RAK DOJKE - skbm.ba · PDF filegripa ili influenca,opĆe spoznaje,nova gripa a(h1n1)doc.dr.ivo curiĆ/klinika za urologiju-prim.dr.davor tomiĆ/ ... ante mandić martina Šoljić,

glas zdravljain

form

ativ

no -

stru

čni č

asop

is k

linič

ke b

olni

ce m

osta

r |

godi

na IV

., b

roj 5

., p

rosi

nac

2009

. |

bes

pla

tan

prim

jera

k

GRIPA ILI INFLUENCA,OPĆE SPOZNAJE,NOVA GRIPA A(H1N1)DOC.DR.IVO CURIĆ/KLINIKA ZA UROLOGIJU-PRIM.DR.DAVOR TOMIĆ/

PUŠENJE ILI ZDRAVLJE, MR.SC. JASNA ZELJKO-PENAVIĆ/PULMOLOGIJA-ANTE MANDIĆ/KIRURŠKO LIJEČENJE RAKA DOJKE,MARTINA

ŠOLJIĆ,DR.MED./RAK DOJKE(ONKOLOŠKI PRISTUP)-DR. INGA MARIJANOVIĆ/ 60 GODINA TRANSFUZIJE-PRIM.DR.RUŽICA PAPOČI,DR.

MED./MALA ŠKOLA LATINSKOG-DALIBOR ARAPOVIĆ, DR.MED./CUM-HITNI BOLNIČKI PRIJAM/BOLNIČKI KAPELAN-DON RADOSLAV

ZOVKO/PRESELJENJE ORTOPEDIJE-MARKO KARAČIĆ/SUSTAV INTERNE KONTROLE U KB MOSTAR-DANIJELA GAGRO,DIPL.ECC./CEN-

TRALIZIRALI NADZORNI UPRAVLJAČKI SUSTAV KB MOSTAR-DANIJEL BLAŽEVIĆ,DIPL.ING.

RAK DOJKEInga Marjanović, dr. med.Martina Šoljić, dr. med.

IZDVAJAMO

Kardiokirurgija u Mostaru

Nova stremljenja u

liječenju aneurizmi

prof. dr. sc. Josip Mašković dr.med.

Interview s prof. dr. sc.

Ljerkom Ostojić, dr.med.

Riječ urednikaOd preseljenja u novi bolnički objekt primili smo brojna izaslanstva iz svih krajeva svijeta s kojima smo s velikim ponosom obišli naše kapacitete i iznijeli podatke o stručnom i općem napretku u našoj ustanovi tijekom protekla dva desetljeća. Svaki, ali doslovce svaki posjetitelj je ostao ugodno iznenađen s onim što je vidio i doznao prilikom posjeta.Posebice mi je ostao u sjećanju izaslanik iz daleke zemlje koji je nam ispričao kako je pratio svog brata na liječenju šest mjeseci u bolnici u Houstonu, u Sjedinjenim Državama, koja je jedna od najboljih zdravstvenih ustanova na svijetu, te konstatirao nakon obilaska i razgo-vora s nama kako imamo ljepšu i čistiju bolnicu od one u SAD-u. Naravno da se ne možemo uspoređivati s Houstonom,a to nije ovdje niti bila namjera, ali je ova izjava kao i zaključci drugih naših posjetitelja izvana koji rade u zdravstvenom sustavu posebice značajna SVIMA nama koji radi-mo i doprinosimo razvoju Kliničke bolnice Mo-star.Od jedne male bolnice u osnutku u ratu, bez liječnika specijalista, drugog osoblja, kapaciteta opreme i objekata i bez dugogodišnje tradicije, postali smo vodeća bolnica u regiji koja iz dana u dan pravi velike iskorake u svakoj oblasti svoga djelovanja. Svaki napredak je plod dobrog tim-skog rada, što obuhvaća sinkroniziranu katarzu od vrha do dna organizacijske ljestvice.Te pozi-tivne promjene su ishod kohezije,prvenstveno liječnika i medicinskih tehničara, ali i cijelog susta-va Kliničke bolnice Mostar, uključujući inženjere, spremačice,pravnike, vozače i drugo medicinsko i nemedicinsko osoblje, čiju ulogu u ovoj priči ne treba nikako zanemariti.Daleko od toga da smo savršeni, ali je činjenica da je zdravstveni segment u društvu uvijek pod posebnim povećalom zbog osjetljivosti usluga koje pružamo, što nas često opravdano ili neopravdano izlaže kritici u javnos-ti.Bitno je istaknuti da krivulja Kliničke bolnice Mostar ima pozitivan nagib (rekao bih dvosmis-leno akutni) što je pohvala nama svima koji radimo i žrtvujemo se za našu bolnicu i za naše pacijente. Navedeno uistinu nije demagogija, jer se bavimo poslom u kojemu nije potrebna takva retorika, nego iskrena i jasna poruka svim našim djelatnicima,a to je da bi se trebali s time svi ponosi-ti i nastaviti istim putem, jer bolnica – to smo mi.

Eugen Šušak, pomoćnik ravnatelja SKB Mostar

Kreditni sporazumi osigurali nove projekte u mostarskoj bolnici

Povijesna operacija na otvorenom srcu u Mostaru

Nova stremljenja u liječenju aneurizmi silazne torakalne i abdominalne aorte

Intervju: prof.dr. sc. Ante Kvesić, dr.med.

PR u zdravstvu

Mostarska psihijatrijska subota

Rak dojke

Kirurško liječenje raka dojke

Odjel za izradu ortopedskih pomagala počeo s radom u punom kapacitetu

Intervju s prof. dr.sc. Ljerkom Ostojić,dr.med. dekanicom Medicinskog fakulteta u Mostaru

Izaslanstvo KBC Zagreb na čelu sa akademikom Željkom Reinerom u posjetu SKB Mostar

Centar urgentne medicine - hitni bolnički prijam

Klinika za urologiju kliničke bolnice Mostar

Pulmologija u Mostaru

Gripa ili influenca, opće spoznaje

Mala škola latinskog

Sustav interne kontrole u poslovanju SKB-a Mostar

1949-2009., 60 godina transfuzijske medicine u Mostaru

Upravljanje promjenama

Intervju: don Radoslav Zovko

Centralizirani nadzorni i upravljački sustav (CNUS) u SKB Mostar

Nezavisni sindikat KB Mostar

Novi, humani image bolnice

Nova redizajnirana Web-stranica bolnice

Pušenje ili zdravlje

E-zdravstvo SKB Mostar

DOC’ S OPEN 2009

Šport je duhovno utočište za svakog čovjeka

In Memoriam

Glas zdravljaInformativno- stručni časopis Kliničke bolnice Mostar

godina IV., broj.5.,Mostar prosinac 2009.

Adresa uredništva: Kralja Tvrtka bb. 88 000 Mostar Tel./Fax.:+387 (0) 36 336-537 e-mail: [email protected]

Nakladnik Klinička bolnica Mostar

Glavni urednik: Eugen Šušak

Izvršna urednica: Ana-Marija Dedić

Suradnici: prof.dr.sc. Josip Mašković, dr.med. doc.dr.Dragan Babić, dr.med. prim.doc.dr.Ivo Curić, dr.med. prim.Davor Tomić,dr.med. prim. Ružica Papoči, dr.med. prof.dr.sc. Zoran Tomić mr.sc. Jasna Zeljko-Penavić mr.sc. Zoran Zekić Inga Marijanović,dr.med. Martina Šoljić, dr.med. Dalibor Arapović, dr.med. Danijel Blažević,dipl.ing. Danijela Gagro, dipl.ecc. Ankica Puce, dipl.ecc. Miroslav Vasilj Marko Karačić Darko Juka Ante Mandić Miro Raguž Miljenko Džidić

Grafička priprema i photo: Andrija Lončar,dipl.ing. Goran Krnjević

Tisak: VMG grafika

Naklada: 1000 primjeraka

Eugen Šušak, dipl. politolog

Darko Juka

prof.dr.sc. Josip Mašković, dr.med.

Miroslav Vasilj

prof.dr.sc. Zoran Tomić

doc.dr.sc. Dragan Babić

dr. Inga Marijanović

Martina Šoljić, dr. med

Marko Karačić

Ante Mandić

Ana-Marija Dedić

Ana-Marija Dedić

prim.dr. Davor V.Tomić, dr.med.

prim.dr. Ljiljana Cupač

doc.dr.sc. Ivo Curić, dr.med.

Dalibor Arapović, dr. med.

Danijela Gagro, dipl. oec.

prim. Ružica Papoči, dr.med

vms. Zdravka Lončar

mr.sc. Zoran Zekić i Ana -Marija Dedić

Danijel Blažević, dipl. ing.

Ankica Puce, dipl. oec.

Miro Raguž

Ana-Marija Dedić

mr.sc. Jasna Zeljko-Penavić, dr.med.

Marin Jurica

Josip Lesko, Renato Pejić

Miljenko Džidić

glas zdravlja - informativno - stručni časopis kliničke bolnice mostar | godina IV. broj 5. prosinac 2009. 2

Kreditni sporazumi osigurali nove projekte u mostarskoj bolnici

Povijesna operacija na otvorenom srcu u Mostaru

Nova stremljenja u liječenju aneurizmi silazne torakalne i abdominalne aorte

Intervju: prof.dr. sc. Ante Kvesić, dr.med.

PR u zdravstvu

Mostarska psihijatrijska subota

Rak dojke

Kirurško liječenje raka dojke

Odjel za izradu ortopedskih pomagala počeo s radom u punom kapacitetu

Intervju s prof. dr.sc. Ljerkom Ostojić,dr.med. dekanicom Medicinskog fakulteta u Mostaru

Izaslanstvo KBC Zagreb na čelu sa akademikom Željkom Reinerom u posjetu SKB Mostar


Klinika za urologiju kliničke bolnice Mostar

Pulmologija u Mostaru

Gripa ili influenca, opće spoznaje


Sustav interne kontrole u poslovanju SKB-a Mostar

1949-2009., 60 godina transfuzijske medicine u Mostaru

Upravljanje promjenama

Intervju: don Radoslav Zovko

Centralizirani nadzorni i upravljački sustav (CNUS) u SKB Mostar

Nezavisni sindikat KB Mostar

Novi, humani image bolnice



E-zdravstvo SKB Mostar

DOC’ S OPEN 2009


In Memoriam

4

5

6

14

16

17

18

20

21

22

26

28

30

33

34

36

37

38

40

42

44

45

46

47

47

48

49

50

51

sadržaj...Eugen Šušak, dipl. politolog

Darko Juka

prof.dr.sc. Josip Mašković, dr.med.

Miroslav Vasilj

prof.dr.sc. Zoran Tomić

doc.dr.sc. Dragan Babić

dr. Inga Marijanović

Martina Šoljić, dr. med

Marko Karačić

Ante Mandić

Ana-Marija Dedić

Ana-Marija Dedić

prim.dr. Davor V.Tomić, dr.med.

prim.dr. Ljiljana Cupač

doc.dr.sc. Ivo Curić, dr.med.

Dalibor Arapović, dr. med.

Danijela Gagro, dipl. oec.

prim. Ružica Papoči, dr.med

vms. Zdravka Lončar

mr.sc. Zoran Zekić i Ana -Marija Dedić

Danijel Blažević, dipl. ing.

Ankica Puce, dipl. oec.

Miro Raguž

Ana-Marija Dedić

mr.sc. Jasna Zeljko-Penavić, dr.med.

Marin Jurica

Josip Lesko, Renato Pejić

Miljenko Džidić


Kreditni sporazumi osigurali nove projekte u mostarskoj bolniciAutor: Eugen Šušak, dipl. politolog

Klinička bolnica Mostar će, zahvaljujući trima novim kreditnim sporazumima, ponovno krenuti u nove projekte opre-manja svojih kapaciteta kao i u izgradnju novih. Putem projekta modernizacije bolnice - Faza II. s korejskom EXIM bankom dobivamo oko 5 miliona USD radiološke i druge opreme uključujući 64 MSCT, nekoliko UZV-aparata, opremu za polu-intenzivnu njegu, opremu za opremanje sobe za buđenje pacijenata (anestezioloških aparata, monitora, respiratora) kao i mobilni C-luk i neko-liko sterilizatora. S ovom akvizicijom bi trebali u dobroj mjeri kompletirati popis nedostajuće strateške opreme u našoj bolnici. Uvjeti kreditnog sporazuma su, kao u prvoj fazi korejskog kredita, iznim-no povoljni – rok otplate od 22 godine uključujući poček od pet godina, kama-tna stopa od 1,5 posto s naknadom za obradu od 0,1 posto. Početak realizacije odnosno isporuke bi trebao biti krajem tekuće 2009. godine.Drugi aranžman, koji je sindiciran, odnosno koji se sastoji od dva izvora financiranja,namijenjen je za projekt izgradnje i opremanja novog objekta Klinike za onkologiju – kredit Saudijskog fonda za razvoj te kredit Razvojne banke Federacije BiH. Iz ovih

sredstava financirat će se izgradnja novog objekta čiji je projekt završen i već predstavljen, nabava neophodne medicinske opreme (LINAC i dr.) kao i druge nemedicinske odnosno neutralne opreme potrebne za stavljanje novog objekta u funkciju.

Cjelovita medicinska skrbRealizacijom ovog projekta Klinička bol-nica Mostar će moći pružati, u pravom smislu riječi, cjelovitu medicinsku skrb svojim pacijentima kako bi jedna istins-ka bolnica najveće razine trebala pružati.Konkretno,pored kemoterapije, koju već pružamo godinama zahvaljujući iz-vrsnom liječničkom timu na Onkologiji, bit ćemo u mogućnosti pružati i radiot-erapiju našim onkološkim pacijentima, što će u mnogočemu olakšati proces liječenja prvenstveno njima pa i njiho-vim obiteljima.Uvjeti Saudijskog kredita su također iznimno povoljni s rokom otplate od 25 godina uključujući poček od 5 godina, s kamatnom stopom od 2,5 posto godišnje i bez troškova obrade kredita. Kredit je u fazi ratificiranja koji je relativno složen proces i očekujemo da bi procedura mogla biti okončana do

kraja ove godine, što znači da bi početak radova mogao biti negdje u veljači, eventualno u ožujku 2010. godine.Izgradnja bi trajala do godinu dana obzirom na složenost projekta, tako da bi mogli početi s radom u novom objektu negdje početkom 2011.godine.Treba naglasiti da je izuzetno važno iskoristiti ovakve kreditne aranžmane za infrastrukturne projekte u BiH, obzirom da ih iz godinu u godinu ima sve manje zbog poboljšanog kreditnog rejtinga BiH u svijetu (koliko god ovo poćudno zvučalo, istinito je, opas.aut.).Ovo je poglavito nužno u zdravstvenom sektoru i u našoj ustanovi, budući nema drugih dostupnih sredstava za opremanje i izgradnju novih kapaciteta zbog nepovoljnog socioekonomskog okruženja u kojem djelujemo.Ističemo neponovljivu ulogu Vlade, Skupštine i Zavoda zdravstvenog osiguranja Hercegovačko-neretvanske županije u realizaciji svih navedenih kreditnih aranžmana.Naime, kao osnivač naše bolnice, te su institucije izdale jamstvo za realizaciju kreditnih sporazuma, kao i preuzele obvezu vraćanja kredita, na čemu smo beskrajno zahvalni u ime naše ustanove te u ime naših sadašnjih i budućih pacijenata.


USTROJAVAJU I KIRURGIJU AORTEU četiri su dana izvedene operacije na jednostranom i dvije na trostrukom bypassu te zamjena aortnoga zaliska. – Radimo s opremom na kojoj bi nam pozavidio i moj bivši šef iz Berlina. Slijedeći nam je projekt kirurgija aor-te na svim dijelovima, što će mostarsko kirurško središte izdići na vrh cijele regije- ka-zao je dr. Mulahasanović.

Autor i photo: Darko Juka

POVIJeSnA OPeRACIJA nA OTVORenOm SRCU U mOSTARU

U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar izvedena je povijesna operacija na ot-vorenom srcu,čime je otpočela s radom tek ustrojena Kardiokirurgija.

Ugrađen prvi bypassUslijedila su odmah još tri zahvata, a prof.dr.sc. Ante Kvesić, dr.med. i ravnatelj SKB-a Mostar,ističe kako je Kardiokirurgija time uhvatila predviđeni ritam te očekuje brzo rezimiranje prvih stotinu operacija. – Ostvaren je naš zajednički san. Sve su operacije prošlo izvrsno, pacijenti su živi i zdravi- kazao je ravnatelj Kvesić.

Prvi je operiran stolački zdravstveni djelatnik Slavko Papac, rođen 1952. godine.Ugrađen mu je jednostrani by-pass, a već trećega dana Papac je šetao bolničkim hodnikom.

Malo sam se prestrašio.Pa, ipak sam pro-bijao led.No,kada sam vidio osmijehe na licima liječnika,znao sam da ću se probu-diti- komentirao je Papac za kojega su i

liječnici kazali kako se odlično oporavlja.

Operaciju je izveo vrhunski kardiokirurg dr. Sead Mulahasanović koji se,nakon petnaest godina rada u prestižnom ber-linskom centru za srce,vratio u Mostar.Na operaciji ga je pratio cjelokupan medicinski tim sačinjen od liječnika i tehničkoga osoblja, a svi su prošli intezivnu obuku u Berlinu,zahvaljujući uspostavljenoj suradnji dviju bolnica i vizionarima među liječnicima.

mostar na tronu regije- Napravljene su vrlo zahtjevne operacije koje su Mostar smjestile na zemljovid svijeta kao mjesto u kojemu se razvija kardiokirurgija, gdje će nam dolaziti i ljudi iz cijele regije-kazao je prof.dr.sc. Branko Bakula, dr.med. predstojnik Klinike za kirurške bolesti. Jedna od bitnih karika svakako je prim.dr. Zoran Karlović, voditelj Odjela za anesteziju, reanimaciju i intezivno liječenje, a dr. Mulahasanović je podsjetio kako je kardiokirurgija „vrhunska medicinska

disciplina koja zahtijeva velike troškove i uigranost tima“, kojim je, istaknuo je, iznimno zadovoljan.

KARDIOKIRURGIJA U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici uspješno izvedeni prvi kardio zahvati

Godinama se uporno radilo kako bi došlo do ove operacije, cijeli je tim liječnika i tehničkog osoblja prošao intezivnu obuku u Berlinu,a sad je kardiokirurugija uhvatila ubrzani ritam


Nova stremljenja u liječenju aneurizmi silazne torakalne i abdominalne aorteAutor: prof. dr. sc. Josip Mašković, dr. med.

Nakon uspješnih premoštavanja aneurizmi na životinjama Parodi 1991. godine implan-tira prvi tubularni stent-graft u bolesnika s disekcijom aneurizme abdominalne aorte (AAA) i infrarenalnom aneurizmom. Nakon početnog iskustva s tubularnom endopro-tezom 1994. godine uvodi se bifurkacijski stent-graft, a 1996. godine aorto-uni-ilijakal-ni stent-graft.

U potrazi za što poštednijim načinom liječenju aneurizmi descendentne torakalne aorte (ADTA), Dake1, 1992. godine izvodi prvo uspješno endovaskularno postavljanje stent-grafta u bolesnika s aneurizmom descendentne torakalne aorte. Koristio je stentgraft osobne izrade koji je bio izgrađen iz Gianturcovih „Z“ stentova prekrivenih dakronom.

Od tog vremena u mnogim centrima diljem svijeta uvodi se endovaskularno liječenje AAA i ADTA. Početna iskustva pokazala su kako se stent-graftom u velike većine bole-snika AAA i ADTA može uspješno isključiti iz cirkulacije. Poboljšavanjem, kako stent-grafta tako i sustava za otpuštanje, endovaskularno liječenje AAA i ADTA danas je uspješno u 94 posto bolesnika.

Što je to stent-graft? Pod pojmom “stent grafta” podrazumijeva se naprava koja u sebi spaja metalni stent s graft materijalom tvoreći napravu koja ima funkcionalna svojst-va veća od stenta ili grafta pojedinačno. Kod ove naprave uloga stenta je osigurati dužinu, širinu i fleksibilnost lumena arterije te omogućiti fiksaciju grafta bez kirurških anastomoza (Slika 1.).

Na Kliničkom zavodu za intervencijsku i dijagnostičku radiologiju i Klinici za vasku-

larnu kirurgiju KB Split od studenoga 1998. godine do travnja 2009. godine endovasku-larno liječenje AAA (EVAR) provedeno je kod 293 bolesnika, a endovasdkularno liječenje ADTA (TEVAR) kod 69. bolesnika.

Perkutano liječenje infrarenal-nih aneurizmi abdominalne aorte – eVARU većine bolesnika aneurizma abdominalne aorte (AAA) je asimptomatska i najčešće se otkriva kao slučajan nalaz pri UZ- pre-gledu abdomena koji je napravljen iz nekog drugog razloga. Međutim, aneurizma može svojim rastom uzrokovati simptome potiski-vanja, kompresije abdominalnih organa te zbog otplavljivanja trombima sa stijenki aneurizme i simptome periferne ili visceralne embolije. U rijetkim slučajevima može biti nazočna bol u leđima koja pobuđuje sumnju na rupturu aneurizme i zahtijeva posebni oprez. AAA se javlja u 5-7 posto populacije starije od 60 god. i većina ih se otkrije u bole-snika u dobi između 60 i 80 godina. Pušači stariji od 60 godina te bolesnici s već znanom aterosklerotskom bolešću, hipertenzijom i/ili kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću imaju povećani rizik od nastanka AAA. Iako priroda nastanka i učestalost AAA nije u cijelosti razjašnjena, sve objavljene studije ukazuju kako se u većine bolesnika očekuje njihovo daljnje progresivno širenje. Rizik od rupture povezan je s veličinom aneurizme. Mortalitet pri rupturi AAA veći je od 70 posto, dok je mortalitet i morbiditet pri operacijskom zahvatu u tih bolesnika relativno nizak i kreće se oko 5 posto. Rizik od rupture i rizik od operacijskog zahvata kod AAA, promjera od pet do šest centi-metara, približno je podjednak. Ova spoznaja predstavlja temelj kirurškog terapijskog stajališta sukladno kojem bolesnici s AAA promjera većeg od pet centimetara, ukoliko nemaju medicinskih kontraindikacija, moraju biti operirani. Elektivno kirurško liječenje aneurizme abdominalne aorte postavljanjem sintetskog grafta povezano je s operacijskim mortalitetom od 1,4 do 6,5 posto.

Endovaskularno postavljanje stent-grafta uvedeno je s ciljem izbjegavanja velikog abdominalnog kirurškog zahvata i smanjenja morbiditeta i mortaliteta. Tijekom postavl-janja stent-grafta uvijek treba biti pripravan

da se endovaskularni postupak, u slučaju potrebe, nastavi uobičajenim otvorenim kirurškim zahvatom. Iz tog razloga interven-cija se mora izvoditi uz strogo poštivanje svih uvjeta operacijske intervencije.

Odabir bolesnika za endo-vaskularno liječenje AAA (EVAR)Temelji se na anatomskim karakteristikama AAA. Prema Schumacherovoj klasifikaciji AAA dijele se u tri tipa (slika 2). U tipu I. AAA proksimalni i distalni vratovi aneurizmi dugi su ≥ 15 mm, a promjer proksimalnog vrata je ≤ 25 mm. U liječenju ovih bolesnika najčešće se koriste tubularni ili bifurkacijski stent-graftovi.

U tipu II proksimalni vrat dug je ≥ 15 mm, a aneurizma se širi sve do bifurkacije aorte. Na temelju dužine i promjera proksimalnog vra-ta i promjera zajedničkih ilijakalnih arterija tip II AAA dijeli se u tri podtipa. U bolesnika s tipom II a. AAA promjer proksimalnog vrata je ≤ 25 mm, a promjer zajedničkih ilijakalnih arterija obostrano ≤ 11 mm. U bolesnika s

tipom II b. AAA promjer proksimalnog vrata je ≤ 25 mm a promjer ilijakalnih arterija obostrano ≤14 mm. U bolesnika s tipom II c. AAA promjer proksimalnog vrata je ≥ 25 mm a zajedničkih ilijakalnih arterija na obje strane ≥ 15 mm. U endovaskularnom liječenju bolesnika sa tipom II A, B i C AAA koriste se bifurkacijski stent-graftovi.

U bolesnika s tipom III proksimalni vrat dužine je ≤ 15 mm, a aneurizma se širi u obje zajedničke ilijakalne arterije sve do mjesta polazišta hipogastričnih arterija. U endo-vaskularnom liječenju bolesnika s tipom III AAA koriste se bifurkacijski stent-graft. Kod većine ovih bolesnika uz bifurkacijski

Slika 1. a) bifurkacijski Endurant stent-graft za EVAR; b) Valiant stent-graft za TEVAR

Slika 2. Schumacherova klasifikacija AAA


stent-graft postavljaju se ilijakalne eksten-zije uz prethodnu ostijalnu embolizaciju hipogastrične arterije. U endovaskularnom liječenju ovog tipa AAA mogu se koristiti i AUI stent-graftovi uz postavljanje ipsilater-alne ilijakalne ekstenzije i ostijalne embo-lizacije ipsilateralne hipogastrične arterije te okluziju kontralateralne ilijakalne arterije i ekstraanatomskog femoro-femoralnog by-passa.

Tehnika eVAR-aNakon arteriotomije jedne od zajedničkih femoralnih arterija uvodi se tijelo stent-grafta čiji se proksimalni kraj kotvi u visini renalnih arterija. U stent-graftova koji na svom proksimalnom kraju imaju dakronom ne prekriveni stent, proksimalni kraj kotvi se iznad polazišta renalnih arterija tako da se dakronom prekriveni stent nalazi tik ispod renalnih arterija (Slika 3.). Dakronom ne prekriveni stent dopušta ne ometani protok krvi u renalne arterije. Distalni kraj tijela stent grafta kotvi se u zajedničkoj ilijakalnoj arteriji iznad mjesta polazišta hipogastrične arterije. Kada je tijelo stent-grafta otpušteno, kontralateralnim pristupom uvodi se ek-stenzija za kontralateralnu ilijakalnu arteriju. Proksimalni kraj ekstenzije kotvi se u rukavac tijela stent-grafta, a distalni kraj u zajedničku ilijakalnu arteriju iznad mjesta polazišta arerije hipogastrike. U pravilu treba izbjega-vati premoštavanje hipogastričnih arterija, međutim, ukoliko se aneurizma širi u jednu od ilijakalnih arterija može se bez opasnosti premostiti jedna od hipogastričnih arterija. U literaturi su opisani slučajevi premoštavanja obje hipogastrične arterije bez kliničkih zna-kova ishemije mišića i organa zdjelice. Kako bi se stent-graft što bolje priljubio uz stijenku

krvne žile, balonira se mjesto proksimalnog kotvljenja stent-grafta, mjesto spoja tijela stent-grafta i ilijakalne ekstenzije te distalno mjesto kotvljenja u obim ilijakalnim arteri-jama. Ovako postavljeni stent-graft iskljući AAA iz cirkulacije.

Uspjeh eVARAUspjeh EVAR-a u velikoj mjeri ovisi o pravil-nom odabiru bolesnika. U odabiru bolesnika u obzir moraju biti uzeti etički, morfološki i klinički čimbenici. Posljednjih godina sve više raste broj bolesnika u kojih se AAA liječe endovaskularnim pristupom. Ova činjenica posljedica je stjecanja sve većeg iskustva i spretnosti intervencijskih radiologa i vasku-larnih kirurga tako da se danas i komplicirani slučajevi, koji su ranije u pravilu bili liječeni konvencionalnim kirurškim zahvatom, mogu sada uspješno liječiti endovaskularnim pristupom. Osim toga industrija, kako bi povećala ekspanziju svojih proizvoda, kon-tinuirano usavršava stent-graftove i sustave za otpuštanje što omogućava njihovu sve širu primjenu. Pri izvođenju EVAR-a, bez obzira na tip endoproteze koji se koristi, moraju biti zadovoljeni osnovni kriteriji koji čine AAA podobnom za endovaskularno liječenje. Kvaliteta proksimalnog vrata i morfologija ilijakalnih arterija najvažniji su čimbenici uspješnosti EVAR-a.

Postojanje normalnog promjera proksimal-nog aortalnog segmenta smještenog distal-no od polazišta renalnih arterija i proksimal-no od početka aneurizme najmanje dužine 1-2 cm i promjera ≤ 36 mm. Kako bi se osigurala dobra proksimalna fiksacija grafta u ovom području ne smiju biti naslage tromba. Kako bi se postiglo dobro distalno kotvljenje endoproteze mora postojati adekvatna morfologija ilijakalnih arterija. Bolesnici sa tortuozitetima većim od 90 stupnjeva, značajnim obostranom dilatacijama ili jakom cirkumferentnom ilijakalnom kalcifikacijom u pravilu ne zadovoljavaju kriterije za EVAR.

Tortuozitet i jake kalcifikacije mogu znatno otežati postavljanje stent-grafta ili napraviti uvođenje katetera teškim i nesigurnim.

Kako bi se osiguralo sigurno i ne ometano uvođenje sustava za otpuštanje stent-grafta zajednička femoralna i vanjska ilijakalna ar-terija moraju biti dostatno širokog promjera. U bolesnika sa stenozama ili okluzijama ovih arterija prije postavljanja stent-grafta treba napraviti perkutanu rekanalizaciju tih arterija.

Širina i kvaliteta zajedničke femoralne i ilijakalne arterije nije samo od važnosti u indiciranju EVAR-a već također i u odabiru odgovarajuće endoproteze. Danas na tržištu postoje brojne endoproteze različnih promjera sustava za uvođenje. Bolesnici koji iz bilo kojeg razloga nisu kandidati za ot-voreni kirurški zahvat potencijalni su kandi-dati za EVAR. Bolesnici koji će biti podvrgnuti EVAR-u zahtijevaju budno praćenje tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Iz tog razloga EVAR je kontraindiciran u bolesnika koji već prije intervencije ne pokazuju sklonost kontrolnim pregledima.

