PROTOKOL IZ KYOTA - · PDF fileEkonomija izgaranja drveta ... Uplinjavanje i piroliza.....122 4.3.1. Proizvodnja električne energije u zatvorenom ciklusu ugljika, biomasa

PROTOKOL IZ KYOTA

Ostvarenje i budući razvoj,zakonodavstvo, strategije, tehnologije

Gianguido PianiAlfredo Višković

Bruno Saftić

SADRŽAJ

KONCEPCIJA KNJIGE............................................................................................XV

PREDGOVOR........................................................................................................XIX

UVOD....................................................................................................................XXI

IZVORI PODATAKA S INTERNETA.......................................................................XXV

I. PROTOKOL IZ KYOTA.........................................................................................................1

1. KONTEKST PROTOKOLA IZ KYOTA ............................................................................3

1.1. Globalno zagrijavanje: percepcija ili realnost?...........................................................31.2. Put prema međunarodnom sporazumu o klimi.........................................................5

1.2.1. Okvirna Konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC)...51.2.2. Odredbe Konvencije UNFCCC-a ..........................................................................71.2.3. Obveze stranaka (država potpisnica) ...................................................................81.2.4. Skupine država .....................................................................................................91.2.5. Upravna i operativna tijela Konvencije UNFCCC ...............................................12

1.3. Povijest Protokola iz Kyota .......................................................................................141.3.1. Konferencija stranaka (zemalja potpisnica)........................................................141.3.2. Protokol iz Kyota (COP3) ....................................................................................141.3.3. Marakeški sporazumi (COP7).............................................................................161.3.4. Montrealska konferencija (COP11/MOP1) .........................................................181.3.5. Nairobijska konferencija (COP12/MOP2) ...........................................................181.3.6. Balijska konferencija (COP13/MOP3).................................................................191.3.7. Budući koraci......................................................................................................20

1.4. Odredbe i instrumenti Protokola iz Kyota ................................................................211.4.1. Obveze smanjenja emisije .................................................................................211.4.2. Političke mjere za smanjenje emisije .................................................................221.4.3. Nacionalni sustavi inventure stakleničkih plinova .............................................231.4.4. Obveze izvješćivanja i nacionalnih priopćenja...................................................24

V

1.4.5. Provjera i provedba preuzetih obveza................................................................241.4.6. Nacionalni registri ..............................................................................................251.4.7. Fleksibilni mehanizmi .........................................................................................251.4.8. Potpora državama u razvoju...............................................................................27

Komentar 1.1. Nova uloga nacionalnih država..........................................................28Komentar 1.2. Proces odlučivanja u okviru Konvencije UNFCCC-a .........................29Komentar 1.3. Jezik dokumenata UNFCC-a..............................................................32

1.5. Mogućnost intervencije ...........................................................................................331.6. Naprijed prema prošlosti .........................................................................................35

II. ZNANSTVENI I TEHNIČKI KONTEKST ...........................................................................39

2. EFEKT STAKLENIKA I STAKLENIČKI PLINOVI .................................................................41

2.1. Efekt staklenika ........................................................................................................412.1.1. Važnost efekta staklenika...................................................................................412.1.2. Plinovi koji neposredno izazivaju efekt staklenika .............................................422.1.3. Plinovi koji posredno izazivaju efekt staklenika .................................................442.1.4. Potencijal globalnog zagrijavanja (GWP)............................................................452.1.5. Odabir GWP koeficijenata..................................................................................472.1.6. Jedinica mjere ....................................................................................................49

2.2. Karakteristike stakleničkih plinova ...........................................................................502.2.1. Ugljikov dioksid (CO2) ........................................................................................502.2.2. Metan (CH4)........................................................................................................502.2.3. Dušikov suboksid (N2O) .....................................................................................512.2.4. Fluorirani ugljikovodici........................................................................................51

2.3. Ciklus ugljika ............................................................................................................522.3.1. Temeljni element za život...................................................................................522.3.2. Fotosinteza .........................................................................................................55

Primjer 2.1. Biološki izvori CO2 .................................................................................55

3. IZGARANJE I GORIVA .....................................................................................................61

3.1. Osnovna načela izgaranja ........................................................................................613.1.1. Ugljik kao gorivo.................................................................................................613.1.2. Načela kemije izgaranja......................................................................................633.1.3. Toplinska vrijednost............................................................................................663.1.4. Ostale karakteristike goriva................................................................................693.1.5. Ugljikovodici (alkani)...........................................................................................703.1.6. Alkoholi...............................................................................................................723.1.7. Biljna ulja ............................................................................................................743.1.8. Drvo i drugi organski materijali ..........................................................................753.1.9. Emisije CO2 u procesima izgaranja....................................................................75

3.2. Fosilna goriva ...........................................................................................................773.2.1. Kruta goriva, ugljen ............................................................................................773.2.2. Tekuća goriva......................................................................................................793.2.3. Prirodni (zemni) plin............................................................................................813.2.4. Utjecaj fosilnih goriva na okoliš .........................................................................82

Primjer 3.1. Termoelektrana na ugljen ......................................................................833.3. Biogoriva i biomasa..................................................................................................843.4. Biomasa iz drveta.....................................................................................................87

3.4.1. Drvo kao sirovina................................................................................................873.4.2. Izgaranje drveta ..................................................................................................88

PROTOKOL IZ KYOTA

VI

3.4.3. Briketi i pelete ....................................................................................................893.4.4. Ekonomija izgaranja drveta ................................................................................90

3.5. Etanol .......................................................................................................................913.5.1. Alkoholno gorivo ................................................................................................913.5.2. Proizvodnja etanola ............................................................................................91

Proizvodnja etanola od bilja bogatog šećerom ........................................................92Proizvodnja etanola od škrobnih kultura...................................................................93Proizvodnja etanola iz celuloze .................................................................................93

3.5.3. Etanol kao gorivo za pogon vozila .....................................................................943.5.4. Utjecaj etanola na okoliš ....................................................................................953.5.5. Ekonomija proizvodnje etanola ..........................................................................96

3.6. Biodizel .....................................................................................................................973.6.1. Osnovni principi biodizela ..................................................................................973.6.2. Proizvodnja biodizela..........................................................................................973.6.3. Biodizel kao gorivo .............................................................................................993.6.4. Standard za biodizel .........................................................................................1003.6.5. Utjecaj biodizela na okoliš................................................................................1013.6.6. Ekonomija proizvodnje biodizela......................................................................101

4. PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE...............................................................103

4.1. Tehnologija proizvodnje električne energije...........................................................1034.1.1. Proizvodnja električne energije i emisija stakleničkih plinova .........................1034.1.2. Primarni pokretač .............................................................................................1054.1.3. Granice učinka..................................................................................................1064.1.4. Termoelektrane na fosilna goriva.....................................................................1084.1.5. Tehnologije termoelektrana..............................................................................1104.1.6. Plinske turbine i kombinirane termoelektrane.................................................1114.1.7. Emisija CO2 u proizvodnji električne energije..................................................1134.1.8. Kombinirana proizvodnja električne energije i topline.....................................1144.1.9. Distribuirana proizvodnja..................................................................................117

4.2. Kontrola emisija......................................................................................................1174.2.1. Emisije onečišćenja iz postrojenja za proizvodnju električne energije ...........1174.2.2. Izdvajanje sumporovih oksida..........................................................................1184.2.3. Izdvajanje dušikovih oksida..............................................................................1204.2.4. Uklanjanje krutih ostataka izgaranja, prašine...................................................121

Primjer 4.1. Tehnologija odsumporavanja u jednoj termoelektrani na ugljen ........1214.3. Uplinjavanje i piroliza..............................................................................................122

4.3.1. Proizvodnja električne energije u zatvorenom ciklusu ugljika, biomasa .........1224.3.2. Proces uplinjavanja i pirolize ............................................................................1234.3.3. Tehnologija uplinjavanja ...................................................................................1254.3.4. Ekonomski aspekti ...........................................................................................126

4.4. Proizvodnja topline i električne energije bez emisije CO2.....................................1274.4.1. Izdvajanje ugljika ili sekvestracija.....................................................................1274.4.2. Ekonomija izdvajanja ugljika (sekvestracije) ....................................................1304.4.3. Proizvodnja električne energije bez emisije CO2 .............................................131

4.5. Električne mreže i energetska poduzeća...............................................................1344.5.1. Glavne karakteristike elektroenergetskog sektora...........................................1344.5.2. Profili opterećenja ............................................................................................1354.5.3. Odabir elektrogeneratora, raspodjela (dispatching) ........................................1384.5.4. Raspodjela proizvodnje električne energije dobivene iz obnovljivih izvora....1404.5.5. Daljinsko grijanje (iz toplane) ...........................................................................141

SADRŽAJ

VII

5. RJEŠENJA ZA SMANJENJE EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA ...................1435.1. Strategije za smanjenje emisije stakleničkih plinova.............................................143

5.1.1. Makroekonomski aspekti emisije stakleničkih plinova....................................1435.1.2. Područja intervencije radi smanjenja emisije stakleničkih plinova..................1455.1.3. Uloga javnog i privatnog sektora .....................................................................1485.1.4. Instrumenti upravljanja.....................................................................................1495.1.5. Društvena prihvatljivost: promijeniti stil života? ..............................................153

Komentar 5.1. E-javna uprava i smanjenje emisije stakleničkih plinova ................1545.2. Kućanstva i mala poduzeća: grijanje i klimatizacija...............................................156

5.2.1. Emisija stakleničkih plinova u kućanstvima.....................................................1565.2.2. Strategije smanjenja emisije stakleničkih plinova ...........................................1595.2.3. Grijanje .............................................................................................................1615.2.4. Klimatizacija i kondicioniranje ..........................................................................1655.2.5. Infrastrukturne promjene: kompaktni i disperzirani gradovi ...........................1685.2.6. Europska smjernica br. 2002/91/CE o energetskoj učinkovitosti

u građevinarstvu...............................................................................................171Primjer 5.1. Projekt CasaClima (klimatska kuća) u pokrajini Alto Adige.................174Primjer 5.2. Uloga zelenila na ublažavanju mikroklime u gradu .............................176Komentar 5.2. Sektor kućanstva u tranzicijskim gospodarstvima..........................178Komentar 5.3. Revaloriziranje urbanog načina života .............................................180

5.3. Sektor kućanstva i mala poduzeća: racionalna potrošnja električne energije. .....1825.3.1. Kućanski uređaji ...............................................................................................1825.3.2. Mala poduzeća i javna uprava..........................................................................1845.3.3. Potrošnja električne energije uređaja u stanju pripravnosti ............................1845.3.4. Smanjenje potrošnje električne energije: tehnički aspekti .............................1875.3.5. Smanjenje potrošnje električne energije: aspekti ponašanja..........................1895.3.6. Tehnologije upravljanja potražnjom, elektronička brojila .................................1905.3.7. Praktična iskustva u upravljanju opterećenjem električnog sustava...............192

Primjer 5.3. Rashladna postrojenja i sustavi ...........................................................194Primjer 5.4. Potrošnja energije u centrima za pohranjivanje podataka ..................197

5.4. Industrijski sektor ...................................................................................................1995.4.1. Korištenje električne energije ..........................................................................1995.4.2. Elektromotori i električni pobudni uređaji........................................................2005.4.3. Industrijski sustavi nadzora nad korištenjem električnom energijom

i upravljanja njome ...........................................................................................2015.4.4. Kaskadno iskorištavanje toplinske energije .....................................................2035.4.5. Kaskadno iskorištavanje materijala: proizvodnja cementa..............................2035.4.6. Industrijske emisije stakleničkih plinova, osim CO2........................................206

5.5. Sektor transporta ...................................................................................................2075.5.1. Emisija stakleničkih plinova u transportu ........................................................2075.5.2. Politička opredjeljenja u sektoru transporta ....................................................2085.5.3. Analiza emisije u sektoru transporta ...............................................................2095.5.4. Instrumenti u politici transporta.......................................................................2115.5.5. Smanjenje ukupnih aktivnosti u transportu .....................................................2125.5.6. Promjena modalnog energetskog intenziteta..................................................2155.5.7. Smanjenje sadržaja ugljika u gorivu.................................................................2175.5.8. Promjena načina (sredstava) transporta ..........................................................2195.5.9. Vanjski troškovi transporta ...............................................................................2215.5.10. Liberalizacija željezničkih usluga....................................................................2235.5.11. Tržišni bazeni za željezničke usluge ...............................................................2285.5.12. Upravljanje potražnjom (yield management) .................................................229

PROTOKOL IZ KYOTA

VIII

III. ANALIZA ZAKONSKIH ODREDABA ............................................................................233

6. OBVEZA DOJAVE VELIČINE EMISIJA...........................................................................235

6.1. Metodologija procjene emisija stakleničkih plinova..............................................2356.1.1. Proračun emisija stakleničkih plinova na temelju podataka o aktivnostima..2356.1.2. Smjernice IPCC-a .............................................................................................2376.1.3. Neodređenost podataka i kontrole kvalitete....................................................2396.1.4. Automatsko mjerenje emisija ..........................................................................2406.1.5. Emisije stakleničkih plinova i apsorpcije ugljika u poljoprivrednom

i šumarskom sektoru te u iskorištenju tla (AFOLU).........................................242Komentar 6.1. Izračun količine emisije i biološke apsorpcije CO2 .........................245

6.2. Obveza izvješćivanja stranaka (država potpisnica) ................................................2466.2.1. Obveza izvješćivanja stranaka u okviru Priloga I i izvan okvira Priloga I..........2466.2.2. Inventura stakleničkih plinova..........................................................................2476.2.3. Common Reporting Format (CRF) ...................................................................2496.2.4. National Inventory Report (NIR) .......................................................................2506.2.5. Nacionalna priopćenja......................................................................................2526.2.6. Izvješća o napredovanju...................................................................................2536.2.7. Početna izvješća...............................................................................................2546.2.8. Godišnja izvješća..............................................................................................2556.2.9. Priopćenja država članica Europske unije........................................................255

Primjer 6.1. Baza podataka Konvencije UNFCCC za inventure emisija stakleničkih plinova.................................................................256

Primjer 6.2. Globalizacija i nacionalno praćenje emisija .........................................257Komentar 6.2. Malo je lijepo? .................................................................................258

6.3. Priopćenje o emisiji stakleničkih plinova na razini postrojenja..............................2586.3.1. Uvjeti u smislu europske direktive 2003/87/CE ...............................................2586.3.2. Dozvole za djelatnost postrojenja....................................................................2596.3.3. Europske smjernice (odluka 2007/589/CE) ......................................................2606.3.4. Priopćavanje emisija iz postrojenja..................................................................2626.3.5. Kvaliteta podataka i provjere............................................................................2626.3.6. Integriranje s drugim priopćenjima o stanju okoliša .......................................2636.3.7. GHG Protokol ...................................................................................................2646.3.8. Standardi ISO 14064 i ISO 14065 ....................................................................265

7. TRGOVANJE KVOTAMA EMISIJE..................................................................................267

7.1. Dodjela dozvola emisije .........................................................................................2677.1.1. Dodijeljena količina ..........................................................................................2677.1.2. Izračun dodijeljene količine ..............................................................................2687.1.3. Postupanje s dodijeljenom količinom ..............................................................269

7.2. Razmjena kvota emisije .........................................................................................2697.2.1. Fleksibilni mehanizmi .......................................................................................2697.2.2. Podobnost za sudjelovanje u fleksibilnim mehanizmima................................2727.2.3. Trgovanje emisijama ........................................................................................2737.2.4. 'Cap-and-trade' tržišta .......................................................................................2747.2.5. Početne dodjele ...............................................................................................2767.2.6. Proračunske jedinice po Protokolu iz Kyota.....................................................2777.2.7. Formalna ograničenja razmjene kvote emisije ................................................2797.2.8. Obveza vraćanja kvota, kazne za neizvršenje ..................................................2807.2.9. Dobrovoljna tržišta razmjene emisija ...............................................................280

Komentar 7.1. Mogućnost provedbe trgovanja emisijama ....................................281Komentar 7.2. Početna dodjela dozvola: hladan tuš ..............................................285

SADRŽAJ

IX

Komentar 7.3. Koliko postrojenja treba sudjelovati u razmjeni emisija? ................287Komentar 7.4.. Trgovanje "toplim zrakom" ..............................................................288

7.3. Registri ...................................................................................................................2897.3.1. Integrirana arhitektura registra UNFCCC .........................................................2897.3.2. Nacionalni registri ............................................................................................2917.3.3. Europski sustav razmjene emisija EU ETS ......................................................2927.3.4. Tehničke specifikacije registra .........................................................................2937.3.5. Struktura podataka u registrima ......................................................................2957.3.6. Operacije s registrima......................................................................................2957.3.7. Konto operatora ...............................................................................................2977.3.8. Početna registracija subjekata-upravljača i privatnih korisnika........................2997.3.9. Pristup i operacije na registru ..........................................................................3007.3.10. Sigurnosni aspekti..........................................................................................3017.3.11. Javni pristup podacima iz registra .................................................................3017.3.12. Aspekti mogućnosti korištenja registara .......................................................301

Primjer 7.1. Pristup podacima u nacionalnim registrima država članica Europske unije .....................................................................................303

Komentar 7.5. Pristup podacima iz nacionalnih registara članica Europske unije.................................................................................306

Komentar 7.6. Tehnički projekt registara ................................................................308Komentar 7.7. Alternativna struktura sustava trgovanja kvotama emisije .............309

7.4. Europsko zakonodavstvo o Protokolu iz Kyota ......................................................3107.4.1. Pravni elementi Europske unije........................................................................3107.4.2. Regulativa Unije u svezi s Protokolom iz Kyota ...............................................3137.4.3. Europska direktiva 2003/87/CE ........................................................................3137.4.4. Nacionalni planovi dodjele, prva faza (2005. – 2007.) .....................................3167.4.5. Nacionalni planovi dodjele, druga faza (2008. – 2012.).................................3187.4.6. Direktiva 2004/101CE "Linking" ........................................................................3197.4.7. Prva procjena direktive 2003/87/CE i sustava EU ETS ....................................3197.4.8. Zelena knjiga Europske unije o ublažavanju klimatskih promjena ..................320

Komentar 7.8. Westminsterska provjeravanja tržišta emisija.................................321

8. FLEKSIBILNI MEHANIZMI PROJEKTA: JI, CDM...........................................................323

8.1. Zahtjevi za projekte JI i CDM.................................................................................3238.1.1. Generiranje kvota emisije pomoću projekata ..................................................3238.1.2. Normativne referencije.....................................................................................3258.1.3. Izvori podataka i informacija o projektnim procedurama za JI i CDM ............3278.1.4. Kriteriji podobnosti (za odabir) po državama ...................................................3298.1.5. Administrativni troškovi za projekte JI i CDM .................................................330

8.2. Projekti JI/CDM ......................................................................................................3318.2.1. “Two-track" pristup projektima JI .....................................................................3318.2.2. Ciklus projekta 'JI Track 2' ................................................................................3328.2.3. Projektni ciklus CDM-a.....................................................................................3358.2.4. Projektna aktivnost u malim razmjerima..........................................................3368.2.5. Troškovi pripreme projekata JI i CDM .............................................................337

Komentar 8.1. Jezik birokracije ...............................................................................3378.3. Odgovorne osobe i sudionici u projektima JI/CDM ..............................................338

8.3.1. Nacionalne države kao „stranke“ .....................................................................3388.3.2. Nadzorni odbor za JI ........................................................................................3398.3.3. Izvršni odbor za CDM.......................................................................................3408.3.4. Promicatelj projekta .........................................................................................341

PROTOKOL IZ KYOTA

X

8.3.5. Neovisni entitet i akreditirano tijelo .................................................................341Komentar 8.2. Tko je odgovoran za projekte CDM?...............................................342

8.4. Projektni dokument (Project Design Document, PDD) .........................................3428.4.1. Struktura pojedinog dokumenta ......................................................................3428.4.2. Project Idea NOTE (PIN) ...................................................................................3448.4.3. Opći opis projekta............................................................................................3448.4.4. Odobrenje (suglasnost) stranaka .....................................................................3458.4.5. Komplementarnost (dodatna korisnost projekta) ............................................3468.4.6. Procjena utjecaja na okoliš...............................................................................3488.4.7. Komentari 'stakeholdera' ..................................................................................3498.4.8. Javno financiranje stranaka iz Priloga I ............................................................3508.4.9. Slobodan pristup podacima i povjerljivost ......................................................350

8.5. 'Baseline' i plan nadzora i praćenja ........................................................................3508.5.1. 'Baseline' za projekte JI ....................................................................................3508.5.2. Model 'baseline' za emisije u okviru projekta ..................................................3528.5.3. 'Baseline' ili referentni scenarij za projekte CDM ............................................3548.5.4. Plan nadzora i praćenja ....................................................................................354

