Problemi u suvremenoj školi

Goran Friedrich

Koji je problem?• Prije nekoliko mjeseci bio je prilog na TV-u. U

Njemačkoj su izdali povijesni strip o Hitleru i zlodjelima nacizma. Prema autoru, razlog objavljivanja stripa je "pokušaj odgovora na problem s kojim se susreću u Njemačkim školama." On tvrdi da profesori u Njemačkoj „priznaju da ne znaju na koji način djecu privoljeti da nauče povijest."

• Ova tvrdnja zvuči zaprepašćujuće.

• Zar je to moguće? Danas, uz sve naše suvremene metode učenja i poučavanja, uz svu pedagogiju i psihologiju?

• Međutim…• Koliko god to drugima zvučalo čudno, za one

koji rade u prosvjeti to nije ništa novo.• U zbornicama se često o tome govori.• Učenike je sve teže zainteresirati, pridobiti,

privoliti da nešto nauče. • Škola ih opterećuje, ne vide smisla u učenju,

lako odustaju. Rad i disciplina su im strani i ne uklapaju se u njihov pogled na život.

• Ovakva situacija postaje tim čudnija ako razumijemo da su škola i obrazovanje od presudne važnosti za budućnost.

• Mi težimo biti društvo znanja. Znanje, obrazovanje, škola postaju vrijednosti na kojima temeljimo našu budućnost, napredak.

• 21. će stoljeće, kako neki kažu , biti stoljeće uma, informacijsko stoljeće, stoljeće znanosti, a to je pak nemoguće zamisliti bez dobrog obrazovnog sustava.

• Zato si postavljamo pitanje: Što se to događa sa suvremenom školom?

• Uobičajeni način kako se suočava sa ovim problemom jest da se govori o metodama

• Logika ovog razmišljanja je: ako obrazovni sustav ne funkcionira, sigurno su metode krive.

• Zato se preporučuju nove metode koje bi trebale biti odgovor na situaciju.

• Kad stvari ne funkcioniraju učitelji se, u najgorem slučaju, optužuju za nekompetenciju

• Nije da sam protiv novih metoda. One su potrebne.

• Međutim metode koje uvodimo (HNOS?) samo još jasnije pokazuju da one nisu rješenje.

• Ponekad ne samo da ne koriste nego čak i pogoršava ju situaciju i jasnije pokazuju koliko smo nemoćni.

• Učitelji su toga svjesni.

• Nasuprot ovog uobičajenog načina razmišljanja koji polazi od metoda…

• Ako hoćemo razumjeti što se događa nužno je početi šire, od samog društva i temelja na kojima je sagrađeno

• Drugim riječima: ako problem gledamo u okvirima škole nećemo ga moći razumjeti.

• Tek iz ove “šire” društvene perspektive moći ćemo dobiti jasniju sliku

Na čemu se temelji suvremeno društvo?

• Temeljne ideje koje prožimaju i vode našu kulturu su znanost, tehnologija i vjera u napredak.

• Svima je jasno da živimo u tehnološki naprednom dobu. Tehnologija je omogućila materijalno siguran život, više se ne umire od gladi, epidemija ili prirodnih katastrofa. Većina ljudi oslobođena je napornog fizičkog rada. Životni vijek se u zadnjih 300 godina produžio sa 30 na 70 godina. Postoje lijekovi za sve vrste bolesti. Moguće su stvari o kojima su ljudi prije mogli jedva i sanjati: TV, kompjutori, internet, mobiteli, avioni, automobili. Možemo komunicirati i trgovati s ljudima s bilo kojeg kraja svijeta, itd.

• Tehnologiju je omogućila znanost.• Znanost i tehnologija su nam ulili optimizam. • Zahvaljujući njima napredak je postao nešto što

se podrazumijeva. • Svi očekuju napredak i čude se kad se on ne

događa. • Političari govore o gospodarskom napretku,

očekuje se povećanje nacionalnog dohotka, plaća, kupovne moći, nova tehnološka čuda, mir u svijetu. Očekuje se da sve postane bolje. Mora se ići naprijed. To je imperativ našeg društva, civilizacije i obrazovanja.

• Kao i cijelo društvo obrazovni se sustav vrti oko znanosti, tehnologije i napretka.

• Obrazovni sustav mora zadovoljiti temeljnu viziju društva i omogućiti mladom čovjeku ulazak u svijet znanosti i tehnologije i na taj način sudjelovanje u napretku.