Ranije se smatralo kako dužina proksi-malnog vrata mora mjeriti najmanje 15 mm, međutim, tehnološkim razvojem endoproteza i mehanizama za uvođenje te

Slika 3. Shematski prikaz EVARA u bole-snika sa infrarenalnom AAA.

Slika 4. Promjer aneurizmatske vreće u naših bolesnika sa AAA


mogućnošću suprarenalnog kotvljenja stent-grafta danas se smatra kako samo proksimal-ni vrat AAA kraći od 5 mm u kojem se nalazi veća naslage muralnog tromba nije pogodan za postavljanje endoproteze.

Na Kliničkom zavodu za intervencijsku i dijagnostičku radiologiju i Klinici za vaskular-nu kirurgiju KB Split od veljače, 1999. godine do travnja 2009. godine endovaskularno liječenje AAA (EVAR) provedeno je u 293 bolesnika. Promjer aneurizmatske vreće bio je između 5 i 10 cm (Slika 4.). Tehnički uspjeh postignut je u 291 bolesnika (Slika 5.) dok u dva bolesnika uslijed jakog tortuoziteta te kalcifikacija u stijenci ilijakalnih aerterija stent-graft nije uspio postaviti u aortu te su oba bolesnika operirana.

Rezultati i komplikacije eVAR-a u bolesnika sa AAAAortalni stent graft uspješno se postavlja u 90 – 95 posto bolesnika. Najčešći uzrok neuspjeha EVAR-a predstavlja ne mogućnost uvođenja endoproteze kroz aterosklerotski jako izmijenjene i tortuozne ilijakalne arteri-je. Krivo postavljanje ili migracije stent-grafta tijekom otpuštanja su iznimno rijetke. Teške komplikacije u pravilu zahtijevaju kiruršku konverziju. Oštećenje ishiadičnog živca, koje se javlja u bolesnika s okluzijom unutrašnje ilijakalne arterije udružene s velikom disekci-jom vanjske ilijakalne arterije predstavlja rijetku ali moguću komplikaciju EVAR-a. U usporedbi s konvencionalnim kirurškim zahvatom respiratorni i hemodinamski stresovi pri izvođenju EVAR-a značajno su rjeđi. Gubitak krvi je neznatan, a potreba za intenzivnom skrbi bolesnika kao i ukupna hospitalizacija bitno su skraćeni. EUROSTAR registar, u koji je uključen veliki broj inter-

vencija, trenutačno predstavlja najbolji izvor informacija o rezultatima i komplikacijama EVAR-a u bolesnika s AAA. Prema rezultatima EUROSTAR-a komplikacije EVAR-a svrstane su u tri kategorije i to: Neuspjeh cijelog postupka, koji se javlja u 2.5% intervencija. Komplikacije povezane s endograftom ili komplikacije postupka, koje se javljaju u 10 posto slučajeva.

Arterijalne komplikacije javljaju se u 3 posto slučajeva. Učestalost sistemskih komplikacija unutar prvih 30 dana je 18 posto, a mortalitet unutar 30 dana nakon intervencije je 0.6 posto. Komplikacije EVAR-a u liječenju AAA mogu biti povezane sa stent-graftom i sus-tavom za otpuštanje endoproteze te samim postupkom. Unutar prvih 30 postintervenci-jskih dana javljaju se: tromboze ili knikanje ilijakalnih krakova stent-grafta, periferne embolizacije, lokalni hematom ili krvarenje, neuspjeh postavljanja naprave na željeno

mjesto za otpuštanje, laceracija krvnih žila, zdjelična ishemija uzrokovana okluzijom unutrašnje ilijakalne arterije, okluzija renalne arterije, migracije stent-grafta, ekspanzija AAA te rupture.

Ostale komplikacije koje se javljaju unutar prvih postintervencijskih 30 dana uglavnom su sistemske prirode i u pravilu su povezane s insuficijencijom organa. Kasne komp-likacije, koje se javljaju nakon postavljanja stent-grafta, znatno su rjeđe i najčešće su povezane s okluzijom perifernih arterija, lomom stenta i posljedičnim oštećenjem graft materijala, migracijom endoproteze i rupturom aneurizme. Neposredno nakon postavljanja endoproteze može se javiti post implantacijski sindrom karakteriziran povišenom temperaturom, leukocitozom i povišenim C-reaktivnim proteinima.

U naših bolesnika rani endoleak Tip I javio

Slika 5. EVAR u bolesnika sa AAA promjera 8 cm: a. DSA prije EVAR-a; b. Postavljen stent-graft; c. postintervencijska DSA: aneurizma je isključena iz cirkulacije; nema znakova endoleaka.


se kod 17 bolesnika i u svih je uspješno riješen dodatnom dilatacijom. U četiri bolesnika javio se endoleak Tip II iz donje mezenterične arterije koji je uspješno riješen superselektivnom embolizacijom početnog dijela glavnog stabla donje mezenterične arterije. U šest bolesnika javio se kasni en-doleak Tip I a i b koji je u svih šest bolesnika uspješno riješen endovaskularnim post-avljanjem aortalne ili ilijakalne ekstenzije. U četiri bolesnika javila se proksimalna migracija stent-grafta koja je u tri bolesnika uspješno riješena endovaskularnim post-avljanjem aortalne ekstenzije. U jednog bolesnika zbog velike migracije nije se mogla napraviti perkutana reintervencija te je u tog bolesnika napravljena kirurška konverzija. U tri bolesnika došlo je do tromboze jednog od ilijakalnih krakova stent-grafta. U sva tri bolesnika lokalnoim trombolizom sa 30 mg Actylase i dodatnom balonskom dilatacijom uspjelo se otopiti tromb i uspostaviti cirku-laciju kroz ranije trombozirani krak stent-grafta. U dva bolesnika zbog tehničke greške na stent-graftu javio se endoleak Tip IV koji je uspješno riješen postavljenjem dodatne stent-graft ekstenzije.

U postintervencijskom praćenju EVAR-a javlja se nekoliko problema. Kao prvo bolesnike je teško pridobiti na praćenje. Iskustvo EUROSTAR-a ukazuje kako je odnos između primijećenih i očekivanih podataka prih-vatljiv tijekom prvih 12 mjeseci, ali znakovito opada na razočaravajućih 40 posto nakon osamnaest mjeseci. U našoj seriji bolesnika 25 bolesnika nakon druge MSCT kontrole, načinjene tri mjeseca nakon EVAR-a, više se nisu javili na kontrolne preglede. U razmatranju svake intervencije, pa tako i EVAR-a, moraju biti uključena i razmišljanja o kvaliteti života i ekonomskoj opravdanosti zahvata. Nažalost, još uvijek postoji malo podataka koji se odnose na kvalitetu života nakon EVAR-a. Uspoređivanje kvalitete života bolesnika sa AAA nakon konvencio-

nalnog kirurškog zahvata i EVAR-a koristeći se „quality-adjusted life expectancy rates“ testom i utvrđena je znatno veće prednosti endovaskularnog liječenja. U bolesnika sa EVAR-om značajno je bolji fizički i funkciona-lni skor već sedam dana nakon intervencije. Uz to, bolesnici sa EVAR-om znatno se prije vraćaju u funkcionalno stanje koje je bilo prije intervencije od bolesnika u kojih je AAA liječena otvorenim kirurškim zahvatom. U razmatranju ekonomskog aspekta EVAR-a treba imati na umu kako je razvoj svake nove tehnologije skup, a cijena samog stent-grafta je relativno visoka. Uspoređujući cijenu en-dovaskularnog i otvorenog kirurškog zahvata Berman je utvrdio kako je prosječna cijena ovih metoda podjednaka. Uspoređujući uku-pne troškove EVAR-a i otvorenog kirurškog zahvata Polterauer je utvrdio kako je EVAR 14 posto jeftiniji od otvorenog kirurškog zahvata. Veću cijenu otvorenog kirurškog zahvata objasnio je duljim boravkom u JIL i duljom hospitalizacijom.

Budućnost i mogući razvoj eVAR-a u liječenju AAAEVAR u liječenju aneurizmi aorte pred-stavlja novi postupak koji je stekao brzu kliničku popularizaciju diljem svijeta. Nove tehnološke inovacije stalno mijenjaju inter-venciju i iz mjeseca u mjesec poboljšavaju re-zultate liječenja. Međutim, nekoliko ključnih pitanja o učinkovitost endoproteze i dugot-rajnih rezultata intervencije još uvijek su os-tala neodgovorenim. Perzistentna perfuzija aneurizmatske vreće kroz aortalne ogranke još uvijek predstavlja neriješeni problem, te je neophodno u skoroj budućnosti razviti pomoćne tehnike, kao što su to punjenje an-eurizmatske vreće trombogenim polimerima ili spužvama kako bi se riješio ovaj problem. Sve više se razmatra mogućnost kombinacije endovaskularnih tehnika i laparoskopije kako bi se riješio problem aneurizmi koje

se ne mogu liječiti samo EVAR-om. Fiksacija stent-grafta uz aortalnu stijenku možda će evoluirati u tehniku primjene stapler naprave kojom će se zamijeniti kirurška sutura konvencionalnog grafta za aortalnu stijenku. Konstrukcija endoproteze u dijelovima, kao što je to primjerice postavljanje potpornog skeleta nakon otpuštenog grafta, možda će u budućnosti smanjiti profil stent-grafta i omogućiti izvođenje intervencije i u bole-snika s uskim ilijakalnim arterijama. Transre-nalna fiksacija proksimalnog ne prekrivenog stenta već danas osigurava značajno bolju fiksaciju endoproteze u bolesnika s krat-kim proksimalnim vratom. Razvoj stent-graftova s postraničnim rukavcima koji bi se prilagođavali velikim ograncima aorte predstavlja potencijalni značajni tehnološki napredak koji će omogućiti i liječenje bolesnika s kompliciranijim anatomskim odnosima. Razvoj novih manjih naprava vje-rojatno će modificirati tradicionalni pristup kroz inciziju u ingvinalnoj regiji i omogućiti potpuni perkutani pristup u liječenju AAA bolesnika s niskim operacijskim rizikom.

Perkutano liječenje i aneurizmi silazne torakalne aorte – TeVARPod aneurizmom torakalne aorte (ATA) podrazumijeva se dilatacija ascendentne torakalne aorte, luka aorte i descendentne torakalne aorte. Definira se kao lokalna ili difuzna dilatacija koja je veća od 50 posto širine normalnog promjera aorte. Ateroskle-roza i bolesti vezivnog tkiva najčešći su uzro-ci dilatacije aorte. U čimbenike rizika spadaju uznapredovale godine života, hipertenzija, pušenje i disekcije. Prema dijelu aorte koji je zahvaćen ATA se dijele u aneurizme ascen-dentne torakalne aorte, aneurizme luka aorte te aneurizme descendentne torakalne aorte. Ovo anatomsko razlikovanje torakal-nih aneurizmi od velike je važnosti iz razloga što etiologija, priroda bolesti i način liječenja u velikoj mjeri ovisi o lokalizaciji. Najčešće su aneurizme descendentne torakalne aorte, potom slijede aneurizme ascendentne torakalne aorte, dok su aneurizme luka aorte najrjeđe. Aneurizme descendentne toraka-lne aorte mogu se širiti distalno i zahvaćati abdominalnu aortu tvoreći torakoabdomi-nalnu aneurizmu. Ponekad čitava aorta može biti ektatična sa lokaliziranim aneurizmama u području torakalne i/ili abdominalne aorte. ATA su znatno rjeđe od aneurizmi abdominalne aorte. Aneurizme ascendentne torakalne aorte najčešće su uzrokovane cističnom degeneracijom medije. U rijetkim slučajevima može biti zahvaćena i čitava aorta. Cistična degeneracija medije vidi se u svim slučajevima Marfanovog sindroma, međutim, ona može biti povezana i s drugim bolestima vezivnog tkiva kao što je to Ehlers-Danlosov sindrom. Aterosklerotske aneurizme rijetke su na ascendentnoj toraka-lnoj aorti. Ukoliko se jave u tom dijelu aorte često su udružene s difuznom aterosklero-zom aorte. Aneurizme luka aorte često su udružene s aneurizmom ascendentne ili descendentne torakalne aorte i najčešće


su uzrokovane aterosklerotskom bolešću, cističnom degeneracijom intime, sifilisom ili drugim infekcijama.

Aneurize descendentne torakalne aorte najčešće su uzrokovane aterosklerozom. U većini slučajeva započinju tik ispod mjesta polazišta lijeve arterije subklavije i mogu biti fuziformnog ili sakularnog oblika. U prošlosti je sifilis bio jedan od najčešćih uzroka aneurizmi ascendentne torakalne aorte, međutim, danas se uslijed agresivne antibiotske terapije u ranom stadiju bolesti ova komplikacija sifilisa rijetko javlja. La-tentno razdoblje između spirohetne infekcije i aortalne komplikacije je različit i kreće se od pet do četrdeset godina (Slika 6.).

Infekcijske ili mikotične aneurizme najčešće nastaju nakon upala u već ranije postojećim aneurizmama druge etiologije. Infekcijske aneurizme ascendentne aorte najčešće su posljedica izravnog širenja bakterijskog endokarditisa aortalnih valvula.

ATA mogu biti uzrokovane i arteritisom gigantskih stanica, traumom aorte i aortal-nom disekcijom. U Sjedinjenim Državama godišnje se na 100 000 stanovnika otkrije 5.9 novih ATA. Vjerojatnost rupture torakalnih i torakoabdominalnih aneurizmi je 75 – 80 posto, a petogodišnje preživljavanje ne liječenih ATA kreće se između 10 i 20 posto. Srednje vrijeme do rupture iznosi dvije do tri godine. Prema podacima iz novije literature rađenim na velikim serijama ne liječenih bolesnika s ATA preživljavanje tijekom prve godine je 65 posto, tijekom tri godine 36 posto, a tijekom pet godina 20 posto. Ruptura ATA očekuje se u 32 – 68 posto, ne liječenih bolesnika. Manje od polovice bolesnika s rupturom ATA u bolnicu dođu živi. Učestalost mortaliteta od rupture ATA tijekom prvih šest sati iznosi 54 posto, a tijekom prva 24 sata 76 posto 2. Nakon rupture, druge kardiovaskularne bolesti predstavljaju najčešći uzrok smrti bolesnika s aortalnom aneurizmom. Učestalost ATA raste s porastom životne dobi. Serijskim MSCT pregledima bolesnika s ATA utvrđen je godišnji porast promjera aneurizmi od

0.43 cm. Tijekom praćenja u niti jednog bolesnika sa ATA promjera < 5 cm nije došlo do rupture. Iz ovih podataka zaključeno je kako je inicijalna veličina aneurizme najbolji pokazatelj preživljavanja.

Pri postavljanju dijagnoze oko 40 posto bolesnika s ATA su bez ikakvih simptoma. Aneurizma se u pravilu otkriva kao slučajan nalaz pri rutinskom fizikalnom pregledu ili radiogramu torakalnih organa. Ukoliko su nazočni simptomi su najčešće uzrokovani vaskularnim posljedicama aneurizme ili učinkom lokalnog potiskivanja. U simptome uzrokovane vaskularnim posljedicama spadaju: aortalna regurgitacija uslijed dilatacije aortalnog bulbusa koja je često praćena kongestivnom srčanom insufici-jencijom, aneurizma Valsalvinog sinusa koja može rupturirati u desno srce i uzroko-vati stalni šum i kongestivnu insuficijenciju srca,tromboembolije koje uzrokuju cere-bralni inzult, ishemiju donjih ekstremiteta, infarkt bubrega ili mezenterijalnu ishemiju. Aneurizma ascendentne torakalne aorte i luka aorte uslijed kompresije na gornju šuplju ili potključnu venu može uzrokovati sindrom gornje šuplje vene, dok aneurizme arkusa aorte ili descendentne torakalne aorte mogu komprimirati traheju ili glavne bronhe uzrokujući devijaciju traheje, teško disanje, kašalj, dispneju (čiji su simptomi često povezani s položajem tijela bolesnika), hemoptizu ili rekurentne pneumonije. Kom-presija jednjaka može uzrokovati disfagiju, a kompresija rekurentnog laringealnog živca promuklost. Bol u prsima javlja se u 37 posto, a bol u leđima u 21 posto bolesnika. Nastaje uslijed izravne kompresije intrator-akalnih struktura, torakalne stijenke ili erozije susjednih kostiju. Bol je u pravilu stalna, duboka i ponekad jaka. Kao i u bolesnika s AAA najteža komplikacija ATA je ruptura, koja je praćena iznenadnom pojavom jake boli obično u području u kojem je već ranije pos-tojala lagana bolnost. ATA najčešće rupturira u lijevi intrapleuralni ili intraperikardijalni prostor i karakterizirana je hipotenzijom. Osim u ova dva mjesta aneurizma descen-dentne torakalne aorte može rupturirati i u

priležeći jednjak tvoreći aortoezofagealnu fistulu, koja uzrokuje po život opasnu hematemezu. Akutna ekspanzija aneurizme koja najavljuje rupturu aorte također može uzrokovati jake bolove u plućima ili leđima. ATA može također biti praćena i aortalnom disekcijom.

U posljednjih dvadeset godina, najvjerojat-nije zbog veće starosti populacije te široke primjene neinvazivnih slikovnih tehnika, kao što su to MSCT, MR i TEE, porasla je učestalost otkrivanja ADTA. One se danas dijagnosticiraju u 5,9 posto do 13,9 posto ljudi na 100 000 stanovnika. Jedna trećina dijagnosticiranih aneurizmi lokalizirana je na descendentnoj torakalnoj aorti .

Za sada samo aneurizme descendentne torakalne aorte mogu se uspješno liječiti TEVAR-om.

Indikacije za TeVAR u bolesnika s ATAIndikacije za EVAR u bolesnika s ADTA pod-jednake su indikacijama za kirurški zahvat i donose se na temelju rizika od rupture u ovisnosti o riziku terapije. U bolesnika s ADTA većina izvođača prihvatila je Coadyeve indikacije za EVAR. To su:

Povoljna anatomija u što spada dužina 1. izmijenjene aorte,

Lokalizacija aneurizme i mjesto pristupa, 2.

Aneurizme promjera > 5 cm u bolesnika 3. visokog rizika,

Aneurizme promjera > 6.5 cm u bolesnika 4. malog rizika,

Suglasnost bolesnika,5.

Bolesnici visokog kirurškog rizika.6.

Slika 6. TEVAR u bolesnika sa sifilitičkom ADTA: a. Prijeintervencijska DSA; b. Postavljeni Valijant stent-graft; c. postintervencijska angiografija: stent-graftom sifilitička ADTA isključena je iz cirku-lacije; nema znakova endoleaka.

Slika 7. Shematski prikaz TEVARA u bole-snika sa ADTA


Tehnika TeVAR-aNakon arteriotomije jedne od zajedničkih femoralnih arterija uvodi se sustav za otpuštanje tgorakalnog stent-grafta u torakalnu aortu. Proksimalni kraj stent-grafta kotvi se tik ispod mjesta polazišta lijeve arterije subklavije. U stent-graftova koji na svom proksimalnom kraju imaju dakronom ne prekriveni stent, proksimalni kraj kotvi se iznad polazišta lijeve arterije subklavije, tako da se dakronom prekriveni stent nalazi tik is-pod polazišta lijeve potključne arterije (Slika 7.). Dakronom ne prekriveni stent dopušta ne ometani protok krvi u arteriju subklaviju. Distalni kraj tijela stent grafta kotvi se dva centimetra ispod donjeg ruba aneurizme. Kada je stent-graft postavljen, kako bi se stent-graft što bolje priljubio uz stijenku krvne žile, balonira se mjesto proksimalnog i distalnog kotvljenja stent-grafta. Ovako post-avljeni stent-graft iskljući ADTA iz cirkulacije.

Preduvjet za izvođenje EVAR je postojanje 2-3 cm dugog proksimalnog vrata koji se nalazi od polazišta lijeve arterije subklavije te proksimalnog dijela aneurizme, te distalnog vrata iste dužine koji se nalazi između distal-nog dijela aneurizme i celijačnog trunkusa (Slika 8). Iz literature te kliničke prakse poz-nata je činjenica kako u samo 15 posto okluz-ivnih lezija lijeve potključne arterije postoje simptomi uzrokovani smetnjama protoka. Polazeći od ove spoznaje u bolesnika u kojih aneurizma descendentne torakalne aorte počinje odmah ispod mjesta polazišta lijeve potključne arterije, stent-graftom premosti se njeno polazište. Nakon ovakvog postavl-janja endoproteze simptomi „steal sindroma“ rijetko se javljaju. Međutim, ako se simptomi ipak jave, naknadno se napravi karotidno-supklavijalni by-pass. Ukoliko nakon EVAR-a dolazi do retrogradnog punjenja aneurizme

kolateralnim protokom preko arterije verte-bralis i potključne arterije, početni dio lijeve potključne arterije embolizira se metalnim spiralama. Uslijed brzog protoka u luku aorte ostijalna embolizacija potključne arterije prije postavljanja stent-grafta nosi opas-nost otplavljivanja embolizacijske spirale i embolizacije na neželjenom mjestu. Iz tog razloga daje se prednost postintervencijskoj embolizaciji. Mogućnost primjene EVAR-a povećava se ukoliko se u bolesnika s kratkim proksimalnim ili distalnim aneurizmatskim vratom napravi prijeintervencijska trans-pozicija ogranaka luka ili visceralnih arterija.

Još uvijek nije jasna mogućnost nastanka paraplegije u ovisnosti o dužine endografta koji može prekriti interkostalne arterije, međutim, većina izvođača smatra kako pri stentiranju treba izbjegavati stentiranje terminalnog dijela descendentne torakalne aorte koji se nalazi 2-3 cm iznad izlazišta celijačnog trunkusa. Zbog čestog polazišta prednje spinalne arterije baš iz tog područja taj dio aorte smatra se „zonom rizika” za postavljanje endografta. U bolesnika s ek-stenzivnim ATA u kojih je uz EVAR potrebna i transpozicija krvnih žila indikacija se postav-lja tek nakon pomne analize povećanog rizika uslijed potrebnog kirurškog zahvata. Pri donošenju odluke o izboru terapije treba imati na umu kako više od 30 posto bolesni-ka s ATA nisu prikladni ili su samo djelomice prikladni za konvencionalnu terapiju.

Komplikacije TeVAR-a descen-dentne torakalne aorteU teške komplikacije EVAR-a descendentne torakalne aorte spadaju: paraplegija, renalna insuficijencija, cerebrovaskularni inzulti i respiratorna insuficijencija. Nastanak para-plegije je nepredvidljiv. Pri EVAR-u javlja se u 0-2 posto slučajeva što je znatno manje nego nakon operacijskog zahvata. Niža učestalost paraplegije pri EVAR-u najvjerojatnije je posljedica kratke okluzije aorte i nepotrebne duge hipotenzije. Pojava paraplegije u EVAR-a povezuje se s dužinom stentgraf-tom premoštene aorte u blizini celijačnog trunkusa, te premoštavanje lijeve podključne arterije sa hipoplastičnom ili aterosklerotski izmjenjenom lijevom vertebralnom arteri-jom. Renalna insuficijencija povezana je s primjenom velike količine kontrastnog sredstva tijekom intervencija. Cerebro-

vaskularni inzulti posljedica su manipulacije žicom vodiljom, angiografskim kateterom i sustavom za uvođenje stent-grafta u luku aorte. Respiratorne insuficijencije su rijetke i teško ih je objasniti ukoliko nisu povezane s od ranije postojećim bronhopulmonalnim problemima.

Na Kliničkom zavodu za intervencijsku i dijagnostičku radiologiju i Klinici za vasku-larnu kirurgiju KB Split od studenoga, 1998. godine do travnja 2009. godine TEVAR je korišten u liječenju ADTA i akutnog aor-talnog sindroma u 69. bolesnika (Slika 9.). Kod jednog bolesnika (1.5 posto) radilo se o sifilitičnoj aneurizmi (Slika 5.), u 13 bole-snika (18.8 posto) o traumatskoj aneurizmi, u sedam bolesnika (10.1 posto) o velikom penetrirajučem aterosklerotskom ulkusu, u šest bolesnika (8.7 posto) o intramuralnom hematomu u 23 bolesnika (33.3 posto) o aortalnoj disekciji Stanford Tip B, i u 19 bolesnika (27.5 posto) postojala je ateroskle-rotska ADTA (Slika 9.). Tijekom prvih 30 dana smrt je uslijedila u četiri (5.7 posto) bolesnika i to u dva bolesnika sa traumatskim ADTA, u kojih je stent-graftom aneurizma uspješno premoštena. Egzitus je uslijedio 15. i 22. postintervencijskog dana zbog traumom izazvane multiorganske insuficijencije. U dva bolesnika s aortalnom disekcijom Stanford Tip B, u kojih je stent-graft uspješno postav-ljen, egzitus je uslijedio 12. i 17. postinter-vencijskog dana uslijed propagacije disekcije u Stanford Tip A. Podsjeća se da ni kod jednog bolesnika ni na naknadnoj analizi preintervencijskih MSCT skenova i DSA, kao i postintervencijske DSA i kontrolnog MSCT-a, napravljenog 48 nakon sati nakon interven-cije, disekcija Tip A nije bila pronađena. Kod nijednog bolesnika nije se javila paraplegija, respiratorna insuficijencija ili CVI.

Akutni aortalni sindromDanas TEVAR ima veliku važnost i u liječenju akutnog aortalnog sindroma. U akutni aortalni sindrom spada čitav niz hitnih stanja descebentne torakalne aorte. U prvom redu to je intramuralni hematom, potom penetrirajući aterosklerotski ulkus te najčešća i najdramatičnija aortalna disekcija. Niti jedna od ovih lezija nije definitivna već one vrlo lako mogu prelaziti iz jedne u drugu. To najbolje ilustrira Van Der Loova sh-ema progresije aterosklerotskih lezija (Slika 10). U posljednje vrijeme veliki broj autora u akutni aortalni sindrom svrstavaju i traumu torakalne aorte.

Akutni aortalni hematom (ImH)Akutni aortalni hematom može se javiti u hipertoničara u kojih dolazi do spontanog krvarenja iz vasa-vasorum u mediju. Može biti uzrokovana i penetrirajučim ateroskle-rotskim ulkusom. IMH može nastati i kao posljedica tupe traume toraksa s povre-dom aorte. Ponekad, posebice ukoliko se rade samo ne kontrastni skenovi, na MSCT pregledu može ga biti teško razlikovati od trombozirane aortalne disekcije. Potrebno

Slika 8. TEVAR u bolesnika sa gigantskom aterosklerotičnom ADTA: a) i b) DSA i MSCT torakalne aorte prije TEVAR-a; c) i d) DSA i MSCT torakalne aorte prije TEVAR-a – aneurizmas je isključena iz cirkulacije. Nema znakova endoleaka.

Slika 9. TEVAR u bolesnika sa ADTA i akut-nim aortalnim sindromoma


je naglasiti kako IMH ona u 16 – 47 posto slučajeva može preći u akutnu disekciju. U svih bolesnika sa IMH u pravilu se započima s konzervativnom, medikamentoznom terapi-jom. TEVAR je indiciran samo u slučajevima u kojih vanjski promjer aorte je veći od 5 cm, te

u bolesnika u kojih IMH progredira u aortalni ulkus (Slika 11.) ili aortalnu disekciju.

Penetrirajući aterosklerotski ulkus (PAU)U PAU ateromatozni plak ulcerira i razori unutarnju elastičnu laminu stijenke aorte, ukopavajući se duboko kroz intimu u mediju. Kada aterosklerotski plak penetrira u mediju, medija je izložena pulzaciji krvne struje koja uzrokuje hemoragiju unutar medije i

nastanak IMH. Plak može prouzročiti loka-liziranu intramedijalnu disekciju udruženu sa hematomom unutar aortalne stijenke, te može prodrijeti u adventiciju i prouzročiti nastanak pseudoaneurizme ili rupture aorte. Ulceracije aterosklerotičnih ateroma u pravilu se javljaju u bolesnika s uznapre-dovalom aterosklerozom. TEVAR je indiciran u bolesnika s jakom boli, bolesnika s brzom progresijom ulkusa, bolesnika u kojih PAU prelazi u pseudoaneurizmu (Slika 12.), u bolesnika u kojih je PAU udružen sa IMH, te u bolesnika sa multiplim ulceracijama koje su nepogodne za kiruršku intervenciju.

Aortalna disekcija (AD)Klasična AD je najčešći entitet (70 posto) akutnog aortalnog sindroma. Javlja se u 1-10. ljudi na 100 000 stanovnike. Uglavnom je bolest muškaraca starijih od 60 godina.

Ukoliko se javlja kod mlađe populacije ug-lavnom je uzrokovana degeneracijom medi-je. Preko 70 posto bolesnika su hipertoničari. Klasična AD otpočinje laceracijom aortalne intime i unutarnjeg sloja medije. Nakon što je stvoreno ulazno mjesto krvna struja cijepa aortalnu mediju stvarajući dvostruki lumen aorte. Disecirajući flap dijeli lumen aorte na pravi i lažni lumen. Intima i unutarnji sloj medije tvore intimomedijalni flap koji je građen uglavnom od aortalne medije odljuštene s aortalne stijenke. U dijagnostici AD od velike je važnosti prikazati ulazno mjesto intimalnog razdora, razlikovati glavni od lažnog lumena, te prikazati možebitnu ekstravazaciju krvi u perikard, pleuralni pros-tor ili medijastinum. Također je važan i prikaz zahvaćenosti velikih aortalnih ogranaka. Treba imati na umu kako je u više od 33 posto bolesnika mortalitet uzrokovan insu-ficijencijom organa uzrokovanom disekcijom koja prodire ili prekriva polazište visceralnih arterija (dinamička i statička okluzija). TEVAR je indiciran u bolesnika sa kritičnom disekci-jom u kojih postoji visceralna ili renalna masperfuzija ili malperfuzija donjih ekstrem-iteta, u bolesnika sa jakom boli u prsištu, te u bolesnika u kojih se promjer aneurizme brzo mjenja te prijeti ruptura.

