Priručnik za obuku za suzbijanje diskriminacije …Seminar o podizanju svijesti u područjima nediskriminacije i jednakosti u organizacijama civilnog društva Priručnik za obuku

Seminar o podizanju svijesti u područjima nediskriminacije i jednakosti u organizacijama civilnog društva

Priručnik za obuku za suzbijanje diskriminacije

"Seminar o podizanju svijesti u područjima nediskriminacije i jednakosti u organizacijama civilnog društva"

- VT/2010/007 -

Łukasz Bojarski, Isabelle Chopin, Barbara Cohen, Uyen Do, Lilla Farkas, Romaniţa Iordache

Svibanj 2012

Inicijativa koju je financirao Program Zajednice za zapošljavanje i solidarnost – PROGRESS (2007-2013)

1


ZAHVALE PROGRESS Ovaj priručnik je tiskan uz podršku Programa Europske Unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost (PROGRESS) (2007.-2013.). Programom upravlja Opća uprava za zapošljavanje, društvena pitanja i inkluziju Europske komisije. Njegova je svrha da financijski podupire provođenje ciljeva Europske unije u području zapošljavanja i socijalnih pitanja postavljenih u Socijalnom programu, te na taj način doprinese postizanju ciljeva Lisabonske strategije u ovim područjima. Sedmogodišnji program usmjeren je na sve dionike koji mogu utjecati na razvoj odgovarajućeg i djelotvornog radnog i socijalnog zakonodavstva i politika u EU27, , EFTA/EEA (European Free Trade Area / European Economic Area – Europsko područje slobodne trgovine / Europski gospodarski prostor) te državama kandidatima i pretkandidatima EU. Misija programa PROGRESS je ojačati doprinosa EU u podršci nastojanjima i preuzetim obvezama država članica da povećaju broj i kvalitetu radnih mjesta te da stvore bolje povezano društvo. Za potrebe ostvarivanja tog cilja, PROGRESS se koristi u : • davanju analiza i savjeta o područjima politika na koje se PROGRESS odnosi; • praćenju provođenja i izvještavanju o provođenju primjene zakonodavstva i

politika EU u područjima politika na koje se PROGRESS odnosi; • poticanju prijenosa politika, učenja i podrške među državama članicama o

ciljevima i prioritetima EU; • prenošenju stavova dionika i društva u cjelini. Za više informacija, vidi: http://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=327. Informacije sadržane u ovom izdanju ne moraju odražavati stavove i mišljenja Europske komisije. PRIRUČNIK Ovaj je priručnik sastavio Human European Consultancy (HEC) u partnerstvu s Migration Policy Group (MPG). Human European Consultancy upravlja projektima i provodi ih za vanjske klijente kao što su primjerice institucije Europske unije, Agencija Europske unije za temeljna prava, i ostale međudržavne organizacije i agencije. Žarišna područja interesa su ljudska prava, jednako postupanje i nediskriminacija, razvoj civilnog društva te razvoj i primjena metoda za poboljšanje usmjerenosti na rezultate, kvalitetnu skrb i praćenje provođenja. Usluge obuhvaćaju provođenje istraživanja i pisanje izvještaja o relevantnim temama i pitanjima u državama (članicama EU) te na

http://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=327

2


europskoj/međunarodnoj razini, organizaciju sastanaka i seminara za stručnu publiku te organiziranje (serija) treninga - http://www.humanconsultancy.com Migration Policy Group je nezavisna neprofitna organizacija posvećena razvoju politika i zakonodavstva u područjima mobilnosti, različitosti, jednakosti i anti-diskriminacije. Svoje ciljeve provodi potpomaganjem komunikacije među dionicima iz svih područja društva i stvaranjem djelotvornih odgovora na te izazove i prilike. MPG je proveo brojne studije, istraživanja i treninge u području anti-diskriminacije za tijela za promicanje jednakosti (pravobranitelje), organizacije civilnog društva, javne službenike i praktičare. MPG koordinira rad brojnih mreža stručnjaka u ovim područjima. Kao upravitelj sadržaja Europske mreže pravnih stručnjaka u području nediskriminacije, MPG kontinuirano prati europsko anti-diskriminacijsko zakonodavstvo i nacionalne mjere koje implementiraju pravo EU i priprema nacionalne godišnje izvještaje, komparativne analize, tematske izvještaje i specifične obavijesti. – http://www.migpolgroup.com Ovaj je priručnik razvijen u sklopu projekta “Seminar o podizanju svijesti u područjima nediskriminacije i jednakosti u organizacijama civilnog društva” (VT/2010/007) i cilj mu je stvaranje specifičnog materijala za treninge i aktivnosti nevladinih organizacija koji bi ojačao njihov kapacitet za bavljenje nediskriminacijom i jednakošću. Glavna svrha projekta je da poboljša utjecaj i djelotvornost organizacija civilnog društva u području primjene zakonodavstva i politika o jednakosti i nediskriminaciji, provođenjem serije nacionalnih seminara za podizanje svijesti u 32 europske države. Glavni dio ovog priručnika oslanja se na dvije prijašnje inicijative koje su provodili MPG i HEC, “Mapping capacity of civil society dealing with anti-discrimination (2004)” i “Anti-Discrimination and Diversity Training (2006)”. Svi moduli za treninge razvijeni su u sklopu ovog projekta nakon provedene procjene potreba u svim ciljnim državama u veljači 2011. PROJEKTNI TIM Upravljanje projektom: Isabelle Chopin (MPG), Uyen Do (MPG), Ivette Groenendijk (HEC), and Marcel Zwamborn (HEC). Autori Priručnika i voditelji nacionalnih timova za treninge: Łukasz Bojarski, Isabelle Chopin, Barbara Cohen, Uyen Do, Lilla Farkas i Romaniţa Iordache.

http://www.humanconsultancy.com/

http://www.migpolgroup.com/

http://www.migpolgroup.com/publications_detail.php?id=195



3


SADRZAJ UVOD .......................................................................................................................... 5 1 POZADINA: INSTITUCIONALNI I PRAVNI OKVIR EUROPSKIH PROPISA O

SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE ......................................................................... 7 1.1 Uvod u Europsku uniju ................................................................................ 7

1.1.1 Institucije EU-a i njihova uloga u područjima nediskriminacije i jednakosti ....................................................................................... 7

1.1.2 Opća načela i izvori prava EU-a relevantnih za nediskriminaciju i jednakost ...................................................................................... 12

1.1.3 Neprimjenjivanje propisa EU ........................................................ 16 1.2 Kratki uvod u relevantne institucije i pravne odrebe Vijeća Europe o

nediskriminaciji i jednakosti ...................................................................... 17 1.2.1 Relevantne institucije Vijeća Europe ............................................ 17 1.2.2 Relevantni propisi ........................................................................ 18

1.3 Kratki uvod u relevantne institucije i pravne odredbe Ujedinjenih naroda o nediskriminaciji i jednakosti ...................................................................... 19

2 POZADINA: PRAVNI OKVIR EUROPSKOIH PROPISA VEZANIH UZ SUZBIJANJE DISKRIMINACIJE ....................................................................... 22 2.1 Definicije diskriminacije ............................................................................. 22

2.1.1 Izravna diskriminacija ................................................................... 22 2.1.2 Neizravna diskriminacija .............................................................. 23 2.1.3 Uznemiravanje ............................................................................. 24 2.1.4 Poticanje na diskriminaciju ........................................................... 25 2.1.5 Viktimizacija ................................................................................. 25

2.2 Materijalni opseg Direktiva ........................................................................ 26 2.3 Osobni opseg Direktiva ............................................................................. 27 2.4 Pozitivne mjere ......................................................................................... 27 2.5 Mjere razumne prilagodbe za osobe s invaliditetom ................................. 28 2.6 Iznimke od zabrane diskriminacije u Direktivama ..................................... 29

2.6.1 Izvorni zahtjevi posla .................................................................... 29 2.6.2 Razlike u postupanju na temelju dobi .......................................... 29 2.6.3 Ostale iznimke ili izuzeci .............................................................. 30

2.7 Obrana prava: pristup sudu ...................................................................... 30 2.8 Prebacivanje tereta dokaza ...................................................................... 31 2.9 Sankcije .................................................................................................... 31 2.10 Podizanje svijesti, širenje informacija i uključivanje civilnog društva ......... 31 2.11 Tijela za promicanje jednakosti ................................................................. 32 2.12 Izvješćivanje ............................................................................................. 33

3 ULOGA NEVLADINIH ORGANIZACIJA U SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE .... 34 3.1 Što je nevladina organizacija (NVO)? ....................................................... 34 3.2 Koja je uloga NVO na području suzbijanja diskriminacije? ....................... 34 3.3 Što je NVO-u potrebno kako bi ispunio svoju ulogu? ................................ 36 3.4 Zašto NVO ima bolji položaj od drugih organizacija u radu na suzbijanju

diskriminacije? .......................................................................................... 36 3.5 Koje su prepreke za NVO-ove i kako ih je moguće nadvladati? ............... 36

4


4 MODULI ZA OBUKU / DJELOVANJE NEVLADINIH ORGANIZACIJA ............. 39 4.1 Prikupljanje informacija i planiranje akcije ................................................ 39

4.1.1 Definicija ...................................................................................... 39 4.1.2 Međuciljevi ................................................................................... 40 4.1.3 Opseg .......................................................................................... 40 4.1.4 Sadržaj ......................................................................................... 41 4.1.5 Što je strateško planiranje? .......................................................... 45

4.2 Zagovaranje .............................................................................................. 48 4.2.1 Definicija ...................................................................................... 49 4.2.2 Opseg .......................................................................................... 49 4.2.3 Sadržaj ......................................................................................... 49

4.3 Ispitivanje situacije (probni slučajevi) ........................................................ 61 4.3.1 Definicija ...................................................................................... 62 4.3.2 Sadržaj ......................................................................................... 62

4.4 Etički standardi ponašanja(kodeksi ponašanja) ........................................ 71 4.4.1 Definicija ...................................................................................... 72 4.4.2 Opseg .......................................................................................... 72 4.4.3 Sadržaj ......................................................................................... 72

5 IZVORI .............................................................................................................. 81

5


UVOD Dobrodošli u priručnik za obuku za suzbijanje diskriminacije! Ovaj priručnik za obuku razvijen je u okviru projekta ‘Seminar o podizanju svijesti u područjima nediskriminacije i jednakosti u organizacijama civilnog društva’ – VT/2010/007, koji financira EU, provedenom u 32 europske države Te države uključuju sve države članice (osim Luksemburga), Norvešku, četiri države kandidatkinje: Bivšu Jugoslavensku Republiku Makedonijui – FYROM, Island, Srbiju i Tursku, te državu pristupnicu Hrvatsku.1 Crna gora, peta država kandidatkinja, nije sudjelovala u projektu. Projekt predstavlja inicijativu Europske komisije, a utemeljio ga je Program Zajednice za zapošljavanje i društvenu solidarnost – PROGRESS. Provode ga Human European Consultancy (www.humanconsultancy.com), Migration Policy Group (www.migpolgroup.com) i lokalni partneri u svakoj od 32 zemlje. Cilj je projekta ojačati kapacitet organizacija civilnog društva koje rade na nediskriminaciji i jednakosti razvojem materijala i aktivnosti za obuku. Nevladine organizacije imaju vitalnu ulogu u prihvaćanju i provođenju antidiskriminacijske politike i zakonodavstva na terenu. Njihova je ključna uloga zastupati i braniti one koje predstavljaju, kao i u podizati svijest među žrtvama i potencijalnim žrtvama diskriminacije, koje često nisu svjesne svojih prava, te u široj javnosti. Ovaj je priručnik namijenjen nacionalnim voditeljima seminara za obuku , a trebao bi poslužiti i kao pomoć nevladinim organizacijama u njihovu radu na promociji jednakosti i nediskriminacije. Sudionici na tim nacionalnim seminarima dolaze iz raznih nevladinih organizacija i udruga koje pokrivaju sve oblike diskriminacije: na temelju rasnog i etničkog podrijetla (uključujući Rome), vjere ili uvjerenja, dobi, invaliditeta i spolne orijentacije. Iako spol nije posebno obrađen ovim projektom obuke, aspekti koji se odnose na spol bit će obuhvaćeni svim aktivnostima. Priručnik se temelji na iskustvu i materijalima razvijenima u ranijim projektima koje je financirao EU, kao što su Mapiranje kapaciteta civilnog društva koje se bavi suzbijanjem diskriminacije (VT/2004/45) i Obuka za suzbijanje diskriminacije i različitost (VT/2006/009). Ti su projekti uključivali mapiranje situacije u organizacijama civilnog društva, kao i osmišljavanje i provedbu niza obuka u svrhu povećanja znanja, uvida i kapaciteta organizacija civilnog društva. Ovaj projekt predstavlja važnu nadgradnju jer nadopunjuje ranije projekte posebno se usmjerujući na povećanje utjecaja i učinkovitosti organizacija civilnog društva u pogledu primjene i promicanja politika na području jednakosti i nediskriminacije 1 Lihtenštajn i Luksemburg nisu uključeni u ovaj projekt zbog činjenice da je način obuke za

nevladine organizacije u tim zemljama drukčiji. Srbija, koja je na početku projekta bila potencijalna država kandidat, dobila je status države kandidata 2. ožujka 2012.



6


Ovaj priručnik predstavlja pravni okvir EU-a, uključujući pregled općih načela i izvora prava EU-a relevantnih za nediskriminaciju kao i ulogu institucija, tijela i agencija EU-a (Europskog parlamenta, Europskog vijeća, Europske komisije, Suda Europske unije (ECJ) i Agencije za temeljna prava (FRA)) u promicanju i jamčenju nediskriminacije i jednakosti. On, k tome, opisuje i važnost uloge nevladinih organizacija u razvoju i primjeni politike i zakonodavstva na području nediskriminacije i jednakosti. Tijekom pripreme ovog priručnika u 32 zemlje uključene u projekt provedena je procjena usmjerena na utvrđivanje njihovih potreba i specifičnosti. Na temelju nje nacionalni će voditelji obuke biti obučeni u modulima koji odražavaju potrebe i kontekst njihove zemlje utvrđen tijekom faze procjene potreba: 1. Prikupljanje informacija i planiranje djelovanja 2. Zagovaranje 3. Ispitivanje situacije (probni slučajevi) 4. Etički standardi ponašanja (kodeksi ponašanja) Stoga ovaj priručnik sadrži posebna poglavlja o svakoj o ovih tema. Ta poglavlja čine jezgru ovog priručnika za obuku.

7


1 POZADINA: INSTITUCIONALNI I PRAVNI OKVIR EUROPSKIH PROPISA O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE

Ciljani ishodi učenja: • Sudionici bi trebali steći temeljna i ažurna znanja o prirodi prava i institucija EU-

a relevantnih za područje nediskriminacije. • Sudionici bi trebali razumjeti koncept diskriminacije kako se odražava u važećim

europskim normama. 1.1 Uvod u Europsku uniju Europska unija (EU) ima 27 zemalja članica koje su dio svog suvereniteta – ili zakonodavnih ovlasti – prenijele na EU: Austrija, Belgija, Bugarska, Cipar, Republika Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo. U vrijeme pisanja, Hrvatska je država pristupnica EU. Pod uvjetom da sve države članice EU i Hrvatska ratificiraju Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (potpisan u prosincu 2011), Hrvatska će 1. srpnja 2013. postati 28. država članica EU. Slijedeće države imaju status službenih država kandidata za pristup EU: Island, bivša jugoslavenska Republika Makedonija, Crna gora (koja nije sudjelovala u ovom projektu), Srbija i Turska. EU također pregovara o članstvu s potencijalnim državama kandidatima: Albanija, Bosna i Hercegovina, te Kosovo temeljem Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a broj 1244. 1.1.1 Institucije EU-a i njihova uloga u područjima nediskriminacije i

jednakosti Među europskim institucijama i tijelima četiri različite institucije i jedna nezavisna agencija zadužene su za provođenje zadataka EU-a na područjima nediskriminacije i jednakosti unutar EU:2 EU institucije: A. Europski parlament (predstavlja stanovnike Europske Unije);

2 Poduzimanje aktivnosti u pogledu suzbijanja diskriminacije izvan EU je sastavni dio Zajedničke

vanjske i sigurnosne politike EU (ZVSP). Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (Visoki predstavnik), imenovan od strane Europskog Vijeća, vodi ZVSP (čl. 18. UEU), potpomognut od strane Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) koja se ustrojava odlukom Vijeća od 26. srpnja 2010., OJ L. 201/30 od 3. kolovoza 2010., (čl. 27., st. 3. UEU). Za sastav i pravni temelj ESVD vidjeti: http://eeas.europa.eu/background/organisation/index_en.htm.

http://eeas.europa.eu/background/organisation/index_en.htm

8


B. Vijeće Europske unije (predstavlja vlade država); C. Europska komisija (predstavlja i podupire interese EU u cjelini); D. Sud Europske unije (primjenjuje propise europskog zakonodavstva); i Agencija EU: E. Agencija za temeljna prava (agencija EU-a koja njezinim institucijama i

državama članicama pruža pomoć i stručnost vezane uz temeljna prava pri primjeni prava EU-a).

A. Europski parlament • Parlament ima tri osnove uloge:

o S Vijećem dijeli ovlasti u području provođenja rasprave i usvajanja europskih zakona.

o Provodi demokratski nadzor nad svim institucijama EU-a, osobito nad Vijećem. Ovlašten je za odobravanje ili odbijanje imenovanja svih članova Vijeća i izglasavanja nepovjerenja Vijeću u cjelini.

o S Vijećem dijeli nadležnost nad proračunom EU-a. Na kraju postupka u cijelosti prihvaća ili odbija proračun zajedno s Vijećem.

• Mjesečne plenarne sjednice – "zasjedanja Parlamenta" – održavaju se u Strasbourgu (u Francuskoj). Sjednice parlamentarnih odbora i sve dodatne plenarne sjednice održavaju se u Bruxellesu (u Belgiji), a Luxsembourg je sjedište administrativnih ureda ("Glavno tajništvo").

• 736 zastupnika Europskog parlamenta (MEP-a) bira se izravno na općim izborima svakih pet godina, na izborima se može kandidirati svaki građanin EU-a, a građani EU-a mogu glasovati neovisno o tome u kojoj državi članici žive.

• Odbori se osnivaju za rješavanje pojedinačnih problema. Postoji Odbor za zapošljavanje i socijalnu politiku, Odbor za prava žena i ravnopravnost spolova, Odbor za vanjske poslove i Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove. Odbor za predstavke odgovara na predstavke pojedinaca koji smatraju da su povrijeđena njihova prava koja štiti EU.

B. Vijeće Europske unije • Institucija sa sjedištem u Bruxellesu (u Belgiji), glavno tijelo s pravom

odlučivanja Europske Unije. • Vijeće je odgovorno za donošenje odluka i koordinaciju:

o za donošenje europskih propisa, na mnogim područjima zajedno s Europskim parlamentom

o za koordiniranje općih ekonomskih politika država članica o za određivanje i provedbu zajedničke vanjske i sigurnosne politike,

na temelju smjernica Europskog vijeća (redovitih susreta predsjednika država ili vlada članica EU-a)

o za zaključivanje međunarodnih ugovora između EU-a i jedne ili više država ili međunarodnih organizacija

http://en.wikipedia.org/wiki/Head_of_state

http://en.wikipedia.org/wiki/Head_of_state

http://en.wikipedia.org/wiki/Head_of_government

9


o za koordiniranje djelovanja država članica i za prihvaćanje mjera iz područja policijske i pravosudne vezanih uz borbu protiv kriminala

o zajedno s Europskim Parlamentom, za odobravanje proračuna EU-a • Vijeće čine ministri država članica koji se sastaju unutar Vijeća Europske Unije.

Ovisno o pitanju o kojem se raspravlja, svaku državu predstavlja ministar nadležan za to područje.

• Vijećem predsjedavaju pojedinačne države članice, koje se rotacijom izmjenjuju svakih šest mjeseci. Dodatno, Vijeće za vanjske poslove sastavljeno od nacionalnih ministara vanjskih poslova ima stalnog predsjedajućeg – Visokog predstavnika EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

• Vijeće EU-a može donositi uredbe, direktive, odluke, zajedničke radnje, preporuke ili mišljenja. Ono može i usvajati zaključke, izjave ili rezolucije.

• Vijeće EU-a treba razlikovati od Europskog vijeća, koje određuje opći politički smjer i prioritete Europske Unije, a sastoji se od predsjednika država ili vlada država članica, njegova predsjednika i predsjednikom Komisije. Europsko vijeće postalo je jedna od sedam institucija Unije u prosincu 2009. godine, kada je na snagu stupio Lisabonski ugovor. Njegov predsjednik (trenutačno je to Herman Van Rompuy iz Belgije) bira se kvalificiranom većinom glasova na mandat u trajanju od dvije i pol godine, koji se jednom može obnoviti.

C. Europska komisija • Tijelo izvršne vlasti smješteno u Bruxelleseu (u Belgiji). • Glavne uloge Europske komisije uključuju, između ostalih, i slijedeće:

o predlaže propise Parlamentu i Vijeću o vodi i provodi politika EU-a (npr. politike suzbijanja diskriminacije) te

izrvršava proračun • Kao „čuvarica Ugovora“, Komisija provjerava primjenjuju li sve države članice

na primjeren način zakone EU;Sastoji se od po jednog povjerenika po državi članici, kojeg predlažu vlade, postavlja Vijeće, a potvrđuje Europski parlament na mandat od pet godina. Povjerenici djeluju nepristrano i neovisno, a nadležni su za određeno područje politika.

• Opću upravu za pravosuđe čine četiri uprave – za građansko pravo, za kazneno pravo, za temeljna prava i državljanstvo Unije, a od siječnja 2011. pridodana im je i uprava za jednakost. Uloge opće uprave za pravosuđe: o promiče Povelju o temeljnim pravima Europske Unije; o koordinira i promiče razvoj politika za suzbijanje diskriminacije na temelju

spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije; promiče svijesti o jednakosti i nediskriminaciji; koordinira razvoj politika vezanih uz nediskriminaciju etničkih manjina, osobito Roma

o jača građanstvo promicanjem i zaštitom prava građana u njihovu svakodnevnom životu omogućujući im korištenje svih pogodnosti europske integracije, a osobito pravo na slobodno kretanje unutar Europske unije

10


o razvija europsko područje prava i jamči pravnu sigurnost i ravnopravnost za građane, potrošače i gospodarske subjekte provodeći njihova prava unutar granica njihovih država i izvan njih

o razvoj koherentne politike suzbijanja kriminaliteta za EU na temelju uzajamnog priznanja sudskih odluka, usklađujući minimalna pravila kaznenog procesnog prava, kao prava žrtava i ljudi optuženih ili osumnjičenih za počinjenje kaznenog djela.

o sudjelovanje u bliskom dijalogu o razvoju razboritih pravosudnih politika s institucijama EU-a i državnim parlamentima

D. Sud Europske unije (Sud) • Glavni sud u EU-u, smješten u Luxembourgu. • Uloga Suda je da tumači i osigura jednoobraznu provedbu propisa EU u svim

državama članicama EU. • Sud se sastoji od po jednog suca po državi članici. Sudu pomaže osam

nezavisnih odvjetnika, čija je uloga davanje nepristranih mišljenja o pojedinim predmetu Sudu. Suci se imenuju u dogovoru vlada država članica na mandat od šest godina koji se može obnoviti.

• Glavna nadležnost: o Zahtjevi za prethodni postupak: ako na bilo koji način dvoji oko tumačenja

ili valjanosti propisa EU-a, nacionalni sud može, a u nekim slučajevima i mora, zatražiti savjet Suda. Stranke u postupku od nacionalnog suca mogu zatražiti odobrenje za takav zahtjev, no sudac može i po vlastitom nahođenju odlučiti proslijediti predmet. Predmet može proslijediti svaki sud, not samo je nacionalni sud na najvišoj instanci obvezan to učiniti. Ovaj se savjet daje u obliku "prethodnog postupka" prema kojem Sud može, na primjer, odrediti je li nacionalno zakonodavstvo usklađeno s propisima EU-a. Prilikom odlučivanja o sporu nacionalni sud kojem je upućena presuda ograničen je danim objašnjenjem. Odluka Suda na isti način obvezuje i ostale nacionalne sudove pred kojima se pojavljuje isti problem.

o Postupci povodom tužbe zbog propusta: Komisija ili država članica može inicirati postupak ako ima razlog vjerovati da država članica ne ispunjava svoje obveze sukladno propisima EU-a. Nakon preliminarnog postupka, u kojem se državi članici daje mogućnost odgovora na upućene prigovore, Komisija može podnijeti tužbu zbog kršenja ugovora pred Sud.

o Daljnja pravna nadležnost koja jamči pravilno funkcioniranje institucija EU-a: žalbe zbog pogrešne primjene prava samo na presude Prvostupanjskog suda, revizija odluka Općeg suda o žalbama na odluke Službeničkog suda Europske Unije, radnje za poništavanje mjera koje usvaja neka institucija, tijelo, ured ili agencijaEuropske Unije, postupci povodom tužbe zbog propusta kojima se utvrđuje zakonitost propusta institucije, tijela, ureda ili agencija Europske Unije.

• Sud može zasjedati u punom sastavu, kao Veliko vijeće od 13 sudaca, ili u Vijećima od tri ili pet sudaca. Odluke se donose većinom glasova.

11


Ne postoje izdvojena mišljenja, presude potpisuju svi suci koji su sudjelovali u odlučivanju i čitaju se na sudu.

E. Europska agencija za temeljna prava (FRA)

Europska agencija unije za temeljna prava (FRA) nezavisna je agencija EU-a osnovama 1. ožujka 2007. sa sjedištem u Beču u Austriji. Cilj je FRA pružati institucijama i državama EU-a pomoć i ekspertizu vezanu uz temeljna kada primjenjuju propisi EU-a. Glavni je zadatak Agencije prikupljanje i širenje objektivnih, pouzdanih i usporedivih podataka o stanju temeljnih prava u svim državama EU-a u djelokrugu prava EU-a. FRA je zadužena i za podizanje svijesti o temeljnim pravima. Agencija nema ovlasti za: • istraživanje pojedinačnih pritužbi • provedbu regulatornih odluka • provođenje sustavnog i stalnog nadzora država EU-a Organizacija i funkcije FRA temelje se na Uredbi Vijeća 168/2007. Agencija svoja istraživanja planira prema godišnjem programu rada i u okviru tematskih područja navedenih u njezinim Višegodišnjim okvirima. Trenutno važećim Višegodišnjim okvirom za razdoblje od 2007. do 2012. pokrivena su sljedeća tematska područja: (a) rasizam, ksenofobija i srodna nesnošljivost (b) diskriminacija na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja,

invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije i pripadnosti manjinama te na temelju bilo koje kombinacije tih temelja (višestruka diskriminacija)

(c) obeštećenje žrtava (d) prava djece, uključujući zaštitu djece (e) azil, imigracija i integracija migranata (f) vize i granična kontrola (g) sudjelovanje građana Unije u demokratskom funkcioniranju Unije (h) informacijsko društvo i, osobito, poštivanje privatnog života i zaštita osobnih

podataka (i) pristup učinkovitu i neovisnu sudstvu FRA usko surađuje s drugim tijelima i institucijama koja djeluju na nacionalnoj i na europskoj razini. Ima poseban dogovor o suradnji s Vijećem Europe, a surađuje i s civilnim društvom putem platforme za temeljna prava (FRP-a). FRA pokriva EU i njezinih 27 država. Osim toga, države kandidati mogu sudjelovati u radu Agencije kao promatrači. Vijeća udruženja (koja postoje za svaku državu

12


kandidata) određuju posebnu prirodu, opseg i način sudjelovanja svake zemlje u radu FRA. Hrvatska u radu FRA sudjeluje kao promatrač od srpnja 2010. Vijeće Europske unije može pozvati države koje su sklopile Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om da sudjeluju u radu FRA. 1.1.2 Opća načela i izvori prava EU-a relevantnih za nediskriminaciju i

jednakost EU mora djelovati u granicama svojih ovlasti predviđenih Ugovorima. Načelo supsidijarnosti regulira zakonitost u provođenju ovlasti: u područjima koja ne potpadaju pod njegovu isključivu nadležnost (tj. gdje se nadležnost dijeli s državama članicama) EU može djelovati samo ako država članica ne može dovoljno ostvariti ciljeve tog djelovanja. U slučaju spora propisi EU-a imaju prednost pred nacionalnim propisima. Sud je utvrdio da EU predstavlja novi pravni poredak u čiju su korist države članice ograničile svoja suverena prava, a da nacionalni sud mora dati prednost odredbama propisa EU-a čak i ako to znači odbijanje primjene kontradiktornog državnog propisa, bez obzira na to je li donesen prije ili poslije određenog propisa EU-a. Izvori prava EU-a mogu se podijeliti u tri kategorije propisa: • Primarni izvori: Ugovori između država članica i ugovori s trećim zemljama • Sekundarni izvori: Uredbe, Direktive, Odluke, Preporuke i Mišljenja, kao i oni

koji nisu navedeni u članku 288. Ugovora o funkcioniranju EU (TFEU-a): priopćenja i preporuke

• Dopunski izvori: Opća načela prava EU-a razvijena u praksi Suda. Primarni izvori Primarni propis (primarni ili originalni izvor propisa) najviši je izvor prava Europske Unije, koji ima prednost pred svim ostalim izvorima prava. Sud je odgovoran za osiguravanje tog prvenstva kroz razne oblike djelovanja, kao što su postupak povodm tužbe za poništenje (članak 263., TFEU) i prethodni postupak (članak 267., TFEU). Primarni izvori su: • Ugovori kojima je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik (European

Coal and Steel Community - ECSC) i Europska ekonomska zajednica (European Economic Community – EEC) (Pariški ugovor (18. travnja 1951.), Rimski ugovori – Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju i Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (25. ožujka 1957.));

http://ec.europa.eu/enlargement/enlargement_process/accession_process/how_does_a_country_join_the_eu/sap/index_en.htm

http://ec.europa.eu/enlargement/enlargement_process/accession_process/how_does_a_country_join_the_eu/sap/index_en.htm

13


• Ugovor o Europskoj Uniji iz Maastrichta (7. veljače 1992.)) i Ugovor o spajanju izvršnih institucija (8. travnja 1965.).

• Glavni ugovori koji se odnose na EU: Jedinstveni europski akt (17. i 28. veljače 1986.), Amsterdamski ugovor (2. listopad 1997.), Ugovor iz Nice (26. veljače 2001.) te Lisabonski ugovor (13. prosinac 2007. koji je stupio na snagu 1. prosinca 2009.).

• Protokoli dodani ovim Ugovorima. • Dodatni ugovorima kojima se donose izmjene pojedinih dijelova ugovora o

osnivanju. • Ugovori o pristupanju novih država članica EU-a (1972: Ujedinjeno Kraljevstvo,

Irska i Danska; 1979: Grčka; 1985: Španjolska i Portugal; 1995: Austrija, Finska i Švedska; 2003: Cipar. Republika Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija; 2005: Bugarska I Rumunjska).

