Prostornim planskim instrumentima do djelotvornijih rješenja · 2.5. Novi načini prostornog planiranja 128 2.6. Nove ključne riječi: policentrični razvoj, mreža gradova i obnovljeni

1

Prostornim planskim instrumentima do djelotvornijih rješenja

.

2


3


ZAGREB, 2002.

PROSTORNIM PLANSKIM INSTRUMEN-TIMA DO DJELOTVORNIJIH RJEŠENJA

I. SUSRET – CASTEL BRANDO, CISON DI VALMARINO, 2002

RADNA ZAJEDNICA KANTONA, POKRAJINA, ŽUPANIJA,

REGIJA I REPUBLIKA ISTOČNOALPSKOG PODRUČJA

RZ ALPE-JADRAN

I. KOMISIJA ZA PROSTORNO UREĐENJE I ZAŠTITU OKOLIŠA RADNA SKUPINA ZA PROSTORNO UREĐENJE

4


Izdavač hrvatske verzije:

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenjaUlica Republike Austrije 20, 10000 Zagreb, HrvatskaUredila: Goranka Radović, dipl.ing.arh.Grafi čka priprema i prijelom:

Galerija 2, Stara cesta 41, SI-1360 VrhnikaPrijevodi:

Darinka Aničić, Cvijeta Jakšić, Vera Jovanović, Božica Kitičić-PrunčNaklada: 100 primjeraka (CD)

Izdavač:

Njemačka verzija:Amt der Kärntner Landesregierung, Abteilung 20 - Landesplanung, Wulfengasse 13, A-9020 Klagenfurt

Hrvatska verzija:Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Ulica Republike Austrije 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

Talijanska verzija:Regione Veneto, Segreteria al Territorio Direzione Urbanistica,Beni Ambientali Calle priuli n. 99 - Venezia - Italia

Mađarska verzija:Baranya Megyei Önkormányzat Területfejlesztési, Idegenforgalmi és Foglalkoztatáspolitikai Bizottsága, Pécs, Széchenyi tér 9

Slovenska verzija:Ministrstvo za okolje, prostor in energijo, Urad RS za prostorsko planiranje, Dunajska 21, 1000 Ljubljana

Izradila i uredila:I. komisija za prostorno uređenje i zaštitu okolišaRadna skupina za prostorno uređenje

Njemačka verzija: Christian Seidenberger (Austrija)

Hrvatska verzija: Goranka Radović (Hrvatska)

Talijanska verzija: Alberto Nardo (Italija)

Mađarska verzija: Tasnádi Péter (Mađarska)

Slovenska verzija: Margarita Jančič (Slovenija)

5


Sadržaj:

Predgovor 7

Uvodne riječi 9

1. Sustav prostornog uređenja 13

1.1. Bavarska 15

1.2. Emilia - Romagna 23

1.3. Furlanija-Julijska krajina 33

1.4. Hrvatska 43

1.5. Mađarske županije (Baranja, Györ-Moson-Sopron,

Somogy, Vas i Zala) 59

1.6. Lombardija 67

1.7. Austrijske pokrajine (Gradišće, Koruška, Gornja Austrija

i Štajerska) 79

1.8. Slovenija 97

1.9. Veneto 113

2. Nove uloge prostornog planiranja 121

2.1. Politički i institucionalni kontekst 123

2.2. Novi izazovi i nove odgovornosti za prostorno planiranje 123

2.3. Cilj održivog prostornog razvoja: kvaliteta, djelotvornost,

posebnost 124

2.4. Temeljna načela na kojima se može izgraditi nov

pristup prostornom planiranju 126

2.5. Novi načini prostornog planiranja 128

2.6. Nove ključne riječi: policentrični razvoj, mreža

gradova i obnovljeni odnosi grad-selo 129

2.7. Ranjivi prostori, osjetljivi procesi 131

2.8. Novi instrumenti za upravljanje prostorom 131

3. Otvorena pitanja, zajednički ciljevi i aktivnosti 133

Paradoksi i otvorena pitanja 134

Na putu do zajedničke “vizije” područja Alpe-Jadran 134

Članovi Radne skupine za prostorno uređenje 136

6


7


Predgovor

Radna zajednica Alpe-Jadran zahvaća područje koje se nalazi na sjecištu između visokorazvijenih regija i tržišta na jugu Njemačke i na sjeveru Italije i novih dinamičnih tržišta na jugoistoku Europe. Na ovom će području u bliskoj budućnosti doći do pomicanja vanjskih granica Europske unije te će se tako otvoriti i novi scenariji za prekograničnu suradnju.

Stoga naša Radna zajednica ubuduće želi u okviru ujedinjene Europe na različitim razinama dati svoj doprinos europskoj integraciji. U skladu s namjerama najviših tijela Radne zajednice Alpe-Jadran ubuduće bi Komisija za prostorno uređenje i zaštitu okoliša morala u što većoj mjeri nastojati pretvoriti se u informacijsko i koordinacijsko središte za održivi razvoj u europskom kontekstu i obnašati funkciju mosta u okviru proširenja Europske unije na istok.

Zbog toga je Radna skupina za prostorno uređenje odlučila da jednom godišnje organizira susret odgovornih za prostorno planiranje i da tako pruži stručnjacima iz regija i zemalja članica, ali i drugima, mogućnost za razmjenu mišljenja, za bolje uzajamno razumijevanje i poznavanje, a dugoročno i za harmonizaciju samog planiranja. Želio bih najsrdačnije zahvaliti predstavnicima Regije Veneto što su kao domaćini organizirali ovaj susret odgovornih za prostorno planiranje u Cisonu di Valmarino i tako pružili ovom skupu dostojan okvir.

Publikacija koja je pred nama trebala bi članovima Radne zajednice, odnosno svim zainteresiranim stručnjacima, omogućiti lakši pristup za-jedničkim planskim instrumentima, a time i polazištima za djelotvornija rješenja. Želio bih najsrdačnije zahvaliti svim članovima Radne skupine, kao i svim članovima 1. komisije na njihovom trudu i zalaganju i vrijed-nom doprinosu u pripremi i provedbi tog stručnog skupa i odati im svoje iskreno priznanje za izradu ove publikacije.

Posebno priznanje pripada voditeljici Radne skupine za prostorno uređenje gospođi dipl. ing. Margariti Jančič, čijem velikom zalaganju i izuzetnom poznavanju uloge prostornog planiranja u prostornom, gospodarskom i socijalnom razvoju naših regija u svjetlu predstojećeg proširenja Europske unije na istok valja zahvaliti da su visokovrijedni stručni prilozi s ovog prvog susreta odgovornih za prostorno planiranje danas objavljeni u primjerenom obliku.

Peter FERCHERpredsjedatelj Komisije za prostorno uređenje i zaštitu okoliša,

RZ Alpe-Jadran

8


9


Uvod

Radna skupina za prostorno uređenje napisala je u svom programu rada za razdoblje od 2001-2005. godine, da će aktivnosti koje će zajednički provoditi članice Radne zajednice Alpe-Jadran prvenstveno biti namijen-jene implementaciji europskih smjernica za osiguravanje održivog raz-voja, koje su navedene u Vodećim načelima za osiguravanje održivog prostornog razvoja europskog kontinenta, a koje su usvojili ministri Vijeća Europe odgovorni za prostorno planiranje (Hanover, 2000) i u Europskom konceptu prostornog razvoja, koji su usvojili ministri država članica Eu-ropske unije (Potsdam, 1999). Dogovoreno je da će Radna skupina za prostorno uređenje jednom godišnje organizirati susret odgovornih za prostorno uređenje u članicama Radne zajednice Alpe-Jadran i tako potaknuti razmjenu mišljenja o ak-tualnim pitanjima prostornog razvoja i razmjenu iskustava, te da će na taj način pridonijeti stvaranju sinergija između aktivnosti u pojedinim članicama.Pred vama je publikacija s rezultatima 1. susreta, koji smo namijenili raspravi o ulozi prostornih planskih instrumenata pri osiguravanju održivog razvoja. Temu prvog susreta nije bilo teško izabrati. Gotovo su sve članice posljedjih godina mijenjale svoja sustavna rješenja na području pros-tornog uređenja. Mađarske županije, Hrvatska i Slovenija učinile su to zbog društvenopolitičkih promjena koje su zahtijevale drugačija sustavna rješenja (kako po sadržaju tako i glede postupaka), talijanske regije su ispitivale mogućnosti primjerenijeg pokrivanja prostora s različitim vrstama prostornih akata, čiji bi sadržaj odgovarao osobinama pojedinih područja te su motivirale javnost da se uključi u postupke i pripreme te u mijenjanje sustava, dok su svi ostali kroz zajedničke projekte tražili rješenja koja bi osigurala njihovu što veću djelotvornost.Bili smo svjesni uloge prostornih planskih instrumenata pri planiranju prostornog razvoja i njihove “političke dimenzije”, koja se temelji na suradnji i sudjelovanju.Prostornorazvojne odluke mnogoputa imaju prekogranične utjecaje. Njihova priprema traži interdisciplinarni pristup, a njihova je funkcija da stvore okvir za transnacionalne, međuregionalne i prekogranične od-luke, da omoguće sinergije i da pravodobnim informiranjem i suradnjom omoguće ukidanje sukoba interesa i pridonesu cjelovitim i djelotvornim prostornim rješenjima.Sadržaj planskih dokumenata odraz je cjelovitog pristupa oblikovanju politika održivog razvoja. On predstavlja dogovor o gospodarskom, ekološkom i socijalnom održivom razvoju uvažavajući pri tome i kulturne i prostorne osobine područja za koje se ti dokumenti izrađuju.Postupci pripreme i usvajanja prostornih planskih dokumenata omogućavaju horizontalnu i vertikalnu suradnju i pravodobnu procjenu posljedica razvojnih politika.Upravo zbog navedenih razloga izuzetno je važno promicanje prostor-noplanskog pristupa, a osiguravanje djelotvornosti sustavnih rješenja jedna je od temeljnih zadaća.1. susret bio je jako dinamičan i zanimljiv. Posebna zasluga za to pripada profesoru Robertu Camagniju, koji je vodio susret i pripremio zaključke, na čemu mu iskreno zahvaljujemo.

Margarita JANČIČVoditeljica Radne skupine za prostorno uređenje, RZ Alpe-Jadran

10


PROGRAM RADA RADNE SKUPINE ZA PROSTORNO UREĐENJEza razdoblje od 2001 – 2005. godine

PolazištaGodine 2000. Radna skupina za prostorno uređenje izdala je publikaciju Doprinos održivom razvoju i tako se pridružila aktivnostima koje se odvi-jaju u europskom prostoru za afi rmaciju načela održivog razvoja.U sljedećem razdoblju Radna skupina je svoje aktivnosti usmjerila na djelotvornu provedbu smjernica određenih u dokumentima Vodeća načela za održivi razvoj europskog kontinenta, koja je 2000. godine usvojilo Vijeće Europe i na Europske perspektive prostornog razvoja, koje su 2000. godine usvojile članice Europske unije.U skladu s tim smjernicama i s nacionalnim i regionalnim dokumentima rad Skupine bit će usmjeren na stvaranje kvalitetnog prostora i na osi-guravanje konkurentnosti područja RZ Alpe-Jadran u širem prostoru.

CiljeviDjelatnosti Radne skupine za prostorno uređenje bit će usmjerene na- osiguravanje informiranosti i razmjenu iskustava predstavnika službi

nadležnih za prostorno uređenje u zemljama i regijama članicama,- osiguravanje i afi rmiranje bolje prepoznatljivosti područja u europskom

prostoru,- uklanjanje nesklada u postojećim prostornim dokumentima i pravo-

dobno informiranje i usklađivanje predviđenih rješenja koja imaju prekograničnu važnost,

- oblikovanje zajedničkih vizija, smjernica i mjera za osiguravanje održivog prostornog razvoja,

- informiranje o rezultatima projekata,- pripremu prijedloga sadržaja za zajedničke projekte,- promidžbu integralnog planiranja.Djelatnosti će se provoditi u obliku tematskih susreta, koji će se održavati svake godine u lipnju. Rezultati susreta bit će predstavljeni na mrežnim stranicama RZ Alpe-Jadran i u obliku tiskane publikacije.Zbog želje da se osigura aktualnost susreta tema će se određivati svake godine za onu sljedeću.

Sudionici susretaSusreti će biti namijenjeni odgovornima i djelatnicima službi nadležnih za prostorno uređenje (ne više od tri predstavnika iz svake članice). Na taj način bit će uspostavljena aktivna suradnja u mreži upravnih službi. Kao gosti bit će pozvani predstavnici Vijeća Europe/Cemata i odgovorni za zajedničke programe (EU, VE).

Organizacija susretaPripremu sadržaja, vođenje susreta i pripremu izvješća o susretima obav-ljat će RS za prostorno uređenje. Susret će svake godine biti u jednoj od članica RZ Alpe-Jadran.

11


Ustrojstvo sadržaja publikacijeU publikaciji su predstavljeni rezultati 1. susreta odgovornih za pros-torno uređenje u članicama Radne zajednice Alpe-Jadran. Susret je bio organiziran u obliku okruglog stola. U cjelodnevnoj, vrlo živoj raspravi ispreplitale su se teme. Zbog preglednosti odlučili smo se predstaviti rezultate u tri tematska sklopa.

1. DIO – Predstavljanje sustava prostornog uređenja u pojedinoj članici (compendium)Sadrži opće informacije o članici i njezinoj administrativnoj organizira-nosti, planiranju i postupcima koje određuje važeće zakonodavstvo te o trenutnom stanju i o problemima na području prostornog planiranja.

2. DIO – Nove uloge prostornog planiranjaSadrži opis političkog i institucionalnog konteksta – vremena u kome je održan susret, nove izazove i uloge prostornog planiranja, izazove i odgovornosti planera, temeljne ciljeve održivog prostornog razvoja, nače-la koja slijedi, opis prakse i instrumenata za praćenje prostornoplanskih odluka i upravljanja prostorom.

3. DIO – Otvorena pitanja, zajednički ciljevi i aktivnostiSadrži predstavljanje zajedničkih još neriješenih pitanja te usmjerenja i instrumente za osiguravanje zajedničkih interesa.

Napomena:Radna skupina nije ulazila u sadržaj 1. dijela publikacije. Za taj je dio

sadržaja odgovorna svaka pojedina članica.

12


13

Prispevek k trajnostnemu prostorskemu razvoju

1. DIO

Sustav prostornog uređenja u zemljama i regijama članicama

14


Struktura prikaza sustava prostornog uređenja

Radna skupina za prostorno uređenje se je dogovorila da se prikaz sustava prostornog uređenja pripremi na jedinstven način, kako bi se osigurala veća preglednost i usporedivost. Za pripremu je bila predložena sljedeća struktura: I. OSNOVNI PODACI1. Statistički podaci2. Administrativno uređenje3. Kratak pregled zakonodavstva s područja prostornog uređenja

II. SADRŽAJ I PROCES PROSTORNOG PLANIRANJE GLEDE NA VAŽEĆE ZAKONODAVSTVO 01. Osnovne karakteristike02. Obveze sudionika u prostornom planiranju 03. Procjena utjecaja na okoliš i cjelovita procjena utjecaja u procesu planiranja 04. Sudjelovanje javnosti u procesu planiranja05. Potvrđivanje prostornih akata 06. Nadzor nad prostornim aktima07. Provedba i važenje prostornih akata 08. Pravne posljedice prostornih akata 09. Kompenzacije za štetu nastalu zbog planerskih ograničenja 10. Obveza revizije prostornih akata 11. Pravo na gradnju u ruralnim krajevima

III. POSTOJEĆE STANJE I GLAVNI PROBLEMI U PROSTORNOM PLANIRANJU- Državna razina- Regionalna razina - Lokalna razinaa.)Mogućnosti u planiranju b.) Glavni problemi pri implementaciji prostornog zakonodavstva i prakse.(Privici: Shematski prikaz sustava i službi na području prostornog uređenja)

15


1.1 Bavarska

16


Sustav prostornog uređenja - Bavarska

I. Opće informacije

Statistički podaciPovršina Bavarske iznosi oko 70.550 četvornih kilometara, a u njoj živi 12 155.000 stanovnika. Broj stanovnika se u posljednjih deset godina neznatno povećao, za što su uglavnom zaslužni ruralni krajevi (vidi 14. izvješće o prostornom uređenju – ROB-1995-1998, koje je izdala Bavar-ska vlada, odnosno Bavarsko ministarstvo za prostorni razvoj i pitanja okoliša). U velikom aglomeracijskom području Münchena broj stanovnika čak opada.Preko 90 % teritorija Bavarske spada u neizgrađene površine, od čega su oko 51 % poljoprivredne površine, a oko 35 % šumske površine (vidi 14. izvješće o prostornom uređenju).

Administrativno uređenjeBavarska je podijeljena na 7 vladinih kotara (Gornja Bavarska, Donja Bavarska, Švapska, Gornja Falačka, Gornja Franačka, Srednja Franačka i Donja Franačka), 71 okrug, 25 gradova s posebnim statutom, koji ne spa-daju ni u jedan okrug i 2031 općinu koje se nalaze u sklopu okruga.Bavarska vlada je najviši politički organ i vrh izvršne vlasti. Vladu čine predsjednik ministarskog vijeća, pokrajinski ministri i pokrajinski sekre-tari. Za veliki broj bitnih zadaća u Bavarskoj je nadležna komunalna samouprava. Ona je razdijeljena na tri razine – općine, okruzi i kotari. Ova komunalna teritorijalna tijela samostalno ispunjavaju zadaće u okviru svojih nadležnosti.

Kratki pregled zakonodavstva na sektoru planiranjaU skladu s podjelom Njemačke na savezne pokrajine ne postoji neka središnja instanca odgovorna za planiranje. Prema Ustavnom zakonu nadležnosti za prostorno uređenje podijeljene su na saveznu razinu i na razinu saveznih pokrajina. Prema članku 75 stav 1 br. 4 Ustavnog zakona federacija ima glede zakonodavstva na sektoru prostornog uređenja okvirnu nadležnost. Tu je nadležnost preuzela sa Zakonom o prostornom uređenju iz 1998. godine. Zakon o prostornom uređenju čini okvir za pokrajinske zakone o prostornom planiranju pojedinih saveznih pokrajina.Ne postoji pravnoobvezujući planski dokument saveznog prostornog uređenja. Ministarstvo nadležno za prostorno uređenje prema poslovniku savezne vlade (trenutno: Savezno ministarstvo prometa, graditeljstva i stanovanja) odredilo je 1992. poseban okvir za orijentiranje i djelovanje na temelju politike prostornog uređenja. Ovi dokumenti, međutim, nisu neposredno pravnoobvezujući.U Bavarskoj zadaće, načela i ciljeve prostornog uređenja i prostornog planiranja, organizaciju prostornog planiranja te programe i planove pros-tornog planiranja i osiguravanje prostornog uređenja regulira Bavarski zakon o prostornom planiranju.Pokrajinski program razvoja Bavarske (LEP) izrađuje u dogovoru s ostalim resorima Bavarsko ministarstvo za prostorni razvoj i pitanja okoliša, a donosi ga kao podzakonski akt Bavarski zemaljski sabor. Ovaj program

17


regulira načela prostornog uređenja i razvoja zemlje i njezinih planerskih regija te povezuje sve nadređene organe i javne službe.Pokrajinski program razvoja konkretizira se prostorno i stručno za svih 18 regija u regionalnim planovima, koje izrađuju regionalni prostorno-planer-ski savezi, a koji između ostalog sadrže ciljeve za iskazivanje površina za mala središta, za poljoprivredne površine uvjetovane namjene, površine koje se mogu proglasiti branjevinom te za razvoj naselja i osiguravanje i eksploataciju rudnog bogatstva.

II. Sadržaj planiranja i postupak prema važećim zakonima i odredbama

Instrumenti prostornog uređenjaKako bi moglo ispuniti svoju glavnu zadaću i cilj, a to je uspostaviti i osigurati jednakovrijedne i zdrave uvjete života i rada u svim dijelovima zemlje na temelju održivog prostornog razvoja, prostornom razvoju u Bavarskoj stoji na raspolaganju čitav niz takozvanih "instrumenata" prostornog uređenja. Pri tome se razlikuju klasični, pravnoobvezujući instrumenti i "meki", što znači prilagodljivi i neformalni instrumenti.

Klasični instrumenti su:• izrada obvezujućih programa i planova za Bavarsku kao cjelinu (po-

krajinski program razvoja), za planerske regije (regionalni planovi) i za određene sektore (sektorski programi i planovi),

• provjera prostorno relevantnih pojedinačnih projekata i njihove uskla-đenosti sa zahtjevima prostornog uređenja i prostornog planiraja u postupku procjene utjecaja na prostor i na okoliš (postupak prostornog uređenja).

"Meki" instrumenti su:• koncepti za određene planerske regije ovisno o projektu i mjerama

(ekspertize za pojedine planerske regije, razvojni koncepti s aspekta prostornog uređenja),

• inicijative za provedbu programa, planova i razvojnih koncepata (re-gionalni menedžment)

• inicijative za integrirani "plasman" planerskih regija (regionalni marke-ting).

Organizacija prostornog planiranjaProstorno planiranje je u Bavarskoj zbog svog izuzetno velikog općeg značenja zadaća same savezne pokrajine. Za prostorno planiranje su sukladno strukturi uprave, podijeljenoj na tri razine, nadležni organi za prostorno planiranje.Organi prostornog planiranja: Bavarsko državno ministarstvo za prostorni razvoj i pitanja okoliša kao najviši organ prostornog planiranja, vlade kao viši organi prostornog planiranja i okružni upravni organi kao niži organi pros-tornog planiranja. Za svaki regionalni planerski savez imenuje se kod višeg organa prostornog planiranja nadležnog za sjedište dotičnog saveza posebni regionalni povjerenik. Regionalni povjerenici brinu se u skladu sa zaključcima i zaduženjima preuzetim od strane organa svojih saveza za izradu regionalnog plana i kasnije ažuriranje te za pripremu radnog materijala za organe saveza, kao i za to da se naprave ekspertize za regionalni planerski savez.

18


Bavarsko državno ministarstvo za prostorni razvoj i pitanja okoliša nadležno je kao najviši organ prostornog planiranja za izradu pokra-jinskog programa razvoja. Kod najvišeg organa prostornog planiranja postoji savjet za prostorno planiranje koji svojim ekspertizama, poticajima i preporukama pomaže najvišem organu prostornog planiranja.

Zadaće viših organa prostornog planiranja• prostornoplanerske provjere kao što su to postupak prostornog ure-

đenja, prostornoplanerska usklađivanja na drugi način i provjera očitih nedostataka (npr. za prometne projekte, velike trgovačke projekte, energetska postrojenja na vjetar i slično).

• sudjelovanje u ažuriranju i provedbi pokrajinskog plana razvoja, u izradi i ažuriranju sektorskih programa i planova i u ostalim prostornim sadr-žajima u sektorskim planovima

• stručni nadzor nad regionalnim planerskim savezima• proglašavanje regionalnih planova za obvezujuće• izrada stajališta prostornog planiranja o prostornim sadržajima u se-

ktorskom planiranju, zahtjevima za subvencioniranje i o generalnim planovima izgradnje

• ažuriranje regionalnih planova za regionalne planerske saveze

Zakonodavac je prenio regionalno planiranje na općine i okruge, zajedno udružene u regionalne planerske saveze. Regionalni planerski savezi tako su nositelji regionalnog planiranje u prenesenom djelokrugu. To je izraz posebno velikog prioriteta koji Bavarska daje ustavom zajamčenim planerskim nadležnostima općina.Regionalni planerski savezi koriste pri izradi i ažuriranju regionalnih planova regionalne povjerenike, imenovane prema članku 5 odjeljak 2 stav 1.Ako postoji regionalni planerski savez, on zastupa sve članove saveza, ukoliko oni prema ovom zakonu moraju sudjelovati u izradi i određivanju ciljeva prostornog uređenja i prostornog planiranja.Pravni odnosi regionalnih planerskih saveza regulirani su statutom. Ovi planerski savezi moraju imati sljedeće organe: skupštinu saveza, odbor za planiranje i predsjedatelja saveza. Statut saveza može predvidjeti i druge organe kao i regionalni savjet za prostorno planiranje.Regionalni planerski savezi nalaze se pod nadzorom viših organa pros-tornog planiranja nadležnih za njihovo sjedište.

Zadaće regionalnog planiranjaU zadaće regionalnog planiranja spadaju:• izrada i ažuriranje regionalnog plana• sudjelovanje u određivanju ciljeva planiranja pokrajine, u generalnim

planovima izgradnje, u provjeri i usklađivanju pojedinačnih projekata u okviru postupka prostornog uređenja i pri izradi programa i planova sektorskih organa.

Određivanje uvjeta i provedbaJavne službe moraju kod prostornih sadržaja svojih planova i kod prostornih mjera uvažavati ciljeve prostornog uređenja. To napose vrijedi za• dozvole, odobravanja planova i ostale službene odluke o dozvoljenosti

prostornih mjera koje provode javne službe,

19


• pravnoobvezujuća odobravanja planova i rješenja o dozvoljenosti zahvata u prostor privatnopravnih osoba

Javne službe moraju kod zahvata u prostor pri ocjenjivanju i prosudbi argumenata uvažavati načela i ostale zahtjeve prostornog uređenja.

Osiguravanje prostornog uređenjaOrgani zaduženi za prostorno planiranje moraju tako djelovati da se uvažavaju zahtjevi prostornog uređenja.Planovi i mjere s utjecajem na prostor koji moraju ispuniti određene uvjete mogu biti zabranjeni na neodređeno vrijeme, ukoliko nisu u skladu sa ciljevima prostornog uređenja. Vremenski ograničena zabrana je moguća, ako postoji bojazan da bi njihova provedba mogla učiniti nemogućima ili znatno otežati ciljeve prostornog uređenja koji se nalaze u fazi posta-vljanja, izmjene, dopune ili ukidanja.Zabrana je zakonski reguliran, djelotvoran instrument za osiguravanje ciljeva prostornog uređenja kao sveobuhvatnog i nadređenog planiranja za razliku od sektorskog planiranja i sektorskih mjera.Provjera usklađenosti pojedinačnih projekata s utjecajem na širi prostor, kao što su to npr. elektrane, željezničke linije, autoceste ili lociranje ve-likih poduzeća, sa zahtjevima prostornog uređenja odvija se u sklopu postupka prostornog uređenja. Postupak prostornog uređenja utvrđuje jesu li planovi ili mjere s prostornim sadržajima usklađeni sa zahtjevima prostornog uređenja ili kako se mogu uzajamno uskladiti ili provesti. Po-stupak prostornog uređenja uključuje i procjenu utjecaja na okoliš.

KontrolaBavarska državna vlada mora svake četiri godine izvještavati Bavarski sabor o stanju prostornog uređenja u Bavarskoj, o provedbi pokrajinskog programa razvoja i o novim planskim projektima od općeg značenja. Ba-varska ministarstva odmah izvješćuju najviši organ prostornog planiranja o prostornim planovima i mjerama koje sami planiraju ili za koje su saznali u okviru svojih nadležnosti i tako omogućavaju tom organu obavljanje njegovih zadaća. Privatni nositelji planiranja obvezni su dati nositeljima pokrajinskog prostornog planiranja na njihov zahtjev informacije o pro-stornim planovima i mjerama. Organi prostornog planiranja kontinuirano bilježe i vrednuju prostorne činjenice i razvoj. Praćenje prostora koristi u Bavarskoj za obavljanje ovih zadaća sustav informacija o prostoru RISby. RISby se, između ostalog, sastoji od baze podataka za prostorne jedinice pokrajinskog i regionalnog planiranja, kataloga podataka (INKA) i geoinformacijskog sustava "katastar prostornog uređenja" (ROK).

III. Aktualni problemi

Novi program prostornog razvoja za Bavarsku stupit će na snagu u pro-ljeće 2003. Bilo je potrebno ažuriranje cjelokupnog programa prostornog razvoja pokrajine, jer pozitivni razvoj Bavarske znatno ovisi o tome u kojoj će nam mjeri uspjeti stvoriti i sačuvati ekološki pravedno blagostanje za mnoga pokoljenja. Stoga je zadaća politike razvoja pokrajine uvesti u planove prostornog uređenja princip održivosti koji počiva na tri stupa: "ekologiji", "ekonomiji" i "socijalnim pitanjima i kulturi". Ali i promijenjeni

20


okvirni uvjeti kao što su to globalizacija i internacionalizacija, proširenje Europske unije na istok, brze tehnološke promjene i djelimice znatne promjene u dobnoj strukturi stanovništva i dugoročnom demografskom razvoju predstavljaju velike, nove izazove koji zahtijevaju prostornu preventivu.Glavni cilj prostornog planiranja stvaranje i očuvanje jednakovrijednih i zdravih uvjeta života i rada u svim dijelovima pokrajine već se u prošlosti pokazao dobrim, pa će ostati kao glavni cilj i nakon cjelokupnog ažurira-nja. Zbog održivog prostornog razvoja tom se glavnom cilju prostornog planiranja pridružuje kao mjerilo vrijednosti i održivost.

Trenutno se nalazi u fazi prerade Bavarski zakon o prostornom planiranju, a jedna je od glavnih zadaća provedba direktive o procjeni utjecaja na okoliš pojedinih planova.

Prilog je pripremilo:Bayerisches Staadministerium fur Landestwicklung und Umweltfragen Rosenkavalierplatz 281925 München, Deutschland

Kontaktna osoba: Christine HerrgottTel: ++49 89 92 14 22 08Fax: ++49 89 92 14 32 58Email: [email protected]

Više informacija na mrežnoj stranici: http://www.bayern.de/stmlu (tema prostorni razvoj)

21


Prostorno uređenje u Bavarskoj – zakonodavna i izvršna vlast

22


Ustrojstvo organa prostornog planiranja

Zadaće regionalnog planiranja

23


1.2 Emilia-Romagna

24


Sustav prostornog uređenja – Emilia Romagna

I Opće informacije

Statistički podaciRegija Emilia-Romagna ima oko 3.939.330 stanovnika. Ukupna je površina regije 22.124 Km². Lokalne vlasti dijele se na 9 provincija (koje su podijeljene u 341 općinu). Imena i broj stanovništa provincija su: Pia-cenza (266.535), Parma (393.036), Reggio Emilia (434.650), Modena (613.625), Bologna (908.528), Ferrara 353.724), Ravenna (349.907), Forlì-Cesena (353.059), Rimini (266.266).Emilia-Romagna ima tipično policentričnu prostornu strukturu, obilježenu postojanjem 14 srednjih i malih gradova (s prosječno 125.000 stanovnika), koji su u najvećim dijelom smješteni duž okosnice drevne Via Emilia (od zapada prema istoku: Piacenza, Parma, Reggio-Emilia, Modena, Bologna, Imola, Faenza, Forlì, Cesena, Rimini) a dijelom i izvan nje (Carpi, Ferrara, Lugo, Ravenna) te postojanjem manjih središta (s po oko 20.000 stanovnika u prosjeku) koji, pogotovo u ravničarskom dijelu, čine vrlo pravilnu mrežu ravnomjerno raspoređenu u prostoru. Glavni grad regije Bologna (385.000 stanovnika) čini sa susjednim općinama jedno od deset “metropolitenskih područja” u Italiji; u tom području živi oko 900.000 stanovnika. Druga važna urbana aglomeracija može se identifi cirati u nizu priobalnih gradova čija je okosnica Rimini a praktično se proteže u neprekidnom nizu duž 50 km; u toj urbanoj aglomeraciji živi oko 250.000 stanovnika a ovaj se broj učetverostručuje tijekom ljetne sezone. 60% regionalne površine je snažno urbanizirano ruralno područje koje se podudara s područjem ravnice i brda; srednje i visoke planine zauzimaju oko 30% regionalne površine i podudaraju se s ruralnim područjima u pravom smislu, koja su klasifi cirana u cilju provedbe europskog programa za Cilj 2.

Administrativno uređenjeEmilia-Romagna je jedna od dvadeset zemljopisnih i administrativnih regija na koje je podijeljena Italija.Emilia-Romagna je administrativna regija s redovitim statusom, i predstav-lja jednu od prostornih jedinica Republike Italije. Emilia-Romagna se dijeli na devet provincija, od kojih se pak svaka dijeli na općine (od najmanje 18 za provinciju Ravenna do najviše 60 za provinciju Bologna). Regije, provincije i općine su lokalne prostorne jedinice, koje razlikuju i karak-teriziraju njihova prostorna područja i specifi čne nadležnosti utvrđene Ustavom te redovnom državnom i regionalnom legislativom.Regionalno se područje pokazalo kao najprikladnije za prostorno planiran-je, koje se, osim tradicionalnog primata koji je regija imala u urbanom planiranju, danas pojavljuje kao najvažniji instrument mezoekonomskog planiranja koji je u nadležnosti regionalne razine.

25


II Sadržaj i postupci prostornog planiranja

Regija Emilia-Romagna je u nacionalnom kontekstu iskušala prostorno planiranje kao sredsto za promicanje i potporu socijalnog i ekonomskog razvoja.. U tom okviru regionalna vlada potiče održivi razvoj gospodar-skog sustava vlastitog prostora kao i regije uopće, tj. njezinih ekoloških i socijalnih aspekata, u namjeri da proizvodni sustav učini konkurentnim u proširenom i stalno rastućem kontekstu globalizacije. Osim toga, re-gionalna vlada kani pospješivati policentrični urbani razvoj.U goreopisanom kontekstu regija Emilia-Romagna provodi urbanističko i prostorno planiranje. Glavna se uprava za prostorno planiranje i prometne sustave bavi fi nancijskim i djelatnim aspektima vezanim za razvoj lokalnih politika, te je u tu svrhu izradila različite planske dokumente:• Regionalni prostorni plan (P.T.R.) koji na lokalnoj razini detaljiziraju i primjenjuju Prostorni koordinacijski planovi provincija (P.T.C.P.).• Regionalni prostorni plan krajolika (P.T.P.R. )Nadalje, Glavna uprava promiče i koordinira druge lokalne planske do-kumente:

• Regulacijske planove (P.R.G.)• Specijalne područne planove;• Planove prenamjene gradskih središta• Plan ruralnog razvoja.

U ožujku 2000. godine regija je odobrila okvirni zakon o zaštiti i korištenju prostora. Ovaj novi zakon ( regionalni zakon br. 20/2000) sistematizira i regulira dokumente što ih sadrži planiranje, ali također pokreće brojne akcije u svrhu poboljšanja prostora u smislu:okolišne i socijalne prekvalifi kacije zapuštenih gradskih periferija i centara, obnove i prenamjene napuštenih gradskih objekata i četvrti, oživljavanja i podizanja kvalitete života u gradskim povijesnim središtima, novih usluga za nove društvene potrebe, davanja novih funkcija ruralnim područjima. Zakon promiče i nadzire prostorne i urbane procese razvijajući dva pravca rada: stukturalni koji se odnosi na čitav prostor svake općine i mora se jačati bez vremenskih ograničenja, te operativni koji se odnosi samo na ona općinska područja za koja je već predviđena vremenski ograničena urbanistička preobrazba u skladu s ograničenjima što ih nameću više razine u nadležnosti vlade i općina. Izgleda da ova reforma odgovara razvoju politika što ih provodi EU, a posebice Agenda 2000, te SSSE (Shema europskog prostornog razvoja).Posljednjih 20 godina, zahvaljujući radu ureda GIS, zemljopisna je banka podataka ustrojena i neprekidno se novelira. Od 1986. regija Emilia-Ro-magna posjeduje vlastiti GIS koji se danas neprekidno razvija: s jedne strane uslijed rasta broja zahtjeva za obradu geografskih podataka od strane lokalnih vlasti i poduzeća koja pružaju javne usluge, a s druge us-lijed međuregijskih, nacionalnih i europskih projekata kojima su potrebne specifi čne obrade uz poštivanje “zajedničkih propisa”. Još od 1990. godine regija Emilia-Romagna ima svoj Regionalni pros-torni plan (PTR), dopunjen Regionalnim prostornim planom krajolika (PTPR), koji čini referentni okvir za razvoj regije. Trenutačno je PTR u fazi noveliranja.