Pri TEVAR-u proksimalni kraj stent-grafta kotvi se proksimalnije od ulaznog mjesta razdora (Slika 13.). Sve se više postavlja pitanje što raditi sa distalnim endoleakom? U bolesnika u kojih se disekcija širi sve do ilijakalnih arterija stent-graftom prekrije se ulazno mjesto razdora, koje se u večini slučajeva nalazi distalno od polazišta lijeve potklučne arterije, te proksimalni toraka-lni dio disekcije. Tako postavljenim stent-graftom prijeći se ulazak krvne struje u

Slika 10: van der Loova shema moguće progresije aortalnih lezija

Slika 12.: PU koji je progredirao u pseudoa-neurizmu a). prije i b). nakon TEVARA. Stent graft isključio je pseudoaneurizmu iz cirku-lacije. Ne vide se znakovi endoleaka.

Slika 11.: TEVAR u bolesnika sa IMH: a). inicijalni MSCT na kojem se vidi IMH descendentne toraka-lne aorte; b). nakon mjesec dana vidlji manji penetrirajući ulkus; c). dva mjeseca nakon inicijal-nog MSCT ulceracije i IMH su bitno veći, a promjer aorte je iznad 5 cm; d) DSA prije intervencije – vidljiva je veća ulceracija; e) Postintervencijska DSA – stent-graftom ulceracvija je isključena iz cirkulacije. Nema znakova endoleaka; f ). Kontrolni MSCT 24 mjeseca nakon intervencije – Srtent-graft je u dobrom položaju a ulceracija je isključena iz cirkulacije.

Slika 13: a). Na MSCT-u vidljiva je spiralna disekcija koja počinje tik ispod polazišta lijeve sub-klavije; b) Na DSA vidi se intimalni flap koji dijeli lažni od pravog lumena. U visini donjeg dijela torakalne aorte te andominalnoj aorti pravi lumen iznimno je tanak. Vidljiva je malperfuzija visceralnih organa; c). Proksimalni dio stent-grafta otpušten je tik uz polazište lijeve arterije sub-klavije. Stent-graft priljubio je diseciranu intimu uz stijenku aorte. Protok u visceralne arterije te ilijakalne arterije sada je uredan; d) Kontrolni MSCT nakon 36 mjeseci: i dalje je vidljiva disekciaja abdominalne aorte, međutim, pravi lumen dovoljno jde široka. Nema znakova smetnje perfuzije u visceralnim i ilijakalnim arterijama.


proksimalni dio disekcije uslijed čega dolazi do tromboze u lažnom lumenu (Slika 14.). Međutim, pri ovakovom stentiranju u pravilu postoji distalni endoleak. Većina autora drži da u slučaju dobrog protoka kroz visceralne arterije dodatne intervencije nisu potrebne. Posljednje dvije godine za što bolje priljublji-vanje intimalnog flapa u podrućju polazišta visceralnih arterija postavljaju „bare“, graftom ne prekriveni stent, kojim se potiskuje inti-malni flap ali se ne kompromitira protok kroz visceralne arterije.

Što je s prekrivanjem polazišta lijeve arterije subklavije? Prema posljednjim podacima iz literature paraplegija kao komplikacija TEVARA javlja se u 0.5 – 2 posto bolesnika. U 80 posto slučajeva paraplegija je uzroko-vana prekrivanjem polazišta lijeve arterije subklavije. To je razlog zbog kojeg smo oprezni pri premoštavanju polazišta ove ar-terije. U slučaju kratkog proksimalnog vrata precizni i pouzdani sustav za otpuštanje stent-grafta je od neobične važnosti. U koliko je premoštavanje arterije subklavije neo-phodno u pravilu prije TEVAR-a napravimo ekstraanatomski karotidno subklavijalni by-pass.

Akutna trauma torakalne aorteU više od 80 posto slučajeva razdor pri traumi zahvaća sva tri sloja stijenke aorte

što rezultira iskrvavljenjem i smrću. U znakove inkompletne traumatske rupture aorte spadaju: intramuralni hematom bez intimalnog flapa, razdor intime, promjene konture aorte karakterizirane suženjem lumena descendentne aorte – psudokoart-acija, pseudoaneurizme (Slika 15.), te ek-stravazacija kontrastne krvi iz aorte. Ruptura aorte može se javiti u bilo kojem segmentu uključujući i abdominalnu aortu, međutim, najčešće umjesto rupture u bolesnika koji su preživili aortalnu traumu je aortalni istmus. Prema nalazima autopsije 36 – 54 posto traumatskih promjena javlja se u području aortalnog istmusa. Ascendentna aorta zahvačena je u 8 – 27 posto slučajeva, a luk aorte u 8 – 18 posto slučajeva. Distalni dio descendentne torakalne aorte zahvaćen je u 11 – 21 posto slučajeva. Najčešće mjesto povrede nalazi se distalno od polazišta lijeve arterije subklavije.

Kronična traumatska pseudoa-neurizmaU 1 – 2 posto bolesnika s traumatskom rupturom aorte povreda se ne dijagnosticira na inicijalnom pregledu. U tih bolesnika može proći i dulje vremensko razdoblje dok se ne razvije kronična pseudoaneurizma koja imaju tendenciju rupture. U literaturi do da-nas nije uniformiran termin između traume i postavljene dijagnoze koji bi razlikovao akutnu od kronične traumatske pseudoa-neurizme. Prema različnim podacima iz literature taj termin varira između 36 sati i tri mjeseca. Bolesnici s kroničnim traumatskim pseudoaneurizmama idealni su za TEVAR (Slika 13.).

Buduća TeVAR-aTehnika koja se danas koristi omogućava uspješno liječenje većine aneurizmi de-scendentne torakalne aorte. Transpozicijom krvnih žila mogu se tretirati i aneurizme luka aorte te torakoabdominalne aorte. Daljnji napredak predstavljaju konstrukcije kom-pleksnih endoproteza koje imaju rukavce za velike ogranke luka aorte pomoću kojih će se endovaskularnim pristupom s uspjehom moći liječiti aneurizme distalnog dijela as-cendentne torakalne aorte te aneurizme luka aorte. Budućnost stent-graftova predstavlja konstrukcija proteza koje se nakon post-avljanja mogu odstraniti ili repozicionirati.Takvi stent-graftovi omogućit će korekciju eventualnih pogrješaka tijekom postavljanja stent-grafta i izbjegavanje rizika nastanka paraplegije.

Slika 14. Shematski prikaz TEVAR-a u bole-snika sa disekcijom Stanford Tip B.

Slika 15.: Akutna traumatska pseudoaneurizma a) prikazna na MSCT rekonstrukciji i b) DSA. c) DSA nakon TEVARA: stent graft je u potpunosti isključio pseudoaneurizmu iz cirkulacije. Nema znakova endoleaka.

Slika 16. Kronična traumatska pseudoaneurizma dijagnosticirana dva mjeseca nakon traume. a) DSA prije intervencije, b) DSA nakon TEVARA – pseudoaneurizma je isključena iz cirkulacije. c) MSCT rekonstrukcija 18 mjeseci nakon intervencije – stent graft je u dobrom položaju, pseudoaneurizma je iskjljučena iz cirkulacije.


Mostarska bolnica sve više liči na američke serije hitne službe, a sve manje na sumornu bh. stvarnost

Intervju: prof.dr. sc. Ante Kvesić, dr.med. i ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice mostar

S ravnateljem Sveučilišne kliničke bol-nice Mostar dr. Antom Kvesićem intervju smo radili tijekom vikenda u novoj zgra-di bolnice. Hodajući hodnikom bolnice posve spontano razgovara s osobljem i pacijentima raspitujući se za njihovo zdravlje. Germanski precizno pojašnjava nam koliko je sredstava utrošeno na koji objekt, koliko ljudi na njemu radi. Čini se da zapravo poznaje svaki kutak nove bolnice koja Mostaru bar donekle vraća izgubljeni gradski štih. Intervju smo započeli nimalo laganom temom Saudijskim kreditom za izgradnju toliko potrebne onkologije, a kojega je politika dugo vremena kočila. Riječ je o kreditu vrijednom preko šest milijuna dolara plus sredstvima od pet milijuna KM s kamatom od svega jedan i pol posto.

Je li napokon gotova priča o saudi-jskom kreditu?

KVeSIĆ: Napokon su otklonjene sve prepreke za početak procesa izgradnje Odjela onkologije SKB-a Mostar. Na-damo se da će do kraja godine sredstva Saudijskog fonda postati operativna. Očekuje se da će izgradnja novog odjela trajati oko pola godine, a najviše brige bit će posvećeno dijelu koji će biti pod zemljom, gdje će biti smješteni radioak-tivni aparati.Prije pet godina smo poslali i šest onkologa na specijalizaciju kako bi i kadrovski zaokružili cijeli projekt. Nažalost jedna doktorica je otišla jer nije imala strpljenja čekati da politika uradi svoje. Imamo još pet onkologa.

Je li se osoblje snašlo u novom ob-jektu?

KVeSIĆ: Uvjeti koje smo imali prije i koje imamo sada su dva svijeta. Istina je nis-mo se još potpuno prilagodili na nove uvjete i nama je to šok. Još se nismo vratili normalnoj radnoj temperaturi.

Što pacijent u praktičnom smislu do-

biva s novim objektom bolnice?

KVeSIĆ: Izvrsne uvjete za liječenje. Od samog ulaska u bolnicu vidi se jedan cijeli izgrađeni sustav koji je u funkciji pacijenta. Imamo nove krevete svaka soba ima sanitarni čvor. Znači jedan visoki standard. Ako ćemo hotelskom terminologijom mjeriti. Prije smo imali jednu zvjezdicu, a sada imamo četiri zvjezdice. Što se tiče tehnike operacione sale su na najvišoj razini. Bio sam u puno bolnica i nigdje nisam vidio ovakvu opremu. Doktori koji nas posjećuju iz inozemstva ostaju šokirani kada vide što smo napravili u Mostaru.

Ubraja li se u četiri zvjezdice i Centar urgentne medinice - CUm?

KVeSIĆ: Prije smo radili na šest lokacija a sada je sve na jednom mjestu.. Ustroje-na je jedna potpuno nova služba CUM. Takav koncept u ovim krajevima postoji samo u Koprivnici. Riječ je o projektu Sv-jetske zdravstvene organizacije. Mi smo prvi u BiH. Svi pacijenti koji dolaze s hit-nim uputnicama prođu kroz CUM. Nema gubljenja vremena. Odatle se upućuju doktorima specijalistima. Sve će više rad sličiti američkim serijama, a manje našoj sumornoj bh. stvarnosti.

Što je s kadrovima?

KVeSIĆ: Kadrova imamo. U bolnici sada radi 1.300 djelatnika. Naravno još ih nedostaje. Ova bolnica je školovala oko 250 specijalista, od toga ih je 190 ostalo ovdje na što smo posebno ponosni.

Doprinosi li tome i suradnja s medicinskim fakultetom Sveučilišta u mostaru?

KVeSIĆ: Dovoljan je dokaz koliko nam je važna suradnja s Medicinskim fakulte-tom da smo bolnici dali ime Sveučilišna klinička bolnica Time smo odaslali poruku i cilj. Na neki način doživljavam

Sveučilišnu bolnicu kao pravu simbiozu kliničke bolnice i Medicinskog fakulteta. Oni su nam baza za buduće kadrove.

Kada se spomene Tuzla sinonim za nju je kardiokirurgija. na što bi SKB mostar ljude trebala asocirati?

KVeSIĆ: Isto! Šalim se. Tuzla je prva krenula s kardiokirurgijom. Prof. Kabil je sa svojim suradnicima napravio odličan posao. No u Tuzli imaju problem duploga kapaciteta. Mi smo stjecajem okolnosti ušli u priču invazivne kardi-ologije. Mi sada imamo kardiologiju u kojoj rade domaći kadrovi uz pomoć dr Starčevića koji dolazi jedanput mjesečno za složene stvari. Do sada smo imali oko 200 operacija što je velik broj s obzirom da se radi o razdoblju od pola godine. Već mjesec dana imamo kardiokirurgiju, a dr. Sejo Mulahasanović sa svojim mladim doktorima radi odličan posao. Praktički imamo svaki dan operaciju. Imamo kardiokirurgiju koja će biti jedna od najkvalitetnijih u regiji.

Kako otkloniti šumove na komu-nikaciji doktor – pacijent?

KVeSIĆ: Pokušava se. Odnos doktora naspram pacijenta treba sagledavati iz nekoliko pozicija. Prije svega riječ je o kućnom odgoju. Kao ravnatelj ne mogu reći doktoru kako će se ponašati prema pacijentu. Računam da samim izborom poziva treba imati socijalnu inteligen-ciju i normalan način ophođenja prema ljudima. S druge strane postoje i paci-jenti koji su neurotični. Tako da i njihovi komentari nisu uvijek najkorektniji. Naravno imamo i doktore koji se uopće ne bi mogli i trebali baviti tim poslom. U većini slučajeva je to odnos dva odrasla čovjeka. Pacijent i doktor bi morali imati odnos povjerenja. Ukoliko toga nema onda nešto ne valja nešto u toj priči. Ponavljam da ljudi doživljavaju svašta i osobno sam bio svjedokom toga i to se mora iskorijeniti.

Autor: Miroslav VasiljPhoto: Andrija Lončar, dipl. ing.


Što poduzimate da to iskorijenite?

KVeSIĆ: Nažalost mi nemamo statut. Poslodavci nisu preuzeli osnivačka prava na što ja ne mogu utjecati. Ravnatelj nije u stanju nikoga izbaciti s posla bez obzira radi li se o njegovoj kvaliteti ili ne kvaliteti. Ne mogu čak ni smanjiti plaću. U takvim okolnostima djelujemo. To nije normalno.

Ima li SKB mostar problema u finan-ciranju kao Sveučilište i javni mediji?

KVeSIĆ: Nije loše kao na Sveučilištu i u medijima iz razloga što još uvijek imamo zavode koji financiraju bolnicu i to redovito. Još se nikad nije dogodilo da je plaća zakasnila tri dana. Čovjek treba biti pošten i to kazati. Međutim, nažalost prije nekoliko godina dogodio se raspad međužupanijskoga zavoda i to je bila najveća financijska katastrofa barem za bolnicu. Ono što meni smeta je da imamo financiranje zdravstva po paušalu i to je strašno i neprihvatljivo. Dok god ne bude stanje da zdravstvo naplaćuje svoje usluge imat ćemo katastrofalno stanje.

na koji način regulirati privatnu praksu i u tom segmentu boriti se protiv korupcije?

KVeSIĆ: Nisam protiv privatne prakse, dapače ali sam siguran da jasno treba razdvojiti privatno od državnog. Dakle država svakoga doktora treba pitati radite li privatno ili u bolnici. Potom ako radite privatno imate li ugovor sa zavodom. Neprihvatljivo je da pacijent ide doktoru s 50, 100 maraka ili nekom drugom svotom. Mora ići s knjižicom. Dok god nemamo takvo stanje imat ćemo kaos. Ovo jeste kaos.

Kako se boriti protiv toga u ovakvom neuređenom društvu?

KVeSIĆ: Nikako. Ima barem 30 do 40 doktora koji rad privatno. Ne usudim se ni raditi tu analizu. Jednostavno nemate kontrolu. Onda pretpostavljam da ljudi doživljavaju neugodnosti zbog toga što imamo doktora koji istodobno rade u bolnici i u privatnoj ordinaciji. Država je na potezu.


PR u zdravstvuZdravstvo je često opisano kao složen posao u nesigurnoj budućnosti. Praksa odnosa s javnošću u zdravstvu promi-jenila se skupa s dramatičnim promje-nama samog zdravstva. U stanovitom smislu, odnosi s javnošću u zdravstvu nisu posebno različiti od odnosa s javnošću u bilo kojoj drugoj industriji s obzirom na to da je opći cilj sveukupnih odnosa s javnošću još uvijek “uskladiti dugoročne odnose” i “upravljati ugle-dom” zdravstvene ustanove.

Unatoč tome zdravstvo je jedinstvena industrija. Neki teoretičari tvrde da je medicina drugačija od bilo koje druge industrije zbog stvari kojima raspolaže (život, smrt i ozdravljenje), brzih i dubokih promjena u zdravstvenom sustavu i zbog komunikacije između kli-jenta (odnosno pacijenta) i opskrbljivača (zdravstveni dobavljač unutar definira-nog sustava).

Motivacija za poboljšanjem zdravstvene industrije nije fiksirana na smanjenje troškova - što je univerzalno poznato načelo u ostalim industrijama. Želja za napretkom zdravstvenih procesa motivirana je dobavljačem koji nastoji poboljšati kvalitetu skrbi na najbolji mogući način. Stoga djelatnici odnosa s javnošću koji su odgovorni za promo-viranje, poboljšanje i obrat sveukupnog sustava u zdravstvenoj industriji moraju suptilno znati razlikovati motivaciju u svrhu dobiti i motivaciju u svrhu brige za čovjeka.

Dobra vremena sredinom prošlog stoljećaGledano kroz povijest odnosa s javnošću u zdravstvu “dobra vremena” zdravst-venog PR - a bila su između 1950. i 1960. Tijekom tog vremena, praktičari odnosa s javnošću u zdravstvu osjećali su malu potrebu da stvore saznanje ili sklonost prema – u jer su zdravstvene organizaci-je oduvijek imale potporu i naklonost javnosti. PR nije morao biti posebice aktivan kako bi “zadržao i izgradio povjerenje javnosti”. Bolje rečeno, uloge odnosa s javnošću bile su pripisane i limitirane na komunikaciju između in-formacije i pozitivnog imidža. Međutim, tijekom 1970-ih došlo je do pomaka u

izražavanju u zdravstvu. Odjeli market-inga u zdravstvenim organizacijama dobili su veće odgovornosti zahvaljujući novom naglasku na zdravstveni dohod-ak od izvora drugačijih od tradicionalnih – pojedinačnih pacijenata.

Tradicionalna uloga odnosa s javnošću, promoviranje pozitivne slike i plasir-anje prikladnih vijesti, proširila se na provođenje zaključaka o tome kako se nositi s novim razinama potrošačke kritike i treniranje unutarnje javnosti na timski rad. Desetljeće od 1970. do 1980. označilo je u SAD-u vrijeme financijskih poteškoća za tradicionalne djelatnike odnosa s javnošću. Liječnici su po-lako gubili kontrolu nad zdravstvenim sustavom u odnosu na oštećene. Stalni pritisci natjerali su upravitelje bolnica na traženje stručnjaka za odnose s javnošću i profesionalce za komunikacije kako bi zadržali dvosmjernu vezu između bolnice ili zdravstvenih organizacija i nji-hove javnosti. Razloga za takvu praksu je puno i možemo ih u zdravstvenoj praksi naći svaki dan.

Prvi poslovi u PR-u zdravstva bili su fokusirani na strategije i taktike koje su podupirale zdravstvene organizacije. PR se smatrao nečim što je bolje koristiti nego dugoročan i neizvjestan proces izgradnje odanog i zado-voljnog pacijenta. Ovakav pristup promovira asimetrični jed-nosmjerni pogled na ulogu zdravstvenog PR—a.

Slušati i čuti paci-jentaSadašnjost i budućnost zdravstva fokusirane na središnju ulogu paci-jenta traže nove načine komuniciranja. Istraživanja ukazuju na dinamičnost posla djelat-nika odnosa s javnošću.

Dvosmjerni simetrični modeli nisu posve dokazani u stvarnim praktičnim situaci-jama. Tradicionalni pristupi zdravstven-om PR-u nisu nestali, ali su se preo-brazili kako su se nastavljale događati promjene unutar zdravstvenih sustava. Praktičari u PR-u zdravstva nastavili su pisati, istraživati i planirati. Načela komu-nikacije koja opisuju i predviđaju zdravu, dugoročnu vezu nisu ništa manje važna u PR-u zdravstva nego što su u sva-kodnevnim ljudskim vezama. Načela reciprociteta, jednakosti, poštovanja i vjerovanja preuzimaju novo značenje u kontekstu zdravstvenih poslovnih veza. Sa pacijentom u sredini, prodavači i dobavljači kao što su liječnici, farma-ceutske tvrtke, tvrtke upravljajuće skrbi i “treće osobe” koje plaćaju odštetu nal-aze se u jedinstvenoj zagonetci odnosa s javnošću. Stručnjaci smatraju da je jedna od najvažnijih uloga PR-a slušanje pacijenata, prije nego prenošenje po-ruke. Proaktivne metode promoviranja zdravstvene slike, kao što su edukacijske

inicijative, u rangu su s naglaskom zdravstva na prevenciji prob-lema.

Autor: prof.dr.sc. Zoran Tomić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostar | www.zorantomic.net


Mostarska psihijatrijska subotaAutor: doc.dr.sc. Dragan Babić, neu-ropsihijatar i predsjednik Organizaci-jskoga odbora

Katedra za psihijatriju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru organizirala je međunarodni simpozij: 6. MOSTARSKU PSI-HIJATRIJSKU SUBOTU o temi:-Komorbiditeti tjelesnih i duševnih poremećaja: izazovi, dvojbe, kontraverze. Predavači su bili iz Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Srbije i Velike Britanije. Simpozij je održan u mostarskom Hotelu “Ero” 6. lipnja 2009. godine.

Mostarska psihijatrijska subota ima za cilj obnovu suradnje i kreativnosti u razmjeni znanja okupljanjem istaknutih stručnjaka i znanstvenika iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja.

najnovije spoznaje Ugledni predavači su izložili najnovije spoznaje u svezi komorbiditeta (udruženosti, pridruženosti, opas. aut.) tjelesnih i duševnih poremećaja. Simpozij je bio namijenjen, psihijatrima, psiholozima, liječnicima obiteljske medicine i primarne zdravstvene skrbi, ali i svim drugim stručnjacima koji se bave prevencijom ili liječenjem duševnog ili somatskog zdravlja.

Suvremena psihijatrija usmjerena je maksi-malnoj humanizaciji i destigmatizaciji psihi-jatrije i nije joj cilj samo eliminacija simptoma nego povratak bolesnika u posve normalan život. S tim ciljem koristimo sve: ne samo da dajemo lijek već istodobno upotreblja-vamo razne psihoterapijske, socioterapijske i duhovne tehnike pri čemu je konačan cilj da pacijent ostvari ispunjen i sretan život. Suvre-mena psihijatrija usmjerena je maksimalnoj humanizaciji i destigmatizaciji psihijatrijskih bolesnika i nije joj cilj samo eliminacija simptoma nego vraćanje bolesnika u posve normalan život.

Suvremena medicina je previše fragmen-tirana i nerijetko nije dostatno uspješna u liječenju raznih zdravstvenih poteškoća koje se vrlo često raznoliko isprepliću. Danas smo svjedoci da je komorbiditet tjelesnih i duševnih poremećaja više pravilo nego iznimka te je i suvremeni trend u liječenju multidimenzionalni i interdisciplinarni na načelima integrativne i holističke medicine. Integrativna medicina se zasniva na načelima multidimenzionalnosti i integralnosti i pri tome je cilj da se tretira čovjeka u cjelini, a ne samo njegov pojedinačni, bolesni organ, i u

tomu što pokušava rješavati uzrok bolesti, a ne vidljivi simptom ili posljedicu.

Ove godine na simpoziju je sudjelovalo dvanaest predavača iz četiri zemlje, a među slušateljima je bilo preko sto liječnika raznih struka kao i psihologa, pedagoga, socijalnih radnika. Mostarska psihijatrijska subota do sada je doživjela pet izdanja; uvijek je to bila prva subota u lipnju i uvijek je obrađivana neka od vrlo aktualnih tema. Do sada je, na svih šest mostarskih psihijatrijskih subota održano oko 80 predavanja, a sudjelovalo je oko 700 slušatelja.

Respektabilno zbivanje su-vremene psihijatrijske znanostiMostarska psihijatrijska subota je postala res-pektabilno zbivanje u svijetu suvremene psi-hijatrijske znanosti i zahvaljujući Katedri za psihijatriju Medicinskog fakulteta sveučilišta u Mostaru, njezinom pročelniku prof.dr.sc. Miri Jakovljeviću i drugim psihijatrima s kat-edre, mostarski Medicinski fakultet i njegovi psihijatri stali su „rame uz rame“ psihijatrima iz: Sarajeva, Tuzle i Banja Luke, a nekim seg-mentima su i ispred njih.

Mostarska psihijatrijska subota budi interes i pojedinih psihijatara iz Republike Hrvatske te posljednjih godina među slušateljima imamo redovito liječnike iz južnih dijelova Hrvatske. Za razliku od početnih predavanja 2004.go-dine kada je većina predavača bila s drugih medicinskih fakulteta sa zadovoljstvom se može reći da je na posljednjoj Mostarskoj suboti od ukupno dvanaest predavača se-dam bio s Medicinskog fakulteta iz Mostara. To je još jedan od dokaza da znanost u Mo-staru i Hercegovini sve više napreduje, a psi-hijatri su do sada u više navrata pokazali da spadaju u sami vrh mostarskog Medicinskog fakulteta. Mostarski psihijatri su posljed-njih godina objavili više radova u svjetski priznatim časopisima najviše indeksacije, a sudjelovali su na regionalnim, europskim i svjetskim kongresima i držali predavanja u više europskih zemalja te u Aziji i Sjedin-

jenim Državama. Kao zaslugu za dosadašnji dobar rad katedra za psihijatriju Medicin-skog fakulteta Sveučilišta u Mostaru dobila je zadaću u listopadu 2008.godine u gradu na Neretvi organizirati 23-ći psihijatrijski kongres podunavskih zemalja. Kongres je po sudu svih relevantnih čimbenika dobro orga-niziran i na njemu su sudjelovali predavači iz desetak europskih i azijskih zemalja.

Popis predavačaDoc.dr.sc. Dragan Babić, predavač na katedri za psihijatriju MF Sveučilišta u Mostaru

Mr.sc. Vedran Bjelanović, katedra za ginekologiju i porodništvo MF Sveučilišta u Mostaru

Prof.dr.sc. Marija Burgić-Radmanović, pred-stojnica katedre za psihijatriju MF Univer-ziteta u Banjoj Luci

Doc.dr.sc. Aleksandar Damjanović, katedra za psihijatriju MF Univerziteta u Beogradu

Prof.dr.sc. Miro Jakovljević, predstojnik kat-edre za psihijatriju MF Sveučilišta u Mostaru,

Prof.dr.sc. Miroslava Jašović-Gašić,

Doc.dr.sc. Miro Klarić, predavač na Katedri za psihijatriju MF Sveučilišta u Mostaru

Doc.dr.sc. Boris Maslov, predavač na Katedri za psihijatriju MF Sveučilišta u Mostaru

Prof.dr.sc. Ljerka Ostojić, dekanica MF Sveučilišta u Mostaru

Prof.dr.sc. Alija Sutović, Predstojnik katedre za psihijatriju MF, Univerziteta u Tuzli

Doc.dr.sc. Monika Tomić, predstojnica katedre Interne medicine II, MF Sveučilišta u Mostaru

Doc.dr.sc. Nedžara Jusić Tvrtković, Velika Britanija


Rak dojkePiše: dr.Inga Marijanović,specijalist radioterapije i onkologije

Maligni tumori predstavljaju jedan od najvećih medicinskih i socijalnih prob-lema u svijetu i kod nas. U posljednjim desetljećima prošlog stoljeća postignut je znakovit napredak u njihovom dijag-nosticiranju i liječenju, kao i u našim spoznajama o molekularnoj biologiji, genskim promjenama na razini stanice, načelima proliferacije i rasta i biologiji metastaziranja tumora. No, i pored raz-vidnih pomaka u razumijevanju biološke prirode tumora i nastojanja da se što je moguće više eradiciraju, maligna obo-ljenja u sadašnjem trenutku pokazuju uzlazni trend, a po stopama mortaliteta su na drugom mjestu, iza kardiovasku-larnih bolesti. Od ranije je poznato da je najveća incidencija malignih oboljenja u razvijenim, industrijaliziranim zemljama Zapada, ali isto tako nije zanemariva ni u ostalim društvenim zajednicama, bez obzira na njihovu gospodarsku razvijenost. Visoki trend incidencije i mortaliteta malignih oboljenja u svijetu predviđa se i u idućim desetljećima (15 milijuna oboljelih i više od 9 milijuna

smrti u 2015.godini), a posebice je zabrinjavajući očekivani drastični porast mortaliteta u zemljama u razvoju.

najugroženije žene Rak dojke je najčešći maligni tumor kod ženske populacije, u svijetu sa preko 1.200 000 novooboljelih godišnje, a istodobno i glavni uzrok smrtnosti s 411.000 umrlih, od toga 221.000 u zemljama u razvoju. Čini oko 30 posto svih tumora i uzrokuje 15 posto smrti od raka. Ohrabrujući su podaci o smanjenju smrtnosti od raka dojke u razvijenim zapadnim zemljama. U Bosni i Herce-govini ne postoji jedinstven registar za rak na razini države, a prema izvještajima Zavoda za zdravstvenu zaštitu i hospi-talnih registara, rak dojke je najčešće maligno oboljenje kod naših žena. Možemo reći da spadamo u zemlje sa srednjom incidencijom obolijevanja, te da je godišnje u BiH broj novooboljelih 55-65 na 100.000 žena.

Spriječiti nastanak raka dojke nažalost

nije moguće. Upravo stoga, rano ot-krivanje bolesti je imperativ iz razloga što se više od 90 posto bolesnica može izliječiti ukoliko se dijagnoza postavi na vrijeme kada bolest nije uznapredovala. Petogodišnje preživljenje je u tom slučaju 97 posto. U susjednoj Hrvatskoj se sada u lokaliziranom stadiju dijag-nosticira 42 posto bolesnica, u drugom stadiju 47 posto, a u trećem stadiju s udaljenim metastazama 11 posto bole-snica.

Upravo u tom kontekstu, a sukladno rezultatima koje imaju pojedine zemlje Europske uznije pokrenut je Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke koji ima za cilj rano otkrivanje raka dojke što bi u petogodišnjem razdoblju rezulti-ralo smanjenjem smrtnosti za 20 do 25 posto.Zbog svega navedenog jasno je zašto rak dojke predstavlja najveći zdravstveno socijalni problem u zeml-jama zapadne civilizacije.


