1

PRILOG O KASNOANTIČKOM RIMSKOM OBRAMBENOM

SISTEMU CLAUSTRA ALPIUM IULIARUM

Uvod

Izraz claustra1 označava istovremeno fortifikacijsku gradnju na neravnom terenu

osmišljenu za odbijanje neprijatelja kao i cijelu obrambenu liniju (Napoli, Rebuffat

1993, 42.). Claustra Alpium Iuliarum kao tehničko ime preneseno nam je

zahvaljujući zapisu Amijana Marcelina, vojnika, visokog carskog dužnosnika i

vjerodostojnog povjesničara2:

Branitelji [Hadrijanopola] strahovali su da će ga uhvatiti tijekom putovanja

[vojskovođu Sebastijana] i da će preći na stranu neprijatelja radi mita te da je

grad u opasnosti Slično se dogodilo generalu Akaciju; Magnencijevi su ga vojnici

uspješno zarobili i tako su „zatvarači“ Julijskih Alpa bili slobodni za prolaz. […].3

Riječ je o rimskom kasnoantičkom sistemu utvrda i zatvarača postavljenih u

zaštitu dolina i brdskih prijelaza na prostoru današnje Hrvatske i Slovenije (u

manjem obimu u Austriji i Italiji4, Sl.1) usporedo kojih su tekle komunikacijske

linije koje su predstavljale najbrži način upada neprijatelja u Italiju jednom kad je

probijen limes na Dunavu. Takvo što se dogodilo prvi put za vladavine Marka

Aurelija i Lucija Vera godine 169/170. , kada je koalicija germanskih plemena,

predvođena Markomanima i Kvadima, preko Dunava prodrla u Italiju, opsjela

Akvileju i uništila Opitergium (ŠAŠEL 1974; BIGLIARDI 2007). Tada je

organizirana posebna vojna oblast koju poznajemo kao Praetentura Italiae et

1 Treba napomenuti da izraz limes za zatvarače nije najspretniji iako je kao takav ušao u

znanstenu literaturu. Naime Claustra Alpium Iuliarum ne može biti limes jer se ne radi o granici, već je sam sistem smješten unutar rimskog teritorija. 2 Amm. Marc. 31. 11. 3. 3 Veritis defensoribus ne captus ab hoste veniret et subornatus, atque contigeret aliquid in civitatis

perniciem, quale per Acacium acciderat comitem, quo per fraudem a Magnentiacis militibus capto,

claustra patefacta sunt Alpium Iuliarum. (ŠAŠEL 1971, 32.).

2

Alpium3 (ŠAŠEL 1974

4; BIGLIARDI 2007) sa zadatkom da štiti cestu Carnuntum-

Aquileia, Italiju i Ilirik od barbaskih provala:

Na kraju, prešavši Alpe, upustili su se mnogo dalje te su pokrenuli potrebne mjere

nužne za orbranu Italije i Ilirika (Historia Augusta, Vita Marci, 14.5 iz

ZACCARIA 2002,75).

.

Slika 1. Položaj zatvarača i najvažnijih prometnih komunikacija (PEROVŠEK-

PETRIČ 2008, 6, sl.3)

Naposljetku je Praetentura raspuštena otprilike 172.godine suzbijanjem barbarske

prijetnje sjeverno od Dunava (BIGLIARDI 2007,299). Izvori koji spominju

Claustru su većinom indirektni5, napisani poslije razdoblja «vojne anarhije» (235-

3AE 1893,88 = ILS 8977. Natpis na kamenoj bazi iz Thibilisa u Numidiji spominje legata Adventusa:

[Q(uinto) Antistio Advento] / Q(uinti) f(ilio) Quir(ina) Postumio A[q]u[i]/lino co(n)s(uli) sacerdoti

fetia/li leg(ato) Aug(usti) pr(o) pr(aetore) provinc(iae) Ger/maniae inferioris leg(ato) Aug(usti) / at

praetenturam Italiae et / Alpium expeditione Germa/nica cura(tori) operum locorumq(ue) /

publicorum leg(ato) Aug(usti) pr(o) pr(aetore) / provinc(iae) Arabiae leg(ato) Aug(usti) leg(ionis) / VI

Ferratae et secundae Ad/iutricis translato in eam ex/peditione Parthica qua do/natus est donis

militaribus / coronis murali vallari au/rea hastis puris tribus ve/xillis duobus praetori leg(ato) / pr(o)

pr(aetore) provinc(iae) Africae tr(ibuno) pl(ebis) se/viro eq(uitum) R(omanorum) q(uaestori) pr(o)

pr(aetore) provinc(iae) / Macedoniae tribuno mil(itum) / leg(ionis) I Minervae P(iae) F(idelis)

IIIIvir(o) / viarum curandarum / Sex(tus) Marcius Maximus ob in/signem eius in se

ben<e=I>volen/tiam s(ua) p(ecunia) p(osuit) d(e)d(icavit). 4 (=V: J. Šašel, Opera Selecta. – Situla 30, Ljubljana 1992, 388–396). 5 Pogledati kronološku tablicu u ŠAŠEL 1971. Po mišljenju autora mogli bi se dodati u listu

izvora i dva fragmenta iste nadgrobne stele, uzidane u ogradni zid crkvice Svetog Martina u