• Lisabonski ugovor je sačuvao obvezujuću snagu Povelje o temeljnim pravima iz Ugovora o osnivanju. Štoviše, članak 6 Ugovora o EU-u Povelji daje istu pravnu snagu kao i Ugovorima. Na primjer, u ožujku 2011. Presuda Suda u slučaju C-236/09, Belgijska udruga potrošača Test-Achats i ostali utemeljena na Direktivi 2004/113/EK dala je značajnu težinu člancima 21. i 23. Povelje odlukom da uzimanje spola osigurane osobe u obzir kao faktora rizika u ugovorima o osiguranju predstavlja diskriminaciju.

• Povelja se primjenjuje na sve radnje svih institucija i tijela EU-a, ali se na države članice primjenjuje samo kada one primjenjuju propise EU-a.

• Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom prva je konvencija o ljudskim pravima koju je EU zaključio, potpisao i ratificirao. To će postaviti nove obveze pred EU, kao i pred sve države stranke. Međutim, točan opseg i granice ovih novih obveza tek valja analizirati.

NA PODRUČJU NEDISKRIMINACIJE I JEDNAKOSTI VAŽNI SU SLJEDEĆI PROPISI: KONSOLIDIRANA VERZIJA UGOVORA O FUNKCIONIRANJU EUROPSKE UNIJE Čl. 10.: Pri određivanju i primjeni svoje politike i radnji Unija će nastojati suzbijati diskriminaciju na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Čl. 19: (bivši članak 13. TEC) 1. Ne dovodeći u pitanje druge odredbe Ugovora i unutar ograničenja koja su njima

zadana Uniji, Vijeće, djelujući jednoglasno u skladu s posebnim postupkom donošenja propisa stvara i nakon odobrenja Europskog Parlamenta može poduzeti odgovrajuće radnje za suzbijanje diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

2. Odstupanjem od članka 1 Europski Parlament i Vijeće, djelujući sukladno uobičajenoj sudskoj praksi, mogu usvojiti osnovna načela poticajnih mjera Unije, osim usklađivanja zakona i propisa država članica, kako bi poduprle radnje koje države članice poduzimaju s ciljem ostvarenja ciljeva navedenih u članku 1.

14


POVELJA O TEMELJNIM PRAVIMA EUROPSKE UNIJE Čl. 20.: Svi su jednaki pred zakonom Čl. 21.: 1. Zabranjuje se svaka diskriminacija na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili

socijalnog podrijetla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili kakvog drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije.

2. Unutar dosega primjene Ugovora i ne dovodeći u pitanje nijednu njegovu konkretnu odredbu, zabranjena je svaka diskriminacija temeljem državljanstva.

Sekundarni izvori Članak 288. TFEU-a popisuje sekundarne izvore prava EU-a: Uredbe (koje imaju opći primjenu, koje su u cijelosti obvezujuće i koje se primjenjuju u svim državama članicama), Direktive (obvezujuće za sve države članice po rezultatima koje valja postići, ali nacionalnim vlastima prepuštaju odabir oblika i načina primjene), Odluke (obvezujuće u cijelosti za one na koje se odnose) te Preporuke i Mišljenja (koji nemaju obvezujuću snagu). • Uredbe

o Obvezujući propisi o Izravna primjena: stupaju na snagu objavom u Službenim glasniku

Europske unije s datumom navedenim u njima ili, u slučaju da ga nema, dvadeseti dan od dana objave

o Ne nalažu nikakve nacionalne provedbene mjere o Na njih se na državnim sudovima mogu pozivati pojedinci o Opća primjena – primjenjuju se na sve države članice i u svima njima

• Direktive

o Obvezujući propisi o Stupaju na snagu na datum naveden u njima naveden ili dvadeseti dan

nakon njihove objave u Službenom glasniku Europske unije o No nalažu domaće provedbene u određenom razdoblju nakon usvajanja o Države članice moraju osigurati usvajanje provedbenih mjera prije isteka

krajnjeg roka tako da nacionalni propis odražava odredbe Direktive – taj se postupak naziva transpozicija Direktive

o Nacionalni sud dužan je jamčiti potpunu učinkovitost općeg načela nediskriminacije predviđenog relevantnim Direktivama, stavljajući izvan snage sve odredbe nacionalnog propisa koje bi mogle biti suprotne propisu EU-a, čak i kada još nije isteklo propisano razdoblje transpozicije direktive

15


o Kada istekne propisano razdoblje transpozicije, pojedinci se pred nacionalnim sudovima mogu pozivati na Direktive. ali samo u slučajevima protiv Države ili njezinih agenata i ako su ispunjeni određeni uvjeti

o Države članice mogu biti odgovorne za neprovedbu ili nepravilnu transpoziciju Direktive.

• Odluke

o Obvezujući propisi o No samo za one kojima su upućeni, npr. trgovačko društvo kojemu je

dokazana povreda propisa o tržišnom natjecanju o Pred nacionalnim sudovima pojedinci se mogu pozivati na njih

Na područjima nediskriminacije i jednakosti sekundarni je izvor propisa EU-a koji se koristi direktiva. Najvažnije su direktive sljedeće Direktive Vijeća:

• 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o primjeni načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (poznata i pod nazivima Direktiva o rasi i Direktiva o rasnoj jednakosti

• 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. kojom se uspostavlja opći okvir za jednako postupanje u pogledu zapošljavanja i zanimanja (poznata i pod nazivima Direktiva o uspostavi okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju ili Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju).

Direktive o jednakosti spolova kao što su: • 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o primjeni načela jednakog postupanja

prema muškaracima i ženama u pogledu pristupa robama i uslugama te njihovoj dobavi i pružanju

• 2006/54/EZ od 5. srpnja 2006. o primjeni načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškaracima i ženama u pitanjima zapošljavanja i obavljanja zanimanja (revidirana verzija)

Godine 2008. Vijeće je predložilo Direktivu kojom se uvodi jednaki način postupanja prema osobama bez obzira na vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju izvan područja zapošljavanja kako bi se postigla ista razina zaštite u pogledu dobi, invaliditeta, spolne orijentacije i vjere ili uvjerenja kao i u pogledu rasnog ili etničkog podrijetla prema Direktivi 2000/43/EZ. Direktiva još nije usvojena, ali se pregovori Vijeća o prijedlogu nastavljaju. Dopunski izvori prava: Dopunski izvori prava sastoje se od nepisanih izvora europskih propisa koji imaju sudski temelj, a koriste se u slučajevima kada primarni i sekundarni propisi ne rješavaju problem. Sud je razvio opća načela prava koji uključuju: • jednakost/nediskriminaciju • razmjernost (proporcionalnost)

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:32000L0043:EN:NOTt%20

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:32000L0043:EN:NOTt%20

16


• pravnu sigurnost/legitimna očekivanja/bez retroaktivnosti • pravo na saslušanje Sud je donio nekoliko presuda kojima tumače Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o primjeni načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo i Direktivu vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje u pogledu zapošljavanja i odabira zvanja kao i Direktivu Vijeća o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pogledu zapošljavanja i zanimanja, odnosno pristupa robama i uslugama i njihove dobave i pružanja, posebice 2006/54 i 2004/113/EZ. 1.1.3 Neprimjenjivanje propisa EU Kada neka država članica EU ne osigura potpunu i korektnu transpoziciju direktive u državne propise do datuma roka za provedbu, pojedinac se i dalje može oslanjati na odredbe Direktive pred državnim sudovima. Ovo je poznato kao načelo "izravnog učinka". Oštećeni pojedinac mora pokazati da je odredba na koju se oslanja bezuvjetno načelo koje je dovoljno jasno da ga državni sud može primijeniti i time prikladno za reguliranje pravnog položaja pojedinaca. Međutim, općenito se smatra da se načelo izravnog učinka primjenjuje samo na tužbe usmjerene protiv javnog tijela ili "djela koja potječu od države". Kao takve, u vezi s parnicama između privatnih osoba ili skupina, Direktive imaju i takozvani ‘neizravni učinak’. Kao što je gore pokazno, države i osobito domaći sudovi obvezni su učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi postigli rezultate predviđene Direktivama. Stoga neizravni učinak domaćim sudovima nalaže tumačenje postojećeg nacionalnog propisa koliko god je šire moguće u skladu s ovom Direktivom koja se trebala primijeniti. Na primjer, u slučaju Direktiva vezanih uz suzbijanje diskriminacije konačnu odluku o tome koje odredbe imaju izravan ili neizravan učinak donosi Sud. Ako ne provede Direktivu u okviru zadanog vremenskog okvira, država članica odgovorna e za štete koje su time nanesene pojedincima. To se još naziva i odšteta u slučaju Francovich.3

3 Slučaj Francovich i Bonifaci protiv Italije (Spojeni slučajevi C-6/90 i C-9/90) u kojem je Europski sud

donio preusdu 1991. U slučaju Francovich Sud je naveo tri uvjeta koja su i potrebna i dovoljna za utvrđivanje odgovornosti prema ovom načelu. To su: • Prekršenim pravilom pojedincima se jamče neka prava. • Sadržaj takvih prava mora biti utvrdiv na temelju odredbi predmetne Direktive. • Mora postojati uzročna veza između kršenja obveze države i gubitka i štete koju je pretrpio

oštećeni pojedinac. Kršenje propisa EU-a mora biti i dovoljno ozbiljno da bi pojedinac stekao pravo na obeštećenje.

17


Države članice morale su izvijestiti EU o primjeni Direktive o rasnoj jednakosti (2000/43/EZ) do 19. srpnja 2005. i o primjeni Direktive o jednakosti pri zapošljavanju (2000/78/EZ) do 2. prosinca 2005. i nakon toga svakih pet godina. Komisija je izvijestila o provedbi Direktiva o rasnoj jednakosti i Direktive o jednakosti pri zapošljavanju 2006. i 2008. Ukupno gledajući, provedba direktiva doživljena je pozitivno i sve su ih države članice transponirale u državne propise. Međutim, i dalje se vode brojni postupci koji se odnose na nepravilnu transpoziciju tih direktiva. Nevladine organizacije trebale bi Komisiji dati informacije kojima se upotpunjuju, dopunjuju i po potrebi kritiziraju i ispravljaju informacije koje je Komisija dobila od njihovih vlada prema članku 19. Direktive 2000/78/EZ i članku 17. Direktive 2000/43/EZ. Referentni materijali koji se koriste: Ugovor o funkcioniranju EU-a (TFEU) Povelja o temeljnim pravima Europske Unije Direktiva 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. kojom se uspostavlja načelo načelo jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo Direktiva 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. kojom se uspostavlja opći okvir za jednako postupanje u pogledu zapošljavanju i zanimanja Dodatni izvori: Europski sud za ljudska prava, Agencija za temeljna prava: Handbook on European non-discrimination law, 2010. 1.2 Kratki uvod u relevantne institucije i pravne odrebe Vijeća Europe o

nediskriminaciji i jednakosti 1.2.1 Relevantne institucije Vijeća Europe Vijeće Europe stvoreno je na kraju Drugog svjetskog rata radi promicanja europskog jedinstva, zaštite ljudskih prava i pospješivanja društvenog i ekonomskog napretka. Ima 47 država članica, uključujući sve države članice EU i države kandidate. Vijeće Europe osnovalo je nekoliko tijela s posebnim ovlastima za zaštitu ljudskih prava, a osobito za zaštitu prava manjina, kao što su: a. Europski sud za ljudska prava (ECtHR) koji nadgleda primjenu Europske

konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (ECHR-a). ECtHR i Europski Sud (ECJ) započeli su veoma dinamičan dijalog razvijajući uzajamn utjecaj i nove standardne zaštite: tako je pod utjecajem propisa EU-a tako je ECtHR pri utvrđivanju neizravne diskriminacije pod utjecajem prava EU-a odlučio o potrebi pozitivnih mjera, redefinirao teret dokaza i počeo koristiti statističke i društveno-pravne alate pri procjeni možebitnog kršenja članka 14.,

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:32000L0043:EN:NOT


18


kao u slučaju D.H. i ostali protiv Republike Češke (2007). Slično tome, ECJ sada češće uključuje koncepte ljudskih prava, primjerice ljudsko dostojanstvo, u svoje presude, na primjer, P. protiv S. i vijeća okruga Cornwall. Osobito, ECtHR može razmotriti diskriminaciju u područjima koja se nalaze izvan dosega Direktiva, ali ulaze u doseg prava zajamčenih člankom 14. Europske konvencije ili prava predviđenih nacionalnim zakonodavstvom u slučaju država stranaka koje su ratificirale Protokol 14.

b. Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe, koji je ovlašten za poticanje učinkovitog nadzora ljudskih prava i pomoć državama članicama u primjeni standarda ljudskih prava Vijeća Europe, utvrđivanje mogućih nedostataka u propisima i praksi koja se odnosi na ljudska prava te savjetovanje i obavještavanje o zaštiti ljudskih prava u regiji.

c. Europski odbor za socijalna prava, koji nadzire usklađenost s Europskom poveljom o socijalnim pravima, Dodatnim protokolom iz 1988. i Revidiranom europskom poveljom o socijalnim pravima.

d. Savjetodavni odbor za okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina (FCNM) koji nadzire primjenu FCNM-a.

e. Europsko povjerenstvo za suzbijanje rasizma i nesnošljivosti (ECRI), koje je nezavisno tijelo Vijeća Europe za nadzor ljudskih prava specijalizirano za suzbijanje rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije, antisemitizma i nesnošljivosti.

1.2.2 Relevantni propisi − Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda Člankom 14. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda predviđena je određena zaštita od ograničena korištenjem drugih prava koje predviđa Konvencija.4 − Protokolom br. 12 Konvencije,5 koji je stupio na snagu 1. travnja 2005. uvedena

je opća zabrana diskriminacije. U vrijeme pisanja (svibanj 2011.), od 32 zemlje uključene u ovaj projekt, Hrvatska, Cipar, Finska, Nizozemska, Rumunjska, Srbija, Slovenija, Španjolska i Bivša jugoslavenska republika Makedonija ratificirale Protokol br. 12, koji ih stoga obvezuje.

4 Čl. 14 ECHR-a: Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom osigurava se bez

diskriminacije neovisno o spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijesti, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlou, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovini, rođenji ili drugom statusu koji bi mogao predstavljati temelj za nju.

5 Protokol br. 12 ECHR-a stupio je na snagu 1. travnja 2005. i do ožujka 2011. ratificiralo ga je 18 zemalja, a daljnjih 19 ga je i potpisalo, ali ga još nije ratificiralo. Čl. 1.: 1. Uživanje svih prava i sloboda predviđenih zakonom osigurava se bez diskriminacije neovisno o spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovijesti, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovini, rođenju ili drugom statu koji bi mogao predsttavljati temelj za nju. 2 Nijedno javno tijelo ne smije nikoga diskriminirati ni na kojem temelju navedenom u stavku 1.

19


Ako su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva, pojedinac se, ako je slučaj vezan uz pitanja obuhvaćena Europskom konvencijom od ljudskim pravima i njezinim dodatnim protokolima, može obratiti Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. To se može učiniti prema članku 14. Konvencije pod uvjetom da je uključen još jedan članak ili, prema Protokolu 12 Konvencije ako ga je zemlja ratificirala. - (Revidirana) Europska povelja o socijalnim pravima Europska povelja o socijalnim pravima Vijeća Europe također uključuje općenite propise o nediskriminaciji (članak E), kao i posebne odredbe koje se odnose na prava raznih potencionalno osjetljivih skupina: djece i mladih, žena, osoba s invaliditetom, radnika migranata i starijih osoba. Sukladno Europskoj povelji o socijalnim pravima Europskom odboru za socijalna prava moguće je podnositi i zajedničke pritužbe ako je država članica prihvatila postupak zajedničke pritužbe (od 32 države uključene u ovaj projekt, prihvatile su ga Belgija, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Nizozemska, Norveška, Portugal, Slovenija, Švedska i Bivša jugoslavenska Republika Makedonija. Jedino je Finska prihvatila i pravo nacionalnih nevladinih organizacija na podnošenje tužbe prema Europskoj povelji o socijalni pravima u zajedničkom postupku pritužbe. Referentni materijali koji se koriste u ovom poglavlju: Europska Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (Europska Konvencija o ljudskim pravima) i njezini dodatni Protokoli Izvadci iz ispitivanja savjetodavnih mišljenja koje je pripremio Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina; izvadci iz državnih izvješća koja su pripremili Europsko povjerenstvo za suzbijanje rasizma i nesnošljivosti ili Europski odbor za socijalna prava Činjenični podaci koje je izradio Europski sud za ljudska prava o: homoseksualnosti, rasnoj diskriminaciji, mentalnom zdravlju, Romima i putnicima te pravima transseksualaca;6 i Europski sud za ljudska prava, Agencija za temeljna prava: Handbook on European non-discrimination law, 2010. 1.3 Kratki uvod u relevantne institucije i pravne odredbe Ujedinjenih naroda o

nediskriminaciji i jednakosti Unutar Organizacije ujedinjenih naroda razvijen je sveobuhvatan sustav za zaštitu ljudskih prava, uključujući pravo na jednakost kao ljudsko pravo, koji obuhvaća:

6 Činjenični podaci dostupni su na adresi:

http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Press/Information+sheets/Factsheets/.

http://www.echr.coe.int/ECHR/EN/Header/Press/Information+sheets/Factsheets/

20


- Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR), čiju provedbu nadzire Odbor za ljudska prava (HRC)7

- Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR), čiju provedbu nadzire Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava (CESCR)8

- Međunarodna konvencija o uklanjanju svi oblika rasne diskriminacije (ICERD), čiju provedbu nadzire Odbor za uklanjanje svih oblika rasne diskriminacije (CERD)9

- Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, čiju provedbu nadzire Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena (CEDAW)10

- Konvencija o pravima djeteta, čiju provedbu nadzire Odbor za prava djeteta(CRC)11

- Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, čiju provedbu nadzire Odbor za prava osoba s invaliditetom (CRPD)12

7 ICCPR, Čl. 26: Sve osobe jednake su pred zakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu bez

ikakve diskriminacije. U tom smislu, zakonom se mora zabraniti svaka diskriminacija i svim osobama jamčiti jednaku i djelotvornu zaštitu protiv svakog oblika diskriminacije, osobito na temelju rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja ili nekog drugog statusa.

8 ICESCR, Čl. 2 2. Države stranke ovoga Pakta obvezuju se jamčiti da će prava utvrđena u ovom Paktu biti ostvarena bez ikakve diskriminacije na temelju rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja ili nekog drugog statusa.

9 ICERD, Čl. 1 1. U ovoj Konvenciji izraz “rasna diskriminacija” odnosi se na svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva koje se temelji na rasi, boji, precima, nacionalnom ili etničkom podrijetlu i koje za cilj ili posljedicuima poništenje ili ugrožavanje priznanja, uživanja ili provedbe prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom ili kojem drugom polju javnog života pod jednakim uvjetima.

10 CEDAW, Čl. 1. Za svrhe ove konvencije izraz "diskriminacija žena" označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje u pogledu spola čija je posljedica ili ciljženama ugroziti ili poništiti priznanje, ostvarenje ili provedbu ljudskih prava i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili kojem drugom polju, bez obzira na njihovo bračno stanje, na temelju ravnopravnosti muškaraca i žena.

11 CRC, Čl. 2.1. Države stranke poštivat će i osigurati svakom djetetu na svom području prava predviđena ovom Konvencijom bez ikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim roditeljima ili zakonskim skrbnicima na temelju njihove rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnoga, etničkoga ili socijalnog podrijetla, imovine, poteškoća u razvoju, obiteljskog podrijetla ili kakvog drugog statusa. 2. Države stranke poduzet će sve potrebne mjere za zaštitu djeteta od svih oblika diskriminacije ili kažnjavanja na temelju statusa, djelovanja, izraženog mišljenja ili uvjerenja roditelja, zakonskih skrbnika ili članova obitelji.

12 CRPD, Čl. 2. “Diskriminacija na osnovi invaliditeta” označava svako razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje na temelju invaliditeta čiji je cilj ili posljedica ugroziti ili poništiti priznavanje, uživanje ili provedbu svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, društvenom i svakom drugom području na ravnopravnoj osnovi s drugima. Ona uključuje sve oblike diskriminacije, uključujući i uskraćivanje razumne prilagodbe. Pogledajte i Čl- 3 i 5.1. Države stranke priznaju da su sve osobe jednake pred zakonom te imaju pravo bez ikakve diskriminacije na jednaku zaštitu i jednaku korist na temelju zakona. 2. Države stranke zabranjuju svaku diskriminaciju na temelju invaliditeta i jamče osobama s invaliditetom jednaku i učinkovitu zaštitu od diskriminacije po svim temeljima. 3. Kako bi promicale jednakost i ukinule diskriminaciju, države stranke poduzet će sve primjerene korake radi osiguranja provedbe razumne prilagodbe. 4. Posebne mjere potrebne za ubrzavanje ili ostvarivanje de facto

21


Ako je država potpisnica Prvog dodatnog protokola Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ili je prihvatila pravo pojedinačnog zahtjeva prema Konvenciji o uklanjanju svi oblika rasne diskriminacije, Konvenciji o uklanjanju svi oblika diskriminacije žena ili Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, pojedinačne pritužbe mogu se podnositi odgovarajućem Odboru. Nevladine organizacije trebale bi i putem alternativnih izvješća, memoranduma i podnesaka omogućiti obavještavanje Odbora koji ispituje redovita državna izvješća prema ICCPR-u, ICERD-u, CEDAW-u, CRC-u i CRPDU o slučajevima diskriminacije ili neispunjavanju njihovih obveza o osiguranju jednakog postupanja. Godine 2006. Vijeće za ljudska prava UN-a uspostavilo je Univerzalni redoviti pregled (UPR), jedinstveni postupak koji uključuje pregled izvješća o ljudskim pravima u sve 192 države članice UN-a svake četiri godine. Rezolucija 60/251 Opće Skupštine UN-a Vijeću nalaže “provedbu univerzalnog redovitog pregleda koji se temelji na objektivnim i pouzdanim podacima o ispunjavanju obveza i opredjeljenja svake Države u pogledu ljudskih prava na način koji omogućuje univerzalnu pokrivenost svih država i jednako postupanje prema njima”. U kontekstu UPR-a nevladine organizacije imaju važnu ulogu i u sudjelovanju u raspravama na nacionalnoj razini i u pripremi nacionalnih izvješća, a mogu i slati informacije koje se mogu dodati izvješću “drugih zainteresiranih strana” koji se razmatraju tijekom pregleda. One, k tome, mogu i poticati vlade s pozitivnim pristupom zaštiti ljudskih prava da pokrenu određena pitanja tijekom pregleda. Na informacije koje daju nevladine organizacije može se pozvati svaka država koja sudjeluje u interaktivnoj diskusiji tijekom pregleda na sastanku Radne skupine. Nevladine organizacije mogu sudjelovati na sjednicama Radne skupine UPR-a i izjašnjavati se na redovitim sjednicama Vijeća za ljudska prava kada se raspravlja o ishodu izvješća država. Materijali koji se koriste u ovom poglavlju: Izvadci iz relevantnih dijelova ispitivanja redovitih nacionalnih izvješća Odborima CEDAW, ICERD, CRC i HRC. Ured Visokog povjerenika za ljudska prava, Technical guidelines for the submission of stakeholders; i Delegacija FIDH-a pri UN, The Universal Periodic Review handbook (2009).

jednakosti osoba s invaliditetom neće se smatrati diskriminacijom prema odredbama ove Konvencije.

22


2 POZADINA: PRAVNI OKVIR EUROPSKOIH PROPISA VEZANIH UZ SUZBIJANJE DISKRIMINACIJE

Deklarirana je svrha Direktive o rasnoj jednakosti (2000/43/EZ) i Direktive o jednakosti pri zapošljavanju (2000/78/EZ) “uspostava okvira za suzbijanje diskriminacije na temelju [rasnog ili etničkog podrijetla][invaliditeta, vjere ili uvjerenja, dobi ili spolne orijentacije] s ciljem ostvarivanja načela jednakog postupanja u državama članicama”. Direktive kojima se provodi načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama (2006/54/EZ – preuređena direktiva – na području zapošljavanju i odabira zvanja, 2004/113/EZ – pristup robama i uslugama te njihovo dobavljanje i pružanje) imaju, više ili manje, istu svrhu. Uzete zajedno, direktive EU-a za suzbijanje diskriminacije stoga propisuju: • minimalne standarde zaštite od diskriminacije koji se moraju ustanoviti u

nacionalnim propisima • minimalne obveze država članica vezane uz donošenje odredbi i mehanizama

za provedbu i primjenu takvih propisa te promicanje i poticanje jednakog postupanja

U nastavku su sažete glavne odredbe Direktive o rasnoj jednakosti i Direktive o jednakosti pri zapošljavanju. Ovaj kratki sažetak ne treba promatrati kao konačno stanje prava – premda su poduzete sve mjere kako bi stanje prava bilo točno na dan izdavanja (svibanj 2012), propisi vezani uz suzbijanje diskriminacije stalno se razvijaju. Ovaj bi sažetak trebao poslužiti kao pozadina za glavna poglavlja ovog priručnika. 2.1 Definicije diskriminacije Direktivama (člankom 2.) zabranjuju se i izravna i neizravna diskriminacija na temelju rasnog ili etničkog podrijetla (Direktiva 2000/43/EZ) i invaliditeta, vjere ili uvjerenja, dobi ili spolne orijentacije (Direktiva 2000/78/EZ), što je u ovom dijelu priručnika objedinjeno pojmom "zaštićeni temelji". 2.1.1 Izravna diskriminacija Izravna diskriminacija (članak 2(2)(a) događa se kada se prema nekoj osobi (B) na bilo kojem od "zaštićenih temelja" postupa nepovoljnije nego što se postupa, postupalo se ili bi se postupalo prema nekoj drugoj osobi (C) u usporedivoj situaciji. • Osim za diskriminaciju na temelji dobi ne postoji nijedno općenito opravdanje za

izravnu diskriminaciju. • Motiv ili namjera osobe koja vrši diskriminaciju (A) nije važna, pitanje je postupa

li se prema osobi B nepovoljnije.

23


• "Nepovoljnije postupanje" prema određenoj osobi može uključivati odbacivanje, odbijanje, izuzimanje, ponudu manje povoljnih odredaba i uvjeta ili slabije usluge te uskraćivanje izbora ili mogućnosti.

• Radi utvrđivanja izravne diskriminacije potrebno je prepoznati stvarnu ili pretpostavljenu osobu u usporedivoj situaciji (C) čije su okolnosti iste ili približno iste, ali prema kojoj se postupa, postupalo se ili bi se postupalo povoljnije nego prema osobi B.

• Na osobu (B) prema kojoj se postupa nepovoljnije ne mora se nužno odnositi zaštićeni temelj. Osoba B može se točno ili pogrešno doživljavati kao osoba na koju se odnosi taj temelj ("perceptivna diskriminacija temeljem predodžbe"), a mogla bi se povezivati s nekim na koga se taj temelj odnosi ili bi se moglo vjerovati da je ona osoba na koju se taj temelj odnosi ("asocijativna diskriminacija").13

• Svako oglašavanje namjere da se prema nekim osobama na nekom od zaštićenih temelja postupa nepovoljnije smatra se izravnom diskriminacijom.14

2.1.2 Neizravna diskriminacija Neizravna diskriminacija (članak 2(2)(b) postoji kada bi naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavljali osobu na koju se odnosi neki od zaštićenih temelja u posebno nepovoljniji položaj u usporedbi s drugim osobama osim ako predmetna odredba, kriterij ili praksa nisu objektivno opravdani. Kako bi bi bili objektivno opravdani, odredba, kriterij ili praksa moraju imati legitiman cilj i predstavljati odgovarajuće i neophodno sredstvo za njegovo postizanje. • Odredba, kriterij ili praksa moraju biti "neutralna" u odnosu na sve zaštićene

temelje (na primjer, visinu iznad određene visine ili život na nekom području dulje od dvije godine), a ako izričito spominje ili je usmjerena na neki od zaštićenih temelja (na primjer, samo za bijelce) vjerojatno se radi izravnoj diskriminaciji.

• Propis, kriterij ili praksa mogu predstavljati formalni zahtjev, kao što su zahtjevi za obavljanje nekog posla ili za prijam u školu ili na sveučilište, mogu predstavljati dogovoreni postupak, kao što su kriteriji za odabir pri otpustu viška radnika, a može se raditi i o neformalnom pravilu ili praksi, kao što je odabir osoblja prema preporukama.

• U nekim slučajevima nedostatak će biti očit i nesporan, na primjer, kodeks odijevanja koji zabranjuje pokrivala za glavu stavlja u nepovoljan položaj žene islamske vjeroispovjedi i Sikhe, a minimalno petogodišnje radno iskustvo kao kriterij za zapošljavanje u nepovoljan položaju stavlja mlade kandidate za posao.

• U drugim slučajevima potrebno je prikupiti podatke kako bi se utvrdio nepovoljan položaj, na primjer, utvrđivanje nepovoljnog položaja žena ako se pri

13 Coleman v Attridge Law and Steve Law Slučaj C-303/06, 17. lipanj 2008. 14 Centrum voor gelijkheid van kansen en voor racismebestrijding v Firma Feryn NV Slučaj C-54/07,

10. srpanj 2008.

24


odabiru prekobrojnih radnika za otpust koristi kriterij zaposlenosti na nepuno radno vrijeme ovisi o dokazu da je nerazmjerno veći broj žena nego muškaraca zaposlen na nepuno radno vrijeme ida na puno radno vrijeme nije zaposleno manje muškaraca nego žena.

• Odredba, kriterij ili praksa mogu biti objektivno opravdani u jednoj situaciji, ali ne moraju biti objektivno opravdani u drugoj. Ispitivanje razmjernosti (proporcionalnosti)15 koje nalažu Direktive (jesu li odredba, kriterij ili praksa koje odabere navodni diskriminator opravdano i neophodno sredstvo za postizanje legitimnog cilja?) mora se provesti u svakom slučaju. Na primjer, zahtjev za posao u kojem se traži posjedovanje vozačke dozvole dulje od tri godine vjerojatno nerazmjerno stavlja u nepovoljan položaj osobe s određenim smetnjama, a u nekim društvima i žene. Ako se radi o poslu vozača za puno radno vrijeme, tada bi ovaj zahtjev bio opravdan. Ako posao uključuje povremenu vožnju, na primjer, provođenje inspekcija ili sudjelovanje na sastancima u drugom gradu, zahtjev za vozačku dozvolu, iako se možda čini legitimnim ciljem kako bi, na primjer, osoba mogla biti prisutna na drugim mjestima, ne mora biti opravdana i neophodna mjera za ispunjavanje tog cilja jer su možda dostupne druge, manje diskriminacijske mjere koje predstavljaju malo dodatno opterećenje za poslodavca.

2.1.3 Uznemiravanje Prema Direktivama uznemiravanje (članak 2(3)) predstavlja oblik diskriminacije koji se sastoji od neprihvatljiva oblika ponašanja na bilo kojem od zaštićenih temelja sa svrhom ili učinkom povrede dostojanstva osobe (B) ili stvaranja zastrašujućeg, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja. • Kada se utvrđuje je li došlo do uznemiravanja, nije potrebno utvrditi osobu u

usporedivoj situaciji. • "Neželjeno" u biti znači isto što i "neprihvatljivo" ili "nezvano". • Neželjeno ponašanje može uključivati bilo koju vrstu ponašanja, uključujući

izgovorenu ili napisanu riječ ili uvredu, grafički prikaz, grafite, fizičke geste, izraze lica, mimikriju, šale, podvale ili tjelesni kontakt.