Čimbenici rizikaStarija je životna dob ponajveći čimbenik rizika za nastanak raka dojke. Broj oboljelih i umrlih žena od raka dojke raste s dobi, značajnije nakon 45 godine života. Dok je rak dojke iznimno rijetka pojava u žena mlađih od 20 godina, u dobi od 80 godina oboli od raka dojke 200-300 na 100 000 žena. Dugo je poznato da žene koje imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu imaju veći rizik za nastanak raka dojke. Tako žene kojima je majka ili teta oboljela od raka dojke ( prva rodbina) imaju proci-jenjeni relativni rizik za nastanak raka dojke osam puta veći od slične popu-lacije žena bez obiteljske anamneze raka dojke. Općenito, samo 10 posto tumora dojke se može povezati s obiteljskom sklonošću, odnosno genskom predis-pozicijom. Rak dojke u takvih se bole-snica obično dijagnosticira u mlađoj životnoj dobi. Često zahvaća obje dojke, istodobno ili sukcesivno. Otkrivena su dva supresorska gena: BRCA 1 i BRCA 2 (breast cancer gen 1 i 2) koji su dove-deni u izravnu vezu s nastankom nekih od obiteljskih tumora dojke. Tako žene s mutacijom jednog ili oba gena imaju znatno veću vjerojatnost da će oboljeti od raka dojke (90 posto , za razliku od normalne populacije u koje je vjero-jatnost nastanka raka dojke samo 10 posto)

Znači, rizični čimbenici rizika su: dob, pozitivna obiteljska anamneza, starija životna dob prvorotkinja, nerotkinja, rana menarha, kasna menopauza, zračenje, debljina, oralna kontracepcija, hormonska nadomjesna terapija, dijag-noza benignih parenhimatoznih bolesti dojke.

Kako se bolest manifestira ?Rak dojke su najčešće manifestira kao bezbolan čvor u dojci. Bol se pojavljuje kod 30 posto bolesnica. Osim navede-nog zna se pojaviti smećkasto-krvavi iscjedak iz dojke, povlačenje bradavica, te otekline, navlačenje kože i upala u području tumora. U slučaju zahvaćanja regionalnih limfnih čvorova mogu se vidjeti i palpirati (ovisno o lokalizaciji i stupnju zahvaćenosti) u aksili i suprakla-vikularnoj regiji. U slučaju uznapredova-lih tumora klinička je slika više nego jasna: ulcerirani tumor koji zahvaća dio ili cijelu dojku sa širenjem u regionalne limfne čvorove. Često je nazočan edem

ruke kao izraz stupnja zahvaćenosti regionalnih limfnih čvorova tumorom. U slučaju postojanja udaljenih presadnica klinička prezentacija istih ovisi o tkivu ili organu u kojemu se nalazi presadnica.

Danas, koristeći suvremene dijagnostičke tehnike ( mamografija, ultrazvuk, CT,MRI pregled dojki) te re-dovita samokontrola dojki ili palpacijska kontrola liječnika, rak dojke bi se morao otkriti u pretkliničkom stadiju. Detekcija primarnog tumora dojke većeg od dva centimetra smatra se dijagnostičko-prevencijskim neuspjehom. U razvijeni-jim zemljama je nazočan stalni trend smanjenja veličine primarnog tumora dojke .

Nakon palpacijski, mamografski ili ultrazvučno detektiranog čvora, na tumor sumnjive promjene, mora se ista citološki ili po potrebi biopsijom debljim iglama (FNAB) potvrditi i patohistološki analizirati .

Rak dojke nastaje iz žljezdanog paren-hima dojke, izvodnih kanalića (duktalni rak) ili žljezdanih lobula ( lobularni rak). U odnosu na bazalnu membranu dije-limo ga na in situ karcinom (nije probio bazalnu membranu) ili invazivni rak ( tu-mor probio bazalnu membranu). Pored najčešćih histoloških tipova raka dojke, invazivnog duktalnog (70-80 posto tumora) i invazivnog lobularnog (10-15 posto tumora) rjeđe se dijagnosticiraju neki posebni histološki podtipovi raka dojke: tubularni, mucinozni, medularni, papilarni.

Liječenje raka dojkeLiječenje raka dojke je definirano stupnjem proširenosti, kod lokalnog raka dojke cilj je izlječenje dok je kod proširenog-diseminiranog raka cilj osigurati maksimalnu duljinu i kvalitetu života.

U slučaju lokalnog raka inicijalni terapi-jski modalitet je kirurški zahvat. Nakon kirurškog zahvata i patohistološkog opi-sa tumora procjenjuje se stadij bolesti, odnosno stupanj vjerojatnosti pojave lokalnog recidiva ili diseminacije raka dojke (prognostički čimbenici- veličina tumora, stupanj zloćudnosti tumora, zahvaćenost limfnih čvorova, status hormonskih receptora, dob bolesnice, HER2 status ). Kod bolesnica sa srednjim i visokim stupnjem ponovne pojave tumora potrebno je ordinirati adjuvant-

nu kemoterapiju s ciljem uništavanja mogućih zaostalih mikrozasada tumora. Njezina primjena smanjuje vjerojatnost smrti od raka dojke za 30 posto. S ciljem sprečavanja ponovne pojave bolesti u operiranoj dojci ili regionalnoj limfnoj drenaži ordinira se i adjuvantna radiot-erapija. Kod svake bolesnice koja ima pozitivan nalaz hormonskih receptora ( estrogenih ili progesteronskih) ordinira se i adjuvantna hormonska terapija ( Tamoxifen-smanjuje rizik smrti od raka dojke za 26 posto, rizik lokalnog recidiva za 46 posto, te rizik pojave raka na drugoj dojci za 45 posto, te aromatazni inhibitori/inaktivatori u adjuvantnom liječenju postmenopauzalnih žena s hor-monski ovisnim rakom dojke). Ukoliko je tumor HER-2 pozitivan (3+), a povezan je s lošijom prognozom, potrebno je u terapiju uključiti i trastuzumab-Hercep-tin. To je rekombinirano humanizirano IgG1 monoklonalno antitijelo protiv epidermalnog čimbenika rasta receptora 2 (HER2). U liječenju metastatske bolesti koriste se različne terapijske opcije: ke-moterapija, hormonska terapija, imunot-erapija, radioterapija.

Rano otkrivanje preduvjet izliječenjaU konačnici što ne smijemo zaboraviti, svaka deseta žena oboli od raka dojke. Rana detekcija raka dojke je preduvjet visoke stope izlječivosti. Mamografija je okosnica rane detekcije i smanjuje smrtnost za 30 posto. In situ rak dojke izlječiv je u 100 posto slučajeva, a stadij I raka dojke u više od 90 posto- cilj, rana detekcija.

Dobro organiziran i kvalitetno vođen na-cionalni program ranog otkrivanja raka dojke uz osiguranje kontrole kvalitete svakog pojedinog segmenta (pozivanje na preglede i veliki postotak odaziva, postupak dijagnosticiranja, kliničko i epidemiološko praćenje) te snažna politička i financijska potpora zasigurno će rezultirati ostvarivanjem zadanih ciljeva, jer samo uz dobro prevenciju te poštivanje algoritma dg obrade dojke možemo rano otkriti, korektno liječiti i povoljan ishod postići, a u nekim slučajevima i potpuno izliječiti rak dojke.


Kirurško liječenje raka dojkePiše: Martina Šoljić, dr. med., Klinika za kirurgiju

Kirurški zahvati su nezamjenjiv dio dijagnostičkog i terapijskog pristupa liječenju raka dojke. Prema kliničkim smjernicama Ministarstva zdravstva susjedne Republike Hrvatske algo-ritam pretraga u žena sa simptom-atskom bolesti dojke se temelji na dijagnostičkom pristupu “trodijelne dijagnostike“ koja uključuje:

(a) klinički pregled

(b) mamografija / ultrazvuk (ovisno o dobi i indikaciji)

(c) citološka obrada /core biopsija-biop-sija širokom iglom 12-18 G

Kod suspektnog ili jasno pozitivnog nalaza preporuča se kirurška biopsija.

Kirurške biopsije bez prethodne slikovne i morfološke dijagnostike nisu oprav-dane.

Prije zahvataPreoperativna obrada kod operabilnih stadija karcinoma dojke uključuje:

- određivanje stadija bolesti i anatomske proširenosti: klinički pregled obje dojke, regionalne limfne drenaže, mamografija, citologija (core biopsija).

-procjenu podobnosti za opću anest-eziju i operativni zahvat: KKS, GUK, bilirubin, K, Na, Ca, AST, ALT, GGT, alkalna fosfataza, KG, Rh, EKG, Rtg pluća, internistički pregled.

Žene s kliničkim I i II stadijem karcinoma dojke, bez simptoma, nemaju indikaciju za rutinsku preoperativnu scintigrafiju kosti i UZV jetre. Žene sa simptomima selektivno preoperativno trebaju učiniti scintigrafiju kostiju, ciljani rendgeno-grami kostiju, UZV jetre.

Nakon kompletne prijeoperacijske

obrade kirurg, na temelju proširenosti bolesti, godina pacijentice i osobne procjene, donosi odluku o kirurškom zahvatu.

Temeljni cilj kirurgije dojke je ukloniti tumor što više u zdravo tkivo, a pri tomu sačuvati najviše moguće tkiva dojke.

Vrste kirurških zahvataKirurški zahvati mogu biti: dijagnostički, terapijski, rekonstrukcijski i uključuju:

Tumorektomiju ili lumpektomiju•

parcijalnu ili segmentalnu mastek-• tomiju ili kvadrantektomiju

totalnu mastektomiju ili ablaciju • dojke

aksilarnu limfadenektomiju • (profilaktičku, terapijsku ili dijagnostičku)

rekonstrukcijske zahvate (primarnu • ili sekundarnu rekonstrukciju)

U poštedne kirurške zahvate spadaju tu-morektomija i kvadrantektomija. Radi se o eksciziji ograničenog tumorskog tkiva do u zdravo, odnosno jednog segmenta žljezdanog tkiva dojke, ovisno o veličini i lokalizaciji tumora. Na takve se zah-vate odlučujemo u slučaju da je tumor solitaran, adekvatne veličine za eksciziju ovisno o veličini dojke i bez znakova diseminacije. Često ih se koristi i kao dijagnostičke postupke nakon kojih patohistološkim nalazom potvrdimo dijagnozu kod nejasnih core biopsija. Posebna vrsta dijagnostičkog postupka je biopsija „ex tempore“ gdje kirurg ti-jekom trajanja operacije šalje uzorak pa-tologu na žurnu biopsiju da se utvrdi je li riječ o benignom ili malignom procesu. U prvom slučaju se operacija završava uz eventualnu profilaktičku aksilarnu lim-fadenektomiju, dok se u drugom slučaju ide na radikalni zahvat odstranjenja dojke s aksilarnom limfadenektomijom. U oba slučaja pacijent-ica je upoznat/a s mogućim ishodom operacije i daje, odnosno, odbija mogućnost radikalnog zahvata.

Radikalni kirurški zahvat obuhvaća totalnu mastektomiju sa ili bez aksilarne limfadenektomije. Indikacije za radikalni zahvat obuhvaćaju: stadij bolesti od I-IV, veliki tumor u maloj dojci, tumor u muškoj dojci, multicentričnu lokalizaciju i difuzne kalcifikate. Također se može

učiniti profilaktički kod verificirane ma-ligne bolesti biopsijom.

Što nakon kirurškog zahvataBrojne su se stručne rasprave vodile oko problema rekonstrukcije dojki nakon kirurškog liječenja malignih bolesti dojke između općih kirurga, onkologa i plastično- rekonstruktivnih kirurga. Novija istraživanja pokazala su da rekon-strukcijski zahvati ne utječu znakovito na tijek i prognozu bolesti. U svakom slučaju ovakav pristup ovisi o želji paci-jenta/ice i mogućnosti kirurškog tima.

Rak dojke je bolest koja zahtijeva individualan pristup liječenja i surad-nju brojnih medicinskih specijalnosti. U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar 2008. godine na Klinici za kirurgiju 107 pacijenata je podvrgnuto kirurškom liječenju bolesti dojke. Od toga 6 muškaraca i 101 žena. Prosječna dužina boravka u bolnici je pet dana. Najmanja duljina ležanja je jedan dan za tumorek-tomije, najveća deset dana za mas-tektomije s limfadenektomijom. Posli-jeoperacijski tijek je samo u iznimnim slučajevima kompliciran.

Unatoč današnjem razvoju tehnologije i medicine još uvijek smo ponekad nemoćni u borbi protiv uznapredovalog raka dojke. U svijetu godišnje umire oko pola milijuna žena od te bolesti. Stoga je rana dijagnoza najvažnija za izlječenje.

Reference:

Steering Committee on Clinical Practice Guidelines for the Care and Treatment of Breast Cancer. Clini-cal practice guidelines for the care and treatment of breast cancer: a Canadian consensus document. CMAJ 1998;158(3 Suppl):S1-83.

Lichter AS, Lippman ME, Danforth DNJr et al.: Mas-tectomy versus breast : a conserving therapy in the treatment of stage I and II carcinoma of the breast: a randomized trial at the National Cancer Institute, J Clin Oncol 10:976-83, 1992

Gregory WM, Richards MA, Fentimen IS et al. Opti-mal timing of initial breast cancer surgery. Annals of Internal Medicine 1992;116:268-69.

Abrams J, Chen T, Giusti R et al. Special Com-munication from The National Cancer Institute. Survival after breast sparing surgery versus mas-tectomy. Journal of the National Cancer Institute. 1994;86:1672-73.

Carlson GW. Breast reconstruction: surgical options and patient selection. Cancer 1994;74:436-69.


Kvalitetan kadar jamstvo kvalitete radaSKB Mostar Odjel za izradu ortopedskih pomagala počeo s radom u punom kapacitetu

Koncem rujna ove godine s radom je u punom kapacitetu otpočeo Odjel za izradu ortopedskih pomagala SKB-a Mostar. Odjel je smješten u zgradi bivše Kirurgije, a obnovljene prostorije i stroje-vi te kvalitetan kadar jamče optimalan rad ovoga dijela mostarske bolnice.

Jedini u Hercegovini Mi ovdje radimo proteze, ortoze, uloške za cipele itd. Dolaze nam pacijenti iz cijele Hercegovine te Livanjskoga kraja. Za sada su naši kapaciteti dostatni za pokrivanje svih potreba naših pacije-nata - rekao nam je tehničar na odjelu Željko Milinković. Prema njegovim riječima, većina pacijenata koji dolaze na ovaj odjel nastradala je u prometnim nesrećama, a tu su i dijabetičari. Upravo iz ta dva razloga ljudi najčešće ostaju bez dijelova tijela. - Mi ovdje radimo gotovo sve, a ono za što nemamo kapacitete, radi se u Zagrebu. To su, primjerice, cipele za proteze koje skoro u cijelosti skrivaju nedostatak noge - na-glasili su na odjelu za izradu ortopedskih pomagala.

Za kvalitetan rad potreban spektar znanja i vještinaTrenutačno na odjelu radi četvoro ljudi. Svi oni moraju imati znanje ne samo iz medicine, nego i iz obrade metala, alu-minija, drveta i još nekoliko materijala kako bi mogli raditi ovaj posao. - Svi mi koji ovdje radimo, prošli smo niz edu-kacija, tečajeva i seminara kako bismo mogli što kvalitetnije raditi svoj posao. Mislim da su te edukacije dale pozitivne rezultate koji se sada vide u našem radu. Naravno, i dalje ćemo se nastaviti educirati i poboljšavati - zaključio je Milinković.

Piše: Marko Karačić( Večernji list BiH)Foto: Zoran Grizelj


U ovom broju Glasa zdravlja donosimo intervju s dekanicom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. sc. Ljerkom Ostojić. Razgovarali smo o suradnji dviju „simbiotskih“ institucija – Medicinskog fakulteta i Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, znanstveno – istraživačkom radu u Mostaru, te novom doktorskom studiju na Medicin-skom fakultetu. Ravnatelj SKB-a, prof. dr. sc. Ante Kvesić, je i prodekan za nastavu na MFM-u, što je dobar poka-zatelj neizostavne suradnje kapitalnih medicinskih institucija u Hercegovini.

Početkom ove godine Klinička bolnica Mostar preimenovana je u Sveučilišnu kliničku bolnicu, što ne bi bilo ost-varivo bez postojanja Medicinskog fakulteta u Mostaru. Koliki je značaj toga za samu Bolnicu, odnosno Fakultet? Da li se kvaliteta Bolnice time nužno povećava?

Suradnja Bolnice i Medicinskog fakulteta unaprjeđuje i jednu i drugu ustanovu. Bolnica dobiva razvojni poticaj, a Medicinski fakultet pouzdanu praksu. Liječenje postaje efikasnije, a studij kvalitetniji. Dakle, obje ustanove svoj status, ugled i uopće opravdanost podižu na zavidnu razinu. Ja često volim reći da ove dvije institucije, koje sad stoje rame uz rame, zorno ukazuju na

složenost zahtjeva koji stoje pred studi-jem Medicine. Naš sustav studiranja na Medicini zamišljen je da studentu pruži najbolje moguće znanje i vještine. Nije nam želja tjerati studente da štrebaju dok im oči ne iskape, ali isto tako ih ne možemo osloboditi napornoga učenja.

Međutim, ono što želimo i što nam SKB omogućava, jeste suočiti ih sa životom, s praksom. Želimo ih iz te zbilje zdrav-lja i liječenja poticati na trud i ljubav prema struci, na odgovornost prema poslu, poticati ih na pozitivne procese, educirati, stimulirati, ohrabrivati i na druge načine, jer sve što radimo ima za cilj bolje zdravlje, uspješnije liječenje na dobrobit pacijenata.

Suvišno je i spominjati važnost posto-janja Medicinskog fakulteta za SKB Mo-star. Fakultet je izvor liječničkog kadra, ne samo za Bolnicu, nego i cijelu regiju. Vi ste od samih početaka rada Fakulte-ta u cijelom procesu. Kad uspoređujete razdoblje prije osnivanja Fakulteta s današnjim radom Bolnice, koliko se sve promijenilo?

Mislim da će se svi složiti da je promjena primjetna i velika. Ne govorim samo o prekrasnim i modernim objektima Bolnice i Fakulteta, nego i liječnicima

i kvaliteti medicinske srbi. Veliki broj nastavnika i suradnika Fakulteta su ugledni liječnici iz RH, a koji su uvelike angažirani i u SKB. Pored samog prijeno-sa iskustva i znanja, još je važnije da se stvorio izuzetno široki prostor suradnje koji omogućava trajno usavršavanje liječnika, a to u konačnici znači kvalitet-niju medicinsku skrb. Izuzetno je važno napomenuti da je uspostavom našeg Fakulteta Bolnica osigurala priliv novo-ga kadra i dobila priliku za njihovo kako stručno tako i znanstveno usavršavanje. Dakle, usudila bih se reći da je naša suradnja svojevrsna garancija kvalitete i razvoja medicinske skrbi cijele regije.

Ugovori po kojima mladi liječnici koji dobiju status znanstvenog novaka, nakon prijave doktorske disertacije izravno dobivaju i specijalizaciju u SKB Mostar omogućeni su najboljim studentima još dok je prof. Čulo bio dekan. Vi ste to nastavili. Da li ima interesa za te ugovore i kakav je status onih koji se odluče za jedan takav put napredovanja?

Od prve generacije diplomanata uve-dena je praksa da najbolja tri studenta mogu birati specijalizaciju u Bolnici ili novaštvo na Fakultetu. Ta praksa funk-cionira već za šest generacija i poka-zala se izvrsnom. To je pravi i jedini put zadržavanja najboljih kadrova na našim prostorima. Među našim studentima vlada veliki interes za ovaj program, a posebna kvaliteta programa je što studenti točno znaju tko ima kakav prosjek i tko je u toj skupini odabranih. Neki odaberu prvo put znanstvenog usavršavanja (magisterij i doktorat), a drugi prvo idu na specijalizaciju. Nara-vno, za sve to treba novac. Ravnatelj Bolnice, naš profesor Ante Kvesić doista razumije i podržava u cijelosti ovaj program. Puno bi nam bilo lakše kada bismo sa Sveučilišta dobili još veću potporu pri zapošljavanju znanstvenih novaka na Fakultet. Jasno mi je da je financiranje Sveučilišta direktno ovisno o „grantovima“ pet Županija osnivača Sveučilišta i da to nije dostatno i re-dovito. Svima njima je isto tako interes da najbolji kadrovi ostaju na ovim pros-torima, usavršavaju se, jer u konačnici, svi mi ćemo kad tad zatrebati stručnu medicinsku pomoć, a svi mi mislimo da ona treba biti na najvišoj razini. Sada je vrijeme o tome misliti, pružiti mladim ljudima šansu i mogućnost kako bi usavršili svoja znanja i vještine.

Samo šest godina nakon osnivanja MFM-a osnovan je i magistarski poslije-diplomski studij, uskoro je omogućena

Suradnja Bolnice i Medicinskog fakulteta unaprjeđuje i jednu i drugu ustanovu

Autor: Ante Mandić

Intervju s prof. dr.sc. Ljerkom Ostojić,dr.med. dekani-com medicinskog fakulteta u mostaru

Iznimno je važno pods-jetiti napomenuti da je us-postavom našeg fakulteta bolnica osigurala dotok novoga kadra i dobila priliku za njihovo kako stručno tako i znanstve-no usavršavanje. Dakle, usudila bih se reći da je naša suradnja svojevrsno jamstvo kvalitete i razvo-ja medicinske skrbi cijele regije.



i izrada doktorata. Od ove godine, sukladno Bolonjskom procesu, počinje se s doktorskim studijem pod nazivom „Biomedicina i zdravstvo“. Time je omogućeno znanstveno napredovanje mostarskih liječnika i u Mostaru. Koliki je interes? Što nam možete reći o sa mom doktorskom studiju?

Sve su to nezaobilazni koraci u izgradnji i profiliranju jedne ozbiljne visokoškolske ustanove, a pokretanjem doktorskog studija nastavlja se prilagodba Bolon-jskom procesu i stvaraju se realni uvjeti za značajniji razvoj znanosti i jačanje institucionalnih kapaciteta ne samo Medicinskog fakulteta u Mostaru ili SKBM-a, nego i regije.

Dvadeset pet pristupnika ispunilo je uv-jete za upis koji je u tijeku. Istaknula bih da je to ujedno i optimalan broj stude-nata za izvedbu ovog studija s obzirom da se upisuje prva generacija. Samo za usporedbu mogu vam dati podatke da je, tijekom četiri generacije, magistar-ski studij upisalo 170 polaznika, a 25 ih je steklo stupanj magistra znanosti. Dosada je na MF Mostar obranjeno se-dam doktorata izvan doktorskog studija, a devet ih je u postupku prijave.

Doktorski studij koji počinje u novoj aka-demskoj godini pripada znanstvenom području Biomedicine i zdravstva i izvo-di se na znanstvenim poljima Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicin-ske znanosti i Javno zdravstvo i zdravst-vena zaštita . Traje najmanje tri godine i po završetku studija stječe se minimalno

180 ECTS bodova. Tih 180 ECTS bodova raspodjeljuje se na: 1) organiziranu nas-tavu, 45 ECTS, 2) neposredni individu-alni znanstvenoistraživački rad doktor-skog kandidata na doktorskoj disertaciji uz sudjelovanje mentora, 90 ECTS i 3) izborne, izvannastavne znanstvene i nastavne aktivnosti, 45 ECTS bodova. Maksimalna duljina studiranje je pet (5) godina za studente koji studiraju u punom radnom vremenu i sedam (7) godina za studente koji studiraju u dijelu radnog vremena, odnosno one koji rade izvan visokoškolskih institucija. Svih 25 kandidata koji ispunjavaju uvjete za upis prijavili su se za studij u dijelu radnog vremena. Što se tiče organizirane nastave, svaki doktorski kandidat mora steći najmanje 18,0 ECTS bodova iz obaveznog modula “Temelji znanstvenoistraživačkog rada” na prvoj godini studija. Svrha modula je osposobljavanje doktorskih kandidata u teorijskim i praktičnim aspektima koji su preduvjet za uspješno savlada-vanje doktorskog studija i izobrazbu za znanstvenoistraživački rad. U sljedeće dvije godine studenti trebaju steći barem 27 ECTS bodova birajući između ukupno 67 izbornih predmeta i praktiku-ma, raspoređenih u tri izborna modula: “Eksperimentalna biomedicina”, „Klinička biomedicina“ i „Javno zdravstvo“. Svaki student tijekom prvog semestra bira mentora koji mu pomaže kod izbora sadržaja organizirane nastave, te ga savjetuje, upućuje i usmjerava tijekom studija i njegovog znanstvenog rada

na doktorskoj disertaciji. Dakle, kao što se može naslutiti iz ovog opisa, radi se programu koji je svojom strukturom i uvjetima sukladan programima u okruženju i predstavlja kvalitetnu os-novu za znanstveno usavršavanje naših liječnika.

Kolika je inače zainteresiranost mostarskih liječnika, pogotovo onih koji sudjeluju u izvođenju nastave na Medicinskom fakultetu, za znanst-veni rad? Problem je i s financiranjem znanstveno-istraživačkih projekata.

S obzirom na mogućnosti financiranja, rekla bih da je zadovoljavajuća. Naravno da je interes za znanstveno-istraživačkim radom prisutniji u liječnika koji su invol-virani u nastavu MF-a, jer je veliki dio njih zainteresiran za znanstveno nas-tavno napredovanje, a aktivni doprinos znanosti je glavni uvjet tog napredovan-ja. Stoga bih iskoristila ovu priliku i poh-valila znanstvenu aktivnost mostarskih liječnika, jer smo zaprimili 60-tak radova

Zaista smo sretni što većina liječnika iz SKB-a Mostar sudjeluje u izvođenju nastave i u ci-jelosti se slažem s vama da su u velikom broju tome poslu pristupili profesionalno


za objavljivanje u specijalnom izdanju hrvatskog znanstvenog časopisa Col-legium Antropologicum posvećenom upravo djelovanju i aktivnostima MF Mostar. Ponosni smo što će ugledni prof. dr. Antun Tucak biti glavni urednik tog izdanja, pa se i ovom prigodom zah-valjujem profesoru Tucaku. To je uistinu ogromna pomoć našim liječnicima u publiciranju radova u citiranom znan-stvenom časopisu, a što je nužno za znanstveno napredovanje.

Također mi je zadovoljstvo istaknuti da bi se tijekom nastupajuće akademske godine trebalo dovršiti opremanje laboratorija MF Mostar, koje se poklapa s povratkom naših znanstvenih no-vaka koji su završili doktorate iz Farma-kologije, Biologije stanice i genetike te Fiziologije na Sveučilištima u RH i SAD-u. Naša je iskrena želja i namjera da oni nastave svoj dosadašnji istraživački rad i na našem Fakultetu, te da svojim znan-jem i iskustvima uvelike doprinesu većoj znanstveno-istraživačkoj aktivnosti i prepoznatljivosti našega Fakulteta.

Većina liječnika zaposlenih u SKB-u sudjeluje u izvođenju nastave na MFM-u, pogotovo na kliničkim kolegi-jima. Složit ćete se, vjerujem, da možemo biti ponosni na to, jer su, i

unatoč drugim obvezama, na vježbama posvećeni studentima. Svjesni smo, međutim, da postoje i oni koji nisu baš korektni po pitanju održavanja vježbi. Srećom, takvi su malobrojni, ali kako riješiti taj problem?

Zaista smo sretni što većina liječnika iz SKBM sudjeluje u izvođenju nastave i u potpunosti se slažem s vama da su u velikom broju tome poslu pristupili profesionalno. Međutim, kako niti jedan sustav nije savršen, tako nije niti rad svih liječnika sa studentima jednako kvalitet-an i dobar. Naš je Fakultet izuzetno zain-teresiran za osiguranje kvalitete studiran-ja, pa se stoga svake godine putem studentskih anketa pokazuje zadovoljst-vo studenata nastavnicima i surad-nicima, te načinom izvedbe nastave. Zadovoljstvo mi je istaknuti da rezultati tih anketa nisu ostali samo na papiru, nego smo zaista na osnovi njih pružili priliku kolegama da poboljšaju svoj rad sa studentima, što je većina njih vrlo brzo napravila. Moje je iskreno mišljenje da se sudjelovanje liječnika SKBM-a u nastavi pokazalo izuzetno korisnim, ne samo za studente, nego i za same kolege liječnike, jer, morate priznati, nije lako stati ispred grupe izvrsnih studenata koji se dobro pripreme za nastupajuće seminare ili vježbe. Evo i ovo je jedan način kada se

kvaliteta medicinske skrbi zajedničkim snagama unapređuje.

Dosta gostujućih nastavnika Medicin-skog fakulteta, većinom iz Republike Hrvatske, angažirano je i u SKB-u. Napredovanjem u znanstveno-nas-tavnim zvanjima vjerojatno će tijekom vremena domaći kadar sve više preuzi-mati vodstvo katedri. Je li cilj zadržati gostujuće nastavnike?

Bez pomoći Hrvatske i gostujućih nastavnika iz Lijepe naše, ne bi bilo niti Medicinskog fakulteta u Mostaru. Nama je naravno primarni cilj obra-zovati i osigurati kvalitetan domaći kadar. Međutim, jedna od najvećih prednosti našega fakulteta je činjenica da na Katedrama predaju renomirani profesori svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Kako je jedan od ciljeva Bolonjske deklaracije omogućiti mobilnost studenata i nastavnika među sveučilištima, nama je cilj održati postojeću dobru suradnju s gostujućim profesorima i onda kada domaći kadar preuzme katedru, što se već u praksi pokazalo. Znanja, iskustva i sposobnosti svakog profesora su specifična i uvijek predstavljaju dodatnu vrijednost u cjelokupnom obrazovanju studenata i stručnom usavršavanju liječnika.


