Recenzije i prikazi

Lino Veljak (ur.)

Gajo Petrović – čovjek i filozof

Zbornik radova s konferencije povodom 80. obljetnice rođenja

SveučilišteuZagrebu,Filozofskifakultet,FFPress,Zagreb2008.

Konferencija povodom jubilarne obljetnicerođenja Gaje Petrovića bila je prilika, prijesvega,zaaktualizacijunjegovamišljenja.1DajePetrovićevangažman,uz»stručne« teme,najimpresivnije je bio iskazan u djelovanjuKorčulanske ljetne škole i časopisa Praxispotvrdilisunjegoviprijateljiipoznavateljiuekspliciranjunjegovaživotopisa.Gajo Petrović (Karlovac, 12. ožujka 1927.–Zagreb,13.lipnja1993.).OsnovnuškoluigimnazijuzavršiojeuKarlovcu.Studiraojefilozofiju uZagrebu,Lenjingradu iMoskvi.Studijjezavršio1950.uZagrebu,gdjeje,naFilozofskomfakultetu,proveocijelisvojradnivijekusvimnastavničkimstupnjevima.Dok-torirao je napisavši disertaciju o Plehanovu1956. godine, a potom habilitacijsku radnjuoBrentanu.One,uostalom,označavajudvijeglavnelinijenovijehrvatskefilozofije.Riječje o tradiciji klasičnoga njemačkog idealiz-ma imarksizma,auPetrovića, zahvaljujućinjegovu studiranju u Lenjingradu iMoskvi,prijepor između kreativnog i dogmatskog umarksističkojfilozofiji(naprimjeruizruskefilozofije) te o tradiciji Husserlove fenome-nologije inovokantovstvakoja jepopriličnoimpregniralasrednjoeuropsku(jamačnoihr-vatsku)filozofiju.Petrovićjepedesetihgodinanakonstudijsko-gausavršavanjauLondonunapisaohrestoma-tijuoengleskojempirističkojfilozofijiivišečlanakaomisaonimpostignućimaengleskihiameričkihfilozofa.TimejePetrovićuHrvat-skojskrenuointenzivnijupozornostnaanglo-američkufilozofiju.Tihjegodinakaopreda-

vačlogikepočeopriprematiidanasaktualanlogičkiudžbenikpogodanikaouvodufilozo-fiju.Petrovićje,dakle,profiliraomarksizam,filozofiju (u fenomenologijskoj tradiciji) odBrentanadoHeideggera,angloameričkufilo-zofijuilogikukaočetiripotpornjanakojimasetemeljenjegovafilozofskadjela.Članke o djelovanjuGajePetrovića objavilisu Jürgen Habermas, Milan Kangrga, IvanKuvačić,VladoSruk,NebojšaPopov,GoranŠvobiAnteLešaja.JürgenHabermas(Frankfurt)–»ZumGedan-kenanGajoPetrović« (»UspomennaGajuPetrovića«).Habermas piše o konstituiranjuPetrovićeva mišljenja, u političkoj situaci-jipedesetih i šezdesetihgodina,dasesonustranu zapadnog organiziranog kapitalizmai istočnog birokratskog socijalizma pronađeosebujan put zamišljen u samoupravljanjukao teoriji koja se temelji u sindikalističkojtradiciji.HabermasističePetrovićevosuprot-stavljanjebirokratskimograničenjima,akojasu se pokazala u susprezanju Korčulanskeljetneškole ičasopisaPraxis,odnosno ima-nentnom raskrčivanju putova na kojima biidejarazotuđenjadošladoosobitogaizražaja.Habermas također ističe Petrovićev kritičkistavpremaodnosu»čiste« filozofije i teori-je društva u nekim aspektima Frankfurtskeškole. Habermas zaključuje da bi HrvatskatrebalabitiponosnanaintelektualcekakavjeGajoPetrović.MilanKangrga(Zagreb)–»Sjećanjenadru-ga,prijateljaisuradnikaGajuPetrovića«.PoKangrginu sudu Petrovićeva iznimna radnaenergijapotvrdilaseiuorganiziranjuintelek-tualnogživota,upokretanjučasopisa,Pogle-daiNaših tema,aosobitoPraxisa,ukojemjebiourednikza svevrijemenjegovadese-togodišnjega izlaženja. To što je Petrovićevangažmansmetaokonzervativnim i reakcio-narnim krugovima staljinističke i nacionali-stičke provenijencije, nesumnjivo i onima uakademskojzajednici,aodgovornostkojejeusuzbijanjuKorčulanskeljetneškoleiPraxi-samoždaponajveća–misliKangrga–dove-lojedotogadasenasuprotmnogimakojisuzadužilipovijesthrvatskekulturepočastdaje

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi616

upitnim ličnostima. Petrović je afirmativnaosobahrvatskekulture.IvanKuvačić(Zagreb)–»GajoPetrovićkaostudent«. Kuvačić je prisjećajući se svoje-ga i Petrovićeva studiranja u Lenjingradu iMoskvi od 1946. do 1948. godine, dakle, iu vrijemepolitičkih sukoba izmeđuSSSR­ai Jugoslavije nakonRezolucije Informbiroa,istaknuo Petrovićeve intelektualne i moral-neodlike.Premdanajmlađimeđu tadašnjimjugoslavenskimstudentima,Petrovićsebrzopriviknuonarespektabilnestudijskezahtjevezahvaljujući svojem odličnom znanju mate-matike i snalaženju u stranim jezicima. Uzpomaganjedrugima,Petrovićse,kaostudent,pokazao čovjekom kojem je argumentiranakritikajednaodnjegovihglavnihvrlina.Pe-trović jebiomeđuonimakojisuosudiliso-vjetskupolitiku,međutim,imaojeineprilikaumatičnojzemljizbognastojanjadakritikabude principijelna odnosno da se suprotnostajališteneopovrgavaidem per idem.Vlado Sruk (Maribor) – »Nekoliko rečeni-caoGajiPetroviću«.Sruk je istaknuoda jePetrovićbiokarizmatičnaosoba, to jestonaosoba koja sama sobom emanira pozitivnaosobnasvojstvadrugimavrijednaugleda.Toje, uostalom, potvrdio svojim cjelokupnimdjelovanjem.Nebojša Popov (Beograd) – »Gajo Petrovićnijebiosamoprofesor«.Petrovićjeusvakojkriznojsituacijiuspijevaopronaćipravumje-ru do svrhovita rješenja. Popov se prisjetioraspraveootuđenjuizlipnja1964.uNovomSadu sVeljkomVlahovićem, u kojoj je Pe-trović pokazao sposobnost da argumentira-nomkritikompotvrdifilozofskistav.Prijeporideologije,tojesttendencijedasereproduciraonoštojest,ifilozofije,kaokritikeinadilaže-njapostojećega,došaojedoizražajaujeseniste godine u vezi sa filozofskim skupom uVrnjačkojBanji.Biloje tovrijemenastankaPraxisakojegje,kaoifilozofskuzajednicuusredištukojejebilaKorčulanskaljetnaškola,sukob između spomenutih koncepcija pratiosvihdesetgodinanjihovadjelovanja.Nijeonlošsamposebi,akobiserazrješavaoupro-duktivnom raspravljanju, međutim, krugovikojisukorištenjempovlaštenemoćiudruštvususprezali nastojanja spomenutih filozofskihinstitucijaposvjedočilisutimčinomvlastituinferiornost.GovorećioPetrovićevufilozof-skomzauzimanju,Popov je iznionavidjelomnogepojedinostihistorijskogkontekstašez-desetihisedamdesetihgodina.Goran Švob (Zagreb) – »Gajo Petrović kaologičar«. Logiku su uz studente filozofijeslušali i studenti nekih drugih predmeta.TojebilouskladusAristotelovimmišljenjemologici kao bitnoj propedeutici filozofiranja iznanstvenoga istraživanja. Petrović poimao

logiku u tome smislu. To Švob potvrđujeisticanjem koncepcije Petrovićeva logičkogudžbenika i nastojanja da logički principibudu striktno u strukturi njegovih tekstova.ŠvobističedasePetrovićevudžbenik,uko-jem je do konzekvencije doveo specifičnostlogikeuodnosunapsihologiju,možeshvatitiikaosvojevrstanuvodu filozofiju (s impli-kacijamanaontologijskeispoznajnoteorijskeprobleme).ŠvobističedasePetrovićnijestil-skiprilagođavao (raznovrsnim)predmetima,jerjesvojimpristupomlogiciizgradiovlastiti»metajezik«prikladanzajasnoirazgovijetnoizlaganjesvojemisli.Ante Lešaja (Zagreb,Korčula) – »Gajo Pe-trovićiKorčula«.LešajaističedajePetrovićsvojimskrupuloznimzalaganjemuorganizi-ranjuKorčulanskeljetneškoleosobitozadu-žioKorčulu,ukojojćebitipriređena–Lešaji­nimzauzimanjem–stalnamuzejskaizložbaopostignućimatesvojedobnefilozofskemani-festacije.Korčulanskaljetnaškolaiznimnajeepizodakorčulanskepovijesti.Ovlastitimfilozofskimrazmišljanjimainspi-riranimaPetrovićevomfilozofijomčlankesunapisaliGajoSekulić,BožidarJakšić,VeselinGolubović,SlobodanSadžakov,BarbaraSta-menković,LinoVeljak,GordanaŠkorić,Mla-denLabus,BorislavMikulić,SeadAlić,Još-koŽanić,HotimirBurgeriGvozdenFlego.GajoSekulić (Sarajevo) – »GajoPetrović otoleranciji«. Tolerancija je bitna odlika Pe-trovićeva djelovanja. Međutim, kakva jestPetrovićeva koncepcija tolerancije? Sekulićuspoređuje Petrovićevo i Marcuseovo sta-jalište.Kultura ietikaantifašizma tepovije-sno ograničeno važenje principa tolerancijenjihove su zajedničke točke. Petrović razr-ješava »paradoks« tolerancije ističući da jeapsolutna tolerancija apsurdna jer se pritomdajeustupakonomeštoukidatoleranciju.Ali,kako jemoguća tolerancijaakosuodređenenjezine granice? Petrović razrješava spo-menuti apsurd isticanjem kako je nasuprotzatvaranju tolerancijeuodređeni sustavkaonjegovu funkciju, to jest »represivnoj tole-ranciji«(Marcusetimkonstruktomdenunciraideologiju»slobodnoga svijeta«), tolerancijamogućauosmišljavanjutendencijezaizlaže-njemiztogazačaranakruga.Petrovićmislidajetolerancijasmislenakaometodaproduktiv-nognadilaženjaprijeporameđupojedincimaradipotvrdenjihoveindividualneslobode.BožidarJakšić(Beograd)–»PraxisGajePe-trovića«.Pojam‘praksis’ i istoimeničasopisimanentnisufilozofskojpraksiGajePetrovi-ća.Pojam‘praksis’podrazumijevačovjekovukreativnostukojojdoizražajadolazisintezaslobodevoljeiautonomnogdjelovanja.Pod­rijetloprijeporaizmeđupolitičkeeliteifilo-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi617

zofaokupljenihokoPraxisabiojeutomeštosufilozofiistaknulikaonačelokritikusvegapostojećega, pri čemu je riječ o preispitiva-nju vlastita stajališta i otkrivanju horizontahumanijebudućnosti,apolitičarisunastojalireproducirati postignuti domašaj osjećajućida bi njegovo dolaženje u pitanje afirmira-lo razorne tendencije. Mnogi osporavateljiPraxisa nisuuvidjeli da su takve tendencijeizostajanjem kritike ostale potisnute i da sudošle do izražaja u produciranju društvenihipolitičkihnepovoljnostikoje sumoglebitiprevladavaneafirmiranjemonoganačemusunastojalieminentnipraksisovci.MeđunjimaGajoPetrovićzauzimapotpornomjestoutra-ženjuizlazaizpostojećihzamki.VeselinGolubović(Zagreb)–»Čemumislio-ciuoskudnomvremenu?«.Filozofisuubîtineophodnidabivrijemedoistabilovrijeme,danebibilo»oskudno«,tojestdaseononesvedena»apstraktnikontinuitet«ukojembisegubilaslobodaipotvrđivalanužnostonogaštojest.Vrijemejestposlobodnom(autonom­nom) činu. Golubović u toj perspektivi, unadilaženju metafizike razumijeva i tumačiPetrovićevo mišljenje revolucije (revolucio-narnomišljenje).SlobodanSadžakov(NoviSad)–»GajoPe-trović–odgovornostintelektualca«.Uodgo-vornosti,kaobitnomobilježjuintelektualaca,doizražajadolaziPetrovićevomišljenjerevo-lucije.Specifičnostintelektualcajeutomeštosnagomvlastitaumasabirerezultatesvojegakritičkogistraživanja.BarbaraStamenković(Zagreb)iLinoVeljak(Zagreb)–»HumanizamudjeluGajePetro-vića«.BitnajehumanističkapremisaPetrovi-ćevamišljenjarevolucijefilozofijapraksepokojojčovjek,kaoslobodnoistvaralačkobiće,oblikujesvijet,panijenikonglomeratbihevi-orističkihimplikacija,nitijenjegovaprirodaodređenasamaposebi.StamenkovićiVeljakuspoređuju Petrovićeva razmatranja smisli-maMarcela,Heideggera,SartreaiCamusa.GordanaŠkorić (Zagreb) – »Petrović i nekiaspektisuvremenenjemačkefilozofije«.Pri-sjećajući se svojegapostdiplomskog studija,na kojem su predavali i neki inozemni pro-fesoriiusklopukojegaseputovalo,izmeđuostalog,uTübingen,ugosteBlochu,GordanaŠkorićsvjedočioPetrovićevuosobitomugle-duu europskim razmjerima te piše oPetro-vićevusudjelovanjuupolemikamaoodnosumoderneipostmoderne.Petrovićmislidasuu Blochovu ekspresionističkom početku na-dahnutim Nietzscheom na pomolu elementipostmoderne budući da je Bloch u novomnačinuizražavanjaiuisticanjunadeiutopi-jestaviopodkritičkopovećalotradicionalnuneprijepornostumaiprogresaistražujućipri-tomnjihovdoseg.ŠkorićpišeoPetrovićevim

susretima s plejadom svjetskih mislitelja, sHeideggerom,Grassiem,Habermasomidr.,odiskusijamasnjimaioPetrovićevomsuduonjihovimfilozofskimstajalištima.MladenLabus(Zagreb)–»Mogućnostistva-ralaštva umišljenjuGaje Petrovića«. Labussituira Petrovićevo filozofiranje u kontekstHegelovasustavaukojemjeriječomisaonomprevladavanjuotuđenogasvijeta imogućno-stimaotkrivanjaistinskiljudskogasvijeta.Toštojeistaknutoudvojnostibitkainebitka,pričemunegacijajestkritičkatočkanadilaženjaonogaštojest,zahtijevaodgovarajućimedij,naime, nasuprot kontemplaciji praksu.Riječje o praksi, u biti koje jest sloboda, to jeststvaralaštvokaonačin ičinoblikovanjasvi-jetapoautonomijivolje.ToučemuseočitujeMarxovakritikaHegelapregnantnodolazidoizražajau11.tezioFeuerbachu.Labuskon-statacijom čovjek = biće prakse = sloboda = stvaralaštvo = sloboda–pričemu,dakle,proizlazećiizslobode,kaobitnogapodrijetla,stvaralaštvoomogućujesloboduudolaženjudozbiljskoga(umjetničkoga)izražaja–izno-si na vidjelo široki dijapazon Petrovićevihfilozofskihinteresauosnovikojihjenjegovomišljenjerevolucije.Borislav Mikulić (Zagreb) – »Revolucija iintervencija.O utopijskom efektu ‘Praxis’«.Mikulić počinje raspravu semiološkom ana-lizom jedne fotomontaže, kao popratne ilu-stracije neke replike Petroviću, u kojoj sepersifliranjegovamisaoimisaopraksisovacasugestijomdasesvijetpromijenionezavisnoodnjih inasuprotnjima.Praksisovci sepri-tomrazumijevajukaoapologetisvijetačijejemišljenje »prevladano« svojevrsnim stavlja-njemumuzej,kaopredmetironiziranjaiopo-minjanja,ili,pak,ritualnim»pokapanjem«(usimbolicinadgrobneploče).IuHrvatskojjebiloprijedlogadase,kaouMađarskoj,otvori»muzej komunizma«, u kojem bi, svakako,indignativnomjesto dobio iPraxis.Koje bivrijednostibilepotisnuteuneželjenosjećanjeili,pak,ugrobnutišinu?!Mikulić naglašava kako je u praksisovskihfilozofa, jamačnoiPetrovića,ključanpojam‘praxis’,alineutradicionalnomsmislupukeprirodne reprodukcije i sukladne nužnostirada, nego u onome što iskazujepoiesis, tojest u čovjekovoj stvaralačkoj mogućnostidaproizvodećisvijet,ubiti,producirasamo-ga sebe. Riječ je, dakle, o poimanju praksesobziromnaposebnost filozofije subjektiv-nostikoju je inauguriralamodernaeuropskafilozofija.Utomjesklopumogućaspoznajasamogasebe,odnosnootuđenjaimogućnostinjegovanadilaženja.Moderni pojam prakse podrazumijeva, sto-ga, utopiju, u kojoj se uspostavljamišljenjerevolucije(revolucionarnomišljenje), to jest