• Uznemiravanjem se može smatrati i jedan dovoljno ozbiljan incident, • Ponašanje će se odnositi na zaštićeni temelj ako se taj zaštićeni temelj odnosi

na B ili ako postoji bilo kakva veza sa zaštićenim temeljem. Osoba B može biti uznemiravana jer se netočno doživljava kao osoba na koju se odnosti taj zaštićeni temelj, zbog svoje veze s osobom, kao što je član obitelji ili prijatelj, na koju se odnosi zaštićeni temelj ili zbog toga što je poznato da B podržava osobe na koje se odnosi zaštićeni temelj.

• Ako osoba (A) započne neželjeni odnos s namjerom povrede dostojanstva osobe B i stvaranja zastrašujućeg, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog

15 R –v Secretary of State for Employment ex p. Sexymour Smith U Anor. C-167/97 [1999]; Bilka-

Kaufhaus GmbH v Karin Weber von Hartz Slučaj 170/84 [1986].

25


okruženja, to se smatra uznemiravanjem bez obzira na stvarni učinak na osobu B.

• Čak i ako osoba A nije imala tu namjeru, njezino neželjeno ponašanje osobe smatra se uznemiravanjem ako ima taj učinak. Kada se utvrđuje ima li ponašanje taj učinak, sud će vjerojatno razmotriti doživljaj osobe B i ostale relevantne okolnosti.

2.1.4 Poticanje na diskriminaciju Prema Direktivama (članak 2(4)) poticanje na diskriminaciju na bilo kojem od zaštićenih temelja smatra se oblikom diskriminacije. • Poticanje se može odnositi na izravnu diskriminaciju, na primjer odbacivanje ili

izuzimanje osobe na koju se odnosi određeni zaštićeni temelj, a može se odnositi i na neizravnu diskriminaciju, na primjer, na primjenu kriterija koji u nepovoljan položaj stavljaju osobe na koje se odnosi neki zaštićeni temelj.

• Poticaj se može dati osobi unutar jedne organizacije, ali može ga dati i jedna organizacija drugoj kada se od potonje očekuje da ispuni zahtjeve prve, na primjer, kada poslodavac daje upute agenciji za zapošljavanje da mu se ne šalju osobe određenog etničkog podrijetla.

• Ako osoba ispuni diskriminacijske upute, vrlo vjerojatno je počinjen čin diskriminacije.

• Ako odbije ispunjavanje i posljedično se izlaže nepovoljnijem postupanju, osoba se možepozvati na izravnu diskriminaciju na zaštićenom temelju koji je predstavljao predmet poticanja na diskriminaciju.

2.1.5 Viktimizacija Viktimizacija se prema Direktivama ne smatra oblikom diskriminacije. Direktive (2000/43/EZ članak 9,, 2000/78/EZ članak 11.) nalažu da nacionalni propisi moraju uključivati mjere “potrebne za zaštitu pojedinaca od nepovoljnih posljedica ili nepovoljnog odnosa” kao posljedicu podnošenja ili vođenja tužbe ili postupka za provedbu usklađivanja s Direktivama ili nacionalnim propisima za suzbijanje diskriminacije. Radi udovoljavanja tom zahtjevu mnoge države članice uključuju viktimizaciju među ostale oblike zabranjenog ponašanja. • Kada se viktimizacija smatra oblikom zabranjenog ponašanja, podnošenje

tužbe ili pokretanje i podržavanje postupaka za provedbu usklađivanja s Direktivama ili nacionalnim propisima za suzbijanje diskriminacije često se navodi kao "zaštićeni čin".

• Zaštićeni čin može se odnositi na bilo koju osobu, ne samo na osobu koja je podnijela tužbu ili pokrenula postupak, već i na osobu koja je voljna pružiti dokaze ili podržati žrtvin slučaj na sudu.

• Slično tome, viktimizaciju može počiniti bilo koja osoba, ne samo poslodavac ili davatelj usluge protiv kojih je podnesena tužbe, već i, na primjer, budući poslodavac.

26


• Nije potrebno potrebno utvrđivanje osobe u usporedivoj situaciji kako bi se pokazalo da je osoba bila izložena nepovoljnom postupanju slijedom zaštićenog čina.

• Jedan je od mogućih primjera viktimizacije situacija koja nastaje nakon okončanja odnosa na koji se poziva zaštićeni čin, na primjer, kada se bivšem zaposleniku odbija dati preporuku za novo zaposlenje ili ga novi poslodavac odbija zaposliti zbog njegove prethodne pritužbe na diskriminaciju.16

Ako nisu uključile viktimizaciju kao oblik zabranjenog ponašanja, države članice moraju u okviru nacionalnih propisa i postupaka usvojiti druge načine kojima se osigurava tražena zaštita. 2.2 Materijalni opseg Direktiva Direktiva 2000/78/EZ (članak 3.) zabranjuje diskriminaciju u sljedećim područjima: • pristup zapošljavanju, samozapošljavanju i zanimanju (uključujući

napredovanje) • pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja i stručnog osposobljavanja.; • rad i uvjeti rada, uključujući otkaz i plaću • članstva i sudjelovanje u radničkim organizacima, organizacijama poslodavaca

ili kakvim drugim profesionalnim organizacijama Direktiva 2000/43/EZ (članak 3) predviđa mnogo širu zaštitu od diskriminacije i primjenjuje se na sljedeće: • pristup zapošljavanju, samozapošljavanju i zanimanju (uključujući

napredovanje) • pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja i stručnog osposobljavanja • rad i uvjete rada, uključujući otkaz i plaću • članstvo i sudjelovanje u radničkim organizacijama, organizacijama

poslodavaca ili kakvim drugim profesionalnim organizacijama • obrazovanje • socijalnu zaštitu,uključujući područje socijalne skrbi i zdravstvene zaštite • socijalne pogodnosti • pristupa robama i uslugama koje su javno dostupne, uključujući stanovanje, te

njihovu dobavu i pružanje

Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju ima puno uži materijalni opseg jer se primjenjuje samo na područje zapošljavanja.

16 Coote v Granada Slučaj C-185/1997, 22. rujan 1998.

27


2.3 Osobni opseg Direktiva Direktive zabranjuju fizičkim ili pravnim osobama u javnom i privatnom sektoru zabranjuju diskriminaciju. To znači da je pojedinac koji je vlasnik neke tvrtke ili obrta dužan ne provoditi diskriminaciju na bilo kojem od zaštićenih temelja kao i veliko privatno trgovačko društvo, općina ili vladino ministarstvo. Direktive štite pojedince, drugim riječima, fizičke osobe od diskriminacije. Osim toga, Direktivom 2000/43/EZ (dodatak 16) predviđeno je da se zaštita od diskriminacije provodi, sukladno nacionalnoj tradiciji i praksi, i na organizacije koje imaju status pravne osobe kade trpe diskriminaciju na temelju rasnog ili etničkog podrijetla svojih članova. Državljanstvo Direktive štite sve osobe u državi članici od diskriminacije na bilo kojem od zaštićenih temelja bez obzira na državljanstvo osobe. To znači da osoba ukrajinskog ili kineskog državljanstva koja je diskriminirana u Mađarskoj na bilo kojem od zaštićenog temelja uživa jednaku zaštitu predviđenu Direktivama kao i mađarski državljanin u Mađarskoj koji doživljava takav oblik diskriminacije. Direktive (članak 3(2)) posebno isključuju zaštitu od diskriminacije na temelju državljanstva u odnosu na aspekte kontrole imigracije. Većina država članica uključuje državljanstvo kao zaštićeni temelj u nacionalne propise. Činjenica da je državljanstvo Direktivama isključeno omogućuje državama članicama primjenu iznimaka koje se odnose na državljanstvo koje se ne bi mogle primijeniti na temelje zaštićene Direktivama. Iako neovisno o Direktivama o suzbijanju diskriminacije, pravo državljana država članica EU-a na slobodno kretanje unutar EU-a njima i njihovim obiteljima daje određenu zaštitu od diskriminacije na temelju državljanstva (na primjer, Direktiva 2004/38/EZ od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak na području država članica). Ostali propisi EU-a (na primjer, Direktiva 2003/109/EZ ili 2003/86/EZ) daju određena jednaka prava državljanima trećih država i njihovim obiteljima koji borave i rade u državama članicama. 2.4 Pozitivne mjere Direktive (članak 5. Direktive o rasnoj jednakosti, članak 7. Direktive o jednakosti pri zapošljavanju) priznaju da je za postizanje potpune jednakosti u praksi potrebno puno više od zabrane svake trenutno postojeće ili buduće diskriminacije, pa dopuštaju mjere kojima se sprječavaju ili nadoknađuju prošli i trenutno postojeći nepovoljni položaji povezani s bilo kojim od zaštićenih temelja. • Takvi se nepovoljni položaji mogu prepoznati prema, na primjer, nerazmjernom

pomanjkanju pristupa zapošljavanju ili javnim ili privatnim službama, niskoj razini sudjelovanja u zapošljavanju ili aspektima javnog života ili posebnih

28


potreba; • Podrazumijeva se da pozitivne mjere moraju biti razmjerne, opravdane i

neophodne kako bi postigle svoj cilj – spriječiti ili kompenzirati određeni nepovoljni položaj koji se odnosi na određenu skupinu – i ne smiju nesrazmjerno uskraćivati druge.

• Pozitivne mjere stoga moraju biti vremenski definirane i redovito povjeravane kako bi se procijenilo jesu li i dalje razmjerne.

2.5 Mjere razumne prilagodbe za osobe s invaliditetom Radi usklađivanja s načelom jednakosti u pogledu osoba s invaliditetom Direktivom 2000/78/EZ (članak 5) poslodavacima se nalaže poduzimanje odgovarajućih koraka kada je to u nekom slučaju potrebno kako bi se osobi s invaliditetom omogućio pristup, sudjelovanje ili napredovanje u poslu ili pohađanje obuke osim u slučaju da to postavlja "nerazmjeran teret" poslodavcu. Od poslodavaca se očekuje da razmotri je li u mogućnosti poduzeti odgovarajuće korake ondje gdje je neka odredba, kriterij ili praksa stavlja osobu s invaliditetom zbog njezinih fizičkog stanja ili nedostatka odgovarajućih pomagala u nepovoljan položaj u pogledu zapošljavanja ili obuke. • Direktiva (članak 2(2)(b)(ii)) ističe vezu između obveze razumne prilagodbe

kada osoba s invaliditetom jest ili bi mogla biti u nepovoljnom položaju zbog odredbe, kriterija ili prakse i potrebe za izbjegavanjem neizravne diskriminacije na temelju invaliditeta. Ako je poslodavac može osigurati razumnu prilagodbu, bit će mu teško objektivno opravdati odredbu, kriterij ili praksu.

• Poslodavac se ne može žaliti da je opterećenje, uključujući financijsko, koje proizlazi iz osiguranja razumne prilagodbe osobi s invaliditetom "nerazmjerno" ako mu je na raspolaganju financiranje ili neki drugi oblik pomoći za provedbu te mjere.

Primjeri mjera razumne prilagodbe:

• Nakon nesreće na poslu fizički radnik više ne može nastaviti svoj fizički posao;

poslodavac može omogućiti odgovarajuću obuku i premjestiti ga na uredski posao.

• Korisnik invalidskih kolica prijavljuje se za posao pomoćnika u administraciji. Adresa je na četvrtom katu. Ako poslodavac iznajmljuje nekoliko katova, uključujući i prizemlje, on može organizirati posao na način da se posao administrativnog pomoćnika obavlja u uredu u prizemlju i premjestiti nekog drugog zaposlenika koji se može penjati stepenicama na četvrti kat. Ako pak poslodavac iznajmljuje samo urede na četvrtom katu zgrade koja nema lift, tada ne postoji obveza poduzimanja mjera razumne prilagodbe (bez nerazmjernog opterećenja) koje poslodavac može poduzeti kako bi se toj osobi omogućilo obavljanje tog posla.

• U većini slučajeva promjena radnog vremena kojom bi se omogućilo slijepoj osobi koja koristi psa vodiča lakši dolazak na posao izvan razdoblja gužve u prometu, ne bi predstavljala nerazumno opterećenje za poslodavca.

29


2.6 Iznimke od zabrane diskriminacije u Direktivama Budući da je svrha Direktiva pružanje okvira za suzbijanje diskriminacije, one dopuštaju diskriminaciju samo u posebno ograničenim slučajevima i samo kada su zadovoljeni određeni uvjeti. 2.6.1 Izvorni zahtjevi posla Za sva zaštićena područja Direktive (članak 4. Direktive o rasnoj jednakosti, članak 4(1) Direktive o jednakosti pri zapošljavanju) dopuštaju diskriminaciju kako bi se ispunili izvorni zahtjevi posla (GOR). Ova iznimka omogućuje poslodavcima diskriminaciju na jednom od zaštićenih temelja u odabiru osobe za određeno radno mjesto ako je zbog prirode posla ili konteksta u kojem se obavlja radi o “izvorni i određujući zahtjev posla” da osoba mora imati karakteristiku vezanu uz taj temelj pod uvjetom da je cilj legitiman i da je zahtjev razmjeran. Na primjer, filmski redatelj može provoditi diskriminaciju na temelju rasnog ili etničkog podrijetla ako je crna boja kože izvorni i određujući zahtjev za glumca koji bi u filmu glumio Nelsona Mandelu. Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju (članak 4(2)) crkvama i drugim organizacijama čiji se etos temelji na vjeri dopušta diskriminaciju na temelju vjere ili uvjerenja ako je zbog prirode posla ili konteksta u kojem se obavlja vjera osobe izvoran, legitiman i opravdan zahtjev posla s obzirom na etos orgaizacije. Direktiva također dopušta crkvama i drugim organizacijama čiii se etos temelji na vjeri ili uverenju da od zaposlenika traže lojalan odnos prema etosu organizacije. Poslodavac koji može pokazati da se za određeno radno mjesto može osloniti na iznimku GOR-a koja predstavlja diskriminaciju na jednoj temelju, primjerice na temelju vjere, ne smije provoditi diskriminaciju ni na kojem drugom temelju, primjerice na temelju spolne orijentacije, osim u slučaju da se drugi GOR primjenjuje na predmetno radno mjesto. Uvriježene pretpostavke o karakteristikama osobe potrebnim za obavljanje određenog posla možda ne zadovoljavaju ispitivanje izvornog zahtjeva posla. Na primjer, poslodavac vjerojatno ne može dokazati da za posao recepcionara osoba mora biti "mlada i energična"; takav zahtjev vjerojatno bi se pokazao diskriminiativnim na temelju dobi i/ili invaliditeta. 2.6.2 Razlike u postupanju na temelju dobi Prema Direktivi o jednakosti pri zapošljavanju (članak 6(1)) nacionalni propisi mogu dopustiti diskriminaciju na temelju dobi ako se razlika u postupanju može objektivno i razumno opravdati legitimnim ciljem (uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i ciljeve profesionalnog osposobljavanja), pod uvjetom da su sredstva za postizanje tog cilja prikladna i neophodna. Direktiva navodi da razlike u postupanju na temelju dobi uključuju:

30


– postavljanje posebnih uvjeta za pristup zaposlenju i stručnom osposobljavanju, za zapošljavanje i zanimanje, uključujući otkaz i plaću, za mlađe osobe, starije radnike i osobe sa skrbničkim odgovornostima kako bi ih se zaštitilo ili kako bi se promicala njihova profesionalna integracija

– određivanje minimalne dobi, iskustva ili duljine radnog staža za pristup zaposlenju ili pogodnostima koje su sa zaposlenjem povezane

– određivanje maksimalne dobi za zaposlenje na temelju zahtjeva obuke za radno mjesto ili potrebe za razumnim razdobljem rada prije umirovljenja

Većina država članica ima nacionalne propise o zapošljavanju koji uključuju propise vezane uz dob, a nacionalni sudovi i Sudu dobivaju sve više upita o tome može li se takav propis opravdati prema članku 6(1).17 Direktiva (članak 6(2)) dodatno navodi da određivanje dobi za odlazak u ili , ostvarivanje prava na mirovinu ili invalidsku mirovinu ili korištenje kriterija dobi u izračunima rizika i premija osiguranja ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi, pod uvjetom da to ne dovodi do spolne diskriminacije. 2.6.3 Ostale iznimke ili izuzeci Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju (članak 3(4)) dopušta nacionalnim propisima izuzeće oružanih snaga iz zaštite od diskriminacije na temelju invaliditeta ili dobi. Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju (članak 3(3)) ne predviđa primjenu Direktive na davanja iz sustava socijalne sigurnosti ili drugih oblika socijalne pomoći. Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju (članak 2(5)) navodi da se njome ne prejudiciraju mjere predviđene nacionalnim propisima koje su u demokratskom društvu neophodne za održavanje za javne sigurnosti, održavanje javnog reda, sprječavanje kaznenih djela te za zaštitu zdravlja i zaštitu prava u sloboda drugih osoba. Njome se ne prejudiciraju ni nacionalni propisi o dobi za umirovljenje te bračnom stanju i pogodnostima koje ovise o bračnom stanju (dodatak 22). 2.7 Obrana prava: pristup sudu U svakoj državi članici provedba sudskih i/ili administrativnih postupaka mora biti dostupna svim osobama koje vjeruju da su diskriminirane suprotno nekoj od Direktiva čak i nakon što se okončan odnos u kojem se navodna diskriminacija dogodila (Direktiva 2000/43/EZ, članak 7.; Direktiva 2000/78/EZ, članak 9.). Obje Direktive omogućuju da udruge i organizacije koje imaju legitiman interes osiguravanja usklađenosti mogu podržati žrtve diskriminacije ili poduzeti pravne 17 Pogledajte na primjer: Palacios de la Villa Slučaj C-411/05 [2007] ECR I-8531, The Incorporated

Trustees of the National Council on Ageing (Age Concern England) v Secretary of State for Business, Enterprise and Regulatory Reform, Case C-388/07, 5. ožujak 2009.; Kucukdeveci v Swedex GmbH & Co LG, C-555/07, 19. siječanj 2010.

31


radnje u njihovu korist (uz njihovo odobrenje). Kriteriji kojima se definira koje organizacije imaju "legitiman interes" utvrđeni su u nacionalnim propisima. 2.8 Prebacivanje tereta dokaza Direktive (Direktiva o rasnoj jednakosti, članak 8., Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju, članak 10.) navode uvjete pod kojima će se teret dokaza i građanskom ili upravnom postupku prebaciti s tužitelja na tuženika. • Ako tužitelj (ili bilo koja osoba u njegovo ime) utvrdi činjenice na temelju kojih

sud ili bilo koje drugo nadležno tijelo može pretpostaviti da je diskriminacija (izravna ili neizravna) bile jedan od razloga za način na koji je tuženik postupao s podnositeljem, tada će sud ili drugo nadležno tijelo razmotriti objašnjenje od tuženika. Osim ako tuženik može dokazati da diskriminacija nije igrala nikakvu ulogu u njegovom načinu postupanja s tužiteljem, sud ili drugo nadležno tijelo mora poduprijeti tužiteljevu tužbu .

• Ako tužitelj ne može kod suda stvoriti uvjerenje da se diskriminacija dogodila, tada sud ili drugo nadležno tijelo moraju odbiti tužbu.

Prebacivanje tereta dokaza nikada se ne primjenjuje u kaznenim postupcima čak i kada se postupci odnose na navodnu diskriminaciju ili uznemiravanje. U nekim državama članicama neće se primijeniti u postupku istrage. 2.9 Sankcije Prilikom transpozicije Direktiva (članka 15. Direktive rasnoj jednakosti; članka 17. Direktive o jednakosti pri zapošljavanju) države članice moraju predvidjeti postojanje sankcija za kršenje njihovih nacionalnih propisa za suzbijanje diskriminacije i osigurati primjenu tih sankcija. Sankcije za diskriminaciju moraju biti "učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće", to jest moraju omogućiti odgovarajuće osobno zadovoljenje žrtve te odvratiti i dotičnog tuženika i druge od počinjenja sličnih diskriminacijskih radnji u budućnosti. Sankcije mogu uključivati plaćanje odštete za koje se ne smije postaviti gornja granica. 2.10 Podizanje svijesti, širenje informacija i uključivanje civilnog društva Direktive predviđaju da je donošenje nacionalnih propisa za suzbijanje diskriminacije i za promicanje jednakog postupanja samo prvi korak. Države članice stoga imaju obvezu podizati svijest i promicati široko razumijevanje i uključivanje načela jednakog postupanja u civilno društvo te uključiti nevladine organizacije i socijalne partnere u tu svrhu. Države članice također moraju osigurati da zakoni, pravila i sporazumi koji uređuju aktivnosti u opsegu Direktiva nisu u sukobu s načelom jednakog postupanja. • Države članice (članak 10. Direktive o rasnoj jednakosti; članak 12 Direktive o

jednakosti pri zapošljavanju) moraju upozoriti civilno društvo na postojeće propise o jednakom postupanju i nediskriminaciji i na sve nove mjere koje

32


prihvaćaju radi usklađivanja propisa s Direktivama. To se mora napraviti "svim odgovarajućim sredstvima na cijelom području". To znači da se informacije moraju pružiti svim zajednicama i da moraju biti u oblicima koji su dostupni i razumljivi svim skupinama unutar civilnog društva zadovoljavajući potrebe osoba s različitim invaliditetima i jezičnim potrebama.

• Očekuje se da države članice (članak 12. Direktive o rasnoj jednakosti; članak 14. Direktive o jednakosti pri zapošljavanju) "potiču dijalog" s nevladinim organizacijama koje imaju legitiman interes suzbijati diskriminaciju na svim zaštićenim područjima (određenim nacionalnim zakonom). Takav dijalog mora biti više od simboličnoga i mora se redovito održavati. Ova dužnost država članica pruža nevladinim organizacijama presudnu mogućnost za osiguravanje poboljšanja u koracima koje njihova vlada poduzima radi usklađivanja s Direktivama.

• Države članice (članak 11. Direktive o rasnoj jednakosti; članak 13. Direktive o jednakosti pri zapošljavanju) također moraju promicati i socijalni dijalog između dviju strana s ciljem poticanja jednakog postupanja. Ovo može uključivati nadzor praksi na radnom mjestu, kolektivnih ugovora, kodeksa ponašanja te istraživanje i razmjenu iskustava i dobrih rješenja. Kada je to u skladu s nacionalnom tradicijom i praksom, od država članica se očekuje da potiču kolektivne ugovore koji počivaju na antidiskriminacijskim pravilima koja poštuju minimalne zahtjeve Direktiva i nacionalnih propisa.

• Države članice (članak 14. Direktive o rasnoj jednakosti; članak 16. Direktive o jednakosti pri zapošljavanju) moraju dati prednost nacionalnim propisima kojima se provode spomenute Direktive pred svim drugim propisima i pravilima, ukidajući sve koji su u suprotnosti s načelom jednakog postupanja. Kako bi se osigurao dosljedan pristup nediskriminaciji i jednakosti, države članice također moraju osigurati da odredbe u ugovorima, kolektivnim ugovorima, internim pravilnicima koji određuju vladanje u određenom zanimanju, radničkim organizacijama ili organizacijama poslodavca koji su u suprotnosti s načelom jednakog postupanja budu izmijenjeni ili proglašeni ništetnim ili nevažećim.

2.11 Tijela za promicanje jednakosti Direktiva o rasnoj jednakosti (članak 13,) zahtijeva od svake države članice određivanje jednog ili više tijela za promicanje jednakog postupanja u pogledu rasnog ili etničkog podrijetla. Ova tijela mogu biti dio nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava ili druga tijela osnovana radi zaštite prava pojedinaca. Države članice odredile su različite vrste tijela kojima su dodijelile različite funkcije. Direktiva navodi minimalne kompetencije koje takva tijela moraju imati, poimence: • pružanje neovisne pomoći žrtvama diskriminacije; • provođenje neovisnih anketa i ispitivanja • objavljivanje neovisnih izvještaja i izrada preporuka za pitanja vezana uz

diskriminaciju

33


U okvirima Direktive o jednakosti pri zapošljavanju nema zahtjeva za određivanje državnog tijela. Međutim, u mnogim državama članicama tijela za promicanje jednakosti prema nacionalnim propisima pokrivaju šire temelje za diskriminaciju, uključujući spolnu diskriminaciju.18 2.12 Izvješćivanje Države članice obvezne su ( članak 17. Direktive o rasnoj jednakosti; članak 19. Direktive o jednakosti pri zapošljavanju) da svakih pet godina Europskoj Komisiji podnesu izvješće o primjeni dviju Direktiva. Komisija prilikom pripreme svojeg izvješća za Europski Parlament u obzir uzima stajališta Agencije za temeljna prava, odgovarajućih socijalnih partnera i nevladinih organizacija. Izvještaj Komisije mora sadržavati i procjenu utjecaja mjera koja je svaka država članica poduzela na žene i muškarce. Izvori i reference: Direktiva 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o primjeni načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo Direktiva 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje na području zapošljavanju i zanimanja Agencija EU-a za temeljna prava i Europski sud za ljudska prava – Vijeće Europe, Handbook on European non-discrimination law, 2011, http://fra.europa.eu/fraWebsite/attachments/FRA-CASE-LAW-HANDBOOK_EN.pdf (dostupan i na francuskom i njemačkom jeziku) Izdanja europske mreže pravnih stručnjaka na području nediskriminacije, uključujući European Anti-discrimination Law Review (Časopis o europskom zakonu za suzbijanje diskriminacije), www.non-discrimination.net/publications; i Schiek, D., Waddington, L. i Bell, M., Cases, materials and text on national, supranational and international non-discrimination law, Hart Publishing, 2007.

18 Dodatne informacije potražite na http://www.equineteurope.org/. Direktive za jednako postupanje

neovisno o spolu imaju iste zahtjeve za određivanje specijaliziranog tijela za pitanja spolne diskriminacije.



http://fra.europa.eu/fraWebsite/attachments/FRA-CASE-LAW-HANDBOOK_EN.pdf

http://www.non-discrimination.net/publications

http://www.equineteurope.org/

34


3 ULOGA NEVLADINIH ORGANIZACIJA U SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE Ciljani ishodi učenja: Svi sudionici trebaju istražiti uloge koje nevladine organizacije mogu imati u utjecanju na poboljšavanje i promicanje učinkovite primjene strategije jednakosti i suzbijanja diskriminacije.

3.1 Što je nevladina organizacija (NVO)? NVO je lokalna, nacionalna ili međunarodna skupina s pravno određenim ustrojstvom, jasnom svrhom i vidljivim djelatnostima s tijelom uprave koje ima ovlasti govoriti u ime svojih članova. Uobičajeno je da je to neprofitna organizacija koja nije povezana ni s jednom vladom ili subjektom iz privatnog sektora ili nekom političkom strankom. Njezini su ciljeviobično je promicanje dobrobiti upućivanjem na društvene i pravne probleme, pri čemu nastoji imati igrati ulogu kao i druge demokratske institucije u razvoju i napretku civilnog društva. 3.2 Koja je uloga NVO na području suzbijanja diskriminacije? Prilikom razmatranja uloge koju bi mogle imati na području suzbijanja diskriminacije NVO-ovi bi trebali potpuno iskoristiti posebne uloge koje su im dodijeljene prema člancima 7. i 12. Direktive Vijeća 2000/43/EZ te člancima 9. i 14. Direktive Vijeća 2000/78/EZ. Kako bi zemlja postigla svoje ciljeve vezane uz mir, demokraciju, dobro upravljanje, zdravlje, napredak i jednakost, NVO-ovi su presudni za uspješan razvoj. Uloga NVO-ova kao instrumenta civilnog društva u borbi protiv diskriminacije može uključivati: • pružanje sredstva izražavanja i aktivnog zadovoljenja potreba diskriminiranih

osoba • podržavanje žrtava diskriminacije u njihovu pristupu sudstvu, uključujući i

kroz strateške parnice • promicanje raznolikosti i jednakosti u društvu kroz aktivnosti za podizanje

svijesti • uspostavljanje mehanizama za utjecanje na donošenje odluka • usmjeravanje nediskriminacije i jednakog postupanja u politike • traženje od nadležnih tijela i udruženja da djeluju protiv diskriminacije • praćenje, dokumentiranje i prokazivanje diskriminacije • održavanje jednakosti na dnevnom redu politike te poticanje mobilizacije • zagovaranje usvajanja učinkovitih politika jednakosti i nediskriminacije • nadzor i procjenu provedbe politika jednakosti i nediskriminacije NVO može:

35


• raditi u suradnji s drugim NVO-ovima kako bi se postigli zajednički ciljevi • osnažiti skupine za uključivanje u kampanje, samopodržavanje i obrana te

ojačavanje njihovih prava • raditi, kada je to prikladno, u suradnji s vladama kako bi se postigli zajednički

ciljevi i svrhe • raditi, kada je to potrebno, protiv vlada ako te vlade promiču politiku koja je u

suprotnosti promicanju jednakosti i nediskriminacije • pružati djelotvorne i učinkovite usluge u okviru vladinih politika kada je to

potrebno i usvajati, kada je to prikladno, strategije koje su dogovorene i zaključene između NVO.ova i vlade

• pružati djelotvorne i učinkovite usluge izvan okvira vladinih politika kada je to neophodno i opravdano radi promicanja ciljeva NVO te usvajati, kada je to opravdano, strategije koje su suprotne politikama vlade

• osigurati koordinaciju vlastitih usluga i uključiti vladu u diskusiju o koordinaciji usluga između vlade i NVO

• pružiti vladi vlastito stručno istraženo mišljenje o određenom pitanju • zagovarati i boriti se za promjenu kao odgovor na određenu potrebu • upravljati i značajno pridonositi postupcima donošenja propisa i izrade politika

dajući vlastita istražena mišljenja te obavještavajući vladajuće i oporbene političare, ali i ostale utjecajne osobe

• biti budan "pas čuvar" – ukazujući na mjesta gdje vlade i korporacije aktivno provode diskriminaciju ili propuštaju ispuniti svoje obveze vezane uz suzbijanje diskriminacije ili na mjesta gdje je potrebno poboljšavanje njihove učinkovitosti te djelujući na poboljšavanju kontrole i uravnoteženja svega što čini demokratsko društvo. U toj ulozi NVO-ovi moraju ciljati na vladu i poslovnu zajednicu zagovaranje, lobiranjem i pregovaranjem kada je to potrebno

• propitivati pravilno odabranim mehanizmima djela, propuste, administrativne prakse ili politike koje su suprotne ciljevima promicanja jednakosti i nediskriminacije

• pratiti sve nove promjene na području suzbijanja diskriminacije, npr. nove propise (nacionalne, europske i međunarodn), nove politike (nacionalne, europske i međunarodne), nove izvore financiranja te prijelomne sudske odluke (na nacionalnoj razini te na razini EU-a i međunarodne zajednice) i pobrinuti se da se iskoriste sve prednosti tih promjena

• biti otvoren, transparentan i odgovoran prema svom članstvu i javnostipovećati snagu sudjelovanja NVO-ova u civilnom društvu stvaranjem mreža i koalicija te promicanjem originalnih inicijativa i rješenja, što može pridonijeti smanjenju predrasuda unutar društva, a time i jednakosti

• raditi otvoreno i u duhu suradnje s drugim NVO-ima koji djeluju na odgovarajućim područjima i izbjegavati sukobe i svađe među njima

• vršiti pritisak na državu da ratificira međunarodne instrumenta koji omogućuju usmjeravanje međunarodnog svjetla na postupke vlade

• pružati nacionalnim i međunarodnim tijelima važne i pouzdane informacije koje prikupi prilikom ispitivanja stanja diskriminacije u državi

36


Ukratko, uloga većine NVO-ova jest kontrolirati, nadzirati i kritizirati djelovanje vlada i privatnih tijela, dopunjavati i upotpunjavati ulogu vlade u suzbijanju diskriminacije te pomagati grupama i pojedincima u ostvarivanju njihovih prava. 3.3 Što je NVO-u potrebno kako bi ispunio svoju ulogu? • ljudski resursi • vještine, znanje, stručnost • otvorenost, transparentnost, odgovornost (NVO su na čelu rasprava o

odgovornosti i transparentnosti – ključnim pitanjima za dobrovoljan rad) • financiranje te odgovarajući materijali i računalna podrška • nediskriminacijski stavovi i politike različitosti unutar same organizacije • odgovarajuće nacionalno zakonodavstvo i strateški okvir za:

o slobodu javog informiranja o transparentnost u donošenju odluka javnih tijela o sudjelovanje civilnog društva u postupcima promišljanja i odlučivanja u

razvoju javnih politika o lobiranje i zagovaranje od strane dobrovoljnih skupina o jamčenje locus standi NVO-ovima u slučajevima diskriminacije

3.4 Zašto NVO ima bolji položaj od drugih organizacija u radu na suzbijanju

diskriminacije? • Dobrovoljne organizacije imaju presudnu ulogu u uključivanju zajednica na

lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. • Dok nezadovoljstvo politikom raste, uključivanje u dobrovoljne aktivnosti u

zajednici predstavlja način na koji ljudi mogu pridonijeti javnom životu donirajući svoje vrijeme ili novac i podržavajući pitanja koja se na njih odnose.

