PROGRAM ZAŠTITE OKOLIŠA KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE · • mjere za predviđanje, sprečavanje i ograničavanje onečišćavanja okoliša • subjekti koji su dužni provoditi

Naručitelj: REPUBLIKA HRVATSKA ŽUPANIJA KRAPINSKO-ZAGORSKA Ugovor broj: 019-16/96 Radni nalog: H-032 Naslov:

PROGRAM ZAŠTITE OKOLIŠA KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE

Koordinacija izrade: Dr.sc. Niko Malbaša, dipl.inž. Autori: Dr.sc. Niko Malbaša, dipl.inž.

Stjepan Hršak, inž. Dr.sc. Jakob Martinović, dipl.inž. Domagoj Podnar, dipl.inž.

Čedomir Selanec, dipl.inž. Hrvoje Sučić, dipl.inž. Marijan Zelić, dipl.inž. Suradnici: Ranko Blažičko

Valentina Delija, dipl.inž. Goran Dokmanović, dipl.inž.

Davor Vešligaj Direktor Programa za energetske Predsjednik Uprave sustave i zaštitu okoliša Dr.sc. Niko Malbaša, dipl.inž. Mr.sc. Zdravko Mužek, dipl.inž.

Zagreb, listopad 1997.

Program zaštite okoliša KZŽ EKONERG HOLDING

H-032

1

1. OSNOVA ZA DONOŠENJE PROGRAMA ZAŠTITE OKOLIŠA KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE Osnova za donošenje Programa zaštite okoliša (dalje: Program) se nalazi u Zakonu o zaštiti okoliša (dalje: Zakon). U čl. 19 Zakona se kaže da Program “sadrži osnovne ciljeve, uvjete i mjerila zaštite okoliša u cjelini, prioritetne mjere zaštite okoliša po sastavnim dijelovima i pojedinačnim prostornim cjelinama te razrađuje načela i smjernice zaštite okoliša sadržane u Strategiji zaštite okoliša” te da ga donosi Skupština županije. U čl. 20 Zakona se traži da Program “treba biti usuglašen sa Strategijom zaštite okoliša, a program zaštite okoliša grada ili općine odnosno njihova užeg područja treba biti usuglašen s Programom zaštite okoliša županije”. Strategija zaštite okoliša (čl. 18 Zakona) “dugoročno određuje i usmjerava ciljeve upravljanja okolišem u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem na području države”. Nažalost, nužan hijerarhijski slijed: Strategija zaštite okoliša Države ⇒ Program zaštite okoliša Županije ⇒ Programi zaštite okoliša gradova i općina nije moguće uspostaviti, jer Strategija nije još publicirana, pa je to u svakom slučaju izvjesni nedostatak i ovoga dokumenta. Postoje doduše neke vrlo općenite naznake u Ustavu Republike Hrvatske gdje se u čl. 3. kaže, između ostaloga, kako je “očuvanje prirode i čovjekova okoliša” jedna od najviših “vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske”, te u Deklaraciji o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj gdje se daju temelji za izradu Strategije zaštite okoliša. U Deklaraciji se Republika Hrvatska kao zemlja s prepoznatljivim prirodnim vrijednostima te “svjesna opasnosti da bi nedovoljno osmišljena obnova i gospodarski razvitak mogli povećati uništavanje okoliša” obvezuje da će:

• racionalno gospodariti tlom (zaštita i očuvanje visokoplodnog tla, unapređivanje tala, obrada zapuštenih površina, ispravnim agrotehničkim mjerama)

• racionalno gospodariti šumama (uzgoj, sanacija, obnova, sprječavanje degradacije po svim osnovama)

• brinuti o kvaliteti zraka, posebice u ugroženim gradskim i industrijskim središtima

• provoditi zaštitu od buke • zaštititi sva izvorišta pitke vode (pročišćavanje otpadnih voda, gradnjom

vodoopskrbnog i kanalizacijskog sustava, zaštita podzemnih voda, obrana od poplava) s ciljem dugoročnog osiguravanja pitke vode

• provesti zaštitu priobalja i podmorja Jadrana • bdjeti nad očuvanjem spomeničke kulturne baštine i temeljnih vrijednosti

prirodnoga nacionalnog blaga • unaprijediti mjere gospodarenja otpadom (smanjivati nastajanje otpada,

vrednovati, reciklirati i ponovno upotrebljavati iskoristivi dio otpada, osigurati suvremeno odlaganje ostataka koji se ne mogu racionalno iskoristiti, sanirati posljedice dosadašnjeg nekontroliranog odlaganja otpada te kontrolirati prijevoz opasnoga otpada.


H-032

2

U Deklaraciji, donesenoj u lipnju 1992, se također kaže kako će Republika Hrvatska “osigurati provedbu Deklaracije uspostavom zasebnog i stručnog ministarstva za zaštitu okoliša i prostornog uređenja, funkcionalno povezanog s tijelima lokalne uprave i samouprave”, međutim to ministarstvo još nije formirano, pa je to vjerojatno jedan od glavnih razloga (zbog rascjepkanosti funkcija i neusklađenosti interesa između raznih tijela državne uprave koja su zadužena za pojedine segmente zaštite okoliša) što još ne postoji Strategija zaštite okoliša. Programom se, prema čl. 21 Zakona, “utvrđuju mjere zaštite okoliša u skladu s regionalnim ili lokalnim posebnostima i obilježjima”, a osobito sljedeće:

• stanje onečišćenja okoliša po sastavnim dijelovima i prostornim cjelinama • mjere za predviđanje, sprečavanje i ograničavanje onečišćavanja okoliša • subjekti koji su dužni provoditi mjere i ovlaštenja u svezi s provođenjem mjera • smjernice i mjere za očuvanje i unapređenje zaštite okoliša • način provođenja interventnih mjera u izvanrednim slučajevima onečišćavanja

okoliša • rokovi za poduzimanje pojedinih mjera • izvori financiranja za provođenje pojedinih mjera i procjena visine potrebnih

sredstava. Nepostojanje nužnog hijerarhijskog slijeda u dokumentima zaštite okoliša je i rezultat tradicionalno pogrešne prakse u nas po kojoj se uglavnom najprije naprave lokalni dokumenti, a tek potom oni višega reda, pa se može dogoditi upravo suprotan slijed događaja od potrebnog, naime da se županijski programi usklađuju s lokalnima (gradskim, općinskim), a državni onda sa županijskim. Ako se to dogodi, onda će optimum izostati, inače oskudna sredstva će se rastočiti na sitne, prostorno i vremenski ograničene programe i projekte, a glavni ciljevi u zaštiti okoliša, koji su uvijek globalni, pa često i širi od pojedinačnih državnih interesa (o tome govori niz međudržavnih sporazuma kojih je potpisnik i Republika Hrvatska) neće biti postignuti. Upravo zbog niza važećih međudržavnih sporazuma i globalnog interesa za zaštitu okoliša, postoje i znatne mogućnosti za međunarodnu pomoć i angažman u rješavanju nekih važnih problema zaštite okoliša, koji i zbog toga moraju biti prezentirani na adekvatan način. Strategija zaštite okoliša na državnoj razini i s njom usklađeni županijski programi zaštite okoliša su upravo nužna podloga i za uključivanje u takve međunarodne i međudržavne inicijative i projekte. Sve su ovo razlozi što se u izradi Programa zaštite okoliša za Krapinsko-zagorsku županiju nisu posebno analizirali pojedini lokalni programi i planovi, što ne znači da oni ne postoje, da nisu kvalitetni ili da nisu potrebni. Oni naprosto spadaju u drugu fazu istoga posla i dobiti će svoju punu potvrdu tek kada budu usklađeni s ovim programom i s aktivnostima koje će iz njega slijediti. Isto tako će i ovaj program, u obliku u kojemu ga usvoji Skupština Županije, dobiti svoj puni smisao tek kad bude usklađen sa Strategijom zaštite okoliša Republike Hrvatske koja će, nadamo se usprkos svemu, uskoro biti usvojena i publicirana.

2. OSNOVNA OBILJEŽJA PROSTORA Krapinsko-zagorska županija predstavlja prostornu jedinicu formiranu prema Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 90/92).


H-032

3

2.1. PROMETNO-ZEMLJOPISNI POLOŽAJ Županija Krapinsko-zagorska nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske i pripada prostoru središnje Hrvatske. Zasebna je geografska cjelina koja se pruža od vrhova Macelja i Ivanščice na sjeveru do Medvednice na jugoistoku. Zapadna granica (ujedno i državna s Republikom Slovenijom) je rijeka Sutla, a istočna vododijelnica poriječja Krapine i Lonje. Ovako razgraničen prostor županije podudara se s prirodnom regijom Donje Zagorje. Teritorijem Županije prolaze cestovni i željeznički pravci šireg značaja preko kojih se prostor Hrvatske povezuje s europskim prometnim sustavom, a to ovoj županiji daje važnu posredničku ulogu. 2.1.1 Cestovni promet Postoje dva smjera prometnog povezivanja: • glavni transverzalni smjer sjever-jug koji povezuje zapadnu i srednju Europu s

jugoistočnom Europom i Bliskim Istokom, te označava prirodnu, gospodarsku i prometnu usmjerenost zemalja srednjeg Podunavlja prema Jadranu i izlazu na svjetska mora

• sekundarni longitudinalni smjer zapad-istok povezuje istočni dio Republike Slovenije s Varaždinskom županijom i dalje.

Transverzalni smjer tj. magistralna cesta (Zagorska magistrala) poklapa se s međunarodnim cestovnim pravcem Prag-Beč-Maribor-Split i magistralnim cestovnim pravcem Šentilj-Maribor-Macelj-Krapina-Zabok-Zagreb-Karlovac-Split, te tako preuzima funkciju povezivanja gradova i važnijih državnih centara međudržavnog gospodarstva. Na ovome smjeru traje izgradnja autoceste (dio PYHRNSKE autoceste) koja će svojim elementima zadovoljiti zahtjeve europske cestovne komunikacije. Prethodno spomenuti smjer nadopunjava longitudinalni sa magistralama Gubaševo- Kumrovec-Celje (veza sa Republikom Slovenijom) i Sv. Križ Začretje-Ivanec-Varaždin-Goričan (mađarska granica). Na spoju tih dvaju prometnih pravaca razvila su se važna prometna čvorišta od primarnog značaja za Županiju. 2.1.2 Željeznički promet Jedna od glavnih željezničkih pruga koja u sistemu Republike prolazi Županijom je pruga Zagreb-Zaprešić-Zabok-Varaždin. Sadašnji regionalni pravac pruge Zabok-Krapina-Grobelno (Maribor) uz potrebnu modernizaciju (dijelom i promjenu trase) mogao bi preuzeti funkciju glavne željezničke pruge na pravcu Austrija-Maribor-Zagreb.


H-032

4

2.2 PRIRODNA OBILJEŽJA 2.2.1 Geološka osnova Na području Županije javljaju se elementi alpske građe i reljefa te manjim dijelom elementi panonske građe. Granica između Alpa i Istočnog kopna teče dolinom rijeke Krapine odnosno po dužoj osi konjščinske sinklinale. Po tome, Ivanščica sa Strugačom te Cesargradska gora s Desiničkom gorom pripadaju posljednjim alpskim ograncima. Medvednica, Maceljska gora i Ivanščica zatvaraju unutar svog sklopa dvije kotline: glavnu ili južnu kotlinu omeđenu Medvednicom, Kostelom, Strahinščicom i Ivanščicom i sporednu ili sjevernu (Ivanečku) kotlinu u Varaždinskoj županiji. Na Medvednici veći dio srednjeg gorskog dijela pripada paleozojskim starijim naslagama, čiji litološki sastav uključuje škriljavce, litavske vapnence i lapore. Na sjeverne pristranke Medvednice prislonjeno je južno krilo velike sinklinale bogate ugljenom (konjščinska sinklinala), koja se proteže od Zaboka do Hrašćine, duga oko 25 km, široka 4-7 km, a sastavljena većinom od glina pontske starosti. Ovo područje raspolaže značajnim količinama lignita i predstavlja ekonomski značajno područje. Kvartarne naslage zastupljene su većinom tkz. obronačnom ilovinom. Gline i ilovine su gotovo svuda pogodne za proizvodnju opeke, a od osobitog su značaja crne i tamne gline kod Bedekovčine. Desinić gora, Kuna gora i Strahinščica tvore gorski niz sastavljen od vapnenaca i dolomita kao i Cesargradska gora i Strugača), koji se mogu koristiti za cestogradnju i građevinarstvo (kamenolomi). Velike rasjedne linije karakteristične su za masive Ivanščice i Strahinščice, a kao popratna pojava postvulkanskog djelovanja i postojećih uzdužnih i poprečnih rasjeda i dislokacijskih lomova pojavljuju se termalni izvori: Tuheljske, Krapinske, Šemničke, Sutinske i Stubičke toplice. Seizmičnost u ovom prostoru iznosi 7-8 stupnjeva MCS skale, a u području Medvednice i do 9 stupnjeva. 2.2.2 Reljef Razlikuju se tri osnovne vrste reljefa: a) Naplavne ravni Aluvijalna ravan Krapine zauzima velike površine. Najniži aluvijalni dio doline nalazi se na visini od 120 m. Ravan Krapine i Sutle sastavljena je od finih glina manjih debljina. Sastav, mali nagib i odnos prema nanosima prisavskog pojasa, uzrok su slabom otjecanju i dugom zadržavanju padalinske vode. Ravan Krapine ima značenje za razvoj poljoprivrede, za urbanizaciju i izgradnju infrastrukturnih koridora. Ostale ravni manjih površina obuhvaćaju područja slivova rječica Horvatske, Kosteljine, Krapinice, Reke, a pretežno su poljoprivredne površine. b) Brežuljkasti krajevi I. prigorski pojasevi na prisojnim (južnim) stranama gora:

• predstavljaju rasprostranjenu skupinu; • pripadaju im prigorja Maceljske gore, Strahinščice i Ivanščice; • najvećim dijelom su šumske površine.

II. podgorja na osojnim (sjevernim) stranama gora:

• pripadaju im sjeverna strana Strahinščice te sjeverozapadna strana Medvednice; • najvećim dijelom su šumske površine.


H-032

5

III. pobrđa: • najviše zastupljeni pojasevi koji nisu vezani uz gorske masive te predstavljaju

izdvojene reljefne cjeline; • prostrani pojasevi većih visina, osunčana, kvalitetna tla, značajne poljoprivredne

površine za voćarstvo i vinogradarstvo; • manje šumske površine.

c) Gorski masivi Čine znatnu površinu, a to su Maceljsko gorje, Ivanščica, Strahinščica i Medvednica. Značajni su zbog šumskih površina, izvora pitke vode, kamena za građevinarstvo te mogućnosti korištenja u turističko-rekreativne svrhe. Na slici 2.2-1 prikazan je reljef Krapinsko-zagorske županije. 2.2.3 Vode Krapinsko-zagorska županija zauzima cijeli sliv rijeke Krapine i lijevoobalni sliv rijeke Sutle. Slivno područje Krapine i Sutle pripada vodnom području sliva rijeke Save. Slika 2.2-2 prikazuje značajne vodotoke (Krapina, Sutla) i vodozaštitno područje. Slivno područje Krapine površine 1244 km2 proteže se od ušća u Savu kod Zaprešića prema sjeveru, s time mu se sjeverna vododijelnica poklapa sa područjem Sutle, Bednje i Lonje, zapadna sa slivom Sutle, istočna sa područjem Lonje, dok se južna graniči s neposrednim slivovima koji gravitiraju Savi. To je brežuljkasto područje tako da 894 km2 sliva pripada veoma nemirnom reljefu snažne disekcije i guste mreže brdskih pritoka Krapina s najvišim vrhovima Medvednicom (1035 mnv) i Ivanščicom (1061 mnv). Nizinski dio se kreće između 135 mnv i 180 mnv. Površina mu je 350 km2. U geološkom prikazu razlikuju se tri hidrogeološke jedinice. U prvu jedinicu spada temeljno gorje predtercijarnih stijena - paleozojskih, mezozojskih i metamorfnih. Osnovna hidrogeološka karakteristika je nekontinuirani horizont podzemne vode s rijetkim koncentriranim izvorištima s prosječnim kapacitetima do 1 l/sec. Veći izvori su izuzetna pojava, a uglavnom nalaze svoju genezu u karbonatnim taložinama, pri čemu je potrebno naglasiti povezanost trijaskih vapnenaca i dolomita sa termomineralnim vodama. U tom se nalazi i tumačenje za pojavu termalnih voda u Hrvatskom Zagorju. Radi se o vrelima hidrokarbonatnog tipa razmjerno male mineralizacije do 0.58 g/l (Tuheljske Toplice) i temperature do 49.8 oC (Stubičke Toplice). Druga hidrogeološka jedinica naslanja se na temeljno gorje, brežuljkastog je reljefa a pokrivena je tercijarnim naslagama.. Vodno lice podzemne vode uglavnom slijedi morfologiju terena. Koeficijenti filtracije ovih slabo propusnih stijena kreću se od 10-7 m/s do 10-5 m/s, dok je registriran kapacitet uglavnom oko 1 l/s Treću hidrogeološku jedinicu predstavlja ravničarsko, aluvijalno područje uz Savu i donji tok Krapine. Tu prevladava plitki krupnoklastični vodonosni horizont s vodom slobodnog vodnog lica velike izdašnosti i visokog koeficijenta filtracije (čak 7.4x10-3 m/s) što karakterizira veliku izdašnost. Ti su podzemni horizonti u vrlo čvrstoj stohastičkoj povezanosti s vodnim režimom Save, a Sava na tom sektoru ima karakter stalno influentnog toka, što osigurava visoke operativne rezerve za vodoopskrbu. U hidrološkom pogledu sliv Krapine se odlikuje velikom fluktuacijom razine i protoka. Može se računati da je prosječna izdašnost sliva 8,8 l/s po kilometru kvadratnom odnosno da prosječno godišnje otječe s tog sliva 345 milijuna kubičnih metara vode. To je prosječno otjecanje pri srednjoj godišnjoj oborini na slivu od 950 mm. Zahvaljujući velikim varijacijama u otjecanju odstupanja od prosjeka su ogromna, tako da velike vode imaju


H-032

6

specifični protok oko 400 l/s po kvadratnom kilometru. Tablica 2.2-1 prikazuje protoke na karakterističnim hidrometrijskim profilima rijeke Krapine. Tablica 2.2-1: Protoci na karakterističnim hidrometrijskim profilima rijeke Krapine

“Zlatar Bistrica” “Bračak” “Kupljenovo” Qextr Qmax Qmin Qextr Qmax Qmin Qextr Qmax Qmin

200,0 28,77 0,33 45,0 26,74 0,81 57,0 48,55 1,82 1974.g. 1976.g. 1939.g.

Brdski dio slivnog područja rijeka Krapine i Sutle veće je površine od nizinskog dijela slivnog područja, pa je takvom prirodom uvjetovan neujednačen koeficijent otjecanja i velike oscilacije protoka u recipijentima. Posljedice toga su pojave bujičnih tokova u brdskom dijelu sliva i pojave vodnih valova u nizinskom dijelu sliva. Promatrajući podatke o protocima na karakterističnim profilima rijeke Krapine vidimo da je na hidrometrijskom profilu “Zlatar Bistrica”, koji prezentira najuzvodniji dio sliva, koeficijent neravnomjernosti 0,9885 ili gotovo 100%, a razlika između Qmax i Qmin je 28,44 m3/s. Ekstremno velika voda na ovom profilu zabilježena je 1974. god. čak 200 m3/s, što nije zabilježeno na nizvodnijim profilima “Bračak” i “Kupljenovo”. Ovo očito ukazuje da nizvodni dio sliva ima protoke izvan mjernog profila nadzemno i podzemno, odnosno da ima veće inundacijsko područje i oscilaciju podzemnih voda. U brdskom dijelu sliva Krapine u gorju Ivanščice, Medvednice i Macelja ima niz bujičnih tokova II, III i IV kategorije razornosti koji proizvode velike količine nanosa. Naročito velike količine erozijskog nanosa proizvodi potok Reka u Ivanščici na kojem se nalazi otvoreni zahvat Zagorskog vodovoda (5000 m3/god), potok Toplica (sjeverna Medvednica 2000 m3/god.), potok Kraljev Vrh (2000 m3/god) itd. U nizinskom dijelu sliva gdje je izvršena komasacija, odvodnjavanje se obavlja amelioracijskim kanalima. Meliorirana površina u slivu Sutle je Kumrovečko polje od Razvora na sjeveru do Zelenjaka na jugoistoku površine 215 hektara. Na slivnom području Krapine i Sutle ukupno se odvodnjava 6007 hektara poljoprivrednog zemljišta. Navodnjavanja poljoprivrednog zemljišta nema. 2.2.4 Klima Na području Županije vlada kontinentalno-humidni tip klime koji karakteriziraju umjereno topla, kišovita ljeta i hladne zime. Na klimu utječu: • opća atmosferska cirkulacija karakteristična za geografsku širinu, • utjecaj Panonske nizine, • utjecaj planinskog sustava Alpa, • utjecaj planinskog sustava Dinarida, • reljef kao utjecaj na lokalne klimatske različitosti. Temperatura Najveće temperature koje prelaze 30 oC zabilježene su u lipnju, srpnju i kolovozu. Minimalne godišnje temperature zabilježene su u siječnju (-20,5 oC), veljači (-22 oC), ožujku (-15,5 oC) i prosincu (-17,2 oC). Samo tri mjeseca (lipanj, srpanj i kolovoz) nemaju negativnih temperatura. Ledenih dana u godini ima pretežno u siječnju, veljači i prosincu.


H-032

7

Opće klimatske karakteristike područja definirane su na osnovi mjerenih meteoroloških parametara 10-godišnjeg niza (1975.-1985.) obične meteorološke stanice Krapina (OMS Krapina).

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

siječanj veljača ožujak travanj svibani lipanj srpanj kolovoz rujan listopad studeni prosinac

°C

KRAPINAKOSTEL

Slika 2.2-3: Srednje mjesečne temperature zraka (oC) na meteorološkoj stanici Krapina u

periodu 1975.-1985.

Padaline Ovo je područje kontinentalnog oborinskog režima s čestim i obilnim kišama u svibnju, lipnju i srpnju tj. u tijeku vegetacijskog perioda. Drugi oborinski maksimum je u studenom dok je najmanje oborina u veljači i ožujku. Magla Tijekom cijele godine postoji mogućnost pojave magle i to isključivo u jutarnjim i večernjim razdobljima dana ljeti odnosno tijekom cijelog dana u zimskom razdoblju.

0

20

40

60

80

100

120

140

siječanj veljača ožujak travanj svibanj lipanj srpanj kolovoz rujan listopad studeni prosinac

mm

ZABOKKOSTEL

Slika 2.2-4: Srednje mjesečne oborine za stanicu Kostel i Zabok (mm) u periodu 1975.-

1985. Snijeg


H-032

8

Obrada snježnih dana vršena je na meteorološkoj stanici Krapina. Za stanicu Kostel prikazan je godišnji broj dana sa snježnim pokrivačem.

Tablica 2.2-2: Godišnji broj dana sa snijegom i snježnim pokrivačem, OMS Kostel

God. broj dana sa snijegom (snježni dani)

God. broj dana sa snježnim pokrivačem

Maksimalna visina snijega cm

27 52 97

Tablica 2.2-3: Prosječni broj dana sa snijegom, OMS Krapina Mjesec 1 2 3 4 5-10 11 12 Ukupno Br. Dana 5 6 4 1 - 2 5 23

Vjetar U Zagorju se strujanje vjetrova modificira pod utjecajem reljefa. Najučestaliji su zapadni vjetrovi s 45 postotnim trajanjem. Na drugom mjestu su istočni vjetrovi sa 29 postotnim trajanjem, dok je vremensko razdoblje bez vjetra oko 6 posto godišnjeg vremena. Maksimalne jačine vjetra kreću se od 6 do 9 Bofora, a najjači vjetrovi javljaju se od kasne jeseni do početka proljeća. 2.2.5 Vegetacijski pokrov Vegetacijski pokrov je pokazatelj prirodnih uvjeta, te neposredan objekt različitog gospodarskog korištenja i važan element u kompoziciji prirodnog ili utjecajnog pejzaža. Biljni svijet Hrvatskog zagorja pripada ilirskoj provinciji Eurosibirsko-sjevernoameričkog fitogeografskog okružja. Karakteriziraju ga tri klimatska vegetacijska područja: panonska varijanta šume bukve i jele (Abieti-Fagetum illyricum) u višem gorskom pojasu, panonska varijanta gorske šume bukve (Fagetum illyricum montanum) u nižem gorskom pojasu i šuma hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco petraeae-Carpinetum illyricum) u brdskom i nizinskom pojasu. 2.2.5.1. Vegetacija gorskog pojasa Viši pojas: • obuhvaća vršni dio Medvednice, Macelja, Strahinščice i Ivanščice; • raslinstvo je obilježeno panonskom varijantom bukovo-jelove šume, a osim bukve i jele u

toj zajednici rastu gorski javor, gorski brijest, lokalno uvjetovane šume gorskog javora i običnog jasena te manje površine šuma lipe i tise;

• u sloju grmlja rastu lijeska, crna bazga, gorski ljiljan. Niži pojas: • vegetacijski ga karakteriziraju čiste, bazofilne i acidofilne bukove šume, a uz bukvu se

ističu javor mliječ i gorski javor; • grmlje: božikovina, vazdazeleni likovac, crvena bazga, planinska kozja krv, širokolisna

kurika; • prizemno rašće: režuhe, prikolisna veprina, lazarkinja, Petrov krst, bijela i žuta šumarica. Prema reljefu i podneblju, predjeli višeg i nižeg gorskog pojasa nisu povoljni za poljodjelsku obradu i u tim predjelima prevladavaju prostrane šume s mjestimičnim livadama. 2.2.5.2. Vegetacija brdskog pojasa


H-032

9

Osnovno obilježje su hrastove šume od kojih su dominantne fitocenoze hrasta kitnjaka i običnog graba (neutralna i slabo kisela tla). Na strmim padinama (skeletna plitka tla na podlozi dolomita i vapnenca) ističu se zajednice hrasta medunca i crnog graba te zajednice hrasta kitnjaka i pitomog kestena. Značajna je raširenost bagrema koji raste na gotovo svim tlima osim mokrim i tresetnnim tlima, a pogodan je za pošumljivanje nagiba i stabilizaciju klizišta. • osim hrasta kitnjaka i običnog graba rastu: divlja trešnja, klen, gorski javor, poljski

brijest i velelisna lipa; • grmlje: lijeska, obična kurika, obični likovac, bijeli glog, crveni glog, kalina, svib; • prizemno rašće: šafran, biskupska kapica, crijevac, Salamunov pečat, obična šumarica,

volujsko oko, pasji zub, kukurijek. S obzirom na povoljne klimatske i ostale ekološke uvjete, ovaj brdski pojas predstavlja optimum za život i različite djelatnosti čovjeka pa su šume tog pojasa velikim dijelom iskrčene i njihova staništa iskorištena za naselja i različite poljodjelske kulture. 2.2.5.3. Vegetacija ravničarskoj pojasa Razvijena je u nizinama rijeka, a režim voda daje osnovno obilježje šumskoj i travnjačkoj vegetaciji koja ima isključivo hidrofilno obilježje. Najčešće su to zajednice johe i hrasta lužnjaka, karakteristične za poplavna područja. Slično brdskom pojasu, i u ovom su šume gotovo sasvim potisnute, a njihova su staništa pod ratarskim kulturama ili dolinskim i močvarnim livadama. Dolinske livade sadrže ekonomski vrijedne trave, a nalaze se na blagim nagibima podno brežuljaka i često se pretvaraju u oranice. Močvarne livade su tip kiselih livada i pašnjaka loše kvalitete i podnose dulje poplave. • hrast lužnjak i obični grab, klen, malolisna lipa, srebrnolisna lipa, divlja kruška, poljski

jasen, uz rijeke i potoke razvijeni su manji jošci, vrbici i topolici.


H-032

10

2.3 STANOVNIŠTVO Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području Županije je živjelo 149047 stanovnika u 44499 domaćinstava, što iznosi 3,1 posto od ukupnog broja stanovnika Republike Hrvatske. Površina Županije je 1234 km2, a gustoća naseljenosti 122,4 stanovnika/km2 što svrstava

Županiju na treće mjesto po gustoći naseljenosti u Republici Hrvatskoj. Županija ima ukupno 32 jedinice lokalne samouprave, tj. 7 gradova i 25 općina, te više od 400 naselja. Pregled broja stanovnika prema jedinicama lokalne samouprave dan je u tablici 2.3-1.

Tablica 2.3-1: Pregled stanovništva po jedinicama lokalne samouprave, popis 1991. god.

Red.br. GRAD/OPĆINA STANOVNICI DOMAĆINSTVA

1. KRAPINA 122938 3882 2. ZABOK 9394 2856 3. ZLATAR 7359 2272 4. DONJA STUBICA 5771 1669 5. KLANJEC 3537 1072 6. OROSLAVJE 6576 1994 7. PREGRADA 7391 2172

UKUPNO GRADOVI 52966 15917 8. BEDEKOVČINA 8773 2526 9. BUDINŠČINA 3150 995 10. DESINIĆ 3808 1115 11. ĐURMANEC 4911 1312 12. GORNJA STUBICA 6104 1782 13. HRAŠĆINA 2061 672 14. HUM NA SUTLI 5740 1700 15. JESENJE 1839 513 16. KONJŠČINA 4396 1504 17. KRALJEVEC NA

SUTLI 1973 630

18. KRAPINSKE TOPLICE 5820 1799 19. KUMROVEC 1914 601 20. LOBOR 4028 1018 21. MAČE 2897 879 22. MARIJA BISTRICA 7128 2205 23. MIHOVLJAN 2474 776 24. NOVI GOLUBOVEC 1206 382 25. PETROVSKO 3181 884 26. RADOBOJ 3665 1033 27. STUBIČKE TOPLICE 2528 810 28. SV.KRIŽ ZAČRTJE 6941 1942 29. TUHELJ 2161 663 30. VELIKO TRGOVIŠĆE 5381 1507 31. ZAGORSKA SELA 1332 478 32. ZLATAR BISTRICA 2670 866

UKUPNO OPĆINE 96081 28582 UKUPNO ŽUPANIJA 149047 44499

U razdoblju 1990.-1993. godine je vidljiv pad broja stanovnika.


H-032

11

Broj živorođenih na 100 umrlih kreće od 80,5 (1990.) do 69,9 (1993.), što je lošije od vitalnog indeksa u Republici Hrvatskoj za isto razdoblje. Promatrajući pokazatelje vitalnog indeksa u 1993. godini po gradovima i općinama u Krapinsko-zagorskoj županiji, vidljivo je da od tri grada na području županije grad Zlatar ima najmanji vitalni indeks (70,6), a grad Zabok najveći (93,1). Od 26 općina na području Županije jedino općina Gornja Stubica ima pozitivni vitalni indeks (117,9). Najmanji vitalni indeks ima općina Zagorska Sela (26,7), zatim Konjščina (40,5), Krapinske Toplice (42,3), Hrašćina (42,9), Hum na Sutli (50,0), Lobor i Desinić (53,8) itd. Osnovne grupe stanovništva prema starosti za popise 1971.-1991. godine u Krapinsko-zagorskoj županiji prikazani su na slici 2.3-1. Najveći relativni pad u promatranom periodu vidljiv je u kategoriji 0-14 godina (27 posto), dok je kategorija >65 godina zabilježila blagi porast.

0

50000

100000

150000

200000

250000

1971 1981 1991

Bro

j sta

novn

ika

> 65

Ž.15-64 i M. 15-59

Žene 20-29

Žene 15-49

0-14

Slika 2.3-1: Osnovni kontigenti stanovništva u Županiji prema popisima 1971.-1991. godine


H-032

12

2.4 GOSPODARSTVO Društveni proizvod Županije godini iznosi nešto manje od 3 posto društvenog proizvoda Republike Hrvatske. Najveće učešće u društvenom proizvodu Županije u 1992. godini imala je bivša općina Zabok, zatim Zlatar Bistrica, Pregrada itd. Društveni proizvod u Županiji najviše je zastupljen u industrijskoj i poljoprivrednoj djelatnosti čija je stopa zastupljenosti u 1990. godini iznosila 50,64 posto, odnosno 13,32 posto. Zastupljenost ovih dviju djelatnosti postala je prividno veća u 1992. godini (56,31 posto i 19,04 posto) s obzirom da je u tom razdoblju ukupni društveni proizvod u Županiji kao i u Republici Hrvatskoj zabilježio realan pad kojem su više doprinijele ostale gospodarske djelatnosti. Na trećem i četvrtom mjestu po udjelu su trgovina i građevinarstvo koji bilježe pad udjela u ukupnom društvenom proizvodu od 12,81 posto na 9,55 posto odnosno od 9,01 posto na 4,43 posto. Slika 2.4-1 prikazuje strukturu specifičnog društvenog proizvoda po djelatniku Županije u tri karakteristične godine. Na prvom je mjestu 1990. godine djelatnost obrtništva, zatim poljoprivredna djelatnost te graditeljstvo. U 1992. godini obrtništvo i poljoprivreda zadržali su vodeće pozicije, s tim da obrtništvo pokazuje trend pada, a poljoprivreda trend rasta indeksne vrijednosti. Trgovina i graditeljstvo izmijenili su mjesta tako da je trgovina došla na treće mjesto, a graditeljstvo na četvrto s tim sa obje djelatnosti pokazuju trend pada indeksne vrijednosti.

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

1990. 1991. 1992.

%

promet i vezeostaloindustrijaugostiteljstvošumarstvotrgovinagraditeljstvopoljoprivredaobrtništvo

Slika 2.4-1: Struktura specifičnog društvenog proizvoda po djelatniku Županije, 1990.-

1992. godina Županija je ostvarila izvoz roba i usluga od 139,9 mil. USD u 1990. godini sa porastom na 287,6 mil. USD u 1992. godini i padom na 182,3 mil.USD u 1994. godini. Međutim u promatranom razdoblju bilježi se ukupni rast izvoza od 30,36 posto, odnosno stopa rasta 35,12 posto.


H-032

13

U promatranom petogodišnjom razdoblju 1990.-1994. godine osnovni indikatori poslovanja županije bilježe najniže vrijednosti u 1991. godini što je posljedice u to vrijeme najžešćih ratnih razaranja u agresiji na Republiku Hrvatsku. Kod pokazatelja industrijske proizvodnje izuzetak čine bivše općine Krapina i Klanjec koje u 1991. godini i nadalje bilježe pozitivan rast indeksa industrijske proizvodnje. U cjelini gledajući, Županija nakon depresije u 1991. godini pokazuje tendenciju rasta indeksa proizvodnje, što je znak oporavka privrednih kretanja. Vrijednost uvezenih roba pokrivena je vrijednošću izvezenih roba i usluga.


H-032

14

2.5 INFRASTRUKTURA 2.5.1 Cestovni promet Ukupna dužina razvrstanih cesta na području Krapinsko-zagorske županije iznosi 916,96 km. S gustoćom od 750 m razvrstanih cesta po km2 površine, Županija je iznad republičkog prosjeka (460 m/km2), a po broju vozila na 1000 stanovnika je sa 125 ispod prosjeka (140 osobnih vozila na 1000 stanovnika). Razvrstane ceste prikazane su u tablici 2.5-1. Tablica 2.5-1: Razvrstane ceste na području Županije

Red.