Naličje stvari

• Što tu nije u redu?• Ovakvo viđenje svijeta ima i svoje naličje• Negativne posljedice:–Robovanje tehnologiji– Ekološka katastrofa–Duhovno-moralno raspadanje

• tehnologija nas je porobila i otuđila; • Pomoću tehnologije čovjek je postao

gospodarom prirode, međutim• Ona je povećala naše apetite i neumjerenost,

stvorila mnoge nove potrebe• Konzumerizam i masovna potrošnja postali su

općeprihvaćeni stilovi života.• Cijelo društvo se posvetilo bjesomučnoj potrošnji

i uništavanju bez pravog cilja • Više se ne kupujemo iz potrebe, nego iz bolesti• Šoping, “peglanje kartica” je najviši izraz slobode

suvremenog čovjeka

• Šopingholija ili kupavanje iz bolesti je suvremeni način života

• Nakon tragedije 11. rujna Busch je poručio američkom narodu:

• Pokažite da vaš duh nije slomljen. (a kao dokaz) otiđite u šoping centre i kupite nešto!

• Suvremeno gospodarstvo je temeljeno na poticanju lažnih potreba i vrijednosti, neumjerenosti

• Bez tih “kvaliteta” ono propada• Gospodarstvo od ljudi želi prije svega napraviti

“dobre potrošače”

• Posljedice• došli smo na rub opće ekološke katastrofe; • U tri ili četiri generacije posve smo opustošili

Zemlju i u pitanje stavili daljnji opstanak ljudske vrste.

• Blagostanje kojem smo težili• se izrodilo u služenje čudnoj parazitskoj izraslini

koju nazivamo profit, a ona pak polovicu svijeta drži u bijedi i očaju.

• Sve se podredilo gomilanju profita u rukama globalnih kompanija i pojedinaca što proširilo bijedu i ratove u nerazvijenim zemljama.

• Čovjek više nije potreban, odnosno potreban je utoliko ukoliko služi profitu

• vizija napretka se izrodila. Predviđanja da će se, zahvaljujui napretku radni tjedan skratiti na 4 ili čak 2 dana nisu se ostvarila.

• U razvijenim zemljama dva posla su normalna pojava, kao i cjeloživotni krediti

Treća posljedica – Duhovno-moralno raspadanje

• Zahvaljujući apsolutiziranju znanosti materijalizam je postao službena filozofija naše civilizacije, tj. službeno prihvaćeno tumačenje svijeta

• Materijalistička vizija svijeta je uništila duhovno tkivo

• Posljedice?• Raspad morala• Atmosfera nihilizma

Raspad morala

• Unutar materijalističke vizije svijeta moral se promatra kao subjektivna fikcija koju ljudska projicira na stvarni svijet

• Moral nije ništa objektivno, “stvarno”

• Na duže staze, ovo, znači izumiranje vrijednosti

Raspad morala• Primjer na akademskoj razini:• Poznati borac za prava životinja i sveučilišni

profesor na Princeton-u Peter Singer objavio je članak pod naslovom "Teški peting (Heavy peting)" piše:

• “Evolucija nas uči da smo životinje, a rezultat je da seks između vrsta (sex across the species barrier) prestaje biti prijetnja našem statusu i dostojanstvu ljudskih bića.”

• Zaključak: Priječiti seks sa životinjama je, dakle, vrsta diskriminacije

• Ovo su samo neke od takvih pojava. Ima ih bezbroj:

• Međutim• Problem nije u tim ljudima, problem je u našoj

percepciji• Materijalizam rastače samu bit kulture.

Supkultuni pokreti hoće zauzeti središnje mjesto.

• To znači smrt normalnog, smrt morala i na kraju smrt same kulture

• Ono što je normalno biva potisnuto, a rubne i destruktivne pojave se veličaju u ime tolerancije.

• Primjer: u Americi htjelo izbaciti iz škole učenje o braku

• Kalifornija je imala javni referendum u kojem su glasali da se brak proglasi zastarjelom institucijom –to je shvaćeno kao nametanje vrijednosti,

• s druge strane djeci u 2 ili 3 razredu OŠ daju slikovnice naslovom

• Pošto je moral samo subjektivna fikcija svatko tko nas oslobađa od njega proglađen je “narodnim herojem”, rušiteljem tabua, osloboditeljem

• Tu se ne može napraviti malo ili ništa. Onaj koji diže glas protiv takvih pojava brzo doživljava medijski linč.

