PRIMJENA - adventisti.hr · Svaki ovaj događaj i aktivnost bili su jedna velika misija za mlade, ali isto tako i zabava, jer ono što su radili vole i to dolazi iz njihova srca

lijeva STRANICA Prevela: Tünde Torma

VI ZNATE PSALAMMORE HOT ILLUSTRATIONS FOR YOUTH TALKS / WAYNE RICE

Bio jednom jedan shakespearovski glumac koji je nadugačko i naširoko bio poznat po svojim izvedbama štiva i recitacija iz klasika. Uvijek

bi svoju izvedbu završio dramatičnim čitanjem Dvadeset i trećeg psalma. Svaku večer, bez iznimke, kada bi glumac počinjao svoju recitaciju – “Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam” – mnoštvo bi pozorno slušalo. A zatim bi na završetku psalma ustali uz gromki aplauz u čast nevjerojatnoj sposobnosti glumca da oživi ove retke.

Ali jedne večeri, baš prije nego što je glumac trebao izvesti svoj uobičajeni recital Dvadeset i trećeg psalma, progovorio je mladić iz publike.

“Gospodine, bi li Vam smetalo ako bih ja večeras izrecitirao Dvadeset i treći psalam?”

Glumac je bio prilično zatečen ovim neobičnim zahtjevom, ali je dopustio mladiću da dođe i stane naprijed na središte pozornice kako bi izrecitirao psalam znajući da sposobnost ovog neobučenog mladića neće biti ravna njegovu talentu.

Nježnim glasom mladić je počeo recitirati riječi psalma. Kada je završio, nije bilo aplauza. Nije bilo ovacija na nogama kao drugih večeri. Sve što se moglo čuti bio je zvuk plača. Publika je bila toliko pokrenuta recitiranjem mladića da su sve oči bile pune suza.

Zadivljen onim što je čuo, glumac je rekao mladiću: “Ne razumijem. Godinama sam izvodio Dvadeset i treći psalam. Imam cjeloživotno iskustvo i obučavanje – ali nikada nisam bio sposoban tako pokrenuti publiku kao ti večeras. Reci mi, koja je tvoja tajna?”

Mladi čovjek je ponizno odgovorio: “Pa, gospodine, vi znate psalam... ali ja znam pastira.”

PRIMJENANije dovoljno samo znati sadržaj Biblije – njezine priče, izreke i njezina učenja. Ako ne znate autora, Biblija nije ništa drugo nego samo još jedna knjiga. Ali kada vjerujete u Isusa Krista i kada ste ušli u osobni odnos s Bogom Ocem, Biblija uistinu postaje “živa i djelotvorna – oštrija od svakoga dvosjeklog mača” (Hebrejima 4,12).

[ 2 ] Odjek | 139 | srpanj - rujan 2017.

srpanj - rujan 2017. | 139 | Odjek [ 3 ]

Godina 27 . broj 139

srpanj — rujan 2017.

Cijena 10 kn

. Izdavač i osnivačOdjel mladih Kršćanske adventističke crkve

. Glavni urednikSlobodan Bobo Marč[email protected]

. Adresa uredništvaOdjekPrilaz Gjure Deželića 7510000 ZagrebHrvatskatel. (01) 2361 903faks (01) 2361 [email protected]

. UredništvoTamara Moslavac KosAna VebleJosip PavićAlen HadžiefendićKristijan PleškoPatricia Ahola

. LekturaSelena Pleško

. KorekturaTünde Torma

. Grafičko oblikovanjeSanja Šeb, Cat design

. TisakTipomat

. Naklada900 kom.

ISSN 1331-5994

Rijecurednika

Dragi mladi,

Prije određenog vremena čitajući Bibliju redom zamijetio sam jedan biblijski redak koji mi je ostao posebno upečatljiv i ohrabrujuć. On pokazuje što je Isus radio dok je bio na našoj Zemlji. U

Matejevu evanđelju 9,35 piše: “Tako je Isus obilazio sve gradove i sela. Učio je u tamošnjim sinagogama, propovijedao Radosnu vijest o Kraljevstvu i liječio svaku slabost i bolest.” Vrlo jasno se može zaključiti što je Isus činio obilazeći sva mjesta: (1) učio, (2) propovijedao i (3) liječio. Kada usporedim Isusovo poslanje s našim događanjima za djecu i mlade, vidim da su naši mladi bili aktivni u MISIJI. Možda će netko reći ili zaključiti, gledajući sva ta događanja, da je to bila samo zabava za mlade, ali toj osobi možemo reći da zasigurno griješi. Svaki ovaj događaj i aktivnost bili su jedna velika misija za mlade, ali isto tako i zabava, jer ono što su radili vole i to dolazi iz njihova srca. Kao što je svaki Noin udarac čekićem bio jedna propovijed, tako su i ova događanja bila jedna velika propovijed za svakog sudionika.

Crkva može biti radosna što ima mlade koji su aktivni i služe jedan drugome i zajednici u kojoj živimo. Neka misija bude prva u našem svakidašnjem životu, kao što je bila i Isusu. Dok budete čitali ovaj broj Odjeka, vjerujem da ćete se ohrabriti i veseliti svemu što je učinjeno na Gospodnju slavu i na dobrobit bližnjima.

Dragi mladi, neka vas Bog čuva u radu za Njega!


Kongres mladih u Valenciji

Od 1. do 5. kolovoza u Valenciji, u Španjolskoj, održao se dugo očekivani europ-ski adventistički kongres za mlade. Kongres se održavao u kongresnom centru u Valenciji gdje je ujedno i većina sudionika bila smještena. Trebalo je smjestiti toliki narod te su djevojke spavale u jednoj velikoj prostoriji, a muškarci nasuprot, u

drugoj prostoriji. Ipak nas je bilo puno i mislili smo: Gdje ćemo se i kako tuširati, koliko će biti dugački redovi i čekanja? Ali toga nije bilo. Bilo je na raspolaganju i dovoljno tuševa i WC-a, a čistačice su 0-24h čistile (svaka čast ;P)! Obroci su bili zadovoljavajući, osim što su, kako nam se činilo, na početku dobili upute da svi trebamo na dijetu, pa su doručak “srezali”. Dan smo započinjali odmah u petoj brzini jutarnjom tjelovježbom koju je vodio Alastair Agbaje. Nakon tjelovježbe je bilo kratko bogoslužje na kojemu smo pjevali i proučavali te učili neke riječi i fraze na španjolskom. Zatim smo išli na doručak, i to je bio jedini obrok u danu kada nije bilo gužve u redu. Poslije doručka je na redu bilo zajedničko bogoslužje na kojem smo pjevali nekoliko pjesama i slušali razne intervjue različitih govornika svaki dan. Zatim smo imali kratku pauzu da stignemo otići na željene radionice koje su vodili razni govornici i govornice. Došao je i ručak. Uslijedili su duuugi redovi, čak i do 500 m, ali to uopće nije bio problem jer su se ljudi međusobno družili i upoznavali. Iz svake države bili su postavljeni štandovi na kojima su oni predstavljali svoju zemlju i mogli smo ih obilaziti i nešto novo naučiti ili dobiti neki poklončić. Nakon ručka u srijedu i petak organizirao se sport; najviše se igrala odbojka te je u petak održan i turnir. Još jedna aktivnost bila je umjet-nost i svi su mogli doći i crtati ili bojati ili nešto napisati da zajedno budemo dio toga. U srijedu se išlo u centar Valencije i pozivalo građane da zajedno sudjeluju u ulasku u Guinness-ovu knjigu rekorda s portretom Isusa napravljenim od 100 000 čavala, tj. teškim oko 500 kg. Poslije svih tih raznih aktivnosti bila je večera i, naravno, opet duuugi red. Nakon večere slijedilo je zajedničko bogoslužje i proslavljanje Boga kroz pjesme i kroz riječ glavnog govornika cijelog kongresa, Sama Leonora. Imali smo i Internet caffe u kojemu su se mogli puniti mobiteli. Poslije bogoslužja imali smo zajedničko druženje; neki u Internet caffe-u dok su punili mobitele, a neki vani u krugu kongresne dvorane Feria Valen-cia. Tamo smo pjevali, svirali, jeli, uživali, upoznavali nove ljude, igrali razne igre. Bili smo jako umorni i iscrpljeni, ali smo ostajali do kraja jer nismo to htjeli propustiti. Hvala Bogu što nas je čuvao na putu do Valencije i u povratku i što je sve prošlo u najboljem redu! “Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi!” Psalam 37,5

Congreso en Valencia

-- Melisa Razum --



Dario ZorićDopao mi se način na koji je program bio složen, od radionica na kojima se mogla naći tema za svakoga pa preko bogoslužja, a naročito krštenja. Dopao mi se raspored u kojemu je bilo predviđeno slobodno vrijeme koje smo mogli iskoristiti za raz-gledavanje grada. Lijepo bi bilo kada bi se takvi događaji i druženja odvijali češće.

Mirna ĐurinKongres mladih u Valenciji bio je vrhunac ljeta 2017.! Kako je krasno vidjeti toliko mlade braće i sestara na jednom mjestu! Uživala sam u svakoj propovijedi i svakom seminaru, a najviše u pjevanju himne “Let’s take this road together”. Atmosfera je bila odlična i mislim da smo uspjeli na pravi način proslaviti našeg Stvoritelja. Veselim se idućem kongresu mladih!

Ivan ŽufićBilo je to jedno prediv-no iskustvo. Zanimljive propovijedi, nadahnjujuće radionice i odlično društvo samo su neke od pred-nosti ovog kongresa. Toplo preporučam svakome tko nije bio na nekom ovakvom događaju da ode na neki prvom prilikom.

Seny LeverKongres u Valenciji bio je prepun raznovrsnih sadržaja u kojem je svaki ukus i mlado biće moglo pronaći radionicu i mjesto u kojem će na zanimljiv i profesionalan način kroz Božju objavu dobiti odgovor na svoje životne nedoumice, kušnje i strahove ili još bolje upoznati neku iz mnoštva duhovnih tema.