26


Strategija što su je regija Emilia-Romagna i njezine lokalne samouprave usvojili glede upravljanja prostorom usmjerena je na održivi razvoj.Regija oduvijek ima planerski pristup (sektorski ili globalni) nekim temama što se odnose na ciljeve održiva razvoja: vode, zaštita priobalja, očuvanje i zaštita okolišne i krajoličke baštine (prirodne i umjetne). S novim Re-gionalnim prostornim planom, želi se učiniti skok kvalitete tako što će održivi razvoj postati nosećom strukturom planiranja razvojnih procesa na regionalnoj i na lokalnoj razini. „Globalna regija“, dokument koji je regionalna vlada izradila kako bi se s gospodarskim i socijalnim snagama te s različitim političkim i institu-cionalnim subjektima suočila na teme razvoja regionalnog prostora, nudi analizu, scenarije, strategijske opcije te glavne ciljeve koji će biti polazištem Regionalnog prostornog plana, kojim pak Regija kani postaviti, pokrenuti i ostvariti novu fazu prostornog planiranja na svim razinama.Ovim Regionalnim prostornim planom regija Emilia-Romagna želi zacrtati općeprihvaćeni politički, institucijski, socijalni i kulturni projekt u kojem se prostor sagledava u širem smislu, tojest kao skup sudionika koji u njemu sudjeluju i kao potraga za djelotvornijom organizacijom kako bi se u najvećoj mjeri vrednovala uloga svakog od ovih sudionika, bili oni institucionalni, socijalni ili gospodarski, defi nirajući strategiju razvoja regije kako bi se odgovorilo upućenim izazovima i predstavilo polazišta koja svi ti dionici prihvaćaju.Što se tiče same regije, ovaj plan predstavlja referencu za njezinu akciju a u svrhu usmjeravanja regionalnog programa razvoja, proračuna, sektor-ske politike u smjeru primjerenih prostornih zahvata u prilog gospodarskih i društvenih su dionika koji žive na prostoru regije. Plan omogućava da se planerske aktivnosti na podregionalnoj razini, u provincijama, us-mjeravaju i procjenjuju u svjetlu istinske podjele rada u kojoj regija tek naznačuje projekte i ciljeve, dok je provincija mjerodavna za procjenu njihova utjecaja na vlastiti prostor putem konstrukcije matrice ekološke, ekonomske i socijalne održivosti. Ovaj plan također, uz provincijski plan, usmjerava planerske aktivnosti općina. U interakciji je s programima Europske unije i s političkim mjerama države. U tom je smislu Prostorni plan zamišljen kao provedbeni projekt strategije održivog europskog prostora i u stalnom je dijalogu s njom.Gospodarski i proizvodni sustav regije, koja u nekim sektorima igra ulogu svjetskog lidera, temelji se na raširenom i vrlo dinamičnom poduzetništvu s visokim stupnjem otvorenosti prema svjetskim tržištima. Civilno društvo u regiji obilježeno je ukorijenjenom tradicijom socijalne kohezije i građanske svijesti koji potječu iz drevne i novije povijesti; povijesno gledano, lokalni su se sustavi razvili na temelju jake usklađenosti i participacije. U novije je vrijeme u velikoj mjeri povećano sudjelovanje građana i kada su u pitanju teme zaštite okoliša. Javna uprava i sustav usluga posjeduju standarde kvalitete i učinkovitosti koji su svakako među prvima na nacionalnom planu a sigurno zadovoljavajući na europskom. Model naseljavanja obilježen je nazočnošću gradova i središta srednje veličine, koji svekolikom stanovništvu nude zadovoljavajući pristup čitavoj lepezi temeljnih usluga dok je u Bologni, ali i u nekim drugim glavnim gradovima provincija, smješten pol što obavlja funkcije “gate”-a zahvaljujući ponudi usluga visoke razine. Na kraju, prostor je obilježen i nazočnošću bogatog i razrađenog sustava zaštićenih područja te općenito visokom kvalitetom

27


krajolika, zaštićenih djelotvornim mjerama što ih predviđaju regionalni zakonski dokumenti.To su dakle odlike na kojima se temelje visoke potencijalne mogućnosti održiva razvoja u regiji Emilia-Romagna.

a) dugoročni okolišni ciljeviEkološke tematike, koje je regija Emilia-Romagna postavila kao bitnu referencu za regionalne i lokalne planske dokumente u obliku okvirnog dokumenta nazvanog “okolišna matrica”, predmetom su posebne zaštite i uvažavanja u okvira propisa Regionalnog prostornog krajoličkog plana a nadalje su obrađene u posebnim sektorskim i podregijskim planskim dokumentima, pogotovo glede pitanja dugoročne kvantitativne i kvalita-tivne reprodukcije vodenih resursa, smanjenja utjecaja poljoprivredne proizvodnje na tlo, smanjenja utjecaja zbrinjavanja otpada, te smanjenja onečišćujućih i eutrofi jskih unosa u Jadransko more.Sadašnja faza regionalnog planiranja ima za cilj daljnji napredak na crtama zaštite i uvažavanja okolišne i krajoličke baštine putem podrob-nije regulacije krajnje složenih odnosa između antropogenih i prirodnih resursa.U biti se radi o shvaćanju složenih isprepletanja, kojih je značajka izrazita nelinearnost, između akcija preobrazbe okoliša te javljanja više ili manje raširenih pojava degradacije resursa. Također je u pitanju i dinamičan pristup kojim se želi utvrditi veličina i raširenost izvora stresa za okolišne resurse te preduprijediti krizne pojave.Stoga je cilj regije preurediti regionalni sustav naselja kako bi elementi policentričnosti ponovo postali vidljivi te kako bi se logika tendencijalne ravnomjernosti potencijala glede uslužnih djelatnosti usuglasila s kriteri-jima ekonomičnosti upravljanja i održivosti vanjskih troškova. Cilj obuz-davanja urbanog “sprawl”-a (redukcija dinamike trošenja tla, djelotvornost tehnoloških mreža, smanjenje atmosferskog zagađenja, stvaranje zelenih pojasa koji će biti međusobno povezani na gradskoj i prostornoj razini), ne oslanja se toliko na mjere kvantitativnog ograničavanja razvoja naselja ko-liko na politiku utemeljenu na projektiranju mreža (promet, voda, energija itd.) te na korištenju elemenata okolišne matrice za reprojektiranje granica urbaniziranog sustava pri čemu je potrebna paralelna akcija koordinacije između različitih razina prostornog planiranja.Cilj povećanja kakvoće okoliša kod urbanog i prostornog razvoja regija nastoji postignuti i revizijom urbanističkih zakonskih mjera (Regionalni zakon 20/2000 “Opći propisi za zaštitu i uporabu prostora”). Novi zakon kani cjelovito regulirati podjelu administrativnih funkcija kroz konstruk-ciju jedinstvenog referentnog okvira, dok istodobno pospješuje načela samouprave, supsidijarnosti, te izraza različitosti okoliša što postoje na prostoru regije. Dugoročna zaštita i reprodukcija vitalnih okolišnih resursa praćena je vizijom valorizacije tih resursa. To posebice znači potrebu bitnog sman-jenja hidrogeološke poremećenosti i supsidencije, između ostalog i mje-rama prevencije utemeljenim na prostornom i urbanističkom planiranju. Planiranje vodenih resursa usmjerava se ka reguliranju potražnje, uz razvijanje štednje resursa i njegove racionalnije uporabe. Potrebno je dakle obuzdati korištenje ovog resursa u raznim sektorima te težiti kvali-tativnom poboljšanju, sa srednjoročnim ciljem daljnje redukcije fenomena

28


eutrofi zacije Jadrana. Što se tiče otpada, postoji problem cjelokupne reorganizacije sistema prikupljanja te znatnog povećanja odvojenog odlaganja materijala u supstancija, radi omogućavanja djelotvorne ob-nove i recikliranja.Već u Regionalnom krajoličkom prostornom planu rasvjetljeni su estet-sko-perceptivno-memorijski aspekti prirodnog okoliša ili znaci njihove povijesne preobrazbe, kojih očuvanje može biti važnim čimbenikom kakvoće naselja.Dodajmo tome još i gospodarsku vrijednost koja može proisteći iz očuvanja te organizirane i kompatibilne eksploatacije velikih područja koja mogu postati čimbenicima stvaranja lanaca gospodarskih aktivnosti i tako učiniti raznovrsnijom gospodarsku ponudu.

b) dugoročni gospodarski ciljeviProizvodni se sustav regije Emilia-Romagna odlikuje okupljanjem u lokalne (okružne) sustave u kojima vlada pozitivna interakcija između poduzeća, znanja, usluga i gradskih funkcija što dovodi do stvaranja organizacija koje su u stanju nadvladati brojne jazove svojstvene malim poduzećima; ova osobenost, međutim, pokazuje znake velike napetosti u promijenjenim svjetskim okolnostima konkurencije.Osnovna je tema kojom se bavi regija kako omogućiti veću konkurent-nost lokalnih sustava poduzeća te izbjeći da internacionalizacija razbije koheziju okruga, odvoji vodeća poduzeća od lokalne sredine te napravi podjelu između poduzeća koja se natječu na svjetskom tržištu i onih koja su marginalizirana.Nije riječ o organizaciji neprihvatljivih sustava obrane “status quo”-a već se želi osmisliti reakciju u kojoj ćemo umjeti iskoristiti šanse što ih nudi svjetsko tržište tako što ćemo ga učiniti dostupnim čitavom regionalnom proizvodnom sustavu.Ovaj se strategijski cilj u prvom redu provjerava na razini pojedinih poduzeća i njihove sposobnosti inovacije proizvoda, procesa i orga-nizacije. Ovdje je i dalje od središnje važnosti sposobnost da se sus-tavu poduzeća ponudi ekološka, gospodarska i društvena sredina koja bi predstavljala realnu konkurentnu prednost, predlažući jasnu povezanost s ciljem uključivanja naših gradova u svjetske mreže te odabira i jačanja rijetkih usluga i funkcija.Za regiju Emilia-Romagna izazov svjetske konkurencije zahtijeva prije svega sposobnost stalne kvalifi kacije i aktualizacije proizvodnih čimbenika.Teme škole, sveučilišta, strukovne izobrazbe, znanstvenog istraživanja te usluga vezanih za transfer tehnologije i osuvremenjivanje organiza-cije postaju strategijskim ciljevima za ovu regiju koja ima ambiciju biti općeprihvaćenom referencom za sve akcije razvoja svojega društva.

c) dugoročni društveni ciljeviInovacije što ih globalizacija nameće gospodarskom i prostornom us-trojstvu regije u punoj mjeri zahvaćaju i regionalni i lokalni sustav “wel-fare”-a.Izgradnja raširene mreže civilnih i socijalnih servisa, po mogućnosti ravnomjerno raspoređene na čitavom prostoru regije, bila je jednim od polazišta za stvaranje lokalnih sustava poduzeća i za širenje stambenih uvjeta s visokim standardom kvalitete.

29


Danas se postavlja pitanje koliko se ova mreža može održati u sadašnjim okolnostima problema s javnim fi nanciranjem. Nadalje, valja procijeniti koliko je ovaj model u stanju pospješivati sredinu i dalje biti izvorom konkurencije za regionalno gospodarstvo, vodeći računa o promjenama potražnje nastalog uslijed demografskih procesa (uz poseban osvrt na pad nataliteta i izrazito starenje) te uslijed sve većih valova doseljavanja iz neeuropskih zemalja.Na ova pitanja regija pruža neke strategijske odgovore u kojima posebno naglašava nužnost pokretanja revizije modela prostorne organizacije i vođenja glavnih službi na način koji će potrebe za većom djelotvornošću pomiriti s logikom održivosti difuznih nastambenih sustava.Revizija regionalnog modela “welfare”-a i njegova prilagodba novim za-htjevima spada stoga među ciljeve prostornog planiranja, jer ona može u velikoj mjeri pridonijeti preustroju naselja te ponovonom stvaranju uvjeta životnog standarda koji predstavljaju unutarnje elemente natjecanja među pojedinim područjima.Primjereno preustrojstvo sustava socijalnog osiguranja predstavlja ključ za održavanje pristupa svjetskoj konkurenciji koji će istodobno biti praćen održavanjem visoke razine prava a neće se svesti na puku logiku smanjenja troškova i povećanja elastičnosti, koju razvijeno društvo poput našeg ne može podržati.

Usuglašavanje i suradnja

a) uključeni subjektiVelik broj institucijskih, društvenih i gospodarskih subjekata sustavno je uključen u defi niranje strategija regionalnog planiranja. Među njima su provincije, planinske zajednice i općine, sindikalne i poduzetničke organizacije, ekološke udruge, udruge potrošača te posebne tematske udruge.Strategija planiranja utvrđena u PTR zahtijeva maksimalno zalaganje administratora ali i gospodarskih i društvenih snaga u regiji.Regionalni prostorni plan, Provincijski prostorni koordinacijski planovi (PTCP) te općinski planovi i njihova koordiniranost s prethodnima, plodom su jedinstvenog procesa odlučivanja, a iza njih stoji platforma te jako tkivo komunikacija, plod sučeljenja i rasprava pokrenutih dokumentom “Globalna regija”; sve je to pridonijelo utvrđivanju ciljeva, strategija te zajedničkih tematskih opredjeljenja.Za provedbu je ovoga projekta važna i sama struktura PTR-a, uloga i sadržaji koji, u svezi s njim, obilježavaju provincijske i lokalne planove, te posebne uloge i identiteti što ih ovi dokumenti poprimaju u okviru re-gionalnog sustava prostornog planiranja.Pojedini institucijski, društveni i gospodarski dionici, bilo izravno bilo preko predstavničkih tijela, doprinose zajedničkoj pa prema tome i općeprihvaćenoj izradi palnskih dokumenata regije.Posebice bismo nabrojili sljedeća predstavnička tijela koja su, između ostalih, osnovana upravo u svrhu ove suradnje:- Konferencija za planiranje, osnovana na temelju regionalnog zakona

br. 6/84;- CALER (Koordinacija lokalnih samouprava za Emiliju-Romagnu), koji

zastupa lokalne subjekte (provincije, planinske zajednice, općine te

30


njihove udruge u okviru regije) te konzorcije i lokalne ustanove i javna poduzeća koja upravljaju lokalnim mrežama usluga;

- Ekonomsko-socijalni odbor, koji predstavlja gospodarske i društvene snage.

Ustrojstvo i značajke PTR-a smo naveli kreću se u smjeru potvrde i jačanja (kako predviđa regionalni zakon br. 20/2000) veza između različitih nivoa programiranja i planiranja. Ukratko, to možemo prikazati ovako:- regija predvodi u problematikama koje se odnose na mogućnost re-

produkcije i obnove regionalnog prostora u cijelosti, ograničavajući se na naznake provedbi i pravila vezanih za strategijske ciljeve, budući se postojeća uređenja i tendencije razvoja mogu bitno razlikovati od provincije do provincije (PTR);

- provincija u vlastitom području provodi usklađivanje brojnih opcija s utjecajem na prostor, među kojima samo dio potječe iz njezinih procesa odlučivanja; također, u suglasnosti s općinama, utvrđuje ma-tricu ekološke-ekonomske-socijalne održivosti procesa naseljavanja (PTCP);

- općina planira sve lokalne odluke suglasne s matricom održivosti u čijoj je izradi u sama sudjelovala; također uređuje uporabu tla na temelju preporuka s bilo koje institucijske razine, uključujući vlastitu.

III Sadašnja situacija i glavni problemi planiranja

Opći cilj što ga je regija Emilia-Romagna postavila u temelje PTR jest “izgradnja regionalnog prostornog sustava koji će biti konkurentan na svjetskom planu a istodobno posjedovati kapacitete reprodukcije i ino-vacije na socijalnom i ekološkom planu”. Ova defi nicija sadrži dvije ključne informacije: ocjenu da je moguće postići usporednost gospodarskog razvoja i ekološke održivosti te da se to može ostvariti jačajući identitet postojećih sustava u regiji, uz naznaku glavnih podsustava akcije koji će pokrenuti ovu usporednost.Ovi se podsustavi akcije mogu svesti na četiri strategijske vizije:- funkcionalna urbana mreža na regionalnoj razini (policentrični gradski

sustav);- raznovrsnost lokalnih kapitala znanja, koji se mogu preusmjeriti u

djelotvorne gospodarske aktivosti u kontekstu svjetske konkurencije (konkurentnost);

- usluge u okviru “welfare”-a, kako u smislu djelotvornosti pružanja usluga tako i u smislu dostupnosti na čitavom teritoriju (Welfare);

- obuzdavanje i postupno smanjenje kritičnih točaka okoliša (ran-jivost).

Ove četiri velike tematike, koje sintetički izražavaju strategiju, dijele se u devet sastavnica koje možemo nazvati strategijskim sjernicama. Ova defi nicija proizlazi iz činjenice da se na ovoj razini jača selektivna značajka odluka, premda one i dalje zapravo ostaju u konceptualnoj fazi.Tematika policentričnog gradskog sustava konkretno se izražava u “vraćanju strukturalne dosljednosti prostoru” te u “umrežavanju gradova i urbanih fukcija”; tema morfogeneze nastambi s jedne je strane zamišljena u smislu borbe protiv “sprawl”-a a s druge u smislu regionalnog grada.Tematika konkurentnost konkretno se izražava u “razvoju kapitala znanja

31


i odnosa” te u “geoekonomskom prelociranju područja”. PTR se s jedne strane opredijelio za najveću moguću raširenost kulturnih kvaliteta u prostoru, koje mogu koristiti sadašnja i buduća tržišta radne snage i poduzeća, a s druge za sagledavanje pojedinih područja u “logističkom” ključu, dakle u smislu organiziranih protoka robe, osoba i informacija s različitih međunarodnih mreža.Tematika "welfare” konkretno se izražava u “jamčenju društvene jednako-sti” i u “izgradnji tržišta kolektivnih usluga”. PTR zauzima stav usredotočen na zadovoljenje korisnika (customer satisfaction) te podržan najvećom mogućom uporabom informacijskih tehnologija. Ova druga specifi kacija podržava proces (zasad još u početnoj fazi) privatizacije kolektivnih službi i stvaranja pravila socijalnog jamstva.Tematika ranjivost (Vulnerability) konkretno se izražava u “reprodukciji kritičnih okolišnih resursa”, “područjima koncentriranog rizika”, “urbanoj održivosti”. PTR pokušava prikazati integralan pristup prijetnjama što ih oblici antropizacije prostora donose za prirodne resurse te, preko njih, za održivost naselja, suočavajuči se sa sljedećim temama:- kvantitativna i kvalitativna reprodukcija vodenih resursa te evolucija

različitih lokalnih potražnji za tim resursima;- odnosi između geomorfoloških i biokemijskih razvoja tla te razvoj lokal-

nih antropogenih uporaba (nepropusnost, poljoprivredno korištenje, odlaganje otpadnih tvari);

- područja s posebnom koncentracijom čimbenika rizika (trusnost, nestabilnost planinskih obronaka, poplave);

- područja izložena riziku uslijed međuovisnosti ljudskih akcija i velikih prirodnih pojava (erozija obale, eutrofi zacija);

- održivost grada (atmosfersko zagađenje, pokretnost, mogućnost uživanja grada i osobne sigurnosti).

Prilog je pripremio:Regione Emilia-Romagna Programmazione e pianifi cazione urbanisticaVia dei Mille 2140121 Bologna, Italija

Kontaktna osoba: Lodovico Gherarditel: ++39 051 639 65 90faks: ++39 051 639 69 86e-mail: [email protected]

Više informacija na mrežnoj stranici:http://www.regione.emilia-romagna.it/fr_piano_ter.htm

32


33


1.3 Furlanija-Julijska krajina

34


Sustav prostornog uređenja – Furlanija-Julijska krajina

I – Opće informacije

Statistički podaciUkupna površina 84.413 km2

Planinsko područje 42,6%

Brdsko područje 19,3%

Ravnica 38,1%

Uporaba tla (Istat 2000):

Poljoprivredna površina: 384.938 ha

provincijske, regionalne i državne ceste: oko 7.000 km

Stanovništvo:- 1.197.666 stanovnika (Istat 2001)- prosječna gustoća naseljenosti u regiji: 191 stanovnika/km2

- gustoća naseljenosti u brdsko-planinskim područjima: 38,1 stanovnika/ km2

gustoća naseljenosti u ravničarskim odručjima: 208,3 stanovnika/ km2

Kratak pregled demografskih kretanja

Regija Furlanija-Julijska krajina ima oko 1.197.666 stanovnika. Za razliku od nacionalnog demografskog kretanja, koje bilježi pozitivnu situaciju (povećanje od 1,84% tijekom posljednjeg desetljeća), regija Furlanija-Julijska krajina ima negativnu situaciju (opadanje od 0,76% tijekom posljednjeg desetljeća).I starenje stanovništva u ovoj je regiji izraženije u odnosu na nacionalni prosjek a ni znatan postotak doseljavanja (u regiji iznosi oko 5,14% prema nacionalnom prosjeku od 3,29%) nije dovoljan da bi se nadoknadila postojeća neravnoteža.Udine je najnapučenija provincija (520.451 abitanti), a za njom redom slijede Pordenone, Trst i Gorizia.

Regionalni ured za statistiku

Autonomna statistička služba (SAS) je regionalni ured odgovoran za prikupljanje i obradu statističkih podataka na razini regije. Ova služba provodi istraživanja i analize statističkih podataka te promiče objavljivanje rezultata u suradnji s Uredima za statistiku drugih regija. SAS je dijelom Nacionalnog statističkog sustava (SISTAN) i mora raditi u suradnji s njim, obrađujući regionalne i nacionalne institucionalne podatke ili podatke što ih proizvede sam SAS sukladno nalozima SISTAN-a.SAS je također obvezan izraditi te podnijeti ISTAT-u Trogodišnji regio-nalni statistički program te godišnji izvještaj o provedenim aktivnostima. Osim toga, isporučuje statističke podatke i analize te se, u suradnji sa statističkim službama drugih regija, zalaže za što je moguće veći optjecaj rezultata svojih istraživanja.

35


Administrativna organizacijaRegija je Furlanija-Julijska krajina 1963. godine, temeljem državnog zakona, ustanovljena kao regija s autonomnim statusom; sastoji se od četiri provincije: Gorizia, Trieste, Pordenone, Udine.Regionalno vijeće je izborno tijelo regionalne uprave. Pravo biranja re-gionalnih vijećnika priznato je svim stalnim stanovnicima regije; izvršno tijelo čini određen broj odbornika koje imenuje predsjednik regije, a zaduženi su za različite sektore politike. Predsjednika regije izravno biraju građani koji prebivaju na području regije.Općine i provincije su jedinice samouprave i djeluju u skladu s državnim i regionalnim zakonima te u skladu s nadležnostima koje su im pov-jerene.Kako je zapisano u regionalnom statutu, glavne je nadležnosti u sektoru prostornog planiranja, posebice glede fukcija koordinacije i orijentacije, državna vlada povjerila regiji. Ovo bi povjeravanje nadležnosti svakako trebalo promatrati u općem nacionalnom kontekstu koji je sazrio nekoliko godina kasnije, tj. u procesu upravne decentralizacije koju je državna vlada započela provoditi sedamdesetih godina, kada je na regije preni-jela važne zadaće i odgovornosti koje su do tog trenutka bile u isključivoj nadležnosti države.Što se tiče administrativne organizacije prostornog planiranja na razini regije, glavne su nadležnosti za prostorno planiranje povjerene raznim upravama i uredima, koje navodimo u nastavku.• Regionalna uprava za prostorno planiranje dijeli se na pet službi:1) Službu za regionalno prostorno planiranje, čija je zadaća proširenje

spoznaja o prostoru regije kroz studije i ciljane analize, izrada doku-menata prostornog planiranja, suradnja s Uredom za plan i s drugim regionalnim upravama u cilju koordinacije različitih sektorskih planova, itd.;

2) Službu za podregionalno prostorno planiranje, čija je zadaća povezivati lokalne samouprave te pružanje stručne potpore u izradi podregion-alnih planskih dokumenata, posebice općinama;

3) Službu za informacije o prostoru i kartografi ju, čija je zadaća pružanje i povremeno noveliranje kartografskih i informatskih sustava;

4) Službu za zaštitu krajolika i prirodnih ljepota, čija je zadaća očuvanje prvobitnog regionalnog krajolika i prirodne baštine, nadzor nad posljedicama zahvata koji utječu na otvorene prostore i parkove. Ova služba surađuje s Regionalnom upravom za okoliš u provedbi Procjena utjecaja na okoliš;

5) Službu za upravne i pravne poslove, čija je zadaća pružanje stručne i pravne potpore.

Među upravama koje se bave razvojem očuvanjem i nadziranjem region-alnog teritorija, tu su i:• Regionalna uprava za okoliš, koja ima čitav niz posebnih službi za

očuvanje i zaštitu okolišnih i priodnih resursa, za prevenciju opasnosti zagađenja (vode, zraka, tla), za procjenu utjecaja na okoliš, itd.;

• Ured za plan, čija je glavna zadaća izrada i provedba Regionalnog

plana razvoja, te rad na fi nancijskom planiranju, itd.;• Regionalna uprava za ceste i promet, koja se bavi upravljanjem

lokalnim javnim prijevozom, prijevozom robe, itd.;• Regionalna uprava za šume i lov, Regionalna uprava za parkove,

36


Regionalna uprava za graditeljstvo i javne radove, Regionalna uprava

za industriju, Regionalna uprava za trgovinu, turizam i tercijarni sektor: one imaju indirektnu ulogu u prostornom planiranju, ecc.

Svaka uprava ima jednog ili više upravitelja koji su odgovorni za pojedine službe, stanovit broj dužnosnika te referentne regionalne vijećnike, u okviru izvršnog tijela regionalne vlade.Međutim, samo je dio političkih mjera u području prostornog planiranja u nadležnosti Regionalne uprave za prostorno planiranje, jer su ove nadležnosti razdijeljene na više uprava, kao što su Regionalna uprava

za okoliš i Regionalna uprava za ceste i promet.

Kratak pregled urbanističkog zakonodavstvaNa temelju Regionalnog zakona br.17 iz 1965. g. (čl. 2) izvršno tijelo re-gionalne vlade mora izraditi i primijeniti Opći regionalni urbanistički plan (PURG). Regionalni zakon br. 23 iz 1968. g. učinio je izradu PURG-a obveznom. PURG je usvojen 1978. godine.Novim regionalnim zakonom br.52 iz 1991. godine noveliran je čitav skup postojećih propisa glede planiranja i urbanističkih dokumenata.Točnije, R.Z. 52/1991 utvrđuje ciljeve, sadržaje, elemente, postupke, rokove i trajanje Općeg regionalnog prostornog plana i drugih planskih dokumenata.Prema R.Z. 52/91 izrada Općeg regionalnog prostornog plana predviđa četiri faze:1) utvrđivanje općih ciljeva i strategija;2) izrada analiza i posebnih studija radi proširenja spoznaja o fi zičkim, socijalnim i ekonomskim aspektima koji odlikuju regionalni prostor;3) razvoj nacrta Plana i strategijskih sadržaja;4) izrada Općeg plana; utvrđivanje postupaka usvajanja.Izrada Općeg regionalnog prostornog plana bila je dugotrajna i prekinuta je u trećoj od gore nabrojenih faza.Međutim, tijekom posljednjih godina, uslijed novih političkih poticaja na razini regije, ali i zahvaljujući bitnim promjenama u sektoru planiranja na nacionalnoj razini, svi su se napori Regionalne uprave za pros-

torno planiranje usredotočili na izradu novog planskog dokumenta, tj. Regionalnog strategijskog prostornog plana, koji promiče integriran i strategijski pristup prostornom planiranju. Trenutno je na razmatranju i raspravi prijedlog Nacrta zakona koji predlaže Nove propise u pitanjima

urbanizma i prostornog i strategijskog planiranja. Ovaj novi prijedlog posebno naglašava načelo okomite supsidijarnosti te, u skladu s ne-davnom ustavnom reformom talijanske države a posebice s izmjenama unijetim u Poglavlje V, priznaje provincijama i općinama (kao i planinskim zajednicama) veću autonomiju u sektoru prostornog planiranja. Također, predlaže uvođenje novih planskih dokumenata, poput Integriranih pros-

tornih projekata, radi rješavanja problema planiranja na nadopćinskoj razini. U cilju postizanja uključenja i stvarnog sudjelovanja velikog broja subjekata i aktera regionalne prostorne politike te radi iskušavanja pris-tupa “odozdola”, predviđeni postupci uvode mogućnost da integrirane

prostorne projekte predlažu udruge javnih i privatnih subjekata, koje zastupaju (ili su im dodijeljene nadležnosti i odgovornosti) interese od značaja za odnosno područje. Osim toga, novi propisi uvode Konferen-

cije planiranja kao mjesta na kojima se u okviru procesa strategijskog

37


planiranja može provoditi usuglašavanje različitih inetersa te na kojima se može postići sporazum između nositelja različitih interesa.

II – Proces planiranja prema važećoj legislativi

Glavna načela urbanističkog zakonodavstva i glavne zadaće po-jedinih planovaPlanski dokumenti koji još imaju zakonsku snagu i dalje su oni koji su uvedeni na temelju R.Z. 52/91.Opći regionalni prostorni plan sastoji se od tri glavna elementa: izvješća, kartografi je, provedbenih postupaka. Osim toga, on se mora na odgovarajući način nadovezivati na opće smjernice Regionalnog

plana razvoja. Sadržaj Općeg regionalnog prostornog plana odnosi se u najvećoj mjeri na očuvanje i razvoj prirodnih, gospodarskih, kulturnih i društvenih resursa te na značajke cjelokupnog regionalnog prostora.U skladu s regionalnim zakonom 52/91, u Furlaniji-Julijskoj krajini podjela nadležnosti za prostorno planiranje i odgovarajuće dokumente među različitim razinama uprave provodi se na doljeoopisani način.Na regionalnoj razini, glavni je planski dokument Opći regionalni pros-torni plan, ali zakon predlaže i druge dokumente, kao što su Sektorski

planovi, Detaljni regionalni prostorni planovi s posebnim krajoličkim i okolišnim sadržajima, Plan za zaštitu i razvoj parkova, Tipski građevinski pravilnik.Za razliku od drugih talijanskih regija, u okviru urbanističke legislative Furlanije-Julijske krajine provincijama nisu formalno dodijeljene široke nadležnosti prostornog planiranja.Na razini provincije, regionalna legislativa predviđa Prostorni plan pro-

vincije kojeg je cilj koordinirati općinsko i nadopćinsko planiranje, uz poseban osvrt na infrastrukture, otvorene prostore itd.Na razini općine, glavni formalno uvedeni planski dokument je Opći općinski regulacijski plan. S jedne strane, ovaj dokument prostornog planiranja detaljno propisuje namjenu tla te ga, budući da detaljno defi nira zone, možemo shvatiti i kao Opći plan upravljanja. S druge strane, Opći općinski regulacijski plan je istodobno i dokument koji služi izgradnji strategijske i sveobuhvatne vizije općinskog prostora a i sred-stvo za provedbu velike količine informacija i analiza prostora. Budući nudi defi niciju problema te naznačava akcije koje bi trebalo provesti, a razrađuje i politiku strategijskog razvoja prostora, ovaj bi se plan mogao smatrati i nekom vrstom Master plana. Ostali urbanistički dokumenti na općinskoj razini su Detaljni plan, koji može biti donijet na javnu ali i na privatnu inicijativu, Sektorski plan i Građevni pravilnik.

Obveza donošenja i postupci kod sektorskih planovaU regiji Frulaniji-Julijskoj krajini urbanističko zakonodavstvo ne predviđa rokove važnosti za sve gorenavedene planove.Nekim su ustanovama putem državnog zakona priznata nadležnost planiranja i autonomija odlučivanja. One međutim ipak moraju donesene odluke usuglasiti s općinskim vlastima i s naznakama Općeg općinskog regulacijskog plana (to je, primjerice, slučaj s lukama). Općenito, u Italiji postoje opće crte planiranja u okviru zakonodavstva te političke mjere

38


vezane za neke specifi čne sektore (poput luka, zračnih luka, cesta, itd.) koji su izdvojeni i autonomni. Stoga postoji znatna razlika između ovih oblika i procesa odlučivanja (koji su podložni jednom ministarstvu i fi -nancira ih državna vlada) i planskih instrumenata, posebice onih koji se usvajaju na razini općine. Međutim, premda ove političke mjere predstav-ljaju inicijative državne vlade, one ipak moraju biti podnijete na procjenu i regionalnim i općinskim vlastima, koje ocjenjuju lokacijske odluke te utjecaj na gradsku sredinu i krajolik.

Procjena utjecaja na okoliš i strategijska procjena utjecaja u procesima planiranjaTemeljni zakonski propis na koji se oslanja Procjena utjecaja na okoliš je Direktiva Europske komisije (85/337/CEE) “Procjene utjecaja posebnih javnih i privatnih zahvata i projekata” te njezina recepcija na nacionalnoj razini.Na regionalnoj razini, postupak PUO je formalno uveden regionalnim zakonom 43/90 a postala je stvarnim dijelom planiranja nakon donošenja Izvršne regionalne mjere 1966. godine (D.P.G.R. 245/Pres., 1996). Reg-ija Furlanija-Julijska krajina uvela je odgovarajuću službu za provedbu PUO.Netko tko poduzima krupan projekt ili javni rad mora podnijeti tehničku dokumentaciju, nazvanu Analiza utjecaja na okoliš, koja se podvrgava PUO.Trenutačno, za strategijsku procjenu ne postoji zakonski oslonac ali se očekuje da bude uveden do konca 2004. godine na nacionalnoj razini, slijedom prihvaćanja odgovarajuće europske direktive (CEE 2001). Međutim, prijedlog Regionalnog strategijskog prostornog plana koji je trenutno u fazi izrade predviđa niz mjera koje su slične nekim kriterijima usvojenim u okviru Strategijske procjene utjecaja na okoliš.

Glavni postupci sudjelovanja javnosti i suradnje u usvajanju planovaSukladno gorenavedenim planskim dokumentima, formalni postupci sud-jelovanja javnosti ograničeni su na stavljanje na uvid nekih od sadržaja plana, i to tek nakon što je plan izrađen. Ne postoji nikakav institucio-nalizirani postupak za sudjelovanje javnosti u procesu odlučivanja ili u utvrđivanju općih ciljeva i strategija.Postupak vezan na Opći općinski regulacijski plan (PRGC), primjerice, predviđa prilično dugo vrijeme. U nastavku dajemo sažet prikaz glavnih faza predviđenih zakonom.Nakon što, često uz pomoć vanjskih stručnih suradnika, općinske stručne službe izrade PRGC, mora ga usvojiti Općinsko vijeće. Sada se plan stavlja na raspolaganje javnosti u trajanju od najmanje 30 dana, kako bi građani mogli iznijeti svoje primjedbe. Općina (kako dužnosnici tako i vijećnici) pregleda eventualne pristigle primjedbe, a zatim usvaja PRGC.Prema odredbama regionalnog zakona 52/91, suradnja između lokalnih javnih ustanova, društvenih i gospodarskih organizacija, prigodom izrade Prostornog plana provincije ili Detaljnih planova, morala bi biti djelotvornija od samog početka procesa donošenja plana; drugim riječima, ona se mora zajamčiti već u fazi utvrđivanja općih smjernica se kroz održavanje seminara i javnih skupova. Istini za volju, dosad nijedan Prostorni plan

provincije nije stupio na snagu.

39


Niti pravila niti bitni slučajevi u praksi za sudjelovanje javnosti i suradnju između različitih ustanova, kao što su primjerice oni što ih je državni zakon Legge Statale 662/96 (članak 2) uveo pojmom dogovorenog planiranja, ne odražavaju se u ovim dokumentima prostornog planiranja. Dogovoreno planiranje vodi ka sporazumima između javnih i privatnih subjekata te do-kumentima koje su zainteresirane strane i formalno ratifi cirale, a to mogu biti i skupine privatnog interesa, nacionalne, regionalne, provincijske ili lokalne uprave, itd. Ovakva praksa pregovaranja za čitav je regionalni prostor dovela do jačanja strategija i mreža odnosa među akterima, kao i do stvaranja saveza među gradovima, kao što prostorna politika oku-plja aktivnosti i iskustva suradnje koji doprinose aktiviranju novih oblika participacije (vidi odjeljak III). U nedavnom prijedlogu Furlanije-Julijske krajine Nacrta zakona koji predlaže Nove propise u pitanjima urbanizma i prostornog i strategijskog

planiranja predviđa se pokusno uvođenje formula participacije koje se ugledaju na modele konsultacije i usklađivanja koji bi se provodili u fazi izrade, primjene i ocjenjivanja prostornih dokumenata i uopće u procesima planiranja u nazočnosti više dionika.

Međusobno usklađivanje planovaOpćenito, procesi odlučivanja na regionalnoj razini u Furlaniji-Julijskoj krajini odlikuju se tendencijom ka prostornom planiranju sektorskog tipa, prije nego integriranom planiranju, i očito je da im nedostaje koordinacija sa skupom mjera koje utječu na prostor.Na razini regije, provedbu bi vertikalnog i horizontalnog usklađivanja između raznih sektorskih planskih dokumenata i između različitih razina vlasti (regija, provincija, općina) morao jamčiti Opći regionalni prostorni plan.Kako sada stoje stvari, nacrt Općeg regionalnog prostornog plana predlaže sveobuhvatniji pristup prostornom planiranju.

Provedba i pravna snaga planovaSvi prostorni planovi (kao Opći regionalni prostorni plan, Prostorni plan

provincije, Opći općinski regulacijski plan) zahtijevaju postupak usvajanja koji je uređen kroz pravne propise. Kao opći kriterij, izmjene, dopune te obustave važenja prostornih planova podvrgnute su konkretnim zakon-skim postupcima.Opći regionani prostorni plan predstavlja viziju prostora na najširoj re-gionalnoj razini. Međutim, Opći općinski regulacijski plan predstavlja do-kument koji uređuje korištenje tala i on je, u zakonskom smislu, u većoj mjeri djelotvoran i obvezujući na području općine; ali nema nikakvu snagu izvan upravnih granica općine. Svaki razvojni projekt unutar područja koje uređuje dokument PRGC mora se povinovati njegovim odredbama.

