RAZLOZI ZA OSNIVANJE NACIONALNE POSLOVNE BANKE · varanjeisporazumijevanje«imalojeciljsupstituiratinegativnostisa-moupravnog modela privreðivanja. Rigidnost poslovnih banaka po-veæavala

Santini Guste1

UDK 336.717

RAZLOZI ZA OSNIVANJE NACIONALNEPOSLOVNE BANKE2

Sa�etak

Raspad Jugoslavije te zamjena samoupravnog modela tr�išnim nijeprovedena osmišljeno, veæ ga je mijenjala stihija. Bankarski je sustavdijelio sudbinu takvih promjena. Banke su postajale »kolektori«svekolikih društvenih problema. Strane banke s distance su promatra-le dogaðanja i polako, ali sigurno preuzimale zdravu komitentskustrukturu.Stvaranje nove nacionalne banke, koja bi provodila kon-cepciju i strategiju razvoja, pojavit æe se kao jedino realno rješenje. Uskladu s rajnskim modelom privreðivanja, Hrvatskoj je prijeko po-trebna “nacionalna” bankarska i osiguravateljska industrija da bi sepokrenuo razvoj. Ukoliko se ne osnuje nacionalna komercijalnabanka, privatne banke morat æe se ujediniti. HNB morat æe odigratiaktivnu i afirmativnu ulogu ako ne �eli u skorijoj buduænosti pokre-nuti novi val steèajeva i time dodatno poveæati svoju odgovornost, aporeznim obveznicima novi raèun.

Kljuène rijeèi: koncepcija razvoja, strategija razvoja, poslovnabanka, obvezna rezerva, “ABCDE”-a, likvidnost, središnja banka,internacionalizacija bankarskog sustava.

Samoupravni je sustav mogao funkcionirati jedino putem »servi-sa udru�enog rada« u kojem je cijena kapitala bila nepotrebna(ona je bila smetnja – izvor politièke moæi). Samoupravno »dogo-

743EKONOMIJA / ECONOMICS, 4 / IX (www.rifin.com)

1 Guste Santini, dr. sc., Visoka škola za poslovanje i upravljanje “Baltazar Adam Krèeliæ”2 Rad je nastavak istra�ivanja èije sam prve rezultate objavio pod naslovom “Zašto osnovati

nacionalnu hrvatsku poslovnu banku” na Znanstvenom skupu Hrvatska gospodarska kriza

i pravac zaokreta iz recesije u ekonomski razvoj (odr�an u Hrvatskoj akademiji znanosti iumjetnosti 31. svibnja 2001., a objavljen u èasopisu “Ekonomija/Ekonomics”, br. 1., Rifin,Zagreb, 2001.).

varanje i sporazumijevanje« imalo je cilj supstituirati negativnosti sa-moupravnog modela privreðivanja. Rigidnost poslovnih banaka po-veæavala se usporedo s rastom oligopolne strukture privrede te potre-bom ravnomjernog razvoja svih dijelova bivše dr�ave (otuda zahtjevda se udovolji nerazvijenima kao uvjet politièkog mira, što se i provo-dilo putem saveznih i republièkih fondova za nerazvijene).

Meko proraèunsko ogranièenje bila je pretpostavka funkcioniranjamodela. Proširenu su reprodukciju osiguravali devizni financijski su-ficiti stanovništva (izvoz radne snage). Kada je rast devizne štednjeusporen, dinamiziralo se zadu�ivanje u inozemstvu (dodatno pota-knuto naftnom krizom) i sustav je, zbog prisutne politike, upao u du-boku krizu iz koje više nije bilo povratka. Pokušaj brojnih reforminije mogao uspjeti upravo zato što su inicijatori reformi bili temeljnabrana njihovom uspjehu.

Raspad Jugoslavije te zamjena samoupravnog modela tr�išnim nijeprovedena osmišljeno, veæ ga je mijenjala stihija. Bankarski je sustavdijelio sudbinu takvih promjena.

Izostajanje koncepcije i strategije razvoja (o ovom najbolje svjedoèiukidanje Zavoda za planiranje, odnosno Dr�avnog zavoda za ma-kroekonomske analize i prognoze) onemoguæilo je jasno usmjerenjepromjena (odnos sustava i politike u uvjetima nelinearnog vremena).Osnivanje mnoštva banaka (što se nije smjelo dopustiti) samo je deri-vacija nepostojanja koncepcije i strategije razvoja. Antiinflacijskiprogram iz listopada 1993. godine nije »preveden« u stabilizacijski irazvojni program upravo zbog nepostojanja koncepcije i strategijerazvoja (uz pojedinaène i grupne interese). Da se mnogo toga samoformalno mijenjalo (u institucionalnom pogledu, dakle, uvoðenjutr�išnog modela privreðivanja), pokazuju, izmeðu ostalog, nepodmi-rena potra�ivanja koja se stalno poveæavaju (nominalno smanjenjepotra�ivanja rezultat je pokretanja steèajnih postupaka, a nikako pro-ces rješavanja problema nelikvidnosti tvrtki; ukoliko steèaj nijerješenje? /sic!/, a nije). I dok je u uvjetima društvenog vlasništva tobilo moguæe tolerirati, u uvjetima privatnog vlasništva, zbog. uèinakapreraspodjele, egzistencija je nepodmirenih potra�ivanja nedopusti-va.