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi618

tendencija oblikovanja svijeta kao potvrdečovjekoveautonomije.Praksa je, nesumnjivo i politika, kao jedannjezin aspekt, smislena i opravdana u svrsitoganastojanja:sloboda čovjeka kao stvara-lačkoga bića.Zbogtogabivaljaloporazmislitiomogućimkonzekvencijama zatajivanja i obescjenjiva-njaonogaštojeusržiPetrovićevefilozofije.Nije teško, riječ je o reproduciranju nečijihpovlastica i njihovu »legitimiranju« suspre-zanjem svakogamišljenja da se spozna onoštojestuvidokrugumogućnostinjegovapro-duktivnogaukidanja (konstituiranjadruštve-nih odnosa na osnovi ravnopravnosti ljudi idostojanstvasvakogačovjeka).Sead Alić (Zagreb) – »Praksa avangarde iavangardaprakse«.AlićpovezujezasnivanjemodernogapojmapraksekojiseuPetroviće-vumišljenjuočitujekaoprevladavanječovje-kove jednodimenzionalnosti i razmišljanjeodomašajimamedijakojeMcLuhantemeljinapolidimenzionalnim tendencijama avangar-dneumjetnosti.Zbogtogatehnikanijeindife-rentnapremaonomeštoseizražava,štoviše,konstitutivnajeutome.Alićkonstruiratrija-dupraksa – ekstenzija – medij,dakle,medijje sintezaprakse (bilo da je riječ oPetrovi-ćevumišljenjurevolucijebilooumjetničkimintencijama) i njezina očitovanja odnosnodopiranja do recipijenta. Ekstenzija možebitiuslužbionihkojipodvrgavajusamosvo-jojvoljiporukekoje sepriopćuju i sužavatihorizontspramkojegjeupravljena.Problemječovjekoveslobode,ueksplikacijekojesumediji neophodni, u tome kako se profiliraekstenzija.To jeproblemdruštvenihodnosaucjeliniodnosnoslobodnestvaralačkepraksenakojojinzistiraPetrović.JoškoŽanić(Zagreb)–»Principverifikacije:Petrović vs.Berčić«.Raspravljajući o prije-poruizmeđuprihvatljivostiineprihvatljivostiprincipa verifikacije, Žanić govori o Petro-vićevu stajalištu o tome u vezi s knjigomologičkim pozitivistima Bečkoga kruga kojuje napisao Boran Berčić. Petrović misli daje princip verifikacije, odnosno empirijske(analitičke)provjerljivosti,neprihvatljivzbogtoga što se pretpostavljanjem kriterija izvansferepredmetakojiseanalizirapotvrđujetajpredmet onakvim kakav jest i postulira onošto nastoji prevladati (metafizički princip).Logički pozitivisti inzistiraju na analizi sa-moga predmeta nasuprot metafizičkim sta-vovima, idealističkim koncepcijama, vrijed-nosnimsudovimainormama…Berčićnasu-prot Petroviću nalazi više razumijevanja zarelevancijuprincipaverifikacijeističućikakoonmožebitiukoherencijisamogapredmeta.Naposljetku, Žanić daje prijedloge rješenja

spomenuteantinomijesobziromnaosobitostigramatike,logike,semantike…HotimirBurger(Zagreb)–»Oaktualnostifi-lozofijeprakse«.Raspraveoproblemuprak-seintenziviralesuseuHrvatskoj,odnosnouJugoslaviji,pedesetihgodina,osobitonakonobjavljivanjanahrvatskomeMarxovihiEn-gelsovihRanih radova 1953.godineuZagre-bu.Tom je prilikom potaknuta osebujna re-volucijaumarksizmu,naime,nasuprotteorijireprodukcije postojećega, odnosno potvrdeneprijepornostietabliranogsustavavrijedno-sti,promaknutajeprodukcijasvijetakaoizra-žajčovjekoveautonomije.Burger, u usporedbi smislima drugih prak-sisovskih filozofaopraksi, ističezasnivanjemišljenja revolucije kao Petrovićevu poseb-nostkojoj je imanentnakritika svegaposto-jećega, naime, proširivanje horizonta mo-gućnosti čovjekove autentičnosti dosljednimpreispitivanjem svega što jest. Burger ističekakomoderanpojampraksenezastajesamonaetičkimili/ipolitičkimpostulatima,nego,štoviše,podrazumijevaumjetničkostvaralaš-tvo,ukojemse,uztradicionalnopotenciranjeumairazuma,apostrofiramaštakaojednaodbitnihčovjekovihdimenzija.BurgerraspravljaoinspiracijiThomasaRent­scha Husserlom i Heideggerom u njegovuzasnivanju transcendentalne antropologije od­nosno o njegovu (kantovskom) pitanju otome kako jemoguć ljudski svijet.Nalik jeMarxovojmisliukupnostsvihljudskihsnagaumišljenjuHansaKrämera, u njegovoj eti-ci stremljenja, u kojoj je naglašen problemvolje, odnosno voluntarizma. Burger, napo-sljetku, zbog približnosti Frankfurtske školeiZagrebačkefilozofijeprakse,ističe,radius-poredbe s Petrovićevim stajalištima, Haber-masovopoimanjeprakseukomunikativnomedjelovanju.Gvozden Flego (Zagreb) – »Pojam praksisdanas, četrdesetak godina kasnije«. Slobodakaonačelnopolazišteisvrhačovjekovaima-nentnogoblikovanjasvijetakaosamogasebebitnojeobilježjeprakseinjezinogakontinu-iteta.Flegosmatrakakosuslobodaikreativ-nost elementi čovjekove biti kakvu uočavauPetrovićevumišljenju revolucijekojega jekonzekvencijasintezaumaiopstojnosti.Na-dilaženjeprividnogačovjekovabivstvovanja(otuđenja)iuspostavljanjeistinitoga(zbiljskislobodnoga)svrhajeismisaospomenutesin-tezekojadonajprimjerenijegaizražajadolaziu umjetnosti (principu života). Flego ističekakouzracionalnostvaljaurazmatranjudo-segapojmapraksevaljaimatinaumuidrugekomponente:volju,nagon,podsvijest…anaštosuupozoravaliNietzscheiFreud.Tojebilaintencijaipragmatizmakojisekonstituiraouopozicijiprema racionalnomoblikovanju fi-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi619

lozofskogasistemaiprema»linearnosti«de-terminizma.FlegojeukratkimcrtamaizniomisliKarlaOttaApela, JürgenaHabermasa,RichardaRortya,Jean­LucaNancya,GiorgiaAgambenaznačajnezausporedbiispecifika-cijuPetrovićevapoimanjaprakse.UpogovorujeLinoVeljakproanaliziraosin­tagmu‘najistaknutijihrvatskifilozof’kojavri-jedizaGajuPetrovića.Premdajenezahvalno,pakadštoibesmislenolicitiratiotomekakavnetkojest,uovomslučajukvalifikacija»naj-istaknutiji«plauzibilna jeakosekaokriterijuzme količina prevedenih knjiga na stranejezike i sudioničko utjecanje u međunarod-nimrazmjerima.Akobitobilopretenciozno,onda,bezsumnje,Petrovićjemeđunajistak­nutijim hrvatskim filozofima uopće. Veljakje istaknuo kako je Petrovićev nastavnički,publicistički,izdavački,organizatorskiisva-ki drugi angažman u hrvatskom kulturnomkrugu,uZagrebuiuKorčuli,biosonustranui protivnacionalističkihpretencioznosti, od-nosnozadostojnuafirmaciju(hrvatske)filo-zofskekultureusvijetu.PanoramaPetrovićevihmisli injihova rezo-nancija,kaotemasimpozijapovodomjubilar-neobljetnicerođenjaGajePetrovića,pokazalisu vrijednost reaktualiziranjamišljenja veli-kihfilozofakojisutranscendiranjemvremenaukojemsuživjelipostavilipodobnuosnovuzarazrješavanjeaktualnihproblema.

1Konferencijajeodržana10.ožujka2007.uVijećni-ciFilozofskogfakultetauZagrebu.

Vinko Grgurev

Nadežda Čačinovič

Zašto čitati filozofe – u pedeset kratkih poglavlja

NakladaLjevak,Zagreb2009.

Zašto čitati filozofe?Ovosepitanjekrozdruštvenuikulturnupovi-jestnijeuopćepostavljalokaoneko pitanje.Zašto?Upravo stoga što se niti povijest filozofije,odnosno»filozofijskapovijest«nijedovodilaupitanje.Povijestfilozofijenikadnijebilanekapose-bična povijest… povijest neke discipline…povijest nekog naroda… historijsko redanje

bez upitnosti tog kronološkog, tj. historio-grafskogredanja.Povijest filozofije,unekoliko inijepovijest!Barneukolikoseradiofaktografiji,kronolo-giji,nizanjugodinakrunidbe,datumabitaka,ratovazaponovnouspostavljanjenekog–odvladajućihklasaovjerovljenog–poretka.Uvijek je nesigurna…nepostojana…zgodi-mična…slučajna…događajna!Povijestfilozofijeuvijekseuspostavljauvre-menimakadasusumnje tolikoojačaleda jegotovo nemoguće uhvatiti se za bilo kakvuizvjesnost…bilokakvoznačenje…biloka-kavsmisao…Štojeonda,zapravo,»povijestfilozofije«?Ništadoliprovociranjenašihustaljenihpred­rasuda! Radi se, naime, o nama samima naprekretnici.U određenim se trenucima pita-mo:Gdje smo? Kako smo se uopće našli ov-dje? Kamo dalje? Što je to mudrost življenja, tj. filozofija sama?(Naravno,ovosutekpara-frazepoznatihKantovihpitanja!)KnjigaNadeždeČačinovič,Zašto čitati filo-zofe – u pedeset kratkih poglavlja sebe napočetkuobjašnjava:»Ovaknjiganije sažetapovijestfilozofije«.Itodoistanije,jerusebinesadržinamjeruiopisgorespecificiranepo-sebičnostitakovrsnogpredmeta.Ali,ipak,tonanekinačinijest.zašto?Upravozato što se svakopisanjeo filozofi-ma iz povijesti može smatrati svojevrsnom»poviješću filozofije«. Kroz pedeset cjelinarazmatraju sepojedini filozofi koji suvažnizaonoštoseuobičajenonazivaupravo»po-viješćufilozofije«.Povijestje(pri)povijest.Itoposvojevrsnompredlošku GodardovihHistoires du cinema,kaofilmskoj(pri)povijesti!U razmatranju problematike ove dragocjeneknjigepoćićuodtririječi.Naime,od‘zašto’,preko‘čitati’,dabisezaustaviona‘filozofu’,odnosno filozofiji kao takovoj. Iako u nazi-vuovogadjelanijepostavljenupitnik, jaćuganaslovnusintagmurazmotritiupravokaoprikriveno pitanje. Dakle, »zašto čitati filo-zofe«?Najprijeoovomezašto.Usvepretpostavljenojizvjesnostiinepromje-njivosti»najboljegmogućegsvijeta«,uglo-balizacijskojparadigmineupitnopobjedničke(neo)liberalne demokracije, čini se izlišnimpostavljatipitanjapoputovogazašto.No,nasamompočetkuzapadnecivilizacijeifilozo-fijestojiupravo:zašto?Jednojeodtemeljnihfilozofskihpitanjaiza-što uopće nešto, a ne radije ništa?Autoričina je izravnopostavljena namjera uknjizi »da se provjeri i utvrdi utemeljenost

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi620

tvrdnji« (str. 177).A kako bi to uopće bilomoguće bez onoga zašto? Čuđenje nad op-stojnošćunečega/svijetatemeljjeoneizvornedjetinjeradoznalostiizkojeproistječesvakoistinskofilozofiranje.Sadaoonomečitati.Uomniprezentnojnamstvarnostiprodužetkaiprotezaspoznavatelj-skihmogućnostičovjeka–ponajvećmahlad-nihelektronskihmedija(McLuhan)–zabora-vilismoupravo…čitati.Ačitanjenijesamoto.Naime,čitanje!Čitanje je i osnovni preduvjet približavanjaonome kulturnom i civilizacijskom. Čitanjeje dar podaren tek »smislu tubitka« kao ta-kovom.Pomoćuovevještine/umijećadoistakomuniciramosasvijetomokosebeistubit-kom ostalih pripadnika zajednice. Ovo je isvojevrsni»književnikomunizam«,okojemgovoriJean­LucNancy!Kako bismo povrdili mogućnost zajednice(čitatelja)trebamonapustitisveotuđujućedru­štvo/kulturukonzumenata.Konačnoofilozofima,tj.ofilozofijikaotako­voj.Čemujošfilozofija(kakoglasinaslovjednogutjecajnog zbornika iz osamdesetih)? Zašto,jošuvijekfilozofi?Dvaputćeautoricavrloizravnoodgovoritinaovopitanje.UtućejojsvrhuposlužitiiskazifilozofačijomseEstetičkom teorijom podostabavilausvomeradu.Naime,Adorno.»Filo-zofijajeostalanadnevnomeredu,jerjetre-nutaknjezinaozbiljenja(bio)propušten«(str.83,121).OvajpočetakNegativne dijalektikeostajesvojevrsnimmottomcjelokupnogauto-ričinapregnuća.U tom se smislu razumijeva i njezina vrloznakovitaopaskasasamogakrajaknjige,na­ime,»općenito jeporaslozanimanjezafilo-zofiju«(str.180).U svijetu gdje su »uvjeti mogućnosti filo-zofiranja« (ili procedure,A. Badiou) posvepotisnuti,dijalektičkominverzijom,životnom se javlja potreba za postavljanjem filozofskih pitanja.Foucault ćevijek izanasnazvati »Deleuzo-vimstoljećem«.GillesDeleuzeje,pak,usu-radnjisFelixomGuattarijempostaviounazi-vuzajedničkogspisaupravopitanje:Što je to filozofija?Ima li uvjerljivijeg opravdanja za misaono­spisateljskipothvatpoputZašto čitati filozo-fe?Nisuodabranipreglediopusapojedinihfilo-zofa,većpolazimoodnaslovanjihovihknji-ga. Tako da je ova knjiga poziv na čitanje knjiga.Prizivajući»zajednicučitatelja«,onajemeta-knjiga.Zašto čitati filozofe osebujnijemedij