• Dobrovoljne organizacije sve više postaju mjesta gdje ljudi mogu raspraviti i uključiti se u pitanja koja ih pogađaju i gdje osjećaju da mogu promicati promjenu.

• Zahvaljujući svojem stalnom opredjeljenju za djelovanje u interesu javnosti, NVO-ovi mogu razvijati stručnost koja je potrebna za rad na poboljšanju utjecaja i učinkovitosti politika jednakosti i nediskriminacije.

3.5 Koje su prepreke za NVO-ove i kako ih je moguće nadvladati? • Složena pravila koja okružuju zahtjeve koje NVO mora ispuniti kako bi se

mogao registrirati. NVO-ovi koje se žele registrirati moraju provjeriti jesu li detaljno upoznati s tim pravilima i jesu li poduzeli odgovarajuće korake i dobili dokumente potrebne za dobivanje suglasnosti.

• Zabrana organizaciji da provodi određene aktivnosti ako nije registrirana. Organizacije same moraju odlučiti koliko im je to važno i žele li se registrirati ili ne.

37


• Zabrana određenih aktivnosti čak i nakon registracije. NVO-ovi moraju djelovati u skladu s nacionalnim propisima ili ih, ako su proizvoljni ili neproporcionalni, propitivati odgovarajućim mehanizmom.

• Pomanjkanje prava na sudjelovanje u važnim političkim raspravama. Ako do toga dođe, NVO mora biti siguran da radi s pojedincem ili organizacijom koja ima to pravo.

• Pomanjkanje odgovarajućeg pravnog okvira koji se odnosi na javni pristup informacijama, transparentnost u odlučivanju, javne konzultacije, lobiranje i promicanje – uključujući za dobrovoljne skupine. Budući da nepostojanjepravnogokvira koji NVO-u omogućuje vođenje njegovih aktivnosti ozbiljno ugrožava učinkovitost rada NVO-ova, NVO-ovi moraju na kreativan način koristiti postojeće propise i zajedno s ostalim skupinama zagovarati usvajanje odgovarajućih standarda.

• Pomanjkanje prava na podnošenje pritužbi. NVO-ovi mogu podržavati i pomagati one koji imaju to pravo ili tražiti promjenu pravila u strateškoj parnici.

• Doživljaj povezanosti s vladom ili političkom strankom koji ugrožava njegovo prihvaćanje kao nepristranog zagovornika pitanja. Učinkovit NVO mora biti pažljiv u usvajanju stava, ne smije se povezivati s političkim strankama i mora poduzimati korake kako bi to osigurala.

• Pomanjkanje znanja i vještina,osobito u organizacijskim i financijskim pitanjima ili korištenju IT-a često je posljedica oslanjanja na volontere i velike promjene osoblja. NVO mora osigurati da oni razumiju važnost dobre organizacije i upravljanja financijama.

• Pomanjkanje financiranja i ograničeni resursi, pomanjkanje informacija i vođenja u pristupanju dostupnim nacionalnim, europskim i međunarodnim fondovima. Kako bi se utvrdili odgovarajući izvori financiranja, potrebno je obratiti se nacionalom tijelu za promicanje jednakosti, tijelu za koordinaciju NVO-a, lokalnom predstavništvu EU-a te regionalnim i međunarodnim donatorima.

• Pomanjkanje učinkovite "suradnje" između vlade i NVO-ova. Vlade propisuju i provode pravila i propise koji određuju okruženja politika potrebna da se djelovanja NVO-ova ukorijene. Profitne organizacije mogu ponuditi znanje, resurse i tehničku podršku, a NVO-ovi mogu ponuditi praktično poznavanje terena, veze i mreže za implementaciju potrebne za održivost krajnjeg proizvoda.

• Nedovoljno iskorištavanje potencijalne podrške iz poslovnog sektora. NVO-ovi moraju pokušati postići "uključivanje poslovnog svijeta". Sve veći broj NVO-ova sada angažira poslovne subjekte u u ‘"partnerstva" usmjerena na zajedničko rješavanje ključnih problema.

• Nemogućnost ulaza u neke dijelove zajednice uslijed neosjetljivosti, nametanja izvana odabranih pravnih ili političkih ciljeva, kulturne ili jezične barijere. NVO-ovi moraju osigurati da njihove vlastite organizacije imaju raznoliku radnu snagu koja je obučena za pitanja osvještavanja diskriminacije i posjeduje svijest o društvenoj i političkoj povijesti, uključujući isključivanje i diskriminaciju skupina unutar zajednice, te, gdje je to relevantno, razne jezične vještine.

38


• Slabe vještine lobiranja i zagovaranja, ograničeno uključivanje novih medija. NVO-ovi, osobito oni koje rade s ranjivim skupinama, trebali bi pažljivo oblikovati strategije komunikacije kako bi istodobno mogli zadovoljiti potrebu za zaštitom prava svojih štićenika i potrebu za podizanjem svijesti i obrazovanja stanovništva i ciljanih skupina, uključujući medije.

Materijali s izvorima Vijeće Europe , “Temeljni principi o stanju NVO-ova u Europi” - http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/cdcj/ONG/Fundamental%20Principles%20E.pdf. Ovaj dokument postoji na engleskom, francuskom, albanskom, bugarskom, latvijskom, litavskom, ruskom i srpskom jeziku. Inicijativa za zakon o javnom interesu, Pursuing the Public Interest, a Handbook for Legal Professionals and Activists, Columbia Law School 2001.

http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/cdcj/ONG/Fundamental%20Principles%20E.pdf

http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/cdcj/ONG/Fundamental%20Principles%20E.pdf

39


4 MODULI ZA OBUKU / DJELOVANJE NEVLADINIH ORGANIZACIJA Tijekom procjene potreba u svim državama sudionicama nacionalne organizacije postavile su niz pitanja od nacionalnog interesa za obuku. Ponuda modula za trening koja pokriva probleme na koje su najčešće nailazili nacionalni stručnjaci ugrađena je u okvir ovog projekta: 1) Prikupljanje informacija i planiranje djelovanja 2) Praćenje i evaluacija podataka 3) Zagovaranje 4) Partnerstva 5) Mediji 6) Ispitivanje situacije (probni slučajevi) 7) Etički standardi ponašanja (kodeksi ponašanja)

Cilj prvog modula (4.1), o prikupljanju informacija i planiranju akcije, jest pružanje prikladnih alata nevladinim organizacijama radi bolje implementacije pravila i boljeg utjecaja na pravila iz strateškog kuta. To će biti uobičajeni modul za sve države.

Sljedećih šest modula nadopunjuju i unaprjeđuju uobičajeni modul pružanjem dodatnih učinkovitih načina razvoja strateškog pristupa jednakosti i nediskriminaciji.

Svi su moduli osmišljeni uzimajući u obzir nacionalne zahtjeve utvrđene pomoću upitnika za procjenu potreba. Prilikom pripreme tih modula oslonili smo se na brojne izvore navedene na 81. stranici i dalje. 4.1 Prikupljanje informacija i planiranje akcije "Imam šest vjernih slugu. Sve što znam naučio sam od njih. Zovu se ŠTO, KADA, GDJE, KAKO, ZAŠTO i TKO." Rudyard Kipling "Misao koja ne rezultira akcijom ne znači mnogo, a akcija koja ne proizlazi iz misli ne znači ništa." Georges Bernanos 4.1.1 Definicija U ovom priručniku "informacije" označavaju dio znanja potreban da biste poduzeli akciju. "Strateško planiranje" označava formalno razmatranje budućih aktivnosti organizacije, pri čemu je potrebno uzeti u obzir informacije, financiranje te dostupne

40


ljudske i materijalne resurse. Konačni cilj takve analize jest razvijanje općenitog strateškog plana i/ili implementiranje određenog djelovanja. 4.1.2 Međuciljevi Cilj ovog projekta jest poboljšati utjecaj i učinkovitost organizacija civilnog društva pri implementaciji propisa o jednakosti i nediskriminaciji. Strateško je planiranje važan temelj svake snažne nevladine organizacije. Nijedan strateški plan nije moguće izraditi bez procjene dostupnih informacija te prikladnog planiranja djelovanja. Ciljevi su ovog modula sljedeći: • Nevladine organizacije steći će znanje i vještine potrebne za strateško

planiranje djelovanje: utvrđivanja aktivnosti za koje su im dostupni resurski i onih za koje NISU. Na taj se način omogućuje ušteda novca i vremena te usredotočivanje na cilj.

• Nevladine će organizacije dobiti najbolje moguće alate za maksimalno povećavanje svog društvenog utjecaja. Uočit će veze između postojećih i željenih informacija i planiranih aktivnosti.

4.1.3 Opseg U ovom se modulu govori o načinu na koji nevladine organizacije mogu pokrenuti strateško planiranje uparivanjem informacija s djelovanjem. Razmatra se općenito što je potrebno pri osmišljavanju, planiranju i izvršavanju različitih akcija te nadzoru i procjeni ishoda i utjecaja. Strateško je planiranje moguće izvršiti na općenitoj razini te u vezi s različitim vrstama djelovanja pokrivenim ostalim modulima u ovom priručniku. Ovaj modul služi kao početna točka planiranja takvih djelovanja, no o njima se neće detaljno govoriti. Fokus će, umjesto toga, biti na podršci pojedinačnim žrtvama, uključujući pravne postupke – za koje je važno utvrđivanje različitih vrsta diskriminacije. No modul ne pojašnjava različite vrste diskriminacije jer nevladina organizacija može djelovanje planirati (a obično ga tako i planira) bez prethodne detaljne pravne analize. Modul se neće baviti financiranjem ili izgradnjom kapaciteta. Pozadinski materijal potreban za utvrđivanje diskriminacije bit će dostupan (npr. potražite u ovom priručniku za obuku te u priručniku Kako podnijeti prigovor na diskriminaciju u izdanju Europske mreže pravnih stručnjaka na polju nediskriminacije).19 Vježbe navedene u ovom modulu potrebno je prilagoditi nacionalnom kontekstu. 19 European Network of Legal Experts in the Non-Discrimination Field (2011) How to Present a

Discrimination Claim: Handbook on seeking remedies under the EU Non-discrimination Directives, available at: http://www.non-discrimination.net/content/media/How%20to%20Present%20a%20Discrimination%20Claim%20EN.pdf.

http://www.non-discrimination.net/content/media/How%20to%20Present%20a%20Discrimination%20Claim%20EN.pdf



41


4.1.4 Sadržaj VJEŽBA: kreativno razmišljajte o sljedećim pitanjima: a) Što je diskriminacija?

• Tko su počinitelji? • Tko su žrtve? • Na kojim se poljima pojavljuje? • Na temelju čega se provodi?

Ispitajte: • Što obuhvaćaju vaši nacionalni propisi protiv diskriminacije? • Što obuhvaćaju europski propisi protiv diskriminacije?

VJEŽBA: kreativno razmišljajte o sljedećim pitanjima: b) Što nevladine organizacije mogu učiniti u borbi protiv diskriminacije?

• podići razinu svjesnosti o diskriminaciji • nadzirati diskriminaciju / javne politike / preventivne mjere (uključujući

njihovo nepostojanje) • prijaviti diskriminaciju • zagovarati donošenje politika i propisa • poticati diskriminirane pojedince (uključujući parnice) • zagovarati promjene • umrežiti se

Ispitajte: • pojasnite koje akcije odgovaraju kojem širem području aktivnosti

c) Što je nevladinim organizacijama potrebno da bi ispunile svoju ulogu? • vizija/misija • informacije • ljudski resursi • materijalni resursi • strategija djelovanja • financiranje Ispitajte: • pojasnite različite elemente tih potreba (na primjer: stručnost i iskustvo

mogu pripadati ljudskim resursima) • zatražite od sudionike da poredaju potrebe nevladine organizacije

uzimajući u obzir strateško planiranje

d) Koje informacije moraju biti dostupne da bi nevladina organizacija ispunila svoju ulogu? Što su izvori informacija?

42


Vrsta informacija Izvor informacija Popis stanovništva Središnji statistički ured Sociološka istraživanja Istraživački instituti Novinski članci Mediji Akademski članci Akademske institucije Televizijska ili radijska izvješća

Televizija ili radio

Izjave klijenata Klijent Izjave svjedoka Svjedok Dokumenti Potencijalni počinitelj Statistika Javna administracija / institucije Stručna mišljenja Pronalaženje činjenica Audio ili videosnimke YouTube, društveni mediji Fotografije Pravni dokumenti (Lokalna) uprava Zakoni Internet Rezultati ispitivanja situacije

Ispitivači

Izvješća organizacija za nadzor

Ujedinjeni narodi, Vijeće Europe, Agencija Europske Unije za temeljna prava, domaće i međunarodne nevladine organizacije

Odgovori na javne upite o informacijama ili upitnike

VJEŽBA: na različite šarene samoljepive papiriće napišite vrste informacija te vrste djelovanja nevladinih organizacija. Zatražite od sudionika da upare informacije s akcijama.

e) Pristupanje i/ili prikupljanje informacija

Informacije s javnih područja potražite na internetu, zatražite informacije od javnog interesa na temelju domaćeg pristupa zakonu o javnim podacima/informacijama i/ili sami istražujte – na primjer, posjetite instituciju ili zajednicu čiji članovi imaju relevantne informacije i razgovarajte s njima. VJEŽBA: zatražite od sudionika da podijele svoja iskustva s pristupom informacijama ili prikupljanjem informacija. PRIMJER DOBRE PRAKSE: ova studija slučaja preuzeta je iz: Article XIX i Asociación por los Derechos Civiles, Access to information: An instrumental right for empowerment, str. 27 i 28 na adresi http://www.article19.org/pdfs/publications/ati-empowerment-right.pdf. Tajland: pravo na obrazovanje

http://www.article19.org/pdfs/publications/ati-empowerment-right.pdf

http://www.article19.org/pdfs/publications/ati-empowerment-right.pdf

43


Roditelj čije dijete nije primljeno u cijenjenu, državnu osnovnu školu, Kasetsart Demonstration School, pozvao se 1998. na pravo na informacije da bi tajni postupak prijema učinio javnim. Postupak primanja u školu, čije su učeničko tijelo uvelike činili dak sen, tj. djeca elitnih obitelji, sastojao se, između ostalog, od prijamnog ispita. Službena komisija za informacije donijela je odluku da su prijamni ispiti 120 primljenih učenika javni podaci. Nakon objavljivanja podataka utvrđeno je da 38 učenika nije položilo ispit, no primljeni su uz podmićivanje škole. Zabrinuti je roditelj potom podnio tužbu, a državno je tijelo donijelo presudu u korist roditelja uz obrazloženje da je prekršena odredba tajlandskog Ustava o jednakosti. Od svih škola koje financira država zatraženo je napuštanje korupcije i diskriminacije. f) Uparivanje informacija s aktivnostima – pružanje podrške pojedinačnim žrtvama

Diskriminaciju je moguće utvrditi unutar i izvan pravnih postupaka. U građanskim parnicama ili parnicama vezanim uz radne sporove opće je pravilo da na svakoj strani leži teret dokazivanja činjenica navoda iz kojih proizlaze željene pravne posljedice. Općenito, u slučaju tužbe povodom diskriminacije građanskom ili radnompravnom sudu potrebno je dokazati da je vjerojatnost da postoji veća od one da ne postoji – tako da bi utvrđene činjenice razumnu osobu dovele do zaključka da diskriminacija postoji. U administrativnim i kaznenim slučajevima obično nadležna tijela istražuju i utvrđuju činjenice do različitih stupnjeva sigurnosti. Tijela zadužena za jednakost ili prate administrativne postupke ili istražuju pritužbe u skladu sa svojim internim pravilima. Standardni dokazi u svim vrstama postupaka obuhvaćaju izjave svjedoka, dokumente ili općepoznate činjenice. Pojedinci koji podnose tužbu zbog diskriminacije dužni su u svim postupcima podnijeti dokaze koje imaju. U mnogim se slučajevima pretpostavka diskriminacije utvrđuje na temelju izjave svjedoka i na temelju dokumenata ili informacija dobivenih od počinitelja. Direktive za borbu protiv diskriminacije definiraju različite vrste diskriminacije. O kojoj god se vrsti diskriminacije radi, žrtve moraju prilikom podizanja tužbe predočiti osnovne informacije. VJEŽBA: sudionicima dajte priču te na list papira prikupite osnovne informacije. Lokalni romski vođe ukazali su vam na činjenicu da se romska djeca u njihovu gradu mogu upisati samo u školu najbližu lokalnom romskom naselju. Kažu da je i nekoliko djece čiji su ih roditelji pokušali upisati u druge škole upućeno u školu najbližu naselju. Ta škola koristi nastavni plan osmišljen za djecu s intelektualnim poteškoćama. Vođe kažu da nisu svoj djeci testirane intelektualne sposobnosti tijekom obrazovanja u školi. Škola slijedi pravila upisa na snazi u vašoj državi.

Pitanja Odgovori 1. Tko je počinio? 2. Što?

44


3. Kome? 4. Kada? 5. Gdje? 6. Kako? 7. Koji je rezultat protupravnog čina? 8. Tko je odgovaran za protupravni čin? 9. Tko je vidio ili čuo protupravni čin ili tko je bio svjedok tog čina?

10. Postoje li dokumenti, statistički podaci ili stručna mišljenja koji dokazuju tvrdnju?

11. Što je temelj zaštite žrtve? Rasa ili etničko podrijetlo, dob, invaliditet, seksualna orijentacija, religija ili uvjerenje? Je li stvarno, pretpostavljeno, povezano, višestruko?

12. S kojom se kontrolnom osobom ili grupom može usporediti ponašanje koje je žrtva doživjela? Nije potrebno identificirati osobu za usporedbu u slučajevima uznemiravanja, viktimizacije, upućivanja na diskriminaciju ili neuspješnog pružanja razumne nagodbe. U nekim državama članicama diskriminaciju je moguće utvrditi u odnosu na idealni minimalni standard ponašanja, na primjer, ponašanje u skladu s ljudskim dostojanstvom.

13. Može li se taj slučaj uvrstiti u okvire (europskog) propisa protiv diskriminacije?

VJEŽBA: pitajte sudionike čuvaju li zapise o pritužbama u svojim nevladinim organizacijama. Ako čuvaju, koji predložak koriste. Bi li im taj predložak bio koristan za praćenje pritužbi, izvješćivanje o aktivnostima i dijeljenje informacija s drugim nevladinim organizacijama? Pitajte koja su prava prekršena u tom slučaju te zašto misle da je ta situacija pogrešna? Je li problem individualan ili sistemski? Koje osnovne informacije nedostaju, koje je dodatne dokaze potrebno pribaviti te kako? Nastavljajući prema strateškom planiranju, recite sudionicima da identificiraju probleme u slučaju koji se odnosi na pojedinačnu romsku djecu i roditelje te probleme koji otkrivaju opću praksu i vode prema strukturalnoj diskriminaciji. Pitajte ih bave li se njihove nevladine organizacije pojedinačnim slučajevima, strukturalnim problemima ili i jednim i drugim. Ako se bave strukturalnim problemima, kako održavaju ravnotežu svojih aktivnosti između pojedinačnih i općenitih razina?

45


Postoje različite vrste dokaza koje mogu smanjiti pritisak na žrtve diskriminacije radi utvrđivanja njihove žalbe, uključujući korištenje statističkih podataka, ispitivanje situacije, korištenje zahtjeva za javnim podacima/informacijama, audio i videosnimanje, mišljenje forenzičkih stručnjaka te zaključivanje iz neizravnih dokaza. Pojedinosti o ispitivanju situacije potražite u modulu za ispitivanje situacije (4.3). Dodatne informacije o ispitivanju situacije potražite u sljedećem članku: Proving discrimination cases, the role of situation testing na adresi http://www.migpolgroup.com/public/docs/153.ProvingDiscriminationCases_theroleofSituationTesting_EN_03.09.pdf. Dodatne informacije o dokazima potražite u priručniku Kako podnijeti prigovor na diskriminaciju (u izdanju Europske mreže pravnih stručnjaka na polju nediskriminacije).20

4.1.5 Što je strateško planiranje?

PREZENTACIJA Strateško planiranje postupak je definiranja orijentacije određene organizacije te donošenja odluka o dodjeli ljudskih i financijskih resursa koja će omogućiti praćenje te strategije. Prilikom strateškog planiranja moguće je koristiti različite tehnike, uključujući SWOT (Strengths, Weaknesses, Opportunities and Threats) analizu (snage, slabosti, prilike i prijetnje), PEST (Policitaca, Economic, Social and Technological) analizu (politički, ekonomski, društveni i tehnološki čimbenici), STEER (Socio-cultural, Technological, Economic, Ecological and Regulatory factors) analizu (socio-kulturalni, tehnološki, ekonomski, ekološki i regulatorni čimbenici) i EPISTEL (Environment, Political, Informatics, Social, Technological, Economic and Legal - ekološki, politički, informatički, društveni, tehnološki, ekonomski i pravni čimbenici). Svako strateško planiranje bavi se barem jednim od sljedeća tri ključna pitanja: a) Što činimo? b) Za koga to činimo? c) Kako unaprijediti?

U mnogim se organizacijama strateško planiranje smatra procesom utvrđivanja gdje će organizacija biti sljedeće godine ili – još češće – za tri do pet godina (dugoročno), iako neki viziju produljuju na 20 godina. Da bi utvrdile kamo idu, organizacije moraju točno znati gdje se nalaze, a zatim utvrditi kamo žele ići te kako onamo doći. Dobiveni se dokument zove "Strateški plan". Postoji mnogo pristupa strateškom planiranju, no obično se koristi proces u tri koraka: • Situacija – procjena trenutne situacije te kako je do nje došlo • Cilj – definiranje konačnih ciljeva i/ili međuciljeva (ponekad se zove "idealno

stanje") • Put / Prijedlog – stvaranje mogućeg puta do konačnih ciljeva/međuciljeva

20 vidi bilješku 20.

http://www.migpolgroup.com/public/docs/153.ProvingDiscriminationCases_theroleofSituationTesting_EN_03.09.pdf

http://www.migpolgroup.com/public/docs/153.ProvingDiscriminationCases_theroleofSituationTesting_EN_03.09.pdf

46


Alternativa se naziva Pogledaj-Razmisli-Nacrtaj • Pogledaj – kakva je današnja situacija? • Razmisli – definirajte konačne ciljeve/međuciljeve • Nacrtaj – stvorite rutu do postizanja konačnih ciljeva/međuciljeva

SWOT analiza najkorisniji je pristup strateškom planiranju. Glavni cilj ovog alata jest analiza internih strateških čimbenika, snaga i slabih točaka pripisanih organizaciji te vanjskih faktora izvan kontrole organizacije, kao što su prilike i prijetnje. Dodatne načine korištenja SWOT analize potražite u modulu o zagovaranju (4.2). Jedan od temeljnih konačnih ciljeva prilikom skiciranja strateškog plana jest razvoj takvog plana koji je moguće jednostavno pretvoriti u akcijske planove. Većina strateških planova odnosi se na inicijative visoke razine i objedinjujuće konačne ciljeve, no ne pretvaraju se u svakodnevne projekte i zadatke koji će biti potrebni radi ostvarenja plana. Specifični, vremenski ograničene izrazi planiranih budućih rezultata te općeniti i trajni izrazi planiranih budućih rezultata zovu se ili konačni ciljevi ili međuciljevi. Korisnici obično istovremeno imaju nekoliko konačnih ciljeva. Najbolje je potruditi se da konačni ciljevi dobro funkcioniraju zajedno. Čini li se da je konačni cilj A kompatibilan s konačnim ciljem B? Oblikuju li zajedno objedinjenu strategiju? Jedan pristup preporučuje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne konačne ciljeve. U ovom je modelu kratkoročne konačne ciljeve prilično jednostavno postići: no samo su malo izvan dosega. S druge strane, dugoročni konačni ciljevi čine se vrlo teško dostižnima, gotovo neostvarivima. Korištenje jednog konačnog cilja kao temelja za sljedeći obuhvaća određivanje redoslijeda postizanja cilja. Osoba ili grupa počinje koristiti jednostavne, kratkoročne konačne ciljeve, a zatim prelazi na srednjoročne te potom na dugoročne ciljeve. Određivanje redoslijeda postizanja cilja može stvoriti "stubište ciljeva". Organizacija može u organizacijskom okruženju koordinirati ciljeve tako da se međusobno ne sukobljavaju. Konačni ciljevi jednog dijela organizacije moraju biti kompatibilni s ciljevima drugih dijelova. Elemente osnovnog strateškog ciklusa moguće je koristiti u širokim, dugoročnim strategijama te u kratkoročnim strateškim aktivnostima. VJEŽBA: na temelju dijagrama u nastavku (str. 48) prikažite proces strateškog planiranja pomoću primjera obrazovanja Roma. Iako se ovaj modul usredotočuje na pravnu pomoć, uključujući pravne postupke, sudionici mogu odabrati ne-pravnu strategiju. Imajte na umu da jedna nevladina organizacija može pokrenuti spiralu strateškog planiranja, od pružanja pravnih usluga do podizanja razine svjesnosti itd. i obratno. Podsjetite sudionike na razlike između usluga pravne pomoći i strateških pravnih postupaka. Pitajte ih postoje li druge nevladine organizacije/tijela zadužena za

47


jednakost koja im mogu pomoći pri rješavanju slučaja. U nastavku je navedeno nekoliko pitanja za usmjeravanje razgovora: • Što vaša nevladina organizacija radi? • Koju vrstu podrške vaša nevladina organizacija pruža: financijsku, osobnu, neku

drugu? • Što žrtva želi? • Odgovara li to ciljevima vaše nevladine organizacije? • Koliko daleko je vaša nevladina organizacija voljna ići? • Tko ima ulogu pri rješavanju slučaja te na kojoj razini? • Što bi drugi trebali raditi? Strateški pravni postupci i pravne usluge Strateški pravni postupci, koji se ponekad nazivaju i pravni postupci učinka, obuhvaćaju odabir slučaja i pokretanje postupka radi stvaranja većih promjena u društvu. Osobe koje koriste strateške pravne postupke žele koristiti pravo da bi ostavile trajni trag, a ne samo dobile spor. To znači da se slučajevi strateških pravnih postupaka bave i učincima na brojniju populaciju i državna tijela te krajnjim rezultatom samih slučajeva. Strateški pravni postupci i pravne usluge. Važno je napomenuti da se strateški pravni postupci jako razlikuju od mnogih tradicionalnijih ideja pružanja pravnih usluga. Tradicionalne organizacije za pružanje pravnih usluga nude dragocjene usluge pojedinačnim klijentima te marljivo rade na predstavljanju i savjetovanju tih klijenata neovisno o kakvoj se vrsti slučaja radi. No s obzirom na to da su tradicionalne pravne usluge orijentirane na klijenta i ograničene resursima organizacije koja pruža usluge, slučajeve često nije moguće sagledati iz šire perspektive. Strateški pravni postupci usredotočeni su na mijenjanje pravila i širih uzoraka ponašanja. Zato strateški pravni postupci nisu osmišljeni za pružanje najboljih usluga najvećem mogućem broju osoba za razliku od tradicionalnog pružanja pravnih usluga. Zagovaranje. Pokretanjem parnice zagovaratelji društvene pravde mogu sudnicu koristiti za pokretanje pravnih i društvenih promjena. To je često dio sveukupne kampanje zagovaranja osmišljene radi podizanja razine svjesnosti o određenom problemu ili promicanja prava obespravljene grupe. Brojne grupe ili pojedinci koji pokreću strateške pravne postupke pritom još i žele uvjeriti ostale da se pridruže ili žele utjecati na državna tijela da promjene svoje zakone. Rezultati. Kada se uspješno koriste, strateški pravni postupci mogu potaknuti revolucionarne rezultate. Tijela državne uprave mogu potaknuti na akciju radi pružanja osnovne zaštite građana, jamčenja jednakih prava manjinama ili

48


zaustavljanja aktivnosti koje škode okolišu. Ograničenja što sve strateški pravni postupci mogu postići ne postoje.21 U konačnoj fazi ispitivanja pokažite veze između predloška pitanja, strateškog kotača, vrsta akcija u kojima sudionici mogu sudjelovati i informacija koje su im potrebne. 4.2 Zagovaranje "Nikada ne sumnjaj da mala skupina obazrivih predanih građana može promijeniti svijet. Uistinu, dosad su ga jedino oni i mijenjali." Margaret Mead Cilj ovog modula jest da nevladina organizacija stekne znanje i vještine potrebne za strateško zagovaranje radi jamčenja poboljšane, učinkovitije implementacije zakona i pravila radi borbe protiv diskriminacije.

21 Geary P, (2009) Children’s rights: A guide to strategic litigation, Child Rights Information Network:

London.

