1

MINISTARSTVO ZATITE OKOLIA, PROSTORNOG UREENJA I GRADITELJSTVA

PRIRUNIK

za praenje i izvjeivanje o emisijama staklenikih plinova iz postrojenja nastalih obavljanjem djelatnosti iz Priloga I Uredbe o emisijskim kvotama staklenikih plinova i nainu trgovanja emisijskim jedinicama NN 142/08

Zagreb, rujan 2009.

2

(1) Prirunik se donosi radi potpunog, dosljednog, transparentnog i tonog praenja i izvjeivanja o emisijama staklenikih plinova nunim za provedbu mjera smanjenja emisija staklenikih plinova i funkcioniranje sustava trgovanja emisijama staklenikih plinova sukladno Uredbi o emisijskim kvotama staklenikih plinova i nainu trgovanja emisijskim jedinicama NN 142/08 (u daljnjem tekstu: Uredba).

Gdje je primjenjivo, potivale su se upute za praenje staklenikih plinova, koje su razvili Meuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC), Meunarodna organizacija za normizaciju (ISO), Inicijativa za protokol staklenikih plinova Svjetskog poslovnog savjeta za odrivi razvoj (WBCSD) i Svjetski institut za resurse (WRI).

Podaci koje dostavljaju operateri postrojenja, u skladu s ovim Prirunikom, koristiti e se za potrebe izvjeivanja temeljem meunarodnih ugovora iz podruja zatite atmosfere.

Tablica 1. koja sadri minimalne zahtjeve iz Priloga I. ovog Prirunika obvezna je za koritenje. Tablica odraava odgovarajuu ravnoteu izmeu trokovne uinkovitosti i tonosti. Uveden je nadomjesni pristup s minimalnim pragovima nesigurnosti, kako bi se omoguio alternativni nain praenja emisija iz vrlo specifinih ili sloenih postrojenja, izuzimajui takva postrojenja od primjene pristupa temeljenog na razinama, te omoguavajui stvaranje potpuno prilagoene metodologije praenja.

Odredbe koje se odnose na preneseni i inherentni CO2, koji kao istu tvar ili gorivo unose ili isputaju postrojenja obuhvaena Prilogom I Uredbe,usklaene su sa zahtjevima za izvjeivanje drava u okviru Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime.

Popis referentnih emisijskih faktora usklaen je s Uputama Meuvladinog tijela za klimatske promjene iz 2006. godine (u daljnjem tekstu IPCC Upute). Popis takoer sadri referentne vrijednosti za neto kalorine vrijednosti za brojne vrste goriva na temelju IPCC Uputa.

Poglavlje o kontroli i provjeri auriran je kako bi se poboljala pojmovna i jezina usklaenost sa smjernicama koje je razvila Europska organizacija za akreditaciju (EA), Europski odbor za normizaciju (CEN) i ISO.

to se tie utvrivanja svojstava goriva i materijala, detaljno su objanjeni zahtjevi za koritenje rezultata iz analitikih laboratorija i kontinuiranih analizatora plina, vodei rauna o iskustvu primjene u drugim dravama. Takoer su navedeni dodatni zahtjevi koji se odnose na metode i uestalost uzorkovanja.

Kako bi se poboljala trokovna uinkovitost za postrojenja s godinjim emisijama manjim od 25 000 tona fosilnog CO2, dodana su odreena izuzea od posebnih zahtjeva koji se odnose na postrojenja openito.

Upotreba oksidacijskih faktora za potrebe metodologije praenja nije obvezna za procese izgaranja. Za postrojenja koja proizvode industrijski ugljen i terminale za preradu plina dodan je pristup bilance mase. Zahtijevane vrijednosti za nesigurnost pri utvrivanju emisija iz ureaja za sagorijevanje plina, sniene su, kako bi odraavale specifine tehnike uvjete tih postrojenja.

3

Za postrojenja koja proizvode koks, sinter, eljezo i elik dodani su emisijski faktori iz IPCC Uputa.

Terminologija i metodologije za postrojenja koja proizvode cementni klinker i za postrojenja koja proizvode vapno, usklaene su s komercijalnim praksama sektora obuhvaenih ovim Prirunikom. Upotreba podataka o djelatnostima, emisijskom faktoru i konverzijskom faktoru usklaena je s ostalim djelatnostima iz Priloga I Uredbe.

Dodatni emisijski faktori navedeni su u Prilogu IX. za instalacije u industriji stakla.

Zahtjevi za utvrivanje nesigurnosti kod emisija iz kalciniranja sirovih materijala za instalacije u industriji keramike propisani su na nain da odraavaju situacije u kojima glina dolazi izravno iz kamenoloma. Metoda na temelju opsega proizvodnje se ne bi trebala koristiti, zbog ograniene primjenjivosti.

4

TABLICA PRILOGA

Prilog Naziv Stranica

Prilog I. Ope upute za djelatnosti iz Priloga I. Uredbe o emisijskim kvotama staklenikih plinova i nainu trgovanja emisijskim jedinicama NN 142/08

5

Prilog II. Upute za emisije nastale uslijed izgaranja radi obavljanja djelatnosti navedenih u Prilogu I. Uredbe

69

Prilog III. Upute specifine za djelatnosti koje se odnose na rafinerije mineralnih ulja iz Priloga I. Uredbe

78

Prilog IV. Upute specifine za djelatnosti koje se odnose na koksare iz Priloga I. Uredbe

81

Prilog V. Upute specifine za djelatnosti koje se odnose na postrojenja za prenje i sinteriranje metalnih ruda iz Priloga I. Uredbe

86

Prilog VI. Upute specifine za djelatnosti koje se odnose na postrojenja za proizvodnju sirovog eljeza i elika, ukljuujui i kontinuirano lijevanje iz Priloga I. Uredbe

90

Prilog VII. Upute specifine za djelatnosti koje se odnose na postrojenja za proizvodnju cementnog klinkera iz Priloga I. Uredbe

96

Prilog VIII. Upute specifine za djelatnosti koje se odnose na postrojenja za proizvodnju vapna iz Priloga I. Uredbe

103

Prilog IX. Upute specifine za djelatnosti koje se odnose na postrojenja za proizvodnju stakla iz Priloga I. Uredbe

107

Prilog X. Upute specifine za djelatnosti koje se odnose na postrojenja za proizvodnju keramikih proizvoda iz Priloga I. Uredbe

110

Prilog XI. Upute specifine za djelatnosti koje se odnose na postrojenja za proizvodnju papirne kae i papira iz Priloga I. Uredbe

117

Prilog XII. Upute za utvrivanje emisija staklenikih plinova pomou sustava kontinuiranog mjerenja emisije

120

5

PRILOG I.

Ope upute za djelatnosti iz Priloga I. Uredbe o emisijskim kvotama staklenikih plinova i nainu trgovanja emisijskim jedinicama (Narodne novine 142/08)

SADRAJ

Stranica

1. Uvod 8

2. Definicije 8

3. Naela praenja i izvjeivanja 12

4. Praenje emisija staklenikih plinova 13

4.1. Granice 13

4.2. Metodologije na temelju prorauna i mjerenja 14

4.3. Plan praenja 14

5. Metodologije na temelju prorauna za emisije CO2 16

5.1. Formule za izraunavanje 16

5.2. Razine pristupa 16

5.3. Nadomjesni pristupi 24

5.4. Podaci o djelatnostima 25

5.5. Emisijski faktori 26

5.6. Oksidacijski i konverzijski faktori 26

5.7. Preneseni CO2 27

6. Metodologije na temelju mjerenja 27

6.1. Openito 27

6.2. Razine metodologija na temelju mjerenja 28

6

6.3. Daljnji postupci i zahtjevi 28

7. Procjena nesigurnosti 30

7.1. Proraun 30

7.2. Mjerenje 32

8. Izvjeivanje 32

9. uvanje podataka 35

10. Kontrola i verifikacija 36

10.1. Prikupljanje i obrada podataka 36

10.2. Sustav kontrole 36

10.3. Kontrolne aktivnosti 37

10.3.1. Postupci i odgovornosti 37

10.3.2. Osiguranje kakvoe 38

10.3.3. Pregled i potvrda podataka 38

10.3.4. Postupci povjereni vanjskim izvoaima 39

10.3.5. Korekcije i korektivne radnje 39

10.3.6. Zapisi i dokumentacija 39

10.4. Verifikacija 40

10.4.1. Opa naela 40

10.4.2. Metodologija verifikacije 40

11. Emisijski faktori 43

12. Popis CO2 neutralne biomase 46

13. Utvrivanje podataka i faktora specifinih za djelatnosti 48

13.1. Utvrivanje neto kalorinih vrijednosti i emisijskih faktora za goriva

48

13.2. Utvrivanje oksidacijskih faktora, specifinih za djelatnosti 49

13.3. Utvrivanje emisijskih faktora iz proizvodnih procesa, konverzijskih faktora i podataka o sastavu

50

7

13.4. Odreivanje udjela biomase 50

13.5. Zahtjevi za utvrivanje svojstava goriva i materijala 51

13.5.1. Upotreba akreditiranih laboratorija 51

13.5.2. Upotreba neakreditiranih laboratorija 51

13.5.3. Kontinuirani analizatori plinova i plinski kromatografi 52

13.6. Metode uzorkovanja i uestalost analiza 53

14. Format izvjeivanja 54

14.1. Podaci o postrojenju 55

14.2. Pregled djelatnosti i emisija unutar postrojenja 56

14.3. Emisije uslijed izgaranja (proraun) 57

14.4. Emisije iz proizvodnih procesa (proraun) 58

14.5. Pristup bilance mase 58

14.6. Pristup na temelju mjerenja 60

15. Kategorije izvjeivanja 60

15.1. Format IPCC izvjeivanja 60

15.2. Oznaka kategorije izvora IPPC prema Uredbi EPRTR 63

16. Zahtjevi za postrojenja s niskim emisijama 67

8

1. UVOD

Prilog I. ovog Prirunika sadri ope upute za praenje i izvjeivanje o emisijama staklenikih plinova iz djelatnosti navedenih u Prilogu I Uredbe, koji nastaju radi tih djelatnosti. Dodatne upute o emisijama, specifinima za pojedine djelatnosti, navedene su u Prilozima II. XI Prirunika.

2. DEFINICIJE

Za potrebe ovoga Priloga i Priloga II. do XII. primjenjuju se definicije iz Uredbe.

1. Dodatno, primjenjuju se sljedee osnovne definicije:

(a) djelatnosti oznaavaju djelatnosti iz Prilog I. Uredbe;

(b) nadleno tijelo oznaava nadleno tijelo ili tijela koja su odreena u skladu s lankom 47. a Zakona o zatiti zraka (NN 178/04 i 60/08);

(c) izvor emisije oznaava dio (toku ili proces) postrojenja koji je mogue odvojeno identificirati, iz kojeg se emitiraju odgovarajui stakleniki plinovi;

(d) tok izvora oznaava specifinu vrstu goriva, sirovi materijal ili proizvod koji, zbog upotrebe ili proizvodnje poveava emisije odgovarajuih staklenikih plinova na jednom ili vie izvora emisije;

(e) metodologija praenja oznaava sve pristupe koje operater koristi kako bi utvrdio emisije predmetnog postrojenja;

(f) plan praenja oznaava detaljnu, potpunu i transparentnu dokumentaciju o metodologiji praenja specifinog postrojenja, ukljuujui i dokumentaciju o aktivnostima na prikupljanju i obradi podataka i sustav za provjeru njihove istinitosti;

(g) razina tonosti oznaava poseban element metodologije za utvrivanje podataka o djelatnostima, emisijskim faktorima i oksidacijskim ili konverzijskim faktorima;

(h) godinje oznaava razdoblje koje obuhvaa kalendarsku godinu od 1. sijenja do 31. prosinca;

(i) razdoblje izvjeivanja oznaava jednu kalendarsku godinu tijekom koje treba pratiti i izvjeivati o emisijama;

9

(j) razdoblje trgovanja oznaava viegodinju fazu sustava trgovanja emisijama (npr. 2010. 2012.) za koji je izraen Plan raspodjela kvote u skladu s lankom 8. Uredbe.

