju generaliziranja(hod prema općem) i formaliziranja (premalogičkim i kategorijalnim formama koje suu spoznavanju uvijek već pretpostavljene).Heidegger pritom upozorava da se ova igraformaliziranjaigeneraliziranjarazličitoodvi-jaurazličitimdimenzijamaživota.Formalnanaznaka pokušava uputiti na razliku veze idiferencijebistvujućeg(izričajasveznikomi,

npr.čekićiruka)ivezeidiferencijebistvuju-ćegibitka(izričajiskao).HeideggerovočitanjeKantanaosnovuHus-serlovefenomenologijeunutarnjesvijestido-velo je do shvaćanja Husserlove imanentnesvijesti o vremenu kao jedinstva impresije,retencije i protencije. Momente imanentnesvijesti o vremenu povezao je s Kantovomaprehenzijom, rekognicijom i reprodukci-jomteshvatiokaostrukturumoćiuobrazije.PolazećiodKantovognaukaoproduktivnojuobrazilji i shematizma, Heidegger se pri-bližava vlastitoj postavci da pomoću naukaoshemamaoblikujejednutemporalnuinter-pretaciju.Ako se za sve dimenzije vremenatražiodgovarajućashema,ondaseosvjetljavasklop principa koji namdopušta da razliku-jemo različite načinebitka a time i različitedimenzije svijeta. ekstaze kroz koje tubitakulaziizdimenzijavremena(prošlosti,buduć-nostiisadašnjosti),akojeodgovarajutemelj-nimstrukturamabitkaubitka(govor,nahođe-nje,razumijevanje),moguseanalognoKantufiksiratishemama»kao«-,»počemu«i»radičega«. Različita suigra tih elemenata možerazjasnitikakojevrijemehorizontzarazumi-jevanjebitkaatimekaotemporalnoststruktu-riranjesmislabitka.Onoradičegabudućnostiupretjecanjuksmrtiupućujenapovijesnostkaoistinskovremenovanjevremena;akoradičegapostajeonimčemučovjekispadaizsvi-jetaposljednjihstvariuokolnisvijetophođe-njaspriručnim,aakohermeneutičkokaoru-kovanjapostajeapofantičkokaopromatranjastupamo u svijet neutralnog istraživanja. Utakvom traženju jedinstva između osjetilno-stiirazuma,teorijskogipraktičnogpomoćuKantoveproduktivneuobraziljeHeideggersesuprotstavljaHusserlovomstrogoteorijskomnastojanju.Osim čitanjaKanta, kako izvještavaPögge-ler, raskidu s Husserlovom transcendental-nomfenomenologijommoraojepridonijetiiHeideggerovpovratakAristotelu.Naosnovurazlikovanja techne, phronesisa i epistemeHeideggerdolazidozaključkadapostojipo-sebnapraktičnaistina.No,ipakznanjetehneaposjedujegranicu,njegovoznanjenijepotpu-noraskrivanjejerdjelokojeonorazumijekaoonoštosetrebaproizvestiotpuštauneizvje-snostjedneneraspoloživeupotrebe.Pöggelerunavedenomvećvidiocrtavanjeegzemplar-nih načina ponašanja tubitka: predočavanjepredručnog,ophođenjespriručnim,egzistira-njekaohtjenjedaseimasavjestitesejevećtuAristotelovahermeneutikaživotapreobra-zilauanalitikutubitka.Pöggeler nadalje napominje kako je upravomimoilaženje s Husserlovim viđenjem fe-nomenologijeomogućiloHeideggerudapro-nađe vlastiti fenomenološki put.ZaHeideg-



gera spornom se je pokazala Husserlovafilozofija iz Ideja te članak oFilozofiji kao strogoj znanostizakojuondržida jepoku-šaj discipliniranja fenomenološke filozofi-je. Prema Heideggerovom viđenju, osnovniproblemsHusserlovomfenomenologijomjenjezina isključiva usmjerenost na teorijskuspoznaju. Heidegger odbacuje jednostranoteorijskousmjerenje fenomenologije, te držida transcendentalno ja treba shvatiti kaohi-storijsko,adačistojanastajepotiskivanjemhistorijskih akata.Do tog nazoraHeideggerdolaziprihvaćajućiDiltheyevuidejuhistorič-nosti,da ježivot faktički idasemorauzetihistorijski, preciznije, Heidegger preuzimaDiltheyevufilozofijuizperanjegovogsugo-vornikagrofaYorckadokjezasamogDiltheydržaodajejošsamoakademskifilozofkojiseneubrajauizraduizvornogpostavljanjapita-nja.No,bezobziranapodrijetlo,Diltheyevopromišljeno povijesno razmišljanje kao putpremastvarimailistrukturamakojeseotva-raju povijesno i koje se trebaju analiziratiimalojeznatanutjecajnaHeideggerovonovopostavljanjefenomenologije.Kakobimogaogovoritiofaktičnojegzistencijikojabistvujehistorijski, Heidegger preoblikuje Husserlo-vu fenomenološku ontologijsku pojmovnosttežeći izgraditi hermeneutičke pojmove kojićeslužitizaeksplikacijuživota.Onodbacujetradiciono fenomenološki smisao bitka kon-stituirajućesvijestikojinastajeurazlikovanjuŠto-bitkaiDa-bitka.Uteorijskomradu,aliisvakodnevnomophođenju,proizvoljnu stvaruzimamo kao pojedinačni slučaj realizacijenečegopćeg,nonatajnačinčovjeknemožeshvatitisamogsebe.RazlikovanjeŠto-bitkaiDa-bitkaHeideggeruse jepokazalokaone-dostatnojersepomoćunjeganemožeodre-ditiegzistirajućečijeŠtojesamoutomedabudetegasenemožesvestinapredmetnostnjegovogŠtobitka.Drugimriječima,čovjekodređenkaoegzistencijanemožeserazma-tratiuteorijskommnijenju,negosamouiz-vršenjuonogjajesam:aktiegzistirajućegčo-vjekanemoguserazumjetikaopredmet,većsamoizvršitiisuizvršiti.Uskladusnavede-nim razlikovanjem, Heidegger jednu pokrajdrugepromatrafenomenologijustvari,akataiodnosa,aDa-bitkuiŠto-bitkusadsepriklju-čujeiKakobitak.Nakoncu,kakozaključujePöggeler,Heideggerova fenomenologija po-staje hermeneutičkom fenomenologijom štoje za njega svojevrsni rezultat poticaja kojije započeo kod Diltheya, unatoč tome štosamDiltheynijegovorioohermeneutici.No,svojimstavomdazor ili intuicijamoženaćiizraz,teHeideggerovominterpretacijomzorakaobrigaokofaktičnogživotakaodobivanjeigubljenjeprisnostiživotasasamimsobom,Diltheyotvaramogućnostvišeslojneherme-neutike,tvrdiPöggeler.

Zaoštravanje postavki filozofije života Hei-degger pronalazi u Jaspersovoj Filozofija svjetonazora.Pöggelerpritom ističekako jeFilozofija svjetonazora imala ambivalentanutjecajnaHeideggerovofilozofiranje:sjednestaneHeideggersejedivionovomnačinupo-stavljanjapitanja,asdrugejebiorazočarankataloškim prikazom. U Jaspersovom djeluHeideggerpridajeposebnuvrijednostučenjuo graničnim situacijama. Jaspers situaciju ukojoj se čovjek nalazi dovodi do graničnihslučajeva kao što su borba i krivnja, aHei-deggerističevažnostgraničnesituacijesmrti.Krozgraničnusituacijuoslobađasetrenutak,aliistotakosituacijapostajegraničnomsamoiz trenutka,akrozoslobađanje trenutkasvi-jestseuzdižedoonogApsolutnog.Pöggelerpritom ističe kako Heidegger kod JaspersapronalaziKierkegaardovu interpretacijuPla-tonovog iznenadnog (Jähe, ἐξαίρνης) kaotrenutka što u Heideggerovom djelu dobivaistaknutomjestoprilikomodređenjaiznenad-nog trenutka sjećanja. Za Platona ono izne-nadnoostajeizvanvremena,onovodinagra-nicuiodnosisenaonovječno,aKierkegaardtugranicushvaćakaoSadakoje tumačikaotrenutak.TrenutaksezaKierkegaarda,obzi-romnanjegovoreligijskousmjerenje,odnosinatrenutakpropastiukojemtrebanestatisvi-jetinastupitivječnost.VrijemejezaKierke-gaardasukcesijatočakasadakojanepoznajedijeljenjeprošlostiibudućnostitestoganemanisadašnjost.Sadašnjejesamoonovječnoisamoakosevječnoutrenutkuukrštavasvre-menom vrijeme može sadržavati sadašnjosti tako razlikovati prošlost i budućnost. No,pritomHeideggerdržikakojeKierkegaardo-vo viđenje egzistencijalni fenomen trenutkaostalo vezano za vulgarni pojam vremenate da je promašena egzistencijalna interpre-tacija. U samoj Kierkegaardovoj filozofiji,posebice Strahu i drhtanju, Heidegger pro-nalaziegzistencijalnuinterpretacijutjeskobe.Kierkegaard polazi od pojma tjeskobe kakobi psihološki pristupio problemu istočnoggrijeha te slijedi povijest preplitanja tjesko-beisvijestiogrijehu.ZanjegatjeskobavodiiskustvopredonobestemeljnokojejeizKi-erkegaardove teološke pozicije prvenstvenoprivid,taštinaigrijeh,avrtoglavicaslobodekojutrebadohvatitimožeuputitinatodaseegzistencijamoradohvatitiunjezinimneosi-guranimmogućnostima.Kroz tjeskobu rađase egzistencija koja je upućena na trenutakonogSadaisposobnadaseuzdignedoonogApsolutnog.HeideggersmatrakakojeuKi-erkegaardovojinterpretacijiposebnovrijednoštosvojeanalizeprepuštajednomraspolože-njuteuBitku i vremenupreuzimaznačajras-položenjakojepostaje temeljni egzistencijalnaputurazotkrivanjasmislabitka.Heidegger