III – Stanje i glavni problemi planiranja

U Italiji prostorno planiranje uspijeva biti istinski obuhvatno, raprezenta-tivno i izvršno jedino na općinskoj razini. Ovu afi rmaciju lokalne razine u lokalnoj urbanističkoj regulaciji i planiranju možemo doživjeti kao anitiintuitivnu, budući je u Italiji još od sedmadesetih godina jedinstvena država podijeljena na regije. Problem je u tome što proces devolucije

40


odluka što ga je pokrenula državna vlada u mnogo čemu nije uspio os-tvariti pretpostavke i ciljeve inovacije na kojoj se temelji. Između 1970. i 1977. godine državna je vlada povukla mnoge bitne elemente regionalne autonomije, do te mjere da je krajnji ishod sasvim drukčiji od polaznih pretpostavki a svakako krajnje reduktivan po pitanju nadležnosti regija u prostornom planiranju.Prema odredbama državnog zakona 1150/42, planiranje korištenja tla moralo se podijeliti između različitih razina vlasti koje su za isto mjerodavne. Regije imaju zadaću izrade Regionalnog prostornog plana.

Prema odredbama jednog novijeg zakona, provincije su odgovorne za izradu Prostornog koordinacijskog plana provincije, koji je međutim stvarno izrađen samo u nekoliko slučajeva. Temeljna pitanja planiranja na nadopćinskoj razini obuhvaćaju plan infrastruktura, regionalnih parkova, itd., u skladu sa smjernicama što postoje na državnoj razini, više nego na razini pojedinih sektora. Ovi planovi više znače pokušaj kretanja u pravcu zajedničkog i integriranog negoli paket obvezujućih propisa koji obuzdavaju razvoj; osim toga, oni pokušavaju identifi cirati i pribaviti prigodne resurse. U tom okviru, općinska razina planiranja defnirana uglavnom u PRGC-u, često se u većoj mjeri odlikuje stilom propisivanja akcija, sa snagom preprečavanja ili postizanja društvenih ciljeva. PRGC je podložan inačicama i nadalje razrađen kroz dokumente poput Detaljnih

planova djelovanja.

Novi nacionalni zakoni u sektoru planiranjaProgrami urbane regeneracije uvedeni su državnim zakonom iz 1992. godine. Državna je vlada iskušala ove Programe urbane regeneracije u obliku Integriranih programa, koji pribjegavaju kako javnim tako i pri-vatnim fi nancijskim izvorima. Ovi programi obuhvaćaju višeciljne akcije koje se odlikuju velikim brojem sudionika, bilo pojedinaca bilo skupina, te različitim postupcima za utvrđivanje uporabe tla. Kroz usvajanje ovih planova, država se iskušava na preuzimanju uloge koordinatora i vodiča u prostornom planiranju. Općine su mjerodavne za utvrđivanje područja koja imaju probleme urbanog i ekološkog propadanja i kojima su potrebni hitni zahvati prenamjene. Općine nisu podvrgnute izravnom posredovanju regionalnih vlasti u odabiru ovih područja a fi nancijsku potporu jamči država a ne regije.Zakon 493/93 uvodi Programe urbane obnove radi prenamjene perifernih područja i naselja u kojima postoje javne stambene zgrade u stanju propadanja. Iz tog razloga ovaj novi dokument zahtijeva sudjelovanje privatnog kapitala.Programski dogovor uveden je zakonom 142/90 (članak 26), u cilju zaobilaženja postojećih postupaka za noveliranje važećeg PRGC-a. Dosljedno potrebi pokretanja stvarne suradnje između različitih razina vlasti i u perspektivi federalističkog tipa, zakon 662/96, poznat kao zakon o “dogovorenom planiranju” uvodi Programski sporazum, koji predstavlja potpuniji oblik dogovora između državne uprave te regionalnih, provin-cijskih itd. uprava.Ministarski dekret 21/94 uvodi Programe urbane prenamjene, želeći ob-noviti napuštena ili propala industrijska područja. Općine moraju svoje lokacijske prijedloge proslijediti ministarstvu, koje djeluje u dogovoru s Konferencijom država-regije.Zakon 662/96 pak uvodi Prostorne paktove u cilju promidžbe iskustava i

41


prigoda za suradnju i koordinaciju projekata i zahvata vezanih za lokalni razvoj. Ovi Prostorni paktovi imaju za cilj stvaranje strategijskih saveza i razvojnih projekata na lokalnoj razini a kroz nove oblike participacije, koji uključuju čitav niz sudionika (gradonačelnike, javne dužnosnike, pri-vatne interesne skupine, poslovne skupine, banke, predstavnike raznih udruga, tercijara, itd.).

Prilog pripremila:Regione autonoma Friuli-Venezia GiuliaDirezione regionale della pianifi cazione territorialee-mail: [email protected]

Kontaktna osoba:Mauro Pascolitel: ++39 040 377 40 67faks: ++39 040 377 41 10e-mail: [email protected]

Više informacija na mrežnoj stranici: http://www.regione.fvg.it

42


43


1.4 Hrvatska

44


Sustav prostornog uređenja - Hrvatska


Statistički podaci

Površina Republike Hrvatske: kopneni dio 56.542 km2

obalno more 31.067 km2

ukupno 87.609 km2

Broj stanovnika u Republici Hrvatskoj prema popisu iz 2001. god.: 4,437.460

Struktura izgrađenosti kopnenog dijela:a) neizgrađeni dio: vode 1,68 % šume 34,92 % poljoprivredne povr. 35,22 % ostalo 20,53 %b) izgrađeni dio: naselja 3,82 % izvan naselja 0,83 % ostalo 1,34 %c) infrastruktura 1,66 %

Administrativna organizacija državeTemeljnu organizaciju državne uprave, regionalne i lokalne samouprave, te teritorijalnu podjelu države uređuje Zakon o sustavu državne uprave (Narodne novine, br. 75/93, 48/99, 15/00, 127/00 i 59/01), nekoliko uredbi donesenih na temelju tog Zakona, Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, br. 33/01) i Zakon o području županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 10/97, 124/97, 68/98, 22/99, 117/99, 128/99, 44/00, 129/00 i 92/01).Poslovi državne uprave su neposredna provedba zakona, donošenje propisa za njihovu provedbu, obavljanje upravnog nadzora te drugi up-ravni i stručni poslovi određeni zakonima.Poslove državne uprave obavljaju tijela državne uprave koja se dijele na središnja tijela državne uprave (ministarstva i državne upravne orga-nizacije) sa svojim područnim jedinicama u županiji, gradu ili općini, te na njima subordinirane urede državne uprave u županijama, s njihovim ispostavama u gradu ili općini. Uredi državne uprave u županiji u načelu obavljaju upravne poslove državne uprave u prvom stupnju, a središnja tijela državne uprave, u drugom stupnju. Međutim, nije rijetko da upravne poslove državne uprave u prvom stupnju obavlja središnje tijelo državne uprave neposredno ili putem svoje područne jedinice.Posebnim zakonom određeni poslovi državne uprave mogu se pov-jeriti tijelima jedinice regionalne i lokalne samouprave ili drugim pravnim osobama koje na temelju zakona imaju javne ovlasti.Teritorij Republike Hrvatske podijeljen je na 21 jedinicu regionalne samou-prave (20 županija i Grad Zagreb koji ima položaj županije), a svaka je županija podijeljena na više jedinica lokalne samouprave (gradovi i općine), unutar kojih se osnivaju mjesni odbori.

45


Županija je jedinica regionalne samouprave čije područje predstavlja prirodnu, povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu; ustrojava se radi obavljanja poslova od regionalnog interesa, a osobito poslove koji se odnose na:

- školstvo,- zdravstvo,- prostorno i urbanističko planiranje,- gospodarski razvoj,- promet i prometnu infrastrukturu,- planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.

Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije, te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika i predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, a iznimno gdje za to postoje posebni razlozi (povijesni, gospodarski, geoprometni), grad može biti i mjesto koje ne zadovoljava navedene uvjete. U sastav grada kao jedi-nice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigradska naselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu te su s njim povezana dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lokalnoga značenja.Općina je jedinica lokalne samouprave; osniva se, u pravilu, za područje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu gospodarsku i društvenu cjelinu i koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva.Grad i općina u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokal-nog značaja kojima neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:

- uređenje naselja i stanovanje,- prostorno i urbanističko planiranje,- komunalne djelatnosti,- brigu o djeci,- socijalnu skrb,- primarnu zdravstvenu zaštitu,- odgoj i obrazovanje,- kulturu, tjelesnu kulturu i šport,- zaštitu potrošača,- zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,- protupožarnu i civilnu zaštitu.

Mjesne odbore osniva jedinica lokalne samouprave kao oblik neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na život i rad građana. Mjesni odbor osniva se za jedno naselje, više manjih naselja ili za dio većeg naselja koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu, razgraničenu cjelinu.Jedinice regionalne i lokalne samouprave su pravne osobe i imaju svoja predstavnička tijela (županijska skupština, skupština Grada Zagreba, gradsko vijeće i općinsko vijeće) koja donose propise i druge akte u okviru djelokruga jedinice, te izvršna tijela (župan i županijsko pogla-varstvo, gradonačelnik i gradsko poglavarstvo i općinski načelnik) koji putem upravnih tijela (upravni odjeli i službe, te jedinstveni upravni odjel) obavljaju poslove iz samoupravnog djelokruga jedinice kao i poslove državne uprave prenijete na jedinicu.

46


Djelokrug jedinica lokalne samouprave, tj. poslovi čije obavljanje je dužna osigurati jedinica regionalne odnosno lokalne samouprave, te poslove koje može obavljati ako je za to osigurala uvjete, određuje se posebnim (resornim) zakonima kojima se uređuje određeno upravno područje.U kontekstu resora prostornog uređenja u djelokrug predstavničkih ti-jela jedinica regionalne i lokalne samouprave ulazi donošenje prostornih planova i dvogodišnjih programa mjera za unapređenje stanja u prostoru za teritorij i razinu svoje jedinice, te davanje mišljenja o dokumentima prostornog uređenja šireg teritorija odnosno razine. U djelokrug upravnih tijela jedinica regionalne i lokalne samouprave ulazi praćenje stanja u prostoru, izrada dokumenata praćenja stanja u prostoru, organizacija izrade i donošenja prostornih planova, te obavljanje drugih stručnih poslova s tim u vezi, s time da županijsko upravno tijelo (županijski za-vod za prostorno uređenje) izrađuje prostorni plan županije.Hrvatski sabor donosi strateške dokumente prostornog uređenja (Strate-giju i Program prostornog uređenja države), dvogodišnji program mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru države, a provedba svih dokumenata prostornog uređenja (uključujući i onih koje donose jedinice regionalne i lokalne samouprave) u ovlasti je državne uprave (Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja za zahvate u prostoru od značenja za državu i ureda državne uprave u županijama, odnosno ureda Grada Zagreba, za ostale zahvate u prostoru).U prilogu na kraju teksta daje se shema ustrojstva sustava prostornog uređenja u Republici Hrvatskoj i shema ustrojstva službi prostornog uređenja u Republici Hrvatskoj.

Pregled legislative prostornog uređenjaOkosnicu legislative prostornog uređenja u Republici Hrvatskoj čine Za-kon o prostornom uređenju („Narodne novine“, br. 30/94, 68/98, 61/00 i 32/02) - u daljnjem tekstu: ZPU i sljedeći podzakonski propisi za njegovu provedbu:

- Uredbe o određivanju građevina od važnosti za Republiku Hrvatsku (“Narodne novine” br.6/00)- Pravilnik o uvjetima koje mora ispunjavati županijski odnosno Gradski zavod za prostorno uređenje za obavljanje poslova izrade prostornih planova („Narodne novine“, br. 104/98),- Pravilnik o izdavanju suglasnosti za upis u sudski registar pravnih osoba koje obavljaju stručne poslove prostornog uređenja („Narodne novine“, br. 127/99),- Uredba o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova („Narodne novine“, br. 101/98),- Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova („Naro- dne novine“, br. 106/98),- Pravilnik o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola („Narodne novine“, br. 6/00),- Pravilnik o prostornim standardima, urbanističko-tehničkim uvjetima i normativima za sprečavanje stvaranja arhitektonsko-urbanističkih barijera („Narodne novine“, br. 47/82),- Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“, br. 29/83, 36/85 i 42/86),

47


- Pravilnik o službenoj iskaznici inspektora u urbanističkoj inspekciji („Narodne novine“, br. 122/99).

Nadalje dio legislative prostornog uređenja predstavljaju dokumenti prostornog uređenja koji se donose na temelju ZPU-a.Također, značajni dio legislative predstavljaju posebni (resorni) zakoni kojima se uređuju pojedina upravna područja i podzakonski propisi done-seni na temelju tih zakona, a to su:

- Zakon o zaštiti okoliša („Narodne novine“, br. 82/94 i 128/99),- Zakon o zaštiti zraka („Narodne novine“, br. 48/95),- Zakon o otpadu („Narodne novine“, br. 34/95),- Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine“, br. 30/94 i 72/94),- Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, br. 69/99),- Zakon o gradnji („Narodne novine“, br. 52/99, 75/99 i 117/01),- Zakon o zaštiti od požara („Narodne novine“, br. 58/93),- Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima („Narodne novine“, br. 108/95),- Zakon o unutarnjim poslovima („Narodne novine“, br. 29/91-P.T., 73/91, 19/92, 33/92 i 76/94),- Zakon o sanitarnoj inspekciji („Narodne novine“, br. 27/99),- Zakon o zaštiti od buke („Narodne novine“, br. 20/03),- Zakon o obrani, ("Narodne novine", br. 33/02), - Zakon o zaštiti od neionizirajućih zračenja („Narodne novine“, br. 105/99),- Zakon o zaštiti od ionizirajućih zračenja („Narodne novine“, br. 27/99),- Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, br. 66/01 i 87/02),- Zakon o šumama („Narodne novine“, br. 52/90-P.T., 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 29/94, 8/00 i 13/02),- Zakon o veterinarstvu („Narodne novine“, br. 70/97),- Zakon o stočarstvu („Narodne novine“, br. 70/97 i 36/98),- Zakon o vodama („Narodne novine“, br. 107/95),- Zakon o športu („Narodne novine“, br. 111/97 i 13/98),- Pomorski zakonik („Narodne novine“, br. 17/94, 74/94 i 43/96),- Zakon o morskim lukama („Narodne novine“, br. 108/95 i 6/96),- Zakon o plovidbi unutarnjim vodama („Narodne novine“, br. 19/98),- Zakon o lukama unutarnjih voda („Narodne novine“, br. 142/98),- Zakon o zračnoj plovidbi („Narodne novine“, br. 19/98),- Zakon o zračnim lukama („Narodne novine“, br. 19/98),- Zakon o javnim cestama („Narodne novine“, br. 100/96 i 76/98 i 27/01),- Zakon o sigurnosti u željezničkom prometu („Narodne novine“, br. 77/92),- Zakon o telekomunikacijama („Narodne novine“, br. 76/99, 68/01),- Zakon o tržištu električne energije („Narodne novine“, br. 68/01),- Zakon o energiji („Narodne novine“, br. 68/01),- Zakon o osnovama sigurnosti transporta naftovodima i plinovodima (Sl. br. 64/73 i „Narodne novine“, br. 53/91),- Zakon o rudarstvu („Narodne novine“, br. 35/95 - P.T. i 114/01),- Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00 i 59/01),- Zakon o grobljima („Narodne novine“, br. 19/98),

48


II. Sadržaj i postupci prostornog uređenja prema važećoj legislativi

Osnovna uloga, načela i struktura sustava prostornog uređenjaOsnovna uloga sustava prostornog uređenja u Republici Hrvatskoj jest planiranje i uređivanje prostora države, kako bi se osigurali uvjeti za gospodarenje, zaštitu i upravljanje prostorom države kao osobito vri-jednim i ograničenim nacionalnim dobrom, a čime se ostvaruju uvjeti za društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša te racionalno korištenje prirodnih dobara.Prostorno uređenje temelji se na načelima:

- integralnog pristupa u planiranju,- ravnomjernog gospodarskoga, društvenog i kulturnog razvoja prostora države, uz njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti,- održivog razvoja i racionalnog korištenja i zaštite prostora,- zaštite integralnih vrijednosti prostora i zaštite i unaprjeđenja stanja okoliša,- zaštite spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode,- osiguranja boljih uvjeta života,- usuglašavanja interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru,- usuglašenosti prostornog uređenja pojedinih dijelova prostora,- povezivanja prostora države s europskim prostornim ustrojem,- javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima značajnima za prostorno uređenje, u skladu s ovim i drugim posebnim propisima,- uspostavljanja sustava informacija o prostoru u svrhu planiranja, korištenja i zaštite prostora.

Sustav prostornog uređenja obuhvaća odnosno uređuje:- praćenje stanja u prostoru koje rezultira izvješćem o stanju u prostoru i programa mjera za unapređenje stanja u prostoru, koji se donose svake dvije godine za razinu države, regije i jedinice lokalne samouprave,- izradu i donošenje dokumenata prostornog uređenja (Strategija i Pro- gram prostornog uređenja Države te prostorni i urbanistički planovi),- obavljanje poslova izrade prostornih i urbanističkih planova te drugih stručnih poslova prostornog uređenja,- provedbu dokumenata prostornog uređenja putem lokacijskih dozvola i detaljnih planova uređenja,- upravni i inspekcijski nadzor nad provedbom ZPU-a.

Obveza donošenja, naručitelji i izrađivači dokumenata prostornog uređenjaU svrhu provedbe politike prostornog uređenja Hrvatski sabor i predstavnička tijela jedinica regionalne i lokalne samouprave obvezni su donositi dokumente prostornog uređenja i to svaki za svoje područje odnosno razinu. Slijedom navedenog naručitelji dokumenata prostornog uređenja su država, županije i Grad Zagreb te gradovi i općine.Dokumente prostornog uređenja koje donosi Hrvatski sabor izrađuje Za-vod za prostorno uređenje koji je u sastavu Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Prostorne planove županije odnosno prostorni plan grada Zagreba izrađuje županijski odnosno Gradski zavod za pros-

49


torno planiranje ako ispunjava propisane uvjete. Ovi zavodi, koji imaju položaj upravnog tijela županije odnosno Grada Zagreba, mogu izrađivati i prostorne planove uređenja općine i grada te generalne urbanističke planove, ako im izradu tih planova povjeri Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja ili županijsko poglavarstvo odnosno poglavarstvo Grada Zagreba, što su, međutim, iznimno rijetki slučajevi.Sve prostorne i urbanističke planove, uključujući i prostorne planove županija čiji zavodi ne ispunjavaju propisane uvjete za izradu planova, izrađuju specijalizirane pravne osobe koje zato imaju suglasnost Minis-tarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Detaljne planove uređenja može izrađivati i fi zička osoba koja ima strukovni naziv „ovlašteni arhitekt“, a koja samostalno obavlja stručne poslove prostornog uređenja u vlas-titom uredu.

Procjena utjecaja na okolišObveza provedbe procjene utjecaja na okoliš na razini provedbe pojedinačnog zahvata u prostoru, po uzoru na USA model, uvedena je u hrvatski sustav prostornog uređenja Zakonom o prostornom planiranju i uređivanju prostora iz 1980. godine (koji je prestao važiti 1994. godine), a procjene utjecaja na okoliš prema tom Zakonu počele su se provoditi nakon stupanja na snagu Pravilnika o izradi studije o utjecaju na okolinu iz 1984. godine. Procjena utjecaja na okoliš prema navedenom Zakonu i Pravilniku bila je specifi čan postupak u okviru provedbe prostornih planova (utvrđivanja uvjeta uređenja prostora sa svrhom određivanja mjera zaštite okoliša za određene kategorije, unaprijed određenih građevina „čijom bi izgradnjom, upotrebom ili tehnologijom rada mogle biti narušene vrijed-nosti čovjekove okoline ili koje bi mogle nepovoljno djelovati na razvoj drugih djelatnosti, odnosno na zdravlje ljudi“). Ova procjena provođena je na temelju studije utjecaja na okoliš koju je izrađivala stručno i tehnički osposobljena pravna osoba, a koju studiju je ocjenjivala stručna komis-ija, imenovana od izvršnog vijeća predstavničkog tijela općine, nakon provedene javne rasprave.Zakonom o zaštiti okoliša iz 1994. godine i podzakonskim propisima, donesenima na temelju toga zakona, procjena utjecaja na okoliš u bitnom se uređuje po uzoru na onu iz 1980. godine, s time što se proširuje broj građevina za koje je obvezna njena provedba, te sada postaje pred-met posebnog upravnog postupka koji je izdvojen iz resora i sustava prostornog uređenja i koji postupak sada završava posebnim rješenjem (upravnim aktom) kojim se daje odobrenje ili uskraćuje odobrenje za namjeravani zahvat u okolišu. U slučaju odobravanja zahvata određuju se mjere zaštite okoliša i program praćenja stanja okoliša koji su u načelu obvezni u provedbi zahvata u prostoru prema ZPU-u (lokacijskim doz-volama i detaljnim planovima uređenja), ali su obvezni za investitora, odnosno vlasnika, i bez obzira na lokacijsku dozvolu, odnosno detaljni plan uređenja, jer njihovu provedbu nadzire posebna inspekcija zaštite okoliša.Strateška procjena utjecaja na okoliš, u formalnom smislu kao zasebni postupak ne postoji u hrvatskom pravnom sustavu, ali se, s obzirom na načelo održivog razvoja i racionalnoga korištenja zaštite prostora, te načelo zaštite i unaprjeđenja okoliša, na kojima se temelji prostorno uređenje, kao i imajući u vidu da se pri izradi i donošenju prostornih planova mora

50


posebno uzimati u obzir osjetljivost okoliša na određenom prostoru, može reći da se postupci, u stanovitom smislu slični strateškoj procjeni utjecaja na okoliš, provode u postupku izrade prostornih planova.

Suradnja različitih resora i javnosti u izradi i donošenju dokumenata prostornog uređenjaNužnost i obveza suradnje svih resora čije je djelovanje bilo u kakvoj vezi s prostorom, pa i šire javnosti, u postupku izrade i donošenja do-kumenata prostornog uređenja, proizlazi već iz samih načela na kojima se temelji prostorno uređenje, a naročito iz načela integralnog pristupa u planiranju i načela usuglašavanja interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru.Operacionalizacija ovih načela provodi se na dvije skupine načina. Prvi su sadržani u ZPU-u i sastoje se od obveze tijela državne uprave (pojedinih resora) i pravnih osoba s javnim ovlastima, da osiguraju po-datke dokumenata prostornog uređenja, u njihovoj obvezi sudjelovanja u postupku izrade navedenih dokumenata, propisanoj Uredbom o javnoj raspravi u postupku donošenja prostornih planova, te u obvezi provedbe javne rasprave prema toj Uredbi, o prijedlogu svakoga prostornog i urbanističkog plana, u kojoj smije sudjelovati svaka zainteresirana fi zička i pravna osoba i davati svoje primjedbe, prijedloge i mišljenja, bez obzira na postojanje vlastitog interesa, i u kojoj svatko ima pravo na odgovor o razlozima neprihvaćanja primjedbe, prijedloga ili mišljenja.Druga skupina načina sadržana je, odnosno proizlazi iz većine posebnih (resornih) zakona, navedenih pod I.3. ovoga pregleda, a sastoji se ug-lavnom od propisivanja određenih kriterija ili stručnih podloga (resornih planova, strategija i sl.) od kojih je potrebno polaziti ili koje je potrebno uvažavati u izradi dokumenata prostornog uređenja, od obveze sud-jelovanja određenog tijela državne uprave u izradi određenog dokumenta prostornog uređenja, te od obveze pribavljanja mišljenja ili (rjeđe) sug-lasnosti takvoga tijela, na prijedlog dokumenta prostornog uređenja prije njegova donošenja.Važno je napomenuti da suradnja različitih resora i javnosti ne završava u postupku izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja, već se nastavlja i tijekom njihove provedbe i to putem utvrđivanja poseb-nih uvjeta ili davanja mišljenja tijela državne uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima, u postupku izdavanja lokacijskih dozvola, te putem potvrđivanje glavnoga projekta, nužnoga za izdavanje građevne dozvole. Širina javnosti je u ovoj fazi znatno sužena i svedena je u pravilu samo na neposredne susjede, ali su zato prava povećana. Naime, propisano je pravo na žalbu koja je suspenzivnoga karaktera, a u slučaju nezado-voljstva s rješenjem o žalbi, osigurana je sudska zaštita.

Međusobno usklađivanje dokumenata prostornog uređenjaObveza međusobne vertikalne usklađenosti dokumenata prostornog uređenja izražena je u pravilu ZPU-a, prema kojemu dokument pros-tornog uređenja užega područja mora biti usklađen s dokumentom prostornog uređenja širega područja. O pravnim posljedicama u slučaju neusklađenosti dokumenata prostornog uređenja, piše se u dijelu II.6. i 8. ovoga Pregleda.Navedeno pravilo, a istovremeno i kontrola horizontalne usklađenosti do-kumenata prostornog uređenja i njihova zakonitost, provodi se i kontrolira

51


putem mišljenja i suglasnosti određenih tijela na prijedloge dokumenata prostornog uređenja, koji su uvjet za mogućnost donošenja plana. Tako se prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba može donijeti samo po pribavljenoj suglasnosti Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, o njegovoj usklađenosti s odredbama ZPU-a, sa Strategijom i Programom prostornog uređenja države i prostornim planovima susjednih županija, odnosno Grada Zagreba, te po pribavljenom mišljenju predstavničkih tijela općina i gradova na području županija. Prostorni plan uređenja općine i grada, generalni urbanistički plan i urbanistički plan uređenja, može se donijeti samo nakon pribavljene suglasnosti ureda državne up-rave u županiji, odnosno ureda Grada Zagreba, ovlaštenog za poslove prostornog uređenja, o njegovoj usklađenosti s planom neposredno šireg područja, a koja se suglasnost izdaje nakon pribavljenog mišljenja županijskog, odnosno Gradskog zavoda za prostorno planiranje.

Nadzor nad zakonitošću dokumenata prostornog uređenja, te obus-tava njihova važenja i ukidanjeNadzor nad zakonitošću dokumenata prostornog uređenja (osim Pro-grama i Strategije prostornog uređenja države) može u formalno-pravnom smislu ići na više kolosijeka, s tim da dokument prostornog uređenja, protivno volji predstavničkog tijela koje ga je donijelo, može ukinuti samo Ustavni sud Republike Hrvatske, zbog njegove protivnosti s Ustavom i Zakonom.Prvi, najčešći i najstručniji nadzor nad zakonitošću dokumenta prostornog uređenja provodi urbanistička inspekcija u sastavu Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, koja je ovlaštena odrediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti u izradi i postupku donošenja dokumenata pros-tornog uređenja, i preko ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja zatražiti od ministra pravosuđa, uprave i samouprave, donošenje odluke o obustavi primjene dokumenta prostornog uređenja, za koji ocijeni da je protivan zakonu, te pred Vladom Republike Hrvatske inicirati postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti takvoga dokumenta.Prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, odluku o obustavi primjene dokumenta prostornog uređenja ima pravo donijeti i općinski načelnik, gradonačelnik i župan, svaki za jedinicu regionalne, odnosno lokalne samouprave kojoj je na čelu, ako ocijeni da je njime povrijeđen zakon ili drugi propis, te ima pravo zatražiti od predstavničkoga tijela da u roku od petnaest dana otkloni uočene nedostatke. Ako ono ne otkloni nedostatke, propisana je dužnost obavještavanja ministra pravosuđa, uprave i samouprave, radi iniciranja gore opisanog postupka. Odluku o obustavi primjene dokumenta prostornog uređenja dužan je donijeti i predstojnik ureda državne uprave u županiji, kad smatra da je ovaj u suprotnosti s Ustavom i zakonom. U tom je slučaju o učinjenom dužan obavijestiti ministra pravosuđa, uprave i samouprave, radi ini-ciranja gore opisanog postupka.Prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, svatko može predložiti pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti svakoga propisa, pa tako i dokumenta prostornog uređenja.

52


Stupanje na snagu, važenje i pravna snaga dokumenta prostornog uređenjaSvi dokumenti prostornog uređenja, osim Strategije prostornog uređenja države, stupaju na snagu danom određenim u odluci predstavničkoga tijela koje ih je donijelo, a to je u pravilu osmi dan od dana objave u službenom glasilu Republike Hrvatske (Narodnim novinama), ako ih donosi Hrvatski sabor, odnosno od objave u službenom glasilu jedinice regionalne, odnosno lokalne samouprave, ako ih donosi predstavničko tijelo te jedinice. Bez objave odluke o donošenju dokumenta prostornog uređenja koja sadrži i odredbe za njegovo provođenje, dokument nema nikakvu pravnu snagu.Niti jedan dokument prostornog uređenja nema unaprijed određen rok važenja, tako da svi važe do njihova stavljanja izvan snage, što može biti učinjeno posebnom odlukom ili donošenjem novoga odgovarajućeg dokumenta. Naravno, dokument prostornog uređenja prestaje važiti i ako tako bude određeno Zakonom, te kada ga ukine Ustavni sud Republike Hrvatske.U pravnom smislu, dokumenti prostornog uređenja imaju karakter i snagu podzakonskog propisa koji vrijedi jednako prema svim pravnim subjek-tima, tijelima državne vlasti, te su ih se ovi dužni pridržavati, odnosno primjenjivati. Tijela državne uprave u provedbi dokumenta prostornog uređenja ne mogu odbiti njegovu primjenu ako je protivan zakonu. Međutim, u slučaju međusobne neusklađenosti dokumenta prostornog uređenja užeg područja, s dokumentom prostornog uređenja šireg područja, tijelo državne uprave dužno je primijeniti dokument prostor-nog uređenja šireg područja. Sudovi nisu dužni primjenjivati dokumente prostornog uređenja koji su protivni Zakonu i Ustavu.

Kompenzacija za štetu uzrokovanu planerskim ograničenjimaU pravnom sustavu Republike Hrvatske ne postoji institut kompenzacije, odnosno naknade štete vlasnicima zemljišta, koja bi bila uzrokovana prostorno - planerskim ograničenjima, u smislu nemogućnosti gradnje na određenom zemljištu, manje vrijednosti zemljišta zbog ograničene mogućnosti gradnje, niti zbog promjene namjene zemljišta. Štoviše, ne postoji niti obveza otkupa zemljišta na kojima je planirana izgradnja građevina koje ne mogu biti u vlasništvu fi zičkih i pravnih osoba (javne ceste, trgovi i sl.).

Obveza noveliranja dokumenata prostornog uređenjaObveza noveliranja dokumenata prostornog uređenja na sve tri razine (državnoj, regionalnoj i lokalnoj) ostvaruje se kroz kontinuirano praćenje stanja u prostoru, od strane Zavoda za prostorno uređenje u Ministarstvu zaštite okoliša, županijskih zavoda, odnosno Zavoda Grada Zagreba za prostorno uređenje i upravnih tijela gradova i općina. Temeljem rezultata toga praćenja, svake dvije godine izrađuje se izvješće o stanju u prostoru države, županije, Grada Zagreba, grada, odnosno općine. Ono sadrži analizu provođenja dokumenata prostornog uređenja i drugih dokume-nata, ocjenu provedenih mjera i njihove učinkovitosti na svrhovito gos-podarenje prostorom, na zaštitu vrijednosti prostora i okoliša, te druge elemente od važnosti za prostor za koji se izrađuje.Na temelju izvješća a u svrhu procjene potrebe izrade novih, odnosno noveliranja postojećih dokumenata prostornog uređenja, potrebe prib-

53


avljanja podataka i stručnih podloga za njihovu izradu, te poduzimanje drugih mjera od značenja za izradu i donošenje tih dokumenata, Hr-vatski sabor, odnosno predstavnička tijela jedinice regionalne i lokalne samouprave, donose dvogodišnji program mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru. Uzgred valja napomenuti da se navedenim programom mjera može utvrditi i potreba, razina, izvori za fi nanciranje te rok za uređenje zemljišta i sl.

Gradnja izvan granica građevinskog područja grada odnosno općineOsnovno je pravilo da se naselja mogu izgrađivati samo na građevinskom području koje se utvrđuje prostornim planom uređenja općine i grada, odnosno prostornim planom Grada Zagreba, radi razgraničenja izgrađenih dijelova tih naselja i površina predviđenih za njihov razvoj, od ostalih površina namijenjenih razvoju poljoprivrede i šumarstva, kao i drugih djelatnosti koje se, s obzirom na svoju namjenu, mogu odvijati izvan građevinskih područja.Izvan građevinskog područja može se planirati izgradnja građevina infra-strukture (prometne, energetske, komunalne itd.), zdravstvenih i rekreaci-jskih objekata, objekata obrane, objekata za istraživanje i iskorištavanje mineralnih sirovina, te stambenih i gospodarskih objekata za vlastite potrebe i potrebe seoskog turizma, a u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Uređivanje prostora, tj. gradnja izvan građevinskoga područja, provodi se na temelju smjernica i kriterija prostornoga plana uređenja općine i grada, odnosno prostornoga plana Grada Zagreba.

III. Stanje i problemi u području prostornog uređenja

Sustav prostornog uređenja Republike Hrvatske na sve tri razine obilježava, prije svega, snažno djelovanje dviju suprotnosti. S jedne strane prisutan je pritisak, posebno na nekim prostorima poput jadran-ske obale ili većih gradova, da se u mnoštvu teško predvidivih i često međusobno konfl iktnih aspiracija prema prostoru, zadovolje svi zahtjevi, u brzom, jednostavnom i ne previše skupom postupku izrade i donošenja prostornih planova, dok s druge strane, formalno i stručno postoji pritisak sve zahtjevnijeg sadržaja dokumenata prostornog uređenja, većih potreba i obveze usklađivanja različitih interesa korisnika prostora, složenih pos-tupaka izrade i donošenja planova, jačanja sudioništva i značenja javnosti te paralelnog resornog planiranja, a što proces prostornog planiranja čini kompliciranim, dugotrajnim i skupim. Kako se unatoč nerazmjeru opisanog stanja nastoji zadržati nužna razina stručne utemeljenosti i zakonitosti, sve češće se u javnosti prostorno uređenje shvaća kao kruta birokratska prepreka razvoju, a prostorni se planovi nastoje mijenjati u skladu s trenutnim interesima (točkasto), čime se utječe ili čak dovodi u pitanje, cjelovitost uređenja nekoga područja. Daljnja posljedica takvoga shvaćanja jest često prisutna bespravna gradnja (gradnja protivna do-kumentima prostornog uređenja).Uzroci opisanog stanja brojni su i različiti. Prije svega valja istaknuti da je teritorijalna podjela države izvršena na jedinice lokalne samouprave, koje u velikom broju slučajeva, zbog fi nancijskih, kadrovskih ili drugih

54


razloga, objektivno gledajući, nisu u mogućnosti ispuniti svoje obveze u pogledu praćenja stanja u prostoru, donošenja dokumenata prostornog uređenja, kao ni uređenja građevinskog zemljišta, a koje zahtjeve pred njih postavlja važeća legislativa. Nadalje, najočitiji uzroci opisanoga stanja rezultat su nedostataka i drugih slabosti legislative prostornog uređenja i to dijela koji uređuje prostorno i urbanističko planiranje i dijela koji uređuje, odnosno koji bi trebao urediti realizaciju tih planova, prvenstveno kroz uređenje građevinskog zemljišta u naselju.U dijelu legislative koji uređuje prostorno i urbanističko planiranje, izraženi su sljedeći osnovni problemi odnosno nedostaci:

- nedostatak tehničkih propisa koji propisuju prostorne i urbanističke standarde i osnove metodologije izrade prostornih i urbanističkih planova te nedostatak tehničkih propisa posebnih resora značajnih za izradu tih planova;

Naime, sustav je uređen tako da je uređivanje tih pitanja u potpunosti prepušteno planovima, a koji ova pitanja redovito ne uspijevaju riješiti;

- nedovoljna defi niranost sadržaja pojedinih prostornih i urbanističkih planova i podataka potrebnih za njihovu izradu;- nepostojanje prostorno-informacijskog sustava određenog sadržaja;- nepotrebno čvrsta i nedovoljno defi nirana ovisnost niže razine planiranja od više razine planiranja;- nedovoljna razrađenost sudjelovanja pojedinih resora i drugih korisnika prostora u izradi i donošenju prostornih i urbanističkih planova.

U dijelu legislative koji uređuje realizaciju prostornih planova problemi su još izraženiji, a protežu se kroz sva tri vida ovog dijela, i to kroz:

a) organizaciju uređenja građevinskog zemljišta- uređenost zemljišta do određene razine nije zakonom propisana kao uvjet za gradnju poslovnih i stambenih zgrada,- postojanje detaljnog urbanističkog plana (provedbenog urbanističkog plana) ili regulacijskog plana nije zakonom propisani uvjet za gradnju na pretežno neizgrađenim područjima, niti za potpunu rekonstrukciju izgrađenih dijelova naselja, - ne postoje instrumenti koji bi omogućavali realizaciju privatne inicijative u uređenju građevinskog zemljišta,- planiranje uređenja građevinskog zemljišta moguće je na dva kolosijeka koji se međusobno preklapaju (kroz naprijed opisani program mjera za unapređenje stanja u prostoru i kroz program gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu;

b) fi nanciranje uređenja građevinskog zemljišta- komunalni doprinos, koji je glavni izvor fi nanciranja izgradnje osnovne komunalne infrastrukture, zbog načina razreza i naplate ne omogućava fi nanciranje izgradnje ove infrastrukture unaprijed, tj. prije gradnje stambenih i poslovnih građevna,- fi nanciranje izgradnje osnovne komunalne infrastrukture i druge infrastrukture nije u zadovoljavajućoj mjeri transparentno niti pravično;

c) rješavanje imovinsko-pravnih odnosa u smislu nepostojanja uobičajenih instituta- aproprijacije,- urbane komasacije,

55


- mogućnosti otuđenja nekretnine od strane jedinice lokalne samouprave, bez provedbe javnog natječaja u određenim slučajevima,- obaveze prodaje građevinskog zemljišta u vlasništvu države, jedince lokalne i regionalne samouprave u određenim slučajevima,- obaveznog otkupa građevinskog zemljišta od strane jedinice lokalne samouprave, na kojemu je detaljnim planom uređenja predviđena izgradnja građevina koje ne mogu biti u vlasništvu fi zičkih i pravnih osoba,- pravo prvokupa nekretnina u korist države i jedinica lokalne i regionalne samouprave,- pravo na naknadu vlasniku zemljišta, u slučaju promjene namjene građevinskog zemljišta,- pravila za utvrđivanje tržišne vrijednosti nekretnina.