Podstrani, koji spominju cursus honorum Lucija Artorija Kasta, namjesnika provincije

Liburnia, procurator centenarius, za smjestiti u drugu polovicu 2.stoljeća, CIL 03,1919 =

D(is) [M(anibus)]

L(ucius) Artori[us Ca]stus |(centurio) leg(ionis)

III Gallicae item [|(centurio) le]g(ionis) VI Ferra-

3

284), kratkog sadržaja i stoga se moramo osloniti na kronologiju iz moderne

historiografije isprepletenu s interpretacijom arheološkog materijala. Iako postoje

brojne teorije o vremenu njenog nastanka, sudeći po numizmatičkoj dokumentaciji

(MACKENSEN, M. 1981; KOS 2012) i materijalnoj kulturi, izgradnja zatvarača bi

se mogla datirati u doba cara Galijena (253-268.n.e.) ili njegovih nasljednika,

Klaudija II. Gotskog i Aurelijana. Cijeli je obrambeni sustav u tom slučaju živio

stoljeće i pol. Unatoč cilju da obrani Italiju od barbarskih invazija, na njemu su se

sukobili Rimljani u tri građanska rata (MARCONE 2002, 174;VANNESSE 2007,

324 ; HEATHER 2008, 263) od kojih je zadnji okončan epskom bitkom između

kršćanskog cara Teodozija i pogana uzurpatora Flavija Eugenija 5-6 listopada 394.

godine6. Ad Pirum prestaje postojati ubrzo nakon 400. godine, a dokaz tome su

neometani Alarikovi upadi u Italiju (VANNESSE 2007, 328.), i Claustra Alpium

Iuliarum kao takva.

Mada svaka dionica zatvarača od antičke Tarsatike preko Nauportusa,

Longanticuma do Forum Iulii, ima svoje posebnosti u načinu gradnje, uobičajeno

je korištena građevinska tehnika poznata kao «emplekton». Redovi bijelog polu-

obrađenog vapnenca povezani žbukom (jer se Claustra nalazi većinom na

krševitom području) oblikuju lica dok je sredina popunjena kamenjem različite

veličine, tucane cigle7 i grumeljima vapnene žbuke (Sl.2, 26). U antičkoj Tarsatici

-tae item |(centurio) leg(ionis) II Adi[utr(icis) i]tem |(centurio) leg(ionis) V M[a]-

-c(edonicae) item p(rimus) p(ilus) eiusdem praeposito

classis Misenatium [pr]aef(ectus) leg(ionis) VI

Victricis duci(!) legg(ionum) [triu]m* Britan(n)ic{i}

-{mi}arum adversus Arme[nio]s proc(urator) cente-

-nario(!) provinciae Li[burniae iure] gladi(i) vi-

-vus ipse sibi et suis [3 ex te]stamento

CIL 03, 12791 = L(ucius) Artorius

Castus p(rimus) p(ilus)

leg(ionis) V Ma[c(edonicae)] pr-

-aefec[t]us leg(ionis)

VI Victric(is)

[...] 6 Bitku spominju Tiranije Rufin (Historia ecclesiastica) , Pavao Orozije (Historiae adversos paganos),

Filostorgije, Sokrat Skolastik, Zosim, Teodorit Kirski, Sozomen, Theodorus Lector, Ivan Antiohijski,

Teofan Ispovjednik, Georgije Monah Hamartol, Georgije Kedren i Nikephoros Kallistos

Xanthopoulos. 7 Treba napomenuti da nigdje u Sloveniji nije pronađena tucana cigla u jezgri zida.

4

je zid podignut u tehnici opus mixtum (redovi obrađenih blokova kamena sa

redovima cigle radi poravnavanja).

Slika 2. Ostaci limesa kod Svete Katarine u Rijeci (ZACCARIA 2011).

Na cesti Aquileia-Carnuntum, odmah prije Emone (Ljubljana), postoji trostruka

obrambena linija Ad Pirum, Longaticum, Nauportus (KUSETIČ 2008, 10; ŠAŠEL

1971, 53-100; NAPOLI 2007, VANESSE 2010) dok zapadno-istočnu cestu

Tergeste-Tarsatica brane Grobnik i Klana sa vojnim zapovjedništvom8 i centrom

opskrbe u Tarsatici (STARAC, 2009, 273-287).

Postojanje ostataka fortifikacija bilo je oduvijek poznato lokalnom stanovništvu,

a dokaz tome su nam toponimi kao Ajdovski zid, Šance, Straža, Prezid .itd

(ŠAŠEL 1971, 50). Nakon raspada Zapadnog Rimskog Carstva (476.g.)

znanstveno zanimanje za zidine počinje u doba renesanse, sve do prvog

sistematskog istraživanja9 '60-ih godina 20. st. pod vodstvom J. Šašela, P. Petrua

i R. Matejčić kada je 1971. godine objavljena monografija Claustra Alpium

Iuliarum. I Fontes. Od tada su se nastavila istraživanja samo na pojedinačnim

lokacijama (za rekognosciranje Liburnskog limesa ZACCARIA 2011, VIŠNJIĆ

8 Morat će se napraviti potpuniji prikaz idealne rekonstrukcije principije (VIŠNJIĆ 2009, 61) radi

recentnih otkrića tijekom poslova restauracije koji su dokazali postojanje arhitektonskih elemenata

kao što su stepenice isklesane u živcu i zid u opus mixtumu odmah lijevo od pročelja bazilike. 9 U početku prošlog stoljeća sistematski rad su obavili Müllner i Puschi.