takođernasljeđujeiKierkegaardovoodređe-nje tjeskobekoja i kodnjegazauzimabitnomjestoprilikomprisvajanjaonogApsolutnog,izHeideggerovepozicijebitka.Heideggerovouključivanjeupovijesnazbiva-njaPöggelervidikaoizdanakHeideggerovognietzscheaizma. Za razliku od Schelera kojije govorio o dobu izjednačenja dionizijskoguklapanjauživotniporiviapolonskepartici-pacijeduhana cjelokupnom tako-bitkukojebiukonačnicitrebalodovestidoporavnanjamuškogiženskog,IstokaiZapada;Heideg-gerumjestotogapreuzimasukobdionizijskogiapolonskogkaopovijesnonačelotežećimuvratitiizvornuoštrinu.HeideggersezajednosNietzscheomzalažezavraćanjepočetakapo-vijestisnjihovomslobodom,kakobinestalakasnijeuspostavljenavladavinarobova.Krš-ćanskareligijanaosnovunasljeđasokratov-stvaiplatonizmapostajeplatonizamzanarodte vodi pobunu robova u korist jednakosti.TakvouspostavljanjeropskogNietzschepre-poznajekaonihilizam,anjegovavladavinajedoveladokatastrofeeurope.Ropskomraza-ranjuiskonskogslobodnogigospodskogod-nosapremaživotumoraseponovnosuprot-stavitihijerarhijakojapomoćuvelikihstvara-lacaosiguravapristupdionizijskojitragičnojdubini svijeta. Prema vlastitom određenju,Heidegger je u prvom svjetskom ratu vidiorazotkrivanje bespomoćnosti europe koje jenavijestioNietzscheovnihilizam.Udaljnjimdogađanjimau20.stoljećuHeideggerjevidiosamovanjskenaznake jednogsloma i jednezadaćekojujeonvećpostavioumišljenjuipjevanju. Iz tih razloga se jeHeideggerpri-družio nacionalsocijalističkom buđenju, noubrzojeuvidiokakosuzadaćekojejeimaouvidunacionalsocijalizmaneštosasvimdrugo.Prema Pöggeleru, Heidegggerov aganžmannajboljejeobjasnilaArendtusporedivšigasPlatonovimputomuSirakuzu.Filozof,sam,osamljen,obitavajućiisključivousvommiš-ljenjunemožesesnaćiu tendencijamasva-kodnevnicemnoštva,prijesveganemožesasvojom radikalnošću prihvatiti kompromiskojiočitospadaupolitičkusferu.

MartinaŽeželj

Wu Xiaoming

Filozofija i ZhexuePut k drugome i natrag

Prijevod:ZoranaBaković,MarioRebacOdjelzaorijentalistikuHrvatskogafilološkogadruštvaiFilozofskifakultetSveučilištauZagrebu,Zagreb2006.

Knjiga Filozofija i Zhexue. Put k drugome i natrag kineskog autoraWu Xiaominga jeskraćenadoktorskadisertacija »Dekonstruk-cija i Kina« koju je autor obranio 1996. naSveučilištuuSussexu.SengleskogsujezikadjelopreveliipriredilisinologinjaZoranaBa-ković,kojajesedamdesetihgodinasautoromstudiralauNRKiniiMarioRebac,zaslužanzavrijedneprilogeokineskomjezikuimisliuvršteneuovoizdanje.WuXiaomingjerođen1954.uTianjinu,ne-dalekoodBeijinga.NjegovotacWuXianzhenbiojeistaknutikineskipjesnik,poznatijipodpseudonimom JiangYin, amajkaCaoBao-zhenprofesoricaknjiževnosti.ČinjenicadajeWu rođen u obitelji slobodoumnih kineskihintelektualaca obilježila je njegovo djetinj-stvo.Kao trogodišnjem dječaku odvodemuocanapopravni radu logor jer jekritiziraomoralnukorupcijuuvlasti.Osuđenanapukopreživljavanje,majkaostajesamasačetvori-comsinova.Spopravnogseradaotacvraća1962. tekaobivšiosuđenikradinajnižepo-slove,poputčuvanjabicikalaislično.Godine1966.uKiniizbijavelikakulturnarevolucijateWuXiaomingnarednihpetgodinaumjestona fakultet odlazi sa obitelji raditi na rižinapolja.NakonMaoZedongovesmrti1976.,uvrijemepolitičkihpromjenauKini,WuXiao-mingupisujestudijnaFudanu,uShanghaiu.Biojeuprvojgeneracijistudenatakojisunasveučilištebiliprimljeninatemeljuprijamnihispita,anepopartijskomodabiru.NastavljaposlijediplomskistudijnaPekinškomsveuči-lištute1989.stječemagisterijizkomparativ-neknjiževnosti.UVelikojBritanijizavršavadoktorskistudijfilozofije,adanasnajednomnovozelandskom sveučilištuWu predaje ki-neskijezikiknjiževnost.UknjiziFilozofija i Zhexue. Put k drugome i natragautorpreispitujeodnoseuropskefilo-zofijepremakineskojmisaonojtradiciji.WuXiaoming temi pristupa na način dijaloga sDerridaom.PremaDerridau,filozofija,odno-sno»diskurskojijesebenazvaofilozofijom«,oduvijek je smjerao izreći svoje granice jer



granica je ono iza čega biće prestaje biti tošto jest. Izrećigranicufilozofije isto ješto imisliti»ononjojdrugo«,drugoizkojegonaipak»crpi svojubit, svojudefiniciju i svojestvaranje«(str.61).Uodnosuizmeđufilozo-fije injojdrugog ležineobična logika,kažeDerrida:

»Akofilozofijinepolazizarukomprekoračitisvojugranicuiprisvojitidrugozasebe,ondanijeonoštosmjera biti i vjeruje da jest.Ali kako je to drugoujedno iono izčega filozofija izvlačisvojvlastitiidentitet,prisvajanjedrugogaznačikakodovršetak(ispunjenje) tako i svršetak (smrt) filozofije.« (str.61)

Složeniodnosfilozofijesnjenomgranicom,»njenimdrugim«,odnosnosonimštojojpo-stavljagranicu,jestpredmetWuXiaomingovaistraživanja.Svrhamujeispitati»kakotosto-jinagranici,nameđiizmeđuZapadaiKine,na Derridaovoj granici/prijelazu« (str. 62).Takojetemeljnopitanjeovogarada,izvornoDerridaovo, anakojeWuXiaomingnastojidativlastitiodgovor:»Mislitionosebidrugo,znači li tosamoprevladationo izčega filo-zofijaproizlaziteprethodećivlastitojmetodijednostavnoprijećigranicu? Ilipakgranica,uzasjedi,kao iznenađenje,uvijekčuvanekinoviudaracfilozofskojspoznaji?«(str.61)WuXiaomingova je pozicija da filozofija sjedne strane smjeradijalektizirati svojedru-go, ali neuspijevanitimožepostići taj cilj,asdrugestraneda filozofija,doksepozivanasvojujedinstvenostiizvornost,jestnužnokonstituiranakrozdrugo.Tako»Kina«ufilo-zofskimraspravamačesto»figurirakaodrugokojimtrebaovladati,kojetrebapounutarnjitiilidijalektizirati,alikojeujednofilozofskimraspravamaodrugomizazivaneprilike«,kažeWuXiaoming(str.65). No,»jesuliteraspra-veuspjeleunastojanjimadaprijeđugranicuiovladajurubovima?«(str.65)Kakobiodgovorionapostavljenapitanja,uprvompoglavljupodnaslovom »Filozofija iIstok–‘početak’ i ‘svršetak’«,autorkritičkiiščitavaHegelove,HusserloveiHeideggero-vetekstove,čijejezajedničkoobilježje»pozi-vanjefilozofijskogdiskursanauniverzalnostijedinstvenostštosetičepretenzijedamislidrugo«(str.66).OvopoglavljeWuzapočinjeproblematiziranjem pitanja prevođenja kojepodcrtavasvakigovorimišljenjeodrugom.Nijesamopitanjeprevođenjajednogterminai tekstas jednog jezikanadrugi jezik,već iprevođenjajednogčina,događaja,situacijeizjednogkulturnogmiljeanadrugi.Našasklo-nostprojiciranja,pridavanjedrugomekarak-teristike poznatog i bliskog, često određujeprevođenje. Notadatodrugo,upozoravaWu,»gubisvojurazličitost,identitetipostajepri-svojeno«.WuXiaomingtopokazujenakon-kretnompovijesnomprimjeru, susretu prvih

isusovačkihmisionarasKinom.MatteoRicciusvojimjebilješkamaoKini,vidnoimpresi-onirankineskomupravom,kazaokakokine-skimcarstvomvladaju»filozofi«,nazivajućitakokineskeučeneljude»shi«.Nozarazlikuodtermina‘filozof’kojioznačavaindividual-nuljubavpremamudrosti,ukineskojtradicijiriječ‘shi’imakonotacijeskupnepripadnostitradiciji.Možemoliondagovoritiokineskomfilozofu?Postojiliondauopćekineskafilozo-fija?WuXiaomingsmatradajeovdjenadjelu»snažnaprisvajačkamoćfilozofije«.Drugimriječima, kad je Ricci »pokušao imenovati,govoriti imislitiKinuikineskukulturuslu-žećisezapadnjačkimpojmovima‘filozofija’,‘filozof’,onjezaZapadizumionekodrugokojesedadeasimilirati«(str.71).Onogatre-nutkakadajeRiccipreveokinesko‘shi’kao‘filozofe’,različitostdrugogajesužena.Ovose može uobličiti u svojevrsnu zakonitost:»Kadajedrugoizrečenoistimjezikom,ilije-zikomistoga,ondaonokaotakovonestajeipretvaraseuisto.«(str.69)Patako,

»…nijemoguće kazati kineska ‘filozofija’ (u za-padnom jeziku) ako se prethodno ne umanji (ne-izbježno na silu) drukčijostmisli koja je drukčijaodzapadne.Iobratno,nijemogućekazati‘zapadnazhe-xue’nakineskomakoseprethodnoneumanjidrukčijostzapadnemisliuodnosunakinesku.«(str.70)

izrečen nužno u jednom jeziku, iskaz da iKinaiZapadimajusvoju»zhe-xue«ili»filo-zofiju«,kazanunakojemodzapadnihjezika,uvijekjenesimetričaninasilan.Logikasadr-žanauizrazimakaoštosu‘kineskifilozof’i‘kineskafilozofija’jestdajeKinaujednoistoidrugo,istodobnobliskai tuđa.