ANALIZA

SITUACIJE

IZBOR

AKTIVNOSTI

IMPLEMENT

ACIJA

PROCJENA

STRATEGIJA

49


4.2.1 Definicija U ovom priručniku "zagovaranje" označava organizirani pokušaj jamčenja promjene predstavljanjem dokaza i argumenata za to kako i zašto treba izvršiti promjenu. Promjena može biti u okvirima pravila i zakona, unutar implementacije tih pravila ili zakona ili u svijesti ljudi o pravilima i njihovim vlastitim pravima. "Strateško zagovaranje" označava seriju akcija koje su sudionici pažljivo osmislili, planirali i proveli radi postizanja određenog cilja. Lobiranje je jedan oblik zagovaranja. 4.2.2 Opseg U ovom se modulu govori o načinu na koji nevladine organizacije mogu provoditi učinkovito strateško zagovaranje. Razmatra se što je potrebno pri osmišljavanju, planiranju i provođenju različitih akcija zagovaranja, nadzoru te procjeni ishoda i utjecaja. Zagovaranje obuhvaća prikupljanje informacija, nadzor, stvaranje partnerstava, umrežavanje i korištenje medija (sve te teme obrađene su u ostalim modulima u ovom priručniku). Ovaj modul upućuje na kontekst u kojem su takvi procesi ili aktivnosti potrebni za učinkovito zagovaranje. Ovaj se modul bavi zagovaranjem nevladine organizacije, a ne lobiranjem koje se obavlja kao komercijalna aktivnost ni kojim drugim oblikom zagovaranja od strane organizacija unutar privatnog sektora. Ne govori se ni o izgradnji kapaciteta na razini zajednice, što može biti dio strateškog zagovaranja nevladine organizacije. 4.2.3 Sadržaj Zagovaranje je sistematski proces postizanja promjena jasnim koracima i aktivnostima. a) Početna analiza radi prepoznavanja problema zagovaranja Što ide pogrešno? Ili što ne ide po planu? Postoje li dokazi diskriminacije, nepovljnog položaja ili nejednakosti na području interesa vaše organizacije? Postoje li dokazi da provedba nacionalnih ili europskih propisa za suzbijanje diskriminacije nije u potpunosti uspjela? Postoje li pravila ili prakse koje sprječavaju ili koče sve grupe pri punom uživanju prava na jednakost? Na primjer:

Osobe s invaliditetom neproporcionalno su isključene iz većine vrsta poslova na većini razina uz iznimku "zaštićenih" poslova ograničenih samo na osobe s invaliditetom. Unatoč nacionalnim, europskim i međunarodnim propisima koji traže jednakost pristupa obrazovanju, određene etničke manjine nailaze na diskriminaciju

50


(izravnu i/ili neizravnu) kada svoju djecu pokušaju upisati u lokalnu redovnu školu.

• Koje dokaze imate? Jesu li objektivni? Jesu li nedvosmisleni? • Koji su temeljni uzroci? Tko je odgovoran? • Kako bi se uzroci mogli otkloniti? • Gdje su, prema vašem iskustvu, promjene moguće i gdje ćete vjerojatno naići na

snažan otpor promjenama? "Stablo problema" koristan je alat za analizu koji bi vam trebao pomoći pri vizualizaciji pravnih, političkih i društvenih aspekata problema. "Stablo problema" pojednostavnjuje identifikaciju uzroka ili posljedica koji su izravno ili neizravno povezani s problemom te kada je akciju zagovaranja moguće najučinkovitije ciljati. U pojednostavnjenom primjeru "stabla problema" u nastavku problem je stablo drveta, čimbenici koji doprinose problemu su korijen, a dublje korijenje uzroci tih korijena. Simptomi ili učinci problema su grane, a širi učinci su više grane.

51


Napomena: ovo je samo primjer. U stvarnosti bi bili drugi uzroci i učinci, a između uzroka bilo bi više veza. b) Doznajte više: razumijevanje problema i uzroka Prije no što počnete planirati akciju zagovaranja, ključno je što je više moguće razumjeti problem i njegove uzroke. (Pojedinosti o prikupljanju informacija, potražite u gore navedenim modulima u odjeljcima 4.1).

povećani problemi s mentalnim zdravljem

društveno isključivanje osoba s invaliditetom

kućanstva osoba s invaliditetom žive u siromaštvu

osobe s invaliditetom previše se oslanjaju na državnu potporu

niža razina sudjelovanja osoba s invaliditetom u civilnom društvu

demoralizacija, izolacija osoba s invaliditetom

diskriminacija osoba s invaliditetom prilikom zapošljavanja

predrasude poslodavca i neznanje o sposobnostima osoba s invaliditetom

poslodavci odbijaju kandidate s invaliditetom

neprovođenje zakona protiv diskriminacije

osobe s invaliditetom ne žale se na odbijanje poslodavaca i drugih

osobe s invaliditetom ne posjeduju vještine potrebne za rad

predrasude javnosti i neznanje o sposobnostima osoba s invaliditetom

poslodavci nisu svjesni zakona protiv diskriminacije

osobe s invaliditetom nisu svjesne svojih prav a na jednakost

nedostatak usluga pružanja pravnih savjeta

osobe s invaliditetom isključene su iz obrazovanja i obuke za posao

viša stopa siromaštva u djece osoba s invaliditetom

52


Moglo bi biti korisno raščlaniti problem na sastavne dijelove, a zatim utvrditi uzroke i posljedice te moguća rješenja za svaki dio. Ponavljanjem pitanja "zašto" pojednostavnit će se utvrđivanje temeljnog uzroka. Prepreke jednakosti pri zapošljavanju osoba s invaliditetom moguće je, na primjer, vidjeti kao: • poslodavci nisu svjesni propisa o suzbijanju diskriminacije • predrasude i neznanje poslodavaca o mogućnostima zapošljavanja osoba s

invaliditetom • malo zanimanja od strane sindikata za učlanjivanje osoba s invaliditetom • isključivanje osoba s invaliditetom iz obrazovanja i obuke za zapošljavanje • propis o suzbijanju diskriminacije nije implementiran i/ili se ne provodi • osobe s invaliditetom nisu svjesne svojih prava na temelju -propisa o suzbijanju

diskriminacije • nedostatak agencija koje bi osobama s invaliditetom pružale savjete i pomoć u

vezi s njihovim pravima glede diskriminacije Svaki od tih čimbenika imat će vlastite uzroke. U svakom bi slučaju trebalo biti moguće identificirati odgovorne pojedince ili institucije. Te bi vam činjenice trebale pomoći pri planiranju akcija potrebnih za pokretanje promjene. c) Koji je vaš dugoročni konačni cilj? Koji su vaši međuciljevi? Vaš konačni cilj zagovaranja trebao bi opisivati promjenu koju želite vidjeti, to je željeni dugoročni rezultat vaših akcija zagovaranja. Konačni cilj zagovaranja može biti općenit, na primjer:

Osobe s invaliditetom imaju jednaka prava na zapošljavanje. Sve škole u okrugu omogućuju jednak pristup redovnom obrazovanju učenicima svih etničkih skupina bez diskriminacije.

Vaši međuciljevi zagovaranja specifične su, kratkoročne ili srednjoročne promjene koje bi trebalo biti moguće postići te koje doprinose postizanju konačnog cilja. Kada je problem složen ili ima mnogo različitih uzroka, vjerojatno ćete postaviti više od jednog međucilja koji će vas voditi prema konačnom cilju. Međuciljevi zagovaranja općenito trebaju imati vremenski okvir od jedne do tri godine. Na taj se način pruža prilika za praćenje napretka (pogledajte u nastavku) i uzimanje u obzir daljnjih međuciljeva političkih, pravnih i ostalih razvoja situacija koji mogu utjecati na postizanje vašeg dugoročnog konačnog cilja. Međuciljevi moraju biti SMART – specifični, mjerljivi, ostvarivi, realni i vremenski ograničeni. Trebaju opisivati promjenu koju želite ostvariti, a ne ono što namjeravate učiniti da biste postigli tu promjenu. Na primjer:

53


[Relevantno državno tijelo ili specijalizirano tijelo za jednakost] u roku od 18 mjeseci objavit će i distribuirati putem svih nacionalnih organizacija poslodavaca i registriranih sindikata jasne smjernice o zabrani diskriminacije pri zapošljavanju. Do početka sljedeće školske godine okružni službenici za obrazovanje i ravnatelji svih škola u okrugu sudjelovat će u obuci o nacionalnom -propisu o suzbijanju diskriminacije u obrazovanju.

Specifično – izbjegavajte neodređene pojmove kao što su "osnažiti", "omogućiti" – recite što mislite. Mjerljivo – budite što precizniji. Obuhvatite brojeve (osoba, organizacija, učestalosti, slučajeva ispitivanja). Ako postoje geografska ili područna ograničenja, potrebno ih je navesti (cijela država ili tri najnaseljenija središta, svi davatelji usluga ili davatelji usluga iz javnog sektora) Ostvarivo – navedite svoje međuciljeve tako da i vi i drugi znate kada ih postignete. Učinkovita pravna zaštita od diskriminacije u obrazovanju, na primjer, može biti konačni cilj, ali međucilj mora navesti što, kada, tko, gdje i kako (na primjer, tijekom sljedećih 12 mjeseci državna će tijela pregledati kako se zakon protiv diskriminacije primjenjuje na području obrazovanja). Realno – međuciljevi moraju biti ostvarivi u planiranom vremenskom okviru unutar ograničenja kapaciteta vaše organizacije (pogledajte u nastavku). Vremenski ograničeno – vaš međucilj mora obuhvaćati jasan i realan vremenski okvir unutar kojega je potrebno postići predloženu promjenu. d) Procjena kapaciteta zagovaranja Pri odlučivanju o svrhama i planiranju strategije zagovaranja ključni je čimbenik kapacitet vaše organizacije. Morate imati jasnu sliku što ona može samostalno ili u partnerstvu s drugim organizacijama učiniti. Hoće li organizacija moći planirati i održavati rad na zagovaranju te upravljati njime, reagirati na promjenjivo okruženje pravila i utjecajne nositelje interesa? Imate li dovoljno osoblja i financija? Posjeduju li pojedinci potrebno znanje i vještine? SWOT analiza zagovaranja (pogledajte modul Prikupljanje informacija i planiranje akcije (4.1)) pojednostavnit će vam procjenu kapaciteta organizacije pregledom internih snaga i slabosti te vanjskih prilika i prijetnji. Važno se usredotočiti na jače strane organizacije, kao što su znanje o problemima, relevantni kontakti i iskustvo u zagovaranju te istovremeno pronalaziti načine nadilaženja internih slabosti, kao što su nedostatak financiranja ili borba sa zahtjevima vremena osoblja i volontera.

54


Vanjske prilike mogu obuhvaćati nedavna izvješća medija, pozitivne sudske odluke i podršku drugih organizacija. Središnji dio akcijskog plana zagovaranja treba biti i poduzimanje koraka radi nadjačavanja mogućih vanjskih prijetnji, kao što su gubitak brige javnosti ili gubitak podrške glavnih donositelja odluka te priprema na nepoznate situacije, na primjer, promjena nacionalne ili lokalne uprave treba činiti središnji dio akcijskog plana zagovaranja. e) Moć i utjecaj: kako, kada i tko donosi odluke? Tko utječe na donositelje

odluka? Tko ima stvarnu moć pristajanja na promjenu? Možda već dobro poznajete političke prilike relevantne za problem zagovaranja. "Problemi moći i politike su… neraskidivo povezani sa zagovaranjem unatoč opiranju sudionika da se 'bave politikom'." 22 Pitanja na koja ćete morati odgovoriti obuhvaćaju sljedeće: • Tko je odgovoran za propis koji vas brine? U tom kontekstu propis može

obuhvaćati nepostojanje propisa, neprikladan propis ili neispravnu implementaciju ili provođenje propisa.

• Tko su donositelji odluka? Tko može utjecati na donositelje odluka? • Postoji li javni interes za propis ili je to problem o kojemu se nikada ne priča? • Kako ćete utjecati na propis? Kako proces donošenja propisa te dinamika moći

unutar njega funkcioniraju u praksi? Koje su moguće točke ulaza? Moć može istovremeno funkcionirati na različite načine. Za vašu je analizu važno u obzir uzeti ove različite načine u kontekstu planiranog zagovaranja da biste osmislili prikladne strategije zagovaranja: • vidljiva moć – formalna pravila, strukture, institucije i postupci • skrivena moć – moćne osobe koje kontroliraju dnevni red, bez manje moćnih

grupa • nevidljiva moć – čimbenici koji oblikuju vrijednosti, norme, vjerovanja i stavove,

trajne uzorke dominacije i inferiornosti

22 WaterAid Advocacy. What’s it all about. A guide to advocacy work in the water and sanitation

sector, studeni 2001.

Diskriminacija pri zapošljavanju na temelju invalidnosti: oblici moći vidljiva moć: poslodavci skrivena moć: vlasnici/investitori, osiguravajuća društva nevidljiva moć: društvene predrasude i neznanje

55


Kako, kada i tko donosi odluke? Razlikujemo formalne i neformalne procese donošenja odluka: • formalno donošenje odluka obavezno je propisom, ustavom ili pravilnikom

organizacije • neformalno donošenje odluka često prethodi formalnom donošenju odluka, na

primjer, kada grupa donositelja odluka koji su dio formalnog procesa odluči zauzeti određeni položaj

f) Tko su primarne i sekundarne ciljne skupine? Smisao zagovaranja jest ostvarenje promjena. Za to su potrebni pojedinci i ustanove čiji pristanak na promjene može pridonijeti tome cilju. Zato je važno prepozbati primarne ciljne skupine – osobu, grupu osoba ili ustanove u čijim je rukama moć da reagiraju na vaš zahtjev te upravljaju procesom izrade politika vezanih uz vaš problem. Potrebno je prepoznati i osobe koje imaju određeni utjecaj na vaše ciljeve i svoj utjecaj mogu iskoristiti u korist vašeg slučaja ili protiv njega. To su sekundarne ciljne skupine. Interesne skupine obuhvaćaju šire grupe pojedinaca ili organizacija koje mogu utjecati – pozitivno ili negativno – na zagovaranje ili na koje će promjena koju tražite utjecati. Koje će primarne i sekundarne ciljne skupine te koje interesne skupine vjerojatno biti vaši saveznici ili protivnici glede problema koji zagovarate? Da biste vizualizirali dinamiku moći vezanu uz problem kojim se bavite, primarne i sekundarne ciljne te interesne skupine moguće je prikazati u odnosu na osi moći te podrške ili protivljenja. Trebali biste se usredotočiti na najmoćnije primarne ciljne skupine (one koje biste postavili iznad vodoravne linije dijagrama). Trebali biste potražiti načine aktivnog angažiranja osoba s maksimalnom moći koje vas podržavaju. Vaš najveći izazov predstavljaju najmoćnije ciljne skupine za koje ste procijenili da se strogo protive vašem zagovaranju, a kojima ćete pokušati promijeniti stav te ih nagovoriti da vas podržavaju.

maksimalna moć

mini

podrška protivljenje

56


Što više znate o svojim ciljevima u vezi svojih međuciljeva, bolje ćete moći utjecati na njih. Na raspolaganju će vam biti različiti izvori informacija koji bi vam mogli pomoći stvoriti sliku interesa, stavova te svih odnosa promjene moći ciljeva. Takvi izvori obuhvaćaju sljedeće: • prethodni izravni kontakt s vašom organizacijom • informacije zaposlenika, partnera, protivnika • promatranje u različitim situacijama: formalni ili neformalni sastanci, govori,

konferencije za medije, pojavljivanja u medijima, pojavljivanje na sudu • izvješća u medijima • relevantna web-mjesta

g) Što je vaša temeljna poruka? Kada znate svoju temeljnu poruku, možete je prilagoditi da biste problem prenijeli različitoj publici. Možete je prilagoditi za slogane, zvučne isječke, priče ili brifinge. Cilj poruke treba biti informiranje, uvjeravanje i utjecanje na druge da počnu djelovati s ciljem pružanja podrške vašem problemu zagovaranja. Vašu publiku treba obavijestiti što želite da učine. Vaša temeljna poruka treba sažeti vaš položaj glede planiranja strategije zagovaranja: • analiza problema • dokazi na kojima se vaša analiza temelji – pružanje jasnih činjenica • uzroci problema • koga smatrate odgovornim • zašto je promjena potrebna • vaše predloženo rješenje • akcije koje želite da drugi poduzmu radi postizanja te promjene

h) Odabir ispravnog pristupa te prikladne metode i alata zagovaranja Postoji mnogo metoda i alata zagovaranja, a vaš će se odabir obično temeljiti na sljedećem: • analizi problema te primarnim i sekundarnim ciljevima • ciljevima • resursima • načinima na kojima vaša udruga funkcionira Dok je projekt u tijeku, praćenje i povremena procjena (pogledajte u nastavku) pojednostavnit će vam odabir najučinkovitijih metoda za određene ciljeve.

57


Većina akcija zagovaranja obuhvaća korištenje više od jedne metode ili alata, uključujući sljedeće: • lobiranje • sastanke, konferencije ili radionice • brifinge ili izvješća • pisma, poruke e-pošte • korištenje medija • korištenje IT-a • strateške pravne postupke (pogledajte modul o prikupljanju informacija i

planiranju akcija (4.1)) • provođenje kampanje, mobilizacija članova javnosti (protesti, demonstracije) Što je lobiranje? Kada je lobiranje prikladan alat?

"Lobiranje može biti izrazito učinkovit način prenošenja poruke, no mora biti dobro unaprijed promišljen da bi se prilika iskoristila na najbolji mogući način.”23

Lobiranje se bavi edukacijom donositelja odluka i uvjeravanjem da se trebaju aktivnije pozabaviti problemom koji zastupate. Lobiranje se može formalno obavljati putem brifinga i sastanaka ili neformalno putem razgovora na različitim događanjima te u svakodnevnim situacijama, kao što je šetnja ulicom ili ručak u restoranu. Lobiranje može biti korisna metoda zagovaranja kada možete prepoznati donositelje odluka te opisati određene akcije donositelja odluka koje će zaista promijeniti stanje. Lobiranje kod lokalnog vijećnika, na primjer, kada je jedan od vaših ciljeva zaustaviti zatvaranje lokalne škole. Da biste na najbolji način iskoristili prilike lobiranja, trebali biste učiniti sljedeće: • saznati kako "hodnici moći" funkcioniraju – sustav, postupke, a posebno tijek

vremena te tko su voditelji i važni igrači; formalno donošenje odluka često slijedi nakon vrlo strogih proceduralnih pravila koja ograničavaju kako i kada su bilo kakve intervencije ili izmjene propisa moguće

• klasificirati kakav je stav igrača o problemu kojim se bavite te njihov stupanj utjecaja

• razviti i izgraditi odnose – što bolje cilju objasniti problem koji se bavite i potruditi se da steknete povjerenje

• pokazati svoju moć – koordinirajte vrijeme pojavljivanja u medijima i ostale aktivnosti tako da donositelji odluka postanu svjesni podrške koju način rješavanja problema koji zagovarate ima u javnosti

23 Save the Children International (2007), Advocacy matters, Helping children change the world,

Participants’ manual, str.103.

58


Lobiranje može obuhvaćati sastanke, brifinge, izvješća i pisanje pisama. Sastanci – sastanci za lobiranje, zatvoreni sastanci, otvoreni sastanci,

konferencije Sastanci mogu biti učinkovit način da javnost informirate o problemu i vašem predloženom rješenju, da čujete protuargumente, dobijete podršku, uspostavite mreže i izgradite partnerstva. Svi sastanci vezani uz zagovaranje trebaju biti dobro pripremljeni, profesionalno izvedeni i popraćeni: • unaprijed: utvrdite ciljeve sastanka, planirajte način prezentacije slučaja,

saznajte što zanima vaš cilj i ostale sudionike te što utječe na njih i uvježbajte svoje argumente.

• tijekom sastanka: objasnite problem kojim se bavite tako da bude relevantan sudionicima, koristite dokaze i osobne priče te slušajte. Pokušajte ostvariti predanost podršci. Ako je to sastanak lobiranja, možete i ponuditi pomoć vezanu uz informacije, zatražiti od donositelja odluka ili njihova osoblja da izvrše određene akcije te pokušati dogovoriti raspored. Ostavite svoje podatke za kontakt i relevantne informacije.

• nakon sastanka: ocijenite sastanak, (ako je prikladno) napišite poruku da biste potvrdili dogovorene točke akcije i pošaljite dodatne materijale. Ako je to bio sastanak namijenjen lobiranju, nadovežite se telefonskim pozivom, porukom e-pošte ili pismom te ponudite dodatne informacije da biste nenametljivo pratili napredak ili predložili sljedeći sastanak. Čak i ako nema znakova primjene, održavajte kontakt i isprobajte različite pristupe.

Pisanje izvješća i brifinzi Izvješće o rezultatima istraživanja problema koristan je alat za zagovaranje, ali mora biti prilagođeno ciljnoj skupini. Što je uloga čitatelja izvješća važnija, manje će vremena imati za čitanje izvješća, što znači da izvješće mora biti jezgrovitije ili mora sadržavati sažetak. Pozornost donositelja odluka na problem može se skrenuti i brifingom. Brifinzi su posebno korisni kada želite pridobiti podršku za svoj stav u situacijama kada znate da će se donositi vrlo važne odluke. Na brifingu je potrebno kazati što konkretno očekujete da slušatelji učine. Potrebno je iznijeti osnovne informacije, ilustrirati problem pomoću primjera slučajeva, razgovarati o alternativnim rješenjima te iznijeti čvrste argumente u prilog predloženog rješenja. Pripremu brifinga možete objediniti s aktivnostima u medijima i objaviti priopćenje za medije nedugo prije no što će osobe kojima se obraćate donijeti važnu odluku. Sastavljanje pisama i poruka e-pošte

59


Pisma i poruke e-pošte alati su koje možete koristiti u kombinaciji s lobiranjem. Možete i putem javne kampanje potaknuti javnost na slanje pisama ili e-pošte. Kao i sve druge alate, sastavljanje pisama potrebno je planirati da bi se njima privukla pozornost odgovornih osoba koje vjerojatno primaju brojna pisma i poruke e-pošte. Sadržaj mora biti kratak: morate navesti svrhu, objasniti zajednički problem te jasno iznijeti što tražite od primatelja. Uvijek zadržite jedan primjerak. Možda ćete isto pismo poželjeti poslati i sekundarnoj ciljnoj skupini. Korištenje informatičkih alata: web-mjesto, peticije, blogovi

Internet pruža mogućnost da poruku prenesete milijunima ljudi. Pomoću namjenskog web-mjesta možete skrenuti pozornost na probleme, potaknuti raspravu te reagirati na događaje. Problem možete potkrijepiti raznim dokazima, kao što su fotografije, zvučni zapisi i tekstovi. Web-mjesto morate redovito ažurirati da bi bilo vjerodostojno. Da biste pokazali koliko javnost podržava vašu borbu protiv problema, možete iskoristiti internetske peticije. Poruka peticije mora biti jednoznačna da bi potpisnici znali na što pristaju te da bi krajnji primatelj primio jasnu poruku. Da biste zaštitili poruku i osobne podatke potpisnika, preporučuje se korištenje web-mjesta za peticije, npr. http://www.xmarks.com/topic/petitions?sid=gncxkq6c&product=xmarks&featured=12284842&xplat=SearchBoost001:C&cid=serp.shmear.rating&mid=g0blacw7. Blogovi su vrlo popularan alat za prenošenje poruke javnosti i utjecaj na javno mišljenje. Vaša nevladina organizacija može pomoću grupnog bloga ispitati mišljenja o raznim dijelovima projekta u kojem se zagovara rješavanje određenog problema. Takav je blog potrebno pomno planirati i sastaviti da bi se u njemu istakli problemi za koje želite da ih čitatelji komentiraju. Pomoću bloga možete i privući pozornost na događaje ili kampanje koje su podrobnije opisane na web-mjestu. Korištenje medija Ako ste uočili da je javnost ta koja ima najveći utjecaj na donositelje odluka, svakako pokrenite medijsku kampanju. Aktivnosti u medijima mogu biti proaktivne ili reaktivne – odnosno, aktivnosti koje sami započinjete ili odgovori kada mediji zatraže vaše mišljenje. Za to se morate dobro pripremiti i biti potpuno upoznati s temom. Učinkovitost zagovaranja često ovisi o odabiru pravog trenutka, zato pokušajte što bolje uskladiti medijske aktivnosti s rasporedima donositelja odluka ili planiranim javnim manifestacijama.

http://www.xmarks.com/topic/petitions?sid=gncxkq6c&product=xmarks&featured=12284842&xplat=SearchBoost001:C&cid=serp.shmear.rating&mid=g0blacw7

http://www.xmarks.com/topic/petitions?sid=gncxkq6c&product=xmarks&featured=12284842&xplat=SearchBoost001:C&cid=serp.shmear.rating&mid=g0blacw7

60


i) Pripremanje akcijskog plana Akcijski plan mora obuhvaćati sve navedene faze i oblike zagovaranja – on je put do dugoročnog cilja (pogledajte informacije o izradi plana aktivnosti u modulu o prikupljanju informacija i planiranju akcija (4.1)). Ako surađujete s drugim organizacijama, i one bi trebale sudjelovati u izradi akcijskog plana. Plan mora sadržavati ciljeve i akcije zagovaranja koje planirate poduzeti. Mora navoditi pokazatelje uspješnosti, kada će se poduzeti akcije, tko će ih poduzeti i s kojim resursima te koji su očekivani rezultati akcija, a mora sadržavati i elemente redovite evaluacije. PRIMJER OKVIRA AKCIJSKOG PLANA ZAGOVARANJA Godina Mjesec Datum Aktivnost Cilj Voditelj

akcije Ostali suradnici

Potrebni resursi

j) Praćenje i evaluacija: kakav učinak imaju vaše akcije zagovaranja? Koliko

ste uspješni u poticanju željenih promjena? Koje pouke možete izvući da bi buduće zagovaranje bilo učinkovitije?

Praćenje i evaluacija akcija zagovaranja od velike su važnosti. Kroz njih ćete saznati sljedeće: • je li zagovaranje uspješno te je li potrebno promijeniti cjelokupni akcijski plan • ostvaruju li se ciljevi prema planu • koja je iskustva potrebno primijeniti na buduće inicijative • koliko ste odgovorni prema grupama čija prava zagovarate • koliko ste odgovorni prema partnerskim organizacijama i osnivačima Cilj je praćenja pratiti tijek rada. Time se omogućuje prilagođavanje akcijskih planova i metoda u skladu s neočekivanim promjenama, incidentima ili informacija. Evaluacijom se procjenjuje jesu li postignuti ciljevi zagovaranja, na koji su način postignuti te koje se pouke mogu izvući iz dosadašnjeg rada. Praćenje i evaluacija zagovaranja: • Nužno je redovito praćenje unosa i rezultata te bilježenje svih vanjskih

promjena, • Prilikom redovite evaluacije akcijskog plana potrebno je stati i procijeniti

napredak, po potrebi promijeniti fokus, promijeniti plan za resurse te ih

61


preusmjeriti, a ne čekati konačnu evaluaciju na kraju projekta. Pokušajte zabilježiti rezultate i učinak. Kada ne postoje kvantitativni podaci, što sustavnije zabilježite sve dostupne dokaze. Morate biti svjesni da je teško pripisivati zasluge za postignute promjene jer na promjene utječu razni ljudi i silnice. Često je najbolje podijeliti zasluge.

• Pregled mora obuhvaćati sve vidove zagovaranja, uključujući prijenos osnovne poruke, korištenje provedenih istraživanja, učinak na donositelje odluka, povezivanje s drugim organizacijama i izgradnju partnerskih odnosa te općenita organizacijska pitanja,

• U evaluaciju svoga rada morate uključiti partnere, klijente (ako ih imate) te ciljnu skupinu,

PRIMJER OKVIRA PRAĆENJA I EVALUACIJE Aktivnost zagovaranja (unosi)

Rezultati Pokazatelji kratkoročnih ciljeva i neposrednih rezultata

Pokazatelji dugoročnih ciljeva i učinka

Sastanci s donositeljima odluka

Broj sastanaka

Veći broj donositelja odluka koji podržavaju vašu borbu

Promjena politike. Potpuna provedba promijenjene politike. Informacije i edukacija o promijenjenoj politici.

Izdavanje priopćenja za medije

Broj upita iz medija

Veći broj javnih rasprava i izvješća u medijima koji podržavaju vašu borbu

4.3 Ispitivanje situacije (probni slučajevi) „Ispitivanje služi za prepoznavanje pogreške, prihvaćanje te pogreške i njezino ispravljanje. Mnogo je bolje pokušati nešto učiniti i pritom doživjeti neuspjeh nego ništa ne pokušati i pritom uspjeti.“ Dale E. Turner Ciljevi su ovog modula sljedeći: • Nevladine organizacije steći će znanja i vještine potrebne za organiziranje i

provođenje ispitivanja situacije. • Nevladinim će organizacijama biti pružena prilika da se iskušaju u ispitivanju

situacije te da rasprave o dobrim i lošim stranama tog ispitivanja.

Ovaj je modul dijelom utemeljen na dokumentu “Testing for Discrimination: Identifying and Prosecuting Human Rights Abuses“, Bea Bodrogi, 2007., koji je objavio New Tactics Project of the Center for Victims of Torture, a dostupan je na adresi http://www.newtactics.org.

http://www.newtactics.org/

62


4.3.1 Definicija Ispitivanje situacije (probni slučajevi) u ovom priručniku označava vrstu dokaza koji se mogu iskoristiti za utvrđivanje ili potvrđivanje diskriminacije u pravnim postupcima, pri povećanju svijesti, zagovaranju i u kampanjama. 4.3.2 Sadržaj VJEŽBA: potaknite kreativno razmišljanje o tome što je ispitivanje situacije, u kojim se područjima može koristiti i na temelju čega te što je potrebno promatrati prilikom ispitivanja. a) Što je ispitivanje situacije

Ispitivanje situacije predstavlja prikupljanje dokaza o (izravnoj) diskriminaciji. Koristi se kada se pretpostavlja da se prema osobi određene zaštićene karakteristike (etničko podrijetlo, boja kože, invaliditet, spol ili dob) koja je podnijela pritužbu u nekoj situaciji postupalo nepovoljnije nego prema drugoj osobi sličnih karakteristika i fizičkog izgleda, ALI motiv ili razlog za razliku u odnosu nije jasan. Prilikom ispitivanja situacije jedan ispitivač koji ima određenu zaštićenu karakteristiku (etničko podrijetlo, boju kože, invaliditet, spol ili dob) jednaku osobi koja je podnijela pritužbu i drugi ispitivač koji je osobi koja je podnijela pritužbu sličan po svim karakteristikama osim po zaštićenoj karakteristici (kontrolni ispitivač) obraćaju se istoj ustanovi s istim ciljem i istim pitanjima. Ako se odgovara na pritužbu vezanu uz diskriminaciju na temelju etničkog podrijetla pri zapošljavanju, najprije se za posao prijavljuje ispitivač koji je pripadnik manjine, a ubrzo nakon toga (po mogućnosti istog dana) i (kontrolni) ispitivač koji je pripadnik većinske skupine. Ako poslodavac odbije pripadnika manjine, a zaposli kontrolnog ispitivača, ispitivanjem situacije potvrđuje se pritužba na diskriminaciju. Budući da je ta metoda prilično skupa, ispitivanje situacije ne isplati se ako je diskriminaciju moguće dokazati drugim načinima i dokazima, npr. izjavama svjedoka, dokumentacijom i dr. b) Kako provesti ispitivanje situacije? Koordinator ispitivanja Ispitivanju situacije uvijek prethodi detaljan razgovor s podnositeljem pritužbe te temeljito utvrđivanje činjenica. Ispitivanjem situacije upravlja koordinator ispitivanja. Uloga je koordinatora razgovarati s podnositeljem pritužbe te detaljno razjasniti činjenice i odabrati ispitivače. Koordinator osmišljava koreografiju ispitivanja te analizira rezultate. Dužnost mu je dobro pripremiti ispitivače za zadatak te im dati sve

63


potrebne informacije. Prije ispitivanja koordinator prikuplja činjenice da bi saznao sve bitne informacije o ustanovi ili tvrtki koja se ispituje. Za ispitivanje gostionice, na primjer, možda je nužno posjetiti lokal te pronaći ulaz, saznati način rada zaštitara i utvrditi radno vrijeme. Ako ispitivači tijekom ispitivanja upadnu u nevolje, organizacija koja koordinira ispitivanje situacije dužna im je osigurati pravnu pomoć. Ispitivanja situacije mogu se obavljati i izvan prebivališta ispitivača. U tom je slučaju koordinator odgovoran za organizaciju puta i smještaja. Koordinator bi morao na put ići zajedno s ispitivačima da bi im po potrebi pružio pomoć. Priprema ispitivača Ispitivačima je potrebno prije ispitivanja situacije jasno obrazložiti slučaj te im dati točan scenarij ispitivanja situacije i objasniti njihove uloge. Ispitivačima je potrebno dati sljedeće smjernice: • prikladno se odjenite • uvijek surađujte s poslodavcima, vlasnicima gostionica i dr. • ne pokazujte emocije te izbjegavajte provokacije • jedini vam je zadatak izvijestiti o događajima • ne komentirajte ništa i ne žalite se poslodavcu, radnicima i drugim osobama

koje su predmet ispitivanja • dužnost vam je podnijeti potpuno izvješće o događajima pomoću upitnika • dužnost vam je, prema potrebi, svjedočiti na sudu ili pred drugim mjerodavnim

tijelom • dužnost vam je pridržavati se obveze čuvanja tajne. Ispitivač ne smije o slučaju,

ispitivanju situacije ni o bilo kojim pribavljenim informacijama i dojmovima stečenima tijekom ispitivanja razgovarati s trećim stranama

• ispitivači izjave o ispitivanjima situacija smiju davati samo ako je o tome obaviješten i ako je to odobrio koordinator ispitivanja situacije

Upitnik Ispitivači upitnik ispunjavaju odmah nakon ispitivanja situacije. Upitnik sadrži pitanja o informacijama o slobodnom radnom mjestu ili samom trgovačkom društvu koje su dobili od poslodavca. Dodatnim se pitanjima ispituje ponašanje poslodavca (Je li od ispitivača tražio da pričeka? Je li pozdravio ispitivača na ulazu? Je li se poslodavac predstavio ispitivaču i rukovao s njime?) Odgovori ispitivača mogu jasno pokazati razlike u odnosu prema kandidatu koji je pripadnik manjine i kandidatu koji je pripadnik većinske skupine. Popunjavanje upitnika obavezno je jer upitnik sadrži podatke kojih će se ispitivač morati sjetiti prilikom sudske ili administrativne rasprave, koja se može održati i nekoliko godina nakon samog ispitivanja situacije.