BIVŠA

MAGISTRALNE CESTE

REGIONALNE CESTE

LOKALNE CESTE

SVEUKUPNO

br. OPĆINA

ASFALT

TUCANIK

ASFALT

TUCANIK

ASFALT

TUCANIK

ASFALT

TUCANIK

UKUPNO

km km km km km km km km km 1. Donja

St. 4,81 0 84,26 0 45,6

1 8,49 134,6

8 8,49 143,1

7 2. Klanjec 14,57 0 25,12 4 57,9

3 15,15 94,62 19,15 116,7

7 3. Krapina 31,30 0 36,40 0 43,4

7 13,38 111,1

7 13,38 124,5

5 4. Pregrad

a 0,60 0 33,19 0 46,2

1 24,39 80,00 24,39 104,3

9 5. Zabok 25,15 0 64,03 0 91,8

5 32,91 181,0

3 32,91 213,9

4 6. Z.Bistri

ca 7,33 0 47,54 0 133,

22 26,05 188,0

9 26,05 214,1

4 ŽUPANIJA

KRAPINSKO ZAGORSKA

83,7

6

0

290,54

4

418,29

120,3

7

792,59

124,3

7

916,96

2.5.2 Željeznički promet Željeznički promet u Krapinsko-zagorskoj županiji ima stogodišnju tradiciju, sa slijedećim najznačajnijim prugama: • Zaprešić-Varaždin, puštena u promet 1886. godine, • Zabok-Krapina, u prometu od 1886. godine, • Krapina-Đurmanec - granica Republike Slovenije, u prometu od 1930. godine, • Zabok-Gornja Stubica, u prometu od 1916. godine, • Savski Marof-Kumrovec, u prometu od 1956. godine, • Klumrovec-granica Republike Slovenije, u prometu od 1969. godine. Prostor Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije povezuje i željeznička pruga Novi Golubovec-Varaždin koja ulazi u prostor Županije u dužini oko 2,5 km. Prijevoz putnika željeznicom u prošlosti, kao i u današnje vrijeme ima veliko značenje jer se u odnosu na ukupni broj stanovnika, veliki dio prevozi željeznicom. Brzina putovanja, kao i stanje mobilnih i stabilnih kapaciteta negativno utječe na kvantitetu i kvalitetu prijevoza. Na pruzi Zabok-Krapina brzina iznosi 60 km/h, s osovinskom silom od 180 kN/os, a na prugama Krapina-Đurmanec-Državna granica i Zabok-Gornja Stubica


H-032

15

brzina je 40 km/h, s osovinskom silom od 160 kN/os. U tehničkom pogledu u vrlo lošem stanju u pruga Varaždin-Novi Golubovec s osovinskom silom od 160 kN/os, kojom se u najvećoj mjeri prevozi građevinski materijal (posebno kamen), a ovako mala osovinska sila izrazito je nepovoljna kako u tehničko eksploatacijskom pogledu, tako i u komercijalnom. Naprijed navedeni parametri direktno utječu na mogućnost prijevoza masovnih tereta, a naročito u svojem kvantitativnom i kvalitativnom dijelu, a time i na cjelokupni prihodovni učinak. Najjače čvorište u Županiji je kolodvor Zabok, sa značajnim radom u cjelokupnoj mreži HŽ-a, a ostali važni kolodvori su Krapina, Đurmanec, Sv. Križ Začretje, Gornja Stubica, Veliko Trgovišće, Bedekovčina, Zlatar Bistrica i Konjščina, te mnogobrojna stajališta koja svoje opravdanje nalaze u prijevozu putnika. Prometno-transportno područje Zabok u 1992. godini otpremilo je 2,6 mil. putnika, a u 1993. godini 2,7 miliona. U prijevozu robe došlo je do smanjenja prijevoza i to naročito utovara, zbog gubitka masovnih tereta, tj. smanjenja potražnje graditeljske industrije. Sadašnje tehničko stanje željezničkih kapaciteta, naročito infrastrukturnih, ne odgovara modernim potrebama prijevoza putnika i robe, a obzirom na to da ga karakteriziraju sporost i ograničenost korištenja prijevoznih kapaciteta, dolazi do usporavanja procesa preusmjeravanja prijevoza sa cestovnog na jeftiniji željeznički promet. 2.5.3 Vodoopskrba Na području Županije stanovništvo i privreda snabdijevaju se pitkom vodom iz tri veća vodoopskrbna sustava i iz niza lokalnih vodovoda. Najveći vodoopskrbni sustav je Zagorski vodovod koji se prostire na području 17 općina i dva grada (Zlatar i Zabok), ili na četiri bivše općine: Zlatar Bistrica, Zabok, Donja Stubica i Klanjec. Bivše općine Krapina i Pregrada na svom području razvijale su zasebne vodoopskrbne sustave. Izgradnja vodoopskrbnog sustava Zagorski vodovod započela je 1963. godine, zamišljenog kao grupni vodovod Zlatar-Zabok-Konjščina, sa zahvatom vode na izvorištu Lobor na Ivanščici. Ovo izvorište nije moglo zadovoljiti potrebe u vodi zapadnog i južnog dijela zagorske regije, te je 1974. godine u sustav Zagorskog vodovoda uključen dio kapaciteta izvorišta Šibice iz savske doline kod Zaprešića. Izvorište Šibice je izvan područja Županije i koristi se za opskrbu vodom vodovodnog sustava Zaprešić kojim upravlja javno komunalno poduzeće Zaprešić. Značajno izvorište pitke vode na području Županije je izvorište Belečka Selnica, koje je istraženo i ima izgrađen zahvat, ali još nije uvedeno u vodovodni sustav Zagorskog vodovoda. Opskrba vodom grada Krapine i šireg gradskog područja obavlja se putem zasebnog vodoopskrbnog sustava Vodovod grada Krapine, kojim upravlja javno komunalno poduzeće Krakom sa sjedištem u Krapini. Ovaj vodovodni sustav koristi izvorišta pitke vode na Strahinščici i bušeni zdenac na Podgori. Kapaciteti ovih izvora ne zadovoljavaju potrebe u vodi, te vodoopskrbna mreža više zone u sušnom razdoblju ostaje bez vode. Treći javni vodovodni sustav na području Županije je vodovodni sustav Pregrada, koji se vodom opskrbljuje iz bušenog bunara podzemnog vodonosnika Kuna gore, odnosno Kostel gore, neposredno uz mjesto Pregrada. Količine vode iz ovog vodonosnika mogu zadovoljiti potrebe stanovništva i privrede cijele općine Pregrada, te se planira opskrbljivanje vodom i neopskrbljenih naselja susjedne općine Desinić. Javnim vodovodom Pregrada upravlja javno komunalno poduzeće Niskogradnja iz Pregrade. U postojećoj vodovodnoj mreži, vodovod


H-032

16

Pregrada koristi za sada 50 posto kapaciteta bušenog bunara. Sva tri javna vodovoda imaju zaštićena izvorišta i stalnu kontrolu sanitarne ispravnosti vode. 2.5.4 Kanalizacija U odnosu na ukupan broj domaćinstava na području općine najviše priključenih domaćinstava na javnu kanalizacijsku mrežu ima općina Zlatar-Bistrica i to 43,6 posto, zatim općina Oroslavje 39,1 posto, gradovi Krapina i Zlatar 32,4 posto, općina Konjščina 26,8 posto i grad Zabok 20,3 posto. Na području cijele županije, na javnu kanalsku mrežu priključeno je ukupno 13,4 posto domaćinstava. Uređaje za pročišćavanje otpadnih voda u sastavu javnog kanalizacijskog sustava na području Županije ima jedino naselje Kumrovec. Kanalizacijski sustav Krapinskih toplica, uključujući i specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju, ima na kraju kolektora izgrađenu samo prvu fazu uređaja za pročišćavanje gdje se vrši samo mehaničko odvajanje krutog i plivajućeg otpada prije ispuštanja u vodotok Kosteljinu koji se tretira kao vodotok 1. kategorije. Naselje Tuheljske Toplice ima djelomično riješenu kanalizaciju u sklopu odvodnje otpadnih voda iz turističko-rekreacijskog centra A. Mihanović, koji ima uređaj za pročišćavanje. Od 32 kanalizacijska sustava na području Županije (neke općine, odnosno gradovi imaju 2 i više odvojenih sustava), 31 javni kanalizacijski sustav ispušta nepročišćene otpadne vode direktno u vodotok. Najčešće su to vodotoci 2. kategorije tj. vode koje se u prirodnom stanju mogu upotrebljavati za kupanje i rekreaciju građana, uzgoj riba ili koje se nakon odgovarajućeg kondicioniranja mogu upotrebljavati za piće i za potrebe industrije koja treba čistu vodu. Treba spomenuti da neke javne ustanove za socijalno zbrinjavanje i zdravstvene ustanove (Loborgrad, Mirkovec, bolnica Bračak) imaju vlastite uređaje za pročišćavanje otpadnih voda, no upitno je njihovo funkcioniranje. Isto tako i neki industrijski pogoni u svom tehnološkom procesu imaju predobradu otpadnih voda kojom se do određenog stupnja otklanjaju ili neutraliziraju opasne tvari prije ispuštanja u javnu kanalizaciju. U kompleksnom rješavanju odvodnje otpadnih voda najdalje se došlo u Stubičkom kraju gdje je izgrađen sabirni kanal od Gornje Stubice do Oroslavlja dužine 10250 m. Ovim kolektorom sakupljat će se i odvoditi otpadne vode mjesnih kanalizacijskih mreža svih naselja i gospodarskih pogona u Stubičkoj dolini, te pročišćavati na zajedničkom uređaju za pročišćavanje sa zabočkim kanalskim sustavom. 2.5.5 Elektroopskrba Električnom energijom na području Krapinsko-zagorske županije potrebe potrošača podmiruju tri distributera. Najveći dio električne energije se na području županije dovodi iz Rakitja (Zagreb-Samobor) dok se jedan manji dio (oko osmine potreba županije) proizvodi i dovodi s jedine elektroproizvodne građevine na području Županije, PTE Jertovec, odnosno TS 110/35/19kV Jertovec, u općini Konjščina. 2.5.6 Pošta i telekomunikacije Na prostoru Županije, telekomunikacijske usluge obavlja HPT-Telekomunikacijski centar Krapina. Zbog svog prostornog položaja TKC Krapina ima osam mjesnih


H-032

17

telekomunikacijskih kapaciteta i značajnu ulogu u međumjesnim tranzitnim kapacitetima. Preko TKC Krapina prolazi međunarodni svjetlovodni kabel s 24 niti na relaciji Zagreb-Zabok-Krapina s odvojcima Krapina-Varaždin-Mađarska i Krapina-Gornji Macelj, kao budući međunarodni pravac prema Sloveniji i Austriji. Glavni objekti za obavljanje telekomunikacijskih usluga su telefonske centrale (ATC-AXA, RSS, ETC) s uređajima, energetskim postrojenjima i građevinskim objektima, telekomunikacijskim spojnim kabelima, prijenosnim sustavima i telekomunikacijskom mrežom. Na području županije izgrađeno je 278 km svjetlovodnog kabela zajedno sa međunarodnim svjetlovodnim kabelom. Radio relejnom vezom povezane su centrale Zabok-Zagreb i Krapina- Zagreb. Kao rezervni pravac koristi se i koaksijalni kabel Zabok-Klanjec-Kumrovec. Ukupno je izgrađeno 2851 km podzemne kabelske mreže i 1757 km nadzemne mreže. Na području županije su do sada izgrađene i uključene 402 javne telefonske govornice. Od 44979 domaćinstava, u Županiji su priključena na TK mrežu 29863 domaćinstva, što iznosi 66,39 posto. U budućnosti se planira povećanje kapaciteta telefonskih, a planira se i izgradnja niza baznih postaja za razvoj i kvalitetniji promet mobilne telefonije. 2.5.7 Plinoopskrba Dobavljač i distributer prirodnog plina za područje Županije je INA. Magistralnim i regionalnim cjevovodima sveukupne duljine 160 km plin se transportira do mjerno-redukcijskih stanica gdje se predaje lokalnim ditributerima radi daljnje distribucije potrošačima odnosno direktno velikim potrošačima. Distribuciju plina od mjerno-redukcijskih stanica do krajnjih potrošača na području županije provodi šest distributera. Na području Županije plinska mreža nije izgrađena u općinama Budinšćina, Desinić, Hrašćina, Kraljevec na Sutli, Lobor, Mihovljan i Zagorska Sela. Sveukupna potrošnja plina na području Županije u 1994. godini bila je 105,1 mil. m3 od čega je potrošnja dva direktna potrošača (HEP i Straža staklana) 52,8 m3, a preostalih 52,3 m3 je potrošnja domaćinstava i ostalih poduzeća u Županiji. Od ukupno 44979 domaćinstava u Županiji plinom je opskrbljeno njih 12314, odnosno 27,37 posto stanovništva, no gustoća mreže je prilično niska, odnosno na 100 m mreže prosječno dolazi 1,3 potrošača.


H-032

18

2.6 ZAŠTITA PRIRODE Na prostoru Krapinsko-zagorske županije zaštićeno je više pojedinačnih objekata prirode. Većim dijelom radi se o hortikulturnim spomenicima i pojedinačnim stablima te manjem broju specijalnih rezervata i zaštićenih krajolika. Zaštita prirode prikazana je na slici 2.6-1. Površinski veće područje pod zaštitom je sjeverozapadna strana Medvednice, unutar granica županije, zaštićena kao Park prirode (po Zakonu o zaštiti prirode to je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje s naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreativnim vrijednostima). Područje Macelja, Strahinščice i Ivanščice ima perspektivu valorizacije kategorijom Parka prirode Hrvatsko Zagorje. To je područje brojnih rezervata šumske vegetacije i biljnih vrsta te izvora pitke vode, a južni obronci Ivanščice bogati su kulturno-povijesnim spomenicima. U kategoriju Zaštićenog krajolika (po Zakonu o zaštiti prirode to je prirodni ili kultivirani predio veće estetske ili kulturno-povijesne vrijednosti ili krajolik karakterističan za pojedino područje). pripada područje Zelenjaka. Značajni krajolici su tokovi rijeka Sutle, Horvatske, Kosteljine i Radobojčice, područje oko Velikog Tabora, klanac uz kapelu Sv. Antuna u Loboru, klanac Sutinskih Toplica, područje uz crkvu M.B.Taborske te Cerje Jesensko-Žutnica. U kategoriju Spomenika prirode (po Zakonu o zaštiti prirode to je pojedinačni neizmijenjeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive prirode koji ima znanstvenu, estetsku ili kulturno-povijesnu vrijednost) mogu se ubrojiti: Gupčeva lipa, hrast Galženjak na brdu kamenjak kod Stubičkih Toplica, paleontološki spomenik Hušnjakovo kod Krapine i Horvatove stube (Medvednica). Park šuma je po Zakonu o zaštiti prirode prirodna ili sađena šuma veće pejzažne vrijednosti, a namijenjena je odmoru. Površine koje imaju perspektivu prerastanja u park šumu su šuma uz Stari grad Krapinu, Josipovac (Krapina) te Cesargradska gora (oko starog grada). Posebno bogatstvo Županije čine brojni spomenici parkovne arhitekture uz reprezentativne dvorce, nastali u razdoblju XVII-XX stoljeća. Po koncepciji, većina parkova su pejzažno oblikovani, obično vezani uz postojeću šumu uz smišljen odnos prema postojećem krajoliku. Neki od parkova su potpuno uništeni, neki djelomično ili u stanju zapuštenosti, a tek neznatan broj je očuvan i održava se. Pravilnim izborom namjene parkovne površine moguće ih je sačuvati, čuvajući inventar i osnovnu koncepciju. Na osnovi Zakona o zaštiti prirode na prostoru Županije zaštićeni su slijedeći perivoji uz dvorce i pripadaju u kategoriju hortikultumog spomenika (po Zakonu o zaštiti prirode to je parkovno oblikovana površina, arboretum i botanički vrt, zatim pojedinačno sađeno stablo i skupina stabala koji imaju znanstvenu, kultumo-povijesnu ili estetsku vrijednost): • BEŽANEC • GORNJA BEDEKOVČINA • KLOKOVEC • MARIJA BISTRICA • MILJANA

• MIRKOVEC • OROSLAVLJE DONJE • SELNICA • STUBIČKI GOLUBOVEC

Na osnovi Zakona o zaštiti spomenika kulture osim objekta (dvorca) stavlja se pod zaštitu i njegov neposredni okoliš kao nedjeljivi dio. Budući da tu Zakon nije precizan, neposredni okoliš se shvaća različito, pa ponekad obuhvaća najneposredniji prostor od nekoliko metara ili desetak metara oko dvorca, a ponekad obuhvaća i cijeli perivoj ili cijeli posjed kao i gospodarske objekte.


H-032 Pog. 2 Strana 19/21

Zaštićeni perivoji imaju dvostruku zaštitu kao hortikultumi spomenici te kao neposredni prostor dvorca i njegov integralni dio. Status zaštićenog okoliša dvorca imaju slijedeći lokaliteti: • BEŽANEC • DUBRAVA • GORICA • GORNJA BEDEKOVČINA • GORNJA STUBICA • KLOKOVEC • LOBORGRAD • MALI TABOR • MARIJA BISTRICA • MIRKOVEC

• NOVI DVOR KLANJEČKI • OROSLAVJE DONJE • POPOVEC • POZNANOVEC • STUBIČKI GOLUBOVEC • ŠĆRBINEC • VELIKA HORVATSKA • VELIKI TABOR • SV. KRIŽ ZAČRETJE

Pravna zaštita perivoja Hrvatskog Zagorja nije potpuno izvršena. Od nezaštićenih perivoja u kategoriji hortikultumog spomenika trebaju se uvrstiti slijedeći perivoji koji se ističu očuvanošću i ostalim vrijednostima: • BRAČAK • GREDICE • OROSLAVJE GORNJE

• ZAJEZDA • ZAVRŠJE BELEČKO

Značajni parkovi, skupine i pojedinačna stabla su: Parkovi : • Krapinske Toplice, • Krapina, • Stubičke Toplice

Stabla • lipe u Zajezdi, • lipe u Belcu, • dva hrasta u Jazvinama, • aleja divljeg kestena u Maču.

Gorja su karakteristična po svojoj vegetaciji pa su prisutni rezervati šumske vegetaciji i rezervati prirodnog predjela koji sadrže osnove za zaštitu kao posebni rezervat. Rezervati prirodnog predjela su: • Kuna gora, • Gorjak, • Šemničke Toplice, a rezervati šumske vegetacije: • autohtona tisa u Kalu, • šuma bukve i jele Sečeski jarek (Macelj), te na Ivanščici: • šuma tise i lipe u predjelu Loborske reke, • šuma gorskog javora i jasena na vrhu, • šuma bukve i jele Grabemica, • šuma kitnjaka, cera i jasena Prinšćak, • greben Legiščine.


H-032 /25

Pojedine zaštićene biljne vrste nalaze se na području višeg gorja. Na Ivanščici su to slijedeće vrste bilja: božikovina, širokolisna veprina, kranjski ljiljan, Ijiljan zlatan i ozimnica.


H-032 21

3. 3. POSTOJEĆE STANJE OKOLIŠA Za određivanje i provođenje programa zaštite okoliša osnovna pretpostavka je poznavanje postojećeg stanja okoliša. Uobičajen pristup spoznavanja stanja ukupnog okoliša je njegova podjela na sastavne dijelove, pa se ovaj princip i koristi. 3.1 3.1 VODE Podaci o podzemnim vodama nisu bili dostupni pa se razmatranja u nastavku odnose samo na površinske vode. 3.1.1 3.1.1 Kvaliteta voda Praćenje kvalitete površinskih voda u Županiji (monitoring) vrši ovlašteni laboratorij Građevinskog fakulteta u Zagrebu na pet profila (slika 3.1-1): • rijeka Krapina dva profila: Zabok (nizvodno utoka Krapinice) i Bedekovčina • potok Krapinica dva profila: Krapina i Zabok (utok potoka Krapinice u Krapinu) • rijeka Sutla jedan profil: Zelenjak Profili Krapina-Zaprešić i Sutla-Harmica ne nalaze se u Županiji ali su zanimljivi sa stajališta analize podataka kvalitete voda.

Krapinica - KRAPINA

Krapinica - ZABOK

Krapina - ZABOK

Krapina - BEDEKOVÈINA

Sutla - ZELENJAK

Slika 3.1-1: Profili mjerenja kakvoće vode u Krapinsko-zagorskoj županiji Sistematsko praćenje organizirano je od 1976. godine, a svi profili u Županiji pripadaju profilima trećeg reda, što znači da se osnovni parametri mjere kvartalno, a dopunski parametri i saprobiološke analize jednom godišnje. Osnovni mjereni parametri su: • protok • vidljiva otpadna tvar


H-032 22

• temperatura • pH • električna vodljivost • boja • miris • otopljeni kisik • biokemijska potreba kisika BPK5

• KPK iz KMnO4 • suspendirana tvar • suhi ostatak filtrirane vode • ukupni fiksirani ostatak • najvjerojatniji broj koliforma • ukupni broj bakterija

Dopunski mjereni parametri su: • fenoli • željezo • mangan • kalcij • kalij • magnezij • natrij • amonijak • nitriti • nitrati • sulfati • fosfati • kloridi • masti i ulja • KPK iz K2Cr2O7 • detergenti • mineralna ulja • bikarbonati • karbonati


H-032 23

Saprobiološkom analizom definira se stupanj saprobnosti. U godišnjim izvještajima nalaze se izmjereni podaci prema datumima mjerenja, a posebno se daju sljedeći statistički parametri: minimalna, maksimalna i srednja vrijednost, standardna devijacija te vjerojatnost pojave (25, 50, 75, 90 i 95 postotna). Kretanje vrijednosti nekih pokazatelja u periodu 1994.-1996. godine za površinske vode u Županiji prikazano je na slikama 3.1-2 do 3.1-7. Vodoravne isprekidane linije predstavljaju granične vrijednosti za pojedinu vrstu voda prema Uredbi o klasifikaciji voda (Narodne novine br. 15/81). Na dijagramu za otopljeni kisik vidljivo je da mjerene vrijednosti u većini slučajeva pripadaju I i II vrsti voda. Najnepovoljnije vrijednosti mjerene su u toplijem dijelu godine kada je nekoliko mjerenih vrijednosti prešlo u III vrstu voda. Kod zasićenosti kisikom su mjerene vrijednosti većinom u II i III vrsti voda, a najnepovoljnije su proljetne i ljetne vrijednosti. Slična je situacija s petodnevnom biokemijskom potrebom kisika, s tim da dvije ekstremne vrijednosti od 30,6 i 87,6 mgO2/dm3 nisu prikazane zbog preglednosti (ove vrijednosti izmjerene su u svibnju 1996. na profilima Krapine Zabok i Krapinice Zabok). Prema kemijskoj potrošnji kisika iz KMnO4 većina mjerenih vrijednosti odgovara I vrsti voda, no izmjerene su ekstremne vrijednosti od 64,7 i 128,0 mgO2/dm3 na istim profilima kao i BPK5. Ove vrijednosti također nisu prikazane u dijagramu radi preglednosti.


H-032 24

020Krapina Zaprešić Krapina Zabok Krapina Bedekovčina Krapinica Zabok

Krapinica Krapina Sutla Harmica Sutla Zelenjak I vrsta

II vrsta III vrsta IV vrsta

0

2

4

6

8

10

12

14

03/ 94 05/ 94 07/ 94 08/ 94 12/ 94 03/ 95 05/ 95 07/ 95 09/ 95 11/ 95 03/ 96 05/ 96 07/ 96 09/ 96 11/ 96

mgO

2/dm

3

0

20

40

60

80

100

120

03/94 05/94 07/94 08/94 12/94 03/95 05/95 07/95 09/95 11/95 03/96 05/96 07/96 09/96 11/96

%

Slika 3.1-2: Otopljeni kisik

Slika 3.1-3: Zasiæenost kisikom


H-032 25

0

5

10

15

20

25

30

03/94 05/94 07/94 08/94 12/94 03/95 05/95 07/95 09/95 11/95 03/96 05/96 07/96 09/96 11/96

mgO

2/dm

3020

Krapina Zaprešić Krapina Zabok Krapina Bedekovčina Krapinica Zabok



Slika 3.1-4: Petodnevna biokemijska potreba kisika

Slika 3.1-5: Kemijska potrošnja kisika iz KMnO4

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

03/94 05/94 07/94 08/94 12/94 03/95 05/95 07/95 09/95 11/95 03/96 05/96 07/96 09/96 11/96

mgO

2/dm

3


H-032 26

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

03/94 05/94 07/94 08/94 12/94 03/95 05/95 07/95 09/95 11/95 03/96 05/96 07/96 09/96 11/96

mg/

dm3

020Krapina Zaprešić Krapina Zabok Krapina Bedekovčina Krapinica Zabok



Slika 3.1-6: Suspendirana tvar

Slika 3.1-7: Suhi ostatak

0

50

100

150

200

250

03/94 05/94 07/94 08/94 12/94 03/95 05/95 07/95 09/95 11/95 03/96 05/96 07/96 09/96 11/96

mg/

dm3


H-032 27

Po količini suspendirane tvari većina mjerenja pokazuje II vrstu vode, ali su uočljive vrijednosti koje prelaze i IV vrstu voda. Osim toga, u svibnju 1996. izmjerene su ekstremne vrijednosti na tri profila s najvećom vrijednosti od čak 2824 mg/dm3 suspendirane tvari. Dijagram za suhi ostatak prikazuje da je većina mjerenih vrijednosti u II vrsti voda te nekoliko ekstremnih vrijednosti (najveća vrijednost od 3798 mg/dm3 iz svibnja 1996. za profil Krapinica Zabok nije prikazana). Prosječne vrijednosti mjerenja u periodu 1994.-1996. godine na zadanim profilima za šest onečišćujućih tvari uspoređene su sa graničnim vrijednostima iz Uredbe o klasifikaciji voda. Rezultat usporedbe dan je u tablici 3.1-1 kao vrsta vode (I-IV) za zadani profil i pojedinu onečišćujuću tvar.

Tablica 3.1-1: Vrsta vode prema šest onečišćujućih tvari na zadanim profilima Krapin

ica Krapin

a

Krapina Bedekovčina

Sutla Zelenja

k

Krapinica Zabok

Krapina Zabok

Otopljeni O2 I I I I II Zasićenost O2 II II II III III

BPK-5 III III II IV III KPK iz KMnO4 I I I III I

NBK IV IV III IV IV Suspend.

tvar III III II IV+ IV+

Na sl. 3.1-8 gdje su prikazane prosječne vrijednosti glavnih pokazatelja u periodu 1994. - 1996. godine na mjernim postajama koje se nalaze na području Županije:

• Postaja 1 Krapinica-Krapina • Postaja 2 Krapina - Bedekovčina • Postaja 3 Sutla - Zelenjak • Postaja 4 Krapinica - Zabok • Postaja 5 Krapina - Zabok

Obrađeni pokazatelji su: temperatura vode, pH, otopljeni kisik, zasićenost kisikom, petodnevna biokemijska potreba u kisiku (BPK-5), kemijska potrošnja kisika iz KMnO4 i najvjerojatniji broj koliformnih organizama (NBK) i suspendirana tvar u vodi. Po otopljenom kisiku je najbolja voda na postaji 3, a u I vrsti je još i voda na postajama 1 i 2. Na postaji 4 je voda na granici I vrste, a na postaji 5 je tek malo lošija od kriterija za I vrstu. Prema zasićenju vode kisikom stanje je nešto lošije. Voda na postajama 1 i 3 je u II vrsti, na postaji 2 je na granici II i III vrste, a na postajama 4 i 5 je III vrste. Prema organskom opterećenju (BPK-5) postaja 3 je u drugoj vrsti, a sve ostale u III vrsti pri čemu je najlošije stanje na postaji 1 (gotovo na granici IV vrste). Prema pokazatelju kemijskog opterećenja (KPK) voda je na svim postajama u I vrsti. Međutim, po parametru NBK voda je na svim postajama osim postaje 3 vrlo loša (IV vrste), a na postaji 3 je na granici između III i IV vrste. Prema suspendiranoj tvari stanje je izuzetno loše na postajama 4 i 5 (gore od IV vrste), nešto bolje na postajama 1 i 2 (III vrsta), a solidno na postaji 3 (II vrsta). Sve skupa, dakle ukazuje da su površinske vode u županiji biološki kvalitetne, bez većega industrijskog (kemijskog) onečišćenja, ali sa snažnim organskim onečišćenjem, uglavnom fekalnog porijekla.


H-032 28

11,2

11,4

11,6

11,8

12

12,2

12,4

12,6

12,8

13

13,2

1 2 3 4 5

mjerna postaja

tem

p/C

Temperatura

7,6

7,65

7,7

7,75

7,8

7,85

1 2 3 4 5

mjerna postaja

pH

pH vrijednost

0

2

4

6

8

10

1 2 3 4 5

mjerna postaja

mg

O2/d

m3

Otopljeni kisik

I vrsta

II vrsta

III vrsta

IV vrsta

0

20

40

60

80

100

1 2 3 4 5

mjerna postaja

%

Zasićenost kisikom

I vrsta

II vrsta

III vrsta

IV vrsta

0

1

2

3

4

5

6

7

8

1 2 3 4 5

mjerna postaja

mg

O2/d

m3

BPK5

I vrsta

II vrsta

III vrsta

IV vrsta

0

2

4

6

8

10

1 2 3 4 5

mjerna postaja

mg

O2/d

m3

KPK iz KMnO4

I vrsta

II vrsta

0

100000

200000

300000

400000

500000

600000

700000

1 2 3 4 5

mjerna postaja

br. k

lica/

100

ml

Najvjerojatniji broj koliformnih organizama

III vrsta

IV vrsta

0

5

10

15

20

25

30

35

40

1 2 3 4 5

mjerne postaje

mg/

dm3

Suspendirana tvar

I vrsta

II vrsta

III vrsta

Slika 3.1-8: Prosječne vrijednosti glavnih pokazatelja u periodu 1994.-1996. godine


H-032 29

Prema Uredbi o kategorizaciji vodotoka (NN 15/81) u Županiji su kategorizirani slijedeći vodotoci: • rijeka Sutla (od izvora do Klanjca I kategorija, od Klanjca do utoka u Savu II) • rijeka Krapina (od izvora do Konjščine I, od Konjščine do Zaboka II, od Zaboka do utoka

u Savu III) • potok Krapinica (od izvora do ušća Žutnice I, od ušća Žutnice do utoka u Krapinu II) Ostali manji prirodni vodotoci tretirani su kao vodotoci I kategorije. U tablici 3.1-2 dana je usporedba kategorije vodotoka prema Uredbi o kategorizaciji vodotoka i prosječnih izmjerenih vrijednosti u razdoblju 1994.-1996. godine na zadanim profilima. Može se uočiti kako je kakvoća odnosno vrsta vode stalnija prema onečišćujućoj tvari nego prema dijelu vodotoka. Tako je kakvoća vode za Krapinicu na dijelu od Žutnice do utoka u Krapinu od I do IV vrste. Isto vrijedi i za Krapinu od Zaboka do utoka u Savu. Općenito uzevši kakvoća vode je slabija od propisane, ali za pojedine profile i onečišćujuće tvari prosječne mjerene vrijednosti pokazuju bolju kakvoću od propisane. Šteta je što gornji dijelovi tokova Krapine i Krapinice nisu pokriveni mjerenjima. Tablica 3.1-2: Usporedba kakvoće vode prema Uredbi o kategorizaciji vodotoka i prosječnih mjerenih

vrijednosti SUTLA KRAPINICA KRAPINA Od

izvora do

Klanjca

Od Klanjca

do utoka u

Savu

Od izvora

do Žutnic

e

Od Žutnice

do utoka u Krapinu

Od izvora

do Konjšć

ine

Od Konjšćine do

Zaboka

Od Zaboka

do utoka u

Savu Otopljeni O2 I I - I - I I/II Zasićenost

O2 II II - II/III - II II/III

BPK5 II II - III/IV - III II/III KPK iz KMnO4

I I - I/III - I I

NBK - III IV - IV IV Suspend.

tvar II II - III/IV - III III/IV

PREMA UREDBI

I II I II I II III

Na slici 3.1-9 prikazane su prosječne vrijednosti šest pokazatelja kvalitete vode prema mjerenjima 1994.-1996. godine koja su vršena jednom godišnje. Na dijagramima je vršena usporedba izmjerenih koncentracija na pojedinim profilima s maksimalno dozvoljenim koncentracijama (MDK) definiranim u Uredbi o maksimalno dozvoljenim koncentracijama opasnih tvari u vodama i obalnom moru (NN 2/84). Maksimalno dozvoljena koncentracija za I/II kategoriju voda prikazana je zelenom isprekidanom linijom, a za III/IV kategoriju crvenom isprekidanom linijom. Za fenole je vidljivo da su koncentracije pretežito između dvije MDK (MDK za III/IV kategoriju voda je 0,05 mg/dm3 i nije prikazana u dijagramu radi preglednosti). Za željezo su mjerene vrijednosti samo jednom bile veće od MDK za III/IV kategoriju dok je to kod amonijaka bio slučaj na većini profila. Za mangan (MDK za III/IV kategoriju voda je 1


H-032 30

mg/dm3) i nitrite vrijednosti su između dviju MDK, dok su jedino za nitrate mjerene vrijednosti daleko ispod obje MDK (10 i 15 mg/dm3). Vidljivo je da je situacija glede koncentracija opasnih tvari najnepovoljnija za amonijak i željezo kod kojih su prekoračivane vrijednosti MDK za III/IV kategoriju voda. Kod fenola, mangana i nitrita mjerene vrijednosti su bile između MDK za I/II i III/IV kategoriju, dok su jedino nitrati bili ispod MDK za I/II kategoriju voda. Treba napomenuti da se mjereni rezultati odnose na redovita mjerenja, a pri akcidentnim situacijama koncentracije mogu znatno porasti.


H-032 31

Fenoli

00,0010,0020,0030,0040,0050,0060,0070,0080,0090,01

1994. 1995. 1996.

mg/

dm3

Željezo

0

0,5

1

1,5

2

2,5

1994. 1995. 1996.

mg/

dm3

Mangan

0

0,05

0,1

0,15

0,2

0,25

0,3

1994. 1995. 1996.

mg/

dm3

Amonijak

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

1,4

1,6

1994. 1995. 1996.

mg/

dm3

Nitriti

00,050,1

0,150,2

0,250,3

0,350,4

0,450,5

1994. 1995. 1996.

mg/

dm3

Nitrati

0

0,5

1

1,5

2

2,5

1994. 1995. 1996.

mg/

dm3

Krapina Zapreš ić Krapina Zabok

Krapina B edekovč ina Krapinic a Zabok

Krapinic a Krapina Sutla H arm ic a

Sutla Zelenjak I/II

III/IV


H-032 32

3.1.2 Emisije u vode Na području Županije ima 187 obveznika za zaštitu voda. U ovaj spisak uključene su pravne i fizičke osobe (veći onečišćivači), dok se manje radnje (autopraonice, mehaničarske radnje, pekare, ugostiteljski objekti itd.) kontroliraju u skladu s člankom 5, Uputstva (Narodne novine br 9/90), odnosno po nalogu općinske vodoprivredne inspekcije. Treba napomenuti da najveći dio onečišćivača redovito ispituje kvalitetu i količinu otpadnih voda prema vodoprivrednim dozvolama, odnosno u skladu s Uputstvom (Narodne novine, br. 9/90). Kod incidentnih situacija provode se mjere u skladu s operativnim planovima i zakonom o vodama (Narodne novine, br. 107/95). Od ukupnog broja obveznika njih 33 ili 18 posto imaju uređaje za predobradu (bio diskovi, taložnice, separatori). Otpadne vode 36 posto obveznika ispušta djelomično ili u potpunosti u kanalizaciju, a ostale otpadne vode, izuzev osam obveznika koji ispuštaju u kolektore, idu direktno u vodotoke. Postoji 11 velikih obveznika za zaštitu voda čiji je položaj prikazan na slici 3.1-10.

Mihanoviæ, T.TOPLICE

Prajs, OROSLAVLJE

Voæe, G.STUBICA

M.Gubec, S.TOPLICEBolnica, S.TOPLICE

Krateks, ŽUTNICA

Straža, HUM NA SUTLI

Bolnica, K.TOPLICE

Inkop, POZNANOVECRegeneracija, ZABOK

Jakopec, KONJŠÆINA

Slika 3.1-10: Veliki obveznici za zaštitu voda u Krapinsko-zagorskoj županiji Prikaz emisija u vode 1996. godine za velike obveznike dan je za 12 pokazatelja na slikama 3.1-11 i 3.1-12. Kod većine obveznika mjerenja su provođena kvartalno, a kod nekih jednom do tri puta godišnje. Na dijagramima su prikazane maksimalne i srednje mjerene vrijednosti svih mjerenja na ukupnom broju ispusta (neki obveznici imaju više ispusta).


H-032 33

Otopljeni kisik

0

1

2

3

4

5

6

7

8

Inkop,Poznanovec

Voće,G.Stubica

M.Gubec,S.Toplice

Prajs,Oroslavlje

Bolnica,S.Toplice

mgO

2/dm

3

BPK 5

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

Inkop,Poznanovec

Regeneracija, Zabok

Voće,G.Stubica

Straža, Humna Sutli

M.Gubec,S.Toplice

Prajs,Oroslavlje

Bolnica,S.Toplice

Bolnica,K.Toplice

mgO

2/dm

3

KPK

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

Inkop,Poznanovec

Regeneracija, Zabok

Voće,G.Stubica


M.Gubec,S.Toplice

Prajs,Oroslavlje

Bolnica,S.Toplice

Bolnica,K.Toplice

mgO

2/dm

3

Ukupna tvar - sušena

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

Inkop,Poznanovec

Regeneracija, Zabok

Voće,G.Stubica


M.Gubec,S.Toplice

Prajs,Oroslavlje

Bolnica,S.Toplice

Bolnica,K.Toplice

mg/

dm3

Ukupna tvar - žarena

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

4000

Inkop,Poznanovec

Regeneracija, Zabok

Voće,G.Stubica


M.Gubec,S.Toplice

Prajs,Oroslavlje

Bolnica,S.Toplice

Bolnica,K.Toplice

mg/

dm3

pH

0

2

4

6

8

10

12

Inkop,Poznanovec

Regeneracija,Zabok

Voće,G.Stubica


M.Gubec,S.Toplice

Prajs,Oroslavlje

Bolnica,S.Toplice

Bolnica,K.Toplice

Maksimalna vrijednost Srednja vrijednost

Slika 3.1-11: Emisije u vode iz industrije - dio I


H-032 34

KPK iz KMnO4

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

2000

Inkop,Poznanovec

Regeneracija,Zabok


M.Gubec,S.Toplice

Bolnica,S.Toplice

Bolnica,K.Toplice

mgO

2/dm

3

Sulfati

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

Inkop,Poznanovec

Regeneracija, Zabok

Voće,G.Stubica


M.Gubec,S.Toplice

Prajs,Oroslavlje

Bolnica,S.Toplice

Bolnica,K.Toplice

mg/

dm3

Kloridi

0

20

40

60

80

100

120

140

160

Inkop,Poznanovec

Regeneracija, Zabok

Voće,G.Stubica


M.Gubec,S.Toplice

Prajs,Oroslavlje

Bolnica,S.Toplice

Bolnica,K.Toplice

mg/

dm3

Ukupna ulja i masti

0

20

40

60

80

100

120

Inkop,Poznanovec

Regeneracija,Zabok

Voće,G.Stubica


M.Gubec,S.Toplice

Prajs,Oroslavlje

Bolnica,S.Toplice

Bolnica,K.Toplice

mg/

dm3

Mineralna ulja

0

1

2

3

4

5

6

Inkop,Poznanovec

Regeneracija,Zabok


M.Gubec,S.Toplice

Bolnica,S.Toplice

Bolnica,K.Toplice

mg/

dm3

Amonijak

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

Inkop,Poznanovec

Regeneracija,Zabok

Straža, Hum naSutli

M.Gubec,S.Toplice

Prajs,Oroslavlje

Bolnica,S.Toplice

Bolnica,K.Toplice

mg/

dm3

Maksimalna vrijednost Srednja vrijednost

Slika 3.1-12: Emisije u vode iz industrije - dio II


H-032 35

3.2 ZRAK 3.2.1 Emisije u zrak 3.2.1.1 Točkasti izvori U ovu grupu izvora ulaze pojedinačni energetski i procesni izvori većih snaga s godišnjom potrošnjom energije većom od 2 TJ. To su u pravilu industrijske kotlovnice i procesne peći te energetski izvori za proizvodnju električne i/ili toplinske energije. Na promatranom području od energetskih izvora nalazi se PTE Jertovec. Unutar gradskih cjelina promatranog područja ne nalaze se energetske kotlovnice većih snaga za podmirenje potroška toplinske energije, tzv. “toplane”. Kod industrijskih objekata emisije štetnih tvari nastaju uslijed izgaranja goriva u kotlovnicama i/ili u različitim proizvodnim procesima. Po međunarodnoj nomenklaturi (CORINAIR) emisije iz industrijskih poduzeća dijele se u 4 grupe: 1. emisije izgaranjem goriva u kotlovnicama, 2. emisije izgaranjem goriva u procesima kada su plamen i/ili dimni plinovi u direktnom

kontaktu s proizvodom, 3. emisije izgaranjem goriva u procesima bez direktnog kontakta plamena i dimnih plinova

s proizvodom, 4. emisije direktno iz tehnoloških procesa bez izgaranja goriva. U našoj praksi uobičajena je podjela na emisije iz energetskih industrijskih izvora i na emisije iz tehnoloških procesa. Razlog takve podjele je sumarno bilanciranja goriva po poduzećima (pogonska i sirovinska potrošnja goriva), zbog čega nije moguće izvršiti raspodjelu po međunarodnoj nomenklaturi te se stoga emisije iskazuju sumarno. Emisije SOx i NOx, direktno iz tehnoloških procesa bez izgaranja goriva, vezane su uz specifična postrojenja poput rafinerija, pogona za proizvodnju sumporne i dušične kiselina, postrojenja za desulfurizaciju i slično. Budući da na razmatranom području nema industrijskih postrojenja takovog tipa, sumarno sagledavanje potrošnje goriva te proračunavanje emisija na bazi toga u potpunosti zadovoljava. Emisija čestica iz tehnoloških procesa može biti vrlo značajna, a pogotovo kada se radi o postrojenjima tipa pilana, sušara, kamenoloma i slično. Ovaj vid emisije, posebno iz rasprostranjenih izvora na otvorenom, vrlo je teško odrediti. Da bi se ova emisija barem približno odredila potrebno je znatno više istraživanja i prikupljanja podataka, što prelazi okvire ovog rada. U ovom je radu emisija čestica ograničena isključivo na emisiju kao posljedicu izgaranja goriva.