»Jelikineskafilozofijakontradiktoranizraz?Jeliizrazzapadnoeuropskafilozofijatautologija?Moželi seuopćekazati takvo štokao ‘kineska filozofi-ja’,adasesamimtimnepodrediporetkufilozofijeupravoistaonatradicijakojaseuzimakaorazličita,kaotradicijadrugogaspramtogaistogaporetkafi-lozofije?«(str.71)

Wu propituje kakve odgovore daje Hegel.Hegel je, naime, kinesku filozofiju nastojaosmjestiti u svoju univerzalnu povijest filo-zofije,noocijeniojeda»naIstokunemožebitinikakvogafilozofskogznanja«ida»Istokzato treba biti isključen iz povijesti filozo-fije« te da je kineska filozofija »filozofijakojenema«zatošto je»orijentalnikarakter,utonućeduhauprirodi,promatranosastaja-lištavolje,uvlastikonačnosti«(str.79).WupokazujekakojekodHegelariječo»isklju-čenjudrugoga,alitakodaseipakneisključiizpovijesti filozofije,odnosnoo isključenjudrugoga upravo njegovim uključivanjem uonoisto,tj.uistupovijestfilozofijeipovijestfilozofije istoga« (str. 83). I dokHegel imapoteškoća pri uključivanjuKine u opću po-



vijestfilozofije,Husserltvrdidajefilozofijaisključivogrčkaieuropska(str.89),nalazećisamo kodGrka čisto »teoretski stav« kojegstavlja nasuprot »religiozno-mitskomstavu«orijentalnih filozofija (str. 97). Taj teoretskistav razdvajagrčku i europsku filozofijuodsvih drugih »filozofija«, odnosno filozofijuodnefilozofije(str.97).WuXiaomingpovla-či paralelu: suprotnost između teoretskoga iprirodnoga, tj. praktičnoga,dade semisliti ikao suprotnost izmeđuKine i njoj drugoga.TakojekodHusserla»suprotnostizmeđufi-lozofičneeuropeinefilozofičnogadrugogutemeljuhijerarhijskipostavljena,pričemujeeuropailifilozofijaodređenakaoteloscije-logčovječanstva«(str.89).Dekonstruktivnočitanjeovogeuropocentričnogdiskursa,kažeWu,moralobipokazatidajegranicaizmeđuteoretskog i prirodnog/praktičnog nejasna,ineprestanoseprelazi,pabisedekonstruk-cijom te suprotnosti istodobnoprovela i de-konstrukcijasuprotnosti izmeđueuropskog ineeuropskog(str.89).Heidegger,kaoiHus-serl,potvrđujekakojefilozofijajedinogrčkai europska što, kažeWu, vodi k isključenjudrugog.PremaHusserlu, izraz ‘zapadnoeu-ropskafilozofija’jesttautološki,atakaviskaznosi implikacije u odnosu na izraz ‘kineskafilozofija’.Nakonnavedenih europskih filo-zofa,WuXiaomingrazmatramodernogkine-skogfilozofaFengYoulanakoji,zarazlikuodprijenavedenihkojitvrdedajejedinoeuropaposvojojnaravi»filozofična«,kažekako jeKinačakifilozofičnijaodZapada.Primjenju-jućiime‘filozofija’nakineskutradiciju,ko-mentiraWuXiaoming,FengYoulanprihvaćazapadnamjerilafilozofijei»filozofičnakine-ska nacionalnost konstituira se tako posred-stvom drugoga kojemu je dodijeljen drugo-razredanpoložaj«(str.118).TakokodFengaoživljavanje tradicijekineske filozofijepro-izlazi iopstajepomoćudrugoga. Tvrdnjadaje kineska tradicija filozofičnija od zapadneznačidajeimetafizičnijaodsamemetafizikeštoideusuprotFengovimnakanamakadtvrdikakojekineskatradicijarazličitaodzapadnepotomeštonijemetafizična.Fengovdjeupa-dauzamkumetafizičkihsuprotnosti,iakomujenakanabilasuprotna.Takvasusuprotstav-ljanja samaposebimetafizička iprekonjihkineska je tradicija, zakoju sepretpostavljada je nemetafizička, gurnuta u metafizičkusuprotnosttesepretvaratekujedannjenpol.WuXiaomingprvopoglavljezavršavaotvo-renimpitanjima:

»Jelifilozofijazadovoljilaželjudasvojejedinstve-noimezadobijeizsebesame?Jeliprekoračilavla-stitegraniceteovladalaonimsebidrugimiprisvo-jilaga?Jelisebenačinilabeskonačnim?Akonije,kako ikojimuhomćeseubudućnostiosluškivatiimefilozofije?«(str.131)

Udrugompoglavljupodnazivom»’Pirami-da’ i ‘tragoviptica izvjeradi’, iliPitanjepi-sma« autor problematizira pitanje kineskogpisma,kojeje,budućirazličitoodfonetskogilialfabetskogpismaZapada,zaZapadpred-stavljalo»onodrugo«.Takosedrugofilozo-fijemoženazvati i imenompisma.Uovompoglavlju Wu Xiaoming razmatra HegelovodnosspramkineskogpismazajednosDerri-daovim tumačenjem togHegelovog odnosa,apotom razmatra i nekeod suvremeniheu-ropskihznanstvenika.Postojitrajnasklonost,navodiautor,kakonaZapadutako iuKini,dase»najtemeljnijeznačajkekineskekultu-reimislipovezujuskineskimpismom«(str.134).Primjerice,sinologJacquesGernetkažeda nas »kinesko pismo, zahvaljujući uskojpovezanosti s političkim, društvenim, estet-skimiduhovnimaspektimakineskogasvijetauvodi u razumijevanje kineske civilizacije«(str.134).Notakavjeuvoddvojbenukolikose pismo razumije i tumači prema metafi-zičkomodređenju togpojmajermetafizičkatradicija omalovažava pismo, a naglašenouznosi govor, kao sastavni dio fonologizmai logocentrizma koji je obilježavaju, na štoje ukazaoDerrida (str. 135).Logocentrizamkao doznačenje izvora istine logosu povlačiza sobom dosljedno obezvređivanje pisma.Logocentrizam je ujedno i fonocentrizamjeru logosu»izvorna ibitnaveza s ‘phone’(glasom)nikadnijeprekinuta«štoomogućuje»apsolutnubliskostglasaibića,glasaiznače-njabića,glasaiidealitetaznačenja«(str.141).‘Phone’stojiubliskomsrodstvusadušomiujedno s označenim. Subjekt preko ‘phone’(glasa), odnosno pomoću sposobnosti »čutisegovoriti«,sebeispoljavaiodnosisepremasebiuelementuidealiteta.Stogafonocentrič-no-logocentrična epoha obezvređuje pismo,kojejemišljenokao»posredovanjeposredo-vanja«,»označiteljoznačitelja«,»izvanjskostizvanjskosti«, »drugotnost drugotnosti« (str.142). Takvo je izvođenje rukovođeno me-tafizičkom opozicijom između unutarnjostii izvanjskosti pri čemu se ovo drugo uvijekuzimakaoderivat ineštošto jemogućepo-novnoprisvojiti.Pismopredstavljaopasnostživom govoru pa otuda obezvređivanje pi-sma.Pismojeimedrugoga,štogalogosmoraisključitikaoneštoizvanjsko,drugotno,deri-virano,kažeWu.Upovijesti seZapadakaonajrazumljiviji oblikpisma,kao telos, svrhasvih drugih pisama, hvalilo fonetsko pismojerono»pružailuzijutransparentnosti,jerjeidealtzv.fonetskogpismaprozirnostoznači-teljauodnosunaoznačeno«(str.148).Ulogaje fonetskog pisma, premaDerridai, u tomeda, navodno nekontaminiranu »unutarnjost«učinimišljivomimogućomtimeštodopuštadasamobudesmatranotekizvanjskim»repre-zentantom«.Implikacijajetakvatumačenjada