5

201110

; za Tarsatiku BEKIĆ, RADIĆ ŠTIVIĆ 2009; VIŠNJIĆ 201111

; za Martinj

hrib LEBEN, ŠUBIC 1990, za Ad Pirum Ulbert 1981; PETRU 1980-1981; ŠAŠEL

1988; za Lanišče čiji rezultati još uvijek nisu objavljeni, KOS 1986, 195-196, 203-

204; za Ajdovščinu , Vrhniku i Turnovšče OSMUK 1997, SLABE 1979; za

Pasjak STARAC 1993)12

te diplomski radovi: KUSETIČ 2008; PEROVŠEK

PETRIČ 2008; ZACCARIA 2010; za Prezid LIPOVAC VRKLJAN, ŠILJEG

2006;). Pojedinačni dijelovi claustre su se počeli restaurirati: Trrnovšče pri Verdu,

djelovi tabora u Vrhniki, zidine Castre, toranj kod Verda, Gradina kod Pasjaka,

Lanišče i valorizirati sa ciljem uspostavljanja arheoloških parkova, kao u Hrušici13

te od nedavno Rijeci14

.

«Liburnijski limes» je uvriježeni naziv koji je ušao u znanstvenu literaturu i odnosi

se na onaj dio Claustre na području Primorsko-goranske županije i to su Rijeka,

Jelenje, Klana te Čabar (odnosno Prezid) sa još uvijek nepotvrđenom mogućnošću

postojanja limesa od Željeznih vrata do Požarišća (teritorij jugo-istočno od

slovenskog Snežnika), na nekadašnjoj granici Kranjske i Hrvatske. Taj dio je

opisan u falsificiranoj ispravi Bele IV. iz 15. st. u korist Frankopana i spomenut

kod Kandlera, Puschia i Degrassia (ŠAŠEL 1971, 62-63). U nastavku će biti riječ o

novim saznanjima kao rezultat dosadašnjeg istraživanja.

Za cjelovito istraživanje kasnoantičkog sistema je potrebno skupiti svu postojeću

dokumentaciju po arhivama. Postoje neobjavljeni dnevnici iskopavanja Waltera

10 Josip Višnjić je isto tako sondirao zidine kod Prezida, pronašao lica i ustanovio postojanje veziva.

Izvještaj ima tek biti napravljen. Glede zračnog prostora od 21,5 km od Prezida do Studene (jugo-

istočno od slovenskog Snežnik) i Višnjić se zalaže za upotrebu LIDARA za potvrdu postojanja

odnosno nepostojanja limesa spomenutog u ispravi Bele IV Frankopanima i pismima šumara Zörrera. 11 Tijekom kojih je potvrđen pronalazak istočnog bočnog platoa (povišenog poput onog zapadnog, ali

bez popločenja) trga principije koji ukazuje na simetričnost kompleksa. Sondom su ustanovljena dva

reda blokova kruništa dok su viši redovi u nekom trenutku uklonjeni. Ustanovljeno je da je bočni

istočni zid bazilike građen od opeka (opus testaceum), što potvrđuje da ostaci opeke pronađene na

istočnoj bočnoj strani (2007.g.) pročelja bazilike nisu naknadno postavljeni već dio originalne

arhitekture. 12 HORVAT 1999, 255-256. 13http://www.nms.si/index.php?option=com_content&view=article&id=348&Itemid=124&lang=en 14 http://www.korzo.net/aktualno-u-rijeci/Potpisan-ugovor-za-Arheoloski-park.html

6

Schmida kojem je austro-ugarska vojska tijekom Velikog Rata dopustila

istraživanje claustre. Isto tako znamo o istraživanjima generala Itala Gariboldija

koji je u sklopu Mirovne konferencije u Parizu (1919) dobio zadatak od

Ministarstva Obrane Kraljevine Italije da ustanovi granicu sa Kraljevinom Srba,

Hrvata i Slovenaca upravo na području limesa (GARIBOLDI 1921). O tome će

sada biti riječ.

Jugoslavensko-talijansko razgraničenje i Claustra

Po završetku 1.svjetskog rata oformljena je jugoslavensko-talijanska komisija sa

ciljem lociranja i markacije nove granice između Kraljevine Italije i Kraljevine

Srba, Hrvata i Slovenaca. Na čelu talijanske komisije je bio tadašnji pukovnik Italo

Gariboldi koji je bio zadužen za određivanje najpovoljnijeg položaja u

geostrateškom smislu. Rezultati njegovog rada se nalaze u arhivu Istituto

Geografico Militare u Firenci15

: dva sveska objavljena 1931. godine u časopisu

Esercito e Nazione, 84 topografske karte u mjerilu 1:5000 te jedna zajednička, u

mjerilu 1:200.000 sa položajem granice od Rubeša (kod Kastva, karta br.84) do

jugoslavensko-talijansko-austrijske granice na Peči (1508 m, Sl.3, karta br.1) na

Karavankama. S padom Slobodne Države Rijeka njen teritoriji je pripojen Italiji te

se granica pomiče sve do Porto Baroša u riječkoj luci. Granica je definirana

Rapalskim (1920), Rimskim (1924) i Nettunskim (1925) sporazumima.