Jan BorseZa mene je kongres u Valenciji bio jako lijepo iskustvo. Stvarno je teško sav taj doživljaj prenijeti nekome tko tamo nije bio. Samo mogu reći da je bilo super i da bih to zasigurno ponovio. Veselim se sljedećem kongresu.

Eleonora VlahovKongres u Valenciji je bio moj prvi veliki kongres. Za mene je to bilo jedno veliko iskustvo. Upoznala sam divne ljude i duhovno sam ojačala. Posebno mi se svidjela himna kongresa i krštenje u petak navečer.



Emanuel PlečkoU Valenciji smo doživjeli prekrasan kongres koji nam je ponudio puno predavanja na teme koje su aktualne među mladima i o kojima se ne govori mnogo u crkvama. Bogoslužja su različiti mladi obogatili svojim talentima, što je kongresu dalo ugodno ozračje.

Lana VranićBili smo na putovanju. Ono je bilo ispunjeno neudobnim spavanjem u busu, turističkim razgledavanjima, smije-hom, novim poznanstvima i prijateljstvima, poučnim radionicama, ohrabrujućim duhovnim porukama prožetim osobnim primjerima te odličnim proslavljanjem kroz glazbu. Kako kažu, sve što je lijepo kratko traje, pa tako i kongres, no već sada s nestrpljenjem očekujem sljedeći.

Timothy OmčikusBilo je lijepo i opušteno. A što je meni važno, svatko je imao slobodan izbor kako će provesti svoj dan. Bilo je puno zanimljivog programa, a i grad je bio lijep pa je bilo puno toga za vidjeti. Tako da je sigurno svatko našao nešto za sebe.

Iva JagićKada pomislim na kongres u Valen-ciji, posebno se sjećam punine Božjih blagoslova i zajedništva koje smo imali tamo. Predavanja, govornici i teme omogućili su mi da se vratim nadah-nuta i puna optimizma za nove misije.

Danijel VidakovićNa kongresu u Valenciji bilo je jako li-jepo. Upoznao sam nove ljude, a pastor Sam je predstavio duhovne istine kroz puno životnih iskustava.

Ivan BazmenjakPutovanje u Valenciju bilo je jedno predivno putovanje s mnogo lijepih sjećanja i novim poznanstvima iz cijeloga svijeta. Divno je vidjeti koliko zapravo mladih ljudi ima vjeru u Boga, što je i mene potaknulo na još veću predaju samog sebe Bogu! Bilo je jako puno kvalitetnih radionica na temu današnjih životnih situacija te izvrsnih propovijedi na jutar-njem i večernjem bogoslužju. Svakoj mladoj osobi toplo preporučam idući kongres.

Lučka GodinaKongres mladih u Valenciji bio je divna cjelina. Ono što je na mene ostavilo najveći dojam jest činjenica da smo mi mladi došli iz svih krajeva Europe i da, iako tako različiti, ipak dije-limo istu vjeru. Sve aktivnosti bile su mi jako zanimljive, poučne i zabavne, ali mi je najljepše bilo kada su se snažno čule pjesme slavljenja. Nezaboravno iskustvo!



Put u Valenciju bio je za mene prvi odlazak u taj predivan grad, a European Adventist Youth Congress prvi kongres mladih na kojem sam bila. Upravo zbog toga nisam znala što me očekuje tamo i zato sam s nestrpljenjem čekala početak kongresa i jedno novo iskustvo.

Osim svakodnevnih predavanja na kojima smo sudjelovali, mladi su se aktivno uključili i u misijske aktivnosti koje su bile organizirane na kongresu. Neki su dijelili letke i promotivni materijal, neki su razgovarali s ljudima i organizirali razne kvizove, dok smo mi kao skupina od desetak mladih izišli na ulice grada s kutijama. Isprva sam se pitala što te kutije predstav-ljaju; mislila sam da je to neka igra između nas samih. Kada su nam objasnili da ćemo morati izići na semafore i tako građanima slati poruke mira i ljubavi, oduševila sam se. Dok je za vozače na semaforu bilo crveno svjetlo, a za pješake zeleno, mi smo izišli sa svojim kutijama i slagali pojedine riječi od kutija koje bi, kada ih okrenemo rukama, prikazivale drugu riječ. Te riječi na španjolskom jeziku opisuju Boga kao “DIOS = AMOR”, što u prijevodu znači “BOG = LJUBAV”. Osim toga, drugi su ispod tog natpisa složili srce također od kutija. Od kutija smo napravili i križ koji isto opisuje neke kršćanske osobine kao “ESPERANZA”, što u prijevodu znači “NADA”, “VALOR”, što je u prijevodu “HRABROST”, i još neke.

Vozači su bili oduševljeni i u znak podrške su nam pljeskali i mahali, na što smo i mi odgo-varali. Neki su slikali ili snimali ono što radimo. Pješaci su isto tako bili znatiželjni. Sjećam se da me jedna žena pitala o tome što radimo i ja sam joj objasnila sve o kongresu. Ova misija je potrajala sat vremena i već nam je bilo jako vruće pa smo otišli na plažu i potražili osvježenje u moru.

Ovu misiju moram opisati kao jedno lijepo iskustvo u kojem bih opet rado sudjelovala. Veselim se idućem kongresu i nadam se da će biti organiziran u Hrvatskoj.

Misija na kongresu -- Danijela Cvijetković --



Dosada najveći svjetski mozaik napravljen od 100 000 čavala bio je predstav-ljen 3. kolovoza u centru Valencije, u Španjolskoj. Portret Isusa, veličine 5x3 metra, sačinjavalo je na tisuće čavala koje su zakucali sudionici kongresa mladih Europske divizije. Projekt je bio završen uz pomoć lokalnih stanovnika

i turista koji su se ondje našli. Sama ideja ovoga projekta bila je ukazati na Onoga koji nas beskrajno voli i koji je bio proboden na križu zbog nas. Kako su ljudi zakucavali te čavle, mi smo dobili priliku da im progovorimo o Isusu te da im podijelimo knjige. Sve to vrijeme poveća skupina mladih hvalila je Boga instrumentima i svojim glasovima. Bila mi je velika čast sudjelovati i biti dio ovog malenog dijela propovijedanja Božje ljubavi i karaktera.

Najveći svjetski mozaik od čavala-- Lea Habulan --



Dragi prijatelji, u Španjolskoj smo imali puno aktivnosti, a jedna od njih su bile i radionice. Mogli smo birati raznovrsne teme s brojnim govornicima. Imali smo dvije radionice u danu s razmakom od pola sata i u trajanju od 45 minuta. Teme su se bavile raznim pitanjima, od toga kako proučavati, kako

propovijedati u raznim područjima i misionirati pa do duhovnih darova, kako pronaći osobu za sebe, kako postati dobro društvo ili pak zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima. Mogli smo sudjelovati u radionicama i vjerujem da smo svi kroz teme koje smo slušali mogli dobiti ohrabrenje i naučiti nešto novo.

Radionice na kongresu -- Sara Pil --


Mladi uvijek vole doći na kongrese i vole kada je sve dobro isplanirano, odrađeno, organizirano... Međutim, da bi to sve bilo postignuto, nije dovoljno samo dobro unaprijed isplanirati kongres, već su potrebni volonteri koji će na licu mjesta savjesno odrađivati svoje zadatke koji su im dodijeljeni. Kako nijedan kongres

ne može proći bez volontera koji su se spremni žrtvovati da bi drugi mogli uživati, tako nije mogao bez njih proći ni ovaj kongres u Španjolskoj. Ove godine, tri-četiri dana prije početka kongresa, došlo je oko dvjestotinjak volontera i marljivo su radili kako bi sve na vrijeme bilo pripremljeno i složeno do početka kongresa. Najviše volontera bilo je iz Španjolske, ali ih je bilo i iz Engleske, Rumunjske i nekoliko njih iz ostalih zemalja. Među njima je bio i jedan volonter iz Hrvatske, Josip Šadek, kojega smo upitali da nam u nekoliko riječi kaže kakvo je to iskustvo bilo za njega.

Josip Šadek: “Dok sam volontirao na kongresu u Valenciji, osjećao sam se odlično. Doduše, malo umorno, ali dok sam pomagao i radio, zaboravio sam na umor. Na ovome kongresu bilo je oko dvjestotinjak volontera iz cijele Europe. Svi volonteri bili su raspoređeni u skupine i svaka je skupina imala jednog vođu. Kada bismo završili dobiveni zadatak, vođa bi javio osobi koja je bila zadužena za volontere da smo završili zadatak i onda bismo dobili novi zadatak. Prije početka kongresa (u nedjelju i ponedjeljak) sa svojom sam skupinom postav-ljao šatore i dočekivao regularne polaznike kongresa na aerodromu u Valenciji. Za vrijeme kongresa dobio sam zadatak da snimim što je više radionica moguće. To su bili glavni poslovi koje sam radio. Naravno, osim toga sam zabijao čavle, bio redar na obrocima itd. Jako mi je drago što sam na ovome kongresu bio volonter jer sam bio dio tima zahvaljujući kojemu je kongres bio moguć, a opet sam imao i dovoljno vremena da uživam u kongresu.”

Vjerujem da su s istim oduševljenjem i drugi volonteri otišli svojim domovima nakon što su s punim predanjem izvršavali svoje zadatke na kongresu, a i nešto poslije kongresa, dok se sve nije pospremilo. Poseban je osjećaj kada možeš nešto dati i kada znaš da to daješ na službu Bogu i na blagoslov drugima. Vjerujem da će na nekom sljedećem kongresu biti još više onih koji će željeti biti volonteri i da će ih biti još više i iz naših krajeva.