Prilog pripremio:Josip Bienenfeld, dipl.iur.Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenjaTel:++385 1 3782444Fax:++385 1 3772555E-mail: [email protected]

Kontaktne osobe:Josip Bienenfeld, dipl.iur.Tel:++385 1 3782468Fax:++385 1 3772822E-mail:[email protected]

Goranka Radović, dipl.ing.arh.Tel:++385 1 3782474Fax:++385 1 3772822E-mail:[email protected]

Više informacija na mrežnoj stranici: www.mzopu.hr

56


57


58


59


1.5 Mađarske županije Baranja-Györ-Moson-Sopron-Somogy-Vas-Zala

60


Sustav prostornog uređenja– Mađarske županije (Baranja, Györ-Moson-Sopron, Somogy, Vas, Zala)


Statistički podaci

Sustav državne upraveU mađarskom Ustavu je navedeno da je Mađarska jedinstvena država, koja ima državnu upravu na tri razine. Razine su sljedeće:� Državna razina: ministarstva i središnja tijela državne uprave;� Regionalna razina: U Mađarskoj postoji sedam regija. U ovome trenutku

nemaju državnoupravne ovlasti, već su tek statističko-projektne regije, koje su pod vodstvom Regionalnog vijeća prostornog razvitka.

� Županijska razina (postoji 19 županija, plus glavni grad): županija je samouprava koja ima birano tijelo, a to je Skupština Županije. Ona djeluje kroz urede javne uprave (koji su podređeni Ministarstvu unu-tarnjih poslova), te kroz više necentraliziranih upravnih organa (pod upravljanjem odgovarajućeg ministarstva ili državnog tijela).

� Lokalna razina: lokalne samouprave (njih 3145, budući da u Mađarskoj svako naselje ima pravo uspostaviti svoju neovisnu samoupravu) imaju birano zastupničko tijelo i izvršno tijelo (Ured gradonačelnika). Ured gradonačelnika podjednako obavlja lokalnoupravne zadaće (za koje odgovara zastupničkom tijelu) i državnoupravne zadaće (za koje odgo-vara tijelu državne uprave).

U skladu sa sustavom državne uprave u Mađarskoj su od 3145 lokalnih samouprava 252 gradskih samouprava (glavni grad, 22 grada sa sta-tusom županije i 229 gradova) a 2893 samouprava naselja (186 velikih naselja i 2707 malih naselja). Zbog toga i (postoji) upravna distinkcija „selo-grad” na razini naselja. 1990. donesen je zakon o samoupravi, kojim su lokalnim samoupravama dodijeljene brojne nadležnosti.Postoje i sektorska upravna tijela, s regionalnim ili županijskim djelokrugom, kao što su npr. inspektorati za zaštitu okoliša i vodoprivredne uprave, koje spadaju pod nadzor odgovarajućih državnih organa.

Podjela između državne / županijske / lokalne razine

Zakon o Prostornom razvoju iz 1996. – kao i izmjene Zakona – navode da treba uspostaviti novu organizacijsku mrežu prostornog razvoja, koja uključuje sljedeće:

- Državno vijeće za prostorni razvoj,- Regionalna vijeća za prostorni razvoj,

61


- Županijska vijeća za razvoj,- Vijeća za regionalni razvoj specifi čnih regija,- Suradnja lokalnih samouprava na području prostornog razvoja.

Stvaranje nove institucionalne suradnje imalo je za cilj potpomaganje decentralizacije donošenja odluka, jačanja načela suradnje, te transpa-rentnosti i uključivanja javnosti. Mađarski sustav institucija prostornog razvoja je osim poticanja decen-tralizacije i određivanja okvira suradnje među raznim područnim razinama i gospodarskim sektorima dao svoj doprinos i sljedećem:

- Na državnoj razini usvajanju prostornog razvoja i intenzivnijoj vladinoj koordinaciji preko Državnog vijeća prostornog razvoja;- Stvaranjem regionalne razine i Regionalnih vijeća prostornog razvoja institucionalizaciji regionalne (NUT II) suradnje;- Na županijskoj razini jačanju decentralizacije i načela partnerstva, a kroz rad županijskih vijeća za razvoj- Na mikroregionalnoj razini jačanju suradnje među zajednicama

Kratak pregled zakonodavstva o planiranjuZakon o prostornom razvoju kojim su pokrenute značajne reforme u sustavu ustanova i instrumenata prostornog razvoja u Mađarskoj.U Zakonu o prostornom razvoju iz 1996. postavljene su osnove jedne utemeljenije regionalne politike. Zakonom su zadane zadaće prostor-nog razvoja i planiranja, te identifi ciran je njihov sustav instrumenata i ustanova. Usvajanjem Zakona, Mađarska je bila među prvim državama s namjerom pridruživanja, koje su svoj sustav pravnih okvira, a koji se odnose na ovo područje, donijeli u skladu sa standardima prostornog razvoja EU-a.Zakonom se uspostavlja novi sustav ustanova za regionalni razvoj kako na nacionalnoj, tako i na razini županijske uprave. Nove ustanove, vijeća za razvoj, sastavljena su od predstavnika samouprava, na temelju part-nerstva. Ova su vijeća odgovorna za raspodjelu resursa regionalnog razvoja na temelju načela supsidijarnosti. Postojeće resurse dodjeljuju projektima koji višestruko pridonose realizaciji državnih i regionalnih raz-vojnih ciljeva (koji su formulirani u nacionalnim i regionalnim razvojnim konceptima), i koji uklopljeni u programe refl ektiraju dodirne točke među raznim projektima, kao i organiziranje i mjerljivost realizacije.Novi se zakon bavi i koordinacijskim i regulativnim zadaćama, harmoniza-cijom razvojne infrastrukture i namjene zemljišta, kao i usmjeravanjem prenamjene zemljišta. Nakon Zakona o prostornom razvoju uslijedili su brojni zaključci vlade u svezi sa zadaćama ministarstava i raznih drugih državnih organa na području prostornog razvoja, projektnim sadržajem prostornog razvoja, te konzultacijskim poslovima i procesima davanja suglasnosti.

II. Projektni sadržaj i proces u skladu s trenutno važećim zakonskim regulativama

Načela Zakona i temeljne zadaće raznih projekataProstorni razvoj je temeljni instrument provedbe politike prostornog razvoja. Adekvatno izrađeni regionalni planovi pomažu u djelotvornom iskorištavanju fi nancijskih resursa. Zakonom o prostornom razvoju defi -

62


nirani su Regionalni koncepti i programi za državu u cijelosti i za županije, dok su isti za regije određeni tek kasnije, tijekom izmjene (zakona) 1999. Novi, hijerarhijski sustav regionalnog planiranja unapređen je odlukom vlade br. 184/1996 (11. prosinca) o koordinaciji i usvajanju regionalnih razvojnih koncepata, programa i planova, te odlukom br. 18/1998 (25. srpnja), o sadržaju i propisima davanja suglasnosti regionalnim razvojnim konceptima, programima i planovima. Kao rezultat ovog procesa danas svaka pojedina županija i regija ima usvojen regionalni razvojni koncept i program.Državni razvojni koncept podastrijet je početkom ove godine pred Parla-ment. Koncept je ukazao na slabosti regionalnog razvoja:

• Područne nejednakosti gospodarskog razvoja i rasta (čije je sadašnje središte glavni grad i sjeverozapadna regija), • Prevelika koncentracija broja stanovnika i infrastrukture u Budimpešti,• Pogoršani položaj nerazvijenih regija, uključujući i periferna područja u unutrašnjosti,• Žurna potreba razvoja javne infrastrukture u interesu smanjivanja prevelikih razlika između vodovodne i kanalizacijske mreže, • Neodgovarajuća raspodjela pružanja kulturnih sadržaja

Identifi cirane su i jake strane regionalnog razvoja, kao npr.: • Pojavljivanje novih središta rasta,• Razvoj transporta i komunikacije • Razvoj pograničnih područja• Jačanje prekogranične suradnje

Državni razvojni koncept za rješavanje slabosti predlaže sljedeće:• Stvaranje posebnih fondova za razvoj nerazvijenih regija• Razvoj javne infrastrukture, posebno na transportnim pravcima u smjeru istok-zapad• Ubrzani razvitak ruralnih područja.

Zakonom br. XXI. iz 1996. identifi cirano je i prostorno uređenje (tzv. fi zičko prostorno planiranje), kao specifi čna kategorija prostornog raz-voja. Defi nicija projekta fi zičkog prostora glasi: „plan, koji određuje i utječe na dugoročnu tehničku i fi zičku strukturu države i pojedinačnih regija, usmjerava dugoročno iskorištavanje prostornih karakteristika i resursa, provedbu ekoloških načela, koordinirano planiranje tehničkih i infrastrukturnih mreža, te sustav namjene zemljišta i njegovu optimalnu dugoročnu prostornu strukturu.”Državni plan prostornog uređenja temelji se na Državnom razvojnom konceptu i cilj mu je identifi cirati buduće urbanističke i ekološke struk-ture, kao i defi nirati načela kontrole namjene zemljišta. Plan zatim, na nižim razinama, određuje i djelokrug i odgovornost regionalnih i lokalnih planova.Cilj Državnog plana prostornog uređenja je da posluži kao sveobuhvatni okvir (krov) procesa fi zičkog planiranja. Plan mora identifi cirati buduće prostorne strukture, njihovu poziciju i njihove veze s cjelovitim europskim urbanističkim modelom i sustavom ekoloških koridora, nadalje određuje odnos i veze Mađarske sa susjednim zemljama. Osim toga mora se usk-laditi i široki model zona i namjene zemljišta s ispunjavanjem obligacija i uvjeta razvoja.U izradi Državnog razvojnog plana njegovi su se autori povodili sveo-buhvatnim sustavom okvira Perspektive prostornog razvoja Europe

63


(ESDP). Perspektiva prostornog razvoja Europe (ESDP) izrađen je s ciljem da osigura opće okvire i sustav vrijednosti, koje valja poštivati pri državnom i regionalnom planiranju. Bavi se samo područjima zemalja članica EU-a, ali upozorava na potrebu nastavka projektnih napora, te na taj način proširuje svoju interesnu sferu na cijelu Europu. Namjera izrade mađarskog državnog plana prostornog uređenja (fi zičkog plana) bila je pokušaj davanja odgovora na ovaj zahtjev.Prateći opća načela postavljena u ESDP-u opći ciljevi državnog prostor-nog uređenja (fi zičkog plana) su sljedeći:

• Gospodarska i društvena kohezija• Održivi razvoj • Ujednačena konkurentnost državog teritorija.

Tijekom izrade plana nastojalo se postići integrirani proces planiranja. Umjesto paralelne izrade i konzultiranja sektorskih preporuka zajednički je radilo više projektantskih agencija, od kojih je jedna provodila koor-dinaciju (VÁTI – Mađarska neprofi tna udruga za regionalni razvoj i urbanističko planiranje). Najvažniji partneri u suradnji bili su (željeznički, cestovni, vodeni i zračni) transportni projektanti, te projektantski organi za telekomunikacije i energetiku (uključujući i rudarstvo), te za poljoprivredu i zaštitu okoliša. Tijekom procesa planiranja izrađena je studija, kojom je procijenjena inter-akcija između transporta i gradskih modela i predložen model transporta koji će u većoj mjeri biti u službi cilja decentralizacije.U ovom je pogledu kao dobra polazna točka poslužila analiza tzv. Helsinških koridora, koji su najznačajniji transportni koridori među državama, koji povezuju jugozapadni i sjeveroistočni, te južni i sjeverni dio kontinenta. Tri od ovih koridora prolazi kroz Mađarsku, a njihova točka spajanja se na shematskoj karti može pronaći kod BudimpešteZa Mađarsku je najočitija prednost ovih koridora u tome, što oni osigurava-ju priključivanje države europskom urbanističkom modelu. Međutim, bilo bi važno izbjeći daljnje jačanje prevelike koncentracije razvoja Budimpešte. Zbog toga je izrađen prijedlog za usvajanje državnih modela koridora prilagođenih državnim potrebama, kako bi se postigla bolja povezanost između istočnih i zapadnih regija.Međugradska prekogranična suradnja je jedan od ostalih preduvjeta za postizanje ujednačenog razvoja sustava gradova u malim državama kao što je Mađarska. Otvaranje graničnih prijelaza, kao i jačanje transportnih veza važni su instrumenti potpomaganja stvaranja zajedničkih poduzeća, kao i kulturne suradnje te jačanja zaštite okoliša. Glavna karakteristika opsežnog modela namjene zemljišta je rijetkost šumskih područja i drugih višegodišnjih biološko aktivnih vrsta. Najvažniji među njima su područja zaštićene prirode koji su temelj ekološke mreže, koje su sastavljene od travnatih površina, šuma i vodenih površina, koje valja povezati kao bi mogao nastati cjeloviti sustav. Obradive površine u Mađarskoj su relativno ekstenzivne i visoko produk-tivne. Međutim, valja uzeti u obzir europske politike i tržišne potrebe koje se odnose na smanjivanje obradivih površina u visini od cca 10%, dok je svakako potrebno povećati površinu šuma. Usporedba modela namjene zemljišta i produktivnosti obradivih površina otkriva koje površine valja zadržati pod obradom, koje iskoristiti u svrhu zaštite okoliša, ekoloških koridora i pošumljavanja, a koja su ona područja na kojima se predviđa i na kojima je dopušten razvoj.

64


Glavne značajke namjene zemljišta, infrastrukturnih sustava i lokalnih i regionalnih potreba, namjera, planova i programa valja učiniti predmetom integrirane analize, kako bi se mogla identifi cirati moguća budućnost sustava naselja, gradova, sela, općina – gradskih i ruralnih područja. Za mogući razvoj fi nancijskih, upravnih, te centara za visoku tehnologiju, kao i za istraživanje i razvoj treba izraditi procjene, isto tako kao i za određivanje logističkih i turističkih lokacija, te za osmišljavanje razvojnih mogućnosti perifernih regija i okruga, koje valja reorganizirati. To je ono područje na kojem fi zičko planiranje neposredno pridonosi regionalnom i lokalnom gospodarskom i društvenom razvoju.Posebne propise namjene zemljišta identifi ciraju Državni planovi pros-tornog razvoja na podređene zone. Državni plan prostornog razvoja je podastrijet Parlamentu u obliku prijedloga zakona. Izrada fi zičkih planova prostornog razvoja za županije i specifi čne regije (npr. Regija Budimpešte) dospjela je u zadnju fazu.

Obveze planiranja, korisnici / autori planovaSve su pojedine regije (NUTS2, NUTS3, NUTS4) obvezne izraditi svoje razvojne programe i svako upravno područje (županija) mora imati svoj regionalni fi zički plan. Fizički se planovi moraju izraditi i za tzv. specifi čne regije (npr. regija za odmor na Balatonu i okolici, ili regija Budimpešte).

Izdavanje dozvole za planoveZakon br. XXI. iz 1996. određuje sljedeće:Planovi prostornog razvoja moraju biti izrađeni u hijerarhijskoj strukturi, pri čemu svaki pojedini plan mora biti u skladu s planom na višoj razini. Tijekom konzultacijskog i procesa izdavanja dozvole moraju se formulirati i uzeti u obzir prijedlozi koji stižu s nižih razina.Fizički i plan prostornog razvoja mora biti u suglasju.

Studija utjecaja na okoliš / prostor Prema Zakonu br. XXI. iz 1996. studija utjecaja na okoliš / prostor obve-zatan je dio svih planova prostornog razvoja.

Suradnja i uključivanje javnostiPrema Zakonu br. XXI. iz 1996. i vladinih odluka koje su uslijedile nakon istog, tijekom izrade planova prostornog razvoja među uredima je obve-zatna suradnja. Uključivanje javnosti je podržano uključivanjem nevladinih organizacija u konzultacijski postupak. Javno mnijenje treba opsežno in-formirati o sadržaju i posljedicama planova.

Revizija planova / preduvjet izvršavanjaPlanove prostornog razvoja valja revidirati svakih 3-5 godina. Procesi monitoringa su u službi ocjene i proučavanja praćenja planova, kao i provjere provedbe.

Provedba i važnost trajanja planova Fizički planovi prostornog razvoja imaju zakonsku snagu. Programi pros-tornog razvoja provode se putem raspodjele resursa.

65


Nadoknada za štete prouzročene planerskim ograničenjimaVlasti za izdavanje dozvole dužne su, ukoliko je to adekvatno utemeljeno, nadoknaditi štete nastale uslijed planerskih ograničenja.

III. Trenutni položaj i glavni problemi planiranja

Prijedlog zakona, koji se temelji na Državnom planu prostornog razvoja, je pred usvajanjem. U međuvremenu su izrađeni i planovi županija, te im predstoji tek da ih učine konačnima u skladu s državnim planom nakon njegova usvajanja. Izrađen je i Državni razvojni plan te je podnesen Europskoj komisiji za davanje prijedloga. Planom su identifi cirani razvojni prioriteti do 2006.g. Operativni program je sljedeći:Operativni program za razvoj gospodarstva

− Operativni program za razvoj poljoprivrede i ruralnih područja − Operativni program za razvoj ljudskih resursa − Operativni program za razvoj infrastrukture i zaštite okoliša− Regionalni Operativni program

Prilog pripremila:Erzsébet Visy VajdovichHungarian Regional Development and Urbanistic Co.1016 Budapest, Gellérthegyi út 30-32.

Kontaktna osoba:Erzsébet Visy Vajdovichtel: ++36 1 224 3162faks: ++ 36 1 224 3105e-mail: [email protected]

Više informacija na mrežnoj stranici: http:// www.vati.hu

66


Mađars

ki s

ust

av

pro

storn

og p

laniranja

dost

a je

slo

žen z

bog r

azl

ikova

nja

pro

storn

og r

azv

oja

i p

rost

orn

og u

ređenja

. P

rost

orn

i razv

oj i

ma d

rušt

veno-g

osp

odars

ko z

nače

nje

i pro

vodi s

e p

rete

žno

pre

ko s

ust

ava

za r

asp

odje

lu fi

nanci

jski

h s

redst

ava

, su

bve

nci

oniranja

i p

reko

sust

ava

potic

aja

. P

rost

orn

o u

ređenje

im

a t

ehnič

ku i

eko

lošk

u v

ažn

ost

i p

rovo

di

se p

om

oću

sre

dst

ava

pra

vnog

ure

đenja

, ogra

nič

enja

i za

bra

na.

67


1.6 Lombardija

68


Sustav prostornog uređenja - Lombardija


Statistički podaciPovršina: 23.861 km2

- planine 40,5 % 19.673 km2

- brda: 12,5 % 12.964 km2

- ravnica: 47,0 % 11.224 km2

- šuma: 20,7 % 493.799 ha - zaštićena površina (prirodni parkovi i rezervati): 21,3 % 508.840 ha - poljoprivredna površina: 55,0 % 1.314.337 ha (najvećim dijelom se koristi za uzgoj mahunarki i krmiva) - površina koja nije namijenjena poljoprivrednom korištenju 23,0 % 554.274 ha (zgrade i infrastrukture, razne mreže …)

Podaci o stanovništvu i ustrojstvu proizvodnih djelatnosti Broj općina: 1546 (Italija: 8.100) Stalno stanovništvo: 9.121.714 (15,8 % od ukupnog broja stanovnika u Italiji) Gustoća naseljenosti: 382 st/ km2 (Italija: 192 st/ km2)

Lombardija ItalijaStopa nataliteta (živo rođene djece na 1.000 stanovnika) 9.4 9.4Stopa smrtnosti (umrlih na 1.000 stanovnika) 9.4 9.7Prirodni saldo (rođeni-umrli na 1.000 stanovnika) 0.0 – 0.3Stopa doseljavanja (prijavljeni na 1.000 stanovnika) 35.5 27.2Stopa iseljavanja (1.000 stanovnika) 29.3 24.1Migracijski saldo (upisani-ispisani na 1.000 st.) 6.2 3.1Stalno naseljeni stranci 340 850 1.464.589Indeks starosti 1 135.5 124,5

Broj zaposlenih u poljoprivrednom sektoru2: 208.898 6.579.888Zaposleni u industrijskom sektoru3: 1.488.019 6.197.002Zaposleni u tercijaru,trgovina, usluge i ustanove3 193.60 9.576.8

• Ostali podaci: Lombardija Italija Br. industrijskih postrojenja podložnihopasnosti od udesa 67 313Km željezničke mreže na 100 km2 površine 8.0 6,5Km cestovne mreže na 100 km2 površine 52.3 55,0Vozila u optjecaju po km ceste 528 246Broj vozila na 1.000 stanovnika 581 564Roba koja se prevozi cestom po km cestovne mreže 41,8 14,6

1 Postotni odnos između broja stanovnika starijih od 65 godina i onih između 0 i 4 godine2 Izvor: Istat, censimento dell’agricoltura 20003 Izvor: Istat, censimento della popolazione e dei servizi, 2000

69


• Razrada: Po površini, Lombardija je četvrta talijanska regija, nakon Sicilije, Pije-monta i Sardinije.Morfološki, sjeverni je dio, uz granicu sa Švicarskom, obilježen Alpama s vrlo visokim vrhovima i velikim ledenjacima. Regija je vrlo bogata vodom te dakle i električnom energijom te kanalima koji navodnjavaju usjeve.Lombardiji pripada središnji dio Padske doline. Sastav zemljišta doprinosi provođenju intenzivne poljoprivrede u južnom dijelu regije, duž rijeke Po, gdje je zemljište glinasto i nepropusno.Premda je velik dio Lombardije planinski, gdje je prihod sa zemlje gotovo nepostojeći, poljoprivredna je proizvodnja u regiji među najvišima u Italiji. Za poljoprivrednu se obradu koristi središnji i južni dio regije u kojem se, zahvaljujući plodnosti tla, obilju irigacijskih voda te suvremenim sus-tavima primijenjenim na uzgoj, tijekom čitave godine uzgajaju žitarice, riža, povrće i krmiva. Iako je stanovništvo ravnomjerno raspoređeno po općinama različite veličine (25% općina ima manje od 5.000 st.; 34% između 5.000 i 20.000 st.; 23% između 20.000 i 100.000 st.; 18% preko 100.000 st.), osobenost je ustrojstva naselja u Lombardiji velik broj malih općina s ispod 5.000 stanovnika (čak 1154 od ukupnih 1546, dakle 75%), dok svega 4 općine prelaze prag od 100.000 stanovnika (Milano, Monza, Brescia, Bergamo).

Administrativna organizacijaRegija Lombardija obuhvaća područja provincija Bergamo, Brescia, Como, Cremona, Lecco, Lodi, Mantova, Milano, Pavia, Sondrio, Varese a glavni joj je grad Milano.Tijela su regije Regionalno vijeće, vlada i predsjednik regionalne vlade.Vijeće utvrđuje smjernice reginalnog planiranja; također, preko svojih komisija, sudjeluje u izradi regionalnih planova i programa, kako općih tako i sektorskih; usvaja iste planove i programe, kao i njihove dopune i izmjene, te nadzire njihovu provedbu.Regionalni zakon utvrđuje postupke regionalnog planiranja.Vijeće usvaja naznake, prijedloge i mišljenja pomoću kojih regija sudjeluje u državnom planiranju.Regionalna je vlada izvršno tijelo regije, a obavlja funkcije koje mu pov-jerava Ustav. Posebice, regionalna je vlada mjerodavna da u suradnji s nadležnim vijećničkim komisijama, pripremi regionalne planove i pro-grame te osigura njihovu provedbu.Predsjednik regionalne vlade predstavlja regiju, obznanjuje zakone i pravilnike usvojene u Vijeću, upravlja administrativnim poslovima koje država delegira regiji, a za njih je odgovoran pred Vijećem. Obavlja i sve ostale dužnosti predviđene Ustavom.

Pregled legislativePrije nego prijeđemo na nabrajanje zakona koji se odnose na prostorno planiranje, moramo kratko spomenuti tekući proces administrativne de-centralizacije.• Proces administrativne decentralizacije

- Z. 142/90- Z. 59/1997 (zakon Bassanini)- Z. Lgs. 112/1998

70


- Regionalni zakon 1/2000- Ustavni zakon 3/2001

Tijekom posljednjeg desetljeća u Italiji je pokrenut proces administrativne decentralizacije s ciljem da regije i lokalne uprave (općine, provincije, planinske zajednice) dobiju ovlasti u području administracije.U pitanju je važan proces koji, utemeljen na načelu supsidijarnosti, bitno mijenja način djelovanja i nadležnosti regija i nižih jedinica.Počevši sa zakonom 142/90, pokrenut je proces uvažavanja lokalnih autonomija, tako što je općinama i provincijama priznata satutarna nor-mativna autonomija te im je omogućeno upravljanje lokalnim službama preko jednostavnih i inovativnih struktura.U drugoj polovici devedesetih godina postavljeni su pak temelji reformi države u pravcu federalizma, sve do najnovije izmjene stavke V u II. dijelu Ustava (Ustavni zakon 3/2001). Zakonom 59/1997 predviđen je prijenos čitavog niza funkcija i zadaća u sektoru prostornog uređenja na regije i lokalne uprave. Popis funkcija prenijetih na regija nalazi se u zakonskom dekretu 112/98: ovaj je zakon-ski dekret (uz iznimku nekih nadležnosti koje su ostale u ovlasti države ili su prenijete na lokalne jedinice) dodijelio regijama funkcije i zadaće iz različitih područja: predviđa se prijenos ovlasti u području obrtništva, industrije, energetike, rudarstva, nadzora nad trgovinskim komorama, javne stambene gradnje, prirodnih parkova i rezervata, onečišćenja voda, akustičnog, atmosferskog i elektromagnetskog onečišćenja, vodenih resursa i zaštite tla, javnih radova, prometnica koje ne spadaju u infras-trukture od državnog interesa, civilne zaštite, zdravstva i socijalnih službi, školstva, profesionalne izobrazbe, kulturnih dobara, scenskih djelatnosti, sporta, administrativne i lokalne policije.Regija Lombardija je preuzela ove naznake donoseći vlastite zakone po ovim pitanjima (Regionalni zakon 1/2000) u kojima za svako područje utvrđuje zadaće i funkcije koje zadržava za sebe i one koje decentralizira na niže upravne jedinice.Usmjerenost na decentralizaciju kasnije je daljnje pojačana ustavnim zakonom “Reforma Stavka V II. dijela Ustava” gdje se opća nadležnost za administrativne funkcije dodjeljuje općinama i, podređeno, provincijama, velikim gradovima, regijama i državi.U regijama je otvorena rasprava u cilju defi niranja novog regionalnog statuta koji će zamijeniti trenutačno važeći (Zakon 339/1971) i koji će utvrditi načela organizacije i djelovanja regije nakon ustavne reforme (zakoni 1/99 i 3/2001).

• Zakonske referencijeLombardijski se normativni okvir temeljio na regionalnom zakonu 51/75. Premda inovacijski za ono vrijeme, taj je zakon i dalje nudio model “hijerarhijskog” planiranja prema kojem je regija provodila nadzor nad općinskim regulacijskim planovima te nad nadopćinskim koordinacijskim prostornim planovima.S početkom u drugoj polovici devedesetih godina, zakon 51/71 je izmi-jenjen u nekim dijelovima, ali ne u cijelosti, posebnim zakonima koji su se, najkraće rečeno, nadahnjivali kriterijima pojednostavljenja i decen-tralizacije. Glavne se novosti koje su uvedene tiču uređivanja postupaka usvajanja općinskih planskih dokumenata. Ovdje ćemo navesti najvažnije među tim zakonima:

71


- R.Z. 23/97 “Ubrzanje postupka usvajanja općinskih urbanističkih planova te regulacija gradbenog pravilnika”- R.Z. 18/97 “Preuređenje nadležnosti i pojednostavljenje postupaka u pitanjima zaštite okolišne baštine i krajoličkih planova. Prijenos ovlasti na lokalne upravne jedinice”. - R.Z.1/2001 “Regulacija promjena namjene nekretnina i propisi za opskrbu područja opremom za javno korištenje”- R.Z. 9/99 “Integrirani programi zahvata radi prenamjene urbanističkog, gradbenog i okolišnog dobra na prostoru Lombardije”

Trenutačni je referentni zakonodavni okvir u velikoj mjeri preuređen već spomenutim regionalnim zakonom od 5. siječnja 2000. godine, koji je utvr-dio nadležnosti ustanova, regije, provincija i općina u pitanjima prostornog uređenja, okoliša i infrastruktura. Posebice je, u skladu s državnim zakonom 142/90, zakon 1/2000 ojačao ulogu srednje jedinice, provincije, zacrtavajući njezinu ulogu u procesu planiranja te određujući temeljne sadržaje njezinog planskog dokumenta, PTCP. Utvrdio je postupke usvajanja planskih dokumenata. Moramo naglasiti kako je ovaj zakon uveo dva bitna načela: načelo participacije (viti točku II. 4) i načelo samousvajanja (vidi točku II. 2). Na kraju, u travnju 2000. godine regionalna vlada usvaja “opće crte lombard-ijskog prostornog uređenja”, koje predstavljaju regionalnu smjernicu. Nije u pitanju Regionalni prostorni plan, kako predviđa regionalni zakon 51/75, već se zapravo radi o dokumentu s općim smjernicama za provincije i općine.Tijekom 2001. je pak konačno usvojen Prostorni plan krajolika, koji uvodi i defi nira takozvani “plan krajolika” kao skup dokumenata od konkretnog značenja za krajolik.Zakonodavni polet koji je obilježio ove posljednje godine proizveo je i poredak u kojem se miješaju staro i novo te se stoga osjeća potreba za koordinacijom i dovršenjem posla. Regija Lombardija je izradila prijedlog reforme čitavog ovog područja, “Zakon za upravljanje prostorom, zapravo prijedlog zakona za institucijsko sučeljavanje i regulaciju prostornih dokume-nata općinske i nadopćinske razine, te za ocjenjivanje, praćenje, postupke usuglašavanja (vidi točku III).

II. Sadržaji planiranja i postupci usvajanja

Osnovna načela i glavne zadaće različitih planskih instrumenataStupanjem na snagu zakona 142/ ‘90 koji reformira lokalne samouprave, konačno se zacrtava okvir nadležnosti regije, provincije i općine u pitan-jima prostornog planiranja.

Regionalni prostorni planRegije su mjerodavne za planiranje i usmjeravanje kroz izradu Regionalnih prostornih planova čije konkretne sadržaje utvrđuju različiti regionalni zakoni. Općenito, možemo smatrati da regionalni prostorni planovi moraju sadržavati crte povezivanja s unutarregijskim i nadregijskim prostornim planiranjem (što se tiče hidrogeološkog uređenja, velikih prometnih infrastruktura, velikih projekata od državnog interesa), te s europskim planiranjem. Nadalje, RPP bi morao provesti odabire u pogledu prostor-nog planiranja, nakon što procijeni prostorni utjecaj regionalnih sektorskih planova i to poglavito u područjima:

- cesta i željeznica;

72


- krajolika;- poljoprivrede;- prirodnih parkova;- proizvodnih aktivnosti;- trgovine;- rudarske aktivnosti;- uređenja voda.

Za razumijevanje teškoća na koje nailazi netko tko pokušava sačiniti bilancu regionalnog prostornog planiranja, bilo bi dovoljno baciti pogled na različite nazive regionalnih prostornih planova, prema odredbama regionalnih zakona: Regionalni prostorni plan (PTR) u Liguriji, Emiliji Romagni i Pijemontu; Prostorni urbanistički plan (PUT) u Umbriji i Pulji; Plan prostornog usmjerenja u Toscani (koji se zove PIT kao i onaj u pokrajini Marche, samo što tamo ista skraćenica znači Plan usklađenja prostora - Piano di Inquadramento Territoriale); Opći regionalni pros-torni plan (PTRG) u Furlaniji-Julijskoj krajini; Regionalni strukturalni okvir (Quadro Strutturale Regionale - QSR) u Basilicati; Regionalni koordina-cijski prostorni plan (PTRC) u Venetu; Regionalni prostorni koordinacijski plan (PTCR) u Lombardiji i u Calabriji; Shema prostornog uređenja (SAT) na Sardiniji; Regionalni referentni prostorni okvir (QRRT) u regiji Lazio; Regionalni referentni okvir (QRR) u Abruzzu.Ovim nazivima, u većini slučajeva, odgovaraju i krajnje različiti sadržaji te postupci izrade i usvajanja. Regija Lombardija nikada nije donijela RPP prema starom regionalnom zakonu 51/75, a ipak sada radi na izradi novog RPP. Struktura i sadržaji novog RPP sukladni su načelima prijedloga urbanističke reforme.

Provincijski koordinacijski prostorni planoviZakonom 1/2000 regija je Lombardija propisala da provincijski plan (PTCP) predstavlja opći programski dokument koji defi nira strategijske pravce prostornog uređenja na nadopćinskoj razini u pogledu infrastruk-tura, pitanja zaštite krajolika i okoliša, uređenja voda, hidrogeološkog sustava te hidraulike šuma.PTCP mogu imati dodatne sadržaje od nadopćinskog značaja (primjerice, lokacija određenih službi), ali oni prethodno moraju biti usklađeni sa zaintere-siranim općinama kako bi se mogli unijeti u PTCP kao obvezujući sadržaji.Samo jedna od jedanaest lombardijskih provincija usvojila je svoj PTCP, dok se preostalih deset nalazi u različitim fazama poodmaklosti poslova na donošenju svojih PTCP.

Opći regulacijski plan

Sadržaji su Općeg regulacijskog plana (PRG) utvrđeni regionalnim zakonom 51/75 koji propisuje pravila općinskog planiranja u pitanjima povijesnih središta, planiranih stambenih i proizvodnih kapacita, usluga na općinskoj i nadopćinskoj razini, te poljoprivrednih i šumskih površina. Postoje nadalje brojni državni i regionalni sektorski zakoni na koje zakon 51/75 upućuje radi izrade PRG. Danas, više od 25 godina nakon njegova usvajanja, zakon 51/75 je zastario, i u pogledu postupaka i u pogledu sadržaja. Novi regionalni zakon 1/2001 otpočeo je taj reformski proces, uvodeći Plan usluga, mijenjajući propise glede prenamjene korištenja tala, povijesnih centara te izračunavanja planiranog stambenog kapaciteta.

73


Sve općine u regiji Lombardiji imaju svoj urbanistički dokument.U nastavku dajemo prikaz lokalnih urbanističkih dokumenata kroz agre-gaciju podataka na regionalnoj i provincijskoj bazi. (Vidi mrežne stranice www.ppurb.it)

Prikazano je stanje urbanističkih dokumenata koji su u regiji Lombardiji važili dne 31/07/2002. Razumije se, ovo je samo informativan prikaz koji se, po prirodi podataka koje iznosi, nalazi u neprekidnom razvoju, a njegovo će stalno dopunjavanje biti pomoćnim instrumentom lokalnim samoupravama i stručnjacima u ovom području. Analiza je provedena na “općinskoj” bazi i obuhvaća relativno dugo vremensko razdoblje (1971-srpanj 2002.). U nastavku se razmatraju vrste dokumenata, njihova starost te tijela* mjerodavna za njihovo usvajanje.Podaci na tablicama su okupljeni po “provincijama”.

*DGR- odluka regionalne vlade, Decr. Min.- ministarski dekret, Delib.

C. Lodig. – odluka komprenzorija Lodigiano, DGP- odluka provincijske

vlade (Lodi).

Tablica A prikazuje podjelu po vremenskim razdobljima na temelju posebno značajnih regionalnih urbanističkih zakona: R.Z. 51/75 i R.Z. 23/97.

TablicaB, znatno podrobnija, daje iscrpniju predodžbu o starosti plana pa prema tome i o njegovoj aktualnosti.

Grafi kon 1 (odnos između broja PRG i PdF)

Grafi kon 2 (odnos između datuma na temelju propisa)

Grafi kon 3 (odnos između datuma na temelju vremenskih razdoblja)

Linkovi na pojedine provincije prikazuju urbanističku situaciju pojedinačnih općinskih dokumenata.