Zbog ignoriranja realne inflacije (nepodmirena potra�ivanja samo sutek njezin manji dio) dr�ava je polako, ali sigurno, svekolike proble-me privrede usmjerila u bankarski sustav. Banke su postajale »kole-ktori« svekolikih društvenih problema. Da je u kojem sluèaju poli-

744 G. Santini: RAZLOZI ZA OSNIVANJE NACIONALNE POSLOVNE...

tièka intervencija politièke vlasti bila veæa, umjesto tr�išnog modelaprivreðivanja ponovo bismo imali »dr�avni socijalizam«. Pritomvalja reæi da bi on bio relevantno inferiorniji u odnosu na prethodnimodel samoupravnog sustava.

Rješenje za nagomilane probleme u bankarskom sustavupokušalo se naæi u sanaciji i steèaju banaka. Rezultat je bio pora-zan. Porezni su obveznici dobili novi raèun. Javnost je izgubilapovjerenje. Problemi se iz dana u dan uslo�njavaju i cijena njiho-vog rješenja dnevno raste. Kako se nije oèekivala rasprodaja sa-niranih banaka, dilema da li sanirati poduzeæa ili banke èinila semanje va�nom. Kakve li zablude!?3


3 U svibnju 1999. godine, na skupu »Dugoroèna strategija gospodarskog razvoja Hrvatske«,odr�anom u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, predstavio sam svoj rad »Kako izkrize« (objavljen u èasopisu »Ekonomija/Economics«, br. 4, Rifin, Zagreb, lipanj 1999.);na stranici 875. stoji sljedeæe: »Kao što je poznato, stanoviti je broj banaka otišao u steèaj.Novi se kandidati za steèaj svakim danom pojavljuju. Postavlja se pitanje je li to pravi putrješavanja nagomilanih problema u bankarskom sustavu. 30%-tna obvezna rezervaukazuje da je velik dio depozita depozitara u središnjoj banci (pod kontrolom su središnjebanke i znaèajna devizna sredstva – op. aut.) Pridoda li se tome odnos vjerovnik-du�nik,tada je jasno da sustav u znatnoj mjeri rezultira (kreæe prema) takvom stanju. Ne promijenili se stanje, tada gotovo sve banke mogu otiæi u steèaj. Što smo uèinili danas, ako za šestmjeseci shvatimo da banke uopæe nisu morale iæi u steèaj? Osiguranje depozita banaka usteèaju od strane Agencije (èitaj: dr�ave) teretit æe proraèun za 3,5 milijardi kuna. Postavljase pitanje smijemo li u ovoj situaciji dodatno oporezivati porezne obveznike. Ili drugaèijereèeno, što bi znaèilo da su se 3,5 milijarde kuna dodijelile znanosti i obrazovanju?

Mišljenja sam da bi bilo potrebno oformiti ekspertnu skupinu koja bi case by case

ocjenjivala banke i preporuèila naèin izlaska iz krize odreðene banke. Naime, valja ukazatina to da vrijeme nikada nije linearno i da kompozicija vremena (npr. utjecaj okru�ja –privrednog sustava – na vrijeme kao ekonomsku varijablu) mo�e poveæati odnosno smanjititrošak prilagodbe. Uzmimo primjer banke koja u pasivi svoje bilance ima depozitare koji sukorisnici proraèuna, a u aktivi komercijalne korisnike, dakle graðane i poduzeæa.Pretpostavimo, nadalje, da se krediti uopæe ne mogu naplatiti. Koji je uèinak? Rezultattakvog steèaja bi bio da je dr�ava toèno onoliko platila depozitarima koliko su depozitariizgubili. Pored toga u steèaj æe otiæi i niz poduzeæa koja bi vjerojatno u funkciji vremenaostvarila profit bar da se servisira kredit. Nadalje, bilo bi manje nezaposelnih, a društveni biproizvod bio veæi. Za donošenje odluke da neka banka ide u steèaj, nije dovoljno samorevizorsko ili neko slièno mišljenje. Kada je rijeè o dilemi da li otvoriti ili ne otvoriti steèajnad poslovnom bankom, u analizu svakako valja ukljuèiti makroekonomske uèinke.Mikrouèinci nisu dostatni za pravovaljanu odluku.

Svakako bi valjalo oformiti poseban ekspertni tim koji bi pomogao bankama uprilagoðavanju novim uvjetima. Neodr�ivost postojeæeg broja banaka i štedionica moguæeje riješiti »spajanjem« veæeg broja banaka i štedionica bez nepotrebnih ekcesa. Ovakavpristup nam se èini i razvojnim jer bi povezivanjem veæeg broja manjih banaka i štedionicapostojeæi kreditni volumen uèinili uèinkovitijim.«

Dolazak stranih banaka nije ispunio oèekivanja.

