SOCIJALNI RAD S POJEDINCEM Djelotvornost u socijalnom radu: kvaliteta pruene usluge i kvaliteta razvijenog odnosa izmeu strunjaka i korisnika. Umijee profesionalca je u koritenju znanja i komunikacijskih vjetina s pojedincem koji imaju tekoa u socijalnom djelovanju te u pruanju pomoi ili podrke tim ljudima, kako bi to uspjenije zadovoljili svoje potrebe. Socijalni radnik: posrednik izmeu drutva i pojedinca. Odgovorno bavljenje socijalnim radom ukljuuje uvjebavanje vjetina i pobuivanje osobina koje nam pomau u osobnom i profesionalnom rastu i razvoju.

Osobine linosti vane za djelotvornost u radu:Psihika stabilnost, humanost, strunost, odgovornost, ljubaznost, empatinost, otvorenost, komunikativnost, optimizam, znati prepoznati svoje predrasude, znati sluati, znati pruiti podrku.

Osobine koje ometaju djelotvornost u radu: administrativni pristup, neodgovornost, neosjetiljivost, neiskrenost, neorganiziranost, neljubaznost, drskost.

Potrebno je raditi na razvijanju pozitivnih osobina linosti.

PROCES RJEAVANJA PROBLEMAOkvir u kojemu se odvija suradnja izmeu socijalnog radnika i klijenta, ali je osim toga, proces rjeavanja problema i specifina metoda koja se koristi u socijalnom radu s pojedincem.

Kad bi svijet u kojemu ivimo bio pravedan i kada bi svatko mogao ostvariti topao dom, obitelj, slobodu izbora, ljubav i skrb svojih blinjih, zanimljiv posao i pravo na razliitost socijalnog rada vjerojatno ne bi bilo. Meutim, nitko nije savren, pa tako ni drutvo u kojemu ivimo, pa socijalni rad postaje profesijom koja omoguuje ljudima s tekoama u zadovoljavanju svojih potreba da ih ipak na neki nain zadovolje. (Napan, 1994.).

BITI SOCIJALNI RADNIK: Zahtjevanost profesija koja moe biti emocionalno iscrpljujua, ali i emocionalno nagraena. Preduvjet bavljenja socijalnim radom te budueg uspjenog i kompetentnog profesionalca je trajno ulaganje u svoj rast kao ovjeka i cjeloivotno obrazovanje.

Socijalni radnici su terenci koji podrazumijevanju akcije kako bi sprijeili probleme i podrali ljude da budu djelotvorni u situacijama u kojima se nalaze.

SOCIJALNI RAD KAO ZNANSTVENA DISCIPLINA -Metode socijalnog rada -Mjerenje uspjenosti intervencija

-Socijalni radnik treba imati dobre temelje znanja o ljudima i ljudskom ponaanju, informacije o socijalnim ustanovama i Socijalni radnik treba pravima te uslugama koje drutvo nudi i biti dobar u primjeni i dovoljno fleksibilnosti da to znanje provoenju razliitih tehnika primjeni tako da ne gura korisnika u koje pomau teorijske okvire, nego da steena znanja u procesu rjeavanja problema primjenjuje onako kako e korisniku biti i stalno pratiti zbivanja u svom podruju. najprihvatljivija.Nadasve treba imati smisla za razumijevanje i prihvaanje ljudi. Nakon toga tehnike pomau.

DEFINICJE:Socijalni rad je profesionalan aktivnost pruanja pomoi i podrke pojedincima, grupama i zajednicama da bi poboljali ili obnovili svoje kapacitete za socijalno djelovanje i kreiranje drutvenih uvjeta koji vode do postizanja zadovoljavajue kvalitete ivljenja. (National Association of Social Workers, 1973.) Praksu socijalnog rada moemo prepoznati kao konstelaciju vrijednosti, svrhovitosti, znanja i interventnih tehnika. Ponekad praksa socijalnog rada pokazuje ire koritenje jedne ili druge navedene komponente, ali je o praksi socijalnog rada rije samo onda kada su sve te komponente zastupljene.

Praksa socijalnog rada To je profesionalna primjena vrijednosti u socijalnom radu, naela i tehnika, a odnosi se na : ostvarivanje dostupnosti usluga koje drutvo nudi, savjetovanje, socioterapiju, grupnu, obiteljsku i individualnu terapiju, pomaganje zajednicama i grupama da osiguraju ili poboljaju socijalne i zdravstvene usluge te sudjeluju u relevantnim zakonskim procesima. Praksa socijalnog rada pretpostavlja znanje o ljudskom razvitku i ponaanju, socijalnim, ekonomskim i kulturnim institucijama te o meudjelovanju svih tih initelja. Socijalni rad s pojedincem (casework) je proces koji se koristi u odreenim ustanovama i agencijama za pruanje pomoi, kako bi se pomoglo pojedincima da se djelotvornije nose s problemima u socijalnom funkcioniranju.Harris, 1967.

Hollis, 1972. ima drugaiji pristup definiranju pojedinca i kae: To je kljuna spoznaja osobe u njenoj situaciji kao trostruke konfiguracije koja se sastoji od osobe, situacije i njihove interakcije. Casework je metoda ili proces pomou kojeg jedna osoba prua pomo drugoj osobi. U kojoj mjeri e taj proces pomaganja biti djelotvoran ovisi o vie meusobno povezanih initelja koji linost dovode u problemnu situaciju. Metoda rada na sluaju sloen je postupak koji zahtijeva prepoznavanje strukture socijalnih potreba i pokretakih snaga u ugroenoj linosti. Taj postupak zahtijeva prouavanje i obuhvaanje cjelokupne linosti, kao i identificiranje potreba i motiva koji su prethodili problemom ponaanju. (Halmi, 1989.).

Socijalni rad s pojedincem je proces interakcija izmeu korisnika i socijalnog radnika usmjerena na zajedniki odabran i dogovoreni cilj.

Zadaci socijalnog radnika Zadaci ovise o mjestu gdje radi (vladin ili nevladin) sektor, o sposobnostima korisnika, o dostupnosti izvora pomoi, o tehnikama i vjetinama socijalnog radnika koje je tijekom kolovanja razvio te o brojnim drugim initeljima. Socijalni radnik treba biti kompetentan u svom znanju i vjetinama te imati izgraen sustav vrijednosti kako bi mogao pomoi klijentima rijeiti iroku skalu postojeih ili potencijalnih problema u socijalnom djelokrugu. PODRUJA DJELOVANJA SOCIJALNIH RADNIKA: socijalni rad sa starima i nemonima, socijalni rad u privredi, socijalni rad s djecom i mladima, socijalni rad s maloljetnikim delinkventima, socijalni rad s ovisnicima, socijalni rad s osobama s invaliditetom, socijalni rad u odgoju i obrazovanju, socijalni rad u penalnim ustanovama itd..