senefonetskapisma,kaoštojekinesko,sma-trajutek»nedovršenimalfabetima«(str.149).Ovakva se teleologija,opravdano smatraju iDerrida i Wu, može smatrati zapadnjačkimetnocentrizmom (str. 149). Iz tradicije kojalogospovezujesalfabetskimpismomuzetimkao »aposlutni model« proizlazi i Hegelovprigovornaračunkineskogpisma.Hegelnesamodauzdiže»zvučnijezik«iznadpismov-nogjezika,negojasnosuprotstavljafonetskoilialfabetskopismo inefonetsko ili»hijero-glifsko«pismopatakoHegel,kažeWu,dokmislidrugoga,odnosnoKinu,padauzamkumetafizičkihsuprotnosti.Wustogapostavljapitanja:»Moželisedrugogamislitiadasenepadneuzamkutakvihmetafizičkihsuprotnos-ti?Mora liKina ako nije logocentrična bitigrafocentrična?« (str. 136)Hegel se kritičkiosvrće na činjenicu što se jezična jedinicaznak(zi)hijeroglifskogpismamožerazložiti,analiziratinajednostavnijeelemente,kaoštoseivišesložnioblicimogurastavitiianalizi-ratipokonstitutivnimznačenjskimelementi-ma.Takosenaprimjer,min-zhuilidemokra-cijamožerastavitinaelementemin–narodizhu–gospodar/vladar/kojijenačelu,štoupu-ćujenaznačenje»izravnavladavinanaroda«.I otuda Hegelova optužba: ako se zi možerastavitinaelementekojisamifunkcionirajukaomorfemi,proizlazidaimenijeništavišenego svežanj označitelja koji na okupu držinapisaniznakunutarsvojegakvadrata.Dije-ljenjenapisanogznakananjegoveelementedovodidotogadajeneštokao»izvornium«nemoguće. Iz iste pozicije dolazi iHegelovprigovorštosetičeodnosagovoraipismatenjegovosvrtkako»Kitajcinemajuboljegin-strumentazaprikazivanjeipriopćavanjemi-sli«zbog togašto»zapravo, idealnocarstvoduhaovdjenemamjesta«i»nepostojipraviznanstveni interes«(str.175).WuXiaomingpokazujekako jeHegelovakritikakineskogpisma »snažna logocentrično-etnocentričnagestaisključivanjadrugogkojesevećnasta-nilou istom«(str.139).Kineskamisao,premaHegelu,ostaje»rascijepljenomnabesadržaj-no apstraktno i nasumično konkretno zaro-bljena u neprestanom naddijalektičkom os-ciliranjuizmeđudvijukrajnosti,nikadanećebitiustanjudosećikonkretnuuniverzalnost«(str. 189). Hegel tvrdi da je kineska misao»preapstraktnakadsezadržavauapstraktnomiprekonkretnakadajekonkretna,dajeobilje-žavaneposrednaopozicijabezposredovanjaibezdijalektičkogodnosaizmeđusuprotnosti«(str.187).WuXiaomingodgovaranaHegelovprigovoranalazirajućikineskipojam‘xiang’(lik)kojijedubokopovezanspojmom‘wen’(pismo,kultura,šareitd.)tedajejednodruga-čiječitanjekineskemisli,izvanokvirahege-lijanske dijalektike.WuXiaoming time želipokazati

»…da seHegelova kritika kineskog pismamožeiščitati ikao jednodrugačije razmišljanjeokines-kompismu,poduvjetomdadekonstruiramoteleo-logiju i etnocentrizam koji su od nje neodvojivi,kaoitodakineskopismomoždaboljekomunicirasonimštoDerridanazivapismom.«(str.149)

Naime,Derridaovouopćavanjepojmapismadekonstruira metafizički uspostavljenu hije-rarhiju suprotnosti izmeđugovora ipisma, isuprotnosti izmeđuZapadaiKine(str.148).Uzadnjempodnaslovuovogapoglavljapodnazivom »Postajanje alfabeta hijeroglifskimi hijeroglifa fonetskim«, Wu Xiaomingovse obračun sHegelovom kritikom kineskogpismausmjeravanasuprotnost izmeđuhije-roglifskog i alfabetskog pisma, te pokazujekako je ta suprotnost neodrživa. Naime, upogledupismazaHegelov je logocentrizamključnaupravo redukcija stvarnosti i izvanj-skostiznakapisma:samo‘ime’netrebaništasugerirati nego tek »reprezentirati« izgovorimena.Pa ako se za fonetsko pismovjerujeda se prepušta toj redukciji, kinesko se pis-mo, naprotiv, zbog svoje »piktografske« ili»ideografske«,odnosnohijeroglifskenaravi,ne distancira u jednakojmjeri od konkretnestvarnosti.Nasuprotovakvojtvrdnji,Wuuka-zujenaznačajnuupotrebufonetskihpismenau kineskompokazujući kako kinesko pismonijeposvojojnaraviisključivohijeroglifsko,većimafonetskihelemenata.Autorovoobra-čunavanje s teleologijskiodređenomsuprot-nostiizmeđufonetskoginefonetskogpisma,odnosno između sebe i drugoga, Zapada iKine, završava zaključkom kako vjerojatnonikadainijebilo»čistofonetskogičistohije-roglifskog,autentičnoeuropskogiautentičnokineskog,negojednogaudrugomeiobratno,jednogakojibivadrugime«(str.199).U završnom poglavlju ovoga izdanja podnaslovom »Difference i dao« autor postav-lja raspravu o »dekonstrukciji« i »Kini« nadrugu razinu dovodeći u vezu dva pojma:Derridaovu difference-razliku i Lao Zievdao. Svrha njihovog usporednog iščitavanjanije komparacija, nego davanje »prilike dase otvore jedno za drugo« (str. 206), što jepremaWuXiaominguistinskazadaćadekon-strukcije: »dekonstruktivno pisanje je samopo sebi poziv onoga drugoga, poziv njemuupućen i odziv s njegove strane« (str. 202).Tojedvostrukootvaranjedrugog:»idekon-struktivni i kineski tekst otvaraju se jedandrugomidajutimsusretomdrugompriliku«(str.202).Kaorazlogštojeuovakvomotva-ranju odabrao upravodifference i dao autornavodi: »Difference u Derrideinom pisanjuima povlaštenomjesto…«, to je »najnesvo-divijenaše epohekao razdjelniceontologijeprisutnosti…«Drugo,»nadifferencejeizborpaoizbogiluzijekojumožeizazvati,naime



dajetoposljednjariječkojaje,sadapomoćudekonstrukcije,došlanamjestoBoga.«»Do-vodećidifferenceublizinudaoa,našeiščita-vanje namjerava istaknuti neteološki značajdifference…« (str. 204) S druge pak strane,daojetočkaokokojesemoguiščitativažniaspektikineskemisli,nonjegovojetumače-nje,kaoicjelokupnekineskemislidugobilouposjeduipodkontrolomzapadnemetafizi-ke (str.240). (Npr.FengYoulan tumačidaokaonajviširodnipojam(you),LiZehoukao»općuzakonitost,krajnjuistinuinajzbiljnijibitak,dao jebeskonačni totalitet iapsolutnaistina« (str. 240).) »Ukoliko misao o daouodgovarana‘metafizičko’pitanjeo‘počelu’svihstvari,adapritomnepretpostavljanuž-nometafizičkogaBoga,pa stoganijenužnoonto-teologijska, dao se može usporediti sdifference,kojasmjeradekonstruiratimetafi-zikuprisutnosti«,kažeWu(str.240).Autornenamjeravasvesticijelumisaonusloženostdif-ferenceudao,poštujućinesvodiverazlike,noipakihzbližava,kakobise»samejednadru-gojobratile«(str.205).Stoga,akojedifferen-cenajnesvodivijenašeepohe,adaovažandiokineskekulture,topribližavanjeimanakanu»pridonijetiotkrivanjuanalogijameđukultu-ramaiosvještavanjukulturalnihrazlikautimanalogijama«(str.241).Otvaraseprilikazadrugo,bezkojeganijedno(kulturno)sebenebipostojalo.Wu timezavršava i zaokružujesvojuraspravu:nasuprotprisvajanjuiovlada-vanju koje je obilježavalo odnos filozofije iKine,nudiotvaranjeipribližavanje,kaoštoisamadekonstrukcijazapadnemetafizike,pre-maWuu,otvaradrugoiprilikajeZapaduzanovoiščitavanjeKinekaodrugog.OvoWu Xiaomingovo djelo predstavlja iz-vrstan prilog razmatranju pitanja »kineskefilozofije«, uopće »orijentalnih filozofija«,odnosno razmatranju problematike odnosa(europske) filozofije prema ne-europskimfilozofijama. Ono nam skreće pozornost napotrebu novog iščitavanja i tumačenja tek-stovakinesketradicije,kojejedosadbilopodsnažnim utjecajem metafizičke perspektive.Također,onootvara jednunovuperspektivuu čitanju tih tekstovakao i prostor za inter-kulturni dijalog. Autor je pokazao izuzetantalenat za pojmovno-diskurzivno mišljenje,vještodiskutirasatekstovimakojeiščitava.DjeloFilozofija i Zhexuemože biti instruk-tivnoipoticajnofilozofimaisinolozima,na-stavnicimaistudentima.Onopodastirebroj-nepovijesne,jezičneifilozofskečinjeniceizkineske tematike, stoga može poslužiti kaopriručniknapredmetima»Metodologijame-đukulturnihistraživanja«,»Kineskakulturaicivilizacija« te »Kineska filozofija«, koji seizvodenaslobodnomstudijusinologijeFilo-zofskogfakultetauZagrebu,kaoisvimakoji

želesaznativišeokineskojtradiciji.Izdanjejeobogaćenovrijednimprilozima:MarioRebacpišeokineskom jeziku,pismu i filozofiji,uknjizisenalaziipripovijestZoraneBakovićoWuXiaomingu,esejKarmenŠterkkojatemipristupakaoantropologtekratkenatukniceokineskojfilozofijiupovijesnomslijeduštojepripremioMarioRebac.Činjenica da je na hrvatskom jeziku pred-stavljeno vrijedno djelo jednog suvremenogkineskogautora,aukojemuse,povrh toga,govori o kineskoj misli i kineskom jeziku,samapo sebi predstavlja važan kulturni do-gađajtebismotakvepothvateinadaljetrebalipodupirati.

Ivana Buljan

Thomas Sören Hoffmann

Georg Wilhelm Friedrich HegelEine Propädeutik

MarixVerlag,Wiesbaden2004.