Vjerovalo se da æe strane banke znatno utjecati na restrukturiranje do-maæih banaka te da æe utjecati na smanjenje kamatnih stopa. Ništa seod toga nije dogodilo jer se ništa i nije moglo dogoditi. Naime, stranesu banke s distance promatrale dogaðanja i polako, ali sigurno preuzi-male zdravu komitentsku strukturu. Svaka je krizna situacija bilarazvojna šansa stranih banaka što se lijepo moglo vidjeti iz dina-mike rasta bilance stanja tih banaka. Valja reæi da u industrijamarastuæeg prinosa bilanca je stanja (dokaz rasta aktivnosti) temeljniizvor uspješnosti.

Da pojasnimo. Strane su banke (osnivaèi banaka u Hrvatskoj) donije-le svoju superiornu tehnologiju ne s namjerom da se unaprijedi uèink-ovitost domaæih banaka, veæ je to predstavljalo izvor konkurentskeprednosti. Nadalje, banke kæeri bile su podr�ane neusporedivo jefti-nijim izvorima sredstava (bonitet inozemnih banaka, nasuprot bonite-ta dr�ave). Dovoljno je usporediti kamatne stope u zemlji i inozemst-vu. Izneseno je rezultiralo veæom uèinkovitošæu banaka kæeri usprkosmanjim kamatnim stopama, što znaèi i ni�im rizicima. Istovremenoone ne utjeèu na kamatne stope jer ne mogu i ne �ele (a zašto i bi?)postati price leaderi.

Tu je bitno istaknuti dva momenta. Prvo, napustit æe se kreditna i sva-ka druga podrška u razvoju tvrtki ispodprosjeène efikasnosti. I drugo,preuzete æe se banke na hrvatskom tr�ištu ponašati logikom margi-nalnih, a ne ukupnih troškova,4 što èini njihovu pripadnost nacio-nalnom bankarstvu tek neutemeljenom �eljom. To æe rezultirati timeda æe lošiji dio gospodarstva preostati domaæim bankama koje su isame u neravnopravnom polo�aju. Sljedeæa destinacija tim


4 Èesto se previða moguænost nekog privrednog subjekta da svoju poslovnu aktivnostostvaruje putem marginalnih, odnosno ukupnih troškova. Pod politikom marginalnihtroškova razumijevam moguænost da neka tvrtka u osnivanju i nastupanju, u smislunjegovog osvajanja, mo�e nastupati tek varijabilnom komponentom. To se uprvo dogaðakada su u pitanju strane banke (bez obzira na to je li rijeè o preuzetoj ili novoosnovanojbanci). Naime, nije nezamislivo da postoje jasni razlozi zašto se osvaja novo tr�ište. To je uposlovnoj kombinaciji zbog koje se je preuzela/osnovala banka sasvim jasno. Moguænostvarijabilne komponente sastoji se u èinjenici da preuzimatelj/osnivaè banke raspola�ecjelokupnom tehnologijom i da mu njegova tekuæa poslovna aktivnost daje realnemoguænosti da pokrije fiksnu komponentu novog pothvata. Pod politikom ukupnihtroškova razumijevam pothvat kada nije moguæe “prevaliti” fiksnu komponentu na nekuposlovnu aktivnost ili aktera. Štoviše, u Hrvatskoj su nacionalne, iz samoupravnogsocijalizma poslovne banke preuzele znatne dubioze jer su bile “servis udru�enog rada”(izvori politièke moæi). Ovo znaèi da su pored ukupnih troškova te i takve banke moralenadoknaditi i “gubitke” koji su rezultirali bivšim sustavom i politikom.

bankama i pripadajuæim im komitentima (privredi) je Minis-tarstvo financija, odnosno porezni obveznici.

Da pojasnimo. Internacionalizacija bankarskog sustava znaèi trenut-no preuzimanje kriterija uèinkovitosti iz zemalja vlasnica domaæihbanaka. To nadalje znaèi da tvrtke koje se ne mogu trenutno prilago-diti moraju prestati s privrednom aktivnošæu. Na razini dr�ave tomo�e znaèiti lom hrvatske privrede. Drugim rijeèima, privrednastruktura nije u stanju adekvatno pratiti proces internacionalizacijebanaka. Èak dramatièno smanjenje porezne presije mo�e imati tekogranièene rezultate.

Izneseno nije perspektiva, veæ je to današnja realnost. Moguæe je za-misliti da æe nedavno preuzimanje »obalnih banaka« za nekoliko sto-tina milijuna dolara rezultirati prodajom turistièke grane, najveæeghrvatskog izvoznog proizvoda. Hrvatskoj narodnoj banci ostaje dapostane sanator ili steèajni upravitelj preostalog dijela banaka. Ostale�eljene i potrebne mjere neæe moæi uèinkovito provoditi jer je mo-guænost odgovora meðunarodnih banaka (zbog moguæe politike mar-ginalnih troškova) pasivizacija u doslovnom smislu rijeèi.