Individualni rad s korisnicima Obuhvaa: stvaranje kontakata, socijalnu procjenu, planiranje i provoenje interventnih tehnika kako bi se osigurala podrka: poboljalo korisnikovo djelovanje ili da bi se podralo korisnika u zadovoljavanju njegovih potreba koritenjem mogunosti koje mu nudi njegova blia okolina.

Pouavanje korisnika svakodnevnim socijalnim vjetinama Davanje uputa o uspjenom svakodnevnom ivljenju: glede higijene, osnovnih komunikacijskih vjetina, ophoenja s novcem, orijentacije u novim ivotnim uvjetima, uspjenog snalaenja u drutvu i pruanje podrke u procesu socijalizacije i resocijalizacije.

Povezivanje korisnika s izvorima pomoi Uspostavljanje kontakta sa strunjacima da bi se razvila interdisciplinarna i intersektorska suradnja i omoguavanja kontakata s korisnicima koji imaju identine ili sline potekoe.

Zastupanje korisnika U uvjetima kad je socijalni radnik staratelj korisniku ili kad mu je oduzeta poslovna i radna sposobnost nuno je zatiti prava korisnika i procijeniti prihvatljivost odreenih usluga koje mu se nude te stalno poboljavati odnose i suradnju sa strunjacima drugih profesija kako bi mu se mogla pruiti to bolja usluga.

Procjenjivanje potrebe zatitnih usluga za korisnike Promatranje i rad s djecom i odraslima i procjenjivanje da li im je potrebna zatita u njihovu socijalnom djelovanju. Pruanje i organizacija usluga starateljstva kako bi se sprijeilo ili prekinulo zlostavljanje, zanemarivanje ili zlouporaba bilo psiholoke, seksualne ili tjelesne naravi.

Organiziranje specifinih usluga za korisnika Ukljuivanje korisnika i njihovih obitelji u razliite oblike podrke i zatite kao to je, primjerice, organizacija transporta osobe s invaliditetom, upuivanje drugim strunjacima, medicinska skrb i sl. te pruanje potrebnih informacija o razliitim vrstama usluga.

Rad s grupom Razliite interpersonalne tehnike kako bi se korisnici nauili odreenim vjetinama. Na taj nain im je mogue pruiti potrebnu podrku.

Grupe za samopomo Organiziranje grupa za samopomo u kojoj korisnici meusobno dijele vlastita iskustva i pomau u zajednikom nadilaenju kriznih situacija. Npr. Roditelji djece s razvojnim tekoama.

Osobni i profesionalni rast i razvoj te stalna informiranost Ukljuivanje u aktivnosti koje su namijenjene razvoju svijesti o osobnosti profesionalaca socijalnih radnika, kako bi poboljali svoju strunost. Socijalni radnik treba pratiti svjetska kretanja u podruju svoga djelovanja. To se postie sudjelovanjem u radu znanstvenih skupova, edukativnih, iskustvenih radionica, itanjem relevantne literature te primjenom i provjerom novosteenih znanja u praksi.

Administrativni poslovi Voenje biljeaka, prikupljanje relevantnih podataka za ustanovu ili drugu organizaciju u kojoj socijalni radnik djeluje i voenje rauna o trokovima, dokumentaciji, dostavi pote i obavijesti korisnicima.

Bavljenje organizacijom i stalno poboljanje kvalitete rada Predlaganje i pregovaranje o planovima koji se stvaraju unutar organizacija ili mjesta gdje socijalni radnik radi. Provoenje tih planova u praksi i sudjelovanje u stvaranju novih planova kako bi organizacija pruala to kvalitetniju uslugu.

Supervizija Organiziranje grupne i individualne supervizije unutar ili izvan ustanove ili organizacije u kojoj socijalni radnik djeluje radi stalnog poboljanja kvalitete rada.

Evaluacija (procjena, vrednovanje) Stalno evaluiranje rada, primjenjivanje najnovijih znanstvenih evaluativnih programa i ukljuivanje korisnika u proces vrednovanja i samoprocjene.

II Cjelovitost pristupa u socijalnom radu Teorijski pristupi: ranije se naglaavalo uzrono posljedina veza teorijskog pristupa i na taj nain se pristupalo radu s korisnicima. Kasnije se razvila ekoloka teorija pristupa u socijalnom radu. Potrebno je raunati na jedinstvenost svakog korisnika i upoznati to vie teorijskih pravaca i modela kako bi se to bolje moglo pomoi korisniku te upoznati to vie djelotvornih tehnika. Djelotvorna pomo znai nuno razumijevanje osobe i njezine okoline kao jedinstvenog sustava koji ima svoje granice, pravila, sposobnosti, probleme i specifine naine njihova rjeavanja.

to znai cjelovit pristup u socijalnom radu? Nastojanje integrirati dosadanja saznanja u podruju socijalnog rada i oblikovanje na nain koji e pomoi strunjacima da budu djelotvorniji u obavljanju svog posla. Cjelovitost pristupa ukljuuje razumijevanje svake osobe kao jedinstvenog bia koje djeluje u okolini u kojoj ivi. Kao to ta okolina djeluje na njega i mijenja ga, svaki pojedinac je sposoban djelovati i mijenjati tu okolinu. Djelotvoran socijalni radnik sagledava osobu u njegovoj cjelokupnoj stvarnosti sa svrhom da mu pomogne do samopomoi, odnosno, podrava korisnika do trenutka kada mu naa podrka vie nije potrebna, a na taj nain doprinosi i kvalitetnijim odnosima u drutvu.

Razine cjelovitog pristupa Djelotvornost socijalnog radnika znai djelovanje na svih 6 razina tijekom rada s korisnikom. Ako je jedna od razina slaba, ojaat emo ju drugom razinom: primjerice u radu s osobama s invaliditetom: radi se o oteenju motorike ali mi moemo raditi na jaanju intelektualnih sposobnosti i usmjeravati osobu njezinom maximumu na tom podruju. Razine: tijelo, dua, um ili miljenje, socijalna razina, razina okolia i vrijednosna razina.