KnjigaThomasaS.Hoffmannasveobuhvatnije prikazHegelove filozofije počevši od ra-nihspisasvedoberlinskogsistema.Odmahu»Uvodu«,upoglavljupodnaslovom»Jednafilozofija slobode« (str. 16–22), HoffmannnedvosmislenoutvrđujedajetemeljnipojamHegelove filozofije pojam slobode. PritomHoffmannHegelovpojam slobode shvaćausvezismišljenjemkaooslobođenjemišljenjaodsvogavlastitogprividakojipočivanate-meljnoj opreci subjektiviteta i objektiviteta.»Kretanje mišljenja od Kanta do Hegela«,kažeHoffman,ucjelinisemožeoznačitikao»kritikalogike«,tojestrazotkrivanjetemeljalogikeu»refleksivnomsamoodnosu«.Hegel,kao i cijela filozofija njemačkog idealizma,stojinastajalištudasveonoobjektivnosvojsmisaoisvojeutemeljenjeimausamoodnosureflektirajućeg subjektiviteta. Iz takvog ute-meljenja onog objektivnog na onom reflek-sivnomneslijedimeđutimdasemišljenjekodHegelaizjednačavasrefleksijomusmislure-fleksivne filozofije, u kojuHegel još ubrajaKantaiFichtea,negoosamoodnosukaosebesamog svjesnom mišljenju. Mišljenje daklekodHegelavišenije,kaokodKanta,tekdje-lovanjesubjekta,atoznačidanijeprimarnopredmet filozofije subjektivnogduha ilipsi-hologije. Ono je štoviše temelj kako pukog



subjektiviteta tako i objektiviteta. Hegelovafilozofija je, kaže Hoffmann, »osvještenjemoćiodnosa«,togadaodnosprethodisvemubitkuidasusvaodređenjaonogaštojestpro-izvedena naposljetku iz samoodnosamišlje-nja.Sebesamogasvjesnomišljenjejeuvijekzbiljsko samoodnošenje, diferentno jedin-stvo.Umišljenjusetadanemislineštodrugoi tuđeodnjegasamoga,negoseonoodnosispram sebe samog i sebe samo osvještava.Prematome,HoffmannovajeknjigadobrimdijelomprikazHegelovefilozofijekaokriti-kesubjektivnogidealizma,kojiimapredso-bomsamoapstraktneformesubjektiviteta,paostaje na jednostran način pri subjektivitetukaopriposljednjemafirmativnomodređenju,dočim stvar o sebi, koja je u temeljuonogasubjektivno proizvedenog iskusivog imisli-vog, ostaje subjektu nedokučiva. Nasuprottome,Hegelovajefilozofijapotragazaistin-skimsubjektivitetomkojisvojvlastititemeljnemanigdjedrugdjeizvansebe,unekomsebistranomprincipu,aujednostimeipotragazaonimapsolutnimkaoistotomsubjektivitetaisupstancijaliteta.Upoglavlju»Predrasudeiiritacije«(str.23–50)Hoffmannnastojirazotkritiiprokazatinizpredrasuda o Hegelovoj filozofiji. GovorećinajprijeoHegelovompojmutotaliteta,kojijesažetoiskazanustavu»Onoistinitojestonocijelo« izPredgovoraFenomenologiji duha,Hoffmannodbacujeosporavanjezahtjevazatotalitetom,kojeseprovlačiodKierkegaardaprekoAdornadoLevinasa, a svodi sena toda je ono cijelo kao takvoneprovidno i ne-dostižno,tedasetakvimstavomnepriznajenesvodljivost i jednokratnostonog individu-alnog. Taj prigovor počiva na pretpostavcida su individualitet i totalitet, pojedinačnosti općenitost nepomirljive opreke.No premaHegelujednoganemabezdrugoga,obojetekdobiva svoj smisao iz uzajamnog odnosa.Ono pojedinačno koje bi bilo izvan cjelinemogućejesamozaapstraktnupredstavu.Cje-linakojabibilaonkrajonogpojedinačnognebibilaistinskacjelina,negoisamajošuvijekneštopojedinačno.Onoopćeionopojedinač-nosu istinskisamou jedinstvu.Sama istinanijedrugonegoispunjenjeonogopćegupo-jedinačnompričemuoninisunekakvientitetiporedimimonjihovogodnošenja.Utakvomseprigovoru,uviđaHoffmann,krijestrah»li-jepeduše«,kojabiseizručivanjemonomop-ćemodreklasvojeljepote.Tojestrahsubjek-ta,kojisenijedokrajaposredovao,odobjek-tivitetakojinijesavladan.MislititotalitetzaHegelajemeđutimobvezafilozofije,pasepotomeodmahiprepoznaještojestfilozofija,teseonarazlučujeodonogaštosekaofilozofi-ja predstavlja ali zapravo to nije.HoffmanndakleodbacujeprigovoreHegelovojfilozofiji

kaosistemuukolikosuoniizrazstrahapredobjektivitetom,tj.mnijenjadasesubjektivitetmože spasiti samouopreci spramcjeline, atoznačisamousvojojneposrednosti.Hegelupravopokazuje, ističeHoffmann,dase izatakvogamnijenja krije apstraktni, romantič-kiilinihilističkipojamsubjektiviteta,kojinepriznaje njegov radikalni negativitet, pa gaprematomenepriznajenikaomjestomogu-ćeapsolutnespoznaje.Istinskipojamsubjek-tivitetapaknastajeizsupripadnostitotalitetaiindividualiteta.UsvezisprvimstojiidrugiprigovorHegelu,kojisesvodinatodajekodnjegafilozofijaizgrađena kao sistem.Hegel i počinje svojaberlinskapredavanjasEnciklopedijom filozo-fijskih znanostiupravozatoštoseutemeljenjefilozofijemoženaćisamo»unjenomcijelomsistematskom opsegu«. Sistematičnost siste-masastojiseutomedajesveunjemunošenoiodržavanouzajamnoiujednome.Pritomto-talitetufilozofijinijepukakonstrukcija,negojenjenoishodište.Sistemstogauvijekpolaziodcjeline,alineodcjelinekaonečeggotovogidanog,negokaostalnogproduktivnogsebe-posredovanjamišljenja.Poimajućemišljenjeimauvijeksvijestoprimatusintetičkogpredanalitičkimmišljenjem,odnosapred fiksira-njemonogaštojeuodnosu.PrigovoriHegeluu pogledu sistematskog karaktera filozofijepotječuodonihkojizahtijevajuprimatanali-tičkogmišljenja,ilipogrešnorazumijusistemkaogotoviproduktrefleksije.Sistemje,nasu-prottome,cjelinakojajestsamouhorizontumišljenja, a to znači nikada u jednostavnojneposrednosti.Hoffmannzatimupozoravanapogrešnoshva-ćanje Hegelove dijalektike. Dijalektika nijepukooruđesistemabudućidacjelinanijego-tovirezultat,negojestalnoudinamičkomraz-voju.Filozofijastoganijesvedivanatemeljnestavove i njihov spoj.Ona je takva znanostkojasvepojedinačnestavoveoslobađanjiho-vepojedinačnostiipovezujeihucjelinu.Di-jalektikanadaljenije razumskinauk,kojibisesvodionaformalnapravila.Štojezapravodijalektikanedaseiscrpitishemamakaoštojeonadajedijalektikaslijedtrijustupnjeva:teza – antiteza – sinteza. Dijalektika nemaposla s nečim točnoodređenimunjegovomidentitetusasobomidiferencijiodsvegadru-goga,jeronasesastojiuidentificiranjuidife-renciranju,kojisusebe-odnošenjeikaotakviporijeklosvakogmogućegodređenogpojedi-načnogodnosa.Saskepticizmomdijalektikadijelispremnostdaniječesvakoneposrednoodnošenje. No ono specifično dijalektičkojestu tomedarezultat tenegacijenijesamanegacija,negoonoposredovanoneposredno,kojekao svojemomente imakakonegiranoodnošenjetakoikretanjenjegovenegacije.



Dijalektikanijeformalnarefleksivnametoda,onanijepukomišljenjeoonomeštojest,negopripada onome što jest kao njegovo vlastitoočitovanje.Hegelseodlučnoprotivisubjek-tiviranjudijalektike.Svemišljenje i spozna-vanjejeprividnodoklegodobjektmišljenjapretpostavljakaoneštodano,anepriznajegakao ono krozmišljenje proizvedeno, tj. kaomoment cjeline misleće samoproizvodnje.Dijalektika time ujedno pokazuje ograniče-nost i doseg svakog objektivnog znanja. UrazlicispramdijalektikekodGrka,Hegelovadijalektikajetakođerdijalektikasvijesti,kojasvijestoslobađaizpukoobjektivnogodnosaiuzdižejeuslobodniodnos.Takvadijalektikadijalektičkipromišljajošisamodnossvijestiiobjekta.Nijednonidrugonisuzasebeop-stojeći iusebi identični,negosudvijekraj-nostiodnosa,ukojemjeonoidentičnosamonjihovoodnošenjeunjihovojdiferenciji.Tojesamoodnošenje jednogaudrugome, iden-titetudiferenciji.Hoffmannutomkontekstuupozoravanapo-slijehegelovsko reduciranje onoga logičkogna ono racionalno i formalno, čime se gubiizvidadalogosobuhvaćaformuisadržaj,tedaformalnalogika,zanemarujućisadržajkaoiodnossadržaja i forme,ostajesamoprividistinske logike.Govoro logocentrizmu,kojipotječe iz tzv. filozofije života (Klages), akasnije se javlja osobito u poststrukturaliz-mu(Derrida),polaziodpojmakartezijanskeracionalnosti, kada u logosu vidi protivnikaživota, onog apsolutno drugog itd. Kritikalogocentrizma inzistira na drugosti, ali tadrugost,uviđaHoffmann,jošuvijeknijedo-voljnoradikalna.Budućidajojskrivenostajepravismisaodijalektike,onanedopuštadru-gostdrugosti,negofiksiraonodrugounjego-vojdrugosti.Dijalektičkomišljenje,nasuprottome, počinje sa samoodnošenjem kao tak-vim, koje je razlikovanje i sjedinjenje ujed-no. Dijalektika je mišljenje diferencije kaoodnosa, iondakadajeonkaotakavskrivenuneposrednostidiferencije.Samotamogdjenemaodnosa, nemani diferencije. Svaka jediferencijaproduktivnaikonstruktivna,iakosamosobziromnatotalitet.Stogakritikalo-gocentrizma,zaključujeHoffmann,ostajepri»vladavinineodnosa«.DaljnjiHegelovstavkojičestoizazivanera-zumijevanje jestonaj izPredgovoraTemelj-nih crta filozofije pravadaje»filozofijasvojevrijemezahvaćenoumislima«.Toznačidasenekovrijemezahvaćaunjegovommislenomsadržaju.Hoffmannupozoravadatonijedija-gnozavremenakojaostajesamoodrazsvogavremenaikrećeseufilozofijskinepropitanimobjektivnim određenjima. Filozofija je onomjestonakojemnekovrijemebezobziranaobjektivitetočitujesvojusamosvijest.Svako