Valja istaæi da autonomnost HNB-a postaje upitna jer postojanjeoslonca internacionalziranih banaka na svoje matiène bankezapravo znaèi eurizaciju hrvatskog sustava bez obzira na to je liHrvatska uvela ili nije uvela euro kao nacionalnu valutu5.

Kada se ocjenjuje bankarski sustav (podsustav) kao dio privrednogsustava, tada valja imati u vidu da su kriteriji privrednog sustava isto-vremeno i kriteriji bankarskog sustava. Strane banke ponašajuæi se»autonomno« zapravo diktiraju proces reprodukcije.

Stanovništvo je zabrinuto za svoja deponirana sredstva. Domaæebanke ne èine im se više sigurnim. Stanovništvo se okreæe »stra-nim« bankama6.

Nameæe se pitanje mo�e li Hrvatska iz sadašnje krize s prisutnomvlasnièkom strukturom poslovnih banaka?


5 Promatra li se pasiva bilance stanja poslovnih banaka, vidljiva je dramatièna dominacijadevizne komponente što èini kunu, kako smo je u jednom radu nazvali, “monetarnommanjinom”. Jednako tako i u aktivi bilance poslovnih banaka imamo valutnu klauzulu pa jetek, eventualna, mar�a moguæi gubitak. Ipak valja identificirati da kuna vrši funkcijuzamjene i da postoje znaèajne dubioze izmeðu aktive i pasive jer devize u pasivi nemajusvoju protustavku u aktivi bilance stanja. Ovo se èesto gubi iz vida. Naprosto nije moguæeizjednaèiti valutnu klauzulu i devizni teèaj.

Drugim rijeèima, kako je moguæe ukljuèiti »strane« banke urješavanje krize, kada su banke internacionalizirane i funkcioniraju uskladu s globalnom filozofijom? Da li su se ponovo pojavili katastro-fièari koji inzistiraju na preispitivanju moguæih politika banaka(opæenito) pa i »stranih« banaka (posebno) u uvjetima kada je rizikulaganja objektivno za te »strane« banke isuviše velik. Treba bitidoista površan i ne primijetiti èinjenicu da je više od 90% konsolidira-ne bilance poslovnih banka u »stranim« bankama7. Prodane su bankesanirane, a portfelj im je »oèišæen«. Revizija prodanih banaka morase napraviti, tra�it æe je pojedine interesne skupine. Ostaje da vidimokada æe se to i dogoditi i kako æe novi vlasnici sada saniranih banakareagirati.

Što se dogaðalo u proteklom vremenu na podruèjumonetarne politike?

Prethodno smo istaknuli da je bankarski sustav internacionaliziran.To su stanje monetarne vlasti (prije sijeènja 2000. godine) ocijenilekao pozitivno postignuæe s perspektivom daljnje ubrzane internacio-nalizacije (što se i �eljelo i što se zapravo i završilo). To što nijednadruga grana privredne aktivnosti u Hrvatskoj nije internaciona-lizirana niti pribli�no u mjeri kao što je to uèinjeno s hrvatskimbankama, nikoga oèito ne zabrinjava. Drugim rijeèima, nije sevodilo raèuna o odnosu cjeline i dijelova, što uèe studenti ekono-mije na prvim godinama studija. Znaèi li prisutna globalizacijazapravo ubrzano ukljuèivanje u svjetsku privredu, in totum, pitanje jena koje je moguæe dati samo negativan odgovor. Svjetski kapital imasvoja pravila igre i nerazvijene zemlje uglavnom samo kratkoroènomogu poštivati te kriterije. Što æe biti sutra - nije neva�no pitanje, veæje pitanje svih pitanja.


6 Reklamni slogani veæ istièu »moguæa neugodna iznenaðenja« što bi trebalo prevesti kao: mismo sigurni, povjerite nam svoja mukom steèena sredstva. I doista, »strane« banke znatnopoveæavaju svoje uèešæe u prikupljenim sredstvima od stanovništva, kao i preostali dio jošuvijek uèinkovite privrede, u skladu s ciljevima vlasnika stranih banaka, daklepoveæavajuæi uèešæe u pasivi konsolidirane bilance poslovnih banaka. To znaèi da manjeuèinkovit dio privrede ostaje »domaæim« bankama.

7 Prema podacima središnje banke Italija sa 77 milijardi kuna i Austrija sa 52 milijarde kunaidentificirane su kao “vodeæi vlasnici “ hrvatskog bankarskog sustava. Ima li se u vidu da jena kraju 2001. godine konsolidirana bilanca hrvatskih banaka iznosila 143 milijarde kuna,muguæe je zakljuèiti u “èijim je rukama” kreditna politika.