8.6. Provjera i ocjenjivanje projekta ..............................................................................3568.6.1. Provjera podataka o emisiji ..............................................................................3568.6.2. Emisije jedinica ERU i CER ..............................................................................3578.6.3. Baze podataka UNFCCC za projekte JI i CDM ................................................358

8.7. Komercijalni i ugovorni aspekti ..............................................................................3588.7.1. Rizik i nesigurnost ............................................................................................358

Rizici koji se odnose na odluke o fleksibilnim mehanizmima ................................359Politički rizici ............................................................................................................359Rizici tržišta..............................................................................................................360Rizici cijena..............................................................................................................360Rizici kumulativnosti (dodatne korisnosti) ..............................................................360Rizici operativne naravi............................................................................................361

8.7.2. Ugovori o otkupu jedinica ERU i CER..............................................................361Komentar 8.3. Projekti JI/CDM: upitan doprinos smanjenju emisije .....................364Komentar 8.4. Države prihvata projekata CDM ......................................................365Komentar 8.5. „Održivi“ projekti u zemljama u razvoju ..........................................366

8.8. Aktivnosti u sklopu projekata pošumljavanja i obnove šuma ...............................368Primjer 8.1. Neutralizacija emisija CO2 u biosferi odnosno u šumama .................370

IV. FINANCIJSKA I POLITIČKA PITANJA..........................................................................373

9. FINANCIJSKI I NORMATIVNI INSTRUMENTI ŠTEDNJE ENERGIJE .............................375

9.1. Normativni instrumenti za osiguranje energetske učinkovitosti ...........................3759.1.1. Europska direktiva 2006/32/CE o energetskoj učinkovitosti ...........................3759.1.2. Poduzeća za usluge na području energetike (ESCO poduzeća)......................3789.1.3. Atesti energetske učinkovitosti, tzv. bijeli certifikati.......................................3809.1.4. Izvori podataka o stanju u Italiji........................................................................383

9.2. Investiranje sredstava u energetsku učinkovitost .................................................3839.2.1. Procjena ulaganja .............................................................................................3839.2.2. Analiza projekata za poboljšanje energetske učinkovitosti .............................3849.2.3. Obrazac financijske analize s proračunom (kalkulacijskim listom)..................3869.2.4. Financiranje projekta (projektno financiranje) ..................................................3879.2.5. Interventno rasterećenje, upravljanje potražnjom ...........................................390

Primjer 9.1. Pridodavanje generatorskih kapaciteta i mjere štednje energije ........393Komentar 9.1. Kombinirani pristup: trgovanje učinkovitošću ................................395

SADRŽAJ

XI

9.3. Uloga fleksibilnih mehanizama ..............................................................................3969.3.1. Privatna ulaganja u projekte JI i CDM..............................................................3969.3.2. Institucionalni ulagači.......................................................................................3989.3.3. Platforme i komercijalne službe za razmjenu emisija......................................400

Primjer 9.2. Doprinos kvota emisije financiranju projekata štednje energije .........401Primjer 9.3. Strategija otkupa dozvola emisije........................................................402Komentar 9.2. Financijske posljedice pridodavanja (kriterija

dodatne korisnosti)..........................................................................4039.4. Liberalizirana tržišta i energetska učinkovitost ......................................................404

9.4.1. Struktura cijene električne energije .................................................................4049.4.2. Osnovne karakteristike liberaliziranih elektroenergetskih sustava..................4069.4.3. Smanjenje emisije stakleničkih plinova u liberaliziranom režimu....................409

Komentar 9.3. Liberalizacija i politika smanjenja emisija........................................410Komentar 9.4. Tzv. Lako elektroenergetsko poduzeće (Lean utility).......................413

10. STRATEGIJE SMANJENJA EMISIJA I ME\UNARODNA AKCIJA...............................415

10.1. Mjere za smanjenje emisija .................................................................................41510.1.1. Koji je recept najbolji? ....................................................................................41510.1.2. Nove smjernice intervencije...........................................................................41610.1.3. Današnji prijedlozi izmjena na tržištu emisijama ...........................................419

10.2. Europska unija......................................................................................................42210.2.1. Koji je put za Europu najbolji?........................................................................42210.2.2. Povijesni pregled politike Unije u vezi s ublažavanjem klimatskih

promjena ........................................................................................................42410.2.3. Energetska politika Europske unije................................................................42610.2.4. Odabir obrasca paradigme ............................................................................43110.2.5. Integrirano planiranje?....................................................................................434

Primjer 10.1. Integrirani pristup odnosu energije i emisija u gradu New Yorku ....438Primjer 10.2. Sudjelovanje javnosti u definiranju europske politike .......................439Komentar 10.1. Jezik dokumenata Europske unije ................................................440

10.3. Specifična uloga Rusije........................................................................................44110.3.1. Sadašnja situacija...........................................................................................44110.3.2. Smanjenje emisije ..........................................................................................44310.3.3. Mogućnosti za provedbu projekata kombinirane provedbe (JI)....................44410.3.4. Institucionalni okvir ........................................................................................446

Komentar 10.2. EU i Rusija: jedno teško partnerstvo ............................................44710.4. Ostale države .......................................................................................................449

10.4.1. Sjedinjene Američke Države ..........................................................................44910.4.2. Kina, Indija, Brazil i druge države koje se ubrzano razvijaju ..........................45110.4.3. Zemlje u razvoju .............................................................................................451

10.5. Izvješće Stern .......................................................................................................45210.6. Rješenja koja predlažu mediji ..............................................................................454

V. PROTOKOL IZ KYOTA U REPUBLICI HRVATSKOJ .......................................................459

11. MOGUĆNOSTI PRIMJENE GEOLOŠKOG SKLADIŠTENJA UGLJIKA U REPUBLICI HRVATSKOJ ..........................................................................................461

11.1. Uvod .....................................................................................................................46111.2. Sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova ................................................46211.3. Metode “geosekvestracije“ – trajnog uskladištenja ugljikova dioksida .............464

11.3.1. Izdvajanje i prikupljanje ugljikova dioksida ....................................................46511.3.2. Trajno uskladištenje ugljikova dioksida..........................................................465

PROTOKOL IZ KYOTA

XII

11.3.3. Koncept geološkog skladištenja ugljika.........................................................46711.3.4. Procesi i mehanizmi koji omogućuju geološko uskladištenje ugljika ...........46811.3.5. Moguća ograničenja – čimbenici rizika, propisi, kapacitet uskladištenja .....470

11.4. Potencijal geološkog skladištenja ugljikova dioksida utiskivanjem u porozne stijene na velikim dubinama .........................................474

11.4.1. Veliki stacionarni izvori CO2 u Hrvatskoj ........................................................47611.4.2. Opće značajke geološke građe......................................................................478

11.4.2.1. Jugozapadni dio Panonskoga bazenskog sustava ..................................47911.4.2.2. Sjeverni dio jadranskog podmorja ...........................................................481

11.4.3. Seizmičnost i vulkanizam ...............................................................................48311.4.4. Mogućnosti geološkog skladištenja CO2 ......................................................484

11.4.4.1. Regionalni duboki vodonosnici ................................................................48411.4.4.2. Iscrpljena naftna i plinska polja................................................................48711.4.4.3. Mogućnosti utiskivanja CO2 u projektima povećavanja

iscrpka ugljikovodika................................................................................49011.4.4.4. Ugljenonosni slojevi, ugljenokopi ............................................................491

11.4.5. Prva procjena kapaciteta geološkog skladištenja ugljikova dioksida u Republici Hrvatskoj .......................................................................491

11.5. Zaključci................................................................................................................493

DODACI..............................................................................................................................497

LITERATURA ......................................................................................................................527

O AUTORIMA.....................................................................................................................547

SADRŽAJ

XIII

KONCEPCIJA KNJIGE

I. dio: Protokol iz Kyota

1. Poglavlje

Povijesni i politički uvod u Okvirnu konvenciju Ujedinjenih nacija o klimatskimpromjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota, njihova razradba i razvoj, međunarodneorganizacije zadužene za njihovu provedbu, obveze pojedinih država i kritičnostprovedbe.

II. dio: Znanstveni i tehnički kontekst

2. Poglavlje

Efekt staklenika i plinovi koji su njegov uzrok, njihove značajke i izvori; kvanti-tativni aspekti. Proračun količina ugljika; razmjena ugljikova dioksida između izvo-ra, bušotina i atmosfere.

3. Poglavlje

Osnove kemije izgaranja i goriva, značajke najuobičajenijih goriva: ugljen, naftai prirodni (zemni) plin. Goriva s malim sadržajem ugljika; značajke i korištenje bio -mase. Goriva nefosilnog podrijetla: drvo, etanol i biodizel.

4. Poglavlje

Proizvodnja i distribucija električne energije i topline u velikim količinama:proizvodnja topline, tehnologije u termoelektranama, utjecaj na okoliš.

XV

Izdvajanje ugljika (sekvestracija). Elektrodistribucijske mreže i upravljanje timmrežama, sigurnosni aspekti sustava. Rješenja koja mogu doprinijeti smanjenjuemisije stakleničkih plinova; kombinirana proizvodnja i grijanje iz toplane, uprav -ljanje električnim i toplinskim opterećenjima.

5. Poglavlje

Uvod u glavne sektore korištenja energije: stambeni, industrijski, uslužni sek -tor, sektor transporta, kao i u postojeće, dokazane tehnologije za smanjenjeemisije stakleničkih plinova. Tehnološka rješenja u okviru aktualnih ekonomskih,političkih i društvenih realiteta, poglavito na području transporta.

III. dio: Analiza regulative

6. Poglavlje

Metodologija ocjene emisija stakleničkih plinova na razini države i poduzeća;procjena nesigurnosti. Obveze države u smislu dojave emisija u okviru KonvencijeUNFCCC-a i Protokola iz Kyota. Zakonodavstvo Unije i državno zakonodavstvo,obveze postrojenja koja ispuštaju stakleničke plinove.

7. Poglavlje

Teorijska načela i praktična primjena trgovanja emisijama; kvote emisije,njihova dodjela i razmjer na razini države i poduzeća. Registri za gospodarenjerazmjenama kvota, europski sustav EU ETS. Regulativa Unije i države na područjuemisije stakleničkih plinova, obveza dojave, gospodarenje dozvolama i kaznezbog neispunjenja.

8. Poglavlje

Fleksibilni mehanizmi projekta, zajednička provedba i mehanizam čistog raz -voja; glavni pojmovi, priprema i vođenje projekata za smanjenje emisija.Najkritičniji aspekti i procjena doprinosa projektnih mehanizama smanjenjuemisije stakleničkih plinova.

IV. dio: Financijska i politička pitanja

9. Poglavlje

Uvod u financijsku analizu projekta i gospodarsku ocjenu mjera za poboljšanjeenergetske učinkovitosti; uloga fleksibilnih mehanizama Protokola iz Kyota uusporedbi s drugim instrumentima financiranja. Liberalizacija elektroenergetskihtržišta i plina u kontekstu mjera za ograničenje emisija.

PROTOKOL IZ KYOTA

XVI

10. Poglavlje

Politika Europske unije na energetskom sektoru kao i na području smanjenjaemisije stakleničkih plinova. Specifični odnos između Rusije i Europske unije.Ostale države i skupine država: Sjedinjene Države, države u usponu; scenariji me -đu narodnih odabira. Prijedlozi izvan Konvencije UNFCCC-a za smanjenje emisijestakleničkih plinova.

V. dio: Protokol iz Kyota u Republici Hrvatskoj

11. Poglavlje

Razmatraju se sve prirodne i tehnološke mogućnosti pokretanja projekta zasmanjivanje emisije stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj, u smislu obvezapreuzetih potpisivanjem Protokola iz Kyota.

KONCEPCIJA KNJIGE

XVII

PREDGOVOR

U knjizi „Protokol iz Kyota: ostvarenje i budući razvoj – zakonodavstvo, strate -gije, tehnologije“ riječ je o vrlo temeljitoj analizi, poglavito znanstvenih aspekataglobalnog zatopljenja. Autori osobito naglašavaju veliku ozbiljnost pojave, njegovagotovo sigurno antropičnog uzroka (neki su čak iskovali novi naziv “antropocen”kojim su željeli označiti geološko razdoblje obilježeno čovjekovim djelovanjem)kao i nužnost hitne intervencije kakve do sada nije nikada bilo.

Sama knjiga ima brojne ciljeve. Obraća se jednim dijelom onima koji će sebaviti tehničkim i financijskim aspektima razmjene emisija, pa sadrži “priručnički”obilježene upute uz znatno dalekosežnije strateške prijedloge. Knjiga je namije-njena i donositeljima odluka na području gospodarstva i politike kako bi oni u svo-je područje mjerodavnosti ugradili mjere potrebne da bi se ograničile emisijestakleničkih plinova, in primis, poglavito kada je riječ o važnim temama kao što suenergetika, urbanizam i transport (promet).

Karakteristični element ovoga djela svakako je posebna usmjerenost na europ -sku tematiku s obzirom na energetiku i zaštitu okoliša. Pozornost usmjerena naEuropu ne smije biti ograničena samo na neke naše državne i upravne institucije,nego mora prožeti čitavo građansko društvo, poglavito na razini poduzeća i lokal-ne uprave. To je jedna od glavnih ideja vodilja knjige.

Protokol iz Kyota trebao je biti prvi pokušaj postizanja dogovora koji bi sudio-nike obvezivao na ograničenje emisije stakleničkih plinova, sporazum koji bi setemeljio na gornjim granicama koje se ne smiju prekoračiti, ali istodobno i namehanizmima razmjene prava na emisiju. Njime se predviđa ugradnja u cijenefosilnih goriva vanjskih elemenata koji su bili oduvijek zanemareni i koji ćeomogućiti da se u cijeni goriva odražava i utjecaj samoga goriva na okoliš. Izmeđuostalog, ovaj je protokol omogućio pokretanje specifične financijske konstrukcijekojom se kani potaknuti ulaganje u najučinkovitije projekte. Protokol ističe za

XIX

samo dvije godine, pa se moramo upitati što je u prvoj fazi bilo dobro i učinkovito,a što svakako treba mijenjati.

Uvjeren sam da je ova knjiga nužno sredstvo rada za pripremu razdoblja “na-kon 2012.”. Naime, ona nas podsjeća kako je nužno dokinuti ograničenja sada-šnjeg sustava koja se odnose samo na neke sektore te kako treba uključiti i onedržave koje su do sada “stajale po strani” zbog svojevrsnog zastarjelog shvaćanjasvoje apsolutne suverenosti, što ih u konačnici dovodi do odbijanja bilo kakvihizvana nametnutih uvjeta. Zagrijavanje je, međutim, globalna pojava i moramociljati na globalni konsenzus kako bi donesene mjere bile stvarno i provedive.Zbog tog razloga ne može se isključiti ni jedan sektor djelatnosti jer je atmo-sferski vijek ograničen ne uspostavi li se učinkovit sustav djelovanja kako bi se izatmosfere uklonili staklenički plinovi.

Razmjena emisija, mehanizam čistog razvoja i zajednička primjena moći ćeusmjeriti prema državama u razvoju daleko veća sredstva nego što su to ona kojasu mobilizirana međunarodnom suradnjom. Industrijski razvijene države morat ćepriznati svoju odgovornost za to što su u atmosferu ispustile većinu viška štetnihplinova što je povećalo njihovu koncentraciju u usporedbi s “predindustrijskim”dobom. No, istodobno i države u razvoju morat će prihvatiti jednaku odgovornostza održa vanje “zaliha” ugljika, poput tropskih šuma i šuma općenito. Naime, velikdoprinos koncentraciji ugljika u atmosferi daje uništavanje šuma paljenjem radidobivanja obradivog tla.

Moramo se već pripremati za pregovore za novi “Kyoto”. Pregovori neće bitinimalo laki jer su brojne kontroverzne teme i apriorna stajališta pojedinih država.Trebat će pronaći kompromisna rješenja i učiniti kvalitativni skok kako bi se pribli-žila na prvi pogled nepomirljiva stajališta. U konačnici će političke odluke ovisiti oobjektivnom stanju okoliša i tehnologije te o pristupu sredstvima. Ovaj tekstpomoći će u rasvjetljavanju složenih pitanja smanjenja emisije stakleničkih plino -va, dakako, u kontekstu mogućnosti gospodarske i praktične provedbe predvi -đenih rješenja.

Republika Hrvatska u fazi je promišljanja i pripreme za početak suživota s uvje-tima Protokola iz Kyota, koji će nas primorati da razmišljamo i živimo drukčije.

Izvorni tekst Gianguida Pianija objavila je pod naslovom „Il Protocolo di Kyoto:adempiamento e sviluppi futuri“ 2008. godine izdavačka kuća Zanichelli.

Tijekom 2009. i 2010. godine talijanska je verzija teksta prevedena na hrvatskii dodano je peto poglavlje knjige. Redakciju teksta napravili su suautori knjigeBruno Saftić i Alfredo Višković. Izvorni je tekst pritom nešto izmjenjen, odnosnoposuvremenjen uz manje ispravke, a posebno su dodana poglavlja o specifičnimodnosima u Republici Hrvatskoj.

Alfredo Višković

PROTOKOL IZ KYOTA

XX

UVOD

Ova je knjiga posvećena najvećem i ujedno najkontroverznijem ekološkomprojektu današnjice: Protokolu iz Kyota. Obraća se uglavnom odgovornim oso -bama u privatnim poduzećima i javnoj upravi pred kojima su strateške odluke oograničenju emisije stakleničkih plinova jer upravo se od njih očekuju najvažnijeintervencije. Perspektiva je europska, a na mnogim se mjestima citira europska;opis intervencija i primjeri također se odnose na stanje u Europi, s ponekimtalijanskim primjerima.

Knjiga zapravo objedinjuje pet različitih cjelina. Prije svega se iznose znan stve -ne, tehnološke, gospodarske i geopolitičke pretpostavke unutar kojih se promatrapitanje emisije stakleničkih plinova. U II. dijelu opisani su staklenički plinovi, teh -no logije na koje otpada većina emisija, poglavito proizvodnja električne energi je itopline te prometni sustavi. Slijedi gospodarska analiza mogućnosti provedbepojedinih rješenja te prikaz geopolitičkog okruženja. Svi ti aspekti prirodne suzapreke i granice mogućnosti provedbe rješenja za smanjenje emisije stakleničkihplinova. Tekst u nastavku (III. dio) svojevrsni je priručnik u kojem je opisana ianalizirana europska regulativa. Kada je 2005. godine na snagu stupila direktiva2003/87/CE o trgovanju emisijama, na tisuće poduzeća u čitavoj Europi, dobilo jeobvezu priopćavanja vlastitih emisija stakleničkih plinova, a u slučaju prekoračenjapropi sanih vrijednosti, moraju platiti vrlo visoke kazne. Ta poduzeća moraju sma-njiti vlastite emisije i poštivati novu regulativu. Da bi to postigla, ona mogu usva-jati nove unutarnje mjere, mogu sudjelovati u procesu razmjene kvota emisije ilipak promicati međunarodne projekte za smanjenje emisija. Upravo se ovdjesusre ćemo s prvom poteškoćom, tj. sa slabim poznavanjem novih pravila igre. Toje u velikoj mjeri zasluga suhoparnoga formalnog jezika Protokola iz Kyota kao isvih korelacijskih dokumenata koji čak i po riječima eksperata otvaraju veći brojpro blema nego što ih rješavaju. Zbog toga je treći dio knjige posvećen tumačenjuosnovnih zamisli koje donose Protokol iz Kyota i europska regulativa, pri čemu senaglasak stavlja na suštinske a ne toliko na formalne aspekte.