U posjetu ravnateljstvu, bolnici na Bijelom Brijegu i Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u petak,11. rujna 2009.godine boravilo je izaslan-stvo Kliničko bolničkog centra Zagreb predvođeno ravnateljem akademikom Željkom Reinerom.Domaćin posjeta prof.dr.sc.Ante Kvesić,dr.med.,ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar istaknuo je kako prijateljstvo i suradnja sa zagrebačkim Rebrom seže još do prvih godina Domovinskoga rata i 1993.godine kada je akademik Reiner dolazio u Mostar.Upitan za dojmove nakon pos-jeta ravnateljstvu SKB-a Mostar,objektu bolnice na Bijelom Brijegu,te prostorima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mo-staru akademik Reiner je odgovorio;

Zagrepčani impresionirani viđenimMoram priznati da sam uistinu impre-

sioniran, zapravo oduševljen.Koristim ovu prigodu prvo da zahvalim prof.dr.sc.Anti Kvesiću i cijeloj Upravi SKB-a Mostar,ali i svim djelatnicima ove uistinu ugledne institucije na pozivu i na svemu što su učinili.Nije me bilo uistinu nekoliko godina u Mostaru, stjecajem različnih okolnosti,ali ovo što se dogodilo ovdje je jedan veliki pothvat koji zaslužuje svako priznanje.S jedne strane što se tiče opremljenosti,izgleda zgrade,kako SKB-a Mostar tako i Medicinskog fakulteta mogu se nositi s najuglednijim i najboljim i zdravst-venim i znanstvenim institucijama bilo gdje u Europi,u Sjedinjenim Državama i mnogim drugim razvijenim zeml-jama.Ja sam ih veliki broj posjetio i surađujem s mnogima.Mislim da uistinu to mogu kvalificirati i reći.Što mi se čini posebice važnim,jer na kraju ako imate novaca kupit ćete opremu,ona

će zastarjeti za neko vrijeme,ako imate nove prostore,oni će ako se ne održavaju zastarjeti i na koncu od toga neće biti velike koristi.

Ostanak stručnog kadra nakon školovanjaMeđutim,mislim da je najvažnije uistinu ovo što se njeguje i u SKB-u Mostar i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru,a to je velika skrb o kadru i o tomu da studenti dobiju najbolje moguće obrazovanje i ostanu poslije školovanja ovdje raditi.Čini mi se da je to najvažnije.Povući ću jednu paralelu s programom zdravstva na otocima koji sam svojedobno provodio kada sam obnašao dužnost ministra zdravstva u Republici Hrvatskoj i tada je moja motivacija bila da se uloži u zdravstvo na otocima,prvenstveno iz razloga što svat-ko od nas polazeći od sebe pa nadalje negdje ostaje i bude vezan za neki kraj, osim domoljubljem i patriotizmom s tri komponente:da moraš imati posao,da moraš biti siguran da će ti se djeca moći školovati i treće da kad si bolestan ti ili tvoja obitelj da ćeš biti u sigurnim rukama i dobiti najbolju mogući zdravst-venu skrb.Čini mi se da je to ovdje u Mo-staru i Hercegovini jako važno da ljudi koji su tu stoljećima ne moraju odlaziti trbuhom za kruhom, niti u Hrvatsku,ali ni diljem svijeta,nego da ovdje dobiju sve što je potrebno,počevši od vrhun-skog obrazovanja do zdravstvene skrbi.Po svemu što sam vidio mogu kazati da oni to već sada dobivaju,a planovi koje sam čuo jamče da će u najskorije vrijeme biti to još bolje. Uistinu na svjetskoj razini - kazao je nakon obilaska mostar-ske bolnice akademik Reiner. Prema riječima ravnatelja SKB-a Mostar prof.dr.sc.Ante Kvesića,dr.med.,prijateljstvo i suradnja s Kliničko bolničkim cen-trom Zagreb,seže još iz davnih dana. - Naime,oduvijek su pacijenti mostarske bolnice odlazili na Rebro,na manje - više sve odjele i ja mogu sa zahvalnošću prema toj ustanovi kazati od rata pa naovamo,čak i prije, Rebro je uvijek bilo za nas otvoreno i kad nismo imali administrativne mogućnosti i kad nismo imali mogućnost davanja uputnica vršili su prihvat naših pacijenata.Bila mi je

U posjetu SKB mostar boravilo izaslanstvoKBC Zagreb predvođeno akademikom Željkom ReineromAutorica: Ana-Marija Dedić

Photo : Zoran Grizelj- Večernji list BiH


velika želja da oni vide što smo to mi napravili u međuvremenu.Naša suradnja je sve bolja - kazao je ravnatelj Kvesić.Na upit je li recesija u susjednoj Hrvatskoj pogodila zdravstveni sustav i ulaganje u znanost akademik Reiner je odgovo-rio: - Recesija je globalni problem.Ona je globalni problem i nije samo problem Hrvatske,BiH,Europe.Čini mi se da nas i manje pogađa iz razno - raznih razloga nego druge zemlje.Zdravstvo je samo jedan dio sveukupnog života i ne može ostati po strani.

Preživjeli rat, pa ćemo i recesijuRecesiju osjećamo kroz manjak finan-cijskih sredstava i potpuno je izvjesno da ćemo u ovoj godini i vjerojatno i u slijedećoj imati manje financijskih mogućnosti.To,međutim,ne znači da smijemo svojim bolesnicima pružati manje.Vjerujem da se to neće dogoditi,to naprosto znači da ćemo svaku stvar morati preokrenuti tri puta,dobro promisliti o tomu što radimo i pokušati najbolje maksimalno iskoristiti svoje resurse koje imamo.Preživjeli smo i teža vremena od ovih, preživjeli smo rat i agresiju, preživjet ćemo i ovo i nadam se sa što manje ožiljaka - ističe akademik Željko Renier.Kada je riječ o situaciji na domaćem terenu glede recesije,prema stajalištu ravnatelja SKB-a Mostar prof.

dr.sc.Ante Kvesića,dr.med.,kod nas se problem multiplicira na svim razinama. - Naš problem je u ustroju funkcioniranja zdravstva u odnosu na zavode,odnosno da se počne financirati zdravstvo sukladno onom što odradi.Naš prior-itet je da sagradimo Onkologiju,a dok to uradimo proći će i recesija,pa ćemo onda početi normalno raditi.Mi smo u zdravstvu inače naučili funkcionirati s malo novca,a možda smo se i prebrzo popeli na jednu visoku razinu i svaki racionalan čovjek zna da će to biti jako teško održati.Ja se iskreno nadam da ćemo mi za ovaj narod ovdje uspjeti održati bolnicu i najviši stupanj zdravst-vene usluge u njoj.Kod nas ovdje još je uvijek uvriježeno ono staro socijalističko stajalište,nažalost i kod onih koji se bave visokom politikom,da je sustav zdravst-va besplatan.Bit će bolje - zrači realnim optimizmom ravnatelj Kvesić.Ravnatelj zagrebačkoga Rebra odaslao je i poruku ljudima s ovih naših svehercegovačkih, hrvatskih prostora. - Zdravstvo i izo-brazba dvije su komponente koje vam mogu jamčiti ostanak mladih ljudi,a to je ključno za opstojnost hrvatskoga naroda ovdje.Jer ako svi odemo onda nitko neće imati prigodu baštiniti i ostvariti sve ono što su nam naši preci ostavili u naslijeđe.To je jedno kvalitetno jamstvo za razvi-tak života ovdje,i ne treba se sramiti da

je to manje vrijedno i manje kvalitetno nego u Hrvatskoj,Njemačkoj,Francuskoj ili bilo gdje drugdje.Samo takvim stavom Hrvati u BiH i Republici Hrvatskoj mogu ići naprijed.

Akademika dočekali i studenti medicinePrema riječima prof.dr.sc.Ljerke Ostojić,dekanice Medicinskog fakulte-ta Sveučilišta u Mostaru tijekom posjeta zagrebačkoga izaslanstva predvođenog akademikom Renierom tom fakultetu osobito raduje činjenica što ga je dočekalo izaslanstvo stude-nata koji su mu pokazali prostorije fakulteta, laboratorije,gdje se upoznao s djelatnicima,nastavnicima,svršenim liječnicima i onima koji su dokto-rirali i spremaju se biti nastavnici.KBC Zagreb (Rebro) je najveća zdravst-vena ustanova u susjednoj Hrvatskoj u kojoj veliki broj mostarskih studenata obavlja svoju internističku i kiruršku praksu,ili,pak,svršeni liječnici idu na Rebro na okončanje svoje specijalizacije. - Drago nam je da se akademik Renier uvjerio na licu mjesta kakvi su kod nas uvjeti,da naši studenti tu stječu izvrsna znanja i izvrsne vještine,te da će upravo oni SKB-u Mostar dati veliki doprinos za kvalitetnu zdravstvenu zaštitu - naglasila je u svojoj izjavi dekanica Ostojić.


Centar urgentne medicine SKB-a Mostar je nešto sasvim novo u Mo-staru i Hercegovini.Početak njegovog rada može se povezati s preseljenjem odjela u novi medicinski objekt na Bijelom Brijegu,1.veljače 2009. godine. Djeluje kao Centralni hitni prijam te objedinjuje sve specijalnosti osim:Hitne psihijatrije,Hitne pedijatrije,Internog, Infektivnog i Kožnog.CUM osigurava hitni bolnički prijam odjela koji su se izmjestili u novi objekt: Kirurgija, ORL, Očno, Ginekologija, Neurologija, Plućno i Jedinice intezivne njege.

Ustrojen po uzoru na Ko-privnicuUstrojen je po uzoru na istovjetni Centar u Općoj bolnici u Koprivnici u susjednoj Hrvatskoj, a Hrvati su radili sukladno pilot- projektu iz Australije. CUM je organizacijska jedinica Kliničke bolnice Mostar koja: zbrinjava akutno oboljele i ozlijeđene osobe.Održava život u iznenada i vitalno ugroženih bolesnika, provodi reanimaciju, te omogućuje ops-ervaciju bolesnika i 24- satni monitor-ing.Upošljava dvadeset sedam djelat-nika, među kojima šest liječnika i 21 sestru / tehničara.Podsjetimo, dr. Ružica Biloš, specijalist anesteziolog obnaša dužnost v.d.voditeljice CUM-a, Maja Lukenda,dipl.med.sestra, v.d. glavne sestre, dr. Ljiljana Pavlović je specijalist urgentne medicine, Kristina Šimović,dr.med. je specijalizantica urgentne medicine, dok su:Ivana Čuljak,Pejana

Rastović,Antonela Krasić,Vedran Dragišić i Mijo Jović, liječnici opće medicine- sekundarci –uposleni u CUM-u.Na upit koje su to situacije u kojima svoje znanje moraju primijeniti dr. Biloš odgovara da je to 24.00 sata non-stop tijekom dana i noći, kada se dovoze pacijenti stradali u teškoj prometnoj ili kakvoj drugoj neočekivanoj nesreći.Zbog obimne pa-pirologije koju moraju rješavati tijekom prijama svakog pacijenta i unosa poda-taka u računar primljeni su i administra-tivni djelatnici koji rade u dvije smjene.

Voditeljica Biloš ne želi zaboraviti i podsjeća na specijalizante s drugih odjela koji dežuraju u CUM-u.Anestezija: dr.Matić i dr.Đurasović,ex.dr.Kosjerina i dr.Šarić, neurologija-dr.Batinić,dr.Ivanković i dr.Jurina, kirurgija:dr.Šetka,dr.Šoljić,dr.Rafaeli,dr.Livaja,dr.Zubac,

dr.Letica i dr.Mišković,do prije par mjeseci dežurali su:dr.Grle-ortopedija,dr.Pehar-oftalmologija i dr.Sušac-ORL,a i danas dežuraju u CUM-u dr.Arapović-neurokirurgija, dr.Michael Markin-kardiokirurgija, te dr.Dugandžić-ginekologija.

Potreba stalne izobrazbeKako doznajemo od v.d. glavne sestre u CUM-u Maje Lukenda sedam ses-tara i tehničara prošlo je izobrazbu u Koprivnici u Hrvatskoj(petoro u trajanju od dva mjeseca) i dvoje na tečaju ILS-a(Immediate Life Support) u pružanju hitne medicinske pomoći.Prema njezinim riječima educiranje medicinskih sestara i tehničara u CUM-u je imperativ, stoga svi prolaze zahtjevne tečajeve održavanja života,a stečeno znanje provode u svakodnevnoj praksi.

CUM je maksimalno prostorno i funk-cionalno prilagođen zbrinjavanju hitnih bolesnika.Moderno je uređen i suvre-meno opremljen,ozvučen je sustavom razglasa i interfona što uvelike olakšava međusobnu komunikaciju,konstruiran je po sustavu „kruga“ na način da postoje dva ulaza-jedan za bolesnike koji dolaze sami ili u pratnji i drugi ulaz namijen-jen vozilima Hitne medicinske pomoći.Odmah po ulasku u CUM dolazi se do prostrane čekaonice,upravo onakve kakva je i potrebna s obzirom na broj bolesnika koji dnevno prođe kroz Hitnu službu.Taj broj je, kazala je nam je glavna sestra Maja Lukenda, prema


Autorica: Ana-Marija DedićPhoto: Andrija Lončar, dipl.ing.


njihovim statističkim pokazateljima iz protokola, u studenom 2009. godine iznosio 1 500 pacijenata,ili, 50 do 70 posto u 24.00. sata.Broj reanimacija je dvije do tri tjedno.

TrijažaU središnjem dijelu čekaonice nalazi se trijažni pult ili popularno nazvana „trijaža“.To je središnje mjesto CUM-a, gdje sve počinje i završava.Tu bolesnik dolazi, iznosi svoj problem(akutno stan-je, bolest ili ozlijedu) trijažnoj medicin-skoj sestri,te ga ona upisuje u računalo i tada se ovisno od stanja bolesnika određuje kategorija-stupanj hitnosti.

Reanimacijske saleProlaskom pored trijaže ili izravnim ulazom namijenjenim vozilima hitne medicinske pomoći dolazimo do prostorija CUM-a.Lijevo je prostor u kojem je smještena gipsaonica, obrada za zbrinjavanje akutnih kirurških pacijenata kojima su potrebne neod-godive intervencije, te pet strechera na kojima se smještaju svi akutni,vitalno ugroženi pacijenti.Desno su sale za reanimaciju.U njima mostarski CUM raspolaže s najsuvremenijom opremom za akutno zbrinjavanje-Drager:“Agila“ pokretni viseći šinski sustav, s dva anesteziološka aparata,Infinity Delta“ invazivni modularni hemodinamski monitori,transportni respiratori, bifazični defibrilatori „Schiller“,aspiratori s aspiracijskim vrećicama, samošireći ba-loni i oprema za imobilizaciju,potpuno opremljena kolica za reanimaciju(s jed-nakim rasporedom opreme i pribora).Ispravnost opreme i nazočnost potreb-nog pribora provjerava voditelj smjene na početku svoje smjene i njezinom kraju što svojim potpisom potvrđuje u protokolu nadzora reanimacijskih sala.

Hitne operacijske saleU tzv.“lijevom hodniku“ CUM-a nalaze se hitne operacijske sale,gipsaonica,ljekarna,upravni trakt,garderobe osoblja i prostor za odmor osoblja.Operacijske sale najčešće se koriste za male zahvate i obradu rana.S obzirom na opremu tijekom operativnih zahvata moguće je provesti sve metode anestezije.

Oprema u ambulantamaCentar urgentne medicine- Hitni bolnički prijam raspolaže s:

-„Drager Ponta“ visećim šinskim sus-tavom,

- središnjim dovodom plinova i energe-nata

- Drager Infinity Delta invazivni hemodi-namski monitori

- 12 kanalni EKG uređaji

- dva računala

- „stretcheri“

- defibrilatori tvrtke „Schiller“

- pribor za primjenu kisika

- aspiratori

- lijekovi i infuzijske otopine,

- poseban pribor za pojedine specijal-nosti (oftalmologija ,ORL),koji imaju svoje posebne ambulante u CUM-u.

OpservacijeZa potrebe opservacije bolesnika do završnog zbrinjavanja(otpusta doma ili prijama u bolnicu) koristi se pet prosto-rija s mogućnošću monitoriranja nein-vazivnim monitoringom i mogućnošću provedbe dijagnostičko-terapijskih postupaka.

CUm nije Hitna pomoćU pravilu u Centar urgentne medicine pacijent se dovozi kolima Hitne pomoći, nakon što mu je već pružena pomoć u Hitnoj službi Doma zdravlja. CUM, dakle, nije nikakva Hitna pomoć, nego se radi o hitnom bolničkom prijemu.Njegova zadaća i cilj je pacijentu na jednom mjestu pružiti sve potrebno. Od laboratorijske do radiološke dijagnos-tike, te specijalističko-konzultativno- konzilijarnih pregleda. Nakon što se utvrdi dijagnoza , pacijent se smješta na odgovarajući Odjel.Sve navedeno pacijent dobije u najkraćem mogućem roku s najmanje trauma za njega i nje-govu obitelj. Djelatnici Centra urgentne medicine SKB-a Mostar non-stop, 24.00 dnevno su na raspolaganju svojim pacijentima. Dežuraju dva liječnika specijalizanta , a ono što oni ne mogu riješiti pomognu njihove starije kolege. Dakle, nastoji se pružiti kvalitetna usluga uz najmanji protok vremena: kazala je dr. Ružica Biloš, spec.anesteziolog i v.d. voditeljica CUM-a SKB-a Mostar.


Klinika za urologiju kliničke bolnice mostarAutor: prim.dr.Davor V.Tomić,dr.med.,specijalist urolog i zamjenik predstojnike Klinike za urologiju SKB MostarPhoto: Andrija Lončar

U ovom broju Glasa zdravlja pripala mi je čast napisati nekoliko riječi o Klinici za urologiju SKB Mostar, kako bi se upoznali s klinikom,njezinim prostorom, osobljem i mogućnostima kojima trenutačno raspolažemo.Klinika za urologiju jedna je od najmlađih Klinika u sustavu Sveučilišne kliničke bolnice Mostar i nastala je preseljenjem u zgradu nove bolnice na Bijelom Brijegu uz nesebičnu ljudsku i stručnu potporu i razumijevanje ravnatelja bolnice prof. dr.sc.Ante Kvesića,dr.med. u veljači ove godine,a za predstojnika Klinike za urologiju imenovan je prof. dr. sc. Ivan Gilja,dr.med. Do prelaska u novu bolnicu urologija je postojala kao urološki odjel u sastavu Klinike za kirurške bolesti od 1993.godine, s kapacitetom od 15 postelja, tri liječnika specijalista te osam medicinskih sestara.Klinika za

urologiju,danas je smještena na trećem katu zgrade nove bolnice na Bijelom Brijegu, s kapacitetom od 36 postelja od čega 6 postelja pripada jedinici za post-intenzivnu skrb pacijenata.Sastoji se od 8 funkcionalnih jedinica-odjela i to:

odjela za onkološko-• rekonstruktivnu urologiju

odjela za endourologiju•

odjela za uroginekologiju i neur-• ourologiju

odjela za andrologiju i erektilnu • disfunkciju

odjela za urolitijazu i ESWL•

odjela za laparoskopsku urologiju•

odjela postintenzivne skrbi•

-polikliničkog odjela u sklopu kojega su: kabinet za interventni ultrazvuk, kabinet za urološku endoskopsku i rtg dijagnos-tiku, te kabinet za ekstrakorporalno mrv-ljenje kamenaca urogenitalnog trakta te dvije specijalističke urološke ordinacije.

Operacijska dvorana Klinike za urologiju nalazi se u središnjem operacijskom bloku i dijelimo je s odjelom Dječje kiru-rgije, Klinike za kirurške bolesti,a jedna je od dvije trenutačno postojeće operaci-jske dvorane u Federaciji BiH opremljene Endo Alpha sustavom tvrtke Olympus.

Na klinici je uposleno osam (8) liječnika, od čega 7 specijalista urologa ( 1 sa zvanjem prof. dr.sc.; 1 sa zvanjem Mr.sc.; 1 sa zvanjem primarijus) i jedan speci-jalizant urologije, trenutačno na završnoj godini specijalizantskog staža u Repub-lici Hrvatskoj, te 15 medicinskih sestara.Na katedri Kirurgije Medicinskog fakulte-ta Sveučilišta u Mostaru, na predmetu Urologija trenutačno su tri predavača (1 prof. dr.; 1 doc.dr i 1 dr. sc.), te pet (5) asistenata aktivnih u procesu izobrazbe studenata Medicinskog fakulteta, od kojih su dva liječnika pred izradom dok-torske disertacije, a četiri liječnika pred izradom magistarskog rada.

Preseljenje omogućilo ravojPreseljenjem u zgradu nove bol-nice, te renoviranjem i opremanjem polikliničkog bloka Klinike za urologiju stekli su se uvjeti za nesmetani razvoj urologije na ovim prostorima, te iznim-no proširenje razine usluga iz te oblasti našim pacijentima.U polikliničkom bloku instalirana je najsuvremenija oprema za urološku endoskopsku i rtg dijagnos-tiku tvrtke Dornier, tzv. Urološka radna stanica OPUS II, koja otvara mogućnosti obavljanja svih konvencionalnih rtg pretraga u urologiji.U kabinetu za ekstrakorporalnu litotripsiju instaliran je kompaktni litotriptor tvrtke Dornier, Compact Sigma uz pomoć kojega se može obavljati ekstrakorporalna litotripsija kamenaca urogenitalnog trakta, te je tako ponovno revitaliziran ovaj kabinet, nakon stanke i kvara ranijeg postojećeg litotriptora tvrtke Siemens koji nije bio u funkciji od 2006. godine.U kabinetu za interventni ultraz-vuk u rutinskoj praksi svakodnevno se obavljaju suvremene dijagnostičke i dijagnostičko- terapeutske procedure u urologiji pod nadzorom ultrazvuka kao što su perkutane nefrostomije, perku-tane punkcije i sklerozacije cističnih tvorbi bubrega, biopsije bubrega, te transrektalne biopsije prostate, tran-srektalni ultrazvučni pregledi prostate, te uzv pregledi bubrega, mokračnog mjehura, prostate i testisa.U kabi-netu za endoskopsku dijagnostiku i uroflowmetriju svakodnevno se vrše


dijagnostički, dijagnostičko- terapeutski pregledi, implantacije double J proteza te uroflowmetrije, a u spomenute dvije specijalističke ordinacije osigurana je konzultativno specijalistička služba svakodnevno.

U ovako organiziranom polikliničkom bloku do današnjeg dana učinjeno je više od 2 000 ultrazvučnih pregleda, preko 600 uroflowmetrija, više od 300 cistoskopskih pregleda, oko 80 implantacija double J proteza, oko 80 transrektalnih biopsija prostate, više od 40 perkutanih nefrostomskih drenaža, te više od 4 000 specijalističko -konzul-tativnih pregleda, preko 70 radioloških pretraga(uretrocistografije, retrogradne ureteropijelografije, anterogradne pijeloureterografije,mikcijske cistografi-je, cistografije, te nativnih rtg snimaka), a u kabinetu za ESWL koji je u funkciji od kolovoza ove godine učinjeno je preko 30-tak uspješnih ekstrakorporalnih litotripsija.

Kroz stacionarni dio klinike prošlo je do danas više od 640 pacijenata s prosječnim trajanjem hospitalizacije od osam dana, učinjeno je preko 440 operacijskih zahvata, što je gotovo četverostruko veći broj u odnosu na prošlu godinu, kada je urološki Odjel bio u sklopu Klinike za kirurške bolesti i urologiju, što značajno govori koliko je nužno bilo osamostaljenje urologije za daljnji nesmetani i propulzivni razvoj ove struke.

Rane 90-teZa sve ove brojke bitno se vratiti malo i u blisku prošlost i 90-te godine prošloga stoljeća, nakon ratnih djelo-vanja, točnije na kraj 93. i početak 94.

godine kada je urološki odsjek u sklopu kirurgije postojao s dva specijalizanta urologije, a kontinuiranu specijalističku potporu pružala je ekipa osječkih urolo-ga na čelu sa prof.dr.Antunom Tucakom, te doajenom urologije na području bivše države prof. dr. Ruđerom Novakom, sve do kraja 1995 godine, kada urološki odsjek dobiva specijalistu urologa (dr. Tomić), pored tri specijalizanta ( dr. Stojčić,dr. Zalihić,dr. Baranik).Kontinu-iranim razvojem 1996. godine Odjel ima dvojicu specijalista, i dva specijalizanta, te 1998. godine već četvoricu speci-jalista urologa.U tom razdoblju liječnici su u više navrata boravili na edukacijs-kim gostovanjima u Sloveniji-Slovenj Gradec 1997. i 1998. godine, te u Sjed-injenim Držvama,Zagrebu na Zavodu za urologiju Opće bolnice Sveti Duh, KBC Rebro, KBC Rijeka.Najbolja suradnja

ipak postaje ostvarena sa Zavodom za urologiju Opće bolnice Sveti duh u Zagrebu pod vodstvom prof. dr.sc. Ivana Gilje,dr.med. te spomenuti Zavod postaje i službena edukacijska baza za liječnike današnje Klinike za urologiju, gdje su svi proveli polovicu svog ob-veznog specijalizantskog staža.Također značajna edukacijska baza je i Klinika za urologiju KBC Rebro u Zagrebu, gdje su svi liječnici također proveli obvezni edukacijski dio specijalističkog staža iz transplantacije bubrega i vaskularnih pristupa u urologiji u trajanju od šest mjeseci, te tako stekli i potrebnu edu-kaciju iz ove oblasti.Počevši od 2001 godine, u dogovoru za trajnu daljnju suradnju i edukaciju liječnika realizira se kontinuirani dolazak prof. dr.sc. Ivana Gilje,dr.med. na urološki Odsjek, čime i započinje kontinuirani stručni razvoj i napredak, te se u rutinsku praksu postupno uvodi urološka onkološka i rekonstrukcijska urologija, kirurški način liječenja urinarne inkontinen-cije i uroginekologija, kirurgija uretre, a osnutkom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, liječnici se uz prof.dr.sc.Ivana Gilju,dr.med. na predmetu urologija uključuju kao asistenti u izo-brazbu studenata medicine, na katedri za Kirurgiju. Tijekom 2002.godine na specijalizaciju se prima jedan liječnik (dr. Tipurić), potom 2003. godine jedan specijalizant (dr. Kordić), 2005.godine jedan specijalizant (dr. Bekavac),te 2007.godine na završnu godinu specijalizacije jedan specijalizant (dr. Ignatkov).2005. godine u suradnji sa doc.dr.sc. Nadom Vodopijom, dr. med. obavljene su i prve laparoskopske operacije u urologiji u


Federaciji BiH na urološkom odjelu Klini-ke za kirurške bolesti i urologiju , a 2006.godine u suradnji sa odjelom Dječje kirurgije i prof. dr.sc. Antom Kvesićem,dr.med. obavljena je i prva endoskopska (STING- Deflux) operacija u liječenju vezikoureteralnog refluksa kod djece na području Federacije BiH.

Danas najmodernijiU ozračju iznesenih činjenica, uz postojeću opremu kojom raspolažemo i postojeći kadar, današnja Klinika za urologiju Sveučilišne bolnice Mostar predstavlja jednu od najmodernije opremljenih uroloških ustanova u Feder-aciji BiH pa i u regiji, kadrovski jednu od najmlađih ako ne i najmlađu urološku kliniku u regiji, a u rutinskoj kliničkoj praksi ustanovu koja je u stanju pružiti zavidnu uslugu u skladu s načelima moderne urologije.U rutinskoj sva-kodnevnoj praksi su sve endourološke procedure, vaskularni pristupi u urologiji,kirurgija nadbubrežnih žlijezda,kirurške procedure iz oblasti opće urologije, kirurške procedure iz oblasti onkološke urološke i rekonstruk-tivne urologije, kirurgije uretre za koju smo i jedina ustanova u Federaciji BiH, kirurškog liječenja urinarne inkontinen-cije, cjelokupan tretman kalkuloza uro-genitalnog trakta po svim postojećim načelima koje poznaje današnja urološka praksa.U rutinsku praksu od ove godine uvodi se laparoskopska urologija, laparoskopskim procedurama u liječenju cistične bolesti bubrega varikocele,laparoskopske nefrektomije, te u suradnji s dječjim odjelom Klinike za kirurgiju obavljaju se i kirurške korekcije anomalija urinarnog trakta kao što su hipospadije, liječenje VUR- kod djece, te liječenje anomalija PU segmenta kod djece već dugi niz godina.

U daljnjem planiranom razvoju urologije kao struke, učinjeni su i daljnji pomaci, osigurana je u dogledno vrijeme i na-bavka uređaja za urodinamska mjerenja za potrebe Klinike za urologiju i Odjela dječje kirurgije Klinike za kirurgiju, te u suradnji s Odjelom za nefrologiju i dijalizu Klinike za unutarnje bolesti započinje se sa laparoskopskim plasir-anjem katetera za peritonejsku dijalizu, te biopsijama bubrega, uz već postojeću suradnju te potpore Klinike za urologiju u pripremi pacijenata za dijalizu kreiran-jem vaskularnog pristupa (A-V fistule).

U daljnjem strateškom razvoju, planira se jedinicu postintenzivne skrbi na Klinici pretvoriti u jedinicu intenzivne skrbi obzirom na potrebe klinike,uz

odgovarajući medicinski kadar i na-bavku dodatne opreme za spomenutu jedinicu, dodatna kraća edukacija za perkutanu nefroskopiju i nefrolitotripsiju obzirom da je nabavljena i potrebna oprema za spomenute procedure, dodatni razvoj laparoskopije u urologiji, te opremanje androloškog kabineta.Svakako u daljnjem strateškom raz-voju potrebno je i planirano Kliniku kadrovski ojačati prijamom bar četiri medicinske sestre u radni odnos te prijamom jednog liječnika na specijal-izaciju iz urologije u nastupajućoj 2010. godini.Također je planirana intenzivnija suradnja s Klinikom za onkologiju te realizacija redovitih stručnih sastanaka urološko-onkološkog konzilija obzirom na povećanu incidencu malignih bolesti i potrebe obje Klinike na obostrano zadovoljstvo,uz već postojeći nastavak i dobru suradnju sa ostalim odjelima,

kliničkim zavodima i klinikama u sastavu SKB Mostar, u idućem razdoblju.