64


Izvješćivanjem o konkretnim događajima u upitniku može se ublažili subjektivni dojam ispitivača te sam ispitivač može uvidjeti razlike između subjektivnih i objektivnih elemenata. Podnositelj pritužbe uvijek mora ispuniti upitnik. Tijekom analize uspoređuju se rezultati ispitivača koji je pripadnik manjinske zajednice i ispitivača iz većinske grupe, kao i rezultati ispitivača te podnositelja pritužbe. Slanje ispitivača na teren Prilikom utvrđivanja koreografije ispitivanja najvažnije je odlučiti kojim će se redoslijedom slati ispitivači te moraju li biti dovoljno blizu da bi svjedočili o iskustvu drugog ispitivača, odnosno moraju li osobno vidjeti i čuti ono što je doživio. Tijekom ispitivanja situacije zlatno je pravilo najprije poslati ispitivača koji je pripadnik manjine da bi se odmah eliminirao najčešći razlog odbijanja, tj. izgovor da je radno mjesto već popunjeno. Ako poslodavac zbog tog razloga odbije ispitivača koji je pripadnik manjine, a pola sata kasnije zaposli ispitivača koji je pripadnik većinske grupe, diskriminacija je potvrđena. Ako je slučaj povezan s pristupom uslugama, ispitivanje situacije mora se planirati tako da je kontrolni ispitivač koji je pripadnik većinske grupe u blizini te da čuje što se događa i svjedoči sljedećem: puštaju li zaštitari ispitivača koji je pripadnik manjine da uđe? Je li ispitivač zatim poslužen u gostionici ili restoranu? Čak i ako se pripadniku manjine onemogući ulaz, kontrolni ispitivač koji je pripadnik većinske grupe mora ući i provjeriti mjesto događaja. Koreografija uvijek ovisi o situaciji i izvornoj pritužbi. Čimbenici koje je potrebno promatrati tijekom ispitivanja situacije: • parametri trgovačkog društva, lokala ili ustanove koja se ispituje: adresa, izgled,

broj prostorija, prostorni plan, radno vrijeme, broj zaštitara i drugog osoblja i dr. • osobe koje djeluju u ime ustanove ili koje ispitivač susretne tijekom ispitivanja,

njihovo ime, čin/položaj ili status, izgled, dob • ponašanje i odnošenje prema ispitivaču: ugodno ili neprijateljsko, drsko ili

uljudno, je li osoba pozdravila ispitivača, je li mu ponudila da sjedne ili kavu, je li mu se obraćala s "ti" ili "vi", je li se osoba smiješila

• tko je što rekao o predmetu ispitivanja situacije i koje je informacije ponudio: Ima li slobodnih radnih mjesta? Može li se kandidat prijaviti?

Pravni odnosi s ispitivačima Od ispitivača se uvijek mora tražiti pristanak da organizaciji koja provodi ispitivanje dopuste pristup i otkrivanje njihovih osobnih i osjetljivih podataka, kao što su etničko podrijetlo, boja kože, spolna opredijeljenost ili invaliditet, nadležnom sudu ili tijelu. Prije svakog ispitivanja situacije potrebno je sklopiti ugovor između organizacije i ispitivača koji će sadržavati osobne podatke o ispitivačima, njihove dužnosti, opis

65


ispitivanja, dužnost ispitivača da svjedoči o događajima te iznos naknade koju će primiti za to. Organizacija koja provodi ispitivanje mora osigurati pravnu zaštitu za ispitivače u slučaju nepovoljnih posljedica ispitivanja situacije. Ispitivači moraju potpisati i ugovor o tajnosti podataka vezanih uz ispitivanje situacije i slučaj. Upozorenje Ispitivanja situacije skup su postupak te je za njihovo provođenje potrebno detaljno planiranje i organizacija. Organizacije ne smiju planirati provođenje ispitivanja na mjestima za koja je poznato da je već korišteno fizičko nasilje. Ispitivače ne smiju slati u klubove u kojima su zaštitari prethodno pretukli ili vrijeđali goste koji su pripadnici manjina. • nikada ne ispitujte mjesta koja su prethodno poznata po fizičkom nasilju, • Radite samo s ispitivačima koji mogu biti nepristrani i neemotivni te koji će se

pridržavati uputa. • Prilikom angažiranja novih ispitivača provjerite odgovara li njihova osobnost tom

zadatku. • Ne šaljite na teren ispitivače koji su već bili u sukobu s nekom diskotekom,

gostionicom ili tvrtkom. • Po potrebi u ispitivanje uključite javna tijela mjerodavna za slučajeve

diskriminacije u određenom području te od njih zatražite službeno izvješće o rezultatima.

Psihičko zdravlje ispitivača Postupak ispitivanja može imati snažan emotivni učinak na sve ispitivače. Koordinatori moraju posebno paziti na ispitivače zaštićenih karakteristika jer, ako ispitivanje situacije bude „uspješno“, ti će ispitivači biti žrtve diskriminacije i povrede ljudskog dostojanstva. Koordinator ima dužnost ispitivačima omogućiti da nakon ispitivanja situacije i popunjavanja upitnika imaju dovoljno vremena za razgovor o svojim osjećajima. Kada se ispitivači vrate koordinatoru radi popunjavanja upitnika u njegovoj prisutnosti te radi razgovora o događajima, koordinator ih je dužan upozoriti na moguće emotivne posljedice ispitivanja situacije. Kada se u registar ispitivača doda novi ispitivač, koordinatori moraju provjeriti mentalnu sposobnost novog ispitivača za predviđene obveze. Ispitivači, dakako, i sami moraju biti u stanju prosuditi hoće li se moći nositi s emotivnim stresom. U idealnim situacijama organizacije koje provode ispitivanja situacije imat će dovoljno ispitivača da bi ih mogli mijenjati na zadacima. Ako to nije slučaj, ispitivačima nakon ispitivanja moraju ponuditi pomoć sociologa ili psihologa.

66


Od grupe zatražite da iznesu ideje o osobinama dobrog ispitivača Osobine dobrog ispitivača Organizacija tijekom ispitivanja ovisi isključivo o ispitivačima. Rezultat slučaja u kojem je ispitivanje situacije jedini dokaz ovisi o svjedočenju ispitivača. Budući da o njima toliko ovisi, ključno je da se za taj zadatak odaberu najprikladnije osobe. Ispitivači moraju dobro poznavati sami sebe i moraju biti u stanju na odgovarajući se način nositi sa svojim osjećajima jer mogu doživjeti vrijeđanja i ponižavajuće situacije. U ekstremnim situacijama mogu ih i fizički napasti zaštitari. Moraju biti kreativni, samostalno razmišljati i brzo smirivati sukobe. Iako se za ispitivanje osmišljava koreografija, uvijek može doći do neočekivanih događaja u kojima se ispitivači sami moraju snalaziti. Zbog toga dobar ispitivač mora imati sljedeće osobine: • sposobnost objektivnog promatranja • ne smije unaprijed zaključivati ili mora biti svjestan tih zaključaka te u stanju

potisnuti ih • pouzdanost • vjerodostojnost • mogu mu se povjeriti dulji angažmani • bez predrasuda • mogućnost potiskivanja vlastitih osjećaja tijekom ispitivanja situacije • smirenost, bez sklonosti reagiranju na provokacije • veliko samopouzdanje • sposobnost samostalnog razmišljanja i donošenja odluka • kreativnost • bez prethodnih veza s lokalom ili ustanovom koja je predmet ispitivanja • po mogućnosti bez kaznenog dosjea

Subjektivnost i ispitivanje situacije Iskustvo s ispitivanjima pokazalo je da na odluke ispitivača, osim mogućih stereotipa, mogu utjecati i brojni subjektivni elementi. Objektivniji rezultati postižu se većim brojem ispitivača ili parova ispitivača te većim brojem ispitivanja. I opažanja ispitivača mogu biti subjektivna. Koordinatori se moraju pobrinuti za to da se upitnicima prikupi što više objektivnih podataka. Prije osmišljavanja koreografije korisno je razmisliti o subjektivnim čimbenicima određenog slučaja ili scenarija. Činjenica je da su diskriminacija i stereotipi o manjinama prisutni u svakodnevnom životu, no ne mogu se zanemariti osobne simpatije do kojih može doći između nekog kandidata i poslodavca. Unutrašnji stereotipi zasigurno utječu na to tko će nam se svidjeti – bez obzira na to je li ta osoba pripadnik manjine ili nije. Isto tako, na mišljenje o drugim osobama utječu i način odijevanja te frizura. Od nekoga nas može odbiti način na koji ta osoba govori,

67


njezina put pa čak i način rukovanja. Rezultati ispitivanja pokazuju da neki zaposlenici jednog kandidata koji je pripadnik manjine odbiju, a drugog zaposle. Teško je utvrditi razliku između stvarne diskriminacije i neodgovarajućeg odabira ispitivača. Mora se imati na umu i da ispitivači mogu imati subjektivne dojmove i osjećaje. Jedan ispitivač koji je pripadnik manjine može dobiti dojam da je na poslodavca u određenoj situaciji utjecalo ispitivačevo podrijetlo, dok drugi ispitivač možda neće zamijetiti takav stav. Subjektivne čimbenike nije moguće potpuno eliminirati, ali se uvijek mora težiti jasnim i nedvojbenim rezultatima. Idealno je sredstvo za to korištenje upitnika. U upitniku se moraju postaviti pitanja na koja je moguće odgovoriti “da” ili ”ne”. Na primjer: Je li vas poslodavac pozdravio na ulazu? Je li vam ponudio da sjednete? Koliko ste dugo morali čekati? Slanjem više ispitivača ili parova ispitivača ili pak provođenjem većeg broja ispitivanja dobivaju se objektivniji rezultati. Iskustvo je pokazalo da jedno ispitivanje najčešće nije dovoljno za jasne rezultate. VJEŽBA: igra pokvarenog telefona koja će pokazati koliko dobro pamtimo. Grupama od 6 ili 8 članova podijelite kratku priču u nekoliko redaka. Prvom članu recite da je pročita, a zatim je brzo šapatom ispriča sljedećem članu u uho (možete organizirati i vremensko natjecanje grupa). Od posljednjeg člana zatražite da naglas kaže što je čuo. Zatim grupi ispričajte izvornu priču. Razgovarajte o tome koliko pojedinačna percepcija može promijeniti informacije. Provođenje telefonskih ispitivanja Podnositelj pritužbe može i sam ispitati određenog poslodavca ili trgovačko društvo prije no što zatraži pomoć organizacije. Možda je poslodavcu rekao da je pripadnik manjine pa je dobio odgovor da ne dolazi na razgovor. Podnositelj pritužbe to je shvatio kao očitu diskriminaciju. U praksi se, međutim, pokazalo da telefonsko ispitivanje može navesti na krivi put jer poslodavac na kraju može zaposliti tog kandidata ako se osobno susretne s njim. Osobni kontakt i dobar dojam koji kandidat ostavi mogu u takvim situacijama prevladati stereotipe. Zato je važno biti vrlo oprezan prilikom telefonskog ispitivanja ili ako se koristi isključivo telefonsko ispitivanje . Važno je imati na umu i to da telefonsko ispitivanje nije prikladno ako se podnositelj pritužbe uz telefonski razgovor još i sastao s poslodavcem. Podnositelja pritužbe potrebno je upozoriti da putem telefona ne otkriva svoje manjinsko podrijetlo. Otkrivanjem podrijetla putem telefona neće pridonijeti razjašnjavanju činjenica ni pokretanju pravnog postupka ako to bude potrebno. Reakcije tijekom osobnog susreta ili razgovora uvijek su jasnije.

68


c) Ispitivanja situacije kao dokazi Pravni sustavi u većini europskih država ne priznaju jednako ispitivanja situacije kao dokaz u kaznenim ili građanskim postupcima. No ako procesno pravo ne ograničava vrste dokaze koje su prihvatljive na sud, rezultati ispitivanja ne bi se smjeli automatski odbiti. Kao dokazi se mogu priložiti i svjedočanstva ispitivača te upitnici. Najveći je problem to što se ispitivanjem situacije provedenim nakon događaja diskriminacije ne može nedvojbeno dokazati prethodni događaj. Ako, međutim, izvorni podnositelj pritužbe i ispitivač jednako svjedoče i izlože jednake pojedinosti, tim se postupkom može oslabiti položaj branitelja koji najčešće tvrdi da je nediskriminacija njegova standardna praksa. Ispitivanjima situacije može se dokazati da nejednako postupabje nije pojedinačni slučaj, već sustavno djelovanje. Ispitivači na sudu mogu imati i ulogu tužitelja te sami tražiti odštetu. U nekim europskim državama, međutim, sud ispitivačima dodjeljuje manju naknadu ili je uopće ne dodjeljuje jer smatra da ispitivači moraju očekivati povredu ljudskog dostojanstva tijekom posla. Ispitivanja situacija mogu poslužiti i kao dokaz koji se može koristiti za podizanje svijesti o problemu, za kampanje i zagovaranja. Kritika ispitivanja situacije Najčešća kritika koja se upućuje ovakvoj vrsti ispitivanja ona je u kojoj se tvrdi da je riječ o plaćenoj provokaciji. Organizacije “plaćaju špijunima da se infiltriraju u tvrtku ili gostionicu i tajno prikupljaju podatke”. „Zapišu nešto na papirić, što može biti i potpuno izmišljeno, a onda odmah idu na sud gdje plaćeni svjedoci govore u prilog organizacije.“ Teško je predvidjeti kakav će stav prema ispitivanju biti u državama u kojima je ta metoda nova. Odvjetnici imaju zadatak uvjeriti sud da su namjere ispitivača i organizacija poštene. Uključivanje državnih vlasti u provođenje ispitivanja situacije može pridonijeti tome, bar u početku. O tužiteljima ovisi hoće li se pozivati na sudsku praksu europskih država koje dopuštaju ispitivanje. Od grupe zatražite da iznesu ideje za ispitivanja situacije pri zapošljavanju i/ili pristupu javnim uslugama d) Primjeri Ispitivanje situacije može poslužiti za otkrivanje diskriminacije pri upisu u školu, ali se ne može koristiti za otkrivanje uznemiravanja na temelju spolne opredijeljenosti – jedino ako je to svakodnevna pojava u nekoj tvrtki čiji je zaposlenik spreman i voljan ispitati situaciju.

69


Konkretni koraci za ispitivanje diskriminacije pri zapošljavanju • Provedite detaljan razgovor s izvornim podnositeljem pritužbe: kada je i s kim

razgovarao, koji je opis posla, koje su kvalifikacije potrebne i koliko iskustva, koji mu je razlog naveden za odbijanje.

• Nabavite oglas za posao: da biste mogli planirati logističku pripremu ispitivanja, morate znati točan tekst.

• Nazovite broj naveden u oglasu za posao da biste saznali je li radno mjesto još slobodno, ali se nemojte predstaviti. Ispitivanje situacije ne može se provesti ako se pritužba podnese prekasno pa je radno mjesto već popunjeno.

• Odaberite odgovarajuće ispitivače i isplanirajte logistiku, • Uputite ispitivače u sve potrebne informacije. • Analizirajte upitnike. • Saznajte povratne informacije: trgovačko društvo od kandidata može zatražiti

da pričekaju nekoliko dana na odgovor. U tom će slučaju ispitivači morati nazvati trgovačko društvo za nekoliko dana da bi saznali rezultate.

Prilikom ispitivanja diskriminacije pri zapošljavanju važno je odmah nakon razgovora s podnositeljem pritužbe odabrati ispitivače i pripremiti ih za ispitivanje. Nužno je da sve važne i vidljive karakteristike ispitivača budu jednake i da odgovaraju karakteristikama potrebnima za to radno mjesto, npr. spol, dob, znanje stranih jezika i kvalifikacije. Ako se provodi ispitivanje, ispitivači prvo moraju nazvati poslodavca, a zatim posjetiti tvrtku kao normalni kandidati za posao. Konkretni koraci za ispitivanje diskriminacije pri pristupu uslugama • Povedite detaljan razgovor s izvornim podnositeljem pritužbe: saznajte adresu i

naziv lokala, kad ga je posjetio, plaća li se ulaz, ima li lokal zaštitare i ako ima, koliko, koja su pravila ulaza, koji mu je razlog naveden za odbijanje, je li zatražio knjigu žalbe, je li dobio knjigu žalbe, koje usluge lokal nudi (diskoteka, privatna zabava, kasino), je li bio već tamo i je li mu tad bio dozvoljen ulaz, poznaje li osoblje, vlasnika ili upravitelja, je li već dolazio u sukob na tom mjestu, je li tog dana pio alkohol, kako je bio odjenut, je li bio sam ili s partnerom/društvom, je li došlo do verbalnog ili fizičkog napada, ako jest, od koga, jesu li zaštitari imali uniforme, ako jesu, je li što pisalo na uniformi, je li podnio službenu pritužbu bilo kojem službenom tijelu, ako je, kakav je bio rezultat?

• Upoznajte lokal: radno vrijeme, cijenu ulaznice, zaštitare, mjesto na kojem se nalazi, pravila ulaza,

• Istražite prošle fizičke ili verbalne napade zaštitara. Može li situacija za ispitivače biti opasna?

• Odaberite odgovarajuće ispitivače i pripremite ih za zadatak. • Isplanirajte logistiku i razmotrite sve okolnosti (cijena ulaznice, zaštitari i dr.). • Pobrinite se za to da ispitivači ispune upitnike odmah nakon ispitivanja situacije. • Analizirajte upitnike.

70


VJEŽBA: isplanirajte ispitivanje situacije kao odgovor na pritužbu u slučaju obrazovanja Roma. Ako imate vremena, od sudionika zatražite da odglume ispitivanje situacije. Podijelite im sljedeći ogledni upitnik. Upitnik za ispitivanje škole Podaci o ispitivaču 1. Ime ispitivača:…………………………………………………………………….. 2. Etničko podrijetlo ispitivača:…………………………………………….. 3. Dob:……………………. 4. Spol:………………………. 5. Boja kože:…………………. 6. Druge vidljive karakteristike:……………………………………………………. 7. Vjeroispovijest:……………………………………………………………. Podaci o djetetu 1. Ime:…………………………………………………………………….. 2. Dob:………… 3. Etničko podrijetlo:…………………………………………………………. 4. Vjeroispovijest:……………………………………………………………. 5. Dosadašnji uspjeh u školi (prosječna ocjena, natjecanja): 6. Ponašanje (potrebno ga je opominjati, pohvalno): 7. Koju školu dijete pohađa? ………………………

Škola 1. Naziv:…………………………………………………………………….. 2. Adresa:…………………………………………………………………………… 3. Datum ispitivanja …………………………… Dogovor putem telefona 1. Datum:………………………………………………………………………………. 2. S kime ste razgovarali? …………………………………………… 3. Kako je razgovor prošao? Jeste li se jednostavno dogovorili za posjet

ravnatelju? 4. Koliko je vremena prošlo od telefonskog razgovora do osobnog sastanka? 5. Kakav je bio ton telefonskog razgovora (informativan, srdačan, otvoren za

suradnju, arogantan itd.)? Osobni sastanak 1. S kojim ste zaposlenikom škole razgovarali o upisu (ime i položaj)? 2. Gdje se sastanak održao (adresa, prostorija, ured, učionica, hodnik itd.)? 3. Koliko je trajao? 4. Je li vam ponuđeno da sjednete tijekom sastanka?

Da – Ne 5. Je li vam ponuđena kava ili piće tijekom sastanka?

Da – Ne

71


6. Jeste li prošli po školi? Je li vam zaposlenik pokazao školu? Da – Ne

7. Što ste rekli o sebi, svojoj obitelji i djetetu? 8. Koja vam je pitanja postavio? 9. Koje vam je informacije dao bez vašeg pitanja? 10. Koja ste pitanja postavili o školi? Što je odgovorio? 11. Što ste saznali o pravilima upisa, kriterijima za upis, životu i praksi škole,

organizaciji i broju odbijenih učenika? 12. Što ste saznali o socijalnom podrijetlu učenika (broj učenika iz siromašnijih

obitelji, romske djece, nadarene djece i dr.)? 13. Što ste saznali o ocjenama, broju učenika koji nastavlja školovanje, školama u

kojima najviše učenika nastavlja školovanje i njihovim prilikama? 14. Što ste saznali o stipendijama, subvencijama za hranu i knjige? Jeste li dobili

obrasce za prijavu za te pogodnosti? 15. Što ste saznali o drugim školama u gradu? 16. Kakvo je bilo raspoloženje (drsko, srdačno, nezainteresirano, otvoreno za

suradnju, otvoreno, ponižavajuće itd.)? 17. Je li bilo tko tijekom razgovora spomenuo vaše etničko podrijetlo, Rome kao

manjinsku skupinu ili romske učenike? 18. Je li osoba s kojom ste razgovarali zatražila preporuku (od ustanove, učitelja ili

svećenika)? Da – Ne

19. Sve ostalo o čemu želite izvijestiti: Datum Potpis 4.4 Etički standardi ponašanja(kodeksi ponašanja) „Etika nije predmet, to je život na kušnji u tisuću dnevnih trenutaka.“ Paul Tillich: An appraisal, J. Heywood Thomas Ciljevi ovog modula: • definirati etičke standard ponašanja i njihovu tipologiju • navesti primjere najbolje prakse za etičke standarde ponašanja pri

zapošljavanju i pristupu robi i uslugama u javnom i privatnom sektoru • raspraviti o raznim modelima i metodama za prihvaćanje i provođenje etici

standarda ponašanja • razgovarati o ulozi nevladinih organizacija u promicanjuetičkih standarda

ponašanja te provjeri njihove odgovarajuće primjene • odrediti obavezne elemente učinkovitih etičkih standarda ponašanja

72


4.4.1 Definicija Iako pojam “etičkih standard ponašanja” u različitim kontekstima i različitim državama ima različito značenje, u svrhu ove edukacije može se, bez obzira na različite oblike, definirati kao dobrovoljan instrument koji odražava minimalne standarde prihvatljivog ponašanja te osnovne vrijednosti nekog entiteta prilikom raznih izazova, uključujući raznolikost ljudi s kojima radi (radne snage, korisnika, klijenata, partnera). Etički standardi ponašanja primjenjuju se na sve vidove poslovnog ponašanja te se odnose na ponašanje pojedinaca i cijele organizacije. Pod etičkim standardima ponašanja u ovom modulu se smatrautjelovljenje ciljeva koji se žele postići etičkim kodeksom. Posebno su važna u kontekstu nediskriminacije i jednakosti jer su ključna prilikom formiranja radnog okruženja koje nikoga ne isključuje. U tom kontekstu organizacija prihvaća etički kodeks kojim želi osobama koje donose odluke pomoći pri razumijevanju „dobrog” i „lošeg” te primjeni tog razumijevanja na odluke. Fokus etičkog kodeksa mogu biti socijalna pitanja te se njime iznose opća načela uvjerenja neke organizacije o, primjerice, misiji, kvaliteti, zaštiti privatnosti, raznolikosti ili okolišu. 4.4.2 Opseg Ovdje se obrađuju različiti modeli pravila ponašanja, etičkih kodeksa, izjava o vrijednostima i njihovih materijalnih odredbi, kao i rad potreban da bi se te odredbe prihvatile, promicale i da bi se njihova primjena nadzirala. Ne govori se o razvoju kompetencije za općenito upravljanje raznolikošću. U modulu neće biti riječi ni o društvenoj odgovornosti trgovačkih društava, koja se smatra sveobuhvatnim pojmom koji označava da se etička tvrtka mora ponašati kao odgovoran građanin u zajednici u kojoj djeluje, čak i po cijenu gubitka dobiti ili neostvarivanja drugih ciljeva. Pravila ponašanja najčešće obuhvaćaju izjave kojima se definiraju etički standardi za razna područja, kao što su okoliš, rad djece, prisilni rad, ljudska prava, pravo na udruživanje, standardi rada, zaštita na radu, korupcija i mito, no u modulu je naglasak na odredbama kojima se jamče nediskriminacija i jednakost. 4.4.3 Sadržaj 1. Što su etički kodeks / pravila ponašanja / izjave o vrijednostima / pravila o

raznolikosti? Koje vrste pravila i kodeksa postoje? Rasprave o moralu te prirodi dobra i zla vode se još od Aristotela i grčkih filozofa, ali poslovna etika, kao primijenjeni oblik etike kojim se procjenjuju etička načela te moralni ili etički problemi u poslovnom okruženju, razvila se tek u novije vrijeme, a tijekom osamdesetih i devedesetih godina dvadesetoga stoljeća naglo se proširila. U to su vrijeme brojne međunarodne kompanije počele osmišljavati interna pravila kojima uvode ravnotežu između povećavanja dobiti i negospodarskih problema jer su se poslovanje i financijske prakse tvrtki sve češće nalazili pod povećalom javnosti.

73


Etičkim kodeksom opisuju se etičke težnje te se taj kodeks može opisati kao “Deset zapovijedi” za poslovni subjekt. Najčešće obuhvaćaju tri razine dokumenata: a. korporativna ili poslovna etika – korporativni etički kodeks ili korporativni kodeks; b. pravila ponašanja za zaposlenike – dokument kojemu je namjena utjecati na ponašanje zaposlenika te c. kodeks profesionalne odgovornosti ili kodeks prakse koji određena struka ili vladina ili nevladina organizacija prihvaća radi reguliranja struke. Etičkim standardima ponašanja konkretiziraju se ciljevi navedeni u etičkom kodeksu jer se primjenjuju na stvarne situacije. Kratka tipologija: a. Korporativni etički kodeks sadrži osnovne vrijednosti i namjena mu je odrediti

očekivanja koja trgovačko društvo ima od radnika te iznijeti smjernice za rješavanje češćih etičkih problema koji se mogu pojaviti prilikom poslovanja. Tvrtke mogu dobrovoljno prihvatiti kodeks ili ga prihvatiti kao obavezu prema lokalnom zakonu (npr. u SAD-u Savezne smjernice za utvrđivanje kazne).

b. Etički standardi ponašanja sadrže pravila o odgovornostima ili primjerenim praksama pojedinca ili organizacije, prihvatljivom ponašanju u određenim situacijama do kojih može doći, npr. politički doprinosi i sudjelovanje u javnim službama, krivo predstavljanje i lažne izjave, diskriminacija i uznemiravanje zaposlenika, konkurencija, sigurnost i okoliš te veze između zaposlenika i sukobi interesa.

Etički standardi ponašanja se definiraju i na sljedeći način: „Načela, vrijednosti, standardi ili pravila ponašanja prema kojima organizacija donosi odluke, vodi postupke i organizira sustave na način koji (a) pridonosi dobrobiti glavnih zainteresiranih strana te (b) poštuje prava svih osoba na koje utječe rad te organizacije.“ Međunarodni savez računovođa (2007) International Good Practice Guidance, Defining and developing an effective code of conduct for organisations

c. Stručni etički kodeks iznosi ideale struke, minimalne standarde prihvatljivog

ponašanja te sadrži odredbe koje pripadnicima struke omogućuju da prepoznaju sukobe interesa, probleme kolegijalnosti i povjerljivosti podataka te druge odgovornosti struke. Najpoznatiji je primjer Hipokratova prisega za liječnike, ali i inženjeri, računovođe, avijatičari, odvjetnici i učitelji također imaju stručne kodekse. Međunarodni pokret Crvenoga križa i Crvenoga polumjeseca 1994. prihvatio je posebna Pravila ponašanja za nevladine organizacije pri pružanju pomoći nakon katastrofe.

Etički kodeks Nacionalne udruge socijalnih radnika (National Association of Social Workers, NASW) u Sjedinjenim Američkim Državama, na primjer, navodi šest etičkih načela kao smjernice za ponašanje: usluga, socijalna pravda, dostojanstvo i vrijednost osobe, važnost ljudskih odnosa, poštenje i kompetencija. U detaljnijim

74


Pravilima ponašanja NASW-a objašnjava se da socijalni radnici moraju pribaviti informirani pristanak klijenata na usluge koje im pružaju, povezane troškove i mogućnosti liječenja. U Pravilima ponašanja NASW-a izlažu se i situacije vezane uz sukob interesa, povjerljivost podataka, pristup dosjeima, spolne odnose, spolno uznemiravanje, uvredljive izraze te prekid usluga. Izvor: Denis Collins (2009), Essentials of business ethics: Creating an organisation of high integrity and superior performance, Essentials Series, Wiley. Varijacije tih kategorija mogu biti kredo ustanove ili trgovačkog društva, a to su kratke verzije kodeksa ili izjave o vrijednostima kojima se iznose osnovne vrijednosti trgovačkog društva ili navode ciljevi. Isječci iz kreda trgovačkog društva Johnson & Johnson Smatramo da smo prvenstveno odgovorni liječnicima, medicinskim sestrama i bolesnicima, majkama i očevima te svim ostalim osobama koje koriste naše proizvode i usluge. Sve što radimo da bismo ispunili njihove potrebe mora biti visoke kvalitete. Odgovorni smo prema svojim zaposlenicima, muškarcima i ženama koji rade za nas diljem svijeta. O svima moramo razmišljati kao o pojedincima. Moramo poštivati njihovo dostojanstvo te prepoznati njihove zasluge. Moraju se sigurno osjećati na poslu. Naknada mora biti poštena i dostatna, a radno okruženje čisto, uredno i sigurno. Moramo pronaći načine na koje ćemo zaposlenicima pomoći da ispunjavaju svoje obiteljske dužnosti. Zaposlenici se moraju osjećati slobodnima da ponude svoje prijedloge i iznesu pritužbe. Mogućnosti zapošljavanja, razvoja i napredovanja kvalificiranih osoba moraju biti jednake. Vodstvo mora biti sposobno, a postupci uprave moraju biti pravedni i etični. Imamo odgovornost prema zajednicama u kojima živimo i radimo, kao i prema globalnoj zajednici.