XXI

Četvrta se cjelina ne odnosi na neka točno određena poglavlja već zahvaća čitavtekst, ima oblik komentara, a naglašava najproturječnije i najparadoksalnije aspek -te kojih ima prilično mnogo Protokola iz Kyota. Ta proturječja nisu manji i sporedninedostaci. Naprotiv, ona ugrožavaju funkcioniranje Protokola u cjelini. Naime, Pro -tokol iz Kyota i europska regulativa do danas još nisu dali opipljive rezultate, nezbog izostanka volje, nego zbog toga što su definirani na temelju gospodarskih,političkih i diplomatskih elemenata ne uvažavajući pritom ograničenja koja postav -ljaju prirodni zakoni i tehnologija te znanstvena, tehnička, politička i trgovačkastvarnost. Ono što se, izuzimajući kompromise može vrlo jednostavno definiratina papiru, katkad nije isto tako lako provesti i u praksi. Nadalje, postoji opasnostda Protokol iz Kyota postane samodostatni sustav: Konferencija UN-a o klimat -skim promjenama (UNFCCC), a u određenoj mjeri i Europska unija, razvijaju vla -stite sustave vrijednosti pa čak i posebni, umjetno stvoreni rječnik koji je na nekinačin izdvojen iz stvarnog svijeta. Komentari unutar teksta ilustriraju mane isadašnja ograničenja ili zato da bi se pojasnila teorija ili zato da bi se uobličiliprijedlozi za buduće izmjene normi iz Protokola. U tim se komentarima nastojalošto je moguće više odijeliti osobno subjektivno stajalište autora od objektivnih,općenito prihvaćenih spoznaja. Čitatelj će se ponegdje slagati s objektivnimaspektima dok se neće moći složiti s nekim subjektivnim aspektima. I to je u redu.Glavni cilj nije predstavljanje konačnih rješenja, nego doprinos utvrđivanju glavnihpitanja na koja valja odgovoriti. Protokol iz Kyota i njegovi mehanizmi primjeneugledali su svjetlo dana u razdoblju takozvane nove ekonomije (new economy) udrugoj polovici devedesetih godina, u klimi koja se u nastavku definira kaoiracionalno bujanje tržišta. U to je vrijeme bilo rasprostranjeno uvjerenje kako ćeupravo tržišta, ostave li se na miru, biti najbolji instrument koji će omogućitipronalaženje optimalnog rješenja za sve ono što se može opisati ekonomskimrječnikom, pa i više od toga. Zbog tog se razloga i nije pozornost usmjerila prematraženju metodologija za smanjenje emisija nego se prije svega nastojalo emisijedefinirati kao tržišnu kategoriju da bi se poslije pozornost usredotočila na pravilafunkcioniranja samog tržišta. Poslije deset godina raspolažemo s dovoljno poka -zatelja na temelju kojih možemo zaključiti kako taj pristup nije dao željene učinke.Tržišta potiču na investiranje i što je moguće brži povrat uloženih sredstava, alisama po sebi nisu primjeren instrument s pomoću kojeg bismo se mogli suočitisa složenim i integriranim slučajevima poput stanja raspoloživosti resursa, stanjaprirodnog okoliša, energetske učinkovitosti. Nadalje, da bi tržišta uopće moglapomoći u optimalnom alociranju sredstava i ljudskih potencijala, nužno je da tiresursi imaju određenu cijenu i da nema vanjskih utjecaja , no to je još vrlo dalekood stvarnosti. U ovom se dijelu ne želi a priori zauzeti “pro” ili “contra” stajališteu odnosu na tržišta resursa ili usluga. Želi se samo ukazati na potrebu korjenitepromjene pristupa pri čemu će se najboljim rješenjem smatrati ono koje u praksifunkcionira i koje doprinosi ostvarenju unaprijed postavljenog cilja. To znači da sezajedno s tržišnim ciljevima moraju definirati i instrumenti za ocjenu učinkovitosti.Ako tržišta funkcioniraju, tada je sve u redu. U protivnome treba tražiti novarješenja. U tom se smislu Protokol iz Kyota treba promatrati više kao dio procesausvajanja i definiranja novih rješenja, nego kao konačnu odrednicu; više kaostanje slično “radovima u tijeku”, nego konačnim odlukama. Središnje je pitanjekako u što je moguće većoj mjeri održati prednosti i standard suvremenih dru -

PROTOKOL IZ KYOTA

XXII

štava koja su se razvila zahvaljujući raspoloživosti fosilnih goriva velike energetskevrijednosti, u slučaju da treba ograničiti uporabu tih goriva zbog emisije stakle-ničkih plinova i zbog sve većih teškoća u opskrbi zbog novih geopolitičkih odnosa.U tekstu su obrađena samo postojeća tehnička rješenja i to unutar prihvatljivih so-cijalnih i gospodarskih granica. Među iscrpno obrađenim pita njima je i uloga fosil-nih goriva, njihova zamjena biomasom ili obnovljivim izvo rima u proizvodnji elek-trične energije. Sve to, dakako, zahtijeva i bitno poboljšanje učinkovitosti energet-ske potrošnje: obnovljivi izvori imaju malu energetsku vrijednost (koncentraciju)pa imaju tehničkog i gospodarskog smisla jedino u uvjetima kad se i potrošnjaodlikuje niskom razinom energetskog intenziteta. Iscrpno je obrađena i tematikafunkcioniranja mreža distribucije električne energije. Kad znatan dio proizvedeneelektrične energije bude dobiven iz obnovljivih izvora u ukupan će se proračunuvrstiti i promjenljivost proizvodnje, a stabilnost će se moći zajamčiti jedinoprimjenom drukčijih instrumenata i strategija kontrole od onih današnjih. Zbogtoga sustavi nadzora nad opterećenjem kod korisnika postat će važan instrumentza smanjenje potrošnje električne energije i povećanje uporabe obnovljivih izvora.Dugoročno će biti nužne i druge radikalne promjene u organizaciji života. Najvaž-nije promjene dogodit će se na području urbanizma i prometa. Veliki prostornoraspršeni gradovi nužno dovode do velike energetske potrošnje; preduvjet pove-ćanja energetske učinkovitosti, učinkovitosti prometnih sustava (transporta roba iputnika) te učinkovitosti raspodjele i uporabe energije svakako je usmjerenje nakompaktnije gradske strukture. Trebat će odustati od masovne izgradnje obitelj-skih vila. S druge strane, energetski učinkovitiji gradovi bit će mnogo bolja mjestaza život, daleko privlačnija od današnjih anonimnih prigradskih četvrti; imat ćemnogo više zelenila, a sve nužne uslužne djelatnosti bit će raspoređene tako dado njih stanovnici mogu lako doći pješice. Naprotiv, ako se zadrži današnji modelraspršenoga grada, druga rješenja gube svoj smisao pa je sasvim iluzorno vjero-vati kako će se do smanjenja razine emisije doći drugim sredstvima odnosno nakoji drugi način. Za tu vrstu intervencije nužno je srednjo ročno planiranje, a već sedanas moraju postavljati temelji za izgradnju gradova za nadolazeća desetljeća.Knjiga ne obrađuje neposredno neke buduće scenarije globalnog zagrijavanja nitizauzima neko jasno stajalište u svezi s tim pitanjem. O tome postoje mnogadruga kvalitetna referentna djela. Ta je problematika obrađena u velikom brojučlanaka, knjiga, o njoj se raspravlja na internetskim blogovima, ona je tema radij-kih i televizijskih emisija pa i nekih filmova. Izvješća IPCC-a (International Panel forClimate Change), radne skupine UN-a za klimatske promjene, autoritativni su ikvalitetni izvor informacija. Svrha ovoga djela nije podupiranje ili osporavanjenjihovih tvrdnji. Misao je vodilja čitave knjige da je učinkovitost na svim razinama,od komponenti do velikih energetskih i prometnih sustava razuman cilj koji kaotakav ima i svoj komercijalni smisao. Energetska učinkovitost u svakom slučajuostaje osnovni preduvjet svake politike smanjenja emisije jer smanjenje gubitakai posljedično smanjenje potražnje svakako dovode do smanjenja potrošnjefosilnih goriva.

Peta cjelina obrađuje mogućnosti primjene Protokola iz Kyota kao i pri mjenegološkog skladištenja ugljika u Republici Hrvatskoj.

UVOD

XXIII

Izvori podataka s interneta

Kao što čitatelj nesumnjivo može lako zamisliti, količina podataka i materijalakoji se odnose na klimatske promjene i Protokol iz Kyota vrlo je opsežna. To jepitanje postalo aktualno osobito tijekom posljednja dva desetljeća u vrijeme kojese nekako poklopilo s promjenama tehnologije i razmjenom podataka osobnimračunalima, multimedijskim aplikacijama i internetom. Dok su do početka deve -de setih godina informacije, analize i prijedlozi objavljivani gotovo isključivo u obli -ku knjiga i drugih publikacija, a distribuirali su se preko knjižara ili poštom, pričemu se gubilo mnogo vremena i trošilo mnogo novca, danas su gotovo svirelevantni dokumenti, uključujući službene i institucijske, dostupni na internetu.Danas istraživačima više nije problem dostupnost dokumenata nego se postavljapitanje kako racionalno ograničiti količinu i kako naći vremena za njihovo prouča -vanje.

Prednosti novih rješenja upravljanja informacijama daleko su veće u odnosu nanjihove nedostatke. O svakom se pitanju trenutačno može dobiti na stotine izvora,često mjerodavnih, pa tako otpada potreba odlaska u knjižnicu. Time se ostvarujuznatne uštede tiskarskih troškova jer je kod većine dokumenata dovoljan pregledna zaslonu monitora ili se tražena informacija može lako i precizno izlučiti iz kon -teksta. Prednost je osobito izražena u tekstovima pravne naravi, kod gospo dar -skih parametara i statističkih podataka u kojima se stalno traži najnoviji podatak.Danas, zahvaljujući materijalnoj lakoći izrade, kopiranja, raspačavanja tekstova,sami su tekstovi postali preveliki i pre opširni. Normativi i strateški dokumenti izranih devedesetih godina sročeni su tako da stanu na samo nekoliko stranicateksta koji je u pravilu jasan i sažet; današnji dokumenti nerijetko imaju i ponekoliko stotina stranica, a njihovo je čitanje često pravi izazov.

Internetske stranice posvećene Protokolu iz Kyota, smanjenju emisija stakle -ničkih plinova i drugim sličnim temama danas se broje na tisuće pa ne bi imalonikakva smisla pojedinačno ih navoditi i jasno određivati. Poželjno je da korisniciposvete nešto vremena pretraživanju po interneta radi utvrđivanja glavnih izvorainformacija o temama iz područja njihova zanimanja. U nastavku navodimo samo

XXV

osnovne internetske stranice koje moramo konzultirati kako bismo se mogli bezteškoća snalaziti na ovome području. Moguće je da se na početku pretraživanjapojave manje teškoće, no one su uglavnom posljedica velike količine materijalapa je nužno ustaliti osobne, interpretacijske i orijentacijske sheme. S vremenomće čitatelj svakako steći potrebnu rutinu i lakše se snalaziti u tom okruženju.

Ujedinjeni narodi

Ujedinjeni su narodi jedan od glavnih promicatelja međunarodne suradnje usvezi s klimatskim promjenama. Pristupni je portal međunarodnim organizacijamakoje djeluju na tome području www.un.org/climatechange.

UNFCCC

Organizacija je Ujedinjenih naroda zadužena za koordiniranje politika u svezi sklimatskim promjenama i ublažavanje posljedica United Nations FrameworkConvention on Climate Change (UNFCCC); unfccc.int. Među brojnim informa -cijama koje su dostupne na tim stranicama i službeni su podaci i izvješća iz svihdržava svijeta. Riječ je o glavnom svjetskom referentnom izvoru podataka oemisijama stakleničkih plinova. Nadalje, na stranicama Konvencije objavljuju sesve odluke svjetskih konferencija o klimatskim politikama, među kojima i tekstKonvencije UNFCCC-a i Protokola iz Kyota, proceduralni put ocjene projekata sfleksibilnim mehanizmima i mnogim drugim informacijama. Ispočetka nije nimalolako istražiti sadržaj tih stranica; potrebno je posvetiti nešto vremena kako bi sestekla potrebna rutina, poglavito za rad s unutarnjim pretraživačem. Uloženi naporbit će višestruko nagrađen bogatom ponudom dostupnih materijala.

IPCC

Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC) – međuvladina skupina zaklimatske promjene važna je prije svega zbog dviju djelatnosti. Svakih pet godinaIPCC objavljuje jedno izvješće o ocjeni (Assessment Report) o emisijama stakle -ničkih plinova u svijetu s mogućnostima njihova utjecaja na klimu. Nadalje, IPCCobjavljuje i posuvremenjuje službenu metodologiju – IPCC Guidelines – procjenestakleničkih plinova. Ta je metodologije u prvome redu usmjerena prema izradinacionalne inventure emisija, no neki su dijelovi korišteni i za procjenu emisijakoje nastaju u industrijskim postrojenjima ili drugim aktivnostima. IPCC Guide-lines služe i kao službena referencija za koeficijente koji se koriste za odre đivanjeemisije stakleničkih plinova.S portala IPCC-a www.ipcc.ch dostupna su svaizvješća o ocjeni emisija, smjer nice i druge studije. Svi se materijali mogu preu-zimati potpuno besplatno.

Europska unija

Europska unija najaktivnija je organizacija zajednice država na svjetskoj razini.Ona promiče politiku zaštite klime kao i primjenu Protokola iz Kyota. Stranice su

PROTOKOL IZ KYOTA

XXVI

Europske komisije posvećene trgovanju emisijama: europa.eu.int/comm/environ-ment/climat/emission.htm. Ovdje se između osta log mogu naći sve obavijesti oregulativi i programima Unije koji se u prvome redu odnose na indu striju. Zapripremu i vođenje klimatske pollitike Europske unije osobito je važna Glavnauprava za energiju i promet koja vodi glavne projekte za poboljšanje energetskeučinkovitosti u vezi s poticajima poduzećima i javnim upravama; ec.europa.eu/dgs/energy transport/indeks it.html. Glavna uprava za energiju i promet odgo-vorna je i za usklađivanje politika na velikim trans europ skim prometnim mrežama.Jedno od europskih rješenja koje odlično funkcionira, poglavito u svjetlu potrebeusporednog upravljanja dokumentima na dvadeset trima različitim jezicima (od2007.) publikacija je sveukupne normativne i informativne dokumentacije Unije.Službeni list Europske unije sadrži direktive, odluke, priopćenja i druge normativ-ne dokumente, a dostupan je na stranicama eur-lex.europa.eu/it/in… Izravanpristup Službenom listu u formatu .pdf moguć je od serije iz 1988., a pretraživačiomogućuju pristup starijim dokumentima koji su obično u formatu .doc ili .html.Uporaba je stranica besplatna.

Traženje dokumenata provodi se prema broju Službenog lista, ili s pomoćuključnih riječi. Da bi se pojednostavnio pristup europskoj regulativi, u dodatku Du ovoj knjizi navedeni su svi dokumenti citirani u tekstu s njihovim publikacijskimreferencijama u Službenom listu. Na primjer, ako se želi pristupiti Direktivi2003/87/CE o trgovanju emisijama (Sl. list br. 275) na stranicama eur-lex dovoljnoje pristupiti Službenom listu, odabrati godinu 2003., seriju L (“zakonodavstvo”) ibroj 275. Kad se prikaže kazalo, može se “skočiti” izravno na stranicu 32 kako bise otvorio ili preuzeo tekst direktive. Službeni list ima i seriju C (“priopćenja”) kojaobuhvaća informacije, priopćenja, vijesti i akta u pripremi; mnogi dokumenti iz teserije dostupni su samo u elektroničkom formatu. S malo prakse europskim sedokumentima može pristupiti bez ikakvih poteškoća. Drugi su važan referentniinstrument internetske stranice pre.Lex, preko kojih se mogu pratiti sve razvojnefaze svakog nacrta (prijedloga) zakona kroz institucije Unije: ec.europa.eu/prelex/apcnet.cfm?CL=it.

Konačno, u eksperimentalnoj su fazi internetske stranice: eur-lex.europa.eu/n-lex/pays.html?lang=it za pristup državnim pravnim strani cama svih država članicaEuropske unije pri čemu se upotrebljava zajednička maska za pretraživanje.

IZVORI PODATAKA S INTERNETA

XXVII

I. PROTOKOL IZ KYOTA

1 Naziv “srednja temperatura Zemlje” označava razumljiv, ali nedovoljno precizno izraženpojam. Preciznije su definicije dane u Assesment report ipcc tar (2001) i IPC AR4 (2007).

1. Kontekst protokola iz Kyota

1.1. Globalno zagrijavanje: percepcija ili realnost?

Politike koje se odnose na klimatske promjene, poglavito na Protokol iz Kyota,temelje se na dvjema postavkama. Prva je znanstvene naravi i kao takva jeobjektivna: koncentracija određenih tvari u atmosferi, a to se osobito odnosi naugljikov dioksid (CO2), ubrzano se povećava. Druga je postavka dijelom znan-stvena, a dijelom empirijska. Odnosi se na zagrijavanje zemaljske klime koje seprimjećuje tijekom posljednjih desetljeća. Izraz “globalno zatopljenje” ili “globalnozagrijavanje” već je u svakodnevnoj uporabi.

Uloga je ugljikova dioksida i drugih plinova u atmosferi pojačavanje tzv. “efektastaklenika”, zbog čega dolazi do povećanja temperature Zemlje, a posljedica togavjerojatno su klimatske promjene. Središnje je pitanje, poglavito za one vlade kojejoš uvijek odbijaju djelovati, postoji li uopće uzročno-posljedična veza između izmje-renih količina stakleničkih plinova u atmosferi i zabilježene, odnosno uočene, po-jave klimatskog zatopljenja. Ako stvarno postoji takva uzročno-posljedična veza,tada je nužno djelovati. Ako ne postoji, tada nema razloga za intervenciju.

Srednja vrijednost temperatura zabilježenih na Zemljinoj površini1 nije nužnostabilna oko neke određene veličine. Naprotiv, uvijek se primjećuju znatna pri-rodna odstupanja.

Iz promatranja kroz povijest znamo da je Zemlja prolazila kroz vrlo različitaklimatska razdoblja. Sustavno praćenje temperature započelo je u osamnaestomstoljeću, no moguće je utvrditi njezino kretanje i u prethodnim razdobljima natemelju posrednih pokazatelja kao na primjer analizom vegetacije, temeljemkomen tara zapisanih u povijesnim dokumentima. Moguće je utvrditi i koncen tra -ciju CO2 u prošlim razdobljima, primjerice analizom polarnog leda.

Danas je znanstveno prihvaćeno da su porast temperature Zemlje i povećanjekoncentracije CO2 povezani. Početak povećanja koncentracije CO2 u atmosferi

3

4

PROTOKOL IZ KYOTA

datira otprilike od sredine osamnaestog stoljeća, što se poklapa s početkomindustrijske revolucije te gospodarskog i demografskog rasta bez presedana (→2.1.2). Akumulacija CO2 u atmosferi navodno je posljedica čovjekova djelovanja,poglavito uporabe fosilnih goriva, uništavanja šuma, intenzivne poljoprivrede itd.Još je uvijek otvoreno pitanje u kakvu su zapravo odnosu koncentracija CO2 uatmosferi i porast temperature na Zemlji, tj. koji je od tih parametara (CO2 ilitemperatura) uzrok, a koji posljedica.

Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC) – međuvladina radna sku-pina za klimatske promjene koja djeluje u okviru Ujedinjenih naroda, navodisljedeće2:

shvaćanje utjecaja čovjeka na klimatsko zatopljenje i zahladnjenje dopuštada se s velikom vjerojatnošću zaključi kako je srednji globalni učinak ljud-skog djelovanja od 1750. godine nadalje bio zatopljenje.

IPCC, dakle, navodi porast koncentracije CO2 i drugih stakleničkih plinova kojinastaju zbog čovjekova djelovanja kao uzrok klimatskog zatopljenja; dakle,temperatura ovisi o koncentraciji CO2, a ne obratno. Ta oprezna, ali ujedno i vrloeksplicitna formulacija, odražava intenzivnu znanstveno-političko-diplomatskuraspravu u okviru rada IPCC-a, poglavito konferencije za pripremu izvješća iz kojeje preuzet gornji citat (Pariz, veljača 2007.).

IPCC smatra da ako se ništa ne učini da bi se ta tendencija zaustavila,prosječna bi se temperatura Zemlje trebala povisiti za 1,1 do 4,0 °C od 1990. do2100. godine. Nastave li se emisije stakleničkih plinova u današnjoj količini ili akose čak i povećaju, vrlo je vjerojatno da će se proces globalnog zagrijavanjanastaviti pa će u dvadeset prvom stoljeću doći do jačih klimatskih promjena odonih koje su zabilježene u prethodnom stoljeću. Predviđa se porast temperatureod 0,2 °C svakih deset godina čak i u slučaju da koncentracija stakleničkih plinovau atmosferi ostane stalno na razini iz 2000. godine3.

Takve klimatske promjene izazvat će niz negativnih pojava kao što su znatanporast razine mora, smanjenje količine oborina u tropskim državama, a povećanjena višim geografskim širinama, tj. u područjima umjerene klime, povlačenje inestanak vječnog leda u područjima kakvo je na primjer Europa te sve učestalijapojava ekstremnih klimatskih pojava uz poremećaj životnog ciklusa biljaka iživotinja. Zbog stalnog rasta emisija ugljikova dioksida, a imajući u vidu potrebnovrijeme za uklanjanje tog plina iz atmosfere, IPCC smatra kako će već prisutniugljikov dioksid u atmosferi tijekom preko tisuću godina utjecati na globalnozatopljenje i podizanje razine mora.

Tijekom posljednjih godina objavljene su brojne knjige o klimatskim promje-nama, predviđenim problemima te o načinima i strategijama za njihovo izbjega-vanje4. I protivnici Protokola iz Kyota i politike povezane s klimatskim promjenama

2 IPC WG1 SPM (2007) str. 3; za talijanski prijevod vidi IPCC-ova načela (2007), Reka-pitulacijski dokument za donositelje političkih odluka i IPCC SPM (2007).