2. Sljedee definicije primjenjuju se za emisije, goriva i materijale:

(a) emisije uslijed izgaranja oznaavaju emisije staklenikih plinova nastale tijekom egzotermike reakcije goriva s kisikom;

(b) emisije iz proizvodnih procesa oznaava emisije staklenikih plinova, osim emisija uslijed izgaranja, koje nastaju kao rezultat namjernih ili nenamjernih reakcija izmeu tvari ili njihovih pretvorbi, ukljuujui kemijsku ili elektrolitiku redukciju metalnih ruda, toplotnu razgradnju tvari i oblikovanje tvari za upotrebu kao proizvoda ili sirovina;

(c) inherentni CO2 oznaava CO2 koji je dio goriva;

(d) konzervativno oznaava skupinu pretpostavki koje su definirane kako bi osigurale da ne doe do podcjenjivanja godinjih emisija;

(e) ara oznaava koliinu goriva ili materijala koji su reprezentativno uzorkovani i jedinstvenih svojstava te isporueni kao jedna poiljka, ili kontinuirano tijekom odreenog vremenskog razdoblja;

(f) goriva kojima se komercijalno trguje oznaava goriva ili specifine sastave kojima se esto i slobodno trguje, ako su s posebnom arom trgovale gospodarski neovisne strane, ukljuujui sva komercijalna standardna goriva, prirodni plin, laka i teka loiva ulja, ugljen, petrol-koks;

(g) materijali kojima se komercijalno trguje oznaava materijale specifinog sastava, kojima se esto i slobodno trguje, ako su s posebnom arom trgovale gospodarski neovisne strane;

(h) komercijalno standardno gorivo oznaava meunarodno standardizirana komercijalna goriva koja imaju interval pouzdanosti 95 % uz najvie 1 % za specifinu kalorinu vrijednost, ukljuujui plinsko ulje, lako loivo ulje, benzin, ulje za svjetiljke, kerozin, etan, propan i butan.

3. Sljedee definicije primjenjuju se za mjerenja:

(a) tonost oznaava stupanj podudaranja rezultata mjerenja i stvarnih vrijednosti odreene koliine (ili referentne vrijednosti utvrene empirijskim putem, koristei meunarodno prihvaene i sljedive materijale za kalibriranje i standardne metode), vodei rauna i o nasuminim i o sustavnim faktorima;

(b) nesigurnost oznaava parametar povezan s rezultatom utvrivanja koliine, koji oznaava rasprenost vrijednosti koje bi se mogle pripisati odreenoj koliini, ukljuujui uinke sustavnih, kao i nasuminih faktora, koji je izraen u postocima i koji opisuje interval pouzdanosti oko srednje vrijednosti koji obuhvaa 95 % vrijednosti, vodei rauna o svim asimetrinostima raspodjele vrijednosti;

10

(c) aritmetika sredina oznaava zbroj svih pojedinanih vrijednosti nekog skupa podijeljen s ukupnim brojem lanova skupa;

(d) mjerenje oznaava skup postupaka koji imaju za cilj utvrivanje vrijednosti koliine;

(e) mjerni instrument oznaava ureaj namijenjen mjerenju, samostalno ili zajedno s dodatnim ureajem(ima);

(f) mjerni sustav oznaava potpuni skup mjernih instrumenata i ostale opreme, kao to su oprema za uzorkovanje i obradu podataka, koji se koriste za utvrivanje varijabli kao to su podaci o djelatnostima, sadraju ugljika, kalorijskim vrijednostima ili emisijskom faktoru za emisije CO2;

(g) kalibracija oznaava niz postupaka koji, pod specifinim uvjetima, uspostavljaju odnose izmeu vrijednosti koje prikazuje mjerni instrument ili mjerni sustav, ili vrijednosti koje predstavlja mjerenje materijala ili referentni materijal i odgovarajuih vrijednosti koliine iz referentnih standarda;

(h) kontinuirano mjerenje emisije oznaava niz postupaka koji imaju za cilj utvrivanje vrijednosti koliine pomou periodinih (nekoliko na sat) mjerenja, bilo pomou in-situ mjerenja u dimnjaku ili pomou ekstrakcijskih postupaka gdje su mjerni instrumenti smjeteni u blizini dimnjaka; to ne ukljuuje pristupe s mjerenjem na temelju prikupljanja pojedinanih uzoraka iz dimnjaka;

(i) standardni uvjeti oznaava temperaturu od 273,15 K (tj. 0 C) i pritisak od 101 325 Pa, koji definiraju normalne kubine metre (Nm3).

4. Sljedee definicije primjenjuju se za metodologije na temelju prorauna i metodologije na temelju mjerenja za emisije CO2:

(a) neopravdano visoki trokovi oznaava trokove mjerenja koji su nerazmjerni ukupnim koristima od mjerenja, kako je utvrdilo nadleno tijelo. S obzirom na izbor razine stupnja, prag moe biti definiran kao vrijednost kvota koje tee ka poboljanju razine tonosti. Za mjere kojima se poveava kakvoa prijavljenih emisija, ali bez izravnog utjecaja na tonost, neopravdano visoki troak moe biti dio koji prekorauje indikativni prag od 1 % prosjene vrijednosti raspoloivih podataka o emisijama koji su prijavljeni u prethodnom razdoblju trgovanja. Za postrojenja bez tih podataka, za referencu se koriste podaci iz reprezentativnih postrojenja koji obavljaju iste ili usporedive djelatnosti, i mjere u skladu s njihovim kapacitetom.

(b) tehniki izvodivo znai da gospodarski subjekt moe u traenom vremenu nabaviti tehnika sredstva koja mogu zadovoljiti potrebe predloenog sustava;

(c) tokovi izvora de minimis oznaava skupinu manjih tokova izvora, koje je izabrao operater i koji zajedniki emitiraju 1 kilotonu ili manje fosilnog CO2 godinje, ili koji doprinose manje od 2 % (do ukupnog maksimalnog doprinosa od 20 kilotona fosilnog CO2 godinje) u ukupnim godinjim emisijama fosilnog CO2 tog postrojenja, prije oduzimanja prenesenog CO2, ovisno o tome to je vie u smislu apsolutnih emisija;

(d) glavni tokovi izvora oznaava skupinu tokova izvora koji ne pripadaju skupini manjih tokova izvora;

11

(e) manji tokovi izvora oznaava one tokove izvora, koje je operater odabrao da zajedniki ispuste 5 kilotona ili manje fosilnog CO2 godinje, ili da doprinesu manje od 10 % (do ukupnog maksimalnog doprinosa od 100 kilotona fosilnog CO2 godinje), ukupnoj godinjoj emisiji fosilnog CO2 iz postrojenja, prije oduzimanja prenesenog CO2, ovisno o tome to je vie u smislu apsolutnih emisija;

(f) biomasa oznaava nefosilne i biorazgradive organske materijale koji potjeu od biljaka, ivotinja i mikroorganizama, ukljuujui proizvode, nusproizvode, ostatke i otpad iz poljoprivrede, umarstva i srodnih industrija, kao i nefosilne i biorazgradive organske frakcije industrijskog i komunalnog otpada, ukljuujui plinove i tekuine iz razgradnje nefosilnog i biorazgradivog organskog materijala;

(g) isto u vezi s tvarima znai da su materijal ili gorivo sastavljeni od najmanje 97 % (s obzirom na masu) navedene tvari ili elementa to u komercijalnoj klasifikaciji odgovara izrazu purum. Za biomasu, ovo se odnosi na frakciju ugljika biomase u ukupnoj koliini ugljika u gorivu ili materijalu;

(h) metoda energetske bilance oznaava metodu za procjenu koliine energije koja se koristi za gorivo u kotlu, izraunato kao zbroj iskoristive topline i svih odgovarajuih gubitaka energije putem zraenja, prijenosa i dimnih plinova.

5. Sljedee definicije odnose se na nadzor i provjeru:

(a) rizici pri nadzoru oznaava osjetljivost parametara iz godinjeg izvjea o emisijama na znaajno pogreno prikazivanje podataka, koje nadzorni sustav nee pravovremeno sprijeiti ili uoiti i ispraviti;

(b) rizici pri otkrivanju oznaava rizik da verifikator nee otkriti znaajno pogreno prikazivanje podataka ili znaajnu neusklaenost;

(c) inherentni rizik oznaava osjetljivost parametara u izvjeu o godinjim emisijama na znaajno pogreno prikazivanje podataka, pod pretpostavkom da nije bilo s tim povezanih nadzornih aktivnosti;

(d) rizik pri verificiranju oznaava rizik da verifikator predloi neprimjereno miljenje prilikom verificiranja. Rizik pri verificiranju ovisi o inherentnom riziku, riziku pri nadzoru i riziku pri otkrivanju;

(e) zadovoljavajua sigurnost oznaava visoku, ali ne apsolutnu, razinu sigurnosti, koja je pozitivno izraena u miljenju verifikatora, da izvjee o emisiji koje se verificira ne sadri znaajno pogreno prikazivanje podataka i da postrojenje nema znaajnih neusklaenosti;

(f) prag znaajnosti oznaava koliinski prag ili graninu toku koja se koristi za utvrivanje odgovarajueg miljenja pri verificiranju podataka o emisijama, koji se nalaze u godinjem izvjeu o emisijama;

(g) razina sigurnosti oznaava stupanj do kojeg je verifikator siguran u zakljuke verifikacije, da je bilo dokazano da li podaci iz godinjeg izvjea o emisiji za postrojenje sadre znaajno pogreno prikazane podatke, ili ne;

12

(h) neusklaenost oznaava namjerno ili nenamjerno djelovanje ili propust djelovanja postrojenja koje se verificira, a suprotno je zahtjevima iz plana praenja koji je odobrilo nadleno tijelo u okviru dozvole postrojenja;

(i) znaajna neusklaenost znai da neusklaenost sa zahtjevima iz plana praenja koji je odobren od strane nadlenog tijela u okviru dozvole postrojenja moe dovesti do razliitog postupanja nadlenog tijela prema postrojenju;

(j) znaajno pogreno prikazivanje podataka oznaava pogreno prikazivanje podataka (isputanje, pogreno tumaenje i pogreke, ne uzimajui u obzir dopustivu nesigurnost) u godinjem izvjeu o emisijama, to bi, prema strunom miljenju verifikatora, moglo utjecati na odnos nadlenog tijela prema godinjem izvjeu o emisijama, npr. ako pogreno prikazani podaci prekorae prag znaajnosti;

(k) akreditacija u kontekstu verifikacije oznaava izdavanje izjave od strane akreditiranog tijela, na temelju miljenja donesenog nakon detaljne procjene povezane s formalnim prikazom sposobnosti i neovisnosti verifikatora za provoenje verifikacije u skladu s navedenim zahtjevima;

(l) verifikacija oznaava aktivnosti koje provodi verifikator kako bi mogao donijeti verifikacijsko miljenje kako je opisano u lanku 26. i lanku 29. te Prilogu VII. Uredbe;

(m) verifikator oznaava osposobljeno, neovisno i ovlateno tijelo ili osobu, odgovornu za provedbu postupka verifikacije i koja podnosi izvjee o verifikaciji, u skladu s detaljnim zahtjevima sukladno Prilogu VII. Uredbe.

3. NAELA PRAENJA I IZVJEIVANJA

Kako bi se osiguralo tono i provjerljivo praenje i prijava emisija staklenikih plinova u okviru Uredbe, praenje i izvjeivanje temelji se na sljedeim naelima: :

Potpunost. Praenje i izvjeivanje za postrojenje obuhvaa sve emisije i tokove izvora vezane uz djelatnosti iz Priloga I. Uredbe, ukljuujui emisije iz proizvodnih procesa i emisije uslijed izgaranja, kao i sve staklenike plinove koji su utvreni u odnosu na te djelatnosti, izbjegavajui dvostruko brojanje.

Dosljednost. Kako bi emisije koje su predmet praenja i izvjeivanja bile vremenski usporedive, potrebno je primjenjivati iste metodologije praenja i skupove podataka. Metodologije praenja mogu se promijeniti u skladu s odredbama ovog Prirunika ako se time poveava tonost podataka. Promjene metodologija praenja moraju biti odobrene od strane nadlenog tijela i moraju biti u potpunosti dokumentirane u skladu s ovim Prirunikom.

Transparentnost. Podaci vezani uz praenje emisija, ukljuujui pretpostavke, referentne vrijednosti, podatke o djelatnosti, emisijske faktore, oksidacijske faktore i konverzijske faktore, dobivaju se, evidentiraju, objedinjuju, analiziraju i dokumentiraju na nain koji verifikatoru i nadlenom tijelu omoguava da ponove postupak odreivanja emisija.