Volonteri na kongresu -- Tünde Torma --




Svi smo bili uzbuđeni u vezi s odlaskom u Španjolsku, u Valenciju, na kongres mla-dih i napokon smo dočekali dan kada smo krenuli. Bila je to nedjelja, 30. kolo-voza. Ekipa se okupljala u Zagrebu i bilo je mnogo onih koji se nisu dugo vidjeli pa je tu bilo veselja, radosti i grljenja. Na kraju smo se oprostili sa svojim najmilijima

i napustili Zagreb u 19 sati. Bus nam je bio pokretna zabava; imali smo razna iskustva koja smo htjeli podijeliti jedni s drugima, smijali smo se, igrali razne igre i međusobno zbližili. Nakon otprilike 13 sati putovanja stali smo u Francuskoj, u Nici, obišli kulturne ljepote grada, a neki su iskusili i francusko hladno more. Iako smo nakon dužeg putovanja svi već bili umorni i iscrpljeni, sve smo to zaboravili kada smo stigli na svoje konačno odredište i uživali u cijelom tjednu s bogatim programom koji je počeo u utorak, 1. kolovoza. Povratak nam je bio zakazan za nedjelju, 6. kolovoza, u 5 sati i na povratku smo stali u Barceloni razgledati ljepote ovoga grada. Lijepo iznenađenje koje se dogodilo u busu bio je rođendan jednog dečka i mene zbog čega su nam svi veselo, glasno i radosno pjevali. Stigli smo u Hrvatsku 8. kolovoza oko 17 sati. Ako imate veliku obitelj i znate kako je to kada putujete s njima, e to vam je nekako tako bilo i kod nas!

Putovan je za Špan jolsku -- Sara Milić --

Dana 30. srpnja 2017. sedamnaestero mladih otišlo je iz Albanije na kongres u Španjolsku. U ta dva dana, koliko je trajalo naše putovanje, mi smo hodali, vozili se taksijem, autobusom, vlakom i avionom kako bismo došli do Valen-cije. Bez obzira na vrijeme i udaljenost, naše je putovanje bilo prilika da se

bolje upoznamo međusobno i da se podsjetimo da smo na ovom svijetu i mi na putovanju koje je ugodnije ako putujemo zajedno.

-- Delmar Reis --


Pozdrav, Zlatko! Možeš li ukratko objasniti koja je tvoja nova služba i što ona sve

obuhvaća?

Sada služim kao vođa Odjela mladih u Transeuropskoj diviziji (regiji) Kršćanske adventističke crkve. Kao vođa mladih vodim brigu za razne aktivnosti i inicijative koje pomažu mladima u njihovu duhovnom rastu te u njihovoj misiji drugim mladima. Transeuropska divizija obuhvaća 22 europske zemlje koje se protežu od sjevera do juga Europe (od Norveške do Cipra). Uloga nas u diviziji jest da kao sastavni dio Adventističke crkve u svijetu vodimo i koordiniramo radom unija i pridruženih polja. U službi mladima usko surađujem i s ostalim odjelima, posebno s onima koji se brinu za mlađu generaciju (Dječji odjel, Odjel za tinejdžere, Izviđači, Služba studentima).

Je li bila teška odluka prihvatiti ovu veliku službu? Kako si se osjećao kada si

dobio poziv u tu službu?

Svaka velika promjena je teška, kako na osobnom, tako i na profesionalnom planu. Bio sam zatečen pozivom i bilo mi je jako teško prepoznati gdje sam u ovoj fazi života

više potreban. Bio sam svjestan velikih potreba u Jadranskoj uniji i važnosti svakog radnika u Božjem djelu na našim prostorima. Istovremeno, prepoznao sam da je rad s mladima prioritet, posebno u Europi gdje kršćanstvo i adventizam sve teže uspijevaju pridobiti pozornost i interes mladih. Mladi su velik potencijal, snažna sila koju Bog može obilno upotrijebiti u donošenju radosti i nade ovome napaćenom svijetu. Rad s mladima također donosi veliku radost i blagoslov onima koji su u njega uključeni, u što sam se osobno uvjerio u svojoj ranijoj službi. Stoga, koliko god da je bilo teško donijeti odluku i prihvatiti ovaj izazov, toliko je upućeni poziv za mene bio čast i radost. Također, budući da smo dio iste divizije, vjerujem da moj odlazak na novu službu nije napuštanje Jadranske unije, već služba Jadranskoj uniji na jedan novi način.

Nedavno si se preselio u Veliku Britaniju. Što ti najviše nedostaje iz Hrvatske?

Roditelji, braća, prijatelji, kolege, planine, more, sunce, mir... Puno toga!

Ali Velika Britanija nije tako daleko u današnje vrijeme brzih prijevoznih sredstava! Vjerujem da ću redovito viđati drage ljude iz Jadranske

Transeuropska divizija dobila je novog vođu Odjela mladih. Taj novi vođa većini je dobro poznat kao prijatelj, pastor, profesor... a gotovo svima kao (sada bivši) predsjednik Hrvatske konferencije i Jadranske unije. Zlatko Musija se nedavno

preselio u Veliku Britaniju gdje ga čekaju veliki izazovi, ali i velika nova iskustva s Bogom. Kako gleda na promjenu i novi poziv, što mu najviše nedostajati iz Hrvatske te koju poruku ima upravo za vas pročitajte u sljedećem intervjuu.

Pripremila: Ana Veble

ZLATKO MUSIJA


unije, bilo u Hrvatskoj, Sloveniji, Albaniji ili u Velikoj Britaniji! Naš dom je otvoren za sve koji nas žele posjetiti.

Koje su najveće pouke koje si stekao u dosadašnjem radu za Boga?

Možda najveća pouka koju sam naučio jest da sami ne možemo ništa postići.

Bog je velik i prekrasan. Njegova moć je ogromna – “sve mogu u onome koji mi daje snagu”! (Fil 4,13) Njegova milost i dobrota su prekrasne – “Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost – biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova!” (Ef 3,8)

Bog nas nije stvorio da kao vukovi samotnjaci živimo samo za sebe ili kao Superman sami pokušavamo spasiti svijet. On nas je obdario ne samo blagoslovima na Nebu već i blagoslovima duhovnog zajedništva i suradnje s braćom i sestrama u Kristu.

Stoga, najveće pouke koje sam stekao su uživanje u odnosu s Bogom, povjerenje

u Njegovu silu, suradnja i zajedništvo s drugima bez obzira na naše ljudske slabosti te poniznost u službi Bogu i ljudima.

Mnogo si radio s mladima, bio si profesor i prodekan na Adventističkom teološkom

visokom učilištu u Maruševcu, služio si kao pastor i kao predsjednik Hrvatske konferencije i Jadranske unije. Kojih se trenutaka najradije sjećaš iz svoje cjelokupne službe?

Najradije se sjećam trenutaka kada sam u osobnom radu, na predavanjima, na bogoslužju ili u maloj skupini proučavao Bibliju i molio s onima koji su bili “gladni i žedni Božjeg kraljevstva i Njegove pravednosti”, bili oni mladi ili stariji, obrazovani ili neuki, novi ili iskusni u vjeri. To je nešto najljepše, to je suština evanđeoske i pastorske službe (a svi smo mi pastori – svećenstvo svih svetih).

Koji su tvoji ciljevi i što se nadaš ostvariti u razdoblju koje je pred tobom?

ZLATKO MUSIJA


Moja je velika želja vidjeti mlađu generaciju probuđenu i osnaženu Svetim Duhom, radosnu u Kristu te aktivnu u službi Bogu i bližnjima. Želja mi je vidjeti Crkve koje se svim snagama trude prihvatiti mlade i integrirati ih u život Crkve, pomoći im u njihovu odnosu s Bogom i obučiti ih za službu. Želja mi je vidjeti više mladih osoba u pastorskoj službi, u vođenju mjesnih crkava, pozitivno aktivnih u donošenju Radosne vijesti ovom beznadnom svijetu.

Da bi se to ostvarilo, a u suradnji s Unijama, želim potaknuti inicijative i pristupe koji će pomoći mjesnim crkvama da budu duhovno utočišće za sve generacije (npr. www.icor.church). Želja mi je ohrabriti mlade da dožive Boga kroz molitvu i biblijsku duhovnost (Bible Experience) te ih potaknuti da se uključe u ekstremnu misiju svijetu (Xtreme Outreach). Mnogi mladi vole ekstremne sportove, ponekad imaju ekstremne stavove ili žele živjeti životom bez granica i pod visokim intenzitetom. Zašto im ne pružiti istinsko ekstremno iskustvo, koje neće nanijeti štetu njima ili drugima, već će im pomoći da budu ekstremni blagoslov ovom svijetu koji prolazi kroz ekstremnu patnju?!

Nadalje, želim pripremati materijale i organizirati obučavanja koja će pomoći onima koji rade s mladima na lokalnoj razini. Također, velika je potreba za praktičnim i suvremenim materijalima koji će pomoći samim mladima da znaju zrelo odgovoriti na brojne suvremene izazove s kojima se suočavaju te da dožive Boga i duhovno rastu.

Za kraj, imaš li poruku za mlade čitatelje Odjeka?

Pozvao bih mlade da se osobno uvjere da je Bog i danas živ, aktualan, moćan i dobar. Iskoračite i uključite se iz sveg srca u neki oblik odvažne službe svijetu u potrebi (npr. One Year in Mission). Živimo u posebno vrijeme, u vrijeme kada je duhovna tama sve veća i veća, teško vrijeme u koje je teško ostati vjeran Bogu. Ali ne smijemo se preplašiti, jer naš Bog je u stanju sačuvati nas ako se oslonimo na Njega i Njemu posvetimo. Ne samo to; On nas može obilno upotrijebiti u donošenju svjetla ovom mračnom svijetu. Nitko ne može donijeti toliko radosti i blagoslova koliko mladi u kojima se nalazi puno energije, kreativnosti i vjere da je s Bogom sve moguće.

Bog je u povijesti spasenja toliko često koristio mlade osobe. Učenici su bili mladi ljudi; Daniel i njegovi prijatelji su kao mladi ljudi otvoreno svjedočili o Božjoj sili najvećim političkim silama ovoga svijeta; Jošua je bio mladi kralj čija vladavina je dovela do snažne reforme u Izraelu; mnogi reformatori i crkvene vođe bili su mladi ljudi. Mladi stoga ne trebaju čekati neka buduća vremena da se trgnu i uključe, već shvatiti da je vrijeme sada!

Vjerujem da nijedan intervju dosad nije sadržavao ovako snažan poticaj za mlade. Od svih raznovrsnih poslova na ovome svijetu mi smo svi pozvani na isti rad – rad za Boga! U svojoj različitosti činimo jedinstveni pokret koji zaista može promijeniti živote naših bližnjih. Prionimo na rad, onaj čiji će se rezultati vidjeti kroz cijelu vječnost, i iskoristimo snagu koju imamo kao mlade posvećene osobe

u Kristu.

