Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
DARIA MARAVIĆ
RAČUNOVODSTVENI SUSTAV U OSNOVNOM ŠKOLSTVU
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
RAČUNOVODSTVENI SUSTAV U OSNOVNOM ŠKOLSTVU
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Računovodstvno proračuna i neprofitnih organizacija
Mentor: prof. dr. sc. Davor Vašiček
Student: Daria Maravić
Studijski smjer: Financije i bankarstvo
JMBAG: 0081109615
Rijeka, rujan 2013
SADRŽAJ
Stranica
1. UVOD .................................................................................................................. 1
1.1. Problem, predmet i objekti istraživanja ..................................................... 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ............................................................ 2
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................................... 3
1.4. Znanstvene metode ....................................................................................... 3
1.5. Struktura rada .............................................................................................. 4
2. SUSTAV OBRAZOVANJA KAO DIO JAVNOG SEKTORA ...................... 5
2.1. Definicije i problem mjerenja javnog sektora...................................... 5
2.2. Analiza javnog sektora u Hrvatskoj........................................................ 9
2.2.1. Institucionalni obuhvat javnog sektora ......................................
2.2.2. Funkcije javnog sektora ............................................................
2.3. Obrazovanje kao temeljna funkcija države ........................................
10
12
14
2.4. Sustav školstva u Republici Hrvatskoj ....................................................... 16
3.
2.4.1. Djelatnost obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj ..............
2.4.2. Osnovnoškolsko obrazovanje ...................................................
2.4.3. Financiranje obrazovanja ........................................................
SUSTAV PRORAČUNSKOG RAČUNOVODSTVA U HRVATSKOJ ....
19
22
23
28
3.1. Zakonski okvir .............................................................................................. 28
3.2. Obveznici primjene .................................................................................. 29
3.3. Računovodstveni koncept .......................................................................... 30
3.4. Sustav financijskog izvještavanja .......................................................... 32
4. RAČUNOVODSTVO OSNOVNIH ŠKOLA .............................................. 35
4.1. Organizacija računovodstva ..................................................................... 35
4.1.1. Računski plan ...........................................................................
4.1.2. Poslovne knjige .........................................................................
4.1.3. Knjigovodstvene isprave ...........................................................
4.2. Ostvarivanje prihoda ........................................................................
36
39
41
42
4.3. Izvršavanje rashoda .......................................................................... 44
4.4. Iskazivanje imovine i obveza ....................................................................... 45
4.5. Financijski plan ................................................................................. 46
4.6. Financijski izvještaji .......................................................................... 47
5.
FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI OSNOVNE ŠKOLE „IVANA BRLIĆ-
MAŽURANIĆ“, OGULIN .......................................................................
51
5.1. Bilanca ......................................................................................................
5.2. Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima ...................
52
54
5.3. Izvještaj o promjenama u vrijednosti i obujmu imovine i obveza ........
5.4. Izvještaj o obvezama ..........................................................................
57
57
6. ZAKLJUČAK .......................................................................................... 60
LITERATURA ..................................................................................................... 63
POPIS TABLICA I GRAFIKONA .............................................................. 68
POPIS SHEMA ..................................................................................................... 68
POPIS PRILOGA ................................................................................................ 68
SAŽETAK
U suvremenim nacionalnim ekonomijama posebnim prioritetom se smatra ulaganje u intelektualni
kapital stoga svaka gospodarski razvijena zemlja danas nastoji što više financijskih sredstava
odvojiti za obrazovanje svojih građana. Ulaganjem u obrazovanje pridonosi se poboljšanju
privrednih, socijalnih i kulturnih kompetencija pripadnika društva, ali i osobnom razvoju pojedinca
koji nakon završenog procesa može bolje funkcionirati unutar civilne zajednice. U Hrvatskoj je
financiranje dijela jedne od najvažnijih funkcija javnog sektora, obveznog osnovnoškolskog
obrazovanja, razdijeljeno na dvije razine, državni proračun i proračuna jedinica područne, lokalne
i regionalne samouprave, a računovodstveno praćenje trošenja proračunskih sredstava je
zasnovano na modificiranom načelu nastanaka događaja koji prihode evidentira kao priljeve u
izvještajnom razdoblju, a rashode u trenutku nastanka poslovnog događaja. U radu je detaljnije
razrađen računovodstveni sustav u neprofitnoj organizaciji na primjeru osnove škole i dokazuje se
da temeljitim i konzistentnim praćenjem i prilagođavanjem promjenama nastalim u
računovodstvenom sustavu se može utjecati na efikasnije upravljanje u trošenju sredstava iz
državnog proračuna namijenjenog obrazovanju.
Ključne riječi: osnovnoškolsko obrazovanje, javni sektor, proračunsko računovodstvo,
računovodstvo obveza, računovodstveni sustav obveza osnove škole Ivane Brlić-Mažuranić.
1
1. UVOD
U razvijenim gospodarstvima svijeta glavnu ulogu ima ljudski kapital kao temeljni
razvojni resurs današnjice, a kvalitetu pomenutog određuje obrazovanje. Stoga, sve
razvijene ekonomije drže obrazovanje nacionalnim proiritetom i primjenjuju strategije
razvoja obrazovanja koje najviše pridonose privrednom, socijalnom i kulturnom razvoju
društva te osobnom razvoju njegovih građana.
Kao javna potreba obrazovanje se financira preko državnog mehanizma proračuna i
prema hrvatskim propisima ono je obveznik primjene proračunskog računovodstva.
Procesom financijske decentralizacije obrazovnog sustava iz 2001.godine došlo je do
nove raspodjele poslova i odgovornosti u području financiranja obrazovanja. Osnovno
školstvo se našlo pod integracijom države, županija, gradova i općina. Tako se iz
državnog proračuna podmiruju plaće nastavnog osoblja, naknade, stručno usavršavanje,
nabava knjiga i ostalo, a iz proračuna lokalnih jedinica se financiraju materijalni
rashodi, investicijsko održavanje, kapitalna ulaganja, itd.
Prelaskom s novčanog načela na modificirano načelo nastanka događaja determinirani
su načini evidentiranja poslovnih promjena te je poboljšana kvaliteta informacija
prezentiranih u financijskim izvještajima u svrhu ekonomičnosti i racionalnosti javne
potrošnje.
Uvod se sastoji od pet međusobno povezanih dijelova. To su: 1) problem, predmet i
objekt istraživanja, 2) radna hipoteza i pomoćne hipoteze, 3) svrha i ciljevi istraživanja,
4) znanstvene metode i 5) struktura rada.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja je primjena pravilnika, zakona i ostalih propisa koji su od
krucijalnog značaja za evidentiranje poslovnih transakcija u računovodstvenom sustavu
osnovne škole. Zbog čestihih promjena i visokog stupnja normativizma dolazi i do sve
složenijeg sustava financiranja javnih usluga koje se nastoje pružiti ovom djelatnošću.
2
Iz definiranog problema proizlazi i predmet istraživanja koji se sastoji od analize
sustava državnog računovodstva te prezentiranja i pojašnjenje evidentiranja poslovnih
događaja i sastavljanje temeljnih financijskih izvještaja u računovodstvenom sustavu
osnovne škole i spoznaje teorijske naravi potkrjepljuju se i provjeravaju na konkretnom
školskom subjektu osnovnoj školi „Ivane Brlić-Mažuranić“ iz Ogulina.
Problem i predmet istraživanja odnose se na objekte istraživanja: računovodstveni
sustav osnovnih škola te sustav financijskog izvještavanja osnovnih škola kao korisnika
proračuna.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Na temelju prethodno definiranog problema i predmeta istraživanja određuje se radna
hipoteza koja glasi: temeljito i konzistentno praćenje i kontinuirano prilagođavanje
promjenama propisa važnih za računovodstveni sustav korisnika proračuna omogućuje
efikasnije upravljanje potrošnjom novca namjenjenog obrazovanju.
Pomoćna hipoteza 1. postavlja se za drugi dio rada i glasi: upoznavanje s obilježjima
obrazovanja i prepoznavanje važnosti obrazovanja za gospodarski prosperitet u
direktnoj je vezi sa strukturom izvora financiranja.
Pomoćna hipoteza 2. postavlja se za treći dio rada i glasi: ispitivanjem temeljnih
zakonskih propisa u računovodstvenom sustavu proračunskih korisnika omogućeno je
svrsishodinije pružanje informacija o financijskom položaju subjekata javnog sektora.
Pomoćna hipoteza 3. postavlja se za četvrti dio rada i glasi: uz obvezne poslovne knjige,
za interne potrebe upravljanja školama potrebno ustrojiti i pomoćne knjige i analitičke
evidencije u kojima se sustavno mogu pratiti utrošci rapoloživih resursa te istima i
efikasnije upravljati primjenom modificiranog načela nastanka događaja.
3
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha i ciljevi istraživanja u ovome diplomskom radu su sljedeći: ispitati važnost i
izvore financiranja obrazovanja u osnovnim školama te uz praćenje promjena zakonske
regulative računovodstvenog sustava upoznati se sa specifičnostima financijskog
izvještavanja osnovnih škola.
Imajući na umu postavljanu svrhu i ciljeve isttraživanja potrebno je dati odgovor na
slijedeća pitanja:
1) Kako se definira javni sektor i pregled hrvatskog javnog sektora?
2) Koji je značaj obrazovanja za nacionalno gospodarstvo?
3) Koje su djelatnosti osnovnog školstva i kako se ono financira?
4) Kako je uređen zakonski okvir u sustavu državnog računovodstva?
5) Kako je organizirano računovodstvo osnovnih škola?
6) Kako se odražava primjena modificiranog načela nastanka događaja na
prikazivanje prihoda, rashoda, imovine i obveza u računovodstvu osnovnih škola
te koje su specifičnosti navedenog?
7) Na koji način je informacijski sustav OŠ „Ivana Brlić-Mažuranić“ prilagođen
potrebama svojih korisnika?
1.4. Znanstvene metode
Pri istraživanju i formuliranju rezultata ovog istraživanja korištene su primjerene
kombinacije sljedećih znanstvenih metoda: metoda klasifikacije, metoda deskripcije i
kompilacije, metoda sinteze i analize, komparativna metoda, metoda apstrakcije i
konkretizacije, induktivana i deduktivna metoda, metoda generalizacije i specijalizacije
i studij slučaja.
4
1.5. Struktura rada
Diplomski rad o računovodstvenom sustavu u osnovnoj školi sastoji se od pet
međusobno povezanih cjelina.
U prvom dijelu, Uvodu, postavljen je problem istraživanja s radnom hipotezom,
postavljeni su ciljevi i svrha istraživanja, navedene su korištene znanstvene metode te je
izložena struktura rada.
U drugom dijelu, naslovljenom Sustav školstva kao dio javnog sektora, definiran je
pojam javnog sektora, objašnjena je važnost obrazovanja u napretku društva, opisan je
sustav školstva i način financiranja osnovnoškolskih djelatnosti.
U trećem dijelu, s naslovom Sustav državnog računovodstva u Hrvatskoj, navedeni su
važeći zakonski propisi i obveznici njihove primjene, zatim je obrazložen aktualni
računovodstveni koncept modificiranog načela nastanka događaja i na kraju je dan uvid
u sustav financijskog izvještavanja.
U četvrtom dijelu, naslovljenom Računovodstvo osnovnih škola, iznesena je
organizacija računovodstva kroz primjenu računskog plana propisanog Pravilnikom,
temeljnim poslovnim knjigama i knjigovodstvenim ispravama, zatim je analizirana
primjena modificiranog načela nastanka događaja uz specifičnosti karakteristične za
osnovne škole. Na kraju ovog dijela su pojašnjeni temeljni financijski izvještaji.
Peti dio pod naslovom Financijski izvještaji Osnovne škole „Ivana Brlić-Mažuranić“,
Ogulin, odnosi se na kratko upoznavanje s osnovnom školom te je u nastavku
poglavnja prikazan sustavan pregled temeljnih financijskih izvještaja odabrane škole.
U posljednjem dijelu, Zaključku, iznesena je sinteza rezultata istraživanja i dokazana je
postavljena hipoteza.
5
2. SUSTAV ŠKOLSKTVA KAO DIO JAVNOG SEKTORA
Odgojno - obrazobne ustanove su proračunski korisnici koji moraju izraditi proračun za
slijedeću proračunsku godinu. Proračun mora biti u skladu s ciljevima koje je donio
Sabor i u okviru sredstava koja su planirana za tog proračunskog korisnika od strane
ministarstva.
Prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (2001) gradovima i
općinama, koji pripadaju javnom sektoru opće države, su dodijeljeni poslovi od
lokalnog značaja kojima se ostvaruju potrebe građana, a u čiji samoupravni djelokrug
pripadaju i odgoj i obrazovanje.
Tako gradovi i općine obavljaju poslove kao što su: uređenje naselja i stanovanje,
prostorno i urbanističko planiranje, komunalna djelatnost, briga o djeci, socijalna skrb,
primarna zdravstvena zaštita, odgoj i osnovno obrazovanje, kultura, tjelesna kultura i
sport, zaštita i unapređenje prirodnog okoliša, te protupožarna i civilna zaštita.
Županija obavlja poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko
planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu, te na planiranje i
razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.
Procesom decentralizacije dio javnih funkcija i određenih organizacijskih i
administrativnih poslova i aktivnosti prenesen je sa središnje države na lokalnu i
regionalnu razinu vlasti. Tako primjena računovodstva proračuna u školstvu proizlazi iz
dvojnog načina financiranja školskih ustanova, ali i iz specifičnih poslovnih događaja
koji su karakteristični za obrazovne ustanove (Bajo, 2008).
U nastavku ovog poglavlja pobliže će se objasniti način definiranja javnog sektora i
analiza javnog sektora Republike Hrvatske zatim važnost obrazovanja kao jedne od
funkcija države te će se na kraju temeljitije obraditi sustav školastva.
2.1. Definicije i problem mjerenja javnog sektora
Mjerenje veličine javnog sektora je otežano zbog nepostojanja jedinstvenog teorijskog
pristupa koji bi jednoznačno i precizno odredio područja djelovanja države kao i zbog
mnogih međusobnih razlika među javnim sektorima koje su rezultat njihove veličine,
obujma i strukture, političkog uređenja (unitarne ili savezne države) te demografskih i
6
zemljopisnih obilježja pojedinih zemalja (Hoffmann, 2002). Mjerenje veličine javnog
sektra nije jednostavno zbog složenosti mjerenja, kakvoće i pouzdanosti podataka te
upitne valjanosti i dosljednosti definicija o zaposlenosti u javnom sektoru
(Bejaković,Vukšić,Bratić, 2011).
Dakle, može se zaključiti da najveći problem u analizi javnog sektora predstavljaju
različite definicije i metodologije izračuna.
Najraširenija koncept mjerenja javnog sektora je metodologija koju koristi UN. Ona
odražava najbolje utemeljenu usvojenu klasifikaciju komponenata javnog sektora. Među
češće korištenim metodologijama mjerenja su i one od MMF-a i OECD-a.
Statistika državnih financija MMF-a ( Govrenment Finance Statistics – GFS, 2001) u
okviru javnog sektora razlikuje opću državu te javna poduzeća i javne ustanove.
Na slijedećoj shemi je prikazan javni sektor prema GFS klasifikaciji.
Shema 1. Javni sektor prema GFS
Izvor: izradio autor prema podacima iz nastavnih materijala ( Vašiček, 2010)
Na shemi 1 je prikazan javni sektor po terminologiji koju koristi GFS za definiranje
javnog sektora. Dakle, može se zaključiti da sve jedinice opće države ( središnje i
regionalne) zajedno s javnim poduzećima i kvazijavnim poduzećima čine javni sektor.
Javni sektor
Javne ustanove i poduzeća
Javne financijske ustanove
- monetarni financijski subjekti
(uključujući središnju banku)
- nemonetarni javni finanijski subjekti
Javna nefinancijska poduzeća
Opća država (središnja i lokalna)
- državni subjekti na nacionalnoj razini
- državni subjekti na regionalnoj razini
- državni subjekti na loklanoj razini
7
Prema priručniku MMF-a ( Government Finance Statistics Manual, 1986, 2001) opća
država obuhvaća sve jedinice kojim je primarna uloga izvršavanje državnih funkcija (
izvršne, predstavničke i sudske) te provođenje javnih politika pružanjem netržišnih
usluga i preraspodjelom dohotka i imovine, koje se najčešće financiraju fiskalnim i
parafisklanim nametima poput poreza i naknada. Kako određene fiskalne aktivnosti
izvan sektora opće države izvršavaju agencije monetarnog i/ili komercijalnog, a ne
fiskalnog tipa, te se aktivnosti označuju kao kvazifiskalne. Pojam državni sektor se
često poistovjećuje sa stručnim nazivom opća država, to je netočno jer je državni sektor
samo jedan dio opće države ( Bejaković, Vukšić, Bratić, 2011).
Obuhvat ukupne (opće) države, ovisno o političko-teritorijalnom ustroju čini (SNA
1993):
- središnja država (sve institucionalne jedinice državne uprave plus one koje su
pretežno financirane i kontrolirane od države),
- županijska (regionalna) uprava (sve posebne županijske institucionalne
jedinice plus one koje su kontrolirane i pretežno financirane od županije),
- lokalna uprava (sve posebne institucionalne lokalne jedinice plus one koje su
kontrolirane i pretežno financirane od njih),
- fondovi socijalne sigurnosti (Vašiček 2010).