Tonost. Osigurano je da utvrene emisije ne budu sustavno vie niti nie od stvarnih vrijednosti. Izvori nesigurnosti se identificiraju i svode na najmanju moguu

13

mjeru. Proraun i mjerenje emisija obavljaju se s dunom panjom kako bi se postigla to vea tonost. Operater prua odgovarajui dokaz o tome da su iskazane emisije potpune. Emisije se utvruju primjenom odgovarajuih metodologija praenja navedenih u ovom Priruniku. Sva mjerna oprema i druga ispitna oprema koja se koristi za potrebe prijave emisija mora se pravilno koristiti, odravati i umjeravati te verificirati. Proraunske tablice i drugi alati koji se koriste za pohranjivanje podataka o emisijama i rukovanje podacima ne smiju sadravati nikakve greke. Prijavljene emisije i odgovarajue objave ne smiju sadravati znaajna pogrena prikazivanja, moraju biti nepristrane s obzirom na izbor i nain prikazivanja podataka te dati vjerodostojan i uravnoteen prikaz emisija postrojenja.

Trokovna uinkovitost. Kod odabira metodologije praenja treba postii ravnoteu izmeu poboljanja kojima se poveava tonost i dodatnih trokova tih poboljanja. Dakle, praenje emisija i izvjeivanje nastoji postii najveu tonost koja je tehniki izvediva, a ne dovodi do pretjerano visokih trokova. Upute operateru u vezi s metodologijom praenja treba napisati na logian i jednostavan nain, izbjegavajui dupliciranje poslova i uzimajui u obzir sustave koji ve postoje u postrojenju.

Pouzdanost. Korisnik se moe pouzdati da verificirano izvjee o emisijama istinito prikazuje ono to tvrdi da prikazuje, odnosno ono to bi se realno moglo oekivati da prikazuje.

Poboljanje rezultata praenja i izvjeivanja o emisijama. Postupak verifikacije izvjea o emisijama slui kao uinkovita i pouzdana potpora postupcima osiguranja i kontrole kakvoe, budui da operateru osigurava informacije koje mu omoguuju da poduzme mjere radi poboljanja praenja emisija i izvjeivanja o emisijama.

4. PRAENJE EMISIJA STAKLENIKIH PLINOVA

4.1. GRANICE

Praenjem i izvjeivanjem iz postrojenja obuhvaene su sve emisije staklenikih plinova iz svih izvora i/ili tokova izvora koji su vezani uz djelatnosti koje se obavljaju u postrojenju, a navedene su u Prilogu I. Uredbe.

U skladu s lankom 7. Uredbe, dozvole za emisije staklenikih plinova moraju sadravati opis djelatnosti i emisija postrojenja. Stoga u dozvoli moraju biti navedeni svi izvori emisija i tokovi izvora iz aktivnosti navedenih u Prilogu I. Uredbe koji podlijeu praenju i izvjeivanju. U skladu s lankom 7. Uredbe, emisijske dozvole sadre zahtjeve praenja, navodei metodologiju i uestalost praenja.

Emisije iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se koriste za potrebe prijevoza iskljuuju se iz procjena emisija.

Praenje emisija obuhvaa emisije koje proizlaze iz redovnoga rada postrojenja kao i izvanrednih dogaaja, ukljuujui pokretanje i zaustavljanje, te krizne situacije u izvjetajnom razdoblju.

Ako u odreenom postrojenju ili na odreenoj lokaciji, pojedinani ili ukupni proizvodni kapaciteti, odnosno ukupna proizvodnja jedne ili vie djelatnosti iz iste podrubrike Uredbe, Prilog I. prelazi prag definiran u tom Prilogu, u tom e se

14

postrojenju, odnosno na toj lokaciji, pratiti i prijavljivati sve emisije iz svih izvora i svih djelatnosti iz tog Priloga.

Hoe li e se dodatno postrojenje za izgaranje, kao to je kombinirano postrojenje za proizvodnju toplinske i elektrine energije, smatrati dijelom postrojenja koje obavlja drugu djelatnost iz Priloga I., ili zasebnim postrojenjem, ovisi o lokalnim okolnostima i navodi se u dozvoli postrojenja za emisiju staklenikih plinova.

Postrojenju se pripisuju sve emisije koje su u njemu nastale, bez obzira na toplinu odnosno elektrinu energiju predanu drugim postrojenjima. Emisije povezane s proizvodnjom toplinske odnosno elektrine energije koju postrojenje preuzima iz drugih postrojenja ne pripisuju se postrojenju primatelju.

4.2. METODOLOGIJE PRORAUNA I METODOLOGIJE MJERENJA

U skladu s Prilogom VI. Uredbe, kod utvrivanja emisija doputena je primjena:

- metodologije prorauna, kojom se emisije iz tokova izvora utvruju na temelju podataka o djelatnosti dobivenih putem mjernih sustava i dodatnih parametara laboratorijskih analiza ili standardnih faktora;

- metodologije mjerenja, kojom se emisije iz izvora emisije utvruju pomou kontinuiranog mjerenja koncentracije odgovarajueg staklenikog plina u dimnom plinu i toka dimnog plina.

Operater moe predloiti primjenu metodologije mjerenja ako moe pruiti dokaz:

- da se time pouzdano postie vea tonost vrijednosti godinjih emisija postrojenja nego alternativnim proraunom, uz izbjegavanje neopravdano visokih trokova, i

- da se usporedba metodologije mjerenja i prorauna temelji na istim izvorima emisije i tokovima izvora.

Primjena metodologije mjerenja podlijee odobrenju nadlenog tijela. Za svako razdoblje izvjeivanja operater izmjerene emisije potvruje metodologijom prorauna u skladu s odredbama poglavlja 6.3 toke (c).

Operater moe, uz odobrenje nadlenog tijela, kombinirati metode mjerenja i prorauna za razliite izvore emisije i tokove izvora istoga postrojenja. Operater osigurava i dokazuje da ne dolazi do izostavljanja niti do dvostrukoga raunanja emisija.

4.3. PLAN PRAENJA

Sukladno lanku 7. Uredbe, dozvole za emisije staklenikih plinova moraju sadravati zahtjeve praenja, navodei metodologiju i uestalost praenja.

Metodologija praenja dio je plana praenja, koji odobrava nadleno tijelo u skladu s kriterijima iz ovoga poglavlja i njegovih potpoglavlja. Metodologija praenja koju postrojenje treba primijeniti navedena je u uvjetima dozvole.

15

Nadleno tijelo provjerava i odobrava plan praenja koji je operater pripremio prije poetka izvjetajnog razdoblja i ponovno nakon svake izmjene metodologije praenja koja se primjenjuje u postrojenju, kako je navedeno tri stavka nie.

U skladu s poglavljem 16. plan praenja sadrava:

(a) opis postrojenja i djelatnosti koje se obavljaju u postrojenju ije e se emisije pratiti;

(b) podatke o odgovornostima za praenje i izvjeivanje unutar postrojenja;

(c) popis izvora emisija i tokova izvora koje treba pratiti za svaku djelatnost koja se obavlja unutar postrojenja;

(d) opis metodologije prorauna ili metodologije mjerenja koju treba koristiti;

(e) popis i opis razina koje e se primjenjivati na podatke o djelatnosti, emisijske faktore, oksidacijske i konverzijske faktore, za svaki od tokova izvora koje treba pratiti;

(f) opis mjernih sustava, specifikaciju i tonu lokaciju mjernih ureaja, za svaki tok izvora koji treba pratiti;

(g) dokaze o usklaenosti s pragovima nesigurnosti za podatke o djelatnosti i ostale parametre (gdje je primjenjivo) za primijenjene razine za svaki tok izvora;

(h) ako je primjenjivo, opis postupka koji e se koristiti za uzorkovanje goriva i materijala za potrebe odreivanja neto kalorine vrijednosti, sadraja ugljika, emisijskih faktora, oksidacijskog i konverzijskog faktora i sadraja biomase, za svaki tok izvora;

(i) opis izvora, odnosno analitikih postupaka za odreivanje donjih kalorinih vrijednosti, sadraja ugljika, odnosno emisijskog faktora, oksidacijskog faktora, konverzijskog faktora ili udjela biomase, za svaki tok izvora;

(j) ako je primjenjivo, popis i opis neakreditiranih laboratorija i odgovarajuih analitikih postupaka, ukljuujui i popis svih relevantnih mjera osiguranja kakvoe, npr. meulaboratorijsko usporeivanje, kako je opisano u potpoglavlju 13.5.2.;

(k) ako je primjenjivo, opis sustava za kontinuirano mjerenje emisija koji e se koristiti za praenje odreenog izvora emisije, tj. mjerne toke, uestalost mjerenja, oprema, postupci umjeravanja, postupci prikupljanja i pohranjivanja podataka i pristup kojim se potvruje proraun i izvjeivanje o podacima o djelatnosti, emisijskim faktorima i slino;

(l) ako je primjenjivo, gdje se primjenjuje takozvani nadomjesni pristup (poglavlje 5.3.): sveobuhvatni opis pristupa i analiza nesigurnosti, ako to nije ve obuhvaeno stavkama (a) do (k) ovoga popisa;

(m) opis postupaka za prikupljanje, rukovanje i nadzor nad podacima, kao i opis djelatnosti (vidi poglavlja 10.1-3.);

16

(n) gdje je primjenjivo, podatke o odgovarajuim vezama s djelatnostima koje se provode u okviru Sustava Zajednice za ekoloko upravljanje organizacijom (EMAS) i ostalih sustava za upravljanje okoliem (npr. ISO 14001:2004), naroito o postupcima i nadzoru koji se odnose na praenje i izvjeivanje o emisijama staklenikih plinova.

Ako se izmjenom metodologije praenja moe postii vea tonost podataka, metodologija se mijenja kad god je to tehniki izvedivo i ne dovodi do pretjerano visokih trokova.

Bitne izmjene metodologije praenja kao dijela plana praenja podlijeu odobrenju nadlenog tijela, ako se radi o:

- promjeni kategorizacije postrojenja iz Tablice 1.,

- promjeni izmeu metodologije prorauna i metodologije mjerenja, koje se koriste za utvrivanje emisija,

- poveanju nesigurnosti podataka o djelatnosti ili ostalih parametara (gdje je primjenjivo), to ukazuje na drugaiju razinu.

Operater bez odlaganja obavjetava nadleno tijelo o svim ostalim promjenama i predloenim promjenama metodologije praenja ili temeljnih podataka im ih opazi ili bi ih trebao opaziti, osim ako nije drugaije navedeno u planu praenja.

Promjene plana praenja jasno su navedene, opravdane i dokumentirane u internim zapisima operatera.

Nadleno tijelo od operatera zahtijeva da promjeni svoj plan praenja ukoliko on nije u skladu s pravilima iz ovog Prirunika.

5. METODOLOGIJE PRORAUNA ZA EMISIJE CO2

5.1. RAUNSKE FORMULE

Proraun emisija CO2 temelji se na nekoj od sljedeih formula:

emisije CO2 = podaci o djelatnosti * emisijski faktor * oksidacijski faktor

ili na alternativnom pristupu, ako je on definiran u zasebnim uputama za odgovarajuu djelatnost.

Izrazi u ovoj formuli utvreni su za emisije uslijed izgaranja i emisije iz proizvodnih procesa, kako slijedi:

Emisije uslijed izgaranja

Podaci o djelatnosti temelje se na potronji goriva. Potroena koliina goriva izraava se energetskim sadrajem u TJ, osim ako u ovom Priruniku nije drugaije navedeno. Prilikom potronje goriva ne oksidira sav ugljik iz goriva u CO2. Do nepotpune oksidacije dolazi zbog neuinkovitosti procesa izgaranja, u kojemu dio ugljika ostaje neizgoren ili djelomino oksidiran u obliku ai ili pepela. Neoksidirani

17

ili djelomino oksidirani ugljik uzima se u obzir kod oksidacijskog faktora, koji se izraava kao frakcija jednog. Iz toga proizlazi sljedea raunska formula:

emisije CO2 = protok goriva (t ili Nm3) * neto kalorina vrijednost (TJ/t ili TJ/Nm3) * emisijski faktor (t CO2/TJ) * oksidacijski faktor

Proraun emisija uslijed izgaranja poblie je opisan u Prilogu II.