H-032 36

Tablica 3.2-1: Struktura potrošnje goriva točkastih izvora

Red. br.

NAZIV PODUZEĆA

Pr. plin

utrošen u kotl.

Pr. plin (bez teh. plinova)

Tekuća

goriva

(bez mazu

ta)

Mazut

Tekući pl.

(propan

butan i dr.)

Ostali plino

vi

Mazut

utrošen u kotl.

Otpaci

listača za

reprod.

m3*103

m3*103

t t t m3*103

t t

1 VETROPACK STRAŽA D.D.

41053 160 1346

2 HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA D.D

14028

3 ZIEGELWERKE GLEINSTATTEN D.D.

3354

4 K.T.I. D.D. U STEČAJU

2257 969

5 ZAGORSKA INDUSTRIJA VUNENIH TKANINA D.O.O.

1811

6 VOĆE D.D. 1277 267 7 INKOP 1469 12 8 KOVINA 935 78 9 ELCON 913 10 ZAGORKA-SILEX

D.O.O. 808

11 ŠAVRIĆ D.D. 3125 12 ŠAVRIĆ D.D. 3010 13 OROTEKS' U STEČAJU 558 14 KOTKA D.D 533 15 GRAĐEVINSKI

MATERIJALI GOLUBOVEC

406

16 OROKONFEKCIJA 269 17 PEKOM 169 24 18 TPK OROMETAL D.D. 164 24 19 LJUDEVIT GAJ 180 20 TIPO 174 21 KONČAR-

NISKONAPONSKI APARATI

7 88 20 8

22 SKIM U STEČAJU 147 23 ARMKO 125 13 24 EMKA 92 8 14 25 ČAKOVEČKI MLINOVI 116 26 METALIS 102 27 ČAKOVEČKI MLINOVI 97 28 GEO COMMERCE 79 29 PREDIONICA KLANJEC 81 0 30 ŠAVRIĆ D.D. 128 UKUPNO 7668 5076

5 627 393 180 8 1346 6263


H-032 37

Na promatranom području ukupno je locirano 30 točkastih izvora uključujući PTE Jertovec. Njihov popis i struktura potrošnje goriva dana je u tablici 3.2-1. Podaci o potrošnjama goriva industrijskih poduzeća utvrđeni su na bazi godišnjih statističkih podataka o bilanciranju ukupnih protoka tvari industrijskih pogona. Iz tablice utrošenog goriva uočava se dominantan potrošak zemnog plina. Slijede drvni otpatci te tekuća goriva. Na bazi godišnjih potrošnji goriva pojedinog industrijskog poduzeća izvršeni su proračuni godišnjih emisija. Emisije su utvrđene kao produkt potroška goriva, faktora emisije i faktora korekcije. Faktorom korekcije, u slučaju emisije SOx i čestica uzimaju se u obzir efikasnosti ugrađenih uređaja za pročišćavanje dimnih plinova. Budući nije poznato da i jedan industrijski pogon ima ugrađene takve uređaje, u proračunima nisu vršene korekcije utvrđenih emisija izgaranjem goriva, tj. faktor korekcije usvojen je u iznosu 1. Kod utvrđivanja emisije NOx ovim faktorom uzima se u obzir relativno sniženje emisije u slučaju sniženja opterećenja. Naime, promjenom opterećenja ložišta mijenja se i emisija. Obzirom da nisu bili poznati podaci o opterećenjima ložišta u funkciji vremena, tj. režimi rada, ovaj utjecaj nije bilo moguće uzeti u obzir. Stoga je i u ovom slučaju faktor korekcije (koji se u literaturi često naziva i “load faktor”) usvojen u iznosu 1. Emisioni faktori kao i karakteristike pojedinih vrsta goriva, s kojima su izvršeni proračuni, dani su u tablici 3.2-2. Za PTE Jertovec korišteni su podaci o emisijama iz studije "Kompleksna normativna ispitivanja plinskih turbina i postrojenja kombi blokova u PTE Jertovec", EKONERG,1995.

Tablica 3.2-2: Karakteristike goriva i faktori emisije

Tablica ___.1: KARAKTERISTIKE GORIVA I FAKTORI EMISIJE

F A K T O R I E M I S I J AG O R I V OPra{inaDu{i~ni oksidiSumporni oksidiSadr`aj sumporaDonja ogrijevna

Za>1 MWZa<1 MWZa>1 MWZa<1 MWbez obzira naEmitiraniUkupnivrijednostNazivsnagu

kg/TJkg/TJkg/TJkg/TJ%%

5)30.85)772)1002)501)kg/t30.381.51.5MJ/kg40Lo` ulje - te{ko5)7.75)7.72)1002)501)kg/t16.20.80.8MJ/kg40.3Lo` ulje - lako

4)2.94)0.082)1002)502)kg/TJ000MJ/Sm333.34Prirodni plin4)2.64)2.22)1002)502)kg/TJ000MJ/kg46.9Ukapljeni plin

5)8003)3003)kg/t2011MJ/kg33Koks5)8505)8003)1002)1002)kg/t120.60.75MJ/kg9.5Ugljen - lignit

kg/m30.2520.030.03MJ/m37500Drvo5)11405)10772)802)803)kg/t0.6MJ/kg17.95)6845)6464)804)804)kg/t0.10.050.05MJ/kg17.9Drvni otpatci

1) - pretpostavljeni udio je 0.95 SO2 i 0.05 SO32) - CORINAIR: Deafolt emission factors handbook, Luxembourg, 19943) - EMEP/CORINAIR: Atmospheric Emission InventorY Guidebook, EEA, Copenhagen, 19964) - AP-42: Compilation of air pollutants emission factors, EPA USA, 19955) - TNO Institute of Environmental Sciences, The Netherlands, 1996

Tablica 3.2-3: Emisija točkastih izvora

EMISIJE Red. br.

NAZIV PODUZEĆA NASELJE SOx NOx Čestice

t/god t/god t/god 1 VETROPACK STRAŽA D.D. HUM NA SUTLI 40,891 143,005 5,647 2 HRVATSKA

ELEKTROPRIVREDA D.D JERTOVEC 0,560 75,600 1,300


H-032 38

3 ZIEGELWERKE GLEINSTATTEN D.D.

BEDEKOVČINA 0,000 11,182 0,324

4 K.T.I. D.D. U STEČAJU KRAPINA 0,000 10,755 0,312 5 ZAGORSKA INDUSTRIJA

VUNENIH TKANINA D.O.O.

ZABOK 0,000 6,038 0,175

6 VOĆE D.D. DONJA STUBICA

8,111 5,326 0,452

7 INKOP POZNANOVEC 0,194 4,946 0,146 8 KOVINA VELIKO

TRGOVIŠĆE 1,264 3,432 0,115

9 ELCON ZLATAR-BISTRICA

0,000 3,044 0,088

10 ZAGORKA-SILEX D.O.O. BEDEKOVČINA 0,000 2,694 0,078 11 ŠAVRIĆ D.D. KRAPINA 0,313 1,875 16,031 12 ŠAVRIĆ D.D. KRAPINA 0,301 1,806 15,441 13 OROTEKS' U STEČAJU OROSLAVJE 0,000 1,860 0,054 14 KOTKA D.D KRAPINA 0,000 1,777 0,052 15 GRAĐEVINSKI

MATERIJALI GOLUBOVEC GOLUBOVEC 6,577 0,818 0,126

16 OROKONFEKCIJA OROSLAVJE 0,000 0,448 0,001 17 PEKOM KRAPINA 0,729 0,330 0,074 18 TPK OROMETAL D.D. OROSLAVJE 0,389 0,322 0,008 19 LJUDEVIT GAJ KRAPINA 0,000 0,300 0,000 20 TIPO OROSLAVJE 0,000 0,290 0,000 21 KONČAR-

NISKONAPONSKI APARATI

ZLATAR 2,787 0,256 0,276

22 SKIM U STEČAJU ZLATAR 0,000 0,245 0,000 23 ARMKO DONJA

KONJŠČINA 0,211 0,235 0,004

24 EMKA PREGRADA 0,555 0,197 0,046 25 ČAKOVEČKI MLINOVI DONJA

STUBICA 0,000 0,193 0,000

26 METALIS DONJA STUBICA

0,000 0,170 0,000

27 ČAKOVEČKI MLINOVI ZLATAR BISTRICA

0,000 0,162 0,000

28 GEO COMMERCE KRAPINA 1,280 0,159 0,025 29 PREDIONICA KLANJEC KLANJEC 0,000 0,135 0,000 30 ŠAVRIĆ D.D. PREGRADA 0,013 0,077 0,657 UKUPNO 64,175 277,677 41,432

Emisioni faktori za sumporne okside određeni su na osnovi sadržaja sumpora u gorivu, a za emisione faktore dušičnih oksida i čestica korišteni su literaturni podaci u ovisnosti od vrste goriva i veličine jedinice. Rezultati proračuna prikazani su u tablici 3.2-3. Emisija NOx je najveća što je posljedica većinskog korištenja plina. Čestice se emitiraju najvećim dijelom iz drvne industrije (preko 75 posto). Tvornica s najvećom emisijom je Vetropack Straža d.d. sa preko 60 posto udjela u emisiji SO2, preko 50 posto u emisiji NOx te gotovo 15 posto udjela u emisiji čestica. Emisija točkastih izvora prema onečišćujućim tvarima pribrojena je emisijama plošnih izvora i prikazana u mreži kvadranata 2x2 km na slikama 3.2-2 do 3.2-4.


H-032 39

3.1.1.1 3.2.1.2. Plošni izvori

U ovu grupu izvora ulaze pojedinačni energetski izvori malih i vrlo malih snaga, s pojedinačnom godišnjom energetskom potrošnjom manjom od 2 TJ. Prema načinu prikupljanja i obrade podataka možemo ih podijeliti u skupine kako slijedi:

• poljoprivreda, • promet, • domaćinstva, • usluge.

Proračun za emisiju domaćinstava i uslužnih djelatnosti napravljen je na reprezentativnom uzorku površine 30x30 km u okolici Jertovca. Dobijeni su podaci o godišnjoj emisiji pojedinih onečišćujućih tvari po stanovniku, a emisije za ostali dio županije određene su proporcionalno broju stanovnika i prikazane zajedno s emisijama točkastih izvora u mreži kvadranata 2x2 km na slikama 3.2-2 do 3.2-4. POLJOPRIVREDA Budući da na promatranom području nema poljoprivrednih organizacija s velikom energetskom potrošnjom te prevladavaju individualna poljoprivredna gospodarstva, nisu prikupljani posebni podaci već su isti uključeni u proračune za domaćinstva razmatranih područja i u proračune vezane uz promet. PROMET Promet je veliki emiter različitih štetnih tvari, koje osim na zdravlje ljudi i vegetaciju utječu i na globalno onečišćenje (promjena klime i oštećenje ozonskog omotača). Karakteristika prometa kao onečišćivača je da do emisije dolazi nisko, pri zemlji, tako da su uz prometnice s gustim prometom česte pojave ekstremno visokih koncentracija štetnih tvari. Ipak, u ruralnim područjima gdje promet nije intenzivan vrlo su rijetka zagušenja i prometnice su fizički otvorene (ne kao u gradovima gdje su ulice između zgrada svojevrsni “kanjoni”), tako da je pojava ekstremno visokih koncentracija vrlo rijetka. Tipične štetne tvari koje se ispuštaju uslijed izgaranja goriva u prometu su CO, NOX, VOC (hlapive organske tvari) i olovo. Osim navedenih štetnih tvari emitiraju se i značajne količine SOX i čestica, naročito iz vozila s diesel motorom. S gledišta onečišćenja značajna je emisija oksidativnih plinova NOX i VOC koji kemijskim transformacijama uz prisustvo sunčevog zračenja sudjeluju u stvaranju štetnog plina ozona (O3). Kod proračuna emisije iz prometa zanemaren je izvancestovni i željeznički promet, a prikaz cesta koje su uzete u proračun dan je na sljedećoj slici.


H-032 40

Slika 3.2-1:Ceste uzete u obzir kod proračuna emisije

Kao osnova za računanje emisije onečišćujućih tvari iz cestovnih vozila, korištena je publikacija Hrvatskih cesta "Brojenje prometa na cestama Republike Hrvatske godine 1995.". Brojenje prometa u Republici Hrvatskoj provodilo se 1995. godine na 233 brojačka mjesta na magistralnim i regionalnim cestama. U svrhu ovog proračuna korišteni su podaci o prosječnom godišnjem dnevnom prometu s 16 brojačkih mjesta na području Županije, čime je pokriveno 397 km magistralnih i regionalnih prometnica na području Županije. Područje obuhvata cestovnog prometa istovjetno je s područjem koje je uzeto i za stacionarne izvore onečišćenja, tj. cijelo područje županije koje je podijeljeno na mrežu kvadranata 2x2 km. Za svaki kvadrant kroz koji prolaze magistralne ili regionalne prometnice za koje postoje podaci o brojenju prometa, određena je duljina prometnica koja je pomnožena s brojem vozila iz određene kategorije (Tablica 3.2-4). Takvu podjelu vozila na kategorije bilo je potrebno prilagoditi podjeli prema Preporukama UN/ECE i pomnožiti broj vozila određene kategorije s odgovarajućim faktorima emisije za pojedine onečišćujuće tvari i brzine 120 km/h i 50 km/h, koje su pretpostavljene kao prosječne brzine na autocesti, odnosno regionalnim cestama. Faktori emisije za posebne režime vožnje i prosječno vozilo dani su u tablici 3.2-5.

Tablica 3.2-4:Podjela vozila na kategorije prema publikaciji "Brojenje prometa ..."

A motocikli B osobna vozila C teretna vozila do 3.5 t D autobusi E teretna vozila 3.5 t -7 t F teretna vozila preko 7 t G teretna vozila s prikolicom H tegljači

Autocesta

Regionalne ceste


H-032 41

I traktori i radna vozila

Tablica 3.2-5:Faktori emisije za promet

Brzina Emisioni faktor (g/km i broju auta) (km/h) SOx NOx Čestice

50 0,032 1,72 0,0689 120 0,355 2,35 0,0627

DOMAĆINSTVA Kao osnova za proračun poslužili su statistički podaci o naseljenosti promatranog područja i broju ukupnih i nastanjenih stanova. Energetske potrebe kućanstava utvrđene su na bazi izvršenog anketiranja, pri ćemu su korišteni podaci i iskustva ranijih radova. Anketom je obuhvaćeno podrućje općine Zlatar, Zlatar Bistrica, Konjščina, Lobor, Mače i Budinščina, na uzorku od 0,4 posto. Korelacije uspostavljene za potrebe proračuna korištene su za ostala područja. Energetske potrebe domaćinstava utvrđene su na bazi sume energetskih potreba za grijanje, potrošnju tople vode i kuhanje, a uz primjenu izraza

Q = qmax · τmax · F · f’/f” ⋅ (1 + ftv + fk) · N

gdje su ulazni podaci dani u tablici 3.2-6, a znače: qmax - specifični potrošak topline za grijanje (W/m2), a ovisi o nizu faktora poput

standarda grijanja, vanjske temperature, izolacije, načina grijanja i slično, τmax - trajanje maksimalne snage (h/god) i ovisi u principu o ogrjevnoj sezoni, vanjskim

temperaturama i režimu grijanja, F - prosječna površina stanova, f’ - faktor udjela grijane u ukupnoj površini stanova, f” - faktor naseljenosti stanova, a predstavlja odnos ukupnog broja stanova i naseljenih

stanova, ftv - faktor potroška topline za pripremu tople vode, fk - faktor potroška topline za pripremu hrane, N - broj stanova u naselju.

Tablica 3.2-6: Podaci za proračun energetskih potreba

OPIS TIP NASELJA USLUGE Gradski Prigrads

ki Ruralni

Specifični potrošak topline za grijanje - zemni plin W/m2

130

130

130

150

- ostala goriva W/m2 135 135 135 150 Trajanje ogrjevne sezone - gorivo, zemni plin h/god. 3060 3060 3060 4150 - ostala goriva h/god. 2950 2900 2900 4150 Trajanje max. snage - gorivo: zemni plin h/g 1300 1220 1180 1500


H-032 42

- ostala goriva h/g 980 950 930 1500 Faktor grijane površine 0,78 0,75 0,75 0,95 Faktor naseljenosti Utvrđen je po općinama i znosi:

od 0,74 do 0,91

Faktor potroška za toplu vodu % 15 15 15 12 Faktor potroška za kuhanje % 5 5 5 8

Proračuni su vršeni na nivou naselja. Potrošnja pojedinih energenata utvrđena je tako da su za zemni plin korišteni podaci distributera plina o plasiranim količinama i priključenim domaćinstvima, dok su ostali energenti raspodjeljeni na preostali dio energetskih potreba domaćinstava pojedinog naselja. Pri ovim proračunima usvojene su daljne ogrjevne vrijednosti pojedinih vrsta energenata, njihov udio i stupnjevi djelovanja kako je dano u tablici 3.2-7. Tablica 3.2-7: Podaci za raspodjelu energije na pojedine vrste goriva

VRSTA

ENERGENATA

DONJA ORGJEVNA VRIJENOST

UDIO POJEDINOG ENERGENTA

STUPANJ DJELOVANJA

ENERGETSKOG IZVORA

Iznos Jedinica Domaćinstva

Usluge

Zemni plin 33.340 kJ/Sm3 - - 0,7

Ukopljeni plin 46.890 kJ/kg 0,055 0,040 0,65 Tekuće gorivo 40.300 kJ/kg 0,175 0,700 0,65 Ugljen 9.500 kJ/kg 0,175 0,130 0,65 Drvo (cjepanice) 9.000 MJ/m3 0,510 0,100 0,65

Električna energija

3.600 kJ/kWh 0,085 0,030 1,0

Na bazi proračunatih potrošaka goriva za svako od naselja utvrđene su emisije pojedinih polutana, a emisioni faktori dani su u tablici 3.2-8. Tablica 3.2-8:Faktori emisije

GORIVO EMISIONI FAKTORI 1) SOx NOx Prašina

Zemni plin 0 g/sm3

50 kg/TJ 0,08 kg/TJ

Ukapljeni plin 0 kg/t 50 kg/TJ 2,2 kg/TJ Tekuće gorivo 16,2 kg/t 50 kg/TJ 7,7 kg/TJ Ugljen 12,0 kg/t 100 kg/TJ 800 kg/TJ Drvo (cjepanice) 0,6 kg/t 80 kg/TJ 1.077 kg/TJ

- gustoća drva 420 kg/m3 252 g/m3

1) Faktori emisije utvrđeni prema Literaturi: COINAIR, EMP/CORINAIR, AP-42, TNO

Ukupna emisija utvrđena je kao suma proračunatih emisija na nivou naselja u konačnici slijedi iz izraza.

EQ f

HF F

QH

F Fxl l

l d lem x l kor x l

dem l kor l

l

n

k

n

( )( ) ( )

( ) ( )( , ) ( , ) ( , ) ( , )=

⋅

⋅⋅ ⋅ +

⋅⋅ ⋅

⎡

⎣⎢⎢

⎤

⎦⎥⎥==

∑∑ η η1

1 11 1

11


H-032 43

gdje je: k - redni broj naselja l - redni broj goriva (1 za zemni plin) f(l) - udio pojedine vrste energenta

η(l) - stupanj djelovanja energetkog izraza za pojedinu vrstu energenta Hd(l) - donja ogrjevna vrijednost pojedine vrste enrgenta

Fem(x,l) - emisioni faktor pojedinog polutanta za pojedine vrste goriva x - redni broj polutanta Fkor (x,l) - faktor korekcije pojedinog polutanta za pojedinu vrstu goriva, a uzima u obzir

faktor opterećnja, ugradnju filtra i sl. Za proračune usvojen je za sva goriva u iznosu 1.


H-032 44

USLUGE Pod pojmom uslužnih poduzeća obuhvaćene su ustanove, ugostiteljstvo, turizam i trgovine, te zanatstvo, organizacione i vjerske zajednice, kao i manja poduzeća koja po svojoj djelatnosti ulaze u grupu industrije i rudarstva. Na bazi globalnih podataka za županiju Krapinsko-zagorsku uspostavljena je korelacija u odnosu na domaćinstava iz koje slijedi da je udio uslužnih djelatnosti, u stambenoj površini domaćistava 16,3 posto. Možda nije na odmet spomenuti podatak da, od ukupnog broja potrošača uslužne djelatnosti, ustanove čine nešto manje od 50 posto. Koristeći se podacima distributera plina proizlazi da je od ukupnog broja poduzeća i organizacija svrstanih u uslužne djelatnosti 61,3 posto plinificirano, dok ostatak koristi ostale vrste energenata za podmirenje svojih energetskih potreba. Proračuni kojima je utvrđena energetska potrošnja i emisije šštetnih tvari provođeni su analogno kao i za domaćinstva, s tim da su globalni podaci županije preslikani na nivo naselja promatranog područja. Podaci s kojima su izvršeni proračuni dani su u tablicama 3.2-6 do 3.2-8. Na bazi ranije opisanog, za domaćinstva i uslužne djelatnosti utvrđene su ukupne energetske potrebe, ukupni potrošači pojedinih vrsta goriva kao i ukupne godišnje emisije štetnih tvari. Iz ukupnog broja stanovnika na promatranom području dobivene su specifične emisije po stanovniku prikazane u tablici 3.2-9.

Tablica 3.2-9:Godišnje emisije po stanovniku Polutant Godišnje emisije

kg/stanovniku SOx 4,725 (od 4,15 do

5,06) NOx 1,175 (od 0,498 do

0,831) Čestice 8,710 (od 7,65 do

9,32) 3.1.2 Ukupna emisija po grupama onečišćivača dana je u tablici 3.2-10. Vidi se da u emisiji SOX najviše doprinose domaćinstva i ustanove (74%), a razlog tome je značajno korištenje ugljena i lož ulja kao goriva koja imaju sadržaj sumpora veći nego ostala goriva. Isti zaključak vrijedi i za čestice dok u emisiji NOX najveći udio otpada na emisiju iz prometa (68%). 3.1.3 3.1.4 Tablica 3.2-10: Ukupna emisija Krapinsko-zagorske županije

SOX NOX Èestice

t/god % t/god % t/god %

TOÈKASTI IZVORI 64 7% 278 20% 41 3% DOMAÆINSTVA I USTANOVE

694 74% 173 12% 1279 94%

PROMET 180 19% 953 68% 37 3%

UKUPNO 938 100% 1404 100% 1357 100%

3.1.5 3.1.6 3.2.2. Kvaliteta zraka


H-032 45

Osnovni pokazatelji kvalitete zraka, tj. prizemne koncentracije SO2, NOX i čestica ne mjere se kontinuirano na promatranom području, niti postoje podaci o povremenim mjerenjima. Stoga je potrebno posredno procijeniti kvalitetu zraka, a jedan od načina jest matematičko modeliranje, tj. proračun prizemnih koncentracija onečišćivača uz pomoć računala. Za ovakav način procjene potreban je odgovarajući matematički model za proračun disperzije dimnih plinova i obimni ulazni podaci. Proračun kvalitete zraka, tj. prizemnih koncentracija SO2, NOX i čestica, na području Županije proveden je matematičkim modelom ISCLT3 (Industrial Source Complex Dispersion Model - Long Term) (USEPA, 1995.), razvijen na inicijativu i pod okriljem Američke agencije za zaštitu okoliša (USEPA - United States Environmental Protection Agency). Long Term inačica programa kao rezultat daje godišnje ili sezonske prosječne prizemne koncentracije (za razliku od Short Term inačice koja daje kratkotrajne 1-satne, 4-satne i 24-satne prizemne koncentracije). Najvažnije karakteristike ISCLT3 programa su sljedeće: 1. Ulazni podaci: • mogućnost unošenja velikog broja izvora onečišćenja (do 300) i to plošnih i točkastih, • unošenje meteoroloških podataka kroz tablicu kontingencije, tj. učestalost istovremenog

pojavljivanja određenih meteoroloških parametara: smjera vjetra, brzine vjetra i klase stabilnosti atmosfere. Dodatni podaci su temperatura zraka i visina sloja miješanja, a unose se kao godišnji ili sezonski prosjeci u ovisnosti o klasama stabilnosti atmosfere i kategorijama brzina vjetra .

2. Izlazni podaci: • mogućnost definiranja velikog broja receptora (do 1200), • vremensko usrednjavanje prizemnih koncentracija može biti sezonsko (zima, ljeto,

proljeća ili jesen) ili godišnje, • Može se razlučiti utjecaj pojedinih, prethodno definiranih, grupa izvora (npr. samo

točkasti, samo plošni ili samo industrija, itd.). Za područje Županije, za koju se radi ocjena kvalitete zraka putem matematičkog modeliranja, već su ranije definirani (vidi poglavlje 3.2.1) izvori onečišćenja, kako njihov intenzitet tako i položaj. U ovu procjenu uključeni su slijedeći izvori: 1. Plošni: • domaćinstva, • ustanove, • promet.

2. Točkasti: • industrijski izvori, • energetski izvor (PTE Jertovec). Za potrebe modeliranja emisija svih onečišćivača predstavljena je kroz 105 plošnih izvora veličine 4x4 km (izvedenih iz osnovnih emisijskih kvadranata 2x2 km - vidi poglavlje 3.2.1)


H-032 46

i kroz 30 točkastih industrijskih izvora, Receptorska mreža također se sastoji od 105 točaka koje reprezentiraju kvadrante 4x4 km. Meteorološki podaci potrebni za proračun, što je već spomenuto u tekstu, su slijedeći: • smjer i brzina vjetra, • klase stabilnosti atmosfere (značajka prema kojoj se određuju koeficijenti disperzije), • visina sloja miješanja, • temperatura zraka.

Podaci su potrebni u obliku tablice kontingencije združenih učestalosti istovremenog pojavljivanja pojedine klase stabilnosti, smjera vjetra i grupe brzine vjetra. Temperatura zraka i visina sloja miješanja su godišnji prosjeci u ovisnosti o klasama stabilnosti atmosfere i kategorijama brzina vjetra. Ovako definirani podaci dobivaju se statističkom obradom mjerenih satnih vrijednosti tokom cijele godine ili prilagođavanjem podataka s meteoroloških stanica koje provode tzv. terminska mjerenja u klimatološkim terminima u 7, 14 i 21 sat. Najbliža lokacija s potpunim satnim podacima je opservatorij Zagreb-Maksimir, dok se najbliža meteorološka stanica s dostupnim podacima i mjerenjima u klimatološkim terminima, a za koju je Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) već napravio korekciju podataka, nalazi u Svetom Ivanu Zelini. Ocijenjeno je da se mogu koristiti korigirani podaci s meteorološke postaje Sveti Ivan Zelina, koja je relativno blizu promatrane županije (na udaljenosti 6 km, jugo-jugoistočni smjer). Na slici 3.2-5a i 3.2-5b prikazane su karakteristične sezonske ruže vjetrova na meteorološkoj postaji Sveti Ivan Zelina, dok su na slici 3.2-6 prikazane učestalosti pojavljivanja klasa stabilnosti atmosfere i za opservatorij Zagreb-Maksimir i za meteorološku postaju Sveti Ivan Zelina. Na slikama 3.2-7, 3.2-8 i 3.2-9 prikazani su rezultati proračuna za prosječne godišnje prizemne koncentracije sumpor dioksida (SO2), dušikovog oksida (NOX) i ukupnih lebdećih čestica (ULČ) koje su rezultat emisije iz izvora koji nisu prirodni izvori. (Na primjer, onečišćenje sumporom iz prirodnih izvora, u obliku SO2 ili H2S može biti znatno - i do 10 μg/m3!). Također, u tablici 3.2-11 istaknuti su najopterećeniji kvadranti te su dane vrijednosti hrvatskih normi o kvaliteti zraka (NN 101, 1996.). Tablica 3.2-11: Prizemne koncentracije onečišćivača na području Zagorsko-krapinske županije

Onečišćivač

Hrvatska norma

Maksimalna prosječna godišnja

vrijednost

Uprosječene godišnje vrijednosti za cijelu

županiju (μg/m3) (μg/m3) (μg/m3)

SO2 50 (PV) 4.6 1.83 NO2 40 (PV) 5.3 2.25 ULČ 75 (PV) 7.3 2.80

PV - Preporučena vrijednost Iz tablice se može vidjeti da su prosječne godišnje vrijednosti u najopterećenijim kvadrantima za SO2 i ULČ desetak puta manje od Preporučenih vrijednosti, a za NO2 oko osam puta. Treba reći da bi na ove proračunate vrijednosti trebalo dodati i prizemne koncentracije uslijed utjecaja susjednih županija, te se procjenjuje da taj utjecaj ne prelazi 30 posto od izračunatih.


H-032 47

Ovakve vrijednosti prizemnih koncentracija pokazuju da je kvaliteta zraka u Krapinsko-zagorskoj županiji vrlo dobra, tj. prema Zakonu o zaštiti zraka spada u prvu (I) kategoriju kvalitete zraka (koncentracije onečišćivača manje od Preporučenih vrijednosti i nemaju nikakvog trajnog utjecaja niti na ljude niti na floru i faunu).

N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

0.1%

10%

20%

30%

14 h N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

0.1%

10%

20%

30%

14 h

N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

0.1%

10%

20%

30%

21 h N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

0.2%

10%

20%

30%

21 h


H-032 48

N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

0.1%

10%

20%30%

7h+ 14h+ 21h N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

0.1%

10%20%30%

7h+ 14h+ 21h

Slika 3.2-5a: Sezonske ruže vjetra za Sveti Ivan Zelinu za zimu i proljeće u razdoblju

1961.–1987.

N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

1.4%

10%

20%

30%

Sv. I. ZELINALJETO

7 h N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

0.9%

10%

20%

30%

Sv. I. ZELINAJESEN

7 h

N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

0.9%

10%

20%

30%

14 h N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

0.7%

10%

20%

30%

14 h


H-032 49

N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

1.2%

10%

20%

30%

21 h N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

0.9%

10%

20%

30%

21 h

N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

1.1%

10%

20%30%

7h+ 14h+ 21h N

NE

E

SE

S

SW

W

NW

0.9%

10%

20%30%

7h+ 14h+ 21h

Slika 3.2-5b: Sezonske ruže vjetra za Sveti Ivan Zelinu za ljeto i jesen u razdoblju 1961–1987.

ZAGREB-MAKSIMIR (1981-1987)

0

20

40

60

A B C D E F GKATEGORIJE

%

7 h 14 h 21 h


H-032 50

SVETI IVAN ZELINA (1981-1987)

0

20

40

60%

A B C D E F GKATEGORIJE7 h 14 h 21 h

Slika 3.2-6: Godišnje relativne čestine Pasquillovih kategorija stabilnosti (A–jako labilno, B–umjereno labilno, C–malo labilno, D–neutralno, E–malo stabilno, F–umjereno stabilno, G–

jako stabilno) za Zagreb–Maksimir (gore) i Sveti Ivan Zelina (dolje) u razdoblju 1981–1987


H-032 51

3.3. KVALITETA (BONITET) TLA 3.3.1 Uvod Tla Hrvatskog Zagorja pedološki su proučavana i kartirana u dva navrata. Prva istraživanja obavio je M. Gračanin u razdoblju 1934.-1938. god. i objavljena su 1942. god. Druga istraživanja obavljena su u projektu izrade Osnovne pedološke karte Hrvatske, mjerilo 1:50.000, (razdoblje 1965-1975). Na osnovi tih istraživanja daje se ovaj prikaz stanja (svojstava i procesa) tala primjeren Programu zaštite okoliša Krapinsko-zagorske županije. Obrađuju se u kratkim crtama činioci tvorbe tala, osnovna svojstva i biljno proizvodni bonitet tala te ističu problemi i pitanja koja se odnose na suvremeno gospodarenje i zaštitu tala. 3.3.2. Činitelji tvorbe tala Tla kao prirodno-povijesne tvorevine nastaju i razvijaju se iz matičnog supstrata (litosfere) utjecajem čitavog niza činitelja među kojima su najvažniji klima, reljef, organizmi i vrijeme. Matični supstrati. Prema M. Gračaninu (1942.) gotovo sav brežuljkasti teren Između Ivanščice i Zagrebačko-kalničkog niza zapremaju sedimenti žutih pijesaka i sivih lapora. Na njih se nadovezuju miocenski sedimenti zastupljeni laporima, laporastim pješčenjacima, te mekim vapnencima. Jezgru Ivanščice, Strahinščice i Strugače čine trijaski tvrdi vapnenci i dolomiti, dok se u dublje erodiranim dolinama Ivanščice pojavljuju i karbonske naslage tamnih brusilovaca i rđastih pješčenjaka. Pleistocenske lesolike naslage rastrušene su po čitavom Hrvatskom Zagorju u obliku obronačnih teresa dok su aluvijalni sedimenti razvijeni u ravnim terenima uzduž vodotoka. Klimatske prilike Hrvatskog Zagorja pogoduju razvitku tipova tala s descedentnim tokovima vode, a to su u prvom redu smeđa i lesivirana tla. Općenita klima je humidna, umjereno topla s prosječnim godišnjim oborinama od oko 900-10000 mm u području valovitog reljefa i srednjom godišnjom temperaturom od 10-11 oC. Vegetacijska prilike. Prema I. Horvatu (cit. Gračanin 1942.), cijelo je Zagorje - izuzevši samo razmjerno ograničena mjesta močvara, cretova i strmih stijena - bilo prvobitno područje šume. Šuma je s vremenom potisnuta poljodjelskim kulturama, ali se ipak šumska vegetacija na znatnim površinama dobro sačuvala i vezana je na određena staništa. Najvlažnija, poplavna i podvodna staništa uz rubove potoka i jaraka zapremila je šuma johe (Alnetum glutinosae). Vrlo su rijetke površine poplavnih šuma hrasta lužnjaka, ali se iz oskudnih ostataka šumica može zaključiti da je ta biljna zajednica bila prije više raširena i da su vlažne livade nastale potiskivanjem tih šuma. Najveći dio šumskih površina u Hrvatskom Zagorju zaprema šuma kitnjaka i običnog graba (Querceto-Carpinetum croaticum). Ona zauzima ravna ili slabo položita, rjeđe strmija ne odveć vlažna staništa. Na strmim vapnenastim obroncima izloženim jugu razvila se šuma hrasta medunca i crnog graba (Querceto-Ostryetum Carpini foliae) koja je na zagorskim gorama prekrila veće površine i prilagođena je suhim, toplim staništima. U višim pojasevima raširene su bukove šume (Fagetum silvaticae croaticum). Na južnim stranama nalase se one tek iznad 600-700 m, dok se na sjeveru spuštaju do 200 m. Na Ivanščici, Ravnoj Gori i na Macelju pridužuje se bukvi i jela. U travnjačkoj vegetaciji Hrvatskoga Zagorja ističu se dolinske i brdske livade. Poplavljivana staništa zaprema zajednica krestaca (Cynosaretum cristati), dok je suša staništa zapremila


H-032 52

zajednica pahovke (Arrenatheretum elatioris). Na vapnenastoj podlozi u brdskim predjelima zastupljena je livada uspravnog ovsika (as. Bromus erectus - Plantago media). Hidrološke prilike. Periodične bujice i površinske vode erodiraju površinu pedosfere i trajno mijenjaju njezinu vanjsku morfologiju, odnošenjem velike količine zemljastih sedimenata s viših položaja i onda njihovim odlaganjem u podnožju padina i ravnica. Zato mnoga tla u Zagorju, prema M. Gračaninu (1942.), “pokazuju dva lica na profilu - mlađe i starije”, dakle pojavu zakopanih tala. Uzme li se još u obzir da je reljef u Zagorju vrlo raznolik, a utjecaj čovjeka snažan (iako nedovoljno proučavan) onda je pojmljivo da se pedološke prilike Hrvatskog Zagorja odlikuju brojnim i ekološki različitim pedosistematskim jedinicama. One gospodarski najvažnije iskazane su na priloženoj bonitetnoj karti. 3.3.3. Osnovna svojstva tala U skladu s naprijed opisanom složenošću i raznolikošću činitelja tvorbe tala i njihova utjecaja na pedogenezu i evoluciju tala nalazimo u Hrvatskom Zagorju razmjerno velik broj pedosistematskih jedinica koje su različito zastupljene u prostoru. Općenito uvid u stanje pedosfere promatranog područja daje pregledna karta boniteta tla u mjerilu 1:300.000 (izvorno - Kovačević, 1995.), slika 3.3-1. Legenda karte - nazivi dominanto zastupljenih tala u izdvojenim kartografskim jedinicama - iskazana je u tablici 3.3-1. Osnovna svojstva navedenih tala iskazana su zbog preglednosti u tablici 3.3-2. Osnovne su konstatacije ove: 1. Na promatranom području zastupljena su: − aluvijalna i aluvijalno-koluvijalna tla (karbonatna i nekarbonatna, zamočvarena i

nezamočvarena) − kisela smeđa tla na različitim matičnim supstratima − pseudoglej, obronačni i ravničarski − lesivirana tla − rendzine i posmeđene rendzine na različitim supstratima − eutrična smeđa tla − smeđa i lesivirana tla na vapnencima 2. Bonitetni brojevi (poeni) i bonitetne klase odaju u cjelini gledano prosječnu kakvoću poljodjelskih tala. Kakvoća poljodjelskih tala može se poboljšati hidromelioracijama (tipovi označeni brojevima 3, 4, 6, 7, 8, 9 i 13 u tab. 3.3-2) jer ta tla nemaju uređen vodni režim). Tla kisele reakcije ako se koriste u poljodjelstvu (tipovi tala označeni brojevima 10, 11, 12, 13 u tab. 3.3-2) također zahtjevaju melioraciju u pravcu smanjenja kiselosti tla primjenom kalcifikacije. 3. Poljodjelska tla u Hrvatskom Zagorju imaju općenito vrlo povoljan mehanički sastav (pretežito su ilovače do ilovaste gline) i dubinu za neograničen izbor kultura.


