PRIJEVOD - Oporezivanje prekogranicne · 2017-02-06 · 2.1. Nepostojanje poreznih olakšica za strane OOD-e kroz povijest 2.2. Načelo nediskriminacije ESP-a 2.3. Važne presude

OPOREZIVANJE PREKOGRANIČNE FILANTROPIJE U EUROPI NAKON SLUČAJEVA PERSCHE I STAUFFER

Od ograničenog do slobodnog kretanja?

EUROPSKA ZAKLADA ZA FILANTROPIJU I DRUŠTVENI RAZVOJ

Odbor EFC-a za pravna pitanja Autor Popis nacionalnih stručnih suradnika Predgovor Izvršni sažetak A. Uvod 1. Uvod i osnovne informacije 1.1. Nacrt projekta i opseg studije 1.2. Filantropija: veliki doprinos europskom društvu 1.3. Pravni okvir 1.4. Tipični primjeri scenarija prekogranične filantropije 2. Razvoj načela nediskriminacije 2.1. Nepostojanje poreznih olakšica za strane OOD-e kroz povijest 2.2. Načelo nediskriminacije ESP-a 2.3. Važne presude B. Komparativna analiza pravne regulative 3. Posljedice odluka ESP-a 3.1. Postupci zbog povrede prava 3.2. Akademska rasprava u državama članicama 3.3. Reakcije država članica u zakonodavstvu i/ili u praksi 4. Postojeći porezi i porezne olakšice 4.1. Porezni poticaji za donatore 4.2. Porez na darove i nasljedstvo 4.3. Porezni tretman OOD-a 5. Tretman u prekograničnim scenarijima 5.1. Porezni poticaji za donatore u prekograničnim slučajevima 5.2. Porez na darove i nasljedstvo u prekograničnim slučajevima 5.3. Porezni tretman OOD-a u prekograničnim slučajevima 5.4. Zaključci 6. Proceduralni zahtjevi – usporedni prikaz 6.1. Uvod 6.2. Poseban postupak naspram općih odredbi 6.3. Opća odluka naspram odluka od slučaja do slučaja 6.4. Provedba testa usporedivosti 7. Mjerila za test usporedivosti 7.1. Uvod 7.2. Pravni oblik

55679

13131313141517171718

27272727272828343536363840424242434346474748

3

Sadržaj

4

7.3. Svrhe djelovanja za opće dobro 7.4. Korištenje sredstava 7.5. Stvaranje sredstava 7.6. Dodatni uvjeti C. Pregled i zaključci 8. Pregled 8.1. Provedba temeljem multilateralnih ili bilateralnih sporazuma 8.2. Automatska usporedivost stranih OOD-a u nacionalnim poreznim zakonima 8.3. Strogi zajednički nazivnik nacionalnih poreznih zakona 8.4. Zajednička načela umjesto detaljnih pravila za određivanje istovjetnosti 8.5. Pojednostavljenje procesnog prava 9. Zaključci DODATAK: Kako određivanje usporedivosti funkcionira u praksi?

TabliceTablica 1.: Porezni tretman individualnih donatora Tablica 2.: Porezni tretman korporativnih donatora Tablica 3.: Oporezivanje darova i nasljedstva i porezne povlastice za OOD-e Tablica 4.: (Ne)diskriminacija donatora sukladno zakonskim odredbama Tablica 5.: (Ne)diskriminacija OOD-a sa sjedištem u inozemstvu u pogledu poreza na darove i nasljedstvo Tablica 6.: (Ne)diskriminacija OOD-a sa sjedištem u inozemstvu u pogledu oporezivanja prihoda? Tablica 7.: Dodjeljivanje povlaštenog poreznog statusa od strane nadležnih tijela u prekograničnim slučajevima: je li to opća odluka (DA) ili odluka od slučaja do slučaja (NE)?

48495253

55555555

5556

5757

59

2931343638

40

44

5

Odbor EFC-a za pravna pitanjaPredsjednik: Ludwig Forrest, Zaklada King Baudouin, BelgijaDopredsjednik: Sabien Khan, The Wellcome Trust, Ujedinjeno Kraljevstvo

Henrique Antunes, Fundaçăo Luso-Americana para o Desenvolvimento, PortugalAndré Betting, Van Leer Group Foundation, NizozemskaIsabelle Combes, Fondation de France, FrancuskaJohn Coughlan, Akademija za europsko pravo, NjemačkaKerstin Hötzel, Akademija za europsko pravo, NjemačkaEwa Kulik-Bielinska, Zaklada Stefan Batory, PoljskaSotiris Laganopoulos, Zaklada Bodossaki, GrčkaMichele de Meo, Fondazione Roma, ItalijaBeatriz Rabadán López, Fundación ONCE, ŠpanjolskaKristiina Rintala, Suomen Kulttuurirahasto, FinskaStefan Stolte, Stifterverband für die Deutsche Wissenschaft, Njemačka

AutorThomas von Hippel – Pravni stručnjak/istraživač za poredbeno zakladno pravo i bivši projektni koordinator Studije o izvedivosti Europskog zakladnog statuta

uz podrškuHanne Surmatz – Tajništvo EFC-aNatashe Ibbotson – Tajništvo EFC-a

6

Popis nacionalnih stručnih suradnikaHenrique Sousa Antunes, Fundaçăo Luso-Americana para o Desenvolvimento, Portugal Stephen Attard, GANADO Advocates, Malta Elitsa Barakova, Bulgarian Charities Aid Foundation, Bugarska Boglárka Bata, Carpathian Foundation – Hungary, Mađarska Paul Bater, The Wellcome Trust, UK Helen Beatty, The Community Foundation for Ireland, Irska Ansis Bērziņš, Zaklada za regiju Valmiera, Latvija Göran Blomqvist, Riksbankens Jubileumsfond, Švedska Christopher Cach, Ekonomsko sveučilište u Beču, Austrija Isabelle Combes, Fondation de France, Francuska Laura Dittel, Carpathian Foundation – Slovakia, Slovačka Katrin Enno, Zaklada Otvorena Estonija, Estonija Alexis Erotocritou, A.G. Erotocritou LLC – Advocates & Legal Consultants, Cipar Søren Friis Hansen, Poslovna škola Copenhagen, Danska Max Ganado, GANADO Advocates, Malta Rupert Graf Strachwitz, Maecenata Stiftung, Njemačka Mall Hellam, Zaklada Otvorena Estonija, Estonija Francis Houben, Legal & Tax Management ScPRL, Belgija Henning Isoz, Stiftelsetjänst, Švedska Keith Jefferies, Charities Aid Foundation, UK Susanne Kalss, Ekonomsko sveučilište u Beču, Austrija Kai Kilpinen, Vijeće finskih zaklada, Finska Ineke Koele, Koele Private Client Charity, Nizozemska Stanislav Kouba, Masarykovo sveučilište, Češka Republika Anna Mogård, Riksbankens Jubileumsfond, Švedska Sheila Nordon, Irish Charities Tax Reform Group, Irska Aurelija Olendraite, Institut za neprofitno pravo, Litva Isabel Peñalosa, Asociación Espańola de Fundaciones, Španjolska Beatriz Rabadán López, Fundación ONCE, Španjolska Kristiina Rintala, Finska kulturna zaklada, Finska Martina Rogato, Vita Makers srl, Italija Octavian Rusu, Rumunjski centar za neprofitno pravo, Rumunjska Agnieszka Sawczuk, Zaklada za Poljsku, Poljska Primož Šporar, Brez dobička - inovativne družbene storitve, Slovenija Tatjana Strojan, Institut Primus, Slovenija Theo van Oosten, Oranje Fonds, Nizozemska Melinda Vartik, Carpathian Foundation – Hungary, Mađarska Nicolas Vernier, Fondation de Luxembourg, Luksemburg Drago Vrucinic, Regionalna zaklada za lokalni razvoj Zamah, Hrvatska Birgit Weitemeyer, Pravni fakultet Bucerius, Njemačka Martinas Zaltauskas, NISC – Informativni i potporni centar za NVO-e, Litva Marcin Żuk, ITCI Tax Advisors sp. z o.o, Poljska

PredgovorMreža Transnational Giving Europe (TGE) i Europski zakladni centar Aisbl (EFC) zajednički su proveli ovaj projekt kako bi otkrili koliko smo u stvarnosti blizu postizanju nediskriminacijskog poreznog tretmana prekogranične filantropske djelatnosti u Europskoj uniji (EU), bilo da se radi o darivanju, prikupljanju sredstava, investiranju ili drugim oblicima aktivnosti u sferi općeg dobra.

TGE je mreža organizacija koje su se udružile radi pojednostavljenja prekogranične filantropije u Europi. Mi omogućavamo donatorima i korisnicima da imaju iste porezne povlastice prilikom prekograničnog darivanja/primanja koje bi imali da djeluju u vlastitoj zemlji.

Postojimo upravo zato što sadašnje operativno okruženje prekogranične filantropije ne ispunjava potrebe građana. Cilj TGE-a je da brže raste kako bi prije nestao, što namjeravamo učiniti jednom kad se svi dijelovi europske slagalice za prekograničnu filantropiju prikupe i poslože.

EFC, kao udruga zaklada i korporativnih donatora s međunarodnim članstvom, zagovara poticajnu okolinu za filantropiju u ime svojih više od 200 članova diljem Europe i šire. Njezin Odbor za pravna pitanja bio je vrlo aktivan angažirajući se oko pitanja prekograničnog oporezivanja za organizacije koje djeluju za opće dobro.

Zakonodavstvo EU-a propisuje da se u Uniji s organizacijama koje djeluju za opće dobro i njihovim donatorima i korisnicima postupa na nediskriminirajući način u vezi s porezom, gdjegod da djeluju u EU-u. Ipak, stvarnost s kojom se suočavaju sudionici u filantropskim aktivnostima prilično je drugačija, kao što ćemo vidjeti. Zašto je to važno? Građani Europe sve su mobilniji – donatori imaju međunarodnu imovinu i međunarodne interese, a organizacije koje djeluju za opće dobro kojima filantropi doniraju i koje osnivaju, pojačano rade na rješavanju pitanja koja se ne zaustavljaju na nacionalnim granicama. Prekogranična filantropija očito je u porastu i potrebna joj je poticajna okolina kako bi oslobodila svoj cjelokupni potencijal.

Logika suradnje TGE-a/EFC-a na provedbi ovog projekta je da želimo ne samo pružiti praktična rješenja za probleme koje postojeći fiskalni okvir predstavlja, već ga vidimo i kao dio naše odgovornosti da doprinesemo raspravi o ovom problemu i razvoju javnopolitičkih rješenja kako bi se stvari pokrenule. Naš je cilj da ovaj rad na promjenu ohrabri građane, zaklade i ostale organizacije koje djeluju za opće dobro te kreatore javnih politika i zakonodavce. Ova se studija temelji na 28 detaljnih izvješća po zemljama s korisnim praktičnim informacijama za donatore i organizacije koje djeluju za opće dobro i suočavaju se s prekograničnim situacijama, a mogu se preuzeti s internetskih stranica EFC-a (www.efc.be) i TGE-a (www.transnationalgiving.eu). O početnim rezultatima ove studije već se raspravljalo na radionici koja je okupila nekih 50 dionika, od zaklada, donatora i korisnika do akademika, filantropskih savjetnika i pravnih stručnjaka, kao i predstavnika Europske komisije. Ključna pitanja koja su postavljena na tim živim raspravama uzeta su u obzir prilikom dovršavanja ovog izvješća. Taj događaj otkrio

7

8

je snažnu želju među partnerima u sektoru za daljnjom suradnjom radi promoviranja ovog pitanja. Ova publikacija predstavlja jedan korak; još mnogo njih tek slijedi.

Željeli bismo zahvaliti svim nacionalnim stručnjacima po zemljama koji su navedeni na stranici br. 6 i naravno Thomasu von Hippelu, pravnom stručnjaku/istraživaču za usporedno zakladno pravo, kao i Hanni Surmatz i Natashi Ibbotson iz Pravne službe EFC-a na njihovom vremenu i stručnosti. Nadam se da ćete uživati čitajući ono za što mi vjerujemo da je pravovremena i važna studija. Pozivam vas da se obratite EFC-u i TGE-u s povratnim informacijama ili izrazima interesa u vezi suradnje na ovu temu.

Ludwig Forrest Savjetnik za filantropiju u Zakladi King Baudouin, koordinator mreže Transnational Giving Europe i predsjednik Odbora EFC-a za pravna pitanja

Izvršni sažetakObjašnjenje

1. Prekogranična filantropska aktivnost je u porastu (uključujući aktivnosti zaklada, drugih organizacija koje djeluju za opće dobro – OOD-a - i njihovih donatora).

2. Skoro sve države članice predviđaju porezne poticaje za filantropske aktiv-nosti. Od 1990-ih postoji trend širenja ovih poticaja.

3. Tradicionalno, države članice imaju ograničene uvjete za ostvarivanje povlaštenog poreznog statusa za rezidentne OOD-e i njihove donatore. Međutim, temeljem nekoliko ključnih presuda (slučajevi „Stauffer“, „Persche“ i „Missionswerk“) , Europsk i sud pravde (ESP) izgradio je načelo nediskriminacije, prema kojem strani OOD sa sjedištem u EU-u ima pravo na isti povlašteni porezni status kao i nacionalni OOD, pod uvjetom da se može dokazati da je usporediv s nacionalnim OOD-om.

Predmet ove studije

4. Kako bi udovoljile gore spomenutom načelu nediskriminacije, države članice trebale su prema potrebi prilagoditi svoje zakonodavstvo kako bi uklonile sve (porezne) diskriminacije „usporedivih“ stranih OOD-a sa sjedištem u EU-u i njihovih donatora. Ova studija istražuje je li načelo nediskriminacije odgovarajuće i ispravno implementirano u pojedinim državama članicama i kako je to učinjeno.

Implementacija načela nediskriminacije

5. Načelo nediskriminacije koje je uspostavio ESP nije još implementirano u tekst nacionalnih poreznih zakona svih 28 država članica.a. Prema tumačenju stručnjaka iz zemalja koji su pružili podatke za ovu studiju,

još uvijek postoji određeni broj slučajeva u kojima u određenim okolnostima tekst zakona države članice diskriminira strane OOD-e sa sjedištem u EU-u.

b. Ako uzmemo tri gore spomenuta slučaja ESP-a kao podlogu za tri ključna prekogranična scenarija koja uključuju OOD-e i razmotrimo je li načelo nediskriminacije implementirano u zakone koji se primjenjuju na svaku od tih situacija u svakoj od 28 država članica, naći ćemo da je u 22 od mogućih 84 slučajeva tekst u zakonima država članica diskriminirajući(1).

c. Države članice morat će izmijeniti svoje zakone u tim slučajevima. Precizno govoreći, propisi se već sad moraju tumačiti na način koji je u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, odnosno tako da osiguravaju mogućnost testiranja usporedivosti. Ipak, na praktičnoj razini to predstavlja problem: ljudima i OOD-ima moglo bi se onemogućiti traženje i odobravanje poreznih poticaja koji im pripadaju jer nije jasno da mogućnost traženja takvih poticaja postoji.