»prizivanjaduhafilozofijeizkulturečitanja«.Onoštosenekadačinilonormalnim–tj.čita-njeknjigakakobismorazvilisvojehorizontepromišljanja i razumijevanja svijeta–danaszahtijeva svojevrsnumedijatizaciju: priziva-njeduhova!Itoprekomedijaknjige.Imenaodabranauovojknjizipripadajukla-sici filozofije. Platon,Aristotel,Augustin…Descartes, Spinoza,Hobbes…Kant, Fichte,Hegel…Foucault,Habermas,Derrida…Nopristupnjimanijeklasičan.Jednakotako,knjigajeprepunaklasičnihfi-lozofema: »Dragmi je Platon, ali dražamije istina«,»DaBognepostoji,valjalobigaizmisliti«, »Zvjezdano nebo nada mnom imoralnizakonumeni«,»Istinitojecjelina…Istinajenjezinznanstvenisistem«.Ipak, kroz cijelu se knjigu provlači i jedanstav zbog kojega semože reći da se radi oizvornom djelu autoričinu.Prepoznatljivje iiščitljivnjezinstavdajeufilozofijiriječza-pravo o stalno djelatnoj aktivnosti. »Filozofjeustalnomprocesuprovjeravanjapostavki,udijalogusprethodnicimaisvojimvlastitimstavovima«(str.149).Kakoćeautorica,neg­dje pri kraju knjige, objasniti svoju europo-centričnost u pristupu, »filozof se u njezinupoimanjurazlikujeodmudraca«.Stogaovodjeloinijepriručnikotomekakopreuzetistavovepojedinihfilozofaprikazanihuknjizi,većpozivnasamostalno promišlja-nje.Naonoštomučiiproganjainassuvre-mene…naonoštonastištiipritiskuje…naonoštonas tjeradaneštopoduzmemokakobismoosmislilinavlastituegzistenciju.PozivajućisenaAlainaBadiouainanjegovManifest za filozofiju,autoricaotkrivadajojjestalodo»općenitihuvjetamogućnostifilo-zofiranja«.Prematome,dabisemoglouopćesuvislogovoritionekimfilozofskimproble-mima,potrebno je čitati.Ito,potrebnoječitatifilozofskeknjige.»Nekisufilozofilokalpatriotikulture,anekiosluškujukamenje«(str.101). Iako je»filo-zofija principijelno otvorena i nedovršena«(str.158),ovoćenamumijećekoristitiuse-bespoznajiinečemujošvažnijem.Atoje…nužnostpoznavanjafilozofijekakobiseuopćesteklinajtemeljnjijipreduvjetizamijenjanje postojećeg, svenesuvislijeg ine­održivijegsvijeta.Premasvemugorenavedenom,vidisedajeovodjeloodpresudnevažnosti zaosmišlja-vanje i populariziranje jedne danas gotovozanemarenediscipline,naimefilozofije.Isto-dobno,zalažućisezakulturučitanjaiza»za-jednicu čitatelja«, vraća važnost jednoj pre-sudnoj»vještini«ljudskosti.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi621

Čitanjeje,naime,neštoštouvijektrebaafir-mirati,anauštrbpovršnojzlouporabidrugihmedija komunikacije, poputmobitela, Inter-netaiostalih,odsistemakontroliranihsusta-va.Knjiga se zalaže za ostavljanje otvorenommogućnosti»promjenepostojećeg«U sveprožimajućoj paradigmi Teorije, ona(knjiga/autorica)vraćadignitetfilozofiji.Nagovor na čitanje, dakle, nagovor je i nafilozofiju. Ako uzmemo u obzir kroničninedostatakpopularizirajućih,alinepojedno-stavljujućihvećsuvislihUvoda u povijest fi-lozofije,ondaseautoričinnaporuovojknjizičinijošneophodnijim.Posvimsvojimdiskursnimkarakteristikama,ova jeknjigadoistadjelozapopulariziranjefilozofije.Aliizafilozofepostruci,možebitifilozofski priručnik,podsjetniknavažnostfi-lozofiranjakrozčitanjeklasičnihfilozofijskihdjela.Premda je izbor pedesetak autora (u nekimsu poglavljima obrađeni po dva autora, od-nosnopodvijeknjige)mogaobitiidrukčiji,autoricajesvojizborrazložnoobranilanasa-momekrajuknjige.Atoje…izborfilozofa,filozofije, »povijesti filozofije«, koja doistaimaznačajkepovijesnihdogađajaipreokretau»samojstvarifilozofije«(kakobitovjero-jatnomogao reći naš dragi profesorBrankoDespot!).Konačno,jošjednom,zaštočitatiknjiguNa-deždeČačinovičZašto čitati filozofe – u pe-deset kratkih poglavlja?»Makolikodovodiliusumnjumogućnosti iutemeljenost filozofiranja, na kraju krajeva,nema ničeg boljeg za sprečavanje potpunekapitulacije pred bukom i bijesom, a dodalibismo i dosadom nemisaonog vegetiranja«(str.105).Držimdajetovišenegolidovoljanrazlogdaseovaknjigauzmeuruke,paondačita…ičita…ičita…

Marijan Krivak

Tonči Matulić

Metamorfoze kulture

Glaskoncila,Zagreb2009.

AutorTončiMatulićusvomdjeluMetamor-foze kulture pokušava čitatelju pojasniti vri-jednost, smisao, ulogu i značenje teologijekaoznanostisasvimnjezinimučincimakakona sustav i razvoj znanja, tako i na razvojkultureidruštvaucjelini.Istotako,autornasupozoravanaproblemkoji se pojaviou su-vremenom(modernom)svijetuznanja,akojiseočitujeupokušajuposvemašnjegisključe-njateologijeizsustavaznanja.Samo djelo sastoji se od uvoda kojim namautor na petnaestak stranica teksta jasno irazgovijetnoocrtavasvojunakanu,cilj (svr-hu)iporuku,kojunamjeravaprenijetionimakoji djelo budu čitali. Knjiga se sastoji odsedamcjelina,odkojihsvaka imasvojapo-glavlja,brojećitakosveukupnotridesetidvapoglavlja. Konceptualno gledajući, knjigaotkrivakakoautor,znajućikakonekinisuumogućnostislijeditiodređenarazmišljanjajernaprostonisuupoznatisnaučavanjemCrkveoistima,sustavnovodibriguosvimpotenci-jalnimčitateljimaipostupnoihuvodiusamubitonogaštoželiporučititj.reći.Pisacnamskreće pozornost na jedno od temeljnih pi-tanja koje se nameće teolozima– društvenarelevantnost teologije. Međutim, po njemuje presudnije razlučiti dva pitanja crkvenerelevantnosti teologije. Pitanje teologije kaoauditus fidei,pokojoj teologijaprimapologobjavekoji se razvijauSvetomPismu,pre-dajiiživomUčiteljstvu,potomnačeluvjeraseočitujekaoonakojaosluškuje,čuvaivjer-no prenosi objavljene istine. Po načelu pak,intellectus fidei, teologija koristi sposobnostmišljenjapremakriterijimalogičkogarazmi-šljanja i znanstvenog argumentiranja.Autorzamjećuje kako u Hrvatskoj prevladava na-čeloauditus fidei,doknačelo intellectus fideiblaženosniva.Utakvimuvjetima,napominjeautordalje,teologijanemožezadovoljitinitiuvjetcrkvenerelevantnosti,akamolidruštve-ne relevantnosti.Stoga teologijakoja sedo­dvoravabilokomeuovomsvijetunijeteolo-gija,već teološka ideologija.Kratkorečeno,teologijasestalnotrsipostationoštonije,atojepozitivističkaznanost.Samnastanakknjigeuvjetovalasutričimbenika,ito:ekološkakri-zakojaprijetiopćomkatastrofom,pastoralnakonstitucija o Crkvi u suvremenom svijetuGaudium et spes (radost i nada), te osobnoiskustvovjereponačeluauditus fidei.Pisacsmatrakakovjeranetrebabježati,inetrebase zatvarati u privatnost, već se svjedočećimorapodićiipoletjetiiznadstvarnosti.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi622

U prvoj cjelini autor ističe značaj II. vati-kanskogkoncilaipapeIvanaXXIII.,kojije,osimštonosizaslugezapokretanjeKoncila,na poseban način svoj doprinos u teološkojaktualizacijiznakovavremenadaoiusvojojdrugoj socijalnoj enciklici Pacem in terris.Naglasakjestavljenna tri fenomenakoja jeenciklikadonijela, i to:ekonomsko­socijalniuspon i emancipacija radničkeklase, ulazakžene u područje javnog života i treći, feno-men ljudske obitelji shvaćene kao cjelinečovječanstva.Posebnapozornostdajesepa-storalnojkonstitucijiGaudium et spes,kojajeCrkvuotvorilasvijetuiuputilajenasuradnjuidijalogsa svijetom,upozoravajućikakosene može živjeti u samodopadnosti svijestida»posjeduje«Evanđelje.Bogase,kaže,nemožeposjedovati.Objavaipovijesttakonisuneprijateljice,nego iduzajednopoputznakavremena.Prepoznavanjeznakovavremena,uhodu zajedno, objave i povijesti, autor pod-crtavakao terminus technicus theologicus,aEvanđeljekao locus theologicus.Međuzna-kovima vremena koje donosiKoncil, a kojisuteološkiprepoznati,svakakosu:znanstve-no­tehnički napredak, ekonomsko­tehničkinapredak i svekoliki društveni napredak, sasvim pozitivnim i negativnim posljedicamanadruštvoisvijetucjelini.Takoautorulaziubitsameknjige,atosumetamorfozekulture,kojurazrađujeušestpoglavlja,odmetamorfo­za crkvene, društvene, znanstveno­tehničke,etičke,bioetičke,doduhovnesvijesti.Na samompočetku cjelineukojoj govori ometamorfozamacrkvenesvijestikaoznakovavremena autor citira pastoralnu konstitucijuGaudium et spes br. 43, koja govori oCrk­vi. Citirajući dalje J. Ladrierea napominjekakojesuvremenakultura,a tuseponajpri-je misli na znanstveno­tehničku civilizacijui ekonomsko­tehničku globalizaciju, dovelado sasvim nove situacije te u samom teme-ljuuzdrmalabitnekulturneelementekojisu»dojučer«utjecalinaoblikovanjesupstanci-je kulture koja je u samu sebe uključivala ivrijednosti religije, morala, običaja, obreda,simbola, jezika, tradicije, umjetnosti, prava,obrata,prostoraivremena.Crkvase,premdapomalo pesimistično, suočila s tim novona-stalim stanjem u kulturi. Sama konstitucijaGaudium et spes ponudilajenoveduhovneimoralneelemente,kojejeII.vatikanskikon-cilaktualizirao.Autornapominje,prijenegose upusti u razmatranje poimanja kulture ikulturnog napretka, da se posljednjih deset-ljećarazvijaposebanoblikantropologijekaoznanstvena disciplina pod nazivom kulturnaantropologija.Autorpreciznoodređuje ieti-mologiju pojma, ali i sama obilježja kultu-re,kojanijenimalo jednoznačna ikoja jeupovijesti poprimala različite oblike, forme i

manifestacije.Otuda iproblemsamedefini-cije kulture.KadaKoncil definira ‘kulturu’,kaže,kaosveonočimesečovjekizgrađujeirazvijasvojemnogostrukeduševneitjelesnedarovetenastojidaspoznajomiradomsebipodvrgne svijet… Za razliku od teoretičarakulture koji kulturu i prirodu suprotstavlja-ju, Koncil mudro i razborito potvrđuje dasu priroda i kulturameđusobno vrlo tijesnopovezane.Koncil je duboko svjestanmogu-ćih zamki koje prate opravdanu autonomijuznanosti,ali jedubokosvjestan iulogezna-nostiiumjetnostiupravcuuzdizanjačovjekak višim načelima istine, dobrote i ljepote…Isto tako, smatra Koncil, nema razloga zaodustajanjeod inkulturacijeEvanđeljau su-vremenu–moderno­postmodernu–kulturu,makolikoseonakatkadaukršćanskimočimapričinjala »negostoljubivom« evanđeoskojvjeriikršćanskompoimanjuBoga.Jošjekar-dinalRazingeruočiokakoseodreligijeupaloukulttehnike,nacije,militarizma,aukonač-nicizanjegakrizaznači:sekularizam.Samoako spoznamo uzroke krizemožemo očeki-vatiiozdravljenje,azaozdravljenjesemoraponovnootkriti iuvesti religiozničimbenik.Utomkontekstupotrebnajereevangelizacijadruštva,jernijekršćanstvokaotakvoukrizi,negosukršćanskiživot,kršćanskosvjedoče-njeikršćanskevrijednostizapaleukrizu.Kaopočetak za bilo kakavdijalog, smatra autor,moraseodbacitistavoveoprotivljenjuvjereiznanosti.Crkvajasnoopravdavaautonomijuznanosti,priznajućiiznanostimaiumijećimanjihovevlastitemetode.Bog,dakle,darovav-šijednomsvijetubitak,neuzimanatragsvojdar, nego poštuje autonomiju koja je nužnopovezana s tim darom. Spor oko autonomi-je, kažeautor,ne smijebiti svedenna sum-njičenjezakoniteautonomije,negotrebabitishvaćenuetičkomsmislu.Raspravasetakospodručjaautonomijeznanostiprenosinaetičkopodručje,ali iuetičkompodručjuosimteo-loškograzumijevanjaetikepostoje i filozof-skarazumijevanjaetikesasvojimzahtjevomautonomije. Tako, kaže autor, problem nijeriješennego je samonaznačen.KrozdesetopoglavljeautorpromišljaCrkvuspramdemo-kracije,štotražipodjednakoilibarempribliž-nojednakopoznavanjeicrkveneidruštvenezbilje.Usamomprepoznavanjupojmademo-kracijetrebabitiizrazitoobazriv,štoCrkvaičini.Uza svepovijesneprijeporeneospornojedaCrkvamožedatisvojobolidoprinosraz­vojudemokracije.Demokracijajeneodvojivaod pluralizma, pa je tako imoderna državapolitičkipluralistička,štoznačidajeplurali­stičkaigledepolitičkihnazora.Asličnotome,pluralističkajeigledesvjetonazoraireligije.Prihvaćanjem pluralizma, priječi se mogućirazvoj bilo kakvog totalitarizma, koji je za