„Ostali segmenti javnog sektora (javna nefinancijska i financijska poduzeća i kvazi-
poduzeća1) sastoje se od (SNA 1993):
- nefinancijska javna poduzeća (sva rezidentna nefinancijska poduzeća pod
kontrolom državnih jedinica),
- nemonetarna financijska javna poduzeća (sva rezidentna financijska poduzeća
pod kontrolom jedinica opće države osim javnih depozitarnih poduzeća),
- nemonetarna javna poduzeća (kombinacija nefinancijskih javnih društava i
nemonetarnih financijskih javnih društava),
1 Kvazi poduzeća su poduzeća koja prodaju proizvode i/ili pružaju usluge na tržištu te sukladno
tome ostvaruju profit i zbog toga se ne konsolidiraju u opću državu, iako su dio subjekta unutar opće
države već se konsolidiraju u sektoru financijskih i nefinancijskih ustanova/poduezća, što ovisi o vrsti
posla (cf. "A Manual on Government Finance Statistics 2001”, IMF, Washington 2001., (dalje skraćeno:
GFS 2001.), točke 2.16. i 2.31.
8
- monetarna javna poduzeća osim središnje banke (sva rezidentna depozitarna
poduzeća osim središnje banke, koja su pod kontrolom jedinica opće države),
- središnja banka“ ( Vašiček, dio 1-3, str.4-5, 2010 ).
Javna poduzeća su sve cjeline u državnom vlasništvu i/ili pod državnom kontrolom koje
prodaju industrijska ili komercijalna dobra i usluge širokoj javnosti, a formirana su kao
korporacije. Definicija nije jednostavna i jednoznačna zato što je lakše utvrditi vlasnika
nego kontrolu države nad njim.
Nefinancijska poduzeća u većini zemalja pružaju nekomercijalne usluge, dok u nekim
zemljama prema zahtjevu države pružaju i određene socijalne usluge. Javne se
financijske ustanove osnivaju s ciljem osiguranja određene kvazifisklane usluge, a
najčešće su u tranzicijskim zemljama i zemljama u razvoju, npr. u Hrvatskoj je to
Hrvatska banka za obnovu i razvoj ( Bejaković, Vukšić, Bratić, 2011).
Prema metodologiji Ujedinjenih naroda pod nazivom Sustav nacionalnih računa (eng.
System of National Accounts,1993) javni sektor se dijeli na opću državu2 i
kvazidržavna odnosno javna poduzeća. Međutim, SNA koristi malo složeniju definiciju
javnog sektora prema kojoj se „ sektor opće države sastoji od ukupnosti institucionalnih
jedinica koje osim ispunjavanja svoje političke odgovornosti i uloge u ekonomskom
reguliranju, stvaranju i načelne netržišne usluge ( i moguća dobra) za osobnu i
zajedničku potrošnju te za preraspodjelu dohotka i bogatstva“. Time se „javni sektor
sastoji:
a) od svih institucionalnih jedinica koje pripadaju središnjoj državi te
regionalnoj ili lokalnoj vlasti ;
b) od fondova socijalne sigurnosti na svim razinama vlasti;
c) od svih netržišnih neprofitnih institucija koje država nadzire i financira; i
d) od javnih poduzeća ili kvazidržavnih poduzeća koje nadzire država.
Jedinice od a) do c) čine opću državu, dok su d) javna poduzeća (SNA, 1993).
2 Opću državu čine ministarstva, vladini uredi i agencije; netržišne ustanove koje su u javnom
vlasništvu, kao što su javne bolnice, javne škole zavodi ili službe za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Tu su udružene sve razine vlasti, uključujući regije, provincije i općine.
9
OECD-ova definicija javnog područja uključuje osim usluga državnih organizacija i
onih koje ona nadzire i usluge koje pružaju privatne organizacije, a država ih izravno ili
neizravno financira. Njihova metodologija bi trebala biti konzistentna i sa SNA
metodologijom, ali i dalje postoje velike razlike među zemljama u shvaćanju i
tumačenju pojmova kao što su javni sektor i državna organizacija. Stoga OECD-ovi
stručnjaci upućuju na složenost kod tumačenja pojma javno i velike poteškoće pri
utvrđivanje stanja u pojedinim zemljama.
OECD pod pojmom opće države podrazumijeva opću državu, u skladu s definicijom
SNA, koj obuhvaća ministarstva, vladine urede i agencije; netržišne ustanove koje su u
javnom vlasništvu, kao što su javne bolnice, javne škole, zavodi ili službe za
mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Tu su udružene sve razine vlasti, uključujući
regije, provincije i općine. Javna poduzeća odnose se na SNA kategoriju „javne
korporacije i kvazikorporacije“, a pripadaju im poduzeća u javnom vlasništvu koja nisu
klasificirana u podsektoru opće države, kao što su banke u državnom vlasništvu, luke i
zračne luke ( Bejaković, Vukšić, Bratić, 2011).
Većina domaćih stvaraoca računovodstvene teorije ( kao npr. Vašiček, Dimitrić, Bajo,
itd.) koriste i definiciju javnog sektora prema Europskom sustavu nacionalnih računa
(ESA 95.) koja je harmonizirana s definicijom javnog sektora koju primjenjuje Sustav
nacionalnih računa (SNA).
U nastavku rada veća pozornost će se usmjeriti na hrvatski javni sektor i njegov
institucianalni, kao i na funkcionalni sadržaj.
2.2. Analiza javnog sektora u Hrvatskoj
Definicija javnog sektora u Republici Hrvatskoj usklađena je s metodologijom koja se
primjenjuje u statistici državnih financija MMF-a, Sustavu nacionalnih računa i ESA
95.
U trenutku stvaranja pretpostavki za ulazak u Europsku uniju za nas najprimjereniji
izvor i uzor svakako je "Europski sustav nacionalnih računa – ESA 95." koji je u tom
pogledu usklađen i sa Sustavom nacionalnih računa – SNA 1993., te novim sustavom
Državne financijske statistike – GFS 2001 ( Vašiček, 2011).
10
2.2.1. Institucionalni obuhvat javnog sektora
Javni sektor se sastoji od izvršitelja temeljnih funkcija države, a to su središnja i lokalna
država sa svojim agencijama i tijelima te druge pravne osobe osnovane i dominantno
financirane od države.
U najširem teorijskom smislu javni sektor obuhvaća ne samo određene institucionalne
jedinice, već i aktivnosti odnosno usluge koje su od općeg interesa, vlasničke odnose
državne i lokalne vlasti, javne financije, javna dobra i državnu regulativu ( Dimitrić,
2012).
Prilagodivši se definicijama javnog sektora od strane MMF-a i SNA kao i hrvatskoj
pravnoj regulativi može se reći da javni sektor čine:
- opća država,
- jedinice lokalne i područne te regionalne samouprave (općine, gradovi i
županije),
- korisnici i izvanproračunski fondovi državnog proračuna i proračuna jedinica
lokalne i područne samouprave (uključujući i mjesnu samoupravu i vijeća
nacionalnih manjina),
- ustanove i financijske i nefinancijske jedinice gdje spadaju trgovačka društva i
druge pravne osobe u kojima država odnosno jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave ima odlučujući utjecaj na upravljanje (Vašiček,
2010.).
Opća država obuhvaća sve institucije koje se izravno ili neizravno financiraju iz
proračuna države i/ili lokalnih i regionalnih jedinica te izvanproračunske korisnike.
Registar proračunskih3 i izvanproračunskih4 korisnika državnog proračuna i proračuna
jedinica lokalne i regionalne samouprave vodi javno poduzeće Financijska agencija
(FINA) u ime Ministarstva financija.
3 Proračunski korisnici državnog proračuna i proračunski korisnici proračuna jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave jesu državna tijela, ustanove, vijela manjinske samouprave,
proračunski fondovi i mjesna samouprava čiji se rashodi za zaposlene i/ili materialni rashodi osiguravaju
u proračunu
4 Izvanproračunski korisnici su proračunski fondovi, trgovačka društva i druge pravne osobe u
kojima država odnosno jedinica lokalne i područne samouprave ima odlučujući utjecaj na upravljanje
11
Jedinice lokalne samouprave (općine i gradovi) i jedinice lokalne (područne) regionalne
samouprave (županije) mogu osnivati javne ustanove i druge pravne osobe za
obavljanje gospodarskih, društvenih, komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za
jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice lokalne (područne) regionalne
samouprave (Zakon o lokalnoj, područnoj (redionalnoj) samoupravi, 2001).
Zbog postojanja poduzeća koja obavljaju kvazifiskalne aktivnosti5 potrebno je
razgraničiti odnos opće države i ostatka javnog sektora ( tj. središnje banke, javnih
financijskih institucija i nefinancijskih javnih poduzeća).
Shema 2. Instutucionalni obuhvat hrvatskog javnog sektora6
Izvor: izradio autor prema podacima iz nastavnih materijala (Vašiček, 2010)
5 Aktivnosti koje provode agencije izvan sektora opće države, čija je primarna aktivnost
monetarnog odnosno komercijalnog karaktera.
6 Hrvatske autoceste su 2008. godine isključene iz opće države i vode se kao javno poduzeće
Republika Hrvatska
Središnja država
Državni proračun
Proračunski korisnici
746 korisnika
- ministarstva- državne agencije- državni zavodi- državne komisije- državni inspektorati
- državni fondovi- državni uredi- sudovi- državne znanstvene ustanove- instituti- fakulteti- javne ustanove u kulturi- državni arhivi- državni muzeji i galerije
- državni registri
Izvanproračunski korisnici
8 izvanproračunskih korisnika
- HZMO
- HZZO
- HZZ
- Hrvatske vode
- Hrvatske ceste
- Agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju
banaka- Hrvatski fond za privatizaciju
- Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Jedinice lokalne, područne (regionalne) samouprave
Proračun JLP(R)S
Grad Zagreb
Proračunski korisnici
2600 proračunski
korisnik
20 županija
126 gradova i općina
429 općina
Izvanproračunski korisnici
županijskih proračuna
20 županijskih uprava za ceste
- mjesni odbori
- gradske četvrti
12
Iz sadašnje pripadnosti izvanproračunskim fondovima vidi se kako se kao
izvanproračunski fond vodi i javna ustanova Hrvatske vode koje doista pripada u
skupinu izvanproračunskih fondova, ali ih ministarstvo financija na svojim stranicama
vodi i kao javno poduzeće. Postoji i dio javnih poduzeća (npr. Hrvatske željeznice –
HŽ) koje država znatnim dijelom financira iz državnog proračuna, a koje nemaju taj
status.
Prema Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (2006), u
Republici Hrvatskoj je osnovano 429 općina, 126 gradova i 20 županija i Grad Zagreb.
Može se reći da su sličnosti ustroja javnog sektora u Hrvatskoj prema definicijama
MMF-a i SNA velike, a u prvom redu se odnose na obuhvat pojedinih podsektora
ukupnog javnog sektora. Unatoč tomu, evidentne ce razlike postojati i dalje ,
prvenstveno zbog prije spomenutih problema kao što su veličina, obujam i struktura
aktivnosti, političko uređenje itd.
2.2.2. Funkcije javnog sektora
Potreba za javnim sektorom se prvenstveno pojavila zbog toga što se tržište pokazalo
kao neefikasan mehanizam u zadovoljenju javnih potreba. Uzroci neefikasnosti7 tržišta
ponajprije proizlaze iz činjenice da je nemoguće ostvariti pretpostavnke za njegovo
funkcioniranje (Vašiček, 2010.).
Aktivnost subjekata društvene zajednice, kao javnih tijela koja se međusobno
nadopunjuju u procesu namirivanja javnih potreba, usmjerena je na pribavljanje
odnosno osiguravanje materijalne osnovice radi namirivanja javnih potreba.
Uz postojanje javnih potreba veže se i pojam javnih financija čija je temeljna zadaća da
mobilizira resurse javnog financiranja radi zadovoljavanja onih potreba koje imaju
državno odnosno javno obilježje (Sever,1995).
7 Glavni razlozi neefikasnosti tržišta su: neefikasnost potrošnje javnih dobara mi nemogućnost
isključivanja pojedinica iz potrošnje javnih dobara.
13
Tu zadaću javne financije ispunjavaju obavljanjem nekoliko važnih funkcija u
određenom ekonomsko-reprodukcijskom ciklusu: alokacijska, redistribucijska i
stabilizacijska funkcija.
Upravo je politika javnog sektora potrebna kako bi se moglo usmjeriti, korigirati i
dopuniti djelovanje tržišta. Neki od razloga koji objašnjavaju zašto je to tako su:
- Učinkovita alokacija resursa temelji se na pretpostavci o konkurentnosti tržišta
faktora proizvodnje i proizvoda. Konkurentnost je osigurana kada ne postoje
prepreke ulasku na tržište i kada potrošači i proizvođači raspolažu potpunim
informacijama. Državna je regulativa potrebna da bi se osigurali ovi uvjeti.
Državna je regulativa potrebna i kada je konkurencija neučinkovita zbog
opadajućih troškova proizvodnje.
- Ugovorni aranžmani koji su nužni za funkcioniranje tržišta ne mogu postojati
bez zaštite i zakonske prisile koju osigurava država.
- Čak i kada je zakonska regulativa osigurana i kada su prepreke konkurenciji
uklonjene postoje određena dobra čije su proizvodne i potrošne značajke takve
da se ne mogu osiguravati putem tržišta. Pojavljuje se problem vanjskih učinaka
koji se mora ispravljati pomoću politike javnog sektora, tj. subvencioniranjem,
diskriminacijskim oporezivanjem ili proračunskim zadovoljavanjem.
- Poštovanje pojedinih društvenih vrijednosti može zahtijevati određenu
preraspodjelu dohotka ili bogatstva što se također rješava u okviru proračunske
politike.
- Tržišni sustav sam po sebi ne stvara punu zaposlenost, stabilnost cijena i
društveno poželjne stope gospodarskog rasta. Javna politika neophodno je
potrebna da bi se osigurali ovi ciljevi.
- Javna i privatna gledanja na diskontnu stopu u procjeni vrijednosti buduće (u
odnosu na sadašnju) potrošnje mogu se bitno razlikovati (Vašiček, 2010).
Polazeći od zaključka da su opisane funkcije suština i smisao javnih financija u
regulaciji ekonomskih ciklusa potrebno je podrobnije analizirati način ostvarivanja
svake od navedene funkcije.
Alokacijska funkcija treba na optimalan način usmjeriti raspoloživa sredstva na dio koji
služi zadovoljavanju javnih potreba i dio koji osigurava ponudu privatnih dobara. Ona
14
obuhvaća i različite aspekte utjecaja javnog sektora na položaj i ponašanje gospodarskih
subjekata u privatnom sektoru i na gospodarska kretanja u cjelini.
Redistribucijska funkcija podrazumjeva potrebu za preraspodjelom dohotka između
pojednica i obitelji te međusektorsku i međuregionalnu raspodjelu. Faktorska raspodjela
dohotka koja se ostvaruje na tržištu u pravilu ne zadovoljava socijalne i političke
kriterije, stoga su nužne mjere fiskalne politike.
Stabilizacijska funkcija se javlja u slučaju kada je gospodarski sustav izvan ravnoteže te
ga je ekonomskim mjerama potrebno vratiti u ravnotežu kako bi se ostvarili ekonomski
ciljevi (Sever, 1995 ).
Prema Severu (1995) osim ovih funkcija postoje još neke kao što su: javne financije u
funkciji ekonomskog razvoja, socijalna funkcija, i ostale.
Aktivnost subjekata društvene zajednice, kao javnih tijela koja se međusobno
nadopunjuju u procesu namirivanja javnih potreba, usmjerena je na pribavljanje
odnosno osiguravanje materijalne osnovice radi namirivanja javnih potreba.
Možemo zaključiti kako se funkcionalno određenje javnog sektora može okarakterizirati
i kao izvršavanje javnih službi i djelatnosti u javnom interesu posebno djelatnosti iz
područja zadovoljenja svakodnevnih životnih potreba građana. Sukladno tome,
funkcioniranje tih službi treba biti trajno, uredno i kvalitetno kako bi se obvezalo državu
da putem svojih instrumenata osigura efikasno funkcioniranje tih službi, posebno u
onim djelatnostima kojima se zadovoljavaju temeljne ljudske potrebe (Vašiček,
2010/2011).
2.3. Obrazovanje kao temeljna funkcija države
Obrazovanje kao pojam ima višestruko značenje. Pod obrazovanjem se podrazumijeva
ustanova, proces, sadržaj i rezultat organiziranog i/ili slučajnog učenja u funkciji
razvoja različitih kognitivnih sposobnosti, kao i stjecanja raznovrsnih znanja, vještina,
umijeća i navika kao primjerice čitanje, pisanje, računanje ili opće znanje o fizičkom,
društvenom i gospodarstvenom okruženju ( wikipedia, 2013).
15
Obrazovanje u svojoj modernoj formi, što podrazumijeva nastavu u posebno izgrađenim
zgradama, počelo se razvijati postepeno. I pored toga do prije 150 godina djecu imućnih
podučavali su privatni učitelji. Većina stanovništva nije imala nikakvog obrazovanja do
prvih godina 19. st. kada se u Europi i SAD-u počeo uvoditi sustav osnovnih škola.
Od 1918. godine pohađanje nastave je postalo obvezno do 14. godine, a 1947. do 15.
godine. Proces industrijalizacije i širenje gradova izazvali su potrebu za specijalnim
obrazovanjem. Ljudi danas rade u mnogim djelatnostima i koriste razna stručna znanja,
tako da više nije moguće prenošenje znanja sa roditelja na djecu. Sve više dolazi do
izražaja apstraktno učenje pojedinih disciplina, a ne kao ranije praktično prenošenje
nekih specifičnih vještina (Piršl, 2013, str. 8-10).