9

(1) Tri scenarija (Persche/porezni poticaji za donatore koji daruju u inozemstvo; Stauffer/porezni tretman stranih OOD-a koji ostvaruju prihod; Missionswerk/tretman prekogranične ostavštine/nasljedstva prema porezu na darove i nasljedstva) pomnoženo s 28 država članica daje 84 situacije za razmatranje.

10

d. Osim toga, u preostala 62 slučaja u kojima tekst zakona ne diskriminira OOD-e sa sjedištem u inozemstvu i njihove donatore, (praktične) prepreke i dalje postoje, budući da uopće nije jasno pod kojim uvjetima države članice smatraju strane OOD-e sa sjedištem u EU-u usporedivima s domaćima. Ne postoji zajednički pristup tome kako države članice provjeravaju/ispituju takvu usporedivost.

Provođenje testa usporedivosti

6. U većini država članica nije predviđen nikakav formalan ili ujednačen pristup testu usporedivosti: u pravilu nadležno porezno tijelo je to koje odlučuje od slučaja do slučaja smatra li se strani OOD usporedivim s domaćim. Međutim, u otprilike 10 država članica, barem u nekim slučajevima, nalazimo formalne procedure koje postavljaju obvezujući okvir za određivanje je li strani OOD usporediv s domaćim ili nije.

7. U svim državama članicama teret dokazivanja za test usporedivosti, u slučaju poreznih poticaja koje strani OOD zahtijeva, leži na tom OOD-u. U slučaju poreznih poticaja za donatore koji daruju OOD-ima sa sjedištem u inozemstvu, teret dokazivanja u pravilu leži na donatoru. Porezna tijela često zahtijevaju od OOD-a ili donatora da dostave određene dokumente (prevedene). Takvi dokumenti često uključuju statut OOD-a i godišnje financijske izvještaje. Procedure za utvrđivanje usporedivosti razlikuju se po državama članicama i često su dugotrajne, skupe i prati ih određeni stupanj pravne nesigurnosti.

8. Mjerilo za test usporedivosti je nacionalni porezni zakon države članice od ko-je se traže porezni poticaji. Usprkos razlikama između poreznih zakona država članica, u pravilu se zahtjeva da OOD ostvaruje svrhu djelovanja za opće dobro kako bi mu se odobrile porezne povlastice. U pravilu, trebalo bi ostvarivati isključivo ovu svrhu, a neke države članice propisale su i dodatne uvjete. Porezni se zakoni razlikuju u svojim pojedinostima i često je nejasno koliko detaljno se uvjeti određenog nacionalnog poreznog zakona moraju ispuniti kako bi se dokazala moguća usporedivost. Praksa se čak može u jednoj zemlji razlikovati od jednog tijela do drugog.

Izazovi i moguća rješenja

9. Kao što je gore spomenuto, još uvijek ima slučajeva gdje zakoni država članica nisu sukladni europskom zakonom. O pitanju nesukladnosti raspravljat će se s vremenom kroz sudske slučajeve i postupke zbog povrede prava koje pokreće Europska komisija.

10. Formalna sukladnost ipak ne rješava sve probleme. Jedan od ključnih problema postojećeg sustava je taj da su testovi usporedivosti koje nameću države članice zahtjevni i stvaraju značajnu pravnu nesigurnost: dugotrajne i složene procedure, troškove prevođenja i naknade za pravno/porezno savjetovanje.

11. Iz perspektive javne politike, glavna je prepreka u rješavanju postojećih prepreka potreba među državama članicama da izgrade jače povjerenje u

11

međusobne sustave, imajući povjerenja u to da je zajamčena određena razina kontrole. Primjeri pokušaja izgradnje jednostavnije prakse mogu se naći u nekim državama članicama (npr. obrazac potvrde u Luksemburgu) i trebalo bi biti u interesu svih država članica, kao i sektora (i društva u cjelini) da se nastavi s pokušajima pojednostavljenja i olakšavanja postupka ispitivanja usporedivosti.

Iz perspektive pravne regulative, mogućnosti u cilju poboljšanja situacije su sljedeće:

a. Postupak provjere usporedivosti mogao bi se olakšati upotrebom obvezujućih multilateralnih ili bilateralnih sporazuma koji bi omogućili OOD-ima sa sjedištem u inozemstvu automatsko priznavanje povlaštenog poreznog statusa.

b. Ako države članice nisu sklone ovakvoj vrsti trajne obveze, mogao bi se uvesti predložak statuta, koji odražava uvjete koji bi OOD trebao ispuniti kako bi mu bio dostupan povlašteni porezni status djelovanja za opće dobro diljem EU-a.

c. Čak i pojednostavljenje procesnog prava moglo bi pomoći, na primjer, ograničavajući provjere koje se provode za test usporedivosti na neke dogovorene temeljne elemente ili na osiguravanje da se samo posebne donacije koriste u skladu s nacionalnim pravom države članice od koje se traži porezni poticaj.

Put prema naprijed iz perspektive EFC-a/TGE-a

EFC i TGE, zajedno s drugim partnerima, predani su radu u cilju daljnjeg razvoja i primjene najboljih praksi i prijedloga koji se navode u ovoj studiji kako bi dodatno olakšali porezno učinkovitu prekograničnu filantropiju.

Korisne praktične informacije o oporezivanju prekogranične filantropije mogu se pronaći u obliku 28 detaljnih profila država na mrežnim stranicama EFC-a (www.efc.be) i TGE-a (www.transnationalgiving.eu). Bilješke sadrže pregled relevantnih zakonskih uvjeta i povezanih upravnih procedura u svakoj zemlji koja se istraživala za potrebe ove studije.

14

Jedan od mnogih raznovrsnih oblika koje filantropija može poprimiti jest onaj institucionalne filantropije kojega provode OOD-i. Zaklade koje djeluju za opće dobro jedna su od značajnih vrsta OOD-a. Najnoviji točni empirijski podaci o filantropskom sektoru nisu dostupni. Studija o izvedivosti Europskog zakladnog statuta Europske komisije iz 2009. godine(2) utvrdila je da sredstva zaklada koje djeluju za opće dobro u Europi predstavljaju značajnu gospodarsku vrijednost. Studija ističe zaklade kao rastući sektor značajnog gospodarskog učinka: sektor zaklada u Europi obuhvaća oko 110.000 zaklada i brojke su u porastu. U Španjolskoj, u prosjeku, svaki dan se osnuje jedna nova zaklada, dok se u Njemačkoj osnuju dvije, a daleko najveći broj njih su zaklade koje djeluju za opće dobro. Objedinjena sredstva zaklada u Europi procijenjena su na nekih 1.000 milijardi eura, dok one godišnje troše za opće dobro oko 153 milijarde eura. Zaklade također doprinose gospodarstvu i društvu na druge načine, zapošljavajući približno milijun kvalificiranih zaposlenika puno radno vrijeme te oko 2,5 milijuna volontera. Zaklade, kao i ostali OOD-i, očito su postale sve aktivnije u prekograničnom djelovanju. Europski zakladni centar (dalje: EFC) primijetio je među svojim članovima i partnerima da je već nekoliko godina interna-cionalizacija važan trend u sektoru. Zaklade koje djeluju na mnogobrojnim poljima diljem Europe razumiju da izazovi na čijem rješavanju pomažu društvu i koristi koje mogu donijeti građanima ne završavaju na nacionalnim granicama. Bilo da organiziraju zajedničke inicijative, provode projekte u više zemalja, ujedinjuju resurse, nastoje doprijeti do više korisnika ili prikupljaju sredstva od šire skupine donatora, velik broj zaklada(3) želi i mora biti aktivno izvan granica kako bi učinkovito slijedile svoju misiju.

Studija izvedivosti također otkriva da su ljudi i sredstva postali mobilniji – donatori/dobrotvori imaju međunarodna sredstva i međunarodne interese. Njihovi ciljevi i njihove donacije ne završavaju na nacionalnim granicama. Jednako tako, mnogi OOD-i čiji rad podržavaju ne mogu ograničiti svoje aktivnosti na jednu zemlju, niti to čine, budući da pitanja kojima se žele baviti sve više prelaze nacionalne granice.

1.3. Pravni okvir

U državama članicama Europske unije postoji zajedničko mišljenje da je filantropska aktivnost OOD-a poželjna i da bi trebala imati potporu države.

Sve države članice stoga imaju zakonske oblike koji se mogu koristiti za obavljanje institucionaliziranih filantropskih aktivnosti (npr. zaklade, udruge, fondovi).

Nadalje, skoro sve države članice upoznate su s konceptom poreznih oslobođenja za OOD-e (npr. oslobođenja od poreza na nasljedstvo i poreza na dobit), kao i s poreznim poticajima za donatore. Mnoge države članice značajno su proširile opseg ovih povlastica u zadnjih 20 godina kao jedan od načina poticanja filantropskih aktivnosti.

Koja je logika iza posebnog poreznog tretmana za filantropiju? Samo porezno

(2)Studija o izvedivosti Europskog zakladnog statuta (2009)http://ec.europa.eu/internal_market/company/docs/eufoundation/feasibilitystudy_en.pdf. (3) 2/3 članova EFC-a aktivno je izvan granica svojih zemalja: http://www.efc.be/programmes_services/resources/Documents/EFC_Brochure2011.pdf.

15

zakonodavstvo obično ne opisuje razloge zašto je zakonodavac uveo takve poticaje. U SAD-u o razlozima za porezne poticaje filantropiji naširoko raspravlja niz stručnjaka pa su neki istraživači u Europi krenuli od toga. Razvijene su različite teorije u posljednjih 50 godina kako bi se objasnila uloga OOD-a u društvu i razlozi zbog kojih bi njihova uloga trebala podrazumijevati porezne olakšice(4). Može se zaključiti da je glavno opravdanje za porezne olakšice za filantropiju činjenica da država i društvo imaju koristi od OOD-a i njihovih donatora. Ukratko, vlade se odriču dijela svog poreznog prihoda jer se OOD-i i njihovi donatori bave aktivnostima od kojih ima koristi čitava zajednica. Porezne olakšice također se doživljavaju kao instrument za podjelu tereta između države i privatnika kad se govori o dobrobiti za širu javnost. U prilog navedenome ide pretpostavka da OOD-i daju važan doprinos pluralizmu demokratskog društva.

1.4. Tipični primjeri scenarija prekogranične filantropije

Tipični primjeri scenarija prekogranične filantropije uključuju:

Donator traži porezne poticaje ako donira preko granica unutar EU-a. OOD sa sjedištem u EU-u podnosi zahtjev za porezne povlastice u pogledu svojeg investicijskog prihoda u drugoj državi članici EU-a. OOD prima nasljedstvo iz inozemstva te traži oslobođenje/smanjenje poreza na nasljedstvo. Europski sud pravde presudio je u takvim slučajevima nekoliko puta (vidi dalje u tekstu pod 2.3.).

(4) Pregled i provjera različitih teorija mogu se pronaći u Ineke Koele, International Taxation of Philanthropy, stranice 61.-68., IBFD Publication Amsterdam, (2007).

17

2. Razvoj načela nediskriminacije

2.1. Nepostojanje poreznih olakšica za strane OOD-e kroz povijest

Prije niti 10 godina u državama članicama postojalo je opće pravilo da su porezni poticaji rezervirani za domaće OOD-e i donatore koji doniraju domaćim OOD-ima. OOD-i sa sjedištem u inozemstvu i donatori koji daruju preko granice, posljedično, nisu mogli ostvariti porezne olakšice.

Nedvosmisleno opravdanje za isključivanje OOD-a sa sjedištem u inozemstvu u pravilu se ne može naći u zakonskim tekstovima. Pravni stručnjaci iznijeli su dva glavna argumenta.

Jedan uvjerljiv razlog za onemogućavanje pristupa povlaštenom poreznom statusu OOD-ima sa sjedištem u inozemstvu je taj da je primanje takve pomoći kroz porezni sustav opravdano nekom vrstom unutarnje povezanosti s predmetnom državom. Neki su stručnjaci pokušali objasniti pristupe poreznim poticajima tradicionalne „unutarnje povezanosti“ ili „izolacije“ na sljedeći način: porezni poticaji za OOD-e odobravaju se jer takve organizacije obavljaju zadatke koji su od interesa i na korist državi te bi stoga od toga trebala imati korist domaća zajednica koja djeluje za opće dobro predmetne države.

Potrebno je, međutim, naglasiti da nikada ni u jednoj državi članici nije postojala potreba za tuzemnim povezivanjem koje bi bilo tako strogo da bi bilo potrebno da se država direktno financijski oslobodi nameta/obveza proizašlih iz predmetnih filantropskih aktivnosti. Nijedna država članica ne ograničava krug korisnika poreznih olakšica za aktivnosti koje se provode za opće dobro na svoje građane i stanovnike. Prije bi se moglo reći da sve države članice omogućavaju strancima iz inozemstva da imaju koristi od filantropskih aktivnosti na koje se primjenjuju porezne olakšice. Drugi mogući razlog za tradicionalno onemogućavanje pristupa povlaštenom poreznom statusu OOD-ima sa sjedištem u inozemstvu posve je praktičan: strani OOD-i poštuju drukčije zakonske odredbe koje, tvrdi se, nije lako usporediti s nacionalnim zakonodavstvom. Nadalje, strani OOD po prirodi se nalazi na drugom teritoriju, što znači da nacionalna porezna tijela države od koje OOD traži povlašteni porezni tretman nema direktnu kontrolu nad stranim OOD-om niti ikakve direktne ovlasti za postupanje ako bi OOD izigrao mjerodavno zakonodavstvo. Iako bi bilo moguće tražiti pomoć od tijela druge države, to bi također bilo i zahtjevno.

2.2. Načelo nediskriminacije ESP-a Tradicionalan regulatorni pristup, kako je opisano u prethodnom tekstu, ipak se modernizirao: Europski sud pravde (ESP) je, nizom presuda koje su se posebno bavile oporezivanjem OOD-a i njihovih donatora (npr. Stauffer(5) , Persche(6), Missionswerk(7), Laboratoires Fournier(8), Europska komisija protiv Austrije(9))

(5) ESP 14.9.2006. - C-386/04 (Centro di Musicologia Walter Stauffer/Finanzamt München für Körperschaften). (6) ESP, 27. 1. 2009. - C-318/07 (Hein Persche/Finanzamt Lüdenscheid). (7) ESP, 10. 2. 2011. - C-25/10 (Missionswerk Werner Heukelbach eV/Belgien). (8) ESP, 10.3.2005. - C-39/04 (Laboratoires Fournier SA/Direction des vérifications nationales et internationals). (9) ESP, 16. 6. 2011. - C-10/10 (Komisija/Austrija).

19

Stauffer (C-386/04)(18)

Slučaj: Talijanska zaklada sa sjedištem u Italiji dodjeljuje, sukladno ciljevima postavljenima u svom statutu, stipendije mladim ljudima iz Švicarske, posebno onima iz Berna, da studiraju glazbu. Zaklada je vlasnik zgrade u Njemačkoj od koje ubire najamninu. Poslove u vezi s iznajmljivanjem obavlja njemačka tvrtka za upravljanje imovinom. Njemački porezni zakon oslobađa OOD-e od poreza na dobit u slučaju ovakvog prihoda od iznajmljivanja. Međutim, ovo oslobođenje ne primjenjuje se na organizacije koje djeluju za opće dobro sa sjedištem u inozemstvu, čak i ako ispunjavaju sve uvjete koje propisuje njemački porezni zakon.