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi623

kršćaneneprihvatljiv jer jenehuman.Stoga,pluralizamzakršćaneiCrkvunesmijebitira-zlogzazabrinutost.Upravosuprotno,Crkvaima šansupreobražavati pluralizam,kojemubi trebalootvoritivećiprostorzadjelovanjeunutarsameCrkvenezajednice.Cjelinu ometamorfozamadruštvene svijestiautor također započinje citatom iz pastoral-ne konstitucije Gaudium et spes. Citat go-vori kako nagle promjene koje se događajuu društvu i sam svijest o neskladu koji timpromjenama nastaje, povećavaju proturječ-ja i neuravnoteženosti. U samom pojedincustvaraseneskladizmeđupraktičnogintelektaiteorijskogmišljenja.Jednakotakojavljasei nesklad između želje za praktičnim uspje-homizahtjevamoralnesavjesti,vrločestoiizmeđukolektivnihuvjetaživotaipreduvjetaza osobnumisao i konačno, nastaje neskladizmeđuspecijaliziranostičovjekovedjelatno-stiijednogsveobuhvatnogpogledanasvijet.Ovdjeautorprijesveganaglašavarazlikuiz-međuteorijskogateizma(sustavniargumentiprotiv Božje egzistencije) i praktičnog ate-izma (zanemarivanjevjerskogživota).Kakouopće današnjem čovjeku govoriti o Bogu?Mnogivjernicidanasotkrivaju iupozorava-junasvevišenejasnoća,kojeimsesustavnonamećuudruštvukojesekularizacijupretvarausekularizam.Teologijautompravcumorareagiratineusmislukolektivneodgovornosti,negonaraziniosobneodgovornosti,svakakoizbjegavajućibilokakveprigovoresastraneonekomnovomistjerivanjuvješticailikršćan-skomzastranjenju, po preporuci II. vatikan-skogkoncilakoji jeosiguraonužneuvjete imogućnostikršćanskogangažmanaunovimdruštvenimprilikama.Posebanzaokretdolazisekonomijomkaoizazovom,točnijesekono-mijomkapitalističkoga tipa.Opravdanomo-žemo govoriti o ekonomsko­tehničkoj civi-lizaciji.Samasuvremenaznanostsvejevišeuvjetovana kapitalom. U centru cijele pričeo ekonomsko­tehničkoj civilizaciji jest eko-nomska racionalnost instrumentalnog tipa.Tehničkizaokretcivilizacijepostavljasasvimnoveizazovepredmetafiziku,antropologiju,etiku,bioetiku,pravo…Kakoukonstelacijisnaga kakvu nudi moderna znanstveno­teh-nička(ekonomsko­tehnička)civilizacijaglav-nuroluigrakorist(profit),takotaistakoristpostaje vrhovno načelo ljudskog djelovanja.Zakršćanskuteologiju,kojaposjedujesadrža­jebožanskogznanjakojiprosvjetljujuljudskuegzistencijuistinskimsmislom,kojatakopo-stajeBožjigovor,anetekeventualnogovoroBogu,svesuvremene(moderne)promjenepostajuizazovzaanalizeimetamorfoze.Po-seban problem u novijem vremenu postajepotrebasvrstavanja,adasepri tomnikakvabriganevodioargumentimanakojimaneki

vrijednosnisustavpočiva.Trećucjelinupisaczavršavagovorećiozaboravljenojvrijednostiprijateljstvateopitanjimabrakaiobitelji.Metamorfoze znanstveno­tehničke svijesti na­govješćuje citat iz pastoralne konstitucijeGaudium et spes, napominjući kako je da-našnjinemir ipromjenaživotnihprilikapo-vezani s dubljim preobraženjem, tako da uobrazovanju sve veću važnost zadobivajuprirodoslovno­matematičke znanosti, a napraktičnompoljutehnika.Takvimpristupomdolazi se do oblikovanja kulture imišljenjadrugačijenegouprošlosti.Nasnazisuposvu-daindividualistički,koristoljubiviimaterija-listički kriteriji. Stoga se kršćanska savjest,predtakvomčinjenicom,moravratitisebiteustrajatiunastojanjudapronađenoveuvjeteimogućnostiprelaženjagraniceizsadašnjegprevladavajućeg subjektivnog (privatnog)osjećaja, u priželjkivano objektivno (javno)razumijevanje cjelokupne zbilje i planiranjadruštvenognapretkausvjetluistineosvijetu,prirodi ičovjekukaodjeluBožjegstvaranjai spasenja.Samznanstveno­tehničkipothvatimasvojepovijesnemetamorfoze.Tehnikajeipretpostavkaiposljedicaprirodneznanosti.Isto tako dogodila se zamjetna subjektivnaistinaozbilji.Uantici iantičkompoimanjuzbilja jebilashvaćenakao logičkastrukturaprimata kozmologije pred poviješću, teorijepred praksom, i djelovanja (etika, politika)pred činjenjem (tehnika i proizvodnja). Usuvremenoj znanstveno­tehničkoj civilizaci-ji više ne vrijedi takvo tumačenje. Kako jesuvremena znanstveno­tehnička civilizacija,koja se razvila u zadnja dva stoljeća, stasa-la na »kršćanskoj civilizaciji«, autor smatrakakoseuskladustimonjojmoguiznijetiinekielementikršćanskogatumačenja.Svise,kaže autor,moramo zapitati o uništavajućojsnazi tehnike koja je gotovo »apsolutna«, austanjujeuništitičitavočovječanstvo.Kažeautor:»KadseBogazaboravi,stvorenjepo-stajeneshvatljivoiiščezava«.Neophodnojestoga poraditi na dijalogu između tehnike ikršćanskeetike,takoštoćesezasvetehničkeibiotehničkeizazovepoduzetiprimjerenipri-stupudavanjuizvornihineuklonjivihkršćan-sko­etičkih postavki za njihovomoralno vr-jednovanje.Kršćanskaetikapromatratehnikukaosredstvo,anesvrhu,teutomkontekstugovorioprimatuetikepredtehnikom.Akoseimožemosložiti,kažeautor,spotrebomme-todološkograzgraničenjaizmeđutehnikeire-ligije,nikakonemožemozaboravitičinjenicukakozapadnjačkamodernaznanostzajednostehnikomimasvojepovijesnoishodišteukrš­ćanstvu. Stoga je neophodno produbljivanjeteološke svijesti, u pokušaju da se oslobodičovjekakojijezarobljentehnikom,adatoineprimjećuje, i koji je opsjednut željomzapovećanjemvlastitemoći.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi624

Promjenommentaliteta i struktura čestodo-vodi u pitanje tradicionalne vrijednosti, po-sebice među mladima, stoji u Gaudium et spes.Autor nas takouvodi ugovorometa-morfozamaetičke svijesti.Usredištu suvre-mene rasprave o posebnosti i univerzalnostikršćanskeetikenalazeseteme:izvormoralaimodernaidejaautonomije.Autorprijesve-ga daje jedan kratki presjek razvoja kršćan-ske etike, spominjući pri tomAristotela, sv.Tomu, Williama Ockhama… Napominje sekako se pravi problem tiče autonomijemo-rala.Raspravaoautonomijimoralazapočelajeupostkoncilskodoba,tj.uvrijemekadsepojavilaibioetika.Autorkažekakojemno-go dodirnih točaka te da ih treba imati naoku. Posebice se važnost stavlja na vanjskaobilježja bioetičke discipline, a to su činje-nični (društveni) pluralizam i fragmentacijaznanostiteunutarnjaobilježja,atosuetičkipluralizam,interdisciplinarnidijalogizahtjevza dosljednostima u konkretnim moralnimiskazima.Takvomisaonookruženjepotaknu-lo je postkoncilsku obnovu kršćanske etike.Kadjepak,bioetikaupitanju,odpresudnejevažnostidaseistražiishvatiukojojsumje-ri određeni filozofski koncepti i kategorijeovisnioprešutnoprihvaćenimparadigmamaprirodnih znanosti koje su danas uglavnomnapuštene.Izmeđukršćanstvaikultureposto-jipovijesnauvjetovanostkojanaspozivanapokretanje novih istraživanja što ih kao po-sljedicunamećunovapitanjaotvorenaotkri-ćimaznanosti,povijesti ifilozofije.ČovjekasetrebapoimatikaoBožjegpartnera,astvo-renocijenitikao»dobro«(Post1,31a).Takodoprinoskršćanskeetikeusuvremenimbio­etičkimproblematikamanetrebatražitiusferinagonskog,nužnog iprisilnog, tj.biološkogilifizikalnog,negousferislobodnogairacio­nalnogaokokojihsekonstituiraisedimenti-ra prava čovjekova bogosličnost.Kršćanskaetikasvojuautonomijuutemeljujenateonom-nomelementu.Daljenamautorprogovaraoidejistvaranjajednedosljedneetikeživota,onjezinom značenju i problemima. Nasuprotantropocentrizmuiradikalnombiocentrizmu,kojeautorkritizira,svakakojepotrebnopora-ditinapostavcimudrosnogprevladavanjaiz-međuantropocentrizma i biocentrizma.Cje-linu o metamorfozama etičke svijesti autorzavršava govoromo ljudskomdostojanstvu,naglašavajućiozbiljanproblemkadse samodeklarativnoštiti ljudskodostojanstvo.Hva-lesuvrijednekakodeklaracijaUN­aoljud-skimpravima tako ideklaracijaUNESCO­aoljudskomgenomuiljudskimpravima,kaoimnogidrugiprotokoli.Međutim,ukolikoseuistinu hoće poštivati ljudsko dostojanstvoonda to ne smije ostati samo na deklarativ-nosti,negosemoraupoznatipotpuniznačajismisaosupstancijeljudskogdostojanstva.

Usamompočetkugovoraometamorfozamabioetičke svijesti autor napominje kako ječovjek u samome sebi svjestan svoje nesa-vršenosti,aipakusprkostomeneograničenusvojimželjama.Nerijetko,budućidajeslab,ončiniionoštonebihtio,aštobihtio–nečini.Mučigapodijeljenostunjemusamom,aotudserađajubrojnirazdoriusamomdru­štvu. Jedne od dramatičnosti tog stanja od-vraćapraktičnimaterijalizam,adrugebijedasprječavadaotomstanjurazmišljaju.Premdasestječedojamkakojeautorusvojempisa-njuprijesvegaokrenutbioeticikojapromatrabiologiju imedicinskeznanosti, ipakpozor-nijimčitanjemjasnomožemouvidjetiširinuisveobuhvatnostkojuautorraspoznajeubio­eticiistavljapredčitatelje.Autorzaključujekakojekrozbioetičkivalutativno­normativnidiskurspotrebnoublažiti,akoneieliminiratisvakiobliknaturalizma,tj.naturalističkogin-duktivizma,kaoimetafizičkogdeduktivizma.Primattehnikenadetikomsvejeočitiji,kaoiprimatmaterijalnognadduhovnim.Pretvara-njemedicinskeznanostiutehnikuposljedičnojedovelodopretvaranjaliječnikautehničara,inženjera.Takoliječnik­tehnokratulaziuširi,aliipakograničenslojljudikojitvoretzv.teh-nokraciju,tj.vladavinutehnikeodtehničkognačinamišljenjadopostupanjasastvarimaiprocesima.Spravomsemožemopitati:agdjejetu,ištoječovjek?Gaudium et spesnasučikakojeCrkvasvjes­nadasutijekomnjezinedugepovijestimeđunjezinimčlanovima,klericimailaicima,biliionikojisuseiznevjeriliBožjemDuhu.TakojeCrkva svjesna i danas snage poruke kojunaviještaislabostionihkojimajepovjerenoEvanđelje.Štogodpovijestsudilao timne-dostatcima,miihmoramobitisvjesniiprotivnjihseboritidanenanoseštetuširenjuEvan-đelja.Autornasu tompravcupodsjećanaproble-me s kojima se širenje evanđeoske porukekonstantno susreće, poput primjerice: prag­matički mentalitet (stavljanje naglaska naostvarenjekoristiipovećanjetehničkemoći),ekonomizacija života i društvenih odnosa,konzumerizamihedonizam,praktičnimateri-jalizam,individualizamtepojavaNew Agea.AutorsmatrakakojenajvećiproblemštoseCrkva u svim tim problemima jednostavnopogubila,boljerečenonijesesnašla,kaodaseponekadčinikakosesvetonetičeCrkveivjernika.Odgovornaovukrizunajlakšećedatiteologkrozvećnavedeneauditus fideiiintellectus fidei.Odgovorisu,dakle,prijesve-gauSv.Pismu,Evanđelju,Učiteljstvu,zatimu smjernicama koje namnudi II. vatikanskisabor.Neophodna je stogaobnova jedinstvakršćanskoga života. Kršćanska duhovnost,koja svoje temelj crpi uDuhuBožjem, koji

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi625

jesvojvrhunacdoživiouosobiIsusaKrista,okojemusvjedočanstvoimamouEvanđeljukoje u svojoj srži govori o ostvarenju Kra-ljevstvaBožjega inovepravednosti, sasvo-jom teocentričnošću,moravjerno i strpljivousprkossvimnedaćamaprakticirativrijednos­tiKraljevstvau svijetu,živećiu iščekivanjukonačneuspostaveBožjevladavineusvijetupodrugomslavnomdolaskuSinaČovječjega.Autornakrajupozivanaozbiljnoshvaćanječinjenicepreobraženeljudskesvijestiusuvre-menomsvijetukojaimaočiglednihpoteškoćasa živom, zainteresiranom i egzistencijalnoangažiranomreakcijomnapoticajeuvriježe-nogaposredovanjakonkretnogiskustvaživo-gaBogauIsusuKristu.Već smo se navikli, kad je u pitanju TončiMatulić,daiznjegovaperadočitateljadopirupoučni,jasni,metodološkidobropripremljeniiznanstvenoargumentiraniradovi.Međutim,svenavedenoipunovišeodnavedenogavri-jedizaiznimnodobrokonceptualnoosmišlje-noičitateljuprezentiranodjeloMetamorfoze kulture.Mišljenjasamkakoćeovodjelo,na-ravnoukolikogaznanstvenazajednicaprepoz­na,uvelikedoprinijetipremošćivanjurazlikaizmeđu,ponajprije,prirodnihznanostiaondasvakako između filozofije i teologije.SvakametamorfozaCrkvekojanijeplodevanđeo-skogobraćenja,podložnajesustavnojteološ-koj prosudbi u svjetlu Evanđelja. Slobodnomijereći,kakojedjeloMetamorfoze kulturekaoteološkoprepoznavanjeznakovavreme-nauozračjuznanstveno­tehničkecivilizacije,isamoposebiznakvremena.

Mile Marinčić

Miguel Abensour

Demokracija protiv države

Prijevod:DragutinLalovićDisput,Zagreb2007.

Odemokraciji idržavinapisano jemnoštvoknjiga,stogavjerojatnonikoganeiznenađujepojavljivanjenekognovognaslovaotojtemi.NitiknjigaM.AbensouraDemokracija protiv države ne bi imala važno značenje kada nebiodgovarala svrsi i trenutkunašepolitičkesvakodnevnice. Čini se, nema sumnje, iakosmokonstituirali suverenudržavu,nalazimose u post­državnom i post­suverenističkomvremenujerje(nacionalna)državapovijesnoprevladanoblikpolitičke zajednicegrađana.