1. Tijelo Skup svih organski, biolokih i fiziolokih procesa. Svaki psihiki ili socijalni problem odraava se i na tijelu, a njegovi tjelesni probleme djeluju i na njegovu psihu i socijalnu okolinu. Kada socijalni radnik cjelovito shvaa osobu, u radu obraa panju na korisnikovo disanje, prati verbalne i neverbalne poruke, promatra mobilnost korisnika, njegov odnos prema tijelu i zadovoljstvo tijelom. Moe ga upuivati da ide strunjaku s toga podruja koji se bavi tom razinom tijela. Radi li se o kroninoj bolesti posao socijalnog radnika je da prui relevantne informacije o samoj bolesti i oblicima podrke koje drutvo nudi, kroz organizaciju grupa za samopomo te organizaciju pomoi njege u kui.

2. Psihiki procesi Socijalni radnik poznaje emocije ovjeka, percepciju, naine rjeavanja unutarnjih sukoba. Ako je dodatno proao neki psihoterapijski pravac pomae korisniku, a ukoliko to nadilazi njegova znanja upuuje ga strunjaku. Socijalni radnik pokuava sagledati korisniku njegovu stvarnost i pomoi mu da doe do odgovarajueg strunjaka.

3. Razina uma Obuhvaa verbalnu komunikaciju, miljenje, razumijevanje i zakljuivanje. Iz korisnikovih stavova i naela proizlazi i njegovo ponaanje. Nismo odgovorni za vanjske utjecaje ali smo odgovorni za svoje ponaanje u nametnutim situacijama. Svako ponaanje je svrhovito i kad netko koristi ponaanje kojim nanosi tetu sebi ili drugima, pretpostavljamo da ne zna bolji nain zadovoljavanja svojih potreba. Pokaemo li osobi da emo ju podrati u uenju novih vjetina i ponaanja, to e joj pomoi zadovoljiti potrebe na dulji rok zainteresirat emo ju za suradnju. Socijalni radnik esto radi na razini uma ili razmiljanja s klijentima kroz racionalne razgovore, suoavajui korisnika s realitetom postojanja i posljedicama njegova ponaanja. Korisnik bira svoja ponaanja i na njemu je da odlui eli li suraivati sa socijalnim radnikom ili ne. Npr. Postupak mirenja u brakorazvodnom postupku.

4. Socijalna razina Predstavlja vienje klijenta u sredinama u kojima ivi i radi. Socioterapija i grupni rad omoguuju djelotvornom socijalnom radniku sagledavanja korisnika u cjelokupnosti njegova postojanja. Korisnik u tom okruenju moe testirati svoja nova ponaanja i istraivati svoj odnos prema drugim ljudima, bez straha od poraza. Ishodi koje socijalni radnik dogovara s korisnikom povezani su sa sredinom u kojoj se korisnik kree, socijalnom mreom koja moe biti podravajua ili oteavajua okolnost u radu. Socijalni radnik e procijeniti kvalitetu mree koja okruuje klijenta i koristiti pozitivne snage u klijentovoj okolini.

5. Razina vrijednosti Obuhvaa ono to odreenom ovjeku znai smisao ivota izvor iz kojega korisnik crpi snagu. To su: vrijednosni sustav, ideali, vjera, duhovnost. Kad socijalni radnik usmjerava panju u svom radu na vrijednosnu razinu korisnikova postojanja on ne manifestira smisao ivota, ve pomae korisniku da pronae smisao u svojim postupcima te da odabere smjer kojim bi elio ii tijekom svog ivota.

6. Razina okoline Odnosi se na mikro i makro okolinu u kojoj korisnik ivi.

III. VRIJEDNOSTI U SOCIJALNOM RADU 1. Individualni pristup Svaki pojedinac, grupa ili zajednica je jedinstven i ima svoje dostojanstvo, vrijednosti i prednosti. Na osobu nikad ne moemo gledati kao na jednu u masi drugih. Socijalni radnik je takoer jedinstvena osoba, koja poznaje i razumije sebe i koristi svoju profesionalnu kompetenciju za korisnikovu dobrobit. Vjetine i znanja socijalni radnik koristi u kontekstu karakteristika svoje vlastite linosti i u referentnom okviru svojih uvjerenja i stavova. Treba biti svjestan svojih ogranienja, znajui da njegov kut gledanja ne mora biti jedini ispravan. Njegov je posao da podri klijenta u njegovu rastu i razvoju, da zajedno s njim trai rjeenja koja najvie odgovaraju korisnikovoj individualnosti.

2. Cjelovito razumijevanje ovjekova ponaanja Prema Glasseru, utemeljitelj Realitetne terapije, cjelokupno ponaanje ima 4 komponente: miljenje, osjeanje, tjelesne reakcije i djelovanje. One tvore cjelinu i meusobno se isprepleu. Promjeni li korisnik neto u svom nainu miljenja ili djelovanja, promijenit e se i njegovi osjeaji i njegove tjelesne reakcije. Socijalni radnik treba budno paziti to moe biti ulazni kanal u poziciji rjeavanja problema.

3. Prihvaanje Eric Berne, transakcijski analitiar koji je opisao etiri mogue ivotne pozicije glede prihvaanja sebe i drugih i nazvao je OK CORALL. Ako socijalni radnik ima prema korisniku egzistencijalni stav: ja sam u redu, a ti nisi u redu, to ne moe voditi razrjeenju problema. Od samog su poetka u neravnopravnom poloaju u kojemu gube i klijent i socijalni radnik. Jedina pozicija koja vodi rastu i razvoju je ja sam u redu ti si u redu. To znai prihvatiti korisnika kao osobu. Potrebno je podrati zdrave dijelove linosti svake osobe i razvijati ih. (Ako je ovjek ubio svoju enu, ne odobravamo mu taj in ali ga prihvaamo kao osobu.

4. Samoodreenje Dunost je socijalnog radnika pruiti pomo osobi koja mu se obratila ili ju uputiti na mjesto gdje moe dobiti ono to trai, u sluajevima kada socijalni radnik nije kompetentan ili nadlean ostvariti traenu uslugu. Svaki korisnik pomo moe prihvatiti ili odbaciti. Iako je socijalni radnik svjestan da postoje okolnosti koje je nemogue promijeniti, klijent je odgovoran da ih prihvati ili da se prilagodi takvim okolnostima i razvije sposobnosti koje e mu pomoi da ivi kvalitetnijim ivotom. Korisnik je gospodar svojih problema. Socijalni radnik treba vjerovati u korisnikovu sposobnost za rjeavanje problema i vidjeti ljude kao promjenjive jedinke. Korisnik se treba ukljuiti u proces promjene i postizanje dogovorenih ciljeva.

5. Povjerljivost Povjerljivost razgovora i informacija dobivenih od korisnika ili o korisniku podrazumijeva se. Jedino je mogue to u supervizijskom procesu upotrebljavati s namjerom da se to bolje pomogne korisniku. Naravno, bilo gdje na edukacijama spomenuti primjer ide bez identifikacijskih podataka.