Emisije iz proizvodnih procesa

Podaci o djelatnosti temelje se na potronji materijala, protoku ili obujmu proizvodnje i iskazuju se u t ili Nm3. Emisijski se faktor iskazuje u (tCO2/t ili tCO2/Nm3). Ugljik iz ulaznih materijala koji tijekom procesa ne prelazi u CO2, izraava se konverzijskim faktorom koji se izraava kao frakcija. Posebni konverzijski faktor se ne primjenjuje ako je ve uraunat u emisijski faktor. Potroena koliina ulaznog materijala izraava se masom ili volumenom (t ili Nm3). Iz toga proizlazi sljedea raunska formula:

emisije CO2 = podaci o djelatnosti (t ili Nm3) * emisijski faktor (tCO2/t ili Nm3) * konverzijski faktor

Proraun emisija iz proizvodnih procesa poblie je opisan u posebnim uputama za djelatnosti u Prilozima II. do XI. Konverzijski faktor ne koristi se u svim metodama prorauna u Prilozima II. do XI.

5.2. RAZINE PRISTUPA

Posebne upute po djelatnostima utvrene u Prilozima II. do XI. sadre specifine metodologije za odreivanje sljedeih varijabli: podaci o djelatnosti (koji se sastoje od dvije varijable: protok goriva/materijala i neto kalorina vrijednost), emisijski faktori, podaci o sastavu, oksidacijski i konverzijski faktori. Ovi se razliiti pristupi nazivaju razinama. to je vii broj razine (od 1 navie) to je vea njezina tonost, tako da se prednost daje razini oznaenoj najviim brojem.

Operater moe primijeniti razliite odobrene razine na razliite varijable: protok goriva/materijala, neto kalorina vrijednost, faktori emisije, podaci o sastavu, oksidacijski i konverzijski faktori, koje se koriste u pojedinanom proraunu. Izbor razina ovisi o odobrenju nadlenog tijela (vidi poglavlje 4.3.).

Istovjetne se razine oznaavaju istim brojem i odreenim slovom abecede (npr. razina 2a i 2b). Kod djelatnosti za koje su u ovom Priruniku predviene alternativne metode prorauna (npr. u Prilogu VII.: Metoda A na temelju ulaza u pe i Metoda B na temelju proizvodnje klinkera), operater moe prijei s jedne metode na drugu samo ako nadlenom tijelu prui zadovoljavajui dokaz da se tom promjenom postie tonije praenje i prijava emisija za odgovarajuu djelatnost.

Svi operateri prilikom odreivanja svih varijabli za sve izvore za postrojenja B ili C kategorije, primjenjuju pristup s najviom razinom. Sljedea se nia razina moe upotrijebiti samo ako operater nadlenom tijelu prui zadovoljavajui dokaz o tome da pristup s najviom razinom za tu varijablu, unutar metodologije praenja, nije tehniki izvediv ili da e dovesti do pretjerano visokih trokova.

18

U skladu s poglavljem 16., osigurava se da operateri na sve velike tokove izvora primjenjuju minimalno razine koje su utvrene u Tablici 1. dolje, osim ako to nije tehniki neizvedivo.

Ukoliko mu nadleno tijelo to odobri, operater moe kao minimum izabrati razinu 1 za varijable koje se koriste kod prorauna emisija iz manjih tokova izvora i primijeniti pristupe praenju i izvjeivanju koristei svoje metode procjene bez razina, za tokove izvora de minimis.

Operater bez odlaganja predlae promjene primijenjenih razina, u sluaju kada:

- su promijenjeni dostupni podaci, omoguavajui veu tonost u utvrivanju emisija,

- je zapoela emisija koja prije toga nije postojala,

- se znaajno promijenio raspon goriva ili odgovarajuih sirovina,

- su otkrivene pogreke u podacima, kao rezultat metodologije praenja,

- je nadleno tijelo zatrailo izmjenu.

Za goriva i materijale iz biomase koji su priznati kao isti, za postrojenja ili dijelove postrojenja koji se mogu tehniki raspoznati moe se primijeniti pristup bez razina, osim ako se predmetna vrijednost treba upotrijebiti za oduzimanje CO2 dobivenog iz biomase od emisija utvrenih pomou kontinuiranog mjerenja emisije. Ti pristupi bez razina ukljuuju metodu energetske bilance. O emisijama CO2 iz fosilnih oneiivaa goriva i materijala koji su kvalificirani kao ista biomasa, izvjetava se u okviru toka izvora biomase i moe se procijeniti pomou pristupa bez razina. Mijeana goriva i materijali koji sadre biomasu odreuju se primjenom odredaba poglavlja 13.4. ovoga Priloga, osim ako se tok izvora ne priznaje kao de minimis.

Ukoliko metodologija najvie razine ili razina, dogovorena za posebnu varijablu, privremeno nije izvodiva zbog tehnikih razloga, operater moe primijeniti najviu razinu koju je mogue postii, do trenutka ponovnog uspostavljanja uvjeta za primjenu prijanje razine. Operater bez odgode dostavlja nadlenom tijelu dokaz o potrebi promjene razine te podatke o privremenoj metodologiji praenja. Operater poduzima sve potrebne radnje kako bi omoguio nesmetano vraanje izvorne razine za potrebe praenja i izvjeivanja.

Promjene razina moraju biti dokumentirane. Manje praznine u podacima nastale radi ispada mjernih sustava obrauju se u skladu s dobrom strunom praksom kojom se osigurava konzervativna procjena emisija, s obzirom na odredbe objedinjenih uvjeta zatite okolia dokumenta o integriranoj prevenciji i kontroli oneienja (IPPC) o opim naelima praenja iz srpnja 20031. Ako se razine mijenjaju unutar izvjetajnog razdoblja, rezultati za odgovarajue djelatnosti izraunavaju se i o njima se izvjetava u odvojenim odjeljcima godinjeg izvjea nadlenoj vlasti za odgovarajue dijelove razdoblja izvjeivanja.

1 Dostupno na: http://eippcb.jrc.es/

19

Tablica 1.

Minimalni zahtjevi

(n.p. znai nije primjenjivo)

Kolona A za postrojenja A kategorije (oznaava postrojenja s prijavljenim prosjenim godinjim emisijama u prethodnom razdoblju(ili konzervativnu procjenu ili projekciju ako prijavljene emisije nisu dostupne ili vie nisu primjenjive) koje su jednake ili manje od 50 kilotona fosilnog CO2 prije oduzimanja prenesenog CO2),

Kolona B za postrojenja B kategorije (oznaava postrojenja s prijavljenim prosjenim godinjim emisijama u prethodnom razdoblju (ili konzervativnu procjenu ili projekciju ako prijavljene emisije nisu dostupne ili vie nisu primjenjive) veim od 50 kilotona i jednakim ili manjim od 500 kilotona fosilnog CO2 prije oduzimanja prenesenog CO2) i,

Kolona C za postrojenja C kategorije (oznaava postrojenja s prijavljenim prosjenim godinjim emisijama u prethodnom razdoblju (ili konzervativnu procjenu ili projekciju ako prijavljene emisije nisu dostupne ili vie nisu primjenjive) veim od 500 kilotona fosilnog CO2 prije oduzimanja prenesenog CO2).

Podaci o djelatnosti

Protok goriva

Neto kalorina vrijednost

Emisijski faktor Podaci o sastavu

Oksidacijski faktor

Konverzijski faktor

Prilog/Djelatnost A B C A B C A B C A B C A B C A B C

II.:Sagorijevanje

Komercijalna standardna goriva

2 3 4 2a/2b 2a/2b 2a/2b 2a/2b 2a/2b 2a/2b n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p.

20

Podaci o djelatnosti

Protok goriva

Neto kalorina vrijednost

Emisijski faktor Podaci o sastavu

Oksidacijski faktor

Konverzijski faktor

Ostala plinovita i tekua goriva

2 3 4 2a/2b 2a/2b 3 2a/2b 2a/2b 3 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p.

Kruta goriva 1 2 3 2a/2b 3 3 2a/2b 3 3 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p.

Pristup bilance mase za proizvodnju industrijskog ugljena i terminale za preradu plina

1 2 3 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. 1 2 2 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

Naprave za sagorijevanje plinova

1 2 3 n.p. n.p. n.p. 1 2a/b 3 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p.

ienje mokrim postupkom

Karbonat 1 1 1 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

Gips 1 1 1 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

21

Podaci o djelatnosti

Protok materijala

Neto kalorina vrijednost

Emisijski faktor Podaci o sastavu

Konverzijski faktor

A B C A B C A B C A B C A B C

III.: Rafinerije

Regeneriranje katalizatora iz procesa krekiranja

1 1 1 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

Proizvodnja vodika 1 2 2 n.p. n.p. n.p. 1 2 2 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

IV.: Koksare

Bilanca mase 1 2 3 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. 2 3 3 n.p. n.p. n.p.

Gorivo kao ulazni materijal 1 2 3 2 2 3 2 3 3 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

V.: Prenje i sinteriranje metalnih rudaa

Bilanca mase 1 2 3 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. 2 3 3 n.p. n.p. n.p.

Ulaz karbonata 1 1 2 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p. 1 1 1

VI.: eljezo i elik

Bilanca mase 1 2 3 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. 2 3 3 n.p. n.p. n.p.

Gorivo kao ulazni materijal 1 2 3 2 2 3 2 3 3 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

22

Podaci o djelatnosti

Protok materijala

Neto kalorina vrijednost

Emisijski faktor Podaci o sastavu

Konverzijski faktor

VII.: Cement

Na temelju ulaza u pe 1 2 3 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p. 1 1 2

Proizvodnja klinkera 1 1 2 n.p. n.p. n.p. 1 2 3 n.p. n.p. n.p. 1 1 2

CKD 1 1 2 n.p. n.p. n.p. 1 2 2 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

Nekarbonatni ugljik 1 1 2 n.p. n.p. n.p. 1 1 2 n.p. n.p. n.p. 1 1 2

VIII.: Vapno

Karbonati 1 2 3 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p. 1 1 2

Oksidi zemnoalkalijskih metala 1 1 2 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p. 1 1 2

IX.: Staklo

Karbonati 1 1 2 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

X.: Keramika

Ulaz ugljika 1 1 2 n.p. n.p. n.p. 1 2 3 n.p. n.p. n.p. 1 1 2

Oksidi alkalijskih metala 1 1 2 n.p. n.p. n.p. 1 2 3 n.p. n.p. n.p. 1 1 2

ienje mokrim postupkom 1 1 1 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

23

Podaci o djelatnosti

Protok materijala

Neto kalorina vrijednost

Emisijski faktor Podaci o sastavu

Konverzijski faktor

XI.: Papirna kaa i papir

Uobiajena metoda 1 1 1 n.p. n.p. n.p. 1 1 1 n.p. n.p. n.p. n.p. n.p. n.p.

24

5.3. NADOMJESNI PRISTUPI

U sluajevima kada primjena barem zahtjeva razine 1 za sve tokove izvora (osim de minimis), tehniki nije mogua ili bi dovela do pretjerano visokih trokova, operater primjenjuje takozvani nadomjesni pristup. To operatera oslobaa od obveze primjene poglavlja 5.2. ovoga Priloga i doputa stvaranje potpuno prilagoene metodologije praenja. Operater nadlenom tijelu dokazuje da su primjenom ove alternativne metodologije praenja na itavo postrojenje, zadovoljeni pragovi nesigurnosti iz Tablice 2. za godinju razinu emisija staklenikih plinova za itavo postrojenje.

Analiza nesigurnosti kvantificira nesigurnosti svih varijabli i parametara koji su koriteni u proraunu razine godinje emisije, vodei rauna o ISO Vodi za izraavanje nesigurnosti u mjerenju (1995.)2 i ISO 5168:2005. Analiza se provodi prije nego to nadleno tijelo odobri plan praenja na temelju podataka iz prole godine, a aurira se na godinjoj osnovi. To godinje auriranje provodi se zajedno s izradom godinjeg izvjea o emisijama i verificira se.

Operater utvruje i izvjeuje u godinjem izvjeu o emisijama, o podacima, ako su dostupni, ili o procjenama podataka o djelatnostima, neto kalorinim vrijednostima, emisijskim faktorima, oksidacijskim faktorima i ostalim parametrima koristei laboratorijske analize gdje je prikladno. Odgovarajui pristupi utvreni su planom praenja i odobrava ih nadleno tijelo. Tablica 2. ne primjenjuje se na postrojenja koja svoje emisije staklenikih plinova utvruju pomou sustava kontinuiranog praenja emisija, primjenjujui Prilog XII.

Tablica 2.