3 Podaci IPCC WG1 (2007).4 Dobro napisane i dokumentirane publikacije o klimatskim promjenama: Ferrara i

Farruggia (2007), Lynas (2005) i Lannery (2005).

objavili su svoja stajališta5. Njihova je glavna teza sljedeća: ako se stvarno događapromjena temperature, te su promjene u granicama koje su već zabilježene uprošlosti pa ih Zemljin ekosustav kao takve može podnijeti. Ako današnje pro-mjene prelaze vrijednosti iz prošlosti, problemi koji će zbog toga nastati u svakomsu slučaju manje važni od onih ekonomskih koji bi nastali zbog njihova otklanja-nja; gospodarski napredak mora utjecati i na okoliš. S druge strane, i ONG zaokoliš kritizira Protokol iz Kyota te smatra kako je postavio ciljeve ograničenogdosega te da samo pozornost skreće s rješenja unutar industrijaliziranih država nameđunarodne projekte kojima se ostvaruju često vrlo ograničena ili dvojbenasmanjenja emisija6. Ekolozi u svakom slučaju priznaju simboličnu važnost Proto-kola iz Kyota i smatraju kako je on prvi korak u globalnoj ekološkoj politici. Nakontoga prvog koraka trebaju uslijediti daljnje konkretnije i odlučnije mjere.

U daljnjem ćemo tekstu, koliko je to god moguće, nastojati razdvojiti objektiv-nu argumentaciju i subjektivna stajališta koja idu u prilog politikama povezanim sProtokolom iz Kyota ili su protiv njih. Ipak, ne moramo nužno povjerovati u kata-klizmičke scenarije kako bismo opravdali mjere koje valja poduzimati u cilju sma-njenja čovjekova utjecaja na klimu. Središnji aspekt ekološke politike svakako jepoboljšanje učinkovitosti uporabe energije i resursa, što je već samo po sebivrijedan cilj. Ozbiljne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti pozitivno biutjecale i na druga područja, od gospodarstva do međunarodnih odnosa i pobolj-šanje kvalitete života u gradovima. Da bi se a priori izbjegle rasprave o tome je liuopće potrebno uvođenje politike smanjenja emisije stakleničkih plinova, svi ar-gumenti izneseni u ovoj knjizi temelje se na gospodarskim postavkama i učinko-vitosti, a prednost je dana onim rješenjima koja omogućuju bolji i brži povratuloženih sredstava. U mnogim slučajevima provedba politike za sprječavanjeklimatskih promjena zahtijeva samo razumnije financijsko planiranje i nešto višezdravog razuma.

1.2. Put prema međunarodnom sporazumu o klimi

1.2.1. Okvirna Konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama(UNFCCC)

Prve studije o utjecaju povećanja koncentracije ugljikova dioksida u atmosferipokrenute su 1958. godine uz sustavno prikupljanje podataka u opservatoriju Mauna

5

1. KONTEKST PROTOKOLA IZ KYOTA

5 Od najvažnijih knjiga koje zastupaju stajališta protivna Protokolu iz Kyota i pitanjaklimatskih promjena navest ćemo Lomborg (2001) i Bailey (2002), roman triler o zloporabi“ekoterorista” teorije o globalnom zatopljenju: Crichton (2004). Murray (2006) donosi kom-paktno i lako čitljivo izlaganje o glavnim argumentima protiv teorije globalnog zatopljenja iprotiv Protokola iz Kyota. Okonski i Stagnaro (2003) analiziraju politiku zaštite okoliša i pita-nje klimatskih promjena iz raznih aspekata, od prihvatljivosti tehničko-znanstvenih pretpo-stavki do praktičnih učinaka Protokola iz Kyota u odnosu na politiku liberalizacije energet-skog tržišta.

6 Najveće ekološke organizacije redovito objavljuju publikacije u kojima se procjenjujurazličiti aspekti Protokola iz Kyota jer su klimatske promjene važan katalizator snaga i inte-resa. S obzirom na veliku količinu materijala čitatelja upućujemo na njihove internetskestranice. “Letimičan” prikaz po “ekološkom” ključu donosi Lohmann (2006).

2. Efekt staklenika i staklenički plinovi

2.1. Efekt staklenika

2.1.1. Važnost efekta staklenika

Efekt staklenika ima veliku važnost za život na Zemlji. Zahvaljujući njemu srednjatemperatura površine Zemlje iznosi oko +15 °C, a bez efekta staklenika ta bi tem-peratura iznosila oko –18 °C. Neki bi oblici života bili mogući i na tako niskim sred-njim temperaturama, no bili bi to sasvim drukčiji oblici od nama poznatih i posto-jali bi samo u zonama s temperaturama višim od ledišta vode.

Efekt je prirodnog staklenika posljedica djelovanja nekih plinova koji zadržavajuSunčevu energiju koja se reflektira od površine Zemlje. Najvažniji je stakleničkiplin obična vodena para, no ona nije bitna u smislu posljedica efekta staklenika jerje vrijeme njezina održavanja kratko a koncentracija vodene pare u atmosferi ovisiisključivo o temperaturi, pa je tijekom vremena ona uglavnom stabilna. Problemglobalnog zatopljenja ne povezuje se toliko s prirodnim efektom staklenika kolikos učinkom dodavanja atmosferi plinova kojih inače u prirodi nema, a koji nastajuu sve većim količinama zbog čovjekova djelovanja. Srednjoročno i dugoročno gle-dano taj dodatni efekt staklenika može dovesti do prekomjernog zagrijavanja Zem-ljine površine i poremetiti klimatsku ravnotežu života. S vremena na vrijeme medijidonose apokaliptičke prikaze scenarija do kojih bi efekt staklenika mogao dovesti:promjene i smanjenje poljoprivredne proizvodnje, pretvaranje umjerenih područjau pustinju, otapanje polarnog leda i porast razine mora, poplavljivanje obalnihpodručja, širenje novih bolesti i niz drugih izvanredno teških problema.

Publikacije su IPCC-a (→ 1.2.1), ponajprije izvješća o procjeni IPCC AssessmentReport25 najiscrpniji izvor informacija o efektu staklenika i problemima koji se po-

25 Najnovije su procjene IPCC-a o stanju klime IPCC TAR (2001) i IPCC AR4 (2007).

41

vezuju s klimatskim promjenama. Ako to nije drukčije naznačeno, u ovoj su knjizikorišteni podaci iz izvješća IPCC-a.

2.1.2. Plinovi koji neposredno izazivaju efekt staklenika

Poznata su četiri plina i dvije skupine plinova sličnog sastava i karakteristikačija koncentracija u atmosferi neprestano raste. Popis je tih plinova dan u PriloguA.1 Protokolu iz Kyota jer oni zahtijevaju poduzimanje konkretnih mjera kako bi imse koncentracija u atmosferi smanjila (→ tablica A.1):

– ugljikov dioksid (CO2)– metan (CH4)– dušikov (I) oksid (suboksid N2O) – sumpor (VI) fluorid (sumporni heksafluorid SF6)– fluorirani ugljikovodici (HFC) – perfluorirani ugljikovodici (PFC).

Ugljikov dioksid, metan i dušikov (I) oksid (suboksid) prirodni su staklenički pli-novi. Oni naime nastaju i troše se u prirodnim procesima i ako nema čovjekovihintervencija, njihova koncentracija u atmosferi uglavnom ostaje u stabilnim grani-cama. To je posljedica djelovanja prirodnih retroaktivnih i kontrolnih mehanizamau interakciji izvora i prirodnih apsorpcijskih sustava (engl. sink) kao što su ocea-ni, tlo i vegetacija. Ravnoteža se održava jer se s povećanjem koncentracije nekogplina povećava i brzina njegove apsorpcije u prirodnim apsorpcijskim sustavima,tako da se koncentracija uvijek održava u određenom intervalu vrijednosti. Svakese godine milijarde tona ugljika sadržanog u atmosferi u obliku CO2 apsorbira unjegovim prirodnim sustavima kao što su hidrosfera i biosfera, čime se dijelomneutralizira i CO2 koji nastaje kao rezultat čovjekova djelovanja (→ 2.3).

Fluorirani i perfluorirani ugljikovodici skupine su umjetnih plinova, tj. plinovakoji ne nastaju nekim prirodnim procesom; i sumporov heksafluorid umjetno jestvoreni plin. Govorimo o skupini fluoriranih plinovitih ugljikovodika.

Te plinove ne nalazimo u prirodi i nema njihovih prirodnih ili kemijskih procesakoji bi ih mogli ukloniti. Stoga, kad jednom dospiju u atmosferu, sve do njihove raz-gradnje zbog djelovanja ozona ili kisika ili dok se ne uklone fizikalnim procesima.

Količina ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova u atmosferi vrlo je malau odnosu na količinu vodene pare, ali je zbog njihovih različitih svojstava reflek-tiranja i prijenosa zračenja različitih valnih duljina njihov učinak na globalno zatop-ljenje neproporcionalno velik. Vodena para posjeduje određene “prozore” valneduljine transparentne za toplinsko zračenje koje dolazi sa Zemlje, tako da se topli-na može izgubiti u vanjskom prostoru. Ugljikov dioksid i drugi staklenički plinoviimaju daleko jači učinak od vodene pare jer se njihovi “prozori” u spektru razlikujui nepropusni su za toplinsko zračenje, pa zadržavaju i reflektiraju toplinu ponovnoprema tlu. Ugljikov dioksid prilično dobro “zatvara” spektralni “prozor” negdje oko5 μm (5 × 10−6 m), dok metan i dušikov suboksid, zatvaraju “prozor” na 10 μm(10−5 m). Zbog toga, unatoč njihovoj niskoj koncentraciji po nekim apsolutnimvrijednostima, povećanje koncentracije stakleničkih plinova osim vodene pare

42

PROTOKOL IZ KYOTA

26 Za točnu definiciju koju primjenjuje IPCC vidi IPCC WG1 (2001), 6. poglavlje. Forsiraju-će je isijavanje opisano i u Ferrara e Farruggia (2007) te u IPCC Principi (2007).

27 ppm = ’parts per million’ ili 1:106, odnosno 1 cm3 na 1 m3. ppb = ’parts per billion’ ili 1:109 , odnosno 1 mm3 na 1 m3. ppt = ’parts per trillion’ ili 1:1012, odnosno 1 mm3 na 1000 m3.

Staklenički plinKoncentracija 1750.

godineKoncentracija 2005.

godinePostotak povećanja

1750. – 2005.

ugljikov dioksid (CO2) 280 ± 5 ppm 379 ± 0,65 ppm 35 %

metan (CH4) 715 ± 4 ppb 1774 ± 1080 ppb 153 %

dušikov I oksid (N2O) 270 ppb 319 ± 0,12 ppb 18 %

CFC-11 0 251 ± 0,36 ppt

CFC-12 0 538 ± 0,18 ppt

Tablica 2.1. Koncentracija u atmosferi nekih stakleničkih plinova 1970. i 2005. godine27

Izvor: IPCC Fourth Assessment Report (2007).

Prostorna koncentracija CO2 u atmosferi danas je nešto viša od trećine litre pokubnom metru zraka. Takva koncentracija na prvi pogled možda i nije osobitovelika upravo zato što zbog jedinice mjere “ppm” koncentracije izgledaju manji-ma. Ipak, CO2 svojom količinom izaziva zabrinutost jer se ovaj plin ispušta tijekom

43

2. EFEKT STAKLENIKA I STAKLENIČKI PLINOVI

ima mnogo veći utjecaj na ukupni efekt staklenika. Ugljikov dioksid sam utječeoko 20 % u ukupnom efektu staklenika, što je polovica učinka svih ostalih stakle-ničkih plinova bez vodene pare.

Kvantitativna analiza utjecaja nekog plina na proces klimatskih promjena ozna-čen je terminom radiative forcing (forsirano isijavanje), a mjeri se u vat/metrima2

(W/m²). On označava ukupni učinak tokova toplinske energije koji se izmjenjujuizmeđu tla i atmosfere26. Pozitivne vrijednosti forsiranog isijavanja ukazuju nazagrijavanje, a negativne vrijednosti upućuju na hlađenje.

Plin koji danas izaziva najveću zabrinutost u smislu pojačanja efekta staklenikau atmosferi je ugljikov dioksid. Glavni je problem u svezi CO2 naglo povećanjenjegove koncentracije u atmosferi koje je započelo s industrijskom revolucijomoko 1750. godine. Analizom uzoraka polarnog leda utvrđeno je kako se je tijekomposljednjih 400000 do 600000 godina, a možda i tijekom posljednjih 20 milijunagodina, koncentracija CO2 u atmosferi održavala u granicama od 180 ppm27 tije-kom ledenih doba i 280 ppm u razdobljima između ledenih doba. Tijekom posljed-njih 250 godina koncentracija CO2 premašila je najvišu razinu u povijesti i poraslas 280 na 380 ppm. Ta tendencija prilično točno odgovara povećanoj uporabi fosil-nih goriva, osobito ugljena i nafte od početka industrijske revolucije pa nadalje. Isadašnja stopa rasta atmosferske koncentracije nema presedana u povijesti.Ukupne emisije u svijetu procjenjuju se na sedam milijardi tona ugljika, što odgo-vara količini od 25 milijardi tona ugljikova dioksida godišnje. U tablici 2.1 dane sukoncentracije stakleničkih plinova u 1750. godini, dakle na početku industrijskogdoba i 2005. godine.

61

3. Izgaranje i goriva

3.1. Osnovna načela izgaranja

3.1.1. Ugljik kao gorivo

U postotku koji se procjenjuje između 70 i 90 % ukupne emisije ugljikovadioksida procesi izgaranja najviše od svih antropogenih izvora utječu na nastanakefekta staklenika. Neke osnovne spoznaje o kemiji izgaranja važne su bilo zaispravno vrednovanje emisija od fosilnih goriva, bilo za njihovo sprječavanje iliograničavanje.

Izgaranje služi za proizvodnju topline. Toplina se može iskoristiti neposredno zastvaranje ugodnog okruženja ili može biti u službi industrijskih procesa odnosnopredstavljati međufazu za dobivanje mehaničke sile, primjerice u turbinama imotorima na fluidne medije. Dobivena mehanička sila u obliku rotacijskog gibanjamože se neposredno iskoristiti u nekim tehnološkim procesima ili se možepretvoriti u električnu energiju odnosno prenositi na kotače i tako pokretati vozila.Pretvaranja su u različite druge oblike energije efektivno neučinkovita; primjerice,pri pretvaranju topline u mehaničku silu ili rad znatan dio početne energije gubi seu vidu niske razine topline (→ 4.1.3). Izgaranje se u pravilu događa u kotlovimasnage od samo nekoliko kW za kućanske potrebe pa sve do nekoliko stotina MWu velikim termoelektranama. Motori s unutarnjim izgaranjem služe za stvaranjemehaničkog okretanja u vozilima; dizelski motori koji se ugrađuju u teretna vozilaimaju nazivnu snagu do oko 450 kW (600 KS), motori u željezničkim lokomotivamamogu dostići do oko 5 MW, dok brodski motori mogu imati i do 70 MW44.

Ugljik koji se nalazi u prirodnim tvarima kao što su drvo, ugljen i nafta tradicio-nalno se koristi kao gorivo.

44 Sa snagom od 101640 KS (74760 kW) dizelski motor MAN B&W 12K98MC prvi jeprešao veličinu od 100000 KS. Taj je motor projektiran za pogon kontejnerskih brodovavelikih dimenzija; www.manbw.com/article 005431.html.

62

PROTOKOL IZ KYOTA

Upravo se otkriće vatre smatra trenutkom kada je započeo razvoj civilizacije iod tada su pa nadalje povijest čovječanstva i raspoloživost energije išli rame uzrame. Nije nimalo slučajno to što su najstarija razdoblja u razvoju čovječanstvanazvana po pojedinim metalima koji su se mogli topiti tehnologijama koje ječovjek malo po malo usvajao i usavršavao.

Bliže našem vremenu ugljen je pokrenuo industrijsku revoluciju u Engleskojoko 1750. godine. Ugljen je omogućio razvoj željeznice u devetnaestom stoljeću,a kad je uveden i kao pogonsko gorivo na brodovima, omogućio je povećanjeukupne količine tereta pa je osigurana veća redovitost transporta u usporedbi sjedrenjacima. Daljnji je napredak koncem devetnaestog stoljeća označilo uvođe-nje tekućih goriva što je dodatno olakšalo brodski prijevoz i omogućilo transportecestovnim i zračnim putem. Od posljednje polovice devetnaestog stoljeća, kadhidroelektrane više nisu mogle podmiriti rastuće potrebe za električnom energi-jom, fosilna su goriva omogućila adekvatan odgovor novonastaloj energetskoj po-tražnji. Danas oko dvije trećine električne energije proizvedene u svijetu nastajeod fosilnih goriva. Danas, nakon više od stotinu godina industrijske primjene naftei nakon gotovo tri stotine godine uporabe ugljena, fosilna su goriva postala nužnielement na kojemu počivaju suvremena društva sa njihovim sofisticiranim infra-strukturama. No, fosilna goriva imaju i dvije negativne strane: ona se postupnoiscrpljuju i nitko ne može jamčiti da će se ubuduće otkriti nova ležišta nafte ili plinau dovoljnim količinama – i nastanak CO2 i drugih onečišćivača.

Ugljik je sadržan u svakoj organskoj tvari. Nalazi se u biljkama, životinjama, unjihovoj hrani i u većini slučajevima i u njihovim metaboličkim produktima. Fosilnasu goriva kao što su ugljen, nafta, prirodni plin i njihovi derivati ostaci organsketvari organizama koji su živjeli prije desetine ili stotine milijuna godina pa su zatr-pani u tlo gdje su se našli u uvjetima povećane temperature i tlaka, sve do njihovemineralizacije. Zahvaljujući visokom sadržaju ugljika fosilna goriva imaju mnogeprednosti u usporedbi s drugim gorivima kao što su drvo jer lako gore, proizvodemnogo topline i mogu se transportirati i čuvati na jednostavan i siguran način.

Ovo je poglavlje posvećeno svojstvima fosilnih goriva, a posebna je pozornostposvećena emisijama CO2, i biogorivima. U prvome je dijelu do izvjesne granicepodrobnosti dat opis osnovnih fizikalnih i kemijskih svojstava goriva i procesa go-renja, kako iz aspekta energetske učinkovitosti, tako i sa stajališta emisija CO2. Tajtemeljni aspekt treba imati u vidu u tehnološkim rješenjima koja su usmjerenaprema povećanju učinkovitosti postrojenja i smanjenju emisije stakleničkih pli-nova.

Materijali iz prvog dijela osnova su za ocjenu tehnologija primjene i moguć-nosti smanjenja emisija koje su ponuđene u ovoj knjizi. Ilustrirana su fosilnagoriva, ali je posebna pozornost posvećena biomasi i biogorivima koja nazivamoi agrogorivima. Potonja su danas obećavajuća tehnologija; ona ne upotrebljavajufosilna goriva nego ponovno unose u ciklus ugljik koji je nazočan u atmosferi kaoCO2. Bilo kakav ozbiljni pristup u suočavanju s problemom klimatskih promjenamorat će posebno važno mjesto dati i tim specifičnim gorivima. S druge strane,zbog ograničene raspoloživosti poljoprivrednih površina i zbog slabe učinkovitostipretvaranja Sunčeve energije u biomasu, biogoriva mogu zamijeniti samo malen

45 Oksidacija vodika povoljna je, ne toliko zbog energetske ravnoteže koliko zbog rezul-tirajućeg proizvoda: vode, to jest supstance koja ne zagađuje i nije otrovna. Glavni problemvodika je u tome što je to element koji se u prirodi ne nalazi u slobodnom stanju i povijesnose nikada nije upotrebljavao kao gorivo. To znači da s jedne strane nema iskustava i većrazvijenih tehnologija za njegovo korištenje, a s druge strane da je, budući da je riječ oproizvodu sinteze, za njegovu proizvodnju potrebna energija. Neto energetska bilancaciklusa proizvodnje i upotrebe vodika negativna je. To je motiv zašto je korektnije referiratise na vodik kao na prijenosnik nego kao na izvor energije. Energija potrebna za odvajanjevodika iz njegovih spojeva, kao primjerice iz vode, mora se pribaviti iz drugih izvora.

63

3. IZGARANJE I GORIVA

dio fosilnih goriva koja se koriste u proizvodnji danas potrebnih količina energije.U poglavlju se predlažu i elementi za ocjenu tehničke izvodljivosti uporabe bio-mase i biogoriva.

3.1.2. Načela kemije izgaranja

Izgaranje je specifični slučaj kemijske oksidacije, vrlo brze reakcije u kojoj sekisik (O2) na visokoj temperaturi spaja s gorivom tvari.

Reakcija kisika (O2) s vodikom (H2) i ugljikom (C) oslobađa veliku količinu topli-ne. Za početak je gorenja potreban kisik iz zraka, goriva tvar i izvor paljenja45.