Etika u socijalnom radu Vanost etikog kodeksa za socijalne radnike Pitanje etikih dilema za socijalne radnike Osnovna podruja dilema: Podruje individualnih prava i dobrobiti korisnika (korisnik je gospodar vlastitih problema) Podruje opih interesa i dobrobiti (vrijednosti ustanove, drutva) Na podruju nejednakosti i strukturalne potlaenosti (pitanje manjina)

Empatike i ekspresivne ekomunikacijske vjetine u socijalnom Reflektiranje osjeaja (ini mi se da ste se tada radu

osjeali tako i tako) Reflektiranje sadraja (Ako sam Vas dobro razumjela, tada ste zatraili pomo CZSS). Reflektiranje misli i znaenja (Ti misli da su njihova oekivanja prevelika u odnosu na tebe). Kombiniranje Hoete rei da ste ostali bez posla i da se sada osjeate izgubljenim. Saimanje: Rekli ste puno stvari sada, da vidim jesam li vas dobro razumijela.

IV. Proces rjeavanja problema Proces rjeavanja problema je serija interakcija izmeu korisnika i socijalnog radnika, koja ukljuuje osjeaje, miljenje i djelovanje, a usmjerena je na ostvarivanje cilja koji su zajedniki odabrali korisnik i socijalni radnik. Vano je naglasiti da je odabrani cilj u skladu s pravilima u drutvu i nain na koji e ga klijent postii nije ugroavajui ni za koga, a korisnik se , da bi ga postigao, slui uslugama i sustavima podrke koje mu drutvo prua.

Prepreke uspjenom rjeavanju problema Nedostatak motivacije za rjeavanje problema (esto proizlazi iz ljudske potrebe za poznatim: Radije ostajem u svom nezadovoljstvu nego da poduzmem neto da to promijenim, jer tako mogu izgubiti i ovaj jad koji imam sada. Nedostatak potencijala (potrebnog znanja, informacija..) Nedostatak dostupnosti (dostupnost podrke, potrebnih izvora pomoi i odnosa koji mogu pomoi pojedincu i obitelji). elimo li biti djelotvorni, prije negoli zaponemo s radom trebamo razmotriti korisnikovu situaciju i primijetimo li postojanje navedenih prepreka, ako je mogue ukloniti ih ili prihvatiti.

Proces rjeavanja problema ukljuuje seriju faza: Iniciranje planiranog procesa promjene (otkrivanje problema i prvi kontakt socijalnog radnika s potencijalnim korisnikom). Socijalna procjena i definiranje problema Postavljanje pozitivnih ishoda u budunosti Planiranje zajednikog rada na postizanju dogovorenih ciljeva Rad na postizanju eljene promjene Evaluacija Zavravanje rada na specifinom ishodu i prijelaz na novi ili zavravanje procesa s korisnikom i opratanje.

1. Iniciranje planiranog procesa promjene Obavljen je proces otkrivanja problema u situaciji kad osoba sama otkrije potrebu za promjenom i odlui zatraiti pomo. Znai da je osoba svjesna svoje situacije, da je izabrala osobu s kojom e odraivati svoju situaciju, da je ve napravila korak da dogovori termin. esto su stvarne situacije u kojima se korisnik nalazi drugaiji: lanovi obitelji ili neke slube iz sustava mogu biti posrednici do socijalnog radnika, a socijalni radnik treba uspostaviti kontakt s korisnikom.

Socijali radnik , vodei rauna o psihikom stanju korisnika, koje je trenutno izazvano dolaskom u socijalnu ili slinu ustanovu, pristupa mu s panjom, postupno ga uvodei u proces rjeavanja problema.

Intervju Prvi inicijalni kontakt obino protjee u obliku konverzacije ili razgovora. Ta konverzacija nije obian razgovor nego struno voeni intervju koji ima svoje ciljeve i zadatke.

Vrijednosti i naela socijalnog rada predstavljat e okvir u kojemu se socijalni radnik kree dok radi. Dakle, vodei intervju, socijalni radnik e znati da je taj korisnik s kojim komunicira jedinstvena individua, bit e cjelovito ukljuen, koristei sve komponente svog ponaanja (miljenje, osjeanje, djelovanje i neverbalnu komunikaciju), nastupit e s pozicije, ja sam u redu i ti si u redu, vodit e rauna o sebi, drugima i o situaciji, nee osuivati i procjenjivati korisnika, vodit e rauna o eljama i potrebama korisnika, dobivene podatke e drati u tajnosti.

Definiranje intervjua (Smoli Krkovi, 77.) definira intervju kao specijalizirani nain verbalne interakcije, a upotrebljava se za posebne svrhe i usmjeren je na posebne sadraje. Intervju je nain interakcije u kojoj je uloga veze voditelja razgovora i sugovornika visoko specijalizirana, a koje specifina karakteristika zavisi o svrsi i karakteru intervjua. Intervju je interaktivni proces i obojica voditelj i sugovornik pridonose komunikaciji koja iz toga proizlazi.

Tijek intervjua Djelotvoran socijalni radnik zna usmjeravati tijek intervjua i istodobno biti dovoljno fleksibilan i slijediti korisnika. Na poetku su vrlo korisna otvorena pitanja: to oekujete od naeg razgovora? Kako biste eljeli da nai susreti izgledaju? Kako mislite da bih Vam ja mogla pomoi? Potrebno je izbjegavati sugestivna pitanja i paziti da bojom glasa ne utjeete na odgovore.

Komunikacija Komunikacija je interakcijski proces kojim se daje, prima i provjerava smisao neke poruke. Komunikacija je uvijek dvosmjerni proces iako se ne mora dvosmjerno realizirati na verbalnoj razini. Komunikacija je temeljno sredstvo rada socijalnih radnika i to je komunikacija jasnija to je socijalni radnik djelotvorniji.

Metode jasnog komuniciranja koje se koriste u voenju intervjua1. Parafraziranje, pojanjavanje i reflektiranje: Ukratko vraanje sadraja korisniku je parafraziranje i ono ima za svrhu da socijalni radnik provjeri da li je dobro uo i razumio ono to mu je korisnik rekao, a korisnik uje ono to je rekao i moe se reflektirati na te sadraje. Ono (parafraz) produbljuje odnos korisnik dobiva dojam da je sluan i shvaen.socijalnog radnika i korisnika jer Moe pojasniti svoje misli i namjere. Svrha pojanjavanja i reflektiranja sadraja je bolje razumijevanje korisnika. Pojanjavanjem se dolazi do biti problema, pa socijalni radnik, pomou te metode izdvaja teme na kojima e raditi s korisnikom. Pri reflektiranju sadraja socijalni radnik nastoji razumjeti kako korisnik doivljava svijet oko sebe.