Druga posljedica materijalizma

• nihilizam, besperspektivnost ili metafizički mrak

• Nihilizam ili “egzsitencijalni vakuum” (Frankl) je intenzivni osjećaj besmisla koji prati mlade

• Razumijevanje nihilizma objašnjava čitav niz na prvi pogled nelogičnih i nerazumljivih ponašanja mladih: ovisnost, nasilje, autodestruktivnost, nezainteresiranost, seksualiziranost…

Ovisnost

• Sve više ovisnosti i sve noviji oblici:• Droga• Internet• Seksualna ponašanja• Mršavost• Moda i odjeća

• Hrvatske tinejdžerice izgladnjuju se do smrti

• Zagreb, 13.08.2006., 20:25 | Slobodna Dalmacija

• Djevojke u dobi od 12 do 18 godina masovno putem blogova na Internetu promoviraju anoreksiju i bulimiju, razmjenjuju fotografije svojih izmučenih tijela i dijele savjete kako što učinkovitije povraćati i slično, piše Slobodna Dalmacija.

Školom kruži snimka učeničke orgije sa www.net.hr

• Maloljetnički seks začinjen alkoholom odigravao se ljetos pred svim sudionicima tuluma u vikendici u Podsusedu. Snimio ga je jedan dečko i spržio na CD. Akteri su sad na policiji.

•ZAGREB - Šestero mladih, u dobi od 14 do 18 godina, ispitano je u subotu u Istražnom centru zagrebačkog Županijskog suda zbog raspačavanja pornografije u jednoj zagrebačkoj srednjoj školi, piše Večernji list.

Sa interneta

Većina tinejdžerica ne stupa u spolne odnose jer to želi već zato jer osjeća pritisak da to mora učiniti, a posljedice mogu biti rizik od seksualno prenosivih bolesti ili neželjena trudnoća, upozorili su znanstvenici iz Sveučilišnog medicinskog centra Indiana u američkom Indianapolisu, objavivši rezultate u časopisu Archives of Pediatrics and Adolscent Medicine.

autoagresija

Emo klinci – duplerica iz Večernjeg lista

• Djevojke koje su se ubile i skočile sa tornja• Kompjutorske igre – umiru pred ekranima• Nasilje - ubojstva po školama. U supermarketu

zbog patika• Slava – glavna briga mladih

• Ovo su možda krajnje krajnje posljedice nihilističkog stanja duha i nisu reprezentativne za sve mlade

• Ipak ovo stanje je prisutno u većoj ili manjoj mjeri u svim mladima

• Posljedice: dosada, cinizam, nesigurnost, mržnja prema sebi, nezainteresiranost, agresija, bunt.

Kako se ovo odražava na školu?

1. NezainteresiranostZnanje je izgubilo temelj.dok su se mladi prije kojih 30-40 godina sami od sebe

se takmičili u čitanju knjiga, rješavanju zadataka iz matematike, fizike, kemije... novoj generaciji to ne pada na pamet. Oni su nezainteresirani. Osim iznimaka, “štrebera” ili onih koji su od osnovnoškolskih dana posvećeni izgradnji »vlastite karijere«, učenje im ne pada na pamet

• Nezainteresiranost ima i dublji uzrok• Propašću vizije neograničenog napretka

znanje srozalo se na informaciju• Znanje je postalo hrpa međusobno

nepovezanih činjenica koje ne sadrže nikakvu dublju istinu, smisao i povezanost. Učenici to osjećaju. Znanje (tj. hrpa informacija) koje primaju u školi nema značenje za njihov život.

• sve drugo ih više zanima od škole. Ako uče, uče jer im je stalo do ocjene.

• Tome se želi doskočiti tako da se broj informacija smanji, da ih se rastereti. Ali, time se ne dobiva puno. Mala količina informacija jednako je besmislena kao i velika.

• Paradoks: u informatičkom dobu ljudi postaju sve gluplji, postaju preživači informacija, ovisnici o informacijama bez pravog znanja

• Škola se podređuje čisto gospodarskim interesima. Od odgoja se odustalo

• One trebaju omogućiti učenicima da budu konkurentni na tržištu

• No čak i ovaj reducirani zadatak škole teško ostvaruju. Tehnologija i društvo se sve brže razvijaju, znanja brzo zastarijevaju. Ono što se danas uči, zastarijeva i postaje neupotrebljivo. Škola neprestano kaska za gospodarstvom.

• S jedne strane učenici su preopterećeni gradivom, a s druge škole ih ne priprema dovoljno za život.