H-032 53

Tab. 3.3-1: Legenda pedološke karte Broj kartografske jedinice

Sastav kartografske jedinice

12 Aluvijalna karbonatna, ponegdje oglejena (zamočvarena) tla 14 Aluvijalna karbonatna oglejena na jezerskim sedimentima 17 Aluvijalna karbonatna slabo i umjereno oglejena 18 Aluvijalna karbonatna umjereno oglejena 19 Močvarno glejna karbonatna tla 113 Aluvijalna nekarbonatna slabo i umjereno oglejena 114 Aluvijalna nekarbonatna umjereno i jako oglejena tla 23 Semiglejna nekarbonatna, ponegdje pseudoglej ravničarski 212 Močvarno glejna i tresetno glejna tla 32 Pseudoglej ravničarski 34 Pseudoglej obronačni i zaravni 35 Pseudoglej terasni i obronačni


H-032 54

313 Smeđa kisela tla na pjescima, ilovačama ponegdje šljuncima 418 Lesivirana površinski oglejena 51 Rendzina, eutrično smeđe, regosoli 52 Eutrično smeđa, lesivirna i rendzine 53 Rendzine i smeđa tla na polutvrdim (miocenskim) vapnencima 54 Rendzine, eutrična smeđa, lesivirana tla na vapnenastim laporima 57 Smeđa karbonatna i smeđa lesivirana tla na pjeskovito ilovastim laporima 58 Smeđa lesivirana i smeđa tla na vapnovitim pješčenjacima i litotamnijskim

vapnencima 59 Rendzine, smonice i eutrično smeđe tlo 615 Smeđa i smeđa lesivirana tla na vapnencima i rendzine 72 Smeđa i smeđa kisela tla


H-032 55


H-032 56

Tablica 3.3-2: Bonitet i osnovna svojstva tala Hrvatskoga Zagorja Naziv tla Bonitet tla Stupanj %

humusa Red.broj

Tip Podtip Poeni

Klase i pod-klase

Mehanički sastav tla

vlažnosti (vodni re- žim tla)

Dubina tla (solu- ma) u cm

pH u vodi

u gornjem horizontu tla

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

1 Aluvijalno tlo karbonatno, mlado, slabo oglejeno

65 3.2 ilovača praškasta, ilovača i ilovasta glina

poluvlažno do vlažno

90 - 300 7,5 - 8,0

2,5 - 5,0

2 Aluvijalno tlo karbonatno, najmla- đe, jako oglejeno

31 6.2 glinasta ilovača i ilovača

vrlo mokro

>300 7,5 - 8,0

12,0 - 24,0

3 Aluvijalno tlo karbonatno, umjere- oglejeno

61 (73)

4,1 (3,1)

ilovača, glinasta ilov. i ilovasta glina

poluvlažno i vlažno

90 - 300 7,0 - 8,5

2,5 - 5,5

4 Aluvijalno tlo karbonatno, jako oglejeno

43 (67)

5,2 (3,2)

ilovača, glinasta ilov. i ilovasta glina

vlažno do vrlo mokro

>300 7,0 - 8,5

3,0 - 10,0

5 Aluvijalno tlo jako karbonatno neoglejeno

61 4,1 ilovača polusuho >300 8,0 - 8,5

1,2 - 1,5

6 Aluvijalno tlo nekarbonatno, slabo oglejeno

67 (79)

3,2 (2,2)

ilovača, glinasta ilov. i pjeskovita ilovača

svježe do poluvlažno

90 - 300 6,0 - 6,5

2,5 - 5,0

7 Aluvijalno tlo nekarbonatno, umjereno oglejeno

55 (80)

4,2 (2,2)

glinasta ilovača i ilovača

poluvlažno do vlažno

90 - 300 6,0 - 7,0

3,0 - 6,0

8 Mineralno-močvarno semiglej

karbonatno 50 (80)

5,1 (2,2)

glinaste ilovače i gline

vlažno 150 - 300

7,0 - 8,0

3,0 - 6,0

9 Močvarno glejno tlo

amfiglej 40- 55

5,1 (3,2)

glinaste ilovače i gline

vlažno 150 - 400

7,0 - 8,5

4,0 - 10,0


H-032 57

10 Distrično smeđe tlo

tipično 37 (62)

6,1 (4,1)

pjeskovita ilovača poluvlažno i vlažno

300 5,0 - 5,5

1,5 - 3,0


na crvenim ilovača- ma

44 (65)

5,2 (3,2)

ilovača svježe do polusuho

300 5,0 - 5,5

2,0 - 3,5

Tab. 3.3-2 - nastavak Naziv tla Bonitet tla Stupanj Red.broj

Tip Podtip Poeni

Klase i pod-klase

Mehanički sastav tla

vlažnosti (vodni re- žim tla)

Dubina tla (solu- ma) u cm

pH u vodi

%humusa u gornj. horiz.tla

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10


lesivirano 49 (73)

5,1 (3,1)

ilovača polusuho 300 5,0 - 5,5

2,0 - 3,5

13 Pseudooglej na zaravni 49 (68)

5,1 (3,2)

ilovača svježe do polusuho

300 5,0 - 5,5

2,0 - 3,0

14 Lesivirano smeđe (opodzoljeno)

67 3,2 ilovača i pjeskovita ilovača

polusuho i suho

300 5,0 - 6,0

1,2 - 2,0

15 Karbonatni koluvij neoglejen

- 66 3,2 glinasta ilovača svježe do polusuho

150 - 300

7,5 - 8,0

3,0 - 5,0


H-032 58

16 Karbonatni koluvij oglejen

- 66 3,2 glinasta ilovača poluvlažno

300 7,5 - 8,0

3,0 - 3,5

17 Rendzina na mekim vapnencima

55 4,2 pjeskovita ilovača, ilovača i glinasta ilov.

suho 50 - 90 7,5 - 8,0

2,5 - 5,0

18 Rendzina posmeđe-na, smonica

karbonatna na laporu

67 3,2 ilovača do ilovasta glina

svježe do polusuho

150 - 300

7,0 - 8,5

1,0 - 3,0

19 Smonica oglejena karbonatna 65 3,2 ilovasta glina, glinasta ilovača

poluvlažno

150 - 300

6,5 - 8,0

2,0 - 4,0

20 Eutrično smeđe tipično 60 4,1 glinasta ilovača, ilovasta glina

polusuho 90 - 150 6,0 - 7,0

1,5 - 3,0

21 Eutrično smeđe lesivirano 60 4,1 glinasta ilovača, ilovasta glina

polusuho 90 - 150 5,5 - 6,5

1,5 - 3,0

23 Lesivirano tlo na vapnencu

- 50 (74)

5,1 (3,1)

glinasta ilovača i ilovasta glina

svježe do polusuho

80 - 120 5,0 - 5,5

3,0 - 7,5

24 Eutrično smeđe tlo zasićeno bazama 65 3,1 ilovača svježe 80 - 150 6,0 - 7,5

1,5 - 2,5

Napomena: U kolonama 4 i 5 u zagradama su iskazani bonitetni brojevi tla, odnosno bonitetna klasa i podklasa tla koje će tlo predvidivo imati nakon provedbe hidro i agromelioracija; U koloni 5 broj naprimjer 3,1 znači treću klasu i prvu podklasu tla. Bonitetni brojevi (poeni) iskazuju općenitu plodnost tla za biljnu proizvodnju u mogućem rasponu od 0-100 poena. Veći bonitetni broj odaje bolju kakvoću tla odnosno veći biljno-proizvodni potencijal tla.


H-032

59

3.3.4. Glavne smjernice za zaštitu tla Suvremena koncepcija ekologizacije svijeta promatra tlo kao prirodni resurs i činitelj razvitka. Osnovno je načelo da korisnici tla mogu s njim gospodariti na za sebe najprobitačniji način uz uvjet da ne degradiraju njegove biljno-proizvodne i druge (hidrološke, biološke, puferno-transformacijske) funkcije. To je najkraće rečeno idejno polazište u razmatranju problema zaštite tla kao dijela okoliša. Promatrajući iznesene i druge pedološke informacije o stanju pedosfere Hrvatskog Zagorja mogu se istaći ovi prioritetni problemi zaštite tla: • nadzor agrotehnike • oštećenje tla erozijom • problem humizacije tala. U poglavlju 5 je dan kraći opis ovih aktivnosti.


H-032

60

3.4. OTPAD 3.1.7 3.4.1. Količine i sastav komunalnog otpada 3.1.7.1 3.1.7.2 3.4.1.1. Količina proizvedenog otpada Izvršenim vaganjem otpada na području grada Zaboka i Zlatara, te općina Krapinske Toplice, Bedekovčina, Konjščina, Zlatar Bistrica, Hrašćina, Budinščina, Mače Mihovljan i Lobor, došlo se do podataka da je prosječna dnevna proizvodnja otpada po domaćinstvu 2 kilograma ili godišnje 730 kilograma. Na temelju ovog podatka proizlazi da je na području županije Krapinsko-zagorske tijekom 1995. godine proizvedeno 32.985 tona komunalnog otpada. Podaci dobiveni vaganjem govore da su domaćinstva urbanih sredina veći proizvođači otpada u odnosu na domaćinstva ruralnih područja. Da bi se došlo do točnijih podataka potrebno je nastaviti s praćenjem količina otpada i njegovog sastava ovisno i o godišnjem dobu. 3.1.7.3 3.1.7.4 3.4.1.2. Sastav komunalnog otpada Sastav otpada nije detaljno analiziran, a na temelju zapažanja došlo se do slijedećih podataka o postotnim udjelima: • biljni i životinjski otpad iz kuhinje 35% • karton i papir 25% • plastika 10% • staklo 10%

• drvo 5% • metali 5% • ostalo 10%

Biljni i životinjski otpad iz kuhinje domaćinstava u ruralnim područjima manji je od otpada domaćinstava urbanih sredina. Unutar komunalnog otpada često se nalazi otpad iz grupe opasnih otpada, kao što su staro ulje, stare baterije, lijekovi, tekućine za čišćenje i boje. 3.1.7.5 3.4.1.3. Obuhvat skupljanja otpada Od ukupnog broja domaćinstva Županije Krapinsko-zagorske, otpad se skuplja kod 15.675 domaćinstva ili 35 posto domaćinstva. Ovaj postotak drugačiji je za svaku jedinicu lokalne uprave, a kreće se u rasponu od 0 posto do 93 posto. Skupljanje otpada nije organizirano u općini Petrovsko, a najveći postotak evidentiran je u općini Hum na Sutli - 93 posto. Gledajući područje Županije, najslabiji obuhvat domaćinstva skupljanjem otpada, imaju općine na istočnom dijelu i krajnjem zapadnom dijelu županije koje su po razvijenosti gospodarstva slabije razvijene od ostalih. Skupljeni otpad Tijekom 1995. godine, specijalnim vozilima za skupljanje otpada "smečar" skupilo se 7.614 tona, a kontejnerima 3.736 tona otpada ili ukupno 11.350 tona, što je 35 posto od ukupno proizvedene 32.782 tone otpada. Ove količine otpada trajno se odlažu na sljedeća odlagališta: • Hum na Sutli 1.167 tona • Kraljev Vrh 2.474 tona • Lučelnica 916 tona • Pustodol 2.921 tona • Gorjak 2.756 tona • Tugonica 1.116 tona UKUPNO 11.350 tona


H-032

61

Neskupljeni otpad Od ukupno proizvedenog otpada ostaje nesakupljeno 21.432 tone ili 65 posto. Ovaj otpad najvećim dijelom proizvode domaćinstva ruralnih područja pa se pretpostavlja da se veliki dio biootpada koristi kao hrana domaćih životinja, a dio se kompostira. Veliki dio otpada uništava se spaljivanjem, a dio otpada (staklo, plastika, metal i dr.) se u poljoprivrednim domaćinstvima koristi. Procjenjuje se da ostaje za zbrinjavanje oko 15 posto od ukupne količine ili 3.200 tona. Ovaj otpad, širom županije, odlaže se na mjesta koja za to nisu određena i uređena. Odlaže se na "divlja odlagališta" u šumama, vodotocima, a nerijetko i na obradivim površinama uz prometnice. 3.1.7.6 3.4.1.4. Skupljači otpada Na području županije Krapinsko-zagorske, obavljanjem komunalne djelatnosti, skupljanjem i trajnim odlaganjem otpada bave se komunalna poduzeća: • " HUMKOM" Hum na Sutli • "KOMUS" Donja Stubica • "KOMUNALAC" Konjščina • "KOMUNALNO PODUZEĆE" Zabok

• "KRAKOM" Krapina • "NISKOGRADNJA" Pregrada • "ZELENJAK" Klanjec

U obavljanju komunalnih djelatnosti ova poduzeća bave se i drugim djelatnostima. Ukupno upošljavaju 315 djelatnika od kojih se njih 69 bavi skupljanjem i odlaganjem otpada. Za ovu djelatnost raspolažu sa 8 vozila "smečara", 11 vozila za prijevoz kontejnera, 5 buldožera, 6 bagera i 5 teretnih vozila. Uz komunalni otpad ostaje obaveza zbrinjavanja tehnološkog i opasnog otpada. Količine komunalnog otpada nastalog čišćenjem javnih površina i otpad sličan otpadu iz kućanstva koji je nastao u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima, na području županije Krapinsko-zagorske, tijekom 1995. godine.


H-032

62

Tablica 3.4-1: Količine otpada prema ispostavama PODRUČJE UKUPNO (m3) UKUPNO (t)

Županijska ispostava Donja Stubica

12480 1248

Županijska ispostava Klanjec 3434 343 Županijska ispostava Krapina 4680 468 Županijska ispostava Pregrada

900 90

Županijska ispostava Zabok 28944 2894 Županijska ispostava Zlatar 2364 236 Općina Hum na Sutli 1224 122 UKUPNO 54026 5402

Napomena: Količine u m3 odnose se na kontejnerski, rastresito voženi otpad.

Na području županijske ispostave Klanjec otpad se skuplja i odvozi specijalnim vozilom, a ne kontejnerima pa su prikazane količine dobivene preračunavanjem. Proizvedene količine ovog otpada u 1995. godini veće su od sakupljenih, a razliku je teško procijeniti jer je većim dijelom uništena spaljivanjem, a manjim dijelom izdvojeno sakupljena radi ponovnog korištenja korisnih osobina otpada. Prikazane količine treba smatrati orjentacijskim količinama, naročito one izražene u tonama. Pretpostavlja se da otpadu ima tehnološkog otpada jer Županija Krapinsko-zagorska nema odlagališta za tehnološki otpad. Tablica 3.4-2: Obuhvat skupljanja komunalnog otpada tijekom 1995. godine Red

. Grad Broj Broj domaćinstva Godišnje t. Posto

broj općina stanovnika

ukupno obuhvaćeno

proizvedeno

skupljeno

obuhvata

1. Krapina 14 777 4 414 1 905 3 222 1 391 43 2. Zabok 9 394 2 959 1 372 2 160 1 001 46 3. Zlatar 7 359 2 300 419 1 679 306 18 4. Bedekovčina 8 773 2 536 376 1 851 274 15 5. Budišćina 3 150 943 77 688 56 8 6. Desnić 3 808 1 121 66 818 48 6 7. Donja Stubica 5 771 1 698 648 1 239 473 38 8. Đurmanec 4 759 1 269 ---- 926 ---- ---- 9. Gorja Stubica 6 104 1 798 256 1 312 187 14 10. Hum na Stuli 5 740 1 711 160 1 249 117 1 11. Hrašćina 2 061 674 21 492 15 3 12. Klanjec 4 004 1 221 356 891 260 29 13. Kraljevec na

Sutli 1 332 512 36 374 26 7

14. Tuhelj 4 026 1 269 373 926 272 29 15. Zagorska sela 1 332 479 4 350 3 1 16. Konjšćina 3 985 1 3625 345 949 252 25 17. K. Toplice 5 985 1 814 599 1 324 647 33 18. Lobor 4 028 1036 91 756 66 9 19. Mače 2 897 884 58 645 42 6 20 Marija Bistrica 7 423 2 315 248 1 690 181 11 21. Mihovljan 3 680 1 166 84 851 61 7 22. Oroslavje 6 576 2 007 1 202 1 465 877 60 23. Petrovsko 3 181 896 ---- 654 ---- ---- 24. Pregrada 7 391 2 190 420 1 5990 307 19 25. Radoboj 3 665 1045 ---- 763 ---- ----


H-032

63

26. St. Toplice 2 528 822 597 750 436 73 27. Sv. Križ

Začretje 6 941 1 952 244 1 425 178 13

28. Veliko Trgovišće

1 720 1 720 243 1 2569 177 14

29. Zlatar Bistrica 866 866 357 632 261 41 UKUPNO 149 534 44 979 10.557 32 985 7 614 23

Tablica 3.4-3: Izmjerene količine otpada na području županije Krapinsko-zagorske tijekom 1995. godine

Red.br.

Grad-općina Tjedno m3 Tjedno kg

Po domaćinstvu

Broj Tjedno kg

Dnevno kg

1. Zabok 60,0 24000 1372 17,50 2,50 2. Zlatar 17,5 7000 419 16,73 2,39 3. Bedekovčina 12,0 48000 376 12,74 1,82 4. Budinščina 3,2 1300 77 16,52 2,36 5. Hrašćina 0,9 350 21 16,52 1,97 6. Konjšćina 12,0 4800 345 13,79 2,29 7. Krapinske

Toplice 24,0 9600 599 16,03 2,32

8. Lobor 3,8 1500 91 16,24 2,32 9. Mače 2,3 900 58 16,24 2,32 10. Mihovljan 3,5 1422 84 16,24 2,32 11. Sv. Križ

Začretje 12,0 4800 244 19,67 2,81

12. Veliko Trgovišće

12,0 4800 243 19,74 2,82

13. Zlatar Bistrica 12,8 51000 357 14,14 2,02 UKUPNO 176,0 70350 4286 16,41 2,34

Tablica 3.4-4: Količine i obuhvat skupljanja komunalnog otpada po ispostavama u 1995. godini Red. br. Općina Broj Broj domaćinstva Godišnje t. Posto

stanovnika

ukupno obuhvaćeno

proizvedeno

skupljeno

skuplj.

1. Krapina 26 382 7 624 1 905 5 565 2 756 50 2. Zabok 37 064 10 981 2 834 8 016 2 921 36 3. Zlatar 29 830 9 231 1 452 6 692 1 116 16 4. D. Stubica 28 402 8 640 2 951 6 456 2 474 38 5. Klanjec 10 917 9 481 769 2 541 561 22 6. Pregrada 16 939 5 022 646 3 666 1 522 42

UKUPNO 149.534 44.979 10.557 32.936 11.350 35


H-032

65

Krapina Zabok Zlatar DonjaStubica

Klanjec Pregrada0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

Krapina Zabok Zlatar DonjaStubica

Klanjec Pregrada

Ukupnodomaæinstava

Broj domaæinstavaobuhvaæenoskupljanjem

Slika 3.4-1: Ukupni broj domaćinstava i broj domaćinstava obuhvaćenih skupljanjem otpada

na području Krapinsko-zagorske županije Tablica 3.4-5: Količine i obuhvat skupljanja komunalnog otpada za ispostavu Krapina u 1995. godini Red. Općina Broj Broj domaćinstva Godišnje t. Posto broj stanovni

ka ukupno obuhvaće

no proizvede

no skupljeno obuhva

ta 1. Krapina 14 777 4 414 1 905 3 222 2 491 77 2. Đurmane

c 4 759 1 269 ---- 926 230 25

3. Petrovsko

3 181 896 ---- 654 ---- 0

4. Radoboj 3 665 1 046 ---- 763 35 5 UKUPNO 26.382 7.624 1.905 5.565 2.756 50


H-032

66

Krapina Ðurmanec Petrovsko Radoboj0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

4000

4500

Krapina Ðurmanec Petrovsko Radoboj

Ukupnodomaæinstava


Slika 3.4-2: Ukupni broj domaćinstava i broj domaćinstava obuhvaćen skupljanjem otpada

u ispostavi Krapina Tablica 3.3-6: Količine i obuhvat skupljanja komunalnog otpada za ispostavu Zabok u 1995. godini Red. Općina Broj Broj domaćinstva Godišnje t Posto broj stanovni

ka ukupno obuhvaće

no proizvede

no skupljeno skuplj

.


H-032

67

1. Zabok 9 394 2 959 1 372 2 160 1 211 56 2. Bedeko-

včina 8 733 2 536 376 1 851 479 26

3. Kr.Toplice 5 820 1 814 599 1 324 645 49 4. Sv.Kr.

Začretje 6 941 1 952 244 1 425 403 28

5. V. Trgovišće 6 136 1 720 243 1 256 183 15 UKUPNO 37.064 10.981 2.834 8.016 2.921 36

Zabok Bedekovèina KrapinskeToplice

Sveti KrižZaèretje

VelikoTrgovišæe

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

Zabok Bedekovèina KrapinskeToplice

Sveti KrižZaèretje

VelikoTrgovišæe

Ukupnodomaæinstava

Broj domaæinstavaobuhvaæenskupljanjem


u ispostavi Zabok


H-032

68

Tablica 3.4-7: Količine i obuhvat skupljanja komunalnog otpada za ispostavu Zlatar u 1995. godini Red. Općina Broj Broj domaćinstva Godišnje t. Posto broj stanovni

ka ukupno obuhvaće

no proizvede

no skupljeno skuplj

. 1. Zlatar 7 359 2 300 619 1 679 306 18 2. Budišćna 3 150 943 77 688 56 8 3. Hrašćina 2 061 674 21 492 15 3 4. Konjšćina 3 985 1 362 345 949 309 33 5. Lobor 4 028 1 036 91 756 66 9 6. Mače 2 897 884 58 645 42 6 7. Mihovljan 3 680 1 166 84 851 61 7 8. Zlatar

Bistrica 2 670 866 357 632 261 41

UKUPNO 29.830 9.231 1.452 6.692 1.116 16

Zlatar Budinšæina Hrašæina Konjšæina Lobor Maèe Mihovljan ZlatarBistrica

0

500

1000

1500

2000

2500 Broj domaæinstavaobuhvaæenoskupljanjem

Ukupnodomaæinstava

Slika 3.4-4: Ukupni broj domaćinstava i broj domaćinstava obuhvaćen skupljanjem otpada u ispostavi Zlatar


H-032

69


H-032

70

Tablica 3.4-8: Količine i obuhvat skupljanja komunalnog otpada za ispostavu Donja stubica u 1995. godini Red. Općina Broj Broj domaćinstva Godišnje t. Posto broj stanovni

ka ukupno obuhvaće

no proizvede

no skupljeno skuplj.

1. D.Stubica 5 771 1 698 648 1 239 683 55 2. G. Stubica 6 104 1 798 256 1 312 187 14 3. M. Bistrica 7 423 2 314 248 1 690 291 17 4. Oroslavje 6 576 2 007 1 202 1 465 877 60 5. St. Toplice 2 528 822 597 750 436 72

UKUPNO 28.402 8.640 2.951 6.456 2.474 38

Donja Stubica Gornja Stubica Marija Bistrica Oroslavje Stubièke Toplice0

500

1000

1500

2000

2500

Donja Stubica Gornja Stubica Marija Bistrica Oroslavje Stubièke Toplice

Ukupnodomaæinstava



u ispostavi Donja stubica


H-032

71

Tablica 3.4-9: Količine i obuhvat skupljanja komunalnog otpada za ispostavu Klanjec u 1995. godini Red. Općina Broj Broj domaćinstva Godišnje t. Posto broj stanovni

ka ukupno obuhvaće

no proizvede

no skupljeno skuplj

. 1. Klanjec 4 004 1 221 356 891 260 29 2. Kralj. na

Sutli 1 555 512 36 374 26 7

3. Tuhelj 4 026 1 269 373 926 272 29 4. Zag. Sela 1 332 479 4 350 3 1

UKUPNO 10.917 3.481 769 2.541 561 22

Klanjec Kraljevec na Sutli Tuhelj Zagorska Sela0

200

400

600

800

1000

1200

1400

Klanjec Kraljevec na Sutli Tuhelj Zagorska Sela

Ukupnodomaæinstava



u ispostavi Klanjec


H-032

72

Tablica 3.4-10: Količine i obuhvat skupljanja komunalnog otpada za ispostavu Pregrada u 1995. godini Red. Općina Broj Broj domaćinstva Godišnje t. Posto broj stanovni

ka ukupno obuhvaće

no proizvede

no skupljeno skuplj.

1. Pregrada 7 391 2 190 420 1 599 307 19 2. Desinić 3 808 1 121 66 818 48 6 3. Hum na

Sutli 5 740 1 711 160 1 249 1 167 93

UKUPNO 16.939 5.022 646 3.666 1.522 42

Pregrada Desiniæ Hum na Sutli0

500

1000

1500

2000

2500

Pregrada Desiniæ Hum na Sutli

Ukupnodomaæinstava

Brojdomaæinstavaobuhvaæenoskupljanjem


u ispostavi Pregrada 3.1.8 3.4.2. Vrste i količine tehnološkog otpada


H-032

73

3.1.8.1 3.4.2.1. Postupanje s tehnološkim otpadom Budući da je tijekom 1995. i 1996 god. donesena osnovna zakonska regulativa, uključujući i dio provedbenih propisa, na području otpada nije još uspostavljen "Katastar otpada" za Hrvatsku. To znači da ne postoji sustavno praćenje količina i vrsta otpada po proizvođačima otpada kao i pouzdani podaci o stvarnim količinama ukupnog otpada, a unutar toga posebno tehnološkog otpada. Temeljni podaci i saznanja potrebna za izradu strategije postupanja s otpadom te izradu prijedloga mjera za postupanje s otpadom sukladno nadležnostima: • na razini općina za komunalni otpad, • na razini županija za tehnološki otpad, • na razini države za opasni otpad, dobivaju se izradom Katastra otpada. Katastar otpada je sastavni dio Katastra emisija u okoliš, odnosno Katastra onečišćavača. Ovi katastri temelje se na zakonskim propisima: • Zakon o zaštiti okoliša, članak 40. (N.N.B2/94.), • Zakon o otpadu, članak 19. i 33. (N.N. 34/95.), • Pravilniku o vrstama otpada (N.N. 27/96.), • Pravilniku o katastru emisija u okoliš (N.N. 36/96.). Katastar emisija u okoliš koji sadrži i katastar otpada (katastar komunalnog otpada, katastar tehnološkog otpada te katastar opasnog otpada) izrađuju i vode županijski uredi nadležni za zaštitu okoliša. U okviru svakog od navedenih katastara prikupljaju se podaci: • o proizvođačima, skupljačima i obrađivačima otpada, • vrstama sastavu i količinama otpada, • načinima postupanja i postupcima obrade. Za obradu podataka o otpadu na raspolaganju treba imati i odgovarajuću informatičku podršku. Proizvođači tehnološkog otpada, prema Zakonu o otpadu (N.N. 34/95.), dužni su na propisan način obraditi ili skladištiti tehnološki otpad koji nastaje obavljanjem djelatnosti, te snositi sve troškove daljnje obrade i trajnog zbrinjavanja otpada. Provođenje mjera postupanja s neopasnim tehnološkim otpadom osiguravaju županije, a s opasnim tehnološkim otpadom Vlada Republike Hrvatske. Polazna osnova za procjenu vrsta i količina otpada koji nastaju u županiji su podaci o otpadu u Hrvatskoj koje je prikupio i obradio Državni zavod za statistiku za 1993. godinu te podaci o vrsti i količini tehnološkog otpada za 1996. godinu u Krapinsko-Zagorskoj županiji. Podaci o otpadu prikupljeni su putem statističkih obrazaca o otpadu od proizvođača otpada i ostalih subjekata koji sudjeluju u procesu postupanja s otpadom (skupljača i obrađivača).


H-032

74

U ovim istraživanjima otpad je kategoriziran prema katalogu otpada koji se temelji na austrijskim (ÖNORM S 2100) i njemačkim (LAGA - Katalog) propisima. Pravilnikom o vrstama otpada Hrvatska je preuzela kategorizaciju otpada Europske unije. Ova kategorizacija otpada se razlikuje od austrijskog i njemačkog standarda glede podjele otpada prema svojstvima (neopasni i opasni) te porijeklu (mjestu nastanka).


H-032

75

Tablica 3.4-11: Količine i vrste tehnološkog otpada KLJUČNI

BROJ NAZIV OTPADA KOLIČIN

A (t)

01 03 01 Jalovina 2.500 02 02 00 Otpad od pripremanja i prerade mesa 620 02 03 00 Otpad od pripremanja i prerade voća i povrća 2.489 03 01 00 Otpad od prerade drveta 474 04 01 01 Otpad od uklanjanja potkožnog tkiva 150 04 01 02 Otpad od krečenja sirove kože 820 04 01 03 Otpad od odmaščivača koji sadrži otapala 400 04 01 04 Tekućine od štavljenja koje sadrže krom 1.250 04 01 05 Tekućine od štavljenja koje ne sadrže krom 67.000 04 01 06 Muljevi koji sadrže krom 15 04 01 07 Muljevi koji ne sadrže krom 30 04 01 08 Otpadna štavljena koža 60 04 01 09 Otpad od obrade i završne obrade 5 04 02 05 Otpad od prerađenih tekst. vlakana biljnog podrijetla 100 04 02 06 Otpad od prerađenih tekst. vlakana životinjskog podrijetla 56 04 02 07 Otpad od prerađenih vlakana umjetnog ili sintetskog podrjetla 108 04 02 11 Halogenirani otpad od obrade i završne obrade 2 04 02 12 Nehalogenirani otpad od obrade i završne obrade 2 04 02 13 Sredstva za bojenje tkanine i pigmenti 1 06 01 00 Otpadne kisele otopine 25 06 02 00 Otpadne alkalne otopine 30 06 03 00 Otpadne soli i njihove otopine 15 06 04 00 Otpad koji sadrži metale 2 06 05 00 Muljevi od obrade otpadnih voda u pogonu 3 06 06 00 Otpad od kemijskih procesa sa sumporom 2 08 01 01 Otpadne boje i lakovi koji sadrže halogenirana otapala 1 08 01 02 Otpadne boje i lakovi bez halogeniranih otapala 1 08 01 05 Stvrdnute boje i lakovi 1 08 01 06 Muljevi od uklanjanja boja ili lakova koji sadrže halogenizirana

otapala 2

16 06 00 Baterije i akumulatori 2 16 07 00 Otpad od čišćenja spremnika 10 17 00 00 Građevinski otpad i otpad od rušenja objekata 5.000 18 00 00 Otpad koji nastaje kod zaštite zdravlja 15 19 00 00 Otpad iz uređaja za obradu otpadnih voda 22 UKUPNO TEHNOLOŠKOG OTPADA: 87.241 OD TOGA UKUPNO OPASNOG OTPADA: 4.336

3.1.8.2 3.4.2.2. Otpad iz zdravstvenih ustanova Općenita razmatranja o zdravstvenom otpadu Otpad iz zdravstvenih ustanova, odnosno zdravstveni (bolnički) otpad (engl. Hospitalwaste, njem. Krankenhausabfall) u biti je uvijek opasan tehnološki otpad. Neodgovorno postupanje s tim otpadom opasno je prije svega za zdravstvene djelatnike i bolesnike, odnosno korisnike usluga zdravstvenih ustanova. Svjetska iskustva pokazuju da je neodgovorno odlaganje ili bacanje zdravstvenog otpada vrlo opasno i za okoliš. Sve veća razgranatost rada u zdravstvenim ustanovama uvjetovala je sve veće količine i sve veći broj različitih vrsta zdravstvenog otpada. Rastući potencijal zdravstvenog otpada


H-032

76

zahtijevao je da se sve više pozornosti posveti njegovu sigurnom zbrinjavanju. Pokazalo se da je osobito teško riješiti problem identifikacije i zbrinjavanja potencijalno infektivnog otpada. Važno je spomenuti bakterijske i virusne zarazne bolesti kao npr. virusni hepatitis izazvan virusom B (virus serumskog ili inokulacijskog hepatitisa), koji se prenosi uglavnom injekcijom krvi ili krvnih produkta zaražena čovjeka, te rukovanjem iglama ili drugim instrumentima koji su onečišćeni krvlju zaražena čovjeka. Kako je za infekciju potrebno vrlo malo krvi i kako je virus otporan prema višim temperaturama (inaktivacija se postiže tek grijanjem na 75oC) bolest se može prenijeti i preko nedovoljno očišćenih i steriliziranih igala, štrcaljki i instrumenata kojima se prolazilo kroz kožu zaražene osobe. Razvojem međunarodnog prometa i turizma mogu se brzo i nekontrolirano proširiti razne epidemije, pa i one koje su dosad bile endemične naravi. Količine i vrste zdravstvenog otpada U zdravstvenim ustanovama svakodnevno se proizvode velike količine raznovrsnih tvari. Svako civilizirano društvo utvrdilo je vrlo stroge procedure postupanja sa zdravstvenim otpadom. Nezarazni otpad, sličan komunalnom otpadu, nastaje na svim mjestima u zdravstvenim ustanovama. Oštri predmeti i kemijski otpad susreću se također na svim mjestima. Patološki otpad nastaje na mjestima gdje se pružaju usluge bolesnicima, u laboratorijima i u bankama krvi. Radioaktivni otpaci proizvode se u laboratorijima, a otpadni lijekovi pri pružanju usluga bolesnicima, u Ijekarnama i prilikom bolničkog smještaja. Posebno treba naglasiti da u određenim uvjetima, prema definiciji, potencijalno zarazni otpad obuhvaća i patološki otpad i oštre predmete. Austrijska temeljna norma (ÖNORM S 2100) razlikuje šest osnovnih skupina zdravstvenog otpada, koji ima polaznu karakterističnu šifru 971. Za svaku od navedenih vrsta zdravstvenog otpada predloženi su postupci sigurnog zbrinjavanja. Analiza postupaka zbrinjavanja pokazuje da samo termička obrada omogućuje zbrinjavanje svih vrsta zdravstvenog otpada. S druge strane, treba uočiti da se, osim dezinficiranog otpada, nijedna vrsta zdravstvenog otpada ne smije odložiti na deponij bez kondicioniranja, odnosno bez dodatne predobrade. Austrijski propis vrlo je sličan njemačkim propisima iz kojih je zapravo i izveden. Međutim, njemački i austrijski propisi u odrednicu zdravstveni (bolnički) otpad ne ubrajaju i druge vrste otpada koje redovito nastaju u zdravstvenim ustanovama, kao primjerice otpadni lijekovi, kemikalije i radioaktivni otpad. Te vrste zdravstvenog otpada austrijske i njemačke norme određuju drugim šiframa, odnosno posebnim propisima. Analiza mnogobrojnih vrsta zdravstvenog otpada najbolje pokazuje složenost problematike gospodarenja tim otpadom. Ovdje treba uzeti u obzir i zbrinjavanje sve kompliciranije zdravstvene opreme. Danas smo svjedoci vrlo brzog razvoja tehnologije u zdravstvu, što opet izravno povećava količine zdravstvenog otpada. Zdravstveni otpad ćemo razmatrati kroz tri osnovne skupine: A - Nezarazni otpad, koji infektivno nije opasan i koji je po sastavu sličan komunalnom otpadu. B - Potencijalno zarazni zdravstveni otpad, karakterističan je za medicinske ustanove; infektivan je i može izazvati ozljede (npr. tamponi, pokusne životinje, zavoji, patološki otpaci, injekcije, i sl.). To je posebna vrsta tehnološkog otpada, koja zahtijeva specifičnu predobradu, odnosno obradu.