Provjeravanje i fokusiranje Tijekom razgovora socijalni radnik provjerava da li on i korisnik pod istim pojmom podrazumijevaju istu stvar i da li je socijalni radnik dobro shvatio to mu je korisnik elio rei. Tek kad je pretpostavka provjerena u razgovoru s korisnikom, moe koristiti u radu na rjeavanju problema. Fokusiranje pomae da se sudionici intervjua ne izgube u irini problema te da usmjere panju na primarni sadraj na kojemu e raditi. Fokusiranjem se odreuje ue podruje i smjer zajednikog rada.

Informiranje Korisnika je potrebno upoznati sa svim informacija koje su mu potrebne u rjeavanju njegova problema ili radu na promjeni njegova ponaanja. Vano je da socijalni radnik bude stalno educiran i maksimalno opskrbljen sa svim potrebnim informacijama.

Konfrontiranje Konfrontiranje moe biti djelotvorno samo ako ste stvorili dobar odnos s korisnikom i ako nastupate s pozicije ja sam u redu, ti si u redu. Pri konfrontiranju i nakon konfrontacije vano je ostati s korisnikom u kontaktu, bez obzira na to koliko to bilo teko i za socijalnog radnika i za korisnika. Prilikom konfronatacije treba voditi rauna o tome da postoji dobar kontakt s korisnikom. Potrebno mu je pokazati da ga se uvaava kao osobu, bez obzira na to to se moda ne slaete s nekim njegovim postupcima.

PRVI SUSRET I STVARANJE OZRAJA ZA OSTVARIVANJE ELJENE PROMJENE Potrebno je stvoriti odnos POVJERENJA, ZAINTERESIRANOSTI I RAVNOPARAVAN ODNOS. Mo socijalnog radnika nije u tome to moe rijeiti problem nego to zna kako podrati ljude u iskoritavanju vlastitih potencijala za rast i razvoj i rjeavanje problema, a ne za destrukciju. Ne zaboravimo da socijalni radnik ne radi NA korisnikovu problemu nego S korisnikom. Prostorija u kojoj radite: treba biti ugodna za raditi, nemojte leima zaklanjati danje svjetlo. Pazite na vae dranje tijela i ne oekujte od korisnika da bude oputen. Dajte korisniku kompliment.

Kod razgovora potrebno je ovjeku gledati u oi, paljivo sluati, ako neto ne razumijete pitajte. Moete mu ispriati i neko svoje iskustvo ali ne pretjerujte. elite li podrati korisnika u njegovu rastu i razvoju, usmjerite panju na pozitivno i na sposobnosti koje korisnik ima, podrite ga u dobru ako je to u skladu sa ivotom u zajednici. Ne osuujte korisnika zbog njegove prolosti. Duhovitost socijalnog radnika moe posluiti uspostavljanju dobrog kontakta. Dozvolite utnju klijenta i da on nastavi razgovarati.

2. Socijalna procjena i definiranje problema Socijalna procjena je proces u kojemu korisnik i socijalni radnik definiraju problem na kojemu e zajedno raditi i definiraju mogue pozitivne ishode u budunosti koji e pridonijeti korisnikovoj kvaliteti ivljenja. To je specifian proces jer ga zajedno definiraju socijalni radnik i korisnik. Ta faza moe trajati samo par minuta, a moe trajati i nekoliko susreta. U situacijama kada je problema vie, u prvoj se fazi odreuju prioritet i redoslijed rada na njima. Kljuno je da korisnik bude aktivni sudionik u toj prvoj fazi, kao i u svim ostalim fazama procesa.

Najuobiajenija pogreka je da socijalni radnik gleda korisnika kroz popratne informacije koje je zajedno s njim dobio. Treba uzeti u obzir struno miljenje ali to ne smije ometati izravan kontakt s korisnikom. Pri definiranju problema dogovara se i o ishodu koji korisnik eli ostvariti u budunosti, ako i to da li je rije o osobnom ishodu, ishodu vezanom za neki odnos ili ishodu koji se odnosi na neku specifinu situaciju. Postupno se prelazi na sljedeu fazu, u dogovoru s korisnikom se razrauje mogui pravac djelovanja i aktivnosti koje bi trebalo poduzeti da bi se ishod mogao ostvariti.

Prikupljanje podataka Prikupljanje podataka provodi se tijekom itavog rada. Treba voditi rauna o sljedeem: Korisnik je primarni izvor informacija Prikupljeni podaci koriste se iskljuivo za rjeavanje problema. Socijalni radnik ne smije prikupljati podatke iz drugih izvora, ako nije spreman obavijestiti korisnika o tome i objasniti mu zato je informacija prikupljena na taj nain. Ako socijalni radnik ima informacije o korisniku prije negoli se sreo s njim, vano je da mu to kae, jer e na taj nain poboljati kvalitetu odnosa s korisnikom, ponekad ne smije informirati korisnika o izvoru informacija (primjerice zlostavljanje djece), ali je u veini sluajeva to preduvjet za daljnji rad elite li imati odnos pun povjerenja.

Socijalna anamneza Socijalna anamneza je skup podataka o klijentu i problemu zbog kojeg je doao u kontakt sa socijalnim radnikom, zapisanih loginim redoslijedom. Socijalna anamneza sadri ope podatke o korisniku, podatke iz prolosti koji su relevantni za korisnikov problem u sadanjosti, definiciju problema te prijedloge, miljenja i mogunosti rjeavanja problema u budunosti. Pisanje anamneze ima razliite svrhe i pie se za razliite institucije. Jedna od svrha socijalne anamneze je stvaranje dokumentacije o odreenom korisniku ili obitelji, kako bi nakon rada socijalnog radnika ostao trag koji moe biti od koristi socijalnom radniku koji e kasnije raditi s tim korisnikom. Pie ju socijalni radnik i na zahtjev neke ustanove u kojoj je korisnik smjeten ili u koju korisnik odlazi. Socijalna anamneza je jedna vrst pisane komunikacije izmeu socijalnih radnika meusobno i socijalnih radnika i strunjaka druge profesije.