Postoje tri međusobno povezana tipa obrazovanja, a to su :
- formalno obrazovanje – uključuje sustav općeg, strukovnog i visokoškolskog
obrazovanja, do razine poslijediplomskih studija;
- neformalno obrazovanje – organizirana društvena djelatnost koja zadovoljava
dopunske, dodatne ili alternativne potrebe učenja i koja može, ali ne mora biti
povezana sa sustavom formalnog obrazovanja;
- samoobrazovanje ili informalno obrazovanje - učenje koje pojedinac
izvaninstitucionalno organizira za sebe. Rezultat obrazovanja tj. obrazovanost,
postaje učenikova svojina na temelju koje on obavlja određene uloge u životu te
proširuje svoja znanja i vještine u kontekstu cjeloživotnog učenja (Piršl, 2013,
str 4-6).
Obrazovanje se može smatrati privatnim, ali i javnim dobrom. Ono je privatno dobro
ponajprije zbog toga što u njemu nema rivalstva. Ono je privatno dobro koje poboljšava
blagostanje učenika povećavajući njegovu sposobnost da zarađuje za sebe i da se,
općenito, nosi da životom. Međutim, nije sporno da obrazovanje ima ekonomsku
funkciju, odnosno ono pridonosi gospodarskom rastu i razvoju. Samim ulaganjem vlade
u obrazovanje smanjuje se mogućnost da će obrazovano stanovništvo trebati nakandu za
nezaposlene ili socijalnu pomoć, a ujedno će plaćati i porez. U naprednim industrijskim
16
društvima država osigurava obrazovanje kao pravo svakog građanina. U tu svrhu
organizirane su formalne ustanove kao što su: vrtići, osnovne i srednje škole, fakulteti.
Svaka nacionalna ekonomija i njen dugoročni razvoj zavisi gotovo isključivo od
kvaliteta njenih ljudskih resursa. U tom slučaju, korištenje tih resursa i ulaganje u
njihovu kvalitetu predstavljaju primarni faktor razvoja. Sustav obrazovanja osnovna je
infrastrukturna pretpostavka rasta i razvoja.
I Aristotel vidi glavnu zadaću države u usavršavanju građana, i zato smatra da je
osnovna funkcija države odgoj. Smatra da država postoji radi sretnos i dobrog života, i
da se tek u njoj vrlina pojedinca može potpuno razviti (Unipu, 2013).
Obrazovanje ima značajnu funkciju u svakom društvu. Društvo je dužno osigurati
uvjete da obrazovanje bude uvijek dostupno i moguće jer je ono činitelj i društvenog
razvoja i prosperiteta. Zbog važnosti obrazovanja svaka vlast želi odrediti njegovu
koncepciju i sadržaj, kako bi preko najsnažnijeg instrumenta društvene percepcije i
oblika socijalizacije pojedinci prihvatili vrijednosti i norme sustava. Zato države
preuzimaju brigu o financiranju obrazovanja (Kiss, 2013).
„Prema podacima UNESCO-a za obrazovanje se u svijetu potroši oko 240 milijardi
američkih dolara, a to je prosječni udio od oko 5,8% u rashodu za obrazovanje u
društvenom proizvodu.„ (Kiss, 2013, str. 70).
Opravdanost investiranja u obrazovanje kao intelektualni kapital potvrđuje istraživanje
provedeno na University of Pennsylvania koje pokazuje odnos između edukacije i
produktivnosti: u prosjeku, povećanje edukacije kod radne snage od 10% povećava
ukupnu produktivnost za oko 8,6%, a 10% -tno povećanje kapitalne opremljenosti
povećava produktivnost za svega 3,4% (Pulić, Sundać, 1998, str.61).
2.4. Sustav školstva u Republici Hrvatskoj
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nadležno je državno tijelo za sustav odgoja,
obrazovanja, znanosti i sporta te je mjerodavno strateško i provedbeno tijelo koje
svojom ulogom, ustrojem, aktivnostima i kapacitetima osigurava temeljne pretpostavke
za održiv razvoj ljudskih potencijala u navedenim sustavima u Republici Hrvatskoj.
17
Temeljni cilj Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa je osigurati svima dostupno,
kvalitetno, vrijednosno usmjereno, održivo i primjenjivo obrazovanje djece i mladih,
kako u sklopu redovitoga obrazovnog sustava, tako i u sklopu izvanškolskih i
izvannastavnih aktivnosti.
Ministarstvo svoje ciljeve postiže usklađenim i odgovornim promišljanjem i
djelovanjem svih ljudskih potencijala odgojno-obrazovne, znanstvene i sportske
djelatnosti te svih partnerskih dionika na strateškomu i operativnom planu (Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i športa RH, 2013).
Obrazovanje u Republici Hrvatskoj je regulirano Zakonom o odgoju i obrazovanju u
osnovnoj i srednjoj školi. Temeljne karakteristike zakona su objašnjene u nastavku.
Osnovne značajke Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama
(2008) su:
1) Djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja obavlja se kao javna služba.
2) Na osnovi javnih ovlasti osnovna i srednja škola i učenički dom obavljaju sljedeće
poslove:
− upisi u školu i ispisi iz škole s vođenjem odgovarajuće evidencije i
dokumentacije,
− organizacija i izvođenje nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog
rada s učenicima
− te vođenje odgovarajuće evidencije,
− vrednovanje i ocjenjivanje učenika te vođenje evidencije o tome kao i o
učeničkim postignućima,
− poduzimanje pedagoških mjera i vođenje evidencije o njima,
− organizacija predmetnih i razrednih ispita i vođenje evidencije o njima,
− izdavanje javnih isprava i drugih potvrda,
− upisivanje podataka o odgojno-obrazovnom radu u e-Maticu – zajednički
elektronički upisnik ustanova.
3) Ciljevi odgoja i obrazovanja u školskim ustanovama su:
− osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unapređivati njihov
18
− intelektual ni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s
njihovim sposobnostima i sklonostima,
− razvijati učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-
kulturne baštine i nacionalnog identiteta,
− odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim
vrijednostima,ljudskim pravima i pravima djece, osposobiti ih za življenje u
multikulturalnom svijetu, za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i
odgovorno sudjelovanje u demokratskom razvoju društva,
− osigurati učenicima stjecanje temeljnih (općeobrazovnih) i stručnih
kompetencija, osposobiti ih za život i rad u promjenjivom društveno-kulturnom
kontekstu prema zahtjevima tržišnog gospodarstva, suvremenih informacijsko-
komunikacijskih tehnologija i znanstvenih spoznaja i dostignuća,
− osposobiti učenike za cjeloživotno učenje.
4) Načela obrazovanja na razini osnovnog i srednjeg obrazovanja su:
− osnovno školovanje je obvezno za sve učenike u Republici Hrvatskoj,
− odgoj i obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi temelji se na jednakosti
obrazovnih šansi za sve učenike prema njihovim sposobnostima,
− odgoj i obrazovanje u školskoj ustanovi temelji se na visokoj kvaliteti
obrazovanja i usavršavanja svih neposrednih nositelja odgojno-obrazovne
djelatnosti – učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, ravnatelja te ostalih
radnika,
− rad u školskoj ustanovi temelji se na vrednovanju svih sastavnica odgojno-
obrazovnog i školskog rada i samovrednovanju neposrednih i posrednih nositelja
odgojno- obrazovne djelatnosti u školi, radi postizanja najkvalitetnijeg
nacionalnog obrazovnog i pedagoškog standarda,
− odgojno-obrazovna djelatnost u školskoj ustanovi temelji se na autonomiji
planiranja i organizacije te slobodi pedagoškog i metodičkog rada prema
smjernicama hrvatskog nacionalnoga obrazovnog standarda, a u skladu s
nacionalnim kurikulumom, nastavnim planovima i programima i državnim
pedagoškim standardima,
19
− stjecanje osnovnog obrazovanja temelj je za vertikalnu i horizontalnu
prohodnost u sustavu odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj,
− obrazovanje u školskoj ustanovi temelji se na decentralizaciji u smislu
povećanja ovlaštenja i odgovornosti na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini,
− odgojno-obrazovna djelatnost u školskoj ustanovi temelji se na partnerstvu svih
odgojno-obrazovnih čimbenika na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.
2.4.1. Elementi obrazovnog sustava u RH
Obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj obuhvaća:
predškolsko obrazovanje,
osmogodišnje osnovno obrazovanje koje je obvezno i besplatno za svu djecu od
sedme do petnaeste godine,
srednje obrazovanje i
visoko obrazovanje (http://www.hr/obrazovni sustav, 2013).
Predškolski odgoj traje od prve do šeste ili sedme godine djetetova života, a ostvaruje se
u dječjim jaslicama, dječjim vrtićima i tzv. «predškoli» (oblik pripreme za osnovnu
školu). Predškolski odgoj u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, a nastao je od ustanova za
socijalnu skrb o djeci. Djelatnost predškolskog odgoja uređena je Zakonom o
predškolskom odgoju i naobrazbi (NN 10/97). Predškolski odgoj nije obvezatan i
pohađanje predškolske ustanove nije uvjet za upis u obveznu školu. Osnivači
predškolskih ustanova su jedinice lokalne samouprave (općine i gradovi), fizičke i
pravne osobe te vjerske zajednice.
Predškolskim odgojem obuhvaćena su djeca pripadnika nacionalnih manjina, primjerice
Talijana, Mađara, Čeha, Srba, Nijemaca, Austrijanaca te pripadnika zajednice Roma. U
redovite programe uključuju se i djeca s posebnim potrebama, ona s lakšim teškoćama u
razvoju kao i darovita djeca, za koje se pripremaju posebni obrazovni i razvojni
programi.
Prema podacima iz PISA-e (OECD Programme for International Student Assessment),
15-godišnjaci koji su sudjelovali u predškolskom obrazovanju bolji su za prosječno 25
bodova u kompetenciji čitanja od 15-godišnjaka koji ga nisu pohađali (http://h-
20
alter.org/vijesti/politika/snimka-lisabonskog-procesa-izvori-nejednakosti-u-
obrazovanju,2008).
Srednjoškolskim obrazovanjem se svakome pod jednakim uvjetima i prema njegovim
sposobnostima, nakon završetka osnovnog školovanja, omogućava stjecanje znanja i
sposobnosti za rad i nastavak školovanja. Djelatnost srednjeg školstva obavljaju
srednjoškolske ustanove i druge pravne osobe, a obuhvaća različite vrste i oblike odgoja
i obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja koji se ostvaruju u skladu s odredbama
Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Srednjoškolske ustanove su:
srednje škole i učenički domovi (NN broj 87/08.).
Srednje škole, ovisno o vrsti nastavnog plana i programa koji provode, nazivamo:
− Gimnazije (opće ili specijalizirane) u kojima se izvodi nastavni plan i program u
najmanje četverogodišnjem trajanju, čijim završavanjem učenik stječe srednju
školsku spremu.
− Strukovne škole (tehničke, industrijske, obrtničke i druge, što se određuje prema
vrsti nastavnog plana i programa) u kojima se izvodi nastavni plan i program u
trajanju od jedne do pet godina, čijim završavanjem učenik stječe srednju
stručnu spremu (odnosno od jedne do dvije godine - nižu stručnu spremu.)
− Umjetničke škole (glazbene, plesne, likovne i druge, što se određuje prema vrsti
nastavnog plana i programa) u kojima se izvodi nastavni plan i program u
najmanje četverogodišnjem trajanju čijim završavanjem učenik stječe srednju
stručnu spremu (NN broj 87/08).
Djelatnost visokog obrazovanja obavljaju visoka učilišta. Visoka učilišta su sveučilište
te fakultet i umjetnička akademija u njegovom sastavu, veleučilište i visoka škola.
Sveučilište, fakultet i umjetnička akademija osnivaju se radi obavljanja djelatnosti
visokog obrazovanja, znanstvene, stručne i umjetničke djelatnosti te druge djelatnosti u
skladu sa zakonom i svojim statutom. Sveučilišni studiji osposobljavaju studente za
obavljanje poslova u znanosti i visokom obrazovanju, u poslovnom svijetu, javnom
sektoru i društvu općenito. Sveučilišni studiji obuhvaćaju tri razine: preddiplomski,
diplomski i poslijediplomski studij. Veleučilište i visoka škola osnivaju se radi
obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja putem organizacije i izvođenja stručnih
21
studija te mogu obavljati stručnu, znanstvenu i umjetničku djelatnost u skladu sa
zakonom. Stručni studiji pružaju studentima primjerenu razinu znanja i vještina koje
omogućavaju obavljanje stručnih zanimanja te ih osposobljavaju za neposredno
uključivanje u radni proces. Stručni studiji obuhvaćaju dvije razine: stručni studij i
specijalistički diplomski stručni studij.
Hrvatski obrazovni sustav također obuhvaća i obrazovanja odraslih kako bi svakom
korisniku omogućio optimalno razvijanje njegovih potencijala s ciljem njegova
osobnoga razvoja i uključivanja na tržište rada te spremnost na cjeloživotno učenje.
U slijedećoj tablici je prikazan broju vrtića, škola, visokih učilišta i broj polaznika na
početku školske godine kroz period od 10 godina.
Tablica 1. Upisana djeca, učenici i studenti prema razinama obrazovanja na početku
školske godine 2012/2013.
Školske
godine
Predškolski odgoj Osnovno
obrazovanje
Srednje
obrazovanje Visoko obrazovanje
Dječiji
vrtići i
druge
pravne
osobe
Djeca Škole Učenici Škole Učenici Visoka
učilišta Studenti
2002/2003 1067 85 742 2139 395 702 650 196 147 100 8 132
2003/2004 1067 86 312 2138 393 421 665 195 340 102 7 917
2004/2005 1190 88 930 2141 391 744 665 192 076 103 8 764
2005/2006 1205 89 571 2140 387 952 683 189 661 110 9 486
2006/2007 1244 90 947 2146 382 441 693 187 977 114 13 075
2007/2008 1288 93 274 2133 376 100 705 184 183 115 13 866
2008/2009 1325 95 516 2127 369 698 710 181 878 126 14 995
2009/2010 1444 99 317 2131 361 052 713 180 582 132 15 863
2010/2011 1495 101
638
2130 351 345 711 180 158 133 16 319
2011/2012 1514 102
895
2136 342 028 715 183 807 134 16 594
Izvor: izrada autora prema podacima sa državnog zavoda za statistiku, pregledano
20.07.2013
22
Prema prikazanim podacima vidljivo je da se broj dječijih vrtića povećavao kroz godine
kao i broj djece koji ga pohađaju. Osnovnih škola je sve manje zbog smanjenja broj
učenika koji je pohađaju dok je srednjih obrazovnih institucija sve više, a broj učenika
se smanjuje. Visoko obrazovnih institucija je sve više iz godine u godinu kao i broj
studenata iz čega možemo zaključiti da su mladi shvatili kolika je važnost edukacije za
njihov daljnji napredak u gospodarstvu.
2.4.2. Osnovnoškolsko obrazovanje
Osmogodišnje osnovno školovanje u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o
odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN, broj 87/08). Osnovno
obrazovanje počinje upisom u prvi razred osnovne škole, obvezno je za svu djecu,
izvodi se kroz redovite i posebne programe, i traje u pravilu od šeste do petnaeste
godine života. To se odnosi na svu djecu koja imaju boravište u Republici Hrvatskoj bez
obzira na njihovo državljanstvo. Za osobe starije od petnaest godina koje zbog raznih
razloga nisu završile osnovnoškolsku naobrazbu ustrojen je sustav osnovnog
obrazovanja odraslih. Osnovne i srednje škole mogu izvoditi i međunarodni program na
stranom jeziku.
Svrha i ciljevi osnovnog školstva usmjereni su na kontinuirani razvoj učenika kao
duhovnog, tjelesnog, moralnog, intelektualnog i društvenog bića u skladu s njegovim
sposobnostima i sklonostima ( Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2013).
Ciljevi odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi su:
- osigurati sustavan način učenja o svijetu, prirodi, društvu, ljudskim
dostignućima, o drugima i sebi,
- poticati i kontinuirano unaprjeđivati intelektualni, tjelesni, estetski, društveni,
moralni, duhovni razvoj učenika, u skladu s njegovim sposobnostima i
sklonostima,
- stvoriti mogućnosti da svako dijete uči i bude uspješno,
- osposobiti učenike za učenje, naučiti ih kako učiti i pomoći im u učenju,
- pripremiti učenike za mogućnosti i iskušenja koja ih čekaju u životu,
- poučiti učenike vrijednostima dostojnih čovjeka.
23
Školska ustanova osniva se aktom o osnivanju sukladno odredbama Zakona o odgoju i
obrazovanju i odredbama Zakona o ustanovama.
Osnivači osnovne škole mogu biti:
- Republika Hrvatska.
- jedinica lokalne samouprave,
- jedinica područne (regionalne) samouprave,
- druga pravna ili fizička osoba
Osnivač je dužan prije osnivanja školske ustanove, kao i prije donošenja odluke o
statusnoj promjeni, pribaviti prethodno pozitivno mišljenje Ministarstva o opravdanosti
osnivanja školske ustanove, a uzimajući u obzir programsku opravdanost, zahtijeve
dostupnosti, racionalnosti i drugih relevantnih pokazatelja opravdanosti osnivanja
školske ustanove. Upis djece u osnovnu školu provodi se prema planu upisa koji donosi
ured državne uprave u županiji nadležan za poslove obrazovanja.
Postojeća mreža osnovnih škola omogućuje svoj djeci na području Republike Hrvatske
mogućnost redovitog osnovnog školovanja (Zakon o odgoju i obrazovnaju, 2008).