Nadomjesni opi pragovi nesigurnosti

Kategorija postrojenja Prag nesigurnosti koji treba dostii vrijednost ukupne godinje emisije

A 7,5 %

B 5,0 %

C 2,5 %

2 Vodi za izraavanje nesigurnosti u mjerenju, ISO/TAG 4, Izdala Meunarodna organizacija za normizaciju (ISO) 1993 (ispravljeno i ponovno tiskano 1995) u ime BIPM, IEC, IFCC, ISO, IUPAC, IUPAP i OIML.

25

5.4. PODACI O DJELATNOSTI

Podaci o djelatnosti predstavljaju podatke o toku materijala, potronji goriva, ulaznom materijalu i izlaznim proizvodima koji se izraavaju kao energetski sadraj [TJ] (u izuzetnim sluajevima takoer i kao masa ili volumen [t ili Nm3], vidi poglavlje 5.5.) ako se radi o gorivima, te masa ili volumen ako se radi o sirovinama ili proizvodima [t ili Nm3].

Operater moe utvrditi podatke o djelatnosti na temelju fakturiranih koliina goriva ili materijala, utvrenih u skladu s Prilogom I. i odobrenim razinama Priloga II. do XI.

Ako se podaci o aktivnosti za proraun emisija ne mogu izravno utvrditi, podaci o aktivnosti se utvruju procjenom promjena zaliha:

Materijal C = Materijal P + (Materijal S Materijal E) Materijal O

Gdje je:

Materijal C: Materijal preraen u razdoblju izvjeivanja

Materijal P: Materijal kupljen u razdoblju izvjeivanja

Materijal S: Zaliha materijala na poetku razdoblja izvjeivanja

Materijal E: Zaliha materijala na kraju razdoblja izvjeivanja

Materijal O: Materijal upotrijebljen u druge svrhe (prijevoz ili daljnja prodaja)

Ukoliko se Materijal S i Materijal E ne mogu odrediti izravnim mjerenjem iz razloga tehnike neizvedivosti ili pretjerano visokih trokova, operater te dvije koliine moe procijeniti na temelju

- podataka iz prethodnih godina i njihove korelacije s proizvodnjom u razdoblju izvjeivanja,

ili

- dokumentiranim metodama i odgovarajuim podacima u revidiranim financijskim izvjeima za razdoblje izvjeivanja.

U sluajevima gdje tehniki nije mogue utvrditi godinje podatke o djelatnosti za itavu kalendarsku godinu, ili bi to dovelo do pretjerano visokih trokova, operater moe odabrati sljedei odgovarajui radni dan kako bi odvojio izvjetajnu godinu od sljedee. Odstupanja koja se mogu primijeniti na jedan ili nekoliko tokova izvora jasno su zabiljeena, oblikuju temelj reprezentativne vrijednosti za kalendarsku godinu i dosljedno se primjenjuju u sljedeoj godini.

26

5.5. EMISIJSKI FAKTORI

Emisijski faktori temelje se na sadraju ugljika u gorivima i ulaznim materijalima i iskazuju se kao tCO2/TJ (emisije uslijed izgaranja), ili kao tCO2/t ili tCO2/Nm3 (emisije iz proizvodnih procesa).

Kako bi se postigla vea transparentnost i usklaenost s nacionalnim inventarima staklenikih plinova, upotreba emisijskih faktora za gorivo, koji se iskazuju kao tCO2/t, umjesto tCO2/TJ za emisije uslijed izgaranja, ograniena je na sluajeve gdje bi operater inae imao pretjerano visoke trokove.

Za pretvaranje ugljika u odgovarajuu vrijednost CO2 primjenjuje se faktor3 3,664 [tCO2/t C].

Emisijski faktori i odredbe za razvoj emisijskih faktora specifinih za djelatnosti, utvreni su u poglavljima 11. i 13. ovoga Priloga.

Biomasa se smatra CO2 neutralnom. Na biomasu se primjenjuje emisijski faktor 0 [tCO2/TJ odnosno t ili Nm3]. U poglavlju 12. ovoga priloga navedeni su razliiti primjeri vrsta materijala koje se smatraju biomasom.

U sluaju goriva i materijala koji sadre i ugljik fosilnog podrijetla i ugljik iz biomase, primjenjuje se ponderirani emisijski faktor, koji se temelji na udjelu fosilnog ugljika u ukupnom sadraju ugljika odreenoga goriva. Ovaj proraun mora biti transparentan i dokumentiran u skladu s pravilima i postupcima iz poglavlja 13. ovoga Priloga.

Inherentni CO2 koji je prenesen u postrojenje koje je obveznik ishoenja dozvole za emisije staklenikih plinova iz postrojenja, kao dio goriva (na primjer plin iz visokih pei, plin iz koksara ili prirodni plin) ukljuen je u emisijski faktor za to gorivo.

Uz odobrenje nadlenog tijela, inherentni CO2 koji potjee iz toka izvora ali je kasnije prenesen izvan postrojenja kao dio goriva, moe se oduzeti od emisija iz tog postrojenja neovisno o tome je li isporueno drugom postrojenju koje je obveznik ishoenja dozvole za emisije staklenikih plinova iz postrojenja, ili ne. Svakako, to treba napomenuti u izvjeu o emisijama.

5.6. OKSIDACIJSKI I KONVERZIJSKI FAKTORI

Oksidacijski faktor za emisije uslijed izgaranja ili konverzijski faktor za emisije iz proizvodnih procesa koriste se za prikaz udjela ugljika koji nije oksidirao ili se pretvorio u postupku. Za oksidacijske faktore ne vai zahtjev za primjenu najvie razine. Ukoliko se u postrojenju koriste razliita goriva i izraunavaju oksidacijski faktori specifini za djelatnost, uz odobrenje nadlenog tijela, operater za tu djelatnost moe odrediti jedan ukupni oksidacijski faktor i primijeniti ga na sva goriva ili, osim ako nije upotrijebljena biomasa, pripisati nepotpunu oksidaciju jednom velikom toku goriva i koristiti vrijednost 1 za sve ostale.

3 Na temelju omjera atomskih masa ugljika (12,011) i kisika (15,9994).

27

5.7. PRENESENI CO2

Uz odobrenje nadlenog tijela, operater moe od izraunate razine emisija postrojenja odbiti svaki CO2 koji se ne emitira iz postrojenja, ve se odvodi iz postrojenja kao ista tvar, ili izravno koristi kao dio proizvoda ili gorivo, pod uvjetom da je to odbijanje praeno odgovarajuim smanjenjem za djelatnost i postrojenje, o emu drava izvjeuje prilikom slanja nacionalnog inventara Tajnitvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime. Odgovarajua koliina CO2 iskazuje se kao napomena. Mogui sluajevi prenesenog CO2 iz postrojenja, ukljuuju, inter alia:

- isti CO2 koji se koristi za gaziranje pia,

- isti CO2 koji se koristi kao suhi led za hlaenje,

- isti CO2 koji se koristi kao sredstvo za gaenje, rashladno sredstvo ili laboratorijski plin,

- isti CO2 koji se koristi za dezinsekciju itarica,

- isti CO2 koji se koristi kao otapalo u prehrambenoj ili kemijskoj industriji,

- CO2 koji se koristi kao sirovina u kemijskoj industriji, industriji celuloze (npr. za ureu ili nataloene karbonate),

- karbonate koji se nalaze u apsorpcijskom proizvodu suenom rasprivanjem (SDAP), iz polusuhog ienja dimnih plinova.

Masa godinje prenesenog CO2 ili karbonata utvruje se uz maksimalnu nesigurnost manju od 1,5 %, bilo izravnom upotrebom mjeraa volumnog ili masenog protoka, vaganjem ili neizravno, iz mase predmetnih proizvoda (npr. karbonata ili uree), kada je to relevantno i prikladno.

Ako je dio prenesenog CO2 nastao iz biomase ili ako je postrojenje samo djelomino obuhvaeno Uredbom, operater odbija samo odgovarajui dio mase prenesenog CO2 koji potjee od fosilnih goriva i materijala u djelatnostima koje su obuhvaene Uredbom. Odgovarajue metode dodjeljivanja su konzervativne i mora ih odobriti nadleno tijelo.

6. METODOLOGIJE MJERENJA

6.1. OPENITO

Kako je utvreno u poglavlju 4.2., emisije staklenikih plinova mogu se odrediti metodologijom mjerenja pomou sustava za kontinuirano praenje emisije (CEMS) iz svih ili iz odabranih izvora emisije, pomou standardiziranih ili prihvaenih metoda, nakon to operater prije izvjetajnog razdoblja dobije odobrenje nadlenog tijela da se upotrebom CEMS-a postie vea tonost nego izraunavanjem emisija pomou najtonije razine pristupa. Posebni pristupi za metodologije mjerenja utvreni su u Prilogu XII. ovog Prirunika.

Postupci koji se koriste za mjerenje koncentracija kao i za mjerenje protoka mase ili volumena, gdje je to mogue, u skladu su sa standardiziranom metodom koja ograniava pristranost pri uzorkovanju i mjerenju i kod koje je poznata mjerna nesigurnost. Ako su

28

dostupne, koriste se CEN norme (tj. one koje je izdao Europski odbor za normizaciju). Ako CEN norme nisu dostupne, primjenjuju se odgovarajue ISO norme (tj. one koje je izdala Meunarodna organizacija za normizaciju) ili nacionalne norme. Ako ne postoje primjenjive norme, postupci se mogu provesti u skladu s odgovarajuim nacrtom normi ili u skladu sa smjernicama za najbolju industrijsku praksu.

Odgovarajue ISO norme su, inter alia:

- ISO 12039:2001 emisije iz stacionarnog izvora odreivanje ugljinog monoksida, ugljinog dioksida i kisika uinkovitost i umjeravanje automatizirane metode mjerenja,

- HRN ISO 10396:2008 emisija iz stacionarnog izvora uzorkovanje za automatizirano odreivanje koncentracija plinova,

- ISO 14164:1999 emisije iz stacionarnog izvora. Odreivanje stupnja protoka volumena toka izvora plina u dimnjacima automatizirana metoda.

Udio biomase u izmjerenim emisijama CO2 odbija se na temelju pristupa prorauna i o tome se izvjetava putem napomene (vidi poglavlje 14. ovoga Priloga).

6.2. RAZINE ZA METODOLOGIJE MJERENJA

Operater postrojenja koristi najviu razinu sukladno Prilogu XII., za svaki izvor emisije koji je naveden u dozvoli za emisije staklenikih plinova i za koje se odgovarajue emisije staklenikih plinova odreuju pomou CEMS-a.

Nia razina moe se upotrijebiti za odgovarajui izvor emisije samo ako se nadlenom tijelu dokae da pristup najvie razine nije tehniki izvediv ili da e dovesti do neopravdano visokih trokova. Stoga odabrana razina za svaki izvor emisije odraava najviu razinu tonosti koja je tehniki mogua i ne dovodi do neopravdano visokih trokova. Izbor razine mora odobriti nadleno tijelo (vidi poglavlje 4.3.).

Za razdoblje izvjeivanja od 2010. 2012. godine primjenjuje se najmanje razina 2. iz Priloga XII., osim ako to nije tehniki neizvodivo.

6.3. DRUGI POSTUPCI I ZAHTJEVI

(a) Uestalost uzorkovanja

Satni prosjeci (valjane satne vrijednosti) izraunavaju se za sve elemente utvrivanja emisije (ako je primjenjivo) kako je navedeno u Prilogu XII. koristei sve podatkovne toke dostupne za taj sat. Ako je oprema bila izvan nadzora ili izvan upotrebe u dijelu sata, satni prosjek izraunava se razmjerno preostalim podatkovnim tokama za taj sat. Ako se valjane satne vrijednosti ne mogu izraunati za element odreivanja emisije, s obzirom da je dostupno manje od 50 % maksimalnog broja satnih vrijednosti4, sat je izgubljen. U svakom sluaju gdje se ne mogu izraunati valjane satne vrijednosti, izraunavaju se zamjenske vrijednosti u skladu s odredbama ovoga poglavlja.

4 Najvei broj satnih podatkovnih toaka proizlazi iz uestalosti mjerenja.

29

(b) Nedostajui podaci

Ako je oprema izvan nadzora (npr. u sluaju umjeravanja ili greaka uzrokovanih smetnjama) ili izvan upotrebe, te radi toga nije mogue osigurati valjane satne vrijednosti, za jedan ili vie elemenata prorauna kalkulacije, operater utvruje zamjenske vrijednosti za svaki nedostajui sat , kako je prikazano dolje.