ZLATKO MUSIJA

[ 15 ]

srpanj - rujan 2017. [ Broj 39 ]

Sveto brdo ...............................

.....16

KID “Vukovi” ...............................

..18

Izviđačko kampiranje

na Jezerskom................................

.19

Izviđačka avantura.........................21

kako vas je lijepo bilo gledati ovoga toplog ljeta! Vaša

nasmijana i radosna lica puna života na svakom izviđačkom

događaju posebno su doprinijela da ti događaji budu

još ljepši te da ih se rado prisjećamo. Radovali ste

se ne toliko zbog toga što ste na praznicima, već zbog

toga što imate ljubav prema prirodi, prijateljima i našem

Stvoritelju i Spasitelju. Ta vaša radost zahvalnosti daje i

nama koji organiziramo takve događaje još veće zadovljstvo

i neko posebno ispunjenje da nastavimo tim putem. Jedan vaš

osmijeh i radost ne mogu se kupiti, a kamoli glumiti. Zato

ostanite tako radosni i neka vaša radost traje i tijekom ove

izviđačke godine. Neka vas naš dobri Bog blagoslovi na

vašim izviđačkim sastancima da vam budu puni radosti. To

vam želim s dobro poznatim biblijskim redcima iz poslanice

Filipljanima 4,4: “Radujte se uvijek u Gospodinu! Da

ponovim: radujte se!”Bobo S. Marčeta

Dragi moji

izviđači,

[ 16 ]

Sveto brdo

Popet ću se jednog dana na ono brdo tamo gore, govorio je dječak u meni dok sam u daljini promatrao Velebit. Posebno mi je za

oko zapelo jedno brdo, za koje sam kasnije saznao da se zove Sveto brdo. Činilo mi se da je nekako najviše i najveće, što je za mene bilo i ostalo veliki izazov.

Slušao sam priče onih koji su se uspjeli popeti na vrh. Najčešći komentari su bili: “Nemam riječi da opišem tu ljepotu i taj pogled koji ostavlja bez daha.”

Ako odrastaš u Sjevernoj Dalmaciji, na području Bukovice i Ravnih kotara, onda će tvoje oči uvijek vidjeti ili Jadransko more ili Velebit i, naravno, Sveto brdo na njemu.

Želite li saznati moju priču i moje iskustvo s uspona na Sveto brdo, onda nastavite čitati.

Iako sam ga čitav život promatrao s južne strana iz pravca mora, na Sveto brdo sam se popeo iz pravca Gospića, s ličke strane. Sveto brdo je inače drugi po visini vrh Velebita, 1751 m/nm. Viši je samo Vaganski vrh, 1757 m/nm. Smješten je u dijelu koji zovemo Južni Velebit. Na internet-skim stranicama Hrvatskog planinarskog saveza čitamo da je “pogled s vrha otvoren i neometan u svim smjerovima” i da je “najljepši u Hrvatskoj”. “Označen je razbijenom granitnom pločom s uklesanih 10 Božjih zapovijedi.” Odmah tu pored te ploče nalazi se i veliki drveni križ.

Dok sam sjedio tu pored križa, dok sam pro-matrao sve oko sebe, od sjevera do juga i od istoka do zapada, i dok sam za trenutak bio dio raja na Zemlji, iznad glave su mi se, poput aureole, pojavila dva velika upitnika.

1. Otkud ovdje ploča s 10 Božjih zapovijedi?2. Otkud ovdje ovako veliki križ?Odgovor mi se činio sam po sebi razumljiv:

Netko ih je donio tu gore, na sam vrh. Ako bi to i bio zadovoljavajući odgovor, ostalo bi pitanje: “Zašto?” Zašto su doneseni tu gdje sad jesu? Što predstavljaju? Znamo li? Brzo ćemo reći da su to vjerski simboli! Odakle su potekli i gdje se spo-minju? U kakvoj su vezi s planinarenjem? Postoje li još negdje neka “Sveta brda” koja su poznata po ovim simbolima?

Pitanja sama naviru. Čini se kao da im nema kraja. Bilo mi je žao što u tom trenutku nisam imao pri ruci Bibliju jer sam imao veliki poticaj istražiti što Biblija ima reći na ova i ovakva pitanja.

Sveta brdaJedno od svetih brda opisanih u Bibliji je brdo

Sinaj. Nalazi se u današnjem Egiptu. Dio je planin-

skog lanca zvanog Sinaj. Najviši vrh planine Sinaj visok je 2629 m/nm, a samo brdo Sinaj visoko je 2285 m/nm.

Izlazak 19,1.7.20 kaže: “Jahve siđe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe.” Tri puta se Mojsije uspinjao na vrh Sinaja do ovog trenutka. Onda je sišao s brda i prenio poruku: “Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim, riječ je Jahvina.” (Izl 19,23)

Evo Svetog brda opisanog u Bibliji. Mojsije je na ovom brdu pokazao zavidne planinarske vještine jer se na vrh uspinjao barem 7 puta.

Možda nas zanima što je nosio u svom ruksaku. Što je imao od opreme? Ispočetka ništa. Bio je samo prenositelj Božjih poruka narodu i poruka naroda Bogu. Zatim je nosio “bilježnicu i olovku”, jer je bilo lakše i bolje zapisivati nego pamtiti. Mog-lo se čitati u bilo koje vrijeme.

I naposljetku je Mojsije položio test za iskusnog planinara. Nosio je s vrha Sinaja dvije kamene ploče: “Mojsije se okrene i siđe s brda. U ru-kama su mu bile dvije ploče Svjedočanstva, ploče ispisane na obje svoje plohe; ispisane i s jedne i s druge strane. Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama urezano.” (Izl 32,15-16)

Na pločama je Bog urezao 10 riječi koje zovemo i 10 zapovijedi Božjih. Deset zapisanih riječi – u njima je sadržana sva Božja ljubav i objava koju je Bog dao čovjeku do tog trenutka. Bog se tu obraća čovjeku kao njegov Stvoritelj i njegov Spasitelj.

Dok je Mojsije silazio sa Sinaja noseći u rukama ploče Saveza, narod je zapao u teško idolopoklon-stvo zbog kojeg se “Mojsije razgnjevi. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda.” (Izl 32 1-19)

Mojsije ponovno mora na vrh brda. Ovaj put mora nositi kamene ploče i na vrh i s vrha. “Reče Jahve Mojsiju: ‘Okleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa ću ja na ploče napisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio. (…) I popne se na Sinajsko brdo, uzevši u ruke dvije kamene ploče, kako mu je Jahve naredio.” (Izl 34, 1.2.4)

Poruka je jasna: “Nema nikakvih promjena.” Bog je napisao iste riječi kao i prvi put.

Dok sam tako uživao u ljepoti koju sam gledao sa Svetog brda, došla mi je misao da ovoj kamenoj ploči na kojoj je ispisano 10 zapovijedi Božjih nije mjesto ovdje. Zašto tako mislim? Prije svega, zato što ih je pisao čovjek i čovjek ih opet nosi “gore”, umjesto da ih piše Bog i da ih čovjek nosi “dolje”. I na kraju, nisu iste kao u Mojsijevu slučaju; ne odgovaraju onima koje je pisao Bog.

Dišući punim plućima i uživajući u ljepoti prirode, mogao sam samo reći: “Bože, želim biti

Neven Relić

[ 17 ]

poput Mojsija. Ne želim s ovog mjesta otići bez tvoje poruke, bez tvoga pisma, bez tvojih 10 riječi. Nemam kamene ploče i nisam ih donio, ali imam nešto na čemu ti možeš pisati. Evo moga srca, srca koje treba tvoje riječi, jer tko može sve ovo vidjeti i doživjeti pa otići isti kao što je došao? Bože, želim oči koje će stalno gledati ljepotu tvoga stvaranja, a tako malo to činim. Pa ja ni cvijeće ne primjećujem, ni ptice, ni ribe, a ljude? Uh! Ne dovoljno! Dužnik sam i Bogu i ljudima i prirodi oko sebe!”

Skoro sam umjesto uživanja u trenutku otišao u žalost za izgubljenim vremenom i propuštenim prilikama i tada sam se uhvatio za veliki križ.

Vidjeli smo otkud kamena ploča s 10 zapovjedi Božjih. Sada se pitamo otkud križ i koja je njegova simbolika.

Biblija govori i o drugim planinarima. Ovi nisu nosili kamen, već drvo. Tužno je, ali istinito: oni koji su nosili drva na ova brda trebali su biti ili spaljeni ili razapeti.

Najpoznatija sveta brda u Bibliji koja su poznata po tome da je netko nosio drva na njihove vrhove su svakako Morija i Golgota. Morija nije planina, već omanje brdašce u današnjem Jeruzalemu. Poznato je kao lokacija Salomonova hrama i kao planinarski vrh koji su trebali osvojiti Abraham i njegov sin Izak. Morija znači: “Jahve sve vidi i On će se postarati za rješenje”.

Rješenje? Za što? Za koga? Kako? Kada? Zašto?Za onoga tko nosi drva na njezin vrh.Postanak 22,6 kaže: “Abraham uzme drva za

žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kamen i nož, tako pođu obojica zajedno.” Zato Izak pita za njega životno važno pitanje: “(...) ‘Evo kremena i drva (…) ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?’ ‘Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!’ odgovori Abraham.” (Post 22,7.8)

Priča dalje kaže da je Bog zaustavio Abrahama da ne žrtvuje svoga sina i da mu je pokazao janje za žrtvu koje je bilo u obližnjem grmu. “(…) Tako Abra-

ham ode, uzme ovna i prinese ga na žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. (…) Zato se danas veli: ‘Na brdu Jahvina proviđenja’.” (Post 22,13.14)

Što povezuje Moriju i Golgotu?Ovdje na Moriji se po prvi put u Bibliji spominje

janje: “Gdje je janje za žrtvu?” Janje koje će biti žrtvovano za čovjekov grijeh.