vrijeme ima svoje logičko središte koje sekao takvosamofilozofijskiočituje.OnoštouznemirujeprotivnikeHegelanatomstavujefilozofijski zahtjevza istinomkoji seunje-mukrije.Hoffmann ističedaonnijemoguću okviru današnje tzv. analitičke filozofije,koja,čestoinesvjesnatoga,pretpostavljadajeistinaneštobezvremeno,paprematomeibespovijesno.Todanekovrijemeuopćemožebitiumno,značidaononijepukoakcidental-no,kontingentno,nespoznatljivo.Umnaimetakovladavremenomdaseočitujeunjemu.Uprvomodsjekuprvogdijelaknjige,kojinosinaslov»Mladenačkispisi i jenskidebi«(str.51–73),HoffmanndajenajprijekratkiHege-lovživotopisdo1795.godine,zatimpregledfilozofijskoginteresamladogHegela teopisduhovnogokružjaukojemjeHegelstasao,tenaposljetkurazmatraspisiz1796/97.poznatpodnaslovomNajstariji program sistema nje-mačkog idealizma.U drugom odsjeku naslovljenom »Hegeloviapokrifi« (str. 73–118) Hoffmann ocjenjujeznačaj tzv. mladenačkih teologijskih spi-sa (1793–1800), koje je tek 1907. objavioDiltheyevučenikHermanNohl.Posebno sezadržava na analizi spisaNarodna religija i kršćanstvo, Isusov život, Pozitivitet kršćan-ske religije,Vjerovati i biti,Duh kršćanstva i njegova sudbinaiFragment sistema iz 1800.PotomslijedianalizaHegelovihranihpolitič-kihspisa.PoHoffmannuuranimsespisimaHegelovafilozofija nalazi in statu nascendi, a ne jošudovršenomoblikuine jošnasistematskojrazini,kojaćebitidosegnutasprvimHegelo-vimtiskanimspisimajenskogarazdoblja,dak-lepočevšiod1801.godine.Uranimspisimane da se razabrati samostojni organizirajućiprincip, obuhvatno načelo filozofije. Hoff-mann ipak u ranim spisima nalazi zametakkasnijeg modela mišljenja u spekulativnompojmu života što ga je Hegel razvio već uFragmentu sistema iz 1800. godine. Život,točnijeodnosživotaiživoga,nerazdvojnojejedinstvocjelineidijela,totalitetaimomenta,jedinstvojedinstvaimnoštva,ilikakoHegelkaže kasnije identitet identiteta i neidentite-ta,tejeprviprimjerzaonoštoHegelkasnijemislipodkonkretnimopćim.Pitanjeoživotupokazujedaživotsamposebiizmičeobjek-tiviranju,danijeneštopozitivnodanoporedostalog, nego jest na način odnosa, dakle uonomsmislukojijekonstitutivanzadijalek-tičkuontologiju.Životsetakoispramonogneživog iz sebe postavlja u odnos, integriraga, iz sega određuje, čini ga jednim svojimmomentom,negiragaiukidaunjegovojne-posrednosti, tj. postavlja ga kao ukinutog.Ona neživa kao momenti života dobivajusvojsmisao izcjelineprocesa.Život jemoć



koja ono neživo izvlači iz njegove izdvoje-nosti iuvodiujedinstvomeđuodnosa.Životjeipremaunutrasamoodnos.Onjejedinstvokoje se neposredno dijeli na žive individue.Individueseusvojojmeđusobnojrazlici iusvom kroz svoju različitost posredovanommeđusobnomodnosuodnosespramsvogaza-jedničkogopćeg,spramnepodijeljenogživo-tasamoga.Životkaoopćitemeljonogživogjestčistiodnosičistorazlikovanje,onobes-konačnost naspram konačnih života pojedi-načnihživih.PritomHoffmannupozoravadazaHegela,budućidapolaziodpojmaživota,onoopćenijeapstraktnoopće.Onasuprotnanisuzasebepostojeća,negosuuvijekvećuneposrednomodnosu,kojijeujednorazlikaijedinstvo.Ono opće nije apstraktno za sebejesuće, onkraj onog pojedinačnog odvojenoodnjega,nitijeonopojedinačnoonoštoza-pravojest,prekokojegsejošsamonomina-lističkimožeićiusmjerunečegopćeg.Onopojedinačno jeuvijekvećukinutouodnosuspramdrugogpojedinačnogispramopćega.Izmeđutogadvoganevladaodnossvođenja.Onoživosenepodvodipodživot,negojestsamživotkojiživi,ozbiljujese.Trećiodsjek,kojijepodijeljenudvapoglav-lja»Jena,egzoterički«(str.118–172)i»Jena,ezoterički« (str. 172–196), posvećen je He-gelovom jenskom razdoblju (1801–1807).NakonštojerazmotrioHegelovspekulativnipojam života, Hoffmann prelazi na analizutzv.Spisa o diferenciji i habilitacijskog spi-saFilozofijska rasprava o putanjama plane-ta. Sljedeća temaHoffmannovog prikaza jeuvodniHegeloviSchellingovtekstzačasopisKritički žurnalpodnaslovom»Obitifilozo-fijskekritikeuopće«,azatimiHegelovtekstiz1802.»Odnosskepticizmapremafilozofiji,prikaznjegovihrazličitihmodifikacijaiuspo-redbanajnovijegsastarim«.PodnajnovijimHegel misli na skepticizam G. e. Schulzea(1761–1833)iznesenuspisuKritika teoretske filozofije iz 1801. Prilozi zaKritički žurnalimalisuzadaćudausuprotnostipremanespe-kulativnoj filozofiji profiliraju spekulativnostajalište. U tom kontekstu Hoffmann ističeHegelov osvrt na djelaKantova nasljednikauKönigsberguW.T.Kruga(1770–1842)podnaslovom Kako obični ljudski razum uzima filozofiju, – prikazano na djelima gospodina Krugaiz1802.godine.Sljedećepoglavljepo-svećenojespisuVjerovati i znati.Pregledjen-skihkritičkihspisaHoffmannzavršavaHege-lovimspisomoprirodnompravuiz1803.:O vrstama znanstvene obrade prirodnog prava, njegovom položaju u praktičkoj filozofiji i njegovom odnosu prema pozitivnim pravnim znanostima.Od navedenih egzoteričkih spisa Hoffmannrazlikuje ezoteričke ili akroamatičke spise

njegovepredavačkedjelatnosti.Uprvimspi-simaHegel smješta svoju filozofijuuodno-su prema suvremenim smjeranjima, osobitopremaKantu, Jacobiju iFichteu,koji su svipremaHegeluuosnovizastupnicirefleksivnefilozofije.Hegelnadaljerazvijametodologij-skispekulativnomišljenje:razumijevanjedi-ferencijekaoodnosa,pojamodređenenegaci-je,pojamaktualnobeskonačnog,razvojfilo-zofije iz totaliteta.HoffmannpokazujekakoHegel u svojim neobjavljenim jenskim pre-davanjimanastoji u tri ciklusa iznijeti svojemisliusistematskomobliku,tj.učistoznan-stvenojobradi:1. nacrt sistema iz1803/04.,2.nacrtsistemaiz1804/05.i3.nacrtsistemaiz 1805/06.NaposljetkuHoffmann poklanjapažnjumanjemfragmentarnosačuvanomspi-su Sistem ćudorednosti iz 1802. godine. PoHoffmannovom sudu 2. ciklus sistema, pre-davanja iz 1804/05. godine je najpotpuniji inajvažniji.IpakHoffmannupozoravanabit-nurazlikuizmeđujenskogpojmalogikekaorefleksivnefilozofije,kojujošnadilaziumskafilozofija,ikasnijegpojmalogikeizZnanosti logike (1812–1816), gdje je logika zapravoistoštoiontologika.DrugidioHoffmannoveknjigenosinaslovFe-nomenologija i znanost logike(str.197–383).Prvi odsjek Anamneza ljudskog duha (str.197–277)posvećenjeHegelovojFenomeno-logiji duhaiz1807.godine.Hoffmannnagla-šavadasvijestuHegelanijepukaforma,negouvijek već konkretno opće. Fenomenologijaduhastoganijespoznajnateorija,negorealnafilozofija.Promatranapodvidomsuprotnostisubjektivitetaiobjektiviteta,onaprolaziraz-ličite stupnjeve, koje svijest (subjekt), kojaje isprvaneposrednoznanje, i u tomsmisluprirodnasvijest,možeimatiusvomsamoraz-likovanju od svog objekta. Svijest je uvijekodređena razlikom između sebe same i nje-nog objekta. U svom objektivnom odnosuona nastoji postići jedinstvo sebe i objekta,postati spoznajuća svijest.Na tomputukojizavršava u samospoznaji svijesti, tj. u tomedasvijestnespoznajeprekonekogvanjskogodnosa,negodajeonasamaspoznajniodnos,svijestdospijevadostupnjapotpunogznanja.Samoodnošenje je obilježje svekolikog filo-zofijskogznanja,čakiondakadasefilozofijabavivanjskimobjektima,kaoštosupriroda,povijest, pravo ili umjetnost.Objekt svijestidaklenijeneposrednodrugoodsvijesti,negoproizvodsebesuprotstavljanjasvijestisebisa-moj.Takofenomenologijanapuštaneposred-nostajališteobjektivnogznanja.Fenomenologija duha je prikaz postajućegznanja,uspostaveznanjakaoprocesa.Prirod-nasvijest,neposrednomišljenjeiznanje,kaoiznanjepojedinačnihznanosti,ostajeuoprecisvijestiiobjekta,inaknadnotražirazrješenje