Obveza donošenja, izrađivači i naručitelji planaU institucijsko/administrativnom okviru zacrtanom u državnom zakonu 142/90 kao i u regionalnom zakonu 1/2000 anakronistično je govoriti o obve-zama za donošenje instrumenata urbanističkog planiranja, ako imamo u vidu koncepciju statutarne autonomije provincija i općina te načelo suplaniranja i samousvajanja dokumenata u provincijama i općinama. Naime, nakon što se provedu postupci suplaniranja nabrojeni u točki II. 4, lokalna tijela – provincije i općine – same usvajaju vlastite planove, PTCP e PRG.Prema tome danas više nije aktualno poimanje “hijerarhijskog” planiranja kakvo je nametao stari zakonski okvir na koji se odnosio lombardijski zakon 51/75.Treba uočiti kako na regionalnoj razini, budući nije usvojen novi zakon, premda je u pripremi, (vidi točku III), za PTR vrijede pravila iz starog regionalnog zakona 51/75. Ovaj zakon propisuje da regija Lombardija mora izraditi PTR. Kao što smo već ukazali, regija toj izradi nije pristupila. Za provincijsku razinu je u travnju 2000. godine regionalna vlada usvo-jila Opće crte lombardijskog prostornog uređenja, provodeći regionalni zakon 1/2000. Ove su Opće crte u biti namijenjene provincijama kojima

74


propisuju kriterije za izradu PTCP te određuju koji su obvezatni sadržaji PTCP što ih općine moraju preuzeti u svoje PRG.; nadalje, daju i opće smjernice općinama za izradu PRG.

Procjena utjecaja na okolišUvedena direktivom 85/337/CEE od 27. lipnja 1985. a kasnije izmijenjena i dopunjena direktivom 97/11/CE, PUO je prihvaćena kroz zakon od 8. srpnja 1986. godine, broj 349, kojem je uslijedio dekret predsjednika Republike od 12. travnja 1996., koji je upotpunio postupak recepcije te uveo razliku između zahvata za koje je procjena utjecaja uvijek nužna i onih za koje o obvezi izrade PUO moraju od slučaja do slučaja odlučiti regije, na temelju vlastitih zakona i propisa. Regija Lombardija donijela je svoje propise o ovom pitanju (regionalni zakon od 3. rujna 1999, br. 20) a trenutačno je angažirana na procesu delegiranja postupka PUO na lokalne samouprave: ovaj će proces biti okončan uskoro s izgledima da regionalna uprava postupno preuzme ulogu planiranja i usmjeravanja na prostornoj i sektorskoj razini.Paralelno s procesom delegiranja, regija je pokrenula i pokusnu aktivnost s novim oblikom preventivne procjene utjecaja na okoliš, nazvanim Strate-gijska procjena utjecaja na okoliš (SPUO).Strategijska procjena utjecaja na okoliš je procjena utjecaja primijenjena na programske i planske dokumente prostornog uređenja, a cilj joj je shvatiti kakve posljedice po okoliš mogu proizvesti strategijske odluke predviđene tim dokumentima, provjeriti jesu li te posljedice zaista održive i, u suprotnom, izmijeniti odluke usmjeravajući ih ka održivosti, prije nego što planovi i programi budu usvojeni i potpuno pravomoćni.Nakon donošenja Direktive 2001/42/CE, regija Lombardija je, u okviru europske inicijative Interreg III B, pokrenula projekt u cilju utvrđivanja zajedničke metodologije o Strategijskoj procjeni utjecaja na okoliš pa sada razvija informatički sustav kao potporu prostornom planiranju; sustav će djelovati na temelju sistema pokazatelja preuzetih iz konačne metodologije SPUO koja bude usvojena u projektu Interreg.Koristan referentni elemenat s teoretskog stanovišta predstavljaju smjernice za procjenu utjecaja na okoliš u Jedinstvenim dokumentima planiranja (DocUP), vezanim za strukturalne fondove, što ih je izradilo talijansko Ministarstvo okoliša u suradnji s Nacionalnom agencijom za zaštitu okoliša (ANPAA) (3). Ova radionica predlaže djelatni model koji procjenu stručnjaka za okoliš vidi kao interaktivan proces koji bi se provodio usporedno s izradom plana ili programa, uz momente uzajamne integracije u različitim fazama izrade. Riječ je o metodologiji koja je već našla svoje konkretne primjene, kako u postupcima procjene u okviru DocUP, tako i u procjeni utjecaja na okoliš nekih dokumenata prostornog planiranja.

Glavna pravila suradnje i participacijePrije svega moramo naglasiti važnost načela suplaniranja što ga predviđa R.Z. 1/2000. Uvođenje Konferencije općina pri provincijama, koja će imati savjetodavne i predlagačke funkcije u pitanjima prostornog planiranja, sklapanje sporazuma između provincije i općina prigodom izrade PTC, te obvezatne konsultacije s regijom, provincijom i drugim zainteresiranim ustanovama prigodom izrade regulacijskog plana – to su glavni momenti što ih regionalni zakon navodi radi poštivanja ovog načela.Radi defi nicije i provedbe radova, zahvata ili programa zahvata koji za-

75


htijevaju integrirano djelovanje javnih subjekata (regija, provincija, države, općina ili drugih), regionalni je zakon 142/90 uveo koordinacijsko sredstvo nazvano Programski sporazum. Riječ je o sporazumu kojeg je svrha osigurati koordinaciju akcija te utvrditi rokove, načine, fi nanciranje i druge značajke.Na lokalnoj razini općine promiču izradu Integriranih programa zahvata (PII) kojih je svrha urbana i okolišna prenamjena (povijesna središta, periferna područja, napuštena proizvodna područja). Ovaj program, uveden regionaln-im zakonom 9/99, potiče privatne subjekte na sudjelovanje u procesu urbane preobrazbe preuzimajući aktivnu ulogu u fazi projektiranja i fi nanciranja.

Integrirano planiranjeHorizontalna integracija

Provincijski planovi predstavljaju zoran primjer integriranog planiranja. “Hori-zontalnu” bi integraciju između pojedinih sektora planiranja morao osigurati PTCP shvaćen kao referentni programski okvir. Naime, ovaj je plan doku-ment koji povezuje svekolike strategije i sektorsko planiranje uz poštivanje pojedinačnih nadležnosti i u svjetlu suradnje između svih ustanova.U PTCP koji su do sada podnijeti regiji propisane su smjernice i direk-tive za izradu i prilagodbu provincijskih sektorskih planova, koji su u biti shvaćeni kao provedbeni dokumenti što razrađuju i specifi ciraju Koordi-nacijski prostorni plan.Od provincijskog plana prometnica do plana rudarskih aktivnosti, od pro-vincijskog plana turizma do plana poljoprivrednih aktivnosti, nabrajaju se konkretni ciljevi i aspekti koji moraju povezati cijeli skup planova, poput primjerice informatičkog sustava.

Vertikalna integracija

“Vertikalna” je integracija između pojedinih uprava – regije, provincije, općina – zajamčena oblicima sudjelovanja i suplaniranja što ih u prvom redu predviđa trenutno važeći regionalni zakonski okvir, kao faza regio-nalnog praćenja i potpore izradi planova, tzv. faza “scooping”, ili institut Konferencije općina koji jamči sudjelovanje općina i planinskih zajednica u procesu planiranja. Provincije pak daljnjim oblicima participacije, kao što su međuinstitucijski stolovi ili udruge općina (okupljanja općina za nadopćinske prostorne sektore), obuhvaćaju cjelokupni proces izrade, provedbe i nove-liranja Provincijskog koordinacijskog prostornog plana (PTCP).Što se pak tiče integracije prognoza između provincije i nadređenog stupnja planiranja, PTCP odnose s drugim državnim, regionalnim i međuprovincijskim planskim dokumentima uređuju kroz propise o preuzi-manju sadržaja ovih potonjih, uz napomenu da PTCP mogu dobiti vrijednost i funkciju planova zaštite prirode, okoliša, voda, kao i planova koji su dijelom ili inačicom regionalnih prostornih planova, pod uvjetom da se pribjegne postupcima Sporazuma navedenim u zakonskom dekretu 112/98.Posebna je pozornost u propisima koji reguliraju lombardijske PTCP posvećena problemu integracije gdje je predviđen odvojeni plan-izvadak za hidrogeološko uređenje sliva rijeke Po te preuzimanje prostornih koor-dinacijskih planova regionalnih parkova.

II. Nadzor nad prostornim aktima

Zakon 1/2000 koji utvrđuje postupke usvajanja PTCP i PRG ne predviđa “nadzor” planova. Glede PTCP provincije, ona u fazi samousvajanja mora

76


voditi računa o mišljenju regije izraženom u Odluci regionalne vlade, dok se za PRG općina u fazi samousvajanja vlastitog plana, mora prilagoditi eventualnim zahtjevima za izmjene koji stignu iz provincije. Provincija je obvezna procijeniti usklađenost PRG sa PTCP glede dijelova koji imaju nadopćinski značaj.

Pravna snaga dokumenata prostornog uređenjaKad su planovi usvojeni sukladno postupku predviđenom u regionalnom za-konu 1/2000, oni dobijaju pravomoćnost od dana objavljivanja u Službenom biltenu regije Lombardije (BURL), službenom informativnom glasilu regije.

Obvezatnost planaNa razini općine, PRG određuje namjenu tla te tako ograničava njegovu uporabu. Predviđena stambena gradnja ima vremenski neograničenu vri-jednost, dok obveze glede javne opreme i usluga vrijede samo pet godina. Od 1999. godine je predviđena kompenzacija za vlasnika zemljišta na kojima se obnovi ograničenje vezano za javnu opremu.Na razini provincije, PTCP, kojeg su zadaće koordinacija i usmjeravanje tipični za srednju razinu planiranja, on može u PRG uvesti jedino obveze što ih nameću konkretni zakonski propisi ili podzakonski propisi, dakle glede infrastruktura, hidrogeološkog uređenja, krajolika ili eventualnih obveza koje su prethodno dogovorene s općinama.

Kompenzacija za štetu uzrokovanu planerskim ograničenjimaJedini predviđeni oblik kompenzacije vezan je za eksproprijaciju zemljišta na kojem je predviđen zahvat uređaja ili opreme namijenjene javnoj uporabi.

Obveza noveliranja planaZakon ne predviđa obvezu noveliranja plana, osim u slučaju kad je potrebno PRG prilagoditi ciljevima usvojenog PTPC; za ovu prilagodbu se općinama daje rok od dvije godine.

Poljoprivredna područjaU područjima koja PRG defi nira kao poljoprivredna na snazi je regio-nalni zakon 93/80 koji predviđa različite mogućnosti gradnje za vlasnike poljoprivrednih imanja. Dozvoljeni su objekti namijenjeni upravljanju poljoprivrednim imanjem, stanovanju poljoprivrednog poduzetnika, te proizvodni uređaji i infrastrukture, staje, silosi, skladišta. Propisi PRG moraju poštivati gradbene naznake predviđene regionalnim zakonom.

III. Zahtjevi nakon reforme – Prijedlog propisa o upravljanju prostorom što ga je podnijela regija Lombardija

Izrada novog urbanističkog dokumenta koju je pokrenula regija Lom-bardija uklapa se u kontekst opće i raširene obnove a vodi računa o ranijim zakonskim aspektima koji zaslužuju biti obnovljeni, održani i/ili izmijenjeni i dopunjeni. Na primjer, sjetimo se “centralnosti programiranja u odnosu na planiranje” koju je svojedobno sadržavao Regionalni plan razvoja, gdje nalazimo i koncepciju prema kojoj se “planiranje” na regionalnoj razini izražava više kao skup temeljnih strategijskih opredjeljenja (smjernice gospodarskog rasta, lokacija glavnih infrastruktura, elementi zaštite okoliša i krajolika)

77


nego kao precizna normativna regulacija upravljanja prostorom.Na razini regije brojni su zakoni već izrazili novu urbanističku orijen-taciju i potvrdili metodu usuglašavanja glede ciljeva suradnje te suradnje glede programskih i intervencijskih odluka, i to između različitih razina planiranja te između različitih javnih i privatnih subjekata. Potvrda je ove nove orijentacije izrada složenih programa kojih je svrha prevladavanje krajnje krutosti tradicionalnog plana, a koji teže oblicima pregovaranja i usporedbe među više subjekata kroz postupke integracije javnih i pri-vatnih aktera, integriranim zahvatima koji se procjenjuju u odnosu na strategijske ciljeve, dugoročnim pravilima te kriterijima koje nameće specifi čnost lokalnih situacija.Glavna načela na kojima se temelji lombardijski prijedlog su:

- održivost prostornog razvoja, kako glede okoliša tako i u socijalnom i gospodarskom smislu;- supsidijarnost i to horizontalna (o odnosu javno-privatno) i vertikalna (u odnosima među upravama);- izjednačenje, ne bi li se nastojalo popuniti normativnu prazninu glede režima tala, pri čemu se predviđa mogućnost iskušavanja više oblika izjednačenja, kompenzacije i zamjene;- suradnja;- elastičnost kao potreba za provjerom i usporedbom između više planova, između planova i prostora, između planova, ciljeva i mogućnosti, a sve u dinamičnom sklopu uzajamnih utjecaja;- participacija zainteresiranih subjekata još od faze samog utvrđivanja ciljeva;- praćenje (monitoring) kao nužnost da se uvijek prilagodi i provjeri odgovaraju li planske prognoze planskim ciljevima.

Prilog je pripremila:Direzione generale urbanisticaVia F. Filzi 2220124 MilanoItalija

Kontaktna osoba:Francesca PatriarcaTel: ++39 02 676 55 438Email:[email protected]

Više informacija na mrežnoj stranici: http://www.ring.lombardia.it, www.istat.it, www.ppurb.it

78


79


1.7 Austrijske savezne pokrajineGradišće-Koruška-Gornja Austrija-Štajerska

80


Sustav prostornog uređenja – austrijske savezne pokrajine


Ovaj se kompendium bavi prostornim planiranjem u austrijskim saveznim pokrajinama članicama Radne zajednice Alpe-Jadran (Gradišće, Koruška, Štajerska i Gornja Austrija). U čitavoj Austriji u načelu vrijedi jedinstveni princip sustava prostornog planiranja.

Statistički podaci

Površina i načini korištenja površina u četiri austrijske članice:

1) Poljoprivredne površine: sadrže i vrtove i vinograde2) Ostale površine: tu su uključene i Alpe

Organizacija uprave

Opća podjela uloga između države/pokrajina/općina:

Republika Austrija je savezna država s devet saveznih pokrajina:GradišćeKoruškaDonja AustrijaGornja AustrijaSalzburgŠtajerskaTirolVorarlbergBeč

Političko zastupništvo i donošenje političkih odluka odvijaju se na tri razine – država, pokrajine, općine – s općim javnim izborima na svakoj od tih razina.Zakonodavne, izvršne i sudbene nadležnosti odvojene su na svim razi-nama. Najviši predstavnik Republike je predsjednik. Za državnu upravu zadužena su ministarstva i državni zavodi, a vodi ih savezni kanzelar. Parlament je podijeljen na dva doma – na nacionalno vijeće i savezno vijeće, da bi se osigurao utjecaj pokrajina na zakonodavstvo.Pokrajine su autonomne teritorijalne zajednice federalističke republike koje imaju svoj vlastiti parlament (Landtag) i pokrajinsku vladu, na čijem se čelu nalazi zemaljski poglavar.Gradovi i općine imaju svoje vlade – to su gradsko vijeće ili općinsko vijeće, a njima upravlja gradski senat ili općinska uprava, na čijem se čelu nalazi gradonačelnik.

81


Unatoč teškoj i ponekad složenoj podjeli zadaća i dužnosti na tri političke razine djelovanja, federalističko načelo u Austriji nije jako izraženo, jer državne institucije imaju prevlast u fi nancijskim i poreznim nadležnostima. Dobro koncipiran sustav fi nancijskog poravnanja između teritorijalnih jedinica osigurava primjerenu podjelu javnih prihoda i izdataka za javne zadaće.

Podjela uloga u prostornom planiranju prema austrijskom ustavu

U austrijskom ustavu iz 1929. nisu izričito regulirane nadležnosti na području prostornog planiranja. Sadašnja pravna situacija uglavnom se temelji na podjeli nadležnosti koju je 1954. godine odredio Ustavni sud i koja je na razini ustavnog zakona. Time je prostorno planiranje svrstano u nacionalne zadaće koje zajednički provode i koordiniraju država, pokrajine i općine, ali s različitim nadležnostima.Na saveznoj razini ne postoji cjelovita podjela nadležnosti. Nadležnosti za prostorno planiranje na pojedinim sektorima (npr. planiranje prometa, planiranje gospodarenja otpadom, planiranje razvoja šuma, okvirno planiranje u vodoprivredi) ima savezni ministar dotičnog resora. Savezni kancelar kao predsjednik vlade nadležan je za koordinaciju poslova pros-tornog planiranja i regionalne politike na saveznoj razini i između države i pokrajina. Te zadaće obavlja Ured saveznog kancelara.Savezne pokrajine nadležne su za cjelovito prostorno planiranje osim gorenavedenih nadležnosti države i osim lokalnog prostornog planiranja, koje spada u vlastiti djelokrug općina i provodi se pod nadzorom saveznih pokrajina, kako bi se lokalno planiranje uskladilo s pokrajinskim planovi-ma prostornog uređenja.Godine 1971. osnovano je nacionalno tijelo za pitanja prostornog planiran-ja: Austrijska konferencija prostornog uređenja (ÖROK), u kojoj sudjeluje država, pokrajine i savezi gradova i općina. Njezina je zadaća poboljšati koordinaciju u ovom složenom sustavu podjele nadležnosti. Ona ima samo savjetodavnu funkciju bez ikakvnih nadležnosti za planiranje, ali njezino povezujuće djelovanje daje odlukama i preporukama Konferen-cije težinu u okviru djelokruga njezinih članica. Najvažniji rezultat rada Konferencije je Austrijski koncept prostornog razvoja (1981, 1991, 2001), koncept za prostorno planiranje i razvoj na državnoj razini, koji služi kao neobvezujuća smjernica za javne planerske službe.

Oznaka "prostorno uređenje" uz prostorno planiranje

Prostorno planiranje u Austriji je dio koncepta "prostornog uređenja", koje podrazumijeva ukupnost svih mjera teritorijalnih jedinica, da bi se pomoću mjera uređenja i subvencijskih mjera na primjereni način u skladu s političkim ciljevima oblikovao prostor državnog teritorija. U skladu s time "prostorno uređenje" obuhvaća kako planiranje korištenja tako i planiranje prostornog razvoja i razvojnu politiku na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. To se napose odnosi na ekonomske, socijalne, kulturne i ekološke uvjete. Zbog toga prostorno uređenje ne obuhvaća samo planiranje korištenja prostora već i provedbu svih mjera s prostornim i teritorijalnim djelovanjem koje utječu na prostorni razvoj nekog područja.Shema 1: Sistematika korištenih pojmova

82


Zbog lakšeg razumijevanja austrijskog sustava planiranja objasnit ćemo neke austrijske pojmove:

„Bundesraumordnung“ (savezno prostorno uređenje) je prostorno uređenje na razini države

„Landesplanung“(pokrajinsko planiranje) je prostorno uređenje za razini saveznih pokrajina

„Regionalplanung“(regionalno planiranje) je prostorno uređenje na razini regija

„Örtliche Raumplanung“(lokalno prostorno planiranje) je prostorno planiranje u okviru samostalnog djelovanja općina. Njegovi su najvažniji instrumenti

„Örtliches Entwicklungskonzept” (koncept općinskog razvoja) ili “Örtliches Entwicklungsprogramm” (program razvoja općine), generalno planiranje razvoja (prvenstveno prostornog razvoja) neke općine, koje čini okvir za

“Flächenwidmungsplanung”(plan namjene površina) je generalno planiranje korištenja zemljišta

“Bebauungsplanung”(plan izgradnje) je plan odredaba za izgradnju, odnosno plan zoniranja i obvezujući je u slučaju izgradnje, ali bez obveze izgradnje, odnosno korištenja.

Kratak pregled legislative na području prostornog planiranjaPojam prostorno planiranje postoji u austrijskom pravu od 1962. go-dine (BGBl. 205/1962 Gemeindeverfassungsnovelle./Sl.list 205/1962 Novela općinskog ustava). Ovaj zakon osigurava općinama njihov vlas-titi djelokrug i tako uvodi načelo dvostupanjskog postupka u austrijski sustav prostornog planiranja. Savezni ustavni zakon (članak 15 stav 1) određuje da legislativa i eksekutiva na području prostornog razvoja ostaju u djelokrugu saveznih pokrajina, s nekoliko iznimaka koje su prenesene

83


na državu (npr. rudarstvo, obrt, promet, šumarstvo). Ne postoji ni jedan savezni zakon o prostornom planiranju i nema jedinstvenog zakona između države i saveznih pokrajina.Sve su savezne pokrajine prije nekoliko desetljeća usvojile svoje vlastite zakone o planiranju i u međuvremenu ih i preradile (Gradišće: Gradišćanski zakon o prostornom planiranju, LGBl. br. 18/1969, Koruška: Koruški zakon o prostornom uređenju, LGBl. br. 76/1969 i Koruški zakon o općinskom planiranju, LGBl. br. 23/1995, Štajerska: Štajerski zakon o prostornom uređenju, LGBl. br. 127/1974, Gornja Austrija: Gornjoaustrij-ski zakon o prostornom uređenju, LGBl. br. 8000). Ovi zakoni određuju načela i ciljeve prostornog uređenja te instrumente regionalnog i lokalnog prostornog planiranja. Za stvari koje se tiču regija uglavnom su relevantni koncepti regionalnog razvoja i programi, odnosno koncepti prostornog uređenja, iako neki od ovih instrumenata nisu pravnoobvezujući. Oni vrijede ili za čitavo područje savezne pokrajine ili samo za neke dijelove (regionalni i mikroregionalni programi razvoja i prostornog uređenja). Osim ovog za pojedine su sektore predviđeni i resorni programi razvoja i prostornog uređenja (odnosno koncepti, ako se ne nastoji da budu pravnoobvezujući).Instrumenti općinskog planiranja također su defi nirani u zakonima o pros-tornom planiranju. To su općinski razvojni programi (ili razvojni koncepti), plan namjene površina i plan izgradnje. U Gornjoj Austriji plan namjene površina i plan izgradnje sažeti su u jednom zajedničkom podzakon-skom propisu, dok su u drugim saveznim pokrajinama ovi instrumenti odvojeni.Posljednjih su godina novelirani zakoni o prostornom planiranju saveznih pokrajina Gradišće, Koruška i Gornja Austrija. U Štajerskoj se priprema novela dotičnog zakona. Osim toga u Koruškoj je izmijenjen i Zakon o općinskom planiranju, dok su Gradišće, Gornja Austrija i Štajerska izmi-jenile relevantne smjernice.

Sadržaj i proces planiranja u skladu s važećim upravnim postupkom

Temeljna načela postupka i temeljne zadaće različitih planova

Sustav planiranja temelji na načelu uzajamnog poštivanja i kontrole. To znači da se planiranje teritorijalnih jedinica mora uzajamno uvažavati i da planovi nižih razina ne smiju biti u proturječnosti s planovima više razine. No ciljevi i sadržaj planiranja različiti su na tri administrativne razine. Savezna razinaSama država nema neki integralni i pravno obvezujući instrument prostor-nog planiranja. Stoga i ne postoji nikakav nacionalni prostorni plan Aus-trije. Temeljni ciljevi i smjernice prostornog razvoja i prostornog planiranja određeni su su Austrijskom konceptu prostornog razvoja (2001), koji je samoobvezujućeg karaktera za članove Austrijske konferencije prostor-nog uređenja.Politika prostornog planiranja na saveznoj razini znači već više od 25 godina regionalnu politiku, što je opet u prvom redu djelotvorno u obliku regionalnih poticaja. Ti poticaji ograničeni su na područja od posebne državne skrbi, kao što su to npr. periferni ruralni krajevi (bez turizma)

84


ili stare industrijske regije. Državni subvencijski instrumenti za privatne investicije na područjima od posebne državne skrbi vrlo se fl eksibilno upotrebljavaju i više puta su bili naknadno poboljšani u skladu s iskustvima iz primjene u praksi i u skladu s teorijom regionalnog razvoja. Trenutno se glavna pozornost posvećuje subvencijama za inovacije i nematerijalnim investicijama sa ciljem jačanja endogenog potencijala regionalnih gos-podarskih struktura. U to spadaju inovacijski centri i ustanove za transfer tehnologije u kojima sudjeluje i država preko subvencija. S razvojem regionalne politike u posljednja dva desetljeća sve je tješnja postala suradnja između države i saveznih pokrajina. Najvažniju akciju regio-nalnih poticaja fi nanciraju zajedno država i sedam saveznih pokrajina. I izbor područja koja se subvencioniraju provodi se zajednički u okviru Austrijske konferencije prostornog uređenja.Ova konferencija služi kao zajednička platforma za suradnju oko temeljnih pitanja državnog prostornog planiranja. Gledano s političkog stajališta najvažniji događaji u posljednje vrijeme bili su defi nicija nacionalne sheme poticajnih područja za ciljna područja strukturnih fondova u svezi s ulaskom Austrije u Europsku uniju i austrijska pravila o radu u okviru planiranja programa za regionalnu suradnju unutar Europske unije. Aus-trijski koncept prostornog uređenja iz 1991. izradile su zajedno država, savezne pokrajine i općine kao smjernicu za sve institucije odgovorne za prostorno planiranje. Provedba mjera obavlja se u skladu s političkim prioritetima, koje određuju aktualni politički događaji, a ne pisane norme. Nacionalne planske smjernice i preporuke koje izrađuje Austrijska konfer-encija prostornog uređenja nemaju nikakvo neposredno opazno političko djelovanje. Unatoč tome one djeluju zbog svoje dalekosežne primjene kao neka vrsta spone između različitih ustanova koje su nadležne za prostorno planiranje.

Razina saveznih pokrajinaPravne planske instrumente koriste savezne pokrajine. Samo savezne pokrajine imaju pravo izrade integralnih planova i pravo određivanja ciljeva prostornog uređenja, koji su obvezujući za podređene organe planiranja (općine i resorni organi planiranja). Osim Beča, koji je ujedno i savezna pokrajina i austrijski glavni grad, sve savezne pokrajine razvile su svoje nezavisno regionalno planiranje za svoje regije na temelju svojih vlastitih zakona o planiranju (zakon o prostornom uređenju ili pokrajinski zakon o planiranju). Postupak pri izradi planova i koncepata varira od pokrajine do pokra-jine. Pokrajinski programi prostornog uređenja navode temeljne ciljeve za regionalno i općinsko planiranje, a sadrže i kategorizaciju prostora (npr. aglomeracijska područja, industrijska i turistička područja različitog značenja).Posljednjih godina u svim su saveznim pokrajinama razvijeni integrirani prometnopolitički koncepti koncentrirani na lokalni javni promet, ali ne u obliku obvezujućih programa, već preko odluka vlade. Oni služe pokrajinskim vladama kao osnova za pregovore sa saveznom vladom i s ustanovama nadležnim za prometnu politiku.U nadležnost pokrajina spada i osiguravanje primjerenih instrumenata za prostorno planiranje na lokalnoj razini. U nekim saveznim pokrajinama ne samo da se uvode novi instrumenti za pripremu građevinskih zemljišta,

85


već su pokrajine čak osnovale vlastite fondove ili društva za potporu gradovima i općinama u njihovoj aktivnoj građevinsko-zemljišnoj politici, npr. pri kupnji zemljišta za ostvarenje ciljeva planiranja. Regionalna razinaZadaća je regionalnog planiranja konkretizirati i provesti cjelovite pros-torne planove saveznih pokrajina u pojedinim regijama. Prostorni planovi na regionalnoj razini (regionalni planovi) planovi su za skupine općina, koje često pokrivaju jedan politički kotar. Takvi planovi postoje samo za neke regije. Najnoviji regionalni razvojni programi obično se ograničavaju na neka ključna pitanja ili čak samo na jedno pitanje, ali oni predstav-ljaju konkretnu i obvezujuću smjernicu za općine. Kao primjer navodimo granice naselja, osiguravanje neizgrađenih površina (za poljoprivredu, iz ekoloških razloga ili za osiguravanje sirovina) i smjernice za trgovačke centre.

Općinska razinaOpćine igraju u procesu planiranja centralnu ulogu. Samo na razini općina obuhvaćaju integralne aktivnosti prostornog planiranja čitavu državu. S tog su vidika općine i jedine ustanove koje su pri svojim plan-skim aktivnostima podređene pravnim odredbama i koje su podvrgnute formalnoj kontroli nadređene teritorijalne jedinice. Što se tiče sadržaja razvojne politike općina, one imaju relativno jaku poziciju. S jedne strane ustav im daje mogućnost vrlo samostalnog djelovanja pri lokalnom pros-tornom planiranju, a s druge strane imaju izbor da djeluju kao privatno poduzeće izvan ove kontrolirane uprave. Zajedno s određenim stupnjem fi nancijske samoodgovornosti općine imaju popriličan manevarski prostor za provedbu autonomne lokalne politike prostornog razvoja. Obično pri provedbi nadregionalnog planiranja nisu ovisne o pokrajinskoj ili saveznoj vladi. Posljedica toga je da u praksi u Austriji razvoj prostornih struktura u prvom redu određuju općine i to ne samo u lokalnom mjerilu.Instrumenti općinskog prostornog planiranja koji su na raspolaganju defi -nirani su u pokrajinskim zakonima o prostornom planiranju (i u zakonima o regionalnom planiranju). Obično postoje tri područja: lokalni programi prostornog planiranja ili razvojni koncepti, planovi namjene površina i građevinski propisi. U Gornjoj Austriji su lokalni programi prostornog planiranja i planovi namjene površina združeni u jednom zajedničkom dekretu, dok su u drugim saveznim pokrajinama to odvojena područja.Sadržaj i cilj svih triju područja lokalnog prostornog planiranja naveden je u tekstu koji slijedi, pri čemu valja napomenuti da točne oznake i podrobne defi nicije sadržaja variraju od savezne pokrajine do savezne pokrajine:Lokalni program prostornog planiranja opisuje temeljne i dugoročne ciljeve razvoja općine. On daje i informacije o tome kako bi općine morale biti ustrojene u budućnosti, o željenom broju stanovnika i o gospodarskim perspektivama. O tim bi se odlukama trebalo raspravljati sa stanovništvom i zajedno ih odrediti, iako se to uvijek ne događa na taj način.Najvažniji instrument prostornog planiranja je plan namjene površina. Općinski planovi namjene površina sadrže defi nicije o raspodjeli zemlje – u skladu s defi niranim ciljevima – i načine korištenja površina za čitav planirani prostor; plan namjene površina navodi koje se površine moraju koristiti kao zelene površine, koje kao građevinske, a koje kao prometne.

86


Postoje tri načina korištenja da bi se osiguralo precizno razdvajanje ovih zona, iako vrste namjene mogu biti različite od zemlje do zemlje i mogu se određivati posebne površine za korištenja u posebne svrhe. Neki zakoni o prostornom planiranju sadrže i prilazne putove i zone za planirane građevinske projekte kao jednu od kategorija namjene površina s ograničenim važenjem.Osim toga općine imaju pravo i obvezu izrade razvojnih koncepata i pravno obvezujućih planova namjene površina (uključujući i planove sa zemljovidima i s detaljnim urbanističkim propisima za manje dijelove naselja) i moraju se brinuti za njihovu provedbu. Planovi namjene površina su obvezujući za vlasnike zemljišta, ali oni reguliraju samo buduće projekte.Plan izgradnje, koji se mora izraditi za građevinske zone, sadrži način gradnje, koefi cijent izgrađenosti, dozvoljenu visinu zgrada i osnove arhitektonskog oblikovanja. Građevinski propisi reguliraju i to da li je izgrađenost gusta ili rjeđa, jesu li dozvoljeni određeni oblici krova i kako mora biti zemljište ograđeno. Iako se ovi građevinski propisi čine važnima, u mnogim zakonima o prostornom planiranju i u građevinskim redovima imaju samo ograničeno značenje, jer izrada cjelovitih planova izgradnje fi nancijski opterećuje gradove i općine, što u praksi dovodi do toga da se izrađuju samo parcijalni planovi izgradnje za područja na kojima se planiraju novi građevinski projekti. Sva su tri instrumenta od temeljnog značenja, jer oni daju pečat vanjskoj slici, strukturi i budućem razvoju nekog mjesta ili neke općine, ali ujedno utječu i na neposredni životni prostor stanovništva. Oni ovise od izmjena pravnih okvirnih uvjeta, koje su bile nužne zbog promijenjenih društvenih potreba i političkih koncepata.

87


Shema.2: Planski instrumenti vezani na prostor (Pregled)

(1) Pokrajinski razvojni programi, regionalni razvojni programi, lokalni razvojni programi nose različite nazive u

različitim austrijskim saveznim pokrajinama

Izvor: The EU compendium of spatial planning systems and policies, S 37

88


II. Sadržaj i proces prostornog planiranja glede na važeće zakonodavstvo

Obveza planiranja, korisnici/izrađivači planovaSvi gore navedeni planovi obvezno se moraju izraditi. U načelu svaka gradnja zahtijeva građevinsku dozvolu, koja se ne može dati, ako ne postoji usvojeni plan namjene površina. Projekti od nacionalnog interesa kao što je gradnja državnih cesta i ostalih većih infrastrukturnih objekata planiraju se tako da surađuju sve tri razine planiranja. Općinska vlada ima jedina pravo inicirati i provoditi lokalne planove. Svi se planovi namjene površina fi nanciraju iz javnog proračuna. Većina gradova i općina ima svo-je vlastite urede za planiranje, dok one manje koriste pomoć građevinskih inženjera. No te planove moraju odobriti općinske uprave.Adresati cjelovitih prostornih planova na državnoj i na regionalnoj razini su javni organi za prostorno planiranje – prvenstveno gradovi i općine. Oni su obvezni uvažavati ciljeve prostornog uređenja u svim prostorno važnim planskim postupcima i mjerama.Pokrajine su producenti i fi nancijeri sveobuhvatnog prostornog planiranja. Planove izrađuju i fi nanciraju regionalni planerski savezi, koje osniva savez općina ili neki pokrajinski organ.

Procjena utjecaja na okoliš (PUO) u procesu planiranja.

Procjena utjecaja na okoliš trebala bi onome koji odlučuje dati stručnu in-formaciju o utjecajima na okoliš za predmet za koji je napravljena. Procjena utjecaja na okoliš može se koristiti za ispitivanje pojedinih projekata, za provjeru i kontrolu postojećih situacija i za planersko optimiranje pomoću komparativ-nog vrednovanja alternativnih rješenja za vrijeme izrade plana. Provjeriti se mogu ciljevi (željeno stanje), rješenja (projekti), sredstva i putovi (instrumenti). Procjena utjecaja na okoliš ujedno je i instrument za ekološku samokontrolu (korištenje na općinskoj razini), a koristi se i za provjeravanje nekog projekta glede ispunjavanja uvjeta za davanje dozvole (na temelju direktive Europske unije i Saveznog zakona o procjeni utjecaja na okoliš). Procjena utjecaja na okoliš dodatno dovodi i do koncentracije postupaka.Uz tu procjenu u Austriji postoji i procjena utjecaja na prostor (RVP). Procje-na utjecaja na prostor služi koordinaciji prostornih i ekoloških aspekata kod planiranih velikih prostorno relevantnih mjera. U okviru procjene utjecaja na prostor moraju se analizirati i sažeto prikazati procijenjeni prostorno relevantni utjecaji u slučaju realizacije nekog projekta i to napose na razvoj naselja i prometa, na regionalno gospodarstvo, na tržište radne snage i na okoliš. Koordinaciju postupka procjene provodi pokrajinska vlada.

Strateška procjena utjecaja na okoliš (SPUO)

Strateška procjena utjecaja na okoliš još nije napravljena i zbog toga još nije zahvaćena u zakonima o planiranju. Noveliranje zakona o planiranju da bi se strateška procjena utjecaja na okoliš integrirala u prostorno uređenje predviđeno je za 2004. godinu.

Glavna pravila suradnje i uključivanje javnosti

Kod državnog, pokrajinskog i regionalnog planiranje do sada ne postoji obvezno uključivanje javnosti.

89


Na razini općina postoji intenzivno sudjelovanje javnosti. Prijedlog nekog općinskog razvojnog koncepta i plana namjene površina mora biti izvješen četiri tjedna na javni uvid i raspravu. Moraju se informirati druge teritorijalne jedinice i pozvati da iznesu svoje mišljenje, ali i svaki pojedinac pogođen planom ima pravo na prigovor. Ukoliko se općina ne pridržava tog postupka, nadzorni organ (pokrajinska vlada) ima pravo osporiti pravovaljanost plana namjene površina. Općinska vijeća moraju reagirati na prigovore vlasnika. Mora se raspravljati i o prigovorima nadređenih organa uprave prije no što se prijedlog plana može usvojiti. I prijedlog i konačni plan moraju biti najavljeni u dnevnim novinama.

Usklađenost planova

Horizontalna i vertikalna koordinacija prijedloga planova sa svim javnim organima zaduženim za planiranje važan je element austrijskog sustava planiranja. To za prostorno uređenje znači u prvom redu koordinaciju s državnom razinom, ministarstvima i općinama.Vertikalna dimenzija može se defi nirati kao koordinacija između različitih zakonodavnih razina (državne, regionalne i lokalne), što znači da nadređena razina mora uvažavati ciljeve podređenih razina i obrnuto. To se opisuje kao “načelo uzajamnog uvažavanja”. Horizontalna koope-racija se opisuje kao koordinirano djelovanje javnih, polujavnih i privatnih sudionika na istoj planskoj razini.Proces planiranja i koordinaciju u Austriji karakterizira trajna napeta situacija između pogođenih sudionika u tom procesu. Nastali sukobi ne mogu se teo-retski rješavati. Svaki pojedinačni slučaj zahtijeva individualno rješavanje te je za sada od najveće nužnosti donošenje odluke od strane upravnog suda.Najvažnija metoda u donošenju odluka je proces odmjeravanja interesa između svih zaiteresiranih organa i privatnih osoba od strane odgovornog organa za planiranje – za planove namjene površina to je općinsko vijeće, a za projekte razvoja nadlokalnog značenja nadležni resorni organ za planiranje.