Općejemišljenjedajedobadržaveidržav-nosti na izmaku i da nastupa postmodernodoba, doba globalizacije i kozmopolitizma.Hegelovim jezikom kazano, država postoji,alivišenijezbiljska.Stječesedojamdasviznajuštojetodržavaidanepostojenevoljesodređenjemtogpojma.TajćemisaonistereotipAbensournaznačitiusvojojknjizikaospoznajnuzaprekuskojomseneminovnosuočavasvakaznanstvenaza-prekaodržavinesamokodnasinesamouposljednjevrijeme.Napočetku svojeknjigeu uvoduAbensour navodi sintagmu ‘demo-kratska država’ koju Tocqueville koristi usvojojknjiziDemokracija u Americiskojomželipokazatidasehučnivaldemokraciježelipoložiti u ležaj države. Tako konstruiranasintagma‘demokratskadržava’pokazujene-razumijevanjeosnovnihfilozofsko­političkihpojmovajerstranzicijomnacionalnihdržavaneštosedogađaisdemokracijom.Tocquevil­lesepita,nijelizademokracijuležajdržaveProkrustova postelja? Tim pitanjem Tocqu-eville nagoviješta dvoumice o demokracijikoja krije paradokse koji je nastavaju. Onsmatradademokracijakojapočivananače-lusuverenostinarodamože izroditinečuvenoblik despotizma, koji je teško imenovati.Veomalakoonamožefunkcioniratikao ilu-zijaiiskazivatisekaooblikdominacijekojićebititimopasnijizatoštoseskrivapodpri-vidom slobode. Drugi i još važniji misliteljdemokracijeidržavekojegAbensournavodijeK.Marx.Uposljednjevrijeme,zamjećujeAbensour,kaodaseublažujetendencijatre-tiratiMarxakao»krepanogpsa«.Onsepitajelivrijemenekrologijezavršenoipočinjelivrijeme objašnjenja s njime. PoAbensourupovratak Marxu znači povratak pluralnosti,zatoMarxa treba prihvaćati u njegovoj mi-saonojposebnostiijedinstvenostinikakokaoinspiratorapokreta, stranke ili režima.Marxjeimaoobičajizjavljivati:»Sveštoznamjestdajanisammarksist«.Stoggledišta,jedanjeodblagorodnihučinakapropastmarksističkihrežima,kojisepogrešnopredstavljajukaoso-cijalistički,utomeštonamjevratilaMarxa,Marxaoslobođenoga ideologijskihskrućiva-njakojasuuzdiglapravizaslonizmeđunasinjega.Tekseudvadesetimgodinamaprošlogstoljeća otkrivaju glavni Marxovi filozofskispisi–učinio je toRjazanov.MichelHenryćepredložitirevolucionarnočitanjeMarxaupotrazi za zbiljnošću izgubljenom kako kodHegela takoikodFeuerbachakojanemožebitinijednadrugadolipraksa,čistodjelova-njekaotakvo.Marxoviranispisipredmetsuiishodištego-tovo cijelog Abensourovog tematiziranja uovoj knjizi. Napose Marxov spis iz (1843)Kritika Hegelova državnog pravaukojemse

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi626

MarxoslanjanamoderneFrancuze,dospije-vadozačudnog,zagonetnogodgovora,premakojemubinastupanjedemokracijeunjezinojistinitosti išlorukupodrukus iščezavanjempolitičke države. Abensouru nije toliko dotogadaponudinovotumačenjecjelinekolikodonalaženjaodgovoranadvabitnaupita:kojistatusMarxpripisujepolitičkomeutomtek­stu,ukojem,nasuprothegelovskomlogiciz-mu,smjeraizlučitilogikusamestvari,uovomslučaju političke; s druge strane, koji oblikpolitičkogdruštvaimaonnaumukadagovo-rio»istinskojdemokraciji«čijepojavljivanjeideukoraksnestajanjemdržave?AbensourunijestalodotogadaseMarxaponovočitausvjetlunekogvanjskogorijentira,negodaseponudiunutarnječitanje,reaktiviranjenjego-vihpojmovainjegovihslutnjikojiprekood-nosaspramMachiavellijaiSpinoze,omogu-ćuju da se pojmi ustrajno ispitivanje poli­tičkoga i praktička volja da se emancipiradotična Res publica od teologijskog­poli­tičkoga i feudalnihpreživljavanja.AbensourželipokazatidamladiMarx,ufilozofijskomispitivanjukojeprovodiopolitičkome,odra-žava bitan odnos s Machiavelliem utolikoukolikojeovajpotonjiutemeljiteljmoderne,normativne političke filozofije, koja počivanadrugimkriterijimaidrugimnačelimavred-novanja negoli klasična politička filozofija.Abensour smatra da je legitimno pitati se oupisivanjuMarxaumakijavelijevskimoment.Njemuonupućujestrastvenopitanjeobitkupolitike.Snjimese raspravljakaosasuvre-menikom.RadikalnostulogautomrazgovorusMachiavellijemiskazivalabisesonustranu»Štočiniti?«,ili»Kakodjelovati?«.Nijevišeriječoodabirupolitičkeopcije,negoosamojpolitici.Utomsmislumožesepotvrdnozak­ljučitioMarxovusudjelovanjuumakijaveli-jevskom momentu kojem on upućuje stra-stvenopitanjeobitkupolitike,razvijajućigau brojnimpravcima.U početnim spisima iz1842.i1843.,naposeučlankuomozelskimvinogradarima,Marxpravikonstrukcijuumnei demokratske države, neku vrst praktičkeborbedemokratskihstrujatijekomFrancuskerevolucijeiteorijskihborbinjemačkihfilozo-fa.Središnjatemailajtmotivmupostajesa-dašnjedobakojejestiliprijetrebabitidobapolitike.KodMarxa se u općenitom smislurazaznaje jakobinsko nadahnuće i on želi izFrancuskeuvestimodelrevolucionarnedrža-ve,daizgradiumnudržavu.Tajmodelusvo-jojosnoviimazaciljstvaranjesvjetovnedrža­veemancipiraneodreligije.Zahtijevarušenjestarogrežimaihijerarhijskestrukture,kakobiihmoglanadomjestitidemokratskarepublikakoja počiva na političkoj jednakosti. PremaMarxu država se treba izvoditi iz umnostiljudskihodnosa.Todjelotrebaostvarivatifi-

lozofija. Zato filozofiji pripada legitimnostpropitivanjaopolitičkoj autonomiji.TunijeriječopolitičkojpozicijikojabiotkrilatežnjemladogMarxa.Punojeprijeriječomišljenjupolitičkoga koje je izradilo logiku države sdvostrukim ognjištem modernog shvaćanjasistema i filozofije subjektiviteta.Država jesubjektikaotakvaonajemišljenakaočistodjelovanje,tj.kaomjestonakojemseprovodiiispunjujepovratakDuhasebi.Ovdjejesva-kako prisutna Hegelova spekulativna misaokoja ono političko premaMarxu relativizirazbog svoje podređenosti apsolutnom duhu,doktoistopolitičkokodMarxabivauzdignu-tonarazinuapsoluta.Marxpolitičkumoder-nu definira kao epohu javnog prava.Učincitakvogstajalištasuiznjedrilidaseprocesto-talizacije i poopćenja suprotstave logici pri-vatnoginteresa.NaosnovitogodnosaMarxćetemeljitijedinstvoprirodeidržavekaosu-stav slobode koji pristupa statusu istinskogpolitičkogkozmosa.SlijedimoliMarxovspisiz 1843. možemo zaključiti o rađanju novekritičkeznanostikojaobjašnjavazakonepo-drijetla postojanja države. Te zakone ne bitrebalonalazitiudržavisamojvećumateri-jalnimuvjetimaživotagrađanskogdruštva iekonomskimstrukturamadruštva.Pišućikri-tiku Hegelova državnog pravaMarxjehtiodaseonačitakaoepistemologijskakritikanoše-naznanstvenimsmjeromkojiskrbiotomedapokaže hegelovske nedostatke i da nasuprottim nedostacima otkrije istinsko određenjeinstanci društvenih odnosa u povijesti. Poj-movni aparat te kritike otkriva birokratskupredodžbu o svijetu i društvenom totalitetukojadržavusmatraodijeljenim,autonomnimentitetomikojajojpripisujeprekomjernupo-vlasticu da bude jedini agent, jedinstvenomjesto djelovanja društva.Marxova analizakrećeseusmjerutraganjazaistinskimsubjek­tompolitičkog.Zatoćeonnajprijeodvratitipozornostoddržaveiusmjeritisepremagra-đanskomdruštvu iobitelji.Onsvoje istraži-vanjeslijedisvedotogadamožegrađanskodruštvoiobiteljdovestiuvezusnekimsub­jektom, ognjištem izvorne aktivnosti demo-somilitočnijetotalnimdemosom.Individuekaomnoštvokonstituirajudržavu,atojeonodočegajeMarxustaloipotomeseonznatnorazlikujeodHegela, kodkoga sedržava iz­vodi iz djelatnosti ideje. Pridržavamo li seMarxovafilozofijskognačelapremaAbenso-uruukritici iz1843. trebapolazitiodzbilj-skogsubjektaipromatratinjegovuobjektiva-ciju. Tim putemMarx nam predočuje savr­šenu adekvaciju između demokracije kaosamoodređenjanaroda i filozofijskognačelakojejojjesvojstveno,budućidasdemosomstupa u egzistenciju i u svoju istinu zbiljskisubjekt,korijenpovijestiumoderni.Udemo-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi627

kraciji postaje razvidno rješenje problemaustava koji se konstituira prema egzistencijinesamoposebiilipremabiti.Udemokracijionsesvodinasvojzbiljski temelj,nazbilj-skogčovjekainazbiljskinarodibivapostav-ljenkaonjegovovlastitodjelo.Kazatidaseproblemski element države nalazi izvan njesameznačimislitipostojanjedržaveunjenomistinskomsubjektukojinijeništadrugonegoistinski narod koji čuva tajnu značenja pro-blema koji muči modernu državu, ono štodajeuoblikuimplicitnogobzorasmisaopoli-tičkojdržaviiujednojerelativizirajeplural-ni,masivni,mnogolikiživotdemosa.Utomje smislu znakovita Marxova kritika kojuupravljaprotivhegelovskogprikazivanjaide-je ustava. Prema Marxovoj kritici, Hegelustavnemislikaorazvojdržavekojibipre­uzeobriguokorazličitihvlastikojejetvoreunjihovojposebnojbiti.ZatoćeMarxoptužitiHegeladanemislipolitičko;hegelovskokre-tanjemišljenjaodgovarateklogičkojshemi,odnosnoodnosimaidejeinjezinimmomenti-madalekoodsvakoguključivanjaupolitičkielement.Hegelujepolaznaosnovaapstraktnaideja čiji je razvojudržavipolitičkoustroj-stvo.Taidejapromašujeonopolitičko.Onajesamoonoapstraktnoupolitičkomelementu.MarxiztogazaključujedaHegelnedajeade-kvatnorješenje,zatoštoneprihvaćadijalekti-kupolitičkogiskustva.Onse,premaMarxu,zadovoljiomisaonimkonstruktomkojidrža-vumislipolazećisamoodlogičkometafizič-kihodređenja.Marxočekujeodfilozofijedamišljenju omogući utjeloviti se u političkimodređenjima. Takvo mišljenje će proizvestikategorijalni aparat svrhovit za promišljanjedemokratskihodređenja.NatomtraguAben-sourćeuputitiznačajnopitanjeMarxovutek­stuiz1843.:radilisetuomodernojdemokra-ciji?OdgovornatopitanjezaAbensouramo­žebitisamopotvrdan.Marxsepremanjemupokazuje ne samo brižljivim u razlikovanjurazličitihmomenatanarodnogživotanegouzto on demokraciju karakterizira upravo kaopolitičkioblikukojemsebdijenad timedanijedanmomentneprekoračujesvojefunkci-jeinezadireudrugesfere.OnoštoAbensoursmatra vrijednim kod Marxa je mišljenjeistinskedemokracije,oblikakojinadvladavaapstrakciju moderne države a da pritom neniječeopstojanjenitinužnostpolitičkesfere.Slobodančovjek,neotuđen,neograničende-moszbiljskojenačelotepolitičkezajednice.Marxovajespecifičnosttoštoistinskudemo-kraciju misli u znaku jedinstva, kao stalnoprožetu voljom za podudaranjem sa sobom.Pozadina takvog mišljenja je neprihvaćanjedruštvenihpodjelakojeseodlikujupriznava-njemlegitimnostisukobaudruštvu.Abenso-ursmatrada je jedinstvoupolitičkomtijeludvosmislena stvar, i to jeono štoMarxnije

dobroshvatio,smatraAbensour, jeronuje-dinstvu vidi naprosto pozitivno dobro nesumnjajućidamožepostojatinekiodnospro-vedbe sukoba i slobode.Dovodeći političkuobjektivacijuuvezusasubjektomuzdignutimupoložajsuverenosti,shvaćeneupolitičkomsmislu, ali poglavito umetafizičkom smislukao samonazočnost,Marx demokraciju pro-mišljaizvansukoba.Marxanaprestanceopte-rećuje teškoća korištenja termina totalni de-mos smatraAbensour i zato će on u svojojprotuhegelovskoj ofenzivi vrednovati jedin-stven, djelotvoran, subjekt, narod na koji seustavkaopolitičkaobjektivacijastalnoupu-ćuje.IakojeMarxtolikorevnoželiopokazatiuhegelovskommišljenjujakutjecajlogikenashvaćanjepolitičkoga,ipakmodernojmetafi-ziciprepuštadaonananekinačinbezsvogznanjareguliranjegovuvlastituanalizupoli-tičkog zazivanja demosa. Možemo se pitatiostavljaliMarxmjestazapluralnostpojedi-načnih individua? Uspijeva li misliti onoodređujućekakobiponovopronašaopolitičkopitanjepokretačkesnage?NažalostMarxneuspijeva ustrajati na području političkoga,kaoda jesuživot ljudiprenionadrugiplan,nadomješćujući totalni demos kolektivnimradnikomipitanjedemokracijezamijenioko-munizmom.GledekomunizmaMarxćereći:

»Tajjekomunizam,kaodovršennaturalizam–hu-manizam, kao dovršen humanizam– naturalizam,onjeistinskorješenjesukobaizmeđučovjekaipri-rode,izmeđučovjekaičovjeka(…)onjeriješenazagonetkapovijesti i znade sebekao to rješenje.«(str.116)

NapuštanjempolitičkogelementačinisekaodajeMarxizgubiosvakismisaozapolitičkoinjegovu svojevrsnost.Lako se složiti sM.RubelomdaseMarxovodjeloizgradilonako-egzistencijikritikepolitikeikritikepolitičkeekonomije.AbensourseneslažesapsolutnimgubitkompolitičkogelementakodMarxa.Onsmatradajeonoštojeugledalosvjetlodana1843.podimenomistinskedemokracijenijeposvenestalo,većdajeustrajalokaoskrive-na, latentna dimenzija koja će se pojaviti uanalizamakojiseodnosenapariškukomunuiz1871.Komunapostajedogađaj iskrivenatajnavladavineradničkeklase,pronađenipo-litički oblik socijalne emancipacije radnika.Problematikakoja se javlja1843.osjetno jeobogaćena 1871. Poput naroda, komuna sepredstavljakao subjekt koji je sebi samomevlastita svrha.U njoj kolektivna volja tragazavlastitimpolitičkimočitovanjem.Veličinakomunejebilautomeštojestupilauegzis­tencijuprotivsvihdržavnihoblikakojisujojnijekali pravo na egzistenciju. Slično njoj,karakterismisaodemokracijeočitujesekaoodbijanjesinteze,odbijanjeporetka,kaoizum­ljivanjeuvremenupolitičkogodnosakoji u

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi628

svojojpluralnosti,svojojmnogostrukostipre­mašuje i prevladavadržavu.Marxov spis iz1843.injegovotumačenjeformulemodernihFrancuza imaju vrijednost protudržavnogtotalitarizmapodobnogpojaviti se svugdje iproizvoditi nove plodove. KnjigaM.Aben-sourajepisanaupravoiztepobude,daproiz­vedinoveplodove.Ontonajbolječinikadaobogaćuje mišljenje eksplikacijom logikedemokracije u borbi s logikom dominacije.Dvojnost do koje jeAbensouru stalo karak-teriziramodernudržavukojaseiskazujekaosamoograničenjemoderne države koja usta-vom utvrđuje i jamči ograničenje političkevlasti.Pojedinciidruštvosvojsmisaoisvrhuostvarujujedinoputemdemokracije.StogasenaAbensouragledakaonanavjestiteljadobrevijestikojinavješćujedasveukorijenuovi-siodemokraciji.KnjigaDemokracija protiv države prevedena je na nekoliko svjetskihjezika. Napisana je na 163. stranice, sastojise od predgovora drugom izdanju, predgo-vora,uvoda,šestpoglavljaizaključka.Uztoknjigukoja je sadadostupnau izdanjuDis-puta,biblioteka»Čaripolitičkog«sadržidvadodatkaodkojihjejedandjelonašegvrsnogprevoditeljaprofesorapolitologijeD.Lalovi-ća,prevoditeljaknjige.NakrajuknjigenalazesebibliografijaM.Abensouraikazaloimena.OvomseknjigomM.Abensourkaopolitičkifilozofpoprviputpredstavionašojintelektu-alnojjavnostinudećiduhovnimsladokuscimazanimanjezaonopolitičkomišljenjekojejepredstavljalo velik problem u djelima našihprethodnika.Abensourpokazuje topolitičkonadruginačinkaouprizorenjeivaljanostte-matiziranja o novompromišljanju demokra-cijeidržave.