Kemijska je jednadžba izgaranja ugljika sljedeća:

C + O2 → CO2 + 406,8 kJ/mol (3.1)

406,8 kJ/mol ekvivalent je vrijednosti od 33 900 kJ za jedan kilogram čistogugljika.

Ta je vrijednost gornja granica za razne tipove ugljena (→ tablica A.3).

2H2 + O2 → H2O + 284,5 kJ/mol C (3.2)

284,5 kJ/mol ekvivalent je vrijednosti od 142 250 kJ za jedan kilogram vodika;ta vrijednost odgovara gornjoj toplinskoj vrijednosti (GKV) u formiranju vode (→3.1.3).

Izgaranje je složen proces. Reakcije izgaranja opisane su u cijelosti samo zajednostavnija plinska goriva, dok složeni procesi, uplinjavanje biomase i izgaranjebiomase još nisu u cijelosti rasvijetljeni. Tijekom izgaranja molekule goriva najprijese razlažu vanjskim unosom energije (endotermički proces). Nakon toga atomioslobađaju energiju kad se ponovno međusobno spajaju kako bi stvorili složenijei stabilnije veze (egzotermička reakcija). Ako je energija nastala stvaranjem ko-načnih spojeva veća od one koja je potrebna za razbijanje veza prvobitnih mole-kula, tada je reakcija izgaranja samoodrživa kroz neodređeno vrijeme, odnosnosve dok ima goriva i kisika.

Potrebna količina energije za razbijanje molekularne veze jednaka je onoj kojanastaje pri stvaranju te iste molekularne veze. Tu energiju nazivamo entalpijomveze. Srednje entalpije veze za mjerljive mase tvari (dakle, ne na atomskoj razini)

103

4. Proizvodnja električne energije

4.1. Tehnologija proizvodnje električne energije

4.1.1. Proizvodnja električne energije i emisija stakleničkih plinova

Proizvodnja električne energije i topline za grijanje dvije su djelatnosti koje seodlikuju vrlo visokim emisijama stakleničkih plinova. Među različitim sektorimagospodarstva proizvodnja električne energije je s preko jedne trećine ukupnesvjetske emisije na prvom mjestu po emisiji stakleničkih plinova. U državama umje-rene klime na grijanje prostorija otpada od 15 do 20 % ukupne potrošnje fosilnihgoriva, a i postotak emisije stakleničkih plinova u istom je omjeru. Proizvodnjaelektrične energije i grijanje imaju mnoge zajedničke točke. Na njih se troše velikekoličine fosilnih goriva, a u mnogim se slučajevima toplina dobiva ili se može do-bivati kao nusprodukt proizvodnje električne energije. Zbog uporabe fosilnih gori-va više od 98 % emisija koje potječu od proizvodnje električne energije i grijanjaotpada na CO2. Ostatak su CH4 i N2O. Niski utjecaj na okoliš, učinkovitost i prak-tičnost uporabe električne energije postižu se uz ogromne emisije u fazi proiz-vodnje.

U odnosu na emisiju stakleničkih plinova električna energija ima niz specifičnihkarakteristika.

– Električna se energija ne proizvodi da bi bila sama sebi svrhom, nego se ko-risti za razne namjene u svim područjima gospodarstva.

– U većini aplikacija električna energija može zamijeniti druga goriva i energet-ske izvore, uz uporabu poznatih tehnologija i uz umjerenu cijenu. Nasuprottome, električna se energija vrlo rijetko može zamijeniti nekim drugim ener-gentom.

– Proizvodnja električne energije termičkim putem, s pomoću fosilnih goriva,već je sama po sebi vrlo učinkovita tehnologija. Nema nekih velikih moguć-nosti poboljšanja učinkovitosti i mogućnosti za bitno smanjenje specifičnihemisija CO2 po jedinici proizvedene električne energije.

PROTOKOL IZ KYOTA

104

– Razina emisije stakleničkih plinova ponajprije ovisi o vrsti goriva koje seupotrebljava u tehnologiji konverzije.

– Potražnja za električnom energijom nije konstantna tijekom vremena, negose stalno mijenja prema profilu koji se često može predvidjeti s vrlo malommogućnošću pogreške. Potražnja za električnom energijom nadalje je veli-kim dijelom potpuno neovisna o cijeni (“neelastično” ponašanje).

– Električna se energija može generirati u velikim količinama korištenjemhidropotencijala ili nuklearne tehnologije, pri čemu ne nastaju nikakve emisi-je stakleničkih plinova.

– Goriva koje sadržavaju ugljik poput fosila i biomase jedini su izvor topline kojise praktički može koristiti (toplina se može u niskim vrijednostima proizvestis pomoću Sunčevih kolektora, no, raspoloživost nije uvijek zajamčena).

Gore navedeni elementi postavljaju realne granice mogućeg djelovanja. Nekase smanjenja emisija mogu ostvariti poboljšanjem tehnologije proizvodnje, no,dugoročno gledano, jedini je ispravni put u smanjenju potrošnje, orijentaciji naizvore koji se ne temelje na fosilnim gorivima ili korištenje uporaba koja sadržeugljik nefosilnog podrijetla, tj. biomase. Odabir nekog specifičnog fosilnog gorivaovisi o njegovoj dostupnosti, cijeni i drugim čimbenicima kao što su utjecaj naokoliš. Na prvi je pogled paradoksalno to da se u okolnostima kad je dostupnavelika količina električne energije nefosilnog podrijetla, mogu ostvariti smanjenjaemisije štetnih plinova tako da se, gdje je god to moguće, klasična gorivazamijene električnom energijom. Problem je u tome što su rijetki vodeni resursikoji omogućuju izgradnju hidroelektrana poput onih u Bratsku ili Iguaçuu.

Emisije stakleničkih plinova analizirane su u poglavlju 5.1.1 u odnosu na glavnemakroekonomske varijable. Dvije glavne strategije za smanjenje emisije staklenič-kih plinova kod proizvodnje električne energije sugerirane su jednadžbom 5.2 ukojoj je dana eksplicitna povezanost glavnih makroekonomskih faktora i emisija.Kao što je navedeno u jednadžbi 5.2, moguće su dvije strategije smanjenja emi-sije: smanjenje potražnje za električnom energijom (aktivnost) i smanjenje emisijaCO2 po jedinici proizvedene električne energije.

Smanjenje potražnje za električnom energijom zahtijeva smanjenje parametraE/BDP iz jednadžbe 5.2 tj. smanjenje količine utrošene energije za proizvodnjujedinice ekonomske vrijednosti; to znači povećati učinkovitost uporabe električneenergije. Ta je opcija temeljna u sveukupnom pristupu problematici smanjenjaemisija stakleničkih plinova, pa će ona biti podrobnije razmotrena u poglavljima5.3 i 5.4. Druga je opcija smanjenje sadržaja ugljika fosilnog podrijetla potrebnogza proizvodnju električne energije kao što je vidljivo iz parametra CO2/E. Ta je op-cija čisto tehnološke naravi i može se ostvariti tako da se termička proizvodnjazamijeni procesima koji se ne temelje na izgaranju ugljika (hidroelektrane, vjetro-elektrane, nuklearne elektrane i obnovljivi izvori) ili tako da se koristi gorivo s ma-lim udjelom ugljika po jedinici proizvedene energije. U praksi to znači zamijenitiugljen i naftu prirodnim plinom. Svaka od tih opcija ima niz kolateralnih aspekatakoji se u prvom redu povezuju s tehnologijama konverzije u električnu energiju, sprofilima potražnje za električnom energijom i ponajprije s pristupom adekvatnimkoličinama resursa. Jedna je od alternativa koje su danas predmet analize tehnika

105

4. PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE

izdvajanja ugljika ili sekvestracija, tako da se djeluje nakon procesa proizvodnje,prikupljanjem ugljikova dioksida prije njegova ispuštanja u atmosferu. Tako bi seprikupljeni ugljikov dioksid utiskivao u podzemne geološke formacije i tamo traj-no uskladištio.

Te su teme središnji predmet ovoga poglavlja.

Daljnja opcija smanjenja emisija usmjerena je ne toliko prema sprječavanjuemisija CO2, nego više prema sprječavanju neto emisija s prijelazom na zatvorenikratkotrajni ciklus ugljika. Da bi se to postiglo, trebalo bi koristiti goriva koja sa-drže ugljik nefosilnog podrijetla, tj. biomasu koja obuhvaća i gradski otpad. Neketehnologije kao što su uplinjavanje i piroliza danas su u fazi razvoja (→ 4.3).

4.1.2. Primarni pokretač

Električna se energija ne nalazi u prirodi u obliku koji bi bio odmah upotrebljiv,pa su stoga potrebni tehnički postupci kako bi se električna energija proizvelapolazeći od dostupnih resursa.

Glavni je tehnološki i financijski izazov kako iskoristiti te resurse na najučinko-vitiji način. Električna se energija proizvodi u elektromehaničkim generatorimavelikih dimenzija koji kao ulaznu energiju primjenjuju rotacijsko gibanje kojepokreće primarni motor. Proizvodnja električne energije stoga zahtijeva dostup-nost dovoljne količine mehaničke energije koju daje osobina koja se okreće.Ukupna snaga koja se može proizvesti u generatoru ili elektrani pri punom opte-rećenju naziva se instalirana snaga. Snage generatora električne energije krećuse od nekoliko kW pa sve do nekoliko desetaka MW; njihova je tehnologija zrela,visoke učinkovitosti (η > 99 %) i ne izaziva nikakve negativne utjecaje na okoliš.Samo se u solarnim kolektorima i gorivnim ćelijama električna energija proizvodipo drugom načelu: premještaj električnih naboja pod utjecajem nekog izvoraenergije (svjetlo, gorivo) i to bez posredovanja neke međufaze kao što je to slučajs okretnom osovinom. Taj tip proizvodnje električne energije danas je još vrloslabo rasprostranjen u odnosu na ukupnu proizvodnju, a i sam razvoj tih tehnolo-gija još je uvijek nesiguran. Solarna je proizvodnja električne energije posebnoobrađena u poglavlju 4.4.3.

Središnje pitanje u svezi s proizvodnjom električne energije može se stogapreoblikovati kao proizvodnja velike količine mehaničke energije koja je potrebnaza rad generatora. Izvor te mehaničke energije, primarni pokretač, osnova je pokojem razlikujemo pojedine tipologije postrojenja:

– hidraulička turbina– turbina na vjetar– termički parni ciklus– plinska turbina– motori s unutarnjim izgaranjem.

Primarni je pokretač hidrocentrala tekuća voda ili vodopad. Dio kinetičke ener-gije vode u pokretu prenosi se na okretnu osovinu u turbini koja pak mehaničku

143

5. Rješenja za smanjenje emisije stakleničkihplinova

5.1. Strategije za smanjenje emisije stakleničkih plinova

5.1.1. Makroekonomski aspekti emisije stakleničkih plinova

Djelovanjem čovjeka u cijelom svijetu dolazi do emisije stakleničkih plinova. 20milijardi tCO2/godišnje nastaje korištenjem fosilnih goriva, a 3,5 do 7 milijardi tCO2/godišnje sječom šuma. Prirodni izvori CO2, tj. oceani i vegetacija, nisu u sta-nju u potpunosti apsorbirati navedene količine CO2, a rezultat je toga nakupljanjeili akumuliranje ugljika u atmosferi po stopi od 3 milijarde tona godišnje, što odgo-vara količini od 10 milijardi tona CO2 (→ 2.3). Porast koncentracije CO2 u atmosferirazvidan je iz grafikona na sl. 2.1 i sl. 2.2.

U cilju zaustavljanja rasta, odnosno radi održavanja koncentracije ugljikovadioksida oko sadašnje vrijednosti od 380 ppm, bilo bi nužno odmah sniziti emisijuCO2 na oko polovicu sadašnje vrijednosti. To bi značilo djelovati prije svega naglavne izvore CO2: na sagorijevanje fosilnih goriva za potrebe grijanja i proizvod-nje električne energije te pogonskih goriva za prijevoz.

Korištenje energijom povijesno je vezano uz gospodarski razvoj. U današnjevrijeme industrijski razvijene države postižu razvoj uz potrošnju sve većih količinaenergije. Ubrzani razvitak država kao što su Kina, Indija, Brazil i mnogih drugihzasniva se na trošenju fosilnih izvora energije. Stoga se u svakom mogućem na-činu ograničavanja emisije stakleničkih plinova pojavljuje isto osnovno pitanje, ato je pitanje mogućnosti odvajanja gospodarskog razvoja od primjene fosilnihgoriva. Bez potrebe vjerovanja u pesimistične posljedice globalnog zatopljenja,postizanje veće stope učinkovitosti gospodarstava u odnosu na porast potrošnjeenergije doprinijelo bi smanjenju ekoloških problema i smanjenju napora radi pro-nalaženja i pristupa prirodnim izvorima te bi vjerojatno imalo pozitivan odraz nagospodarstvo u cjelini.

144

PROTOKOL IZ KYOTA

U zadnje vrijeme bilo je pokušaja razdvajanja stope porasta BDP-a od poka-zatelja energetskog intenziteta, no taj se pokušaj odnosio samo na nekoliko većrazvijenih i dobro organiziranih zajednica. Nije poznato je li moguće održavanjegospodarskog razvoja bez povećanja utroška energije jer u povijesti nije bilorelevantnih primjera koji bi mogli poslužiti kao dokaz. Nepostojanje primjera ipakne znači da se radi o nerealnim ciljevima. Konačno, zahvaljujući suvremenim me-todama znanstvene analize i informatičkim tehnologijama i načinima komunicira-nja, prvi put u povijesti bilo bi omogućeno proučavanje navedene problematike isuočavanje s njom na globalnoj razini. U povijesti su se već događale velikedruštvene i gospodarske promjene, kao što je prijelaz s pretežno poljoprivrednogna pretežno industrijsko gospodarstvo, a nakon toga prijelaz s pretežno proizvod-noga gospodarstva na pretežno uslužno. U oba slučaja relativno manja važnostnajprije agrarnoga, a zatim industrijskog gospodarstva u korist uslužnom, nijeotežala dostupnost poljoprivrednim ni industrijskim proizvodima. Baš naprotiv.Postoji aforizam prema kojem je kamenom dobu došao kraj, ali ne zbog nedo-statka kamena. Problem je zamisliti drukčije društvo u kojem bi proizvodi i uslugebili u manjoj mjeri ovisni o fosilnim izvorima energije. Potreban je prvi iskorak, noto uopće nije jednostavno. Većina subjekata agrarnog društva ne bi mogli zamislitiindustrijsko društvo, a malo je onih koji bi u 19. stoljeću razumjeli način života na-šeg vremena, sa svim popratnim pojavama i poteškoćama. Da su imali moguć-nost radikalnog izbora i promjene načina života kako bi odmah zakoračili u našestoljeće, naši bi predci većim dijelom odbili takovu ponudu jer iz vlastitog gledištane bi bili u stanju razumjeti današnje vrijeme.

Ključno pitanje našega vremena moglo bi biti: kako zadržati društvene i gospo-darske prednosti primjene fosilnih goriva uz njihovu manju potrošnju, ili uz njihovudrukčiju primjenu. Zaokret prema gospodarstvu koje bi bilo manje ovisno o ugljikumoguće je samo ako sve usluge danas prisutne na tržištu, zahvaljujući korištenjufosilnih goriva (u obliku električne energije, toplinske energije, tj. grijanja, prijevo-za, industrijske, poljoprivredne i druge proizvodnje) i dalje budu zajamčene poduvjetima koji bi se mogli usporediti sa sadašnjima.

Uloga fosilnih izvora energije mogla bi biti manja samo ako njihova manjapotrošnja ne dovodi u pitanje, nego naprotiv pogoduje jačem gospodarskomrazvoju i samo ako ne utječe prekomjerno na društvene i kulturološke navike, od-nosno ako su eventualne promjene izrazito pozitivne.

Nerealan bi bio svaki pokušaj predlaganja na samo nekoliko stranica rješenjaza te vrste problema. Odgovor na ta pitanja dat će dugoročni prirodni društvenirazvoj, i to na vrlo dug rok. U budućim vremenima rješavanja sadašnjih problemapojavit će se i neke nove poteškoće koje su nama danas nerazumljive ili nedokučive.

Stoga, umjesto oslikavanja ambicioznih društvenih i gospodarskih scenarija, uovom ćemo se poglavlju usredotočiti na pitanje: kako postići energetsku učinko-vitost, kao središnje pitanje svakoga racionalnog postupka korištenja energijompostojećim tehnologijama, uz amortizaciju troškova po mogućnosti u kratkom iliu srednjem roku, po mogućnosti s pozitivnim ekonomskim učinkom, tj. kada jeekonomska korist veća od ulaganja. Katkad će biti potrebno djelovati na pojedineelemente, a katkad na cijele sustave, uz naglasak na interakcije među dijelovimasustava i uz naglasak na funkcionalnost svakog pojedinog dijela sustava.

145

5. RJEŠENJA ZA SMANJENJE EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA

Također je jedno od središnjih pitanja o kojima će biti riječ u ovom poglavljupotreba za integriranim i jasnim politikama, koje ne bi smjele biti međusobnoproturječne. Za razliku od toga, u današnje vrijeme česta je pojava da vlade ninemaju odgovarajuće politike ili pak istodobno slijede nekoliko različito usmje-renih, pa čak i međusobno proturječnih politika.

U najvećem broju analiza mogućih razvoja događaja u energetici više se pažnjeposvećuje ponudi, tj. pitanju kako isporučiti sve veće količine energije za kojomvape gospodarstva u rastu, goriva fosilnog podrijetla i električne energije iz hidro-centrala, nuklearnih centrala, električnih centrala na vjetar ili Sunčevu energiju.Rjeđe su promjene koje se odnose na potrošnju, unatoč brojnim prilikama zasmanjenje potrošnje električne energije ili čak prestanak trošenja električne ener-gije, bez ikakve opasnosti za željeni rezultat i bez ikakve opasnosti za gospo-darstvo na makroekonomskoj razini. Mnogi propisi, zakoni ili još uvijek valjanatradicija bave se pitanjima koja nisu ni u kakvoj vezi s potrošnjom energije. Takvizakoni i propisi samo otežavaju, pa čak i onemogućavaju, put ka postizanju većeučinkovitosti. Bilo bi mnogo lakše i ekonomičnije revidirati određene zakone,posuvremeniti ih i pojednostavniti, nego nastavljati i dalje uvoziti naftu sa Sred-njeg istoka. U poglavlju će biti prikazani brojni primjeri u kojima su način rada idjelovanje naslijeđeno iz prošlosti prepreka primjeni inovativnih, učinkovitih,tehnički i ekonomski ostvarivih rješenja.

5.1.2. Područja intervencije radi smanjenja emisije stakleničkih plinova

Pogodnosti i prednosti smanjenja ukupne emisije stakleničkih plinova zagospodarstvo kvalitativno su prikazane ovom jednadžbom

(5.1)

Prema toj jednadžbi ukupna emisija stakleničkih plinova (GS) rezultat je kom-biniranog djelovanja stanovništva (P), bruto društvenog proizvoda po stanovniku(BDP/P) i čimbenika GS/BDP koji povezuje emisiju stakleničkih plinova i BDP.

Jednadžba 5.1 nije matematički izraz u kojem bi se mogle zamijeniti realnebrojčane vrijednosti kako bi se dobio rezultat jednadžbe. Kad bi to bila realnajednadžba, bio bi to zbroj velikog broja varijabli s nelinearnim odnosima i s velikimbrojem diskontinuiteta. Jednadžba 5.1 samo je jedan kompaktan prikaz vrlo slo-ženog stanja koji upućuje na osnovne čimbenike i na njihov odnos te neizravnoupućuje na mogući djelokrug aktivnosti. Iako ti jednostavni razlomci ne prikazujuegzaktne matematičke odnose, oni ipak upućuju na određene tendencije i uka-zuju na to kako je porast ili smanjenje svakoga pojedinog parametra povezan skoličinom ispuštenih stakleničkih plinova. Smatra se da jednadžba 5.1 vrijedi zasvaki zatvoreni sustav ili zemljopisno područje s ujednačenim (homogenim) unu-tarnjim uvjetima.

Sljedeća jednadžba, uvođenjem dodatnih parametara, tj. energije i CO2 kojinastaje trošenjem fosilnih goriva, viša je razina analitičkog pristupa:

GS PBDP

PGS

BDP= ⋅ ⋅ .