Krši li ova odredba temeljne europske slobode?

Europski sud pravde: Prihod od iznajmljivanja zajamčen je načelom slobodnog kretanja kapitala. Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi Europskog suda pravde, ograničenja temeljnih sloboda moguća su samo (1) ako se primjenjuju na nediskriminirajući način, (2) ako su opravdana obvezujućim razlozima za opće dobro, (3) ako su odgovarajuće sredstvo za postizanje cilja kojemu teže i (4) ako ne prelaze granicu potrebnog i opravdanog u svrhu postizanja cilja. Nepovoljniji tretman stranih OOD-a sa sjedištem u EU-u nije, prema mišljenju Europskog suda pravde, opravdan prema sljedećim kriterijima: iako se potreba država članica da mogu provoditi primjerenu fiskalnu kontrolu može smatrati obvezujućim razlogom za opće dobro, načelo proporcionalnosti zabranjuje neoborive pretpostavke koje su na teret poreznog obveznika. Umjesto toga, porezni obveznik mora imati priliku da podnese isprave i dokaze kako bi omogućio provedbu potrebnih provjera radi utvrđivanja je li ispunio odgovarajuće uvjete. Naime, ograničenje poreznih poticaja ne može se opravdati temeljem toga da predmetna organizacija ima sjedište u drugoj državi članici i da to onemogućuje objašnjenje činjenica u slučaju i primjenu potrebnih postupaka, jer bi u takvim okolnostima Direktiva o administrativnoj suradnji(19) i Direktiva o naplati(20) pružile odgovarajuću zaštitu. Nadalje, rizik od gubitka poreznih prihoda i od stranih OOD-a sa sjedištem u EU-u koji se bave pranjem novca radi financiranja terorizma ne opravdava ograničenje poreznih poticaja.

Zaključak: Odredba njemačkog poreznog zakona stoga je neispravna. Osporavanje poreznog poticaja bilo bi dozvoljeno samo u slučaju da talijanska zaklada (neovisno o sjedištu) nije usporediva s njemačkim OOD-om. U ovom slučaju porezna tijela nisu provela test usporedivosti.

(18) ESP 14.9.2006 - C-386/04 (Centro di Musicologia Walter Stauffer/Finanzamt München für Körperschaften).(19) Direktiva Vijeća 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja(20) Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere

20

SLUČAJ STAUFFER (ESP C-386/04) POREZNA OSLOBOĐENJA ZA STRANE ORGANIZACIJE

CENTRO DI MUSICOLOGIA WALTER

STAUFFER JE ZAKLADA SA

SJEDIŠTEM U ITALIJI

KOJA DODJELJUJE

STIPENDIJE ŠVICARSKIM

STUDENTIMA GLAZBE.

ZAKLADA JE IMALA PRIHODE OD

IZNAJMLJIVANJA NJEMAČKE

NEKRETNINE U SVOM VLASNIŠTVU.

OBIČNO JE TAKAV PRIHOD OSLOBOĐEN

PLAĆANJA POREZA U NJEMAČKOJ,

ALI U OVOM SLUČAJU JE

SMANJENJE POREZA ODBIJENO.

POREZNA TIJELA: NJEMAČKO OSLOBOĐENJE OD PLAĆANJA

POREZA DODJELJUJE SE SAMO AKO JE PRIHOD OSTVARILA

ORGANIZACIJA SA SJEDIŠTEM U NJEMAČKOJ.

ESP JE PRESUDIO: NJEMAČKI ZAKON O POREZU NA DOBIT

DISKRIMINIRA I PROTIVAN JE ZAKONIMA EU-A.

www.zladrawings.com

POREZNI O

BRAZAC

ODBIJ

ENO

ODBI

JENO

+ ____

____

+ ____

____

+ ____

____

+ ____

____

- PRIM

JER

21

Persche (C-318/07)(21)

Slučaj: Njemački rezident, g. Persche, zatražio je u svojoj prijavi poreza na dohodak iz 2003. godine poseban odbitak za nenovčanu donaciju u vidu posteljine i ručnika, hodalica i druge opreme. Ova je donacija ostvarena u korist Centro Popular de Lagoa, portugalskog OOD-a koji radi na nekoliko društvenih problema, uključujući zbrinjavanje starijih osoba u domovima. Njemački porezni zakon predviđa odbitak za donaciju OOD-u. Međutim, ovaj porezni poticaj nije se primjenjivao na donacije stranim OOD-ima sa sjedištem u EU-u, čak ni u slučajevima kada bi predmetna organizacija udovoljila svim uvjetima koje je postavljao njemački porezni zakon. Fiskalna tijela su stoga odbacila zahtjev za odbitkom poreza.


Europski sud pravde: Donacije (uključujući nenovčane donacije) zaštićene su načelom slobodnog kretanja kapitala. Diskriminacija u ovom slučaju nije opravdana. Europski sud pravde podsjetio je na svoje napomene u presudi Stauffer, na koje se eksplicitno pozvao nekoliko puta.

Zaključak: Odredba njemačkog poreznog zakona stoga je neispravna. Osporavanje poreznog poticaja bilo bi dozvoljeno samo u konkretnom slučaju da portugalska zaklada (neovisno o sjedištu) nije usporediva s njemačkim OOD-om. U ovom slučaju porezna tijela nisu provela test usporedivosti.

(21) ESP, 27.1. 2009. - C-318/07 (Hein Persche/Finanzamt Lüdenscheid 07).

22

SLUČAJ PERSCHE (ESP C-318/07) POREZNI POTICAJI ZA DONATORE

NJEMAČKI DONATOR,

G. PERSCHE DAROVAO JE

DONACIJU U NATURI

PORTUGALSKOM DOMU

ZA STARIJE.

POSTELJINA

DRUGA

OPREMA

U NJEMAČKOJ, TAKVE DONACIJE

PRIVATNIH OSOBA ODBIJAJU

SE OD POREZA.

MEĐUTIM, ZAHTJEV

G. PERSCHEA ZA ODBITAK

POREZA JE ODBAČEN.

POREZNA TIJELA: SAMO DONACIJE ORGANIZACIJAMA SA

SJEDIŠTEM U NJEMAČKOJ MOGU SE ODBITI OD POREZA

NJEMAČKIM POREZNIM OBVEZNICIMA.

ESP JE PRESUDIO: NJEMAČKI ZAKON O POREZU NA DOHODAK

DISKRIMINIRA I PROTIVAN JE ZAKONIMA EU-A.

www.zladrawings.com

POREZNI O

BRAZAC

ODBIJ

ENO

ODBI

JENO

+ ____

____

+ ____

____

+ ____

____

+ ____

____

- DONACIJ

A

23

Missionswerk (C-25/10)(22)

Slučaj: Missionswerk je udruga koja djeluje za opće dobro s registriranim sjedištem u Njemačkoj. Gđa. Renardie, belgijska državljanka koja je cijeli život živjela u Belgiji, umrla je 12. lipnja 2004. u Malmedyju, Belgija, imenujući Missionswerk kao svog nasljednika. Belgijska lokalna porezna tijela primijenila su porez na nasljedstvo po stopi od 80%, što je iznosilo 60.038,51 eura dospjelog poreza na nasljedstvo koje je Missionswerk trebao dobiti. Missionswerk je umjesto toga tražio primjenu niže porezne stope od 7%, koju porezna tijela Valonske regije odobravaju za nasljedstvo rezidentnim OOD-ima. Porezno tijelo je odbacilo zahtjev za primjenu niže porezne stope temeljem toga da se ona može primijeniti samo na strane OOD-e sa sjedištem u EU-u u slučajevima kad je oporučitelj živio ili radio u zemlji u kojoj strana organizacija ima sjedište.


Europski sud pravde: Nasljedstva su zaštićena načelom slobodnog kretanja kapitala. Diskriminacija u ovom slučaju nije opravdana. Europski sud pravde podsjetio je na svoje napomene u presudama Stauffer i Persche, na koje se eksplicitno pozvao nekoliko puta.

Zaključak: Odluka belgijskih lokalnih poreznih tijela stoga je neispravna: ograničenje poreznih poticaja bilo bi dozvoljeno samo u konkretnom slučaju da njemačka udruga (neovisno o sjedištu) nije usporediva s belgijskim OOD-om. U ovom slučaju porezna tijela nisu provela test usporedivosti.

(22) ESP, 10. 2. 2011. - C-25/10 (Missionswerk Werner Heukelbach eV/Belgien).

24

SLUČAJ MISSIONSWERK

(ESP C-318/07) POREZ NA DAROVE I NASLJEDSTVO

PRIJE SMRTI, GĐA. RENERDIE,

S PREBIVALIŠTEM U BELGIJI,

IMENOVALA JE

MISSIONSWERK KAO SVOG

ZAKONSKOG NASLJEDNIKA.

BELGIJSKA POREZNA TIJELA

ODREDILA SU POREZNU STOPU

NA NASLJEDSTVO U VISINI

OD 80% JER GĐA. RENARDIE

NIJE NIKAD ŽIVJELA I RADILA

U NJEMAČKOJ.

U PROTIVNOM, POREZNA STOPA

BI IZNOSILA 7%.

POREZNA TIJELA: SUKLADNO BELGIJSKOM ZAKONU, NIŽA

POREZNA STOPA MOŽE SE PRIMIJENITI SAMO NA

NASLJEDSTVO DONIRANO ORGANIZACIJAMA KOJE SVOJE

AKTIVNOSTI OBAVLJAJU U BELGIJI ILI DRŽAVI ČLANICI U

KOJOJ JE OPORUČITELJ ŽIVIO ILI RADIO.

ESP JE PRESUDIO: BELGIJSKI ZAKON O POREZU NA DAROVE I

NASLJEDSTVO DISKRIMINIRA I PROTIVAN JE ZAKONIMA

EU-A.

www.zladrawings.com

OPORUKA:

Sav svoj novac

ostavljam

Missionswerku.

MISSIONSWERK

– ORGANIZACIJA

KOJA DJELUJE ZA

OPĆE DOBRO

REGISTRIRANA

U NJEMAČKOJ

BEZ OBAVLJANJA

AKTIVNOSTI

U BELGIJI.

POREZNI O

BRAZAC

ODBIJ

ENO

ODBI

JENO

+ ____

____

+ ____

____

+ ____

____

+ ____

____

- SMANJEN

A

RATA

25

Europska komisija protiv Austrije (C-10/10)(23)

Slučaj: Europska komisija je tvrdila da je austrijski porezni zakon, koji je priznavao porezni odbitak samo za donacije institucijama koje se bave istraživanjem i edukacijom u slučajevima kad su te institucije imale registrirano sjedište u Austriji, protivan načelu slobodnog kretanja kapitala u EU-u.


Europski sud pravde: Donacije su zaštićene načelom slobodnog kretanja kapitala. Diskriminacija u ovom slučaju nije opravdana. Europski sud pravde podsjetio je na svoje napomene u presudama Stauffer i Persche, na koje se eksplicitno pozvao nekoliko puta. Ograničenje poreznih poticaja samo na donacije domaćim istraživačkim institucijama ne mogu se opravdati temeljem obvezujućih razloga općeg dobra. Razlog je u tome što je to direktno protivno ciljevima europskih politika na području istraživanja i tehnološkog razvoja, jer se sukladno Ugovoru o funkcioniranju EU-a pravne i porezne prepreke suradnji na istraživanjima moraju ukloniti.

Zaključak: Austrijski zakon morao se izmijeniti i dopuniti na način da se ograničenje primjenjuje samo u slučaju da istraživačke institucije sa sjedištem u inozemstvu (neovisno o mjestu sjedišta) nisu usporedive s austrijskom istraživačkom institucijom.

(23) ESP, 16. 6. 2011. - C-10/10 (Komisija/Austrija).

28

Međutim, test usporedivosti kojeg zahtijeva načelo nediskriminacije posebno izrijekom propisuju nove odredbe samo u relativno malom broju država članica. U ostalim državama članicama primjenjuju se postojeće opće odredbe (o ovome se detaljnije raspravlja u daljnjem tekstu, pod točkom 6.3.2).

Prema tome, gotovo nijedna država članica nije iskoristila mogućnosti koje spominje Europski sud pravde da u potpunosti ukine porezne poticaje za OOD-e (što bi se moglo tumačiti kao negativna primjena načela nediskriminacije), ili da ograniči korisnički krug ODD-a koji imaju povlašteni porezni status na domaće stanovništvo ili na osobe koje žive na domaćem teritoriju (o iznimkama se detaljnije raspravlja u daljnjem tekstu, pod točkom 7.4.5)

4. Postojeći porezi i porezne olakšice

Naravno, pitanje dodjeljivanja poticaja s obzirom na određene vrste poreza relevantno je samo tamo gdje ti porezi postoje. Stoga ova komparativna analiza pravne regulative započinje promatranjem situacije u državama članicama čiji fiskalni okviri dopuštaju oporezivanje koje bi porezne olakšice mogle smanjiti. Ova studija, međutim, ne pokušava pružiti iscrpno istraživanje vrlo složenih odredbi u vezi s oporezivanjem OOD-a i njihovih donatora. Umjesto toga, rezultati koji slijede predstavljaju pregled, a ne potpuni prikaz, postojeće situacije. Potrebno je naglasiti da se porezne olakšice, kao što su one koje postoje za porez na nekretnine, porez na promet, PDV ili ostale poreze, ovdje ne razmatraju.

4.1. Porezni poticaji za donatore

Skoro sve države članice odobravaju porezne poticaje za donacije OOD-ima, pod uvjetom da su ispunjeni određeni zahtjevi koji su propisani nacionalnim poreznim zakonom pojedine zemlje.

U tehničkom smislu, najuobičajeniji među takvim poticajima je odbitak poreza: donator može odbiti iznos koji je donirao od svog osobnog oporezivog dohotka. Alternativni pristupi postoje, ali su rijetki (npr. program Gift Aid u UK-u) i iz gospodarske perspektive njihov je učinak sličan shemi odbitka poreza.

Mnoge države članice primjenjuju ograničenje ili gornju vrijednost do koje se donacije mogu odbiti. Neke države članice detaljnije razlikuju u svojim odredbama vrste donatora (fizička osoba/pravna osoba) i/ili vrste donacije (donacije u novcu/naturi). Također je potrebno napomenuti da u svim državama članicama postoje razgraničenja (npr. donacija se ne uzima u obzir, ali sponzorstvo da), o kojima se za potrebe ove studije neće raspravljati u daljnjem tekstu.

Kao što je prikazano u dvjema tablicama u nastavku, Slovačka je jedina država članica koja nema poreznih poticaja za donacije OOD-ima. Sve ostale države članice pružaju neki oblik poreznog poticaja barem u određenim slučajevima.

29

Tablica 1.: Porezni tretman pojedinačnih donatora

Država

Austrija

Belgija

Bugarska

Cipar

Češka Republika

Danska

Estonija

Finska

Francuska

Grčka

Hrvatska

Irska

Gornja granica poticaja

Dopušten je odbitak za donacije u visini do 10% oporezivog prihoda.