15 Materijal je nabavljen zahvaljujući Odjelu gradske uprave za Kulturu Grada Rijeke kojim se ovim

putem najiskrenije zahvaljujem na ukazanoj potpori.

7

Slika 3. Položaj glavnih međaša na jugoslavensko-talijanskoj granici od Rijeke do

Peči (Istituto Geografico Militare di Firenze).

Gariboldi je bio upoznat sa postojanjem Claustre (Sl.4,5) te je bilo planirano da se

njen položaj iskoristi kao adut za pregovaračkim stolom u Parizu. Talijanska strana

je išla logikom da se regija Venezia Giulia prostire sve do pozicija zatvarača iako

Gariboldi objašnjava, nakon dovršenog posla, kako se granica ne poklapa sasvim

8

sa pozicijom limesa pošto treba držati u obzir geostrateške vrijednosti pogodne za

artiljeriju.

Slika 4. Položaj zatvarača u Klani i Jelenju u odnosu na Gariboldijevo

razgraničenje. (Državni arhiv u Trstu).

Slika 5. Prikaz Itala Griboldija sa povijesnim primjerima razgraničenja na ovom

području i pozicije zatvarača (GARIBOLDI 1931, 16).

Što se tiče topografskih karata u omjeru 1:5000 u vezi liburnijskog limesa ,

zatvarači su ucrtani u kartama 78,79 i 80 (Sl.6), i to na području Studene. Nažalost

karte detaljno opisuju samo ono što se nalazi neposredno uz samu granicu koja je

9

označena betonskim međašima (cippi) dok je ostatak pušten da pliva u bijelom

polju. Zato je Claustra prikazana samo u natruhama, iako uvijek u blizini međaša.

Tako na karti br. 78 imamo minimalnu naznaku limesa (Sl.7) opisanu kao Vallo

Romano u ravnini sa sekundarnim međašima označenima rimskim brojevima

(63)XLIII i (63)XLIV na visini od 800 metara (glavni međaši su označeni arapskim

brojevima) na lokaciji Padeži ( Padege ), između vrhova Štulca, Vojaka (916 m)

i kote 905. Valja još reći da ekipa Itala Gariboldija nije primjetila romboidnu

tvrđavu na Štulcu (Šiblje), kako ju je opisala Radmila Matejčić (ŠAŠEL, 1971, 60),

iako danas na njoj imamo ostatke talijanske utvrde, suhozidne masivne terase sa

vidljivim otvorom za cisternu (Sl.14).

Slika 6. Opća karta sa zajedničkim točkama, sektor Jug (Istituto Geografico

Militare di Firenze).

10

Slika 7. Karta br.78, s prikazom međaša i minimalnim prikazom limesa (Istituto

Geografico Militare di Firenze).

Karta br.79 prikazuje zid u mnogo većem djelu. Iako postoje greške prevođenja

hrvatskih toponima na talijanski, karta je čitka i sasvim razumljiva. Zid se ponovo

pojavljuje kao Vallo Romano na lokalitetu Percozze što bi trebalo biti

Prkovce i teče prema Pobojištu ( Podboisce ). Uvidom u Geoportal Državne

geodetske uprave može se zaključiti kako su lokacije toponima zamijenjene jedna s

drugom. Claustra se pojavljuje iz smjera Ravno prema sjevero-istoku, postaje dio

puta za Pišćine ( Piscine ), ubrzo se odvaja, siječe put za Podkilavac

( Podchilovac ) te se penje u brdo. Limes teče paralelno uz međaše br.(64) XXV

do (64)XXXVIII (Sl. 8) na koti od 600 metara.

11

Slika 8. Karta br.79, s prikazom međaša i limesa (Istituto Geografico Militare di

Firenze).

Karta br.80 (Sl.9) pokazuje limes kako se spušta sa sjevero-istoka prema ravnici

Ravno, dotiče put za Klanu i Studenu, postaje dijelom granice kod međaša br.

(66)XLII i (66)XLIII, odvaja se od granice u smjeru juga na lokalitetu Presika

( Pressica ) na visini od 580 m. To je dio kod kružne kule koju je Gariboldi dao

betonirati kako bi učvrstio kamen međaš te malo južnije pronalazimo tijek limesa

kojeg je restaurirao i prezentirao Ranko Starac iz PPMHP u Rijeci. Razgraničenje

te malo kasnije Vallo Giulio i Rupnikova linija, na istoku od prve, potvrđuju razlog

zašto je Claustra Alpium Iuliarum osmišljena na ovim prostorima. Geostrateška

vrijednost, uz lagani otklon zbog promjene načina ratovanja, je ostala ista za

nekoga tko kani braniti Italiju očekujući agresiju iz smjera istoka16

.