Nadziranje planskih aktivnosti Pokrajinska vlada kao nadzorni organ kontrolira planske aktivnosti gradova i općina.Planiranje na razini pokrajine i na saveznoj razini ne podliježe nadzoru.

Djelotvornost/usvajanje i važenje planova

Postupak kojim cjeloviti prostorni planovi dobivaju obvezujući karakter najvažniji je pravni korak, sa svrhom da se ciljevi prostornog uređenja učine obvezujućima za javne organe planiranja. To se postiže:

- usvajanjem zakona i podzakonskih dokumenata- odlukama vlade- službenim odobravanjem/proglašavenjem obvezujućima/usvajanjem od strane organa za planiranje saveznih pokrajina

U sve većoj mjeri koristi se za koncepte prostornog planiranja na pokrajin-skoj i na regionalnoj razini instrument odluka vlade, kako bi ih se pretvorilo u obvezujuće smjernice za pokrajinsku upravu s obzirom na planiranje namjene površina i na planiranje razvoja, ali ne i obvezujuće za općine.Postupak završava objavljivanjem plana.Općinsko ili gradsko vijeće mogu pokrenuti izmjene lokalnih planova. Suglas-

90


nost za izmjene dobiva se prema istom postupku kao i izrada nekog plana.Stari je plan tako dugo važeći dok novi ne postane pravovaljan. I lokalni i regionalni planovi moraju se podvrgnuti reviziji svake četiri godine.

Pravni učinak različitih planova

Gradsko vijeće, općinsko vijeće ili pokrajinski parlament donošenjem odluke o planu daju planovima pravni karakter. Za običnog građanina planovi prostornog uređenja nisu obvezujući, za pokrajine, regije ili općine jesu.Cjeloviti planovi saveznih pokrajina (planovi prostornog uređenja) i nji-hovih regija (regionalni planovi) pravno su obvezujući za sve državne, pokrajinske ili općinske institucije. To se odnosi na sadržaj planova i na ciljeve prostornog uređenja koje javne službe planiranja moraju uvažavati kod svih prostorno relevantnih planskih postupaka i mjera. Općinsko vijeće ili pokrajinski parlament i njihova upravna tijela moraju se brinuti za to da njihovi planovi budu provedeni i u svojim se aktivnostima, uključujući i proračun, pravno moraju pridržavati planova.Protiv usvojenog plana može se uložiti priziv kod ustavnog suda (ukoliko su povrijeđena ustavna prava) ili kod upravnog suda (kad su povrijeđeni upravni propisi). Protiv političkog sadržaja nekog plana ne može se uložiti priziv.Pravnoobvezujući plan namjene površina sadrži odredbe koje omogućuju kontrolu reguliranog urbanističkog razvoja unutar nekog jednoznačno defi niranog područja. On je pravna norma u obliku podzakonskog akta, koji zakonski regulira mogućnosti privatnih osoba glede korištenja zemljišta, a mora ga usvojiti općinsko vijeće. Stoga je on obvezujući za svakog građanina. Unutar prostora na koji se plan namjene površina od-nosi neki projekt može dobiti dozvolu ako nije u suprotnosti s odredbama plana i ako je osigurana raspoloživost lokalne javne infrastrukture.

Nadoknade za štete uzrokovane planerskim ograničenjima

Planovi pokrajina, regija i općina uglavnom ne sadrže plaćanja odšteta. No, zakoni o planiranju daju vlasnicima zamljišta određena prava na razini lokalnog prostornog planiranja, prema kojima se općina ili grad mogu prisiliti da kupe vlasništvo ili da kompenziraju gubitak vrijednosti do kojeg je došlo ako se građevinsko zemljište retrogradivno prenamjeni u zelenu površinu.Ukoliko je potrebno razvlašćenje, naknada se temelji na vrijednosti uobičajenoj na tržištu (prometna vrijednost). To vrijedi i za planove na državnoj razini. Tako, naprimjer, vlasnik može zahtijevati da mu se odmah otkupi kuća, uko-liko izvedbeni plan gradnje autoceste ili željezničke pruge predviđa rušenje obiteljske kuće. Naknada tada odgovara prometnoj vrijednosti.

Obveza revizije usvojenih planova

U Austriji uglavnom nema nekih pravila za noveliranje prostornih planova. Iznimka je lokalni razvojni koncept u Koruškoj. Općine i gradovi su obvezni svakih deset godina provesti reviziju ovog strateškog plana.

Opće pravo gradnje u ruralnim krajevima Sve građevinske aktivnosti moraju poštivati zakone o prostornom uređenju i lokalne planove te moraju imati građevinsku dozvolu. Za ruralna područja nema nikakvih iznimaka.

91


III. Trenutna situacija i glavni problemi u planiranju

Glavni problemi pri provedbi pravnih propisa o planiranju u planerskoj praksi

Pravna materija za planiranje uglavnom ima namjeravani učinak. Unatoč tome u planerskoj se praksi javljaju neke slabosti koje otežavaju provedbu propisa i zakona.Budući da za cjelovito prostorno planiranje ne postoje središnje nadležnosti ni savezni zakoni, nema dovoljno koordinacije, a mnogo puta čak nedostaje i razumijevanje za nužnost koordinacije na razini države. Tradicionalno prostorno planiranje na državnoj razini zahvaća prometno planiranje (autoceste, državne ceste, željeznice), šumarstvo (planovi raz-voja šuma) i zaštitu od visokih voda (planovi zona opasnosti).Mehanizmi za koordinaciju prostornog planiranja koji bi prelazili općinske granice nisu dostatni. Svaki grad ili općina ima posve jednaka prava do-nositi odluke o korištenju površina i o građevinskim dozvolama na svom općinskom teritoriju. Osim toga općine u sve većoj mjeri dopuštaju i iznimke od svojih vlastitih usvojenih planova. Ovakav način djelovanja dovodi do slučajnog prostornog razvoja i do pretjeranih sukoba interesa.Ti problemi između ostalog zahtijevaju bolji način planiranja na regionalnoj razini kako bi se prevladao sektorski pristup centralnih službi i postojeća komunalna šarolikost.

Planiranje i instrumenti savezne vlade

Pregled prakse prostornog planiranja mora početi s tvrdnjom da nisu dovoljno i u punoj mjeri iskorištene mogućnosti koje daje pravna materija na području prostornog planiranja (planski instrumenti i postupci) za postizanje ciljeva prostornog planiranja. To posebice vrijedi za kvalitetu i opseg planiranja. Drugim riječima praksa zaostaje za namjerama zakona. To bi u Austriji moglo biti povezano s prevladavajućim stavom politike koji daje prednost taktiziranju i odlukama od slučaja do slučaja, a ne strategijama koje bi temeljile na konceptima. Stoga se unutar političko-administrativnog sustava planiranje tradicionalno manje smatra instrumentom, a više ograničavajućom samon-ametnutom obvezom za politiku, ili čak zaprekom. Ovu opću nevoljkost prema planiranju na području prostorne politike posebno je teško prevladati i mora se na nju gledati u svjetlu visoko cijenjenog zemljišnog vlasništva u Austriji, ali i u povijesnoj povezanosti čitavog koncepta.Stoga se na planove i na programe prostornog planiranja na pokrajinskoj i na regionalnoj razni manje gleda kao na zadaću uprave, a više kao na snop mogućnosti koje se mogu birati prema političkim potrebama. Tako se moraju shvaćati i najvažnije zakonske izmjene – kao nedavno određeni novi ciljevi i instrumenti razvoja naselja; ne kao konkretna i obvezujuća zadaća, već kao znak promjene stava prema generalnim konceptima vrijednosti i prema ciljevima.

Planiranje i mjere saveznih pokrajinaUnatoč razlikama, koje proizlaze iz federalističke prirode pokrajinskih uprava, očit je ipak zajednički trend u prostornom planiranju sa sljedećim svojstvima:Širenje velikih trgovačkih centara na periferiji svih većih aglomeracija imalo je negativne posljedice na tradicionalne dućane i specijalizirane trgovine u gradskim središtima i uzrokovalo je čak povećani promet, ali i potrebu za više reda. U zakonima o prostornom planiranju (i u građevinskim

92


propisima) Gradišća, Koruške, Štajerske i Gornje Austrije uvedeni su uvjeti za gradnju, kako bi se u razumnom smjeru skrenula gradnja novih velikih trgovačkih centara. U zakonima o prostornom planiranju nije proširena već čak smanjena dubina nadzornopravnih odredaba. Trend je pojednostavljenje postupka i kraće trajanje postupka, što se odrazilo u lokalnom prostornom planiranju i u odredbama o gradnji. Najvažnije točke su pojednostavljenje minimalnog sadržaja u planu izgradnje, uk-lanjanje obveznog koofi cijenta izgrađenosti i odredaba o oblikovnim ka-rakteristikama, propisane gustoće gradnje i vanjskog izgleda pročelja, a smanjen je broj građevinskih projekata koji moraju imati dozvolu i uvedeni su jednostavniji postupci za planiranje namjene površina.Drugi instrument koji je predviđen u svim zakonima o planiranju odnosi se na regionalno planiranje i na regionalne razvojne koncepte. Veliki broj sadržaja izraz je različitih zakonskih okvirnih odredaba koje su na snazi, različitih ciljeva, a time i federalističke raznolikosti.Sektorski razvojni programi izrađuju se već preko 30 godina. Različito se ocjen-juje značenje činjenice da su mnogi od ovih programa po zakonu obvezujući. Trenutno tendencija ide prema više fl eksibilnosti i labavijem reglementiranju. To je razlog zašto su mnogo savezne pokrajine izradile sektorske koncepte, koje su onda usvojile pokrajinske vlade ili zu ih samo uzele na znanje. To istodobno znači da je implementacija tih koncepata ograničena.

Planiranje i mjere općinaGlavni instrument prostornog planiranja je plan namjene površina, koji su do sada gradovi i općine više shvaćali kao neko utvrđivanje stanja raspodjele građevinskog zemljišta, a ne kao dugoročne smjernice za up-ravljanje prostornim razvojem. Osim toga on gotovo uopće nije primjeren za određivanje sadržaja na razini projekata. Drugim riječima oni projekti na lokalnoj razini koji su važni za prostorni razvoj rijetko se mogu naći u srednjoročnom planu namjene površina. Uglavnom plan namjene površina opravdava odluke kroz kasnije izmjene. Pokušaj sažetka dopušta nam da prepoznajemo poseban uzorak djelovanja za koji su karakteristična dva temeljna cilja. S jedne strane gradovi žele osigurati uređenu izgradnju i strukture razvoja naselja. Preko fundamentalnih istraživanja i izradom lokalnih razvojnih konce-pata gradovi i općine pokušavaju naslutiti budući razvoj i uskladiti ga sa ciljevima planiranja kako bi taj razvoj usmjerili u željenom pravcu.S druge strane posebni se problemi tretiraju pomoću mjera koje su sami donijeli. Jačanje gospodarske osnove gradskih središta jedan je od planerskih i razvojnih ciljeva mnogih gradova (vidi Eisenstadt, Graz, Klagenfurt). Tipične mjere na tom sektoru su smirivanje prometa, gospo-darenje s prostorom za parkiranje, uređenje grada, obnavljanje zgrada i zajednički koncepti za mjere marketinga za gradove.Druga važna zadaća odnosi se na rješenje prometnih problema u središtu gradova. Budući da mnoge povijesne gradske jezgre imaju veću vrijed-nost no invidualna mobilnost, mora se smanjiti promet i preusmjeriti na druga prometna sredstva.Svi gradovi poduzimaju mjere čiji je cilj povećati privlačnost grada općenito, a napose za lokalno stanovništvo i za poduzeća koja bi bila spremna locirati se u gradu. Od navedenih mjera valja napomenuti defi niciju poslovnih zona (Linz), stvaranje infrastrukture na području obrazovanja i istraživanja (Eisenstadt) i povećanje vrijednosti grada kao atraktivne metropole (Graz je upotrijebio za to svoj kulturni kapital).

93


Prilog su izradili:dipl. ing. Jörg Putzl dipl.ing. Christian SeidenbergerAmt der Kärntner LandesregierungAbteilung 20 - LandesplanungWulfengasse 13A-9020 Klagenfurt

Kontaktne osobe:Gradišćedipl.ing. Rupert Schatovich Amt der Burgenländischen Landesregierung Abteilung 6 - Soziales, Gesundheit, Raumordnung und WohnbauförderungReferat RaumordnungTel. ++43 (0) 2682/600-2379, Fax: ++43 (0) 2682/600-2936e-mail: [email protected]

Više informacija na mrežnoj stranici:http:// www.burgenland.at

Koruškadipl.ing. Christian SeidenbergerAmt der Kärntner LandesregierungAbteilung 20 - LandesplanungWulfengasse 13A-9020 KlagenfurtTel. ++43 (0) 50536-32021, Fax: ++43 (0) 50536-32007e-mail: [email protected]

Više informacija na mrežnoj stranici:http:// www.ktn.gv.at

Gornja AustrijaDr. Maria SchmeissAmt der Oberösterreichischen LandesregierungÜberörtliche RaumordnungAnnagasse 2A-4021 LinzTel. ++43 (0)732-4827, Tel. ++43 (0)732-4819e-mail: [email protected]

Više informacija na mrežnoj stranici:http:// www.ooe.gv.at

Štajerskadipl.ing. Rainer OplAmt der Steiermärkischen LandesregierungFachabteilung 16A-Überörtliche RaumplanungStempfergasse 7A-8010 GrazTel. ++43 (0)316/877-3702, Fax: ++43 (0)316/877-3711e-mail: [email protected]

Više informacija na mrežnoj stranici:http:// www.raumplanung.steiermark.at

94


95


96


U A

ust

riji

pro

storn

o u

ređenje

(osi

m o

dre

đenih

inte

rdis

ciplin

arn

ih p

odru

čja i

zadaća

za k

oje

je z

aduže

na d

ržava

i osi

m n

adle

žnost

i sekt

ors

kog

pla

niranja

) sp

ada u

nadle

žnost

save

znh p

okr

ajin

a.

To z

nači

da z

adaće

oblik

ova

nja

i k

ontr

ole

na p

odru

čju p

rost

orn

og u

ređenja

pri

marn

o

spadaju

u n

adle

žnost

ust

anova

i donosi

telja

odlu

ka u

skl

opu p

okr

ajin

skih

vla

da.

Razn

ovr

sne z

adaće

pro

storn

og u

ređenja

hije

rarh

ijski

su r

asp

ore

đene u

nuta

r sa

vezn

ih p

okr

ajin

a i

pre

ma m

jerilu

svr

stane u

razl

ičite

razi

ne

pla

niranja

. U

skl

adu s

nače

lom

supsi

dija

rnost

i pose

bno v

ažn

a u

loga p

ri tom

e p

ripada o

pći

nam

a.

Polit

ički

org

an A

ust

rijs

ke k

onfe

renci

je p

rost

orn

og u

ređenja

koji

donosi

odlu

ke o

buhva

ća s

ve s

ave

zne m

inis

tre i

pre

dsj

ednik

e p

okr

ajin

skih

vl

ada,

pre

dsj

ednik

e a

ust

rijs

koh s

ave

za g

radova

i aust

rijs

kog s

ave

za o

pći

na p

od p

redsj

edanje

m s

ave

znog k

anze

lara

. S

avj

eto

davn

i sta

tus

imaju

gosp

odars

ki i

soci

jaln

i part

neri. T

ajn

ištv

o K

onfe

renci

je n

ala

zi s

e p

ri U

redu s

ave

znog k

ance

lara

.

RE

K k

once

pt pro

storn

og r

azv

oja

, ko

nce

pt ra

zvoja

opći

ne (

pro

gra

m r

azv

oja

opći

ne)

FW

P p

lan n

am

jene p

ovr

šina

BP

L

pla

n iz

gra

dnje

97


1.8 Slovenija

98


Sustav prostornog uređenja - Slovenija

I. Osnovni podaci

Statistički podaciPovršina: 20.273 km² udaljenost sjever- jug 163 km udaljenost istok-zavod 248 km

šumske površine 56,5% obradiva zemlja 39% otvorene površine 1,4 % vode 0,7 % izgrađene površine 2,7 % ceste 1,0 % željeznička mreža 0,1 %

Stanovništvo: 1.948.099 gustoća 98 stan/km² urbano stanovništvo 92,6 % seosko stanovništvo 7,4 %

Izvor: Statistički ljetopis, 2002.

Administrativno uređenjeOpće značajke administrativnog uređenja

Slovenija je demokratska republika s podjelom vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. U okviru zakonodavne fukcije, koju obnaša Državni sabor Republike Slovenije (nastavku Državni sabor), usvajaju se ustav, zakoni i drugi najviši pravni akti, što određuje pravne osnove i okvir za provedbu drugih državnih funkcija. Izvršnu vlast provodi Vlada Republike Slovenije (u nastavku Vlada RS) i upravni organi provođednjem zakona i politika. Sudsku vlast obnašaju sudovi.Predsjednik republike predstavlja Republiku Sloveniju i ujedno je vrhovni zapovjednik njezinih oružanih snaga.Državni sabor ima 90 poslanika koji se biraju općim i neposrednim gla-sovanjem.Vladu RS čine predsjednik vlade i ministri. Predsjednika vlade bira Državni sabor. Državni sabor također imenuje i razrješava ministre na prijedlog predsjednika vlade. Vlada RS vodi i usmjerava rad državne uprave preko ministarstava. U svezi s time uvriježilo se takozvano resorno načelo, što znači da se pojedino ministarstvo osniva za jednu ili više međusobno povezanih upravnih područja. Republika Slovenija ima 14 ministarstava i dva ministarstva bez resora.Na lokalnoj razini funkcije državne uprave u skladu s načelom dekoncen-tracije obnaša 58 općih teritorijalnih upravnih jedinica. Upravne jedinice u pravilu obavljaju zadaće za sva ministarstva, odnosno obavljaju sve upravne zadaće. Organizacijski gledano zaposleni u upravnim jedinicama spadaju pod ministarstvo nadležno za upravu dok nadzor sadržaja djelovanja up-ravnih jedinica obavljaju sva ministarstva i to svako za svoje područja.

99


U RS osigurana je i lokalna samouprava. Stanovnici RS ostvaruju lokalnu samoupravu u općinama i drugim lokalnim zajednicama. Trenutno RS ima 193 općine. Općine su temeljne samoupravne lokalne zajednice, koje su pri obavljaju zadaća koje spadaju u nadležnost lokalnih zajednica samostalne i neovisne. Državni organi nadziru samo zakonitost rada organa lokalnih zajednica. Državno uređenje omogućuje da općine samostalno odlučuju o povezivanju u šire samoupravne lokalne zajednice, pa čak i u pokrajine, zbog uređivanja i upravljanja lokalnih stvari i potreba od šireg značenja.

Podjela nadležnosti na području prostornog uređenjaDržavna razina

Država na području prostornog uređenja priprema zakone, politike i druge akte, koje usvaja Državni sabor, odnosno Vlada RS. Time se određuje sustav prostornog planiranja i strateški ciljevi i usmjerenja prostornog razvoja. Osim zakona i strateških dokumenata na području prostornog razvoja država također ima nadležnosti za provedbu mjera koje zahvaćaju zahvate u prostor i gradnju objekata od državnog značenja.Zakonima i drugim strateškim dokumentima država određuje okvire za prostorno planiranje na regionalnoj i na lokalnoj razini. U njezinoj je nadležnosti i provedba nadzora nad zakonitošću prostornog planiranja na nižoj razini. U slučaju ako lokalne zajednice ne provode svoje zadaće na području prostornog uređenja, u posebnim slučajevima država ima pravo nadomjesnog djelovanja. U nadležnosti države nalazi se i :

- vođenjei provedba zemljišne politike- vođenje zbirki podataka o prostoru- razvijanje i poticanje strukovnog rada na području prostornog planiranja- sudjelovanje u projektima prostornog uređenja na međunarodnoj razini

Regionalna razina

Slovenija još nema formalno uspostavljenu regionalnu razinu. Jedini instrument prostornog planiranja na regionalnoj razini je Regionalni koncept prostornog razvoja, koji na principu partnerstva zajedno pripremaju država i općine.

Općine – lokalne zajednice

Lokalne zajednice imaju na svom području izvorno pravo prostornog uređenja, osim kod zahvata u prostor koji su u neposrednoj nadležnosti države. Djelovanje na području prostornog uređenja i prostornog planiran-ja lokalna zajednica mora provoditi u skladu s usvojenim zakonima, standardima i mjerilima. Glavna je zadaća lokalnih zajednica u svezi s prostornim uređenjem briga za racionalnom, mješovitom i održivom uporabom prostora kao i za štedljivom uporabamo zemljišta u skladu s načelima kvalitetnog stanovanja, rada, rekreacije i zdrave okoline. U postupku odlučivanja brinu se za neposredno sudjelovanje u postupku svih pogođenih i zainteresiranih aktera. Brinu se i za identitet zajednice uvažavajući i štiteći prirodne i izgrađene posebnosti.

Kratak pregled zakonodavstva na području prostornog uređenjaSve do uspostavljanja samostalne nezavisne države Slovenija je imala cjeloviti sustav društvenog planiranja, koji je osim ekonomskog i soci-

100


jalnog sadržavao i prostorno gledište. Nakon osamostaljenja Slovenije posebnim je zakonom iz 1990. godine društveno planiranje ukinuto. Sve do usvajanja novih propisa o prostornom uređenju vrijedili su samo ele-menti društvenih planova države i općina koji su se odnosili na prostor.Nakon prijelaznog razdoblja od nekoliko godina Slovenija je 01.01.2003. usvojila novi Zakon o prostornom uređenju.

Ustrojstvo Zakona o prostornom uređenju:PRVI DIO: OPĆE ODREDBEPrvi odjeljak: Temeljne odredbeDrugi odjeljak: Nadležnosti na području prostornog uređenjaDRUGI DIO: PROSTORNO PLANIRANJEPrvi odjeljak: Zajedničke odredbeDrugi odjeljak: Državni prostorni akti (1. Strategija prostornog razvoja Slo- venije, 2. Prostorni red općine, 3. Državni lokacijski plan)TREĆI DIO: PROSTORNE MJEREPrvi odjeljak: Privremene mjere za osiguravanje prostornog uređenjaDrugi odjeljak: Zakonito pravo prvokupa općineTreći odjeljak: Oduzimanje imovine i ograničenje vlasničkog pravaČetvrti odjeljak: KomasacijaPeti odjeljak: Mjere kod obnoveČETVRTI DIO: OPREMANJE ZEMLJIŠTA ZA GRADNJUPETI DIO: SUSTAV ZBIRKI PROSTORNIH PODATAKA I IZVJE- ŠĆE O STANJU NA PODRUČJU PROSTORNOG URE- ĐENJAŠESTI DIO: OBAVLJANJE DJELATNOSTI NA PODRUČJU PROS- TORNOG PLANIRANJASEDMI DIO: NADZOR I KAZNENE ODREDBEOSMI DIO: PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Novi sustav prostornog uređenja, uspostavljen od početka 2003. godine, još se nije mogao u cjelini probiti, ejr su trenutno još uvijek u pripremi podzakonski akti koji će podrobnije odrediti sadržaj, načine i postupke za pripremu prostornih akata. Isto je tako u pripremi Strategija prostor-nog razvoja Slovenije, koja će biti sadržajno polazište za pripremu svih prostornih akata na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

II. Sadržaj i proces prostornog planiranja s obzirom na važeće zakonodavstvo i prostorske akte

Osnovne značajke zakonodavstva i prostornih akataOsnovne značajke

Polazišta za pripremu sadržaja novih sustavnih rješenja na području prostornog uređenja dala su dva dokumenta koja je Vlada RS usvojila u prosincu 2001. To su Politika prostornog uređenja R Slovenije i Ocjena stanja u prostoru R Slovenije. Politika prostornog razvoja RS je dokument pomoću kojeg Slovenija osigu-rava održiv prostorni razvoj i određuje temeljna načela i ciljeve prostornog uređenja zbog stvaranja kvalitetnog životnog životnog i radnog okoliša i zbog usklađivanja prostornog razvoja sa širim europskim prostorom. Dokument sadrži i smjernice za postizanje postavljenih ciljeva.

101


Ocjena stanja u prostoru RS je dokument koji sadrži opis i ocjenu značajki slovenskoga prostora i čimbenika koji utječu na razvoj sustava prostornog planiranja.Novi Zakon o prostornom uređenju određuje vrste, sadržaje i hijerarhiju dokumenata, kao i način njihove pripreme. Određuje i instrumente za operativno planiranje zahvata u prostor. Određuje dvije vrste prostornih akata: državne i općinske. I državni i općinski prostorni akti dijele se na one koji određuju prostorna usmjerenja i na one koji su osnova za podrobnije planiranje ili dopuštanje zahvata u prostor. Nadopunjava ga upravo promijenjeni Zakon o gradnji objekata, koji na suvremeniji i ko-risnicima bliskiji način određuje načine i postupke za dobivanje dozvola za gradnju i uređivanje prostora.Osim državne i lokalne razine Zakon o prostornom uređenju uvodi i mogućnost planiranja na regionalnoj razini XXX.Zakon uređuje prostorno planiranje i uvođenje prostornih mjera za provedbu planiranih prostornih rješenja, za osiguravanje opremanja zemljišta za gradnju te za vođenje sustava zbirki prostornih podataka, a određuje i uvjete za obavljanje djelatnosti prostornog planiranja, kao i prekršaje u svezi s prostornim uređenjem i obavljanjem djelatnosti prostornog planiranja.Ciljevi zakona su u skladu s osiguravanjem održivog prostornog razvoja, od čega posebice izdvajamo:

- razgraničiti nadležnosti za prostorno uređenje između države i lokalnih zajednica zajedno s uvođenjem regionalne razine planiranja;- omogućiti veću participaciju javnosti pri prostornom uređenju i transparentnost postupaka pripreme i usvajanja prostornih akata;- osigurati veću fl eksibilnost pri određivanju sadržaja prostornih akata i pri planiranju zahvata u prostor;- uvažavati novi status privatnog vlasništva pri prostornom planiranju i privatnu inicijativu pri operativnom prostornom uređenju;- smanjiti riziko pri pripremama investicijskih namjera;- osigurati dostupnost i preglednost prostornih akata i režima prostornog uređenja za pojedino zemljište;- regulirati stručne djelatnosti prostornog planiranja.

Državne smjernice za prostorni razvoj i prostorno uređenje

Strategija prostornog razvoja Slovenije temeljni je dokument usmjeravanja razvoja u prostoru, koji sadrži:

- polazišta i ciljeve prostornog razvoja,- koncept prostornog razvoja Slovenije s prioritetima i smjernicama za postizanje ciljeva prostornog razvoja,- razvoj prostornih sustava: sustav naselja, infrastrukture i krajolika sa smjernicama za prostorni razvoj na regionalnoj i na lokalnoj razini,- mjere i provedbu.

Zajedno s europskim vodećim smjernicama za osiguravanje održivog razvoja određuje koncept prostornog razvoja i strateška usmjerenja za umjeren prostorni razvoj djelatnosti u prostoru na državnoj i nižoj razini, kao i polazišta za koordinaciju razvojnih politika i zahtjeva zaštite u prostoru.Ciljevi harmonizacije prostorne strategije prvenstveno su:

- harmonizacija gospodarskih, društvenih i ekoloških vidika razvoja u prostoru,

102


- osiguravanje prostornih mogućnosti za povezivanje pojedinih područja i njihovo uključivanje u nacionalni prostor,- poticanje kvalitetnog regionalnog prostornog razvoja,- osiguravanje prostornih mogućnosti za povezivanje s europskim prostorom,- osiguravanje prostornih mogućnosti za postizanje kvalitetnog i humanog razvoja gradova i drugih naselja kao i ruralnih krajeva kao povezanog sustava naselja, infrastrukturne mreže i krajolika,- osiguravanje prostornih mogućnosti za očuvanje prirode, zaštitu kulturne baštine i umjeren prostorni razvoj na zaštićenim područjima,- postizanje održive uporabe prirodnih dobara te zaštita i poboljšanje drugih kvaliteta prirodnog i kulturnog krajolika,- usmjeravanje prostornog razvoja uvažavanjem područja ugroženih zbog prirodnih ili drugih nesreća i osiguravanjem obrambenih potreba države,- jačanje prepoznatljivih prednosti i rješavanje zatečenih problema slovenskoga prostora.

Prostorna strategija je uz Strategiju gospodarskog razvoja Slovenije polazište za druge nacionalne strategije i programe.Prostorni red Slovenije određuje pravila za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: prostorna pravila) s namjerom da njihovom primjenom osigura temelje za jedinstven način urbanističkog planiranja i planiranja krajo-lika u svezi sa smještanjem djelatnosti i prostornih rješenja u prostor te u svezi s arhitektonskim i pejzažnim projektiranjem glede na značajke pojedinih dijelova države.Prostorna pravila predstavljaju obvezni sadržaj koji se mora uvažavati pri izradi podrobnijih prostornih akata, a napose pri donošenju odluka o širenjima i preuređenjima naseljenih područja, o gradnji izvan područja naseljavanja i o drugim zahvatima u prostor gdje je potrebno postići javnu korist. Prostorni red određuje u prostornim pravilima i mjerila i uvjete za planiran-je i gradnju objekata u prostornom uređenju od državne važnosti kad za prostorna rješenja od državne važnosti neće biti izrađen državni lokacijski plan ili će taj biti već proveden, pa će prestati važiti.Prostorni red zajedno sa Strategijom prostornog razvoja Slovenije (u daljnjem tekstu: prostorna strategija) određuje polazišta za prostorno uređenje i za izradu drugih prostornih akata na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.Državni lokacijski plan je provedbeni dokument za realizaciju zahvata u prostor. On određuje lokacijske uvjete za dobivanje građevinskih doz-vola. Državni lokacijski plan sadrži podrobnije planove građenih struktura, infrastrukturnog uređenja, uređenja zelenih površina, zaštite okoliša te prirodne i kulturne baštine, parcelacije i druge. Namijenjen je neposred-nom izvršavanju djelatnosti državnih gospodarskih javnih službi, prven-stveno državne i regionalne infrastrukture kao i obrambenim potrebama. Pod određenim uvjetima državni lokacijski plan omogućava i upotrebu mehanizama koji predstavljaju zadiranje u imovinsko pravo s namjenom da se osigura neometana gradnja i osuvremenjivanje javne gospodarske infrastrukture na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.Izvješće o stanju u prostoru je izvješće o postizanju ciljeva prostornog razvoja i pomagalo za praćenje provedbe smjernica prostornog uređenja. Izvješće sadrži:

103


- analizu stanja i težnji prostornog razvoja,- analizu provedbe Strategije prostornog razvoja Slovenije i drugih državnih i regionalnih prostornih akata,- prijedloge za dalji prostorni razvoj države i s obzirom na utvrđeno stanje i prijedlog za promjenu Strategije prostornog razvoja Slovenije.

U dosadašnjem sustavu postojao je, doduše, minimum obveznih pokaza-telja za praćenje stanja u prostoru, koji su bili zastarjeli i u promijenjenim društvenopolitičkim prilikama potpuno neprimjereni, tako da se više nisu koristili u praksi. Unatoč tome Slovenija nije posve bez nadzora nad zbivanjima u prostoru, jer se već nekoliko godina priprema Izvješće o stanu u okolišu u kojemu je djelimice zahvaćeno i prostorno gledište.Zakon o prostornom uređenju uvodi sustasv prikupljanja prostornih po-

dataka pomoću kojeg Slovenija želi urediti područje praćenja stanja u prostoru. Uređenom zbirkom prostornih podataka prvenstveno se želi postići sinergija između pojedinih područja i sami podaci povezati s reg-istrom pravnih režima.

Regionalno planiranje

Regionalni koncept prostornog razvoja uveden je s namjerom da se us-mjeruju zahvati u prostor koji su od državne i regionalne važnosti i to u okviru zajedničkog dogovora između države i općina. Područje uređivanja nije unaprijed određeno već ga određuju priroda tematike i interesi države i općina. Regionalni koncept prostornog razvoja određuje korištenje pros-tora, smjernice za lociranje djelatnosti i polazišta za zahvate u prostor koji se planiraju s državnim lokacijskim planom. Kad je regionalni koncept prostornog razvoja usvojen, on obvezuje i državu i općine: država mora izraditi državne lokacijske planove u skladu s usvojenim regionalnim kon-ceptom, a općine moraju pri planiranju svog prostora isto tako uvažavati regionalni koncept kao polazište prostornog razvoja.Ako je Regionalni koncept prostornog razvoja dovoljno podrobno izrađen, može nadomjestiti strategije prostornog razvoja svih općina koje su sudje-lovale u njegovoj pripremi.

Općinsko planiranje

Strategija prostornog razvoja općine ima na razini i na opsegu područja općine sličnu ulogu kao i Strategija prostornog razvoja Slovenije. Ovim prostornim aktom općina određuje dugoročne ciljeve prostornog razvoja svog područja, napose smjernice za održivi prostorni razvoj i za lociranje djelatnosti u prostoru, razvoj naselja, infrastrukture i krajolika. Strategija prostornog razvoja općine određuje:

- polazišta i ciljeve prostornog razvoja općine,- prioritete i smjernice za postizanje ciljeva prostornog razvoja,- koncept mreže naselja, uporabu urbanih površina, obnovu postojećih naselja i sanaciju degradiranih urbanih područja,- koncept prometne, energetske, komunalne i druge infrastrukture,- koncept krajolika s prikazom poljoprivrednih i šumskih površina, vod- nogospodaskih sustava, područja ruda, prirodnih i kulturnih vrijednosti te prirodnih i ugroženih područja,- razvoj i uređenje naselja pomoću urbanističkih koncepata i uređenje krajolika pomoću koncepata krajolika,- provedbene mjere.

104


Sastavni dio Strategije prostornog razvoja općine su Urbanistički koncept i Koncept krajolika, iako nije nužno da budu istodobno pripremljeni i usvojeni.Urbanistički koncept je podrobniji prostorni akt općine kojim se određuje i prikazuje razvoj naselja, podjela naselja na pojedinačne funkcionalne cjeline te područja obnove i širenja naselja. Urbanistički koncept predstav-lja temeljnu podlogu za određivanje pojedinih pravnih režima i eventualnih ograničenja za razvoj naselja.Koncept krajolika je podrobniji prostorni akt općine za planiranje krajo-lika. Njegova je prvenstvena uloga odrediti namjensku uporabu površinai koncept raspoređenosti djelatnosti u dotičnom području. Izrađuje se za područja velikih pejzažnih vrijednosti i za područja za koja je predviđena zaštita.Prostorni red općine je zajedno s općinskim lokacijskim planom proved-beni dokument koji tako podrobno određuje područja namjenske upo-rabe prostora da se njihove granice mogu odrediti u prirodi i prikazati u zamljišnom katastru. Osim toga on određuje i:

- mjerila i uvjete za prostorno uređenje, napose mogućnost ispreplitanja djelatnosti glede na namjensku uporabu prostora za predviđeni stupanj iskorištenosti zemljišta za gradnju, za određivanje građevinskih parcela, za zaštitu okoliša, očuvanje prirode, zaštitu kulturne baštine i održivu uporabu prirodnih dobara, za zaštitu od elementarnih i drugih nepogoda te za određivanje područja za komunalno opremljanje zemljišta s općim standardima,- razčlemba područja općine na prostorne i funkcionalne cjeline za koje će biti izrađeni prostorni akti i mjerila i određeni uvjeti za zaštitu prostora,- provedbene mjere.

Prostorni red općine može odrediti za neko područje uređivanja i pod-robnija mjerila i uvjete za pripremu projekata za dobivanje građevinske dozvole, ukoliko na tom području lokacijskim planom nisu podrobnije određeni ti uvjeti. U slučaju određivanja mjerila i uvjeta za pripremu pro-jekata za dobivanje građevinske dozvole, moraju se odrediti regulacijski elementi za smještanje zahvata u prostor, a to mogu biti i gabariti objekata, mjerila za njihovo oblikovanje, funkcionalni i tehničkih koncept objekata s uređenjem njihovog okoliša i uređenje komunalne infrastrukture s uvjetima priključka.Na područjima na kojima su zahvati u prostor već provedeni, a podloga im je bila općinski lokacijski plan, moraju se usvojiti dopune prostornog reda općine.Općinski lokacijski plan je provedbeni prostorni akt općine kojim se podrobnije planiraju pojedini sektori prostornog uređenja. Općinskim lokacijskim planom određuju se lokacijski uvjeti za pripremu projekata za dobivanje građevinske dozvole s obzirom na namjenu, položaj, funkcije, veličinu i oblikovanje objekata. Općinskim lokacijskim planom unaprijed se provjeravaju i glavni utjecaji provođenja predviđenih zahvata u pros-tor i rješavaju temeljni sukobi u prostoru. Zbog toga se za predviđene objekte na području općinskog lokacijskog plana u pravilu brzo dobije građevinska dozvola. Općinski lokacijski planovi poglavito se pripremaju za planiranje:

- infrastrukturnih mreža za osiguravanje rada lokalnih gospodarskih javnih službi,

105


- područja na kojima se provode prostorne mjere na temelju Zakona o prostornom uređenju (npr. izvlaštenje ili ograničenje vlasničkih prava, komasacije, obnove ...),- područja na kojima je predviđena sanacija i obnova kao i širenje naselja u skladu s urbanističkim konceptom ili konceptom uređenja krajolika.