Dopušten je odbitak za novčane donacije od 40 eura ili više, u visini do 10% oporezivog prihoda, uz apsolutni maksimum od 376.350 eura za poreznu godinu 2013.

Dopušten je odbitak za donacije po stopama od 5, 15 ili 50% prihoda ovisno o primatelju. Potpuni odbitak ne smije prijeći 65% ukupnog prihoda.

Cijeli iznos donacija može se odbiti od poreza bez ograničenja. Odbitak u visini do 10% oporezivog prihoda, uz uvjet da je najmanje 2% oporezive osnovice donirano, ali ne manje od 1.000 čeških kruna (oko 35 eura).

Dopušten je odbitak za donacije u iznosu višem od 500 danskih kruna (oko 70 eura) i do 14.500 kruna (oko 1.950 eura), gornja granica u fiskalnoj godini 2013.

Donacije u visini do 5% ukupnog prihoda donatora mogu se odbiti.

Nema poreznih poticaja za pojedinačne donatore.

Smanjenje poreza na dohodak na 66% vrijednosti dara (75% za posebne donacije), do 20% oporezivog prihoda donatora. Druga je mogućnost smanjenje poreza na bogatstvo od 75% vrijednosti dara, ali je ograničeno na 50.000 eura.

20% vrijednosti dara smije se odbiti od bruto prihoda pore-znog obveznika u visini do 10% od ukupnog prihoda donatora.

Dopušten je odbitak za donacije u visini do 2% oporezivog prihoda.

Porezni kredit miješane stope od 31% za donacije odobrenim dobrotvornim društvima, kojeg zatraže dobrotvorna društva, uz uvjet da je donator platio dovoljno poreza da pokrije iznos koji se traži. Minimalna godišnja donacija od 250 eura i maksi-malna od 1 milijun eura. Ako je donator povezan s OOD-om, tada se primjenjuje maksimalni povrat poreza od 10% njezinog/njegovog poreza na dohodak.

30

Italija

Latvija

Litva

Luksemburg

Mađarska

Malta

Nizozemska

Njemačka

Poljska

Portugal

Rumunjska

Slovačka

Dopušten je odbitak u visini do 10% od prihoda, uz maksimum od 70.000 eura, za donacije ONLUS-u (Organizzazione Non Lucrativa di Utilita' Sociale). Druga je mogućnost porezni kredit od 26% (za 2014. godinu) za donacije ONLUS-u i drugim vrstama dobrotvornih društava, u visini do 2.065 eura.

Odbitak poreza na dohodak u visini do 20% od ukupnog oporezivog prihoda donatora.

Nema poreznih poticaja za pojedinačne donatore, ali oni mogu doznačiti 2% svog poreza na dohodak ovlaštenom OOD-u.

Odbitak od poreza u visini do ukupne godišnje maksimalne granice od 20% od oporezivog prihoda donatora ili 1.000.000 eura, uz uvjet da je iznos ukupnih donacija veći od 120 eura.


Dopušten je odbitak za novčane donacije određenim organizacijama uz različite gornje granice od 50.000 eura ili 60.000 eura ili u nekim slučajevima od 100.000 eura.

Dopušten je odbitak za donacije u visini do 10% od bruto prihoda donatora. Nisu dopušteni odbici za donacije ispod 1% od bruto prihoda ili 60 eura.

Porezni odbitak u visini do 20% od godišnjeg oporezivog prihoda.

Dopušten je odbitak za donacije u novcu, dionicama, obveznicama, nekretninama i donacije u naturi u visini do 6% od oporezive osnovice.

Novčane donacije: odbitak poreza na dohodak u visini do 25% doniranog iznosa ako ne postoji ograničenje za korporativne donatore. Ako postoji ograničenje na odbitak za korporativne donatore, iznos kojeg odbijaju pojedinci tada ne bi smio premašiti 15% vrijednosti ukupnog poreza na dohodak donatora.

Donatori mogu usmjeriti 2% svojih poreza na dohodak neprofitnim organizacijama. Dopušten je odbitak za priloge (sponzorstva) do vrijednosti od 5% od ukupnog prihoda.


31

Slovenija

Španjolska

Švedska

Ujedinjeno Kraljevstvo

Tablica 2.: Porezni tretman korporativnih donatora

Država

Austrija

Belgija

Bugarska

Cipar

ČeškaRepublika

Danska

Donatori mogu usmjeriti do 0,5% svog poreza na dohodak.

Porezni kredit od 25% vrijednosti novčanih donacija ili donacija u naturi u visini do 10% ukupnog oporezivog prihoda.

25% donacije od 200-1.500 švedskih kruna (oko 25-170 eura) može se odbiti te ukupni darovi čiji iznos nije manji od 2.000 kruna (oko 225 eura).

Dopušten je odbitak za novčane donacije putem programa Gift Aid ili programa davanja na radnom mjestu. Donator zatraži odbitak od oporezivog prihoda ili kapitalne dobiti za iznos donacije uvećan za osnovnu poreznu stopu (trenutačno 20%). Gift Aid dopušta dobrotvornom društvu da potom zatraži povrat poreza na dohodak za kojeg porezna tijela smatraju da je odbijen od donacije.

Gornja granica poticaja

Odbici u visini do 10% oporezivog prihoda.

Samo novčane donacije (više od 40 eura), uz iznimku umjetničkih djela koja se doniraju muzejima: u visini do 5% oporezivog prihoda, uz maksimum od 500.000 eura u 2013.

Donacije se ne oporezuju porezom koji je zadržan na izvoru i usmjeren direktno na smanjenje financijskog rezultata ako one iznose do 10%, 15% ili 50% (ovisno o primatelju) pozitivnog financijskog rezultata. Ukupni iznos odbitka ne smije premašiti 65% ukupnog prihoda.

Dopušten je odbitak cjelokupnog iznosa donacije – pod određenim uvjetima. Primjenjuju se isti uvjeti kao i za donatore pojedince.

Donacije mogu biti pokretna imovina ili nekretnina. Dopušten je odbitak za donacije u visini do 10% od porezne osnovice uz uvjet da je najmanje 2% porezne osnovice donirano.

Darovi ovlaštenim dobrotvornim organizacijama koji su viši od 500 danskih kruna (oko 70 eura), do 14.500 kruna (oko 1.950 eura) svake se godine odbijaju. Ograničenje se utvrđuje na godišnjoj razini i za fiskalnu godinu 2013. iznosilo je 14.500 kruna.

32

Estonija

Finska

Francuska

Grčka

Hrvatska

Irska

Italija

Latvija

Litva

Ukupni iznos donacija koji se odbija od oporezivog prihoda ne smije premašiti 3% od iznosa uplata izvršenih tijekom godine, niti premašiti 10% od izračunate dobiti zadnje fiskalne godine.

Na novčane donacije od korporacija, uz minimalni iznos od 850 eura, može se zatražiti odbitak poreza. Maksimalni iznos ovisi o primatelju, koji se dijeli u dvije kategorije. Maksimalni iznos donacije javno financiranom sveučilištu ili sveučilišnom fondu je 250.000 eura. Maksimalni iznos donacije zakladi koja djeluje za opće dobro je 50.000 eura.

Smanjenje poreza jednako iznosu od 60% od donacija ovlaštenim OOD-ima u visini do 0,5% njihovog ukupnog godišnjeg prihoda. U slučaju da nema dobiti u narednim godinama, odbitak se može prenijeti kroz sljedećih pet godina. Ovaj se odbitak također smije prenijeti na daljnjih pet godina ako donacije premašuju ograničenje od 0,5%.

Dopušten je odbitak za novčane donacije do maksimalno 10% oporezivog prihoda.

Novčane i nenovčane donacije mogu se uključiti u troškove poslovanja (što će umanjiti poreznu osnovicu) u visini do 2% ukupnog poreza ostvarenog u protekloj kalendarskoj godini.

Odbitak se u potpunosti odobrava za sve donacije preko 250 eura.

Samo novčane donacije. Do 2% prihoda u visini do 1.032,91 eura za donacije ONLUS-u (Organizzazione Non Lucrativa di Utilita' Sociale) i drugim nevladinim organizacijama. Nema ograničenja za donacije sveučilištima ili sveučilišnim fondovima. Donacije ONLUS-u mogu se odbiti od poreza na prihod u visini do iznosa koji ne premašuje 10% od ukupno prijavljenog prihoda. Maksimum 70.000 eura na godinu. Druga je mogućnost da korporativni donatori mogu odbiti od svog prijavljenog prihoda donacije ONLUS-u u visini do maksimalno 2.065,83 eura ili za iznos koji nije viši od 2% od ukupno prijavljenog prihoda.

Porezni odbitak od 85% od doniranog iznosa, u visini do 20% od ukupnog plativog poreza.

Korporativnim donatorima je dozvoljen odbitak novčanih, nenovčanih donacija te čak i ponuđenih usluga. Iznimka su gotovinska plaćanja iznad 250 milijuna jednom primatelju. U nekim slučajevima, dvostruki iznos donacije može se odbiti u visini do 40% od oporezivog prihoda.

34

4.2. Porez na darove i nasljedstvo

Ako postoji porez na darove/nasljedstvo, obično se ubire u državama članicama u kojima je oporučitelj imao zadnje prebivalište. Čini se da drugačiji sustav postoji samo u Mađarskoj. Porezni obveznik je uobičajeno nasljednik ili legatar. U nekim slučajevima, međutim, živući donator ili nasljednik (u slučaju ostavštine) mogu zajednički podlijegati plaćanju poreza na darove / nasljedstvo.

Trebalo bi imati na umu da je posljednjih godina nekoliko država članica ukinulo zakone o porezu na darove i nasljedstvo. Pitanje odbitka poreza u takvim okolnostima za te države članice stoga će biti relevantno budući da porez čije bi se izuzeće ili smanjenje tražilo niti ne postoji.

U onim državama članicama u kojima postoji porez na darove i nasljedstvo, porezna oslobođenja su obično predviđena u slučajevima ako je primatelj OOD.

Tablica 3.: Oporezivanje darova i nasljedstva i porezne povlastice za OOD-e

Postoj ili porez na darove/nasljedstvo?

Ne

Da

Da

Ne

Da

Da

Ne

Da

Da

Da

Da

Da

Država

Austrija

Belgija

Bugarska

Cipar

ČeškaRepublika

Danska

Estonija

Finska

Francuska

Grčka *

Hrvatska

Irska

Oslobođenja za domaće donacije?

Nije primjenjivo

Da

Da

Nije primjenjivo

Da

Da

Nije primjenjivo

Da

Da

Ne

Da

Da

35

4.3. Porezni tretman OOD-a

OOD-u bi se u načelu oporezivao prihod od unajmljivanja i iznajmljivanja primjenom poreza na prihod ili poreza na dobit. I ovdje nailazimo na tehničke razlike: neke države članice ne oporezuju prihod organizacije, samo dividende dioničara.

Porezne olakšice za OOD-e postoje u većini država članica, ali u pravilu ne za sve vrste prihoda organizacije. Češći je slučaj da se razlikuje između posebnih vrsta prihoda.

Da

Ne

Da

Da

Da

Da, upravne pristojbe

Da

Da

Da

Da, upravne pristojbe

Ne

Ne

Da

Da

Ne

Da

Italija

Latvija

Litva

Luksemburg

Mađarska

Malta

Nizozemska

Njemačka

Poljska

Portugal

Rumunjska

Slovačka

Slovenija

Španjolska

Švedska


* Čeka se tumačenje ministarstva

Da

Nije primjenjivo

Da

Da

Da

Ne

Da

Da

Nije primjenjivo jer se oporezuju samo fizičke osobe

Da

Nije primjenjivo

Nije primjenjivo

Da

Nije primjenjivo jer se oporezuju samo fizičke osobe

Nije primjenjivo

Da

36

5. Tretiranje prekograničnih scenarija

Kao što je već opisano u točki 3.3., većina država članica prilagodila je tekst svojih propisa koji sad eksplicitno uključuju načelo nediskriminacije koje je uspostavio Europski sud pravde.

Postoje, međutim, neke države članice u kojima se potrebne izmjene i dopune (barem djelomično) nisu dogodile te zakonske odredbe još uvijek ne omogućuju stranim OOD-ima sa sjedištem u EU-u jednak status onome kojeg imaju domaći OOD-u u jednom ili više scenarija o kojima se raspravljalo u prethodnom tekstu (dio 4.1. – 4.3.).

5.1. Porezni poticaji za donatore u prekograničnim slučajevima

Tablica u nastavku odgovara na pitanje jesu li države članice usvojile načelo nediskriminacije u situacijama koje su slične slučaju Persche.

Tablica 4.: (Ne)diskriminacija donatora sukladno zakonskim odredbama

Država Mogu li individualni/korporativni donatori koji daruju usporedivim OOD-ima sa sjedištem u EU-u/EGP-u ostvariti iste porezne povlastice koje bi imali da daruju domaćem OOD-u, sukladno zakonskim odredbama?

Austrija

Belgija

Bugarska

Cipar

Češka Republika

Danska

Estonija

Finska

Francuska

Grčka

Hrvatska

Da, ali organizacija primateljica mora biti uključena na popis

Da

Da

Da

Da


Da


Da

Da

Da

37

Kao što je prikazano u tablici, postoje tri različita rješenja:

1. U 21 državi članici tekstovi zakona sadrže odredbu o nediskriminaciji; od toga 8 država članica zahtijeva evidentiranje odgovarajućih OOD-a na popisu.

2. U jednoj državi članici, Slovačkoj, tekst zakona ne spominje odredbu o nediskriminaciji, ali diskriminacija ne postoji jer nema poreznih poticaja za donatore.

3. U šest država članica, sukladno tekstu zakona, strani OOD-i sa sjedištem u EU-u diskriminirani su (još uvijek), čak i ako su usporedivi. U nekima od ovih zemalja izuzimanje stranih OOD-a je eksplicitno. U drugim zemljama ne

Irska

Italija

Latvija

Litva

Luksemburg

Mađarska

Malta

Nizozemska

Njemačka

Poljska

Portugal

Rumunjska

Slovačka

Slovenija

Španjolska

Švedska



Da

Da

Ne

Da

Ne



Da

Da

Ne

Ne

Ne, ali ne postoje porezni poticaji za domaća davanja te stoga nema diskriminacije

Da

Ne



38

postoji eksplicitno izuzimanje, ali tumačenje stručnjaka koji su radili na ovoj studiji ukazuje na to da su strani OOD-i još uvijek diskriminirani.

Jedan od primijećenih primjera poteškoća kod tumačenja nacionalnih zakona može se vidjeti prilikom tumačenja španjolskog zakona o zakladama: španjolski porezni zakon spominje samo „zakladu“ sukladno španjolskom zakonu o zakladama. Međutim, dok takvo pozivanje na status koji proizlazi iz građanskog prava može biti učinkovito za tuzemne zaklade, samo po sebi je jasno da takvo pozivanje ne pomaže stranim zakladama koje naravno imaju strani građansko-pravni status. U takvom slučaju će se morati tumačiti nacionalni porezni zakon i moguća su dva tumačenja:

a. Odredba znači da se zaklada sa sjedištem u inozemstvu mora registrirati kao španjolska zaklada da bi mogla ostvariti povlašteni porezni status pod jednakim uvjetima kao i domaća španjolska zaklada.

b. Odredba znači da zaklada sa sjedištem u inozemstvu mora implementirati odgovarajuće zahtjeve za građansko-pravni status, koje će španjolska porezna tijela morati provjeriti.