75


Moramo biti dobri građani – podržavati dobra djela i dobrotvorne akcije te plaćati poreze. Moramo poticati poboljšanja u društvu, bolje zdravstvo i obrazovanje. Imovinu koju koristimo moramo održavati te štititi okoliš i prirodne resurse. Ako radimo po tim načelima, dioničari bi trebali ostvariti odgovarajući povrat na ulaganje. Etički standardi ponašanja koje se odnose na nositelje dužnosti mogu se tumačiti i pomoću razlike između pravila za interne svrhe te pravila koja su nametnuta dobavljačima i kooperantima kada je vanjska strana nositelj dužnosti. Kada je sama organizacija nositelj dužnosti, objavljuje posebne dokumente (koji se nazivaju “pravila ponašanja”) u kojima se navode vrijednosti tvrtke, načela i smjernice za razna područja. Ti su dokumenti trgovačkim društvima sredstvo za jasno i javno navođenje načina na koji namjeravaju poslovati sa zaposlenicima, klijentima, korisnicima usluga, potrošačima, dioničarima i dobavljačima. Ako su nositelji dužnosti treće strane koje u sklopu ugovornog odnosa pristanu na određene standarde, Ministarstvo rada Sjedinjenih Američkih Država prepoznaje sljedeće dodatne kategorije: • pisma poslana svim dobavljačima, kooperantima i/ili kupcima u kojima se

navode pravila tvrtke o određenim temama • certifikati o sukladnosti kojima se od svih dobavljača, kupaca ili kooperanata

traži pisana potvrda da će se pridržavati standarda trgovačkog društva • narudžbenice ili akreditivi kojima se sukladnost s pravilima trgovačkog društva

pretvara u ugovornu obavezu dobavljača

2. Zašto su potrebna etički standardi ponašanja? Zašto su etiči standardi važni u kontekstu podizanja svijesti i borbe protiv diskriminacije?

Organizacija može prihvatiti etičke standarde ponašanja da bi istaknula identitet robne marke, kredo i filozofiju, da bi osobama na koje njezin rad utječe ponudila mogućnosti i zaštitila ih, da bi potaknula i podupirala dijalog s partnerima i raznim ciljnim skupinama, educirala svoje radnike i suradnike i javnost, disciplinirala radnike i suradnike, za odnose s javnošću u slučaju krize koja šteti ugledu organizacije, za usklađivanje sa zahtjevima za akreditaciju (u slučaju sveučilišta), da bi izbjegla ili ograničila odgovornost u slučaju mogućih pritužbi tako što može pokazati da su poduzete sve mjere da bi se zaposlenike uputilo u pravilno ponašanje te da bi se pridržavala normativnih propisa koji nameću obavezno prihvaćanje pravila ili edukaciju zaposlenika za određene vrste poslovanja (npr. pri javnim nabavama) ili u određenim područjima.

Anketa OECD-a iz 2001. pokazala je da 60% pregledanih etičkih standarda ponašanja obuhvaća odredbe o nediskriminaciji i jednakosti, a dansko ispitivanje

76


pravila ponašanja iz 2005. pokazalo je da većina danskih pravila obuhvaća odredbu o nediskriminaciji i jednakosti. Takve odredbe mogu biti sastavljene općenito ili mogu vrlo određeno definirati temelje i opseg primjene. Primjeri odredbi o nediskriminaciji: “Trgovačko društvo od dobavljača očekuje da izbjegavaju bilo kakvu diskriminaciju na temelju spola, vjeroispovijesti, rase itd. Ne smije biti diskriminacije pri zapošljavanju, plaćama, pristupu edukaciji, napredovanju, prekidu radnog odnosa i umirovljenju.“ Izvor: Danski institut za ljudska prava (2005), Corporate codes of conduct in Denmark – an examination of their CSR content.

3. Kome su potrebni etički standardi ponašanja ?

Etički standardi ponašanja najčešće postoje u javnom sektoru, a njima se reguliraju razni aspekti javnih funkcija ili aktivnosti od javnog interesa, kao što su obrazovanje, zdravstvo, socijalna pomoć, stanovanje i policija. Stručne kodekse prihvaćaju suci, odvjetnici, računovođe, socijalni radnici i učitelji, a u većini europskih država nepridržavanje etičkih i pravnih odredbi tih kodeksa razlog je za disciplinarne mjere koje mogu obuhvaćati i izbacivanje iz struke. Zasebna su kategorija, primjerice, kodeksi prakse koje tijela zadužena za jednakost u Velikoj Britaniji objavljuju u skladu s mjerodavnim zakonom i kojima se poslodavcima i davateljima usluga te zaposlenicima i korisnicima usluga objašnjava zakon te daju smjernice za pridržavanje zakona. Kada je to bitno za slučaj, sudovi moraju uzeti u obzir sadržaj zakonski propisanog kodeksa. Kodeksom prakse može se poslodavcima/davateljima usluga preporučiti sastavljanje vlastitih pravila ponašanja kojima će zajamčiti pridržavanje zakona. Uz zakonom propisane kodekse prakse, tijela zadužena za jednakost objavljuju i smjernice koje nisu zakonski propisane, a u nekim slučajevima mogu poslužiti kao model za etičke standarde ponašanja. Privatni sektor, uključujući nevladine organizacije, kodekse prihvaća kao najbolju praksu i koristi ih kao odgovor na krizne situacije ili očekivanja, ali i za usklađivanje s normama. Kodekse prakse sastavile su Komisija za jednakost i ljudska prava Velike Britanije i Komisija za jednakost Sjeverne Irske. Materijali Komisije za jednakost i ljudska prava sadrže sljedeće:

• Kodeks prakse za jednakost plaća • Kodeks prakse za zapošljavanje • Kodeks prakse za usluge, javne funkcije i udruge

77


• Kodeks prakse za daljnje obrazovanje • Kodeks prakse za škole i • Smjernice za rad zdravstvenih ustanova

Materijali Komisije za jednakost Sjeverne Irske obuhvaćaju sljedeće: • Kodeks prakse za škole o diskriminaciji na temelju invaliditeta • Kodeks prakse za rasnu jednakost pri stambenim pitanjima (nacrt) • Kodeks prakse za eliminaciju spolnih predrasuda pri zapošljavanju • Kodeks prakse za eliminaciju diskriminacije i • Smjernice za dobru praksu pri zapošljavanju radnika migranata 4. Kako nastaju pravila etički standardi ponašanja

Etički standardi ponašanja nastaju radi usklađivanja s normama ili se, kao što je slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji, mogu prihvatiti po zakonskoj preporuci kao pravni lijek nakon sudske odluke u građanskoj parnici. Javne i privatne organizacije mogu ih prihvatiti i u sklopu vlastite dobrovoljne inicijative ili potaknute radom nevladinih organizacija koje sastave pravila za potencijalne kršitelje prava, npr. poslodavce, učitelje, policiju, državne dužnosnike ili graničnu policiju. Tako su, primjerice, 1991. objavljene Američke savezne smjernice za utvrđivanje kazne kojima je namjena potaknuti upravitelje da primjene etičku najbolju praksu, ali ne i nametnuti to kao zakonsku obavezu. Savezne smjernice za utvrđivanje kazne primjenjuju se u neprofitnim organizacijama, sindikatima, partnerstvima, trustovima i sveučilištima, ali i u tvrtkama u Sjedinjenim Američkim Državama. Za prihvaćanje etičkih standard ponašanja u većini je slučajeva nužno zajamčiti podršku uprave pri razvoju učinkovitih etičkih standard ponašanja te ih upotpuniti programima za razvoj etike, uključujući edukaciju za upravljanje raznolikošću, i pratiti njihovu primjenu. Nevladine organizacije za borbu protiv diskriminacije na sljedeći način mogu pridonijeti prihvaćanju etičkih standard ponašanja te sastavljanju jasnih odredbi o nediskriminaciji i jednakosti: a) lobiranjem kod donositelja odluka da u određenim područjima standardi ponašanja postanu obavezna, b) zagovaranjem prihvaćanja etičkih standard ponašanja među voditeljima kadrovskih službi i direktorima privatnih organizacija, c) zagovaranjem prihvaćanja etičkih standard ponašanja te uvođenja edukacije o raznolikosti i nediskriminaciji kao pravnog lijeka u sudskim predmetima vezanima uz diskriminaciju za koju su optuženi predstavnici javnih ili privatnih organizacija, d) povećavanjem svijesti u javnosti uspostavom nagrada za etičke standard ponašanja te e) pripremom zasebnihetičkih standard ponašanja u osjetljivim situacijama za razne organizacije.

78


a) Nevladine organizacije mogu lobirati u državnim tijelima (zakonodavnim tijelima, ministarstvima rada i socijalne skrbi, nacionalnim tijelima za jednakost i dr.) te tražiti nametanje etičkih standarda ponašanja kao zakonsku obavezu određenih vrsta privatnih i javnih organizacija (trgovačkih društava koja nude javne usluge ili sudjeluju u javnoj nabavi). Nevladine organizacije pritom se mogu povezati sa sindikatima, gospodarskim i stručnim komorama, akademskim ustanovama i poslovnim mrežama.

b) Nevladine organizacije mogu pokrenuti i akciju zagovaranja dobrovoljnog prihvaćanja kodeksa ponašanja među voditeljima kadrovskih službi i upravom međunarodnih i domaćih tvrtki. Mogu im pomoći pri sastavljanju okvirnih pravila ponašanja, pružiti potporu tijekom sastavljanja nacrta, ponuditi primjere dobre prakse te provoditi edukaciju o raznolikosti. Kampanjama za povećanje svijesti mogu pridonijeti širenju informacija o eitčkim standardima ponašanja.

c) Druga je mogućnost za nevladine organizacije da pomoću strateških sudskih predmeta, kada je to moguće, traže prihvaćanje etičkih standarda ponašanja kao pravni lijek u slučajevima diskriminacije.

d) Udruživanjem nevladinih organizacija za borbu protiv diskriminacije koje predstavljaju različite osjetljive grupe u partnerstva poslovna se zajednica može potaknuti na prihvaćanje učinkovitih etičkih standarda ponašanja putem zajedničkih manifestacija pri kojima se ističe pridržavanje pravila ili putem natjecanja i nagrada.

e) Nevladine organizacije mogu se poslužiti svojim znanjem te samostalno pripremiti etičke standarde ponašanja, a zatim ih predstaviti raznim organizacijama te zagovarati njihovo prihvaćanje.

5. Koji su osnovni elementi etičkih standarda ponašanja? Pregledom literature o etičkim standard ima ponašanja i programima razvoja etike dolazi se do zaključka da nije moguće prihvatiti jedinstven pristup za sve. Baš suprotno, iako postoje neki elementi koje bi svi morali prihvatiti, osnovni su preduvjeti da pravila budu prilagođena lokalnoj kulturi (nacionalnoj i poslovnoj), da obuhvaćaju specifičnu problematiku vezanu uz najosjetljivije skupine te da se pri njihovom sastavljanju savjetuje s osobama na koje će pravila ponašanja najviše utjecati da bi postupak izrade pravila obuhvaćao sve zainteresirane. Zajednički elementi etici standarda ponašanja u svrhu borbe protiv diskriminacije te promicanja jednakih mogućnosti obuhvaćaju sljedeće: • definiranje osnovnih vrijednosti određene organizacije (npr. vjerodostojnost,

poštovanje, odgovornost, pravednost, raznolikost i poštenje) • navođenje osjetljivih skupina • definiranje „prekršaja“ i pravilno informiranje o njima (npr. definiranje i

kažnjavanje izravne i neizravne diskriminacije, uznemiravanja, uključujući spolno uznemiravanje, maltretiranje, viktimizaciju) tako da pravila u najmanju ruku odražavaju definicije zabranjenog ponašanja iz nacionalnog zakona o nediskriminaciji

79


• uspostavljanje sigurnog, tajnog i učinkovitog internog mehanizma za podnošenje pritužbi

• stvaranje mehanizma za primjenu pravila: odgovornosti, osobe zadužene za etiku i pridržavanje pravila, osmišljavanje edukacije o raznolikosti za sve zaposlenike, organiziranje potpisivanja izjave o pridržavanju pravila

• navođenje jasnih kaznenih mjera. Učinkovitost etičkih standarda ponašanja ovisi o tome koliko ih uprava podržava kaznama i nagradama. U privatnim organizacija prekršitelje se najčešće kažnjava prema mjerama koje odredi organizacija. Ako se pravila, primjerice, odnose na zapošljavanje, onda moraju sadržavati referencu na disciplinarna pravila poslodavca. Pravila poslodavaca u Velikoj Britaniji kršenje pravila o nediskriminaciji i uznemiravanju često smatraju teškim prekršajem koji može biti razlog za izvanredni otkaz te

• uspostavljanje elemenata za procjenu i evaluaciju. Američke savezne smjernice za određivanje kazne, primjerice, sadrže kriterije učinkovitosti prema kojima radnici na visokim položajima moraju sudjelovati u nadzoru

Isječci iz etičkog kodeksa i pravila poslovnog ponašanja tvrtke Lockheed Martin Corporation Promicanje pozitivnog radnog okruženja Svi zaposlenici žele i zaslužuju radno okruženje u kojem ih se poštuje, gdje su zadovoljni i gdje se njihov rad cijeni. Bilo kakvo uznemiravanje i diskriminacija, a pogotovo ona na temelju rase, boje kože, vjeroispovijesti, spola, dobi, nacionalnosti, invaliditeta, statusa veterana ili bračnog stanja, potpuno je neprihvatljiva u našem radnom okruženju. Jamčenjem okruženja u kojem se promiče iskrenost, poštenje, poštovanje, povjerenje, odgovornost i uključenost svakog zaposlenika omogućuje nam postizanje izvrsnosti na radnom mjestu. Svi radnici trgovačkog društva moraju pridonijeti stvaranju i održavanju takvog okruženja, a dužnost je uprave i vodećih osoba trgovačkog društva da preuzmu posebnu odgovornost za poticanje okruženja koje će istaknuti najbolje osobine svih radnika. Standardi ponašanja se mogu razlikovati i po oblikovanju: neki preferiraju preskriptivni model, ali se koriste i modeli koji opisuju situacije iz stvarnog života ili modeli s pitanjima i odgovorima kojima se definira što je sukladno, a što nije sukladno pravilima. Ostali zajednički elementi obuhvaćaju jezik koji mora biti jednostavan i u kojem se moraju izbjegavati pravni pojmovi te stručni žargon, poruka mora biti pozitivna i navoditi kako se mora ponašati te stvarati pozitivna očekivanja. Nužno je da sve osobe koje pravila obvezuju nedvojbeno razumiju koje je ponašanje prihvatljivo, a koje nije. Pristupačnost tičkih standarda ponašanja obuhvaća i njihovu distribuciju. Organizacije moraju promicati pravila ponašanja putem biltena, web-mjesta i područja koja se često koriste. Formati i oblici objavljivanja etičkih standarda

80


ponašanja moraju biti prilagođeni posebnim potrebama osoba s invaliditetom. Zaposlenici moraju potpisati etičke standarde ponašanja tijekom upoznavanja s radnim mjestom, edukacije o etici ili radionice o upravljanju raznolikošću. Predložena vježba za određivanje osnovnih vrijednosti pri sastavljanju etičkih standarda ponašanja. Zamislite da ste nevladina organizacija koja želi uspostaviti okruženje koje ne isključuje nijednog zaposlenika, dobrovoljca ni korisnika. Podijelite se u manje grupe od najviše pet osoba te slijedite korake u nastavku: 1. Kreativno razmišljanje: navedite vrijednosti koje su važne vašoj grupi.

Imajte na umu da su vrijednosti višedimenzionalne. U akademskom okruženju, primjerice, vrijednosti se dijele na dimenzije koje odgovaraju svakoj zainteresiranoj strani: nastavno osoblje, studenti, administracija i akademska zajednica.

2. Sužavanje: skratite popis vrijednosti na veličinu kojom je moguće upravljati (pet do sedam). To učinite promjenom izraza, sintezom, kombiniranjem i eliminacijom. Vrijednosti zatim pretvorite u pozitivne korake.

3. Objavljivanje: popis pokažite cijeloj grupi. 4. Izmjene: unesite konačne izmjene. 5. Kombiniranje: moderator će popise pretvoriti u glasačke listiće. 6. Glasovanje: svaki sudionik određuje pet najvažnijih vrijednosti.

81


5 IZVORI Prikupljanje informacija i planiranje djelovanja − Allison, M. and Kaye, J. (2005). Strategic planning for non-profit organisations.

Second Edition. John Wiley and Sons. − European Network of Legal Experts in the Non-Discrimination Field (2011) How

to Present a Discrimination Claim: Handbook on seeking remedies under the EU Non-discrimination Directives, available at: http://www.non-discrimination.net/content/media/How%20to%20Present%20a%20Discrimination%20Claim%20EN.pdf.

− European Roma Rights Centre (ERRC) (2004), Knowing your rights and fighting for them: A guide for Romani activists, http://www.errc.org/cms/upload/media/00/D6/m000000D6.pdf.

− ERRC, Interights and MPG (2004) Strategic litigation of race discrimination in Europe: from principles to practice, http://www.migpolgroup.org/publications_detail.php?id=198.

Zagovaranje − International Lesbian, Gay, Bisexual, Trans and Intersex Association Europe

(ILGA Europe) (2010) Make it work: six steps to effective LGBT human rights advocacy, ILGA Europe.

− Open Society Foundations (2010) Evidence, messages, change! An introductory guide to successful advocacy.

− Landmine Survivors Network (2007) Disability rights advocacy workbook − Save the Children (2007) Advocacy matters: Helping children change their

world. An International Save the Children Alliance guide to advocacy, Participants Manual.

− WaterAid (2001) Advocacy: What’s it all about? A guide to advocacy work in the water and sanitation sector.

Ispitivanje situacije (probni slučajevi) − MPG handbook and survey on Situation Testing. − MPG training pack on Situation Testing.

www.migpolgroup.com. Youtube clips: − http://www.youtube.com/watch?v=FmEjzxKrFGE. − http://www.youtube.com/watch?v=YyL5EcAwB9c&NR=1. − http://www.youtube.com/watch?v=3RhXU-2EJDE&feature=related.




http://www.errc.org/cms/upload/media/00/D6/m000000D6.pdf

http://www.migpolgroup.org/publications_detail.php?id=198


http://www.youtube.com/watch?v=FmEjzxKrFGE

http://www.youtube.com/watch?v=YyL5EcAwB9c&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=3RhXU-2EJDE&feature=related

82


Etički standardi - UN Sub-Commission on the Promotion and Protection of Human Rights, UN

norms on the responsibilities of trans-national corporations and other business enterprises with regards to human rights, August 2003.

- OECD, Codes of corporate conduct: Expanded review of their contents, May 2001.

- The World Bank Group, Company codes of conduct and international standards: An analytical comparison, Part I and II, October 2003.

- Danish Institute for Human Rights, Corporate codes of conduct in Denmark – an examination of their CSR content, June 2005.

- European Commission, Directorate-General for Employment, Social Affairs and Equal Opportunities, Unit G.4, Continuing the diversity journey – business practices, perspectives and benefits, October 2008.

- European Commission, Trade union practices on anti-discrimination and diversity, European Trade Union Anti-Discrimination and Diversity study: innovative and significant practices in fighting discrimination and promoting diversity, 2010.

- Mele D. (2009) Business ethics in action: Seeking human excellence in organisations. Palgrave Macmillan.

- Collins, D. (2009) Essentials of business ethics: Creating an organisation of high integrity and superior performance (Essentials Series), Wiley.

- Jenkins, R. (2001) Corporate codes of conduct - self-regulation in a global economy, UNRISD.

- Lagan, L. and Moran, B. (2006) Three dimensional ethics: Implementing workplace values, Econtent Management.

Korisne informacije mogu se pronaći i na sljedećim web stranicama: - University of Minnesota human rights library collection of more than 100 codes

of conduct of public and private organisations available at: http://www1.umn.edu/humanrts/links/conduct.html.

- The Business Case for Diversity documents produced by the European Commission are available at: http://ec.europa.eu/justice/discrimination/document/index_en.htm#h2-4.

- Statutory Codes of Practice under national equality legislation in the United Kingdom available at: www.equalityhumanrights.com and www.equalityni.org.

- ILO, ‘Corporate Codes of Conduct’, Actrav available at: http://www.itcilo.it/english/actrav/telearn/global/ilo/code/main.htm.

- General information on diversity in the workplace (mainly in the US) available at: http://humanresources.about.com/od/workplacediscrimination/Workplace_Discrimination.htm, www.diversityworking.com and www.diversityatwork.net/.

- United Nations Research Institute for Social Development, Business Responsibility for Sustainable Development, publications available at: http://www.unrisd.org/80256B3C005BB128/%28httpProjectsForResearchHome-

http://www1.umn.edu/humanrts/links/conduct.html

http://ec.europa.eu/justice/discrimination/document/index_en.htm#h2-4

http://www.equalityhumanrights.com/

http://www.equalityni.org/

http://www.itcilo.it/english/actrav/telearn/global/ilo/code/main.htm

http://humanresources.about.com/od/workplacediscrimination/Workplace_Discrimination.htm

http://humanresources.about.com/od/workplacediscrimination/Workplace_Discrimination.htm

http://www.diversityworking.com/

http://www.diversityatwork.net/

http://www.unrisd.org/80256B3C005BB128/%28httpProjectsForResearchHome-en%29/E7F3F4A25DFB0AE980256B6100514A19?OpenDocument&panel=publications

83


en%29/E7F3F4A25DFB0AE980256B6100514A19?OpenDocument&panel=publications.

- Frey, W. and Cruz-Cruz, J. A. Developing ethics codes and statements of values, Connexions. April 19, 2010 available at: http://cnx.org/content/m14319/latest/.



http://cnx.org/content/m14319/latest/



- VT/2010/007 -

Priručnik za obuku za suzbijanje diskriminacije

Prikaz konteksta

REPUBLIKA HRVATSKA

Human European Consultancy u suradnji s organizacijom Migration Policy Group

2012

Inicijativa koju je financirao Program Zajednice za zapošljavanje i solidarnost – PROGRESS (2007-2013)

1


Projektom ART: Podizanje svijesti i obuka (The Awareness Raising and Training (ART)) upravljaHuman European Consultancy (humanconsultancy.com) u suradnji s Migration Policy Group (www.migpolgroup.com). Aktivnosti u Hrvatskoj proveo je Hrvatski pravni centar ([email protected]).



mailto:[email protected]

2


Sadržaj 1 Profil nevladinih organizacija (NVO) i sindikata koji se bave suzbijanjem

diskriminacije ...................................................................................................... 3 2 Ekspertiza NVO/sindikata koji se bave suzbijanjem diskriminacije ...................14 3 Potrebe i problemi NVO/sindikata koji se bave suzbijanjem diskriminacije .......21 4 Hrvatsko zakonodavstvo u području suzbijanja diskriminacije ..........................24

4.1 Zakoni koji reguliraju zabranu diskriminacije u Hrvatskoj ..........................24 4.2 Procedure-administrativni i pravni kanali prikladni za osporavanje povreda

zakona za suzbijanje diskriminacije ..........................................................28 4.2.1 Vezano za zapošljavanje i zanimanje-sve osnove ...................... 29 4.2.2 Pitanja koja nisu vezana uz zapošljavanje ili zanimanje – osnova

rasnog i ethičkog porijekla ........................................................... 35 4.2.3 U slučajevima kada postoje mehanizmi za pokretanje pritužbi, bilo

da su vezane uz rad, ili nisu vezane uz zaposlenje .................... 40 4.2.4 Koji su tehnički proceduralni zahtjevi vezani uz svaki od dostupnih

lijekova? ...................................................................................... 43 4.2.5 Koji oblici podrške postoje na razini države, a kojima bi se olakšao

pristup različitim gore opisanim procedurama? Što bi se moglo učiniti kako bi se prevladale postojeće zapreke ili smetnje? ....... 46

4.2.6 Javna tijela koja rade na suzbijanju diskriminacije ...................... 48 4.2.7 Javne politike u području suzbijanja diskriminacije ..................... 50

4.3 Pitanja vezana uz društvenu klimu/okolinu ...............................................53 5 Specifične informacije vezane uz module .........................................................83

5.1 Prikupljanje informacija i planiranje djelovanja .........................................83 5.2 Mediji ........................................................................................................86 5.3 Zagovaranje ..............................................................................................88 5.4 Partnerstva ...............................................................................................89 5.5 Praćenje i evaluacija podataka .................................................................92 5.6 Etički standardi ponašanja (kodeksi ponašanja) .......................................93 5.7 Ispitivanje situacije (probni slučajevi) ........................................................95

3


1 Profil nevladinih organizacija (NVO) i sindikata koji se bave suzbijanjem diskriminacije

1. Na razini Hrvatske, koji tipovi nevladinih organizacija i sindikata rade na

suzbijanju diskriminacije? Prema Zakonu o udrugama (koji se ne primjenjuje na političke stranke, vjerske zajednice, sindikate i udruge poslodavaca) udruge su svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, te ekološka, humanitarna, informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna, športska, tehnička, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez namjere stjecanja dobiti, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja. U tom smislu općenito se može reći da u Republici Hrvatskoj postoje nevladine organizacije koje se razlikuju po: - ciljanoj skupini (žene, djeca,invalidi, LGBT populacija) - nevladine organizacije općeg tipa koje su usmjerene na zaštitu ljudskih prava

općenito Sindikati: strukovni sindikati, građanski sindikati te udruge sindikata 2. Ukoliko se te NVO/sindikati bave samo nekim od osnova diskriminacije, samo

nekim područjem ili sektorom (na primjer, obrazovanjem), navedite koje su to osnove, područja ili sektori?

U području suzbijanja diskriminacije aktivne su različite udruge/nevladine organizacije, od kojih neke u svom fokusu imaju pojedine osnove diskriminacije kao primjerice seksualnu orjentaciju i rodni identitet, dok se druge organizacije bave pitanjima suzbijanja diskriminacije na drugačiji način primjerice putem edukacija pri čemu u svome fokusu nemaju neku pojedinu osnovu diskriminacije. Radi boljeg razumijevanja nacionalne situacije dajemo primjer nekih od udruga/nevladinih organizacija koji u svojim ciljevima/programima imaju i suzbijanje diskriminacije: 1. Centar za mirovne studije (CMS): www.cms.hr, CMS je krajem prosinca 2009. primjerice provodio nacionalnu kampanju za suzbijanje diskriminacije. 2. Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek (www.centar-za-mir.hr)- navedeni centar provodi IPA 2008 - Projekt: Inicijativa organizacija civilnog društva za promjene u anti-diskriminacijskoj politici. Radi se o dvogodišnjem projektu Centra za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek koji provodi u partnerstvu s Centrom za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć - Vukovar i Srpskim demokratskim forumom

http://www.cms.hr/

http://www.centar-za-mir.hr)-/

4


financiran sredstvima pomoći Europske zajednice iz programa IPA 2008 Jačanje kapaciteta i uloge organizacija civilnoga društva za praćenje provedbe pravne stečevine EU na području sveobuhvatne antidiskriminacijske strategije. Opći cilj projekta je poboljšanje komunikacije između organizacija civilnog društva i državne uprave u kreiranju i razvoju strategija borbe protiv diskriminacije. Svrha navedenog projekta je povećati dostupnost besplatne pravne pomoći marginaliziranim skupinama i na taj način pridonijeti smanjenju diskriminacije po osnovu imovnog stanja, te osnažiti kapacitete organizacija civilnog društva za veće sudjelovanje u zakonodavnim inicijativama i razvoju antidiskriminacijskih politika. Na navedenom projektu predviđene su slijedeće aktivnosti: pružanje besplatne pravne pomoći, praćenje primjene Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i Zakona o suzbijanju diskriminacije, izrada izvještaja s nalazima i preporukama, jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva kroz edukaciju o praćenju javnih politika, zagovaranje za zakonodavne promjene. Projekt je namijenjen osobama slabijeg imovnog stanja, organizacijama civilnog društva koje se bave promocijom i zaštitom ljudskih prava, te udrugama registriranim za pružanje besplatne pravne pomoći. Projekt se provodi na području Republike Hrvatske, u osam gradova u Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Sisačko-moslavačkoj i Karlovačkoj županiji: Osijek, Beli Manastir, Vukovar, Vinkovci, Ilok, Glina, Petrinja i Vojnić. 3. Kuća ljudskih prava (http://kucaljudskihprava.hr) aktivna je primjerice u pružanju pravne pomoći žrtvama diskriminacije, a obzirom da je njihova važna djelatnost i pružanje direktne podrške žrtvama kršenja ljudskih prava. Cilj je Kuće ljudskih prava pružati pravnu podršku kroz pravno savjetovanje, ali i kroz zastupanje žrtava povreda ljudskih prava te korištenjem uloge umješača predviđene Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Od posebnog su im interesa i tzv. strateški pravni slučajevi. Osim pružanja pravne pomoći Kuća cilj im je pružati žrtvama i psihološku pomoć, pogotovo kada se radi o težim povredama ljudskih prava koje su dovele do dublje traume. Konačno, Kuća omogućava onim žrtvama koje to žele medijsku vidljivost njihova slučaja (organiziranjem zajedničkih konferencija za novinare/ke, pisanjem priopćenja i sl.). Akcijama javnog zagovaranja namjeravaju vršiti pritisak na nadležne institucije koje su zakazale u zaštiti ljudskih prava te pružiti pomoć u obavještavanju domaćih i međunarodnih nadležnih institucija o povredama ljudskih prava. Na taj način žrtve će imati zaštitu OCD-a i važnu podršku - bit će osnažene za javno iznošenje problema s kojima se suočavaju, što u konačnici može doprinijeti kvalitetnijem i bržem rješavanju problema. 4. CENZURA PLUS (www.cenzura.hr) je neprofitna organizacija civilnog društva iz Splita, koja metodama neovisne televizijske produkcije, vaninstitucionalnog obrazovanja i javnog zagovaranja promiče ljudska prava, slobodu medija i radi na razvoju civilnog društva, a sve u cilju doprinosa izgradnji modernog, demokratskog i pravednog društva u Hrvatskoj. Među vrijednostima na kojima temelje svoje djelovanje na svojoj web stranici navode između ostalog i nediskriminaciju (na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog

http://www.cenzura.hr/

5


stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije). Kao jedan od prioriteta svog djelovanja navode unaprjeđenje statusa ljudskih i ženskih ljudskih prava, suzbijanja diskriminacije i među-kulturalnog dijaloga u Hrvatskoj (senzibilizacija na mehanizme kršenja ljudskih prava po većini osnova diskriminacije navedenih u Zakonu o suzbijanju diskriminacije, zalaganje za njegovu primjenu, poticanje regionalne suradnje i razvoja kulture otvorene drugim kulturama) Udruga Cenzura pokrenula je medijsku kampanju o suzbijanju diskriminacije. Antidiskriminacijska kampanja Cenzure Plus dio je projekta "Informacijom protiv diskriminacije u Splitsko-dalmatinskoj županiji" koji se provodi uz financijsku potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. U nastavku se nalaze linkovi na spotove na You tube-u. Spot "Nitko ne mora biti na margini" Osobe s invaliditetom i oboljele osobe izloženije su diskriminaciji u društvu od drugih.http://www.youtube.com/watch?v=gmM4NHdhCAg&feature=related Spot "Raspored boja čini neku razliku?" Etničke, nacionalne i vjerske manjine su izloženije diskriminaciji u društvu od većinskih skupina. http://www.youtube.com/watch?v=U6WfEkGcQCk&feature=related Spot "Gurnute u pozadinu?" Žene su izloženije diskriminaciji u društvu od muškaraca. http://www.youtube.com/watch?v=VSX9B-P8Q4g&feature=related Spot "Nije sve crno-bijelo" Osobe istospolne seksualne orijentacije (homoseksualne osobe) su izloženije diskriminaciji u društvu od heteroseksualnih osoba. http://www.youtube.com/watch?v=ZlLBOmmYGlw&feature=related Ista organizacija je 26.11. 2010. organizirala Okrugli stol na temu Uloga medija u suzbijanju diskriminacije. 5. Grupa za ženska ljudska prava B.a.B.e (www.babe.hr) provodila je projekt "Protiv stereotipa i diskriminacije žena – seksualni zločini u Republici Hrvatskoj". Projektom se željelo utvrditi slabe točke implementacije zakona vezanih uz seksualno nasilje, a analizom samih zakona upozoriti na manjkavosti u odnosu na međunarodne standarde. Preporukama se predlažu mjere poboljšanja zakonodavnog okvira i procedura koje će žrtvama seksualnog nasilja osigurati primjeren pristup i zaštitu od daljnjih povreda njihovih ljudskih prava. Krajnji je cilj projekta osigurati rodno osjetljiv i nediskriminirajući pristup žrtvama seksualnog nasilja.