Ima li se u vidu linearna obvezna rezerva, koja je okoštala »inflatornubilancu«, što se vidi u roènoj strukturi pasive bilance poslovnih bana-ka, kao i ovisnost o teèaju kune, jasno je da je monetarna politika bi-tan dio ukupne politike koja je uzrokovala progresivni rast nelikvi-dnosti. Naime, stvaranje i poništavanje novca nije bilo odreðeno po-trebama likvidnosti privrede (kako bi se monetarna politika moralaponašati), odnosno stanjem u gospodarstvu, veæ je bilo odreðenokupnjom/prodajom deviza pri èemu je teèaj, ipak bio, zadan. Odnosprimarnog novca i novèane mase od 1993. godine to jasno pokazuje.Uka�imo samo na 1998. godinu, kada je uveden porez na dodanuvrijednost. Kao što je poznato, porez na dodanu vrijednost imao jeznatne fiskalne uèinke što je rezultiralo, na �alost, rebalansom pro-raèuna. Dakle, u godini kada je uveden porez na zalihe – koji jeistisnuo više od 7 milijardi kuna poreznim obveznicima – novèa-na se masa smanjila.

I dalje se preferiraju du�nici na štetu vjerovnika. U 1999. godinismanjeni su plasmani privredi i oni od tada zaostaju, a trebali suse dramatièno poveæati. Godina 2000. slijedi obrazac iz 1999. Go-dina 2001. tek je mlako poboljšanje stanja što se tièe kreditiranjaprivrede. Godina 2002. razlikovat æe se od prethodnih utolikoukoliko dr�ava »stane« iza pojedinih poduzeæa8.

Ovom komentar nije potreban, iako je jasnije kako je nelikvidnost po-lako, ali sigurno »ušla« u domaæe banke, odnosno kako su one odgo-vorile na izazov zvan nelikvidnost. Što su banke bile manje po velièi-ni bilance i više domaæe (senzibilne na privredne probleme), to su bi-vale sve ranjivije. Istoèna je Slavonija tragièan primjer u svakompogledu.

Pridodamo li iznesenom kamatne stope (mjera nereda) koje suodreðene ponudom s jedne strane, i ignoriranjem potra�nje za


8 Promjena strukture kredita, promatrano po sektorima, pokazuje va�ne promjene. Tako je nakraju 1993. godine sektoru privrede odobreno 4 708 milijuna kuna kredita, dok je sektorstanovništva koristio svega 1 899 milijuna kuna kredita. Krajem 2001. godine sektorprivrede koristio je 31 049 milijuna kuna, a sektor stanovništva 30 062 milijuna kunakredita. Prema tome, poveæanje kredita privredi u promatranih osam godina iznosilo je 26341 milijun kuna dok je sektor stanovništva koristio za 28 163 milijuna više kredita nego1993. godine. Indeks za privredu, u promatranom je razdoblju iznosio 650, a zastanovništvao 1 583. Promatra li se stope rasta, tada je u promatranom razdoblju rast kreditaprivredi iznosio 26.59%, a stanovništvu 41,23%. U 2002 godini kretanja su nastavljena isektor privrede koristio je u prvih sedam mjeseci 12% više kredita, dok je sektorstanovništva koristio 25,59% kredita više nego krajem 2001. godine (sve prema podacimaHNB-a). Ima li se u vidu va�nost kredita u procesu reprodukcije, nije moguæe neidentificirati “autonomnu” politiku poslovnih banaka.

likvidnošæu s druge strane, moguæe je sasvim jasno ustvrditi da posto-jeæe kamatne stope ne daju realnu strukturu kamatne stope. Naime,postojeæe su kamatne stope odreðene na temelju viška likvidnosti uposlovnim bankama i cijenom dr�avnih obveznica (nerizièni papir) ane, kao što smo utvrdili, zadovoljavanjem potra�nje od privrede. Ne-dopustivo visoka likvidnost poslovnih banaka s jedne strane, i s drugestrane nelikvidnost privrede jasan su pokazatelj kako se je realnaodvojila od financijske sfere.

I konaèno »ABCDE«-a – karcinom domaæe privrede, stavio je toèkuna »i« i time je zapeèaæena sudbina domaæih banaka. Samo zato (sic!)što su bile senzibilne na probleme privrede9.

Naime, u institucionalnim je uvjetima kakvi vladaju u Hrvatskoj uve-dena ocjena rizika bila porazna (da li svjesno?) jer se po ne znam kojiput pokazalo kako beskriterijalna transplantacija gotovih stranihrješenja nije tek tako moguæe. »ABCDE«-a je primijenjena metoda utr�išnim privredama. Štoviše, ona je u svojoj osnovi porezni kredit zaposlovne banke, ali to je druga prièa.

Upravo su završni raèuni za prošlu godinu pokazali kako je“ABCDE”-a bila instrument eutanazije domaæih banaka i kako se jevaljalo riziènost definirati10 u našim institucionalnim uvjetima i spo-sobnost društvene reprodukcije da iste provede u praksi.