Kad bi se primijenilo prvo tumačenje, zakonske odredbe bi prekršile načelo nediskriminacije ESP-a budući da prisiljavaju zaklade sa sjedištem u inozemstvu da ishode građansko-pravni status španjolske zaklade. Samo bi drugo tumačenje moglo biti u skladu s nalozima ESP-a (pod uvjetom da građansko-pravni status ne zahtijeva od zaklade da ima sjedište na području Španjolske, što bi bilo protivno načelu nediskriminacije ESP-a). Stoga, samo tumačenje (b) bilo bi prihvatljivo i pravo je pitanje treba li se rastumačiti zakon kako bi se izbjegla pogrešna tumačenja kao što je tumačenje (a).

5.2. Porez na darove i nasljedstvo u prekograničnim slučajevima

Tablica u nastavku odgovara na pitanje jesu li države članice prilagodile svoje zakonodavstvo načelu nediskriminacije u situacijama koje su slične slučaju Missionswerk.

Tablica 5.: (Ne)diskriminacija OOD-a sa sjedištem u inozemstvu u pogledu poreza na darove i nasljedstvo

Država Ako porez na darove/nasljedstvo postoji, kao i oslobođenja za donacije domaćim OOD–ima, jesu li iste povlastice dostupne za donacije usporedivim stranim OOD-ima sa sjedištem u EU-u/EGP-u sukladno zakonskim odredbama?

Austrija

Belgija

Bugarska

Cipar

Nije primjenjivo, nema poreza

Da

Da


39

Češka Republika

Danska

Estonija

Finska

Francuska

Grčka

Hrvatska

Irska

Italija

Latvija

Litva

Luksemburg

Mađarska

Malta

Nizozemska

Njemačka

Poljska

Portugal

Rumunjska

Slovačka

Slovenija

Španjolska

Švedska

Ujedinjeno kraljevstvo

Da

Da, ali organizacija primateljica mora biti uvrštena na popis


Da

Ne

Čekaju se informacije

Ne

Da

Da


Ne

Da

Ne



Ne


Ne



Da

Nije primjenjivo, ne oporezuju se pravne osobe


Da

40

Kao što je prikazano u prethodnoj tablici, postoje tri različita rješenja:

U 11 država članica zakonske odredbe eksplicitno navode odredbu o nediskriminaciji; od toga 2 države članice zahtijevaju uvrštavanje odgovarajućih OOD-a na popis.

U 10 država članica nema diskriminacije jer u takvom slučaju uopće nema oporezivanja.

U šest država članica sukladno zakonskim odredbama strani OOD-i su diskriminirani, čak i ako su usporedivi s domaćim OOD-ima. Ponekad je onemogućavanje pristupa povlaštenom poreznom statusu stranim OOD-ima sa sjedištem u EU-u eksplicitno. U drugim slučajevima, u kojima zakonske odredbe nisu tako jasne, tumačenje lokalnih stručnjaka koji su radili na ovoj studiji ukazuje na to da su strani OOD-i još uvijek diskriminirani.

5.3. Porezni tretman OOD-a u prekograničnim slučajevima

Tablica u nastavku odgovara na pitanje jesu li države članice prilagodile svoje zakonodavstvo načelu nediskriminacije u situacijama koje su slične slučaju Stauffer.

Tablica 6.: (Ne)diskriminacija OOD-a sa sjedištem u inozemstvu u pogledu oporezivanja prihoda?

Država Ako oslobođenja od poreza na dobit postoje za domaće OOD–e, jesu li iste povlastice dostupne usporedivim stranim OOD-ima sa sjedištem u EU-u/EGP-u sukladno zakonskim odredbama?

Austrija

Belgija

Bugarska

Cipar

Češka Republika

Danska

Estonija

Finska

Da

Da, ali samo za jedan od dva alternativna temelja za ostvarivanje oslobođenja

Da

Ne

Da

Ne

Ne

Da

41

Francuska

Grčka

Hrvatska

Irska

Italija

Latvija

Litva

Luksemburg

Mađarska

Malta

Nizozemska

Njemačka

Poljska

Portugal

Rumunjska

Slovačka

Slovenija

Španjolska

Švedska


Da

Da

Ne


Da

Ne

Da

Ne

Da


Da

Da

Da

Ne

Ne

Ne, ali nema poreznih poticaja za OOD-e te stoga nema diskriminacije

Ne, ali nema poreznih poticaja za OOD-e te stoga nema diskriminacije

Ne

Da

Da

42

Kao što je prikazano u tablici, postoje tri različita rješenja koja države članice primjenjuju:

1. U 16 država članica zakonske odredbe eksplicitno navode odredbu o nediskriminaciji; od toga 2 države članice zahtijevaju uvrštavanje odgovarajućih OOD-a na popis.

2. U dvije države članice diskriminacija ne postoji jer uopće nema poreznih poti-caja u takvom slučaju.

3. U 10 država članica sukladno zakonskim odredbama strani OOD-i sa sjedište-m u EU-u bar su u nekom pogledu diskriminirani, čak i ako su usporedivi s domaćim OOD-ima. Ponovno, izuzeće je ponekad očito, a ponekad na njega ukazuje tumačenje lokalnih stručnjaka koji su radili na ovoj studiji, u slučajevima gdje tekst zakona nije sasvim jasan.

5.4. Zaključci

Sukladno tumačenju lokalnih stručnjaka, čini se da većina jest, ali nisu i sve države članice implementirale načelo nediskriminacije ESP-a u slučaju poreznih povlastica za strane OOD-e sa sjedištem u EU-u i njihove donatore. Međutim, još uvijek postoji 22 od mogućih 84 slučajeva(24) u kojima se čini da zakonske odredbe diskriminiraju strane OOD-e sa sjedištem u EU-u. Što se događa u takvim slučajevima u kojima zakon i dalje onemogućava stranim OOD-ima sa sjedištem u EU-u ostvarivanje povlaštenog poreznog statusa djelovanja za opće dobro pod istim uvjetima kao i domaćim OOD-ima?

Prema općim pravilima europskog zakonodavstva, nacionalno zakonodavstvo se u ta 22 slučaja mora tumačiti na način koji je sukladan s europskim načelom nediskriminacije. Takav je slučaj čak i u nezadovoljavajućim okolnostima kad su zakonodavne odredbe u kontradikciji sa stvarnom pravnom situacijom (tj. nisu sukladne zahtjevima europskog prava). Takve situacije su problematične jer bi se neinformiranim OOD-ima i donatorima moglo, jednostavno zbog nedovoljno jasnog zakona, onemogućiti ostvarivanje poreznih poticaja na koje imaju pravo.

U takvim slučajevima, država članica mogla bi biti prisiljena da formalno izmijeni i dopuni svoje propise kroz postupak Europske komisije zbog povrede prava. Međutim, čak i kad države članice formalno više ne diskriminiraju s poreznog stajališta, značajne proceduralne prepreke prekograničnoj filantropiji i dalje postoje, kao što će biti opisano u poglavljima koja slijede.

6. Proceduralni zahtjevi – usporedni prikaz

6.1. Uvod

Slučajevi ESP-a obvezuju države članice da ne diskriminiraju s poreznog stajališta usporedive strane OOD-e sa sjedištem u EU-u i njihove donatore i pitanje je koje su procedure države članice uspostavile kako bi ispitale usporedivost stranih OOD-a (24) Tri scenarija (Persche/porezni poticaji za donatore koji daruju u inozemstvo; Stauffer/porezni tretman stranih OOD-a koji ostvaruju prihod; Missionswerk/tretman prekogranične ostavštine/nasljedstva prema porezu na darove i nasljedstva) pomnoženo s 28 država članica daje 84 situacije za razmatranje.

43

sa sjedištem u EU-u i njihovih donatora. U svim državama članicama koje odobravaju porezne olakšice OOD-ima i njihovim donatorima postavlja se pitanje kako provesti test usporedivosti da bi se utvrdilo mogu li se ili ne mogu strani OOD-i sa sjedištem u EU-u smatrati usporedivima s domaćima. Za svaki pojedini slučaj, mjerilo za test usporedivosti uspostavljeno je kroz obveze koje proizlaze iz nacionalnog poreznog zakona, o čemu će biti riječi u dijelu 7.

6.2. Poseban postupak naspram općih odredbi

U pogledu postupovnih pravila za test usporedivosti, teoretski su mogući sljedeći pristupi:

automatsko priznavanje stranog OOD-a sa sjedištem u EU-u s povlaštenim poreznim statusom u vlastitoj zemlji,poseban režim koji upravlja procesom i prema čijim specifikacijama se provodi test usporedivosti za strane OOD-e sa sjedištem u EU-u, iliprimjenjuju se opće odredbe, budući da na snazi ne postoje izričite posebne odredbe.

Naravno, također su mogući različiti ili hibridni pristupi koji uspostavljaju posebne zahtjeve za test usporedivosti koji se primjenjuje samo na određene vrste poreza te stoga posljedično i na samo neke scenarije, dok su druge situacije i nadalje regulirane općim odredbama.

Informacije koje su dobivene od lokalnih stručnjaka pokazuju da je posebni procesni režim za strane OOD-e sa sjedištem u EU-u iznimka, dok je pribjegavanje općim odredbama uobičajeno. Nijedna država članica nije uvela automatsko prepoznavanje stranog OOD-a sa sjedištem u EU-u s povlaštenim poreznim statusom u vlastitoj zemlji. Stoga je u većini slučajeva sadržaj procesnog prava koje se primjenjuje pri procjenjivanju udovoljava li OOD uvjetima za ostvarivanje povlaštenog poreznog statusa jednak, bilo da se procjenjuje podobnost domaće ili strane organizacije sa sjedištem u EU-u. Kao što će analiza pokazati, ovaj pristup predstavlja određene izazove za strane OOD-e sa sjedištem u EU-u i donatore koji daruju u inozemstvo u pogledu toga koliko podataka/dokaza o ispunjavanju pravnih zahtjeva donatori moraju dostaviti. Često ovisi o praksi državnih tijela koliko je detalja/dokaza potrebno i mora li se uistinu i najmanja pojedinost ispuniti.

6.3. Opća odluka naspram odluka od slučaja do slučaja

Važna diferencijacija koja se može prepoznati jest u tome provodi li se test usporedivosti na način da se primjenjuje samo na jedan specifičan slučaj u kojem se traži porezna povlastica ili se provodi na takav način da omogućava općenitiji pristup poreznim olakšicama; tj. procjenjuju li se uvjeti za ostvarivanje povlaštenog poreznog statusa za strane OOD-e sa sjedištem u EU-u od slučaja do slučaja ili državna tijela donose opću odluku u vezi sa statusom takve organizacije. U načelu, porezna tijela su odgovorna za dodjeljivanje povlaštenog poreznog

statusa za djelovanje za opće dobro. Razlike postoje među državama članicama ovisno o tome jesu li ispostave poreznog tijela nadležne prema sjedištu organizacije koja traži odobrenje odgovorne za provedbu potrebnih provjera, ili odgovornost leži na središnjem poreznom tijelu koje nadzire dodjelu povlaštenog poreznog statusa u određenoj regiji ili u cijeloj zemlji.

Kao što tablica u nastavku prikazuje, odluka od slučaja do slučaja je najučestalija, ali općenita obvezujuća odluka o elementima za status porezno povlaštenog OOD-a, koja se tada obično evidentira na popisu, donosi se u nekim državama članicama.

Tablica 7.: Dodjeljivanje povlaštenog poreznog statusa od strane nadležnih tijela u prekograničnim sluča-jevima: je li to opća odluka (DA) ili odluka od slučaja do slučaja (NE)?

Država Persche Stauffer Missionswerk

AustrijaBelgijaBugarskaCiparČeškaRepublikaDanskaEstonijaFinskaFrancuskaGrčka*HrvatskaIrskaItalijaLatvijaLitvaLuksemburgMađarskaMaltaNizozemskaNjemačkaPoljskaPortugalRumunjskaSlovačkaSlovenijaŠpanjolskaŠvedskaUjedinjeno Kraljevstvo

* Čeka se tumačenje ministarstva

DaNeNeDaNe

DaNeDaNeNeNeDaNeNeNeNeNeDaDaNeNeNeNeNeNeNeDaDa

NeNeNeDaNe

NeNeNeNeNeDaDaNeNeNeNeNeDaNeNeNeNeNeNeNeNeNeDa

Ne postoji takav porezNeNeNe postoji takav porezNe

DaNe postoji takav porezNeNeNeNeDa

Ne postoji takav porez

NeNeNeDaNeNeNeNe postoji takav porezNe postoji takav porezNeNeNe postoji takav porezDa

44

45

6.3.1. Opća obvezujuća odluka o elementima statusa OOD-a

U slučaju opće odluke, uobičajena su sljedeća postupovna pravila:

Odluku obično donosi ex ante (prije nego što donator može tražiti oslobođenje od poreza za ovaj primateljski OOD ili nego što OOD provede aktivnosti) središnje tijelo, u pravilu porezno tijelo ili ministarstvo. OOD-i koji su ispunili uvjete testa usporedivosti obično se uvrštavaju na popis ili u registar. Status porezno povlaštenog OOD-a u pravilu vrijedi dok se ne opozove. U nekim državama članicama status je potrebno obnoviti nakon određenog vremena.

Potrebno je naglasiti da uvrštavanje u registar temeljem dostupnih informacija u pogledu prirode i svrhe organizacije u vrijeme testa usporedivosti ne može jamčiti potpunu pravnu sigurnost, budući da se provjeravaju samo statuti organizacija i pojedinosti o upravljanju njima i njihovim aktivnostima do trenutka upisa u registar, ali ne i stvarno upravljanje i aktivnosti nakon obavljenog testa usporedivosti i upisa u registar.

6.3.2. Neobvezujuća odluka od slučaja do slučaja za određeni porezni status

Odluka od slučaja do slučaja znači da nadležno porezno tijelo provodi test usporedivosti samo za određeni slučaj/zahtjev za porezni poticaj OOD-a ili njezinog donatora. Ova pojedinačna odluka nije obvezujuća. To znači da se ne evidentira u registru/popisu i da mjesno nadležno porezno tijelo drugog donatora može donijeti drukčiju odluku za isti OOD.

U slučaju odluke od slučaja do slučaja, uobičajena su sljedeća postupovna pravila:

U pravilu, odluku od slučaja do slučaja donose mjesno nadležna porezna tijela kao ex post procjenu. Ex post procjena znači da je status OOD-a samo potvrđen i da se odluka o tome ispunjava li ili ne ispunjava uvjete za odobravanje traženog poreznog poticaja donosi tek nakon završetka aktivnosti na koje se porezni poticaj odnosi. Neke države članice mogu dozvoliti OOD-u ili njegovom donatoru podnošenje zahtjeva za ex ante procjenu. Ex ante procjena podrazumijeva da se OOD procjenjuje prije obavljanja svojih aktivnosti.