III. ANALIZA ZAKONSKIH ODREDABA

235

6. Obveza dojave veličine emisija

6.1. Metodologija procjene emisija stakleničkih plinova

6.1.1. Proračun emisija stakleničkih plinova na temelju podataka oaktivnostima

Poznavanje veličine emisija ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova bit-no je za utvrđivanje odgovarajućih mjera za njihovo smanjenje. Glavni je problemkod te procjene taj što se samo u malom broju slučajeva može izvršiti mjerenjekoličina stakleničkih plinova u času njihova ulaska u atmosferu. Kod većine izvorainstaliranje mjernih instrumenata nije praktično ili je jednostavno nemoguće:obrađena polja, automobilski motori, prirodni gubici, rudnici, šumski požari i mno-go drugih sličnih situacija. Jedine točke u kojima je u načelu moguće instaliratikontrolne sustave velika su postrojenja s velikom koncentracijom emisija, u prvomredu termocentrale za proizvodnju električne energije i topline, osim još ponekihindustrijskih postrojenja. Ali i ovdje se može pokazati da uporaba instrumenata zaizravno mjerenje količine stakleničkih plinova nije previše praktična (→ 6.1.4). Za-pravo ne postoje neposredni senzori za masovne tokove ugljikova dioksida i po-trebno je da se taj podatak izračuna iz drugih fizičkih varijabli koje je mogućeizmjeriti s određenim graničnim tolerancijama.

Radi poteškoća koje se pojavljuju kod automatskog mjerenja, najupotreblja-vanija metodologija za procjenu veličine emisija stakleničkih plinova na razinipostrojenja, a još više za one na razini države, povezuje preko kvantitativnih od-nosa emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova s parametrima koji se mogu izmje-riti i koji su objektivni. To jest, emisije se ne mjere, nego se izračunavaju. U ter-minologiji sektora, referentni parametar na temelju kojeg se izračunava emisijazove se aktivnost. U električnoj centrali, aktivnost odgovara količini upotrijeb-ljenog goriva. U kemijskoj industriji, aktivnost je količina reagensa na ulazu iproizvoda na izlazu iz nekog procesa; u poljoprivredi je to veličina nekog zemljištai tip obrađivanja države; u ruralnoj ekonomiji to je vrsta stoke i broj grla. Kad su

236

PROTOKOL IZ KYOTA

poznati tip i veličina referentnog parametra, količinu stakleničkog plina koja iz to-ga rezultira određuju kemijski ili empirijski odnosi. Kod metode koja se temelji naaktivnosti, procjena se količine emisija prema tome ne odvija na mjestu na koje-mu plin ulazi u amosferu, nego se provodi na osnovi izračuna koji se odnose napojedine podatke procesa.

Prednost je neposrednih izračuna koji se temelje na aktivnosti da se količinegoriva i ostalih materijala, poljoprivrednih površina ili broja grla stoke mogu obič-no izračunati ili procijeniti s većom preciznosti nego u odnosu na količinu i sastavemitiranih plinova. Osim toga, u velikom je broju slučajeva potrebno kupiti ili po-staviti nove mjerne instrumente jer su potrebni podaci za procjenu veličine emi-sija već na raspolaganju jer se moraju evidentirati ili navesti iz fiskalnih razloga iliza potrebe knjigovodstva ili koristiti za upravljanje postrojenjem. Električna centra-la vodi računa o količinama i toplinskoj moći upotrijebljenog goriva, poljoprivrednipopisi registriraju obrađene površine i konzistenciju stočnog uzgoja, u industriji seevidentiraju količine obrađenih sirovina.

Opća jednadžba za procjenu emisija produkt je kvantificirane aktivnosti s od-govarajućim koeficijentom emisije i koeficijenta konverzije ≤ 1,0:

Emisije stakleničkih plinova = aktivnost · koeficijent emisije · koeficijent konverzije

Podaci za aktivnost ovise o procesu i naznačeni su količinskim izrazima. U ne-kim je slučajevima alternativa za mjerenje ili procjenu podataka aktivnosti njihovoutvrđivanje na temelju varijacija zaliha, to jest na temelju razlike između dviju koli-čina u dvama prethodno utvrđenim momentima.

Koeficijenti emisije spajaju podatke aktivnosti s emitiranim količinama stakle-ničkog plina. Jedinice koeficijenata emisije ovise o plinu o kojem je riječ i o vrstiaktivnosti. Za sagorijevanje i mali broj drugih procesa tijekom kojih nastaje CO2jednadžbe su kemijski definirane i ne ovise o posebnim procesnim uvjetima (→3.1.2). Na primjer, sagorijevanjem 1 tone ugljena dolazi do emisije od 3 t CO2. Uproizvodnji 1 t živog vapna žarenjem vapnenca dolazi do emisije od 0,79 t CO2.Procjenjuje se da u Kini 1 ha stalno potopljenog rižinog polja ispušta između 100i 220 kg metana (CH4) godišnje. Kod kemijskih procesa koeficijenti emisije pro-izlaze iz bilance mase. Kod ostalih aktivnosti koeficijenti emisije temelje se naeksperimentalnim podacima i empirijskim zapažanjima i u tom slučaju granicenesigurnosti mogu biti vrlo velike. Polazimo od pretpostavke da su jednadžbe zaprocjenu emisija stakleničkog plina iz podataka aktivnosti linearne i da su prematome koeficijenti emisije konstantni.

Metodologije za procjenu količine emisija stakleničkog plina i koeficijenti emi-sije koji se moraju upotrijebiti za svaki sektor i aktivnost sadržani su u smjernicamaIPCC Međudržavnoga okruglog stola o klimatskim promjenama (→ 6.1.2). Za izra-du nacionalnih inventura i za izračun količine emisija na razini poduzeća i projektasada se upotrebljavaju prerađene smjernice ’Revised 1996 IPPC Guidelines’. IPCCje u međuvremenu objavio smjernice ’2006 IPCC Guidelines’, koje imaju metodo-loški pristup koji je djelomično drukčiji nego u prethodnim smjernicama. Novesmjernice nisu međutim još službeno prihvaćene kao nova službena referencija teje stoga važno da se vodi računa o najvažnijim aspektima obiju metodologija.

237

6. OBVEZA DOJAVE VELIČINE EMISIJA

Aspekt posebno važan za definiciju aktivnosti tiče se procesa sagorijevanja.Ne smatraju se aktivnostima trgovačke jedinice za masu ili obujam goriva, negoniža toplinska moć (PCI) jer ona točnije reflektira sadržaj ugljika u gorivu (→ 3.1.3).

Formulacija je koeficijenata emisije kod dviju metodologija IPCC-a različita. Upreuređenim smjernicama ’Revised 1996 IPCC Guidelines’ koeficijenti emisijeizražavaju emisije kroz masu ugljika, koju se onda množenjem s molarnim koefici-jentom CO2/C, 44/12 = 3,667 mora pretvoriti u ugljikov dioksid (→ 3.1.9). Koefici-jenti emisije prikazani u smjernicama ’2006 IPCC Guidelines’ navode rezultateizravno u količinama CO2 u odnosu na toplinsku moć goriva. Tom se aspektumora posvetiti posebna pažnja jer lako može doći do zabune između ugljika iugljikova dioksida.

Koeficijent je konverzije, koji se kod procesa sagorijevanja naziva koeficijentoksidacije, parametar ≤ 1 koji označava proporcionalni dio aktivnosti koji stvarnodovodi do stvaranja stakleničkog plina. Za vrijeme sagorijevanja oksidacija možebiti nepotpuna zbog neučinkovitosti koja dio goriva ostavlja nesagorenim ili budesamo djelomično oksidiran u obliku ugljikova monoksida ili čestica čađi, u motori-ma s unutrašnjim sagorjevanjem, ili koje mogu biti stopljene s pepelom, u slučajukada izgara ugljen u ložištima. Standardni koeficijent oksidacije utvrđen je s 0,99kod krutih goriva i 0,995 kod onih tekućih (zato se polazi od pretpostavke dagotovo sav ugljik koji je sadržan u gorivu izgara ili oksidira u CO2), dok je kodprirodnog plina koeficijent 1,0 vrijednost koja odražava bolju smjesu zraka i gorivatijekom sagorijevanja. Slična se situacija zbiva kod kalciniranja kalcijeva karbonatau proizvodnji cementnog klinkera. U tom slučaju proces tako dugo traje i pri takovisokim temperaturama da se uzima da je koeficijent konverzije jednak 1,0. Nižikoeficijenti konverzije ili oksidacije znače manje neposrednih emisija CO2, ali suisto tako pokazatelj slabog funkcioniranja u fazi sagorijevanja ili tijekom procesa.

Također i što se tiče koeficijenta oksidacije metodologije su IPCC-a 1996 i 2006različite. Kod sastavljanja popisa emisije sukladno preuređenim smjernicama u’Revised 1996 IPCC Guidelines’ faktor oksidacije mora se jasno i nedvojbenoocijeniti, ali su zato postupci izračuna složeniji. Kod smjernica ’2006 IPCC Guide-lines’, koeficijenti oksidacije su u većini slučajeva već obuhvaćeni koeficijentimaemisije i ne moraju se izričito ocijeniti osim metodologije za procjenu emisija kojesu posebno točne. Sve dok Konferencija stranaka (COP) ne donese novu odluku,nacionalne inventure moraju se izraditi u skladu s prerađenim smjernicama’Revised 1996 IPCC Guidelines’ koje se izričito pozivaju na koeficijent oksidacije.

U sektoru poljoprivrede i šumarstva te iskorištenja zemljišta (AFOLU) emisije iupijanja ugljika ne ocjenjuju se s obzirom na aktivnosti s odnosnim koeficijentimaemisije, nego na temelju varijacija u količinama ugljika u vegetaciji i u tlu. Ta jemetodologija prikazana u poglavlju 6.1.5.

6.1.2. Smjernice IPCC-a

Glavna referencija za metodologiju procjene veličine emisija stakleničkog plinasu smjernice IPCC-a, objavljene 1996. i 2006. godine. Smjernice detaljno opisujusve sektore koji su obuhvaćeni Protokolom iz Kyota, potrebnu metodologiju za

267

7. TRGOVANJE KVOTAMA EMISIJE

7.1. Dodjela dozvola emisije

7.1.1. Dodijeljena količina

Svaka država sudionik Protokola iz Kyota, tj. svaka stranka iz Priloga B, imaobvezu ograničiti vlastite emisije stakleničkog plina tijekom novog razdobljaizvršenja od 2008. do 2012. do nivoa referentne godine 1990. modificirano koefi-cijentom koji je utvrđen u Protokolu (1.4.1). U većini slučajeva to znači smanjenjeemisija; neke države mogu sačuvati vlastite emisije na nivoima iz 1990. godine, amali je broj ovlašten za povećanje vlastite emisije u odnosu na 1990. god.

Ukupna kvota stakleničkog plina koju je neka država iz Priloga B ovlaštenaemitirati tijekom cijelog razdoblja izvršenja zove se dodijeljena količina (’Assignedamount’). Srednje dopuštene godišnje emisije prema preuzetim obvezama izKyota jesu petina dodijeljene količine. Petogodišnji je prosjek primijenjen s ciljemda se kompenzira učinak posebnih uvjeta za određene godine, kao što su kli-matski uvjeti, pretjerano topli ili hladni, i kao posljedica toga neuobičajena potraž-nja električne energije ili goriva.

Dodijeljena količina mjeri se u tonama CO2 jednake vrijednosti (tCO2e), →

2.1.6. Emisije ugljikova dioksida dodaju se izravno ukupnoj količini, a za stakle-ničke se plinove drukčije od CO2, emisije pretvaraju u odgovarajuće tone CO2 spomoću koeficijenta CWP-100. Svi koeficijenti GWP veći su od 1 (→ 2.1.4.).

Ukupna dodijeljena količina izražena je u Assigned Amount Unit (AAU); jednaAAU odgovara toni CO2 jednake vrijednosti (tCO2e). AAU, poznata također kaodozvola, kvota ili jedinica emisije (Emission Allowance), temeljna je jedinica započetnu dodjelu, za dokazivanje izvršenja i za zamjenu emisija (→ 7.1.3.). Riječ jetakođer o najmanjoj jedinici kojoj se može odrediti komercijalna vrijednost. Akodržava iz Priloga B ima za cilj emisiju od 100 milijuna tCO2 godišnje, njezina dodi-jeljena količina je 500 milijuna AAV-a koja se može upotrijebiti tijekom cijelograzdoblja izvršenja, tj. u prosjeku 100 milijuna svake godine.

226 unfcc.org, path: Home/National Reports/Initial Reports under the Kyoto Protocol.227 EEA Technical_10(2006.). Od 1. siječnja 2007. od ulaska Bugarske i Rumunjske, broj

članica EU-a povećao se na 27.

268

PROTOKOL IZ KYOTA

Dodijeljene su količine fiksne; ukupni broj AAV-a za razdoblje od 2008. do2012. godine strogo je utvrđen za svaku državu i nikakva inicijativa nije dopuštenesudionicima Protokola iz Kyota, osim promjene pravila, za stvaranje novih jedinica.

7.1.2. Izračun dodijeljene količine

Način izračunavanja i evidentiranja dodijeljenih količina reguliran je odlukom13/CMP.1. Načelo je definirano u članku 3.7. Protokola iz Kyota:

“Tijekom prvog razdoblja izvršenja obveza za smanjenje i utvrđivanje granicaminimalnih količina emisije, od 2008. do 2012. godine količina dodijeljena svakojstranci u okviru Priloga I bit će jednaka postotku koji je za nju predviđen, nazna-čenom u Prilogu B, od ukupnih antropskih emisija, izraženih u ugljikovu dioksidujednake vrijednosti, od stakleničkih plinova koja su prikazane u Prilogu A i koja seodnose na 1990. godinu, ili tijekom godine ili na referentno razdoblje, premastavku 5., pomnoženo s pet.

Stranke u okviru Priloga I, kod kojih su promjene uporabe zemljišta i šuma1990. godine predstavljale čisti izvor emisije stakleničkog plina, uključit će uemisijama koje se odnose na 1990. godinu ili na neko drugo referentno razdobljeukupne antropske emisije, izražene u ugljikovu dioksidu jednake vrijednosti,umanjeno za količine koje su apsorpcijski ponori 1990. godine upili i koje potječuod promjene destinacije zemljišta.“

To konkretno znači da je u svakoj državi potrebno uzeti emisije koje je utvrdilanacionalna inventura za 1990., pomnožiti ih s koeficijentom koji je prikazan uPrilogu B Protokola iz Kyota (→ tablica A.4), a zatim pomnožiti s pet; rezultat jedodijeljena količina za prvo razdoblje izvršenja. Za neke države sektor AFOLU/LULUCF (konkretno deforestacija) bilo je čisti izvor emisija 1990. godine; kod njihse te emisije moraju pridodati onima iz temeljne godine. Svaka država možeizabrati da 1995. godinu upotrijebi kao referentnu godinu za emisiju fluoriranihplinova HFC, PFC, SF6 (Protokol iz Kyota, članak 3.8.).

Dodijeljene količine obračunala je svaka država iz Priloga B i označila u po-četnim odnosima za određivanje podobnosti za sudjelovanje u fleksibilnimmehanizmima (→ 6.2.7.); sva su izvješća objavljena na internetskoj adresiKonvencije UNFCCC226. UNFCCC provjerava podatke i odobrava kvote dodijeljeneodređenoj državi na osnovi čega izdaje AAV-e. Države članice Europske unije utrenutku potpisa Protokola iz Kyota iz 2001., VE-15, kod izračunavanja količina kojesu njima dodijeljene primjenjuju koeficijente europske direktive (’burden sharing’)(→ 7.4.1, → tablica A.5.). Europska unija izdala je informacije o obračunu do-dijeljenih količina u zajedničkom dokumentu za svih 25 država članica227. Svakadržava mora u svakom slučaju odvojeno javiti Konvenciji UNFCCC vlastite inven-ture i izračun vlastite količine.

Dodijeljene količine za sve sudionike Protokola iz Kyota nalaze se u tablici A.6.Emisije referentne godine za EU-15, koje su definirane u početnom izvješću kako

228 Italy Initial (2006).

269

7. TRGOVANJE KVOTAMA EMISIJE

to Protokol iz Kyota zahtijeva, (→ 6.2.7) jesu 4 278 814845 tCO2e. S obvezomredukcije jednakom 8 %, ukupna dodijeljena količina za EU iznosi 19 682 548 287AAU-a za razdoblje od 2008. do 2012. Italija je službeno naznačila emisije od519 464 323 tCO2 u referentnoj 1990. godini. Sektor LULUCF sveden je na netoupijanja i zato nije uzet u obzir kod izračuna ukupne količine: kao referentnu godi-nu za HFC, PFC i SF6 Italija je izabrala 1990. godinu. Za Italiju je dakle dodijeljenakoličina za prvo razdoblje izvršenja jednaka228 519 464 323 tCO2e × 93,5 % x 5 =2 428 495 710 AAU-a.

7.1.3. Postupanje s dodijeljenom količinom

Kvote AAU-a koje su primile države Priloga B na početku svakog petogodišnjegrazdoblja izvršenja u virtualnom su obliku. Izdavanje, kontrola i zamjena dozvolaemisije teče u elektroničkom obliku, nematerijalnom, na posebno kompjutorizi-ranim sustavima u mreži: nacionalni registri (→ 7.3.).

Na kraju svake godine države moraju Konvenciji UNFCCC vratiti određenu koli-činu AAU-a koja odgovara njihovim stvarnim emisijama koje su navedene u njiho-vim posljednjim inventarima stakleničkog plina. To ne predstavlja nikakav problemdok su stvarne emisije jednake ili manje od dodijeljene količine za tu godinu, štopredstavlja postizanje ili prekoračenje ciljeva iz Kyota. Država s viškom količineAAU-a na kraju razdoblja izvršenja ima dva izbora. Može zatražiti da ta količinabude pridodana onoj koja će joj biti dodijeljena za sljedeće razdoblje ispunjenja spomoću radnje pod nazivom ’banking’ (Protokol iz Kyota, članak 3.13.), ili moževišak količine staviti na raspolaganje drugim strankama. Plafon predviđen Proto-kolom se u stvari odnosi na ukupni zbroj emisija stakleničkog plina svih država uokviru Priloga B uzetih zajedno, tako da “marljiva” država može pomoći drugimakoje nisu uspjele ograničiti emisije prema njihovim ciljevima. Podrazumijeva se datransfer AAU-a između stranaka teče preko financijskih transakcija, čiji uvjeti nisupredmet ciljeva Protokola iz Kyota: teoretski, kvote bi se mogle i darovati. Finan-cijski tokovi za nabavu AAU-a i drugih jedinica odvojeni su od razmjene kvotaemisije i upravljaju se preko odvojenih kanala.

Ako neka država ne raspolaže dovoljnim količinama AAU-a, da bi pokrila vlasti-te emisije tijekom određene godine ili razdoblja izvršenja, ona ih mora nabaviti odneke druge države. Država koja ne može vratiti sve kvote koje duguje izložena jeograničenjima u sferi zamjene emisija, a njena će se gornja granica u sljedećemrazdoblju izvršenja još više sniziti.

7.2. Razmjena kvota emisije

7.2.1. Fleksibilni mehanizmi

Idealno, svaka država koja ima obvezu redukcije emisije stakleničkog plina mo-rala bi je moći ispuniti uz pomoć nacionalnih ekonomskih i političkih mjera. U tom

323

8. Fleksibilni mehanizmi projekta: JI, CDM

8.1. Zahtjevi za projekte JI i CDM

8.1.1. Generiranje kvota emisije pomoću projekata

Fleksibilni mehanizmi o kojima je uvodno bilo riječi u poglavljima 1.4.7 i 7.2.1obuhvaćaju dva projektna mehanizma: Joint Implementation (JI) ili združenoprovođenje i Clean Development Mechanism (CDM) ili mehanizam čistogarazvoja. Ova dva mehanizma razlikuju se ovisno o državi u kojoj će se projektostvariti. Projekti JI odnose se na države ili stranke iz Priloga B; projekti CDModnose se na države ili stranke koje ne pripadaju Prilogu I. Navedeni fleksibilnimehanizmi razlikuju se i po načinu dodjele kredita koji su posljedica iz smanjenjaemisije (stakleničkih plinova – op. prev.). Zanemarimo li rizik, projekt dovodi dosmanjenja emisije koje, nakon kvantificiranja i ocjenjivanja, mogu koristiti promi-catelji istoga projekta.

Krediti generirani jednim projektom JI združenog provođenja oduzimaju se odkoličine dodijeljene države domaćina projekta. Naime, JI funkcionira poput nekevrste hibrida između projektnog mehanizma i razmjene emisije ’cap-and-trade’.

Za razliku od projekata JI, krediti generirani projektom CDM izdaju se po odlucitajnika Konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC), na-kon provjere odnosno potvrde da je zahvaljujući projektu doista došlo do smanje-nja emisije. Za projekte CDM karakteristični su napori i visoki administrativni troš-kovi, za razliku od JI-a koji su jednim dijelom jednostavniji, upravo zbog toga štogornja granica emisije države domaćina i dalje ostaje nepromijenjena.