H-032

77

C - Opasni tehnološki otpad koji nije zarazan, ali koji se zbog opasnosti za zdravlje Ijudi okoliša ne smije zbrinjavati zajedno s komunalnim otpadom (npr. lijekovi, kemikalije, radioaktivni otpaci itd.), i zahtijeva posebnu obradu. Ukupna količina i zastupljenost svih kategorija "zdravstvenog" otpada, za Krapinsko-zagorsku županiju u 1996. godini bila je 15 000 kg. Većina krutog zdravstvenog otpada je suha, kada se promatra ukupno. Međutim, neki dijelovi zdravstvenog otpada vlažni su ili mokri. Takve dijelove treba odvajati i transportirati posebno zaštićene, kako ne bi zagadili čitav sustav opreme i eliminacije otpada. 3.1.9 3.4.3. NAČIN I LOKACIJE ODLAGANJA OTPADA 3.1.9.1 3.4.3.1. Napuštena odlagališta komunalnog optada Sve prikazane količine komunalnog otpada nastalog u zadnjih deset godina, u Krapinsko-zagorskoj županiji odložene su na “službene deponije” (odlagališta koja su imala službeni karakter). Za napuštene deponije (prije više od 30 godina) odgovorni u komunalnim firmama nemaju podataka. Divljih smetlišta, malih po površini i količini odloženog otpada, ima dosta. Smetlišta su mjesta na kojima se otpad odlaže bez ikakvog reda (uglavnom komunalni otpad), a većina se sanira zatrpavanjem u određenim vremenskim razmacima bez ikakve stručne podloge. Ovakva smetlišta se nalaze u blizini naselja u kojima otpad ne skupljaju komunalna poduzeća. Od deponija koji su napušteni zadnjih dvadesetak godina, a o kojima su komunalna poduzeća dostavila podatke navodimo: “Veliko Trgovišće” Odlagalište je bilo locirano između željezničke pruge i rijeke Krapine istočno od zaseoka Buhinički. Početak odlaganja je 1975.godine a završetak odlaganja 1985. godine. Odlagalo se u dio bivšeg vodotoka (stari zatvoreni rukavac) rijeke Krapine, do visine okolnog terena (livade). Ukupna površina odlagališta je 13000m2. Odvoz je vršilo KP “Zabok”. “Pavlovec” Odlagalište se nalazi u selu Pavlovec kraj Sopota u općini Pregrada. Početak odlaganja bio je 1972. godine, a završetak odlaganja 1989. godine. odloženo je oko 12.000 m3 otpadaka. Otpad je odvozilo poduzeće “Niskogradnja” iz Pregrade. Općina Konjščina Na području obuhvata komunalnog poduzeća “Konjščina” bilo je mnogo divljih odlagališta otpada. Organiziranom akcijom, u suradnji s novim jedinicama lokalne samouprave, mnoga divlja odlagališta su sanirana na način da je otpad odvežen na odlagalište “Tugonica”, a na nekim mjestima je djelomično zatrpan. Općina Klanjec Do kraja 1990. godine cjelokupna komunalna djelatnost ovog kraja odvijala se preko komunalnog poduzeća iz Rogaške Slatine (Slovenija), pa je deponiranje otpada bilo u Sloveniji. Korisnika tih usluga bilo je vrlo malo, oko 100 domaćinstava.


H-032

78

Odlagalište “Oroslavje” Odlagalište se nalazi na mjestu zvanom Kaniža. Deponij je bio veličine 10.000m2 i na njega je odloženo oko 60.000m3 otpada. Deponij je korišten u vremenu od 1975-84.g. odvoz je obavljao “Komus” iz Donje Stubice. Postupanje s otpadom na području Županije u posljednjih deset godina nije se bitno promjenilo. Treba napomenuti da napuštena odlagališta nisu sanirana niti su provedeni istražni radovi o eventualnom utjecaju na okoliš. Zakonska regualtiva razvijenih zemalja predviđa kontrolu (monitoring) 20 do 30 godina nakon prestanka korištenja odlagališta otpada.

3.1.9.2 3.4.3.2. Postojeće lokacije odlaganja komunalnog otpada

Na području Krapinsko-zagorske županije nema uređaja za obradu komunalnog otpada već se sav otpad odlaže na deponije. U tablici 1.3.1. je prikaz “službenih” odlagališta otpada na koja skupljeni otpad odvoze i odlažu komunalna poduzeća. Uz dio naselja ima smetlišta na kojima se odlaže otpad koji nije organizirano skupljan i ove lokacije nisu evidentirane. Tablica 3.4-12: Odlagališta otpada s osnovnim podacima

Odlagalište Komunalno poduzeće

Procjena odloženih

količina 8t)

Površina (h)

Vrsta odlagališta

Početak odlaganja

godina “Straža” “Humkom” 600 1 ha neuređeno 1990 “Gorjak” “Krakom” 30000 2 ha neuređeno 1976 “Lučelnica” “Zelenjak” 4000 1 ha neuređeno 1985 “Pustodol začretki”

KP “Zabok” 25000 2 ha neuređeno 1985

“Tugonica” KP “Konjščina” 10000 1 ha neuređeno 1984 “Kraljev vrh” “Komus” 30000 2 ha neuređeno 1984

Na području Županije krapinsko-zagorske postoji šest “službenih deponija” komunalnog otpada ukupne površine oko 9 ha, a na kojima je odloženo oko 100000 tona otpada. Sva odlagališta imaju status neuređenog deponija. Treba napomenuti da je, osim pet neuređenih, jedan deponij izgrađen kao sanitarni ( novi u Straži), dok je jedan deponij djelomično uređen (Pustodol začretski), a ostali deponiji imaju status neuređenog odlagališta (smetlišta). Niti jedan deponij nema svu potrebnu dokumentaciju (osim novoizgrađenog u Humu na Sutli koji se još ne koristi). Za tri deponija izdana je lokacijska dozvola, a dva odlagališta su unesena u Urbanističke planove. “Straža” - Hum na Sutli Odlagalište Straža izgrađeno je kao deponij industrijskog otpada za tvornicu stakla. Nalazi se u neposrednoj blizini stambenog naselja u blizini rijeke Sutle, i granice sa Republikom Slovenijom kod tvornice stakla “Straža”. Deponij je skoro popunjen (cca 95 posto). Ova lokacija je pred zatvaranjem a u neposrednoj blizini je izgrađen deponij sa PEHD folijom (bazno brtvljenje).Na lokaciji je odloženo oko 600 tona otpada, a površina deponija iznosi oko 1 hektar. “Pustodol Začretski” - Općina Sveti Križ Začretje Odlagalište se nalazi 2 km jugozapadno od mjesta Sveti Križ Začretje, odnosno 4 km sjeverno od Zaboka u prirodnoj depresiji 400 m od posljednjih kuća mjesta Pustodol Začretski, a uz lokalnu cestu. Prilaz je javnom prometnicom. Odlagalište se postepeno


H-032

79

sanira terasama koje idu po ukupnoj površini odlagališta do visine javne prometnice. Zapunjenost deponija iznosi 85 posto. Na deponiju postoje prateći objekti i to kontejner, septička jama i sabirna jama za procjedne vode. Lokacija je djelomično ograđena. Za lokaciju je izdana lokacijska dozvola (uvjeti uređenja prostor), a sama lokacija je određena prostornim planom Općine Zabok. Postoji Glavni projekt deponija. U 1995. godini izrađen je Projekt sanacije postojećeg stanja. Površina deponija iznosi oko 2 ha, a odloženo je oko 25.000 tona otpada. “Tugonica” - Općina Marija Bistrica Deponij je smješten na udlajenosti 900 m od regionalne ceste Marija Bistrica - Zlatar Bistrica, cca 300 m od zaseoka Habazini i Gornja Tugonica, odnosno 1200 m istočno od mjesta Zlatar Bistrice, 30-50 m od rijeke Krapine i 100 m od prirodnog jezera UŠR “Šaran” M. Bistrica. Za lokaciju je 1989. godine izdana lokacijska dozvola (uvjeti uređenja prostora), a općina Zlatar Bistrica je donijela odluku da je ovo odlaglište ujedno i sanitarni deponij koji je od općeg interesa za Općinu. Za lokaciju je izrađeno idejno rješenje i glavni projekt sanitarnog deponija. Početak odlaganja je 1984. godine. Zapunjenost deponija iznosi 80 posto. Površina deponija iznosi oko 1 ha, a odloženo je oko 10.000 tona otpada. “Gorjak” - Krapina Odlagalište se nalazi na udaljenosti od oko 12 km, u šumskom brdovitom predjelu sjeveroistočno od grada Krapine. Za lokaciju postoji "Studija za izbor sistema suvremenog zbrinjavanja komunalnih otpadaka", sanitarna suglasnost, rješenje o suglanosti vlasništva zemljišta, te općinska dozvola za rad. Zapunjenost deponija se procjenjuje na 50 posto. Površina deponija iznosi oko 2 ha, a odloženo je oko 30.000 tona otpada. “Lučelnica” - Klanjec Odlagalište se nalazi kraj naselja Klanjec. Lokacija je određena odlukom Izvršnog vijeća Skupštine općine Klanjec 1984. godine, a iste godine ishođena je lokacijska dozvola (uvjeti uređenja prostora).Početak odlaganja je 1985. godina. Zapunjenost odlagališta je 60 posto. Na deponij se odlaže komunalni otpad. Ugovorena je izrada studije sanacije i proširenja smetlišta. Površina deponija iznosi oko 1 ha, a odloženo je oko 4.000 tona otpada. “Kraljev Vrh” (Općina Jakovlje) - Donja Stubica Odlagalište se nalazi u općini Jakovlje, na području Županije zagrebačke. Početak odlaganja je 1984. godina. Deponij se nalazi na pola puta između mjesta Kraljev Vrh i Igrišće. Odvoz obavlja komunalno poduzeće “Komus” iz Donje Stubice. Lokacija deponija određena je "Prostornim planom općine donja Stubica" od skupštine općine. U 1984. godine je ishođena lokacijska dozvola (uvjeti uređenja prostora). Za lokaciju postoje sanitarni uvjeti i izrađen elaborat o utjecaju na podzemne vode. U 1988. godine se pristupilo aktivnostima vezanim za proširenje deponija te su ponovo utvrđeni uvjeti uređenja prostora. Izdano je "Odobrenje za gradnju proširenja deponija". Deponij je dijelom smješten unutar Parka prirode (Medvednica) gdje je ograničena mogućnost lociranja deponija. Početak odlaganja je 1984. godina. Zapunjenost odlagališta


H-032

80

je 60 posto. Na deponij se odlaže komunalni otpad. U toku je izrada studije sanacije i proširenja smetlišta. Površina deponija iznosi oko 2 ha, a odloženo je oko 30.000 tona otpada.

4. PRAĆENJE POKAZATELJA STANJA OKOLIŠA Sve naše znanje o stanju okoliša - njegove kemijske, biološke i fizikalne osobine, kao i procesi koji utječu na ponašanje onečišćujućih tvari - temeljeno je na sakupljanju i analiziranju različitih vrsta podataka o pokazateljima stanja okoliša. Pokazatelji mogu biti direktni (emisija, imisija) ili posredni (potrošnja olovnog benzina, struktura potrošnje goriva). U Zakonu o zaštiti okoliša (NN 82/94) praćenje stanja okoliša raščlanjeno je na: emisiju, imisiju i efekte u okolišu. Daljnja razmatranja podijeljena su prema glavnim sastavnim dijelovima okoliša u kojima se praćenje odvija. 4.1 ZRAK Najvažnije za zrak je praćenje emisija, kakvoće zraka (imisije) i meteoroloških parametara. 4.1.1 Praćenje emisija Praćenje emisija definirano je u Pravilniku o katastru emisija u okoliš (NN 36/96) gdje su obuhvaćeni pojedinačni (energetska i industrijska postrojenja) i kolektivni izvori. Osim ovog pravilnika, u pripremi je Uredba o emisiji, gdje se dodatno određuje program praćenja emisija iz energetskih postrojenja. Tako je za elektrane koje koriste plinsko gorivo predviđeno kontinuirano praćenje NOX i CO, a za one na tekuće gorivo SO2 i čestice. Također, zahtjeva se analiza korištenog goriva, za tekuće gorivo pri svakoj isporuci, a za plinsko dva puta godišnje. 4.1.2 Praćenje kakvoće zraka Praćenje kakvoće zraka na nekom području neophodan je preduvjet za planiranje prostora i podloga za upravljanje kakvoćom zraka. Na temelju podataka praćenja provodi se kategorizacija područja, planiranje razvoja ili mjera za poboljšanje kakvoće zraka, ocjena promjena zbog razvoja područja ili poduzetih sanacijskih mjera, provjera pritužbi građana, kao i ocjena nepovoljnog djelovanja na zdravlje i kakvoću življenja ljudi, te na prirodni i ljudskim radom stvoreni okoliš. Zakonom o zaštiti zraka (NN 48/95) predviđa se uspostavljanje državne mreže za trajno praćenje kakvoće zraka i uspostavljanje područnih mreža. Državna mreža bila bi uspostavljena na postajama za mjerenje pozadinskog onečišćenja, regionalnog i prekograničnog daljinskog prijenosa, te za mjerenja u okviru međunarodnih obveza. Lokacije ovih postaja određuje vlada. U sklopu programa Globalni monitoring atmosfere Hrvatske-GLOMAH (Ekonerg, 1992.) predviđena je jedna stanica za mjerenje onečišćenja u izvanurbanim područjima na Stubičkoj gori, i taj bi program odnosno stanicu trebalo podržati. Područne bi mreže trebale biti uspostavljene od strane lokalnih samouprava. Inače, u Hrvatskoj su mjerenja kakvoće zraka počela 1962. godine na području grada Zagreba. Prva mjerenja odnosila su se na mjerenje taložne tvari, a danas se na 22 postaje osim taložne tvari mjere SO2, dim, lebdeće čestice, NO2, O3, teški metali. Od 1968. godine organizirano je praćenje kakvoće zraka i u drugim hrvatskim gradovima (Osijek, Karlovac,


H-032

81

Sisak, Rijeka, Split, Pula) i industrijskim područjima (Bakarski zaljev, Kutina, Šibenik) uz korištenje jednake metodologije kao i u Zagrebu. U Krapinsko-zagorskoj županiji nema sustavnog praćenja kakvoće zraka. Određena mjerenja provođena su u prošlosti, no podaci dobiveni tim mjerenjima ne pružaju dovoljno informacija o stanju kakvoće zraka na tom području. Zbog toga se kao neposredni zadatak predlaže uspostavljanje sustava praćenja koji će omogućiti kategorizaciju prema hrvatskim normama, odnosno ocjenu kakvoće zraka u odnosu na preporučene i granične vrijednosti. Da bi se odredile aktivnosti pri praćenju kakvoće zraka potrebno je utvrditi sljedeće (ISO 8756:1994(E)): 1. izvore onečišćivanja na promatranom području, 2. mjerodavne onečišćujuće tvari (pokazatelje onečišćenja zraka), 3. tip mjerenja, 4. broj i razmještaj mjernih postaja, 5. učestalost i trajanje sakupljanja uzoraka, 6. tip i smještaj mjernih uređaja. 1. Izvori onečišćavanja na promatranom području, Izvori onečišćenja zraka mogu se podijeliti na točkaste (samostojeći dimnjak termoelektrane ili skup dimnjaka industrijskog postrojenja), površinske (urbana sredina s velikim brojem niskih dimnjaka, deponija otpada) i linijske (cestovni promet, željeznica). Da bi se točno utvrdilo koji izvori utječu na kakvoću zraka u promatranom području treba koristiti podatke iz katastra emisija koji je zakonska odredba, no još nije uspostavljen. Ovako je moguće procijeniti veće urbane sredine kao površinske izvore onečišćenja zraka, autocestu Zagreb-Macelj kao linijski izvor te točkasti izvor PTE Jertovec. 2. Mjerodavne onečišćujuće tvari (pokazatelji onečišćenja zraka) Emisije točkastih izvora potječu ili od izgaranja goriva ili od proizvodnih procesa. Emisije onečišćujućih tvari od izgaranja goriva ovise o vrsti korištenog goriva, uređaju za izgaranje i ugrađenoj opremi za pročišćavanje. U tablici 4.1-1 prikazani su uobičajeni pokazatelji onečišćenja zraka od izgaranja goriva. Pokazatelji za proizvodne procese ovise o upotrijebljenim sirovinama i tehnološkom postupku. Karakteristični pokazatelji prema izvorima onečišćenja na području Županije bili bi: • urbane sredine (plošni izvori) - SO2, dim, lebdeće čestice, taloženje, kemizam taloga, • PTE Jertovec (točkasti izvor) - SO2, dim, NOX, CO, • magistralna cesta (linijski izvor) - Pb, CO, NOX, SO2, dim, taloženje, kemizam taloga. Tablica 4.1-1: Pokazatelji onečišćenja zraka od izgaranja goriva

IZVOR

GORIVO

POKAZATELJI ONEČIŠĆENJA GORIVA

Osnovn

i Dodatni

Izgaranje fosilnih goriva u kućnim

drvo crni dim LČ, PAU


H-032

82

ložištima i kotlovnicama ugljen SO2, dim

LČ, taložna tvar, CO, NO2, PAU, SO3

2- Izgaranje fosilnih goriva u laka ulja SO2,

dim NO2, SO3

2-

termoelektranama teška ulja

SO2, dim

LČ, NO2, SO32-

plin NO2 CO Promet-primarne onečišćujuće tvari

benzin Pb, CO NOx, benzen

dizel ulje SO2, dim

CO

Promet-sekundarne oneč. tvari

O3, NO2 PAN

3. Tip mjerenja S obzirom na namjenu, mjerenja se mogu svrstati u prethodna, trajna i mjerenja posebne namjene. Prethodna mjerenja, koja bi trebalo provesti na području Županije, provode se u pravilu tijekom godine dana. U tom periodu mjerenja se mogu vršiti svakodnevno, u reprezentativnom broju dana slučajno raspoređenim u tijeku godine, i/ili tijekom kritičnih vremenskih razdoblja. Osnovna svrha prethodnih mjerenja je približno upoznavanje prostorne i vremenske raspodjele koncentracija onečišćujućih tvari na promatranom području te uhodavanje metoda rada i posluživanja uređaja. Trajna mjerenja se planiraju na osnovi podataka i iskustva iz prethodnih mjerenja. Služe za ocjenu kakvoće zraka i kategorizaciju područja, planiranje mjera za zaštitu ili unapređenje kakvoće zraka i praćenje trenda u koncentracijama onečišćujućih tvari. Trajanje ovih mjerenja je minimalno 5 do 10 godina. Mjerenja posebne namjene traju najčešće od mjesec dana do jedne godine, a obuhvaćaju kritična razdoblja kada se očekuju najveće razine koncentracija zbog ritma u radu izvora, sezonskih promjena ili meteoroloških uvjeta. U mjerenja posebne namjene mogu se svrstati i mjerenja onečišćenja zraka od vozila na razini ulice, mjerenja zbog pritužbi građana, mjerenja radi ocjene izloženosti receptora, kao i radi davanja upozorenja u kritičnim situacijama. Ne procjenjuje se da su mjerenja posebne namjene trenutno potrebna na području Županije. 4. Broj i razmještaj mjernih postaja Broj i razmještaj mjernih postaja definira se prema vrsti mjerenja. Mjerenja oko točkastog izvora Mjerenja oko točkastog izvora provode se na 2 do 6 postaja smještenih u smjeru kretanja dimne perjanice na udaljenostima gdje se prema proračunu očekuje njeno prizemljenje, odnosno u zonama mogućeg utjecaja. Za PTE Jertovec predviđa se automatski mjerni sustav s mjerenjem sljedećih parametara: • NOX, • O3, • SO2, • PM10 (čestice promjera 10 μm), • ukupne lebdeće čestice, • ukupna taložna tvar (s analizom teških metala), • taloženje s kemizmom taloga.


H-032

83

Mjerenja u naseljima Broj mjernih postaja ovisi o veličini područja koje će pokrivati mjerna mreža, o kolebanju koncentracija onečišćujućih tvari, te o tome kakvi se podaci traže s obzirom na svrhu mjerenja. Obično se mjerenjima pokriva područje najvećih onečišćenja u naselju i/ili područje najveće gustoće naseljenosti. Za Županiju se predlažu 4 mjerna mjesta u većim naseljima (Krapina, Zlatar, Zabok, Donja Stubica) za prethodna mjerenja, a trajna mjerenja odredit će se nakon analize rezultata prethodnih mjerenja. Mjerenja prometa Da bi se odredio utjecaj autoceste Zagreb-Macelj predlaže se postavljanje mjerne stanice u mjesto Đurmanec koje se nalazi uz autocestu, a nema drugih velikih izvora onečišćenja. 5. Trajanje i učestalost sakupljanja uzoraka Uzorci se mogu sakupljati tijekom kratkog vremenskog razdoblja (nekoliko minuta, 1/2 h, 1 h), srednjeg vremenskog razdoblja (8 h, 24 h), ili duljeg vremenskog razdoblja (tjedan dana, mjesec dana). Trajanje sakupljanja uzoraka mora biti prilagođeno mogućem utjecaju na čovjeka i okoliš, kolebanju koncentracija onečišćujućih tvari (sezonskom, tjednom, dnevnom). Koncentracije onih štetnih tvari koje imaju kumulativno djelovanje (teški metali, karcinogene tvari) određuju se uzorcima skupljenim tijekom 24 h ili duže, a koncentracije štetnih tvari s potencijalnim akutnim djelovanjem, npr. CO, NO2, H2S, O3, obično se mjere uzimanjem kratkotrajnih uzoraka. Ako nema jakih razloga da trajanje sakupljanja bude kratko ili naročito dugo (što je slučaj kod prethodnih mjerenja u Županiji), uzorci se sakupljaju tijekom 24 h, što je dovoljno za usporedbu izmjerenih vrijednosti sa preporučenim i graničnim vrijednostima za većinu onečišćujućih tvari, a mjerenja su znatno jeftinija od onih s kraćim razdobljima usrednjavanja. Što se učestalosti sakupljanja uzoraka tiče, poželjno je uzorke sakupljati neprekidno. Ako to nije moguće (ili nije neophodno), onda treba sakupiti dovoljan broj uzoraka u takvim vremenskim razmacima da oni mogu vjerno odražavati prosječnu kakvoću zraka toga područja. Naročito je važno da budu zastupljena sva godišnja doba, svi dani u tjednu i svako doba dana. Iznimke su ciljana mjerenja koja za sada nisu zanimljiva. Vremena usrednjavanja propisana Uredbom o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka za različite onečišćujuće tvari su 1h, 8h, 24h i mjesec dana, pa bi ih u provedbi mjerenja trebalo slijediti. 6. Tip i smještaj mjernog uređaja. Pri izboru mjernih uređaja za praćenje kakvoće zraka treba odabrati uređaje koji zadovoljavaju zadanu svrhu. Na primjer, za praćenje onečišćenja zraka tijekom dugačkih vremenskih razdoblja nema smisla odabrati uređaj koji kontinuirano bilježi promjene, jer će trebati usrednjavati rezultate što komplicira i poskupljuje mjerenja. Za ocjenu kakvoće zraka i praćenje trenda tijekom godina zadovoljavaju jednostavni uređaji koji se ručno poslužuju jedanput dnevno ili jedanput tjedno ako postoji automatsko uključivanje svakog dana u tjednu. Dodatnom opremom moguće je ovakve uređaje osposobiti i za usmjereno sakupljanje uzoraka. Postoje i pasivni uređaji kod kojih se uzorak skuplja difuzijom ili permeacijom na impregnirani filtar papir, a glavna im je prednost neovisnost o električnoj mreži. Za mjerenja kolebanja u vremenu koriste se automatizirani uređaji s kontinuiranim bilježenjem podataka, a glavni nedostatak ovih uređaja je njihova visoka cijena.


H-032

84

Smještaj ulaznog otvora mjernog uređaja vrlo je bitan, jer o tome ovisi reprezentativnost postaje i usporedivost dobivenih rezultata s rezultatima drugih postaja iste mjerne mreže ili iz drugih naselja. Postaja je reprezentivna za okoliš u kojem se nalazi ako rezultati odražavaju razine i kolebanja koncentracija onečišćenja u okolišnom zraku. Da bi postaja bila reprezentativna ne smije biti u neposrednoj blizini lokalnih izvora, adsorbirajućih površina i površina na kojima se obavljaju ili uskoro planiraju građevinski radovi. Izuzetak su ciljana mjerenja. 4.1.3 Praćenje meteoroloških parametara Poznavanje klimatskih i mikroklimatskih karakteristika promatranog područja pretpostavka je rješavanja problema onečišćenja okoliša. Glavni ciljevi meteoroloških mjerenja su dobivanje podataka značajnih za procese stvaranja, transformacije i depozicije onečišćujućih tvari, omogućivanje izrade, razvoja i testiranja matematičkih modela koji opisuju onečišćujuće tvari u atmosferi te dobivanje podataka u realnom vremenu radi prognoze budućeg stanja. Prema dostupnim podacima, na području Županije postoje dvije obične meteorološke postaje - Krapina i Kostel. Opseg opažanja na običnim mjernim postajama uključuje: • vrijeme, • smjer, brzinu i jakost vjetra, • količinu oblaka, • temperaturu zraka, • vlažnost zraka, • oborine, • snježni pokrivač. Opažanja na običnim postajama obavljaju se u 7, 14 i 21 sati. Unapređenje postojećeg stanja trebalo bi uključiti uvođenje kontinuiranog praćenja sljedećih pokazatelja barem na jednoj mjernoj postaji (Krapina): • brzine i smjera vjetra, • atmosferskog tlaka, • temperature zraka, • vlažnosti zraka, • sunčevog zračenja, • oborina. Ovakav program mjerenja predlaže se i u neposrednoj blizini PTE Jertovec.


H-032

85

4.2 VODE Uredbom o kategorizaciji vodotoka (NN 15/81) u Županiji su kategorizirana tri vodotoka podijeljena na sedam karakterističnih dijelova. Kako se praćenje pokazatelja kakvoće površinskih voda provodi na pet profila (slika 3.1-1), dijelovi vodotoka Krapine (od izvora do Konjščine) i Krapinice (od izvora do ušća Žutnice) nisu pokriveni mjerenjima. Stoga se predlaže uspostavljanje nova dva mjerna profila na tim dijelovima vodotoka kako bi bilo moguće kontroliranje kakvoće vode na svim definiranim dijelovima vodotoka i njihovo uspoređivanje sa zakonski određenim vrijednostima. Praćenje stanja podzemnih voda na vodozaštitnom području vrlo je važno iako nema indikacija da bi kakvoća ovih podzemnih voda bila ugrožena.


H-032

86

4.3 TLO Ovdje se misli na praćenje stanja okoliša zbog zbrinjavanja otpada. Budući da je zbrinjavanje otpada interdisciplinarni projekt, potrebno je raspolagati sa što više podataka i informacija. Prije početka izgradnje, odnosno korištenja odlagališta otpada, potrebno je obaviti istražne radove i mjerenja potrebna za definiranje postojećeg stanja okoliša. Određivanjem nultog stanja dobit će se polazište za procjenu promjene na okoliš tijekom korištenja i nakon zatvaranja odlagališta komunalnog otpada. Za kvalitativan i kvantitativan prikaz postojećeg opterećenja na okoliš potrebno je dodatnim mjerenjima, ispitivanjima i analizom definirati: • postojeće stanje flore i faune, • tlo (sadržaj hranjivih tvari, sadržaj vode, mogućnost filtriranja itd.), • kvalitetu voda, • klimu (oborine, vjetar, temperatura, vlažnost), • kvalitetu zraka (sadržaj štetnih tvari u zraku), • korištenje zemljišta.

4.3.1 Projekt praćenja stanja okoliša Kontrola deponija je osnovno jamstvo da se realizacijom projekta određenog deponija ostvaruju propisani zahtjevi u pogledu zaštite ljudskog zdravlja i prirodnog okoliša. Projekt praćenja stanja okoliša treba osigurati stručnu i stalnu kontrolu prostora deponija i neposrednog okoliša, da bi se na vrijeme spriječili, odnosno sanirali eventualni negativni utjecaji na okoliš i ljudsko zdravlje. Taj projekt obuhvaća aktivnosti: • prije početka izgradnje deponija, • za vrijeme korištenja deponija, • nakon zatvaranja deponija. 4.3.2 Kontrola procjednih voda Projekt praćenja stanja okoliša nadovezuje se na aktivnosti vezane uz izbor lokacije i izradu projekta deponiranja. On obuhvaća kontrolu procjednih voda i recipijenta. Već kod izbora lokacije, u sklopu snimke postojećeg stanja, nužno je provesti kontrolna mjerenja recipijenta. Kod kontrole procjednih voda deponija i recipijenta treba se pridržavati sljedećih osnovnih pravila: • odabrani uzorak mora biti reprezentativan (uzorak mora pokazivati prosječne vrijednosti

za cijelu površinu deponija, a to se postiže vremenski programiranim uzimanjem uzorka iz kontrolnog okna procjednih voda),

• osim kontrole sastava, odnosno kvalitete voda potrebno je odrediti protoke i to u ovisnosti o hidrometeorološkim uvjetima,


H-032

87

• tehnika uzimanja i prijenos uzoraka mora se obaviti prema pravilima laboratorijske prakse,

• za svaki konkretan primjer unaprijed treba točno utvrditi vrijeme i opseg kontrole. 4.3.3 Kontrola podzemnih voda Upravitelj odlagališta otpada odgovoran je za pravovremeno i kvalitetno ispitivanje voda, te izvješćivanje nadležnih ustanova i odgovornih državnih tijela (inspekcija). Ispitivanje voda, uključujući uzimanje uzorka, mora obaviti ovlaštena ustanova. Odgovorna inspekcijska služba treba biti izvještena o rezultatima kontrole voda. Korisniku deponija nadzor nad podzemnim vodama je izuzetno važan zbog njegove odgovornosti za svako onečišćenje uzrokovano realizacijom projekta. Stoga nadzor podzemnih voda mora omogućiti prvo kontrolu dotoka podzemnih voda prije područja utjecaja deponija. To je važno, jer se time sprečava odgovornost za onečišćenja koja podzemnim vodama dolaze u područje deponija. Iskustva iz prakse pokazuju, da je korisnik odlagališta vrlo često optužen za onečišćenja podzemnih voda koja nije skrivio. Zato se utvrđivanju postojećega stanja (prije realizacije projekta), te kontroli dotoka podzemnih i površinskih voda na područje odlagališta mora dati prioritetno značenje. Lociranje piezometarskih bušotina je važna i kompleksna zadaća. Za projiciranje toka podzemnih voda izrađuju se složeni matematički modeli, koji na konkretnim mikrolokacijama ne mogu uvijek osigurati potrebnu točnost. Zato se pokazalo korisnim, prije lociranja pritjecajućih, promatračkih, deponijskih i kontrolnih bunara, provesti mjerenje električne vodljivosti zemljišta u okolici deponija. Time se može optimirati lociranje i broj bunara, te se može na vrijeme detektirati eventualna strana onečišćenja podzemlja. Kontrola voda obavlja se u punom ili skraćenom opsegu, prema predloženoj dinamici. Skraćena kontrola obuhvaća manji broj parametara ispitivanja, kojima se mogu orjentacijski procijeniti promjene u sastavu voda između cjelokupnih kontrolnih ispitivanja. To znači, da samo ukupne kontrole osiguravaju točnu ocjenu stanja procjednih voda i recipijenta. Najmanje jednom godišnje korisnik odlagališta mora odgovarajućim inspekcijama dostaviti i izvješće stanja deponijskih voda. Sastavljanje godišnjeg izvješća temelji se na provedenim ispitivanjima tijekom promatrane godine, prijašnjim godišnjim izvješćima i projektom pretpostavljenim vrijednostima. U slučaju odstupanja pojedinih parametara od dopuštenih i pretpostavljenih vrijednosti godišnjim izvješćem treba priložiti i konkretne mjere za intervenciju tj. sanaciju. Pri određivanju interventnih mjera, odnosno sanacije, korisnik odlagališta je dužan konzultirati projektanta. 4.3.4 Kontrola količina i sastava otpada Zbrinjavanje otpadnih tvari i održavanje uređaja za obradu otpada zahtjeva kontrolu postupaka i dokaz sigurnosti da se zbrinjavanje otpada obavlja prema propisanim procedurama. Važna radnja u tom procesu je kontrola ulaza otpada (po vrsti, količini i težini) na odlagalište, odnosno ulazno-izlazne količine nakon hladne predobrade otpada. U Projektu monitoringa potrebno je organizirati stalnu i potpunu kontrolu ulaza otpada. Kontrola obuhvaća registraciju i kontrolu na ulazu u deponij: • količine, odnosno volumena otpada, • sastava, odnosno vrste otpada.


H-032

88

Sanitarno deponiranje vezano je s određenim troškovima, koji se korisnicima deponija obračunavaju razmjerno količini (težini) odloženog otpada. Zato na ulazu u deponij, te pri izlazu iz deponija sva vozila s otpadom prelaze preko vage. Ugradnjom elektronske mosne vage, te šifriranim kodiranjem vozila, postupak vaganja se može automatizirati i skratiti, uz istodobno obračunavanje i fakturiranje troškova. Na ulazu u deponij mora se provesti i stalna kontrola vrste i sastava otpada. Svaki vlasnik otpada mora na ulazu u deponij deklarirati (specificirati) sastav, to jest vrstu otpada. Izuzetak je samo otpad koji sakupljaju vozila komunalnog, to jest komunalnih poduzeća, koja kontrolu sastava otpada provode već prilikom sakupljanja. Nakon postupka vaganja vozilo s deklaracijom otpada odlazi na postupak prepoznavanja otpada. Vozilo s prepoznatim otpadom se kategorizira i propušta do mjesta odlaganja uz obračun troškova. Vozila sa sumnjivim otpadom odlaze na dodatnu pojedinačnu kontrolu. Nakon pojedinačne kontrole otpad neprihvatljivog (sumnjivog) sadržaja se vraća proizvođaču (pošiljatelju). U tu svrhu je potrebno predvidjeti mjerno tehničke postupke (po opsegu i vrsti) radi sustavne kontrole i dokaza sigurnosti. Sva mjerenja i svi događaji se evidentiraju u dnevnik pogona. 4.3.5 Program meteoroloških mjerenja Meteorološki monitoring, koji bi zadovoljavao potrebe, trebao bi ispunjavati nekoliko osnovnih kriterija: 1. kriterij prostorne pokrivenosti područja, 2. kontinuitet mjerenja, 3. način mjerenja vođen u skladu s potrebama (automatizirani monitoring), 4. tip instrumenata u skladu s podacima koji su potrebni, odnosno tip instrumenata za

dobivanje direktnih podataka sa što manje izvedenih i proračunatih veličina, 5. kontinuirano mjerenje vertikalne strukture atmosfere, 6. kontinuirano - detaljno mjerenje sloja atmosfere od tla do oko 150 m visine

(meteorološki stup s mjerenjima na 6-8 razina). Monitoring meteoroloških parametara sa svim potrebnim detaljima, lokacijama, načinom mjerenja, instrumentarijem, načinom prijenosa, kontrolom i arhiviranjem podataka potrebno je izraditi na temelju zasebnog projekta meteorološkog monitoringa. Bez posebne razrade i obrazloženja, a na temelju svih dosadašnjih spoznaja i iskustava s obzirom na praksu u svijetu, jedno od mogućih rješenja su: • automatska meteorološka postaja traženih performansi, • meteorološki stup, • kompleti za mjerenja (senzori) na stupu, • Doppler radar - sodar (komplet). Od navedene opreme posebno se ističe potreba za kvalitetnim sodarom. Sodar je jedini instrument koji omogućava kontinuirano praćenje parametara vertikalne strukture atmosfere i mjerenje visine sloja miješanja.