Prednost ex ante procjene je očito uspostavljanje jače pravne sigurnosti. Međutim, također bi trebalo imati na umu da status djelovanja za opće dobro, kao što je ranije spomenuto, nije statičan i zahtijeva kontinuiranu procjenu: nije dovoljno da organizacija prema svom statutu služi svrsi općeg dobra; organizacija mora u svojoj svakodnevnoj praksi slijediti svoj statut i unutarnja pravila te uz to udovoljavati odgovarajućim zakonskim i regulatornim odredbama, a to je moguće samo uz kontinuirani fiskalni nadzor. Ex ante procjena može samo biti provjera statuta organizacije - pravo poslovanje i aktivnosti organizacije u odre-đenom periodu mogu se provjeriti samo ex post. Potpuna pravna sigurnost za nacionalne ili strane OOD-e stoga nije moguća.

46

6.4. Provedba testa usporedivosti

U oba slučaja test usporedivosti započinje provjerom nadležnih tijela da statut OOD-a zadovoljava uvjete za predmetni porezni poticaj. Teret dokazivanja leži u potpunosti na osobi ili subjektu koji će imati izravnu korist od poreznog poticaja, to jest samom OOD-u ili donatoru. Kad su u pitanju strani dokumenti, to znači da tijela mogu zahtijevati od OOD-a ili pojedinca koji podnosi zahtjev za porezni poticaj da dostave prijevod materijala na nacionalni jezik zemlje od koje se porezna olakšica traži.

Čini se da tijela imaju veliku slobodu u pogledu vrste dokaza statusa OOD-a sa sjedištem u inozemstvu koje zahtijevaju u svrhu provođenja testa usporedivosti. S jedne strane, test usporedivosti može biti jednostavan, da samo zahtijeva da je strani OOD već ocijenjen kao podoban i već ima status djelovanja za opće dobro u porezne svrhe u svojoj državi članici. Takav pristup podrazumijeva dostatnu usporedivost nacionalnih zakona predmetnih država članica. Primjer takve prakse može se naći u Luksemburgu u scenariju „Persche“ (donator iz Luksemburga daruje preko granice). Postupak za test usporedivosti ovdje predviđa da donator podnese popis obrazaca potvrde OOD-a uključujući sljedeće informacije: (a) datum osnivanja sukladno kojim zakonima koje države, adresa, (b) OOD ostvaruje isključivo jednu od sljedećih svrha: umjetničku, obrazovnu, filantropsku, vjersku, znanstvenu, društvenu, sportsku, turističku, razvojnu, svrhu suradnje, (c) ovi ciljevi su prepoznati kao podobni za porezne poticaje u državi osnivanja, (d) OOD je oslobođen poreza na prihod i bogatstvo i donacija bi se odbila od poreza u zemlji osnivanja OOD-a. Potvrda, kao i OOD-ov porezni status u zemlji osnivanja ne obvezuje luksemburško porezno tijelo – ono može na koncu ne uzeti u obzir potvrdu / tražiti dodatne informacije kao što su statut OOD-a/financijska izvješća itd. Međutim, barem postoji mogućnost za provođenje testa usporedivosti na predvidiv i relativno nebirokratski način.

S druge strane, međutim (a ovo je i najučestaliji scenarij), nadležna tijela mogu zahtijevati podnošenje ovjerenog prijevoda svih potrebnih dokumenata (statuta, godišnjih izvješća, bilance, dokaza o stvarnom korištenju sredstava u obliku računa, izjava/potvrda itd., te mogućih posebnih upitnika), što može proizvesti značajne troškove. Stoga je pitanje koliko često će se provoditi provjere vrlo važno u praktičnom pogledu, ali nije moguće na njega dati općeniti odgovor. Postoje anegdotski dokazi koji daju naslutiti da čak u okviru jedne porezne uprave pojedini službenici znaju primijeniti različita mjerila. Nadalje, može se uočiti da veliki, dobro prepoznatljivi nacionalni i međunarodni OOD-i imaju prednost zbog svojeg ugleda, što može dovesti do provedbe ne toliko strogih provjera.

Posebna situacija je u onim državama članicama u kojima građansko-pravna osobnost OOD-a automatski dovodi do priznavanja statusa djelovanja za opće dobro za neke ili sve relevantne porezne svrhe, odnosno tamo gdje su relevantni uvjeti građanskih i poreznih zakona jednaki. U takvim slučajevima kontinuirani nadzor stvarnog upravljanja i aktivnosti OOD-a ipak je potreban i porezna tijela ga provode.

47

Kao što neki stručnjaci naglašavaju (vidi primjere u Dodatku), troškovi ostvarivanja usporedivog statusa mogu onemogućavati priznavanje OOD-a preko granice. Redovito će strani OOD-i trebati pomoć pravnika u drugoj zemlji kako bi podnijeli valjani zahtjev i omogućili odgovarajuću analizu usporedivosti u prilog zahtjevu. Tamo gdje je prednost priznavanja vrijednosno niska, troškovi će vjerojatno odvratiti OOD-e od traženja svojih prava sukladno zakonodavstvu EU-a, osim ako se ne usvoji jedinstvena procedura

7. Mjerila za test usporedivosti

7.1. Uvod

Mjerilo svakog pojedinog testa usporedivosti uspostavljeno je na temelju uvjeta koje postavljaju odgovarajući nacionalni porezni zakoni.

Za početak je potrebno naglasiti da odredbe mogu odstupati u pogledu područja primjene: s jedne strane postoje jedinstveni standardi koji se primjenjuju na sve porezne olakšice, a s druge strane postoje različite odredbe koje postavljaju različite uvjete za poticaje u vezi s različitim vrstama poreza. Tako se, na primjer, odbitak od poreza na dohodak ponekad odobrava samo za neke svrhe djelovanja za opće dobro, dok se ostale svrhe, iako ne omogućavaju odbitak od poreza na dohodak za donatore, ipak priznaju kao da su od opće koristi za porezne svrhe u odnosu na ostale vrste poreza (npr. oslobođenje od poreza na dobit za OOD).

Komparativna analiza pravne regulative u pogledu uvjeta za povlašteni porezni status vrlo je izazovno područje. Iz komparativno-pravne perspektive potrebno je napomenuti da se u tekstovima odgovarajućih zakona često koriste neodređeni pravni termini čije tumačenje izlazi izvan područja primjene zbog nejasnoće. Shodno tome, dogodilo se čak nekoliko kontroverznih slučajeva koji su se bavili pitanjem ispunjava li nacionalni OOD uvjete vlastitog zakona o djelovanju za opće dobro.

Zbog toga je komparativno razmatranje relevantnih odredbi diljem EU-a još i složenije. Odredbe koje naizgled imaju isti tekst mogu imati različito značenje. Također se može dogoditi da je u jednoj zemlji odredba eksplicitno kodificirana, dok u drugoj takva odredba nije kodificirana, ali se svejedno primjenjuje u praksi, pri čemu se praksa razvijala tumačenjem nedefiniranih pravnih pojmova. Ova je studija usredotočena na odredbe i uvjete koji su se kroz komparativno iskustvo s terena pokazali kao glavni i temeljni u scenarijima prekogranične filantropije. Sveobuhvatan i iscrpan prikaz svih postojećih odredbi u svim državama članicama nije predviđen i, s obzirom na postojeće stanje komparativnog istraživanja pravne regulative, nije moguć.

Osnovna struktura raznih nacionalnih odredbi može se razvrstati na sljedeći način:

Čest je slučaj da se samo nekim određenim vrstama organizacija i pravnih oblika priznaje podobnost za status djelovanja za opće dobro (koji je značajan da bi netko mogao biti podoban za primatelja donacija koje se mogu odbiti od poreza i za vlastita poreznih oslobođenja za OOD).

48

Nadalje, potrebno je da OOD promiče određenu svrhu djelovanja za opće dobro i s postavljenim posebnim uvjetima u vezi s tim kako bi se ta svrha trebala ostvarivati.Ponekad postoje uvjeti u vezi s načinom na koje organizacija smije stjecati svoja sredstva, kao i formalni zahtjevi za unutarnju organizaciju OOD-a i sadržaj njegovih statuta.

7.2. Pravni oblik

U svim zemljama koje su se istraživale, porezne povlastice nisu ograničene na jedan pravni oblik, već se mogu primijeniti na različite oblike (npr. zaklada za opće dobro, udruga, društvo s ograničenom odgovornošću itd.).

Većina država kontinentalnog prava predviđa porezne poticaje za udruge i zaklade koje djeluju za opće dobro i njihove donatore. U nekoliko zemalja kontinentalnog i zemalja običajnog prava trgovačka društva/korporacije također mogu ostvariti povlašteni porezni status (Austrija, Njemačka, Nizozemska i UK), dok u drugim zemljama trgovačka društva/korporacije ne mogu ostvariti povlašteni porezni status (kao na primjer u Francuskoj, Španjolskoj i Švedskoj). U običajnom pravu često se susreću porezno povlaštene organizacije bez pravne osobnosti (dobrotvorni fond ili neregistrirana udruga), ali se porezne olakšice također odobravaju organizacijama koje djeluju za opće dobro koje nemaju pravnu osobnost u nekoliko zemalja kontinentalnog prava (npr. Austrija, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Švedska). U pogledu testa usporedivosti za dobrotvorne fondove, neke zemlje kontinentalnog prava nastavljaju tvrditi da se dobrotvorni fond ne može usporediti s građansko-pravnom zakladom jer relevantni građanski zakon ne prepoznaje fond kao valjani pravni subjekt. Međutim, u odluci briselskog Žalbenog suda od 9. rujna 2009. godine, u takozvanom slučaju bolnice Great Ormond Street, Sud tvrdi da britanski dobrotvorni fond, kojeg priznaje Komisija za dobrotvorne organizacije, ima posebna obilježja koja ga čine usporedivim s neprofitnim pravnim subjektom u Belgiji. Posljedično, na takvu vrstu fonda bi se trebala moći primjenjivati smanjena porezna stopa. Postoji i određena sudska praksa ESP-a u kontekstu zajedničkih investicijskih fondova, u smislu da se strani subjekti ne smiju diskriminirati samo na osnovi svojeg pravnog oblika(25). Stoga se očekuje da će države članice biti spremne primijeniti ovo načelo na dobrotvorne fondove bez potrebe za još jednom odlukom ESP-a u tom smislu.

Tek u nekoliko slučajeva postoje porezne olakšice koje se odobravaju za određene vrste OOD-a i/ili njihove donatore (Njemačka predviđa više poreznih poticaja za zaklade koje djeluju za opće dobro i njihove donatore u određenim slučajevima; a Austrija predviđa različita rješenja za poticaje u vezi s pojedinim porezima).

7.3. Svrhe djelovanja za opće dobro

Povlašteni porezni status OOD-a, koji dovodi do njegovih poreznih oslobođenja i poreznih povlastica za njegove donatore, ovisi o ispunjavanju svrhe djelovanja za

(25) npr. ESP 18.06.09. - C-303/07 (Aberdeen Property Fininvest).

49

opće dobro. Većina zemalja ima propisanu ili općenitu odredbu ili otvorenu odredbu kao temelj za određivanje koje se svrhe mogu smatrati kao svrhe djelovanja za opće dobro (npr. Nizozemska i Španjolska), dok druge zemlje imaju zatvoreni popis svrha djelovanja za opće dobro, čija je prednost veća pravna sigurnost, ali je nedostatak manjak fleksibilnosti (npr. Njemačka). U Mađarskoj je ukinut zatvoren popis svrha djelovanja za opće dobro; nije dovoljno jednostavno odabrati djelovanje za opće dobro, već je potrebno pozvati se na odgovarajući zakon, budući da bi djelovanje za opće dobro trebalo pomoći u ostvarivanju državne ili lokalne zadaće koja je izravno ili neizravno definirana zakonom.

Svrhe koje su prihvaćene u državama članicama razlikuju se ovisno o različitim nacionalnim kontekstima i pravnim, kao i socijalnim/kulturnim tradicijama. Bez obzira na to, može se prepoznati zajednička jezgra svih svrha, koje su, čini se, u svima ili barem u većini država članica prihvaćene kao svrhe djelovanja za opće dobro za porezne svrhe. To uključuje: umjetnost i kulturu, socijalnu skrb, potporu siromašnima, humanitarnu pomoć/pomoć pri katastrofama, pomoć djeci, mladima i starijima, znanost, istraživanja i inovacije, obrazovanje i obuku, zdravlje, dobrobit i medicinsku skrb, te zaštitu ranjivih i ugroženih osoba.

7.4. Korištenje sredstava

7.4.1. Isključivost korištenja sredstava

Čini se da većina država članica zahtijeva od OOD-a da ostvaruje isključivo svrhu djelovanja za opće dobro kako bi ostvario povlašteni porezni status. Međutim, nekoliko država članica odobrilo bi izuzetke pod posebnim uvjetima: u Njemačkoj, porezno povlaštena zaklada koja djeluje za opće dobro smije potrošiti do jedne trećine svog prihoda na životne troškove svog osnivača ili njegove/njezine uže rodbine ili na održavanje njihovih grobova (ako statut zaklade to izrijekom dopušta). U Danskoj, iako se svrha ne mora isključivo ostvarivati, porezne olakšice se odobravaju samo za donacije u svrhe djelovanja za opće dobro. U Švedskoj, granica je postavljena na način da se najviše 10% ukupne vrijednosti godišnjih troškova zaklade smije iskoristiti u svrhu koja nije za djelovanje za opće dobro; isto vrijedi za nizozemske zaklade (koje su po pravnom obliku ANBI).

Kako bi se izbjeglo zaobilaženje uvjeta promicanja isključivo svrhe djelovanja za opće dobro, sve države članice uglavnom tvrde da se imovina zaklade koja djeluje za opće dobro ne može prebaciti u privatno vlasništvo nakon raspuštanja OOD-a, već se mora ili ustupiti drugom OOD-u koji ima slične ciljeve kao i raspušteni subjekt (često se to treba naglasiti u statutu), ili u slučajevima kad to nije moguće, u korist države.

7.4.2. Naknada za članove odbora

Različite su tradicije u pogledu naknada za članove odbora porezno povlaštenih OOD-a u državama članicama.

U većini država članica dopuštena je odgovarajuća naknada (pretjerana naknada

50

nije dopuštena ni u jednoj državi članici jer bi to predstavljalo nepoštivanje odredbe o promicanju isključivo svrhe djelovanja za opće dobro).

U sljedećim državama članicama uglavnom nije dopušteno porezno povlaštenim OOD-ima nagrađivanje članova odbora: Francuskoj, Grčkoj, Irskoj Litvi, Luksemburgu, Slovačkoj, Sloveniji i Španjolskoj. Isto uglavnom vrijedi i u UK-u, ali zaklade u UK-u mogu podnijeti zahtjev Komisiji za dobrotvorne organizacije za odobrenje ako žele platiti svojim upraviteljima fondova (trenutačno se raspravlja o tome mogu li veće dobrotvorne organizacije tako postupati bez odobrenja). Mora se, međutim, napomenuti da nijedna od ovih država članica nema slična ograničenja u pogledu naknade za članove odbora.