Socijalna anamneza treba biti pisana jasnim jezikom i liena pjesnikih ukrasa i osobnih dojmova. Socijalna anamneza je dokument i stoga treba biti pregledno napisana, pisaim strojem ili pomou kompjutora, u zaglavlju mora biti jasno naznaeno iz koje institucije je pisana i na iji zahtjev, dok na kraju anamneze stoji ime socijalnog radnika koji je anamnezu sastavio i njegov potpis. Sadraj socijalne anamneze ovisit e o svrsi i specifinom korisniku o kojem se pie, a openito socijalna anamneza sadri sljedee odjeljke:

Svrha socijalne anamneze (na zahtjev suda, smjetaj u obitelji hranitelja, premjetaj iz akog doma u studentski dom, kategorizacija, dokumentacija)

Osobni podaci (ime prezime, datum roenja, spol, adresa, telefon)

Obitelj (potpuna, nepotpuna, meusobni odnosi, dobna struktura obitelji, uloge u obitelji, tko sve ivi u zajednikom kuanstvu s korisnikom, stanovanje, procjena kvalitete ivota obitelji)

Obrazovanost korisnika i lanova obitelji (formalna i neformalna obrazovanost osim kole koju je korisnik zavrio, potrebno je navesti i dodatne kvalifikacije koje je stekao tijekom ivota ili vjetine koje posjeduje)

Zaposlenost (gdje korisnik radi, da li je u redovnom radnom odnosu, ako je relevantno i zaposlenost lanova obitelji).

Materijalno stanje (prihodi i rashodi, dodatni prihodi. Preciznost u iznoenju podataka ovisi o svrsi anamneze ako je svrha dodjela socijalne pomoi ili neka usluga za koju je bitna tona procjena materijalne situacije prilau se dokumenti u kojima se navodi toan iznos prihoda i rashoda).

Zdravstveno stanje (preciznost iznoenju podataka ovisi o svrsi anamneze; ako je rije o smjetaju u neku zdravstvenu ustanovu ili ako korisnik boluje od neke teke bolesti koja bitno odreuje njegovo psihiko ili tjelesno stanje prilau se nalazi lijenika, psihologa i/ili defektologa).

Podaci o djetinjstvu i kolovanju (navode se ako su relevantni za korisnikov problem u sadanjosti).

Socijalna procjena Ukratko se iznose podaci dobiveni tijekom procesa socijalne procjene korisnikova samoprocjena situacije, procjena njegovih blinjih, procjena socijalnog radnika i procjena drugih strunjaka.

Interes i sklonosti Navodi se mogui smjer rjeavanja problema.

Miljenje Miljenje socijalnog radnika, miljenje drugih strunjaka koje moe biti citirano ili su nalazi proloeni.

Prijedlozi Uz obrazloenje, pozitivne strane tog prijedloga, mogue zapreke, prvi korak, tko e to poduzeti i kada Potpis socijalnog radnika koji je sastavio anamnezu i naziv centra, ustanove u kojoj radi.

Bitna znaajke anamneze Iz nje treba biti vidljivo, ne samo ono to je dovelo do negativnog stanja i ponaanja, nego i ono to je pozitivno, to je pohvalno, to su vrline i odlike, osobne i posebne vrednote. Bez obzira u kakvoj se nevolji netko naao, on iz nje izlazi aktiviranjem onih najboljih snaga koje ima u sebi. U svakoj socijalnoj akciji motiviranje linosti da promijeni svoje ponaanje poinje od onoga to je u njoj najbolje. U prijedlozima koje pie treba biti najvanije i jasno naglaeno od kojih pozitivnih inilaca se polazi u procesu socijalizacije koji predstoji. Prijedlozi ne smiju biti samo konstatacije bez obrazloenja u emu i zato se u njima vidi mogunost djelovanja na situaciju, bilo da socijalni radnik prihvaa ili ne prihvaa sankciju izreenu od neke druge instance na pr. suda, komisije za kategorizaciju, tim za opservaciju i dr.

Definiranje problema Potrebno je ispitati: to korisnik eli od Vas? Koja su mu oekivanja? to osoba vidi kao svoj problem? Kako identificira svoj problem? Koje su injenice vezane uz postojanje tog problema? Kakvu mogunost promjene vidi? Koji je njezin ishod u budunosti?

Socijalna procjena: proces u kojem korisnik i socijalni radnik zajedno odluuju:1. 2. 3. 4. 5. 6. Koji e problem ili pitanje zajedno rjeavati; Koji je eljeni ishod njegova rada; Kako bi dalje postojanje tog problema moglo utjecati na korisnikov ivot? Koje mogunosti ili izbore imaju korisnik i socijalni radnik; Koje bi specifine aktivnosti trebao poduzeti korisnik, a koje socijalni radnik; Koliko su dosadanje aktivnosti bile djelotvorne? Razgovor treba planirati. Treba poeti tamo gdje je korisnik, treba razumjeti njegovo vienje problema. Problem treba DEFINIRATI TO PRECIZNIJE jer proces rjeavanja problema ne moe biti uspjean.

3. POSTAVLJANJE POZITIVNIH ISHODA U BUDUNOSTI Konkretni ciljevi u budunosti su vijek individualni. Odnose se na to kako korisnik vidi sebe u budunosti, kada rijei probleme koje ima. to je vie osoba ukljueno u rjeavanje problema, to ete imati vie moguih ishoda u budunosti i veu kompleksnost. Na poetku je vano odvojiti problem od cilja. Npr. Dijete u domu u Ivancu. Majka moe rei da je problem u njenom nedostatku autoriteta u odnosu sa sinom koji se neadekvatno ponaa, dok njen ishod u budunosti moe biti poboljanje odnosa sa sinom.

Pretpostavke postavljanja pozitivnih ishoda u budunosti1. Poznavanje problema, problem je dobro definiran 2. Poznavanje pozitivnih svojstava korisnika i njegove sredine 3. Poznavanje mogunosti zajednice u rjeavanju istraenog problema (znanje o relevantnim informacijama).

Proces postavljanja ishoda i ciljeva sadri:1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Definiranje temeljnog ishoda ili vie ciljeva u rjeavanju problema; Razradu tih ciljeva u posve konkretne sadraje to procesom rjeavanja problema treba ostvariti; Utvruje nositelja pojedinih dijelova tih sadraja TKO e realizirati ciljeve; Ako postoji izbor izmeu vie mogunosti onda se utvruju prioriteti polazei od interesa korisnika KAKO rijeiti problem (lepeza mogunosti); Poredak definiranih ciljeva u vremenu i prostoru sukcesivni ili simultani poredak sadraja; Eventualni formalni (pravni i drugi) uvjeti, procedure i propisi u ostvarivanju ciljeva; Uloga klijenta u izradi i ostvarivanju dogovorenoga od utvrivanja ciljeva do izbora sadraja i postupaka.