teoprekeuspoznaji.Oprekasvijestinijesta-tična.Zaznanjenepostojiposebipostojećiisadržajnonepromjenjivobjekt.Znanjejemo-gućesamounutarodnosasubjektaiobjekta.Svakiodređeniobjektivitet,kažeHoffmann,je »funkcija subjektivnih odnosa«. Hegel jeuEnciklopediji filozofijskih znanostiiz1830.dogmatskomišljenjeoznačiokaovjerukojanaknadnomisliimnijedaspoznaještoobjektistinski jest. Predrasuda dogmatskogmišlje-nja jest u tome da mjerilo spoznaje nalazijednostranou stvarimao sebi, amišljenjeuodnosunanjihostajenešto izvanjsko i spo-redno. Nakon Kantovog obrata u filozofiji,prema kojemu »um uviđa samo ono što onsampremasvomnacrtuproizvodi«,nijemo-gućpovratakunaivnostdajeistinaspoznajepo sebi skrivena u stvarima, a da um, lišenpredpojmova, tu istinu samo reproducira.HegelmeđutimneostajenaKantovomstaja-lištu.Iakouviđaovisnostobjektivitetaodsu-bjektivnih uvjeta spoznaje,Kant ne poznajeovisnostsubjektivitetaoobjektu.KodHegelapaksubjektivitetjeodređensvojimodnosompremaobjektivitetu.Nemasubjektivitetana-prosto, nego samo određenog subjektivitetakoji ima objekte na određeni način. Hegelodređujeoboje,isubjektiobjekt,izodnosaukojeulazeiukojimaseozbiljuju.Tajodnosjesvagdaodlučujućasredinakojaodlučujeoobliku kako određenog subjektiviteta tako iodređenogobjektiviteta.U toj sredininalaziseisamospoznavanjeistine,čijefunkcijesuisubjektiobjekt.StogaHegelovafilozofija,ističe Hoffmann, nije filozofija identiteta.Diferencija, npr. između subjekta i objekta,je posredovanje odnosa. Nema neposrednogvanjskog mjerila za razrješenje opreke su-bjekta i objekta. Budući da svijest uvijeknastupakaoodređeni lik, jedinstvo subjektaiobjektaotkrivaseteknavišemstupnjuod-nosa,anaposljetkuteknastajalištufilozofije,onkrajsvakeoprekesvijesti.Tajprocesznanjakojeserazvija,postajeido-laziksebisamomprolazećirazličitesvojestup-njeveHoffmannpobližepromatranapozadinirazlikovanja onoga za-sebe-biti i o-sebi-biti.Razlikovanje onoga za sebe i onoga o sebiodražava ujedno samu opreku svijesti. Jersvaka svijest razlikuje prema toj opreci onoštojezasebeodonogaštojeosebiiliobjek-tivno,tepokušavauskladitiobjestrane.Zatoslaganje,ukojemsezasebeiosebisjedinjuje,Hegelupotrebljavapojamonogao-sebi-i-za-sebe-biti.To jesvijestkoja jesvjesna jedin-stvasasvojimsuprotnimiutolikospoznajućasvijest.Tojesvijestkojastojinaraziniznanjazakoje jeobjektivitetujednodokučen.Dokrazlikaonogazasebeionogaosebioznačavauvijek samo jedanodređenikonačni lik svi-jesti,tj.znanjeopojavama,aneonjihovom

osebi,dotleuonomeo-sebi-i-za-sebebitijepojavaukinutainastalojezbiljskoznanje.Utomzbiljskomznanjuosvješćujesebitpoja-va,kojajeononaštosesvijestopojavamaipojavnoznanjesvagdaodnosizasebe.Čistospramsebesamogseodnoseće i iz sebesa-mogserazvijajućeznanjejestciljkojisenanižimrazinamaodnošenjadoseženepotpuno.Svakajesvijestupotrazizajedinstvomsebeiobjekta,alikonačnasvijestjošprojicirasebeuonokonačnoiobjektivno.Onaseospoljujeuobjektuimoraiskusitidaništanjojvanjsko,nikakvadrugasvijest,nikakvaapsolutiziranaunutrašnjost (Fichteov idealizam) ne možedosećipotpunojedinstvoznanjaibitka.Svapostignutaposredovanjauprocesupostajućegznanjajošsuuvijeksamoneposrednaukida-nja suprotnosti svijesti, koja sudodušenovilik suprotnosti svijesti, alinisunjenoukida-nje uopće.To se postiže kada znanje izriči-toukine tusuprotnost,kadaseneposredujetekobjektivno,negočistokrozsebesamosasobomsamim.Objektivnootuđenjeznanjajetadaistinskinadvladano.Hoffmann u analizi predgovora Fenomeno-logije duha posebnu pažnju posvećuje He-gelovom iskazu: »Premamojemuvidu, kojise mora opravdati samo prikazom sistemasamog, sve je do toga da se ono istinito neshvati i izrazikaosupstancija,negojednakotakoikaosubjekt«.TajiskazHoffmannnazi-va »iskazom o simultanosti supstancijalitetaisubjektivitetaonogistinitog«(str.220).Si-multanostsesastojiutomedaHegelnekažeda ono istinito nije supstancijalno, nego daje samo nešto subjektivno, nego kaže da jei jednoidrugo.UrecenzijispisaAforizmi o neznanju i apsolutnom znanjuodkarlaFried-richa Göschela iz 1829., Hegel slično kažedaje»apsolutnasupstancijajednakotakosu-bjekt,aapsolutnisubjektsupstancija«.Pojamistine sadržidakleono subjektivno (spozna-ja)ionosupstancijalno(onoobjektivno)kaosvoje dvije strane. Niti supstancija niti onosubjektivnonijesamozasebe.Obojesumo-menticijelogodnosa ili totaliteta.Kao takvionisunegacijadrugoga,aliujednouzajamnoodređeni,takodajednastranabezdrugeuop-ćenijeshvatljiva.Supstancijalniodnosvećusebi sadržimogućnost subjektivne refleksijeu sebi, a refleksija jeujednouspostava sup-stancije. U fenomenologiji duha se iz sup-stancijalne spoznaje izvodi spoznaja u nje-nom subjektivitetu. Ima se pokazati kako jesvakikonačniobliksvijestisubjektivniprikazonogistinitog,odnosaucjelini.Supstancijajeuvijekistinapostavljenaodsubjektakaosup-stancijalna.Svijestsupstancijejeuvijekujed-no supstancijalna svijest.Ona je supstancijasamakojaseprikazujekaosvijest.Supstan-cija,kažeHegel, jestzbiljska»samoutoliko



što jeonakretanje sebesamopostavljanja, iliposredovanje, sebepostajanje drugim sa so-bom samim«.Način razvijanja supstancije idolaženja u odnos spram druge supstancijeujednojenačinnakojionasamasebeizlaže,odnosisespramsebesame,nalazisvojidenti-tetispoznajese.ZaHegelanemaapstraktnogidentitetasupstancijesasobomsamom,negosamoidentitetauodnosunadrugo,samodi-jalektičkog,odnosnogidentiteta,ukojemusesubjektivitetisupstancijalitetuzajamnoodre-đuju, identitetkaoodnos spramsebe.Hegelkaže: »Ona [sc. supstancija] je kao subjektčisti jednostavni negativitet«. Idealno jedin-stvosupstancije,njenjednostavninegativitet,ujedno je »udvajanje onog jednostavnog«,naime princip njegova prikaza kao odnosa.Identitet supstancije je diferentni identitet,proces, »suprotstavljeno udvostručenje«, ukojem se jednakost uspostavlja kroz različi-tost.Svrha Fenomenologije duha, utvrđujeHoff-mann,jestfilozofijskoznanjekojeseoslobo-diloodsuprotnostisvijesti,aliononeostajenepovezanoporedmnoštvaostalihoblikasvi-jesti,negojenjihovanegacijaiukinuće.Bitnarazlikaizmeđufilozofijeisvihostalihoblikasvijestisastojiseutomedaonistvarajupret-postavkeodređenenjihovimobjektima.Iakofilozofijanepočinjebezpretpostavki,onaihsistematski nadilazi, naime različite oblikemogućesvijestimeđusobnoposreduje, raza-bire, da bi na kraju dosegla samoodnošajnoili apsolutno znanje. Na tom se putu daklerazrađuju likovi nereflektiranog pretpostav-ljanja. Svakom pretpostavljanju u osnoviležiskrivenoonoštoizmičetojpretpostavci.Hoffmannraščlanjujetriosnovemogućnostipretpostavljanja istine: 1. istina je na stra-ni objekta, 2. istina je na strani subjekta, 3.istinajeuodnosuizmeđusubjektaiobjekta,štoodgovaraprvomfenomenologijskomtroj-stvu: svijest – samosvijest – um. Za svijestje istinauobjektu,kojipostoji ineovisnoosvijesti.Zasamosvijestjeistinaunjojsamoj,proizvedenaodnje,aobjektjeneštoštoseusvojojpukojobjektivnostinadilazi.Zaumjeneposrednoizvjesnodasuvanjskiiunutrašnjirealitet,supstancijaisubjektpoistovjećeni.Tokretanjeodobjektaprekosubjektadonjiho-vameđusobnogodnosaponavljaseondaiuoblastiobjektivnogiapsolutnogduha.Apso-lutnoznanjeneodnosisenaonodrugo,njemutuđeineposredovano,negosamospramsebesamog.Onovišenepoznaje razliku izmeđubitiilionogaosebiipojaveilionogazasebe,te time napušta tlo neposredovanog znanja.Naposljetkuisamoonoapsolutnonijeneštoneovisnoospoznaji.Akoonoapsolutnonebibiloosebiizanasuvijekvećprinama,nebisenikakomoglodosegnuti.Svijestuvijekveć