Zašto nacionalna komercijalna banka?

Stvaranje nove nacionalne banke, koja bi provodila koncepciju istrategiju razvoja, vjerojatno æe se pojaviti kao jedino realnorješenje. Što prije, to bolje! Ostaje da se ispita kako bi tu banku tre-balo »dizajnirati«, kako bi se njezinom potporom ostvario potrebanrazvoj. Problemi su višedimenzionalni i vjerojatno æe trebati puno


9 Dio riziènih plasmana ostatak je iz prethodnog sustava, kako smo to u prethodnimnapomenama istaknuli.

10 Smatramo da nije bilo potrebno uvoditi instrumente kontrole koji su prikladni i potrebni urazvijenim tr�išnim sustavima u uvjetima kada nije provedena obnova zemlje, odnosnokada nije dinamizirana privredna aktivnost bar do razine koja bi rezultirrala bar zaèetvrtivnu veæim dohotkom per capita. Valja imati na umu da je proces reprodukcijenedjeljiv i da nije moguæe provoditi ovako va�ne restrikcije na jednom djelu društvenereprodukcije bez uèinaka na preostali dio društvene reprodukcije. Konaèno, samonapominjemo, tek æe se u buduænosti naplaæivati posljedice ove i ovakve politike. Dovoljnoje reæi da u uvjetima kada stanovništvo tako dramatièno stari visoka razina nezaposlenostimo�e imati samo pogubne uèinke u buduænosti.

sredstava, upornosti i mudrosti da se realizira koncepcija nacionalnekomercijalne banke, a da to ne rezultira negativnim odnosom »stra-nih« banaka. Problem nije moguæe i ne smije se podcijenti.

Ogranièenje:

Nerazvijene zemlje moraju prihvatiti MMF, Svjetsku banku iWTO11, kako bi ostali u okviru svjetskog poretka jer »ispadanje«znaèi produbljivanje razlike u nerazvijenosti. Beskriterijalni æe pris-tup prema tim institucijama imati iste posljedice s iluzijom da smo diosvjetskog poretka, iako to nismo.

Kako realizirati projekt nacionalne komercijanlne banke?

U Hrvatskoj se veæ du�e vrijeme govori o potrebi “stvaranja” nacio-nalne komercijalne banke. U tom smislu pored HABOR-a u “igru” seuvode sanirane banke: Croatia banka i Poštanska banka. Svaka jeaktivnost k subjektivitetu procesa reprodukcije dobro došla.Meðutim, nismo sigurni da bi spomenute dvije banke mogle dovoljnobrzo preuzeti obveze koje bi nacionalna komercijalna banka moralapreuzeti. U tom smislu je prijeko potrebno da HABOR bude neuspo-redivo znaèajnije anga�iran. Naime, on je, po svojoj temeljnoj zami-sli, usmjeren na restrukturiranje i razvoj.

Ostaje komercijalni dio bankarstva koji HABOR danas ne pokriva.Osim toga jednostavno je identificirati da nije moguæe pokrenuti na-cionalnu komercijalnu banku ako nema primjerene mre�e poslovni-ca. Nikako ne bi bilo dobro da se umre�enje vrši postupno. Kao štopraksa pokazuje, indeks koncentracije poslovnica determiniran jedubinom tr�išta. Ovo bi znaèilo da nerazvijeni i ratom devastiranikrajevi ne bi još niz godina “došli na red”. Cijela prièa je upravo su-protna. Mišljenja smo da nerazvijena i ratom devastirana mjesta mo-raju prva dobiti svekoliku pomoæ pa i nacionalne komercijalne banke.


11 Spomenute institucije provode politiku kapital odnosa koji dominira od šezdesetih godina svrlo spornim uèincima, posebice kada je rijeè o nerazvijenim zemljama. Kao što je znano,one imperativno zahtijevaju privatizaciju (èitaj: internacionalizaciju) bankarskog sustava ifinancijske industrije opæenito. Tako je uvoðenje drugog stupa mirovinskog osiguranjapogoršanje dr�avne blagajne koja ionako muku uæi kako bi smanjila svoj deficit. Oneoliberalizmu su pisali brojni autori, ali je vlast (prethodna i sadašnja) to uglavnomignorirala.

Prema tome, sve upuæuje na potrebu da pored navedenih u “prièu”uðe i FINA. Naime, ona je veæ znaèajno osposobljena i ima rele-vantnu mre�u poslovnica koje pokrivaju cjelokupno podruèje Hrvats-ke. Osim toga, FINA bi mogla vrlo brzo prikupiti znaèajna �iralnasredstva koja su najjeftinija i koja daju tr�išnu prednost nacionalnojkomercijalnoj banci.

Pored toga, bilo bi potrebno napustiti praksu osiguranja štednih ulogaosim depozita kod nacionalne komercijalne banke. Garancija bi mo-rala biti potpuna, kako za kunske tako i za devizne depozite.