H-032

89

4.3.6 Ostale kontrole Praćenje stanja okoliša suvremenog deponija, uz kontrolu tla, voda i otpada, obuhvaća i stalnu, odnosno povremenu kontrolu: • stanja uređaja i opreme deponija, • kontrolu drenažnih vodova (preporuča se primjena pokretne TV-kamere), • kontrolu slijeganja tijela deponija, • neposrednu kontrolu stanja kombiniranog sustava brtvljenja (ako je to moguće s obzirom

na tehničku izvedbu), • ispitivanje sastava deponijskog plina, • ispitivanje stanja nepropusnosti sustava zaštite plinovoda i plinskih uređaja, • povremene kontrole flore i faune u okolici i na deponiju. Suvremene strategije gospodarenja s otpadom polaze od potrebe optimizacije ekoloških i ekonomskih kriterija. Tako određena ukupna cijena deponija uspoređuje se sa alternativnim mogućnostima. Realizacijom određenog projekta deponija komunalnog otpada mogu se jasno odrediti granice tehničke i ekonomske izvedivosti. Projekt deponija koji ne zadovoljava granične kriterije praktički je bezvrijedan. Tablica 4.3-1: Kontrola parametara mjerenih na odlagalištu komunalnog otpada

PARAMETAR METODA UČESTALOST 1. DEPONIJSKE VODE Padaline Isparavanje Količina eluata

Kišomjer Polimetar Skupljanjem u spremnicima Mjerenje razine u šahtu za sakupljanje Mjerenje pritjecanja

dnevno

Temperatura Min - Max (termometar) dnevno 2. DOSTAVA I ZBIJANJE OTPADA

Težina Vrsta otpada Mjesto odlaganja

Mosna vaga Sortiranje po vrsti otpada Prikaz razmještaja otpada prema planu odlaganja

svaka dostava svaka dostava

3. ZBIJANJE Radni sati i potrošnja goriva opreme za zbijanje otpada

Dnevnik rada dnevno

4. DINAMIKA ZAPUNJAVANJA ODLAGALIŠTA

Visinske kote terasa Kontrola slijeganja Podaci o gustoći (zbijenosti)

Snimanje kazeta prema projektu odlaganja Mjerenje (geodetsko snimanje) repernih točaka Tolimetar, atmosfersko promatranje Gustoća rezultirana položajem, volumenom i količinom otpada

kontinuirano ovisno o punjenju godišnje

5. KVALITETA ELUATA I KONTROLA PODZEMNIH VODA

Samokontrola (korisnik odlagališta) tjedno


H-032

90

Kvaliteta eluata Kontrole podzemnih voda

Kratke analize Potpune analize Kratke analize/Potpuna analiza

mjesečno kvartalno kvartalno/ 6-mjesečno

6. PLIN Smjesa plinova Širenje plinova u bliži okoliš

Džepni mjerač za CH4, CO2

Mjerne probe, džepni mjerač za CH4, CO2

mjesečno ovisno o stupnju rizika

5. POPIS POTREBNIH AKTIVNOSTI ZA UNAPREĐENJE KVALITETE OKOLIŠA U KRAPINSKO-ZAGORSKOJ ŽUPANIJI 5.1 OPĆENITO Ako se govori o utjecaju na okoliš i o problematici koju je pritom nužno analizirati, onda se uglavnom radi o sljedećim područjima: − kvaliteta zraka, − kvaliteta površinskih i podzemnih voda, − kvaliteta tla, − procjena emisije u zrak, vode i tlo, − buka i vibracije, − neugodni mirisi, − vizualni i estetski aspekti, − nezgode s raznim uzrocima i procjena rizika po ljudsko zdravlje i život te okoliš, u užem

i širem kontekstu. Pritom su mnogi utjecaji međusobno ovisni pa je često nužno analizirati i moguće sinergističke i antagonističke efekte. Ne smije se zanemariti ni opasnost da se rješavanjem problema u području jednog medija opterećuje drugi medij tj. da se problem samo prenosi u drugo područje u geografskom ili u stručnom pogledu. Stoga se umjesto klasičnog sektorskog pristupa u novije vrijeme sugerira kompleksniji i teži, ali ispravniji put cjelovitog sagledavanja problema i traženja optimalnog rješenja na općoj razini. U svemu su osobito važni i ekonomski aspekti. Podizanje kvalitete okoliša i smanjenje nepovoljnih utjecaja na okoliš zahtijeva određena sredstva, koja su uvijek ograničena. U situaciji ograničenih sredstava optimiranje je jedini izlaz, pa se sve više govori o optimiranju utjecaja na okoliš odnosno o upravljanju okolišem (environmental management) kao procesu koji s ograničenim sredstvima postiže najveće pozitivne efekte u okolišu. Pojmovi kao što su Sustav upravljanja okolišem (Environmental Management System, EMS) i Program upravljanja okolišem (Environmental Management Programme), te mnogi slični, postali su već uobičajeni u stručnoj obradi raznih problema. U rujnu 1996. su doneseni i prvi


H-032

91

dokumenti iz serije europskoga standarda (ISO 14000) koji propisuju i utemeljuju glavne principe i metode zaštite okoliša primjerene početku 21. stoljeća. U svemu su tome važne pretpostavke kako nije moguće odvojiti gospodarski razvoj od problema vezanih za okoliš, te kako je kvalitetno upravljanje okolišem moguće bez posebnih odricanja u domeni razvoja i standarda življenja (Brundtland report, 1987.) koje su dovele do afirmacije koncepta razvoja podnošljivog za okoliš (sustainable development). Sustav upravljanja okolišem je, dakle, sustav operativnih postupaka za realizaciju koncepta podnošljivog razvoja. Na temelju do sada obavljenih radova daje se u nastavku popis poslova (zadataka) potrebnih za unapređenje kvalitete okoliša u Krapinsko-zagorskoj županiji. Sveukupni poslovi (zadaci) se mogu podijeliti u tri grupe: 1) Infrastrukturni, pasivni poslovi, 2) Poslovi vezani za prikupljanje sredstava, 3) Provedbeni, aktivni poslovi Pod infrastrukturnim poslovima se razumijevaju poslovi koji izravno ne popravljaju kvalitetu okoliša ali su nužni za pripremu, provođenje i održavanje aktivnih djelatnosti. Tu spadaju razvojni poslovi u domeni zaštite okoliša (studije, istraživanja, analize i sl.), razvoj regulative u domeni zaštite okoliša, formiranje upravnih tijela nadležnih za zaštitu okoliša, te njihovo osposobljavanje, monitoring ekoloških parametara, kvalitete zraka, vode i tla, otpada, buke itd., te sve slične aktivnosti koje omogućavaju izbor, pripremu i realizaciju prioritetnih aktivnosti zaštite okoliša. Dio tih poslova slijedi iz zakonske regulative, jer je u posljednje vrijeme donesen niz zakona iz područja zaštite okoliša, te neki pravilnici, a veći je dio u pripremi (usp. Dodatak 1). Poslovi vezani za prikupljanje sredstava za unapređenje kvalitete okoliša su izuzetno važni, budući da o raspoloživim sredstvima mnogo toga ovisi. Sustav prikupljanja sredstava mora biti stabilan i pravičan, ne smije dopuštati iznimke i mora što više težiti osnovnom principu da troškove zaštite i unapređenja okoliša plaćaju privredni i drugi subjekti proporcionalno onečišćenju okoliša koje sami proizvode. U treću grupu spadaju aktivni poslovi vezani za izgradnju, rekonstrukciju, revitalizaciju, eksploataciju i održavanje objekata zaštite okoliša. Sve tri grupe zadataka su međusobno povezane. Ako dođe do zastoja u bilo kojoj od njih to se neizbježno nepovoljno reflektira na ostale.


H-032

92

5.2 POPIS POSLOVA ZAŠTITE OKOLIŠA OD INTERESA ZA KRAPINSKO- ZAGORSKU ŽUPANIJU (REDOSLIJED NAVOĐENJA JE SLUČAJAN) 5.2.1 Infrastrukturni poslovi

1. Uspostavljanje sustava trajnog i povremenog praćenja kvalitete zraka

Sustav praćenja kvalitete zraka se sve više nameće kao nužnost i to na državnoj i na lokalnoj (županijskoj) razini. Standardno se prati onečišćenost zraka sumpornim dioksidom (SO2) i česticama (prašina, dim), a u posljednje vrijeme se uvodi i praćenje dušičnih oksida (NOx), ozona (O3) i hlapivih organskih tvari (Volatile Organic Compounds, VOC).

Mjerenje SO2 i čestica je poželjno oko većih energetskih objekata i u gradovima, dok bi se

NOx i VOC, te ozon morali kontrolirati u području autocesta i većih prometnih čvorišta. Za područja uz opterećene prometnice poželjno bi bilo, barem povremeno mjeriti i policiklične aromatske ugljikovodike (PAU), te ugljični monoksid (CO).

Također nužno bi bilo postaviti i nekoliko stanica za mjerenje taložne tvari, te analizirati u

njoj opasne sastojke, osobito teške metale (npr. olovo, kadmij, živa). Sustav praćenja kvalitete zraka ima niz funkcija, od pružanja svakodnevne informacije do

stvaranja višegodišnje baze podataka nužne kao podloga svim većim investicijskim zahvatima.

Izvori sredstava za sustav praćenja kvalitete zraka su sljedeći: • državni proračun za potrebe državne mreže stanica • veći onečišćivači zraka prema zahtjevima njihovih uporabnih dozvola • županijski proračun 2. Uvođenje sustava meteorološkog monitoringa

Meteorološki monitoring je nužna nadopuna monitoringu kvalitete zraka iako ima i svoje posebne funkcije. Uglavnom predstavlja dio državne mreže stanica koja se dopunjuje dodatnim mjerenjima na području županije. Meteorološki monitoring uključuje obično sljedeće pokazatelje: brzinu i smjer vjetra, temperaturu, relativnu vlažnost i tlak zraka, oborine i insolaciju, te pojadine ekstremne pojave: ekstremne temperature, led, snijeg, tuča, magla i sl. Izvori sredstava: isti kao za kvalitetu zraka.

3. Mjerenje emisije u zrak štetnih tvari, trajno i povremeno

Trajno ili povremeno mjerenje emisije štetnih tvari u zrak je uglavnom obveza privrednih subjekata s većom emisijom, prema njihovim uporabnim dozvolama. Nadležni županijski ured u suradnji s nadležnim tijelom državne uprave obavlja nadzor i preuzima podatke mjerenja. Pokazatelji od interesa za određivanje emisije su uglavnom sljedeći: sumporni i dušični oksidi, čestice, organska tvar, te opasni elementi (teški metali i dr.).

4. Kompletiranje i održavanje katastra emisija u zrak i vode


H-032

93

Vođenje i održavanje katastra emisija u zrak i vode je obveza (prema Zakonu o zaštiti okoliša) županijskog ureda za zaštitu okoliša. Način prikupljanja podataka s pomoću odgovarajućih obrazaca je propisan u Pravilniku o katastru emisija u okoliš.

5. Kartiranje osjetljivosti ekološkog sustava na području Županije Ovdje se misli na postupak određivanja osjetljivosti tala, te šumskih i ostalih životnih zajednica na atmosferska onečišćenja odnosno na kisele i druge štetne taloge koji zračnim strujanjima i oborinama bivaju doneseni na određeno područje. Trenutno je fenomen tzv. kiselih kiša osobito interesantan. U sklopu praćenja toga fenomena postoji dobra komunikacija sa europskim centrom koji obrađuje skupne podatke. Hrvatska je dužna, a to je i u njenom interesu s obzirom da nam glavnina onečišćenja i kiselih taloga dolazi izvana, pratiti ovaj fenomen, a u sklopu toga je poželjno da svaka županija, između ostaloga (vođenje katastra emisija i sl.) odredi osjetljivcost ekološkog sustava na svom području na kisele taloge i slične egzogene pojave, te da pripremi odgovarajuće karte.

6. Sustav kontrole ispušnih plinova iz vozila

Svojedobno se pri tehničkom pregledu vozila obavljala i kontrola kvalitete ispušnih plinova, no ta dobra praksa je posljednjih godina nekako iščezla. Nažalost, baš danas je takva praksa potrebnija nego nekada, jer je udio prometa u emisiji u zrak štetnih tvari (zbog smanjenja emisija iz stacionarnih energetskih sustava) relativno porastao. Osobito je u Krapinsko-Zagorskoj županiji emisija iz motornih vozila relativno velika s obzirom na autocestu Zagreb-Maribor-Šentilj (dio Phyrnske autoceste) koja prolazi preko Županije u duljini od oko 40 km. Kad ta cesta bude gotova njome će prolaziti oko 15.000 vozila dnevno, pa će emisija na njoj iznositi otprilike 80 tona SO2 godišnje i oko 500 tona NOx godišnje, što je znatan dio od ukupne emisije u zrak u Županiji (usp. tab. 3.2-10 u pog 3.2.1). Budući da je autocesta objekt (građevina) od državnoga interesa Županija bi trebala prirediti podloge za traženje adekvatne kompenzacije, te poticati na državnoj razini izradu programa unapređenja prometa po ekološkim kriterijima, programa edukacija vozača o ekološkim temama i slične projekte, a osobito program obvezne ugradnje katalizatora u motorna vozila.

7. Formiranje baze podataka o opasnim tvarima i aktivnostima te o dogođenim nezgodama

Za razliku od prirodnih katastrofa poznatih kroz povijest, nezgode izazvane ljudskom aktivnošću su povećale svoj potencijal usporedo s industrijskim i tehnološkim razvojem. Javnost prihvaća posljedice industrijskih nezgoda mnogo teže nego posljedice prirodnih katastrofa sa sličnim posljedicama. Zbog toga je nužno prikupiti informacije o mogućim izvorima rizika od većih industrijskih nezgoda, te o opasnim aktivnostima i tvarima. Za Krapinsko-zagorsku županiju su osobito važni podaci i analize vezani za prijevoz i skladištenje opasnih tvari (s obzirom da se radi o pograničnom prostoru sa prometnicom od međunarodne važnosti).

8. Provjeravanje sigurnosti kritičnih postrojenja


H-032

94

Ova je teme u vezi s prethodnom. Postoje jednostavni načini za klasifikaciju rizičnih objekata i aktivnosti, te za određivanje prioriteta za detaljniju analizu rizika. Glavne faze u tom procesu su sljedeće:

• Klasifikacija vrsta aktivnosti i opasnih tvari • Procjena posljedica za stanovništvo od potencijalnih nezgoda • Procjena vjerojatnosti nezgoda • Procjena grupnog rizika • Određivanje prioriteta za daljnju analizu 9. Održavanje katastra tehnološkog otpada

Kao i katastar emisija u zrak i vode tako je i katastar tehnološkoga otpada obveza županije odnosno njenoga ureda za zaštitu okoliša. Tehnološki otpad, a osobito njegov opasni dio predstavlja na svjetskoj razini, a također i u nas jedan od najvećih potencijalnih opasnosti za okoliš, pa je zbrinjavanje toga otpada svagdje prioritetna zadaća. Izrada i održavanje katastra tehnološkog otpada je u tome osnovni preduvjet. Iako Krapinsko- zagorska županija nije veliki proizvođač tehnološkog otpada, količina opasnoga otpada od oko 4300 tona godišnje (usp. pog. 3.4.2) nije zanemariva.

10. Projektiranje sustava skupljanja tehnološkog otpada Sustav skupljanja tehnološkog otpada je kompleksan proces koji uključuje organizirane djelatnosti koje osim skupljanja otpada obuhvaćaju još i njegovo razvrstavanje i prijevoz. Ako se radi o tehnološkome otpadu bitno je odvojiti skupljanje opasnoga od neopasnoga tehnološkog otpada. Osnove postupka su propisane u Zakonu o otpadu i odnosnim pravilnicima, a Županija (odnosno njen nadležni ured) je nadležna za organizaciju i vođenje postupka te za izdavanje nužnih ovlaštenja propisanih zakonom.

11. Izrada katastra divljih deponija otpada i programa njihove sanacije

U nedostatku kvalitetnih objekata za zbrinjavanje otpada on često završava u okolišu na potpuno nekontrolirani način. Veći dio završava na koliko-toliko kontroliranim smetlištima, a manji dio na tzv. divljim deponijima koji su spontano nastali na mjestima koja su u danom trenutku za lokalnu zajednicu bila najprihvatljivije rješenje. Kako većina tih lokacija ne zadovoljava ni elementarne kriterije zaštite okoliša, ovi su deponiji veliki ekološki problem i njihova sanacija je prioritetan zadatak. Prije toga je nužno napraviti popis takvih objekata s najnužnijim podacima, te program (projekt) njihove sanacije.

12. Izbor lokacije i provođenje pripremnih radova za odlagalište otpada Kakav god bio sustav zbrinjavanja otpada i neovisno o vrsti otpada (tehnološki, komunalni, opasni, neopasni) uvijek je u konačnosti nužan deponij kao krajnji element u sustavu zbrinjavanja otpada. Pri izboru lokacije deponija i za provođenje pripremnih radova potrebno je imati u vidu niz utjecajnih pokazatelja, a to je i s gledišta javnosti uvijek delikatna zadaća, jer su to objekti koji se, s obzirom na nedostatak (još uvijek) pozitivnih primjera, loše percipiraju i prihvaćaju od strane javnosti.

13. Izbor lokacija i provođenje pripremnih radova za male spaljivaonice


H-032

95

tehnološkoga (opasnog) organskog otpada Dio tehnološkoga, a osobito organskoga opasnog otpada se može djelotvorno zbrinuti u malim spaljivaonicama ili korištenjem u tu svrhu postojećih energetskih objekata. Nužno je proanalizirati takvu mogućnost na području Županije ili dogovorom sa susjednim županijama (gradovima) ili s gradom Zagrebom.

14. Određivanje optimalnog programa zbrinjavanja komunalnoga otpada Komunalni otpad u pravilu ne predstavlja toliku opasnost za okoliš u usporedbi sa tehnološkim, osobito opasnim, otpadom, ali mu je količina mnogo veća i zbog toga se općenito prepoznaje kao najveći problem. U našim uvjetima se često u komunalnome otpadu nalazi i znatan dio opasnih otpadaka (otpadne boje, lakovi, onečišćena ambalaža, otapala, baterije i sl.), ali i znatan dio tvari koje bi se mogle korisno upotrijebiti (papir, staklo, razni metali i sl.). Zbog toga problem zbrinjavanja komunalnoga otpada predstavlja kompleknu zadaću, koja se na da riješiti na brzinu, nego u okviru ispravno promišljenoga dugoročnog programa.

15. Uspostavljanje sustava mjerenja kvalitete površinskih voda U pog. 3.1 je prikazan postojeći sustav mjerenja kvalitete površinskih voda, koji ne zadovoljava ni po opsegu ni po kvaliteti. Vode su jedan od glavnih prirodnih resursa i briga o njima je osnovni preduvjet za čist okoliš i zdrav životni prostor. Na mnogo je primjera pokazano kako su štete po okoliš i ljudsko zdravlje uzrokovane onečišćenjem voda znatno veće nego troškovi preventivnih aktivnosti na spriječavanju onečišćenja. U tom smislu je kvalitetan sustav mjerenja kvalitete površinskih voda bitan infrastrukturni element u procesu zaštite voda. Osim Krapine i Sutle te njihovih pritoka, u površinske vode spadaju i jezera kako prirodna tako i umjetna (akumulacije, šljunčare), pa se i ona moraju naći u sklopu sustava praćenja kvalitete površinskih voda.

16. Uspostavljanje sustava mjerenja kvalitete podzemne vode

Slično kao za površinske vode nužno je uspostaviti sustav mjerenja kvalitete podzemnih voda. U tom smislu treba razmotriti potrebu uspostavljanja sustava piezometara i (ili) bunara, pokriti vodozaštitna područja i glavna izvorišta.

17. Studija dugoročnog razvoja vodoopskrbnog sustava

Problem vodoopskrbe je problem koji nikada nije moguće do kraja riješiti. Glavni je razlog tome stalno rastuća potreba u vodi kao rezultat porasta standarda života, te s tim u vezi promjena statusa postojećih vodocrpilišta. Problem vodoopskrbe je kompleksan problem koji u sebi objedinjuje niz aktivnosti od općega interesa:

• uređenje i održavanje potoka u brdskom dijelu slivova Krapine i Sutle (konsolidacija korita, rješavanje problematike nanosa, sanacija potencijalnih klizišta i područja podložnih eroziji i sl.)

• hidrotehnička obrada nizinskih dijelova, poboljšanje vodnog režima, zaštita od plavljenja, sustavi navodnjavanja i td.

• povezivanje rascjepkanih vodoopskrbnih sustava • zaštita voda od onečišćenja i sl.

U tom je smislu nužno na razini Županije napraviti pregled dosadašnjih radova i osmisliti osnovu za dugoročno planiranje sustava vodoopskrbe. U tome važan dio mora biti i


H-032

96

problematika racionalne upotrebe vode, te sustavi pročišćavanja otpadnih voda glavnih onečišćivača.

18. Nadzor agrotehnike Poljodjelstvo u ratarskoj proizvodji kao što je poznato, postiže zadovoljavajuće rezultate. Urodi glavnih ratarskih kultura za posljednjih 30 godina su udvostručeni. Veliki dio toga ostvaruje se uporabom snažnih strojeva, izdašnom mineralnom gnojidbom i uporabom biocida. Tu se javljaju pitanja je li ta intenzivna agrotehnika dovoljno usklađena s valjanom zaštitom proizvodnih mogućnosti tla. Nema podataka ni za približan odgovor. Proučavanje odnosa čovjeka i tla u bivšem “samoupravnom socijalizmu” bilo je namjerno zapostavljeno pa taj zastoj valja što prije prebroditi. Po ukupnom iskustvu u nas, nema dvojbe, sve je više gospodarskih i ekološko-zdravstvenih razloga za praćenje agrotehničkoga utjecaja na tla. Podaci što ih je o tlima Hrvatskoga Zagorja ostavio M. Gračanin mogu odlično poslužiti za periodsku karakterizaciju stanja i promjena u pedosferi. Vjerojatno nigdje u Hrvatskoj ne postoji tako dobra osnova (etalon uzorci tla) za kvantificiranje promjena stanja tla za razdoblje dugo 50 godina.

19. Oštećenja tla erozijom

Već stjecajem prirodnih čimbenika podneblja, reljefa i geološkog supstrata tla su Hrvatskog Zagorje jako izložena eroziji poglavito vodom. Erozijom se najčešće oštećuju tla brežuljkastih i brdskih terena građenih iz lapora i lesnih naslaga. U Hrvatskom Zagorju u geološkoj prošlosti ima mnogo dokaza o golemoj translokaciji zemljišnog materijala iz viših na niže položaje (ravnice uz vodotoke). Taj je proces s više ili manje intenziteta prisutan i danas, ali se nažalost ne proučava pa nema dovoljno sustavnih mjera za sprečavanje erozije. O hrvatskim tlima pa razumije se i zagorskim nema dovoljno podataka o sadašnjem intenzitetu erozije. Ipak postoje neke procjene (Martinović, 1997.) koje obuhvaćaju i Hrvatsko Zagorje, a odnose se na sliv Krapine i Bednje (tab. 3.3-3). Tablica 3.3-3: Pokazatelji erozije u Hrvatskome Zagorju

Naziv

Površina

Godišnji gubitak tla

Površine zahvaćene erozijom (ha) po kategorijama

vodotoka sliva tla erozijom m3/ha

Pretje- rana

Jaka Osrednja Slaba Vrlo slaba

Bednja 62.800 5,83 - - 13.600 25.640 23.560

Krapina 106.500 3,80 - - 8.940 63.330 34.230

Prema iznesenim pokazateljima samo neki slivovi na flišu u Istri imaju u Hrvatskoj veći gubitak tla erozijom. Ima mnogo razloga ali i operativnih mogućnosti da se gospodarenje šumskim ekosustavima u Hrvatskom Zagorju unaprijedi u pravcu jačanja njihove protuerozijske i hidrološke funkcije kao i za primjenu bioloških sanaciju (podizanje protuerozijskih šumskih nasada) erozijom jače oštećenih tala.

20. Humizacija

Treći prioritetni zadatak u zaštiti tala Hrvatskog Zagorja odnosi se na stanje njihove humizacije. Problem je u tome što se prirodno stečena humizacija tla (količina i kvaliteta humusa) smanjuje gospodarskim utjecajem poglavito intenzivnom mehaničkom obradom tla i jednovrsnim plodoredom. U tab. 3.3-2 izneseni su upozoravajući podaci o sadržaju humusa u površinskom horizontu tala. Tipovi tla označeni brojevima 5, 10, 14, 18, 20, 21 i 24 odaju i tla s manje od 2 % humusa. Za orijentaciju valja znati da se općenito uzima da


H-032

97

tla s manje od 2 % humusa zahtjevaju ograničen sustav gospodarenja koji u pravilu nije tržišno isplativ. Tla siromašna humusom daju niski urod i zahtijevaju interventno unošenje organske tvari u tlo (zelena gnojidba, stajski gnoj). Rješavanje problema niske humizacije tala uvijek je dugoročan posao, a prvi je korak svakako u preciznoj inventarizaciji stanja i edukaciji poljodjelaca.

21. Izrada karte buke Problem buke još uvijek nije u nas prepoznat kao globalni problem, nego se veže uz pojedine osobito snažne lokalne izvore buke. Isto tako osjetljivost prosječnog receptora na buku nije u nas velika. Problemi u vezi s bukom se navode kao manje bitni od drugih utjecaja na okoliš čak i onda ako je buka, po stručnoj prosudbi najveći problem. U razvijenim zemljama, koje su dobrim dijelom riješile klasične probleme vezane za zaštitu okoliša, buka postaje gotovo glavni pokazatelj kvalitete okoliša. I u nas se situacija brzo mijenja pa treba očekivati kako će fenomen buke imati sve veću važnost čak i u sredinama koje su do sada taj problem ignorirale. Začudo, naš zakon o buci je vrlo rigorozan i njegovom bi striktnom primjenom nastali ogromni problemi za mnoge. Pristup ovome problemu na razini Županije izradom karte buke bio bi logičan put za ocjenu veličine problema. Izrada karte buke se mora temeljiti na standardu ISO 1996 gdje se navode načini određivanja mjernih točaka te način i uvjeti mjerenja.

22. Program smanjenja buke na kritičnim područjima Ovo je nastavak prethodne aktivnosti. Nakon sagledavanja opsega problema s gledišta buke potrebno je napraviti dodatne analize i dati prijedlog za smanjenje buke na kritičnim mjestima. Nova autocesta (u izgradnji) ne bi smjela biti bez zaštite od buke, barem na nekim kritičnim mjestima.

23. Uvođenje EMS-a (Environmental Management System) u veće industrijske objekte

EMS je sustav upravljanja poduzećem uz brigu za okoliš kao dio ukupnoga, sveobuhvatnog sustava upravljanja poduzećem. EMS uključuje organizacijsku strukturu, nadležnosti i odgovornosti, načine ponašanja, formalne postupke, procese i sredstva za donošenje i provođenje politike poduzeća u domeni zaštite okoliša. Cilj EMS-a je nadzor i unapređenje poduzeća u pogledu utjecaja na okoliš odnosno zaštite okoliša. S naglaskom na organizacijske mjere, EMS nudi alate za strukturiran pristup zaštiti okoliša od mogućih utjecaja djelatnosti poduzeća, i to s ciljem da se navedene utjecaje spozna, nadzire i po mogućnosti smanji. EMS je primaran instrument provođenja politike poduzeća u domeni zaštite okoliša. Trenutno je odnos prema uvođenju EMS-a sankcioniran nizom dokumenata od međunarodne važnosti. Tako su u rujnu 1996. Publicirani prvi dokumenti Međunarodne organizacije za standarde (ISO) iz serije 14000 koja se odnosi na razvoj i primjenu EMS-a što će mnogo ubrzati aktivnosti na sličnim programima osobito u europskim zemljama. Veliki značaj su ti dokumenti dobili i u Hrvatskoj osobito u aktivnostima Zavoda za standardizaciju. Do sada su publicirani sljedeće dokumenti iz serije ISO 14000: ISO 14001: Environmental management systems - Specifications with guidance for use


H-032

98

ISO 14004: Environmental management systems - General guidelines on principles, systems and supporting techniques ISO 14010: Guidelines for environmental auditing - General principles ISO 14011: Guidance for environmental auditing - Audit procedure - Auditing of environmental management systems ISO 14012: Guidance for environmental auditing - Qualification criteria for environmental

24. Realizacija sustava komunikacije s javnošću i ekološke edukacije Ovo je vrlo bitan dio cjelokupnoga programa zaštite okoliša. Kako je u demokratskom društvu znatan dio odgovornosti u poslovima od javnoga interesa upravo na javnosti nužno je na županijskoj razini razviti kvalitetan sustav komunikacije s javnošću te primjeren sustav ekološkog obrazovanja. Ekološki neobrazovani i nekontaktirani građani, onečišćivači u industriji i drugi, će biti slabi kreatori promjena i slabi suradnici u poslu zaštite okoliša. Teme koje su u ovom sklopu od osobite važnosti su: oblikovanje vizualnog identiteta zaštite okoliša Županije, oblikovanje i izrada edukacijskih elemenata, edukacija školske populacije i građanstva, edukacija putem multimedijske prezentacije pojedinih tema, izložbe, predavanja, korisne ekološke akcije i td.

25. Kompletiranje regulative i organiziranje odgovarajućih službi za zaštitu okoliša u ingerenciji lokalne samouprave

U Hrvatskoj je na zakonskoj razini regulativa o zaštiti okoliša gotovo u potpunosti kompletirana. Podzakonski dokumenti nedostaju u mnogim područjima, a mnogi od njih su zastarjeli i neadekvatni, ali se ipak upravni postupci u području zaštite okoliša mogu odvijati gotovo bez teškoća. Međutim, na razini županijske odgovornosti, odnosno na razini odgovornosti jedinica lokalne samouprave, malo je toga napravljeno pa ni Krapinsko-zagorska županija nije izuzetak. Nužno je prirediti jedan prikaz obveza Županije i svih njenih tijela i službi koji su u funkciji zaštite okoliša, te napraviti plan kompletiranja odgovarajućih službi te regulatornih dokumenata koji su nužni za ispravno funkcioniranje županijskih službi. 5.2.2 Poslovi vezani za prikupljanja sredstava

1. Programiranje suvremenog sustava financiranja zaštite okoliša Problematika zaštite okoliša je u suštini vrlo kompleksna. Pojedini utjecaji na okoliš mogu se razlikovati prema opsegu (dosegu) na lokalne, regionalne, kontinentalne i globalne; prema karakteru mogu biti svakodnevni (rutinski), povremeni (epizodni, akcidentalni) ili sasvim rijetki, praktično neočekivani; po trajanju nepoželjnih posljedica mogu biti kratkotrajni (privremeni), dugotrajni ili vremenski neograničeni, po mogućnosti asanacije posljedica mogu biti povratni ili nepovratni, nadoknadivi i nenadoknadivi; konačno po vrsti mogu se podijeliti na zdravstvene (koji se prioritetno tiču zdravlja ljudi) i ekološke (okolinske) koji se prvenstveno odnose na okoliš. Nije nebitan ni subjekt zainteresiran za analizu. Različiti rezultati će se dobiti ako se promatra jedna industrijska zona, regija (županija), država ili kontinent. Tako npr. problem CO2 kao tzv. stakleničkog plina gotovo da nije značajan na lokalnoj razini ali na razini globalne analize može biti od najvećeg utjecaja na rezultate. Primjeri lokalnog utjecaja su buka, neugodni mirisi, lokalno onečišćenje zraka i vode, otpad, opasnosti od industrijskih objekata. Na regionalnoj razini nastaju problemi vezani za opasni otpad, eutrofikaciju, eroziju, onečišćenje sulfatima i nitratima, degradaciju posebno zaštićenih područja. Na kontinentalnoj razini su prisutni problemi izvora slatke vode, smanjivanje tropskih šuma, kisele kiše (zakiseljavanje tla i voda), širenje pustinja itd.


H-032

99

Globalni utjecaji na okolinu uglavnom su vezani za klimatske promjene osobito zbog intenziviranja tzv. efekta staklenika te na smanjenje ozonskog sloja u stratosferi. Uz to idu i problemi onečišćenja oceana te disperzija opasnih tvari s velikom postojanošću u biosferi. U skladu s navedenim je i sustav financiranja zaštite okoliša kompleksan sustav koji osim sredstava s lokalne razine, koja su uglavnom namijenjena za rješavanje lokalnih problema mora uključiti i sredstva s državne razine za regionalne i druge probleme za koje je odgovorna država, te međunarodno raspoloživa sredstva namijenjena za participaciju u rješavanju kontinentalnih i globalnih problema zaštite okoliša. Osim ove vertikalne komponente sustav financiranja zaštite okoliša ima i svoju horizontalnu komponentu koja treba na razini županijskog interesa i odgovornosti odrediti optimalni angažman raznih mogućih izvora (proračun županije, gospodarski subjekti, pojedinci i sl.)

2. Analiza ekonomskih instrumenata za pojedine aspekte zaštite okoliša Potrebno je napraviti detaljnu analizu mogućih ekonomskih instrumenata (usp. pog. 7), te odrediti one instrumente koji dolaze u obzir za financiranje programa zaštite okoliša na razini županije.

3. Optimiranje izvora financiranja programa zaštite okoliša U sklopu ove analize je potrebno odrediti optimalnu kombinaciju ekonomskih instrumenata, tj. temeljeno na dugoročnoj strategiji razvoja Županije treba odrediti onu kombinaciju ekonomskih instrumenata (ili više kombinacija - scenarija za razne faze) kojom će se postići poželjni efekti u promicanju kvalitete okoliša, a da istovremeno ne dođe do ugrožavanja temeljnih razvojnih mogućnosti.

4. Procjena raspoloživih sredstava za zaštitu okoliša na području Županije

Ovo je izuzetno važan dio u cijelome poslu s obzirom da iznos ukupno raspoloživih sredstava utječe na izbor prioriteta te na terminski plan realizacije programa, tj. na dva najvažnija elementa programa. Na primjer, razumljivo je kako će se izbor prioriteta te terminski plan realizacije bitno promijeniti ako je na raspolaganju godišnje 50 milijuna umjesto 5 milijuna kuna. U razvijenim se zemljama obično u problematiku zaštite okoliša ulaže između 3 i 5 posto od bruto nacionalnog dohotka. Zbog niza naslijeđenih problema, opće razine razvijenosti, te ovisnosti temeljnih gospodarskih grana (turizam, poljoprivreda, šumarstvo) o kvaliteti okoliša u Hrvatskoj bi taj postotak trebao biti i veći, barem u kratkoročnom razdoblju. Nažalost, obično se, ne samo u nas, nego i u mnogim zemljama u razvoju, problematika zaštite okoliša ignorira u korist drugih, po općem mišljenju važnijih i hitnijih problema. Glavni je nedostatak takvoga pristupa da se zaštita okoliša promatra kao luksuzna roba, kao nepotrebni trošak, a ne kao glavni i nerazdruživi dio ukupnoga gospodarenja. Kako bilo, za Županiju Krapinsko- zagorsku uz trenutni BND od oko 500 mil. USD (ovo je procjena autora ovoga teksta jer ne postoje sređeni podaci) bi godišnja ulaganja u zaštitu okoliša trebala iznositi barem 15 mil. USD (oko 25 mil. DEM). S tim sredstvima se vjerojatno ne bi uspjelo smanjivati razliku prema razvijenim europskim područjima, ali se barem ta razlika ne bi ni povećavala.


H-032

100

Može se procijeniti da bi od ovoga iznosa jedna trećinu bilo potrebno namiriti na županijskoj razini, jednu trećinu s državne i međunarodne razine, a jednu trećinu bi izravno namirili gospodarski subjekti i fizičke osobe s područja županije. 5.2.3 Provedbeni poslovi

1. Realizacija programa zbrinjavanja komunalnoga otpada Program zbrinjavanja komunalnoga otpada je je kompleksna i višegodišnja aktivnost. On uključuje niz aktivnosti u organiziranom slijedu:

• evidentiranje otpada i određivanje njegovih svojstava • vrednovanje otpada i njegovo sortiranje • odvojeno skupljanje i iskorištavanje korisnih sastojaka • eliminiranje iz otpada koliko je to moguće opasnih tvari (otpadne boje i lakovi,

baterije, otapala i sl.) • formiranje reciklažnih dvorišta • optimiranje sustava obrade otpada (kompostiranje, termička obrada,

iskorištavanje energije otpada) • deponiranje preostale količine

U organizacijskom smislu je potrebno otvoriti mogućnosti za organiziranje skupljača otpada, obrađivača otpada, te za uspostavljanje nužne infrastrukture.

2. Realizacija programa sanacije postojećih smetlišta i divljih deponija Ovo je svakako važan i hitan posao jer su postojeća odlagališta, a osobito tzv. divlja smetlišta velika opasnost u okolišu (moguće onečišćenje voda i zraka, zauzeće terena, nepovoljni estetski efekti i sl.). Sanacija postojećih smetlišta i divljih deponija bi proizvela i svijest da se na dosadašnji način dalje ne smije raditi, što bi otvorilo mogućnosti za pripremu i realizaciju novih, suvremeno koncipiranih deponija otpada. Tijekom programa sanacije bi se definitivno utvrdila mogućnost lokacija postojećih smetlišta da prime nove količine otpada barem u prijelaznom periodu.

3. Izgradnja nužnih deponija komunalnoga otpada Sveukupno zbrinjavanje komunalnoga otpada se realizira na županijskoj razini, a najosjetljiviji, a istovremeno i najbitniji objekt toga sustava je deponij za komunalni otpad. Deponij je suvremeni objekt s glavnom funkcijom trajnoga pohranjivanja otpada, ali i snizom dodatnih funkcija:

• višestruka zaštita protiv curenja procjednih voda u okoliš • potpuna izolacija otpada od okoliša te sanacija terena na površini deponija

(rekultivacija) • iskorištenje deponijskog plina u energetske svrhe

Za područje Županije se predviđaju dva ovakva deponija u neposrednoj budućnosti.

4.Realizacija programa zbrinjavanja opasnoga otpada


H-032

101

Izvori opasnoga otpada su industrijski pogoni te obrtničke radionice, ali i kućanstva. Ukupna mu količina nije tako velika kao komunalnog otpada, ali on za okoliš predstavlja mnogo veću potencijalnu opasnost. Za razliku od komunalnoga otpada čije se zbrinjavanje ustrojava na županijskoj razini, opasni je otpad potpuno u ingerenciji državnih upravnih tijela i Vlade, ali i u tome županije imaju odgovarajuće obveze i ovlaštenja. Tako bi za Krapinsko-zagorsku županiju (prema Strategiji prostornog uređenja Republike Hrvatske) bilo potrebno uspostaviti 4-5 lokacija za prikupljanje opasnog otpada (uključivo i tehnološkoga neopasnog otpada), te utvrditi barem jednu lokaciju za skladištenje tog otpada. Što se tiče obrade opasnoga otpada, Županija će dogovarati istu u sklopu regionalne suradnje (makroregija Zagreb). U području makroregije (osim Zagreba su još makroregionalna središta Split, Rijeka i Osijek) će se odrediti i lokacije za deponiranje tehnološkog otpada.

5. Izgradnja i puštanje u rad uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na kritičnim mjestima

Pročišćavanje otpadnih voda je nužnost ako se žele zaštititi površinske vode, a posredno i podzemne vode od onečišćenja. Ovdje se mora razlučiti primarna obrada otpadnih voda industrije koja je obvezna u svakom slučaju (neutralizacija, taloženje i sl.) od konačnoga pročišćavanja prije ispuštanja otpadnih voda u recipijent. Obrada otpadnih voda može biti kompletno obavljena unutar pojedinog industrijskog objekta, moguća je zajednička obrada za nekoliko tehnoloških cjelina, a isto tako je moguća zajednička obrada sanitarnih i tehnoloških voda na razini širega područja ili grada u središnjem uređaju za pročišćavanje otpadnih voda. Specifičnost Županije Krapinsko-Zagorske je u tome da ima decentralizirane gospodarske, upravne i druge funkcije, pa ima nekoliko većih i desetak manjih središta koji bi trebali imati uređaje za pročišćavanje otpadnih voda. Kako su vode uglavnom opterećene organskim tvarima, a mnogo manje štetnim kemijskim spojevima, mulj kao nuzproizvod pročišćavanja otpadnih voda bi vjerojatno bio iskoristiv u poljoprivredi. Središnje uređaje za obradu otpadnih voda bi trebalo realizirati u svim većim mjestima, a prethodno tome treba realizirati kolektorski sustav za otpadne vode u području glavnih urbanih cjelina, te sekundarne kanalizacijske sustave gravitirajućih naselja. Trenutno je stanje vrlo loše jer se otpadne vode iz 31 (od ukupno 32) kanalskog sustava ispuštaju izravno u vodotokove koji su odreda planirani u II vrsti kvalitete (usp. pog. 3.1).