2.4.2. Financiranje obrazovanja
Javne potrebe školstva u Republici Hrvatskoj utvrđuju se na temelju državnog
pedagoškog standarda kojeg donosi Sabor Republike Hrvatske na prijedlog Vlade,
zajedno s državnim proračunom. Školstvo se većinom financira iz državnog proračuna
tako da su izvori prihoda javnih obrazovih institucija porezi, dok sredstva za
financiranje privatnih škola osiguravaju njihovi osnivači (Kiss, 2013).
U slijedećnoj tablici će biti prikazano financiranje određenih razina obrazovanja prema
razinama vlasti.
24
Tablica 2. Financiranje određenih razina obrazovanja prema razinama vlasti
Središnja
država Općine Gradovi Županije
Predškolski odgoj
i obrazovanje X X
Osnovno
obrazovanje X X X X
Srednjoškolsko
obrazovanje X X
Obrazovanje
nakon srednje
škole
X X
Visokoškolsko
obrazovanje X
Izvor: Izrada autora prema Bajo, A., Jurlina-Alibegović, D., (2008),
Prema prikazanim podacima možemo uočiti kako je financiranje obrazovanja većinom
prepušteno središnjoj državi osim u slučaju predškolskog odgoja i obrazovanja koje se
financira iz proračuna općina i gradova. Iz tog proračuna osiguravaju se sredstva za
programe, plaće djelatnika, prostor, opremu, sredstva i pomagala te za tekuće i
investicijsko održavanje objekata u njihovom vlasništvu. U županijskom proračunu se
osiguravaju dopunska sredstva. Osnovno obrazovanje se financira iz proračuna svih
razina vlasti, a srednje školstvo je centralizirano na razini države, mada i lokalne
jedinice osiguravaju sredstva za financiranje školstva mada prem azakonu to nisu
obvezni činiti. Visoko obrazovanje je u cjelosti prepušteno državi.
Kao što je već prethodno spomenuto od 2001. godine osnovno i srednje školstvo se
financira iz državnog proračuna. Gradovi financiraju programe održavanja i podizanje
pedagoškog standarda koji nisu obuhvaćeni državnim pedagoškim standardom. Sredstva
osigurana za financiranje osnovnog školstva koriste se za izdatke produženog boravka
učenika, prehranu učenika skromnijih materijalnih mogućnosti, materijalni troškovi
kuhinja (Ott & Bajo, 2001).
25
Da bi se moglo financirati obrazovanje potrebno je prikupiti dovoljno sredstava u
proračun. Državni proračun se u najvećoj mjeri puni iz prihoda poslovanja i to preko
99,7%, a preostalih 0,3% odnosi se na prihode od prodaje nefinancijske imovine. Pod
tom vrstom prihoda prodrazumijevaju se porezni prihodi (porez na dohodak, porez na
dobit,PDV itd.), doprinosi (mirovinsko, zdravstveno, zapošljavanje) i ostali prihodi
(kazne, od imovine, upravne pristojbe i dr).
Grafikon 1. Struktura ukupnih prihoda poslovanja državnog proračuna za 2012. godinu
Izvor: Izrada autora prema podacima iz Izvršenje državnog proračuna za 2012. godinu-
vodič za građane, Ministarstvo financija, Zagreb, 2013
Grafikonom je prikazana struktura prihoda poslovanja državnog proračuna za 2011.
Godinu i prema tim pokazateljima možemo vidjeti da najveći udio u prihodima
poslovanja čine porezni prihodi sa 59%, zatim slijede doprinosti u iznosu od 34%, i na
kraju s ostali prihodi sa 7%. Među poreznim prihodima najveći udio zauzimaju porez na
dodanu vrijednost (61,74%) i posebni porezi i trošarine (18,36%).
Iz državnog proračuna u 2012. godini je izdvojeno 9% sredstava za obrazovanje.
Državni proračun se koristi financiraju slijedećih troškova osnovnog obrazovanja:
- plaće i prijevoz zaposlenika
59.00%
34.00%
7.00%
Porezni prihodi
Doprinosi
Ostali prihodi
26
- naknade zaposlenicima
- stručno usavršavanje
- informatizacija škola
- opremanje knjižnica
Izvori financiranja lokalnih jedinica vlasti se u poslijednje vrijeme mijenjaju, ali oni se
uglavnom odnose na prihode iz državnog proračuna (dijele se na porezne i neporezne),
pomoći ili dotacije te prihode od nefinancijske imovine.
Troškovi osnovnog obrazovanja koje financiraju županije i gradovi iz svojih proračuna
su:
- materijalni i financijski rashodi
- rashodi za materijal i usluge tekućeg i investicijskog održavanja prostora,
opreme
- rashodi za nabavu proizvedene dugotrajne imovine
- dodatna ulaganja u nefinancijsku imovinu (Bajo & Ott, 2001).
U slijedećoj tablici prikazana su ukupno utrošena sredstva za osnovno školstvo za
razdoblje od 2009-2012 godine
Tablica 3. Ukupni rashodi za osnovno školstvo za razdoblje od 2009-2012. godine
u kunama
Opis
Bilancirana
sredstva za
2009.g.
Bilancirana
sredstva za
2010.g.
Bilancirana
sredstva za
2011.g.
Bilancirana
sredstva za
2012.g.
Bazni
index
(2012/
2009)
Materijalni i financijski
rashodi 784.552.941 812.188.091 767.905.920 748.905.644 95,5
Rashodi za materijal,
dijelove i usluge tekućeg
i investicijskog
održavanja
67.032.576 68.105.099 64.291.215 60.584.808 90,4
Rashodi za nabavu
proizvedene dugotrajne 195.164.362 202.751.600 134.993.102 120.853.566 61,9
27
imovine i dodatna
ulaganja na
nefinancijskoj imovini
Ukupno 1.046.749.879 1.083.044.790 967.190.237 930.344.019 88,9
Izvor: Izrada autora prema podacima preuzetima iz Odluka o kriterijima i mjerilima za
utvrđivanje bilančnih prava za financiranje minimalnog financijskog standarda javnih
potreba osnovnog školstva u 2012., 2011., 2010. i 2009. godini, NN broj 52/12, 114/12,
149/11, 29/11
U tablici 3 možemo vidjeti kretanje rashoda za osnovno obrazovanje od strane državne
razine kroz četiri godine. Sve vrste rashoda su u padu u odnosu na prethodnu godinu i
na godinu koja je ovdje uzeta kao bazna, 2009., te je prikazan indeks za samo jedan
odnos a to je 2012.g. u odnosu na 2009.godinu. Prema tome pokazatelju možemo vidjeti
da je zabilježen u rashodima za nabavu proizvedene dugotrajen imovine, a najmanja
promjena u iznosu ulaganja u odnosu na 2009. godinu je zabilježen u segmentu
materijalnih i financijskih rashoda.
Kao i u brojnim drugim javnim potrebama, tako se i u obrazovanju pojavljuje izraziti
disparitet između potreba za novcem i mogućnosti da se te potrebe zadovolje. Taj je
disparitet u obrazovanju tim jače izražen imamo li u vidu prethodno uočeni značaj
obrazovanja kao „industrije“ znanja kojom se stvara ljudski kapital, ali i nastojanja da se
danas obrazovni proces sve više produžuje. Nedostatno financirnaje je problem koji
podjedanko pogađa sve zemlje pa se zbog toga može govoriti o krizi obrazovanja
(Nikolić, 2007).
Prosječna javna potrošnja za obrazovanje od 4 posto BDP-a u Hrvatskoj je preniska jer
razvijene zemlje na obrazovanje troše 5 posto BDP-a, no istodobno statistika pokazuje
da u Hrvatskoj mnogo više trošimo po učeniku od nekih razvijenijih zemalja. Također
je efikasnost sustava visokog školstva izrazito niska zbog velikog broja studenata koji
upišu, a ne završe studij na vrijeme, što pokazuje da izrazito neracionalno trošimo
novac. Nominalna potrošnja države od 3200 eura po studentu po jednom se
diplomiranom studentu zapravo diže i do 10.000 eura (Balković, 2011).
28
3. SUSTAV PRORAČUNSKOG RAČUNOVODSTVA U HRVATSKOJ
Razvoj sustava državnog računovodstva kroz povijest se može povezati s razvojem i
funkcijama države. Tradicionalno računovodstvo države je obuhvaćalo sustav knjiženja
transakcija državnih organa. Sustav knjiženja je trebao osigurati postizanje dva osnovna
cilja: informiranost o funkcionalnosti i praćenje zakonitosti državnih financijskih
transakcija. Postepeno se uvodi i treći cilj a to je podrška formuliranju i uvođenju
državnog proračuna. Računovodstveni sustavi su stoga prošireni i dopunjeni novim
zadacima u postupku odgovornosti za usvajanje proračuna pružanjem odgovarajućih
informacija o raspoloživim izvorima, postojećim obvezama, troškovima poslovanja i
odgovarajućem poslovanju.
Od 2002. godine u Hrvatskoj se primjenjuje novi koncept proračunskog računovodstva.
Nekadašnje dvije glavne knjige spojile su se u jednu, računski plan se izmijenio u
skladu sa zahtjevima ekonomske klafifikacije, a najvažnija metodološka promjena bila
je prelazak sa načela novčanog tijeka na modificirano načelo nastanka događaja (Grupa
autora, ur. Bičanić, N.,2011).
Sustav državnog računovodstva kao zaseban i specifičan sustav, najjednostavnije rečeno
primjenjuje se na opću državu i sve njezine netržišne institucionalne jedinice. Sustav se
ne primjenjuje na ukupni javni sektor koji je institucionalno širi od opće države.
3.1. Zakonski okvir
Oblikovanje zakonskog okvira operativno provodi Ministarstvo financija putem Odjela
za proračunsko računovodstvo i financijsko izvještavanje koje razvija sustav državnog
računovodstva i računovodstvene standarde za javni sektor.
Aktualni sustav računovodstva proračuna uređen je nizom propisa od kojih se ističu
slijedeći:
- Zakon o proračunu (NN, 87/08),
- Pravilnik o proračunskom računovodstvu i Računskom planu (NN, 114/10),
29
- Pravilnik o financijskom izvještavanju i proračunskom računovodstvu
(NN,27/05, 2/07),
- Pravilnik o utvrđivanju proračunskih i izvanproračunskih korisnika te o načinu
vođenja registra...(NN, 128/09),
- Registar korisnika proračuna za 2012 (NN, 59/11),
- Pravilnik o proračunskim klasifikacijama (NN, 94/07) (Vašiček,D., 2011).
Temeljni cilj Zakona je korištenje proračunskih sredstava za financiranje poslova,
funkcija i programa državnih tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave i drugih korisnika proračuna u visini koja je nužna za njihovo obavljanje i
izvršavanje te ostvarivanje prava primatelja sredstava proračuna (Vidović, 2012).
Pravilnikom o proračunskom računovodstvu i Računskom planu definiraju se
knjigovodstvene isprave, poslovne knjige, organizacija knjigovodstva, sadržaj računa
Računskog plana i druga područja koja se odnose na proračunsko računovodstvo.
Proračunsko računovodstvo temelji se na općeprihvaćenim računovodstvenim načelima:
točnosti, istinitosti, pouzdanosti i pojedinačnom iskazivanju poslovnih događaja, te na
međunarodnim računovdstvnim standardima za javni sektor (Vašiček, D. et al.,2011).
3.2. Obveznici primjene proračunskog računovodstva
Prema Zakonu obveznici proračunskog računovodstva su svi proračunski korisnici i
izvanproračunski fondovi. Odredbe Zakona o proračunu odnose se na sve pravne
subjekte unutar opće države, a to su: državni proračun, proračun jedinica lokalne,
regionalne (područne) samouprave te proračunski korisnici državnog proračuna i
proračunski korisnici proračuna jedinica lokalne vlasti (Pravilnik o proračunskom
računovodstvu i Računskom planu, 2010).
U općem dijelu Zakona proračunski korisnici su definirani kao: „Proračunski korisnici
državna tijela, ustanove, vijela manjinske samouprave, proračunski fondovi i mjesna
samouprava čiji se rashodi za zaposlene i/ili materijalni rashodi osiguravaju u
proračunu.“ Kriteriji za utvrđivanje statusa proračunskih korisnika utvrđeni su
podzakonskim aktom, i to:
30
- korisnik je registrirana pravna osoba osnovana od strane središnje ili lokalne
države,
- korisnik je u pretežitom vlasništvu države,
- korisnikuse financira 50% ili više od 50% ukupnih rashoda iz proračuna,
- izvanproračunski korisnici su proračunski fondovi, trgovačka društva i druge
pravne osobe u kojima država odnosno jedinica lokalne i područne samouprave
ima odlučujući utjecaj na upravljanje.
U cilju preciznijeg obuhvata svih subjekata u sektor opće države, a sukladno Zakonu o
proračunu, ustrojen je registar proračunskih korisnika temeljem kriterija usklađenih sa
zahtjevima međunarodnih sustava državne financijske statistike. Računovodstveni
obuhvat subjekata definiran je Pravilnikom o utvrđivanju proračunskih i
izvanproračunskih korisnika državnog proračuna i proračunskih i izvanproračunskih
korisnika proračuna lokalnih jedinica te o načinu vođenja Registra proračunskih i
izvanproračunskih korisnika (NN, 128/09). Sukladno navedenom pravilniku za svaku se
proračunsku godinu objavljuje popis korisnika proračuna i izvanproračunskih korisnika
(Vašiček, 2011).
3.3. Računovodstveni koncept
Računovodstveni koncept upućuje na to kada je transakcija ili poslovni događaj priznat
u financijskim izvještajima - kada je uslijedio novčani tok ili kada je nastao poslovni
događaj, on upućuje i na to, što je mjereno i prikazano u financijskim izvještajima
određenog razdoblja – ukupni ekonomski resursi, ukupni financijski resursi, samo
tekući financijski resursi ili novčani tok i ravnotežni saldo (Vašiček, 2011).
Modifikacijama osnovnih računovodstvenih koncepata (nastanak događaja i novčani
koncept ) dobivaju se prilagođeni računovodstveni koncepti: prilagođeni koncept
nastanka događaja i prilagođeni novčani koncept.
Oblikovanje konkretnog računovodstvenog modela ovisi od zemlje do zemlje i
prilagođava se njenim posebnostima i primarnim ciljevima financijskog izvještavanja.
31
Primjeri prilagodbi u praksi nekih zemalja koje djelomično primjenjuju koncept
nastanka događaja su sljedeći:
- od punog koncepta u iskazivanju fizičke imovine izuzimaju se sredstva obrane,
infrastrukturna imovina i kultura, i prirodna baština. Ova se imovina iskazuje kao
rashod – izdatak u trenutku stjecanja (i ne kapitalizira se), a isključivanje nasljeđa
provodi se iz praktičnih razloga jer je njihova vrijednost neprocjenjiva;
- gotovo sva imovina se kapitalizira i obveze iskazuju u trenutku stjecanja/nastanka,
ali se prihodi priznaju na temelju novčanog koncepta (dakle, u trenutku naplate);
- u imovinu se priznaje i iskazuje samo kratkoročna financijska imovina i kratkoročne
obveze;
- iz ukupnih obveza izuzimaju se neke opće obveze, kao npr. obveze za mirovine, itd.
Proračunski računovodstveni sustav koji se primjenjuje u Republici Hrvatskoj temelji se
na modificiranom načelu nastanka događaja, ali je koncepcijski postavljen na način da
je iz evidencija i izvještaja moguće dobiti informacije potrebne za potpuni nastanak
događaja odnosno za izvještavanje prema statističkim sustavima.
Osnovne značajke primjenjenog modificiranog računovodstvenog načela nastanka
događaja propisane su Pravilnikom o proračunskom računovodstvu i Računskom planu:
- priznavanje prihoda temelji se na principima financijske imovine (naplati novca
i novčanih ekvivalenata);
- poslovni ( operativni ) rashodi priznaju se prema obračunskom konceptu
odnosno u trenutku njihova nastanka, dakle, neovisno o novčanim izdacima pri
podmirivanju obveza koje su s njima povezane;
- rashodi nabave dugotrajne nefinancijske imovine ne kapitaliziraju se nego se
iskazuju u izvještajnom razdoblju u kojem je stjecanje izvršeno8;
- donacije nefinancijske imovine u okviru proračunskog sustava ne iskazuju se
kao prihodi/rashodi već izravno mijenjaju vlastite izvore, dok se ove transakcije
s okruženjem priznaju kao prihodi i rashodi;
8 Podrazumijeva da se trošenje te imovine ne iskazuje na sustavnoj osnovi kao rashod amortizacije.
32
- proračun i proračunski korisnici revaloriziraju nefinancijsku dugotrajnu imovinu
primjenom koeficijenta porasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda
(Vašiček, D. ed al., 2011).
Ovaj koncept nastanka događaja obilježava primjenu načela sučeljavanje prihoda i
stvarno nastalih rashoda u izvještajnom razdoblju. Kvaliteta informacija koje su
prezentirane u financijskim izvještajima se poboljšava primjenom koncepta naastanka
događaja te tako čini financijske izvještaje primjerenima i za potrebu međunarodnog
statističkog izvještavanja.
3.4. Sustav financijskog izvještavanja
Financijsko izvještavanje je jedno od najvažnijh područja računovodstva. Ista važnost je
i kod proračunskog računovodstva jer je državi posebno važna informacija o trošenju
javnog novca budući da njima mora zadovljiti sve potrebe od velikog značaja za
blagostanje stanovništva. Upravljanje proračunskom potrošnjom zahtijeva vremensko
usklađivanje niza procesa uz istovremenu učinkovitu koordinaciju proračunskih
subjekata svih razina.
Financijski izvještaji države moraju pružiti kvalitetnu informaciju standardiziranu u
određenoj formi pri čemu temeljnu odrednicu predstavlja primijenjeni računovodstveni
koncept i metode mjerenja pojedinih elemenata izvještaja.