16 Primorsko-goranska županija zajedno sa Gradom Rijeka i suradnicima iz Slovenije planira

valorizirati nekadašnju granicu između kraljevine Italije i Jugoslavije zajedno sa vojarnama i

bunkerima s obiju strana. Radi se o ukupnom potezu od 264 kilometara što bi bila idealna turistička

euroregionalna trekking staza za rekreativce i turiste. Zajedno sa time, istraživanje, konzerviranje i

prezentiranje Claustre Alpium Iuliarum poprima još više smisla.

12

Slika 9. Karta br.80 s prikazom međaša i limesa (Istituto Geografico Militare di

Firenze).

Kružna kula na Pobojištu

Kula kružnog oblika sačinjena od poluobrađenih blokova nalazi se 2,70 km zračne

linije sjevero-istočno od Studene, 125 m od mjesta gdje se limes odvaja od

makadama (Sl.9,10), na općinskoj granici između Klane i Jelenja, iznad šumskog

puta za Podkilavac, promjera od 4,40 m, visine 2,20 m, kota 607 m, nepravilnih

linija kamenih blokova položenih na zaravan žive stijene (Sl.11).17

17 Zbog nedostatka financijskih sredstva koji bi dopustili korištenje LIDAR tehnologije ne preostaje

ništa drugo nego korištenje GPS Garmin naprave tijekom ciljanog rekognosciranja i dojava kazivača.

S toga zahvale idu Draženu Klanjecu koji je vodio do lokacije na Pobojištu na kojem je spazio kružnu

kulu

13

Slika 10. Lokacija kružne kule u odnosu na tijek limesa (crvena, rekognoscirano

2010.g.) i općinske granice (plava).

Slika 11. Kružna kula na Pobojištu.

14

Slika 12. Rub centralne kule od poluobrađenih blokova]

Unutar ruba sačinjenog od poluobrađenih blokova (30 x 50 cm, Sl.12) se nalazi

nanos smeđe zemlje s vidljivim primjesama vapnene žbuke, tucane cigle i kamenja

različitih dimenzija. Dominira nad dolinom Drage. Odavdje je vidljiv limes na koti

611, kod dalekovoda. Vidi se lovački dom, nekadašnja karaula. Na površini nema

vidljivih ostataka keramike. Kula nije rekognoscirana za vrijeme prolaska Radmile

Matejčić pošto je odmaknuta od same trase limesa, pokrivena gustom vegetacijom.

Na zapadu postoji otvor u obliku slova V sa blokovima stijene koje su mogle

poslužiti kao stepenište. Istu takvu kulu istog promjera je istražio Ranko Starac na

limesu kod Vranjena, pored lovačke kuće. Na limesu je podignut na kapi već

davno porušenog i sniženog zida, u suho, od kamena povađenog iz kasnoantičkog

zida. Starac ga nije prokopao iz unutra, ali po vidljivim dijelovima koji su bili

obrušeni čini se da jezgra nije bila zidana. Isto tako je moguće je da se radi o

signalnim tornjevima novovijekovnog porijekla - platforme za paljenje kresova iz

vremena provala Turaka (STARAC 2009, 281; MALNAR 2007, 35). Potrebno je

obaviti arheološko istraživanje jer kula po vanjskim karakteristima se ne može

datirati kao posebna za nijedno razdoblje. Čini se manja mogućnost da je toranj

15

podignut za vrijeme Klanjske bitke koja je na ovim područjima trajala 15 dana,

iako je ispod njenih škrapa, na kojima je zazidana, pronađena ljudska nadlaktična

kost, dokaz da se odvijala borba i oko nje godine 1945. Bitke18

tijekom koje su se

partizani i njemački vojnici ukopavali u položajima na potezu limesa (Sl.13). Na

kraju još preostaje samo da si postavimo pitanje zašto je zatvarač postavljen na

području istočno od Klane i Studene. Limes se nalazi upravo tamo jer kontrolira

puteve iz Jelenske Rebri i Podkilavca u slučaju ako limes kod Jelenja kapitulira. To

bi značilo da čitava zona između Klane i Jelenja zapravo služi poput svojevrsne

zasunske komore. Dokaz tome je povlačenje njemačke vojske kroz cijeli taj koridor

te partizanske ofenzive na iste.

Novi djelovi limesa kod Studene?

Da je situacija mnogo složenija od jednostavne pravocrtne linije obrane limesa,

dokaz tome je prisutnost zidina istih karakteristika u blizini onog rekognosciranog i

zabilježenog u topografskim kartama (ZACCARIA 2012, 162): produženi kameni

humah, širina 3,5 m, oba lica zida porušena sa strane. Moglo bi biti riječi o dva

nova kraka koji se nadovezuju na glavni ili tek zidovi čija je gradnja napuštena.

Sve bi bilo mnogo lakše za shvatiti sa ogoljenim područjem, dok ovako sa

nabujalom vegetacijom radi kolapsa stočarstva, moramo slagati teseru po teseru

kako bi dobili cijelokupnu sliku.