Ovo bi otvorilo moguænost, na fair osnovi, da se u projekt ukljuèe ipreostale male banke koje su njihovi vlasnici osnivali u uvjetimanesreðenog financijskog tr�išta da bi mogli poslovno funkcionirati.Time bi se dodatno smanjio rizik poslovanja velikom djelu gospo-darstva, što bi imalo pozitivne uèinke na privrednu aktivnost.

Jasno, posebna je prièa podrška izvoznoj privredi koju valja osposo-biti u najkraæem razdoblju. Naime, dug prema inozemstvu postajenepodnošljiv i Hrvatska bez reprogramiranja duga nije u stanju opsta-ti. Ne treba gubiti iz vida velike anuitete koje naprosto nije moguæevratiti. Dovoljno je podsjetiti da je robna razmjena s inozemstvomvrlo nepovoljna12.

Tko bi trebao biti vlasnikom?

Vlasništvo je zapravo nebitno. Popularnost privatizacije izraz je pre-thodne vlasti i imperijalizam kapital odnosa13. Naprosto valja uposlitiuèinkovit menad�ment koji æe sukladno tehnici i tehnologiji obavljatiposlovanje. Naprosto je kratkovidno ustvrditi da nacionalna kome-rcijalna banka neæe stvoriti moguænost znaèajnih sinergijskih uèina-ka. Upravo su sinergijski uèinci temeljni razlog zašto valja osnovatinacionalnu komercijalnu banku. To strane banke ili bolje reèeno “do-maæe” banke neæe uèiniti. Dovoljno je podsjetiti da bankarstvo u Eu-


12 Do devedesetih godina pokrivenost uvoza izvozom bila je gotovo tri èetvrtine, a danasiznosi manje od polovice.

13 Uèinkovitost hrvatske privrede nije definirana vlasništvom. Kada bi kriterij vlasništvaodreðivao uèinkovitost nekog privrednog sustava, tada bi prethodni sustav dobio višuocjenu. Nadalje, susjednoj nam Sloveniji, koja je najuèinkovitija od svih zemalja utranziciji, inozemni partneri putem meðunarodnih organizacija zamjeraju jer se nisu“dovoljno privatizirali”. Vlasništvo kao takvo u uvjetima globalizacije nije bitno. Konaèno,sklandali kojih smo svjedoci pokazuju koja je realna snaga vlasnika u odnosu natehnostrukturu. Sugeriram ponovo èitanje “starog” J. K. Galbraitha.

ropi ima jasno definiran odnos prema svojim vlasnicima. U SAD-u14

je druga prièa jer tr�ište kapitala odreðuje svekolike odnose.

Zakljuèak

Hrvatska nema koncepciju i strategiju razvoja, što umanjuje uèinko-vitost privrede u cjelini. Orijentacija ekonomske politike na »gašenjepo�ara« znaèajno poveæava jalove fiksne i varijabilne troškove svihsudionika u procesu reprodukcije. Koncepcija i strategija razvojanu�an je uvjet, ali nije i dovoljan.

U skladu s rajnskim modelom privreðivanja, Hrvatskoj je prijekopotrebna bankarska i osiguravateljska industrija kako bi se pokrenuorazvoj. Tom svakako valja pridodati drugi i treæi stupanj mirovinskogosiguranja. Bankarska je industrija u vlasništvu inozemnih investito-ra (uglavnom poslovnih banaka) gotovo 90% i funkcionira u skladu s»filozofijom« svojih vlasnika i svoje uprave. Hrvatske banke partici-piraju desetak posto. Iskljuèe li se iz razmatranja Croatia banka,Poštanska banka i Dubrovaèka banka, tada je navedeni postotak jošmanji. Bilance stanja preostalih banaka bitno su manje.

Treba pristupiti osnivanju poslovne banke koja æe okupiti na fair

osnovi preostale domaæe banke (u vremenskom toku) kako one ne bi,prije ili kasnije, otišle u steèaj. Velièina bilance èini svaku od malihbanaka riziènom u aktivi, ali i osjetljivom na tokove gotovine što èinipasivu »osjetljivom«, a manifestira se u potrebi voðenja konzerva-tivnije politike likvidnosti. Visoki fiksni i varijabilni troškovi po jedi-nici èine male banke nekonkurentnim velikim bankama. Stoga sumale banke neefikasne i posluju vjerojatno na granici gubitka. Dru-gim rijeèima, postoji naglašena osjetljivost na promjene (pogoršanja)uvjeta poslovanja u okru�ju.