Prvi spomen janjeta u Novom zavjetu nalazimo u Ivanu 1,29: “Sutradan Ivan vidje Isusa gdje dolazi k njemu te reče: ‘Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta.’”

Golgota je omanje brdo koje se u Isusovo doba nalazilo izvan Jeruzalema. Danas je sastavni dio grada.

Ako je Mojsije teško hodao uz visoki Sinaj noseći teške kamene ploče, ako je Izak teško hodao uz brdo Moriju noseći teška drva, bilo bi za očekivati da Isus s lakoćom na svojim leđima ponese drveni križ uz Golgotu. Ali nije bilo tako. Isus je trebao pomoć.

Izak je izbjegao spaljivanje; Isus je trebao biti razapet, a onda spaljen na gradskom smetlištu. Ništa od toga se nije dogodilo. Ljudi su vjekovima plašeni vatrom i ognjem pakla. Bio bi to uistinu čovjekov kraj da Jahve nije Onaj koji se stara i koji proviđa nešto sasvim suprotno. Umjesto smrti osigurava život.

I tako, dok sam se držao za veliki drveni križ tu na Svetom brdu i dok mi je kroz um proletjela sva njegova simbolika, osjetio sam veliko olakšanje.

Ne samo da sam uživao u prekrasnom pogledu već sam, duboko udahnuvši, imao osjećaj da bih mogao poletjeti gore u visine.

Sloboda!Želio sam ostati gore dugo, dugo, ali trebalo se

spustiti natrag u svakodnevicu. Ništa nisam morao nositi na brdo, ni kamen, ni drvo. Ipak sam otišao s ovoga mjesta zvanog Sveto brdo s “punim planinar-skim ruksakom”. Ponio sam 10 Božjih riječi, ljubav Božju. Ponio sam “svoj križ”, koji mi je Isus stavio u srce. Čvrsto sam se, vjerom, uhvatio za Njegovo obećanje da taj križ nije težak poput Njegova. I sada u nadi čekam vrijeme kada će me On podići na tako veliko brdo koje u ovom trenutku ne mogu ni zamisliti. Na brdo bez kamenih ploča, na brdo bez križa, na brdo gdje će on sam, On, Isus, biti sva naša stvarnost.

I danas sam u svom razmišljanju posjetio ova tri brda: Sinaj, Moriju i Golgotu. I danas uživam u svakom blagoslovu koji dolazi s njihovih vrhova. Lijepo je biti planinar.

Želiš li i ti, dragi prijatelju koji ovo čitaš, biti izviđač ili planinar, javi se da planinarimo zajedno. Čekaju nas još mnoga Sveta brda sa svojim kame-nim pločama i križem. Volio bih čuti i tvoju priču!

[ 18 ]

KID “vukovi”

Pozdrav svima! Mi smo Vukovi, nova izvidačka skupina! Dolazimo iz Zagreba; točnije, iz crkve Prilaz. Bili smo

jako oduševljeni vama, drugim izviđačkim skupinama, stoga smo odlučili pokrenuti izviđače i u svojoj crkvi! Prve probne sastanke održali smo još prije ljeta. Okušali smo se u fotosafariju! Okupili smo se u maksimirskoj šumi gdje smo za zadatak imali pronaći i fotografijama zabilježiti što zanimljiviji životinjski i biljni svijet. Osim mnogobrojnih kornjača, pronašli smo patkice, bumbare, ježeve, mrave i druge zanimljive životinje na koje nažalost ponekad ni ne obraćamo pozornost, a dio su predivne prirode koju nam je poklonio Bog!

Prvi pravi izviđački sastanak održao se 24. rujna 2017. u prostorijama naše crkve. Okupilo nas se čak 26, djece i voditelja, a očekujemo ih još puno više. Stvarno smo sretni jer smo jedna velika skupina koja želi još više voljeti Boga, prijatelje i prirodu! Više o izviđačkom pozdravu, strukturi i povijesti izviđača ispričao nam je Manuel. Naučili smo

izviđačku pjesmu, a zatim smo krenuli na najzanimljiviji dio – smišljanje našeg imena!

Mi, djeca, odlučili smo se za ime “Vukovi”. Vukova u Hrvatskoj ima puno, a u posljednjih nekoliko godina broj im vrlo brzo raste. Oni žive u zajednici, u čoporima, i nikada se ne odvajaju. Na taj način love i preživljavaju; također, vjerni su i odani svojoj obitelji te do kraja svog života ne mijenjaju partnera! Tako je nastao i naš slogan – “Vukovi love - 4 Jesus”! Vukovi love ljude za Isusa, ali ih i vole (engl. love) onako kako je Isus učio!

Okušali smo se i u crtanju i osmišljavanju našega grba te s radošću čekamo njegov konačni izgled. Vrlo smo sretni što našim obiteljima i prijateljima možemo prenijeti ovu poruku da volimo Isusa i da Mu cijeli život želimo biti vjerni, kao i svojim obiteljima. Naravno, na kraju smo se malo i poigrali te sastanak završili izviđačkim pozdravom. Svi željno iščekujemo novi sastanak, a nadamo se da će naš izviđački “čopor” nastaviti rasti!

Vidimo se!

Manuel Tikulin

[ 19 ]

Izviđačko kampiranje na Jezerskom

Od 9. do 16. srpnja 2017. izviđačko je društvo u Sloveniji organiziralo kampiranje za djecu starosti od 6

do 15 godina u kampu Šenkova domačija u Jezerskom. Program kampa bio je sličan drugim izviđačkim kampovima, a obuhvaćao je plivanje, kupanje, penjanje, planinarenje, jahanje, sportske igre, kreativne radionice i radionice izviđačkih vještina, pjevanje i druženje uz logorsku vatru… Nit vodilja kampiranja bila je: “Živi svoje snove”. Svaku večer su djeca slušala djelić priče o biblijskom patrijarhu Josipu i učila se od njega kako živjeti svoje snove: kako se suočiti s izazovima u djetinjstvu, kako biti ustrajan, odgovoran, pažljiv, kako vjerovati Bogu, kako oprostiti…

Nataša Kostanjevec

[ 20 ]

Ono po čemu je kamp bio jedinstven bila je statistika. Od šezdeset djece koja su se prijavila, 59% njih došlo je iz neadventističkih obitelji. 40% prijavljenih je iz misijskog projekta lokalne crkve u Ptuju koji je zadnjih godina posvećen prije svega djeci. Crkva je 2009. godine počela s dječjim tjednima, dječjim radionicama na kraju ljetnog raspusta. Kroz najrazličitije aktivnosti kao što su Indijanci, gusari, vikinzi... djeca iz susjedstva učila su o kršćanskim vrijednostima. Kada je broj djece narastao i kada se pokazalo da bi se željeli družiti više nego jednom godišnje, Crkva je počela s njima raditi po izviđačkom programu. Danas u Ptuju ima oko 40-ero djece koja su primljena u izviđače, a od njih je samo jedno dijete iz adventističke obitelji.

Djeca do desete godine sastaju se jednom tjedno u tzv. izviđačkom klubu gdje upoznaju izviđačke vještine i preko biblijskih događaja uče o kršćanskim vrijednostima, a jednom mjesečno sastaju se na cijeli vikend. Starija djeca sastaju se jednom mjesečno na cijeli vikend, a najstariji među njima sastaju se jednom mjesečno na “pričaonici” – skupini za proučavanje Biblije. Iz ove posljednje skupine dolaze i prvi voditelji. Crkva ima planove i za budućnost: urediti i opremiti prostorije za tu djecu kako bi ih na programe moglo dolaziti još više i kako bi to mogao postati centar za obitelji u svojoj okolici. Stoga vjerujemo da će sljedećih godina statistika izviđačkog kampiranja biti još više iznenađujuća.

[ 21 ]

Izviđačka avantura

Nakon dosta razmišljanja, kombiniranja, traženja lokacije i priprema, Irena i ja upustili smo se u avanturu organiziranja

i provedbe Izviđačke avanture za mlade. Za mjesto održavanja odabrali smo Gorski kotar. Odazvalo se dvanaest mladih željnih avanture, prirode i druženja. Iako smo rekli da nema malih i velikih (mislim na roditelje i male izviđače), “dopustili” smo da nam se pridruži Drago Cmuk. I nismo požalili. Osim velikog doprinosa kod atmosfere uz vatru i pjesmu te kod duhovnog dijela avanture, bio je glavna atrakcija kada se trebalo penjati i spuštati po stijenama, provlačiti kroz uske prolaze i sl.

No krenimo redom. Baza nam je bilo tzv. Ratkovo sklonište. To je drveni objekt sagrađen u stijeni, bez struje, a vode ima ako ima kiše. Prekrasno mjesto u srcu planine, okruženo šumom i stjenovitim liticama. Do njega se ne može doći autom. Dakle, sve što smo planirali imati tamo morali samo sami i donijeti. Svoje stvari, hranu i vodu za četiri dana, a tu se još našla i gitara i kahon; nosili smo ih 20-ak minuta, koliko nam je trebalo od džipa do skloništa.

Jedan od ciljeva avanture bio je obilazak Mrkopaljske osmice. Prvi dan obišli smo sjevernu, a drugi dan južnu skupinu (J i S krak

osmice). Radi se o prekrasnoj, vrlo atraktivnoj, zahtjevnoj i na trenutke opasnoj dionici. U pet do šest sati hodanja dnevno uživali smo u nevjerojatnim prirodnim ljepotama, penjali se i spuštali po stijenama (nerijetko je to bilo izvedivo jedino uz pomoć užeta, sajli ili alu-lojtri koje su bile pričvršćene za stijenu), provlačili se kroz uske prolaze i usjeke, uživali u prekrasnim pogledima i vidicima (to su najčešće bili trenuci kada bi netko rekao: “Hvala Bogu na ovome”). Na kraju smo probali i alpinističko spuštanje niz visoku okomitu stijenu.

Kada nismo hodali, vrijeme smo provodili uz logorsku vatru, hranu, pjesmu, duhovna razmišljanja (još jednom hvala Ireni i Dragi) i druženju.