Uobičajeno se ističu dva pristupa oblikovanju i sadržaju financijskih izvještaja i to:
- Zakonom propisani ili standardizirani oblik i obvezni minimum informacija
- neformalni, neobvezni oblik i sadržaj prilagođen konkretnoj potrebi korisnika
Navedeni pristup prilagođen je vrstama korisnika informacija gdje se, s tog motrišta,
uobičajeno razlikuju dvije osnovne vrste financijskih izvještaja. To su:
33
- eksterni financijski izvještaji koji su, u pravilu, propisani ili standardizirani u
smislu sadržaja sintetiziranih i sveobuhvatnih informacija i koji udovoljavaju
potrebama većine korisnika u okruženju izvještajnog subjekta, i
- interni financijski izvještaji koji su nestandardizirani (neunificirani) jer su
sastavljeni prema zahtjevima pojedinog korisnika u okviru izvještajnog subjekta
(Vašiček, dio 1-3, str. 38-39, 2011).
Vrsta i sadržaj financijskih izvještaja ovisi o njihovoj namjeni ili zahtjevima njihovih
korisnika.
„Informacije, ovisno o vrsti korisnika, im trebaju pomoći pri:
- procjeni izvora i vrsta prihoda;
- procjeni raspodjele i uporabe resursa;
- procjeni razine prihoda koji su dostatni za financiranje troškova poslovanja;
- predviđanju dinamike i opsega novčanih tokova te dospijeća dugova na
plaćanje;
- procjeni sposobnosti podmirenja kratkoročnih i dugoročnih obveza;
- procjeni ukupnih državnih mogućnosti;
- informiranju javnosti, odnosno poreznih obveznika o kontroli, strukturi, stanju
i drugim relevantnim pitanjima o imovini;
- procjeni financijske efikasnosti uporabe državnih resursa;
- procjeni ekonomskog utjecaja državnih aktivnosti na ukupno gospodarstvo;
- izboru optimalnih mogućnosti djelovanja i prioriteta;
- procjeni zakonitosti uporabe resursa (uključujući pridržavanje ugovora,
proračunskih limita i sl.) i
- procjeni kvalitete upravljanja i čuvanja resursa.“ (Vašiček, dio 1-3, str. 42,
2011).
Struktura korisnika financijskih izvještaja prema istraživanju o strane Američkog
instituta ovlaštenih javnih računovođa je slijedeća: investitori, vlasnici, menadžeri,
zaposlenici, konkurencija, istraživači i mediji.
34
Za sastavljanje financijskih izvještaja odgovorna je osoba koja rukovodi službom
računovodstva proračuna, proračunskog i izvanproračunskog korisnika ili osoba kojoj je
povjereno vođenje računovodstva. Odgovorna osoba proračuna, proračunskog i
izvanproračunskog korisnika ili osoba koju ona ovlasti potpisuje financijske izvještaje i
odgovorna je za predaju (Pravilnik o financijskom izvještavanju u proračunskom
računovodstvu, 2011).
Obveznici vođenja proračunskog računovodstva i sastavljanja financijskih izvještaja u
sustavu proračunskog računvodstva jesu subjekti unutar općeg proračuna (Vašiček,
2011):
- državni proračun,
- proračuni jedinica lokalne i regionalne samouprave,
- izvanproračunski fondovi,
- tijela državne uprave i državne vlasti,
- tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave i
- druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće ili izdaci osiguravaju u
proračunu i proračunima jedinca lokalne i regionalne samouprave (proračunski
korisnici)
Približavanje sustava financijskog izvještavanja konceptu nastanka događaja omogućilo
je da se analitički okvir u što većoj mjeri prilagodi zahtjevima međunarodnog sustava
državne financijske statistike temeljenog na konceptu nastanka događaja. Time se
postigao visoki stupanj racionalnosti i univerzalnosti izvještajnog sustava jer on služi
kao podloga za međunarodno izvještavanje.
35
4. RAČUNOVODSTVO OSNOVNIH ŠKOLA
Prema Državnom pedagoškom standardu za osnovnoškolski sustav odgoja i
obrazovanja (2008) osnovna škola je odgojno-obrazovna ustanova u kojoj se provodi
odgoj i obrazovanje, a ima najmanje po jedan razredni odjel od I. do VIII. razreda.
Mreža osnovnih škola na područjima županija obuhvaća ustanove koje obavljaju
osnovnoškolsku djelatnost, sa svim objektima matičnih i područnih škola kao i
izmještenim objektima, u kojima se provodi obvezno osnovno školovanje, uz
određivanje pripadajućega upisnog područja s kojega je djeci omogućeno pohađanje
osnovne škole.
Osnovne škole su proračunski korisnici jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave u okviru funkcije obrazovanja. Iz središnjeg proračuna, odnosno
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa financiraju se rashodi za zaposlene, razna
usavršavanja za osoblje, opremanje knjižnica te izgradnja novih škola. Iz županijskoh
proračuna, Grada Zagreba i gradova koji su preuzeli financiranje osiguravaju se sredstva
za materijalne i financijske rashode, rashode za nabavu proizvedene dugotrajne
imovine, i dodatna ulaganja.
Osnovnoškolske ustanove su obvezne nabavljati robu, radove i usluge u skladu s
odredbama Zakona o javnoj nabavi (NN 110/07 i 125/08). Prema Zakonu potrebno je
sastaviti plan nabave. Naručitelj može izmijeniti i dopuniti plan nabave, a sve izmjene i
dopune moraju biti idljivo naznačene u odnosu na osnovni plan. Ugovorene strane
izvršavaju ugovor o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji za
nadmetanje i odabranom ponudom.
Ovakav način financiranja iziskuje potrebu praćenja potrošnje i izvještavanje prema
navedena dva izvora financiranja.
4.1. Organizacija računovodstva
Način organiziranja knjigovodstva i način unošenja podataka u knjigovodstvo svakog
proračuna i proračunskog korisnika sadržani su u odredbama prethodno navedenih
propisa.
36
Proračun i proračunski korisnici vode knjigovodstvo prema knjigovodstvo po načelu
dvojnog knjigovodstva, a prema rasporedu računa iz Računskog plana. Proračunski
koriscnici su dužni osigurati podatke pojedinačno po vrstama prihoda i primitaka,
rashoda i izdataka kao i o stanju imovine, obveza i vlastitih izvora.
4.1.1. Računski plan
Prelaskom evidentiranja poslovnih primjena s načela novčanog tijeka na modificirano
načelo nastanka događaja bilo je potrebno i sastaviti novi računski plan koji će služiti za
praćenje svih faza proračunskog procesa (planiranje, izvršavanja, evidentiranje i
izvještavanje).
Računski plan je podloga i analitički okvir za praćenje svih faza proračunskog ciklusa,a
postavljen je široko te omogućava i praćenje ukupnih resursa i obveza izvještajnog
subjekta. Osnovu računskog plana čini ekonomska klasifikacija9 (Pravilnik o
proračunskom računovodstvu i računskom planu, 2008).
Računski plan u sustavu proračuna može se promatrati u užem i širem smislu.
Računski plan u užem smislu je:
- podloga prvenstveno računovodstvenim evidencijama poslovnih događaja
odnosno
- popis numeričkih oznaka i naziva usklađenih s ekonomskom klasifikacijom –
Glavna knjiga.
Računski plan u širem smislu je:
- podloga za praćenje svih procesa unutar sustava proračuna te
- kombinacija različitih klasifikacija (a sadržaj svake od klasifikacija određen je
detaljno, popisom numeričkih oznaka i naziva) kroz koje se poslovni događaji i
transakcije prate s ekonomskog, organizacijskog, zakonodavnog i
računovodstvenog aspekta ( Jakir-Bajo, Maletić, 2013).
9 Rashodi se još klasificiraju prema funkcijama, institucijama, programima, aktivnostima i
projektima.
37
Računskim planom proračuna utvrđene su brojčane oznake i nazivi pojedinih računa po
kojima su proračun i proračunski korisnici obvezni knjigovodstveno iskazivati imovinu,
obveze i izvore vlasništva te prihode/primitke i rashode/izdatke.
Računi su razvrstani na: razrede, skupine, podskupine, odjeljke i osnovne račune.
Osnovni računi se mogu raščlanjivati, prema potrebama, na analitičke i podanalitičke
račune. Raščlanjivanje osnovnih računa obavlja se prema dekadnom sustavu.
Obveznici primjene dužni su primjenjivati isključivo propisane račune do 5. razine,
odnosno moraju primjenjivati osnovne račune i ne mogu otvarati svoje račune, već
mogu samo raščlanjivati pojedini propisani osnovni račun prema svojim potrebama
(Grupa autora, ur.Vašiček, Sirovica, 2011).
Računski plan sadrži 10 razreda koji su prikazani na slijedećj slici.
Tablica 4. Sadržaj računskog plana po razredima
RAZREDI USPJEŠNOSTI
3 Rashodi poslovanja 6 Prihodi poslovanja
4 Rashodi za nabavnu nefinancijske
imovine
7 Prihodi od prodaje nefinancijske
imovine
RAZREDI FINANCIRANJA
5 Izdaci za financijsku imovinu i
otplate zajmova
8 Primici od financijske imovine i
zaduživanja
RAZREDI STANJA
0 Nefinancijska imovina 2 Obveze
1 Financijska imovina 9 Vlastiti izvori
IZVANBILANČNE SKUPINE
99 Aktiva 99 Pasiva
Izvor: Grupa autora,( ur. Vašiček & Sirovica), 2011., str. 17
38
Razredi 0,1,2,i 9 jesu rezredi u kojima se prate promjene i stanja imovine, obveza i
vlastitih izvora.
Razredi 3,4,5,6,8 jesu razredi kojima se prema propisanom ekonomskoj klasifikaciji
prate tekuće, kapitalne i financijske aktivnosti.
U razredu 0, računskog plana kojeg koriste škole, nalazi se nefinancijska imovina,
iskazuje se materijalna imovina kao što su građevinski objekti, prizvedena dugotrajna
imovina, stambeni objekti, postrojenja i oprema, knjige, umjetnička djela, itd.
U razredu 1 nalazi se financijska imovina škole i to novac, depoziti i jamčevni polozi,
dani zajmovi i potraživanja.
Obveze koje su iskazane u razredu 2 računskog plana osnovnih škola uključuju rashode
poslovanja i obveze za nabavu nefinancijske imovine. U rashode poslovanja pripadaju
rashodi za zaposlene, materijalni rashodi, financijski rashodi, subvencije, naknade
građanima i kućanstvima, kazne, naknade šteta i sl. Obveze za nabavu nefinancijske
imovine sadrže obveze koje se u trenutku nastanke priznavaju kao rashod na računima
razreda 4 – Rashodi za nabavu nefinancijske imovine.
U razredu 9 se iskazuju vlastiti izvori, rezultat poslovanja, obračunati rashodi i prihodi
poslovanja, promjene u vrijednosti i obujmu imovine i obveza i dr.
Razred 3 sadrži rashode poslovanja i to: plaće, bonuse, nagrade za zaposlene, naknade
za bolest, invalidnost, smrtni slučaj i doprinosi na plaće.
U skupini rashoda poslovanja uključeni su i troškovi korištenja usluga i dobara
potrebnih za redovito funkcioniranje i obavljanje djelatnosti škole te financijski rashodi
kao što su bankarske usluge, usluge platnog prometa i zatezne kamate.
Promjene u razredima 4 i 7 prate promjene u razredu 0, dok promjene koje se događaju
u okviru razreda 5 i 8 su popraćene promjenama u razredima 1 i 2.
Prihodi poslovanja u razredu 6 obuhvaćaju pomoći iz inozemstva i od subjekata unutar
opće države, prihodi od imovine, porezni prihodi , doprinosi, administrativne pristojbe
te ostale prihode koji sadrže neporezne prihode proračuna i proračunskih korisnika.
39
Računskim planom predviđena je i skupina računa 99 - Izvanbilančni zapisi, koja sadrži
stavke koje su vezane, ali nisu uključene u bilančne kategorije: tuđa imovina dobivena
na korištenje i dana jamstva, dana kreditna pisma, i sl.
Računski plan propisan je Pravilnikom o računovodstvu i računskom planu proračuna te
su ga obvezne primjenjivati sve jedinice lokalne i regionalne samouprave i korisnici
proračunskoh sredstava na svim razinama (Antunović et al., 1996;42).
4.1.2. Poslovne knjige
Knjigovodstvo proračuna i proračunskih korisnika osigurava se u poslovnim knjigama.
Temeljne poslovne knjige su:
1) dnevnik
2) glavna knjiga i
3) pomoćne knjige.
Ministar financija Pravilnikom je propisao vrstu, oblik i sadržaj poslovnih knjiga.
Dnevnik je knjiga u kju se unose poslovne promjene slijedom vremenskog nastanka.
Glavna knjiga je sustavna knjigovodstvena evidencija poslovnih promjena i transkacija
nastalih na imovini, obvezama, vlastitim izvorima te prihodima i rashodima.
Pomoćne knjige su analitičke knjigovodstvene evidencije stavki koje su u glavnoj knjizi
iskazane sintetički i druge pomoćne evidencije za potrebe nadzora i praćenja
poslovanja.
Poslovne knjige (Pravilnik o proračunskom računovodstvu i računskom planu, 2008) :
- vode se za proračunsku godinu (od 1. siječnja do 31. prosinca),
- otvaraju se na početku proračunske godine ili danom osnivanja korisnika,
- početna stanja glavne knjige na početku proračunske godine moraju biti ista kao
zaključna stanja na kraju prethodne proračunske godine,
- zaključuju se na kraju proračunske godine i čuvaju:
dnevnik i glavna knjiga – najmanje jedanaest godina,
40
pomoćne knjige – najmanje sedam godina;
- ako se poslovne knjige vode kao elektronički zapis, glavna knjiga mora se nakon
zaključivanja na kraju proračunske godine potpisati elektroničkim potpisom
sukladno propisu, zaštititi na način da nije moguća izmjena pojedinih ili svih
njezinih dijelova ili listova i da se može u svakom trenutku otisnuti na papir,
- rok čuvanja počinje teći zadnjeg dana proračunske godine na koju se odnose.
Proračun i proračunski korisnici su dužni voditi analitička knjigovodstva:
1) dugotrajne nefinancijske imovine – po vrsti, količini, vrijednosti (nabavna i
otpisana) , te s drugim potrebnim podacima,
2) kratkotrajne nefinancijske imovine (zaliha materijala, proizvoda i robe) – po
vrsti, količini i vrijednosti,
3) financijske imovine i obveza:
- potraživanja i obveza (po subjektima, računima, pojedinačnim iznosima,
rokovima dospjelosti, zateznim kamatama i dr. )
- primljenih i izdanih vrijednosnih papira i drugih financijskih
instrumenata ( po vrstama, subjektima, pojedinačnim vrijednostima
dospjelosti, stanjima),
- potraživanja i obveza po osnovi primljenih kredita i zajmova i danih
zajmova (po vrstama, subjektima, pojedinačnim vrijednostima,
dospjelosti, obračunatim kamatama).
Proračun i proračunski korisnici također vode i slijedeće poslovne knjige:
- knjigu (dnevnik) blagajni (kunska, devizna, porto i druge),
- evidenciju danih i primljenih jamstava i garancija,
- evidenciju putnih naloga i korištenja službenih vozila,
- knjigu izdanih računa,
- knjigu ulaznih računa, te
- ostale pomoće knjige evidencije prema posebnim propisima i svojim
potrebama.
41
Proračunski korisnik dužan je voditi najmanje knjigu blagajne i knjigu prihoda i rashoda
ukoliko je vrijednost njegove imovine i godišnjeg prihoda prema podacima za proteklu
godinu manja od 100.000,00 kuna te ne mora primjenjivati propisani Računski plan.
Niti jedan podatak nije potrebno voditi dvostruko zato što korisnik sam izbabire najbolji
i najracionalniji način u skladu se svojim potrebama i mogućnostima.
Poslovne knjige i knjigovodstvene isprave sastavljaju se na hrvatskom jeziku i
izražavaju u valutnoj jedinici koja se primjenjuje u Republici Hrvatskoj.
4.1.3. Knjigovodstvene isprave
Proračunski korisnici pod pojmom knjigovodstvenih isprava najčešće podrazumijevaju
uobičajene isprave kao npr. ulazne i izlazne fakture, otpremnice, primke, uplatnice,
isplatnice, temeljnice, izvode, privremene i konačne obračunske situacije i druge česte
isprave. Međutim, kao knjigovodstvena isprava, na temlju koje se u poslovnim
knjigama evidentiraju poslovne promjene, može se koristiti bilo koji dokument koji je
pisani ili memorirani elektronički dokaz o nastaloj poslovnoj promjeni i da je pri tome
vjerodostojan, uredan i prethodno kontroliran.
Knjigovodstvena isprava je vjerodostojna i istinita kada potpuno i istinito prikazuje
poslovni događaj.
Isprava za knjiženje je uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i
vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i
vrijeme nastanka poslovnog događaja povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je
isprava koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.
Prije unosa u poslovne knjige knjigovodstvene isprave moraju biti kontrolirane
(odobrene, likvidirane). Zakonski predstavnik ili osoba koju on ovlasti potpisuje ispravu
ili je obilježava memoriranom šifrom ovlaštenja za transakciju, koji znače da je isprava
kontrolirana, time jamče da je isprava istinita i da realno prikazuje poslovnu promjenu
42
odnosno transakciju ( Pravilnik o proračunskom računovodstvu i računskom planu,
2008).