�ivot æe mijenjati visinu kamatnih stopa, posebno zbog oèekivanogsmanjenja rizika i smanjenja obvezne prièuve. Rizici æe se smanjitijer »domaæe« banke ne kreditiraju privredu (bez èega nema o�ivlja-vanja privredne aktivnosti) bez jamstava koja su nekoliko puta veæaod kredita (nekretnine i tok gotovine iz prošlosti kojim se mo�e


14 Poznato je da je SAD zapravo svoj razvoj ostvario temeljem protekcionistièke politike.Konaèno, problem èelièana pred nekoliko mjeseci jasno je pokazao kako se ponašaamerièka vlast kada su u pitanju njihovi strateški interesi. Ni automobilska industrija nijeostala bez pomoæi i podrške amerièke vlasti. Konaèno, svjedoci smo veze izmeðu businessa

i amerièke vlasti na projektima u maloj Hrvatskoj.

predvidjeti stupanj naplativosti kredita) ili jamstava dr�ave. »Opeèe-ne« domaæe banke slijede izneseni koncept. Kako bi se otvorila mo-guænost kreditiranja privrede, morat æe se mijenjati Zakon oparnièkom postupku. Ovo bi ubrzalo uèinkovitu provedbu steèaja.»ABCDE«-a promjenom Zakona o parnièkom postupku dobiva smi-sao. To znaèi da je zbog favorizirane zaštite du�nika »ABCDE«-abila izravni egzekutor domaæih banaka. Ostaje da se napravi kalkula-cija uèinaka »ABCDE«-e kako bi se pokazala uloga središnje banke usteèajevima poslovnih banaka.

Ukoliko se ne osnuje nacionalna komercijalna banka, privatne æese banke morati ujediniti. Što prije to bolje. Udru�ena bankaHrvatske (zašto ne?) bila bi razvojni tehnièko-tehnološki support

postojeæim bankama koje bi postale filijale. Razvoj ove banke na kra-ju æe ipak podr�ati dr�ava koja bi kao »protuuslugu« za podršku osni-vanja imala instituciju koja æe provoditi koncepciju i strategiju razvo-ja u svom dijelu procesa reprodukcije. Uloga slièna ulozi koju imaNova ljubljanska banka u Sloveniji. Postoje rješenja za ostvarivanjaovakvog koncepta do razine izvedivosti.

Prema tome, ukoliko dr�ava neæe spoznati da joj je banka nu�na da bise dinamizirala privredna aktivnost, domaæe bi banke morale odmahsame osnovati ekspertni tim (a ne èekati!) koji bi u što je moguæekraæem vremenu realizirao projekt spajanja postojeæih banaka. HNBmorat æe u cijeloj prièi odigrati aktivnu i afirmativnu ulogu ako ne�eli u skorijoj buduænosti pokrenuti novi val steèajeva i time dodatnopoveæati svoju odgovornost, a poreznim obveznicima novi raèun.

Literatura

1) Dru�iæ, Gordan, Kriza hrvatskog gospodarstva i ekonomska politika,Golden marketing, Zagreb, 2001.

2) Dru�iæ, Gordan, Restrukturiranje makroekonomske politike,Ekonomija/Economics, god. IX, br. 3, Rifin, Zagreb, 2002.

3) Dru�iæ, Gordan, Ekonomska politika u 2002. i 2003. godini,Ekonomija/Economics, god. VIII, br. 2, Rifin, Zagreb, 2001.

4) Santini, Guste, Ekonomska politika za 1995. godinu, Rifin, Zagreb,1995.

5) Santini, Guste, Kako iz krize, Ekonomija/Economics, god. V, br. 4,Rifin, Zagreb, 1999.

6) Santini, Guste, Kriza: juèer, danas, sutra (?), Ekonomija/Economics,god. VIII, br. 2, Rifin, Zagreb, 2001.


7) Santini, Guste, Bespuæima ekonomske politike, Binoza-press, Zagreb,2001.

8) Santini, Guste, Zašto osnovati nacionalnu hrvatsku poslovnu banku?,Ekonomija/Economics, god. VIII, br. 1, Rifin, Zagreb, 2001.

9) Sirotkoviæ, Jakov i Dru�iæ, Gordan, Hrvatska gospodarska kriza ipravci zaokreta iz recesije u ekonomski razvoj, Ekonomija/Economics,god. VIII, br. 1, Rifin, Zagreb, 2001.

10) Sirotkoviæ, Jakov, Stanje moguænosti i prepreke oporavka hrvatskoggospodarstva, Stabilizacija – participacija – razvoj, EF, Zagreb, 2002.

11) Sirotkoviæ, Jakov, Teorijske i programske osnove za strategijuekonomskog razvoja Hrvatske, Ekonomija/Economics, god. IX, br. 3,Rifin, Zagreb, 2002.

12) XXX Bilten, HNB, Zagreb, rujan 2002., broj 74.

13) XXX Bilten o bankama, HNB, Zagreb, rujan 2002., broj 4.


Documents

RAZLOZI ZA OSNIVANJE NACIONALNE POSLOVNE BANKE · varanjeisporazumijevanje«imalojeciljsupstituiratinegativnostisa-moupravnog modela privreðivanja. Rigidnost poslovnih banaka po-veæavala