18

Dražen Klanjec „Bitka za Klanu u travnju i svibnju 1945. godine“ – predavanje tijekom XX. Dana Matka Laginje.

16

Slika 13. Položaj novog kraka na Bergudaču, točke 1,2,3, u odnosu na onog na

Velikom Brigu, gdje počinje općinska granica (plava crta).

Slika 14. Romboidna tvrđava na Šiblju.

17

Zid kreće od same granice k.o. Studena i Jelenje, između Topolovaca, Kičeja (605

m) i Velikog Briga, na lokalitetu Bergudač, 650 metara južno-istočno od limesa na

Velom Brigu (sl.13, točka 1,2,3, sl.27), 300 m sjevero-zapadno od vrha Kičeja. Zid

kreće od početka provalije prema Topolovcu i putuje na sjevero-zapad (sl.13, 15,

točke 1,2,3, sl.27), u smjeru kote 585.3.

Slika 15. Krak limesa na lokalitetu Bergudač kao produženi kameni humak, točka

1.

Iduči krak koji se odvaja od glavnog tijeka limesa koji nastavlja prema Proslopu na

sjevero-istok (točka limes) je onaj kod kote 587, na biviju makadamskih putova,

(Sl.16, točke 029,030 i 031, Sl.17,18) po vrhu grebena preko Širokog na Vrh

(788.2). Scenarij je isti kao prije: lica razrušena, širina 3,5 m, izgled produženog

kamenog humka. Bez invazivnog zahvata nije moguće provjeriti postojanje veziva.

18

Slika 16. Prikaz lokacija limesa na Širokom i Proslopu.

Slika 17. Limes. Pogled sa sjevera prema makadamu za Proslop.

19

Slika 18. Limes. Pogled sa juga prema Širokom.

Limes u Novem Potu (Sodražica)

Da Claustra nudi još nepoznatih djelova koji se imaju tek otkriti je najbolji primjer

u zaseoku Novi Pot, u sjevero-zapadnom kutu občine Sodražica u Sloveniji.

Otkriće se desilo koncem 2011.g. kada su cestari proširili cestu iz Nove Poti za

Podklanec (Sl.19, 20, točka 4)19

.

19

Zahvaljujem se gospodinu Antonu Maroltu iz Nove Poti na vođenju po terenu i ujedno nj familiji Marolt na gostoprimstvu.

20

Slika 19. Prikaz lokacija s potezom novootkrivenog limesa u Novem Potu.

Slika 20.Presječeni Limes radi potrebe proširenja cest u Novoj Poti.

21

Otkrivena je nova dionica u obliku produženog zemljanog humka od 2,60 m širine,

1,50 m visine, na kojem rastu bukve, koja se može pratiti po dužini od 253 m

(Sl.20). Na ovom potezu20

imamo čak dvije pravokutne kule (Sl.19,točke 6, 3) 3x3

m dimenzija. Zanimljivo je da je limes sagrađen od blokova vapnenca dok je

dominantan materijal u okolici zapravo dolomit srednje kvalitete jer se lako drobi.

To znači da je materijal za limes dopremljen iz Dobrog Polja ili Loške Doline

(Stari Trg).

Slika 21. Limes u Novem Potu kao produljeni zemljani humak u šumi.

20

Novootkrivena dionica će biti preciznije prezentirana ove godine u objavi koju uređuje Jure Kusetič.

22

Slika 22. Prikaz položaja limesa kod Beneta.

Kod točke br.1 humak se gubi, ali on je očito povezan sa zidom koji počinje 2

kilometara južnije (Sl.22) na lokaciji Drnik u blizini zaseoka Benete (občina

Bloke), u dužini od 672 metara. Radi se o limesu koji je danas međa između

Notranjske i Dolenjske, občina Sodražica i Bloke, pravosudnih oblasti21

Kočevje i

Rakek, dekanata Ribnice i Cerknice. Tijek ide od točke 263 južno prema točki 257

gdje se spušta i nestaje u klancu u kojoj teče Mateča voda. Kod točaka 251 i 254 se

nalaze kvadratne kule dimenzija 5,70 x 5,70 m . Kula kod točke 251 izgleda

sondirana na pola što bi mogao biti dokaz iskopavanja Waltera Schmida22

tijekom

1.svijetskog rata ili Balduin Saria koji je u '30 godinama prošloga stoljeća

istraživao Nadleški hrib kod Loške doline (BITELLI 1999, 38). Razlog

postavljanja zatvarača na tom području jest prohodan teren iz smjera Kočevja,

21

Slov. sodna pristojnost. 22

Bilješke Waltera Schmida koje nisu nikad objavljenje su u postupku digitalizacije pri Joanneumu u Gracu.

23

odnosno Savske nizine. Isto je primijetio i Gariboldi (Sl.23) jer nema te orografije

na ovom području koja je nepremostiva za neprijateljsku vojsku iz smjera istoka

(Sleme, Devce).

Slika 23. Prikaz orografije onog što Gariboldi naziva Centralne Julijske Alpe

(GARIBOLDI 1931, 16).