CILJEVI MORAJU BITI DOVOLJNO SPECIFINI I KONKRETNI DA SE MOGU MJERITI. Npr. Pomoi nekom da se osjea bolje teko je mjeriti jer nije konkretno.

to je cilj jasnije definiran to ga je mogue preciznije mjeriti. Pri postavljanju ciljeva trebamo voditi rauna o: Zainteresiranosti i motiviranosti korisnika da ga ostvari Mogunostima za ostvarenje cilja Dodatnim izvorima Npr. Moemo pomoi korisniku da popravi friider i na taj nain e biti motiviran da s nama stupi u kontakt i da s njim krenemo u proces lijeenja alkoholizma.

4. Planiranje zajednikog rada na postizanju dogovorenih ciljeva Dogovor (on definira odnose i slui odreivanju sadraja i oblika vaega rada). Inicijalni dogovor: Sadri odgovore na formalna pitanja: Kad ete se sastajati i koliko esto Gdje ete se sastajati Koliko vae usluge kotaju i tko e podmiriti trokove Sadrajna pitanja: koji problem, koji je privi eljeni ishod, koji je konani ishod, kako ete provjeriti djelotvornost rada. Terpaijski dogovor Terapijski dogovori se sklapaju tijekom rada. Oni ovise o eljama i potrebama korisnika te o specifinom smjeru kojim se va rad kree.

Dogovor o povjerenju: Sklapa se u individualnom i grupnom radu. U grupnom radu obvezuje na to da se osobni sadraji izreeni u grupi ne iznose i ne komentiraju izvan grupe. U individualnom se radu socijalni radnik obvezuje da nee zlorabiti povjerenje koje mu ukazuje korisnik, govorei mu o svojim osobnim problemima. Iako se u socijalnom radu to podrazumijeva, jer etiki kodeks na to obvezuje, korisnik to mora znati, pa mu je na poetku rada to vano napomenuti. Postoje druge vrste dogovora: Dogovor o aktivnosti, antisuicidalni dogovor, dogovori o prestanku s nekom aktivnou ili navikom.

etiri uvjeta valjanog dogovora: Uzajamno slaganje Dogovor je dobro razmotren Zakonitost Kompetentnost

Plan Plan je dogovor koji se odnosi na specifinu aktivnost koju e korisnik poduzeti u razdoblju izmeu dva susreta. Da bi plan bio djelotvoran, izvrenje mora zadovoljit korisnikove potrebe. Dobar je plan jednostavan, realistian i dostian. Vano je da se odnosi na djelovanje, a ne na prestanak aktivnosti te da ovisi o korisniku. Mora biti specifian i repetitivan, odnosno, ako ga korisnik ne izvri, moe pokuati ponovo. Dobar plan uvije je mogue evaluirati i predstavlja mali pomak u poboljanju korisnikove kvalitete ivljenja.

Rad na postizanju eljene promjene Pravi je izazov za socijalnog radnika provesti planirani proces promjene u suradnji s korisnikom i ostvarivanje zajedniki definiranih ciljeva. Vano je uzeti optimalan vremenski period u radu na odreenom problemu: nije dobro ni uriti se, a ni usporavati s radom na problemu. esto rad na jednom problemu otvara i mnotov drugih problema. Osobe koje imaju neuspjenu povijest mogu oklijevati u provoenju akcija iz straha od ponovnog neuspjeha. Pr. Bolji mi je jad koji imam sada, negoli ono to mi se moe dogoditi pokuam li to promijeniti!. O takvim razmiljanjima dobro je porazgovarati s korisnikom.

Potrebno je da socijalni radnik ima povjerenje u korisnika i to je kljuni aspekt u radu s ljudima. Ako socijalni radnik ne vjeruje da korisnik dogovoreno moe provesti onda e to biti jednako minimumu. Korisnik treba vjerovati u svoju kompetentnost da on to moe. Socijalni radnik ne smije nikada u svom radu korisnika uiniti ovisnim o sebi i odluivanju umjesto njega. Uvijek je potreban meusobni dijalog

Metode za uspjeno rjeavanje problema 1. Informiranje Informacije o vanim aspektima problema i izvorima koji postoje u drutvu, o tome kako ih koristiti i to od njih oekivati. Davanje razliitih mogunosti rjeavanja problema.

Pouavanje socijalnim vjetinama esto je za uenje socijalnih vjetina potrebno mnogo vremena i strpljivosti. Potrebno je raditi i pouavati ga socijalnim vjetinama, a ne da radimo umjesto njega.

Uvjebavanje Uvjebavanje ukljuuje detaljnu razradu dogovorenog plana. Od korisnika moete traiti da pred vama odigra ono to je planirano uiniti vani. Pri uvjebavanju moete prodiskutirati mogue zapreke u izvravanju dogovorenoga ili pitati korisnka kakvi bi ga dogaaji mogli omesti da dogovoreno izvri.

Savjetovanje i voenje Svako nametnuto rjeenje stavara otpor i ne vodi djelotvornoj suradnji. Socijalni radnik ne smije nametati gotova rjeenja.

Modeliranje i identifikacija Djelotovrni se socijalni radnik ne predstavlja kao autoritet, nego kao ravnopravni suradnik s odreenim znanjima i informacijama koje mogu pomoi korisniku, odnosno podrati ga u mijenjanju situacije u kojoj se nalazi. Socijalni radnik svojim odgovornim ponaanjem predstavlja model za korisnikovo odgovorno ponaanje. Poten odnos u radu od izuzetne je vanosti pa socijalni radnik obavjetava korisnika prije nego li neto za njega poduzme, ili uradi neto umjesto njega.

Razgovor Razgovor se koristi da bi se korisnika pouilo to djelotvornijem koritenju dostupnih izvora pomoi. Razgovor takoer slui uspostavljanju dobrog kontakta i temeljno je sredstvo rada djelotvornog socijalnog radnika.

Istraivanje osjeaja Potisnuta tuga, bijes ili bilo koja emocia, koju korisnik ne eli ili je ne moe izraziti, zadrava energiju to bi mogla biti iskoritena za rjeavanje problema. Npr. Korisno je nekada pustiti korisnika da se isplae ili izvie kako bi kasnije mogao djelotvornije raditi na problemu koji eli rijeiti. Izraavanje emocija produbljuje odnos izmeu korisnika i socijalnog radnika te razvija uzajamno povjerenje.

Pruanje podrke To je temeljna metoda u provoenju procesa rjeavnja problema. Socijalni radnik podrava i komentira korisnikove postupke tijekom procesa rjeavanja problema. Kad se dolo do stupnja da korisnik aktivno sudjeluje u rjeavanju problema onda socijalni radnik prua samo podrku. Korisnika je potrebno podravati tijekom cijelog procesa.