Zdravko Perić

Steven Pinker

Prazna ploča

Moderno poricanje ljudske prirode

Prijevod:MartinaGračaniniMartinaČičin­ŠainAlgoritam,Zagreb2007.

Istina,možezačuditidase24godinenakonWilsonoveknjigeO ljudskoj prirodi (1978.)pojavljuje knjiga koja ponovo razotkrivaispraznost svjetonazora prazne ploče. Pod-

sjetimo kako je uostalomWilsonova knjigaSociobiologija. Nova sinteza (1975.) doče-kanakaoprijetnjasvjetonazoruprazneploče.Naime,svakojepojavljivanjeknjigeizevo-lucijske psihologije praćeno brižnim okom»praznopločarskih« teoretičara jer kako po-kazujeStevenPinkerusvojojknjiziPrazna ploča. Moderno poricanje ljudske prirode (The Blank Slate. The Modern Denial of Hu-man Nature, 2002.) teorija prazne ploče jošjeuvijekvrloprivlačnautopijskavizijakojajošuvijekčvrstoobećavadaćerasizam,sek-sizam i klasne predrasude učiniti neodrživi-maausredištejepažnjestavilaodnospremadjeci, urođeničkimnarodima i najnižim slo-jevima društva.Međutim, dogma o praznojpločiipakimasvojumračnustranu–izahu-manocentričneidejeoravnopravnostiipaksenazirerepresija.Naime,dovoljnojepodsjetitidapremasvjetonazorupraznepločeroditeljinavodnomogusvojudjecuoblikovatipremapoželjnim obrascima koje im roditelji sâmipripisuju.Osimtogaznanstveniciutopijskeviziječestogeneriraju pogrešno shvaćanje evolucijskepsihologije, interpretirajući je da navodnoproklamira ljudsko ponašanje kao genetskideterminirano.Navedeno,dakako,nijetočno:naime,evolucijskapsihologija ističedagenine uzrokuju naše ponašanje – oni nas samomogu predisponirati za određene oblike po-našanja.TakoPinkervelikupažnjuposvećujeWilsonovojknjiziSociobiologijakojajesvo-jim idejama evolucijske biologije i genetikesedamdesetihgodinabilanezamislivauvredazaznanstvenikesutopijskimvizijama.Dakle, sažeto rečeno: Pinkerova se knjigaPrazna ploča. Moderno poricanje ljudske prirode bavi ljudskom prirodom – odnosnonaslijeđenim spoznajnim i emocionalnimsposobnostima homo sapiensa. Takvi obilnidokazi da nam je svima zajednička ljudskaprirodanikakone značeda su namupriro-diirazlikemeđupojedincima,rasamailipakspolovima.Pritomsesličnostimabaveevolu-cijskipsiholozia razlikamagenetičaripona-šanja.Malanapomena–štosetičeodrednicerase,Pinkersepovodizaodređenjembiološ-kogaantropologaVincentaSarichakojiističedajerasatekgolemaobiteljčijisusepripad-niciuodređenojmjerimeđusobnoparili.StevenPinkerobičnosenavodikaojedanodnajutjecajnijihevolucijskihpsihologadanaš-njice,kojiistražujeevolucijuljudskeprirode,a u ovoj je knjizi pomno ispitao tri dogmekojesuposljednjihstotinjakgodinasustavnonegirale ljudsku prirodu i pritomopovrgavasvemogućestrahoveotomedabiologističkauvjerenjanavodnougrožavajuljudskevrijed-nosti.Pinker tedoktrinenaziva‘praznaplo-ča’,‘plemenitidivljak’i‘duhustroju’.Tako

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi629

prema dogmi o praznoj ploči trajna ljudskapriroda ne postoji. Naime, Pinkerovom kri-tičkom oštricom rečeno, radi se o »prazno-pločarskoj« dogmi koja proklamira da ništauumunijeprirođeno,dakle,naslijeđeno.Na-dalje, dogma o plemenitom divljaku nevinoproklamirada se ljudi rađajudobri, ada ih,eto,zločestoisivo društvounazadiipokvari,adogmakojuPinkernazivaduh u strojuna-stojipokazatidasvatkoodnasposjedujedušukoja je posve neovisna o biologiji, odnosnoradi se o teoriji koja počiva na nesputanom»mi«kojemožeizabratiboljedruštvenoure-đenje.Naime,doktrinaprazneploče,pleme-nitoga divljaka i duha u stroju odgovarajuempirizmu,romantizmuidualizmu,štoznačidasulogičkineovisnejednaodrugoj,aliseupraksiipakčestonalazezajedno.Takoupred-govoruknjiziPinkerpokazujekakodoktrinao praznoj ploči (tabula rasa, što bi određe-nijeznačilo,kakopokazujePinker,izgrebena ploča),kojaseobičnopripisujeJohnuLockeuiakojeonrabiojednudrugumetaforu–me-taforubijelogapapirabezikakvihznakovanasebi, figurira kao sveta doktrina današnjegačovječanstva,gdjeljudskaprirodaimastatusmodernoga tabua.Nadalje, dogmao pleme-nitomdivljakuobičnose,kaoštojepoznato,pripisujeRousseau,azapravopotječeodDry-denove drame Osvajanje Granade (1670.).Isto se takodogmaoduhuu stroju pripisu-jeDescartesu, iakojeprepoznatljivoimetojdoktrini dao tri stoljeća kasnijeDescartesovprotivnik, filozofGilbertRyle.Tesudogmetemelj utopista, točnije pobornika radikalneznanosti,kojisetemeljitosuprotstavljajuide-jamaevolucijskebiologijeigenetikeponaša-nja,ukratko–pričiosebičnim genima,kojusu proklamiraliWilliamHamilton iRichardDawkins.TakoPinkerovaknjiga,ukratkore-čeno,prikazujesukobizmeđutragične(evo-lucijskapsihologa,genetikaponašanja)iopti-mističnevizije(radikalnaznanostkojazastu-pa »praznopločarsku« dogmu) čovječanstvate pritom upozorava kako nitko nikada nijeimaonevoljazatoštojerekaodajenasiljeupotpunostinaučeno.Odnosno:

»Tko god upotrijebi riječi ‘nasilje’ i ‘biologija’ uistoj rečenicimožebiti optuženza rasizam i ta ječinjenicautjecalanaintelektualnuklimuštosetičenasilja«(str.392).

Udruženim snagama teorija prazne ploče iplemenitogadivljakaproklamirajudajenasi-ljenaučenoponašanjeitimeizražavajuopti-mističnostajalištedasenasiljemožeelimini-rati,itodobrohotnimsocijalnimprogramima,a ne kaznenim mjerama, kao što nas drže»dalekoodpogubnogstajalištadasunekipo-jedinci, klase ili rase po prirodi nasilniji oddrugih«(str.390).PritomPinkeriznosiinekezaprepašćujuće činjenice, istine. Navedimo

primjer:komarackojiubodežrtvuizarazijemalarijomčiniupravoonozaštogajeevolu-cijastvorila,tePinkerpritomapstrahira:

»Istovrijediizanasiljemeđuljudima:ononemorabitibolestdabigaseisplatilosuzbijati.Upravojeuvjerenjedajenasiljeodstupanjeodnormeonoštojeopasno,jernasnavodinatodazaboravimokakolakonasiljemožebuknuti iondjegdjevladamir«(str.391).

Dakle,potpunojezaočekivatidaPinkerkaoevolucijskipsiholog izazivakritikepolitičkeljeviceipolitičkedesnice.Takogakritizirajunpr. marksisti, kao što je genetičar RichardLewontin i paleontolog Stephen JayGould,ali jednakotakoidesničarikojigaoptužujudanastojipotkopatireligijskuosnovumoral-nosti.Štose tičespomenutihmarksista, radiseupravoodvojiciznanstvenikakojisupo-vodomWilsonoveSociobiologijeobjavilikri-tičkimanifestpodnaslovom»ProtivSociobio-logije«,gdjesuWilsonaproglasilinivišenimanjenegozagovaračemeugenike,društve­nog darvinizma i Jensenove pretpostavke ouređenojrazliciuinteligenciji.Naime,Gould,LewontinibritanskineuroznanstvenikStevenRose figuriraju kao intelektualna prethodni-ca pokreta radikalne znanosti koja sustavnonegira genetiku ponašanja, sociobiologiju,evolucijskupsihologiju i neuroznanost, kojasebavipolitičkiosjetljivimtemama,kaoštosu razlike u spolovima i mentalne bolesti.Zamjetno je da cjelokupnu znanstvenu tra-gičnostevolucijskepsihologijeStevenPinkerpojašnjavanaprimjeruWilsonoveSociobio-logije koja je svojim idejama evolucijskebiologijeigenetikesedamdesetihgodinabilanezamislivauvredazaznanstvenikesutopij-skim vizijama dogme prazne ploče, dogmeplemenitogadivljakatesutopijskimvizijamadogmeduhaustroju.Usprkosovimnapadi-mais lijeve idesnepolitičkestrane,Pinkerjeovomknjigomdoistapokazaodajeupravoodbacivanjedogmepraznepločebacilomno-govišesvjetlanapsihološko jedinstvo ljud-skog roda nego na bilo kakve razlike.Takojepoznatačinjenicadagenetičkaraznolikostpostojiusvimvrstama,alijeuhomo sapiensataraznolikostmanjanegouostalihvrsta.Pri-tomPinkernapominjedasukvantitativneraz­likeubiološkimmjerilimamale i znatnosupritom izraženije među pojedincima unutaretničkeskupinenegomeđuetničkimskupina-mailirasama,štoupravopotkopavamoguć-nostbilokakvesuluderasističkeideologije.Takoovom»antipločarskom«knjigomPinkerzaključujedabiraspravaotomejelijačiutje-cajgenailipakutjecajokolinezaistatrebalabitigotova,odnosnobaremsenadamodabitrebalabiti.Pritomupućujenačlanakpsiho-logaEricaTurkheimera»Trizakonagenetikeponašanjaištooničine«(Current Directions

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi630

in Psychological Science,5,2000.)kojimjespomenuti psiholog objavio kraj rasprave ogenimaiokolini,odnosnogdjeraspravljaotrizakonagenetikeponašanjakojinegirajudo-gmuopraznojploči,akojePinkeroznačavanajvažnijimotkrićemupovijestipsihologije.Navedimo,dakle,kakoglasetatrizakonage-netikeponašanjakoje inačeneprihvaćave-ćinapsihologakaoštoihneželirazumjetinivećinatzv.intelektualaca.Prvizakon:svesuznačajkeljudskogponašanjanasljedive;toč-nije–konkretnekarakteristikeponašanjakojeočitooviseosadržajukojiosiguravajudomilikulturanisu,naravno,uopćenasljedive.Drugizakon:utjecajodrastanjauistojobiteljimanjije od utjecaja gena. Treći zakon: velik diovarijacija u složenim značajkama ljudskogaponašanjanemožeseobjasnitiniutjecajemgena ni utjecajemobitelji.Tako prvi zakon,kakoističugenetičariponašanja,govoriona-sljeđivanjumentalnihobilježja,drugizakonoodsutnostiutjecajazajedničkeokoline,atrećizakono važnosti utjecaja jedinstvene okoli-ne.Zadržimo se ukratkona drugomzakonugenetičaraponašanjakojikažedaodrastanjeuodređenojobiteljiutječemaloilinimalonanečijuličnostiintelekt.Dakle,nijesveuge-nima;odnosno,otprilikepolovicavarijacijauličnosti, inteligenciji i ponašanju potječe odnečega u okolini, tako da se mora govoritio nekom neuhvatljivom faktoru. Odnosno,kao što navodi Judith RichHarris –moždabismo ipak trebalipotražitinešto štopostojiizvandoma.Naime,JudithRichHarristajne-uhvatljivfaktorokolinekojioblikuje ličnostnazivateorijomgrupnesocijalizacije,kojomupozoravadasesocijalizacijadogađaugrupivršnjaka;djecaneželepostatiodraslima,na-lik svojim roditeljima. Odnosno, određenije–nijedaroditeljinisubitni;onisujakovažni,ali ponašanje roditelja dugoročno ne formi-rainteligencijuiličnostdjece.DakakodajeHarrisnavedenimstavomizazvalabrojnekri-tičkeinvektivekakoonanavodnoželioslobo-ditiroditeljeododgovornostizaživotdjece.Navedeno nikako nije točno jer, kako ističePinker,njezinisukritičarizanemarilisljede-će,aštojeupravoistaknulasâmaHarris:»Mimoždanedržimonjihovubudućnostusvojimrukama, ali svakako držimo njihovu sadaš-njost–iimamomoćdoistazagorčatitusadaš-njost«(premaPinker,2007.,str.495).Ili,kaoštopokazujePinkerovaknjiga,učinakodgojaroditeljskogparanadjecuzačuđujućejemali:npr.djecakojaodrastuuistomdomujedna-kosurazličitihkarakterakaoidjecakojasurastavljenanadanrođenja.Odnosno,kaoštojeistaknuoHalilDžubran:»Tvojadjecanisutvojadjeca.(…)Možešimpružitisvojulju-bav,alineisvojemisli,jeroniimajuvlastite«(str.315).UpravojenavedenestihoveJudith