Općinsko izvješće o stanju u prostoru sadržajno se nadovezuje na državno izvješće o stanju u prostoru. Općina mora pripremiti izvješće o stanju u prostoru svake četiri godine. Na osnovi pripremljenog izvješća o stanju u prostoru općina priprema prijedloge za svoj prostorni razvoj, a po potrebi i prijedloge za izmjenama Strategije prostornog razvoja općine.Nabrojeni prostorni akti dovoljno su opsežan instrumentarij koji stoji na raspolaganju za pokrivanje potreba prostornog uređenja i to kako na državnoj razini tako i na razini lokalne samouprave.

Obveze sudionika u prostornom planiranjuU sustavu prostornog planiranja prostorni su akti hijerarhijski uređeni na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, a akti nižih razina ne smiju biti u suprotnosti s aktima viših razina. Državne prostorne akte priprema ministarstvo za prostor, dok općinske pripremaju općine. U slučaju ako općina ne izvršava svoje dužnosti na području prostornog uređenja, država može umjesto nje usvojiti odgovarajuće prostorne akte.Svi prostorni akti u načelu se fi nanciraju iz javnih sredstava, osim u slučaju lokacijskih planova koje mogu fi nancirati predlagatelji, odnosno investitori namjeravanog zahvata u prostor. Privatni investitori i općina mogu zbog osiguravanja javne koristi sklopiti i urbanistički ugovor, kojim se određuju obveze investitora i obveze općine u pripremi prostornog akta i u provedbi zahvata u prostor.

Državno prostorno planiranjeMinistarstvo za prostor zaduženo je za pripremu i usvajanje državnih prostornih akata. Priprema državnog prostornog akta može započeti i na prijedlog drugog ministarstva ukoliko za to postoje utemeljeni razlozi.Država je zadužena za vođenje priprema i kod državnih lokacijskih planova za djelatnosti u okviru prostornog uređenja od državne važnosti. Na temelju dogovora ta se nadležnost može prenijeti na općinu.Osim toga ministarstvo za prostor mora svake četiri godine pripremati Izvješće o stanju u prostoru i proslijediti ga Vladi Republike Slovenije, a ona ga predaje Državnom saboru na raspravu.Ministarstvo za prostor zaduženo je i za pripremu podzakonskih akata predviđenih Zakonom o prostornom uređenju. Priprema i pripručnike i upute u svezi s protornim uređenjem kad se za to pokaže potreba.

Regionalna razinaRegionalni koncept neobavezan je prostorni akt. Pripremaju ga zajedno država i općine na osnovi dogovora. Potaknuti ga mogu zainteresirane općine, regionalna razvojna agencija ili ministarstva.

Općinska razina

Općine su zadužene za pripremu i usvajanje općinskih prostornih akata. Njihova temeljna zadaća je zastupati javne interese i djelovati u skladu sa zakonom i s nadređenim prostornim aktima.

106


Više općina može se međusobno dogovoriti i izraditi zajedničke prostorne akte (npr. zajedničku strategiju prostornog razvoja općine ili zajednički lokacijski plan za namjeravani zahvat u prostor). Prijedlog za izmjenu općinskih prostornih akata može dati svatko, ali mora biti utemeljen. Općina mora o tim prijedlozima raspravljati bar jednom u četiri godine.I općine moraju za svoje područje pripremati svake četiri godine izvješće o stanju u prostoru, usvojiti ga i objaviti u službenom glasilu.

Cjelovita procjena utjecaja na okoliš u procesu prostornog planiranjaZakon o prostornom uređenju propisuje obvezno uvažavanje načina i postupaka određenih Zakonom o zaštiti okoliša. Ovaj zakon predviđa obveznu izradu studije o ranjivosti okoliša i cjelovite procjene utjecaja na okoliš, koja se koristi za procjenu prostornih razvojnih dokumenata.U slučaju zahtjevnih objekata s utjecajem na okoliš u postupku izdavanja građevinske dozvole traži se posebna procjena utjecaja objekata na okoliš i priprema odgovarajućeg izvješća. U okviru reforme sustava prostornog planiranja predviđena je i novelacija sustava procjene utjecaja na okoliš za planirane zahvate u prostor. Time se želi osigurati dosljedna zaštita okoliša i tješnja povezanost postupaka i sadržaja obaju normativnih sustava.Osim sustava zaštite okoliša važni su i posebno uređeni sustavi zaštite prirodnih vrijednosti, kulturne baštine, zaštite voda, zaštite poljoprivred-nih zemljišta te zaštite šuma, koji su svaki za sebe posebno normativno uređeni i utječu na izradu prostornih akata. U postupcima pripreme i us-vajanja prostornih akata svi se normativi moraju međusobno uskladiti.

Sudjelovanje javnosti u procesu prostornog planiranjaZakon o prostornom uređenju predviđa uključivanje javnosti u sve faze pripremanja i usvajanja prostornih akata na svim razinama. Predviđeni su sljedeći oblici obavješćivanja i sudjelovanja javnosti, koji se moraju poštivati u postupku pripreme svih prostornih akata:

- obvezna javna objava programa pripreme prostornih akata i njihovih izmjena,- javno održavanje prostorne konferencije na kojoj se provode temeljna usklađivanja planiranih zahvata u prostor,- javno izlaganje prostornog akta koje mora trajati najmanje 30 dana.

U to se vrijeme mora organizirati i javna rasprava o izloženom prostor-nom aktu.

- obveza priprematelja (država i općine) prostornog akta da zauzme stajalište do svih iznesenih pripomena i prijedloga s javnog izlaganja,- obvezno osiguravanje dostupnosti javnosti do prostornih akata i gra- diva koje je bilo osnova za njihovu pripremu i usvajanje kroz čitavo vrijeme važenja prostornog akta.

Svi sudionici imaju u svakoj od gore navedenih faza pripreme i usvajanja prostornog akta pravo iznositi svoje preporuke, pripomene i prijedloge. Isključivanje, odnosno sprječavanje pristupa javnosti za vrijeme usvajanja prostornog akta predstavlja značajno kršenje propisanog postupka i u pravilu se takav prostorni akt proglašava nevažećim, odnosno ukida se.Poseban je postupak određen u svezi s pripremom Strategije prostor-nog razvoja Slovenije, u kojoj je javna rasprava osigurana već prema poslovniku Državnog sabora i u svezi s pripremom Prostornog reda Slovenije, koji je javna publikacija koja se stalno nadopunjava.

107


Osim javnosti u postupak pripreme prostornih akata mroaju biti uključeni i nositelji prostornog uređenja. To su organi ministarstava, odnosno poduzeća s javnim ovlastima koje prelaze i na područje prostornog uređenja. U postupku pripreme prostornog akta daju prethodne uvjete i suglasnosti.

Potvrđivanje prostornih akataStrategiju prostornog razvoja Slovenije usvaja Državni sabor, a Prostorni red Slovenije i državne lokacijske planove usvaja Vlada RS. Razvojni dokumenti drugih područja i djelatnosti ne smiju biti u suprotnosti sa Strategijom prostornog razvoja Slovenije. Kod državnih lokacijskih planova u proces usklađivanja uključuju se i one općine kojih se tiče predviđeni zahvat u prostor.Regionalni koncept prostornog razvoja mora na prijedlog ministra za prostor potvrditi Vlada RS, ali ga konačno usvajaju općine uključene u njegovu pripremu.Općinske prostorne akte usvajaju općine, ali prije toga mora ministar za prostor potvrditi da su usklađene s državnim prostornim aktima.

Nadzor nad prostornim aktimaNadzor nad općinskim prostornim aktima provodi ministarstvo za pros-tor. Cilj nadzora je provjera djelovanja općina, koje moraju u svojim prostornim aktima uvažavati ciljeve i smjernice iz državnih i regionalnih prostornih akata.Postupak nadzora u načelu je jednak za sve prostorne akte bez obzira na razinu pripreme i usvajanja u sustavu prostornog planiranja (za Strategiju prostornog razvoja Slovenije i za Prostorni red Slovenije nije potrebno do-biti suglasnost sektorskih ministarstava). Nadzor nad zahvatima u prostor provodi se i preko građevinskih dozvola, koje izdaju upravne jedinice.Pomagalo u obavljanju nadzora je sustav zbirki podataka o prostoru, zbirki pravnih režima i zbirki podataka o upravnim aktima. Njihova je namjena harmonizacija prostornih pokazatelja za praćenje stanja u prostoru.Zakon o prostornom uređenju pomoću instrumenata i pomagala za obavljanje nadzora osigurava usklađeno djelovanje sustava prostornog planiranja, čime je omogućen i veći nadzor nad provedbom prostornih akata, što znači i nad provedbom konkretnih zahvata u prostor.

Stupanje na snagu i važenje prostornih akataSvi prostorni akti stupaju na snagu nakon usvajanja na predviđenoj razini i nakon objave u Službenom listu RS. Općinski prostorni akti mogu biti objavljeni u Službenom listu RS ili u službenim glasilima općina. Svi prostorni akti javno su dostupni dokumenti. Državni prostorni akti mogu se dobiti na uvid u ministarstvu za prostor, a općinski u sjedištima općina. Regionalni koncepti prostornog razvoja mogu se dobiti na uvidi na ministarstvu za prostor i kod svih općina koje su sudjelovale u nji-hovoj pripremi. Po jedan primjerak prostornih akata čuvaju i u upravnim jedinicama kao operativnu osnovu za izdavanje dozvola. Sve prostorne akte osim općinskih lokacijskih planova kao kontrolne i arhivske izvode čuva i ministarstvo za prostor.Njihovo je važenje vremenski neograničeno, ali na dan prijedlog može početi postupak za pripremanjem izmjene prostornog akta. Iznimka su

108


Strategija prostornog razvoja općine, koja se mora revidirati svake četiri godien i lokacijski planovi, koji prestaju važiti kad je predviđeni zahvat u prostor izveden.

Pravne posljedice prostornih akataDržavni prostorni akti imaju pravne posljedice nadasve za prostorne akte nižih razina i na zahvate u prostor te na gradnju objekata od državne važnosti. Istodobno imaju pravne posljedice i za sektorske planove i propise u onom dijelu koji se odnosi na prostorno uređenje.Usvojeni prostorni akti ne smiju biti u suprotnosti jedni s drugima ne glede na razinu i na stupanj konkretnosti. Općinski prostorni akti ne smiju biti u suprotnosti s državnim ili regionalnim prostornim aktima. Na području na kojem bi općinski prostorni akt bio u suprotnosti s državnim ili regionalnim prostornim aktima, primjenjuje se akt više razine. Lokacijski planovi ne smiju mijenjati odluke donesene u prostornim redovima ili strategijama prostornog razvoja (države ili općine).Regionalni i lokalni prostorni akti imaju s namjenom korištenja površina neposredni utjecaj na vlasnike zemljišta, što se odražava u ograničenjima korištenja i raspolaganja nekretninama, odnosno u zabranama i uvjetima za provedbu namjeravanog zahvata u prostor i za obavljanje djelatnosti na nekretnini.

Povrat štete nastale zbog provođenja važećih prostornih akataZakon o prostornom uređenju predviđa i prostorne mjere za osiguravanje prostornog uređenja, kao što je to predviđeno prostornim aktima. Cilj prostornih mjera je prvenstveno uklanjanje posljedica provedbe usvo-jenih prostornih akata i konkretnih zahvata u prostor. Među prostornim mjerama predviđene su odštete, odnosno dodjela nadomjesne nekretnine ili ugovor o sudjelovanju u nastalim štetama između općine i vlasnika nekretnina.Prostorne mjere su: izvlaštenje, ograničenje vlasničkih prava, komasacija i mjere pri obnovi.U slučaju izvlaštenja nekretnine vlasniku pripada primjerena odšteta, odnosno jednakovrijedna nadomjesna nekretnina. Odšteta sadrži vri-jednost nekretnine s obzirom na njezino stvarno korištenje in dodatne troškove povezane sa selidbom, kao što su troškovi selidbe, naknada za izgubljenu dobit za vrijeme selidbe in za eventualnu smanjenu vrijednost ostale nekretnine. Vrijednost nekretnine ocjenjuju ovlašteni procjenjitelji nekretnina. O odšteti moraju izvlašteni vlasnik nekretnine i država sklopiti sporazum. U slučaju da izvlašteni vlasnik nekretnine neće primiti odštetu država može svoju obvezu ispuniti polaganjem odštete na sudu.Ograničenje prava vlasništva znači privremeno ili trajno opterećenje nekretnine služnošću u javnu korist. U slučaju stavljanja služnosti na nekretninu vlasniku pripada odšteta za smanjenu vrijednost nekretnine ili stvarnu štetu i izgubljenu dobit.Komasacija se uvodi s namjerom da se s novim vlasničkim stanjem omogući racionalno planiranje i provedba važećeg općinskog lokacijskog plana. Nakon provedene komasacije valja obračunati vrijednost zemljišta. Vlasnik koji je iz komasacijskog fonda dobio zeljište veće vrijednosti od uloženog zemljišta mora platiti razliku u novcu. Isto tako u novcu dobije razliku vlasnik koji je iz komasacijskog fonda dobio zemljište manje vri-jednosti od uloženog.

109


Mjere pri obnovi. Vlasnici nekretnina na području obnove obvezni su provesti promjene na svojim nekretninama u skladu s važećim općinskim lokacijskim planom. Općina i vlasnici nekretnina mogu se na području obnove dogovoriti za sudjelovanje pri provedbi izmjena na nekretninama potpisivanjem posebnog ugovora.Posebna mejra u sklopu prostornih mjera jeste pravo prvokupa. Općina može iskoristiti pravo prvokupa u skladu s važećim prostornim aktom. U slučaju korištenja prava prvokupa vlasnik nekretnine i općina moraju sklopiti kupoprodajni ugovor. U suprotnom primjeru vlasnik nekretnine može nekretninu prodati drugoj osobi.

Obveza revizije prostornih akataRevizija, odnosno promjene i dopune prostornih akata vremenski nisu određene. Iznimka su Strategija prostornog razvoja općine i lokacijski planovi (vidi i točku 7 u II. poglavlju). Izmjene i dopune svih prostornih akata odvijaju se po istom postuku kao i njihovo prvo usvajanje.

Pravo gradnje u ruralnim krajevimaPravo na gradnju u ruralnim krajevima ima svatko tko je u tim krajevima vlasnik nekog zemljišta na kojem je u skladu s namjenom površina pre-ma Prostornom redu općine, odnosno u skladu s prostornim uređenjem prema općinskom lokacijskom planu gradnja moguća.

III. Postojeće stanje i glavni problemi u prostornom planiranju

Dosadašnje zakonsko uređenje na području prostornog uređenja moralo je nužno biti osuvremenjeno i to kako u sadržajnom smislu tako i glede čitavog procesa, jer Zakon o planiranju u prijašnjem razdoblju ukidanjem društvenog planiranja nije mogao riješiti brojna otvorena pitanja na ovom području. Postojeća zakonska (sustavna) rješenja određivala su previše determinirane i krute prostorne akte. Ovi su posebice na općinskoj razini često bili previše podrobno planirani. Zbog takve određenosti, odnosno zbog nefl eksibilnosti dolazilo je do čestih izmjena prostornih akata kroz čitav niz dugotrajnih te sadržajno i fi nancijski vrlo zahtjevnih postupaka. U praksi je to značilo da brojni zahvati u prostor uopće nisu bili izvedeni.Isto tako zahtjevni, dugotrajni i skupi bili su i postupci za dobivanje građevinskih dozvola. Izdavanje dozvola za zahvate u prostor bilo je do sada uređeno dvostupanjski: prvo se morala dobiti lokacijska dozvola, a nakon toga i građevinska dozvola za isti zahvat u prostor. Posljedice su bile nelegalne gradnje ili takozvane "gradnje na crno".1

Nedostatak instrumentarija za nadzor lociranja zahvata u prostor i za nadzor provedbe usvojenih prostornih akata prouzročio je nedjelotvornu provedbu inače dobro zacrtanih ciljeva prostornog razvoja i prostornog uređenja. Sve se to počelo odražavati i u prostoru. U širokoj lepezi prepoznatih pitanja posebice se ističu velike razlike u prostornom raz-voju regija, neravnomjeran urbani razvoj zbog nedostatka instrumenata zemljišne i stambene politike, pritisak suburbanizacije duž autocestovnog

1 Gradnje na crno znači da su si izvođači gradnji na crno protupravno prisvojili prava u prostoru (u nekim slučajevim i cijela zemljišta), da su u velikoj mjeri izbjegli plaćanje propisanih obveza, pa su ih tako jednostavno prebacili na one koji su zakonito gradili, da su u najatraktivnijim područjima (npr. na obali ili u zaštićenim prirodnim područjima) na taj su način imali i veliku protupravnu imovinsku korist te da su izbjegli upravni i inspekcijski nadzor tehničke ispravnosti i sigurnosti građevinskog objekta.

110


križa, stihijska i nekontrolirana disperzivna gradnja, veliki udio nelegalnih, odnosno takozvanih gradnji na crno, degradirana urbana i druga područja, propadanje starih industrijskih gradova, neplanirana i nepotpuna obnova gradskih jezgri, loša infrastrukturna opremljenost naselja, neriješeno pitanje zbrinjavanja otpada, prestrukturiranje ruralnog prostora zbog promijenjene uloge poljoprivrede, zašumljivanje poljoprivrednih površina velikih razmjera, slabe prometne veze uz dobro razvijenu cestovnu mrežu, premali naglasak na željezničkom prometu i nedostatna mreža javnih prijevoznih sredstava, slabo sustavno rješenje zaštite poljoprivrednih zemljišta i unutar uređenih naselja, nepoštivanje i neuvažavanje propisa o prostornom uređenju, nepostojanje regionalne razine kao međučlana između države i lokalnih upravnih jedinica, nedostatak primjerenih kadrova i nepovezano djelovanje pojedinih sektora.

Prilog je priredilo:Ministrstvo za okolje, prostor in energijoUrad za prostorsko planiranjeDunajska 48, 1000 Ljubljana, Slovenija

Više informacija na mrežnoj stranici: www.sigov.si/mop/

Kontaktna osoba:Margarita Jančiče-mail: [email protected]: ++ 386 1 478 70 24fax: ++ 386 1 478 70 10

111


MO

P =

Min

ista

rstv

o z

a o

koliš

i pro

stor

IRS

OP

= Insp

ekt

ora

t R

epublik

e S

love

nije

za o

koliš

i pro

stor

UP

P =

Ure

d z

a p

rost

orn

o p

laniranje

112


113


1.9 Veneto

114


Sustav prostornog uređenja - Veneto


Statistički podaciVeneto je smješten u sjeveroistočnom dijelu Italije, između velikih alpskih lanaca Dolomita i Jadranskoga mora. Njegov teritorij čini 56% nizina, 14% brežuljaka i 30% planina. Regija Veneto ima oko 4.540.853 stanovnika s pozitivnom tendencijom stalnog rasta u posljednjih 5 godina, površina regije iznosi 18.378 km2. Najmnogoljudniji je grad Venezia (365.000 stanovnika) a za njom slijede Verona (271.000 st.), Padova (241.000 st.), Vicenza (119.000 st.), Treviso (91.000 st.).

Administrativna organizacijaUrbanizam u regiji Veneto vodi Tajništvo za prostor u čijem okrilju djeluje Uprava za urbanizam i okoliš koja je podijeljena u četiri službe: Prvu službu za urbanističko planiranje, Drugu službu za urbanističko planiranje, Službu za parkove i okoliš, Upravnu službu. Prva služba

za urbanističko planiranje i Druga služba za urbanističko planiranje mjerodavne su za provjeru općih urbanističkih instrumenata i njihovih inačica što ih donose općine. Ti instrumenti obuhvaćaju cjelokupan prostor regije, a slijede i razrađuju smjernice Regionalnog koordinacijskog prostornog plana, prihvaćajući njegove propise. Osim ovih zadaća, ove službe obavljaju čitav niz poslova što su ih uvele kasnije normativne odredbe u ovom području, a istodobno pružaju savjetodavne usluge i potporu lokalnim ustanovama. Razlika između ovih dviju službi je u tome što su nadležne za različite dijelove regionalnog teritorija. Služba za parkove i okoliš mjerodavna je za zaštitu okolišne i krajoličke baštine. S jedne strane ova služba uspostavlja izravnu vezu između Regionalne uprave i pojedinih parkova, kako u obliku općenite potpore tako i u brizi oko dodjele fi nancijskih sredstava i kontrole budžeta. S druge strane, osigurava provjeru i odobravanje zahvata na područjima što su podvrgnuta posebnim propisima okolišne i krajoličke prirode, a pokreće i inicijative oko priznavanja statusa područja od posebnog značaja na prostoru regije te osigurava pokretanje i provedbu projekata za njihovu valorizaciju. Upravna služba je zadužena da, kroz tumačenje i primjenu propisa ili okružnica, pruža potporu drugim službama Uprave u obavljanju njihove redovite djelatnosti te da razmatra druge srodne pravne problematike. Osim ove aktivnosti poglavito upravne prirode, tu su i zadaće vezane za priznanje i raspodjelu doprinosa što ih regija dodjeljuje za prilagodbu planskim instrumentima, za informatizaciju regulacijskih planova, ili pak općinama čiji teritorij podliježe ograničenjima vojne služnosti, ili za obnovu i preuređenje vjerskih zgrada. Također, postoji i Složena jedinica za prostorni razvoj koja se bavi provjerom i izradom “Prostornog plana regije Veneto” i područnih planova.

115


II. Sadržaji i procesi planiranja

Sustav regionalnog planiranjaDonošenje Regionalnog koordinacijskog prostornog plana (PTRC), koncem 1986. godine te istodobno donošenje plana PALAV i još dvaju područnih planova (“Monte Grappa” i “Delta del Po”), označili su početak regionalnog prostornog planiranja u punom smislu riječi, budući je nakon dugotrajnog procesa obrazovanja stavljen na raspolaganje jedinstven referentni okvir za urbanističke dokumente, sektorske programe i djelatne projekte.PTRC, s dodatkom područnih planova, predstavlja dakle glavnu novost i prekretnicu u venetskom planiranju na prijelazu između osamdesetih i devedesetih godina, ne samo zbog toga što daje prvi jedinstven i sveukupan referentni okvir, već i zato što doprinosi defi niciji kulturnog identiteta regije te utvrđivanju oblika i ustrojstva ljudskih nastambi.Organiziran u četiri sustava: “okolišni, naseobni, proizvodni i relacijski”, Teritorijalni plan Veneta, osim što naznačuje smjernice za akciju provincija i općina, utvrđuje skup povijesno-prirodnih sredina u okviru kojih se mogu osnivati parkovi ili rezervati te čitav teritorij dijeli u područja za koja je uputno izraditi “područni plan”, u cilju podrobnijeg prikaza prostornog uređenja datog u samom planu. U istom je razdoblju postignut još jedan važan cilj kada su regionalnim zakonom uvedeni regionalni prirodni parkovi: “Colli Euganei”, “Lessinia”, “Dolomiti d‘Ampezzo”, “Rijeka Sile” te, kasnije, i interregionalni park “Delta rijeke Po”; ovi su parkovi izradili (ili trenutačno izrađuju) svoje “ekološke planove”.Uostalom, ova su područja uvrštena u popis od 68 područja što ih PTRC identifi cira u svrhu zaštite prirode, i u čijim se okvirima – na inicijativu regije i lokalnih vlasti – danas poduzimaju brojne institucionalne i promidžbene inicijative.Skromniji je pak bio rezultat što su ga postigli “Koordinacijski prostorni

planovi” priloženi “Općim razvojnim planovima” brdskoplaninskih zajednica, koji će - uslijed uskoće svojih ciljeva i sektorijalnosti sadržaja, koji se uostalom ograničavaju na na lociranje zahvata utvrđenih regionalnim programima za planinu - zapravo propasti jer će se morati uklopiti u okvire “provincijskih prostornih planova”. Sektorsku pak funkciju obavljaju “Opći planovi za melioraciju i zaštitu ruralnog prostora”, koji će, barem što se tiče hidrauličkog dijela, morati biti uvršteni u okvire planiranja vodotoka, čim ono bude provedeno.Trenutačno su sve gorenaspomenute ustanove izradile svoje planske akte.Sa svoje su strane provincijske uprave pokrenule izradu provincijskih prostornih planova (PTP), koja se odvija prilično sporo i naporno.Među programskim inicijativama, radi potpunosti izlaganja, vrijedi spomenuti još barem: PURT – Plan za korištenje termalnih izvora, projekt “Planina”, PRSRSU – Regionalni plan za zbrinjavanje krutog gradskog otpada, PRRA – Regionalni plan za sanaciju voda, Regionalni socio-sanitarni plan, a također i mjere vezane za mrežu vodovoda, za sektor turističkih luka i zimskih sportova, za agroekološke i agroturističke inicijative, za borbu protiv šumskih požara, za rušenje arhitektonskih barijera, za očišćenje venecijanske lagune, za stvaranje shema bazena u pitanjima lokalnog prometa, itd.

116


Postupak planiranjaMožemo reći da je regionalna zakonodavna aktivnost u urbanističkim pitanjima započela 1978. godine. U stvari, prije toga su bile donijete stanovite odredbe i mjere, ali su to u glavnom bili zakoni kojima se htjelo regulirati konkretne problematike koje se slučajno tiču urbanizma.Prva dva “urbanistička” zakona što ih je donijela regija Veneto datiraju iz 1978. i odnose se na proširenje proizvodnih zgrada u nepogodnom području.Može izgledati simptomatično što je pozornost zakonodavca prije nego na izradu sustavnog urbanističkog zakona bila usredotočena na rješavanje posebnih pitanja ruralnih područja i proizvodnih postrojenja.U stvari se tada, kao i sada, radilo o tome da se željelo obraditi teme koje posebice karakteriziraju regiju, a koje stari nacionalni zakon nije mogao niti je uspio adekvatno uzeti u obzir.A 1980. godine došao je prvi sustavni regionalni urbanistički zakon koji nastoji uvesti red jedinstvenim referentnim zakonom.Kako ne bismo ovdje iznosili sve etape razvoja zakonodavstva u pitanjima urbanizma, upućujemo na priloženi popis kroz koji se može steći uvid u plodnost ovog područja.Razumije se, ovoj regionalnoj referentnoj panorami koju donosimo na kraju ovog teksta treba dodati nacionalno zakonodavstvo – koje je do-punjava i s njom se preklapa – a ponekad ostaje na snazi i dugi niz godina, ili se pak obnavlja i uvodi nove elemente.Ovome moramo dodati kako svi zakoni koji se odnose na prostor razum-ljivo imaju i svoje urbanističke strane: šume, hoteli, kamenolomi, otpadi, elektrovodi, itd., svaka od ovih tema regulirana je zakonom, a svi ovi zakoni sadrže precizne urbanističke odredbe.Osim toga, gotovo kao sažetak ovog ogromnog zakonodavno/regulacijskog napora, dolazi PTRC, čije odredbe štite područja od regionalnog interesa, vraćajući dostojanstvo lokalnim politikama.Uz PTRC treba podsjetiti i na područne planove na regionalnoj razini te na ekološke planove uspostavljenih parkova.

Prostorne strategije Uprava je trenutačno zauzeta brojnim projektima razrade regulacije u suradnji s profesionalnim tijelima i sveučilištima. Vrijedi svakako uka-zati na različite priručnike kao što je Tipski građevinski pravilnik, Tipski tehnički i provedbeni propisi, kodifi kacija grafi čkih znakova za izradu urbanističkih dokumenata. Ovome moramo dodati pokusno projektiranje novih instrumenata za urbanističko planiranje, studije o koplaniranju, priređivanje prijedloga i suradnju u projektima što se odnose na zaštitu i valorizaciju okolišnih i prostornih resursa (projekti Interreg), savjetovanja za izradu novog regionalnog urbanističkog zakona, kao i razradu hitnih tematika što se javljaju u prostoru: održivi razvoj, urbani standardi i kvaliteta, izjednačenje, prekvalifi kacija napuštenih područja, imigracija, informatika u prostornoj analizi, itd.

117


III. Sadašnja situacija

Otvoreni problemi na regionalnoj raziniGlavni je cilj planiranja u Venetu u odnosu na održivi razvoj svakako je očuvanje prostora shvaćenog kao resurs. Naime, velik je dio venetskog prostora zahvaćen opsežnom i difuznom urbanizacijom (središnji koridor) tako da je očuvanje preostalih poljoprivrednih područja danas postalo prioritetom. U marginalnim područjima regije problem je međutim supro-tan: treba očuvati povijesnu i društvenu baštinu koju postupni odlazak lokalnog stanovništva dovodi do propadanja, pa i nestajanja. Naposljetku, treba podsjetiti na potrebu da budućim naraštajima osiguramo to ogromno umjetničko/povijesno/okolišno blago koje zbog svoje rasprostranjenosti i količine zahtjeva velika sredstva koja nisu uvijek raspoloživa. Ove neo-phodne akcije se moraju još i mjeriti s posebno živahnim dinamikama razvoja s kojima katkad dolaze u sukob, premda se sve češće javljaju kao prigode i šanse. Drugim riječima, uspostavlja se kako noviji zahvati podrazumijevaju akcije ublaženja štete, zaštite i obnove prostora kao resursa.Očito je da planiranje ne smije zapostaviti sučeljavanje s gospodarskim sustavom: upoznati njegove dinamike i potrebe, pravilno uvidjeti njegov prostorni i naseobni domet, njegovu sposobnost mobiliziranja resursa i to ne samu u smislu nepokretnosti. U slučaju Veneta svjedoci smo neke vrste uzajamnog proganjanja: ponekad planiranje određuje tempo gos-podarstvu, a ponekad se pojavljuje tek da bi reguliralo već uvriježene tendencije i inicijative.

ZaključakDanašnji trenutak u povijesti grada i regije nije tako lako raspoznati, jer u njemu usporedno žive nejednake i katkad divergentne snage a ujedno i konfuzni i često proturječni zahtjevi.Naime, s jedne se strane traži manja nazočnost kontrole a s druge se zahtijevaju najveća jamstva glede kvalitete okoliša.Netrpeljivost prema ugovornom urbanizmu, gdje je kvaliteta zajamčena jedino zadovoljenjem kvantitete predviđene zakonom a ne i kakvoćom projekata, proizlazi iz činjenice da ovakva regulacija živi isključivo od projekcije u budućnost a počiva na vrlo inovativnim pa čak i utopijskim prijedlozima.I zapravo je samo o tome riječ, jer to može istodobno zajamčiti kontinuitet s kulturnim korijenima i nadu u bolje buduće uređenje.U toj perspektivi, planiranje ostaje neophodnim i nezamjenjivim momen-tom sinteze i preslaganja, budući projekat, ukoliko je kvalitetan, posjeduje taj visoko moralni polet i konkretno razrješujući karakter jer nadilazi nesu-glasice i sukobe harmonizirajući ih u nov i sukladan oblik.Centralnost planiranja mora se dakle ponovo potvrditi, jer je to izgleda preduvjet koji uređenju prostora može zajamčiti koordinaciju i jedinstve-nost koje su uvijek ugrožene sektorijalizmom i fragmentacijom.Nasuprot tome, Veneto kao da je sve više “regija projekta”, u smislu da njegova konsolidacija ni izdaleka nije konsolidirana i defi nirana, dok se pritom javlja potreba za redom koji bi istodobno bio ekološki i funk-cionalan te omogućio percepciju vrijednosti, oblika i značenja svekolikog sustava.

118


Plan stoga poprima ulogu “društvenog ugovora” usmjerenog na utvrđivanje kolektivnog regionalnog identiteta u svim njegovim kulturnim i naseobnim sastavnicama.Nove pojave poput agregacije gradova, inovativnih infrastruktura, sveučilišnih polova, mreža parkova, sustava velikih trgovinskih – in-termodalnih i uslužnih – centara, danas preuređuju Veneto u obično nadopćinsku stvarnost, koja se može koordinirati jedino kroz neko pro-jektiranje na međurazini, ono isto – uostalom – u kojem se možemo nadati obnovi kupališnih turističkih struktura, napuštenih područja industrijskog uništavanja i isto tako manjkavih gradskih periferija.Ali i porast veza s europskim kontekstom malo po malo stvara nov refer-encijalni okvir, gdje se ostvaruje intuicija iz sedamdesetih godina po kojoj je Veneto “zemlja veza”, kako je početkom sedamdesetih i bio nazvan, raskrižje između “jadranskog koridora” i “sredozemne kralježnice”, a is-todobno se ostvaruje i širi sjevernojadranski polaritet koji ovaj regionalni poliurbani sustav čini jednom od potpornih sastavnica čitave prostorne konstrukcije.U ovom kontekstu, “metropolitanski grad” postaje dakle neophodnim scenarijem na koji će se oslanjati pojedina opredjeljenja.Međutim, razdoblje kroz koje danas prolazimo na području prostornog planiranja i urbanističkog projektiranja kao da je obilježeno i razočaranjem a katkad i gubljenjem zanosa.To se ne događa samo uslijed usporavanja procesa razvoja, koji čine bit gradskog i prostornog preobražaja, već i kao posljedica raširenog osjećaja nesigurnosti i straha za sudbinu grada i okoliša.Ekološko pitanje u naseljima i sve veća neravnoteža prostornoga kontek-sta, uz pogoršanje kvalitete života uslijed zagušenja i zagađenja, zapravo su izmijenili pristup problemima urbanističkog uređenja potisnuvši u zapećak težnju ka obliku prostora i arhitekturi grada.

Popis zakona

1972Legge regionale 1 settembre 1972, n. 12. NORME PER L‘ESERCIZIO DELLE FUNZIONI AMMINISTRATIVE TRASFERITE ALLA REGIONE CON I DDPR 14 GENNAIO 1972 NN. 1, 2, 3, 4, 5, 6 E 15 GENNAIO 1972 NN. 7, 8, 9, 10, 11. (estratto)Articolo 3, comma 1, n. 4

1980Legge regionale 5 marzo 1985, n. 24 inizioinizio TUTELA ED EDI-FICABILITÀ NELLE ZONE AGRICOLE.

1985Legge regionale 2 aprile 1985, n. 30. PROVVEDIMENTO GENERALE DI RIFINANZIAMENTO DI LEGGI REGIONALI IN DIVERSI SETTORI DI INTERVENTO ASSUNTO IN COINCIDENZA DELL‘APPROVAZIONE DEL BILANCIO DI PREVISIONE DELLA REGIONE VENETO PER L‘ESERCIZIO FINANZIARIO 1985. (LEGGE FINANZIARIA 1985) (estratto)

119


Art. 15 - Contributi ai Comuni per la redazione di strumenti urbanisticiLegge regionale 16 aprile 1985, n. 33. NORME PER LA TUTELA DELL‘AMBIENTE. (estratto)Art. 17 - Finalità.Art. 20 - Effi cacia.Art. 42 - Controllo preventivo.

Legge regionale 6 maggio 1985, n. 52. NORME IN MATERIA DI CONTROLLO DELL‘ATTIVITÀ EDILIZIA URBANISTICA. SANZIONI E RECUPERO DELLE OPERE ABUSIVE.

Legge regionale 27 giugno 1985, n. 61. NORME PER L‘ASSETTO E L‘USO DEL TERRITORIO.

Prilog su pripremili:Regione VenetoSegreteria al TerritorioDirezione Urbanistica Beni AmbientaliCalle priuli n.99 - Venezia - Italia

Kontaktne osobe:Alberto Nardo in Vincenzo Fabristel: ++39 041 27 92 367faks: ++39 041 2792383e-mail: [email protected], [email protected]

Više informacija na mrežnoj stranici: http://www.regione.veneto.it

120


121


2. DIO Nove uloge prostornog planiranja

122


123


1. Politički i institucionalni kontekstTrenutni politički i institucionalni kontekst, na međunarodnoj razini, gleda osobito povoljno na oživljavanje uloge prostornog i teritorijalnog planiranja (aménagement du territoire).Europska je unija, s jedne strane, brojnim službenim dokumentima svojih institucija službeno naglasila značaj prostora u postizanju svojih institucionalnih ciljeva, određenih međunarodnim ugovorima. Iako ne-dostaje posebna europska nadležnost o prostoru i prostornom planiranju, uravnotežena se prostorna struktura ili "teritorijalna kohezija" smatraju preduvjetima za postizanje općih ciljeva gospodarske konkurentnosti, društvene kohezije i održivosti okoliša. Nadalje, prostorno planiranje zaslužuje posebnu pažnju europskih institucija obzirom da je, podložno načelu supsidijarnosti, ono prirodno mjesto u kojem lokalno stanovništvo sudjeluje u određivanju konteksta vlastitog života.Europska komisija je nedavno objavila svoje prijedloge s osvrtom na održivost urbanog razvoja i strukture (Okvir za akciju za održivi urbani

razvoj, predstavljen na Urbanom forumu u Beču, 1998.) i nakon toga ih je proširila poznatim dokumentom Vijeća za prostorni razvoj, Perspektiva europskog prostornog razvoja, nazvanim ESDP - European Spatial De-

velopment Perspective, (SDEC u francuskom akronimu), kojeg su odobrili ministri prostornog uređenja Unije u Tampereu 1999. godine. Smjernice ESDP-a se odnedavno smatraju smjernicama i načelima procjene Interreg inicijative, projekta koji je na neki način postao osnovni alat za postizanje ciljeva prostornog uređenja.S druge strane, Vijeće Europe je u Hanoverskom dokumentu, kojeg je us-vojila Europska konferencija ministara nadležnih za prostorno planiranje (CEMAT), o Smjernicama za održivo prostorno planiranje europskog kon-

tinenta, prihvatilo sličan stav i time uključilo šire područje koje se sastoji od mnogih država pristupnica i mnogo regija. Uravnotežena prostorna struktura i integriranije gospodarstvo na ovoj višoj razini glavni su ciljevi koje naglašava ovaj dokument.Pitanje političkog i gospodarskog proširenja Unije predstavlja još jedan razlog za zabrinutost o budućnosti europskog prostora, jer će time doći do velikih promjena u usmjeravanju kapitala, ulaganju u infrastrukturu, mi-gracijama i trgovini. Javlja se rizik sve veće međuregionalne neravnoteže unutar država pristupnica kao posljedica prostorno neujednačenog razvo-jnog procesa; rizik ugrožavanja ravnoteže okoliša u tim istim državama; ali i rizik sve sporijeg približavanja manje naprednih država i perifernih područja trenutne Unije, s posljedicama na internu političku koheziju i međuregionalnu suradnju.Oblikovanje prostorne arhitekture nove desetorke samo je jedno od glavnih pitanja planiranja kojim će se ozbiljno trebati pozabaviti; očuvanje kvalitetnog okoliša i održavanje prostornih osobnosti će postati opći iza-zovi kako političke tako i kulturne prirode, zahtijevajući novu pažnju i novi, svježi pristup prostornom planiranju.