EVALUACIJA Da bismo znali koliko smo djelotvorni moramo evaluirati svoj rad. Djelotvornost se mjeri realizacijom postavljenih ciljeva u radu. Potrebno je vidjeti i mogue tetne uinike tijekom procesa. Evaluirate li individualni rad, korisnik je neminovno ukljuen. Mogue je ukljuiti i korisnikovu okolinu koja je bila ukljuena. Kad evaluirate specifian program, ponovo ukljuujete korisnike i razvijate instrumente mjerenja postignutih ciljeva.

Definicija Evaluacija je primjena znanstvenih metoda kojima se mjere procesi promjene i rezultati, odnosno ishodi postignuti tim procesima. Evaluacija je usmjerena ka mjerenju ishoda programa ili specifinih intervencija, mjerenju procesa promjene ili prirode intervencija.

Poetak rada i evaluacija Evaluacija se provodi tijekom itavog procesa rjeavanja problema. Socijalni radnici su istraivai u radu sa svojim korisnicima. Znanstvena istraivanja u radu s pojedincima odnose se na neprestano evaluiranje i poboljanje rada.

Priprema terena za evaluaciju ukljuuje sljedea pitanja: to su nai ciljevi? to namjeravamo postii? Koje emo aktivnosti poduzeti da bismo to postigli? Koje su mogue zapreke na tom putu? Koje vjetine trebamo razviti da bismo to postigli?

Pitanja koja postavlja socijalni radnik dok razvija evaluativni program? to namjeravam postii na kratki, a to na dulji rok? Koje su korisnikove pozitivne strane koje moemo koristiti u postizanju tih ciljeva? Koje vjetine korisnik treba jo razviti da bi postigao te ciljeve? Koje prve korake treba poduzeti? to ja moram uiniti u tom procesu, a to treba uiniti korisnik?

Metode u provoenju evaluacije Skale procjene i samoprocjene Skale za mjerenje postizanja cilja; Biljeke koje vode socijalni radnici Dnevnik koji vodi korisnik, Razni upitnici Agencijske biljeke Audio i video snimke rada s korisnikom.

Znanstveno evaluiranje Vanost da se odvija uz korisnikovu suglasnost uz dodatno objanjenje u koju svrhu e se instrument mjerenja koristiti. Ako korisnik odbija, vanije je s njime raditi na rjeavanju problema nego li imati savjesnu i preciznu dokumentaciju i evaluaciju rada. Ako se korisnicima pravilno objasni evaluacija onda e vidjeti dodatnu korist i za sebe u tom procesu.

Evaluacija omoguuje uvoenje promjena tijekom rada te redefiniranje problema, upuivanje na neki novi izvor pomoi ili promjenu plana ili sadraja dogovorenih na poetku rada.

7. ZAVRAVANJE RADA NA SPECIFINOM ISHODU ILI PRIJELAZ NA NOVI ILI ZAVRAVANJE PROCESA S KORISNIKOM I OPRATANJE Kada socijalni radnik ili korisnik zakljue da su zajednikim radom rijeili problem ili postigli cilj, proces se zavrava ili se postavljaju novi ciljevi i dogovara se rad u budunosti.

Na kraju procesa korisnik je svjestan da je uz pomo socijalnog radnika zavrio jednu teku fazu u svom ivotu, ali i to da je, ojaan jednim novim iskustvom i saznanjima, sada spremniji ui u novu fazu u kojoj e se sam, ili uz pomo drugih strunjaka, uspjenije nositi s problemima. Socijalni radnik je na zavretku procesa takodjer svjestan, i struno i osobno, koliko je pomogao korisniku, a evaluirajui pojedine faze procesa uoio je, i korz ovo iskustvo, svoje nedostatke i prednosti, koje e u daljem radu pokuati ukloniti ili pojaati.

Upuivanje drugim strunjacima ili centrima Korisnika se moe uputiti na prikladnije mjesto na poetku procesa ili tijekom procesa, upuivanjem na drugo mjesto odgovornost socijalnog radnika ne prestaje. Odgovonrost treba preuzeti i za posljedice naih akcija i procjena. Vano je osobu na pravi nain pripremiti za strunjaka i opskrbiti potrebnim informacijama.

Upuivanje drugom socijalnom radniku Upuivanje drugom strunjaku dogaa se unutar ustanove u kojoj socijalni radnik radi, zbog: Specifinosti problema, odlaska socijalnog radnika kojemu se korisnik obratio za pomo (na bolovanje, na drugo radno mjesto) ili zbog tekoa koje socijalni radnik ima u radu s korisnikom.

Upuivanje drugom socijalnom radniku ukljuuje: korisnik, socijalni radnik i novi socijalni radnik. Korisnik se moe osjeati naputenim ili odbaenim, moe misliti da socijalni radnik kri ugovor koju su sklopili na poetku i smatrati ga neodgovornim i nezainsteresiranim. Moe mu odlazak novom socijalnom radniku probuditi bol prolih razdvajanja. Socijalni radnici mogu osjeati takoer neuspjeh ili nedovrenost zapoetog posla.

Zavretak Zavravanje procesa rjeavanja problema je prirodni zakljuak rada socijalnog radnika bez obzira na to da li je obuhvaao jedan jedini intervju s korisnikom, neku jednostavnu intervenciju ili ste s korisnikom radili godinama. Zavretak zajednikog rada na nekom problemu ne mora znaiti i zavretak odnosa. Zavretak je usko povezan s evaluacijom i tijekom procesa rjeavanja problemea.

Proces zavravanja moe inicirati reakcije tipine za alovanje i gubitak, a mogu ih manifestirati i korisnik i socijalni radnik. Te reakcije ukljuuju nijekanje (korisnik odbija prihvatiti zavretak odnosa), povratak na staro neprihvatljivo ponaanje (kako bi se opet zaokupila panja socijalnog radnika), izraavanje ljutnje i vrijeanje socijalnog radnika te prekidanje i odlazak od socijalnog radnika prije negoli je rad na porblemu zavren ( korisnik se boji da bi bol koju bi mogao doivjeti ako ako socijalni radnik inicira prekid ondosa bila prejaka).

Za socijalne radnike zavravanje rada s korisnikom takoer priziva brojne osjeaje vezane uz njihov profesionalni rad i korisnika. Socijalni radnik e se bez sumnje osjeati zadovoljnim ako je napredak postignut, ali, kao i korisnik, moe osjeati gubitak kada korisnik odlazi. Mogu se javiti pomijeani osjeaji u svezi kvalitete njihova rada, osjeaja ili poimanja da su mogli bolje raditi i straha da se korisnik nee moi sam nastavtiti nositi sa svojim problemima.