Procjena jednog projekta JI/CDM počinje predviđanjem smanjenja emisije(stakleničkih plinova – op. prev.) i kvantificiranjem istog. Smanjenje emisije morabiti zadovoljavajuće, kako bi taj podatak jamčio ostvarenje projekta, imajući u viduosobito vrlo velike potrebe za resursima i potrebnim vremenom, no i dalje postojimogućnost (rizik) da u jednoj od sljedećih faza projekt ipak ne bude usvojen. Re-

324

PROTOKOL IZ KYOTA

zultat mora biti barem razmjeran riziku, prije svega razmjeran financijskom riziku.Evo i nekoliko primjera projekata JI i CDM:

– zamjena goriva, obično zamjena ugljena ili nafte, plinom ili biomasom– ugradnja kapaciteta za proizvodnju električne energije na bazi vjetra ili solar-

ne energije– izgradnja malih hidrocentrala– istodobna proizvodnja različitih vrsta energije (električne i toplinske – op.

prev.)– solarno grijanje– poboljšanja učinkovitosti u proizvodnji ili u potrošnji energije– preuzimanje i sagorijevanje (engl. flaring) metana iz rafinerija ili na odlaga-

lištima otpada, s proizvodnjom energije ili bez nje– preuzimanje i termičko uništavanje plinova s visokim koeficijentom potenci-

jalnog globalnog zatopljenja (GWP), a ponajviše halogeniziranih ugljikovodikakao nusproizvoda raznih industrijskih postupaka

– porast učinkovitosti industrijskih postupaka, npr. proizvodnje cementa i vapna– pošumljavanje i obnova šuma.

Predmet projekta mogu biti izmjene već postojećih sustava i postrojenja, amogu se odnositi i na izgradnju novih sustava i postrojenja. Osnovna pretpo-stavka jest stvarno smanjenje emisije (stakleničkih plinova – op. prev.), mjerljivosmanjenje ili smanjenje koje pruža mogućnost objektivnog kvantificiranja. Osimtoga, uvjet je dugoročno smanjenje emisije.

Jedno poduzeće koje je dužno ishoditi dozvole za emisiju plinova iz vlastitogpostrojenja morat će se opredijeliti između: (1) interne primjene mjera za smanje-nje emisije i (2) kupnje vanjskih dozvola za emisiju plinova. Što se tiče prve mo-gućnosti, riječ je o tehničkom i financijskom pitanju. Što se tiče druge moguć-nosti, ako broj kvota potrebnih za nesmetan rad postrojenja nije previsok, najboljeje nabaviti ih na tržištu. Ako je riječ o vrlo velikoj količini kvota, kakav je slučaj kodsrednje velikih poduzeća, katkad ima smisla unutar strukture poduzeća oformititim djelatnika s odgovarajućim kompetencijama i izravno ulagati u upravljanjeprojektima JI/CDM. Ova opcija zahtijeva stratešku i dugoročnu viziju, ali i financij-ska ulaganja uz odgovarajući rizik za ulagača (→ primjer 9.4).

Projekti JI mogu se ostvarivati suradnjom subjekata iz bilo kojih dviju državanavedenih u Prilogu B, no očekuje se da najveći dio projekata bude ostvaren utranzicijskim državama jer tehničke neučinkovitosti uvelike prisutne u oblasti pro-izvodnje električne i toplinske energije, u industrijskoj primjeni i u oblasti grijanja,trebale bi pružiti brojne mogućnosti smanjenja emisije, i to po povoljnim cijena-ma (→ komentar 5.2). Doslovnim poštivanjem propisa za ostvarenje projekataJI/CDM i Direktive 2003/87/CE, dolazimo do jednog malog paradoksa. Naime,tržište EU ETS (Europskog sustava razmjene emisija) odnosi se samo na tržišteCO2 i ne postoje formalne granice za druge stakleničke plinove koje bi, osim kodnekoliko industrijskih postrojenja, bilo vrlo teško regulirati. Trenutačno, kako biprimili financijsku naknadu za smanjenje emisije drugih plinova osim CO2, podu-zeća iz država navedenih u Prilogu B moraju se obratiti inozemnom ulagaču i

276 Vidjeti IETA (2007). Organizacija IETA savjetuje kako bi razmatranja o emisijama, osimCO2, trebala obuhvaćati i druge industrijske plinove.

325

8. FLEKSIBILNI MEHANIZMI PROJEKTA: JI , CDM

definirati jedan projekt JI na formalan način. I dalje ostaje otvoreno pitanje: moželi jedna te ista država navedena u Prilogu B istodobno obnašati i ulogu ulagača(investitora) i državu domaćina. U tom bi slučaju riječ bila o tzv. projektu ’domesticoffset’. S više strana pristižu zahtjevi za definiranjem jednog formalnog postupkaza slijevanje sredstava i združeno upravljanje sredstvima usmjereno ka smanjenjuemisije u državi što, nije pokriveno sustavom trgovine emisijama276.

Trenutačno, fleksibilni su mehanizmi sredstvo koje je velikim dijelom još uvijeku fazi razvoja radi ispunjenja obveza smanjenja emisija. Međunarodna pravila bilasu definitivno utvrđena u razdoblju od 2005. do 2007., ali nacionalna pravila još suuvijek u fazi definiranja u većini država. Već je registrirano na stotine projekata,koje su uglavnom sponzorirale državne agencije ili financijske institucije, kako bise ispitala ova nova metodologija financiranja. Riječ je o rizičnim ulaganjima sdobrim mogućnostima za povrat uloženih sredstava. Fleksibilni mehanizmi jošuvijek nisu postali instrument uobičajene primjene i još uvijek nisu usporedivi sostalim instrumentima. Riječ je prije svega o mehanizmu trgovine emisijamaplinova. Uspjeh fleksibilnih mehanizama pokazat će se kad prve dozvole izdane zakompenzaciju emisija stakleničkih plinova budu u redovitoj primjeni, a osnovnitest primjene bit će će sustav EU ETS za trgovinu emisijama. U ovom poglavljubit će riječi o JI-u i CDM-u kao o međusobno sličnim fleksibilnim projektnimmehanizmima te se stoga razmatraju zajedno. Mnoge od njihovih odredaba sličnesu ili identične, prema potrebi ukazat ćemo i na razlike. Sve informacije i formalnadokumentacija za prezentiranje projekata JI i CDM dostupna je na internetskojadresi UNFCCC. Formulacije službenih odredaba nose duboko utisnuta obilježjapodrijetla istih, a podrijetlo je naglašeno birokratsko. Tek najnoviji dokumentinastoje biti malo jasniji i nastoje se usredotočiti na najvažnije elemente sadržaja.Stoga se preporučuje redovito posjećivanje internetske stranice UNFCCC-a,ponajviše onoga dijela koji se odnosi na JI i CDM. Proučavanje slične doku-mentacije jednostavno dostupne na internetskoj stranici bolje je od bilo kakvogobjašnjavanja i najbolji je obik pouke za pripremu projektne dokumentacije.Ovisno o državi ulagaču i o državi domaćinu, mogu biti aktualne i određeneodredbe nacionalnih zakona. Zahvaljujući internetu, moguće je pronaći i preuzeti(gotovo) sve dokumente i potrebne informacije.

8.1.2. Normativne referencije

Konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) bila jeutvrđena kao prva normativna referencija ili prvi referentni normativni akt zafleksibilne projektne mehanizme. Člankom 3.3. Konvencije utvrđeno je kako“aktivnosti nužne za suprotstavljanje klimatskim promjenama mogu bitiprimijenjene u suradnji među zainteresiranim stranama“.

Člankom 4.2.(a) utvrđuje se kako stranke ili sudionici iz Priloga I “mogu pro-voditi te politike i mjere zajedno s drugim stranama“. Protokol iz Kyota u tom je

IV. FINANCIJSKA I POLITIČKA PITANJA

317 Internetska stranica Europske komisije o energetskoj učinkovitosti: ec.europa.eu/energy/demand/legislation/end_use_en.htm#efficiency. Udruga Euro ACE predstavlja broj-ne mogućnosti primjene rješenja i dodatnih rješenja, www.euroace.org.

375

9. Financijski i normativni instrumenti štednjeenergije

9.1. Normativni instrumenti za osiguranje energetskeučinkovitosti

9.1.1. Europska direktiva 2006/32/CE o energetskoj učinkovitosti

Europska direktiva br. 2006/32/CE o primjeni energije kod krajnjih potrošačajest osnovni referentni dokument europskog zakonodavstva na području energet-ske učinkovitosti. Direktivom br. 2006/32/CE o primjeni energije kod krajnjihpotrošača predviđeno je formiranje jednog “unutarnjeg ili internog tržišta uslugana području energetike“317. Svrha je direktive omogućivanje postizanja nacional-nih ciljeva štednje energije za 9 % do devete godine primjene direktive, tj. do2016. godine, što bi trebalo biti postignuto uslugama na području energetike idrugim mjerama poboljšanja učinkovitosti. Od država članica zatražena je pri-mjena “učinkovitih mjera prema kriterijima cost-benefit analize, koje bi bile ra-zumne i primjenjive“ u svrhu postizanja ciljeva učinkovitosti. Instrumenti koji seprimjenjuju na putu ostvarenja veće učinkovitosti imaju određene specifičnosti,koje ćemo u ovom poglavlju iscrpnije razmotriti. Direktiva br. 2006/32/CE o primje-ni energije kod krajnjih potrošača usporediva je s nizom mjera usmjerenih nasmanjenje emisije stakleničkih plinova, u prvom redu s mjerama o trgovini emi-sijama.

Direktiva br. 2006/32/CE zasniva se na pretpostavci da je potrošnja energije uEU-u za oko 20 % viša od potrošnje koja bi bila opravdana na osnovi ekonomskihkriterija i s obzirom na postignute rezultate gospodarskog razvoja. Tih 20 % razlike

318 Detaljna studija stanja u Italiji jest Greenspace (2007). Studija predstavlja rezultateanalogne mišljenju EU-a i govori o mogućnostima postizanja do 2020., uz prihvatljivemjere, uštede do 20% od ukupne potrošnje. Studija se zasniva na istraživanjima skupineistraživača o učinkovitosti primjene energije na strani krajnjeg potrošača. Istraživanja suobavljena na Institutu za politehničke studije u Milanu; internetska stranica: www.eerg.it.O prednostima energetske učinkovitosti u Italiji postoji studija G. Onufrio – Esponosa (2006).

376

PROTOKOL IZ KYOTA

predstavlja stoga potencijalnu uštedu koja bi mogla biti postignuta relativno lakoi bez negativnih posljedica za gospodarstvo318.

Direktiva 2006/32/CE dvostrano je usmjerena ili, drugim riječima, ima dvaorijentira: (1) uspostavu mjera u kombinaciji s “mehanizmima, poticajima i inter-vencijama u institucionalnom okviru, usmjerenih na rušenje prepreka i postojećihnepravilnosti na tržištu; te su nepravilnosti prepreke učinkovitosti primjeni ener-gije kod krajnjih potrošača; (2) “stvaranje uvjeta za razvoj i za promidžbu tržištausluga na području energetike i za pružanje drugih mjera za poboljšanje energet-ske učinkovitosti kod krajnjih korisnika“.

Direktiva ima ciljeve na razini države i na razini poduzeća. Svaka država članicadužna je voditi obračun postizanja ciljeva ukupne štednje. Riječ je o ciljevimaimplementacije mjera štednje i mjerenja od 1. siječnja 2008. (članak 4 direktive).U tu svrhu svaka država razrađuje plan aktivnosti (akcijski plan) energetskeučinkovitosti ili PAEE (Energy Efficiency Action Plan, EEAP), koji je podijeljen u trifaze, o čemu se obavještava Komisija s rokom do 30. lipnja 2007., 2011. i 2014.godine; drugi i treći plan moraju sadržavati i provjeru međufaznih rezultata. Usvakoj državi operativna provjera i nadzor nad planom povjereni su jednomuautoritetu i agenciji ili nekoliko njih. Osim toga, javni sektor mora odabrati jednumjeru ili više za poboljšanje energetske učinkovitosti, koja se prati s posebnompozornošću, a obično je riječ o mjerama koje vode k najbrže ostvarivim rezul-tatima i o najisplativijim mjerama prema kriterijima ’cost-benefit’ analize (članak5.). Talijanski plan aktivnosti (akcijski plan) energetske učinkovitosti, dostavljenEuropskoj komisiji u srpnju 2007, prikazan je u primjeru 9.1.

U cilju promidžbe učinkovitosti potrošnje energije kod krajnjih potrošača i ucilju promidžbe usluga na području energetike, direktivom se promiču sustavidruštava za pružanje usluga na području energetike ili ESCO poduzeća (→ 9.1.2).U tu svrhu države članice, ako smatraju potrebnim, dužne su organizirati “sustaveza kvalifikaciju, akreditaciju i ocjenjivanje subjekata koji se bave pružanjem uslugana području energetike (članak 8.). Članak 10. direktive odnosi se na cijene zaenergetsku učinkovitost i na druge propise za energiju distribuiranu na mreži. Učlanku 10. traži se “ukidanje poticajnih mjera u cjenicima za prijenos i za distribu-ciju jer bespotrebno povećavaju obujam distribucije ili prijenosa energije“.

Članak 13. Direktive odnosi se na metodologiju mjerenja i fakturiranja, gdje senavode i informacije o potrošnji energije. Za pružanje usluga električne energije,prirodnog plina, centralnog grijanja ili centralnog hlađenja i tople vode, za kućan-stva i za druge krajnje potrošače, svi kupci moraju raspolagati individualnim broji-lima, koja im pružaju precizne informacije o potrošnji i o stvarnom vremenu kori-štenja energije. Riječ je o tzv. “pametnim (izv.: inteligentnim) brojilima“ opisanimau poglavlju 5.3.6.

319Energetska učinkovitost (2007).

377

9. FINANCIJSKI I NORMATIVNI INSTRUMENTI ŠTEDNJE ENERGIJE

Ne postoji obveza zamjene postojećih brojila novim brojilima. No uvedena jeobveza postavljanja novog, tj. suvremenog tipa brojila u svim novoizgrađenimobjektima i nakon preuređenja većih razmjera u postojećim objektima. Premadirektivi, računi za utrošenu energiju moraju biti odraz stvarne potrošnje energije,podaci navedeni u računima moraju biti jasni i razumljivi za potrošača. Računi zapotrošnju energije moraju stizati korisnicima dovoljno često, kako bi oni bili upoz-nati s utroškom energije i s pripadajućim troškovima te kako bi mogli reagirati naodgovarajući način. Zahvaljujući sustavu poduzeća koja upravljaju mrežom,primjenom brojila na daljinsko upravljanje i zahvaljujući novim odredbama oobračunu i fakturiranju struje, Italija je bila jedna od prvih europskih država koje suudovoljile odredbama štednje energije u oblasti krajnjih potrošača.

Direktiva 2006/32/CE nesumnjivo predstavlja dobar početak na putu pobolj-šanja učinkovitosti, no postoji još cijeli niz pojedinosti koje valja izložiti: prije sve-ga, ta direktiva ne razmatra pitanja sustava upravljanja potražnjom niti razmatrasustave rada u stvarnom vremenu (→ 5.4.3), ne razmatra ni mjere u oblasti infra-strukture (→ 5.3.6). Osim toga, obračun stvarnog iznosa uštede tako je složen daga krajnji korisnici sami uopće ne mogu prakticirati, za takav obračun bio bi impotreban vanjski savjetnik. Situacija je slična onoj kod izdavanja certifikata zaemisije stakleničkih plinova iz industrijskih postrojenja (→ 6.3.3). Međutim, najza-nimljivija je definicija ciljeva štednje u kojoj se govori o štednji energije, a negovori se o racionalnom korištenju snage električne energije. Naime, time sepretpostavlja kako je smanjenje potrošnje fiksna količina i, prema Prilogu I istedirektive, smanjenja potrošnje “neovisna su u odnosu na budući rast BDP-a i uodnosu na bilo koje buduće povećanje potrošnje energije“. To znači da direktivaizravno ne podržava zahvate u strukturi potrošnje ni dugoročne intervencije.Stoga će predviđene intervencije u smislu štednje dovesti do koristi tijekomreferentnog obračunskog razdoblja, ali to ne znači da se tim intervencijama šted-nje utroška energije smanjuju potrebe za snagom električne energije napotencijalno beskrajno dug vremenski rok. Posljedice takvog pristupa razmatranesu u poglavlju 9.2.5 i u komentaru 9.1.

Postupak obračuna ukupne količine energije koju bi trebalo uštedjeti izložen jeu Prilogu I direktive 2006/32/CE. Količina uštede energije iskazana je kao stalaniznos u jedinici mjere GWh, obračunava se u visini od 9 % prosječne potrošnje urazdoblju od 2001. do 2005. godine. U slučaju Italije, uzmu li se podaci iz talijan-skog Akcijskog plana poboljšanja energetske učinkovitosti (PAEE) kao referentnipodaci, prosjek krajnje potrošnje svih vrsta energije u razdoblju od 2001. do 2005.iznosio je 1316261 GWh. 9 % navedene količine iznosi 118464 GWh. No, Italijasi je postavila malo viši cilj štednje, tj. 9,6 % odnosno 126 327 GWh319. Svakegodine, u razdoblju od 2008. od 2016., bit će potrebno dokazati uštedu od 1/9, 2/9te količine itd., sve do posljednje godine, kada će biti potrebno dokazati kako jeušteđena sveukupna planirana količina od 126 327 GWh. Smatra se kako svakapojedina intervencija na putu poboljšanja energetske učinkovitosti, kao što je npr.instaliranje novoga pogonskog motora u industriji, ili postavljanje dvostrukogstakla na prozorima, odražava pozitivan učinak jedan određeni broj godina, ovisno

415

10. Strategije smanjenja emisija i među-narodna akcija

10.1. Mjere za smanjenje emisija

10.1.1. Koji je recept najbolji?

Pitanje klimatskih promjena može se svesti na svega nekoliko temeljnih aspe-kata. Emisije plinova su prekomjerne. Treba ih smanjiti. Kako? No pitanje ubrzopostaje mnogo složenije kad se počnu razmatrati praktični aspekti. Što konkretnotreba učiniti, tko to treba učiniti, tko i kakve odluke mora donijeti i, prije svega: tkotreba financirati potrebne mjere?

Neka su rješenja poznata i već danas provediva. Druga pak treba razviti, a zaneka je još sasvim neizvjesna tehnička i ekonomska izvodivost. U ostatku ovogdijela razmatrat ćemo realistična i provjerena rješenja koja se mogu provesti uzrazumne troškove i u kratkome roku, kao i neka rješenja za koja još uvijek nijepotpuno jasno mogu li se provesti uz realistične troškove i u predvidljivom roku.Postoje pak neki obvezatni preduvjeti koji se moraju ostvariti prije negoli se prije-đe na traženje daljnjih rješenja. Upravo zato što su ove mjere, a odnose seuglavnom na poboljšanje energetske učinkovitosti, neovisne o drugim odlukama,trebalo bi ih početi primjenjivati odmah.

Temeljno je pitanje koje odluke trebaju donositi središnja tijela vlasti kao što suto vlade i parlamenti, a koje se mogu prepustiti ’nevidljivoj ruci’ tržišta. Kako javnavlast, tako i privatni sektor ima vrlo važnu i komplementarnu ulogu: politika trebadati dugoročne smjernice dok je tržište pogodnije za racionalniju kratkoročnu isrednjoročnu raspodjelu resursa. Prva i osnovna mjera je donošenje odluke opodjeli ovlasti na javni i privatni sektor, ovisno o naravi problema koji se kani rije-šiti. Ovo je dijalektika. Ona vjerojatno nikad neće biti konačno riješena, ali bilo bidobro barem do kraja razjasniti glavna područja ovlasti (→ 5.1.4, → komentar 1.1).

416

PROTOKOL IZ KYOTA

UNFCCC i Protokol iz Kyota od država traže preuzimanje odgovornosti za djelo-vanje, no, poluge kontrole kojima one raspolažu vrlo su ograničene. UNFCCCnavodi kako tržišna rješenja moraju biti samo dopunska uz neposredne interven-cije za smanjenje emisija, no u mnogim sredinama, počevši od Europske unije,preko ETS sustava tržišna su rješenja stavljena u samo središte mjera koje sepoduzimaju radi smanjenja emisija pa se već u samome početku odustalo oddonošenja političkih odluka “dugog daha”. Ova početna dvoznačnost vjerojatnose nikako nije mogla izbjeći. Čitavo pitanje smanjenja emisija i tržišnih instrume-nata još je sasvim novo pa su i “dječje bolesti” neizbježne. Tržište nipošto nijesavršeno, slučaj tržišta emisijama opširno je ilustriran u ovoj knjizi i trebat ćeredefinirati pravila u dugoročnom procesu tijekom kojeg će se svakako trebatiobavljati određene korekcije. Važno je, međutim, biti svjestan te činjenice te kodprimjene nekih pravila uvažavati i nova rješenja koja se pokažu pogodnim za rješa-vanje problematike klimatskih promjena. Usmjeravanje pozornosti, kao što je todanas slučaj, na praćenje formalne provedbe pravila čija učinkovitost još uvijek upraksi nije potvrđena nikako ne može pomoći u rješavanju bilo kojeg problema.Prvu procjenu sustava razmjene emisija EU ETS Europske komisije (→ 7.4.7) sva-kako treba promatrati u ovome svjetlu.