(i) Koncentracije

Ako nije mogue osigurati valjane satne vrijednosti, za parametar koji je neposredno izmjeren kao koncentracija (npr. stakleniki plinovi, O2), zamjenska vrijednost C*subst za taj sat izraunava se na sljedei nain:

C*subst= + c_

gdje je:

aritmetika sredina koncentracije specifinih parametara,

c_najbolja procjena standardnog odstupanja koncentracije specifinih parametara.

Aritmetika sredina i standardno odstupanje izraunavaju se na kraju razdoblja izvjeivanja iz itavog skupa podataka o emisijama koji su izmjereni tijekom razdoblja izvjeivanja. Ukoliko takvo razdoblje nije primjenjivo zbog bitnih tehnikih izmjena na postrojenju, s nadlenim tijelom dogovara se reprezentativni vremenski okvir, po mogunosti u trajanju od jedne godine.

Verifikatoru se dostavlja proraun aritmetike sredine i standardnog odstupanja;

(ii) Ostali parametri

U sluaju da nije mogue osigurati valjane satne vrijednosti, za parametre koji nisu neposredno izmjereni kao koncentracije, zamjenske vrijednosti ovih parametara dobivaju se putem modela bilance mase ili energetske bilance. Preostali izmjereni elementi prorauna emisije koriste se za potvrdu rezultata.

Model bilance mase ili energetske bilance i temeljne pretpostavke, trebaju biti dokumentirani i dostavljeni verifikatoru, zajedno s izraunatim rezultatima.

(c) Potvrivanje prorauna emisija

Usporedo s utvrivanjem emisija pomou metode mjerenja, godinje emisije svakog predmetnog staklenikog plina utvruju se izraunom na temelju jedne od sljedeih opcija:

(a) izraun emisija kako je navedeno u odgovarajuim Prilozima za odgovarajue djelatnosti. Za izraunavanje emisija openito se mogu primijeniti nie razine (tj. razina 1 kao minimum), ili

(b) izraun emisija kako je navedeno u IPCC Uputama iz 2006. godine, npr. moe se koristiti metoda razine 1.

30

Moe doi do odstupanja izmeu rezultata dobivenih pristupom mjerenja i pristupom prorauna. Operater istrauje vezu izmeu rezultata dobivenih pristupom mjerenja i pristupom prorauna, vodei rauna da se, kao rezultat dva razliita pristupa, moe pojaviti ope odstupanje. Vodei rauna o toj povezanosti, operater koristi rezultate pristupa prorauna kako bi provjerio rezultate dobivene pristupom mjerenja.

Operater utvruje i izvjeuje u godinjem izvjeu o emisijama o podacima, ako su dostupni, ili o procjenama podataka o djelatnostima, neto kalorinim vrijednostima, emisijskim faktorima, oksidacijskim faktorima i ostalim parametrima koji su se koristili u utvrivanju emisija u skladu s prilozima II. do XI. koristei laboratorijske analize gdje je prikladno. Odgovarajui pristupi, kao i odabrane metode za potvrivanje prorauna, nalaze se u planu praenja i odobrava ih nadleno tijelo.

Ako usporedba s rezultatima pristupa prorauna jasno pokazuje da rezultati pristupa mjerenja nisu valjani, operater koristi zamjenske vrijednosti, kako je opisano u okviru ovoga poglavlja.

7. PROCJENA NESIGURNOSTI

7.1. PRORAUN

Ovo poglavlje je predmet poglavlja 16. ovoga Priloga. Operater prilikom prorauna emisija treba poznavati nesigurnost glavnih izvora.

U okviru metodologije prorauna, na temelju odredaba iz poglavlja 5.2., nadleno tijelo odobrava kombinaciju razina za svaki tok izvora u postrojenju, a odobrava i sve ostale detalje metodologije praenja za to postrojenje koji se nalaze u dozvoli postrojenja. Na taj nain nadleno je tijelo odobrilo nesigurnost koja izravno proizlazi iz pravilne primjene odobrene metodologije praenja, a dokaz tog odobrenja je sadraj dozvole. Navoenje kombinacije razina u izvjeu o emisijama e sadravati prijavljenu nesigurnost za potrebe Uredbe. Stoga kad se primjenjuje metodologija prorauna, nema daljnjih zahtjeva za izvjeivanjem o nesigurnosti.

Nesigurnost koja je odreena za mjerni sustav unutar sustava razina obuhvaa utvrenu nesigurnost upotrijebljenih mjernih instrumenata, nesigurnost povezanu s umjeravanjem i bilo koju dodatnu nesigurnost koja je povezana s koritenjem mjernih instrumenata u praksi. Navedene vrijednosti pragova u sustavu razina odnose se na nesigurnost povezanu s vrijednosti za jedno razdoblje izvjeivanja.

to se tie goriva ili materijala koji su u komercijalnoj prodaji, nadlena tijela mogu dozvoliti operateru da godinji protok goriva/materijala utvrdi samo na temelju fakturirane koliine goriva ili materijala, bez daljnjeg pojedinanog dokaza s tim povezanih nesigurnosti, pod uvjetom da nacionalno zakonodavstvo ili dokazana primjena odgovarajuih nacionalnih ili meunarodnih normi osigurava da su odgovarajui zahtjevi o nesigurnosti za podatke o djelatnostima ispunjeni za komercijalne transakcije.

U svim ostalim sluajevima operater dostavlja pismeni dokaz razine nesigurnosti povezane s utvrivanjem podataka o djelatnosti za svaki tok izvora kako bi dokazao usklaenost s pragovima nesigurnosti iz Priloga II. XI. ovog Prirunika. Operater temelji

31

proraun na specifikacijama koje je dostavio dobavlja mjernih instrumenata. Ako specifikacije nisu dostupne, operater provodi procjenu nesigurnosti mjernog instrumenta. U oba sluaja operater vodi rauna o potrebnim korekcijama ovih specifikacija radi utjecaja stvarnih uvjeta koritenja kao to su starenje, uvjeti okolia, umjeravanje i odravanje. Te korekcije mogu obuhvaati i konzervativnu strunu procjenu.

Ako se primjenjuju mjerni sustavi, operater vodi rauna o kumulativnom uinku svih komponenti mjernog sustava na nesigurnost godinjih podataka o aktivnosti, koristei pravilo o propagaciji pogreke5 koje sadri dva prikladna pravila za kombiniranje nepovezanih nesigurnosti u okviru dodavanja i multipliciranja, ili odgovarajuih konzervativnih pribliavanja, ukoliko doe do meuzavisne nesigurnosti:

(a) za nesigurnost zbroja (npr. pojedinanih doprinosa godinjoj vrijednosti):

za nepovezane nesigurnosti:

za meuovisne nesigurnosti:

Gdje:

Uukupno predstavlja nesigurnost zbroja, izraenu u postotku;

xi i Ui predstavljaju nesigurnost koliine i s njima povezane postotke nesigurnosti;

(b) za nesigurnost proizvoda (npr. razliitih parametara koji se koriste za pretvaranje oitane vrijednosti u podatke o protoku mase):

za nepovezane nesigurnosti:

za meuovisne nesigurnosti:

Gdje:

Uukupno predstavlja nesigurnost proizvoda, izraenu u postotku;

5 Prilog 1. Prirunika o dobroj praksi iz 2000. i Prilog 1. revidiranih IPCC Uputa (upute o izvjeivanju): http://www. ipcc-nggip.iges.or.jp/public/public.htm.

32

Ui predstavlja postotke nesigurnosti povezane sa svakom od koliina.

Operater, putem osiguranja kakvoe i postupka nadzora, upravlja i smanjuje preostale nesigurnosti podataka o emisijama u svojim izvjeima o emisijama. Za vrijeme postupka verificiranja, verifikator verificira ispravnost primjene odobrene metodologije praenja i ocjenjuje upravljanje i smanjenje preostalih nesigurnosti putem operaterovih postupaka osiguranja i kontrole kakvoe.

7.2. MJERENJE

Kako je utvreno u poglavlju 4.2., operater moe opravdati primjenu metodologije mjerenja ako se njome pouzdano postie vea tonost nego relevantnom metodologijom prorauna (usporedi s poglavljem 4.2.). U tu svrhu operater nadlenom tijelu dostavlja kvantitativne rezultate opsenije analize nesigurnosti uzimajui u obzir sljedee izvore nesigurnosti, vodei rauna o EN 14181.

- utvrena nesigurnost opreme za kontinuirano mjerenje,

- nesigurnosti vezane uz umjeravanje,

- dodatna nesigurnost povezana s nainom koritenja opreme za praenje u praksi.

Nadleno tijelo moe na temelju obrazloenja operatera odobriti primjenu sustava za kontinuirano mjerenje emisija za odabrane ili za sve izvore emisija u postrojenju, te odobriti sve druge pojedinosti metodologije praenja za te izvore emisije, koje e biti navedene u dozvoli postrojenja. Tim odobrenjem nadleno tijelo odobrava nesigurnost koja izravno proizlazi iz ispravne primjene odobrene metodologije praenja, a dozvola za emisije slui kao dokaz toga odobrenja.

Operater navodi iznos nesigurnosti koji proizlazi iz poetne opsene analize nesigurnosti, u svom godinjem izvjeu o emisijama za odgovarajue izvore i tokove izvora, dok nadleno tijelo ne preispita odluku o izboru metode mjerenja i zatrai novi proraun nesigurnosti. Navoenje ovoga iznosa nesigurnosti u izvjeu o emisijama ujedno predstavlja prijavu nesigurnosti za potrebe Uredbe.

Operater, putem osiguranja i kontrole kakvoe, upravlja i smanjuje preostale nesigurnosti vezane uz podatke iz izvjea o emisijama. Za vrijeme verifikacije, verifikator provjerava ispravnost primjene odobrene metodologije praenja i ocjenjuje upravljanje i smanjenje preostalih nesigurnosti putem postupaka osiguranja i kontrole kakvoe poduzetih od strane operatera.

8. IZVJEIVANJE

U Prilogu VI. Uredbe utvreni su zahtjevi izvjeivanja za postrojenja. Format za izvjeivanje utvren u poglavlju 14. ovoga Priloga i podaci koji su u njemu sadrani koriste se kao temelj za dostavu kvantitativnih podataka.

33

Izvjee o emisijama obuhvaa godinje emisije u kalendarskoj godini za razdoblje izvjeivanja.

Izvjee se verificira u skladu s detaljnim zahtjevima koji su propisani u skladu s Uredbom Prilog VII i u ovom Priruniku. Operater Agenciji za zatitu okolia dostavlja verificirano izvjee do 15. oujka svake godine, za emisije iz prethodne godine, na temelju ega Agencija izrauje izvjee koje dostavlja MZOPUG-u do 31. oujka.

Nadleno tijelo dostavljena izvjea o emisijama objavljuje u javnosti u skladu s pravilima utvrenima Uredbom. Operateri mogu u svome izvjeu naznaiti koje podatke smatraju poslovnom tajnom, te se temeljem toga isti ne objavljuju u javnosti.

Svaki operater u svome izvjeu navodi sljedee podatke o postrojenju:

(1) podatke o postrojenju, kako je navedeno u Uredbi, Prilog VI., i jedinstveni broj dozvole postrojenja;

(2) za sve izvore emisija i/ili tokove izvora ukupne emisije, odabrani pristup (mjerenje ili proraun), odabrane razine i metodu (ako je primjenjivo), podatke o djelatnosti6, emisijske faktore7 i oksidacijske/konverzijske faktore8. Sljedee se stavke ne iskazuju kao stavke emisije, ve kao napomene: koliina biomase koja je izgorjela [TJ] odnosno upotrijebljena u procesu [t ili Nm3]; emisije CO2 [t CO2] iz biomase ukoliko se emisije odreuju mjerenjem; CO2 prenesen iz postrojenja [t CO2]; inherentni CO2 koji iz postrojenja izlazi kao dio goriva;

(3) ako se emisijski faktori i podaci o djelatnosti odnose na masu, a ne na energiju, operater dostavlja dopunske pribline podatke o godinjoj prosjenoj neto kalorinoj vrijednosti i emisijskom faktoru za svako gorivo. Priblini podaci oznaavaju godinje vrijednosti potvrene empirijski ili s odobrenim izvorima koje se koriste kao zamjena za podatke o varijablama (tj. protok goriva/materijala, neto kalorina vrijednost ili emisija, oksidacijski ili konverzijski faktori) potrebnima za pridruene pristupe prorauna u skladu s Prilozima I. XI., kako bi se osiguralo potpuno izvjeivanje ako se metodologijom praenja ne dobiju sve potrebne varijable;

(4) ako se koristi pristup bilance mase, operateri izvjeuju o protoku mase, sadraju ugljika i energije za svaki tok goriva i materijala u postrojenje i iz postrojenja, te o njihovim zalihama;

(5) ako se primjenjuje kontinuirano praenje emisija (Prilog XII. Prirunika), operater izvjetava o godinjim emisijama fosilnog CO2, kao i o emisijama CO2 koje nastaju radi koritenja biomase. Dodatno, operater izvjetava o dopunskim priblinim podacima za godinje neto prosjene kalorine vrijednosti i emisijskom faktoru za svako gorivo, ili o ostalim relevantnim parametrima za materijale i proizvode, koji su dobiveni potvrenim izraunavanjem;

6 Podaci o djelatnosti za procese izgaranja izraavaju se kao energija (neto kalorina vrijednost) i masa. Goriva i ulazni materijali iz biomase takoer se iskazuju kao podaci o djelatnosti. 7 Emisijski faktori za procese izgaranja izraavaju se kao emisija CO2 po energetskom sadraju. 8 Konverzijski i oksidacijski faktori izraavaju se kao frakcije bez dimenzije.