ZAKLJUČAK

Osim pojedinačnih djelova koji su zapaženi u dvogodišnjem istraživanju pored već

rekognoscirane Claustre (Sl.27, moguća nova dva kraka kod Klane , kružna kula na

Pobojištu, nedavno otkriveni krak kod Nove Poti) i talijansko-jugoslavenskog

razgraničenja koji se djelomično preklapa sa zatvaračima, potrebno je postaviti si

pitanje zašto je limes postavljen upravo tamo gdje se nalazi.

24

Slika 24. Shematski prikaz klanaca i prolaza na našem području (GARIBOLDI

1931, 9).

Proučavajući literaturu koju je objavio Gariboldi23

možemo zaključiti da se radi o

iskusnom strategu kojem je bilo jasno kako postaviti utvrde, vojarne,

komunikacijske linije i bunkere na tek razgraničenom području. Riječ je o

brdovitom području koji svoje hrbtove i klance (Sl.25) drži usmjerene sjevero-

zapadno, odnosno jugo-istočno (osim Učke koja prati usmjerenje sjever-jug). Ako

pogledamo shematski prikaz koji nam nudi Gariboldi (Sl.24) može nam biti jasno

kako su zatvarači zapravo postavljeni okomito na brazde i reljefe (solchi e rilievi) i

zašto je general išao istim putem nekadašnjih Rimljana pošto je cilj opet bio isti:

zaštititi Italiju na istočnim kopnenim granicama.

23 I kad se zanemari talijansko pejorativno promišljanje o „slavenskoj rasi“ koje se sasvim logično

uklapa u ideologiju '20 i '30 godina.

25

Slika 25. Shematski prikaz klanaca i prolaza na našem području (GARIBOLDI

1931, 9).

Claustra Alpium Iuliarum je po osobnom mišljenju autora najveći najznačajniji

antički spomenik u ovoj euroregiji. Nužno je sistematsko kartiranje, iskopavanje,

konzerviranje i prezentacija kako bi se kandidirao zajednički spomenik na popis

svijetske baštine UNESCO-a (ZACCARIA 2012, 160).

Slika 26. Pronađeno vezivo od vapnene žbuke, tucane cigle, kamenja i oblutka

različite veličine u donjim redovima zida na lokalitetu Čelo kod Jelenja. Vizualno

analizirao uzorak konzervator mag.art.Toni Šaina (HRZ) te ga po konstituciji

smijestio u antičko i ranokrašćansko razdoblje (ZACCARIA 2010).

26

Slika 27. Ucrtani zatvarač kod Studene s dodatkom kružne kule kod Pobojišta te

potencijalnih krakova kod Bergudaća i Proslopa.

27

POPIS LITERATURE

AMMIANUS MARCELLINUS, Rerum gestarum Libri XXXI.

BEKIĆ, L. 2009. Antički numizmatički nalazi, u BEKIĆ, L., RADIĆ ŠTIVIĆ, N,

Tarsatički principij, 2009. Rijeka, 185-225.

BIGLIARDI, G. 2007. La Praetentura Italiae et Alpium. Alla luce di nuove

ricerche archeologiche, in Aquileia Nostra, 68 (2007), 297-312.

BITELLI, R. 1999. Claustra Alpium Iuliarum, Il confine di Rapallo e il fascismo:

archeologia come esempio di continuità. Koper.

BUORA, M., JOBST. W. 2002. Roma sul Danubio: da Aquileia a Carnuntum,

lungo la via dell’ambra, Udine.

GABLER, D. 2002. Tracce delle distruzioni dei Marcomanni in Pannonia.

Testimonianze archeologiche delle guerre marcomanniche degli anni 166-180

d.C., in BUORA, JOBST , 69-97.

GARIBOLDI, I.1921. Il vallo romano, Le vie d' Italia, Rivista mensile del T.C.I.

27/11, 1921, 1147–1152.

GARIBOLDI, I. 1931. La frontiera Italo-Jugoslava – La zona di confine in

generale. Manualetti di tecnica e di cultura militare editi dalla rivista Esercito e

Nazione. Fascicolo XI. Roma

GARIBOLDI, I. 1931. La frontiera Italo-Jugoslava – La linea del confine Giulio.

Manualetti di tecnica e di cultura militare editi dalla rivista Esercito e Nazione.

Fascicolo XII. Roma

GERACI, G., MARCONE, A. 2004.Storia romana, Firenze.

HORVAT, J. 1999. Roman Provincial Archaeology in Slovenia Following the Year

1965: Settlement and Small Finds, Arheološki Vestnik 50, 1999, 215-257.

28

LEBEN, F, ŠUBIC, Z. 1990. Poznoantični kastel Vrh Brsta pri Martinj Hribu na

Logaški planoti, Arheološki Vestnik 41, 1990, 313-354.

LIPOVAC VRKLJAN, G., ŠILJEG, B. 2006. Istraživanja Liburnskoga

obrambenoga sustava u Prezidu 2006. Annales Instituti Archaeologici III/2007.

79-82.

MACKENSEN, M. 1981. Die römischen Fundmünzen. – In / V: T. Ulbert, Ad

Pirum (Hrušica).Spätrömische Passbefestigung in den Julischen Alpen (Münchner

Beiträge zur Vor- und Frühgeschichte, Bd. 31), 131–152, München.