2. Novi izazovi i nove odgovornosti za prostorno planiranjeGlavni izazovi pred novim pristupom prostornom planiranju se mogu predstaviti na sljedeći način:� Svladavanje ograničenog tradicionalnog načina planiranja, uglavnom

usmjerenog na osmišljavanje prostornih oblika i struktura, umjesto na

124


određivanje pravila, smjernica i procesa; svladavanje krutih tradicio-nalnih postupaka i njihove stroge hijerarhijske strukture u korist veće fl eksibilnosti; podržavanje učinkovitosti općeg procesa prostornog razvoja umjesto prilagođavanja apstraktnim planovima. Postoji opće slaganje o tome da krutost nije omogućila kvalitetan prostor, već samo konfrontaciju stavova i birokratske rente;

� Spajanje i integracija različitih tijela i sredstava za planiranje, djelovanje na različitim razinama javne administracije, osobito u različitim sektori-ma (naselja, promet, okoliš, pejzaž, hidrografski bazeni, gospodarstvo, prirodna i kulturna baština…);

� Doprinos europskoj integraciji i procesu širenja pomoću prikladnih instrumenata za prostorno planiranje;

� Oživljavanje općenitog stava i prakse planiranja u istočnoeuropskim državama, gdje se, nakon političke tranzicije, općenito vrlo kritički gleda na to, radi razumljive ali potpuno političke reakcije na stari režime; sada su vidljiva ograničenja do kojih su doveli oprečni i ekstremni stavovi prema deregulaciji i liberalizaciji, i potrebni su uravnoteženiji i suvremeniji pristupi;

� Povećati razvoj naprednih i učinkovitih načina na koje građani mogu sudjelovati u postupku donošenja odluke o prostornim projektima;

� Svladavanje "frustracije" prostornog planera, koji je u prošlosti često bio svjedokom slabog planiranja na uspješnim sektorima – gdje je razvoj ugrožavao prostornu ravnotežu – i njegove neučinkovitosti u problematičnim područjima – gdje nije moglo potaknuti razvoj.

U ovim uvjetima, prostorno planiranje mora preuzeti nove odgovor-nosti: � odgovornosti za osiguranje prostorne kohezije, odnosno dovoljno

homogenih životnih uvjeta na svim područjima u kojima bi lokalne za-jednice mogle imati slične mogućnosti razvijanja svojih gospodarskih, društvenih i kulturnih ciljeva i

� odgovornosti za održavanje i razvoj osobnosti područja, razlika, posebnosti. Ovi elementi su i ciljevi sami po sebi i instrumenti za pos-tizanje uspješne integracije u međunarodne i među-regionalne podjele rada.

3. Cilj prostorne održivosti: kvaliteta, učinkovitost, osobnostGlavni cilj prostornog planiranja može biti postizanje prostorne

održivosti. Ovaj cilj određuje opću i očekivanu ulogu prostornog planiranja u mo-dernom i svjesnom društvu:

prostorno planiranje predstavlja prikladan institucionalni, tehnički i politički

kontekst za upravljanje prostornom dimenzijom održivosti.

Održiv razvoj zapravo, u smislu političkog cilja, sadržava različite dimen-zije: tehnološku dimenziju, biheviorističku (povezanu sa stilovima života u bogatim društvima), diplomatsku (odnosi se na međunarodne strategije kojima se osigurava suradnja država na različitim stupnjevima razvoja, s različitim očekivanjima) i prostornu, koja se odnosi na dobro organiziranu raspodjelu ljudskih aktivnosti koja će na učinkovit način koristiti resurse i uz to čuvati okoliš.

125


Prostorno planiranje se odnosi na ovu posljednju dimenziju održivosti, i uspostav-lja dvosmjerni logičan odnos s održivosti kao takvim (slika 1.); odnosno:

Slika 1. - Odnos između održavanja i planiranja

� Održivost je opći cilj prostornog planiranja,� Prostorno planiranje daje glavni institucionalni kontekst i učinkovita

politička sredstva za postizanje prostorne održivosti, te na taj način ojačava tu ideju i omogućava njezino prevođenje u učinkovitu akciju.

Ovaj se dvosmjeran odnos konceptualno čini osnovanim, obzirom na integriranu, multi-društvenu prirodu oba elementa:- održivost proizlazi iz pozitivnog sinergijskog razvoja gospodarske,

društvene, okolišne i kulturne dimenzije društva,- prostorno planiranje pronalazi svoj smisao u potrebi integriranja

različitih politika koje utječu na to područje.Osnovni se ciljevi strategije prostorne održivosti mogu prepoznati u sljedećem (slika 2.):

Slika 2. - Integrirana strategija za prostornu održivost

� kvaliteta prostora: kvaliteta životne i radne okoline; relativna ujednačenost životnih standarda diljem područja;

� prostorna učinkovitost: učinkovito korištenje sredstava obzirom na energiju, zemlju i prirodne resurse; konkurentnost i privlačnost;

� osobnost prostora: povećanje "društvenog kapitala"; razvoj zajedničke vizije o budućnosti; očuvanje posebnosti, ojačavanje produktivnih "poziva" i konkurentne prednosti.

126


Ovi se ciljevi mogu postići integriranim pristupom, osiguravajući pozi-tivnu su-evoluciju različitih podsustava koji tvore prostornu sferu: ovo označava maksimiziranje sinergija i pozitivnih vanjskih faktora unutar svakog podsustava i među podsustavima, te minimiziranje negativnih vanjskih faktora. Kao jedan od primjera: gospodarski razvoj perifernih područja može pridonijeti okolišu ukoliko se zauzme dugoročan pogled na korištenje lokalnih prirodnih resursa i ukoliko pruži (javne) fi nancijske resurse koji se mogu kanalizirati prema poboljšanju infrastrukture okoliša; istodobno može garantirati trajnost lokalne populacije i jačanje njezine produktivne kulture i osjećaja pripadnosti.Prostorna učinkovitost, kvaliteta i osobnost predstavljaju ciljeve i vrijed-nosti same po sebi; bilo koje suvremeno društvo ne može bez njih, obzi-rom da su oni osnova lokalne kolektivne dobrobiti. Ali oni su istodobno preduvjeti za lokalnu konkurentnost i ne postoji konfl ikt u tom smislu između potreba lokalnog stanovništva i potreba gospodarstva, barem ne dugoročno.U osnovi, cilj jačanja lokalnog "društvenog kapitala" ili "kapitala ljudskih odnosa" (ili lokalne sredine), čija je namjera gusto međudjelovanje lokalnih aktera, mogućnost suradnje i sinergije zahvaljujući međusobnom pov-jerenju, zajedničkim pravilima ponašanja, osjećaja pripadanja lokalnoj zajednici, se sve češće pojavljuju u literaturi o lokalnom razvoju kao presudan element za poticanje učinkovitosti, mogućnosti inovacija i kreativnosti. Proaktivna uprava, osjetljiva na te aspekte, može postići značajne rezultate pružajući političke i institucionalne uvjete za to interno međudjelovanje, podržavajući sudjelovanje građana, javno-privatnih part-nerstva, kolektivnu izgradnju zajedničkog pogleda na budućnost područja. Ono što se općenito naziva "strateško planiranje" se odnosi upravo na ovaj postupak.

4. Osnovna načela na kojima se može izgraditi novi pristup prostornom planiranjuOsnovna načela na kojima je danas moguće razumjeti novi pristup pros-tornom planiranju su sljedeća:A.Načelo horizontalne integracije. Ovo načelo određuje nužnost in-

tegrirane prirode prostornog planiranja, u smislu da je neophodne ujednačenost među politikama različitih sektora koji utječu na teritori-jalnu strukturu.Općenito rečeno, već smo naglasili potrebu za jedinstvenom in-tegriranom vizijom društvenog, gospodarskog, okolišnog i kulturnog procesa razvoja. Ali se vezano za konkretnu dimenziju prostornog planiranja, pojavljuje drugačija i možda presudnija integracija: inte-gracija među politikama u raznim gospodarskim granama koje utječe na područje, odnosno:

- politika naselja (urbano planiranje, odluke o lokaciji velikih urbanih funkcija: trgovački centri, sajmovi, logističke platforme, pogoni za ot-pad…),

- politika infrastrukture, uglavnom se odnosi na politiku transporta i energije,

- politika okoliša, ograničavajući korištenje zemlje i prirodnih resursa,- politika pejzaža.

Samo integracija i prostorna ujednačenost ovih politika može garantirati

127


postizanje uravnoteženog i održivog procesa teritorijalne transforma-cije, odnosno (slika 3.):

Slika 3 - Integrirani pristup planiranju

- održive transportne infrastrukture, dobro integrirane u pejzaž i koja poštuje integritet otvorenih prostora,

- učinkovitih urbanih sustava, dobro snabdjevenih prometnom infras-trukturom, unutar i izvan urbanih središta, gdje se ponuda transporta (osobito infrastrukture za javni prijevoz) koristi za usmjeravanje razvoja sustava naselja;

- prikladni urbani oblici uz izbjegavanje ili ograničavanje širenja naselja male gustoće, koja maksimiziraju korištenje zemlje i odlazak na posao privatnim automobilima;

- novih oblika ruralne/urbane integracije, međudjelovanja, suradnje, iz-bjegavanje tradicionalnih konfl ikta oko korištenja zemlje, te ovisnosti i povećanje te uloge i osobnosti.

B.Načelo vertikalne integracije, koja se odnosi na nužnu suradnju različitih institucionalnih stupnjeva u procesu planiranja.Supsidijarni princip pruža logički okvir za razvijanje bottom-up procesa planiranja, s time da niži stupnjevi institucionalne strukture imaju pre-sudnu ulogu, a višim su stupnjevima pripisane samo određene odgo-vornosti. Obzirom na ovo, moramo imati u vidu potrebu za učinkovitim prenošenjem odgovornosti odlučivanjem na niža državna tijela, što je vrlo izraženo u načelu supsidijarnosti; ovim tijela iznad općinske razine dobivaju odgovornosti i nadležnosti u slučaju:

- prisutnosti prekograničnog učinka lokalnih odluka (učinaka na okoliš drugih općina; primjerice, mobilnost koju izazivaju veliki trgovački centri),

- prisutnost interesa iznad lokalne razine kojima služe projekti širih područja: tipično mreže infrastrukture ili veliki projekti koji zahtijevaju prelazak u druga područja (parkovi, …),

- prisutnost "viška mreže" stvorene među-općinskom suradnjom i sin-ergijom (suradnja koja ponekad može biti posljedica spontanog pos-tupka ali često zahtijeva koordinaciju na višoj razini, fi nancijski poticaj ili provedbu propisa).

128


Planiranje se mora provoditi na širem području kako bi se učinkovito upravljalo ovakvim slučajevima, a središnje vladine institucije na trećoj razini (kao provincije, županije ili pokrajine) su se pokazale učinkovitima za provedbu ovih zadataka.

C.Načelo politike predviđanja. Praksa predviđanja koja je usmjerena na prethodnu koordinaciju odluka umjesto naknadne prilagodbe već donesenih odluka, se dokazala vrlo učinkovitom institucionalnom strategijom. Prostorno planiranje može postići značajne rezultate u sektornom planiranju ukoliko se predvidi koordinacija s drugim tijelima za planiranje, a neka su sredstva (kupovina zemlja) ili alati pripremljeni unaprijed.

D.Načelo tržišnog pristupa: U slučajevima kad javni interes nije ugrožen, trebalo bi eksperimentirati tržišnim mehanizmima prije nego se prib-jegne korištenju prakse reguliranja ili okretanju ka upravnim intervenci-jama. "Tržišta prilagođena vanjskim faktorima" mogu postići bolje, šire i ekonomičnije rezultate nego propisivanje; okretanje privatno fi nan-ciranim projektima za pružanje usluga ili infrastrukture može sačuvati državni novac u slučajevima u kojim su javne intervencije neizbježne; poticanje privatne kreativnosti i prijedloga projekata se može pokazati učinkovitijim od vladinog usmjeravanja. Privatna/javna partnerstva se mogu koristiti u mnogim slučajevima u kojima se privatna učinkovitost i javna kontrola mogu pozitivno i učinkovito stopiti.

E.Načelo vizije: Moraju se omogućiti “zajedničke vizije” ili “koncepti” za određena područja, aktivirajući najšire sudjelovanje i javne rasprave; ovi elementi zapravo djeluju kao katalizatori za kreativnost teritorijal-nih projekata, kao izvori društvene kohezije i osjećaja pripadanja, kao poticatelji međusobnog povjerenja i sinergijskih stavova, te simboličke smjernice individualnog ponašanja. Proces stvaranja takvih vizija i koncepta uz sudjelovanje građana, te transparentno uključivanje pri-padnih interesa je vjerojatno najzanimljivija novina u praksi planiranja u posljednjem desetljeću; sintetički se može shvatiti kao postupak stvaranja "društvenog kapitala", elementa koji se sve češće spominje u literaturi o prostornom razvoju kao osnovnim društvenim preduvjetima za uspjeh područja.

5. Novi načini prostornog planiranjaPotreban je novi stil u razvoju i primjeni prostornog planiranja kako bi se svladali novi izazovi i postigli novi ciljevi.Sredstva planiranja moraju postati mekša i fl eksibilnija suprotno pred-hodnim tradicionalnim stavovima naklonjenim strogim i sveobuhvatnim sredstvima propisivanja. Rastuća složenost teritorijalnih procesa i širina globalnih međuovisnosti; sve veća nesigurnost prostornih trendova i uzročno-posljedičnih logičkih lanaca; ograničena mogućnost kontrole javne domene, te njezina fi skalna kriza; sve su to elementi koji za-htijevaju nove načine planiranja, usmjerene ka određivanju smjernica i pravila umjesto propisa, i senzibilnije na procese nego na oblikovanje područja, otvorene za sudjelovanja i partnerstva umjesto oslanjanjaju na tehnokratsko nametanje.

129


Ovaj će suvremen plan postati:- sustav pravila,- pokušaj razumijevanja i predviđanja budućih prostornih trendova i učinaka,- općeniti okvir za prethodnu koordinaciju svih utjecaja koje će na prostor imati mnoštvo javnih odluka koje se nameću na određeno područje,- strateško sredstvo, usmjereno ka aktiviranju privatne izrade projekta, realizaciji sinergije između privatnih i javnih sfera, orijentaciji novih aktivnosti prema zajedničkim ciljevima i poštovanje široko prihvaćenih vrijednosti.

Kako bi se proveo ovaj novi način planiranja bez ugrožavanja cilja održivosti, potrebni su neki preduvjeti, a tijela nadležna za planiranje moraju ispuniti nove funkcije. Osobito je važno ojačati funkciju procjene i istodobno učiniti postupak procjene učinkovitijim, mjerodavnijim i trans-parentnijim. Ova bi funkcija zapravo trebala upotpuniti cijeli postupak planiranja, sudjelujući u svim stadijima od određivanja politike ciljeva i strategija do dizajna prostornih projekata; paralelno višedimenzionalnoj prirodi cilja održivosti, procjena bi trebala biti usmjerena ka integriranju različitih i ponekad suprotnih političkih ciljeva, posredujući između interesa i potreba različitih dijelova lokalnog društva. Jačanje sposobnosti procjene, uključivanje i objašnjenje vrijednosti i očekivanja lokalnog društva je prirodan pandan široj ulozi koju ima pri-vatni sektor u prostornom razvoju. Drugo, postupci i sredstva bi se trebali osmisliti i provesti na takav način da osiguraju otvorenost javne uprave "glasu" građana i učinkovitom procesu sudjelovanja. Trebala bi se održati ravnoteža između "pripadnih" ili organ-iziranih interesa i slabih ili raspršenih, kojima nedostaje transparentnost ili sposobnost komunikacije.Treće, kako bi se proveo potreban postupak koordinacije među različitim razinama i sektorima javne uprave, trebalo bi osmisliti učinkovit pos-tupak donošenja odluka, smanjujući hijerarhijska sredstva prinude na minimum. Odnosi između različitih razina vlade bi se trebali zasnivati na konsenzusu umjesto moći, poticaju umjesto prinudi, mjerodavnim argu-menata umjesto ovlasti. Zajednički teritorijalni interes bi se trebao sve više određivati zajedničkim vrijednostima i snažnom kulturom planiranja, dosežući najmanje općine, umjesto hijerarhijskom moći veta. Ovi potonji bi trebali postojati, ali se sve manje koristiti.

6. Nove ključne riječi: policentričan razvoj, urbane mreže i obnovljeni ruralno-urbani odnosiNajznačajnije ključne riječi koje su se pojavile u stručnoj i institucionalnoj de-bati na području prostornog planiranja mogu biti navedene kako slijedi:a. Policentričan razvoj. Ovaj koncept uključuje mnoge teorijske i inter-

pretativne elemente te elemente politike: značaj urbanog sustava u određivanju razvojnog potencijala europskih regija; potreba za jačanjem uloge vodećeg grada u svakom makro-regionalnom kontekstu; potreba za međusobnim povezivanjem većih centara svakog područja te njihovo povezivanje osobito s velikim europskim centrima pomoću prometnih i komunikacijskih mreža; korištenje ovih centara kao vrata za postupak internalizacije i pristup globalnim mrežama podataka.Razvoj perifernih regija i pristupanje novih država će uvelike ovisiti o učinkovitom strukturiranju policentričnih urbanih struktura.

130


b. Urbano umrežavanje. Ovaj se koncept, slično prethodnom, odnosi uglavnom na intra-regionalni kontekst: drugostupanjski centri mogu ojačati svoju konkurentnu prednost u odnosu na veće centre, koji se mogu osloniti na veliki broj grupnih gospodarstava, tako da se međusobnim povežu u mreže suradnje, koje sadržavaju i materijal-no-infrastrukturalne i nematerijalno-funkcionalne elemente. Koristeći strategiju umrežavanja, čak će i urbani centri srednje veličine moći postići dovoljnu kritičnu masu (po pitanju populacije i gospodarskih aktivnosti, po pitanju tržišta za proizvode, za usluge, za rad) i razviti visoko kvalitetna sredstva – a to je uvjet za povećanje dohotka per

kapita.

Dva su alternativna puta dostupna u ovom smislu: - sinergijske mreže tvore urbani centri koji imaju sličnu specijalnost i

koji pomoću funkcionalne i organizacijske integracije postaju vidljivi i dovoljno veliki da budu konkurentni ili da razviju zajedničke projekte (primjerice, zračna luka služi različitim centrima srednje veličine). Primjer učinkovitih sinergijskih mreža imamo u savezu umjetničkih resursa u gradovima srednje veličine, povezanih dobro organiziranim turističkim itinerarima;

- mreže nadogradnje povezuju gradove različitih specijalnosti, koji os-tvaruju podjelu rada zasnovanu na suradnji unutar širokog područja. Specijalizacija također može usmjeriti raspodjelu lokalnih projekata među tim istim gradovima. Učinkoviti primjeri ovog drugog oblika ur-banog umrežavanja se mogu pronaći u gradovima takozvanog Rand-stada u Nizozemskoj, ili u policentričnim strukturama Veneto regije (ili, u prijašnjim vremenima, u gradovima Hanzeatske lige).U oba slučaja, strategija umrežavanja – koja će se provesti pomoću različitih sredstava, od tehnološke suradnje do informatičke i logističke suradnje, od razvoja zajedničkih pogleda na budućnost (kao što je Baltička morska regija – VASAB 2000.) do gradnje prometne infra-strukture – omogućuje razvoj gospodarskih funkcija višeg stupnja održavajući ograničenu (i održivu) urbanu veličinu.

c. Obnovljeni ruralno-urbani odnosi. Ova posljednja ključna riječ potječe iz dokaza da su tradicionalni ruralno-urbani odnosi, okarakterizirani hijerarhijskom ovisnošću ruralnog konteksta u prostornom smislu, i potpunim odvajanjem ova dva konteksta u ekonomskom smislu, stvorili velike kontradikcije koje se moraju svladati. I urbani i ruralni kontekst mogu relativno utjecati jedan na drugog, u okolišnom i ekonomskom smislu, a to bi trebalo biti bolje iskoristiti; zanemarivanje ruralnog pejzaža do kojeg dolazi zbog širenja gradskih predgrađa i njihove neujednačenosti bi se trebalo izbjeći; marginalizacija, kako u gos-podarskom tako i u kulturnom smislu, periferijalnih ruralnih područja bi trebala pronaći protutežu u novoj integraciji s urbanim sustavom; ruralni se razvoj ne bi trebao samo osnivati poljoprivrednoj politici, već na integriranim gospodarskim i teritorijalnim sredstvima planiranja, sukladno općenitoj strategiji planiranja čitavog regionalnog područja.

131


7. Ranjivi prostori, osjetljivi procesiProstorno bi se planiranje osobito trebalo posvetiti određenim područjima (i procesima u tim područjima) koji se čine vrlo osjetljivima i podložnima propadanja okoliša ili društveno-ekonomskoj marginalizaciji. Ova područja su:- Urbane periferije i peri-urbani teritoriji u velikim gradskim područjima,

koja su ugrožena gubitkom teritorijalne osobnosti radi nepravilnog razvoja naselja i sve većeg razvoja velikih trgovačkih centara i gos-podarskih ili izložbenih objekata. Ovaj potonji razvoj, osobito posljednjih godina u državama pristupnicama, osiromašuje centralne gradove, uzrokujući krizu malih trgovina, koje tvore neophodan element živahne i blistave urbane atmosfere;

- Razvoj raštrkanih naselja (disperzivna gradnja) u područjima male i srednje gustoće, u kojima raste ovisnost o privatnoj pokretljivosti au-tomobilima, zemljišta se uvelike troše i nestaje ruralna osobnosti;

- Primorski pojasevi, koje ugrožavaju turisti i razvoj vikendica; ovi trendovi su posebno opasni u velikim primorskim gradovima, gdje se spontanom razvoju prigradskih naselja od strane urbane populacije dodaje turistička izgradnja;

- Periferijalna ruralna područja, ugrožena trendom koncentracije ak-tivnosti i populacije u velikim baznim područjima.

Raštrkanost urbanog staništa već je prouzročila nepovratne probleme okoliša u mnogim "uspješnim" područjima, i trenutno se proučavaju političke strategije kojima se žele ponovo izgraditi gušća naselja i oživiti gradski centri.Općenito govoreći, moraju se sačuvati osobnosti općeg pejzaža A-A područja, dok uobičajena sredstva planiranja štite samo pejzaže visoke kvalitete, a zanemaruju ostale dijelove područja i izdaju dozvole bez planiranja.

8. Nova sredstva upravljanja prostoromSredstva za upravljanje prostorom koja se mogu upotrijebiti kako bi se postigli novi ciljevi prostorne održivosti moraju biti vrlo raznolika i sveobuh-vatna; kao što je ranije rečeno, moraju se sve više koristiti meki i fl eksibilni instrumenti, iako se tradicionalnija sredstva reguliranja moraju održati u slučaju da dođe do ugrožavanja primarnih interesa ili se planiranje na osnovi suradnje pokaže neučinkovitim.Ovakva su sredstva sljedeća:• sredstva usmjerena ka poboljšanju kulture i ciljeva planiranja nižih

institucija nadležnih za planiranje: smjernice planiranja, preporuke za planiranje. Točnije, moraju se razviti nove struke u sklopu lokalne up-rave, kako bi se razvila sposobnost osmišljavanja scenarija, korištenja alata Geografsko informacijskog sustava (GIS alata), povećanja pri-vatne kreativnosti i mogućnost dizajna projekta (primjerice, korištenje stručnjaka za psihologiju i komunikacije);

• sredstva za usmjeravanje tržišta: porezi, subvencije, osobito kako bi se privatne aktivnosti održale na svojim prvenstvenim lokacijama. Nametanje nameta na razvoj greenfi eld područja bi mogao biti učinkovit način odvraćanja od greenfi eld razvoja u svrhu poticanja na oporavak brownfi elda;

• sredstva usmjerena na orijentiranje općinskog planiranja: poticaji

132


suradnje među zajednicama na planiranju i oblikovanju projekta, vladine podrške odlukama koje donesu općine, a koje su u skladu s regionalnim i nacionalnim smjernicama planiranja (slijedeći nedavne francuske uspjehe);

• sredstva za usmjeravanje ili predviđanje tržišta: kao rana kupovina zemlje od strane privatne uprave;

• sredstva usmjerena ka ranoj i predviđenoj integraciji planiranja u različitim privrednim granama. Osim same suradnje koja se u mnogim slučajevima može pokazati učinkovitom, potrebno je novo zakono-davstvo koje će izraziti sveobuhvatnu prirodu teritorijalnog planiranja i njegovo krajnje prvenstvo u procesu planiranja obzirom na sredstva planiranja po granama;

• sredstva upućena ka utvrđivanju privatno-javnih partnerstva (uz francusko iskustvo Sociétés d’Economie Mixte ili talijansko iskustvo Programmi di Riqualifi cazione Urbana);

• sredstva usmjerena poticanju sudjelovanja građana te upravljanju njihovim sudjelovanjem kroz odgovarajuće sakupljanje i organizaciju prijedloga koje daju privatne sfere. Moraju se razviti nova sredstva za upravljanje tim postupkom na učinkovit i transparentan način, sukladno već ustanovljenoj tradiciji "strateškog planiranja" u mnogim europskim državama (posebice Francuska i Španjolska). Moraju se aktivirati novi stručnjaci koji će se brinuti za javne stavove, komunikaciju, građenje konsenzusa i korištenje elektronskih sredstava i građanskih mreža. Pri korištenju ovakve vrste sredstva od presudnog je značaja razviti čvrst i autoritativan proces procjene, koji se proteže od tradicionalnih Procjena učinka projekata na okoliš, do naprednijih – još nedovoljno precizno defi niranih – Procjena učinka na prostor, kojima se procjenjuju politike, programi, planovi i veliki integrirani projekti. EU je svojim direktivama nedavno predložio sličan postupak, sljedeći ESDP dokumente, kojim zahtijeva integriranu, višekriterijsku metodologiju spajanja gospodar-ske, društvene, kulturne dimenzije i dimenzije okoliša.

• tradicionalnija sredstva usmjerena ka reguliranju prostornog razvoja; kao što je ranije napomenuto, ona bi se uglavnom trebala odnositi na projekte i sheme koji obuhvaćaju i utječu na veliko područje (sheme okoliša, mreže infrastrukture), te vršiti nadzor nad donošenjem odluka o planiranju nižih stupnjeva uprave.

133


3. DIOOtvorena pitanja, zajednički ciljevi i aktivnosti

134


Preostali paradoksi i otvoreni problemi koji se moraju riješitiMnogi se otvoreni problemi i paradoksi još uvijek moraju riješiti u budućnosti:� Uz prisutnost sve veće fi skalne krize u javnoj upravi i trendova prema

fi skalnoj federalizaciji, razvoj naselja (u stambene i gospodarske svrhe) ostaje mnogim upravama značajan izvor fi skalnog dohotka; ova činjenica može pojačati povoljan stav lokalnih uprava prema izgradnji;

� Načelo "jednakog ugleda" različitih institucionalnih razina planiranja, već navedenih u nekim regionalnim općim aktima, tumači neke od ciljeva načela supsidijarnosti. Javne odluke se približavaju prostornim interesima i smanjuje se složenost tradicionalnih načina planiranja te pojednostavljuju strukture koje se zasnivaju na više razina, odnosno na hijerarhiji. S druge strane to isto načelo može prouzročiti poteškoće u provedbi planiranja na razinama iznad lokalnih, i smanjiti usklađenost među različitim, decen-traliziranim odlukama o planiranju. Trebalo bi zadržati kontrolu ili nadzor odluka planiranja na razini općine sa strane više razine, kada je ono suprotno smjernicama planiranja na višim razinama;

� Slično tome, fl eksibilna se sredstva planiranja i smjernice vrlo lako mogu pretvoriti u "loše planiranje"; dokumenti o regionalnim i nacio-nalnim smjernicama bi se trebali pažljivo razmotriti i trebao bi postojati neki hijerarhijski sistem nadzora. Nehijerarhijsko planiranje se može smatrati luksuzom: možemo si ga priuštiti samo u slučajevima posto-janja široko rasprostranjene kulture planiranja, provedene učinkovite suradnje među različitim razinama institucionalnog planiranja, u slučajevima gdje stvarno postoje i primjenjuju se zajedničke vrijednosti i vizije, i prostorna ravnoteža nije ugrožena;

� Decentralizirano odlučivanje, posebice u velikim gradskim područjima, mogu potaknuti razornu konkurenciju među gradovima i općinama, ne bi li privukli vanjsko ulaganje. Neophodno su potrebna koordinacijska tijela koja djeluju na strateškoj razini, bilo da su proizišla iz bottom-up

pristupa, među-općinskog sporazuma (kao u slučaju Grand Lyon) ili top-down pristupa koji je tradicionalan;

� Vertikalna i horizontalna suradnja u planiranju označava trajni proces pogađanja na više razina: uprave za planiranje bi se trebale nositi s ovom novom vrstom procesa odlučivanja, koji vrlo lako mogu dovesti do nekoordiniranog i kaotičnog stanja.

Prema zajedničkoj "viziji" za budućnost regije Alpe-JadranRegije i države koje pripadaju Radnoj zajednici Alpe-Jadran dijele mnoge prostorne elemente koji sačinjavaju prostornu konzistenciju i sliku Za-jednice, odnosno:� Visok stupanj kvalitete života, dosegnute visokim vrijednostima okoliša,

duboko ukorijenjenim prostornim kulturama i visokim stupnjem dohotka;� Općeniti cilj svih regionalnih vlada i institucija za planiranje je održavanje

ovog visokog stupnja životnih i regionalnih kulturnih vrijednosti radi samih sebe, te kao preduvjet za gospodarski razvoj;

� Policentričan urbani sustav i nepostojanje velikih gradskih područja (s iznimkom Milanskog područja na njegovoj zapadnoj granici, grada koji nije posebno uključen u proces prostornog razvoja RZ Alpe-Jadran);

� Zajedničke prostorne izazove, koji se osobito javlja u novim karakteris-tikama razvoja neujednačenih i raštrkanih naselja, u sve većem razvoju

135


alpskih i morskih turističkih naselja, i u održavanju nekih konkurentnih prednosti u industrijskim sektorima.

Možda se hipoteza o sadašnjem uključivanju u izravan i strukturiran pro-ces strateškog planiranja usredotočenog na gradnju "vizije" za budućnost cijelog A-A područja čini preuranjenom; ali mogu se postupno izgraditi preduvjeti za budući angažman, počevši od suradnje na različitim sub-jektima i projektima i jačanja već postojeće opće slike područja.Općeniti cilj bi trebao biti jačanje prekogranične suradnje različitih razina:- informacijska razina: prikupljanje dokumentacije za planiranje sa strateškim

ciljem postizanja konkurentnosti i konzistentnosti pomoću bottom-up načina; prikupljanje podataka o relevantnim shemama planiranja;

- razina analize: uključivanje sveučilišta (i disertacije, možda pomoću stipendija) u usporedbu različitih prostora kako bi prepoznala sličnosti i potencijalne podudarnosti;

- razina izravne suradnje na planiranju: među posebnim područjima (kao Dunav-Drava-Sava Euregio) ili na posebnim projektima (kao veliki projekti infrastrukture).

Određeni instrumenti koji se mogu koristiti su sljedeći:- bolja iskorištenost A-A home-page, kao mjesta za diskusije, prijed-

loga za međusobnu suradnju, planiranje zakonodavstva i pitanja od zajedničkih interesa;

- korištenje mogućnosti Interrega za suradnju na zajedničkim projektima, i, ukoliko je moguće, prezentacija jednog jedinstvenog projekta svih partnera.

Zajednički ciljevi mogu biti: - upravljanje gradskim središtima; - upravljanje peri-urbanim područjima, s posebnim osvrtom na lokacije

velikih trgovačkih centara; - općenite osobine pejzaža i prikladni oblici naselja za svako područje

(slijedeći francusko iskustvo);- integracija velikih projekata infrastrukture ili značajnih industrijskih ak-

tivnosti na osjetljivim područjima, sa značajnim prirodnim i kulturnim nasljeđem.

A-A područja bi trebala postati vidljivija u europskom kontekstu. Osob-nost, vanjski izgled, zajednički ciljevi planiranja i faktori konkurentnosti/privlačnosti, sve su to pitanja kojima treba posvetiti mnogo pažnje i koja se mogu lako pretvoriti u zajedničku viziju i zajedničke prostorne instru-mente za marketing.

136


Radna zajednica Alpe-JadranI. komisija za prostorno uređenje i zaštitu okoliša

RADNA SKUPINA ZA PROSTORNO UREĐENJE

1.Baranja (zastupa i Győr-Moson-Sopron, Vas, Somogy, Zala)

2. Bavarska

3. Gradišće

4. Emilia - Romagna

Alpes Adriatic SecreteriatCounty SomogyHungary

Staatsministerium fürLandesentwicklung undUmweltfragenRosenkavalierplatz 2D - 81925 München

Amt d. BurgenländischenLandesregierungLandesamtsdirektion-Stabstelle RaumordnungEuropaplatz 1A-7000 Eisenstadt

Programmazione e pianifi cazione urbanistica.Regione Emilia – Romagna,Via dei Mille 21,I - 40121 Bologna

SOMOGY: Francz Rezső(i zamjenik voditeljice)tel.:+ 36 / 30 9461 [email protected]

BARANJA:dr. Csörnyei, LászlóJurisics M. u. 26.7624 Pécstel: +36 72 584 001faks: +36 72 504 [email protected]

Zsáli JánosSzentháromság tér 3.7720 Pécsváradtel: +36 72 465 322faks: +36/72/[email protected]

Christine Herrgotttel: +49 89 92 14 2208faks: +49 89 92 14 [email protected]

Rupert Schatovich tel.: +43 2682/600-2529faks: +43 2682/[email protected]

Lodovico Gherarditel: +39 051 639 68 [email protected]

ČLANICA INSTITUCIJA ČLAN-ica RADNE SKUPINE

Popis članova

137


Direzione regionale dellapianifi cazione territoriale Regione Autonoma Friuli-Venezia GiuliaVia Giulia 75/ II - 34126 Trieste

Ministarstvo zaštite okoliša iprostornog uređenjaUlica Republike Austrije 20HR - 10000 Zagreb

Amt der KärntnerLandesregierungAbteilung 20 – LandesplanungWulfengasse 13A - 9020 Klagenfurt

Direzione generale urbanisticaVia F. Filzi 22I - 20124 Milano

Amt der OÖ. LandesregierungAbt. RaumordnungAnnagasse 2 A - 4011 Linz

Ministrstvo za okolje, prostor inenergijoDunajska 48SI - 1000 Ljubljana

Amt der SteiermärkischenLandesregierung,Fachabteilung 16AStempfergasse 7A - 8010 Graz

Segretaria regionale al territorioCalle Priuli, Cannaregio 99I - 30124 Venezia

5. Furlanija-Julijska krajina

6. Hrvatska

7. Koruška

8. Lombardija

9. Gornja Austrija

10. Slovenija voditeljica Radne skupine

11. Štajerska

12. Veneto

Mauro Pascolitel: +39 040 377 40 67faks: +39 040 377 41 [email protected]

Goranka Radovićtel: +385 1 3782 474faks:+385 1 3772 [email protected]

Christian Seidenbergertel: +43 463 536 32 021faks:+43 463 536 32 [email protected]

Francesca Patriarcatel: +39 02 676 55 [email protected]

Maria Schmeisstel: +43 732 772 14820faks:+43 732 772 1 [email protected]

Margarita Jančičtel: +386 1 478 70 18faks:+386 1 478 70 [email protected]

Rainer Opltel:++43 316 877 3702telsecretary:++43 316 877 3644faks:++43 316 877 [email protected]

Alberto Nardotel: +39 041 27 2367faks:+39 041 50 400 [email protected]

Documents

Prostornim planskim instrumentima do djelotvornijih rješenja · 2.5. Novi načini prostornog planiranja 128 2.6. Nove ključne riječi: policentrični razvoj, mreža gradova i obnovljeni