stojiusvjetluonogapsolutnog.Iukonačnoj,ograničenojspoznaji,koja jesamoobjektiv-na,onoapsolutnojeprisutnonaneapsolutninačin.HoffmannposebnoupozoravanaonoštoHe-gelnaziva»kretanjempojmova«,asamHoff-mann to naziva »mijenom perspektive« ili»pomicanjemvodećihontologija«(str.231).Narazličitimstajalištimasvijestinemogusepod istimriječimapojavljivati identičnipoj-movi.Stogaseradio»dinamiziranojsemanti-ci«pojmova,kojajeuvjetovanaoblikomsvi-jesti. Pojamkoji svako stajalište predstavljaiznovaseodređuje.Takosvipojmovidolazeukretanje.Uidentitetpojmajeuvijekuklju-čen identitet poimajućeg subjekta. Pri tompokretanjupojmovapotrebnojenapustitičvr-sto sebesamopostavljanje subjekta, premdasenesmijezanemaritivažnostsubjektivitetazaspoznavanje.Subjekt se,kažeHoffmann,morashvatitikao»funkcijapojmova«.Unuž-nomrazvoju,udijalekticipojmovasubjektnegubisvoj identitet,negogaozbiljuje, tj.po-stajesvekonkretniji.Udrugomodsjekudrugogdijelapodnaslo-vom »Carstvo pojma« (str. 278–383) slijediopsežnaanalizaHegeloveZnanosti logike,tojestNauka o bitku iz1812.,Nauka o biti iz1813.i Nauka o pojmu1816.godine. Znanost logikejepremaHoffmannuglavnoHegelovodjelo,bezkojegsenisveostalonedaupot-punostirazumjeti.TuHegelprikazujecarstvomišljenja u njegovoj imanentnoj djelatnosti.Mišljenje je svojvlastitipredmet,određenjamišljenjasutusebeodređenjamišljenja.Dru-gimriječima,mišljenje je tusadržaj i formaujedno, teseneodnosinanešto izvansebe,neštodrugoodsebe.HoffmannnaglašavajedinstvodvajudijelovaZnanosti logike: objektivnog i subjektivnogdijela.Objektivnalogikaobrađujeodređenjamišljenjaukojima jemišljenjepo formipridrugome (bitak, broj, identitet, kauzalitet),oblici objektivne određenosti, a subjektivnalogika obrađuje ona određenja mišljenja ukojimajemišljenjepoformiprisebi(pojam,sud,ideja).NozaHegelasuobjektivnaodre-đenjatakođersubjektivnaiobratno.Stajališteznanosti logike u cjelini nije ni subjektivnoni objektivno, nego je stajalište apsolutnogznanja.Hoffmannističedapojedinelogičkekatego-rije nisu naprosto različiti idealni identiteti,negotvore»logičkikontinuitet«.Toneznačida svakapojedinaza sebenijeodređeno lo-gičko stajalište, za razliku od prethodnog isljedećeg,alinemanekogvanjskogsupstrata,nečeg već po sebi poznatog istinitog kojembi logičke formesamo izvanjskipridolazile,tako da bi postojala mogućnost da se u lo-



gičkojkategorijionomišljenouspoređujesasadržajemkojibibiootomnačinumišljenjaneovisan.Logičkekategorijenemajunikakavod sebe neovisan sadržaj. Sve što se možezamislitikaosadržajkategorijavećjeuvijekisamomišljenounekojodređenojlogici,toznačipozakonuneke logičke forme.Nijed-nalogičkakategorijanepodliježenikakvomvanjskommjerilu,negosemjeriposebi sa-moj, tj.poonomešto je sadržanounjenomodređenju.Priprijelazuodjednekdrugojka-tegorijinijedaklemogućoslonnanešto štobibilonanekinačinizvankategorijalnoištobiutomprijelazuostajalonekakoisto.Hoff-mannupozoravadatakviodnosivažesamoupojedinačnim znanostima, koje svoje teorijeverificiraju na empirijskim referentima te sobzirom na takve verifikacije i falsifikacijete teorije modificiraju. Ali takvo znanje jeobjektivno znanje, a ne refleksivno kao štoje ono filozofijsko. U refleksivnom znanju,zaključuje Hoffmann, misao nije tek formanekog toj formi vanjskog sadržaja, nego jesamnjensadržaj.Shodno tome Hoffmann odbacuje prigovorHegeludasvojimstavomuPredgovoruFilo-zofije prava:»Onoštojeumno,tojezbiljsko,aštojezbiljsko,tojeumno«neuvažavaonofaktičko, pa onda i faktički bezumno, tj. dasetimeafirmirabezumnirealitet.Tonerazu-mijevanjesvojstvenojeempirijskomsubjek-tivitetu,kojiodvajazbiljnostodpojma.Tadaseozbiljenjeumashvaćakaoneštopukosu-bjektivno, dakle ozbiljenje nečega što samonijeum.PorijeklotognerazumijevanjajepoHoffmannu nepriznavanje uma u njegovojpunojmoći.Utrećemdijeluknjigepodnaslovom»Berlin-skisistem«(str.384–498)HoffmannsebavidvamaglavnimdijelovimaHegelovasistema:prirodomiduhom,kojislijedenakonlogikeujenskimNacrtima sistema,kaoiuEnciklo-pediji filozofijskih znanosti. Tim dijelovimasistemaHegeljeposvetioivišezasebnihspi-sa, aondaosobitonizpredavanjao estetici,filozofiji religije i povijesti filozofije, kojapokrivajupodručjeapsolutnogduhaunjego-vatrioblika:umjetnost,religijaifilozofija.Ktometusuipredavanjaofilozofijiprirode,tenaposljetkuofilozofijipovijesti,kojapripadaobjektivnomduhu.Treći dio Hoffmannove knjige podijeljen jeshodno tome u šest odsjeka: 1. »Filozofijaprirode«(str.386–403),2.»Filozofijasubjek-tivnog duha« (str. 403–413), 3. »Filozofijapravaipovijesti«(str.413–438),4.»Filozo-fijaumjetnosti«(str.438–454),5.»Filozofijareligije«(str.454–478),6.»Filozofijausvo-jempojmuisvojojpovijesti«(str.479–498).UprvomodsjekuHoffmanndajeodgovorena3pitanja:1.Ukojem je smislumogućego-

voritioprijelazuod idejekprirodi, tj.kakojemogućprijelazodprvogkdrugomdijelusistema?2.Štosu temeljnaodređenjapriro-dekaotakvetepočemusefilozofijapriroderazlikujeodfizikekaopojedinačneznanosti?3.KakojeorganiziranafilozofijaprirodenatemeljuHegeloveEnciklopedije?UdrugomodsjekuHoffmannprelazinaHe-gelovu filozofijuduha, i tonajprijenanaukosubjektivnomduhu,kojisebavičovjekomkaoprirodnimbiće i ujednobićem slobode.Zaprikazomfilozofijesubjektivnogduhasli-jediprikazobjektivnogduha,kojiobuhvaćafilozofijupravaifilozofijupovijesti,tenapo-sljetkuprikazapsolutnogduhausvanjegovatrioblika:umjetnost,religijaifilozofija.U završnom poglavlju knjige »Filozofija unjenompojmuinjenojpovijesti«, pojamfilo-zofijeHoffmannizlaženaosnoviposljednjihsedam paragrafaEnciklopedije, koja filozo-fiju prikazuje u sistemsko-logičkom obliku.Filozofijajespoznajakojaseizodnosaspramobjektavratilaksebiipostalaznanjeznanjakao objektivnog. Filozofijamora proći pro-vjeruobjektiviteta,paobjektivniodnosinisuzanijekani,negosuuzdignutidorefleksivnihodnosa.Ponovno se osvrćući na pitanje nadilaženjaobjektiviteta kao nečeg neposredno danog,HoffmannnakrajuknjigeističedaHegel,urazlicipremadijalekticikodGrka,razvijadi-jalektikunesamoobjekata,negosvjesnogod-nosapremaobjektima.Tonijetekdospijećekonomtotalnomkaonečemvanjskom,negoktotaliziranjusamesvijestiuapsolutnomzna-nju.Namjestoobjektivnetranscendencijestu-paapsolutnatranscendencija.Inzistirajućinatomedase»dijalektičkaontologija«temeljiu»zbiljiodnosakoja jestsloboda«,HoffmannuspijevapokazatidaononajvišekodHegelanije niti subjektivitet subjekta, ali niti sup-stancijakaoneštosasamimsobomidentičnoiutomsmisluodvojeno,negoononjimapret-hodećeinjihovuistosturazliciomogućujućeapsolutnokaosamoodnosizslobode.

Igor Mikecin

Documents

Recenzije i prikazi - CORE