MALNAR, S. 2007. Povijest Čabarskog kraja, Čabar. 2007.

MÜLLNER, A., PUSCHI, A. 1902. Il limes romano delle alpi Giulie, Archeografo

Triestino, vol.24 (MÜLLNER, A., Il limes romano delle montagne al confine

italico: il vallo intorno a Nauporto; PUSCHI, A. I valli romani della Alpii Giulie),

Trieste.

NAPOLI, J., REBUFFAT, R. 1993. Clausurae, Travaux de la Maison de l'Orient

méditerranéen, 1993. 35-43

NAPOLI,J. 1997. Recherches sur le fortifications linéaires romaines, École

franҫaise de Rome, Rome, 260-286.

KOS, P. 1986. The Monetary Circulation in the Southeastern Alpine Region ca.

300 BC – AD 1000, Ljubljana. 1986.

KOS, P.2012. The construction and abandonment of the Claustra Alpium Iuliarum

defence system in light of the numismatic material. Arheološki Vestnik 63, 265-

300.

KUSETIČ, J. 2008. Claustra Alpium Iuliarum – takticni vidiki zapornih zidov in

glavni vpadni liniji v Italijo. Diplomski rad. Univerza v Ljubljani. Ljubljana.

29

HEATHER, P. 2008. La caduta dell’impero romano. Una nuova storia. Milano.

2008.

MARCONE, A. 2002 Tra Adriatico e Danubio nel IV secolo, in BUORA, JOBST

173-178.

OSMUK, N. 1997. Ajdovščina - Castra. Stanje arheoloških raziskovanj (1994)

(Ajdovščina - Castra. Forschungsstand (1994)). – Arheološki vestnik 48, 119–130

PEROVŠEK- PETRIČ, N. 2008. Oživljanje poznoantične rimske zapore v

slovenskih krajih (The revival of the late ancient roman wall in the area of

Slovenia). Diplomski rad. Univerza v Ljubljani. Ljubljana.

PETRU, P. 1972. Novejše arheološke raziskave Claustra Alpium Iuliarum in

kasnoantičnih utrdb v Sloveniji / Recenti ricerche archeologice delle Claustra

Alpium Iuliarum e delle fortificazioni tardo antiche in Slovenia, Arheološki

Vestnik 23, 343–366.

PETRU, P. 1980-1981. Ein bisher unbekannte Römerstrasse und die Sperrmauer

auf der Hrušica (Ad Pirum), Arch. Iug. 20-21, 132-135.

STARAC,R. 1993. Prikaz rezultata pokusnih arheoloških istraživanja na Gradini

kraj Pasjaka, Rijeka, Pedagoški fakultet, 27-36.

STARAC, R. 2009. Liburnijski limes.-arheološko-konzervatorski radovi na

lokalitetima Vranjeno i Za Presiku. BEKIC, RADIĆ ŠTIVIĆ 2009, 274-287.

SLABE, M. 1979. Nova podoba arheološkega območja Turnovšče nad Vrhniko /

The new appearance oft he archaeological site of Turnovšče above Vrhnika,

Varstvo spomenikov 22, 123–144.

ŠAŠEL, J. 1971. Claustra Alpium Iuliarum, I Fontes, Ljubljana.

30

ŠAŠEL, J. 1974. Über Umfang und Dauer der Militärzone Praetentura Italiae et

Alpium zur Zeit Mark Aurels in Museum Helveticum, vol.31,1974, 225-233.

ŠAŠEL, J. 1988, Ad Pirum - rimska štabna baza na Hrušici, Kult. nar. spom. Slov.

Ljubljana, 159.

ULBERT, T. 1981, Ad Pirum (Hrušica). Spätrömische Passbefestigung in den

Julischen Alpen. - Münch. Beitr. z. Vor- u. Frühgesch. 31, München.

VANNESSE, M. 2007. I Claustra Alpium Iuliarum: un riesame della questione

circa la difesa del Confine Nord-Orientale dell’Italia in epoca Tardoromana, in

Aquileia Nostra, 313-340.

VIŠNJIĆ, J. 2009. Antička arhitektura, BEKIC, RADIĆ ŠTIVIĆ 2009, 37-66.

VIŠNJIĆ,J. 2011. Arheološka istraživanja u podrumskim prostorijamakuće na k.č.

4293 k.o. Stari Grad Rijeka. Stručno izvješće.

VIŠNJIĆ,J.2011. Rijeka, kasnoantički obrambeni sustav (Claustra Alpium

Iuliarum). Izvještaj o izvedenim konzervatorsko-restauratorskim radovima od

1.01.2011 do 29.11.2011. Zagreb. Studeni 2011.

ZACCARIA, C. 2002. Marco Aurelio ad Aquileia e provvedimenti dopo la calata

dei Marcomanni in Italia, BUORA, JOBST 2002, 75-79.

ZACCARIA, M. 2011. Claustra Alpium Iuliarum:il limes liburnico tra fonti,

indagini archeologiche e ricognizione. Diplomski rad.Università degli Studi di

Udine.

ZACCARIA, M. 2012. Claustria Alpium Iuliarum: a Research Plan, Haemus 1,

2012, 135-167.