• Godine provedene u školi daju malo rezultata. Znanje koje će im jednog dana zaista trebati za zaposlenje mogu savladati putem tromjesečnog tečaja ili večernje škole. Sa stajališta gospodarstva škola nije previše korisna,

• Škole zato postaju mjesta gdje djeca i mladi provode vrijeme da ne bi bili na ulici ili u kafićima – nešto poput vrtića za odraslu djecu.

• Nezainteresiranost se manifestira i kao nedostatak pažnje• Ovaj nedostatak nema puno veze sa trenutačnim

psihološkim stanjem (kao umor ili preopterećenost) i neposredna psihološka motivacija ga ne može riješiti

(koliko god neki tvrdili suprotno i optuživali učitelje da su oni krivi ako učenici nisu zainteresirani).

• dvije krajnosti su sve prisutnije:• Ako se hoće izići u susret učenicima i nastojati školu učiniti

igrom i zabavom, nastava će se odvijati na rubu anarhije u kojoj je rad gotovo nemoguć;

• ili, ako se hoće staviti naglasak na učenje i savladavanje gradiva onda će se inzistirati na disciplini koja će biti nametnuta prisilom, izvana.

• Sredinu je sve teže naći.

• Atmosfera nihilizma se manifestira kao negativan i ciničan stav:

• Primjer: zadaćnice mladih bjelovarčana na http://free-bj.htnet.hr/zvpo/4donline/zadacnice.htm.

• Četvrti, a samim tim i zadnji stih glasi: Materi klenić mali. Svaka normalna osoba će bez većih problema zaključiti da je ovaj stih abnormalan i deformiran i da ga ne može nitko prevesti…

• …U knjizi piše da je ovu pjesmu preveo neki Golob. On je ovu pjesmu tako dobro preveo da ja imam osjećaj da bi ju mnogo bolje razumio na Ruskom jeziku.

• U prošlu srijedu su u ROCK KLUBU svirali narodnjaci – srpski. Ja sam malo bio tamo i nije mi se svidjelo. Bila je živa muzika. Pjevač je izgledao ko Haris Đinović samo što nije bio inteligentan poput njega. Sada ću navesti pjesmu Harisa Đinovića:

• Ostarit ću, neću znati• Dal’ ćeš zamnom• Zaplakati• Ko ja za tobom• Ova pjesma je također u četri reda ali je mnogo

razumljivija od Jesenjinove. Iz toga se može zaključiti da je Haris Đinović bolji pjesnik od Jesenjina.

• Ogorčena i obeshrabrena stavom učenika njihova profesorica komentira:

• „Pa ovo što vi radite i pišete nije normalno. Ta vaša djela su monstruozna, nevjerovatna. Kad ja to čitam, pomišljam da li se vi meni rugate kad pišete ovakve gluposti i nebuloze... Morbidna i monstruozna razmišljanja... Nevjerovatno...“

• Škola i obitelj sve više gubi potporu društva. Proces obrazovanja je mukotrpan. Od mladih on traži sudjelovanje i ozbiljnost. Ipak čitavo društveno ozračje je suprotno toj zadaći.

• Putem reklama, časopisa, glazbe, interneta, sa svih strana, mladi se pozivaju na divlji, neobuzdan i neodgovoran život. Pod krinkom slobode da budu ono što jesu mladi se odgajaju za povodljivost, da slušaju direktive tržišta, da budu u skladu s onim što je trenutno IN ili OUT;

• Društvo treba dobre potrošače

• Mediji nisu nimalo stidljivi u propagiranju destruktivnih stilova života, normi i standarda ponašanja.

• Zbog takvog utjecaja mladi su u rascjepu. Škola im govori jedno a klima u društvu je nešto posve drugo.

• Pred ovakvim utjecajem škola i obitelj su gotovo nemoćni.

• Kao odgovor na situaciju u suvremenoj školi psiholozi nude rješenja u vidu bezbrojnih metoda koje bi trebale djelovati. Ipak te metode ne daju željene rezultate.

• Mnogi učitelji se nadaju i trude misleći da postoji ona „prava metoda“ (ili skup metoda), onaj istinski ključ za rješavanje situacije, te da psiholozi i pedagozi znaju tu „metodu“ i da će ona djelovati poput magične formule kojom će se sve stvari posložiti na svoje mjesto.

• Toga međutim nema. Problem je daleko dublji.

• Što se može učiniti? Koje je rješenje?• Ovo je pitanje za raspravu.