Knjigovodstvene isprave se čuvaju u slijedećm rokovima: obračunske isprave u vezi s
plaćama ili analitička evidencija plaća čuva se trajno, najmanje jedanaest godina se
čuvaju isprave na temelju kojih su uneseni podaci u dnevnik i glavnu knjigu i najmanje
sedam godina čuvaju se isprave na temelju kojih su uneseni podaci u pomoćne knjige.
4.2. Ostvarivanje prihoda
Prihod je povećanje ekonomskih koristi tijekom izvještajnog razdoblja u obliku priljeva
novca i novčanih ekvivalenata.
Prihodi se temeljno klasificiraju na prihode poslovanja i prihode od prodaje
nefinancijske imovine. Prihodi poslovanja klasificiraju se na prihode od poreza, prihode
od doprinosa, pomoći, prihode od imovine, prihode od upravnih i administrativnih
pristojbi, pristojbi po posebnim propisima i naknada, prihode od prodaje proizvoda i
robe te pruženih usluga i prihode od donacija, prihode iz proračuna te kazne, upravne
mjere i ostale prihode. Prihodi od prodaje nefinancijske imovine klasificiraju se prema
vrstama prodane nefinancijske imovine.
Prilikom evidentiranja prihoda proračunski korisnici, pa tako i osnovne škole,
primjenjuju modificirano načelo nastanka događaja, to znači da se prihodi priznaju na
temelju priljeva novčanih sredstava u izvještajnom razdoblju.
Škole ne bi smjele dobivati sredstva putem direktne uplate na račun škole nego preko
nadležne lokalne jedinice ukoliko se radi o sredstvima od ostalih jedinica lokalne i
redionalne samouprave (koje nisu nadležne za školu) i tijela državne vlasti (npr.
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva). U praksi se češto odstupa od tog
pravila i škole često dobivaju sredstva izravno od nenadležnih proračuna. U tom slučaju
ta sredstva se evidentiraju na računima skupine 63 – Pomoći iz inozemstva i od
subjekata unutar općeg proračuna.
43
Početkom decentralizacije za osnovne škole je ukinuta obveza uplate dijela vlastitih
prihoda u državni proračun. Dakle, škola ne treba uplatiti sredstva u proračun nego za
taj iznos sredstava trebaju umanjiti rashode za koje iz lokalnog proračuna potražuju
sredstva. U ovim slučajevima važno je da nadležna jedinica pošalje proračunskim
korisnicima uputu o evidentiranju „uplaćenih“ sredstava s tim da evidencije trebaju
odražavati stvarne događaje.
Proračun i proračunski korisnici često u vlastite prihode odnosno prihode ostvarene
prodajom proizvoda i robe te pružanjem usluga klasificiraju prihode koji nemaju
obilježje vlastitih prihoda. Kod određivanja je li prihod vlastiti ili ne važno je imati u
vidu da vlastita djelatnost podrazumijeva poslovanje na tržištu i nefinanciranje iz
proračuna, to znači da je proračunski korisnik sam organizirao posao i za njegovo
obavljanje ne koristi proračunska sredstva. Vlastite prihode škole najčešće ostvaruju od
iznajmljivanja prostora.
Školske kuhinje su primjer posla koji bi se mogao klasificirati u poslove vlastite
djelatnosti kada bi se cijena usluge koju plaćaju roditelji utvrđivala na razini pokrića
rashoda posla. Međutim, škole ne kalkuliraju cijenu obroka uzimajući u obzir sve
rashode roditelji plaćaju samo jedan dio troškova, a ostali se financira iz proračuna, zato
se uplate roditelja ne mogu klasificirati u vlastite prihode.
Prilikom organizacije izleta škole su dužne uplate učenika za financiranje tih izleta
evidentirati kao prihode od sufinanciranja cijene usluga na računu 65264.
Kada roditelji ili neke druge fizičke ili pravne osobe poklone školi sredstva to se
evidentira kao donacija i knjiži se na računu 663 – Donacije pravnih i fizičkih osoba
izvan općeg proračuna bez obzira na namjenu.
Učenici mogu preko škole naručiti neke knjige od raznih nakladnika. U tom slučaju
škole ne nabavljaju knjige koje ostaju kao njihova imovina nego za račun naručitelja i to
evidentiraju kao obvezu, a plaćanje dobavljaču kao zatvaranje obveze. Moguće
ostvarenje rabata ili casa sconta dobavljača škola može priznati kao svoj prihod.
Na kraju izvještajnog razdoblja škola bi trebala za dio nepotrošenih sredstava iskazati
obvezu povrata u proračun uz storniranje prihoda iz proračuna u toj visini. U slijedećem
izvjštajnom razdoblju obveza se zatvara bilo da se nepotrošena sredstva zaista vrate u
44
proračun ili da se umanje buduće doznake sredstava iz proračuna za već prije dobivena
sredstva (Grupa autora, ur. Vašiček & Sirovica, 2011).
4.3. Izvršavnaje rashoda
Rashodi su smanjenja ekonomskih koristi u obliku smanjenja imovine ili povećanja
obveza. Rashodi se temeljno klasificiraju na rashode poslovanja i rashode za nabavu
nefinancijske imovine. Rashodi poslovanja klasificiraju se na rashode za zaposlene,
materijalne rashode, financijske rashode, subvencije, pomoći, naknade i ostale rashode.
Rashodi za nabavu nefinancijske imovine klasificiraju se po vrstama nabavljene
nefinancijske imovine ( Pravilnik o proračunuskom računovodstvu i računskom planu,
2011).
Svi rashodi, neovisno o mjestu troška ili organizacijsko i funkcijsko praćenje potrošnje,
evidentiraju se na računima računskog plana prema prirodnoj vrsti. Analitička praćenja
potrošnje svaki proračunski korisnik može organizirati samostalno i u skladu s
potrebama upravljača i donosioca odluka.
Početkom školske godine učiteljsko vijeće odabire odgovarajuće društvo preko kojega
će se dobrovoljno osigurati učenici od posljedica nesretnog slučaja. Premije osiguranja
evidentiraju se u odjeljku 329 – Ostali nespomenuti rashodi poslovanja. Premije
osiguranja obračunavaju se na godišnjoj razini, a razdoblja za koja se obračunavaju ne
podudara se uvijek s izvještajnim razdobljem.
Rashodi za utrošak kratkotrajne nefinancijske imovine priznaju se u trenutku nabave i u
visini njezine vrijednosti.
Prilikom nabave knjiga Ministarstvo doznačuje sredstva školama za nabavu knjiga, a
škole su dužne analitički odvajati prihode iz lokalnog od prihoda iz središnjeg
proračuna. Škole tada evidentiraju dobivenu imovinu u razredu 0, ali je ne prikazuju kao
rashod za nabavu jer je rashod prikazan u razredu 4 nadležnog proračuna.
45
Stipendije koje škola plaća učenicima evidentiraju se na računu 372 – Stipendije i
školarine. Na istom računu iskazuju se i rashodi za školovanje zaposlenika.
Putni i ostali troškovi koje škole financiraju učenicima na natjecanju evidentiraju se
sukladno Pravilniku na novoj podskupini računa 324 Naknade troškova osobama izvan
radnog odnosa.
Troškovi reprezentacije10 se evidentiraju u cjelosti na računu 329.
Zajednički troškovi, u slučaju većeg broj korisnika, evidentiraju se tako da svaki
korisnik evidentira samo dio troškova koje financira ( Grupa autora, ur. Vašiček &
Sirovica, 2011).
4.4. Iskazivanje imovine i obveza
Imovina, obveze i vlastiti izvori određuju financijski položaj proračuna odnosno
proračunskih korisnika. Imovin, prema Zakonu o proračunu, jesu resursi koje
upotrebljava, drži ili koristi te kontrolira proračun odnosno proračunski korisnici kao
rezultat prošlih događaja i od kojih se očekuju buduće ekonomske koristi u obavljanju
djelatnosti. Kada imovina više ne zadovoljava navedeni kriterij potrebno ju je isključiti
iz evidencije ili joj ispraviti vrijednost.
Imovina se klasificira po svojoj vrsti (nefinancijska po pojavnim oblicima i financijska
po pojavnim oblicima), trajnosti (dugotrajna i kratkotrajna), i funkciji u obavljanju
djelatnosti.
Financijske imovina sastoji se od novca, depozita, jamčevnih pologa, danih zajmova,
vrijednosnih papira, dionica, udjela u glavnici i potraživanja. Nefinancijska imovina
obuhvaća neproizvedenu i proizvedenu imovinu, plemenite metale i ostale pohranjene
vrijednosti i nefinancijsku imovinu u pripremi.
Dugotrajna imovina je ona čiji je vijek uporabe duži od jedne godine i koja duže od
jedne godine zadržava isti pojavni oblik. Dugotrajna proizvedena materijalna imovina
čiji je pojedinačni trošak nabave (nabavna vrijednost) niži od 1.000,00 kuna klasificira
10 Reprezentacija podrazumijeva ugošćavanje poslovnih partnera, darivanje poslovnih partnera
prigodnim poklonima, plaćanje poslovnim partnerima idataka odmora, športa, rekreacije i razonode,
izdataka za zakup automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor i sl.
46
se kao sitni inventar uz obvezu pojedinačnog ili skupnog praćenja u korisnom vijeku
uporabe. Vrijednost dugotrajne imovine ispravlja se po prosječnim godišnjim stopama
linearnom metodom. Dugotrajna imovina se, i nakon što je u cjelosti otpisana, zadržava
u evidenciji i iskazuje u bilanci do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina
otuđivanja ili uništenja. Za ispravak vrijednosti imovine umanjuju se vlastiti izvori.
Kratkotrajna imovina namijenjena je obavljanju djelatnosti ili daljnjoj prodaji u roku
kraćem od godine dana.
Trošak nabave (nabavnu vrijednost) nefinancijske imovine čini kupovna cijena uvećana
za carine, nepovratne poreze na promet, troškove prijevoza i sve druge troškove, koji se
mogu izravno dodati troškovima nabave i osposobljavanja za početak uporabe
(Pravilnik o proračunskom računovodstvu i računskom planu, 2008).
Imovina kao i obveze se iskazuje po računovodstvenom načelu nastanka događaja uz
primjenu metode povijesnog troška.
Obveze su neizmirena dugovanja proračuna odnosno proračunskih korisnika proizašle
iz prošlih događaja, za čiju se namiru očekuje odljev resursa. Obveze se klasificiraju
prema namjeni i ročnosti.
4.5. Financijski plan
Financijski plan je akt proračunskog i izvanproračunskog korisnika kojim su utvrđeni
njegovi prihodi i primici te rashodi i izdaci u skladu s proračunskim klasifikacijama.
Financijski plan proračunskih korisnika sastoji se od programa za kojima se iskazuju
planirani prihodi i primici te rashodi i izdaci razrađeni po: vrstama prihoda i primitaka,
pojedinim programima i godinama.
Financijski planovi proračunskih korisnika uključeni su u posebni dio proračuna i
izrađuju se za vremensko razdoblje od dvije godine unaprijed.
47
Obveznici sastavljanja financijskih planova jesu proračunski korisnici i
izvanproračunski korisnici definirani Zakonom o proračunu i registru korisnika
proračuna.
Korisnici državnog proračuna obvezni su izraditi financijske planove u skladu s Uputom
Ministarstva financija i uputom nadležnih ministarstava te dostaviti prijedlog
nadležnom ministarstvu. Korisnici lokalnog proračuna dužni su dostaviti prijedlog
financijskog plana upravnom tijelu za financije najkasnije do 15. rujna tekuće godine.
Osnovne i srednje škole prijedloge financijskih planova izrađene prema modelu
prijedloga financijskog plana danom u Uputi za izradu proračuna jedinica lokalne i
područne samouprave za razdoblje 2013-2015. godine dostavljaju samo svojim
osnivačima – jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u rokovima koje
utvrdi nadležna lokalna jedinica u uputama za izradu proračuna lokalnih jedinica.
Lokalne jedinice su obvezne prema Zakonu o proračunu (2008) izraditi navedene upute
i dostaviti ih proračunskim i izvanproračunskim korisnicima iz svoje nadležnosti.
4.5. Financijski izvještaji
Proračun i proračunski korisnici moraju sastavljati financijske izvještaje.
Osnovna svrha financijskih izvještaja jest dati informacije o financijskom položaju,
uspješnosti ispunjenja postavljenih ciljeva i novčanim tijekovima proračunskih i
izvanproračunskih korisnika.
Osnovne i srednje škole sastavljaju slijedeće financijske izvještaje:
- Bilanca (obrazac BIL),
- Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima(obrazac PR-
RAS),
- Izvještaj o promjenama u vrijednosti i obujmu imovine i obveza(obrazac
P-VRIO),
- Izvještaj o obvezama (obrazac OBVEZE) i
- Bilješke
48
Osnovne škole predaju svoje izvještaje nadležnoj jedinici lokalne i područne
(regionalne) samouprave, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Nadležnom
ministarstvu se ne predaju izvještaji sastavljeni za razdoblja u tijeku godine.
Financijski izvještaji osnovnih škola sastavljaju se za mjesečna razdoblja:
- od 1. siječnja do 31. ožujka, (Izvještaj o prihodima i rashodima korisnika
proračuna, rok za predaju je 10 dana po isteku izvještajnog razdoblja)
- od 1. siječnja do 30. lipnja, ( Izvještaj o prihodima i rashodima,
primicima i izdacima, Izvještaj o obvezama i Bilješke, rok za predaju je
10 dana po isteku izvještajnog razdoblja)
- od 1. siječnja do 30. rujna, (Izvještaj o prihodima i rashodima korisnika
proračuna, rok za predaju je 10 dana po isteku izvještajnog razdoblja)
- od 1. siječnja do 31. prosinca. (Bilanca, Izvještaj o prihodima i
rashodima, primicima i izdacima, Izvještaj o promjenama u vrijednosti i
obujmu imovine i obveza, Izvještaj o obvezama i Bilješke, rok za predaju
je 15. veljače)
Proračuni, proračunski i izvanproračunski korisnici financijske izvještaje za razdoblja u
toku godine čuvaju do predaje financijskih izvještaja za isto razdoblje slijedeće godine,
a godišnje financijske izvještaje čuvaju trajno i u izvorniku.
Financijski izvještaji predaju se instituciji za obradu podataka u elektroničkom obliku,
na CD-u , a isključivo se Referentna stranica ispisuje i ovjerava.
U nastavku će biti objašnjeni temeljni financijski izvještaji koje sastavljaju osnovne
škole.
Bilanca daje pregled stanja imovine, obveza i vlastitih izvora na određeni dan. U
bilancu se unose salda s računa razreda nefinancijske i financijske imovine na strani
aktive te obveza i vlastitih izvora na strani pasive.
Podaci se unose iz Glavne knjige i ne smiju se razlikovati. Svote se upisuju u kunama
bez lipa, a ako nema evidentiranih svota, upisuje se crtica.
Osnovno obilježje bilance je bilančna ravnoteža prema kojoj ukupna imovina mora biti
jednaka, odnosno uravnotežena s ukupnim obvezama i vlastitim izvorima.
49
Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima prikazuje klasificirani sažetak i
pojedinosti transakcija na prihodima, rashodima, neto stjecanju nefinancijske imovine, i
financiranju. Škole ovaj izvještaj sastavljaju za svaki izvor financiranja posebno i za sve
izvore financiranja zajedno.
U prvom dijelu se upisuju prihodi i rashodi određenog izvještajnog razdoblja, a na kraju
prvog dijela se utvrđuje višak odnosno manjak prihoda poslovanja, preneseni višak ili
manjak prihoda poslovanja, ali se ne može istodobno iskazati višak i manjak prihoda
poslovanja.
U drugom dijelu se prate transakcije povezane s nefinancijskom imovinom, odnosno
prihodi od prodaje nefinancijske imovine i rashodi za nabavu nefinancijske imovine. I
na kraju u trećem dijelu upisuju se prihodi i primici te rashodi i izdaci.
U izvještaju o promjenama u vrijednosti i obujmu imovine i obveza iskazuju se svi
utjecaji na neto-vrijednost koji nisu rezultat transakcija, a klasificiraju se kao promjene
u vrijednosti ili pormjene u obujmu imovine i obveza.
Promjene u obujmu mogu nastati iz više razloga, oni najčešći su revalorizacija (koja
može biti rezultat inflacije ili promjene tržišne vrijednosti), izvanredni događaji
(npr.poplave, požari, rat, potresi), otpis potraživanja, nepredviđeno zastarijevanje i/ili
propadanje imovine, reklasifikacija, neuobičajeni događaji koji uključuju prepoznavanje
do tada neotkrivene i /ili neprepoznate imovine, kao što je neevidentirana zgrada (Jakir
Bajo & Maletić, 2007).
O promjenama se izvještava po pojedinim skupinama imovine i obveza te je zato bitno
osigurati podatke ne samo o promjenama nego i za koju su imovinu/obveze vezane.
U izvještaj o obvezama unose se podaci o stanju i promjeni stanja obveza tijekom
kvartala. Osnovne škole sastavljaju ovaj izvještaj na kraju prvog polugodišta
izvještajnog razdoblja i na kraju financijskog razdoblja.
U analizama podataka iz Izvještaja o obvezama posebno je bitan podatak o dospjelim
obvezama. Veliki udio dopsjelih u ukupnim obvezama upućuje na financijske probleme
subjekta i potrebu uspostavljanja veće kontrole nad njihovim poslovanjem.
50
Bilješke su dopuna podataka uz financijske izvještaje, koje mogu biti opisane, brojčane
ili kombinirane. Bilješke uz financijske izvještaje detaljna su razrada i dopuna podataka
iz ostalih financijskih izvještaja te u biti ne predstavljaju financijski izvještaj, već
objašnjenje i dopunu podataka iz izvještaja. Označavaju se rednim brojevima s pozivom
na AOP oznaku izvještaja na koju se odnose.