34

(6) ako se primjenjuje nadomjesni pristup u skladu s poglavljem 5.3., operater izvjetava o dopunskim priblinim podacima za svaki parametar za koji pristupom nisu dobiveni potrebni podaci u skladu s Prilozima I. do XI.;

(7) ako se koristi gorivo, ali se emisije izraunavaju kao emisije iz proizvodnih procesa, operater izvjetava o dopunskim zamjenskim podacima za emisije iz sagorijevanja tih goriva za osnovne vrijednosti odgovarajuih varijabli prorauna emisije;

(8) privremene ili trajne promjene razina, razloge za te promjene, datum poetka promjena te datume poetka i zavretka privremenih promjena;

(9) sve ostale promjene nastale tijekom izvjetajnog razdoblja u postrojenju, koje bi mogle biti znaajne za izvjee o emisijama.

Podaci koje treba dostaviti u okviru navedenih toaka (8) i (9), te dopunski podaci koje treba dostaviti u okviru toke (2), nisu prikladni za prikazivanje u tablinom obliku formata izvjea i stoga su ukljueni u godinje izvjee o emisijama kao obini tekst.

Goriva i pripadajue emisije iskazuju se na temelju kategorija goriva Meuvladinoga tijela za klimatske promjene (IPCC) (vidi poglavlje 11. ovoga Priloga) koje se temelje na definicijama Meunarodne agencije za energiju. Operater primjenjuje te kategorije i pripadajue emisijske faktore, pod uvjetom da su oni odobreni u okviru odgovarajue metodologije praenja. sukladno popisu kategorija goriva s definicijama i emisijskim faktorima u skladu s posljednjim nacionalnim izvjeem podnesenim Tajnitvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime.

Osim toga, iskazuju se vrste otpada i emisije koje nastaju koritenjem otpada kao goriva ili materijala. Vrste otpada se iskazuju na temelju klasifikacije popisa otpada sukladno Zakonu o otpadu (NN 178/04, 111/06, 60/08), te Uredbi o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 50/09, 39/09).

Emisije iz razliitih izvora emisije ili tokova izvora iz istoga postrojenja koje proizlaze iz iste vrste djelatnosti mogu se iskazivati zbirno za tu vrstu djelatnosti.

Podaci o emisijama se zaokruuju na tone CO2 (na primjer 1 245 978 tona). Podaci o djelatnosti, emisijski faktori i oksidacijski odnosno konverzijski faktori zaokruuju se na nain da sadre samo one znamenke koje su znaajne za proraun i izvjeivanje.

Kako bi se postigla dosljednost izmeu podataka koji se dostavljaju na temelju Uredbe i podataka koje drave lanice dostavljaju na temelju Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i ostalih emisijskih podataka koji se dostavljaju za potrebe Registra oneiavanja okolia, svaka djelatnost koja se obavlja u postrojenju oznaava se iframa iz sljedea dva sustava izvjeivanja:

(a) zajedniki format izvjeivanja za prijavu nacionalnih inventara staklenikih plinova koji su odobrila tijela Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (vidi poglavlje 15.1. ovoga Priloga);

(b) ifrom IPPC iz Priloga I. Uredbe 166/2006 o Europskom registru isputanja i prijenosa oneiujuih tvari (EPRTR) (vidi poglavlje 15.2.).

35

9. UVANJE PODATAKA

Operater postrojenja dokumentira i arhivira podatke o praenju emisija staklenikih plinova iz postrojenja, uzimajui u obzir sve izvore emisija i/ili tokove izvora vezane uz djelatnosti iz Priloga I. Uredbe, koji su utvreni u odnosu na te djelatnosti.

Dokumentirani i arhivirani podaci o praenju emisija moraju zadovoljavati potrebe postupka verifikacije godinjih izvjea o emisijama postrojenja, koje operater podnosi na temelju lanka 26. Uredbe u skladu s kriterijima utvrenim u Prilogu VII Uredbe,.

Podaci koji nisu dio godinjih izvjea o emisijama ne moraju se dostaviti niti na drugi nain uiniti dostupnima javnosti.

Kako bi se verifikatoru, odnosno treoj osobi, omoguio da ponovi postupak odreivanja emisija, operater postrojenja uva sljedee podatke najmanje deset godina nakon podnoenja izvjea.

Kod metodologije prorauna:

- popis svih tokova izvora u kojima se prate emisije,

- podatke o djelatnosti, koji su koriteni kod prorauna emisija za svaki tok izvora, kategorizirane prema procesu i vrsti goriva ili materijala,

- dokumentaciju kojom se opravdava odabir metodologije praenja i dokumentaciju kojom se opravdavaju privremene ili trajne izmjene metodologija praenja i razina, koje je odobrilo nadleno tijelo,

- dokumentaciju o metodologiji praenja i rezultatima odreivanja posebnih emisijskih faktora za pojedine djelatnosti i udjela biomase za odreena goriva, te oksidacijskih odnosno konverzijskih faktora, ukljuujui dokaze iz kojih je vidljivo odobrenje nadlenog tijela.

- dokumentaciju o procesu prikupljanja podataka o djelatnosti za postrojenje i pripadajue tokove izvora,

- podatke o djelatnosti, emisijske, oksidacijske ili konverzijske faktore koji su dostavljeni nadlenom tijelu za potrebe izrade nacionalnoga alokacijskog plana za godine koje prethode razdoblju koje je obuhvaeno programom trgovanja emisijama,

- podatke o odgovornostima u praenju emisija,

- godinje izvjee o emisijama, i

- sve ostale podatke za koje se utvrdi da su potrebni za ovjeru godinjih izvjea o emisijama.

Ako se primjenjuje metodologija mjerenja, potrebno je sauvati sljedee dodatne podatke:

- popis svih izvora emisije koji se prate,

36

- dokumentaciju u kojoj je obrazloen odabir metodologije mjerenja,

- podatke koji su koriteni prilikom analize nesigurnosti za emisije iz svih izvora emisije, prema procesu,

- podatke koji se koriste za potvrene izraune,

- detaljan tehniki opis sustava za kontinuirano mjerenje, ukljuujui dokumentaciju iz koje je vidljivo odobrenje nadlenog tijela,

- neobraene i zbirne podatke iz sustava za kontinuirano mjerenje, ukljuujui dokumentaciju o promjenama u vremenu, dnevnik ispitivanja, prekida, umjeravanja, servisiranja i odravanja,

- dokumentaciju o svim promjenama kontinuiranog mjernog sustava.

10. KONTROLA I VERIFIKACIJA

Na kontrolu i verifikaciju emisija primjenjuje se poglavlje 16. ovoga priloga.

10.1. PRIKUPLJANJE PODATAKA I RUKOVANJE S PODACIMA

Operater uspostavlja, dokumentira, provodi i odrava aktivnosti na uinkovitom prikupljanju podataka i rukovanju podacima (u daljnjem tekstu: aktivnosti protoka podataka) za praenje i izvjeivanje o emisijama staklenikih plinova, u skladu s odobrenim planom praenja, dozvolom i ovim Prirunikom. Te aktivnosti protoka podataka ukljuuju mjerenje, praenje, analizu, biljeenje, obradu i izraunavanje parametara, kako bi se omoguilo izvjeivanje o emisijama staklenikih plinova.

10.2. SUSTAV KONTROLE

Operater uspostavlja, dokumentira, provodi i odrava uinkovit sustav kontrole, kako bi osigurao da godinja izvjea o emisijama, nastala na temelju aktivnosti protoka podataka, ne sadre pogreno prikazane podatke i da su usklaena s odobrenim planom praenja, dozvolom i uputama ovog prirunika.

Operaterov sustav kontrole sastoji se od postupaka za uinkovito praenje i izvjeivanje, koje su osmislili i proveli oni koji su odgovorni za izvjeivanje o godinjim emisijama. Sustav kontrole sastoji se od sljedeih komponenti:

(a) operaterov vlastiti postupak procjene prisutnih rizika i kontrole pojave greke, kao to su pogreno tumaenje ili propusti (pogreno prikazivanje podataka) u godinjim izvjeima o emisijama, te neusklaenosti s odobrenim planom praenja, dozvolom i uputama ovog prirunika;

(b) kontrolne aktivnosti koje pomau u ublaavanju identificiranih rizika.

Operater ocjenjuje i poboljava svoj sustav kontrole, kako bi osigurao da godinje izvjee o emisijama ne sadri znaajno pogreno prikazane podatke te da izvjee ne sadri znaajne neusklaenosti. Ocjene obuhvaaju interne revizije nadzornog sustava i dostavljenih podataka. Sustav kontrole moe upuivati na ostale postupke i dokumente,

37

ukljuujui i one u sustavima upravljanja Sustava Europske unije za upravljanje okoliem i neovisno ocjenjivanje (EMAS), HRN EN ISO 14001:2009 (Sustavi upravljanja okoliem specifikacija sa smjernicama za koritenje), HRN EN ISO 9001:2009 i sustava financijskog nadzora. Nakon takvog upuivanja, operater osigurava da su zahtjevi u odobrenom planu praenja, dozvoli i ovim uputama ovog Prirunika, predvieni u odgovarajuem sustavu koji se primjenjuje.

10.3. KONTROLNE AKTIVNOSTI

Za potrebe kontrole i ublaavanja prisutnih rizika i kontrole pojave greke u skladu s Poglavljem 10.2., operater identificira i provodi kontrolne aktivnosti u skladu sa sljedeim potpoglavljima od 10.3.1. do 10.3.6. ovog Prirunika.

10.3.1. POSTUPCI I ODGOVORNOSTI

Operater dodjeljuje odgovornosti za sve aktivnosti protoka podataka i sve kontrolne aktivnosti. Gdje je mogue, proturjene dunosti su odvojene, ukljuujui i aktivnosti rukovanja podacima i kontrolne aktivnosti, a ako to nije mogue, uspostavljaju se alternativne kontrole.

Operater pismeno dokumentira aktivnosti protoka podataka sukladno poglavlju 10.1. i kontrolne aktivnosti sukladno potpoglavljima od 10.3.2. do 10.3.6., ukljuujui:

- redoslijed i meusobni utjecaj aktivnosti prikupljanja podataka i rukovanja podacima u skladu s poglavljem 10.1., ukljuujui metode prorauna ili mjerenja, koje se koriste,

- procjenu rizika za definiranje i ocjenu nadzornog sustava, u skladu s poglavljem 10.2.,

- upravljanje potrebnim kvalifikacijama za odgovornosti dodijeljene u skladu s potpoglavljem 10.3.1.,

- osiguranje kakvoe mjerne opreme i informatike tehnologije koje se koriste (ako je primjenjivo) u skladu s potpoglavljem 10.3.2.,

- interni pregled dostavljenih podataka u skladu s potpoglavljem 10.3.3.,

- postupke, dodijeljene vanjskim izvoditeljima, u skladu s potpoglavljem 10.3.4.,

- ispravci i popravne radnje u skladu s potpoglavljem 10.3.5.,

- zapise i dokumentaciju u skladu s potpoglavljem 10.3.6.