Rich Harris uvela kao epigraf svojoj knjiziThe Nurture Assumption(1998).Pritomse sva tri zakonagenetikeponašanjamogunumeričkisažeti:geni50posto,zajed-ničkaokolina0posto,jedinstvenaokolina50posto;odnosno,geni40–50posto,zajedničkaokolina 0–10 posto, jedinstvena okolina 50posto. Navedeno upravo, ističe nadalje Pin-ker, potvrđuju jednojajčani blizanci koji di-jele pedeset posto sličnosti bezobzira na toodrastajulizajednoilipakodvojeno.zaustavimoseukratkonaknjiziThe Nurture Assumption(1998)JudithRichHarrisgdjejetaneovisnaznanstvenica ta trizakonagene-tikeponašanjaizvuklaizstručnihčasopisaujavnost ipokušala jenavesti javnostdapre-pozna implikacije tih zakona; odnosno, dasu općeprihvaćenamišljenja o odgoju djecepogrešnaimeđustručnjacimaimeđuonimakoji ih pomno slušaju. Naime, pokazala jeda jevećinasavjetakojedijelestručnjacizaodgojpogrešna.PinkeripaksmatradaHarrisnije riješila tajnu trećeg zakona jedinstveneokolinekoja senemožepripisatinigenimaniobitelji.Naime,uvjerenjedasedjecaso-cijaliziraju–dausvajajusustavvrijednosti idruštvenevještineizsvojekulture–podutje-cajemvršnjaka,aneobitelji, alipritomnijeuvjeren da utjecaj vršnjaka objašnjava kakodjeca razvijaju ličnost. Naime, Pinker nijeuvjeren kao što Harris tvrdi da utjecaj vrš-njakaobjašnjavakakodjecarazvijajuličnost,odnosnonjegovimriječima:»Socijalizacijairazvojličnostinisujednoteisto,aakoutjecajvršnjakamožeobjasnitiprvo,toneznačidaobjašnjava i drugo« (str. 490). To nešto štomoramouključitiupravoje,ističePinker,pi-tanjesudbine,kojukaopredznanstvenipojamPinker uvodi na temelju istraživanje sâmeHarris koja je citirala ženu koja je pedese-tihgodinaprošlogastoljećaživjelaunekomzabitomindijskomselu ikadsu jepitalištomisliukakvogćečovjeka izrastinjezinsin,slegnulajeramenimairekla:»Tojezapisanounjegovojsudbini,nijevažnoštojaželim.«Naime,»staruidejusudbine–usmislusrećekojujenemogućekontrolirati,aneusmislustrogepredodređenosti–mogućejepomiritisasuvremenombiologijomakosesjetimoko-likomnogoprilikazadjelovanjesrećaimauprocesurazvoja«,ističePinker(str.493).Pinkernadaljeupozoravakakosudevedesetegodine prošloga stoljeća proglašene stolje-ćemmozga,kadase roditeljimagovorilodasuupravooniodgovornizamozaksvojedje-cetesuseprvetrigodineživotaopisivalekaoključno razdoblje u kojem djetetov mozaktrebastimuliratikakobisepravilnorazvijao.Tako su neki pobrkali eksperimente kojimaseisticaorazvojdojenačkogmozgasekspe-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi631

rimentimaukojimasetvrdidaodraslimačinidobroakonekolikominutaslušajuMozarta.Upravosuiovaistraživanjaumeđuvremenudiskreditirana.Takojestručnjakzakognitiv-nuneuroznanostJonBruerusvojojknjiziMit o prve tri godine(The Myth of the First Three Years, 1999)pokazaokako tečudne tvrdnjenemaju apsolutno nikakvih znanstvenih te-melja. Naime, nijedan psiholog nije doku-mentiraopostojanjenekograzdobljaključnogza kognitivni razvoj ili razvoj jezika a kojezavršava u trećoj godini. Podsjetimo samonaUNICEF­ovu akciju »Prve tri su najvaž-nije!«kojujekodnaspromicalaMajaVučić,UNICEF­ovaposebnaizaslanicazaroditeljeibebe (http://www.prekinilanac.org/show.jsp?page=62884).Tako19.poglavljeodjeciPin-ker završava prilično pesimističnim tonomkakorazočaravaspoznajadanepostojialgo-ritamzaodgojsretnogiuspješnogdjeteta.Riječje,zaista,oknjizikojaosvaja.Istina,usâmoj knjizi ima i nekih jednoznačno odre-đenih tvrdnji,kaošto je tvrdnjada jeHitlerbio etički vegetarijanac. Naime, trebalo bidodati, s obzirom na ono što je napisano ogrozomornom nacističkom vegetarijanstvu,da Hitler vjerojatno nije bio u potpunostivegetarijanac, kao i da postoje brojne deba-teo razlozimanjegovavegetarijanstva (usp.BoriaSax,Animals in the Third Reich: Pets, Scapegoats, and the Holocaust, 2000.),odnos­no da je neko vrijeme bio vegetarijanac izzdravstvenih, dakle, pragmatičnih razloga,aliupućivanjanaSaxovaistraživanjailipakistraživanjasociologaArnoldaArlukeauPin-kerovojknjizinepronalazimo.Nakrajumožemosesamonadatidaćeizni-mneprevoditeljiceMartinaČičin­Šainkao iMartinaGračanin,odkojihposljednjanave-denaprevoditeljicatrenutnouAmericiradinadoktoratu iz područja kognitivne lingvistikenaMIT­u,uskoroprevestiinajnovijuPinke-rovuknjiguThe Stuff of Thought. Language as a Window into Human Nature iz 2008.godine.Završno istaknimo, kako izgleda, svake segodine pojavljuje sve više istraživanja (štopokazuje iPinkerovaknjiga)kojapotvrđujuevolucijskehipotezeoljudskomumu,ikojapokazujudajerođenanovaparadigmakojomjestandardnimodeldruštvenihznanostikojijepoticaoradikalnupodjeluizmeđudruštve-nih i prirodnih znanosti doveden potpunostiu sumnju. Naime, njegovo mjesto zauzimadarvinijanskimodel.Konačno!

Suzana Marjanić

Michael Ruse, Joseph Travis (ur.)

Evolution

The First Four Billion Years

TheBelknapPressofHarvardUniversityPress,Cambridge(MA)/London2009.

KnjiguEvolution. The First Four Billion Years(Evolucija. Prve četiri milijarde godina) iz-dalajeuglednaizdavačkakućaHarvardUni-versity Press. Povijest ove izdavačke kućeseže do 1643., dok je izdavačka djelatnostpod sadašnjim imenom ustanovljena 1913.HarvardUniversityPressunutarsvojedjelat-nostiobjavljujevelik iznačajanbroj radovaizpodručjafilozofijebiologije,međukojimasenalazeiradovinekihodosnivačapodruč-ja:ErnstaMayra,MichaelaRusea,EdwardaO.Wilsonaidr.IzdavačHarvardUniversityPress,kaoivećinadrugihvećihizdavača,od-lučiosenaposebnoizdanjeknjigeizpodruč-jafilozofijebiologijeobilježavajućinekolikoznačajnihobljetnicakojepadajuuovojgodi-ni.U2009.godiniobilježavasenekolikoobljet-nicapovezanihsteorijombiološkeevolucije.Prva od tih obljetnica je dvjesto godina odrođenja Charlesa Roberta Darwina (1809),a zatim stotinu i pedeset godina od izlaskaDarwinovog Postanka vrsta putem prirod-nog odabira ili očuvanja povlaštenih rasa u borbi za život 1859.Uzoveobljetnicevrijedispomenutikakoje1809.,istegodinekadajeDarwin rođen, izašla prva knjiga posvećenaisključivo predstavljanju teorije organskeevolucije te prva koja je teorijom evolucijeobjašnjavala nastanak cijelog živog svijeta.BilajetoknjigaPhilosophie zoologique fran-cuskog botaničara i klasifikatora beskralje-žnjakaJeanaBaptistaLamarcka.KnjigaEvolution. The First Four Billion Years izdvaja se kao zaista posebno izdanjemeđudrugim brojnim knjigama tiskanima s istimnagnućemidoneklesličnimsadržajima.Prvaposebnostjeuobimuknjigekojaimačak979stranica,adrugaposebnostsuurednici,obo-jicasDržavnogsveučilištaFloride.UrednicisuJosephTravis,profesorznanostioživome(biološkihznanosti)tedobropoznatiMichaelRuse,profesorfilozofije,suosnivačiurednikvodećeg časopisa iz područja filozofije bio-logije, Biology and Philosophy, suurednik(npr.Philosophy of Biologyiz1998.zajednosa znamenitim Davidom Hullom) i urednik(npr.The Oxford Handbook of Philosophyof Biologyiz2008.)brojnihzbornikaradovaiz

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi632

filozofije biologije. Posebnost ovog izdanjaje i pisac predgovora, znamenitiEdwardO.Wilson, dobitnik dviju Pulitzerovih nagradai pisac poznatog, ali i kontroverznog kapi-talnog djela Sociobiology iz 1975. (izdanjeHarvardUniversityPressaiz2000.upovodu25. godišnjice prvog izlaska, pod naslovomSociobiology. The New Synthesis).KnjigaEvolution. The First Four Billion Years je podijeljena u dva velika dijela. Prvi diosadrži 16 eseja (str. 1–401) koji prikazuju,kakopišenaomotuknjige,»povijestifilozo-fijuevolucijskebiologije,sglavnimempirij-skimiteorijskimpitanjima,odspecijacijedoadaptacije,odpaleontologijedoevolucijskograzvitka(evo­devo),zaključujućisesejimaosuvremenomdruštvenomipolitičkomznače-nju evolucijske biologije.«Drugi dio knjige(str.401–935)doprinosi iscrpnimi informa-tivnimenciklopedijskimprikazom,odpojedi-nacaznačajnihzautemeljenjeosnovnihpoj-movainačelafilozofijebiologije,najvišena-ravnoonihbliskovezanihuzteorijuevolucijekojajecentralnatemafilozofijebiologije,dosamihtihteorijskihpojmovainačelakojiseupotrebljavajuuproučavanjuteorijeevoluci-je.Nasadržajimauobadijelaknjigezajedno,svojdoprinosdalojestotinuitrinaestautora(svisuradnicinaknjizinabrojanisuimenomiprezimenom,navođenjemakademskogstup-nja,institucijeukojojrade,znanstvenoginte-resa,avećinisunabrojeniznačajnijiradovi).Ovako opsežno djelo nabolje je prikazatikratkim pregledom sadržaja radova. NakonkratkogpredgovoraE.O.WilsonaiuvodaM.Rusea i J.Travisa,Ruse u članku »TheHi-storyofEvolutionaryThought«napedesetakstranicaprikazujerazvojevolucijskemisliodantičkihvremena,Platona,AristotelaiEmpe-dokla (kojem mnogi pripisuju, ali i odričuanticipaciju evolucijskemisli), preko judeo­kršćanskogprotivljenjaevolucijeiprvihidejaopromjenjivostikojatežinapretku(ErasmusDarwiniLamarck),doDarwinairazvojateo-rijeevolucijeposlijenjega.Nabrajajućietaperazvojateorijeautornavodisudioniketograz­vojauzzanimljiverelevantnedijelovenjiho-vih životopisa, njihova društveno­političkaopredjeljenja i poneku značajnu promjenugledištauodnosunaevolucijskanačela.NakrajuesejaRusenavodiinekeodosporavate-lja teorije evolucije, kao i društvene i poli­tičke implikacije teorije evolucije, posebnonaglašavajućistalnunapetostizmeđurazliči-tihkršćanskihdenominacija s jedne, i seku-larnefilozofijeizraslenaDarwinovojmisliteateističkog humanizma s druge strane. Uzkonvertiteisukobljenestrane,Rusenabrajaione koji pokušavaju izmiriti suprotstavljenagledišta,odkojihjesvakakonajznačajnijipo-znati evolucionist Theodosius Dobzhansky.

Drugiesejuknjizi,»TheOriginofLife«Jef-freyaL.BadaaiAntoniaLazcanoa,natride-setak stranica ispituje problem postanka pr-vogživotanaZemlji.Autorinajprijespomi-njumalopoznatuDarwinovuzainteresiranostzapostanakprvogživota(izDarwinovogpis­maprijateljuJ.D.Hookeru),jerseDarwinuPostanku vrstajasnoodrediokakosenekanibavititimproblemom.BadaiLazcanoopisu-juprveznanstvene ideje ipokusekojimasepokušalodokazatikemijskurazličitostizme-đu nežive i žive tvari te prve abiogenetsketvrdnjekemijskeevolucijeipokuseOparinaiHaldanea.Unatočpoteškoćamauutvrđivanjustarostiprvogživotauslijedbrojnihpromjenananajstarijemnađenomstijenju,rezultatino-vihispitivanjapodupirutvrdnjuranognastan-ka prokariotskog oblika života, čim su touvjetidopustili.Razmatrajućirazličiteteorijeihipotezepovezaneuzpostanakprvogživota(odolaskupredbiotičkihorganskihdijelovaizsvemira, prvoj replikaciji i prijelazu premasvijetu RNK/DNK/bjelančevina) autori za-ključujuopostojanjuznačajnepukotineutre-nutačnomopisuevolucijskogprijelazaizme-đu, kako kažu, »predbiotičke sinteze bioke-mijske tvari iprvogzajedničkogpretkasvihživih bića«. Danas ipak smatraju da postojiprecizniji opis početka života i usmjerenjegdje tražiti rješenje.MichaelBenton u radu»Paleontology and the History of Life« nadvadesetakstranicapišeoulozipaleontologi-jeurazumijevanjuevolucije,pogotovoura-zumijevanju bioraznolikosti i masovnih izu-miranja.Bentonnavodidvaznačajnaprikazaslijedapostankabioraznolikosti,odprvogži-votadosuvremenogčovjeka,kaoizapanjuju-ćepretpostavkeobrojnostivrstakojesubiva-leilisadabivajunaZemlji(250–750milijunavrsta).Uzimajućiuobzirograničenjaislabo-stifosilnihnalaza,ilinjihovonesavršenstvo,kakojepisaoDarwin,autordajeprikazmo-dela nastanka bioraznolikosti: linearnog (sastalnimomjeromporastabrojavrsta),ekspo-nencijalnog(eksponencijalnimporastombro-javrsta­krivuljom)ilogističkog(sličnoteorijiisprekidaneravnoteže,Punctuated equilibri-um).Bentonusvomesejudajetežerazumlji-vu,alinigdjeosporenutvrdnjukakojetrenu-tačnabioraznolikostvećanegoikada.Uzak­ljučku autor vidi obećavajuću budućnost uistraživanjupovijestiživota.Ueseju»Adap-tation«JosephTravisiDavidN.Reznickna25stranicarazmatrajuproblemadaptacije,tj.prilagodljivosti u teoriji evolucije: različiteoblike adaptacije, kontroverze u ispitivanjuadaptacijesnekimprimjerima,problemzna-čenja adaptacije jedinki. Uz ove problemeautorisedotičupitanjapodudarnostistrukturamikroimakroevolucije.ZaDarwinajenačeloprirodnog odabira jedinstveni mehanizam

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi633

kojiuzrokujepodjednakomikroimakroevo-luciju,zamnoge,poputEldredgeoveiGoul-dove teorije isprekidane ravnoteže, to nijeprihvatljivo (teorija isprekidane ravnotežetrenutačno je najistaknutiji argument protivprirodnog odabira kao jedinstvenog uzrokamikro imakroevolucije).Umjesto zaključkaautorinudevidikeuproučavanjuadaptacije,istovremeno zadržavajući izvorni Darwinovdoprinos u opisu mehanizma adaptacije. Upetom eseju knjige, »Molecular Evolution«FranciscoJ.Ayala(inačebivšisvećenikKato-ličkecrkve)nadvadesetakstranicapišeodo-prinosumolekularne biologije u rekonstruk-cijineprekinutogslijedaživota,odprvogži-vota do danas živućih vrsta. Molekularnabiologijatakojeomogućilaizgradnjuuniver-zalnog drveta života koje obuhvaća sve po-znatevrste(ovo‘vrsta’tekjepomoćnipojamizvedenizizvorneriječisort,štosenemožeprevestis‘vrsta’ubiološkomsmisluriječi,alise ne bi moglo ni sa ‘sortom’ ili ‘klasom’)unutartrijugrana:Archeabacteria,Eubacteria(objegranesuprokariotske)ieukarioti.Kori-jenuniverzalnogdrvetaživota jeuzadnjemuniverzalnomzajedničkompretku (LUCA–Last Universal Common Ancestor).Ayalana-vodigotovoneograničenemogućnostisazna-nja u rekonstrukciji evolucijske srodnosti izevolucijskih informacija sadržanih u DNKživihorganizama(Ayalindijagramdrvetaži-vota nastao je genima iz sporo evoluirajućeRNKribosoma).Autornavodinekolikome-toda u rekonstrukciji evolucijske prošlosti,zaključujućikakomolekularnabiologijado-kazujeevolucijunadvanačina:prvo,prika-zom jedinstva života na razini DNK i radaorganizma na razini enzima i bjelančevina;drugo, rekonstrukcijom do sada nepoznateevolucijske prošlosti i srodnosti živih vrsta,svedouniverzalnogzajedničkogpretka.BrianCharlesworthiDeborahCharlesworthuradu»Evolution of the Genome« na dvadesetakstranicaopisujusastaviveličinugenoma,or-ganizaciju genetskog materijala, kodirane inekodiranesljedovegenetskogmaterijala,re-kombinacijskeomjereipodručnerazlikeunu-targenomaidr.Autori,također,navodeevo-lucijskečimbenikekojiupravljajuveličinomiorganizacijom genoma: čimbenicima kojidjeluju na broj gena u genomu, mutacijskeomjereibrojnostgena,veličinugenomasob-ziromnakoličinunekodiraneDNK,transpo-sabilneelemente(TE–genisuzanimljivijerusebinenosenasljednuinformacijuoizgradnjiodređenog fenotipa nekog organizma negoisključivoinformacijuovlastitojreplikaciji)injihovonakupljanjeupopulaciji teevolucij-skeučinkegenetskerekombinacijeiveličinepopulacije.Uzaključkuradaautoritvrdevi-soku kompleksnost evolucije genoma pa je