Kada na sve to dodamo da je vrijeme bilo više nego dobro (hvala Bogu i na tome), da su svi uživali a da se nikome ništa nije dogodilo, lisicu koja nam je pokušala ukrasti hranu (Timea je imala priliku vidjeti je prije nego što smo je otjerali) i puno, puno molitve, doživljaj je potpun. A to se vidi i iz jedinstvenog stava svih izviđača: “Kada i gdje je opet avantura?”

Na kraju jedino mogu reći: “Hvala Bogu na ovome.”

Alan Požgaj

[ 22 ]

Bilo je to jedno predivno iskustvo. Iako smo bili bez struje i imali malo vode, preživjeli smo. Najljepše mi je bilo planinariti i penjati se po stijenama i vrhovima. Uživala sam u prekrasnoj prirodi koju nam je Bog dao na višoj nadmorskoj visini. Bilo je trenutaka kada sam htjela odustati, ali svi smo se međusobno bodrili i zajedno došli do cilja!

Vanessa Senicki

Avantura je bila odlična, bez obzira na to što su neki rekli da je to bila samo šetnja. Sama avantura je bila u spavanju na podu u skloništu, u kuhanju na vatri, u pranju zubi kišnom vodom i u obilasku četiri-pet vrhova koje smo osvojili i na kojima smo pokupili pečate. Pogled je bio nezamislivo lijep, priroda nezaboravna, ljudi odlični. Ja osobno nisam znala da sam sposobna proći takav put, ali Bog daje puno snage kada misliš da više ne možeš. Sretna sam kada tako nešto organiziraju izviđači zato što znam da će me nadahnuti i ohrabriti sve – od duhovnih poruka i druženja pa do prirode.

Anna Artyushenko


ADRA-ini volonteri u pomoći poplavljenom ZadruOd poziva do pokreta prošlo je manje od

30 sati. Dobili smo poziv da djelujemo u Zadru u kojemu su u rujnu pale enormne

količine kiše koje su uzrokovale nezapamćenu poplavu u kojoj je stradalo oko tisuću stanova i podrumskih prostorija. ADRA Hrvatska je u kratkom roku uputila poziv svima koji žele raditi kao volonteri u Zadru i pomoći u raznošenju isušivača prostora u teško stradale stambene prostore. Kada je nas nekoliko volontera iz Pule, Zagreba i Cerne došlo u Zadar, zamolili smo Boga da nas vodi i čuva u ovoj aktivnosti i stavi prave riječi u naša usta da najbolje možemo i fizički i psihički pomoći nastradalima u ovim poplavama. I tako smo krenuli u našu misiju s popisom ljudi kojima treba pomoći.

Odlazili smo od obitelji do obitelji i čuli priču svakoga od njih o tome kako je voda prodrla u njihove domove. U nekim je kućama nakon dvodnevne kiše voda počela navirati kroz pod, a nekima koji su imali kuću ispod razine zemlje i kroz utičnice i zidove. Nekim je kućama voda izbila prozore i vrata, a pošto su kanalizacije bile pune vode, neke su kuće bile poplavljene iz WC-a, kupaonica i svih mjesta koje se spajaju na kanalizaciju. No jako nas se dojmila jedna obitelj čija je kuća bila u udubini. Obitelj je činilo devet članova i svi su živjeli u trosobnom stanu veličine oko 80 m2. Nakon poplave ostali su bez svega, doslovno svega, i iako su krenuli spašavati imovinu, na kraju su shvatili da neće uspjeti spasiti ništa osim bolesne nepokretne bake i svojih šestero djece. Nikoga to nije moglo ostaviti ravnodušnim.

No bilo je tu još tužnih priča. Mnogima koji se griju na drva uništene su sve zalihe za zimu jer ništa nije ostalo suho. Peći za centralno grijanje u podrumskim ili prizem-nim prostorijama također su kod mnogih bile jako oštećene. Velika većina ljudi ostala je bez svog mjesta za spavanje te su tražili utočište kod susjeda ili se selili na gornje katove. Mnogi nisu mogli spavati te bi ih i najmanji zvuk vode budio i podsjećao na ono što su proživjeli. Shvatili su da je velik dio onoga što su godinama gradili uništeno u nekoliko sati i da su bespomoćni pred naletom vode. Brojni poslovni prostori su uništeni te je mnogo ljudi ostalo ne samo s praznim novčanikom nego i bez posla...

No iako nismo mogli popraviti štetu koja je nanesena tim ljudima, mogli smo im pružiti ljubaznu riječ i saslušati ih, na čemu je većina bila zahvalna. Pomažući tih nekoliko dana u Zadru, stvarno smo shvatili koliko možemo biti sretni što živimo u lijepom i toplom domu, i kako zapravo ne cijenimo to što imamo. Neizmjerno smo zahvalni Bogu što nam je omogućio da odemo u Zadar! Sada doista shvaćamo da stvarno moramo biti sretni i zahvalni Bogu na svakom danu koji imamo jer smo u mogućnosti pomoći svojim bližnjima. “Tko god posjeduje zemaljska dobra i vidi svoga brata u nevolji i od njega zatvori svoje srce – kako će ljubav Božja ostati u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, nego djelom i iskreno.” (1. Ivanova 3,17.18)

ADRA-ini volonteri u pomoći poplavljenom Zadru

-- Andrija Žufić i Ivan Artyushenko --


Od 20. do 25. kolovoza ove je godine u prostorima Srednje škole u Maruševcu održan 3. Ljetni glazbeni kamp koji već polako postaje tradicionalan i sve više

dobiva maha. Kao i svake godine, i ove je godine cilj kampa bio promoviranje Adventističkog teološkog visokog učilišta i Srednje škole u Maruševcu te pružanje kvalitetnog glazbenog obrazovanja s renomiranim glazbenim pedago-zima. No tu je uključena i osobna nota misije, a to je biti prijatelj, profesionalno i predano raditi svoj posao (svatko prema svom daru) i biti radosno Božje dijete. Osim što sudionici mogu usavršiti svoje glazbeno znanje i steći nove vještine s kvalitetnim glazbenim pedago-zima, pruža im se mogućnost i da se upoznaju s adventističkim načelima i vjerovanjima te kršćanskim načinom života.

Ove se godine na Ljetnom glazbenom kampu okupilo stotinjak sudionika ne samo iz Hrvatske već i iz Slovenije, Austrije, Makedonije, Crne Gore i Poljske, pa možemo slobodno reći da Ljetni glazbeni kamp u Maruševcu poprima međunarodne okvire. Svi su oni bili raspoređeni u osam radionica, a to su: harmonika, violina, klavir, flauta, klarinet, saksofon, truba, solfeggio

i harmonija. Tijekom jutarnjih i ranih poslijepod-nevnih sati održavala se individualna nastava, dok su kasni poslijepodnevni i večernji sati bili rezervirani za skupna muziciranja te sportske i društvene igre.

U ovom ispunjenom tjednu održala su se dva koncerta: prvi je bio koncert profesora održan u srijedu, a drugi je bio završni koncert izvođača i orkestra u petak, koji je ujedno bio i završni događaj kao i kulminacija Ljetnog glazbenog kampa. Nakon odlične glazbe na završnom koncertu na kojem su roditelji, prijatelji i rodbina sudionika kampa ispunili veliku dvoranu Nove zgrade bio je organiziran i domjenak koji je dodatno začinio već i ovako ugodno i pozitivnim emocijama nabijeno ozračje.

Iskrene zahvale i pohvale roditelja polaznika govore nam kako se isplati ulagati u djecu i mlade i na ovaj način i kako se isplati dati u službu sredstva koja imamo u Maruševcu. Zajedno s polaznicima i njihovim roditeljima ra-dosno iščekujemo novi Ljetni glazbeni kamp s još većom vizijom. Želja nam je da nas Bog i dalje vodi i upotrijebi u širenju svoga kraljevstva i na ovaj način – kroz glazbu.



Sada već po dobrom starom običaju, i ove godine se u Maruševcu od 9. do 15. srpnja održao Ljetni biblijski tečaj za djecu. Već se u

nedjelju na prijavama moglo vidjeti oduševljenje i radost na dječjim licima što će se nakon dugo vremena ponovno susresti sa starim prijateljima, a i upoznati nove. Kada su prijave završile, broj djece koja su se ove godine prijavila na LJBT iznosio je preko 80! Uzbuđeni i sretni zbog svega što nas čeka, započeli smo ovogodišnji tečaj večernjim bogoslužjem u nedjelju nakon kojega je slijedio već tradicionalni bejzbol. Prve večeri malo smo teže zaspali – neki zato što je trebalo s prijateljima podijeliti sve novosti, a drugi zato što je nedostajao krevet na koji smo navikli i mama. No ipak smo se brzo priviknuli na novo okruženje, divnu prirodu, ukusnu hranu i zanimljive programe. Već smo sljedećega dana počeli s pripremom posebnog programa za subotu. Vježbali smo igrokaze i udružili svoje glasove u radosnoj pjesmi, a zatim smo se na nastavi bavili zanimljivim biblijskim temama. Naši predavači, Laura Bazmenjak (za starije) i Matej Lukšić (za

mlađe), učinili su nam nastavu interaktivnom tako da smo se svi mogli uključiti te smo od njih doista naučili mnogo toga novog i zanimljivog. Prva dva dana proletjela su nam u igri, druženju, biblijskoj nastavi i vježbanju programa, a zatim je došla s nestrpljenjem iščekivana srijeda – zato što svi znamo da je srijeda dan za izlet! Već u 9 sati bili smo spremni; trebalo se samo ukrcati na autobuse i krenuti na polusatnu vožnju do Trakošćana. Bog se pobrinuo za to da nas vrijeme odlično posluži pa smo proveli divan dan u obilasku dvorca i druženju na velikoj livadi ispred hotela, na kojoj je igranje bejzbola poseban doživljaj. Bog nas je sačuvao od bilo kakvih nesreća te smo se sigurno vratili natrag u Maruševec, puni dojmova i punih srca. No srijeda još nije bila gotova! Ove godine čekalo nas je posebno iznenađenje – lutkarska predstava koju je za nas organiziralo Kazalište lutaka “Ahaaa!” Autori ovog projekta su Ružica i Marijan Šporčić, a u predstavi su sudjelovale Anita Stanjević, Ivana Farago, Ešti Bogdany-Deduš i Sanja Pahić. Predstava pod nazivom “Zašto gusjenice ne vide dalje od nosa?” nosila

-- Selena Pleško --

Ljetni biblijski tečaj 2017.