Vrijedni spomenaBilo bi nepravedno, na kraju, ne spomenuti i djelatnike urološkog Odsjeka koji su dali značajan doprinos u stvaranju Klinike za urologiju koju imamo, a koji danas nisu sa nama, kao što su dr. Mladen Stojčić, specijalist urolog, koji je postao djelatnik Zavoda za urologiju Opće bolnice Sveti Duh u Zagrebu, umirovljene medicinske sestre Ive Škobić, dugogodišnje djelatnice urološkog odsjeka te pokojne medicin-ske sestre Ivice Puljić, koja nas je prerano napustila i kojoj dugujemo neizmjernu zahvalnost za uspostavu temelja visokog profesionalnog i ljudskog odnosa prema pacijentima, koji resi djelatnike Klinike za urologiju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar.


Preseljenjem u novu zgradu SKB-a Mo-star na Bijelom Brijegu i Odjel za plućne bolesti i tuberkulozu dobio je nove prostore. Iz iznimno teških nekadašnjih uvjeta rada prijeći u bolnicu suvremenih europskih i svjetskih standarda, veliko je olakšanje za djelatnike, kao i za bole-snike koji se liječe na tom Odjelu.

Voditeljica Odjela za plućne bolesti i TBC je prim. dr. Ljiljana Vujičić Cupač.

Povijest Odjela, koji je djelovao pod nazivom „Antituberkulozni dispanzer“(ATD), datira od 1952. godine, kada je sagrađena i zgrada, namjenski za tu vrstu oboljenja, s velikim, otvorenim terasama i pros-tranim bolesničkim sobama. Treba napomenuti da je pri Staroj bolnici također postojao Plućni odjel još od prije.

Antituberkulozni dispanzer imao je sljedeći ustroj: bolnički odjel (sa 120 bolesničkih postelja), dispanzerski rad (preventiva), fluorografija pluća (otkrivanje TBC-a), patronažna služba, BCG – cjepni centar, tehnička služba s kuhinjom.

1969. godine Antituberkuloznom dispanzeru se pripaja Plućni odjel iz Stare bolnice i tako je ATD preimen-ovao u „Službu za plućne bolesti i TBC“, pri mostarskoj bolnici. Osnivaju se:

Kabinet za bronhoskopiju pluća, Kabinet za funkcionalnu dijagnostiku (spirometr-iju), Kabinet za alergološko testiranje, te Kabinet za RTG snimanje, koji postoji i od ranije.

Tijekom Domovinskoga rata prestaje rad na Odjelu što se tiče ležećih pacijenata. Značajno je da je određeni broj medicin-skih sestara dolazio na radna mjesta i očuvao imovinu – svu aparaturu. Po prestanku ratnih zbivanja,doslovce,iz pepela se obnavlja zgrada, koja je nekoliko puta granatirana (poznato je da je bila na prvoj crti bojišnice u gadu), te počinje s radom „Odjel za plućne bolesti

i TBC“ Kliničke bolnice Mostar.

novi početakZnačajan nadnevak za Odjel je i 2.ožujka 2009. godine, nadnevak prelaska u novi objekt Sveučilišne kliničke bol-nice Mostar. Naime, do tada se radilo u staroj zgradi, naravno bez dizala, kojoj je pristup bio nereguliran, s puno neracionalno iskorištenog prostora koji se nikako ne uklapaju u plan i izgled suvremene bolnice. Bolesničke sobe su imale više od 4 kreveta, kupaonice i toalet su bili zajednički za sve bolesnike s jednog kata. Zbog svega navedenog, distribuiranje hrane i lijekova je bila otežano kao i rad medicinskoga osoblja.

Prijelaz u nove prostore, za već uigranu i stručnu ekipu s Pulmologije, znači bolje uvjete rada olakšane i suvremenom opremom (primjerice u kabinetu za funkcionalnu dijagnostiku plućnih poremećaja).

na odjelu se odvija i nastavaDanas Odjel radi s kapacitetom od 40 bolesničkih postelja,10 liječnika i 30 medicinskih sestara. Na Odjelu se održava i nastava iz pulmologije u sklopu turnusa Interne medicine za studente Medicinskog fakulteta. Studen-tima se tijekom nastave posvećuje izn-imna pozornost, a liječnici su uvijek na raspolaganju, spremni prenijeti znanje mlađim kolegama. Bave se i znanstveno – istraživačkim radom, a pohvalno je istaknuti i stručnu i znanstvenu izobraz-bu liječnika s ovog Odjela, kao i njihovo sudjelovanje na raznim kongresima i simpozijima.

Pulmologija u MostaruOdjel za plućne bolesti i TBC Sveučilišne kliničke bolnice Mostar

Autori i photo: prim. dr. Ljiljana Vujičić Cupač, Ivan Landeka, Ante Mandić


Gripa ili influenca je akutna kapljična infektivna kozmopolitska bolest dišnog sustava. Uzrokovana je virusima influen-zae A, B i C. Kod ljudi su samo influenca A i B virusi epidemiološki značajni, a samo virus influence A ima pandemijski potencijal. Zbog stalnih antigenskih promjena virusa čovjek je stalno izložen bolesti. Bolest ima sezonski karakter, ne štedi nikoga, nazočna je od kolijevke pa do groba i ima atribut teške bolesti zbog brojnih i teških komplikacija. Danas je gripa jedina infekcija koja se može pojaviti u pandemijskom obliku i ona je de facto jedina neukroćena pošast iz prošlosti.

Da bi neki virus influence mogao uz-rokovati pandemiju on mora sadržavati tzv. pandemijske karakteristike: to je posve novi virus (čovječanstvo se do sad nije susrelo s tim virusom), moguć je i događa se interhumani prijenos i proširio se na više zemalja/kontine-nata. Najveća i svakako najdramatičnija pandemija bila je 1918 godine, nazvana „španjolskom gripom“, po zemlji gdje se prvo javila. Ova pandemija je u tri vala obišla zemaljsku kuglu sa velikim brojem oboljelih i umrlih. Prema najnovijim istraživanjima, danas se smatra da je ova pandemija usmrtila između 50 do 100 milijuna stanovnika naše planete. Zadnje su tri pandemije bile 1957, 1968 i 2009. godine.

Virusni genom građen je od jednolančane RNK. Glavne antigenske derminante virusa influenze su: gliko-proteini, hemaglutnin (H) i neuramin-idaza (N), koji strše na površini virusa, a za koje su vezane aglutinacijske i i enzimatske aktivnosti virusa. Postoji 16 podtipova hemaglutinina (H1-H16) i devet podtipova neurominidaze (N1-N9) što omogućava nastanak njihove 144 kombinacije. Ovi površinski anti-geni su nositelji virulencije odnosno patogenosti virusa. Nisu stabilni, stalno mijenjaju svoja antigenska svojstva pa tako nastaju mutacije virusa influence. Antigenske promjene su uvjetovane promjenama redoslijeda aminokiselina u polipeptidnom lancu hemaglutinina i neuraminidaza. Manje antigenske promjene događaju se svako nekoliko godina (2-3 godine), a veće antigenske izmjene u prosjeku svako petnaestak go-dina. Rezultati molekularnih istraživanja su potvrdili pretpostavku da korjenite antigenske promjene virusa najvjerojat-nije nastaju rekombinacijom ljudskog i nekog životinskog virusa. Novonastala rekombinacija omogućava prijenos virusa influence između različitih vrsta, odnosno sa životinje na čovjeka, čime se objašnjava nastanak pandemijskih sojeva.

Bolest se pojavljuje u u hladnijem dijelu godine, u Europi obično nešto prije Božića do Uskrsa, a na južnoj polutki od svibnja do rujna. Jedini prirodni izvor infekcije je čovjek. Treba napomenuti da istodobni nalaz virusa gripe kod raznih životinja upućuje na vjerojatnost održavanja ovog virusa i izvan ljudskog organizma. Virus prenosi s čovjeka latentno ili manifestno oboljelog, iz-ravnim dodirom ili posredno kapljičnim aerosolom i preko predmeta. Virus treba naselliti sluznicu respiratornog sustava i tu se samo, u daleko najvećem broju slučajeva, i može naći. Virusi gripe su sposobni penetrirati kroz sloj sluzi na površini respiratornog sustava, a potom ući u epitelne stanice tog sustava - gdje se vrlo brzo razmnožavaju. Poslije šest sati virusi gripe rasijavaju se iz inficiranih stanica.

Prvi na udaru djecaEpidemija influence zahvaća sve dobne skupine, iako najčešće i najteže obolijevaju djeca, sve dok ne steknu specifična protutijela. Vremenom imu-nost slabi, gubi se se zbog neprestanih promjena virusa. Virusi influence smanjuju otpornost organizma i izravno oštećuju sluznicu dišnog sustava, što iznimno pogoduje nastanku širenja bakterijske infekcije.

Inkubacija gripe je kratka 1-3 dana. Bolest počinje iznenada, s općom malaksalošću, glavoboljom, povišenom tjelesnom temperaturom (odmah doseže 390 do 40 0C). Bolesnik je apatičan, žali se na jaku glavobolju i bolove u mišićima i zglobovima, gubitak teka, tjelesnu i psihičku iscrpljenost, pospan je, a ponekad i dezorjentiran. Povraćanje i proljev nisu rijetki, posebice kod male djece. U početku, prvih neko-liko dana bolesti, obično nema nikakvu respiratornu simptomatologiju. Kada se pojave simptomi od strane dišnog sus-tava, temperatura obično počinje padati. Febrilna faza traje 3-6 dana, kod djece

Gripa ili influenca, opće spoznajeAutor: doc.dr.sc. Ivo Curić, dr.med. i voditelj Klinike za infektivne bolesti

Tko će koga uhititi ?Riječ gripa dolazi od fran-cuske riče „gripper“ što znači uhititi, a to u biti determinira nagli početak ove bolesti. Termin influ-enza potiče od sintagme „influenzo di freddo“- utje-caj hladnoće, a što de fac-to povezuje ovu bolest s hladnijim godišnjim razdo-bljima. Kolijevka bolesti je Daleki istok, odakle je u Europu prenesena 1580.godine. Bolest se svake godine pojavljuje u man-jim ili većim epidemijama, a mjestimice i u pandemi-jskom obliku. Bolest je poznata je od najstarijih vremena. Od 1580. godine, kada je zabilježena prva pandemija bolesti, regis-trirana je 31 pandemija koje su imale vrlo važan utjecaj na cjelokokupan razvoj društva.


nekada i dulje. Gripa je u pravilu teška bolest, praćena različnim poremećajima organskih funkcija i čestim sekundarnim bakterijskim komplikacijama (krup kod male djece, upale uha, sinusa i pluća, pogoršanje kroničnog bronhitisa i astme). Komplikacije izvan dišnog sus-tava su: miozitis, rabdomioloza, mijelitis, Guillan Bareov sindrom. Smatra se da su te pojave posljedica izravnog djelo-vanja iako je viremija rijetko zabilježena. I pored navedenih komplikacija bolest ima dobru prognozu, budući da daleko najčešće dolazi do potpunog ozdrav-ljenja.

Simptomatska terapija je osnovna terapija (mirovanje, dostatno unošenje tekućine, antipiretika, antitusici). Djeci nije preporučljivo davati salicilate zbog potencijalnog razvitka Reyovog sin-droma. Antibiotike treba davati samo kod sekundarnih dokazanih bakterijskih superinfekcija. Danas postoje lijekovi koji inhibiraju djelovanje neuraminidaze (tzv. inhibitor neuraminidaze) pa tako skraćuju i smanjuju izlučivanje virusa, trajanje febrilne faze bolesti i ublažuju druge simptome. To su: oseltamivir, zanamivir i peramivir. Oseltamivir i peramivir su učinkoviti u prevenciji i terapiji gripe, dok je zanamivir regis-triran samo za liječenje starijih od sedam godina. Terapija se kod odraslih provodi oseltamivirom (tamiflu) kroz pet dana (2 x po jedna tableta od 75 mg), a kempro-filaksa istim lijekom jedanput dnevno do 6 tjedana. Djecu treba liječiti oseltamivi-rom 2 x 2 mg/kg tjelesne težine kroz pet dana, a profilasku provodit 1 x 2mg/kg tjelesne težine do šest tjedana. Zanama-vir (relanza) je učinkovit protiv influ-ence A i B. Primjenjuje se samo u obliku aerosola i nije registriran za prevenciju. U trećoj fazi predkliničkih ispitivanja nalazi se novi inhibitor neuraminidaze, peramivir, koji se aplicira jednokratno parenteralno, a učinkovit je i u liječenju i u profilaksi gripe.

Općim mjerama (izbjegavanje zat-vorenih prostora gdje se okuplja više ljudi, odgoda javnih skupova, zat-varanje škola i vrtića, zabrana posjeta bolnicama, itd.) nisu postignuti željeni rezultati,no, ipak je uputno navedene mjere rabiti. Jedina prava preventivna mjera je aktivna imunizacija. Protiv gripe se mogu cijepiti sve osobe, osim ljudi koji su alergični na jaja. Postoji mrtvo i živo cijepivo. Danas je u uporabi kombinirano trokomponentno cjepivo koje sadržava tip virusa iz prethodne epidemije, potom virus koji je upravo otkriven (potencijalni uzročnik nove epi-

demije) i virus B. Mrtvo cjepivo se znatno češće koristi i ordinira se pareneteralno, a preporuča se kroničnim bolesnicima i osobama starijim od 65 godina. Živo cjepivo se sastoji od živog oslabljenog virusa, aplicira se intranazalno. U završnoj fazi priprema su cjepiva koja sadržavaju jedan od antigena (hema-glutinin ili neuramninidazu). Uspješnost cjepiva u zaštiti od gripe je 70-90 posto.

Za oboljele je uputno ostati doma,jer gripu treba preležati u krevetu. Potreb-no je piti mnogo tekućine i konzumi-rati lako probavljivu hranu. Transmisija virusa može se smanjiti čestim pranjem ruka, posebice prije i poslije kontakta s oboljelom osobom, a tijekom kihanja i kašljanja potrebno je nosi i usta prekriti papirnatom maramicom koju potom treba baciti. Uobičajne maske za lice treba nositi samo jedan dan.

Prirodno stečena imunost nakon preboljele bolesti ili razvijena nakon primjene cjepiva ne štiti ljude od promi-jenjenog ili novog soja virusa.

nova gripa A(H1n1) Svetska zdravstvena organizacija(WHO) proglasila je 11. lipnja 2009. godine pan-demiju nove gripe-što znači da postoji povećana i trajna transmisija novog virusa među ljudima te da se bolest proširila na više kontinenata.

Novu gripu uzrokuje virus influence A/H1N1 koji ima pandemijski potencijal. Taj je virus nastao kao rezultat kom-biniranja četiri tipa virusa A/H1N1 (dva svinjska soja, jedan ptičji i jedan hu-mani).

Temeljem dosadašnjih svjetskih i naših osobnih spoznaja gripa A/H1N1 kod

ljudi, za sada, nije osobito teška bolest i blaža je od sezonske gripe s kojom smo se susretali tijekom nekoliko zadnjih godina. U ovoj pandemiji za sada nije zabilježen povećan broj komplikacija, niti su registrirane komplikacije teže od komplikacija koje se sreću kod sezon-ske gripe, a smrtni slučajevi se izuzetno rijetko registrirani.

Iako postojeće trokomponentno cjepivo za sezonsku gripu sadrži virus A/H1N1 ono nije učinkovito prema novom soju virusa, jer je virus nove gripe A/H1N1 bitno drugačiji od virusa sezonske hu-mane gripe koji se nalazi u cjepivu.

Bitno je naglasiti da ćemo se u zimskom razdoblju susrest s uobičajnom sezon-skom i s pandemijskom novom A/H1N1 gripom. Glede navedenog bilo bi dobro, bez obzira na nazočnost i intenzitet pandemijske gripe, cijepiti se protiv sezonske gripe početkom jeseni, dakle oko 2 mjeseca prije uobičajne primjene cjepiva protiv gripe, a potom se cijepiti protiv pandemijskog soja. Pandemijsko cjepivo će sadržavati samo jedan soj virusa (monokomponentno cjepivo), za razliku od trokomponentnog sezonskog cjepiva. Za nastanak potpune imunosti pandemijsko cjepivo će se primjenjivati u dvije doze s razmakom od nekoliko tjedana. Pandemijsko cjepivo prior-itetno će dobiti ugrožene populacijske skupine, a to su: kronični bolesnici, mala djeca, trudnice i profesionalno ugrožene skupine (zdravstveni radnici, policija, vojska i slično). Trudnice i djeca starija od šest mjeseci smiju se cijepitii sezonskim cjepivom. Glede svih preven-tivno - medicinskih mjera i terapeutskih postupaka kod nove gripe A(H1N1)vri-jedi sve ono što je već izneseno u općim spoznajama vezanih za sezonsku gripu.


Latinski jezik je od davnina jezik medicine. Na našim prostorima je to ostao sve do danas dok liječnici angloameričkih medicin-skih krugova koriste njegovu angliziranu inačicu s mnoštvom prilagođenih englesko-latinskih riječi. U nekim zemljama latinski je izgubio sasvim na značaju (Njemačka) te se sve dijagnoze pišu lokalnim jezikom te zemlje. Susjedna Republika Hrvatska je od nedavno krenula u tom smjeru. Možda je to i razumno rješenje s obzirom kakvoj torturi je sve izložen latinski jezik od strane liječnika koji ga želeći mistificirati svoje postupke nastoje ubaciti u što većem obimu u tekst medicinskih dokumenata. Strastvenom zalju-bljeniku u latinski jezik paraju uši mnogo-brojne napisane i izgovorene gramatički nemoguće kombinacije koje svakodnevno imamo priliku vidjeti na nalazima, otpusnim pismima, anamnezama itd. Navedimo neko-liko primjera jako čestih pogrješki u svakod-nevnoj praksi:

Ne kaže se za trbušne bolove Colicae ab-dominalis nego se može samo reći Colicae abdominales jer je i prva riječ u pluralu ili Colice abdominis (bolovi trbuha) ako ne koristimo pridjev trbušni nego imenicu trbuh u genitivu. Analogno tomu se kaže Colicae renales ili Colicae renis a ne Colicae renalis.

Nadalje, riječ oma, omae ne postoji u latinskom jeziku pa stoga ne može značiti rame. Postoji grčka riječ za rame koja glasi omos, ali se ne može tek tako latinizirati i od nje napraviti oma. Rame se na latinski kaže umerus,-i, m. (bez H na početku za razliku od kosti Humerus koja mu je u sastavu). Nipošto se za „Udarac u rame“ ne može reći „Contusio omeris“, a još manje „Contusio omae“, jer takve riječi u latinskom naprosto ne postoje. Ispravno je reći „Contusio umeri“. Naravno ispravno je također i opisno napisati regiju i reći „Contusio regionis humeroscapularis“ izbjegavajući tako riječ rame, a zadržavajući konkretno mjesto zanimanja.

„Stanje nakon..“ odnosno latinski „Status post...“ je česta konstrukcija u dijagnozama. Post(poslije) je prilog koji ide u latinskom uvijek i bez iznimke s akuzativom. Tako se ne može reći „Status post operatio cerebri“ nego se kaže „Status post operationem cerebri“, kao što bi se reklo i „St. post irradiationem, repositionem, ...“.

Kad je neka ozlijeda lakšeg odnosno težeg stupnja za nju se kaže da je gradus levis jer je levis,e=lak, a ne koristi se levioris, leveris, leve, leves i ostale izmišljene inačice.

Ako želimo reći da se udarac dogodio u neku anatomsku regiju onda bi bilo lijepo koristiti genitiv, te reći „Contusio regionis...“ a ne „Contusio regio...“ . Ne bi se trebalo govoriti „Contusio regiae“ jer je latinska riječ za regiju ili područje regio, -onis, f. a ne regia, -ae, f.

Preminulog ne stavljamo ad latus nego ad laterum (na stranu) jer prilog ad ide uvijek uz akuzativ, a strana se kaže latus, lateris, n. čiji akuzativ glasi laterum. Od svih latinskih riječi upravo je ova najiritantnija i najnepotrebnija jer se koristi gdje god se želi reći je li neka promjena na lijevoj ili desnoj strani. Iz nekog razloga liječnici ne žele biti jednostavni i reći primjerice „Udarac desnog hemiabdomena“ nego „Udarac hemiabdomena desne strane“. Neki s ovom riječi idu čak tako daleko da im postane neizostavan dio svake dijagnoze pa tako možemo vidjeti „Vulnus scissum manus lat. dex.“ što bi značilo „Rezna rana ruke desne strane“. Zar nije jednostavnije kazati: Rezna rana desne ruke (Vulnus scis-sum manus dex.). Riječ latus odnosno njezin genitiv lateris (skraćeno lat. ili l.) bi bilo dobro izostaviti kad god je to moguće.

Kada nema kirurške, infektološke, neurološke, itd. bolesti kažemo Nichil chiru-rgicum, infectologicum, neurologicum,...(Ništa kirurško, infektološko, neurološko), ali možemo također reći Sine morbo chirurgico, infectologico i neurologico (Bez kirurške,

infektološke i neurološke bolesti).

U svakodnevnoj praksi često se neke od gore navedenih riječi skraćuju. To je praktično jer ubrzava vrijeme tipkanja i prikriva neznanje nastavaka za padeže. U pravilu se skraćuju riječi desno i lijevo na dex. i sin. No, trebamo imati na umu u kojem rodu je imenica o kojoj govorimo kako bismo pravilno pročitali ili u razgovoru koristili navedenu dijagnozu. Tako je udarac u desno oko Contusio oculi dex. (dextri) ali je Contusio manus dex. (dex-trae) jer je oko u latinskom muškog, a ruka ženskog roda.

Ima još mnoštvo primjera gdje se u medicin-skoj latinskoj terminologiji griješi, ali ćemo ovdje stati. Možda bismo trebali razmisliti i u medicinu uvesti lokalni jezik kao i veliki broj zemalja zapadnoga svijeta. No,ako, ipak, želimo ostati pri latinskom onda priliči da ga ispravno koristimo. Ako se već njegovom uporabom želimo istaknuti kao profesional-na elita, na što imamo legitimno pravo, onda nam to ne bi trebalo predstavljati problem.

Referencije:Gortan V, Gorski O, Pauš P. Elementa latina, 1. Školska knjiga, Zagreb 1997, str. 24.

Šešelj Z, Škiljan D.Salopek D. Orbis Ro-2. manus 1. Profil Edukcija, Zagreb 2008.

Sobota Atlas anatomije čovjeka, Naklada 3. Slap, Zagreb; Svezak 1: Rječnik anatom-skog nazivlja, str. 401.

http://en.wiktionary.org/wiki/umerus 4. pristupljeno dne 26. listopada. 2009.

Kako izbjeći najčešće pogrešne dijagnoze u svakodnevnom radu doktora medicine - primjeri


Autor: Dalibor Arapović, dr. med.Photo: Andrija Lončar, dipl. ing.


Sustav interne kontrole je uveden u Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostar od 1. siječnja 2008. godine sukladno smjernicama za uspostavu i jačanje interne kontrole proračunskih koris-nika. Uspostava učinkovitog sustava internih kontrola se nametnula kao obveza menadžmentu i svakom uposleniku bolnice.S tim u vezi ute-meljen je sustav interne kontrole pri Ravnateljstvu SKB-a Mostar.

Cilj interne kontrole u SKB- u Mostar je osigurati da svi uposlenici budu odgovorni za održavanje komu-nikacije prema svojim nadređenim o problemima, pogrješkama i nedost-acima u aktivnostima,ili, poslo-vanju, potom nepoštivanju pravila i procedura, te drugim nezakonitim radnjama.

Temeljna načela interne kontrole provode se sukladno COSO okviru- Odbor pokroviteljskih organizacija sukladno kojemu je interna kon-trola oblikovana na način da daje razumnu mjeru sigurnosti vezano uz ostvarenje slijedećih ciljeva:

Usklađenosti sa zakonima, pro-• pisima, politikama, planovima i procedurama

Pouzdanosti financijskog i • upravljačkog izvještavanja

Učinkovitosti poslovanja i •

Zaštite imovine.•

U skladu s navedenim, kontrola je u SKB- u Mostar organizirana kao upravljačka, administrativna i računovodstvena. Kontrole se obav-ljaju kao prethodne (ex ante), na-knadne (ex post) i trajne (on going).

Kontrola nije ograničena na određene faze aktivnosti nego je nazočna na svim instancama poslovanja i funkcioniranja bolnice počevši od nadzora financijskih procedura, ugovora o nabavki, kontrola financijskih izvještaja i poslovanja, pro-grama izobrazbe i ocjenjivanja, izvještaja o radnom vremenu i nazočnosti na radnom mjestu, nadzora imovine, pa sve do sigurnosti elektroničkih podataka i mreže.

Također su organizirana povjerenstva za nadzor prijama pacijenata i potrošnju sanitetskog

i potrošnog materijala koja obavljaju mjesečnu kontrolu na određenom Odje-lu / Klinici- sukladno planu poslovanja.

Podsjećamo da je Sveučilišna klinička bolnica Mostar jedina bolnica u regiji koja je uvela sustav interne kontrole koja služi kao temeljna odrednica za uporabu resursa na etičan, ekonomičan i učinkovit način, a sukladno primjenjivim zakonima i procedurama poslovanja.

Sustav interne kontrole u poslovanju SKB-a MostarPiše: Danijela Gagro, dipl. oec.


Autor: prim. Ružica Papoči, dr.med., voditeljica Zavoda za transfuziologijuPhoto: Andrija Lončar dip. ing.

Kažu da brojke govore više nego tisuću riječi. 60 godina strpljenja, stvaranja, nadanja, suradnje, optimizma….s Vama i uz Vas!

Što reći u najkraćim crtama za razdoblje od 60 godina jedne ustanove?

60 godina puno za jedan ljudski živost, a samo djelić života jedne ustanove.

60 godina bile su razdoblje sazrijevanja i odrastanja, i sigurna sam tek su pred nama najkreativniji trenutci razvoja i napretka. Optimizam i entuzijazam je ono što ponajviše resi ljude koji rade u Zavodu i daje im snagu da sve

poteškoće, nerazumijevanja prevladaju i krenu putem novih dostignuća, putem razvitka. Snagu za to nam posebice daju davatelji krvi koji darivajući dio sebe, krv, pokreću i naše emocije i našu volju za boljim radom .

Danas preko šest tisuća da-vateljaU začetku je to bilo nekoliko davatelja, prosinca 1949. godine, a danas u Zavodu za transfuzijsku medicinu SKB-a Mostar godišnje registriramo preko 6 000 davatelja krvi. Počelo je sa nekoliko

djelatnika, a danas Zavod ima 29 up-oslenika. Počelo je s četiri krvne grupa ABO sustava, a danas u dijagnostici određujemo uz ABO sustav , RhD sustav, Rh genotip, Kell sustav, stečena protutijela kroz izravni i neizravni Coombs test, kao i cijelu paletu pri-jetransfuzijskih ispitivanja kako doze krvnog pripravka tako i krvi bolesnika.

Počelo je sa testiranjem uzete krvi na jednu krvlju prenosivu bolest, sifilis, a danas testiramo na HBV, HCV, HIV…sutra CMV, prioni … .

Počelo je sa uzimanjem krvi u „boce“, a danas se krv uzima u nekoliko vrsta krvnih vrećica, sa različitim antikoagu-lansom, ovisno o tomu koji krvni pripravak proizvodimo, odnosno koji dio krvi davatelja je terapijski indiciran bolesniku.

Počelo je sa liječenjem bolesnika punom krvi od davatelja, danas Zavod u ponudi i proizvodnji ima preko 15 raznih krvnih pripravaka, i prema in-dikacijama ih distribuira bolesnicima Klinika/Odjela SKB-a Mostar.

U povijesti razvoja Zavoda bilo je tehnološkog napretka, promjena, usavršavanja, preseljenja, marginal-izacije, pa može se reći i stagniranja. I još uvijek nemamo konačnog rješenja, prostora, opreme, kadra, kakva bi trebala imati ustanova ovog tipa, kakva su potraživanja, zahtjevi SKB-a Mostar, kako to zaslužuju i davatelji krvi i djelatnici Zavoda.

Sveučilišna klinička bolnica Mostar u 2009-tu. je zakoračila velikim koracima naprijed, Zavod pokušava slijediti i pratiti potrebe. Zbog neriješenih tehnoloških procesa, ili organizaci-jskih shema, nije uvijek u mogućnosti udovoljiti željama istog trenutka. Medicina podrazumijeva timski rad, i svaka karika u timu je jednako važna. Mislim , bez imalo skromnosti, da udio Zavoda u tom timu je nezamjenljiv. Samo jedan dan bez rada transfuzije bi vjerujem doveo do kaosa rada tima. Spriječiti mogući kaos se može samo dobrom suradnjom, uvažavanjem i poštivanjem struke, interdisciplin-

1949-2009 | 60 godina transfuzijske Medicine u Mostaru


arnim radom.

Darivanje je javno- zdravstveni problemStratešku važnost proizvodnje krvnih pripravaka, posebice samodostatnosti izvora, davatelja krvi malo njih razumije, još manje podupire. Većina, o dostat-nosti količine krvnih pripravaka kao lijeka i njihovim pričuvama u bolnici, ima u razmišljanju viziju obveze i zadaću transfuzijske ustanove, Zavoda. Imati svakodnevne pričuve krvnih pripravaka u hladnjaku nije samo obveza Zavoda. To je obveza svakog građanina, svake institucije, poduzeća, škole, fakulteta. To je mreža donora koja će biti kvalitetna i učinkovita samo ako ima u osnovi dobru legislativu, financiranje, edukaciju, orga-nizaciju što je obveza zakonodavstava, ministarstava, fonda zdravstvenog osiguranja, javnog zdravstva, civilne zaštite, Crvenog križa i na kraju trans-fuzije, koja će svoju stručnost iskazati kroz siguran, kvalitetan i učinkovit lijek, krvni pripravak. Unatoč otežanom radu bolesnici naše bolnice su opskrbljeni krvnim pripravcima. Nekada možda, s odgodom, u hitnim, podvlačim hitnim situacijama se zahtjevima ordinarijusa i potrebama bolesnika udovolji. Nara-vno za to nisu zaslužni samo djelatnici Zavoda. Iza svega je ljudska ljubav, humanost, davatelj krvi bez kojega ne bi bilo razvoja transfuzijske medicine, a još manje razvoja visoko sofisticiranih kirurških ili internističkih disciplina. Iza toga je transplantacija tekućeg tkiva, krvi, na koju malo tko gleda iz perspek-tive poteškoća koju prati transplantacija tkiva, organa ili stanica.