Svaki od ovih postupaka odnosi se (gdje je prikladno) na sljedee elemente:

- odgovornosti,

- zapisi (elektroniki i fiziki, ovisno o tome to je primjenjivo i prikladnije),

- informatike sustave koji se koriste (ako je primjenjivo),

- ulaz i proizvodnju, i jasnu povezanost s prethodnom i sljedeom aktivnosti,

38

- uestalost (ako je primjenjivo).

Postupci trebaju biti prikladni za ublaavanje identificiranih rizika.

10.3.2. OSIGURANJE KAKVOE

Operater osigurava da se odgovarajua mjerna oprema redovno umjerava, ugaa i provjerava, to obuhvaa i razdoblje prije upotrebe, i da se ovjerava sljedivost prema mjernim etalonima koji su sljedivi prema meunarodnim mjernim etalonima, gdje je dostupno, u skladu s rizicima koji su identificirani u skladu s poglavljem 10.2. Operater u planu praenja treba utvrditi mogu li se dijelovi mjerne opreme umjeravati te, ako ne mogu, predlae alternativne nadzorne aktivnosti, za to je potrebno odobrenje nadlenog tijela. Ako se utvrdi da oprema ne zadovoljava zahtjeve, operater odmah poduzima potrebne popravne radnje. Zapisi o rezultatima umjeravanja i ovjere uva se 10 godina.

Ako operater koristi informatiku tehnologiju, ukljuujui i raunalnu tehnologiju nadzora nad postupcima, ona se tako oblikuje, dokumentira, provjerava, primjenjuje, nadzire i odrava, da osigura pouzdanu, tonu i pravovremenu obradu podataka u skladu s rizicima koji su identificirani u skladu s poglavljem 10.2. ovog Priloga. Ovo ukljuuje pravilnu upotrebu raunskih formula koje se nalaze u planu praenja. Nadzor nad informatikom tehnologijom obuhvaa nadzor pristupa, pohranjivanje, obnavljanje, planiranje nastavka i sigurnost.

10.3.3. PREGLED I POTVRIVANJE PODATAKA

Za upravljanje protokom podataka operater oblikuje i provodi preglede i potvrivanje podataka u skladu s rizicima koji su identificirani u skladu s poglavljem 10.2. To potvrivanje moe se provesti runo ili elektroniki. Potvrivanje se oblikuje tako da su unaprijed poznate granice za neprihvaanje podataka, gdje je to mogue.

Jednostavni i uinkoviti pregledi podataka mogu se obaviti na operativnoj razini usporedbom vrijednosti koje se prate, pomou vertikalnih i horizontalnih pristupa.

Vertikalni pristup usporeuje podatke o emisijama koje su praene za isto postrojenje u razliitim godinama. Greka u praenju je vjerojatna ako se razlike izmeu godinjih podataka ne mogu objasniti:

- promjenama u razinama djelatnosti,

- promjenama vezanim uz goriva ili ulazne materijale,

- promjenama vezanim uz procese emisije (npr. poboljanja energetske uinkovitosti).

Horizontalni pristup usporeuje vrijednosti iz razliitih operativnih sustava prikupljanja podataka, ukljuujui:

39

- usporedbu podataka o kupovini goriva ili materijala s podacima o promjenama zaliha (na temelju podataka o stanju zaliha na kraju i na poetku) i podacima o potronji za tokove izvora, koji se koriste,

- usporedbu emisijskih faktora koji su analizirani, izraunati ili dobiveni od dobavljaa goriva, s nacionalnim ili meunarodnim referentnim emisijskim faktorima usporedivih goriva,

- usporedbu emisijskih faktora na temelju analize goriva s nacionalnim ili meunarodnim referentnim emisijskim faktorima usporedivih goriva,

- usporedbu izmjerenih i izraunatih emisija.

10.3.4. POSTUPCI USTUPLJENI VANJSKIM IZVOAIMA

Ako operater koristi vanjske usluge u vezi s bilo kojim procesom u protoku podataka, operater nadzire kakvou tih procesa u skladu s rizicima koji su identificirani u skladu s poglavljem 10.2. ovog Priloga. Operater definira odgovarajue zahtjeve za proizvode i metode, te verificira isporuenu kakvou.

10.3.5. ISPRAVCI I POPRAVNE RADNJE

Ako bilo koji dio aktivnosti protoka podataka ili kontrolnih aktivnosti (ureaj, oprema, osoblje, dobavlja, postupak ili neto drugo) ne funkcionira uinkovito ili funkcionira izvan zadanih granica, operater odmah vri potrebne ispravke i ispravlja neprihvaene podatke. Operater procjenjuje valjanost rezultata poduzetih koraka, odreuje uzrok neispravnog rada ili greaka, i poduzima odgovarajue popravne radnje.

Aktivnosti iz ovoga poglavlja provode se u skladu s pristupom na temelju rizika sukladno poglavlju 10.2.ovog Priloga.

10.3.6. ZAPISI I DOKUMENTACIJA

Kako bi mogao pokazati i osigurati usklaenost, te kako bi mogao obnoviti dostavljene podatke o emisijama, operater vodi zapise o svim kontrolnim aktivnostima (ukljuujui osiguranje/kontrolu kakvoe opreme i informatike tehnologije, pregled i ocjenu podataka i ispravke) i o svim podacima iz poglavlja 9. ovoga Priloga, najmanje 10 godina.

Operater osigurava da svi relevantni dokumenti budu dostupni, kada i gdje budu potrebni, kako bi se provele aktivnosti protoka podataka, kao i kontrolne aktivnosti. Operater koristi postupak za identifikaciju, izradu, podjelu i nadzor nad izdanjima tih dokumenata.

Aktivnosti iz ovoga poglavlja provode se u skladu s pristupom na temelju rizika sukladno poglavlju 10.2.

40

10.4. VERIFIKACIJA

10.4.1. OPA NAELA

Cilj verifikacije je osigurati praenje emisija u skladu s ovim prirunikom te dostavljanje pouzdanih i tonih podataka o emisijama u skladu s lankom 26. Uredbe.

U skladu s potpoglavljem 10.4.2. tokom (e) ovog Priloga, iz verifikacije se oblikuje verifikacijsko miljenje koje sa zadovoljavajuom sigurnou utvruje da u podacima iz izvjea o emisijama nema znaajnog pogrenog navoenja podataka i da nema znaajnih neusklaenosti.

Operater verifikatoru dostavlja izvjee o emisijama, kopiju svog odobrenog plana praenja za svako od postrojenja i sve druge relevantne podatke.

Opseg verifikacije definiran je zadacima koje verifikator mora izvriti kako bi postigao gore navedeni cilj. Kao minimum, verifikator izvrava aktivnosti u skladu sa sljedeim potpoglavljem 10.4.2. ovog Priloga.

10.4.2. METODOLOGIJA VERIFIKACIJE

Verifikator planira i provodi verifikaciju uz struni skepticizam, pri emu je svjestan da se mogu pojaviti okolnosti zbog kojih bi podaci iz godinjeg izvjea o emisijama mogli biti znaajno pogreno prikazani.

Kao dio postupka ovjere, verifikator poduzima sljedee korake:

(a) strateka analiza

Verifikator e:

- verificirati je li plan praenja odobren od strane nadlenog tijela, i je li to vaee izdanje. Ukoliko to nije sluaj, verifikator ne treba nastaviti s verifikacijom, osim za elemente na koje neodobravanje nema utjecaj,

- prouiti svaku djelatnost koju postrojenje obavlja, izvore, tokove izvora unutar postrojenja, mjernu opremu koja se koristi za praenje ili mjerenje podataka o djelatnosti, podrijetlo i primjenu emisijskih faktora i oksidacijskih/konverzijskih faktora, bilo koje druge podatke koji se koriste za izraunavanje ili mjerenje emisija i okolinu u kojoj postrojenje radi,

- prouiti plan praenja operatera, protok podataka, kao i sustav nadzora, ukljuujui i ukupnu organizaciju s obzirom na praenje i izvjeivanje,

- primijeniti prag znaajnosti iz Tablice 3. dolje.

41

Tablica 3.

Pragovi znaajnosti

Prag znaajnosti

Postrojenja A i B kategorije 5 %

Postrojenja C kategorije 2 %

Verifikator provodi strateku analizu na takav nain da moe provesti analizu rizika, kako je utvreno dolje. Ako je potrebno, to ukljuuje i obilazak terena, to se preporuuje za prvu godinu provedbe postupka verifikacije..

(b) analiza rizika

Verifikator e:

- analizirati prisutne rizike i rizike nadzora povezane s opsegom i sloenou djelatnosti operatera i izvora emisija, kao i tokova izvora, koji mogu dovesti do znaajnog pogrenog prikazivanja podataka i neusklaenosti,

- sastaviti plan verifikacije koji je razmjeran toj analizi rizika. Plan verifikacije opisuje nain na koji e se provesti aktivnosti ovjere. On sadri program ovjere i plan uzorkovanja podataka. Program verifikacije opisuje nain na koji e se provesti aktivnosti, vrijeme u kojem se one moraju provesti te njihov opseg, kako bi plan verifikacije bio ispunjen. Plan prikupljanja podataka utvruje koji podaci trebaju biti provjereni (ispitani) kako bi se dobilo verifikacijsko miljenje.

(c) verifikacija

Prilikom verificiranja, verifikator provodi obilazak terena, gdje je prikladno, kako bi provjerio rad mjernih sustava i sustava za praenje, obavio razgovore i prikupio dovoljno informacija i dokaza. Obilazak terena se naroito preporuuje za prvu godinu provedbe postupka verifikacije.

Osim toga, verifikator e:

- provoditi plan verifikacije na nain da prikuplja podatke u skladu s definiranim metodama uzorkovanja, testovima provlaenja (eng. walkthrough tests), pregledom dokumenata, analitikim postupcima i postupcima pregleda podataka, ukljuujui sve relevantne dodatne dokaze, na kojima e se temeljiti verifikacijsko miljenje,

- potvrditi valjanost informacija koje se koriste za izraunavanje razine nesigurnosti, kako je utvreno u odobrenom planu praenja,

- verificirati provoenje odobrenog plana praenja i njegovo auriranje,

42

- traiti od operatera da dostavi sve nedostajue podatke ili da dopuni nedostajue dijelove zapisa revizije, objasni odstupanja u podacima o emisijama, ili da pregleda proraune, ili da prilagodi dostavljene podatke, prije konanog verifikacijskog miljenja. Verifikator bi u bilo kojem obliku trebao obavijestiti operatera o svim utvrenim neusklaenostima i pogreno prikazanim podacima.

Operater ispravlja sve pogreno prikazane podatke. Popravlja se ukupna populacija na kojoj je uzet uzorak.

Tijekom postupka verifikacije verifikator utvruje znaajno pogreno prikazane podatke i neusklaenosti, tako da ocjenjuje:

- je li plan praenja proveden kao potpora utvrivanju neusklaenosti,

- postoji li jasan i objektivan dokaz dobiven prikupljanjem podataka, koji podupire utvrivanje pogreno prikazanih podataka.

(d) interno izvjee o verifikaciji

Na kraju postupka verifikacije, verifikator priprema interno izvjee o verifikaciji. Izvjee o verifikaciji sadri dokaze da su strateka analiza, analiza rizika i plan ovjere provedeni u potpunosti te sadri dovoljno podataka da podupre miljenja verifikatora. Interno izvjee o verifikaciji trebalo bi olakati i moguu ocjenu revizije od strane nadlenog tijela i akreditacijskog tijela.

Na temelju nalaza sadranih u internom izvjeu o verifikaciji, verifikator donosi odluku o tome sadri li godinje izvjee o emisijama znaajno pogreno prikazane podatke u usporedbi s pragom znaajnosti, i postoje li znaajne neusklaenosti ili druga pitanja znaajna za miljenje verifikatora.

(e) izvjee o verifikaciji

Verifikator predstavlja metodologiju verifikacije, svoja zapaanja i miljenje u izvjeu o verifikaciji upueno operateru, a operater to dostavlja nadlenom tijelu zajedno s godinjim izvjeem o emisijama. Godinje izvjee o emisijama verificira se kao zadovoljavajue, ako podaci o ukupnim emisijama nisu znaajno pogreno prikazani i ako, po miljenju verifikatora nema znaajnih neusklaenosti. U sluaju neusklaenosti koje nisu znaajne ili pogreno prikazanih podataka koji nisu znaajni, verifikator ih moe ukljuiti u izvjee o verifikaciji (verificirano kao zadovoljavajue s neusklaenostima koje nisu znaajne ili s pogreno prikaz