Lokalne jedinice predaju obvezne Bilješke uz Bilancu u elektroničkom obliku, a njih
čini:
- pregled stanja i rokova dospijeća, dugoročnih i kratkoročnih kredita i zajmova te
posebno robnih zajmova i financijskih najmova (leasing)
- pregled dospjelih kamata na kredite i zajmove
- pregled ostalih ugovorenih odnosa i slično koji uz ispunjenje određenih uvjeta,
modu postati obveza ili imovina (dana kreditna pisma, hipoteke, sporovi na sudu
koji su u tijeku i sl. ) (Jakir-Bajo & Maletić, 2007).
U Bilješkama uz Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima potrebno je
navesti razloge zbog kojih je došlo do većih (iznad 10%) odstupanja od ostvarenja u
izvještajnom razdoblju prethodne godine. U Bilješkama uz Izvještaj o promjenama u
vrijednosti i obujmu imovine i obveza objašnjavaju se znatnije promjene u vrijednosti i
obujmu imovine i obveza. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave uz
financijske izvještaje za proračunsku godinu sastavljaju obveznu Bilješku Izvještaj
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave o vlasničkim udjelima/neto-
imovini u ekeltroničkom obliku na obrascu UDJ koji se nalazi u prilodu Pravilnika i
njegov je sastavni dio.
Bilješke se predaju u Financijsku agenciju zajedno s financijskim izvještajima u
papirnatom obliku uz standardne izvještaje, odnosno, ukoliko ih je moguće ekektronički
potpisati onda se mogu predati i u PDF formatu koji je potpisan naprednim
elektroničkim potpisom.
51
5. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI OSNOVNE ŠKOLE „IVANE BRLIĆ-
MAŽURANIĆ“ OGULIN
Osnovna škola je odgojnoobrazovna javna ustanova. Škola je pravna osoba koja je
upisana u sudski registar kod Trgovačkog suda u Karlovcu te u zajednički elektronski
upisnik ustanova osnovnog i srednjeg školstva Ministarstva znanosti obrazovanja i
športa.
Naziv škole je Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić, sjedište joj je u Ogulinu, ulica
Josipa bana Jelačića 1.
Osnivač škole je Karlovačka županija Odlukom ministarstva, a Osnovna škola Ivane
Brlić - Mažuranić Ogulin utemeljena je:
- 13. rujna 1956. godine – Prva narodna osmogodišnja škola u Ogulinu
- 10. ožujka 1958. godine – Prva centralna narodna škola u Ogulinu
- 17. veljače 1960. godine – Prva osnovna škola u Ogulinu
- 9. travnja 1962. godine – Osnovna škola «Jure Kaurić» Ogulin
- 18. travnja 1991. godine – Osnovna škola Ivane Brlić - Mažuranić Ogulin
Škola obavlja svoju djelatnost u sjedištu i u podružnicama i to:
1) u Područnoj školi Drežnica izvodi nastavu za učenike od prvog do osmog
razreda,
2) u Područnoj školi Jasenak izvodi nastavu za učenike od prvog do četvrtog
razreda,
3) u Područnoj školi Kučinići izvodi nastavu za učenike od prvog do četvrtog
razreda i
4) u Osnovnoj glazbenoj školi izvodi osnovno glazbeno obrazovanje od prve do
šeste godine.
U ovom poglavlju će biti detaljnije analizirana temeljna financijska izvješća koja škola
sastavlja kao proračunski korisnik i to za prethodnu 2012. godinu.
52
5.1. Bilanca
U ovom dijelu će biti prikazana i analizirana skraćena bilanca osnovne škole Ivane
Brlić-Mažuranić. U obrazac BIL upisuju se slijedeći podaci:
- stupac 1 – broj računa iz računskog plana,
- stupac 2 – opis pojedinih pozicija tj naziv računa,
- stupac 3 – AOP oznaka za svaku poziciju,
- stupac 4 – stanje 1. siječnja,
- stupac 5 – stanje 31. prosinca,
- stupac 6 – indeks promijene stanja.
Tablica 5. Skraćena Bilanca osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić na dan 31.12.2012.
godine u kunama
Rač. iz
rač.plana Opis AOP
Stanje
1.siječnja
Stanje
31.prosinca
Indeks
5/4
1 2 3 4 5 6
IMOVINA 001 5.286.404 4.899.549 92,7 0 Nefinancijska imovina (AOP
003+007)
002 4.430.678 4.161.600 93,9
01 Neproizvedena dugotrajna
imovina
003 888.715 888.715 100,0
02 Proizvedena dugotrajna imovina 007 3.541.963 3.272.885 92,4 1 Financijska imovina (AOP
062+067+132+143)
061 855.726 737.949 86,2
11 Novac u banci i blagajni 062 139.871 13.169 9,4 12 Depoziti, jamčevni polozi i
potraživanja od zaposlenih te više
plaćene poreze i ostalo
067 29.571 52.869 178,8
16 Potroživanja za prihode
poslovanja
132 2.658 678 25,5
19 Rashodi budućih razdoblja i
nedospjelih naplata prihoda
143 683.626 671.233 98,2
OBVEZE I VLASTITI IZVORI 146 5.286.404 4.899.550 92,7 2 Obveze (AOP 148+157+202) 147 826.720 754.051 91,2 23 Obveze za rashode poslovanja 148 716.566 745.846 104,1 24 Obveze za nabavnu nefinancijske
imovine
157 110.154 2.135 1,9
29 Odgođeno plaćanje rashoda i
prihoda budućeg razdoblja
202 0 6.070 -
9 Vlastiti izvori (AOP
206+214+218+222)
205 4.459.684 4.145.499 93,0
91 Vlastiti izvori i ispravak vlastitih
izvora
206 4.430.678 4.161.601 93,9
9221 Višak prihoda 214 26.349 0 - 9222 Manjak prihoda 218 0 16.780 -
96 Obračunati prihodi poslovanja 222 2.657 678 25,5
Izvor: izrada autora prema podacima iz Bilnce OŠ „Ivane Brlić-Mažuranić“ Ogulin
53
U skraćenom obliku bilance Osnovne škole „Ivane Brlić-Mažuranić“ Ogulin možemo
vidjeti da se ukupna imovina smanjila za 7,3 % u odnosu na početak promatrane godine.
Imovina se dijeli na nefinancijsku imovinu i financijsku. Nefinancijsku imovinu u ovoj
školi sačinjavaju: neproizvedena dugotrajna imovina koja se nije mijenjala u odnosu na
prethodnu godinu te iznosi 888.715,00 kuna, proizvedena dugotrajna imovina iznosi
3.272.885,00 kuna u odnosu na početak godine kada je iznosila 3.541.963,00 kuna.
Proizvedena dugotrajna imovina sastoji se od gospodarskih, stambenih i poslovnih
objekata, uredske opreme i namještaja, sportske i glazbene opreme, knjiga itd. Najveći
udio u proizvedenoj dugotrajnoj imovini zauzimaju poslovni subjekti i to u iznosu od
16.746.541,00 kuna, taj iznos se nakraju poslovne godine nije mijenjao te je ostao isti.
Financijsku imovinu čine novac u banci i blagajni, depoziti, jamčevni polozi i
potraživanja od zaposlenih, potraživanja za prihode poslovanja te rashodi budućih
razdoblja i nedospjela naplata prihoda. Ukupna financijska imovina se tokom 2012
godine smanjila za 13,8% i na kraju fiskalne godine iznosi 737.949,00 kuna.
Na strani obveza zabilježeno je jednako smanjenje stanja u odnosu na početak godine,
7,3% što dokazuje i zadovoljenje temljnog bilančnog pravila, jednakosti imovine s
jedne strane i obveza i vlastitih izvora s druge strane.
Ukupni iznos obveza na kraju razdoblja je 754.051,00 kuna, odnosno 8,8% je manji
nego na početku godine. Najvažnije podkategorije obveza po udjelu u ukupnim
obvezama su: obveze za rashode poslovanja koje iznose 745.846,00 kuna što je za više
4,1% nego na početku promatranja i druga skupina su obveze za zaposlene u iznosu
625.238,00 kuna.
Škola ima vlastite izvore od 4.145.499,00 kuna, što je za za 7% manje nego početkom
godine. U ovoj godini ostvario se manjak prihoda u iznosu od 16.780,00 kuna, u odnosu
na prošlu godinu kada je bio ostvaren višak prihoda od 26.349,00 kuna.
54
5.2. Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima
U ovom dijelu bit će analiziran izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i izdacima
promatrane osnove škole „Ivane Brlić - Mažuranić“ Ogulin.
Ovaj izvještaj daje pregled prihoda, rashoda,primitaka, izdataka te ukupnog financijskog
stanja. Prihodi i primici evidentiraju se kao naplata u gotovini, a rashodi kao obračunate
obveze za podmirenje rashoda. Osnovne škole sastavljaju izvještaj na obrascu PR-RAS.
Obrazac sadrži šest stupaca u koje se upisuju slijedeći podaci:
- stupac 1 – račun iz računskog plana,
- stupac 2 – naziv,
- stupac 3 – AOP oznaka,
- stupac 4 – ostvareno u izvještajnom razdoblju prethodne godine,
- stupac 5 – ostvareno u izvještajnom razdoblju tekuće godine,
- stupac 6 – indeks ostvarenja tekuće godine u odnosu na prethodnu godinu.
Ostvareni rezultat iskazan u Izvještaju o prihodima i rashodima, primicima i izdacima,
treba biti moguće povezati s rezultatom koji je iskazan u Bilanci.
U slijedećoj tablici biti će prikazan skraćeni Izvještaj.
55
Tablica 6. Skraćeni prikaz Izvještaja o prihodima i rashodima, primicima i izdacima u
2012.godine OŠ „Ivane Brlić-Mažuranić“ Ogulin u kunama
Rač. iz
rač.pla
na
Naziv AOP Ostvareno u
izvještajnom
razdoblju
prethodne godine
Ostvareno u
izvještajnom
razdoblju
tekuće godine
Indeks
(5/4)
1 2 3 4 5 6
6 PRIHODI POSLOVANJA
(AOP 047+067+090+107+114)
001 10.231.185 10.294.582 100,6
63 Pomoći iz inozemstva i od
subjekata unutar općeg proračuna
047 35.954 24.367 67,8
64 Prihodi od imovine 067 129 193 149,6
65 Prihodi od upravnih i
administrativnih pristojbi,
pristojbi po posebnim propisima i
nakandama
090 499.386 503.151 100,8
66 Prihodi od prodaje proizvoda i
robe te pruženih usluga i prihodi
od donacija
107 6.126 6.457 100,8
67 Prihodi iz proračuna 114 9.689.590 9.760.414 100,7
3 RASHODI POSLOVANJA
(AOP 133+145+178+245)
132 10.060.005 10.331.940 102,7
31 Rashodi za zaposlene 133 7.506.179 7.678.094 102,3
32 Materijalni rashodi 145 2.547.506 2.647.308 103,9
34 Financijski rashodi 178 6.320 6.538 103,4
VIŠAK PRIHODA
POSLOVANJA(AOP 001-244)
245 171.180 0 -
MANJAK PRIHODA
POSLOVANJA (AOP 244-001)
246 0 37.358 -
96 Obračunati prihodi poslovanja -
nenaplaćeni
249 2.658 678 25,5
PRIHODI I RASHODI OD NEFINANCIJSKE IMOVINE
7 Prihodi od prodaje
nefinancijske imovine
251 3.125 2.464 78,8
4 Rashodi za nabavu
nefinancijske imovine
303 163.811 8.235 5,0
42 Rashodi za nabavu proizvedene
dugotrajne imovine
318 162.341 6.099 3,8
43 Rashodi za nabavu plemenitih
metala i ostalih pohranjenih
vrijednosti
352 1.470 2.136 145,3
MANJAK PRIHODA OD
NEFINANCIJSKE IMOVINE
(AOP 303-251)
373 160.686 5.771 3,6
UKUPNI PRIHODI (AOP
001+251)
377 10.234.310 10.297.046 100,6
UKUPNI RASHODI (AOP
244+303)
378 10.223.816 10.340.175 101,1
UKUPNI VIŠAK PRIHODA
(AOP 377-378)
379 10.494 0 -
UKUPNI MANJAK PRIHODA
(AOP 378-377)
380 0 43.129 -
Izvor: izrada autora prema podacima iz Izvještaja o prihodima i rashodima, primicima i
izdacima OŠ „Ivane Brlić-Mažuranić“ Ogulin
56
Iz tablice se može vidjeti da su se prihodi poslovanja porasli za 0,6% u odnosu na
razdoblje prethodne godine te u 2012. godini iznose 10.294.582,00 kuna.
Pomoći iz inozemstva i od subjekata unutar općeg proračuna su u padu i njihov indeks
promjene u odnosu na razdoblje prije je 67,8%, odnosno za 32,2% manje, i iznose
24.367,00 kuna, to je ujedno i jedina vrsta prihoda u obliku pomoći od ostalih subjekata
u 2012. godini.
Prihodi od imovine čine zanemarujući udio u ukupnim prihodima i to svega 193,00
kune, a to je 49,6% više nego prethodne godine.
Prihodi upravnih i administrativnih pristojbi, pristojbi po posebnim propisima i naknada
iznose 503.151,00 kuna što je porast za samo 0,8%.
Kao što se i može očekivati, škola ostvaruje prihode iz proračune,a taj prihod je
najznačajniji segment ukupnih prihoda poslovanja, njegov iznos za proteklu 2012.
godinu je 9.760.414,00 kune.
Rashodi poslovanja za 2011.godinu izose 10.060.005,00 kuna, dok za 2012.godinu
iznose 2,7% više, odnosno 10.331.940,00 kuna. U rashodima poslovanja najviše je
zastupljena stavka rashoda za zaposlene i u odnosu na prethodnu godinu ona je u
porastu za 2,3% te iznose 7.678.094,00 kune. Najviše se izdvaja za bruto plaće i
doprinose na plaće.
Materijalni rashodi su u blagom porastu u odnosu na proteklo fiskalno razdoblje i to za
3,9%, a najveći udio ove skupine rashoda se odnosi na nakande troškova zaposlenima,
rashode za materijal i energiju (koji su u drastičnom porastu od 80% u odnosu na
početak 2012.), zatim rashode za usluge ( najveći udio zauzimaju usluge telefona, pošte
i prijevoza) koje iznose 1.103.758,00 kuna.
Financijski rashodi se odnose na bankarske usluge i usluge platnog prometa te iznose
6.538,00 kuna.
Na kraju prvog dijela može se zaključiti kako je u 2012. godini ostvaren manjak prihoda
poslovanja od 37.358,00 kuna unatoč većem iznosu proračunskih sredstava koje je škola
dobila u odnosu na godinu prije, dok je u 2011. godini ostvaren višak prihoda od
171.180,00 kuna.
U drugom dijelu, prihodi i rashodi od nefinancijske imovine, vidi se da prihodi iznose
svega 2.464,00 kune, 21,2% u odnosu na godinu prije.
57
Također, vidljiv je i veliki pad rashoda za nabavu proizvedene dugotrajne imovine od
96,2%, odnosno oni u 2012. godini iznose 6.099,00 kuna. Škola u prethodnoj
obračunskoj godini nije ulagala sredstva uređaje, strojeve, opremu, postrojenja i
opremu, poslovne objekte, građevinske objekte i uredski namještaj i opremu i to je
rezultiralo ovakvim padom prihoda.
U 2012. godini ostvaren je ukupan manjak prihoda od 43.129,00 kuna. Važno je
napomenuti kako su zabilježeni i obračunati a nenaplaćeni prihodi od 678,00 kuna što je
manje za 74,5% u odnosu na proteklo razdoblje.
5.3. Izvještaj o promjenama u vrijednosti i obujmu imovine i obveza
U ovom izvještaju OŠ „Ivane Brlić - Mažuranić“ za 2012. godinu nisu zabilježene
promjene u vrijednosti i obujmu imovine i obveza te stoga taj izvještaj i nije priložen,
kao i ostali izvještaji, na kraju rada.
5.4. Izvještaj o obvezama
U ovom izvještaju unose se podaci koji služe za utvrđivanje visine i strukture
nepodmirenih obveza unutar godine. Ministarstvo financija je utvrdilo kako svi
proračunski korisnici moraju izrađivati Izvještaj o obvezama kako bi moglo pratiti
financijsko stanje korisnika proračunskih sredstava. Ministarstvo je, također, donijelo
odluku da se ovaj izvještaj mora sastavljati na mjesečnoj osnovi jer Bilanca koja se
dostavlja na kraju proračunske godine nije dostatna, budući da daje informacije o stanju
ustanove tek krajem godine.
Izvještaj se dostavlja Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa (Pravilnik o
financijskom izvještavanju u proračunskom računovodstvu, 2011).
U tablici broj 7 će biti prikazane osnovne stavke Izvještaja o obvezama OŠ „Ivane Brlić
- Mažuranić“ za posljednji kvartal 2012.godine.