U ovom se poglavlju ne nudi nikakav popis dobrih namjera u smislu pobolj-šanja energetske učinkovitosti i uporabe obnovljivih izvora energije (bodovano odn→∞), nego će biti analizirane politike smanjenja emisija u nekim od najvažnijihdržava. Europsku ćemo uniju obraditi osobito podrobno jer je to jedina asocijacijadržava koja si je postavila neke konkretne ciljeve smanjenja emisija i koja je većrazvila kompletnu normativnu osnovu. Iscrpno ćemo razmotriti i situaciju u Rusijikako zbog velikog potencijala smanjenja emisija tako i zbog njene ključne ulogedobavljača fosilnih goriva koja u prvom redu izvozi u Europsku uniju. Konačno,akcije usmjerene prema smanjenju emisija nisu isključivo područje djelovanja pol-itike. I mediji su sa svoje strane predložili niz recepata i rješenja. Tri takva rješenjaobjavljena su u poznatim časopisima. Njih smo ovdje prezentirali i komentirali (→10.6).

10.1.2. Nove smjernice intervencije

Rasprave o ugljenu i plinu, obnovljivim izvorima i nuklearnoj energiji, vodiku ibiogorivima te o nizu drugih tehnologija još će dugo zaokupljati pozornost jav-nosti, a konačni se ishod još ne može predvidjeti: trebalo bi već sada poznavatisve aspekte društva kakvo će ono biti za deset, dvadeset ili pedeset godina.Danas nitko sa sigurnošću ne može reći kakva će biti arhitektura 2050. kao štonitko tijekom šezdesetih godina nije mogao znati kako će izgledati današnji gra-dovi. Neke će se stvari promijeniti, neke će ostati iznenađujuće slične, a neke ćese drastično izmijeniti.

U sadašnjim uvjetima i uz postojeće tehnologije možemo ipak definirati nekemoguće razvoje događaja. Potražnja za energijom trebat će se moći smanjitineovisno o tome koji će se izvori koristiti, tim više ako se namjeravaju koristitiobnovljivi izvori energije; odluke bi se u tom smislu trebale donijeti odmah, nečekajući ishod dvojbe odabira nuklearne ili solarne energije. U trenutku kad doga-

417

10. STRATEGIJE SMANJENJA EMISIJA I ME\UNARODNA AKCIJA

đaji izmijene takav razvoj, kao na primjer u slučaju razvoja tehnologije koja bi vodikučinila konkurentnim gorivom, ove bi stranice postale potpuno nevažne i stvari bi,dakako, krenule sasvim drugim putom. No do tada je preporučljivo zadržati realis-tično stajalište i u obzir uzimati samo ono što je ostvarivo primjenom iskušanihtehnologija, i to uz prihvatljivu cijenu. Istraživanja i razvoj svih energetskih tehno-logija apsolutna su nužnost i trebaju se provoditi veoma dosljedno, uz puni angaž-man. No očekivane ili željene rezultate ne treba uključivati ni u kakav akcijski plansve dok nova rješenja ne budu stvarno dostupna za praktičnu primjenu prema ko-mercijalnim uvjetima.

Glavne tehničke opcije u sektorima proizvodnje i uporabe električne energijerazmotrene su u poglavljima 4. i 5. Glavni je naglasak na činjenici da se stvarneredukcije energetskog intenziteta mogu ostvariti samo ako se sustavi promatrajuu svojoj cjelovitosti, a ne po odvojenim komponentama. Intervencije koje se pro-vode na izdvojenim komponentama sustava ograničenog su dosega, a sustavnarješenja pokazuju veći potencijal u smislu ostvarenja veće energetske učinkovi-tosti. Nema dakle nikakvog smisla promicanje obnovljivih izvora energija ako seuz to ne razmišlja o načinu uporabe proizvedene energije. U suprotnom slučajumogu nastati krive kombinacije koje su neučinkovite i neekonomične i u praksigotovo redovito loše funkcioniraju.

Današnje tehnologije i rješenja rezultat su postupne evolucije koja se dogodilatijekom desetljeća i stoljeća pri čemu je doneseno bezbroj odluka, odabira i smjer-nica. U nekim slučajevima to su bila improvizirana rješenja koja su donesena kakobi se riješili neki konkretni problemi, s time da se za neka buduća vremena osta-vila mogućnost daljnjeg mijenjanja. Rezultat svega toga jest ukupna svjetskaenergetska ekonomija koja je daleko od toga da je možemo smatrati optimalnom.Na primjer, prema podacima Europske komisije, u Uniji se rasipanje primarneenergije, tj. potrošnja koja ne donosi nikakav ekonomski dobitak, procjenjuje nanajmanje 20 % od ukupno proizvedene količine (→ 9.1.1). Preokupacije u smisluutjecaja na okoliš ili sigurnost dobave s vremenom su postale sve ozbiljnije, notemeljni aspekt je u svojoj biti ostao nepromijenjen: u najvećem dijelu dvade-setog stoljeća zapadni je svijet mogao raspolagati s obilatim izvorima fosilneenergije, i to uz umjerene cijene. Dugo je vremena iza svakog gospodarskog oda-bira, građevinskog projekta, izbora novog automobila stajalo uvjerenje kako će secijene fosilne energije i dalje realno smanjivati. Prvi signal promjene tendencijedošao je s naftnim krizama sedamdesetih godina, no od tada je ponuda fosilneenergije ponovno postala obilna, no po mnogo višim cijenama.

Danas se čitavo to pitanje mora promatrati u svjetlu sasvim različitih pretpo-stavki. Izraženiji problemi nabave koji se u konačnici uvijek odraze na tržišnoj cijeniukazuju na to da je i u ekonomskom smislu nužno drastično smanjiti potrošnjuenergije. Korist od takvog izbora, tj. manji rizik u smislu dostupnosti izvorima,smanjena akumulacija CO2 u atmosferi i manje onečišćenje u gradovima tako jevelika da u svakom slučaju opravdava takvu odluku. U novom scenariju energet-ske učinkovitosti jedna od smjernica je zamjena goriva velike kalorijske vrijednostigorivima s manjim sadržajem ugljika, tj. s biomasom i, ako i kad se to pokažeizvodivim, vodikom iz ’carbon-free’ izvora. Druga opća tendencija je promjena

V. PROTOKOL IZ KYOTA U

REPUBLICI HRVATSKOJ

461

11. Mogućnosti primjene geološkog skla di -štenja ugljika u Republici Hrvatskoj

11.1. Uvod

Danas se smatra znanstveno dokazanim da je upravo antropogeni utjecaj naatmosferu uzrokovao znatni porast koncentracije ugljikova dioksida, a time iubrzao proces globalnog zatopljavanja. Ako se to nastavi, Zemljina će atmosferai hidrosfera postati sve dinamičnije, porast će razina oceana i premjestit će seklimatska područja. Zbog velike inercije klimatskog sustava, promjene će sepočeti manifestirati tek kada već bude kasno da bi se nešto moglo poduzeti, atroškovi ublažavanja tih posljedica nadmašit će sve s čim se čovječanstvo suočilou novijoj povijesti. Zato je potrebno učiniti nešto sad i investirati u stabiliziranjekoncentracije CO2 čim prije, a to znači i na što nižoj razini. U tome moraju pred -njačiti najbogatije industrijski razvijene zemlje, tako što će razviti tehnologiju i datiprimjer zemljama koje su sad u fazi najvećega industrijskog razvoja.

Prema rezultatima istraživanja na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sve -uči lišta u Zagrebu u sklopu europskih projekata [86, 87] te studije izrađene zaFond za zaštitu okoliša i ener getsku učinkovitost [217], smanjivanje ispuštanjaCO2 u atmo sferu izdvajanjem iz dimnih plinova na velikim stacionarnim izvorima itrajnim “geološkim” skladištenjem u propusnim stijenama na dubinama većim od800 m predstavlja za Hrvatsku vrlo atraktivnu mogućnost za smanjivanje emisijesta kleničkih plinova u smislu obveza preuzetih potpisivanjem Kyotskog protokola.

Temeljem toga međunarodno prihvaćenog sporazuma iz 1997. do 2012. godi -ne sve države potpisnice sporazuma trebaju smanjiti emisije CO2 na razinu manjuod one koja je bila u 1990., što bi vodilo k smanjenju emisija za više od 50 %.Predviđa se kako bi tolikim smanjenjem emisija stakleničkih plinova bila uspo-stavljena ravnoteža u atmosferi, a time i uklonjen negativan utjecaj na globalnozatopljenje. To je smanjenje moguće postići smanjenjem potreba za fosilnimgorivima temeljenim na povećanju energetske učinkovitosti, većom uporabom

obnovljivih izvora energije kao što su energija vjetra i Sunčeva energija te hvata-njem CO2 koji se sada ispušta u atmosferu i njegovim skladištenjem u podzem-nim geološkim formacijama.

Mogućnosti bi se za primjenu te tehnologije koja bi po planovima istraživanjau Sedmom okvirnom programu EU-a trebala do 2020. godine biti komercijalnodostupna, otvorile ako se na vrijeme uspiju ostvariti pomaci u slijedećem: trebapro vesti detaljna istraživanja ukupnoga potencijalnog kapaciteta trajnog uskla -dištenja na perspektivnim područjima u podzemlju i u podmorju, izgraditi postro -jenja za kaptiranje CO2 uz nekoliko najvećih industrijskih izvora u zemlji i sustavprijenosa cjevovodima do lokacija pogodnih za utiskivanje u podzemlje te para -leno provesti nužne izmjene regulative.

Preliminarna geološka istraživanja stijena podobnih da se u njima naprave pod -zemna skladišta ugljika upućuju na to Hrvatska ima potencijal uskladištenja odoko 60 godina emisije iz svih velikih stacionarnih izvora [86]. Iako su, osim znatnihpočetnih investicija i operativni troškovi sustava za kaptiranje, transport i skladi-štenje CO2 vrlo veliki (procjenjuju se u rasponu od 30 do 50 €/t) uz primjenusustava razmjene kredita za emisije, moglo bi se uspjeti s geosekvestracijom CO2i bez pretjeranog pritiska na ekonomičnost proizvodnje.

U nastavku se razmatraju sve prirodne i tehnološke mogućnosti za pokretanjetakva projekta u Republici Hrvatskoj.

11.2. Sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova

Sustav kojim se nastoje ispuniti planovi smanjenja emisija predviđeni Proto -kolom iz Kyota temelji se na nacionalnim planovima raspodjele dopuštenja emisija(engl. National Allocation Plan, NAP). Ti se planovi izrađuju prema procjeni emisijaunutar pojedinih industrijskih sektora, koji su važniji izvori stakleničkih plinova.Unutar Europske unije kvote dopuštenih emisija (engl. EU Allowances, EUA)dodjeljuje Europska komisija. Nakon uvodnog razdoblja od 2005. do 2008. godineza razdoblje od 2008. do 2012. uvedena su stroža mjerila EUA-a prema kojima sesvaka tona premašenog ispuštanja CO2 na državnoj razini plaća 100 €. S drugestrane, države koje ne prijeđu svoju dopuštenu kvotu emisija, mogu trgovati raz-likom između postignutih i dopuštenih emisija, čime se uspostavlja sustav trgo-vanja emisijama koji jamči ukupno ograničenje na znatan dio emisija u Europskojuniji.

Trgovinski program i program ograničenja predložen je kao važan dio Eu -ropskog programa klimatskih promjena (engl. European Climate ChangeProgramme) 2000. Sustav je preuzet od SAD-a, tj. temeljen je na američkomsustavu za smanjivanje emisije sumporova dioksida koji se pokazao vrlo učin -kovitim. Europski sustav trgovanja emisijama (engl. European Union EmissionTrading Scheme, EU ETS), utemeljen EU direktivom 2003/87/EC, trenutačno jenajveći multinacionalni sustav trgovanja emisijama. Svaka država unutar EU ETSima nacionalni alokacijski plan (NAP) koji određuje dopuštenu emisiju termo -elektranama (koje su najveći “proizvođač“ CO2) i ostalim velikim stacionarnim

PROTOKOL IZ KYOTA

462

Slika 11.1. Različiti scenariji povećanja emisija u Republici Hrvatskoj [69]

izvorima emisije. Jedno je “pravo na emisiju“ dopuštenje za emisiju jedne toneCO2 i vrijedi samo unutar EU.

Direktiva 2004/101/EC povezuje EU ETS i mehanizme Protokola iz Kyota –mehanizam zajedničke provedbe (engl. Joint Implementation, JI) i mehanizam čis -tog razvoja (engl. Clean Development Mechanism, CDM). Tom direktivom usva -jaju se dvije nove vrste jedinica: jedinica smanjenja emisije nastala provedbomprojekata u skladu s odredbama Protokola iz Kyota vezanim uz fleksibilne me-hanizme zajedničke provedbe – ERU (engl. Emission Reduction Unit) i jedinicasmanjenja emisije nastala provedbom projekata u skladu s odredbama Protokolaiz Kyota povezanim s fleksibilnim mehanizmima čistog razvoja – CER (engl.Certified Emissions Reduction).

Mehanizam zajedničke provedbe i mehanizam čistog razvoja podrazumijevajuizdavanje jedinica ERU i CER koje bi se odnosile na smanjenje emisija u odnosuna referentni slučaj da se dotični projekt nije proveo. Projekti na koje se moguprimijeniti ERU i CER trebaju rezultirati u stvarnim, mjerljivim i dugoročnim dobro-bitima povezanim s ublažavanjem klimatskih promjena uz poticanje održi vograzvoja u zemljama u kojima se projekti provode ponajprije tehnologijama prihvat-ljivim za okoliš. Mehanizam zajedničke provedbe i mehanizam čistog raz vojapritom se razlikuju jedino po tome što podrazumijevaju provedbu projekata uzemljama s različitim obvezama prema Protokolu iz Kyota, što dovodi do različitihzahtjeva povezanih s tijekom i organizacijskom strukturom projekta.

Problem u sustavu EU ETS jest u činjenici da na cijenu kvota ne utječe tržište,nego i odluka Europske komisije o raspodjeli kvota. Ako se dopuste prevelikekvote tvrtkama koje emitiraju puno stakleničkih plinova, smanjenje emisija istimtvrtkama biti će neisplativo. U slučaju potpuno pogrešno dodijeljene kvote, veliki

11. MOGUĆNOSTI PRIMJENE GEOLOŠKOG SKLADIŠTENJA UGLJIKA U RH

463

DODACI

A. Tablice A.1 – A.10

B. Kratice

C. Englesko nazivlje

D. Terminologija Protokola iz Kyota (glosar)

E. Norme

497

LITERATURA

[1] ACEA (2007): European Automobile Manufacturers Association (ACEA), PressRelease 7 veljača 2007; www.acea.be.

[2] Adams, E.E. i Caldeira, K. (2008): Ocean storage of CO2. Elements, 4, 319–324.

[3] AGES (2007): “AGES – Autorizzazioni ad emettere Gas a Effetto Serra, Istruzioni perla compilazione delle pagine web”, Segreteria Tecnica EU Emissions TradingScheme, Versione 1. 3, lipanj 2007. Documento accessibile tramite il portalewww.minambiente.it/index.php?id sezione=653.

[4] Alcaro et al. (2007): “Europa e America di fronte alla sfida del riscaldamentoclimatico”, a cura di Riccardo Alcaro, Valerio Briani e Christian Mirabella, IstitutoAffari Internazionali (IAI), Dossier Senato della Repubblica n. 75, XV legislatura, srpanj2007.

[5] Alf (2006): “Effizienzsteigerungspotenziale von thermischen Kraftwerken”, Dr. MartinAlf, WEC Workshop “Energieeffizient konkret”, Wien, 29. studeni 2006; www.wec-austria.at/enlfiles/download/ 2006 WEC Wien alf.pdf.

[6] APAT (2006): “Qualita dell'ambiente urbano – III Rapporto APAT”, Edizione 2006;www.apat.gov.it/site/contentfiles/00143700/143751 qualita amb urb.pdf.

[7] Arthur D. Little (2002): “Global Comparative Analysis of HFC and AlternativeTechnologies for Refrigeration, Air Conditioning, Foam, Solvent, Aerosol Propellant,and Fire Protection Applications”, Arthur D. Little, Inc., ožujak, 2002. internetskestranice www.arap.org/adlittle/HFCstudy3-22JD.pdf.

[8] Aunedi, A. i dr. (2002): INA Naftaplin 1952. – 2002. – INA Naftaplin, Zagreb, 300 str.

[9] Austria Progress (2006): “The Austrian Report on Demonstrable Progress under theKyoto Protocol”, Vienna, rujan 2006; sito unfccc.int, path: National Reports/ NationalCommunications (Annex I) / Submitted National Communications/ Austria.

[10] Austrian JI/CDM (2005) “Guide to Joint Implementation and Clean DevelopmentMechanism Projects within the framework of the Austrian JI/CDM Programme, Part

527

528

PROTOKOL IZ KYOTA

2: Preparation of the Project Idea Note (PIN)“, Version 3.0, Vienna, srpanj 2005;internetske stranice www.ji-cdm-austria.at/en/portal/downloads/.

[11] Austrian JI/CDM (2006): “Guide to Joint Implementation and Clean DevelopmentMechanism Projects within the framework of the Austrian JI/CDM Programme, Part1: The Kyoto protocol and the AustrianJI/CDM Programme”, Version 4.0, Vienna,svibanj 2006; internetske stranice www.ji-cdm-austria.at/en/portal/downloads/.

[12] Autorizzazioni (2007): “Autorizzazioni ad emettere Gas a Effetto Serra – Istruzioni perla compilazione delle pagine web”, Versione 1.3, Segreteria Tecnica EU EmissionsTrading Scheme, lipanj 2007.

[13] Bacci et al. (2003): “Thermohygrometric conditions of some urban parks of Florence(Italy) and their effects on human well-being”, Laura Bacci., M. Morabito, A. Raschi,F. Ugolini, Proc. of Fifth International Conference on Urban Climate, Lodz (Poland), 1.– 5. rujna 2003.

[14] Bacci e Morabito (2005): “Bioclimatic conditions of urban green areas differing insize, composition and structure during summer and winter in Florence, Italy”, LauraBacci e M. Morabito 17th International Congress of Biometeorology, Garmisch-Partenkirchen (Germany), 5. – 9. rujna. Annalen der Meteorologie, 41: 141–144, 2005.

[15] Bachu, S. (2000): Sequestration of CO2 in geological media: criteria and approach forsite selection in response to climate change, Energy Conversion &Management, 41,953–970.

[16] Bachu, S. (2003): Screening and ranking of sedimentary basins for sequestration ofCO2 in geological media in response to climate change, Environmental Geology, 44,277–289.

[17] Bailey (2002): “Global Warming and other Eco-Myths”, Ronald Bailey (ed.),Competitive Enterprise Institute, Prima Publishing, 2002.

[18] Barnes (2006): “Capitalism 3.0: A Guide to Reclaiming the Commons”, by PeterBarnes, 2006; onthecommons.org/files/Capitalism 3.0 Peter Barnes.pdf.

[19] BASREC (2006): “BASREC Regional Handbook on Procedures for JointImplementation in the Baltic Sea Region”, Version 2, June 2006; sitowww.cbss.st/basrec/documents/climatechange/dbaFile1556.html. Il documento edisponibile anche in russo.

[20] Battelle (2002): “Toward a Sustainable Cement Industry”, Battelle Institute, 2002;www.wbcsdcement.org.

[21] Baumert e Selman (2003): “Heating and Cooling Degree Days”, by Kevin Baumertand Mindy Selman, World Resources Institute, 2003. cait.wri.orgl downloads/DN -HCDD. pdf.

[22] Bellomo (1997): “Il verde urbano come strumento di controllo ambientale degli spaziantropizzati”, Antonella Bellomo, Tesi di Laurea (reI. Prof. Gianni Scudo) Politecnico diMilano, 1997. Un sunto dei punti principali di questo lavoro riportato in Internetall'indirizzo www.mybestlife.com/ambiente/BioarchitetturaIVerde in citta.htm.

[23] Blackout (2003): “Rapporto della Commissione di Indagine “Black-out del sistemaelettrico italiano del 28 settembre 2003”, Ministro delle Attivita Produttive, Roma, 28.studenog 2003.

[24] Blumsack et al. (2005): “Lessons from the Failure of U.S. Electricity Restructuring”,Seth A. Blumsack, Jay Apt and Lester B. Lave, Carnegie Mellon Electricity IndustryCenter Working Paper CEIC-05-09, 2005; www.cmu.edu/electricity.

Documents

PROTOKOL IZ KYOTA - · PDF fileEkonomija izgaranja drveta ... Uplinjavanje i piroliza.....122 4.3.1. Proizvodnja električne energije u zatvorenom ciklusu ugljika, biomasa