potrebnoupozoritinanetočansuvremenistavkakokoristiliprednostmožeobjasnitiposta-naksvihobilježjagenoma.Esej»ThePatternandProcessofSpeciation«autorskogdvojcaMargaretB.PtacekiShalaeJ.Hankisonutri-desetakstranicadajedefinicijupojmaspeci-jacije(tojeevolucijskiprocespostankanovihiodvojenihlinijakojaodržavajusvojeneovis­ne putove). Problematičnost specijacije je unjezinojsloženojstrukturisastavljenojodse-rijeprocesa.Kakojespecijacijaprocesodva-janja, odnosno postanka nove vrste, autoriraspravljajući o naravi kategorije vrste dajunekolikopoznatijihodređenjakategorijevrstei naravi izolacijskih barijera. U poglavlju oprocesuspecijacijePtacekiHankisonnabra-jaju razne evolucijske mehanizme (prirodniodabir,spolniodabir,genetskidrift)usmjera-vajući pažnju na ulogu prirodnog odabira uspecijaciji,alirazmatrajućiidrugemehaniz-meterazličiteoblikereproduktivnihbarijeraitempaspecijacije.ZaPtacekiHankison,pro-blemspecijacijejeneštoštotektrebaobjasni-ti, iako se napravio znatan napredak u tompodručju.Uosmomporedueseju,»Evoluti-onandDevelopment«GregoryaA.Wraya,natridesetakstranicaseproučavaisprepletenostbiologije razvitka (developmental biology) ievolucijskebiologije.Isprepletenostovihpoj-movaproizlaziiznjihovesraslostiuvrijemetakodajepovijestrazvitkasvakogpojedinogorganizma,kakokažeautor,»ugrađenaunu-tar, i zrcali,mnogudubljuevolucijskuproš-lost«. Najpoznatija isprepletenost biologijerazvitkaievolucijskebiologijejeonaunutarrekapitulacijskeparadigmekojausvomnaj-poznatijem obliku tvrdi da razvitak embrijaponavljaevolucijskuprošlost,tj.daontogeni-jarekapitulirafilogeniju,kakojetvrdioErnstHaeckel,najsnažnijizagovornikteorije.Wrayopisujerazvojrekapitulacijskeidejenavodećinajznačajnije sudionike rasprave: Bonneta,Meckela,vonBaera iHaeckela.Rekapitula-cijskaidejajedonekleosporena,aautordo-nosi brojne izvore osporavanja s razlozima.Napuštenu vezu embriologije i evolucijskebiologijesuvremenaproučavanjaoživljavaju,advapodručjasezajedničkimnaporimapot-pomažuurazumijevanjusvojihpodručja,pišeautor u zaključnompoglavlju.U eseju »So­cial Behavior and Sociobiology« Daniel I.Rubenstein na petnaestak stranica razmatrauzrokeoblikovanjaskupnogživotaživotinja,uzroke oblika i trajnost takvih skupina teuzroke postojanja različitih oblika suradnje.Autorprikazujedvijepočetneteorijeevoluci-je društvenog ponašanja životinja i njihovusintezu.Prvateorijaponašanjajeonateoreti-čaradruštva:ovateorijapokušavajućiodgo-voriti zašto životinje pomažu jedna drugojčak i žrtvujući vlastiti reproduktivni uspjeh,suočavasesproblemomodređenjareproduk-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi634

tivnejedinice.Ovateorijapredlažeidejuoda-birapremasrodstvu(kin selection)tvrdećidajedinkemoguširitisvojegeneneizravnopu-tempotomakabliskihsrodnika.Drugateorijajeekološka.Ovateorijasmatradapromjenareproduktivnog ponašanja ovisi o uvjetimaokoliša.Sintezaovihdvijuteorijanalazidasuženkepokretačkasiladruštveneevolucijejernjihovedruštvenevezezrcalenajboljiodgo-vornazahtjeveokoliša.Uzavršnompoglav-ljuautorvidiočitimevolucijskooblikovanjedruštvenosti u ljudske vrste. Henry M.McHenry u članku »Human Evolution« nadvadesetakstranicadonosirazmišljanjaopo-ložajučovjekaunutarbliskihsrodnika,one-kimnjegovimprecima,njegovomnastankuievolucijinjegovogmozga,uspravnoghodaiprehraneteoproblemimakojetektrebarije-šiti.Autornabrajarazličitemetodeutvrđiva-nja srodnosti čovjeka s morfološki bliskimskupinama (imunološkametodaDNKhibri-dizacije,molekularni sat imorfološkauspo-redba)teHennigovukladističkuklasifikacijuoslonjenu na dijeljenje zajedničkih obilježjakoje nemaju druge, srodne skupine. Glavninedostatak molekularnog pristupa je u pri-mjenjivostinanalazestarostido70,000godi-na,amorfološkeusporedbenapojavuišire-njeljudskevrste(modernogHomo sapiensa)uvrlokratkomgeološkomrazdobljuodsvega100000godina.Fosilninalazi ljudskevrstesu vrlo ograničeni i nepotpuni, no ipak do-sljedni,nalaziautoruzaključkurada.»Evolu-tionary Biology of Disease and DarwinianMedicine«članakjeMichaelaF.Antolina.Natrideset stranica autor opisuje Darwinov tipmedicinekaoevolucijskipristupproblemimabolestiijavnogzdravstva,tražećipoveznicuizmeđu uspješnih i loših adaptacija kod čo-vjekaimikrobakojiuzrokujubolesti.Naime,unatoč znanstveno­tehnološkim mehanizmi-malijekovaizaštitehraneizbjegavanjanapa-damikroba,ljudisujednoodsredstavazarastmikrobakojiseuspješnoadaptirajunanoveuvjete.Unatočsnažnim lijekovimapotrebnojerazlikovatibrojnedetaljezdravstvenogsta-njamogućegpacijentaprijedonošenjaodlukeovrstiinačinuterapijskogdjelovanja.Pone-kadliječenjemožebitištetnopasezapravuodluku mora poznavati prirodu i ekologijupatogenailiparazita,kaoietničku(vjerojatnoi regionalnu ili rodnu) pripadnost pacijenta.Pišućioprognozamaovogtipaliječenja,au-tornavodiopreznostzbogugotovoneograni-čenoj sposobnosti prilagodbe mikroba naokoliš, pa i na ljude.Koristmogućihgenet-skih promjena ljudske vrste radi smanjenjabolestiautorsmatrapodijeljenim.BrianGood­winueseju»BeyondtheDarwinianParadigm:Understanding Biological Forms« proučavanastanakrazličitihoblika(morfologija)živih

bićairazumijevanjeodnosaizmeđuevolucij-skihoblikaifunkcija.BrianGoodwinpripadamalojskupiniznanstvenikačijeidejeoevolu-ciji uglavnom nisu prihvatljive znanstvenojzajednici.NjegovomoždanajznačajnijedjeloForm and Transformationjenastaloukoau-torstvusGerryemWebsterom.Taknjigaod-lučno redefinira ulogu prirodnog odabira,pripisujućimutekulogustabilizatoraoblika,što jeoprečno službenoj teoriji evolucije.Učlanku »Beyond the Darwinian Paradigm:Understanding Biological Forms« Goodwinse ipak priklanja glavnoj struji evolucijskemislidanas,pišući»ovdjeprikazanogledišteniujednomsmisluneosporavavažnostpri-rodnog odabira u evoluciji« (iako, u tekstuima tvrdnji koje se mogu interpretirati kaoproturječne citiranoj tvrdnji). Autor poričeispravnost pretpostavke po kojoj bilo kojioblikmoženastatikaorezultatslučajnevari-jacijegena.Zanjegajegeneratormorfologijemorfogenetsko polje koje proizvodi oblikematematičkompravilnošću,aobrascimorfo-logijeiponašanjaorganizamanastajukaoza-sebni oblici koji ne pripadaju kontinuumumogućnosti,negodiskretnomskupumoguć-nosti. Članak »Philosophy of EvolutionaryThought«KimaSterelnyjaističerazvojevo-lucijske biologije poslije 1859. (izlaskaPo-stanka vrsta)kaojedanodnajvećihintelektu-alnihdosegaznanosti.Napetnaestakstranicatekstaautorpredstavlja temekojimasebavievolucijskabiologija,otvorenapitanjaunutarteorijeevolucije,previranjauevolucijskojbi-ologiji, evoluciji znanosti o živom svijetu,povezniceizmeđubiologijeifilozofijetepo-kušajeunifikacijesvihznanstvenihpoduhva-ta pod fiziku.Sterelnyneizravno, noprepo-znatljivo, navodi dijelom nepoznatu, a dije-lomzanemarenuidejupokojojrazvojbiologijeu bitnome ovisi o razvoju novih pojmova,negoštojojdoprinosenoviempirijskinalazi(naravno,ne slažu se svi s time).Upravo jezato filozofija važna za biologiju i obratno:nemogućnost izvođenjapokusa ilipredviđa-njakojaćeodlučitiosudbinirazličitihteorijafilozofiji postavlja zadatak postavljanja ta-kvihgledištaužarište–štotoonetočnotvrdeoprošlostiživota.Sdrugestrane,autornabra-ja više razloga važnosti teorije evolucije zafilozofiju. Ovo je i zaključak Sterelnyjevograda, filozofijaevolucijskebiologije smještafilozofiju u biologiju i obratno.ManfredD.LaubichleriJaneMaienscheinnapetnaestakstranica nude esej »Evolution andSociety«,smatrajućidasuevolucijaidruštvopovezaninabrojnerazličitenačine.Zaautoresurazli-čitaljudskadruštvaneizravniproizvodevolu-cije,teorijaevolucijejenastalaujednomodtihdruštava–posebnojdruštvenojsredinipo-voljnoj za takav intelektualni poduhvat, a

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA115God.29(2009)Sv.3(615–635)

Recenzijeiprikazi635

vezu evolucije i društvaobilježava i upornarasprava oko postanka vrsta, pogotovo uSAD, između evolucionista i pristaša nekihoblikakreacionizma.LaubichleriMaiensche-innudedefinicijeevolucijeidruštva,uprvojjasnorazdvajajućiopćeznačenjeodonogbio­loškog,audrugojspajajućispecifičnedefini-ciježivotinjskog i ljudskogdruštvau jednu,opću definiciju. Po njima, teorija evolucijeobjašnjava fenomen društvenosti, pa tako ikod čovjeka, no bez normativnih elemenatakojibiupućivalinatokakvobitodruštvotre-balibiti.DavidN.Livingstoneuradu»Evolu-tionandReligion«nadvadesetstranicaispi-tuje elemente odnosa teorije evolucije i ve­likih monoteističkih religija, kao i nekihkršćanskihdenominacija.LivingstonečlanakzapočinjeprikazomDarwinovogodnosapre-mareligiji,iznosećiargumenteizDarwinovihpisamaprijateljima,pokojimajeDarwinmo-gao biti sve: ateist, teist i agnostik! Ipak,Darwinovodnospremareligioznostinemožesepojednostavnitinapromjenenjegovihsta-vovaovjeri,tajodnosjebioisprepletensnje-govim odnosom prema znanosti. Katoličkacrkvadugonijeimalajedinstvenistavoteori-ji evolucije: ispočetka su se različite strujeunutarCrkvesuprotstavljalevećiokoprihva-ćanjaLamarckovepromjenjivostivrsta,zatimje postojao sukob na pitanje samo ljudskogpostanka, a nakon toga se tvrdio ‘ontološkiskok’ (od plenarnog zasjedanja Pontifikalneakademijeznanostiiz1996.)kojimsečovjekodvojio od svojih neljudskih predakamora-lom,svjesnošću,estetikomidr.,štonijeotvo-renoempirijskomistraživanju,tedabiseod1998.počelotvrditikakoevolucijapredstav-ljaneprestanostvaranje(metoduBožjegstva-ranja).Protestantskiodgovorna teorijuevo-lucije također je raznolik, od neprihvaćanjadarvinizmakaoateizmadoprihvaćanjaevo-lucijeukojojjeBogstvorioprveoblikespo-sobnezarazvitak.Općenitogovoreći,zapro-testante nije potrebno odbaciti doktrinarnetvrdnjevjerezbogprihvaćanjaevolucije.Ži-dovskavjerajetakođerpodijeljenapopitanjuteorijeevolucije,ideodosporavanjatradicio-nalistadoranogprihvaćanjateorije,uIslamuse,većod1870,događaslično,iakojebrojiutjecajpristašateorijeevolucijemanji.Autorzaključujedaodizlaskateorijeevolucijepu-temprirodnogodabirapostojisnažanutjecajteorijenarazličiteoblikedruštvenogživotai

svjetonazora,patakoinarazličitareligijskausmjerenja, kao što i različite religije imajubogate i već unutar sebe različite odgovore.Posljednjiesejje»AmericanAntievolutioni-sm: Retrospect and Prospect« Eugenia C.Scotta.Natridesetstranicatekstaautordono-sipovijestipredviđanjeantievolucijskihidejauSAD,prikazidejekreacionizmaineokrea-cionizmasnjihovimdokazimaprotivteorijeevolucije,studijeslučajevaizrazličitihsredi-naSAD (Kansas iRoseville izKalifornije),poneštooznanstvenojargumentaciji,aliipe-dagoškim ipolitičkim raspravamavezanimauzpokušajeuvođenjakreacionističkeidejeuškolskisustavSAD­a.Unatočsvijestionesi-gurnostipredviđanjabudućihdogađajaveza-nihuzsporokoevolucijsko­kreacionističkogsporauSAD­u,autorsmatradatajsporuve-likojmjeriovisiopolitičkojklimi i sudskojvlastiSAD­a(posebnonautjecajnimpriziv-nimsudovimapostavljenimaodstranepred-sjednika Georga Busha) ili je barem takvabilautrenutkupredajeeseja»AmericanAnti-evolutionism:RetrospectandProspect«.Prikazom sadržaja 16 eseja završava prikazprvogdijelaknjigeEvolution. The First Four Billion Years.Drugidioknjigena533strani-ce (403–935) donosi enciklopedijski pristuppodručju teorije evolucije abecednim navo-đenjemobjašnjenjabrojnihvažnihpojmovaiopisaživota,učenjaiznačajnihidejatedjelaautoravezanihuz teorijuevolucije,bilokaozagovaratelja iliprotivnika teorijeevolucije.Nemogućejeprikazatisvataimenaipojmo-ve, no napisan je zaista impresivan i dobroprikazan najznačajniji dio pojmova i imenateorijeevolucije.KnjigaEvolution. The First Four Billion Years informativnajeknjigakojadonosidvijerazi­ne spoznaje o teoriji evolucije, ovaj drugi,enciklopedijski dio je pomoćni informativnimaterijalnužansvakometkoseželiozbiljnijebaviti teorijom evolucije iz historiografske,biološkei filozofskeperspektive,aprvidio,sastavljenodznanstvenihradovaizpodručjavezanih uz teoriju evolucije,može poslužitiozbiljnom i detaljnom proučavanju teorijeevolucijeizrazličitihaspekatafilozofije,bio­logije,sociologijeipedagogije.

Tonći Kokić