58
Tablica 7. Skraćeni Izvještaj o obvezama OŠ „Ivana Brlić-Mažuranić“ Ogulin, od 1.
listopada do 31.prosinca 2012.godine u kunama
Račun i rač.
plana Opis AOP Iznos
1 2 3 4
STANJE OBVEZA NA POČETKU IZVJEŠTAJNOG
RAZDOBLJA (AOP 036 iz prethodnog izvještaja)
001 239.843
POVEĆANJE OBVEZA U IZVJEŠTAJNOM
RAZDOBLJU (AOP 003+004+012+013)
002 310.053
23 Obveze za rashode poslovanja 004 307.917
232 Obveze za materijalne rashode 006 271.701
234 Obveze za financijske rashode 007 2.136
238,239 Obveze za kazne, naknade šteta i kapitalne pomoći te
ostale tekuće obveze
011 33.469
24 Obveze za nabavu nefinancijske imovine 012 2.136
Podmirene obveze u izvještajnom razdoblju (AOP
020+021+029+030)
019 465.897
23 Obveze za rashode poslovanja 021 465.897
232 Obveze za materijalne rashode 023 387.387
234 Obveze za financijske rashode 024 1.778
238,239 Obveze za kazne, naknade šteta i kapitalne pomoći te
ostale tekuće obveze
028 76.732
Stanje obveza na kraju izvještajnog razdoblja (AOP
001+002-019) i (AOP 037+090)
036 83.999
23 Ukupne obveze za rashode poslovanja (AOP
049+054+074 )
043 83.999
232 Obveze za materijelne rashode 049 72.071
234 Obveze za financijske rashode 054 968
238, 239 Obveze za kazne, naknade šteta i kapitalne pomoći te
ostale tekuće obveze
074 10.960
Stanje nedospjelih obveza na kraju izvještajnog
razdoblja
090 0
Izvor: izrada autora prema podacima iz Izvještaja o obvezama OŠ „Ivane Brlić-
Mažuranić“ Ogulin
59
Prema prikazanim podacima vidljivo je da je Izvještaj sastavljen za posljednji kvartal
analiziranog razdoblja.
Ovim Izvještajem objedinjene su obveze za rashode poslovanja i obveze za nabavu
nefinancijske imovine. Škola je prenesla obveze iz prethodnog razdoblja u iznosu od
239.843,00 kune te je povećala obveze u tekućem razdoblju za 310.053,00 kune i
podmirila je 465.897,00 kuna obveza. Nakon tih transakcija obveze na kraju
izvještajnog razdoblja iznose 83.999,00 kuna, koje se, sukladno već napomenutom
prenose u slijedeće razdoblje tj. 2013.godinu.
60
6. ZAKLJUČAK
U ovom diplomskom radu pod nazivom Računovodstveni sustav odnovne škole,
obrađen je Hrvatski javni sektor, sustav obrazovanja i način njegovog financiranja, dan
je uvid u važnost obrazovanja za društvo, detaljno je razrađen sustav državnog
računovodstva i računovodstveno evidentiranje nastalih poslovnih promjena u sektoru
osnovnog školstva, potrebe i vrste financijskih izvještaja te je cijela materija izrađenog
rada aplicirana na primjeru osnovne škole „Ivana Brlić-Mažuranić“ iz Ogulina.
Djelatnost osnovnih škola je usmjerena na kreiranje programa za savladavanje osnovnih
vještina, stjecanje općih spoznaja o fizičkim, društvenim i ekonomskim karaktristikama
okruženja, ali s vremenom i na ovladavanje novim i tehnički složenijim informacijama.
Dakle, obrazovanje je kontinuitani proces koji za cilj ima prenošenje znanja i vještina,
odnosno razvijanje sposobnosti neophodnih za uključivanje u društvene procese važne
za funkcioniranje unutar ljudske zajednice. Zbog ovolike važnosti obrazovanja svaka
vlast želi odrediti koncepciju i sadržaj istoga kako bi pojedinci prihvatili vrijednosti i
norme sustava. Upravo zato brojne države participiraju u financiranju obrazovanja, pa je
tako i primarni zadatak Vlade Republike Hrvatske osigurati dostupnost obrazovanja
svima pod jednakim uvjetima. Javne potrebe u osnovnom školstvu utvrđuju se
pedagoškim standardom osnovnog školstva.
Financijskom decentralizacijom doživljen je zaokret u pribavljanju temeljnih resursa.
Osnovno školstvo se financira djelomično iz sredstava državnog proračuna, a
djelomično iz proračuna jedinica lokalne, područne (regionalne) samouprave. Državni
proračun osigurava sredstva za: plaće, prijevoz i naknade djelatnika, stručno
usavršavanje, školovanje na manjinskim jezicima i podmirivanje troškova djeci s
teškoćama u razvoju, programe za rad s darovitim učenicima, itd. Materijalni i
financijski rashodi, rashodi za materijal i usluge tekućeg održavanja, rashodi za nabavu
proizvedene dugotrajne imovine su rashodi koje financiraju lokalne jedinice.
Budući da, škole spadaju pod proračunske korisnike poslovni događaji i transakcije
trebaju biti evidentirane u skladu s pravilima postavljenim u proračuskom sustavu kroz
Pravilnike o proračunskom računovodstvu i financijskom izvještavanju. Kreireanjem
61
financijskih izvještaja škole pružaju korisnicima informacije o financijskom položaju,
uspješnosti ispunjenja postavljenih ciljeva, izvršenju plana i o novčanim tijekovima.
Za sastavljanje financijskih izvještaja odgovorna je osoba koja rukovodi službom
računovodstva proračuna ili kojoj je povjereno vođenje računovodstva. Izvještajni
sustav uključuje informacije o novčanom i obračunskom aspektu poslovanja
proračunskog subjekta, te podrazumijeva usporedivost informacija temeljenih na
novčanom konceptu i na obračunskom konceptu. Na taj način izvještajni sustav
udovoljava potrebama državne financijske statistike.
Organizacija računovodstva u školama je uređena već spomenutim zakonima kao i
računskim planom koji je dio pravilnika, zatim poslovnim knjigama kao što su
dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige uz to vode i analitiško knjigovodstvo ali i
posebno evidentiraju knjigu blagajne, evidenciju danih i primljnih jamstava i garancije
itd. Poslovne knjige se vode za jednu proračunsku godinu. Osnovne škole vode
knjigovodstvo prema knjigovodstvo po načelu dvojnog knjigovodstva.
Prelaskom s načela novčanog rijeka na modificirano načelo nastanka događaja škole su
obvezne priznavati prihode na temelju priljeva novčanih sredstava u izvještajnom
razdovlju, dok se rashodi priznaju na temelju nastanka poslovnog događaja.
Svrha izvještavanja je dati informacije o načinu trošenja primljenih sredstava te
usklađenost s financijskim planovima. Prema Zakonu o financijskom izvještavanju
škole su dužne sastavljati Bilancu, Izvještaj o prihodima i rashodima, primicima i
izdacima, Izvještaj o obvezama i Izvješaj o promjenama u vrijednosti imovine i obveza i
te izvještaje dostavljaju Ministarstvu financija, Državnoj reviziji, Ministarstvu znanosti,
obrazovanja i športa i nadležnoj jedinici lokalne, područne (regionalne) samouprave.
Navedene izvještaje obveznici sastavljaju mjesečno, tromjesečno, polugodišnje, i
godišnje.
Na primjeru osnovne škole „Ivana Brlić-Mažuranić“ Ogulin iz temeljnih financijskih
izvještaja je vidljivo da su ostvareni manjkovi prihoda u 2012.godini dok su za
prethodnu godinu bili ostvareni viškovi, međutim u analiziranom periodu je došlo do
62
vidnog smanjenja obveza što ne ukazuje na ozbiljnije financijske probleme poslovnog
subjekta i ne označava potrebu uspostavljanja kontrole u poslovanju.
Financijsko izvještavanje se mora temeljiti na kvalitetnom vođenju knjigovodsvenih
evidencija i pravilnoj primjeni propisa koji uređuju proračunsko računovodstvo i
izvještavanje, kako bi se korisnicima osigurao kvantificirani prikaz poslovanja, te se na
taj način u budućnosti racionalnije i efikasnije raspodijelila sredstva državnog
proračuna.
63
LITERATURA
1) KNJIGE
Antunović, Ž., Domazet, T., i Vašiček, D., (1996): Sustav financiranja i računovodstvo
proračuna, HZRF, Zagreb
Bajo, A., Jurlina-Alibegović, D., (2008), Javne financije lokalnih jedinica vlasti,
Školska knjiga, Ekonomski institut, Institut za javne financije, Zagreb
Grupa autora (redaktor Vašiček, D.), (2011): Primjena računskog plana proračuna i
poreznih propisa 2011./2012., Računovodstvo i financije, Zagreb
Grupa autora (ur. Bičanić, N.), (2011): Proračunsko računovodstvo, TEB-poslovno
savjetovanje d.o.o., Zagreb
Pulić, A. ; Sundać, D., (1998), Intelektualni kapital, I.B.C.C., Rijeka
Sever, Ivo., (1995): Javne financije: razvoj-osnove teorije-analiza, Ekonomski fakultet
Rijeka i Tipograf d.d. Rijeka, str.52-63
2) ČLANCI
Bajo, A., Ott, K., (2001): Lokalne financije i lokalni proračun u Republici Hrvatskoj,
Financijska teorija i praksa 25 (3), Zagreb
Balković, M., (2011), Uloga obrazovanja u jačanju konkurentnosti gospodarstva,
poslovni dnevnik, [internet] <raspoloživo na: http://h-alter.org/vijesti/politika/snimka-
lisabonskog-procesa-izvori-nejednakosti-u-obrazovanju>,[pregledano:21.07.2013]
Bejaković, P., Vukšić, G., Bratić, V., (2011), Veličina javnog sektora u Hrvatskoj:
Hrvatska i komparativna javna uprava, [ internet], 27, < raspoloživo na:
64
http://www.iju.hr/HJU/HJU/preuzimanje_files/2011-1%2004%20Bejakovic.pdf> ,
[pristupljeno 09.07.2013].
Dimitrić, M., (2007), Računovodstvo rashoda javnog sektora na mikro i makro razini,
Zbornik referata na konferenciji „Hrvatski javni sektor“, [internet], <raspoloživo na:
http://bib.irb.hr/datoteka/295349.Racunovodstvo_rashoda_javnog_sektora.pdf>,[pregle
dano: 20.06.2013].
Jakir Bajo, I./ Maletić I., (2007),: Izvještaj o promjenama u vrijednosti i obujmu imovine
i obveza , Riznica , br. 2/2007., HZRIF, Zagreb, str. 7
Jakir-Bajo, I., Maletić, I., (2011): Novi praavilnik o financijskom izvještavanju u
sustavu proračuna, Riznica, časopis za računovodstvo, reviziju, financije i pravo u
sustavu proračuna i neprofitnom sektoru, br.4, Zagreb
Kiss, I.,: Financiranje obrazobanja u Europi i Republici Hrvatskoj, [internet]
Ekonomija/Economics, 1/IX, <raspoloživo na:
http://staro.rifin.com/root/tekstovi/casopis_pdf/ek_ec_346.pdf>, [pregledano:
20.07.2013]
Nikolić, N., (2007): Financijska decentralizacija obrazovnog sustava u Hrvatskoj,
Ekonomska misao i praksa, br.2, str. 213-228, <raspoloživo na:
http://www.hrcak.srce.hr/file/33526>, [pregledano: 19.07.2013]
3) ZAKONI, PRAVILNICI I ODLUKE
Hrvatski sabor, (2011.), Obrazloženje ostvarenja prihoda, rashoda i izdataka državnog
proračuna Republike Hrvatske u 2011. godini, [internet], <raspoloživo na:
www.sabor.hr/fgs.axd?id=20862>, [pregledano:21.07.2013]
Narodne novine, ( 2010-2012), Odluka o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje
bilančnih prava za financiranje minimalnog financijskog standarda javnih potreba
osnovnog školstva, Zagreb, Narodne novine d.d. 52, 114, 149, 29.
65
Narodne novine, (2001), Zakon o lokalnoj, područnoj (regionalnoj) samoupravi,
Zagreb, Narodne novine d.d. 33
Narodne novine, (2006), Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici
Hrvatskoj, Zagreb, Narodne novine d.d. 86
Narodne novine, (2008), Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i
obrazovanja, Zagreb, Narodne novine d.d., br.63/08
Narodne novine, (2008), Zakon o odgoju i obazovnju u osnovnoj i srednjoj školi,
Zagreb, Narodne novine d.d. 87
Narodne novine, (2011), : Zakon o javnoj nabavi, Zagreb, Narodne novine d.d., 90/11
Narodne novine, (2011), Pravilnik o financijskom izvještavanju u proračunskom
računovodstvu, Zagreb, Narodne novine d.d., br. 32/11
4) OSTALI IZVORI
European System of Accounts – ESA 1995, (1996) Office for Official Publications of
the European Communities, Luxemburg, 1996., prijevod s engleskog jezika objavio je
Državni zavod za statistiku, Zagreb, 1998.
Hoffmann, E., (2002) Statistics on PublicSector Employment: A Review of Quality
Issues. Stockholm: 27 th General Conference of The International Association for
Research in Income and Wealth, [internet], <raspoloživo na:
http://unpan1.un.org/intradoc/groups/public/documents/ilo/unpan009522.pdf>,
[pregledano: 15.06.2013].
http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=18602, [pregledano:21.07.2013]
http://www.hr/hrvatska/znanost/obrazovni-sustav, [pregledano:21.07.2013]
66
https://hr.wikipedia.org/wiki/Obrazovanje,[pregledano: 20.07.2013]
https://www.google.hr/search?q=www.unipu.hr/fileadmin/datoteke/odjel_za_obrazovan
je/Aristotel.ppt%E2%80%8E&ie=utf-8&oe=utf-8&rls=org.mozilla:en-
US:official&client=firefox-a&channel=rcs&gws_rd=cr, [pregledano: 20.07.2013]
IMF (1986) A Manual of Govennment Finance Statistics., Washington: International
International Monetary Fund, (2001), A Manual on Government Finance
Statistics.,Washington: International Monetary Fond, [internet], <raspoloživo na:
http://www.imf.org/external/np/fad/trans/manual/index.htm>, [pregledano: 18.06.2013]
Ministarstvo financija, (2013), Izvršenje državnog proračuna za 2012. godinu – vodič
za građane, Zagreb, [internet], <raspoloživo na:
http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Vodic%20za%20gradane%20-
%20izvrsenje%20proracuna%20za%202012.%20godinu.pdf>, [pregledano:
22.07.2013]
OECD, (2008), Employment in Government in the Perspective of the Production Costs
of Goods and Services in the Public Domain, [internet], <raspoloživo na:
http://www.olis.oecd.org/olis/2008doc.nsf/LinkTo/NT00000A16/$FILE/JT03239319.P
DF>,[pregledano: 19.06.2013]
Piršl, E., (2013), Opća pedagogija, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, [internet],
<raspoloživo na: www.ffpu.hr/fileadmin/Dokumenti/Obrazovanje_02.ppt>,
[pregledano: 20.07.2013]
Sustav nacionalnih računa 1993 – SNA 1993, Državni zavod za statistiku Republike
Hrvatske, Zagreb, 1997. – prijevod s engleskog jezika : “ System of National Accounts
1993“
Vašiček, D., (2010/2011), Računovodstvo proračuna, predavanja za internu upotrebu,
Rijeka
67
Vidović, J., (2012), Računovodstvo proračuna i proračunskih korisnika, [internet],
<raspoloživo na: http://www. moodle.oss.unist.hr/mod/resource/view.php?id=14745>,
[pregledano:22.07.2013]
Financijska izvješća OŠ „Ivana Brlić-Mažuranić“, Ogulin
68
POPIS TABLICA I GRAFIKONA
REDNI
BROJ
NAZIV TABLICE STR.
1. Upisana djeca, učenici i studenti prema razinama obrazovanja na
početku školske godine 2012/2013
21
2. Financiranje određenih razina obrazovanja prema razinama vlasti 24
3. Ukupni rashodi za osnovno školstvo za razdoblje od 2009-
2012.godine
26-27
4. Sadržaj računskog plana po razredima 37
5. Skraćena bilanca OŠ „Ivana Brlić-Mažuranić“, Ogulin na dan
31.12.2012.godine
52
6. Skraćeni prikaz Izvještaja o prihodima i rashodima, primicima i
izdacima u 2012.godini OŠ „Ivana Brlić-Mažuranić“, Ogulin
55
7. Skraćeni Izvještaj o obvezama OŠ „Ivana Brlić-Mažuranić“, Ogulin
od 1.listopada do 31.prosinca 2012.godine
58
REDNI
BROJ
NAZIV GRAFIKONA STR.
1. Grafikon 1. Struktura ukupnih prihoda poslovanja državnog
proračuna u 2012.godini
25
POPIS SHEMA
REDNI
BROJ
NAZIV SHEME STR.
1. Javni sektor prema GFS 6
2. Institucionalni obuhvat hrvatskog javnog sektora 11
POPIS PRILOGA
REDNI
BROJ
NAZIV PRILOGA STR.
1. Izvještaj proračuna, proračunskih i izvanproračunskih korisnika 69
2. Bilanca OŠ „Ivana Brlić-Mažuranić“, Ogulin 71
3. Izvještaj o prihodima i rashodim, primicima i izdacima OŠ „Ivana
Brlić-Mažuranić“, Ogulin
78
4. Izvještaj o obvezama OŠ „Ivana Brlić-Mažuranić“, Ogulin 94
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom RAČUNOVODSTVENI
SUSTAV U OSNOVNOM ŠKOSTVU izradila samostalno pod voditeljstvom doc.
dr. sc. Davora Vašičeka, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent ica
mag.oec. Ana Marija Sikirić. U radu sam primijenila metodologiju
znanstveno-is t r až iva čko g r ad a i ko r is t i l a l i t e r a t u r u ko ja je na ve d e na
na k r a ju d ip lo ms ko g r ad a . T uđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i
zakonitost i koje sam izravno ili parafrazirajući navela u d i p l o m s k o m
r a d u n a u o b i č a j e n , s t a n d a r d a n n a č i n c i t i r a l a s a m i p o v e z a l a
s k o r i š t e n i m bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na
službenim stranicamaFakulteta.
Studentica
Daria Maravić
