RASPODJELA

To je ekonomski proces u kojem se utvrđuju kriteriji, način i veličina učešća subjekata u raspodjeli.

Proizvodnja Raspodjela Potrošnja

Proizvođači prvo moraju proizvode prodati na tržištu, a onda na osnovu rezultata izvršiti raspodjelu.

Proizvodnja Razmjena

Raspodjela Potrošnja

Postoje dva mehanizma njenog ostvarivanja:

Neposredna ili direktna raspodjela,

Karakteristična je za zajednice na niskom stepenu društvenog razvoja u kojem prevladava naturalna proizvodnja, a vrši tako da se prvo podmire lične potrebe članova zajednice, dio proizvoda se usmjeri za nastavak proizvodnje i dio kao rezerva za moguće poremećaje u proizvodnji.

Posredna ili indirektna raspodjela

• (karakteristična za zajednice koje su na višem stepenu društvenog razvoja u kojima dominira robna proizvodnja čija je suština proizvodnja za potrebe drugih)

• Odlukama o udjelima u raspodjeli utvrđuju se:

• a) dijelovi rezultata proizvodnje namijenjeni pojedincima za reprodukciju njihove radne snage,

• b) subjektima za nadoknadu utrošenih materijalnih faktora proizvodnje i potrebe proširene reprodukcije,

• c) zajednici kao cjelini za podmirenje različitih društvenih potreba i

• d) članovima zajednice koji nisu ekonomski aktivni

Makro aspekt razmatra raspodjelu ukupne količine dobara i usluga proizvedenih u zajednici u određenom vremenskom

periodu.

Mikro aspekt posmatra raspodjelu ukupnog rezultata proizvodnje na nivou preduzeća.

To je unutrašnja raspodjela na:

Fond namijenjen zadovoljavanju potreba reprodukcije radne snage zaposlenih

Fond namijenjen zadovoljavanju potreba održavanja i proširenja proizvodnje

Fond namijenjen za podmirenje obaveza prema zajednici

Odnos između ovih kategorija je sljedeći:

Dohodak=potrošnja+štednja

Potrošnja=dohodak-štednja

Štednja=dohodak-potrošnja

Iz ovih odnosa se izvode 2 funkcije:

a)Funkcija potrošnje=(potrošnja/dohodak) x 100

Izražava odnos nivoa potrošnje i nivoa raspoloživog dohotka

b)Funkcija štednje=(štednja/dohodak) x 100

Izražava odnos nivoa štednje i nivoa raspoloživog dohotka.

Raspodjela se odvija u 3 faze:

Primarna raspodjela na pojedine ekonomske subjekte i njihov udio je određen cijenama koje postiže na tržištu činom prodaje proizvoda.

• Veće cijene podrazumijevaju veće učešće u raspodjeli.

• Svaki subjekt koji pripada istoj grani djelatnosti bi morao prisvajati dio rezultata adekvatan učešću u njegovom stvaranju.

• Međutim, neki subjekti prisvajaju veći dio od njihovog stvarnog učešća u stvaranju dohotka, a neki zahvataju manji.

Subjekti koji prisvajaju dohodak veći od prosjeka, ostvaruju ekstra dohodak.

Faktori koji utiču na stvaranje takve pozicije su:

produktivnost rada,

tržišna konjuktura,

prirodni uslovi i

posebni uslovi privređivanja.

Na taj način se formiraju 4 vrste dohotka:

Tehnički – kao posljedica razlika u produktivnosti rada

Konjukturni – kao posljedica poremećaja robno-novčanih odnosa povećavanjem potražnje u uslovima nedovoljne ponude nekih proizvoda

Na bazi prirodnih uslova – kao posljedica povoljnijih prirodnih uslova proizvodnje i njihovog korištenja (poljoprivreda, rudarstvo,..)

Monopolistički – kao posljedica monopolističkog položaja pojedinih subjekata u okviru iste grane djelatnosti.

Sekundarna raspodjela

• To je raspodjela u kojoj pojedinci i subjekti, koji su prisvojili dohodak u procesu primarne raspodjele, isti koriste za podmirenje različitih vrsta potreba.

Pojedinci troše dohodak za nabavku i

plaćanje potrebnih proizvoda i usluga,

izdržavanje porodice i plaćanje obaveza koje

snose kao dio zajednice.

Subjekti troše svoj dohodak za plaćanje

obaveza prema društvenoj zajednici

(carine, porezi, doprinosi, takse) i na

taj način obezbjeđuju održavanje i rad

državnih institucija, finansiranje zdravstva, obrazovanja, kulture,

nauke, sporta

Ovdje je riječ o preraspodjeli dohotka ostvarenog u primarnoj raspodjeli, čime se formiraju dohoci članova društva koji nisu

obuhvaćeni procesom primarne raspodjele.

Ova faza raspodjele je karakteristična po tome što se ovdje utvrđuje koliki će

stvarno biti udio proizvodnih subjekata , a koliki državni

Subjekti se ovdje pojavljuju u dvostrukoj ulozi kao konzumenti usluga i kao oni koji

to financiraju.

Namjenska raspodjela

Subjekti donose odluke koliki će dio dohotka kojim raspolažu upotrijebiti za potrošnju, a koliki za akumulaciju.

Faza raspodjele se može promatrati i kroz pojedinca kroz odnos štednja i potrošnja.

Pojedinac je zainteresiran da što više izdvoji za štednju, a subjekti za akumulaciju.

S druge strane svi subjekti žele da njegovi članovi optimalno podmiruju svoje potrebe, što podrazumijeva veće izdvajanje za

potrošnju.

Ova odluka o namjenskoj raspodjeli je bitna zato što od nje ovisi kolika će biti potrošnja članova zajednice i kolika će biti akumulacija subjekata za proširenje materijalne osnove rada.

U uslovima robne proizvodnje, učešće u novostvorenoj vrijednosti se ostvaruje na osnovu sljedećih kriterija:

vlasništvo nad radnom snagom,

vlasništvo nad kapitalom i

kombinacijom prethodna dva kriterija.

Vlasnicima radne snage pripada dohodak koji se zove najamnina, a vlasnicima kapitala profit (industrijski, trgovački, kamata, preduzetnička dobit, dividenda, renta)