6. Realizacija programa zaštite podzemnih voda i glavnih izvorišta U području Županije nema osobito značajnih vodonosnika, osobito ako se stanje usporedi sa obližnjim zagrebačkim područjem. Za razliku od zagrebačkog područja postoji mnogo manjih izvora specifičnih za geografske prilike na ovome prostoru. Prostor Županije je iznadprosječno (za hrvatske prilike) naseljen, a potrebe u vodi će i dalje ubrzano rasti jer zasićenje još nije ni približno dostignuto (npr. pokrivenost javnom vodovodnom mrežom je tek negdje oko 50 posto). U takvoj je situaciji zaštita izvorišta za opkrbu vodom prioritetna zadaća.


H-032

102

Osobito je zaštita nužna na preko 350 lokalnih izvora koji služe za vodoopskrbu stanovnika koji nisu pokriveni s javnim vodovodom. Za većinu tih izvora ne postoji adekvatna tehnička dokumentacija ni osnovna sanitarna zaštita. Zbog toga je u sklopu zaštite izvorišta nužno izvršiti i pregled, te sanaciju lokalnih vodovoda, odnosno riješiti njihov status.

7. Sanacija i dogradnja kanalizacijskog sustava

Na području Županije je na javnu kanalsku mrežu priključeno svega 13,4 posto domaćinstava (gradovi Krapina i Zlatar 32 posto a Zabok svega 20 posto). To je vrlo malo, a osim toga i postojeći kanalni sustavi traže temeljiti pregled i sanaciju. Razvojem vodoopskrbnog sustava raste i količina otpadnih voda, pa će to vrlo brzo dodatno povećati probleme s tim u vezi. S gledišta zaštite okoliša sama kanalna mreža malo toga rješava. Ona je samo jedan element u sustavu suvremenog rješavanja problema otpadnih voda, čiji je zadnji stupanj suvremeni uređaj za pročišćavanje.

8. Priključenje na prirodni plin vrlo malih ložišta (domaćinstva) Vrlo mala ložišta, toplinske snage do 100 kW (stambeni objekti, manje zgrade i sl.) obično nemaju nikakva uređaja za smanjenje emisije u zrak. Zbog toga osiguravanje prirodnoga plina ovakvim ložištima znatno smanjuje emisiju u zrak (osobito čestica i sumpornoga dioksida).

9. Preorijentacija malih i srednjih ložišta na čistije gorivo ili na CTS Slično kao i kod vrlo malih ložišta tako i kod malih ložišta (0,1 do 1 MW) i srednjih ložišta (1 do 50 MW) što uključuje veće stambeni objekte i manje industrijske kotlovnice, prirodni plin ima prednost pred tekućim i krutim gorivom, ali ponekad tehnički ili ekonomski razlozi ne idu u korist plina. U tim slučajevima se može tražiti preorijentacija na kvalitetnije tekuće ili kruto gorivo ili priključenje na eventualno raspoloživi centralizirani sustav za opskrbu energijom.

10. Realizacija programa upotrebe katalizatora na motornim vozilima

Upotreba katalizatora na motornim vozilima znatno smanjuje onečišćenje zraka od prometa. Moderni su katalizatori odreda trostazni te smanjuju istovremeno emisiju dušičnih oksida, ugljikovodika i ugljičnoga monoksida. Budući da iz dušičnoga dioksida i ugljikovodika uz katalitičko djelovanje sunčeve svjetlosti nastaje i ozon (najotrovnija poznata prirodna tvar!), a zbog upotrebe bezolovnoga benzina ne emitira se ni olovo, jasno je koliko su katalizatori potrebni i korisni. Međutim, to je problem koji se rješava na državnoj razini, ali Županija može poticati uvođenja katalizatora, jer je autocestom u prosjeku ugroženija od drugih.

11. Sanacija kritičnih objekata s gledišta industrijskih nezgoda, • rješavanje identificiranih prioriteta među izvorima rizika od velikih industrijskih nezgoda • organizacija cjelovitog i konzistentnog sustava za upravljanje tehnološkim rizicima kao

posebnog sustava ili kao dijela šireg sustava za djelovanje u svim vrstama izvanrednih situacija (prirodne nesreće, tehnološke nesreće, rat i terorizam);

• usklađivanje preventivnih aktivnosti na smanjenju rizika (preventivno održavanje, pogonski postupci, sigurnosni aspekti postrojenja, lociranje rizičnih objekata i dr.) s aktivnostima na organizaciji i provođenju APELL procesa odnosno ublažavanja posljedica dogođene nezgode (npr. uspostavom sustava za spašavanje u realnom vremenu tj. za reagiranje u slučaju nezgode);


H-032

103

• primjena metode "BPR - brze procjene rizika" na aktivnosti prijevoza opasnih tvari (uz uvjet da se prethodno izvrši identifikacija izvora rizika u skladu s preporukama iz pog. 3) odnosno na druga industrijalizirana i urbanizirana područja u Hrvatskoj;

• formiranje baze podataka o dogođenim industrijskim nezgodama, te o pogonskim pojavama koje su mogle dovesti do nezgode; pristup i korištenje postojećih baza podataka o dogođenih nezgodama.

12. Realizacija programa zaštite od buke

Na temelju karte buke te eventualnih pritužbi nužno je prirediti projektantske podloge i provesti nužne aktivnosti za smanjenje buke na kritičnim mjestima. Pritom je nužno razlučiti izvore buke po uobičajenoj klasifikaciji:

• promet (cestovni, željeznički) • industrija • stambena naselja i zgrade (ugostiteljski sadržaji, disco-klubovi, uređaji i

instalacije u zgradama, odvoz smeća, garaže i td.) • gradilišta (privremeni izvori buke) • prirodni izvori

Program će se razraditi u smislu sanacije postojeće situacije, te preventivnim djelovanjem ako se radi o novim objektima.

6. PRIORITETNE MJERE ZAŠTITE OKOLIŠA PO SASTAVNIM DIJELOVIMA ZA KRAPINSKO-ZAGORSKU ŽUPANIJU

6.1 UVOD Ako se iz niza poslova moraju odrediti prioriteti to je uvijek posljedica činjenice da nije moguće sve poslove odmah napraviti. Drugim riječima, ako bi postojali uvjeti da se svi poslovi istovremeno realiziraju određivanje prioriteta bi bio nepotreban zadatak. U načelu, postoje razne zapreke promptnoj realizaciji svih poslova (organizacijske, tehnološke, kadrovske, institucionalne), ali je glavni, uvijek prisutan, problem nedostatka financijskih sposobnosti. Stoga je u suštini procesa izbora prioriteta uvijek prisutna ekonomska analiza koja mora riješiti problem optimalnog usmjeravanja ograničenih sredstava. Problem je još veći ako su sredstva za zaštitu okoliša radikalno ograničena kao što je to trenutno slučaj gotovo u cijeloj Hrvatskoj pa i u Krapinsko-zagorskoj županiji, jer svaka improvizacija može izazvati velike ekonomske i razvojne štete. Često se u nas čuju konstatacije kako je kvaliteta okoliša u lošem stanju te kako su problemi toliko veliki da se ne može pogriješiti; prioriteti se vide na prvi pogled, pa što god se napravi, korisno je i dobro. To je klasični birokratski pristup koji se temelji na postojanju raznih fondova koji se uglavnom pune po automatizmu, a korisnici nisu obavezni podnositi


H-032

104

podrobna izvješća o načinu njihove upotrebe. Posljedica toga je stalna glad za novim investicijama, koje se aljkavo i na brzinu pripremaju, temelje često na pogrešnoj tehnologiji ili ostanu nedovršene, a istovremeno se mala pozornost poklanja naoko sitnim, ali vrlo djelotvornim mjerama na unapređivanju i boljem održavanju postojećih objekata, te razvoju i održavanju institucionalnih i organizacijskih sposobnosti. Svrha je ovog poglavlja da uspostavi prikladne kriterije s pomoću kojih bi bilo moguće odgovoriti na navedena i slična pitanja i tako se koliko je to moguće približiti optimalnom scenariju kratkoročnih i dugoročnih aktivnosti. To nije jednostavna zadaća, jer postoje brojne međuovisnosti između pojedinih poslova, a nije uvijek ni jednostavno odrediti glavne parametre koji karakteriziraju troškove i benefite pojedinih aktivnosti. Prije svega je nužno sljedeće: a) odrediti osnovna načela u obliku općih pretpostavki koje nisu podložne promjenama tijekom rada, b) odrediti (pretpostaviti) programirani sustav ciljeva po pojedinim sektorima vodeći računa o cjelini problema, c) odrediti za svaku aktivnost odnosno za njene dijelove (ako se može realizirati u fazama) parametre koji određuju njenu dobrotu, tj. određivanje odnosa između uloženih sredstava i neto benefita koji se postiže u okolišu.


H-032

105

6.2. OSNOVNA NAČELA Osnovna načela se mogu sažeti u sljedeće: 1) Apsolutnu prednost moraju dobiti tzv. win-win programi, tj. oni koji proizvode dvostruku korist - ekonomsku i ekološku. Takvih programa ima dosta, ali oni često ostaju teško vidljivi, jer se uglavnom temelje na tzv. ljudskom faktoru, na boljoj organizaciji, na kvalitetnijim postupcima i metodama rada, na većem stupnju vještine, znanja i discipline zaposlenih, na većem korištenju dobrih iskustava i boljoj obradi podataka, na kvalitetnijoj institucionalnoj podršci, ukratko na softwareu, a ne na visokim investicijama u kvalitetnu opremu koja često ostane u potpunosti ili djelomice neiskorištena, jer joj nedostaja osnovna institucionalna podrška (usp. infrastrukturne poslove iz poglavlja 5.2.1). 2) Glavni cilj predloženih aktivnosti i mjera njihova benefita je unapređenje kvalitete okoliša (razumljivo, u odnosu na moguće alternative), tj. povećanje kvalitete zraka, voda, tla, smanjenje otpada, buke i vibracija, neugodnih mirisa, nezgoda te vizualnog i estetskog utjecaja što sve skupa vodi i poboljšanju ljudskog zdravlja i kvalitete življenja. Nužno je pri tome vrednovati i eventualne štete pojedine aktivnosti koje ona, rješavajući problem jednog medija prizvodi u drugom. Ako npr. spaljivaonica otpada priozvodi istu ili veću štetu u području kvalitete zraka od koristi u području voda, tla i sl. ona neće imati ekološko opravdanje. 3) U pravilu, kriteriji moraju reflektirati načelo da poboljšanje ljudskoga zdravlja kao rezultat poboljšanja kvalitete okoliša ima prednost pred čuvanjem materijalnih dobara i biološko-ekoloških vrijednosti koje nemaju izravni utjecaj na ljudsko zdravlje. Ovakav, antropocentrični pristup, koliko god na globalnoj razini može trpjeti kritike (jer, "sve je povezano sa svim", pa je i cjelokupno fizičko i biološko okruženje uvijek povezano s ljudima i njihovim zdravljem), na razini regionalne analize (a ovdje se ipak radi o rješavanju regionalnih tj. problema na razini županije) čini se ispravan i gotovo jedini moguć. Program zasnovan na ovakvim pretpostavkama nije lako prirediti (samo) za potrebe jedne županije. Nedostatak Strategije zaštite okoliša na razini Države, te nekih drugih temeljnih pretpostavki koje bi trebale biti dio Strategije ili se na temelju nje pripremiti predstavlja bitno ograničenje. Na primjer, nužno je znati, odnosno moći odrediti kolika je na državnoj razini važnost pojedinih čimbenika onečišćenja okoliša, tj. kako Država u sklopu sveukupne politike (a problematika zaštite okoliša mora biti važan dio te politike) vrednuje pojedine čimbenike okoliša, te pokazatelje onečišćenja okoliša pojedinačno. U tome stručne ekipe same ne mogu mnogo napraviti, a nije moguće ni kopirati svjetska iskustva, jer su razlike među pojedinim zemljama ogromne. Poznato je npr. kako globalni ekološki problem povećanja u atmosferi tzv. stakleničkih plinova između kojih je najvažniji CO2, te kao posljedica toga moguće klimatske promjene, dovodi do sasvim različitih reakcija u pojedinim zemljama ili zajednicama zemalja. Dok se Europa u odnosu na taj problem postavlja vrlo radikalno tražeći do 2010. godine smanjenje emisije CO2 za 15 posto u odnosu na 1990. god, SAD ga gotovo ignorira, a neki drugi veliki emiteri CO2, npr. Kina i Indija ignoriraju ga potpuno. Kakav je stav Hrvatske prema tome problemu? Odgovor ima znatan utjecaj, između ostaloga i na prioritete u zaštiti okoliša Krapinsko-zagorske županije. Ovaj je primjer ilustrativan iako za Hrvatsku koja emitira svega oko 0,4 posto svjetske emisije CO2 možda i nevažan, ali deseci sličnih pitanja traže temeljit, promišljen i dugoročno prihvatljiv odgovor. A to je onda Strategija, koje nema, pa je tako određivanje prioriteta kako na razini Države tako i na razini pojedine županije otežano, gotovo nemoguće. Drugi važan problem koji stoji na putu jednoj egzaktnoj analizi s ciljem određivanja prioriteta u zaštiti okoliša je nedostatak kvalitetne baze podataka o pokazateljima


H-032

106

onečišćenja okoliša. To nije nesavladiv posao, ali do sada nije napravljen. On zahtijeva organiziran angažman niza ustanova, državnih službi i specijaliziranih tvrtki i stručnjaka različitih profila, prikupljanje i sistematiziranje postojećih podataka, te dodatna mjerenja nekih pokazatelja. Pravilnik o katastru emisija u okoliš je primjer dokumenta koji regulira jedan dio ove problematike, a počeci njegove primjene pokazuju koliko je to veliki posao i koliko će biti potrebno truda i vremena da se on u potpunosti realizira u praksi. Postoji i jedan (ne samo u nas) socijalno-psihološki sindrom koji kod donositelja odluka općenito, pa i onih iz područja zaštite okoliša, stvara svojevrsnu averziju prema egzaktno utvrđenim prioritetima, jer oni barem prividno smanjuju stupanj slobode donositelju odluka. Ako su pririteti determinirani na stručnoj (egzaktnoj) osnovi, teško je progurati, koji put i nužne partikularne i na sasvim političkoj osnovi temeljene inicijative. “Političke investicije” koje često dovode do gospodarskih i inih promašaja, nisu samo rudiment jednoga prošlog vremena i specifičnoga socijalističkog sustava, nego se javljaju posvuda i u demokratskim i gospodarski razvijenim sustavima (doduše ne kao pravilo i vodeći princip nego kao razmjerno čest izuzetak). Kako bi se tome doskočilo postoji tendencija u nekim zemljama, koja ima sve više pristaša, da se u određivanju prioriteta maksimalno iskoriste tržišni mehanizmi. Polazi se od toga da pozitivni procesi mogu krenuti i održati se ako postoji stalna motivacija svih aktera. Motivacija se može temeljiti na tržišnim zakonitostima i(ili) na administrativnoj prisili. Pritom tržišni princip gdje god je provediv ima prednost, jer nisu potrebni stalni već samo povremeni vanjski poticaji. Ako se postavi kvalitetni globalni model pozitivni efekti nastaju sami po sebi. Administrativna prisila traži određenu superstrukturu na državnoj i lokalnoj razini koja stalno mora biti aktivna. Administrativno reguliranje se ne može izbjeći, ali se ipak tržišni odnos mora postići kao osnova svakog globalnog scenarija. Tržišna i administrativna prisila postepeno stvaraju i treći pozitivni motiv baziran na svijesti i pozitivnom ponašanju svih aktera. Pozitivna praksa stvara osnove i tradiciju za razvoj pozitivnih oblika ponašanja koji se počinju javljati autonomno kao kolektivno prihvaćeni način života i rada, kao kulturni i civilizacijski doseg. Zbog svega navedenog se u pripremi ovoga Programa odustalo od jednoga egzaktnog, idealiziranog pristupa, kojega bi osim toga bilo teško i realizirati na zadovoljavajući način, a trpio bi i opravdane kritike zbog nedostatka nužnih podloga za neke njegove sastavne dijelove. Ipak, za zainteresiranog čitatelja se daje u Dodatku 2 kratak prikaz modela za određivanje prioriteta u programima zaštite okoliša, kao osnova za neke buduće slične inicijative. U Ekonergu je razvijen i računski program koji podržava prikazani model.


H-032

107

6.3. ODREĐIVANJE PRIORITETNIH MJERA Ovdje se je primijenio jedan pragmatičniji pristup temeljen na tehnici intuitivnoga odlučivanja na osnovi Delphi metode. Postupak je proveden za šire zagrebačko područje u sklopu Ekološkog projekta Zagreb, ali su rezultati u suštini primjenjivi i na širi prostor uz manje intervencije. Zbog toga se odustalo da se za potrebe Programa zaštite okoliša za Krapinsko-zagorsku županiju postupak ponovi sa sudjelovanjem osoba iz Županije, jer bi to uz neke prednosti (bolje poznavanje lokalnih problema) polučilo i neke nedostatke (također zbog boljeg poznavanja lokalnih problema!). Naime, osnova postupka se odvija na intuitivnoj razini, pa se rezultati mogu prihvatiti kao osnova za šire područje. Članovi Delphi grupe su odabrani na osnovi sljedećih glavnih kriterija: - na temelju znanja i informacija koje imaju, odnosno koji će im se dostaviti pred početak

rada, članovi grupe se mogu lako uključiti u postavljeni zadatak, - članovi grupe moraju relativno brzo formirati vlastito mišljenje o nekoj temi, stvoriti

adekvatnu argumentaciju, ali i prihvatiti argumente drugih članova, te izvršiti nužne korekcije u svome stavu,

- nitko od članova grupe nije neposredno sudjelovao u radu na konkretnim poslovima o

kojima će raspravljati ni u donošenju odluka, - u svome dosadašnjem stručnom radu članovi grupe su se detaljnije bavili s barem

jednim od nekoliko ključnih područja zaštite okoliša, a s drugima su upoznati barem na razini osnovnih informacija.

Grupa se sastojala od 12 članova. Po osnovnom obrazovanju bilo je 7 inženjera (biotehnologija - 2, strojarstvo - 2, građevinarstvo - 1, kemijska tehnologija - 1, geografija - 1), 3 osobe iz domene prirodnih znanosti (fizika, kemija, biologija) te dvije osobe iz domene društvenih znanosti (sociolog, politolog). Po akademskom statusu grupa je uključivala 5 doktora znanosti (od toga 2 sveučilišna profesora), te 5 magistara znanosti. Prema mjestu zaposlenja 4 člana grupe su sa Sveučilišta Zagreb, 4 člana su iz stručnih službi Grada Zagreba, 2 su iz znanstvenih instituta i 2 člana su umirovljenici. Dan prije početka rada Grupe članovima je dostavljena prethodna informacija prikazana kao sistematiziran skup sažetaka radova na nekoliko glavnih grupa ekoloških problema i to ovim slučajnim redom: zaštita zraka, zaštita voda, zaštita tla, flore i faune, gospodarenje otpadom, nezgode izazvane ljudskom djelatnošću, te buka. Primarni zadatak rada Grupe bio je da se Delphi postupkom, dakle intuitivno i asocijativno, pokušaju uspostaviti odnosi važnosti ili vrijednosti (tzv. "value judgement") između različitih grupa ekoloških problema (programa) odnosno različitih aktivnosti unutar njih do kojih je nemoguće doći izravnom usporedbom nekog zajedničkog pokazatelja (npr. istovrsni efekat, novčano izražen benefit ili dr.) budući da takvog za sve razmatrane probleme niti nema. Glavni su rezultati dani u tablici 6.3-1. na kojoj je prikazana ranglista izvora rizika po ljudsko zdravlje i utjecaja na okoliš prema mišljenju Grupe. Tablica 6.3-1: Ranglista mogućih izvora rizika po ljudsko zdravlje i život te utjecaja na okoliš

Rang Mogući izvori rizika odnosno utjecaja na okoliš

prosječna

ocjena*

raspon (min,max)

1 Tehnološki opasni otpad 1.08 ( 1, 2 )


H-032

108

2 Onečišćenje podzemnih voda 1.42 ( 1, 3 ) 3 Komunalni otpad 1.83 ( 1, 3 ) 4 Onečišćenje zraka iz stacionarnih izvora 2.00 ( 1, 3 ) 5 Onečišćenje površinskih voda 2.08 ( 1, 3 ) 6 Onečišćenje zraka od prometa 2.42 ( 2, 3 ) 7 Degradacija šuma 2.75 ( 1, 4 )

8-9 Degradacija poljoprivrednih površina 3.00 ( 1, 4 ) 8-9 Buka 3.00 ( 2, 4 ) 10 Nezgode u prometu 3.09 ( 3, 4 ) 11 Industrijske nezgode (eksplozije, trovanja,

požari 3.27 ( 2, 5 )

12 Prirodne katastrofe (potres, poplava i dr.) 3.55 ( 2, 5 ) 13 Neadekvatne mogućnosti za sport i

rekreaciju građana 4.75 ( 4, 5 )

* Ocjene u upitniku značile su sljedeće: 1 - rizik odnosno utjecaj na okoliš je izuzetno velik 2 - rizik odnosno utjecaj na okoliš je velik 3 - rizik odnosno utjecaj na okoliš je umjeren 4 - rizik odnosno utjecaj na okoliš je mali 5 - rizik odnosno utjecaj na okoliš je gotovo zanemariv Analizom ovih i ostalih odgovora Grupe moguće je donijeti sljedeće glavne zaključke i preporuke: 1. Problem otpada (svih vrsta), onečišćenje (odn. zaštita) voda i onečišćenje (odn. zaštita)

zraka, i to upravo tim redoslijedom, grupe su ekoloških problema koje se percipiraju kao izvori najvećih rizika po zdravlje i živote ljudi odn. utjecaja na okoliš, čija trenutna situacija najviše odstupa od poželjnog stanja, te čije bi rješavanje donijelo najveće ekološke benefite pa je stoga potrebno da se tome i najhitnije pristupi.

2. Zaštita tla, flore i faune, zaštita od buke, te smanjenje rizika od industrijskih nezgoda

ekološki su problemi koji u usporedbi s prethodnima dolaze u drugi plan. To međutim ne znači da bi ih zbog realnog manjka sredstava za cjelovito rješavanje svih ekoloških problema trebalo u potpunosti izostaviti iz niza prioritetnih aktivnosti. To tim više što se na tim područjima mnogo može učiniti provođenjem aktivnosti koje zahtijevaju relativno mala sredstva, dakle bez znatnijih investicija i drugih materijalnih izdataka, a s težištem na aktiviranju postojećih kadrovskih i materijalnih resursa. Slično vrijedi i za kapacitete (mogućnosti) za sport i rekreaciju građana, kao i za uređenje i čistoću (za koje Grupa smatra da znatno odstupa od poželjnog stanja).

3. Izrazito prioritetnim (prema ekološkom benefitu, hitnosti i razini rizika, te uz gotovo

potpun konsenzus članova Grupe) smatraju se aktivnosti na rješavanju problema tehnološkog otpada i na zaštiti glavnih vodocrpilišta.

4. Konzistentno s prethodnim zaključcima, u drugoj grupi prioriteta nalaze se ravnopravno

aktivnosti na sanaciji i kompletiranju izgradnje kanalizacijske i vodovodne mreže odnosno aktivnosti oko divljih smetlišta i novoga deponija za komunalni otpad. Pri tome se unatoč umjerenom rasponu ocjena, razina ekološkog benefita kao i hitnost provođenja ocijenjuju visokima.

Iz te grupe aktivnosti i u drugom krugu ankete, ocjene benefita i hitnosti kompletiranja

vodovodne mreže te naročito izgradnje deponija za komunalni otpad pokazuju znatno rasipanje među članovima Grupe. Pri tom se, unatoč visoko ocijenjenog benefita od dogradnje vodovodne mreže, smatra da su brojne druge aktivnosti znatno preče od te. Izgradnja deponija za komunalni otpad tako se, uz aktivnosti ad 3), smatra vrlo hitnom.


H-032

109

5. Razlike u stavovima članova Grupe najizrazitije su u grupi pitanja o ekološkom benefitu i hitnosti. Vrlo visok raspon ocjena benefita i podjednak broj suprotnih stavova glede hitnosti provođenja aktivnosti ukazuju na moguću potrebu da se dodatno istraže svi relevantni aspekti i sveobuhvatno sagleda njihova uloga i u širem prostoru.

U ovoj grupi treba istaknuti aktivnost koja je najviše od svih, i to po oba parametra,

podijelila članove Grupe - izgradnju spaljivaonice komunalnog otpada (raspon ocjena 1 do 10, te po 4 pojave među pet najhitnijih odn. najmanje hitnih aktivnosti). Očito je da se o tom pitanju teško može očekivati viši stupanj suglasnosti na različitim razinama javnosti (pa čak i stručne), kao što je uostalom bio slučaj u dosadašnjim višegodišnjim raspravama o tom kontroverznom ekološko-komercijalnom objektu.

6. Problemi buke, flore i faune, sanacija brdskih potoka i smanjenje rizika od industrijskih

nezgoda percipiraju se među članovima Grupe također prilično različito, ali na nižoj razini ekološkog benefita i hitnosti. Stoga se, kao što je već navedeno ad 2), preporučuju aktivnosti koje ne zahtijevaju velika materijalna sredstva, već se za sada zadržavaju većinom na informacijsko-organizacijskoj razini, npr. između ostalog

- za buku: rješavanje kritičnih lokacija, donošenje i stroža kontrola provođenja propisa,

provođenje akcija u gradskom području (posebice u prometu) - za tlo, floru i faunu: nadzor nad korištenjem tla u vodozaštitnom području,

popularizacija prirode i edukacija pučanstva, sustavna istraživanja i monitoring - za rizike od industrijskih nezgoda: niz mjera na prevenciji nezgoda (interne kontrole

kvalitete, službe nadzora i inspekcija, kvalitetnije projektiranje sigurnosnih funkcija i dr.) 7. Budući da se redoslijed prioriteta aktivnosti pri rješavanju jednog ekološkog programa

(problema) prepušta stručnjacima specijalistima, prioriteti Grupe navode se za glavne grupe problema isključivo kao informacija autorima (a prema broju dobivenih I, II i III mjesta u odgovarajućem anketnom pitanju)

- za otpad: rješenje tehnološkog opasnog otpada integralni koncept gospodarenja otpadom izgradnja deponija za komunalni otpad - za zaštitu voda: sanacija i kontrola izvora onečišćenja podzemnih voda sanacija kanaliz. mreže (eliminacija propuštanja), dogradnja neposredna zaštita vodocrpilišta - za zaštitu zraka: supstitucija ugljena na niskim ložištima plinom smanjenje emisije od prometa kontrola emisije iz tehnoloških procesa smanjivanje emisije iz velikih ložišta Temeljem ove analize koja je za prostor Županije vrlo indikativna, te uzimajući u obzir posebnosti Županije formulirani su prioriteti prema izvorima ugrožavanja zdravlja i okoliša te redoslijed njihova rješavanja. 1. Najveći prioritet je zaštita izvora za osiguravanje dovoljnih količina pitke vode te zaštita podzemnih voda. Na prvom mjestu među mjerama je zbrinjavanje komunalnog i tehnološkog otpada te saniranje postojećih “službenih” i divljih smetlišta.


H-032

110

2. Sljedeći rang prioriteta je izgradnja vodoopskrbnog sustava za područje Županije, te izgradnja nove i sanacije postojeće kanalizacijske mreže. Paralelno s tim treba, prema redoslijedu važnosti izgraditi uređaje za pročišćavanje otpadnih voda, a određeni gospodarski subjekti trebaju izgraditi uređaje za predtretman otpadnih voda prije ispuštanja u recepijent. 3. Zaštita zraka na području Županije je u nešto nižem prioritetu. U perspektivi je potrebno zamijeniti kruta goriva plinom u malim kućnim kotlovnicama, te smanjivati emisije na velikim stacionarnim izvorima i u prometu. 4. Najniže rangirani prioriteti su zaštita flore i faune, zaštita krajobraza, zaštita od buke, smanjivanje rizika od industrijskih nesreća. Navedeni elementi zaštite okoliša su u odnosu na prethodne u drugom planu samo zbog realnog stanja financijskih sredstava za cjelovito rješavanje ekoloških problema Županije Krapinsko-zagorske. U nastavku je za pojedine elemente okoliša definirano sljedeće:

• prioritetni problemi • glavni ciljevi • moguće mjere određivanja i zaštite okoliša • nositelji akcija i kontrole provođenja • izvori financiranja • rokovi realizacije


H-032

111

Tablica 6.3-2: Prioriteti zaštite okoliša Krapinsko-zagorske županije - voda

Elementi okoliša

Prioritetni problemi

Glavni ciljevi Moguće mjere

unapređenja i zaštite okoliša

Nositelji akcija i kontrole

provođenja

Izvori financiranja

Rokovi realizacij

e

VODA • Očuvanje odnosno poboljšanje kvalitete površinskih i podzemnih voda na području Županije

• Osiguranje dovoljne količine pitke vode za žitelje županije • Racionalizacija potrošnje vode

• Sanacija postojećih smetlišta i izgradnja novih komunalnih odlagališta otpada • Izgradnja novih i sanacija postojećih kanalizacijskih sustava • Izrada katastra emisije te obrada otpadnih voda prije isuštavanja u recipijent (industrija) • Izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda • Zaštita vodocrpilišta

• Županija • “Hrvatske vode” vodnogospodarski odjel za Krapinsko-zagorsku županiju

• Županijski proračun, komunalna naknada, vodoprivredni doprinos, međunarodni krediti i pomoć

• Trajno provođenje


H-032

112

Tablica 6.3-3: Prioriteti zaštite okoliša Krapinsko-zagorske županije - otpad

Red.

broj

Eleme- nti

okoliša


Glavni ciljevi

Moguće mjere unapređenja i zaštite okoliša


provođenja

Izvori financiranja

Rokovrealizaci

2. OTPAD • Nekontrolirano deponiranje komunalnog otpada • Tehnološki i opasni otpad • Izgradnja suvremenih odlagališta otpada

• Uvođenje cjelovitog sustava zbrinjavanja i gospodarenje otpadom • Ishođenje dozvola i izgradnja odlagališta za komunalni otpad

• Edukacija i komunikacija s javnošću • Uvođenje kontrole količine i sastava otpada • Organiziranje sustava primarne reciklaže • Provođenje mjera za izbjegavanje i smanjivanje otpada • Kompostiranje zelenog otpada • Izrada katastra divljih smetlišta • Sanacija postojećih smetlišta • Izgradnja novih odlagališta otpada • Organizirano skupljanje problematičnih tvari • Izrada katastra tehnološkog otpada • Organizirano skupljanje infektivnog otpada • Izrada operativnih programa • Određivanje koordinatora predloženih

• Nadležne županijske tvrtke • Komunalne tvrtke • Ostala tijela lokalne samouprave • Škole

• Županija Krapinsko-zagorska • Međunarodni krediti • Onečiščivaći

• Trajno provođen• Izgradnnovih i sanacija postojećido 2002.godine


H-032

113

aktivnosti Tablica 6.3-4: Prioriteti zaštite okoliša Krapinsko-zagorske županije - zrak

Red.

broj

Eleme- nti

okoliša


Glavni ciljevi

Moguće mjere unapređenja i zaštite okoliša


provođenja

Izvori financiranja

Rokovi realizacij

e 3 ZRAK Nema

sustavnog praćenja kvalitete zraka

Uspostaviti sustav upravljanja kvalitetom zraka

• Mjerenje emisija u zrak • Izrada i održavanje katastra emisija u zrak • Kartiranje osjetljivosti ekološkog sustava na području županija • Sustav kontrole ispušnih plinova iz vozila • Program unapređenja prometa po ekološkim kriterijima • Edukacija vozača po ekološkim kriterijima • Provjeravanje sigurnosti kritičkih postrojenja • Priključenje na prirodni plin vrlo malih ložišta • Preorijentacija korisnika tekućeg goriva na gorivo s manje 1% sumpora • Primjena propisa o emisiji u zrak na postojeća ložišta

• Nadležna tijela Županije • Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada • Državni hidrometeorološki zavod

• Onečiščivaći zraka

• županijski proračun

• lokalna tijela samouprave (općine, gradovi)

Trajna djelatnost


H-032

114

Tablica 6.3-5: Prioriteti zaštite okoliša Krapinsko-zagorske županije - tlo

Red.

broj

Eleme- nti

okoliša





provođenja

Izvori financiranja

Rokovi realizacij

e

4 TLO • Nedostatak istraživanja za definiranje optimalnih načina korištenja i zaštite tla

• Nadzor agrotehnike

• Oštećenje tla erozijom

• Humizacija tala

• Racionalno korištenje i zaštita tla

• Uskladiti način i intenzitet iskorištavanja tla s potencijalom tla i održavanje tog potencijala

• Sprečavanje erozije tla

• Održati i poboljšati stanje humizacije (količinu i kvalitetu humusa)

• Noveliranje osnovne pedološke karte za područje Krapinsko-zagorske županije • Izrada i donošenje rudarske osnove za područje županije, kao podloge za racionalno korištenje mineralnih sirovina • Studija stanja i izrada općih smjernica za plodored (izbor kultura, primjena mineralnih gnojiva • Financijska potpora domaćinstvima kojima se ograničava način gospodarenja tlima • Biološka sanacija u sprečavanju erozije (podizanje protuerozijskih nasada u ugroženim dijelovima malih slivova) • Evidencija aktivnih i

Država, Županija, Općine i Gradovi

• Državni i županijski proračun

• Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva

• Korisnici tala

Trajne djelatnosti


H-032

115

potencijalnih klizišta • Uspostava mjernih stanica za praćenje erozije (određivanje dinamike erozije) • Stimuliranje korisnika tala za unošenje organske tvari u tlo (zelena gnojidba, kompost iz prirodnoga biljnog otpada) • Primjena reduciranog sustava mehaničke obrade tla (plića obrada i manji broj zahvata strojevima) • Izrada studije o humosferi Županije


H-032

116

Tablica 6.3-6: Prioriteti zaštite okoliša Krapinsko-zagorske županije -prirodna i kulturna baština

Red.

broj

Eleme- nti okoliša





provođenja

Izvori financiranj

a

Rokorealiz

e

5 • prirodna i kulturna baština • krajobrazne vrijednosti • flora i fauna • šume • javne zelene površine

• Nejasna situacija u vlasničkim odnosima • Nedostatak ostale dokumentacije • Gubitak karakterističnih vizura naselja i krajobraza

• Povećati područja zaštićenih dijelova prirode radi očuvanja raznolikosti i vrijednosti prirodnih dobara • Gospodarenje postojećim šumama sukladno održivom razanju, ekološkim kriterijima te potrebama razvoja šumarstva • Izrada katastra • Izgradnja parkovnih površina u formiranim naseljima • Očuvanje tradicionalnih i novih vizualnih i estetskih vrijednosti

• Izrada potrebne dokumentacije • Vrednovanje prirodne osnove cijelog prostora Županije • Vrednovanje i plan restauracije spomenika kulture • Stvaranje (očuvanje) ravnoteže između prirodnih i stvorenih elemenata okoliša • Očuvanje i isticanje vizualnih simboličkih i povijesnih značajki • Podizanje razine svijesti o estetskim aspektima

• Nadležne službe Županije • Ministarstvo kulture (Odjel za zaštitu prirodne i kulturne baštine • Hrvatske šume

• Državni proračun • Županijski proračun • Korisnici i ostali

• Pet godina• Vrijerealizanekih segmeje trajnkarakt

• • • • • • •


H-032

117

Tablica 6.3-7: Prioriteti zaštite okoliša Krapinsko-zagorske županije - buka

Red.

broj

Eleme- nti

okoliša


Glavni ciljevi

Moguće mjere

unapređenja i zaštite

okoliša


provođenja

Izvori financiranj

a

Rokovi realizacij

e

6 BUKA • Prekomjerna buka na lokacijama uz glavne prometnice • Neprovođenje preventivnih mjera zaštite od buke prigodom realizacije određenih sadržaja

Smanjenje razine buke na kritičnim mjestima

• Izrada karte buke i pripadnog katastra • Dopuna propisa i usklađivanje sa ISO normama • Projekt i realizacija sanacije postojećih izvora buke na kritičnim mjestima • Prevencija novih izvora buke

Nadležna tijela Županije te lokalne samouprave

• Županijski proračun • Državni proračun • Korisnici objekata - izvora buke • Ostali

Trajno provođenje


H-032

118

Tablica 6.3-8: Prioriteti zaštite okoliša Krapinsko-zagorske županije - industrijske i druge nezgode

Red.

broj

Eleme- nti

okoliša





provođenja

Izvori financiranj

a

Rorea

7 Nezgode koje uključuju opasne tvari i postrojenja

Nedostatak podataka i analize opasnosti uslijed mogućeg nekontroliranog oslobađanja opasnih tvari

• Izgradnja sustava za upravljanje u kriznim stanjima

• Uspostava informacijskog centra s bazom podataka o izvorima opasnosti i njihovoj okolici, te o opasnim tvarima i postrojenjima

• Nabavljanje i instaliranje nužne opreme

• Osposobljavanje nužnih kadrova

• Informiranje javnosti

• Izrada studije rizika • Organiziranje izrade i provjera operativnih planova za izvanredna stanja •

• Županija • Vodoprivredne

organizacije na području Županije

• Vatrogasna, policijska, zdravstvena i inspekcijska služba

Županija Trajnprov

•


H-032

119

Tablica 6.3-9: Prioriteti zaštite okoliša Krapinsko-zagorske županije - zaštita zdravlja

Red.

broj

Eleme- nti

okoliša


Glavni ciljevi

Moguće mjere



provođenja

Izvori financiranj

a

Rokovi realizacij

e

8 Zaštita zdravlja

• Rješavanje zdravstveno-ekoloških i higijenskih nedostataka

• Nema cjelovitih spoznaja o tome kako kvaliteta okoliša utječe na ljudsko zdravlje

Utvrditi parametre koji definiraju utjecaje kvalitete okoliša na ljudsko zdravlje

• Temeljem svjetske prakse ustanoviti metode za ocjenu zdravlja te postaviti modele za unapređivanje kvalitete zdravlja • Pokrenuti epidemiološku studiju • Uspostaviti sustav aktivne preventivne zaštite • Zdrava prehrana i odnos prema ljudskom zdravlju • Ovisnost troškova prevencije i liječenja o ekološkim pokazateljima

Nadležne županijske službe

Državni i županijski proračun

Trajna djelatnost

•


H-032

120

7. TERMINSKI PLAN REALIZACIJE I PREDVIĐENI TROŠKOVI S DINAMIKOM POTREBNIH SREDSTAVA 7.1. UVOD U izgradnji demokratskog društva, između ostaloga, pokazala se potreba za sudjelovanjem cjelokupne javnosti u donošenju odluka o zaštiti okoliša. Potrebno je probuditi ekološku svijest ljudi i to komunikacijom prilagođenoj široj javnosti. Budući da ekološka svijest može funkcionirati tamo gdje postoji razvijeno gospodarstvo potrebno je dobro planiranje i sklad ekonomije i zaštite okoliša. Pojedini segmenti zaštite okoliša financiraju se iz sredstava koja su kao izvori utvrđena posebnim zakonima. Zaštita okoliša općenito se financira dijelom iz proračuna, pružanjem komunalne usluge i dijelom preko komunalne naknade, iz koje se dio može usmjeravati za različite namjene, kao npr. za ekološku rentu. Izvor financiranja zaštite okoliša je i cijena proizvoda, te renta, odnosno dio sredstava od pristojbi potrebnih za građenje. Jedinice lokalne samouprave i uprave mogu na svom području, utvrditi posebne doprinose i naknade za zaštitu okoliša. Zbog nedostatka podataka u ekološkog statistici i politici zaštite okoliša na razini zemlje i pojedinih područja nije moguće sačiniti kvalitetne analize, jer nedostaju podaci o novčanim štetama koje nastaju od raznih vrsta onečišćavanja i degradacije okoliša. Bez tih podataka ne može se utvrditi osnovna ekološka bilanca čiji je cilj upoznavanje razlika između izazvanih šteta i ekoloških izdataka. Kretanje te razlike, s jedne strane, određuje pravce i intenzivnost politike zaštite, s druge strane je mjerodavan pokazatelj uspješnosti te politike. Glavni su principi u osmišljavanju politike financiranja zaštite okoliša: • u definiranju ekonomskih instrumenata kao načina financiranja zaštite okoliša potrebno

je obuhvatiti sva područja zaštite okoliša; • primjena ekonomskih instrumenata prema najvećim onečišćivačima. Jedan od preduvjeta učinkovite politike zaštite okoliša je stabilan sustav financiranja na dugi rok. Kriterij koji prigodom utvrđivanja ekonomskih instrumenata za financiranje zaštite okoliša obvezno treba poštivati je izbjegavanje prevelikog broja različitih instrumenata. Sve prihode i rashode za zaštitu okoliša potrebno je voditi centralizirano, a nužno je pratiti stanje okoliša sustavnim mjerenjem emisija i praćenjem zahvata u okolišu.