Stoga se u stvarnosti mogu naći različite organizacijske strukture u državama članicama kao posljedica odredbi u vezi s plaćanjem naknade članovima odbora: u državama članicama koje ograničavaju plaćanje naknade članovima odbora, ti članovi odbora obično zadrže pretežno nadzornu ulogu, a dnevno poslovanje organizacije obavlja član izvršnog osoblja koji može dobivati prihvatljivu plaću. U drugim državama članicama, koje dopuštaju plaćanje odgovarajuće naknade, članovi odbora smiju obavljati funkciju i generalnih direktora, radeći puno radno vrijeme u zamjenu za odgovarajuću naknadu.

Kada je riječ o testu usporedivosti, potrebno je spomenuti nedavnu odluku donesenu u Španjolskoj u vezi s Riksbankens Jubileumsfondom, u kojoj sud smatra da činjenica da švedsko zakonodavstvo dopušta plaćanje naknade članovima odbora zaklade ne isključuje usporedivost švedske zaklade sa španjolskom zakladom.

7.4.3. Administrativni troškovi

U većini država članica zakonodavstvo izrijekom ne spominje da administrativni troškovi porezno povlaštenog OOD-a podliježu nekim utvrđenim ograničenjima. U većini ovih zemalja, međutim, uspostavljen je u praksi neki oblik ograničenja: primjeri su Austrija, Cipar, Estonija i UK.

U nekoliko država članica postavljeno je posebno ograničenje u vezi s administrativnim troškovima porezno povlaštene zaklade koja djeluje za opće dobro: Belgija (maksimum 20% od sredstava), Danska (državna tijela moraju odobriti ako prelaze 12% godišnjeg bruto prihoda), Latvija (maksimum 25% od općih donacija naveden je u građanskom pravu), Litva (ne smiju premašiti 20% godišnjeg prihoda fonda, uključujući prihod od osnovne imovine) i Španjolska (ne bi smjeli premašiti najviši iznos od ili 5% kapitala zaklade ili 20% njezinog neto prihoda). U Republici Češkoj također postoji posebno ograničenje, ali uz određenu mogućnost izbora oko toga kako se ograničenje iskazuje: u statutu mora biti navedeno da administrativni troškovi neće premašiti određeni postotak prihoda od imovine/sredstava; ili poseban postotak raspodjele za određenu godinu; ili postotak imovine/kapitala kako je predviđeno krajem godine.

Čak i u državma članicama u kojima ne postoje izričita ograničenja vjerojatno postoje implicitna ograničenja. Tumačenje uvjeta za promicanje „isključivo“ svrhe

51

djelovanja za opće dobro spriječilo bi nerazumne ili pretjerane administrativne troškove.

7.4.4. Podrška „široj javnosti“, a ne ograničenom dijelu stanovništva

Većina država članica zabranjuje porezno povlaštenim OOD-ima da podržavaju samo određeni ograničeni dio stanovništva, npr. članove obitelji.

U 13 država članica porezno povlašteni OOD mora izričito služiti „široj javnosti“: Austrija, Republika Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Poljska, Portugal, Španjolska i UK.

U drugim državama članicama to nije izričito potrebno, ali javna priroda koristi utvrđena je temeljem drugih kriterija, npr. u Grčkoj, dio javnosti koji ostvaruje korist mora se odabrati temeljem „objektivnog kriterija“.

7.4.5. Djelovanje u inozemstvu

U većini država članica djelovanje u inozemstvu ne ugrožava povlašteni porezni status OOD-a. Samo nekoliko država članica ima odredbe koje ograničavaju takvo djelovanje.

Jedan od vrlo rijetkih primjera izričite odredbe može se naći u Njemačkoj. Dok se očekivala presuda u slučaju Stauffer, porezna tijela njemačkih saveznih država bila su sklona izbjegavati odobravanje poreznih olakšica za donacije stranim zemljama koje nisu zemlje u razvoju. Kasnije je zakon izmijenjen na način da djelovanje „ili mora pružati potporu pojedincima s prebivalištem u Njemačkoj, ili bi djelovanje moglo koristiti ugledu Njemačke“. Novi tekst zakona „moglo koristiti“ razjašnjava da je nužno samo da je takva korist moguća. Stoga je za očekivati da će porezna tijela tumačiti odredbu na način da samo svrhe ili kampanje koje su protivne njemačkom javnom poretku padaju na testu. Međutim, u takvom slučaju, svrha se ni u kojem slučaju ne bi smatrala svrhom djelovanja za opće dobro. Stoga se čini da odredba teoretski ne može ograničiti prekogranične donacije. Međutim, može stvoriti pravnu nesigurnost i odvratiti ljude od darivanja za strane zemlje. Stoga se čini da je ovakva vrsta pravne odredbe primjer simboličnog zakona ili „zakona strašila“ (ako se ptica usudi sletjeti, strašilo zapravo ne može ništa poduzeti).

Sljedeći primjer ograničavanja djelovanja u inozemstvu temeljem tumačenja zakona može se pronaći u Francuskoj: francuska porezna tijela, želeći komentirati novi francuski porezni zakon dopisom, pokušala su dodati, kao još jedan uvjet, podatak da bi OOD sa sjedištem u državama EU-a ili EGP-a morao veći dio (60%) svoje djelatnosti obavljati na francuskom teritoriju. Zaklade i udruge osporile su ovakvo stajalište te je francuska Vlada odlučila u srpnju 2013. godine povući komentare/dopis poreznih tijela i savjetovati se sa zakladama i udrugama prilikom sastavljanja novog komentara. Iako se o detaljima još uvijek raspravlja, uvjet koji se tiče obavljanja većeg dijela djelatnosti na francuskom teritoriju ne bi se trebao zadržati u komentaru koji se sastavlja. Kad bi takva ograničenja ušla u zakon, upitno je bi li bila u skladu s presudom ESP-a u slučaju Komisija protiv Austrije.

52

7.4.6. Obveza pravovremene raspodjele sredstava

U većini država članica ne postoji izričiti zahtjev da porezno povlaštene zaklade koje djeluju za opće dobro moraju potrošiti svoj prihod ili jedan dio svog prihoda na svoje svrhe djelovanja za opće dobro u određenom vremenskom roku.

Međutim, nekoliko država članica pruža detaljan opis u pogledu visine prihoda i/ili vremena u kojem se on mora potrošiti kako bi se zadržao povlašteni porezni status. Primjeri su: Njemačka (prihod se mora iskoristiti prije kraja sljedeće godine – ovo je nedavno promijenjeno), Portugal (50% prihoda se mora potrošiti u roku od 4 godine od primitka), Španjolska (70% neto prihoda mora se potrošiti u roku od 4 godine) i Švedska (potrebno je iskoristiti oko 80% prihoda u roku od pet godina).

Zakonodavstvo nekih zemalja općenitije obvezuje da se prihod (ili većina prihoda) iskoristi u svrhu djelovanja za opće dobro u „razumnom“ roku: Finska (većina godišnjeg prihoda, ne uključujući kapitalne dobitke, u razumnom vremenskom roku), i UK (prihod bi se trebao potrošiti u „razumnom“ roku – u praksi je opće prihvaćeno da je to oko 3 godine). U Irskoj, iako ne postoji izričit uvjet da porezno povlašteni OOD potroši svoj prihod u nekom određenom roku, da bi OOD smio akumulirati kapital duže od 2 godine, mora prvo dobiti odobrenje od poreznih tijela.

7.5. Stvaranje sredstava

U skoro svim državama članicama OOD-ima je naizgled dozvoljeno da se bave barem nekakvim oblikom gospodarske djelatnosti prema zakonu o organizacijama. Jedna iznimka je, na primjer, Slovačka, gdje zakon o zakladama propisuje da gospodarske djelatnosti zaklada u pravilu nisu dopuštene, uz tek ograničene iznimke propisane zakonom.

Kada je riječ o poreznim zakonima, potrebno je napomenuti da većina država članica naizgled razlikuje (sa svrhom) povezane gospodarske djelatnosti, koje neposredno promiču svrhu djelovanja za opće dobro (npr. upravljanje muzejom radi promicanja kulturno-umjetničke svrhe) i (sa svrhom) nepovezane gospodarske djelatnosti koje samo ostvaruju novac koji će se potrošiti u svrhu djelovanja za opće dobro (npr. upravljanje tvornicom tjestenine). Naravno, ima slučajeva u kojima je upitno treba li se djelatnost smatrati povezanom ili nepovezanom gospodarskom djelatnošću (npr. upravljanje muzejskom trgovinom ili muzejskom kantinom).

Drugo je pitanje porezni tretman prihoda koji nastaje takvom djelatnošću na razini država članica. Porezni tretman gospodarskih djelatnosti varira. Neke države članice oporezuju u potpunosti sav prihod od poslovanja. Većina zemalja oporezuje prihod od nepovezane gospodarske djelatnosti – u nekim slučajevima ako premašuje određenu gornju granicu (u Njemačkoj se prihod od nepovezane gospodarske djelatnosti ispod 35.000 eura ne oporezuje) i oslobađa gospodarsku djelatnost povezanu sa svrhom djelovanja za opće dobro (u nekim slučajevima samo do određene gornje granice).

53

Međutim, u nekim državama članicama obavljanje većih nepovezanih gospodarskih djelatnosti može ugroziti porezno povlašteni status.

7.6. Dodatni uvjeti

Dodatni elementi mogu se naći u poreznim zakonima nekih država članica te bi ih strani OOD-i sa sjedištem u EU-u i njihovi donatori trebali uzimati u obzir kad žele udovoljiti kriterijima za test usporedivosti u tim zemljama.

55

C. Pregled i zaključci8. Pregled

Iz perspektive politika, glavna zapreka u rješavanju postojećih prepreka je potreba među državama članicama da se sa sigurnošću u to da je zajamčena određena razina kontrole izgradi jače povjerenje u međusobne sustave. Primjeri pokušaja da se izgradi jednostavnija praksa mogu se naći u nekim državama članicama (npr. obrazac potvrde u Luksemburgu) i trebalo bi biti u interesu svih država članica, kao i sektora (i društva u cjelini) da se nastavi s pokušajima pojednostavljenja i olakšavanja postupka testiranja usporedivosti.

Iz perspektive pravne regulative, različite pravne opcije u cilju olakšavanja određivanja usporedivosti i uspostave veće pravne sigurnosti za sve strane uključene u provedbu testova usporedivosti ipak postoje. Pet mogućih pristupa prikazano je u nastavku.

8.1. Provedba temeljem multilateralnih ili bilateralnih sporazuma

Države članice mogle bi razviti jednake uvjete za porezno povlaštene OOD-e uz pomoć multilateralnog sporazuma između svih država članica. Međutim, takav pristup nema realnih izgleda za jednoglasno odobrenje država članica koje bi bilo potrebno za takav pothvat. Izgledi za poteze nacionalnih vlada u smjeru usklađivanja svojih poreznih zakona za zaklade, potpisivanja posebnog multilateralnog poreznog sporazuma ili boljeg iskorištavanja sporazuma o dvostrukom oporezivanju kojim bi jednim i drugim OOD-ima odobrili automatsko priznavanje porezno povlaštenog statusa, nisu mnogo bolji.

8.2. Automatska usporedivost stranih OOD-a u nacionalnim poreznim zakonima

Države članice bi se, naravno, moglo potaknuti da dodjeljuju automatsko oslobođenje svim stranim organizacijama sa sjedištem u EU-u koje imaju priznati status poreznog oslobođenja za porezne svrhe u vlastitoj zemlji. Vidjevši da države članice nisu u mogućnosti postići dogovor o takvom automatskom priznavanju za uredbu o Europskog zakladnom statutu(26), teško je moguće da bi u ovoj fazi bile spremne dodijeliti automatsko oslobođenje svim drugim stranim porezno oslobođenim OOD-ima sa sjedištem u EU-u, budući da se čini da nemaju povjerenja/ne poznaju međusobne uvjete poreznih zakona i učinkovitost fiskalnih kontrola.

8.3. Strogi zajednički nazivnik nacionalnih poreznih zakona

Prema načelu nediskriminacije Europskog suda pravde, protivno je zakonu da država članica uskrati povlašteni porezni status stranom OOD-u sa sjedištem u EU-(26) Prijedlog za Uredbu Vijeća o Europskom zakladnom statutu (FE) COM/2012/035

56

u ako taj OOD ispunjava sve uvjete te države koji postoje za nacionalne OOD-e u cilju ostvarivanja povlaštenog poreznog statusa djelovanja za opće dobro, neovisno o lokaciji njegovog sjedišta.

Stoga teoretski, strani OOD sa sjedištem u EU-u bio bi automatski porezno povlašten u svim državama članicama ako njegov statut/pravilnici objedinjuju sve uvjete poreznih zakona država članica (de facto najstroži zajednički nazivnik), tj. dozvoljavaju samo takve svrhe djelovanja za opće dobro koje su dopuštene i koje bi omogućile pravo na povlašteni porezni status u svim državama članicama, zabranjujući plaćanje naknade članovima upravnog odbora (kao u španjolskom poreznom zakonu), zahtijevajući obvezu pravovremene raspodjele sredstava i nekoliko formalnih navoda u statutu zaklade (kao u njemačkom poreznom zakonu), itd. Izrada predloška statuta bi se također mogla razmatrati u ovom kontekstu, koji bi uključivao najstroži zajednički nazivnik poreznih zakona. OOD-i bi mogli koristiti „predložak statuta“ kako bi ostvarili dodatnu prednost u vidu skoro potpune sigurnosti da će biti prihvaćeni kao nositelj povlaštenog poreznog statusa za opće dobro u svim državama članicama.

Dvije su osnovne primjedbe protiv takvog pristupa:

Na prvi pogled, takav povlašteni porezni status pomoću predloška statuta može izgledati nerealan jer bi bio prereguliran i previše „birokratski“. Međutim, prema trenutačnim informacijama, čini se da su temeljni uvjeti poreznog zakona usporedivo slični u većini država članica. Predlošci statuta stoga mogu biti održivo sredstvo za olakšavanje mogućnosti organizaciji da ostvari povlašteni porezni status u svim državama članicama.

Ipak, veliki je izazov razviti predložak statuta zbog pravne nesigurnosti postojećeg poreznog zakonodavstva država članica. Smjernice, ili barem pomoć poreznih tijela, bili bi potrebni kako bi se osiguralo da će porezna tijela stvarno prihvatiti predložak statuta odgovarajuće države članice. U slučaju izmjena i dopuna odgovarajućeg zakona ili njegovog tumačenja, predložak statuta bi se također trebao izmijeniti.

8.4. Zajednička načela umjesto detaljnih pravila za određivanje istovjetnosti

Još jedan bi se pristup mogao primijeniti za poticanje poreznih tijela država članica da svoje provjere usmjere na skup zajedničkih načela umjesto na detaljna pravila. To ne treba spriječiti državu da uvede detaljnu odredbu u domaći kontekst, ali bi od države zahtijevalo da provede šire utemeljenu procjenu za potrebe usporedbe. Na primjer, kao što nedavni španjolski slučaj pokazuje (vidi Dodatak), čini se da odredba kojom se propisuje plaćanje naknade članovima odbora ne mora predstavljati ključno načelo samo po sebi, već se može smatrati aspektom šireg načela da bi OOD-i morali imati ograničenje ne-distribucije i izbjegavati ostvarivanje pretjerane privatne koristi. Trebalo bi biti dovoljno za potrebe usporedivosti da svaka država ograniči sposobnost OOD-a da ostvaruje privatnu korist, osim kad je slučajna posljedica ostvarivanja djelovanja za opće dobro.