“Najviše mi se svidjelo zajedničko proučavanje Biblije i tema pastora Dejana. Uvijek se radujem novim prijateljstvima. Najviše volim popodneva kada

igramo bejzbol.”Ruben Ahola

“Na LJBT-u mi je bilo jako zabavno. Tamo su bili moji prijatelji, a zanimljiva je bila i

Laurina nastava. Svima bih preporučila da dođu.”

Maša Gojević


je duhovnu poruku prikazanu na vrlo zanimljiv način i doista smo uživali! Na kraju dana, iako pomalo umorni, bili smo sretni i zadovoljni. Također, tijekom tečaja smo, osim bejzbola i ostalih sportskih aktivnosti, imali priliku uživati i u vodenom toboganu, koji je bio pravo osvježenje za vrućih ljetnih temperatura. Petak nam je protekao u završnim pripremama za subotnji program – trebalo je održati generalne probe, provjeriti jesmo li sve dobro upamtili i uvježbali, pripremiti scenografiju, kostimografiju i rekvizite… Napokon, osvanula je i subota! Iako smo jedva čekali vidjeti mame i tate, djedove i bake, braću i sestre, ipak smo bili tužni što je ovaj odličan tjedan prepun raznih aktivnosti završio i što se moramo vratiti svojim kućama. No program koji smo cijeloga tjedna pripremali izveli smo odlično i to je bio doista šlag na torti; zaokružili

smo tjedan odajući Bogu slavu i zahvaljujući Mu za vodstvo, zaštitu, nova prijateljstva i iskustva te divne trenutke kojima nas je blagoslovio. Također, posebno zahvaljujemo pastoru Dejanu Stanjeviću koji se potrudio da sve odlično funkcionira i koji nam je svake večeri na bogoslužjima iznosio poruke iz Biblije na originalan i kreativan način (kroz razne pokuse i zagonetke u kojima smo i mi sudjelovali). Hvala i vođama timova, učiteljima, sviračima i pjevačima, kuharima, tehničarima i svima koji su na bilo koji način doprinijeli tome da ovih tjedan dana pamtimo samo po dobrome. I ovogodišnji LJBT svima će nam ostati u lijepom sjećanju i jedva čekamo sljedeći! A vi koji još niste doživjeli ovo iskustvo, obavezno se prijavite – s nestrpljenjem čekamo da upoznamo nove prijatelje!

“Bilo mi je super!”Jordan Ilijev

“Ovo mi je već peta godina na LJBT-u! I ove

godine bilo je lijepo s puno programa. Najviše mi se sviđao bejzbol i odbojka.

Društvo i atmosfera su bili odlični. Svakako bih vas pozvala da dođete iduće

godine!”Vanessa Senicki

“Na LJBT-u mi je bilo super jer sam

se zabavila, a i našla sam nove prijatelje. Bilo mi je zabavno i

na radionicama, kao i na nastavi. Puno smo se smijali i bilo mi je baš super na ovom

LJBT-u.”Helena Gruber

“Ovo mi je peti LJBT i stvarno je bio super. Na bogoslužjima smo uvijek imali pokuse kojima smo dokazivali da Bog postoji,

dokazivali smo Božju snagu. Igre su bile odlične, a naš

bejzbol, naravno, nije izišao iz tradicije, kao ni

vodeni tobogan. Hrana (ono najbitnije) je bila super

ukusna. Naravno, u subotu nam je svima bio težak rastanak, ali nadamo se da se svi vidimo sljedeće

godine.”Izabela Gloc

“Ljetni biblijski tečaj je ove godine bio pun zanimljivih

aktivnosti povezanih s Bogom. Uz društvo i

odličnu atmosferu naučili smo se zabaviti na lijep

način u duhu kršćanstva.”Leon Deduš

“Na LJBT-u mi je bilo jako lijepo i nezaboravno. Iako smo već puno puta

bili tamo, jako je bilo lijepo.”

Jan Mojzeš


Koliko je kampiranje na Fratarskom zabavno, opuštajuće, korisno i iskustvo vrijedno dolaska svjedoči činjenica da je ove godine unatoč AYC-u bio posjećeniji nego prošle godine. Samo dva tjedna prije dugo

očekivanog kongresa u Španjolskoj, od 16. do 23. srpnja studenti i nestudenti sa svih strana svijeta sjatili su se na mali otok Verudu da bi proveli nezaboravan tjedan u pjesmi, proučavanju i druženju. Kada dođe tih tjedan dana u godini, nije bitno je li netko gradski ili seoski čovjek, boji li se kukaca, buba, glodavaca i tko zna kakvih još životinja koje na otoku vrebaju, nije važno je li tamo WC na kakav smo navikli ili malo arhaičnija verzija istog, nije važno ni ima li tople vode, ni to što se spava u šatorima. Jedino što je važno jest da ima nešto u tih tjedan dana boravka u prirodi s drugim ljudima, u dobroj hrani, u kvalitetnoj duhovnoj poruci, u bezbrižnom druženju i igranju koje svakoga koji jednom dođe ponovno vraća na to isto mjesto iz godine u godinu. Ono što je dobro kod ovog kampiranja jest da je program bio strukturiran, ali opet dovoljno opušten i prilagodljiv da svatko može pronaći nešto za sebe. Svakog jutra i večeri okupili bismo se u krug i pjevali pjesme na svim jezicima svijeta (kada kažem “svim”, mislim na engleski i hrvatski). A zatim bi nam naš govornik Costa Vaggas govorio o različitim divovima i koliko je važno detektirati koji su naši divovi, kako ih pobijediti i kako biti jači u Kristu. Slobodne sate u danu provodili smo u kupanju, sunčanju, kartanju ili jednostavno u razgovoru i upoznavanju novih osoba. Nije izostajalo ni odbojke, a ni nogometa, koji su uvijek poseban i neizostavan dio fratarskog iskustva. Jedno poslijepodne igrali smo povlačenje užeta… na madracima… u vodi… Iii nošenje jaja… na žlici… također na vodi. Kao što možete i pretpostaviti, bilo je tu smijeha i nespretnog padanja. Drugi dan smo igrali igre koje su uključivale dosta trčanja i brzih refleksa i također su bile zabavne. A kada bi pala noć,

-- Tanja Margarić --


mi bismo na stijene morali poć’, jer je bilo vrijeme za igranje mafije, naravno. Večernje bogoslužje u petak bilo je drugačije od onih prijašnjih večeri, jer smo bili na stijenama i gledali zalazak sunca, što je bilo posebno lijepo. U subotu ujutro se osjetilo da je poseban dan jer je došlo još mnogo ljudi koji su željeli biti s nama. Poslijepodne su se četiri osobe krstile. Svi smo se okupili oko mjesta gdje će biti krštenje. Ljudi koji su bili oko nas i koji su se u blizini kupali, približili su se i sa zanimanjem promatrali što će se dogoditi. Krštenje je bio svečan trenutak, i uvijek je prekrasno tome svjedočiti. To je krštenje ujedno bila i propovijed onima koji su se tamo slučajno našli. Kada smo se vratili u svoj kamp i kada se spustila noć, zapalili smo baklje i posljednji put toga tjedna sjeli u krug. Zato je to morala biti posebna večer i takva je uistinu i bila jer smo imali večer smijeha. Radilo se o tome da smo prethodno toga dana slučajnim odabirom podijeljeni u grupe i zadatak nam je bio da na temelju svih duhovnih tema koje smo slušali toga tjedna (a radilo se o divovima) osmislimo igrokaz ili nekakvu drugu točku kojom ćemo poslati nekakvu poruku o tome što smo naučili. Ono čemu smo svi svjedočili jest koliko su mladi talentirani i koliko su različiti u svojoj interpretaciji onoga što su slušali. Sljedeći dan bio je dan pakiranja i rastanka, ali ne zadugo jer ćemo se svi ponovno vidjeti sljedeće godine na istome mjestu i, vjerujem, u još većem broju. A vi koji se još uvijek premišljate je li to za vas, dođite, vidite, doživite i vjerujte – vratit ćete se ponovno!


Kao i proteklih pet godina, i ove je godine ponovno održana misijska škola u Splitu. Vrijeme održavanja je bilo od 14. do

19. kolovoza 2017. Cilj ove misijske škole bio je da mi mladi proslavimo Krista i da Ga predstavimo ljudima na njima bliži način.

Program je službeno otpočeo u utorak, 15. kolovoza. Skupilo nas se tridesetak mladih i bili smo smješteni u splitskoj crkvi. Govornik nam je bio Alastair Agbaje iz Engleske i svako jutro nam je držao jutarnje vježbe u parku preko puta crkve. Naše zajedničko vježbanje privuklo je dosta pozornosti te dok je nekolicina mladih vježbala, oko njih su se okupljali turisti koji su vježbali zajedno s njima.

Alastair nam je također držao i predavanja na temu kako se povezujemo s Bogom, Crkvom i ljudima. Govornik je svaku od tih tema detaljno objasnio i doista je unio puno energije koja je cijelo vrijeme bila prisutna među svima nama. Nakon tih predavanja imali smo slobodno vrijeme poslijepodne koje su neki koristili za odlazak

na plažu, a neki i za skupljanje energije u krevetu.

Uvečer, prije odlaska u misiju u grad, Bobo Marčeta nas je hrabrio kratkim duhovnim mislima i ukazivao na to da smo Kristovi predstavnici i da s ponosom trebamo raditi svoju zadaću. Večernje bogoslužje završavali bismo molitvom i svi bismo zajedno sa žarom u srcima krenuli u misiju noseći na sebi majice na kojima piše “Jesus loves Split” (“Isus voli Split”). Vršili smo misiju već samim time što smo nosili majice s takvim natpisom jer su one izazvale dosta pozornosti i komentara među ljudima u prolazu.