H-032

121

7.2. SUSTAV FINANCIRANJA U PROMICANJU ZAŠTITE OKOLIŠA Uporišta za utvrđivanje novih izvora financijskih sredstava za zaštitu okoliša postoje u Zakonu o zaštiti okoliša. U tom Zakonu se između ostaloga, u člancima 46, 47. i 48. postavlja temelj za financiranje ove djelatnosti. Tako se npr. u članku 46. točka 4. navodi da županije, Grad Zagreb, odnosno gradovi i općine mogu utvrditi posebne doprinose i naknade za zaštitu okoliša na svom području. Ostala zakonska uporišta nalaze se u Zakonu o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave, Zakonu o otpadu, Zakonu o prostornom uređenju, Zakonu o komunalnim djelatnostima, Deklaraciji o zaštiti okoliša, Zakonu o porezu na dohodak, Zakonu o porezu na dobit i drugim relevantnim zakonima, uredbama i odlukama. Sama definicija okoliša ukazuje da zaštitu okoliša treba gledati i rješavati interdisciplinarno, objedinjeno i usuglašeno, ne samo unutar pojma okoliša, već i s cjelokupnim razvojem. Ovo naročito dolazi do izražaja s obzirom na zaostajanje u očuvanju zaštite okoliša i potrebu sanacije, zbog učinjenih propusta, uz istovremenu obvezu usklađenog odnosa zaštite okoliša i gospodarskog razvoja. Dosadašnji način rješavanja zaštite okoliša ne zadovoljava. Rješenja su najčešće parcijalna i na taj način u velikom broju slučajeva utroše se sredstva za prioritet pojedinog segmenta, a ne za najvažniji prioritet u zaštiti okoliša kao cjeline. Može se ustvrditi da imamo planove što trebamo napraviti, imamo prioritete po segmentima, ali nemamo utvrđene strategije i prioriteta rada u cjelovitoj zaštiti okoliša. Prema tome, nužno bi bilo u Županiji ustanoviti stručnu organizaciju koja bi za potrebe Županije vodila stručne poslove zaštite okoliša jedinstveno za sve njene segmente, davala stručna usmjerenja i prioritete djelovanja s tehničko-tehnološkog i ekonomsko-financijskog gledišta, te stručno vodila poslove čiji je investitor Županija ili su prema novoj zakonskoj regulativi u nadležnosti Županije. Nasuprot tome upravne poslove, koji proističu iz zakona, trebala bi voditi tijela uprave i upravne organizacije. Zakon o financiranju jedinica lokalne samouprave utvrdio je novi koncept financiranja javnih potreba na razini jedinica lokalne samouprave, te je utvrđena distribucija javnih prihoda između države i jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno raspodjela zajedničkih poreza. Pojedini segmenti zaštite okoliša financiraju se iz sredstava koja su utvrđena posebnim zakonima kao izvori. Zaštita okoliša općenito se financira dijelom putem cijene za pružanje komunalne usluge i dijelom putem komunalne naknade, gdje se dio može usmjeravati za različite namjene, kao na primjer ekološku rentu. Izvor financiranja zaštite okoliša je i cijena proizvoda. te gradska renta, odnosno dio pristojbi za izdavanje pojedinih akata potrebnih za građenje. Posebno treba naglasiti da jedinice lokalne samouprave mogu utvrditi posebne doprinose i naknade za zaštitu okoliša na svom području. Za provođenje politike zaštite okoliša donositeljima odluka stoje na raspolaganju različiti instrumenti i mjere. O izboru i kombinaciji tih instrumenata ovisit će ostvarivanje planiranih ciljeva zaštite okoliša i ekonomske politike. Svaki instrument politike zaštite okoliša ima svoje prednosti i nedostatke, ovisno o specifičnoj situaciji određene zemlje. Na osnovi vrednovanja instrumenata saznaju se njihove glavne prednosti i ograničenja u primjeni. Instrumenti se mogu vrednovati na osnovi različitih mjerila, od kojih su najvažniji: učinkovitost, pravednost, administrativna prihvatljivost i troškovi te primjenjivost s obzirom na različite ciljne grupe.


H-032

122

Nužno je da ekonomski instrumenti zaštite okoliša budu u skladu s postojećim političkim, administrativnim i fiskalnim okruženjem. Ekonomski instrumenti moraju biti takvi da omogućavaju integriranje politike zaštite okoliša u druge sektore, a naročito u one koji imaju jak utjecaj na promjene u prostoru i okolišu (energetika, transport), kao i one čija je proizvodnja u najvećoj mjeri ovisna o politici zaštite okoliša (poljoprivreda). Takva integracija zahtijeva djelotvornost ekonomskih mehanizama, prije svega onih za ispravljanje tržišnih nesavršenosti. Jedan od preduvjeta učinkovite politike zaštite okoliša je stabilan sustav financiranja na dugi rok, što znači da javne vlasti ne traže da se svake godine ponovo pregovara o izvorima financiranja za zaštitu okoliša. Izvori financiranja programa zaštite okoliša općenito obuhvaćaju: − poreze koji su proporcionalni emisiji onečišćenja; − korisničke naknade koje se plaćaju da kompenziraju utjecaj na okoliš javnih usluga; − indirektne poreze na proizvode koji onečišćuju, npr. benzin; − opće indirektne poreze, poreze na proizvode koji ne onečišćuju; − državni (županijski, općinski, gradski) proračun Prilikom biranja izvora sredstava za financiranje zaštite okoliša koriste se sljedeći kriteriji: − sredstva u odnosu na načelo "onečiščivać plaća"; − ekonomski učinak sredstava; − minimiziranje distorzija do kojih dolazi zbog uvođenja poreza; − poduzeća ili drugi gospodarski subjekti koji ostvaruju koristi od javnih izdataka za zaštitu

okoliša trebaju djelomično sudjelovati u njihovom financiranju; − učinkovitost i dugoročna stabilnost izvora financiranja, te minimum administrativnih

troškova. U politici zaštite okoliša, bez obzira koji se način financiranja izabrao, treba znati da se niti za jedan ekonomski instrument ne može reći da je univerzalan i da rješava sve probleme iz područja zaštite okoliša. Stoga je teško jednoznačno odrediti optimalnu kombinaciju ekonomskih instrumenata, mjera direktnog reguliranja i pregovaranja koja će dovesti do učinkovite politike zaštite okoliša kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini. Sredstva za financiranje zaštite okoliša osiguravaju se u državnom proračunu, proračunima jedinica lokalne samouprave i uprave, te iz drugih izvora: kredita, sredstava međunarodne pomoći, dijela sredstava stranih ulaganja namijenjenih zaštiti okoliša, doprinosa i naknada, te posebnih doprinosa i naknada za zaštitu okoliša na području lokalnih jedinica samouprave i uprave. U definiranju ekonomskih instrumenata kao načina financiranja zaštite okoliša potrebno je obuhvatiti sva područja zaštite okoliša i primjenu ekonomskih instrumenata po ključnim ekonomskim sektorima i najvećim onečiščivaćima. Kriterij koji obvezno treba poštivati pri utvrđivanju ekonomskih instrumenata za financiranje zaštite okoliša je izbjegavanje prevelikog broja različitih instrumenata. Sve prihode i rashode za zaštitu okoliša potrebno je voditi na jednom mjestu, a neophodno je pratiti stanje okoliša kroz sustavno mjerenje emisija, te praćenja zahvata u okolišu. Na području kontrole onečišćenja zraka, naknade za emisiju/porezi u pravilu su komplementarni mjerama regulative i zbog tehničkih razloga jednostavnije se primjenjuju na velike stacionarne onečišćivače kao i štetne tvari koje se emitiraju u velikim količinama.


H-032

123

Kako je proizvodnja i korištenje energije jedan od glavnih izvora onečišćenja zraka, u cijeni energenata treba biti i trošak zaštite okoliša, kroz uvođenje naknade/poreza na proizvode, prvenstveno posebnog poreza na fosilna goriva. Naknade/porezi na proizvode mogu se koristiti kao zamjena za naknade/poreze na emisiju u slučajevima kada je onečišćenje difuzno rasprostranjeno, tj. kada postoji velik broj malih (mobilnih) izvora. U području onečišćenja voda moguće je izabrati jedan ili kombinaciju između više ekonomskih instrumenata. To su: − naknada za ispuštanje otpadnih voda, koja se određuje na temelju volumena ispuštenih

otpadnih voda; − naknada za onečišćenje voda, gdje je osnovica za računanje naknade obračunavanje

tvari s organskim sadržajem od 10% i više, oksidirajućih tvari, žive, kadmija. toksičnosti. Za zaštitu od buke ekonomski instrumenti mogu se koristiti u kombinaciji s mjerama izravne regulative i kontrole, a koriste se uglavnom pri zaštiti od buke zrakoplova, prometa i industrijskih postrojenja. Kod zračnog prometa, naknade/porezi mogu se primijeniti na aerodromske pristojbe kod slijetanja aviona, a kod cestovnih motornih vozila naknada će ovisiti o zvučnim karakteristikama vozila. Rješavanju problema otpada, poklanja se sve više pažnje. Financijske naknade ciljaju na pravilno skupljanje, obradu i zbrinjavanje otpada. Te naknade/porezi imaju u pravilu višestruku ulogu: minimizira se stvaranje otpada u proizvodnji i potrošnji, obeshrabruje se proizvodnja i potrošnja proizvoda koji su potencijalni onečiščivaći i potiče se proizvodnja/potrošnja ekološki prihvatljivijih proizvoda, a pored toga ekonomski instrumenti mogu poticati recikliranje, što štedi iscrpive prirodne resurse. Naknade za odlaganje otpada obračunavaju se na volumen ili toksičnost, a zbog mogućnosti izbjegavanja plaćanja naknada, naknade za emisiju ili porezi mogu se primijeniti jedino u slučaju jednostavne kontrole odlaganja. U većini slučajeva primjenjuju se korisničke naknade, tj. plaćanja za sakupljanje i zbrinjavanje otpada. Naknade/porezi na proizvode razmatraju se u slučajevima kada će proizvodi stvoriti otpad bilo u proizvodnji ili potrošnji (npr. plastične vrećice). Materijali koji se ne mogu reciklirati također podliježu naknadama i porezima. Ako se radi o proizvodima koji se mogu ponovno iskoristiti (staklene boce) ili koji sadrže potencijalno opasne tvari (baterije, hladnjaci, automobili) djelotvoran je sustav depozita i povrata sredstava. Zakon o otpadu predviđa naknadu za postupanje s opasnim otpadom koju bi plaćale fizičke i pravne osobe koje svojom djelatnošću proizvode opasni otpad. Visinu naknade propisuje Vlada Republike Hrvatske, ovisno o vrstama, osobinama i mjestu nastanka opasnog otpada, a sredstva se uplaćuju u državni proračun. Cilj je ove naknade da svi proizvođači opasnog otpada u cijenu svojih proizvoda uključe i troškove postupanja s otpadom. Istim propisom predlaže se uvođenje lokacijske rente radi smanjenja tržišne vrijednosti nekretnina u čijoj se neposrednoj blizini nalaze građevine i oprema za obradu otpada. Sredstva na ime lokacijske rente plaćaju vlasnici građevina i opreme za obradu otpada vlasnicima, odnosno drugim nositeljima prava na nekretnine, a pravo na lokacijsku rentu imaju i jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze građevine, odnosno objekti za obradu otpada. Utvrđivanje visine iznosa prepušteno je njihovom međusobnom sporazumu.


H-032

124

Ekonomski instrumenti za financiranje zaštite okoliša mogu se definirati kao:

• naknade za emisiju štetnih tvari • naknada za buku • korisničke naknade • naknade/porezi na proizvode • diferencirano oporezivanje (porezne olakšice) • administrativne takse • sustav depozita i povrata sredstava

Naknade na proizvode se temelje na nekim karakteristikama proizvoda tako da postoje: naknade na sadržaj sulfata u mineralnim uljima, naknade na nepovratnu ambalažu, naknade na ulja za podmazivanje, naknade na gnojiva, pesticide, anorganska ulja, naknade na plastične vrećice, naknade na baterije koje sadrže živu i kadmij, naknade na olovo u benzinu, naknade na fosfate u deterdžentima i dr. Prihodima od naknada mogu se financirati subvencije, kojima je cilj smanjenje onečišćenje. Kod većih problema onečišćenja okoliša veća je i prihvatljivost financijske pomoći. Stoga se subvencije uglavnom odnose na obradu otpadnih voda, rekultivaciju odlagališta za opasni otpad i kontrolu emisije pri izgaranju goriva. Depoziti naknade kao dodatni ekonomski instrumenti su: naknade za boce piva i bezalkoholna pića, naknade za olupine automobila, naknade na deponiranje automobilskih akumulatora, naknade za baterije koje sadrže živu i kadmij. Osim korištenja ekonomskih instrumenata za sustav financiranja zaštite okoliša što je trenutno suvremena europska praksa u Hrvatskoj se očekuje stvaranje tržišta, gdje bi sudionici mogli kupovati “prava” ili potencijalno onečišćenje i gdje bi mogli prodati njihovo “pravo onečišćenja” ili njihove procesne ostatke (reciklirane materijale). Najvažniji oblik tržišta je trgovanje emisijama onečišćenja. To je trgovanje licencama (dozvolama) za onečišćenje, koje se koriste u području kontrole onečišćenja zraka, vode i tla. Drugi oblik je tržišna intervencija - intervencija cijena (subvencija) za potencijalno vrijedne ostatke. U nedostatku tržišta ostaci bi bili bačeni, a intervencija cijenama, koje djeluju slično kao negativne proizvodne naknade pospješuju racionalno korištenje otpada. U sustavu financiranja zaštite okoliša mogu se koristiti i tzv. nametnuti poticaji (pristojbe), koji su vezani na izravne propise iz područja zaštite okoliša. Po definiciji obveznici koji plaćaju takve pristojbe su onečiščivaći koji prekorače pravno dozvoljenu razinu onečišćenja. Stoga su navedene pristojbe nametnute kad onečiščivaći prekoračuju razine koje su propisane. Visina pristojbe uglavnom odgovara višku profita koji se prekršajem ostvaruje.


H-032

125

7.3. PREGLED STRANE PRAKSE I ISKUSTAVA 1 Nakon što smo upoznali osnovne postavke ekonomske teorije o primjeni instrumenata politike zaštite okoliša opisat æemo iskustva razlièitih zemalja u korištenju specifiènih instrumenata. Analizu æemo usredotoèiti na primjenu razlièitih vrsta naknada/poreza, sustava depozita i povrata sredstava i utrživih dozvola. Prikaz svakog instrumenta zapoèet æemo njegovim opisom, podruèjem primjene i prednostima, njegovim znaèenjem za odreðeni problem okoliša i nekim dodatnim pitanjima o kojima donosioci odluka trebaju voditi raèuna pri njihovom izboru. Naknade/porezi koji se obraèunavaju na kolièinu emisije. Naknade za emisiju su sredstva koja su oneèišæivaèi dužni plaæati državi zbog ispuštanja ili istjecanja štetnih tvari u zrak, vodu ili tlo. Osnovicu obraèunavanja predstavlja kolièina emisije. Prednosti primjene ovog instrumenta su uštede u troškovima primjene, moguæi poticajni uèinci na razvoj tehnologija, sakupljanje fiskalnih prihoda i fleksibilnost instrumenta. Za izbor ovog instrumenta vlasti æe se odluèiti ako se radi o stacionarnim izvorima oneèišæenja, kod kojih se granièni troškovi smanjenja izmeðu oneèišæivaèa razlikuju. Buduæi da je za primjenu ovog instrumenta nužno poznavanje kolièine emisije, taj instrument zaštite bit æe prihvatljiv samo u sluèaju ako se troškovi praæenja emisije kreæu u prihvatljivim iznosima. Primjena ovog instrumenta raširena je naroèito u podruèju zaštite voda (zaštita površinskih voda u Francuskoj, Njemaèkoj i Nizozemskoj). Ubiranje naknada za buku (naroèito aviona) primjenjuje se u Nizozemskoj i Švicarskoj. Naknade za emisiju primjenjuju se i u podruèju zaštite zraka, ali je primjena ipak ogranièena zbog teškoæa u praæenju i kontroli emisije (naknade za emisiju NOx u Švedskoj). Nedostatak ovog instrumenta je i nepostojanje diferencijacije izmeðu oneèišæivaèa s obzirom na štetu koja je rezultat emisije, a nema ni poticaja za prerazmještaj oneèišæivaèa unutar regije. Za izraèunavanje naknada/poreza na emisiju postoje tri osnovna naèina. Prvo, posebna administrativna tijela mogu godišnje ili èešæe pratiti stvarnu emisiju pojedinih oneèišæivaèa. I sam oneèišæivaè može pratiti svoju emisiju što je svakako jeftinije, ali zahtijeva èešæe kontrole. Praæenje stvarne emisije naroèito je pogodno za velike oneèišæivaèe. Drugo, utvrðivanje naknade za emisiju prema postojeæim standardima, pri èemu se u obzir uzimaju proizvodne karakteristike poduzeæa. Treæe, ista naknada/porez za sve oneèišæivaèe. Naknade/porezi koji se obraèunavaju na odreðene proizvode. Naknade za proizvode primjenjuju se kada se proizvodi koji su štetni za okoliš troše u velikim kolièinama, bez obzira da li se koriste u proizvodnim procesima ili su namijenjeni krajnjoj potrošnji. Moguænost primjene na raspršenu potrošnju i mobilne izvore oneèišæenja važna je znaèajka tog instrumenta. Kao poseban oblik tog instrumenta možemo navesti diferencijalno oporezivanje koje se primjenjuje u cilju obeshrabrivanja potrošnje proizvoda oneèišæivaèa i istovremenog poticanja potrošnje okolišu prihvatljivijih supstituta. Prednost primjene tog instrumenta je u jednostavnosti primjene (moguænost korištenja postojeæeg zakonodavnog i fiskalnog okvira) i njegovoj fleksibilnosti. U nekim sluèajevima može poslužiti kao odgovarajuæa zamjena za naknade za emisiju. Korištenje tog instrumenta dat æe najbolje rezultate ako se radi o proizvodima koji se troše u velikim kolièinama i ako se ti proizvodi jednostavno i brzo identificiraju. Što su veæe

1 Prema: mr. Dubravka Jurlina-Alibegović, mr. Željka Kordej-De Villa (Ekonomski institut Zagreb); Primjena ekonomskih instrumenata u politici zaštite okoliša, Gospodarstvo i okoliš, lipanj 1995.


H-032

126

moguænosti supstitucije odreðenog proizvoda i što je veæa cjenovna elastiènost potražnje za proizvodom-oneèišæivaèem veæa je i uèinkovitost naknada za proizvode. Naknade za proizvode primjenjuju se najviše u podruèju zaštite zraka i zbrinjavanja otpada. Kontrola i smanjenje oneèišæenja zraka ostvaruje se primjenom poreza na razlièite vrste goriva. Na pr. u Francuskoj se koriste posebne naknade za sadržaj sumpora u gorivima. Rašireno je i diferencirano oporezivanje olovnog i bezolovnog benzina (Francuska, Njemaèka, Norveška, Velika Britanija). U zbrinjavanju otpada, naroèito onog koji se može reciklirati, primjena tog instrumenta zaštite daje dobre rezultate (na pr. naknade za nepovratnu ambalažu u Finskoj, na plastiène vreæice u Italiji i sl). U zaštiti voda primjena tog instrumenta nije toliko raširena. Brojni su primjeri takve vrste oporezivanja u razvijenim industrijskim zemljama - oporezivanje motornog benzina i drugih fosilnih energenata, oporezivanje veæeg sadržaja sumpora i tome sl. Korištenje ovog instrumenta ne preporuèuje se u situacijama kada se radi o visoko toksiènim proizvodima (potpune zabrane tada su povoljnije rješenje), kada je cjenovna elastiènost potražnje za proizvodom niska, i kada je moguænost supstitucije niska. Prilikom uvoðenja ovog instrumenta u politiku zaštite okoliša posebno treba imati na umu moguænost njegovog utjecaja na trgovinu i konkurentnost. Za naknade/poreze za proizvode stope su fiksne. Ubiranje prihoda moguæe je kroz postojeæi fiskalni okvir. Uvoðenje naknada/poreza na proizvode na maloprodajnoj razini moglo bi biti administrativno neuèinkovito. Zbog toga se naknade/porezi na proizvode uvode uglavnom u fazi proizvodnje. Oporezivanje osnovnih sredstava i opreme. Oporezivanje osnovnih sredstava i opreme ovisno o njihovoj ekološkoj prihvatljivosti prisutno je u mnogim zemljama, kao i subvencioniranje uvoðenja "èistih" i prihvatljivih tehnologija. Primjena tog instrumenta prisutna je u nacionalnim politikama zaštite okoliša Norveške, Njemaèke, Nizozemske i Švedske. Subvencioniranje supstituta, odnosno oporezivanje komplementarnih proizvoda predstavlja alternativno rješenje u situaciji kada nismo u moguænosti oporezivati oneèišæivaèa. Oporezivanje komplementarnih proizvoda, izuzevši oporezivanje sirovina, nije zabilježeno u politikama zaštite okoliša, dok se kao primjer subvencioniranja supstituta najèešæe javlja subvencioniranje javnoga prijevoza kao supstituta za korištenje osobnih vozila. Gledano kratkoroèno, uèinci oporezivanja i subvencioniranja jednako su djelotvorni s obzirom na razinu emisije štetnih tvari. Dugoroèno, oèito je da ti instrumenti imaju sasvim suprotan uèinak na profit poduzeæa, broj poduzeæa u industriji, obim proizvodnje poduzeæa oneèišæivaèa, kao i na odluku o ulasku/izlasku s tržišta. Sistem depozita i povrata sredstava. Za proizvode koji su potencijalni oneèišæivaèi deponiraju se iznosi sredstava razmjerni potencijalnoj šteti, a u sluèaju nepostojanja štete, odnosno kada se proizvod vrati iznos se vraæa. Primjenjiv je u situacijama kada se odreðeni materijali mogu reciklirati, odnosno kada se radi o proizvodima koji se vraæaju radi njihova uništavanja. Dobri rezultati postižu se naroèito kada degradacija okoliša nije izravno vidljiva, kad je broj potencijalnih oneèišæivaèa velik i kad su oni mobilni. Najveæa prednost tog instrumenta je što udovoljava politièkim kriterijima (ne postoji opasnost od redistribucije dohotka) i predstavlja snažan poticaj kontrole oneèišæenja upravo kod oneèišæivaèa s niskih dohotkom. Sistem depozita i povrata sredstava može biti usmjeren na potrošaèe proizvoda, koji prilikom odlaganja predstavljaju potencijalnu opasnost, ili na proizvoðaèe.


H-032

127

Primjena tog instrumenta raširena je u mnogim zemljama naroèito u podruèju zbrinjavanja otpada (stari automobili, ambalaža i sl.). Kod uvoðenja tog instrumenta nužne su neke prilagodbe u sustavu distribucije. Postoji opasnost od izbjegavanja suradnje od strane potencijalnih oneèišæivaèa i sl. (nelegalna odlagališta otpada). Utržive dozvole. Mehanizam djelovanja utrživih dozvola možemo ukratko opisati na sljedeæi naèin. Na odreðenom podruèju odreðuje se ukupna dozvoljena kolièina emisije štetnih tvari. Utrživim dozvolama odreðuje se pravo pojedinaènog oneèišæivaèa da sudjeluje u emisiji. Pravo udjela u emisiji ima i svoju cijenu. Na taj naèin oneèišæivaèi mogu uspješno kontrolirati emisiju štetnih tvari, a prodajom prava mogu doæi i do dodatne zarade na raèun oneèišæivaèa koji imaju poteškoæa u smanjenju i kontroli svoje emisije. Sistem utrživih dozvola primjenjuje se kada je broj oneèišæivaèa dovoljno velik da može postojati konkurentno tržište na kojem æe se odreðivati cijene dozvola. Što su veæe razlike u graniènim troškovima primjene instrumenta izmeðu razlièitih ciljnih grupa veæe su i potencijalne koristi od trgovanja. Istraživanja su pokazala da je osnovna prednost ovog instrumenta poticanje razvoja novih ekološki prihvatljivih tehnologija i njegova fleksibilnost jer svakom oneèišæivaèu ostavlja moguænost izbora smanjenja emisije štetnih tvari. Kao osnovni nedostatak navodi se nemoguænost optimalne prostorne distribucije štetnih tvari na manjim podruèjima gdje postoji više razlièitih izvora oneèišæenja. Pored toga kolièina emisije ostaje stalna te uspjeh primjene tog instumenta prvenstveno ovisi o postavljanju odgovarajuæih standarda okoliša ("ambient standard"). Visoki transakcijski troškovi takoðer su jedan od nedostataka ovog instrumenta. Za razliku od ostalih ovdje prikazanih instrumenata sistem utrživih dozvola naroèito je djelotvoran pri rješavanju globalnih problema okoliša. Najraširenija primjena utrživih dozvola je na podruèju zaštite zraka. U SAD-u su razvijeni razlièiti oblici ovog instrumenta zaštite. Kod sustava utrživih dozvola, vrlo složeno i presudno pitanje za djelotvornost instrumenta je poèetno rasporeðivanje emisijskih kvota, kao i odreðivanje dozvoljene kolièine emisije. Obveznice za zaštitu okoliša i "eko-fondovi". Obveznice za zaštitu okoliša koriste se za financiranje lokalnih projekata iz podruèja zaštite okoliša, koje se provodi metodom prikupljanja svježeg kapitala plasmanima zainteresiranih investitora. Obveznice su u posljednje vrijeme u razvijenim zemljama, a naroèito u SAD-u, promovirane kao alternativni instrument za kontrolu šteta u okolišu i kao jedan od dodatnih naèina financiranja zaštite okoliša. Osnovna karakteristika ovog instrumenta je poznavanje prihoda i vremena plaæanja u trenutku kupovine vrijednosnog papira. U stabilnim gospodarstvima ova vrsta vrijednosnih papira ima mali rizik naplate, a zato i relativno niske stope novèanih prihoda. U pravilu imaju dugogodišnje vrijeme dospijeæa. Poduzeæa izdaju obveznice ex ante, otkupljuju sve ili dio obveznica ako njihove aktivnosti štete resursima okoliša. Obveznice za zaštitu okoliša su instrument za kontrolu eksternih uèinaka od oneèišæenja i iscrpljivanja resursa. Vrijednost obveznica je znak na temelju kojeg æe lokalni organ vlasti za podruèje zaštite okoliša najbolje procijeniti loš uèinak bilo koje specificirane aktivnosti iz podruèja zaštite okoliša. Vrijednost obveznica æe se od trenutka izdavanja do realizacije mijenjati, što æe imati odraz na stanje u zaštiti okoliša. S financijskog je stajališta znaèenje obveznica za zaštitu okoliša, kao dugoroènih dugovnih instrumenata, u tome da kupac obveznice posuðuje novac izdavaocu, koji se obvezuje da æe platiti kamatu na kredit u ratama, te da æe u ugovorenom vremenu vratiti glavnicu. Da bi se poveæala atraktivnost obveznica za zaštitu okoliša, te da bi se prikupilo što više novèanih sredstava za projekte zaštite okoliša, njihov izdavalac u suglasnosti s lokalnim,


H-032

128

regionalnim i nacionalnim vlastima, može ponuditi èitav niz povlastica. Jedna od najprivlaènijih je svakako oslobaðanje od plaæanja poreza na iznos sredstava uloženih u kupovinu ovih vrijednosnih papira. Realno je za oèekivati da se na temelju obveznica za zaštitu okoliša olakša rješavanje problema zaštite okoliša na dugi rok. Meðutim, to je samo dugoroèni cilj u razvijenim privredama. U praksi se kratkoroène obveznice izdaju u obliku sustava depozita i povrata sredstava. U istoènoeuropskim zemljama krajem osamdesetih godina pojavio se novi mehanizam financiranja zaštite okoliša - nacionalni fondovi za zaštitu okoliša, tzv. eko fondovi. Sredstva tih fondova su namjenska i koriste se iskljuèivo za financiranje zaštite i unapreðenja èovjekovog okoliša, te kreditiranje i subvencioniranje proizvodnje ekološki prihvatljivih proizvoda. Osnovni izvori fonda su tzv. "zeleni" porezi i naknade, naplata kazni oneèišæivaèima, namjenske dotacije iz državnog proraèuna, emisije vrijednosnih papira, te sredstva meðunarodnih organizacija, banaka i fondova. Mišljenje je ekonomista da namjenska sredstva na dugi rok djeluju distorzivno i da smanjuju djelotvornost vladine politike. Stoga fondove za zaštitu okoliša treba promatrati kao prijelazno rješenje. Iskustva Maðarske, Slovaèke, Bugarske, Èeške i Poljske koji ukupno raspolažu sa oko 600 milijuna USD, pokazuju da se sredstva fondova koriste za rješavanje prioritetnih problema okoliša u tim zemljama, a to su prvenstveno problemi oneèišæenja voda i zraka. Novac se uglavnom dodjeljuje u obliku financijskih potpora, kredita s niskim kamatama, te kao garancija kod zajmova. U osmišljavanju politike zaštite okoliša važno je znati u kojim uvjetima i u kojem obliku æe ekonomski instrumenti biti najuèinkovitiji. Kao zakljuèak treba navesti da je 1991. godine provedeno istraživanje u zemljama OECD-a o prisutnosti ekonomskih instrumenata u politici zaštite okoliša, te je utvrðeno da je u zemljama OECD-a prosjeèno bilo prisutno šest do sedam instrumenata po zemlji, dvije do tri dodatne pristojbe za zaštitu vode i na otpad, sustav depozita i povrata sredstava, te porezni diferencijal za bezolovni benzin. U nerazvijenim zemljama, djelomièno zbog toga što se te zemlje kraæe bave ekološkom problematikom, ekonomski se instrumenti koriste u manjoj mjeri. No u nerazvijenim zemljama postoji nekoliko razloga zbog kojih bi se trebala izvršiti internalizacija troškova putem ekonomskih instrumenata umjesto putem propisa. Prvo, propisi su uglavnom skuplji, a i ekološki su problemi uglavnom svedeni na iscrpljivanje resursa a ne na oneèišæenja. Kako problemi iscrpljivanja resursa pokrivaju velika ruralna podruèja, a nisu koncentrirani u gradovima, onda i administracija treba biti distribuirana, što poveæava troškove. Drugo, nerazvijene zemlje koje provode poreznu reformu uvoðenjem ekoloških poreza mogu doæi do dodatnih javnih prihoda. Treæe, nerazvijene zemlje, na temelju iskustava razvijenih, mogu poèeti primjenjivati samo one ekonomske instrumente koji se uspješno koriste u razvijenim zemljama, ali primjereno njihovim specifiènim uvjetima. Meðu ekonomistima postoje mišljenja da prije uvoðenja novih instrumenata treba ukinuti postojeæe instrumente koji uništavaju okoliš (na primjer, porezne olakšice za krèenje šuma radi ratarstva, te subvencije za vodu, energiju, umjetna gnojiva, itd.). U tablici 7.3-1 prikazani su najèešæe korišteni instrumenti zaštite okoliša u zemljama OECD-a.


H-032

129

Tablica 7.3-1: Primjena instrumenata u politici zaštite okoliša u zemljama OECD-a Naknade za emisiju Korisnièke Porez na Administrativne

Zrak Voda Tlo Buka pristojbe proizvod takse

Australija x x x x Belgija x x x Kanada x Danska x x

1) x

Finska x x1)

x Francuska x x x x x Njemaèka x x x x x Italija x x x Japan x x Nizozemsk

x x x x x1)

x Norveška x x

1) x

Švedska x x1)

x Švicarska x x x V.Britanija x x x SAD x x x x

1) Primjena diferenciranih poreza Preuzeto iz Ref. 6 (D. Jurlina-Alibegoviæ) prema Nicolaisen, Hoeller, Dean , Nicolaisen, OECD Economic Studies, No 16(1991.).


H-032

130

LITERATURA: 1. Županija Krapinsko-Zagorska, Osnovna obilježja prostora i prostornog uređenja, Županijski zavod za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Zabok, veljača 1996. 2. Zaštita okoliša općenito i komunalni otpad županije Krapinsko-Zagorske u 1995. godini, Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove i zaštitu okoliša, Krapina, svibanj, 1996. 3. Ekološki projekt Zagreb, I dio Osnova, Ekonerg, Elektroprojekt, INA-Inženjering, Zažgreb, 1993. 4. Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja - Zavod za prostorno planiranje, Zagreb, ožujak 1997. 5. Projekt modela organiziranja prijevoza putnika na području Krapinsko-Zagorske županije, Institut prometa i veza, Zagreb, 1996. 6. Osnovne studijske podloge za izradu Plana zaštite okoliša Hrvatske elektroprivrede, Ekonerg, APO, Enconet International, Zagreb 1996. 7. Autocesta Zagreb-Šentilj (E59), Dionica Krapina - Macelj, Prethodna studija utjecaja na okolinu, Urbanistički institut Hrvatske, Zagreb, travanj 1989. 8. Gračanin, M. (1942.): Tipovi tala Hrvatskog Zagorja, Poljodjelska znanstvena smotra, svezak 6, Zagreb 9. Kovačević, P. (1995.): Područja i podpodručja geomorfoloških grupa tala i osvrt na način njihovog iskorištavanja u Hrvatskoj, Agronomski glasnik, str. 137-210, Zagreb 10. Martinović, J. (1997.): Tloznanstvo u zaštiti okoliša, Zagreb 11. Studija utjecaja na okoliš odlagališta otpada “Klenovec Humski”, Ekonerg, Zagreb, veljača 1997. 12. Propisi o zaštiti okoliša, Zastupnički dom Sabora, Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Zagreb, svibanj 1997.

Documents

PROGRAM ZAŠTITE OKOLIŠA KRAPINSKO-ZAGORSKE ŽUPANIJE · • mjere za predviđanje, sprečavanje i ograničavanje onečišćavanja okoliša • subjekti koji su dužni provoditi