Pred transfuzijom je težnja raditi sukladno europskim standardima.To će

biti i obveza prema novom Zakonu o krvnim pripravcima Federacije BiH. To je gotovo nemoguća misija iz mnogo razloga, ponajviše zbog organizaci-jskih i financijskih poteškoća. Zavod je odlučan pratiti struku i dostignuća, u tomu imamo i rezultate temeljene na znanju i radu. Bez imalo skromnosti može se reći da radimo vrhunsku trans-fuzijsku medicinu, zasigurno najbolju u našem okruženju. Sada radimo mnogo zahtjevniji, sofisticiraniji posao u im-proviziranim uvjetima.

Prostor ostaje trajni problemProstori u kojima radimo su na dva lokaliteta …,a čekamo rješenje od 1994. godine.

Oprema koju imamo se postupno obnavlja. Potrebe su velike, tehnološki napredak još veći, Nabavka opreme iziskuje velika financijska ulaganja, koja bolnica sigurno ne može sama podupri-jeti. I opet čekamo….

Djelatnici Zavoda su četiri liječnika specijalista, dva zdravstvena djelatnika za animaciju davatelja, pet u radu s da-vateljima krvi, dva u proizvodnji krvnih pripravaka, devet imunohematološkoj i tri u serološkoj dijagnostici, te četiri uposlenika nemedicinskog profila. Zavodu žurno nedostaje: jedan tim, a u budućem razvoju još četiri tima. Potreba je imati organiziranu popod-nevnu smjenu, pokrivenost vikendom, blagdanima,praznicima.

Svakako tu je obveza proširenja trans-fuzijske djelatnosti, usavršavanje postojećih aktivnosti. Na prvom mjestu je davatelj krvi,volonter, izvor biološkog lijeka za proizvodnju i pripremu krvnih pripravaka. Od broja davatelja, njiho-vog zdravstvenog stanja ovisi sigurn-

ost, kvaliteta i učinkovitost liječenja. Deficitarnost u broju prikupljenih doza nije svojstvena samo našoj sredini. Tu problematiku imaju mnoge sredine, bogatije i razvijenije od nas. Na kraju je primatelj, bolesnik zbog kojeg smo svi tu u zdravstvu. Između su mnogo-brojni koraci dijagnostike, farmaceu-tike, nadzora rada. Mi smo samo karika između zdravih i bolesnih, spona plemenitosti i potreba.

Ovom prigodom želim se zahvaliti svim našim prethodnicima, surad-nicima, koji su gradili put za nas. Na pr-vom mjestu je i prvi transfuziolog dr. Simon Šimić . Njegov najveći doprinos je bio rad na dobrovoljnom darivanju krvi, organiziranju akcija. Tu su i drugi umirovljenici zdravstveni i nezdravst-veni djelatnici: Anastazija Primorac, Vesna Benco, Irena Šaravanja, Radmila Pehar, Mara Zovko., i oni kojima je transfuzija bila prolazna postaja.

Budućnost u razvoju kliničke transfuzijske medicinePred nam su jasne vizije , novi izazovi , novo sutra. Budućnost je razvijati kliničku transfuzijsku medicinu, po-raditi na interdisciplinarnoj suradnji, uvesti nove dijagnostičke metode, osigurati dostatne količine sigurnih krvnih pripravaka, raditi na uvođenju transplantacije matičnih stanica i još mnogo ,mnogo novih davatelja krvi.

Ovim putem se zahvaljujemo svima njima koji su svoju plemenitost, do-brotu i humanost iskazali na najbolji, a istodobno najjednostavniji način pružanjem svoje ruke, darivanjem dijela sebe.Iskrene čestitke svim djelat-nicima transfuzije na uspješnom radu i u povodu 60-tog. rođendana.


Promjene su dio naše svakodnevnice.One vuku život naprijed ka boljem.Postupne se promjene zbivaju i u sestrinstvu u smislu organizacije službe, sadržaja i kvalitete rada. No, možda idu sporije nego što bi to moglo biti u danom trenutku i nekoliko čimbenika na to utječe. Promjene trebaju nastajati postupno i u tradicionalnim sredinama kao što je naša, ali trebaju zahvatiti svijest i samog sestrinstva u poimanju sebe, svoje vrijednosti te društvenog značenja i statusa. Ima se osjećaj da je tradicionalizam u našoj sredini gotovo zacementirao svijest o djelu, ulozi i vrijednosti sestrinstva u pripadnoj društvenoj sredini čemu pridonosi gotovo neopazice inertnost i formirana svijest samih sestara ostavljajući ih na periferiji društvenog značaja i utjecaja razvijajući u njima gotovo podaničku svijest i vazalni odnos.

Promjene se u službi zdravstva obično razvijaju polako i etapno i sestre su dio tih promjena. No, u svakodnevnoj praksi medicinske sestre ipak koliko toliko sudjeluju u procesu nastanka promjena kojima se stvara okvir koji onda au-tomatizmom upravlja njima i njihovom svakodnevnom djelatnošću. Postav-lja se pitanje u kojem stupnju danas sestrinstvo sudjeluje u programiranju kontinuiranih promjena koje vode k organiziranijem, savršenijem i stručno spremnijem obavljanju svakodnevne sestrinske službe? Istodobno u kojem stupnju ono daje prilog stvaranju novog imagea sestrinstva danas? Jesu li i koliko medicinske sestre uključene u stvaranju i spontanih i programiranih organizaci-jskih i stručnih promjena koje vode ka kvalitetnijoj sestrinskoj djelatnosti? Da li sestre prihvaćaju adekvatno sudjelo-vati u tim promjenama ili se jednos-tavno prepuštaju stihiji svakodnevnog obavljanja sestrinske službe? Da li one, kad su već promjene donesene, njima onda upravljaju ili bolje rečeno u kolikoj mjeri adekvatno sudjeluju? Da li one

same daju prilog ne bi li se promijenilo poimanje kako je sestrinstvo sekun-darna (pomoćna) djelatnost te kako ono gotovo samo manualno sudjeluje u složenom procesu pružanja zdravstvene zaštite? Da li je stvorena klima u kojoj same medicinske sestre osjećaju potre-bu, a onda i zahtjevno iniciraju, svoje trajno stručno usavršavanja koje onda diže vrijednost sestrinstva na razinu koja mu i pripada? Da li one same s taktom lome tradicionalizam u toj materiji? Puno je još pitanja u svezi postavljene teme „Upravljanje promjenama“, jasno, u zdravstvenoj službi na razini sestrinstva.

Sestrinstvo uključuje brojnost djelat-nika što daje veću mogućnost utjecaja u iniciranju, stvaranju i provođenju promjena u zdravstvenoj službi neke sredine, a na što je ono i pozvano. No, to u svakodnevnici prolazi neopazice. Sestrinstvo se treba sve više dozirano nametati u iznalaženju mogućnosti sud-jelovanja u programiranju i provođenju promjena koje vode boljem pružanju zdravstvene zaštite pučanstva jedne sredine. Tek će sudjelovanje sestrinstva u iznalaženju i realizaciji promjena voditi zajedno s djelovanjem drugih čimbenika kvalitetnijem pružanju zdravstvene zaštite pučanstva i dizanju samosvijesti sestrinstva o njegovoj vrijednosti, a onda će rasti i ugled sestrinstva u društvenoj sredini.

Dvije skupineIznijela bih ukratko svoje iskustvo i svoje viđenje o udjelu sestrinstva u našoj sredini u promjenama koje nose Službu i u organizacijskom i u stručnom pogledu prema naprijed. Stječe se dojam da se nenasilno i stihijski sviješću, navikama, stavom i hodom kroz svakodnevnicu sestre neopazice same svrstavaju u dvije skupine:

Ovdje pripada minorna skupina 1. sestara koje imaju izraženu unutarnju potrebu u svakoj prigodi rad učiniti stručno učinkovitijim ne obazirući se na okolne, ponekad i neukusne, komentare kako o njihovoj osobnosti tako i o učinjenom tijekom obavljanja službe,

Ovu skupinu čini većina sestara 2. koje se same postavljaju u položaj posrednika i manualaca u obavljanju složenih stručnih zadaća i poslova, tradicionalistički su poslušno post-avljene što graniči s nepotrebnom pokornošću zbog čega nemaju niti impulsa razmišljati o promje-nama, programirati ih i sudjelovati u donošenju. Takvo je stajalište skoro na razini inertnosti i kao da im ne-dostaje neki unutarnji impuls koji bi ih iz psihološke dokolice ubacio u aktivniji stav pa se upravo tako doista minimizira značenje sestrinstva i u zdravstvenoj službi i u društvu. Time se sestrinstvo stihijski prepušta civilizacijskom tradicionalizmu koji, a doista je malo muškaraca uključeno u sestrinsku službu odnosno službu srednjeg medicinskog kadra, još uvi-jek u brojnim ljudskim djelatnostima muškarca praktički ostavlja i dalje na pijedestalu.

Trebamo se i sami dijelom mijen-jati u shvaćanju i postupanju kako bismo postali svjesne svojih bioloških duhovnih i umnih potencijala čime možemo uvijek više davati obola u programiranju i provedbi promjena u zdravstvenoj službi kako u rutinskom radu tako i poimanju vrednovanja ses-trinstva i njegove uloge.

Također je zamjetno kako se sestre ne protive poduzetim promjenama, da ih ponekad doduše ipak i s malo opreza prihvaćaju ali ih, kad su već donesene, u svakodnevnici nose i provode. Up-ravo tamo gdje je život i rad tražio promjene nema sestrinskog otpora, makar najčešće, na žalost, ne sudjeluju u donošenju programa promjena, nego se one sukladno upravljačkoj ver-tikali nameću. Upravo se sestre trebaju uključiti ne samo u provedbu promjena, nego i u njihovo programiranje kako bi bile što plodonosnije. Naime, nametnute promjene obično izazivaju otpor što onda smanjuje njihovu učinkovitost. Tamo gdje su sestre sudionici pro-gramiranju promjena, zdušnije ih se pro-vodi i plodonosnije su. Treba ovdje ipak naglasiti da će plodonosne promjene u sestrinskom radu biti samo one koje

Upravljanje promjenamaautor: Zdravka Lončar, vms

sestrinstvo


programirano idu do razine sestrinske edukacije i vještine.

Praktična iskustvaPrije nego bismo se upustili u promjene potrebno je jasno sagledati položaj sestrinstva u konkretnoj društvenoj sredini i zdravstvenoj službi, koje je mjesto zauzimalo prije a koje zauzima danas te jasno odrediti ono što želimo za bolje sutra.Mora se utvrditi činjenično stanje, a onda stvoriti preduvjete za pro-gramirane promjene što se može sažeto iznijeti kako slijedi:

sagledati trenutno stanje u službi i • odrediti prioritete,

uočiti i uključiti u programe utje-• cajne osobe koje bi dale podršku predviđenim promjenama,

predvidjeti i planirati iznaći sredstva • za provesti programirane promjene,

odrediti i uključiti u provedbu progra-• ma osobe sposobne za komunikaciju i timski rad,

osigurati legislativu, odnosno pro-• grame i njihovu izvedbu uskladiti s postojećim propisima i zakonima.

U Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar utemeljila sam novu službu u sklopu Odjela za održavanje medicinske opreme i objekata. Na sastanku Kolegija sestara jednoglasno je zaključeno da je neophodan osnutak te službe i istodob-no je donesen nacrt njezina djelovanja. Upravno vijeće bolnice donijelo je na prijedlog Kolegija sestara odluku o njezi-nom osnutku što je zapisnički registrira-no, a u djelovodni protokol i uvedeno. Upravne strukture bolnice podržale su prijedlog i pokrenule postupak za zakonsku izmjenu Statuta bolnice u tom dijelu s uputama za donošenje buduće odluke o sistematizaciji.

Kako je sve išlo sukladno sestrinskom planu raspisan je natječaj za glavnu ses-tru nove službe i istodobno predviđen je prijam novog sanitarnog tehničara. Kadrovska je služba izdala Rješenja o novom rasporedu djelatnika nakon čega se krenulo u proceduralne postupke vezane za osnutak. Usporedno smo radili i na educiranju budućih djelatnika posvećujući punu pozornost educiranju u rukovanju novom aparaturom, posebice u laboratoriju i u operacionim salama Jedinice intezivne njege. O sud-jelovanju u izobrazbi striktno je vođena evidencija.

Komisija za intrahospitalne infekcije izradila je program održavanja higijene

u novim uvjetima koji je umnožen i podijeljen glavnim sestrama organizaci-jskih i stručnih jedinica bolnice, a isto tako i spremačicama. Tom su prigodom dobili i pismeni naputak o kontroli rada i održavanju higijene u obliku kontrolnog listića u kojem su navedeni lokaliteti i vrijeme te ritam i način obavljanja čišćenja. Sve se te radnje i postupci navode. Listići sadrže i rubrike u koje se pismeno unose podaci o obavljenom čišćenju što je onda dostupno glavnoj sestri organizacijske jedinice na uvid i nadzor.

U izrađenom i izdanom pismenom programu rada novoosnovane službe navedena su i tehnička pomagala koja omogućuju što odgovarajuće čišćenje kao i sredstva za čišćenje tkanina, posuđa, aparature, fiksnih segmenata bolničkog objekta. Držali smo važnim donijeti odluku sukladno kojoj su naputci za obavljanje čišćenja i održavanje higijene pismeno taksativno navedeni i objavljeni tako da su dostup-ni i bolesnicima i posjetiteljima što stvara ozračje da se čistoći daje dostojno značenje u osiguranju uvjeta kvalitetnog bolničkog liječenja.

Navedeni primjer zorno ilustrira kako sestrinstvo može i treba sudjelovati u programiranju, donošenju i provedbi promjena u stvaranju uvjeta ciljanog i učinkovitijeg liječenja povjerenih bolesnika kako u organizacijskom tako i u stručnom sadržaju. Vrijedi istaknuti kako osoblje obuhvaćeno odlukama u izvršenju novih zadaća, uvođenjem nove službe, niti jednom gestom i niti u jednom trenutku nije negodovalo.Zdušno su sve prihvatili iz jednos-tavnog razloga što su sudjelovali u programiranju promjena i odlukama o njihovom donošenju i provedbi. Nije, dakle, bilo u postupanju uvođenja promjena, koje zahvaćaju i sestrinski rad i rad pomoćnog osoblja, nikakve forsiranosti, a posebice ne nekih nasilno donesenih odluka i postupaka.

Jesmo li spremni na promjene?Možemo se zapitati da li smo stvarno spremni sudjelovati u sagledavanju potrebe za promjenama, sudjelovati u njihovom programiranju, a potom i u provedbi. Postaje li sestrinstvo svjesno svoje uloge i mogućnosti sudjelovanja u tomu i jesmo li spremni mijenjati i sebe i svijet oko nas u poimanju uloge sestrin-stva u društvenom životu i medicinskoj skrbi pučanstva.Također se postavlja upit jesmo li spremni uključiti se i radom i životom u mijenjanje tradicionalne svijesti naše sredine i nas samih kako bi sestrinstvo što učinkovitije bilo uključeno u kontinuirano napredovanje u pružanju svekolike i stručne i ljudske pomoći onima koji su je najpotrebniji, a to su bolesnici koji nam povjeravaju svoje zdravlje i živote.


Postojanje bolničkog kapelana za pastoral bolesnika, kao što postoje i kapelani za vojsku, dugogodišnja je praksa u demokratskom svijetu, a kod nas od Domovinskoga rata. Trenutačno ovu službu, povjerenu od Ordinarijata Mostarsko-Duvanjske i Trebinjsko-Mr-kanske biskupije i msgr. dr. Ratka Perića povjerena je don Radoslavu Zovki. Zbog važnosti duhovnog stanja bolesnika,ali i opremanja svetim sakramentima bolesnika, za ovaj broj časopisa SKB-a Mostar, razgovarali smo s velečasnim Zovkom.

- Kako nam rekoste, ovo je deseta godina koliko ste bolnički kapelan u mostarskoj bolnici?

Služba bolničkog kapelana postoji još od Domovinskoga rata. Prije

mene to su bili fra Ljudevit Lasta i don Marko Kutleša. Nakon njih, mene je biskup imenovao za ovu zahtjevnu službu. Stanujem u Caritasu u Mostaru, a

pastoral bolesnika vršim u svim bolni-cama i odjelima SKB-a Mostar.

- Jesu li riješeni Vaši formalno-pravni odnosi i status, jer znamo da još uvijek nisu potpisani svi potrebni ugovori između države BiH i Svete stolice?

Još uvijek nisu riješeni ti odnosi, ali se nadamo da će uskoro i biti. Naime, kako je to u zapadnoeuropskim zemljama, ali i u susjednoj Hrvatskoj, potpisani su spo-razumi koji reguliraju, kao vojni pastoral tako i bolnički. Mislim da je to u tijeku rješavanja i da će nakon toga i meni biti olakšan rad s bolesnicima. Kad se ova služba i institucionalno riješi, primjerice, mogu se angažirati volonteri da po-mognu bolesnicima da siđu u kapelicu na Svetu misu, ali i brojni drugi programi pomoći.

- Kada ste spomenuli kapelicu, znam da je u novoj bolnici na Bijelom Brijegu ostav-ljen prostor za ovu nakanu, te kada će ona biti završena?

Točno, prostoriju za bolničku kapelicu je već dala Sveučilišna klinička bolnica Mostar, dok se Biskupija obvezala da je opremi. U četvrtak, 17. prosinca

2009. euharistijskim slavljem koje je predvodio msgr. dr. Ratko Perić, mjesni biskup, blagoslovljena je kapelica posvećena Isusovom Preobraženju. Mislim da je informatički sustav bolnice u mogućnosti da, primjerice Svetu misu, mogu čuti svi bolesnici u svojim sobama koji su nepokretni. Kako je to i u bolnica-ma na zapadu, svaki bolesnik kod svog kreveta ima slušalice i ako može i želi, može poslušati Svetu misu ili neki drugi duhovni sadržaj.

- U svom radu susrećete se sa teškim, ali i lakšim bolesnicima, kako oni reagiraju na Vaš posjet?

Većina me doista toplo i radosno primi, a samo mali broj je onih koji, možda zbog bolesti i patnje te razočarenja što su tu dospjeli, povlače se u sebe ili ne žele nikoga, ili možda nemaju komu drugom reći, te straha, pa će pomisliti „što me i ti sada gnjaviš“. Ja ne mogu znati tko je sve u sobi i tko me treba. Obično uđem u sobu i katolički pozdravim bolesnike, te malo s njima porazgovaram i tako doznam ima li netko potrebe za svetim sakramentima, a često su to: Ispovijed, Sveta pričest i Bolesničko pomazanje.

Primjerice, od početka ove tekuće 2009. godine podijelio sam 755 Bolesničkih pomazanja. Prema mojim podacima u bolnici je oko 80 posto katolika, a 50 posto je povratnika u bolnicu, tako da obveze nisu male. Također, u stal-nom sam kontaktu s dva pravoslavna svećenika, tako da ukoliko sretnem pravoslavnog vjernika, to i priopćim pravoslavnom svećeniku. Kada su u pitanju vjernici Muslimani, to nije slučaj jer, koliko mi je poznato, oni i nemaju aktivnosti za bolesnike.

- Koliko puta tjedno ili kako posjećujete bolesnike?

Dva puta tjedno posjećujem sve bolnice na Bijelom Brijegu, Interno, Dispanzer i bolničke odjele te po potrebi ili na žurne pozive u bilo koje doba dana ili noći. Os-tavljam kontakt, odnosno broj telefona i mobitela, tako da me i one mogu poz-vati ako neki bolesnik to iskaže u vrijeme kada nisam na odjelu.

Oni znaju da me mogu kontaktirati ali i svi vjernici/bolesnici na broj telefona: 036/318-185 i gsm: 063/314-212. Kada su u pitanju redoviti rasporedi mog obi-laska, postavio sam ih i na web stranicu: www.bolnickikapelan-mostar.webs.com Pored toga što redovito obilazim odjele prakticiram i pojačane aktivnosti ispovi-jedi za blagdane Uskrsa, Božića i Velike Gospe. Kroz bolnicu godišnje prođe, po nekim procjenama, oko 40.000 vjernika

Bolnički kapelan don Radoslav Zovko već deset godina vrši pastoral bolesnika u SKB MostarRazgovarali: mr.sc. Zoran Zekić i Ana -Marija DedićPhoto: mr.sc. Zoran Zekić


s područja cijele Hercegovine i to je značajna populacija o kojoj se Crkva skrbi. Posebnu evidenciju vodim sakra-menata Bolesničkog pomazanja i pišem potvrdu koje ostavim za njihovu rodbinu tako da znaju, ili župnik gdje žive, u slučaju smrti da su primili sakrament.

- Iz svega rečenog, čini mi se da je Vaša služba i jako stresna?

Budući da je riječ o bolesnicima i ljudima koji ovise o drugima, te da ima dosta slučajeva umiranja, sigurno je da treba jak karakter i psihička stabil-nost. Nekada me bolesnici pitaju, prije operacije, ili općenito o pitanju smrti, u čemu ih ohrabrim, ali isto tako moram kazati i realno da je umiranje sastavni dio čovjekova života, a za nas vjernike katolike iskustvo koje mora biti prožeto vjerom. Zbog toga sam stalno na raspo-laganju bolesnicima i angažiram se da i oni koji umiru budu opremljeni Svetim sakramentima. U tome veliku ulogu ima-ju medicinske sestre i rodbina, pa i ovom prigodom ih pozivam da me izvijeste. Moraju svi znati da liječnici liječe tijelo i da je to samo jedna polovica čovjeka te da je ona druga duhovna okrepa itekako važna za život i zdravlje bolesnika. Dobro bi bilo da bolesnici prime svete sakramente tijekom svećenikova posjeta bolesnicima u bolnici, a ne da čekaju kad stanje postane teško. Ako netko od

rodbine želi svome bolesniku u bolnici pozvati svećenika, najprije pogledajte u bolesnikovu ladicu ima li potvrdu da je svećenik već bio jer svakom bolesniku kojemu podijelim bolesničko poma-zanje ostavim u ladici potvrdu o tomu. U hitnim slučajevima možete pozvati svećenika na dolje navedene telefone:

Bolnički kapelan don Rade Zovko tel. (036) 318-185; gsm: 063/314-212 ili

Župni ured Katedrala (036) 331-353;

Župni ured sv. Petra i Pavla (036) 319-688;

Župni ured sv. Ivana (036) 326-568;

Župni ured sv. Mateja - Rudnik (036) 348-845;

Župni ured sv. Luke - Ilići (036) 341-611; ili svoga župnika.

Sveti Jakov nas upozorava:

Boluje li tko među vama neka dozove starješine crkve. Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići i ako je sagriješio, oprostit će mu se.

(Jak 5,14-15)

Kad se skrbimo za tjelesno zdravlje svojih bolesnika dobro činimo. Ako se skrbimo i za njihovo duševno zdravlje činimo još bolje jer im omogućujemo popravak tjelesnog zdravlja i ulazak u život vječni. Crkva preporuča svakom težem bolesniku sakramente svete ispovijedi, pričesti i bolesničkog poma-zanja. Sukladno njima Krist dolazi bole-sniku i pruža mu svoju pomoć. Zato ako si teže bolestan ne ustručavaj se pozvati svećenika ili pozvati ga svome bolesniku da mu podijeli svete sakramente.

Raspored svećenikova posjeta bolesnicima u bolnicama u Mostaru

Dan Vrjeme Bolnica - odjeljenje

Ponedjeljak 13-15; 15- 18 Interno - Intenzivna njega, Nefrologija, I. i II. kat i Pedijatrija Glavni objekt - Intenzivna I. kat Trbušna, prsna i dječja kiru-rgija IV. kat; Plućno i Neurologija VII. kat

Utorak 13 -18 Glavni objekt - Rodilište II. kat, Urologija, Ginekologija, III. kat, Ortopedija, Vaskularna, Plastična i Traumatologija V.kat; Neurokirurgija, Uho-grlo-nos, Očno i MFK VI. kat

Srijeda 13-15 Psihijatrija, Zarazno, Kožno i Fizijatrija Intenzivne njege: Interno i Skb: I. IV. i VII. kat

Petak 13-15; 15- 18 Interno - Intenzivna njega, Nefrologija, I. i II. kat Glavni objekt - Intenzivna I. kat, Trbušna, prsna i dječja kiru-rgija IV. kat; Plućno i Neurologija VII. kat


Autor: Danijel Blažević, dipl. ing.

Objekti koji se danas grade su sve složeniji, a oprema koja se u njih ugrađuje je sve komplek-snija. Ovo naravno uvećava zahtjeve za uprav-ljanjem i održavanjem takvih objekata. Kako bi se upravljanje i održavanje pojednostavilo, a samim time i smanjili troškovi održavanja, u objektima se implementiraju centralizirani nadzorni i upravljački sustavi.

Računalno bazirani kontrolni sustav ugrađen u objekat, a koji regulira i prati stanje električne i mehaničke opreme kao stoje oprema za klimatizaciju, grijanje, hlađenje, rasvjetu, protupožarnu zaštitu, sigurnosne sustave i slično se naziva Centralizirani Nadzorni i Upravljački Sustav ili skraćeno CNUS.

Sa energetskog stajališta veći dio ukupne energije u objektima se koristi za kondicion-iranje zraka (hlađenje, grijanje, odvlaživanje, ventiliranje) te pripremu tople sanitarne vode. Shodno tome ima smisla uložiti u elemente upravljačkog sustava koji će optimizirati potrošnju energije, pojednostaviti upravljanje i regulaciju, te povećati ugodnost boravka u prostorima. Ekonomska opravdanost CNUS-a se povećava sa veličinom i kompleksnošću objekta u koji se ugrađuje. Njegova osnovna funkcija je upravljanje okružjem unutar objekta, te tako na primjer može služiti za regulaciju temperature, kvalitete i vlažnosti zraka.

Sustav nadzora i upravljanjaCNUS se sastoji iz dva osnovna dijela, DDC (Di-rect Digital Control) regulatora i SCADA (Super-visorv Control And Data Acquisition) softvera. DDC regulatori su mikroprocesorske jedinice koje se mogu isprogramirati da obavljaju određene logičke zadatke. Te jedinice imaju niz analognih i digitalnih ulaza na koje su spojeni senzori za mjerenje različitih promjenjivih poput temperature, tlaka, vlažnosti i kvalitete zraka. Za upravljanje opremom za klimatizaciju, grijanje i hlađenje (KGH), DDC regulatori koriste odgovarajuće analogne i digitalne izlaze. DDC regulatori su povezani u mrežu putem podat-kovne sabirnice te mogu međusobno dijeliti informacije kako bi zajedno što optimalnije upravljali objektom.

SCADA je softver instaliran na računalu koji

služi za prikupljanje podataka, vizualizaciju, nadzor i upravljanje KGH sustavom. SCADA softver na jednostavan način putem grafičkih prikaza predstavlja stanje cjelokupnog KGH sustava ljudskom operateru, koji na osnovu dobijenih informacija može donijeti odluku o korekciji pojedinih parametara kako bi zadovoljio specifične potrebe unutar objekta. SCADA softver takođe omogućava operateru da vidi trenutne nepravilnosti, kvarove ili greške u cjelokupnom sustavu. Ovo pojed-nostavljuje sustav održavanja i servisiranja opreme, jer se sa jednog mjesta mogu vidjeti stanja svih uređaja, te eventualne greške na njima. Bilježenje niza različitih promjenjivih tijekom vremena od strane SCADA softvera,te njihovo naknadno prikazivanje u obliku tablica i grafikona omogućava dugoročniju analizu rada cjelokupnog sustava, a samim time i njegovu bolju optimizaciju. CNUS-u se može pristupiti i sa udaljene lokacije putem Interneta, što olakšava eventualne izmjene i dorade SCADA-e, a omogućava i preventivnu dijagnostiku sustava od strane ovlaštenih servisnih službi. Na slici broj l je prikazana pojednostavljena funkcionalna shema CNUS sustava sa pojed-inim elementima te međuvezama koje postoje između njih.

Implementacija CNUS-a u KB Mo-starU Kliničkoj Bolnici Mostar je implementiran CNUS čija je primarna funkcija nadzor i upravl-janje grijanjem, hlađenjem i distribucijom zraka kroz objekat. CNUS-om je obuhvaćen sustav od 23 klima komore raspoređene na 3 etaže koje služe za dobavu, pripremu i distribuciju svježeg zraka kroz objekat, sustav klima komora za 13 operacionih dvorana, sustav strojarnica raspoređen na 3 etaže za pripremu grijnog / rashladnog medija i sustav za pripremu i skladištenje potrošne sanitarne vode. U planu je i povezivanje kotlovnice na isti CNUS u dogledno vrijeme.

Pri projektiranju i programiranju CNUS-a u Kliničkoj Bolnici Mostar vodilo je se računa o usklađivanju zahtjeva za cijeli objekt sa optimi-zacijom potrošnje cjelokupnog KGH sustava, kako bi se uz minimalnu potrošnju dobili što kvalitetniji uvjeti boravka u prostorima. Regu-

lacija temperature u pojedinim prostorijama je ostavljena na upravljanje lokalnom korisniku, tako da se svaka prostorija može podesiti na temperaturu prema želji korisnika. Pojedini dijelovi objekta kao što su operacione dvorane su predstavljale poseban izazov za automa-tizaciju glede specifičnih uvjeta koji su morali biti zadovoljeni. Operacione dvorane su pored strogih zahtjeva za temperaturom, imale i uvjet da budu pod konstantnim nadtlakom (5 do 15 Pa) kako bi se spriječilo prodiranje nefiltriranog zraka iz okolnih prostorija u čisti prostor nami-jenjen za operacije.