U gradu smo bili podijeljeni u skupine s različitim zadacima: dijeljenje duhovnih knjiga, traktata, pozivnica za Relay caffe i balona s redcima iz Biblije, pjevanje duhovnih pjesama, izrađivanje besplatnih frizura i preskakanje užeta. Svatko od nas je bio bitan. Postali smo jedno tijelo te smo doista na vlastitom primjeru vidjeli da je svaki ud bitan i da u vlastitoj moći ne

RELAY u Splitu 2017.-- Lorena Tomašević --


možemo ništa učiniti. Bili smo jedno u Kristu.U zadacima koji su nam bili podijeljeni

spomenula sam Relay caffe. Relay caffe je događaj koji zaokružuje cijeli tjedan, gdje ljudima dijelimo besplatne palačinke i pića te razgovaramo s njima. Svake se godine održava četvrtkom za vrijeme Relay projekta u dvorištu crkve koje zajedničkim snagama pretvorimo u prekrasan ambijent da se ljudi koji odluče doći mogu osjećati ugodno.

Za ovaj je događaj također bitan svaki pojedinac. Svatko ima svoj zadatak – od svirača koji održavaju atmosferu cijelu večer pa do konobara; tu je i ekipa koja razgovara s posjetiteljima, ekipa koja peče i priprema palačinke te razna bezalkoholna pića, kao i ekipa koja u gradu poziva ljude da dođu na Relay caffe. Neizostavna je i nekolicina njih koji se za vrijeme trajanja Relay caffea mole u crkvi zajedno s Bobom. Zajedništvo koje smo pokazivali u gradu pokazali smo i tu večer. Bilo je divno vidjeti kako se svatko trudi u svom području i kako svatko u sili Duha Svetoga izvršava svoj zadatak. Na djelu smo pokazali istinitost biblijskog

teksta koji se nalazi u 1. Korinćanima 12,20: “Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo! Ne može oko reći ruci: ‘Ne trebam te’, ili pak glava nogama: ‘Ne trebam vas.’ Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. A udove koje smatramo nečasnijima, okružujemo većom čašću.” Svakoj osobi ili osobama koje bi sjele za stol pridružio bi se netko iz ove ekipe i započeo s njima razgovor. Ove godine Relay caffe je posjetilo sedamdeset pet ljudi koji su činili sedamdeset pet različitih karaktera, tako da ekipa za razgovor zasigurno nije imala lak posao. I u svojoj ulozi konobara mogla sam se uvjeriti u to da su se svi ti ljudi osjećali ugodno u svom društvu i da su se teme za razgovor samo redale. Sveti Duh je pomogao svakome od nas da svi znamo što u kojemu trenutku reći i učiniti kako bismo izvršili ovu misiju do kraja. Zahvalna sam Bogu što nam je dao predivno iskustvo u ovome gradu i što nam je pomogao da budemo Njegovo svjetlo u ovome svijetu! I moja je molitva da to i nastavimo biti u svojim okruzima.

RELAY u Splitu 2017.


Od 13. do 20. kolovoza održao se tradicionalni ove godine već deseti Alpski kamp. U netaknutoj prirodi

seoca Čezsoča u blizini ledene i smaragdno zelene ljepotice Soče i u zagrljaju prekrasnih planina koje nigdje drugdje u Sloveniji ne možete doživjeti iz takve blizine, cijeli tjedan su se odvijale razne aktivnosti za sve mlade i one mlade u srcu koji su se prijavili na kamp. Prijavljeni su mogli birati između sportskih aktivnosti kao što su zahtjevniji ili manje zahtjevni usponi na okolna brda i planine, adrenalinski doživljaji kao što su kanjoning i rafting ili oni zabavniji kao što su društvene i vodene igre u kampu.

Prvi dan je bilo organizirano pješačenje do slapova Katedrala i Parabola, a sljedeći dan uspon na Terra Rossu ili zahtjevniju Jerebicu. Utorak je bio dan za vodene sportove, a srijeda za zabavne “igre bez granica” u samom kampu. Vrijeme je tijekom svih dana kampa bilo više nego odlično, pa je zato u četvrtak organizirano dvodnevno planinarenje na prijevoj Čez Utro, gdje su sudionici spavali pod blagim zvjezdanim nebom, a sljedeći dan se popeli na Lipnik gdje ih je dočekao veličanstven pogled na okolicu, nakon čega su se kasno poslijepodne vratili u kamp.

Svako jutro i svaku večer bilo je organizirano druženje oko logorske vatre uz pjesmu, kratke igre upoznavanja i duhovnu misao. Subota je bila dan odmora posebno bogata pjesmama, međusobnim razgovorima i duhovnim sadržajima, a završila je odlaskom na koncert skupine Bee Geesus u Bovcu. Na kampu je bilo raznovrsne vegetarijanske (i veganske) hrane, a sudionici su se aktivno uključivali u dnevne obveze koje su pripomogle da se svi dobro osjećaju. Rezultat aktivnog odmora u prirodi, druženja i upoznavanja novih ljudi bila su vesela lica i dugi zagrljaji na rastanku. Čezsoča, sljedeće godine dolazimo ponovno!

Alpski kamp 2017.

-- Jasmina Petavs --



Simboli Duha

Biblija koristi različite simbole da opiše službu i djelo Svetoga Duha, a svaki simbol otkriva posebnu ulogu. Ovi simboli komuniciraju aspekte službe Svetoga Duha našim srcima. Bog nam govori kroz ove simbole kako bi ohrabrio

i ojačao našu vjeru. U ovom biblijskom proučavanju proučavat ćemo četiri simbola Svetoga Duha: vjetar, vodu, vatru i ulje. Dok proučavate svaki simbol, iskreno molite Boga da primijeni istine koje ste otkrili na vaš život.

Kako je Isus opisao tajnu novorođenja Nikodemu? Što mislite, zašto je Isus koristio simbol vjetra? Čitajte Ivan 3,7.8.

Pročitajte viziju koju je Bog dao u Ezekielu 37,1-10. Kakvo je ovdje duhovno stanje opisano? Kakvo je rješenje Bog ponudio? Kako se to primjenjuje na nas?

Kada je Ezekiel vidio dolinu suhih kostiju što predstavlja duhovnu smrt, bio je ispunjen očajem. Kao odgovor na Božje pitanje: “Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?” prorok je rekao: “Jahve Gospode, to samo ti znaš!” (Ezekiel 37,3) Ono što je izgledalo nemoguće za proroka bilo je moguće s Bogom. Bog je udahnuo novi život u duhovno mrtve živote. Simbol daha predstavlja životodavnu Božju silu koja kroz Svetog Duha preobražava duhovnu smrt u duhovni život.

U vrijeme ozbiljne suše, kakvo obećanje Bog daje svome narodu? Koje je dublje značenje ovog obećanja i kako se ono odnosi na izlijevanje Svetoga Duha? Čitajte Joel 2,21-23; 3,1.2 i Djela 2,1-3.16-21.

Izlijevanje kiše u vrijeme ozbiljne gladi i suše u drevnom Izraelu simboliziralo je moćno izlijevanje Svetog Duha na dan Pedesetnice koje će pokrenuti kršćansko davanje. Izlijevanje Svetoga Duha u sili Pedesetnice rezultiralo je tisućama koji su došli Kristu u knjizi Djela apostolskih. Bog obećava ponovno izlijevanje svoga Svetoga Duha na kraju vremena kako bi dovršio evanđeosko poslanje.

1.

2.

3.

-- Mark A. Finley --


Koji savjet Bog daje svome narodu posljednjeg vremena po pitanju izlijevanja Svetoga Duha u sili kasne kiše? Čitajte Zaharija 10,1 i Jakov 5,7.8.

Ellen White je napisala: “Veliko se djelo Evanđelja neće završiti manjom objavom Božje sile od one koja je pratila njegov početak. Proročanstva kojasu se ispunila u izlijevanju rane kiše u samom početku propovijedanja Evanđelja opet će se pri njegovu završetku ispuniti u kasnoj kiši.” (Veliki sukob, odlomci 611, 612 (izvornik))

Zašto Bog koristi simbol vatre za Svetoga Duha? Što vatra predstavlja? Čitajte Malahija 3,2.3 i Hebrejima 12,29.

U Pismu, vatra predstavlja pročišćujuću prisutnost Boga kroz službu Svetoga Duha. Naš Gospod nas poziva da se svakodnevno molimo da prisutnost vatre Duha uništi svjetovnost u našim životima.

Koji je aspekt službe Svetoga Duha u Bibliji predstavljen uljem? Čitajte sljedeće odlomke i otkrijte značenje ulja: Jakov 5,14.15 i Luka 10,33.34.

U Bibliji je simbol ulja povezan s posvećenjem i ozdravljenjem. Kroz Svetoga Duha, Isus čezne da iscijeli duboke ožiljke i učini nas fizički, mentalno, emotivno i duhovno cjelovitima.

Kako možemo primiti ovaj dragocjeni dar koji Bog ima za nas u potpunosti? Čitajte Luka 11,13.

Kada dođemo Isusu vjerujući da On čezne izliti Svetoga Duha koji će nam dati novi život, pročistiti naše duše i iscijeliti nas iznutra, možemo imati potpuno povjerenje da nam On čezne dati dar Svetoga Duha čak i više nego što ga mi želimo primiti. Kada dolazimo k Njemu u vjeri, možemo imati sigurnost da On uvijek čuje molbe svoje djece za Duha i da će nas blagosloviti iznad naših očekivanja.

4.

5.

6.

7.

Primajte Odjek od sada na vašu kućnu adresu

za samo

50 KNgodišnje

Slanjem potvrde o uplati te vaših podataka (ime i prezime, adresa) dobit ćete na kućnu adresu četiri broja Odjeka godišnje, a očekuje vas i nagrada iznenađenja.

Podaci za uplatu:

Primatelj: Znaci vremena, Zagreb

IBAN: HR4323600001101992637

Poziv na broj primatelja: 419

Opis plaćanja: IME I PREZIME; ODJEK

Pišite nam na:[email protected]

Izdavačka kuća Znaci vremenawww.znaci-vremena.com

Documents

PRIMJENA - adventisti.hr · Svaki ovaj događaj i aktivnost bili su jedna velika misija za mlade, ali isto tako i zabava, jer ono što su radili vole i to dolazi iz njihova srca