Države članice su u prošlosti (2007.-2009.) već probale djelovati u cilju bolje

57

koordinacije kroz pristupe mekog prava. Međutim, u tom trenutku nije postignut dogovor na razini Vijeća. Vremena su se možda promijenila i možda sada postoji više sklonosti i povjerenja među državama članicama za daljnje razmatranje predmeta. Ideja bi mogla uključivati dogovor oko temeljnih načela koje bi porezna tijela provjeravala u prekograničnim slučajevima.

8.5. Pojednostavljenje procesnog prava

Značajno olakšanje procesa određivanja istovjetnosti može se postići uz pojednostavljenje načina na koji se provode testovi usporedivosti.

Jasne, jednostavne i lako shvatljive procedure za provjeru usporedivosti stranog OOD-a bile bi neophodne i upotreba obrasca potvrde (na način na koji se koristi u Luksemburgu) predstavljala bi inovativni pristup kojeg bi trebalo uzeti u obzir u ovom pogledu.

Alternativa testu usporedivosti bila bi ograničiti provjeru na utvrđivanje koriste li se posebne donacije koju su strani OOD-i primili sukladno nacionalnom zakonu države članice od koje se traži porezni poticaj. Očito, to bi olakšalo teret dokazivanja za organizacije koje dobivaju točne donacije od stranih donatora.

9. Zaključci

Komparativna analiza pravne regulative pokazuje da je jurisprudencija Europskog suda pravde koja nalaže nediskriminaciju OOD-a iz drugih zemalja članica dovela do ispitivanja usporedivosti kao metode koju koriste države članice kako bi odredile ispunjava li ili ne ispunjava OOD sa sjedištem u inozemstvu uvjete za povlašteni porezni status. Test usporedivosti je, u usporedbi s pravnom situacijom koja mu je prethodila, značajan korak naprijed: dok je u prošlosti stranom OOD-u sa sjedištem u EU-u jednostavno bilo onemogućeno da druge države članice priznaju njegov status djelovanja za opće dobro u porezne svrhe, sad je ta mogućnost otvorena. Međutim, ova studija ipak pokazuje da način na koji se načelo nediskr iminacije trenutačno primjenjuje nije u potpunosti zadovoljavajuće rješenje.

Završne opaske EFC-a/TGE-a

Uočavamo da su zakladni sektor i filantropija u širem smislu postali sve više međunarodni, ali da je fiskalna sredina još uvijek daleko od zadovoljavajuće. Presedanske presude Europskog suda pravde prisiljavaju države članice na nediskriminaciju stranih organizacija koje djeluju za opće dobro sa sjedištem u EU-u i njihovih donatora. Međutim, ova studija otkriva da prepreke i dalje postoje. Nekoliko država članica još nije uklonilo diskriminaciju, a čak i gdje jesu, problemi ostaju. OOD-i i njihovi donatori susreću se s nedostatkom pravne jasnoće, dugotrajnim i složenim procedurama te značajnim dodatnim troškovima za prijevode i savjetovanja kako bi dokazali svoj usporedivi status. U EU-u nije predviđen nikakav formalan ili ujednačen pristup testu usporedivosti: u pravilu, nadležno porezno tijelo je to koje odlučuje od slučaja do slučaja smatra li se strani OOD usporedivim s domaćim.

58

Mjerilo za test usporedivosti uglavnom je nacionalni porezni zakon države članice od koje se traže porezni poticaji i odlučujuće je pitanje uvijek koliko detaljno ovo mjerilo treba biti ispunjeno. Smatramo da „usporediv“ u kontekstu prekogranične filantropije ne bi trebalo značiti „identičan“ i podrazumijevati ispunjavanje svih preciznih pojedinosti odgovarajućih nacionalnih poreznih zakona, nego prije da organizacije moraju biti u suštini usporedive. EFC i TGE zajedno s drugim partnerima predani su radu u cilju daljnjeg razvoja i primjene najboljih praksi i prijedloga koji se navode u ovoj studiji kako bi dodatno olakšali porezno učinkovitu prekograničnu filantropiju. Osim dodatnih poboljšanja koja bi trebalo poticati na nacionalnoj razini, najprovedivija je opcija, čini se, pokušati staviti naglasak poreznih tijela država članica na set suštinskih načela za test usporedivosti. Već postoje razvijene zanimljive prakse, a luksemburški obrazac potvrde sigurno je jedna od njih.

Glavni problem konačnog rastvaranja izolacije još uvijek je pitanje kontrole i povjerenja među državama članicama. Mi se ipak možemo nadati da će s načelom nediskriminacije koje je na snazi sad već nekoliko godina, države članice biti spremnije pozabaviti se ovim pitanjem.

Ova bi studija mogla pružiti temelj za plan u godinama koje slijede.

59

DODATAK: Kako određivanjeusporedivosti funkcionira upraksi?Wellcome Trust

Paul Bater

Wellcome Trust je engleski dobrotvorni fond osnovan radi promicanja medicinskih istraživanja i edukacije o povijesti medicine. Oko 50% sredstava zaklade, koja svake godine ostvare investicijske prihode od oko 230 milijuna funti i financiraju dobrotvorne izdatke od oko 8 milijuna funti, ulaže se u globalni portfelj uvrštenih dionica.

Wellcome je u pravilu oslobođen britanskog poreza na povrat svojih investicija. Međutim, kad Wellcome investira u drugoj zemlji, ta zemlja obično primjenjuje svoje pravo da oporezuje prihod od investicija. Ipak, ako je ta zemlja država članica EU-a ili EFTA-e i oporezuje stranog investitora po višoj stopi od one koju primjenjuje na usporedivog domaćeg investitora, ta razlika u tretmanu vrlo vjerojatno predstavlja neopravdano ograničenje slobodnog kretanja kapitala kojeg štite zakoni EU-a/ EGP-a.

Slučaj Stauffer upozorio je Wellcome na mogućnost podnošenja zahtjeva za povrat poreza temeljem navedenog. Wellcome je podnio zahtjev za povrat poreza u devet država članica EU-a i Norveškoj onoliko unatrag koliko su lokalni vremenski rokovi dopuštali. Četiri zemlje (Austrija, Nizozemska, Švedska i Norveška) u potpunosti su podmirile naše zahtjeve. Ostalih pet je ili u potpunosti ili djelomično odbilo naše zahtjeve ili se još nisu pozabavile osnovanošću zahtjeva. Da bi se ovi postupci za povratom poreza mogli provesti, potrebno je u svakoj zemlji u kojoj smo podnijeli zahtjev imenovati lokalnog savjetnika s odgovarajućim stručnim znanjem. Također bi moglo biti potrebno da se dobrotvorno društvo usko poveže sa svojim povjerenikom kako bi se prikupili dokumenti koje je potrebno priložiti uz zahtjev. Prema našem iskustvu, ne postoje dvije zemlje koje imaju istu proceduru. Dokazni dokumenti koji se zahtijevaju mogu uključivati potvrde o registraciji za porezne svrhe, dokumente o porezu po odbitku, revidirane račune, temeljne dokumente (akt o osnivanju, statuti, ugovori, itd.), dokaz o primitku prihoda i njegovoj upotrebi za djelovanje za opće dobro – prevedene i službeno ovjerene prema potrebi.

Države koje nameću porez po odbitku kršeći zakone EU-a neće dobrovoljno izvršiti povrat poreza stranim dobrotvornim organizacijama, a Europska komisija ne može od njih zahtijevati da to naprave. Na svakoj pojedinoj zakladi je da svoj slučaj dokaže kroz odgovarajući nacionalni pravni postupak. Wellcome podnosi zahtjeve tamo gdje je to isplativo, tako da pretpostavljeni iznos poreza u svakoj

60

zemlji mora biti dovoljno visok da bi se pokušaj isplatio. Ukupni trošak za Wellcome do danas koji je nastao zbog podnošenja zahtjeva, analiza usporedivosti, ovjere zahtjeva, žalbenih i parničnih izdataka u deset zemalja iznosi oko 900.000 funti. Rezultat je pozitivan kad se usporedi s ukupnim povratom do danas koji iznosi preko 8 milijuna eura iz četiri države koje su u potpunosti isplatile naša potraživanja i s izgledom daljnjih povrata sredstava iz drugih zemalja koje još uvijek osporavaju naše zahtjeve.

Riksbankens Jubileumsfond

Göran Blomqvist i Anna Mogård

Stiftelsen Riksbankens Jubileumsfond (RJ) neovisna je zaklada koja promiče i podržava akademska istraživanja u vezi sa Švedskom. Zaklada financira u Švedskoj, kao i u drugim zemljama. RJ može investirati u sve vrste financijskih instrumenata i struktura koje su na tržištu, a investira u Švedskoj i u inozemstvu. Kupujemo i prodajemo dionice na burzi u Stockholmu, kao i u brojnim drugim gradovima, od kojih je značajan dio na području EU-a. Oko 28% naše imovine je u međunarodnim dionicama.

Nacionalna porezna tijela nekoliko zemalja EU-a zadržala su porez koji je prikupljen na dividende od ovih investicija. Uz pomoć vanjskih poreznih savjetnika nedavno smo ostvarili uspjeh pri povratu stranog poreza od UK-a i Španjolske; zahtjevi od Italije i Belgije su odbijeni; a slučaj u Njemačkoj još je u tijeku.

Španjolski slučaj bio je osobito veliki napredak. Pokrenut je u svibnju 2009., a konačnu i povoljnu odluku primili smo u studenom 2013., nakon žalbenog postupka na upravnom i zatim na visokom sudu. Ključno pitanje u ovom slučaju bilo je dokazivanje usporedivosti RJ-a sa španjolskom zakladom koja djeluje za opće dobro. Članovi odbora RJ-a primaju naknadu za rad. Ovo je propisano zakonom švedskog parlamenta kojim se uređuje plaćanje naknade za rad, koji osigurava da je takva naknada za rad zaklade Riksbankens ograničena, transparentna i pod nadzorom. Međutim, plaćanje naknade za rad članovima odbora zabranjeno je za španjolske zaklade. Naš je slučaj uspio pokazati da usporedivo ne znači identično – razlike u nacionalnom pravnom kontekstu u kojem se osnivaju zaklade ne isključuju to da se u suštini može zaključiti da su usporedive.

Ishod ovog slučaja je taj da je odobren povrat od oko 237.000 eura, plus 85.000 eura kamata za razdoblje od 2005. - 2008. godine. Trošak postupka za RJ iznosio je oko 50.000 eura. Ukupno po svim potraživanjima u raznim zemljama RJ je prikupio povrat od oko 2,4 milijuna eura, od čega je oko pola milijuna potrošeno na savjetnike u razdoblju od 2006. –2013. godine.

Jedan način za dugoročnu uštedu na troškovima je ostvarivanje statusa poreznog oslobođenja za djelovanje za opće dobro u drugim zemljama. Mi smo ostvarili taj status u Norveškoj, Danskoj, Finskoj, Irskoj, Nizozemskoj i SAD-u.

61

Britanski dobrotvorni fond u odnosu na belgijsku zakladu koja djeluje za opće dobro

Francis Houben, Legal & Tax Management SPRL

Načelo nediskriminacije za prekogranične darove i ostavštinu u potpunosti je implementirano u belgijsko zakonodavstvo. Usprkos tome, ostaju problemi u vezi s načinom na koji bi porezna tijela konkretno trebala postupiti kad trebaju ispitati prekograničnu ostavštinu. Zanimljiv primjer kojega treba razmotriti je slučaj bolnice Great Ormond Street. Ovaj slučaj se tiče stanovnika briselske regije koji je ostavio nasljedstvo britanskom dobrotvornom fondu 1999. godine. U svojoj odluci od 9. rujna 2009, briselski Žalbeni sud je zaključio da ako je britanski dobrotvorni fond u situaciji koja se može usporediti sa situacijom pravnih subjekata koje spominje belgijski zakon o oporezivanju nasljedstva, treba se primijeniti smanjena stopa poreza na nasljedstvo. Ovo je unatoč činjenici da se belgijski zakon o oporezivanju nasljedstva usmjerava skoro isključivo na pravni oblik korisnika, a britanski dobrotvorni fond nema pravnu osobnost. Ključni element ove odluke je činjenica da registracija dobrotvornog fonda kod Komisije za dobrotvorne organizacije i dodatne posebne karakteristike „daju ovom fondu pravnu osobnost koja se može usporediti s pravnom osobnošću u Belgiji“. Ova odluka je značajna budući da se ne ograničava na strogo i doslovno tumačenje zakona. Otkad su se dogodile činjenice slučaja bolnice Great Ormond Street, porezni postupak u Belgiji doživio je promjene. Smanjene porezne stope sad variraju ovisno o pravnom obliku. U briselskoj regiji organizacije koje djeluju za opće dobro imaju pravo na puno niže porezne stope od udruga ili privatnih zaklada (6,6% u odnosu na 25%). Nedavni slučaj postavio je pitanje koja bi se stopa trebala primjenjivati u prekograničnim slučajevima – može li se pokazati da se britanski dobrotvorni fond treba oporezivati po stopi za zakladu koja djeluje za opće dobro? Nekoliko elemenata daje naslutiti da je dobrotvorni fond blisko usporediv sa zakladom koja djeluje za opće dobro: oboje imaju jedno upravljačko tijelo, mogu se jednostrano osnovati temeljem oporuke, podrazumijevaju ideju darovanja sredstava i održivosti ili trajnosti te provođenja svrhe općeg dobra i podrške široj javnosti. Dobrotvorni fondovi, kao i belgijske zaklade koje djeluju za opće dobro, moraju dobiti formalno odobrenje svog statusa djelovanja za opće dobro – ovo odobrenje daje Komisija za dobrotvorne organizacije dobrotvornim fondovima, dok bi “Fondation d'utilité publique” trebala poštivati usporedivi postupak podnošenjem svog statuta na odobrenje Ministarstvu pravosuđa. Da bi potvrdila usporedivost, belgijska porezna tijela tražila su od britanskih državnih tijela da dostave dokument kojim se potvrđuje da se engleski subjekt može smatrati zakladom koja djeluje za opće dobro. Bilo je nemoguće dostaviti takav dokument budući da riječ „zaklada“ ne postoji u engleskom zakonodavstvu. Međutim, britansko porezno tijelo HMRC kao alternativno rješenje dostavilo je izjavu kojom potvrđuje da prihvaća da je fond dobrotvoran sukladno odobrenju Komisije za dobrotvorne organizacije, prilažući presliku brošure Komisije u kojoj su opisani kriteriji koje je potrebno ispuniti u UK-u u vezi sa „svrhom djelovanja za opće dobro“. Slučaj, koji je još uvijek bio u tijeku u vrijeme održavanja radionice

62

EFC-a, konačno je riješen dva mjeseca kasnije: porezna tijela su prihvatila gore spomenuto stajalište i primijenila sniženu stopu za zaklade koje djeluju za opće dobro (6,6%). Ovo su odlične novosti za britanske dobrotvorne fondove primatelje koji očekuju ostavštine od belgijskih donatora.

63

Bilješke