Slika broj 2 prikazuje primjer grafičkog sučelja na SCADA softveru koji omogućava nadzor i upravljanje temperaturom zraka i nadtlakom u operacionoj dvorani broj 1. Putem prikazanog grafičkog sučelja operater uključuje ili isključuje podstropnu klima komoru te zadaje željeni nadtlak i temperaturu zraka u prostoru. Nakon toga DDC regulator preuzima upravljanje poje-dinim elementima podstropne klima komore nastojeći da postigne zadane parametre. Putem grafičkog sučelja operater može vidjeti stanje svakog pojedinog dijela sustava, kao i trenutnu grešku na uređaju ukoliko ona postoji. Greške koje detektira

DDC regulator se dijele na greške niskog i visokog prioriteta. Greške niskog prioriteta poput zaprljanosti filtera ne zaustavljaju rad uređaja nego samo upozoravaju operatera na poremećaj unutar sustava kojeg je potrebno ukloniti. Greške visokog prioriteta poput kvara na ventilatoru zaustavljaju rad uređaja i traže hitnu intervenciju servisne službe s ciljem što bržeg vraćanja uređaja u normalan rad.

Implementirana oprema za CNUS na KB Mostar je marke SIEMENS i to DDC regulatori serije SVNCO uvezani putem Konnex mreže te SCADA softver ACS 5.10. Izvođač radova iz područja klimatizacije, grijanja i hlađenja na KB Mo-star je tvrtka ALFA THERM d.o.o. čiji djelatnici imaju i višegodišnje iskustvo u projektiranju i implementaciji CNUS sustava na objektima različitih namjena. Kako bi CNUS pravilno obavljao jednu od svojih osnovnih zadaća, optimizaciju potrošnje energije, potrebno ga je pravilno isprojektirati i implementirati. Stoga djelatnici ALFATHERM-a kontinuirano usvajaju nova znanja kroz razne oblike edukacija, te time prate trendove kako bi svojim kupcima uvijek ponudili optimalna rješenja sa stajališta investicije i uštede energije kroz eksploataciju KGH opreme. Više o tvrtki ALFA THERM se može saznati na web stranici www.alfatherm.com.

Centralizirani nadzorni i upravljački sustav (CnUS) u SKB mostar

Slika 1. Shematski prikaz CNUS-a Slika 2. Primjer grafičkog prikaza sustava za klimatizaciju operacione dvorane


Tijekom tekuće, kalendarske 2009. godine Nezavisni sindikat zaposlenika mostarske Kliničke bolnice pozornost svojih aktivnosti usmjerio je na rješenje nepravilnosti u provedbi kolektivnog ugovora. Nakon što se uspjelo u cijelosti provesti kolektivni ugovor, u praksi je nastupilo nezadovoljstvo određenog broja zaposlenika. Čelništvo Sindikata u kontinuitetu je radilo na korekcijama i primjedbama kolektivnog ugovora koje su i upućene na adresu Nezavisnog strukovnog sindikata radnika zaposlenih u zdravstvu Federacije BiH. Tijekom ove godine naš Sindikat je obavljao i svakodnevne zadaće, održavao redovite sastanke Predsjedništva Sindikata, a aktivno se uključio i u borbu za ukidanje i povlačenje iz procedure famoznog Interventnog zakona, sukladno kojem su trebale biti umanjene plaće za deset posto u odnosu na prosinac 2008. go-dine, kao i ostale naknade.Tim povodom organiziran je i dvotjedni štrajk upozo-renja u razdoblju od 10 do 12.00 sati.

Posljednji podaci govore kako je djelatnicima Kliničke bolnice Mostar(članovima Nezavisni sindikat zaposlenika KB Mostar ) podijeljeno preko 22 200 KM pomoći na ime smrtnih slučajeva,socijalno ugroženih članova, kao i teže oboljelih članova sindikata, a sukladno pravilniku o dodjeli financijske pomoći za 111 osoba. U proteklom razdoblju održan je i sastanak na kojem je bilo govora o raspodjeli zimnice, dječjim paketićima i educiranju sindikal-nih čelnika o načelima i načinima borbe za ostvarenje radno-socijalnih prava radništva, te pregovorima s poslo-davcem.

Piše: Ankica Puce, dipl. oec.


U veljači ove godine mostarska agen-cija SMART Raguž & Barbarić design kreirala je idejno rješenje logotipa za najveću zdravstvenu ustanovu u regiji, čija se višegodišnja izgradnja upravo dovršavala. Do sada nismo imali infor-macije o sličnim potezima u regiji, a nar-avno i kod nas, uvjereni u općepoznato stajalište da državne institucije i ustanove ne posvećuju pozornost osobnom image-u ili su samo dosljedni provoditelji ustaljenih državnih šablona. Logično je da je managament bolnice smatrao da je upravo sada najbolji trenutak za lansiranje novoga vizualnog identiteta. Sveučilišna klinička bolnica Mostar izrasta u jednu od najrespekta-bilnijih medicinskih ustanova u regiji i ovom projektu, u SMART agenciji, diza-jneri su joj dali apsolutni prioritet.

“U tijesnom i strogom okruženju medicinske stilistike, u početku smo smatrali veoma teškom zadaćom doseg-nuti dizajn stupnja originalnosti imalo iznad prosjeka. Želeći ostati unutar globalne percepcije medicine općenito, izbjegavajući traženje ideje unutar lokalnog, ovakvim logom uspjeli smo spojiti nekoliko asocijativnih pravaca, iskoristivši jedan od najupečatljivijih

medicin-skih simbola - križ crvene boje” - kazao nam je kreativni direktor agencije SM-ART Miro Raguž.

Grčki Križ, apliciran u nega-tivu na crvenom kvadratu, unutar originalnog zahvata, uspio je zadržati urođenu univerzalnost. Svojom simetričnošću u oba smjera, smješten u gornji desni kut kvadratića omogućio nam je pravilno ritmičko kre-tanje u smjeru novog manjeg kvadratića koji se pojavio zahvaljujući navedenoj intervenciji. Kreativni proces je rezultirao dizajnom “novoga” Križa, koji naprosto dobiva novu dimenziju. Smatramo, da je novi vizualni identitet bolnice, koji vam

predstavljamo, solidan primjer logične PR strategije jedne državne ustanove, koji je do sada relativno usamljen na našem tržištu. Sigurno je da će se to u budućnosti promijeniti. Zdravstvo je u svijetu već odavno postalo ozbiljan bussines i drago nam je da možemo konstatirati da su to neki od nas već primjetili, te ulažu ozbiljne napore da spremno dočekaju Europu… Ovaj put u Hercegovini.

Novi, humani image bolniceAutor i Photo: miro Raguž,kreativni direktor SM-ART, Raguž & Barbarić design




Piše: Ana-Marija Dedić

Autorica: mr.sc. Jasna Zeljko-Penavić,dr.med.

Photo: Andrija Lončar, dipl.ing.

Pušenje u našoj kulturološkoj sredini je društveno prihvatljivo, posebice među mladeži kao „in“ ponašanje. Zakon u BiH

Kad je 1964. godine Marshall McLuhan, u svom prvijencu Razumijevanje medija- čovjekovi produžeci objavio medij je poruka, nije se još naziralo koliko je bio vidovit. Računari,mobiteli,iPod i slične naprave doslovce su postali čovjekovi produžeci i os-jetila kojima komunicira sa svijetom i drugim ljudima.Zamjenska ruka kojom poseže za bližnjima i za onima na drugom kraju globu-sa. Internet je medij koji je svijet pretvorio u globalno selo.Kao medij svih medija, Internet je i medij suvremenog novinarstva i odnosa s javnošću.Jedna od temeljnih premisa suvre-menog PR-a (engl.public relations) je Login Public(poveži se javno,opas.aut.), odnosno

zabranjuje pušenje u zdravstvenim ustano-vama, ali se sankcije i kazne ne upražnjavaju tako da se taj zakon nažalost ne poštuje. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), od pušenja kao jeftine smrtonosne ovisnosti svake godine umre više od četiri milijuna ljudi.Ukoliko se ovaj trend nastavi istom dinamikom do 2020. go-dine svjetski mortalitet mogao bi narasti do brojke od deset milijuna kako aktivnih tako i pasivnih pušača. Pušenje je kuga dvadese-tog prvog stoljeća, ili, kako neki autori ističu „samoubojstvo na obroke“.Nikotinske ovis-nosti teško se osloboditi jer stvara psihičku i tjelesnu ovisnost, a po rasprostranjenosti i intezitetu spada među najčešće ovisnosti.Danas u svijetu živi oko 1,3 milijarde pušača, od čega 27 posto u razvijenim zemljama, 73 posto u zemljama u razvoju.Svaki pušač u prosjeku gubi od sedam do deset godina života.Polovica pušača umre od bolesti prouzročene pušenjem,a najčešće su: rak pluća,kardiovaskularne bolesti, ubrzano starenje, pogoršani izgled kože,zuba,očiju i druge bolesti.Da pušenje izaziva nikotin-sku ovisnost govore sami pušači koji se žele riješiti te ovisnosti, ali ne mogu.Većina pušača osjeća negativne posljedice pušenja po njihovo zdravlje i opisuje ga kao štetno, ali nikako ne uspijevaju prestati pušiti.Od 35 milijuna ljudi u svijetu koji se žele riješiti nikotinske ovisnosti samo šest posto u tomu

potreba strateškog i kontinuira-nog nastupa u javnosti.Koristeći Internet kao medij informiranja i komunikacije, a uzevši u obzir i svakodnevnu suradnju s novinarima, kako telefonski, tako i kroz davanje intervjua i izjava za medije s područja cijele BiH u Uredu za odnose s javnošću i Centru za informatiku shvatili smo kao izazov učiniti dodatni napor u redizajniranju već postojeće bolničke WEB- stranice, kontinuiranog ažuriranja sadržaja, a stvar je na svojevrstan način pokrenuo i novi logo i vizualni identitet bolnice( za što je zaslužna mostarska agen-cija SM-ART, Raguž & Barbarić design), potom premještaj u nove prostore na Bijelom Brijegu, premještaj PR- ureda u nove pro-store i bolji uvjeti rada, postavl-janje dva Info-Boxa kod recepcije u novoj zgradi¸i izlazak(unatoč recesiji) petog, jubilarnog broja informativno- stručnog časopisa bolnice „Glas zdravlja“.Svi posjetitelji bolničkog Web-a na adresi: www.kb-mostar.org mogu pronaći sve potrebne informacije i kontakte, koji se tiču života i rada najveće javne zdravstvene ustanove na području

i uspijeva.Kako bi pušači imali kvalitetniji i zdraviji život morali bi se oslobodit pušenja.Pušači najčešće počinju s jednom do tri ciga-rete dnevno da bi se ta brojka povećala na 20, a kod pojedinih i do 40 cigareta dnevno što dovodi do potpune ovisnosti.Takvi pušači tada postaju bezobzirni prema sebi i nepušačima oko sebe. S tim u vezi provede-no je anketno istraživanje o zabrani pušenja na svim klinikama,odjelima i službama mo-starske Kliničke bolnice.U anketi je sudjelova-lo 826 djelatnika.Na anketni upit:- Mislite li da bi u Kliničkoj bolnici trebali strogo zabran-iti pušenje, bez mogućnosti odgovarajućeg prostora za pušače?S odgovorom DA složilo se 349 djelatnika,a za odgovor NE odlučilo se 477 djelatnika.Kao bolnica uključeni smo u PATH- program bolnice bez duhanskog dima.Upitnici o pušačkom statusu podijeljeni su svim uposlenicima bolnice, a njihovi rezul-tati pokazali su kako je broj pušača među bolničkim djelatnicima bio manji od broja nepušača. Borba protiv pušenja je prioritet u većini država Europske unije,a sve su stroži i propisi koji zabranjuju pušenje u zdravstven-im ustanovama. Stajališta i primjeri zdravst-venih profesionalaca su od iznimne važnosti za kredibilitet njihove poruke bolesnicima da prestanu pušiti.Na koncu podsjetimo bolnica je mjesto na kojem se pacijenti liječe od bolesti nastalih kao posljedica djelovanja duhanskoga dima,a savjetovanje o prestanku pušenja čini neophodni dodatak tretmanu.

Hercegovine,a za dobre fotografije, design stranice i njezin vizualni identitet zaslužan je inženjer računarstva Andrija Lončar, voditelj Centra za informatiku Kliničke bolnice Mostar i njegovi vrijedni i agilni suradnici.


Autor: marin Jurica

Vjerojatno da ne postoji ni jedan segment današnjeg društva u kojem informatičke tehnologije nisu ostavile svoj pečat, i uvelike promijenile na-viku i način življenja, a posebice način organiziranja poslovanja u svim oblas-tima ljudskog djelovanja.Informatičke tehnologije u medicini već odavno nisu samo alati uz pomoć kojih možemo olakšati rad medicinskom osoblju, nego sve više postaju dijelom modernih medicinskih tehnologija i tehnika. Skoro je nemoguće zamisliti neku od današnjih dijagnostičkih grana koja nije temeljena na nekom od informatičkih dostignuća.Medicinska informatika kao grana znanosti i kao tehnološki smjer, iz dana u dan dobiva takva ubrzanja, da današnja dostignuća, ma koliko izgled-ala suvremena superiorna i kao da su došla iz nekih znanstveno-fantastičnih filmova, počinju zastarijevati već onda kad se počnu i koristiti, a današnje informatičke tehnologije čine se kao neko prijelazno razdoblje i kao uvod u tehnologije koje će vjerojatno izmijeniti pojam medicine kakvu danas pozna-jemo.

nano- tehnologijeNajnovija dostignuća u medicini koja su temeljena na „nano-tehnologijama“, kao što su „dijagnostičke tablete“ koju pacijent proguta, a koja može dati cjelo-vitu dijagnostiku probavnog sustava, ili leća ugrađena u oko pacijenta, a koja može i par sati unaprijed predvidjeti

i upozoriti pacijenta na pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja.Tu je i stalno satelitsko preventivno praćenje srčanih bolesnika i nano- sustavi koji će utjecati na oštećenja u krvnim sudovima i sl., što iz temelja mijenja medicinu koju poznajemo.

Logično je da ovakav napredak u oblasti medicinske informatike stvara potrebu drugačijeg organiziranja poslovnih procesa u zdravstvenim ustanovama i potrebu drugačijeg organiziranja zdravstva u cjelini, a što je opet otvorilo posebno poglavlje u medicini koje se naziva e-zdravstvo (elektroničko zdravst-vo). A kakav značaj ima ovakav koncept, pokazuje i činjenica da je e-zdravstvo uvršteno kao jedan od najznačajnijih segmenata kod ocjene dostignute ra-zine organizacije zdravstvenih ustanova u svijetu.

Bolnički informacijski sustavSKB Mostar, dovršetkom nove zgrade, preselila se u nove, moderno orga-nizirane prostorije, a suvremenom opremom koja je instalirana u tim prostorima, SKB Mostar je ušla i u novo razdoblje, doba suvremene medicine gdje se poznavanje informatičkih teh-nologija drži temeljnom pismenošću medicinskoga osoblja. Provedbom modernog Bolničkog Informacijskog Sustava (BIS-a), SKB Mostar je pokrenula edukaciju s ciljem podizanja razine opće informatičke pismenosti svojih djelat-nika u cjelini.

Pored upoznavanja sa funkcijama BIS-a, djelatnici SKB Mostar, upoznali su se i sa osnovama informatičkih tehnologija u medicini kao i načinom na koji funk-cionira moderno zdravstvo odnosno s načelima e-zdravstva. Održano je oko 300 sati predavanja u moderno opremljenoj učionici, a isto toliko sati su timovi za potporu, informatičke službe SKB Mostar, proveli s korisnicima na njihovim radnim mjestima. Sve je to imalo za cilj daljnje educiranje i stje-canje općeg znanja o uporabi računala i rada sa funkcijama BIS-a, kao i upoz-navanje s načinom odvijanja određenih poslovnih procesa u jednom modernom informatičkom okruženju. Dostatno je danas proći kroz klinike i odjele u SKB Mostar, a posebice kroz dijelove bolnice kao što su „operacijski blok“ i „jedinica intenzivnog liječenja“ vidjeti tehnologiju koja se koristi u tim odjelima, i već na prvi pogled može se vidjeti koliko en-ergije je bilo potrebno uložiti da se učini istinski iskorak u budućnost, kada je u pitanju izobrazba djelatnika za moderne tehnologije, tehnike i načine liječenja pacijenata u SKB Mostar. Mostarska bolnica još jednom je pokazala kako je spremna uhvatiti se u korak s najnovijim trendovima u oblasti medicine, a temelj tog pristupa je kontinuirana edukacija djelatnika, kako za rad sa modernim medicinskim tehnikama i tehnologi-jama, tako i za razumijevanje organizaci-je zdravstvenih ustanova i zdravstva u cjelini u sklopu koncepta „e-zdravstvo“.

Stoga, Dobro došli u E-SKB Mostar.

E-ZDRAVSTVO U SKB MOSTAR


Autori i photo: Josip Lesko, Renato Pejić

Studenti Medicinskog fakulteta u Mostaru u suradnji s liječnicima SKB-a Mostar organizirali su turnir u tenisu – DOC’ S OPEN 2009. Ovo je bio već tradicionalni, treći po redu turnir.

Turnir je nastao kao genijalna ideja skupine studenata završne godine Medicinskog fakulte-ta, kojom su nastojali pomoći prikupljanje novca za svoje apsolventsko putovanje. Turnir je od samog početka bio sjajno prihvaćen, te je vrlo brzo nakon nastanka uspio prerasti svoju svrhu. Već danas, to je turnir koji okuplja niz poznatih osoba iz svijeta medicine i javnog života, te događaj koji služi kao jedinstvena promocija studenata Sveučilišta u Mostaru i samog Sveučilišta i SKB Mostar. Za turnir su pokazali interes i studenti i liječnici, ovaj unikatni športsko-društveni događaj spada u sferu općeg zanimanja javnosti jer je dokaz stu-dentske volje da se uradi nešto kvalitetno, te jasno demonstrira želju studenata da društvu jednim takvim vrijednim događajem vrati sred-stva uložena u njih same. Prema svemu sudeći, ove godine turnir je bio bolji od prethodnih, te možemo biti ponosni na to što smo mi kao studenti ove generacije dio tog događaja. Na taj način postavljeni su temelji tradiciji koja već sada daje nadu da će izrasti u nešto veće.

Ovogodišnji turnir je održan u razdoblju od 22. do 24. svibnja, a igrao se na terenima Teniskog centra Mostar. Prigodno otvaranje turnira upriličeno je u popularnoj Infuziji na Medicinskom fakultetu. Tu je obavljen i ždrijeb, a ugodno pijateljevanje nastavljeno je na DOC’ S OPEN partiju, na kojem je gostovala skupina Sinergija.

Na turniru su sudjelovali liječnici i studenti medicine iz: BiH, susjedne Hrvatske i Crne Gore, čime je turnir poprimio međunarodni karak-ter. Zanimljivo je istaknuti da su u turnirskoj završnici rekete ukrstili studenti prve godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, unatoč sudjelovanju brojnih starijih kolega. Bili su to: Božo Šušak i Mladen Vukić. Slavio je Šušak rezultatom 6-1, 6-2. Nakon meča, turnir je službeno zatvoren, a pobjednicima su dodijeljene nagrade i priznanja.Ovom prigo-dom ne želimo zaboraviti potporu sponzora i donatora turnira: Sveučilišna klinička bolnica Mostar, Violeta d.o.o., Farmal d.o.o.,Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru, Zavod za zdravst-veno osiguranje HNŽ-a, Dom zdravlja Mostar i Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru.


Autor: Miljenko Džidić; photo: Andrija Lončar

PREDSTAVLJAMO RAD ŠPORTSKOG DRUŠTVA MEDICINAR SKB MOSTAR


Šport u prijevodu na uvijek zvučni tali-janski jezik znači- raditi nešto iz zabave, odnosno tjelesna aktivnost koju čovjek izvodi iz brojnih razloga.U neka davna, dobra vremena ta riječ je značila igru i zabavu, a u današnja digitalna vremena možemo kazati kako je to posebnost gdje do punog izražaja dolazi sposob-nost svakog športaša ponaosob tijekom svakodnevnih treninga i natjecanja.U prvom desetljeću trećeg Milenija čovječanstvo s pravom očekuje veće pomake u kvaliteti življenja s više sreće i ugode u našoj svakodnevnici.

Šport je nezamjenjivUloga športa, s tim u vezi, je nezamjen-jiva i nezaobilazna.Bolest suvremene današnjice svakako je otuđenost čovjeka od društva, socijalnih kontakata, najbližeg okruženja, pa i samoga sebe.Tu za šport i športsko djelovanje ostaje puno slobodnog prostora jer šport zaokuplja čovjeka, pruža mu duhovnu

utjehu, postaje mu smjernica za izgrad-nju pobjedničkog mentaliteta i pomaže mu da potisne sve brige svakodnevnice.Na upit što čovjek može pronaći u športu i športskim aktivnostima odgovor je jednostavan-spoznaju samoga sebe, ispušni ventil za sve muke svagdanje i poroke, počevši od stresa,alkohola, nikotina i sličnog.Sukladno definicijama iz športskih enciklopedija šport se dijele na dvije (2) skupine:-vrhunski(selektivni) i masovni. Sustavi iz područja športa mogu biti:profesionalni, amaterski, rekreacijski, školski,a razlozi bavljenja športom: razonoda,razvitak tijela, poboljšanje psiho-fizičkih sposobnosti i natjecateljski duh.Športove dijelimo na: skupne, momčadske, ekipne(nogomet, košarka, rukomet, odbojka) i samostalne-pojedinačne, u kojima se pojedinac osobno zalaže za svoje športske uspjehe i rezultate( šah,stolni tenis).Iz brojnih podjela športova izdvajamo one na šport preciznosti- streljaštvo, šport s reketom- stolni tenis,

misaoni-šah i tradicionalni- potezanje konopa.Život čovjeka današnjice uz malo kretanja, stresni posao, sjedilačke navike i vožnju autom nameće svakod-nevnu potrebu za bavljenjem „nekim“ od natjecateljskih sportova.

Godina bogata aktivnostimaTijekom tekuće kalendarske godine članovi Športskoga društva Medicinar zabilježili su nekoliko pozornosti vrijed-nih aktivnosti i uspješnih projekata.Tako je malonogometna momčad „Veterani Medicinar“ sudjelovala u natjecanju malonogometne lige Veterana Grada Mostara, od 10.veljače do 10. svibnja 2009.godine.Medicinari su na drugom izdanju otvorenog malonogomet-nog prvenstva lige veterana u orga-nizaciji Hrvatskoga društva športa i rekreacije,koje se odigravalo na terenu športskoga centra Balon na Trgu Tihomi-ra Mišića osvojili solidno četvrto mjesto, a prva je bila ekipa MNK „Veterani Cim“.


marko marojević (1945-2009)

Na svetu nedjelju, 8. studenoga 2009. godine iznenada u 64- toj godini života preminuo je naš poštovani kolega Marko Marojević, djelatnik Zavoda za transfuzi-ologiju mostarske Kliničke bolnice.U Zavodu je počeo raditi 1983. godine, otkud je došao iz Doma zdravlja u Jablanici.Cijeli svoj radni vijek Marojević je posvetio organiziranju davalaštva na području Hercegovine,a i sam je bio darivatelj krvi.Posljednji ispraćaj drag-og kolege i iznimnog čovjeka humaniste

Marka Marojevića upriličen je u krugu obitelji, kolega, susjeda, prijatelja i brojnih žitelja Mostara u ponedjeljak,9. stude-noga u 15.00 sati ispred gradske mrtvačnice na Bijelom Brijegu, a pokopan je na groblju Kolenje-Vrelo Radobolje u Ilićima.Njegov dragi i plemeniti lik vječno će živjeti u srcima i molitvama njegovih najmilijih: supruge-Katice,kćerke-Ivane, sinova-Daria i Maria, nevjeste –Željke, unučadi-Marka i Marine, kolega sa Zavoda za transfuziologiju, brojnih prijatelja i dragov-oljnih darivatelja s područja cijele Hercegovine.Počivao u miru Božijem.

Ivanka Bevanda (1958-2009)

U ponedjeljak, 16. veljače 2009. godine, nakon kratke i teške bolesti, u 51-oj. godini života napustila nas je poštovana kolegica Ivanka Bevanda, djelatnica Kuhinje SKB-a Mostar.

Za njom tuguju, uz njezine najmilije: supruga Franu, sina Petra i kćerke Kristinu i Maju i njezine radne kolege. Prisjećajući se njihove samozatajne i vrijedne kolegice Ive , kako su je od milja zvali, ističu kako su je re-sile najljepše ljudske vrednote: ljubav prema

čovjeku i poslu,spremnost da pomogne savjetom i svojom mirnoćom u svakom trenutku, te jedna velika energija u borbi sa svim životnim nedaćama i izazovima.

Ivica marinović (1952-2009)

U naponu životne i profesionalne snage 16. lipnja 2009. godine nakon osmomjesečne bitke s teškom bolešću u 57-oj godini života zauvijek nas je napustio naš poštovani kolega Ivica Marinović. Rođen je 22. listo-pada 1952. godine u Mostaru. Osnovnu i Srednju medicinsku školu završio je također u Mostaru. Studirao je u Sarajevu. Svoj radni angažman cijenjeni kolega Marinović započeo je 1970. godine na Odjelu neuropsi-hijatrije u Mostaru. Tri godine kasnije prešao

je u Psihijatrijsku bolnicu na Domanovićima na mjesto glavnog medicinskog tehničara. Tijekom cijeloga Domov-inskoga rata, počevši od 1992. godine radio je u Ratnoj bolnici, ATD-u Mostar,a dvije godine kasnije i kao glavni medicinski tehničar na Odjelu kronične psihijatrije Kliničke bolnice Mostar na Bijelom Brijegu. U razdo-blju od 2001. do 2002. godine Ivica Marinović je obnašao dužnost glavnog medicinara u ravnateljstvu mostarske Kliničke bolnice, a 2002. godine i glavnog medicinskog tehničara na Odjelu kronične psihijatrije na Bijelom Brijegu. Tijekom radnoga vijeka bio je angažiran u Nezavisnom sindikatu zaposlenika, te kao predavač stručnih predmeta za studente Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Nema djelatnika bolnice ni pacijenta koji nije bio oduševljen Ivicinom neupitnom ljudskom i profesionalnom vjerodostojnošću, te ljubavi s kojom je obnašao svoj posao i pomagao svakom čovjeku.

Za malonogometnu momčad Medicinara Veterani nastupili su:Zoran Bedi-vratar, Mirsad Mutić, Dado Šimunović, Pero Krtalić, Miljenko Džidić,Teo Tomić,Josip Mišković, Josip Bilać, Toni Aničić-kapetan, trener-Ladislav Jurić i izbornik Ivan Kurtović. Po završetku turnira dogovorena je športsko- prijateljska suradnja s malonogometašima Veterana Cim, a posebna zahvala za potporu upućena je ravnateljstvu bolnice, gospodi ravnatelju prof.dr.sc. Anti Kvesiću, savjetniku prim.dr. Zoranu Rebcu, Foto videu Pehar, Aluminiju d.d.Mostar, Sindikatu SKB-a Mostar, gospodinu prof. Andriji Baletiću iz Hrvatskoga društva športa i rekreacije, Ra-diopostaji Mostar i Uredu za informiranje.

Športske igre medicinara u neumuU nastavku godine, točnije koncem svibnja u jedinom bosanskohercegovačkom ljetovalištu Neumu uz sudjelovanja dvadeset kliničkih centara i bolnica na športskim terenima Hotela Zenit održano je četvrto državno prvenstvo Bosne i Hercegovine.Predvođeni predsjed-nicom Športskoga društva Medicinar prim.dr. Selmom Jakupović, dr.med., mostarski zdravstveni djelatnici opravdali su svoj nastup na športskim igrama medicinara BiH nastupivši u 13 športskih disciplina.Ekipa muške košarke osvojila je šesto mjesto,ženske-osmo,šahisti-sedmo, odbojke-deseto, a malog nogometa – osamnaesto.Novčana sredstva za odlazak u Neum osigurali i bili potporom:Ravnateljstvo SKB-a Mostar, Sindikat bolnice, Bosna Med Sarajevo, Mepas Široki Brijeg, Vlada i re-sorno ministarstvo zdravstva Hercegovačko- neretvanske županije, mostarski Klub Koš, Odvjetnički ured Faruka Ćupine iz Mostara, Sa Med, Bio Protex Mostar, Foto video Pehar, te medijski pokrovitelji:Ured informiranja bolnice, Radiopostaja Mostar i mostarski Dnevni list. I na koncu podsjetimo u organizaciji Športskoga saveza Grada Mostara održano je drugo izdanje humanitarnog malonogometnog turnira na kojem je u konkurenciji petnaest momčadi na terenima športskoga centra Kantarevac, od 8.lipnja do 3. srpnja 2009. godine nastupila i malonogometna momčad Medicinara.Bolničari su postigli veliki uspjeh osvojivši odlično drugo mjesto na turniru, nakon što su u utakmici završnice o d ekipe Hrvatske pošte izgubili(na kaznene udarce) 4:5, u regularnom tijeku susreta bilo je 2:2.Za momčad Medicinara nastupili su:Zoran Berić(kapetan), Julijan Čuljak (vratar), Zoran Biokšić- Bedi( proglašen najboljim vratarem), Dado Šimunović(najbolji strijelac), Sandro Avmedovski, Mirzad Mutić,Damir Puljić,Josip Mišković,Pero Krtalić,Ladislav Jurić, Damir Tomić,Ante Pavličević i Maki Grle.Izbornik je bio Ivan Kurtović, a trener Toni Aničić.

In Memoriam


Radostan Bozic i sretna Nova 2010.

,-

Documents

RAK DOJKE - skbm.ba · PDF filegripa ili influenca,opĆe spoznaje,nova gripa a(h1n1)doc.dr.ivo curiĆ/klinika za urologiju-prim.dr.davor tomiĆ/ ... ante mandić martina Šoljić,