http://www.youtube.com/watch?v=gmM4NHdhCAg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=U6WfEkGcQCk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=VSX9B-P8Q4g&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=ZlLBOmmYGlw&feature=related

6


6. Udruga za promicanje istih mogućnosti (www.upim.hr) je samostalna, dobrovoljna, nestranačka udruga koja kao asocijacija za osobe s invaliditetom pruža informativnu, edukativnu i stručno tehničku potporu u kvaliteti življenja osoba s invaliditetom te u socijalnoj i humanitarnoj djelatnosti i promicanju i zaštiti interesa osoba s invaliditeta, a sve u cilju postizanja istih mogućnosti. Omogućujući kreativnost i samostalnost djelovanja od posebne je važnosti zajedničko istupanje s ostalim udrugama civilnog sektora i utjecaj na stvaranje sustavnih rješenja za ostvarenje ljudskih prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. UPIM se primjerice zalaže za pravo na rad osobama s invaliditetom na jednakoj osnovi s drugima. 7. Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć je lokalna nevladina, nepolitička, nestranačka, neprofitna humanitarna udruga građana sa sjedištem u Vukovaru koja djeluje na zaštiti i promociji ljudskih prava, razvoju demokracije i međuetničkih odnosa. U suradnji s Centrom za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka sudjeluju u projektu IPA 2008 - Inicijativa organizacija civilnog društva za promjene u anti-diskriminacijskoj politici. 8. CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje je ženska, neprofitna udruga osnovana na Međunarodni dan žena - 8.ožujka 1997.g. - kao odgovor na probleme kršenja ljudskih prava, posebice ženskih i manjinskih prava, probleme militarizma, nacionalizma i pada ekonomskog standarda u poslijeratnom periodu.Kao feministička organizacija zalažu se za unapređenje društvenog položaja žena i ostvarenje spolne i rodne ravnopravnosti te za puno provođenje svih zakona i međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava. Trenutno provode nekoliko projekata koji u svom fokusu imaju pitanja suzbijanja diskriminacije( podaci dostupni na stranici http://www.cesi.hr/hr/aktualni-projekti/). 9. Projekt građanskih prava Sisak je nevladina, nepolitička, neprofitabilna, humanitarna organizacija, registrirana u Sisku 02.12.2003. godine. Cilj udruge je pružanje humanitarne pomoći prognanicima, izbjeglicama, povratnicima i socijalno ugroženim osobama, kao i promocija i zaštita ljudskih prava i vrijednosti svih građana u svezi izgradnje, jačanja i učvršćivanja demokracije i humanizma, te zaštite i afirmacije ljudskih, građanskih i političkih prava. Radi ostvarivanja svojih ciljeva, Udruga, između ostalog obavlja slijedeće djelatnosti: pružanje pomoći građanima u zaštiti njihovih ljudskih i građanskih prava, pružanje besplatnih pravnih savjeta i relevantnih informacija pružanje humanitarne pomoći, zaštita manjina, podsticanje međuetničke i međureligijske suradnje PGP-CRP Sisak je, od 1999. godine kada je otvoren ured u Sisku, besplatnu pravnu pomoć, uključujući i zastupanje na sudu, pružio preko 6000 građana, uglavnom povratnika, izbjeglica i raseljenih osoba. 10. Neke od udruga u svom fokusu imaju pojedine osnove diskriminacije tako npr. Centar za LGBT ravnopravnost (www.ravnopravnost.hr) ; Kontra (www.kontra.hr), Iskorak (www.iskorak.org) u fokusu svog rada imaju suzbijanje diskriminacije po osnovi seksualne orjentacije i rodnog identiteta. 11. RODA – www.roda.hr – bavi se zaštitom prava djece, trudnica, rodilja i roditelja

http://www.upim.hr/

http://www.cesi.hr/hr/aktualni-projekti/

http://www.kontra.hr/

http://www.iskorak.org/

http://www.roda.hr/

7


Sindikati: spolna diskriminacija, radna diskriminacija. 3. Je li suzbijanje diskriminacije njihova osnovna djelatnost, ili samo manji dio

njihovih aktivnosti? Rade li ove organizacije na suzbijanju diskriminacije? Neke od navedenih udruga samim područjem djelovanja kao i programskim ciljevima svojih organizacija usmjerene su više na pitanja suzbijanja diskriminacije (npr.organizacije za zaštitu prava LGBT osoba, organizacije koje se bave pitanjima rodne ravnopravnosti ili udruge osoba s invaliditetom), dok druge u svom fokusu rada imaju i druge teme pored suzbijanja diskriminacije. Što se tiče sindikata suzbijanje diskriminacije je samo dio njihovih aktivnosti. 4. Jesu li ove NVO/sindikati registrirani na razini cijele Hrvatske? Koliko je

jednostavno ili teško registrirati se kao NVO/sindikat? U Republici Hrvatskoj nije problematično registrirati udrugu/nevladinu organizaciju. Zakonom o udrugama uređuje se osnivanje, registracija, pravni položaj i prestanak postojanja udruga sa svojstvom pravne osobe, te registracija i prestanak djelovanja stranih udruga u Republici Hrvatskoj, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na političke stranke, vjerske zajednice, sindikate i udruge poslodavaca. Zakonom o udrugama uređuje se osnivanje, registracija, pravni položaj i prestanak postojanja udruga sa svojstvom pravne osobe u Republici Hrvatskoj. Udrugu mogu osnovati najmanje tri osnivača, i to poslovno sposobne fizičke osobe i pravne osobe. Upisuju se u Registar udruga Republike Hrvatske koji vode uredi državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave i Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba kojima se, prema sjedištu udruge, podnosi zahtjev za upis u registar. Uz zahtjev za upis, dostavlja se: • zapisnik o radu i odlukama osnivačke skupštine, • odluka o pokretanju postupka za upis u registar udruga, • statut, • popis osnivača, • osobna imena osoba ovlaštenih za zastupanje, • izvod iz sudskog ili drugog registra za pravnu osobu – osnivača udruge, • suglasnost ili odobrenje nadležnog tijela državne uprave za obavljanje

određene djelatnosti, kada je to propisano posebnim zakonom kao uvjet za upis udruge.

http://hidra.srce.hr/arhiva/263/18315/www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2001/1496.htm

8


Zahtjev se podnosi u roku od 3 mjeseca od dana donošenja odluke o pokretanju postupka za upis udruge u registar. O upisu udruge u registar nadležni ured državne uprave donosi rješenje. Osoba ovlaštena za zastupanje udruge dužna je nadležnom uredu državne uprave podnijeti zahtjev za upis promjena statuta, naziva, adrese sjedišta, osoba ovlaštenih za zastupanje i prestanka udruge. Protiv rješenja ureda državne uprave može se izjaviti žalba Ministarstvu uprave. Što se tiče registracije sindikata i udruga poslodavaca navedeno područje regulira Zakon o radu (NN 149/09, 61/11). Što se tiče registracija udruga sindikata i udruga poslodavaca na službenim stranicama grada Zagreba navode se slijedeći podaci (http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=21095). REGISTRACIJA UDRUGA SINDIKATA I UDRUGA POSLODAVACA U REGISTRU UDRUGA GRADA ZAGREBA − uređena je odredbama Zakonu o radu i Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja

registra udruga („Narodne novine“, br. 70/10), u daljnjem tekstu Pravilnik, − zahtjev za registraciju udruga podnosi se Gradskom uredu za gospodarstvo,

rad i poduzetništvo, Odjelu za rad, Zagreb, Vodnikova 14. UTEMELJENJE I REGISTRACIJA UDRUGA: − Udruge i udruge više razine stječu pravnu osobnost danom upisa u registar

udruga − Ured za gospodarstvo, rad i poduzetništvo je nadležno tijelo za upis u registar

udruga sindikata, udruga poslodavaca, udruga sindikata više razine i udruga poslodavaca više razine s djelovanjem na području Grada Zagreba

− U registar se upisuje: dan utemeljenja, naziv, sjedište, područje djelovanja, naziv izvršnog tijela, imena osoba ovlaštenih za zastupanje te prestanak djelovanja udruge, odnosno udruge više razine

− Zahtjev za upis u registar udruga podnosi osoba ovlaštena za zastupanje udruge u dva istovjetna primjerka (obrazac br. 4 Pravilnika). Obrazac se popunjava uredno i čitko, a upisani podaci moraju biti istovjerni odredbama statuta, odnosno odlukama nadležnih tijela udruga

− Zahtjev za upis u registar utemeljitelji su dužni podnijeti u roku od trideset dana od dana održavanja skupštine

Uz zahtjev se prilaže upravna pristojba u iznosu od 70,00 kn.

http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=21095

9


POTREBNA DOKUMENTACIJA ZA REGISTRACIJU: − Uz zahtjev za upis u registar utemeljitelji moraju priložiti: odluku o utemeljenju,

zapisnik o radu i odlukama utemeljiteljske skupštine, statut, popis utemeljitelja, odluku o imenovanju osoba ovlaštenih za zastupanje, popis članova izvršnog tijela. Popis utemeljitelja i popis članova izvršnog tijela obavezno mora sadržavati: ime i prezime, datum rođenja, OIB, odnosno za strance broj putovnice i ime države koja ju je izdala, prebivalište odnosno boravište i vlastoručni potpis navedenih osoba, a za pravne osobe: naziv, sjedište i OIB.

− Prilozi uz zahtjev podnose se u izvorniku ili ovjerenom prijepisu − Popis utemeljitelja prilaže se na obrascu broj 5. − Ako podneseni zahtjev ne sadrži dokaze o ispunjavanju uvjeta za utemeljenje

udruge ili priloženi statut nije u skladu sa Zakonom, tijelo ovlašteno za registraciju će pozvati podnositelje zahtjeva da u roku koji ne može biti kraći od osam niti duži od petnaest dana podnesu odgovarajuće dokaze ili usklade statut sa Zakonom. Ako podnositelji zahtjeva u datom roku ne podnesu dokaze o ispunjavanju uvjeta propisanih Zakonom za utemeljenje udruge ili ne otklone nedostatke u statutu, tijelo ovlašteno za registraciju donijeti će rješenje o odbijanju zahtjeva za upis u registar udruga.

− Rješenje o odbijanju zahtjeva za upis u registar udruga tijelo ovlašteno za registraciju donijeti će ako udruga nije utemeljena u skladu s odredbom članka 232. i članka 233. Zakona. - O žalbi podnesenoj protiv rješenja ovog Ured kao ovlaštenog prvostupanjskog tijela odlučuje Ministarstvo gospodarstva, rad i poduzetništva.

PRIJAVA PROMJENE PODATAKA U REGISTRU UDRUGA: U registar udruga mora se prijaviti svaka promjena naziva udruge, sjedišta, područja djelovanja, naziva tijela, osoba ovlaštenih za zastupanje te prestanak djelovanja udruge, u roku od trideset dana od dana nastale promjene. Na upis promjene podataka primjenjuju se odredbe Zakona o upisu udruga u registar. IZVADAK IZ REGISTRA: Nadležno tijelo na pisani zahtjev osobe koja ima pravni interes izdaje izvadak iz registra. Izvadak se izdaje u obliku računalnog ispisa na obrascu broj 9. Izvadak sadrži slijedeće podatke: naziv udruge, skraćeni naziv udruge, registarski broj, područje djelovanja, datum upisa, sjedište (mjesto, ulica i kućni broj), ime i prezime osoba ovlaštenih za zastupanje, prestanak djelovanja udruge. On mora sadržavati posljednje podatke koji su dostavljeni i upisani u registar udruga. Iznimno na zahtjev suda, drugog tijela državne vlasti ili osobe ovlaštene za zastupanje udruge, izvadak mora sadržavati i starije podatke, koji se upisuju u rubriku „Napomena“.

10


PRAVO UVIDA U PODATKE UPISANE U REGISTAR: Registar je javan. Pravo uvida u podatke upisane u registar i pravo uvida u zbirku isprava ima osoba koja obrazloži postojanje svojeg pravnog interesa. Uvid u registar obavlja se u nazočnosti ovlaštene osobe zadužene za vođenje registra. 5. Koliko su obično velike ove NVO/sindikati? (Molimo navedite broj članova

najvažnijih sindikata) Nevladine organizacije u Republici Hrvatskoj uobičajeno nisu velike i imaju tek po nekoliko zaposlenika. Nemamo podataka o visini iznosa za članstvo u pojedinim sindikatima. Savez samostalnih sindikata Hrvatske – oko 165.000 članova Nezavisni hrvatski sindikati – oko 114.000 članova Matica sindikata – oko 80.000 članova članova Hrvatska udruga sindikata – oko 41.584 članova Uduga radničkih sindikata Hrvatske - oko 23.739 članova Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske – nisu pronađeni podaci. Sindikat zaposlenih u hrvatskom školstvu – Preporod – nisu pronađeni podaci. Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske - oko 5.000 članova. 6. Jesu li ove NVO/sindikati dio širih mreža koje djeluju na nacionalnoj razini, ili

djeluju nezavisno? Neke od udruga/nevladinih organizacija članice su nacionalnih mreža/koalicija. Tako primjerice Koalicija za promociju i zaštitu ljudskih prava predstavlja savez nevladinih neprofitnih organizacija koje rade na ostvarivanju i unapređenju ljudskih prava, te razvoju demokracije i vladavine prava u Republici Hrvatskoj. Koalicija prati i nadgleda dosljedno provođenje ustavno pravnih normi i njihovu usklađenost s međunarodno prihvaćenim standardima te educira, informira i senzibilizira javnost o važnosti poštivanja ljudskih prava. Što se tiče primjerice osoba s invaliditetom u RH postoji Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH, koja predstavlja krovnu udrugu osoba s invaliditetom po vrstama invaliditeta i roditelja ili skrbnika osoba s invaliditetom koje se ne mogu same zastupati. Mrežu SOIH-a čini osam nacionalnih Saveza kao punopravnih članica i dvije pridružene članice zastupajući osobe sa svim vrstama

11


invaliditeta učlanjene u preko 250 lokalnih udruga u cijeloj Republici Hrvatskoj. SOIH djeluje na promicanju invaliditeta kao ljudskog prava posebice kroz primjenu Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, na stvaranju preduvjeta za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom i unapređenju kvalitete življenja osoba s invaliditetom. Što se tiče sindikata većina ih je udružena u veće nacionalne mreže, ali djeluju i samostalno. 7. Jesu li im sjedišta u najvećem broju u Zagrebu, ili su prisutne u različitim

dijelovima zemlje? Uz nevladine organizacije čije je sjedište u Zagrebu, postoje brojne organizacije/udruge sa sjedištem po drugim djelovima Hrvatske Sindikati su uglavnom smješteni u Zagrebu 8. Jesu li NVO/sindikati sa sjedištem u Zagrebu i oni sa sjedištem u ostatku zemlje

slični po tipu aktivnosti kojima se bave?

U načelu nevladine organizacije obavljaju slične djelatnosti, kao i sindikati. 9. Koliku političku i društvenu težinu imaju na nacionalnoj razini ove

NVO/sindikati? (U odnosu na javnost, civilno društvo, tvrtke/poslodavce, vladu i državna tijela?

Civilno društvo u Republici Hrvatskoj je još uvijek nedovoljno razvijeno, djelomično i zbog nepostojanja tradicije. Naime, hrvatsko civilno društvo razvija se od kraja 1980.-ih, a početkom 1990.-ih javlja se kao odgovor na masovna kršenja ljudskih prava. Prema Civicus-ov Indeks civilnog društva u Hrvatskoj (http://www.ceraneo.hr/images/prijelom.pdf) razmjeri građanske participacije, odnosno članstvo u organizacijama civilnog društva te razina volontiranja građana, pokazuju se najslabijim aspektom civilnog društva u Hrvatskoj. Tek oko 17% građana članom je neke organizacije civilnog društva. Prepoznaje se problem uske baze članstva organizacija. Kada je riječ o razini volontiranja, ona se pokazala osobito niskom; u prosjeku manje od 7% populacije obavlja neki dobrovoljni neplaćeni rad. Volontiranje nije prepoznato kao vrlina u širem društvu. U lokalnim zajednicama, a i u društvu u cjelini među civilno zauzetim građanima uvijek se pojavljuju manje-više iste osobe. Utjecaj civilnog društva na javne politike u očima drugih dionika još uvijek je na relativno niskoj razini. U reformskim zahvatima država još uvijek dolazi odozgo s gotovim prijedlozima, ne njeguje institut javnih rasprava, te se suradnja ostvaruje kroz sukobljavanja. Ovakve okolnosti pogoduju reaktivnom djelovanju civilnih organizacija.

http://www.ceraneo.hr/images/prijelom.pdf

12


Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati, Matica hrvatskih sindikata, Hrvatska udruga sindikata i Udruga radničkih sindikata Hrvatske su članovi GSV-Gospodarsko-socijalnog vijeća (uz Vladu RH i Hrvatsku udrugu poslodavaca) i u sklopu GSV-a utječu na politiku Vlade RH. Sindikati imaju značajan utjecaj na nacionalnoj razini. 10. Surađuju li međusobno NVO/sindikati koji rade na ovom području: NVO s

drugim NVO-ima, sindikati s drugim sindikatima, te NVO-I sa sindikatima? a. Koja je svrha takve suradnje (npr. Razmjena ekspertize, suradnja na pojedinim

slučajevima ili u kampanjama, organiziranje zajedničkih događanja) ? Organizacije civilnog društva međusobno surađuju bilo kao partneri na pojedinim projektima, bilo razmjenjujući iskustava na zajedničkim edukacijama, seminarima i sastancima ili suradnjom i zajedničkim akcijama koje provode kao članice pojedinih mreža i/ili koalicija. Sindikati međusovno surađuju u različitim kampanjama, organizaciji raznih aktivnosti, zajednički nastupaju prema trećima u vezi nekih problema/radničkih prava. Sindikati i NVO također surađuju na pojedinim projektima ili kada su u pitanju javne ad hoc akcije od obostranog interesa b. Postoje li neki oblici, odnosno osnove diskriminacije, oko kojih postoji više

suradnje? Ako da, koje su to osnove? Iako je teško navesti podatke vezane uz ovo pitanje, može se pretpostaviti da primjerice postoji intenzivnija suradnja između udruga koje u svom fokusu imaju pitanja seksualne orijentacije i rodnog identiteta, kao i suradnja onih nevladinih organizacija koje međusobno surađuju na pojedinim projektima. Udruge sindikata kao npr. SSSH i NHS su zajednički istupale po pitanju diskriminacije žena. 11. Rade li zajedno sa sličnim NVO/sindikatima iz drugih zemalja (ili s njima

održavaju kontakte)? Nemamo podatke u odnosu na organizacije civilnog društva, ali neke od organizacija članice su raznih mreža pa vjerojatno na taj način ostavaruju i suradnju sa srodnim udrugama u inozemstvu (vidjeti pitanje 12). a. Iz susjednih zemalja? b. Iz drugih zemalja članica EU? c. Iz nekih drugih zemalja?

13


12. Djeluju li na međunarodnoj razini (provođenje kampanji, rad na slučajevima, ostale djelatnosti)?

Brojne udruge u Republici Hrvatskoj članice su mreža pa je za pretpostaviti da se kroz ostvarivanje suradnje u navedenim mrežama djeluju i na europskom i međunarodnom nivou. Nekoliko organizacija iz Republike Hrvatske članice su mreže ENAR (European Network Against Racism): Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje; Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek ; Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć ; Centar za mirovne studije ; Centar za žene žrtve rata-ROSA; Građanski Odbor za Ljudska Prava ;Hrvatski pravni centar i Projekt građanskih prava Sisak. Kontra je članica mreže ILGA-e Europe (International Lesbian and gay Association-Europe). Cesi primjerice sudjeluje u radu slijedećih mreža: ASTRA - Central and Eastren European Women's Network for Sexual and Reproductive Health and Rights; EuroMed - Euro-Mediterranean Network; SEE-ECN - South East European Educational Cooperation Network; NEWW - Network of East-West Women; WGNRR - Women's Global Network for Reproducitive Rights; INSTRAW - International Research and Training Institute for the Advancement of Women; ENAWA - European and North American Women Action; MMH - Mreža mladih Hrvatske. 13. Mogu li surađivati/raditi na engleskom jeziku? Prema saznanjima Hrvatskog pravnog centra u većini udruga s kojima smo do sada surađivali rade osobe koje govore i služe se engleskim jezikom.

http://www.cesi.hr/

http://www.centar-za-mir.hr/


http://www.center4peace.org/


http://www.cms.hr/index.php

http://www.czzzr.hr/

http://www.goljp.hr/

http://www.goljp.hr/

http://www.hpc.hr/

http://www.crpsisak.hr/

http://www.astra.org.pl/

http://www.euromedalex.org/

http://www.see-educoop.net/

http://www.neww.org/

http://www.wgnrr.org/

http://www.un-instraw.org/

http://www.enawa.org/

http://www.mmh.hr/

14


2 Ekspertiza NVO/sindikata koji se bave suzbijanjem diskriminacije 14. Koji tip aktivnosti provode? Neke od organizacija aktivne su u zagovaranju, dosta udruga provodi edukacijske aktivnosti, a veliki broj udruga pruža i pravnu pomoć. Navodimo kao primjer udrugu CESI koja se bavi zagovaranjem za rodnu ravnopravnost. Ova je organizacija tijekom svog rada analizirala brojne zakone koji se tiču ravnopravnosti spolova te njihovu usklađenost sa zakonodavstvom EU, izradili su preporuke za unapređenje zaštite prava žena, za političku participaciju žena i mladih, te preporuke za unapređenje seksualnog i reproduktivnog prava i zdravlja mladih. Provode edukacije o ravnopravnosti spolova te su u suradnji s Uredom za ravnopravnost spolova i drugim ženskim/feminističkim organizacijama educirali više od 300 članova i članica županijskih povjerenstava za provođenje rodno osviještene politike. Izdali su i publikacije na temu provođenje rodno osviještene politike – "Rodna ravnopravnost u politici i praksi" i "ROZA – Rodna ravnopravnost u lokalnim zajednicama". Početkom 2007. godine inicirali su osnivanje Građanske koalicije STOP RIZICNOM SPOLNOM ODGOJU okupivši preko 170 udruga i pojedinaca, koja je uspjela obustaviti neuspješnu javnu politiku reproduktivnog i seksualnog zdravlja i prava djece i mladih provođenu od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. 2009. godine navedena je organizacija pokrenula web portal www.libela.org. Libela je info-edukativni portal koji pruža informacije o rodu, spolu i demokraciji. Portal posebno prati društveno i političko djelovanje žena i muškaraca koji promiču aktivno građanstvo i rodnu ravnopravnost, provedbu politika rodne ravnopravnosti, izbore na svim razinama, rad organizacija civilnog društva te probleme i prepreke s kojima se žene, ali i građani općenito suočavaju u demokratskim procesima. Ista se organizacije zalaže primjerice i za jednake mogućnosti na tržištu rada pa provodi projekte u svrhu poboljšanja položaja žena na tržištu rada te utjecaja na smanjenje razine nezaposlenosti žena u RH. Također provode radionice i grupe podrške za osnaživanje žena za aktivno traženje posla te održavaju radionice za poslodavce o upravljanju različitostima u radnom okruženju, o jednakim mogućnostima te zaštiti od uznemiravanja na radnom mjestu. Navedena organizacija provela je istraživanje o jednakim mogućnostima na tržištu rada te izradila dva priručnika za poslodavce – "Vodič za promicanje politike jednakih mogućnosti na radnom mjestu" i "Pravilnik za postizanje jednakih mogućnosti na radnom mjestu" koji čine prve publikacije izdane u Hrvatskoj, a tiču se jednakih mogućnosti na radnom mjestu. Neke udruge također su aktivne u oblikovanju javnih politika pa su tako primjerice B.a.B.e. i Centar za mirovne studije u siječnju 2011. organizirali međunarodnu konferenciju o antidiskriminacijskim politikama i njihovoj provedbi u praksi. Inače,

15


konferencija je održana kao integralni dio dvaju projekata „Potpora provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije II" i „Putevima diskriminacije" čiji je cilj učinkovita provedba nacionalnog antidiskriminacijskog zakonodavstva razvojem javnih politika te boljim informiranjem javnosti o europskim i nacionalnim politikama i zakonodavstvu u području suzbijanja diskriminacije. Sindikati- Medijske kampanje, medijski istupi, molbe Vladi za promjenom diskriminatornih propisa, lobiranje, djelovanje u sklopu GSV-a. 15. Primaju li pritužbe građana na diskriminaciju? Udruge/nevladine organizacije- Kao pružatelji besplatne pravne pomoći nevladine organizacije često u kontaktu sa strankama dolaze do saznanja o diskriminatornim postupanjima, te navedene pritužbe proslijeđuju uredu pučkog pravobranitelja koji predstavlja središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije. Sindikati- Da - u sklopu pružanja besplatne pravne pomoći prema Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći. (npr. SSSH je registriran za pružanje besplatne pravne pomoći). 16. Jesu li usmjerene na vlastitu zajednicu? Organizacije koje su općeg ljudskopravaškog tipa, kao npr. Hrvatski pravni centar, kroz pružanje besplatne pravne pomoći primaju pritužbe građana iz cijele Hrvatske. Određene organizacije lokalnog ili reginalnog tipa fokusirane su na lokalnu populaciju, dok organizacije usmjerene na zaštitu pojedinih skupina građana (npr. LGBT osobe) pomoć prvenstveno pružaju ciljanoj skupini. 17. Rade li na konkretnim slučajevima? Mnoge od navedenih nevladinih organizacija rade na konkretnim slučajevima, najčešće kao pružatelji besplatne pravne pomoći. Same udruge ne mogu zastupati stranke u sudskim postupcima, ali u praksi kada se za tim pokaže potreba u suradnji s odvjetnicima udruge pokreću sudske postupke. Temeljem Zakona o suzbijanju diskriminacije udruge mogu sudjelovati kao umješači u postupku. U trenutno aktualnom slučaju diskriminacije na radnom mjestu višeg asistenta na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu udruzi Kontra i Iskorak sutkinja Općinskog suda odbila je sudjelovanje kao umješača u postupku, ali je Županijski sud ukinuo navedenu odluku i vratio ju na ponovno odlučivanje, te je navedenim udrugama je dozvoljeno da sudjeluju kao umješači u postupku. Kao primjer rada na europskoj razini, iako ne doduše u smislu rada na pojedinačnom slučaju, navodimo da je udruga CESI, u suradnji s organizacijom Interights iz Londona i Centrom za reproduktivna prava iz New Yorka, podnijela je kolektivnu pritužbu Europskom odboru za socijalna prava protiv Republike Hrvatske radi podržavanja i pokušaja da uvede diskriminatoran i znanstveno netočan apstinencijski

16


program seksualne edukacije u škole. Europski odbor za socijalna prava (ECSR), je utvrdio da hrvatski kurikulum, koji ograničeno pokriva seksualnu edukaciju, diskriminira osobe na osnovi seksualne orijentacije. 18. Jesu li im dostupna državna sredstva za rad na pojedinačnim slučajevima? Nevladine organizacije- Da ako su registrirane za pružanje besplatne pravne pomoći temeljem Zakona, o besplatnoj pravnoj pomoći i prijavile su se za financiranje kao pružatelji pravne pomoći Ministarstvu pravosuđa. Sindikati- Da - u sklopu pružanja besplatne pravne pomoći prema Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći. (npr. SSSH je registriran za pružanje besplatne pravne pomoći). 19. Uključuju li aktivnosti za koje su dostupna državna sredstva i pravno

zastupanje? Sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 62/08, 81/11) kao pružatelji pravne pomoći predviđene su udruge, pa shodno tome dakle i nevladine organizacije, s time da su sukladno Zakonu udruge ovlaštene pružati samo primarnu pravnu pomoć. Po Zakonu primarna pravna pomoć obuhvaća opću pravnu informaciju, pravni savjet, pravnu pomoć u sastavljanju pismena pred tijelima uprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, zastupanje u upravnim stvarima, pravnu pomoć u mirnom izvansudskom rješavanju sporova, zastupanje pred Europskim sudom za ljudska prava i međunarodnim organizacijama, ako je u skladu s međunarodnim ugovorima i pravilima o radu tih tijela. Da bi temeljem ovog Zakona mogle pružati primarnu pravnu pomoć udruge moraju biti upisane u registar udruga koje pružaju pravnu pomoć pri ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. Nadalje, prema hrvatskom zakonodavstvu udruge ne mogu zastupati pred sudovima, tako da udruge po potrebi surađuju s odvjetnicima kada se u nekom konkretnom slučaju za time pokaže potreba. Sindikati- Da - u sklopu pružanja besplatne pravne pomoći prema Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći sindikati mogu pružati primarnu pravnu pomoć. (SSSH je registriran za pružanje besplatne pravne pomoći). 20. Mogu li se NVO/sindikati uključiti u sudske ili upravne postupke u ime žrtava

diskriminacije ili pružajući im podršku? Kao što je prethodno objašnjeno nevladine organizacije ne mogu zastupati stranke u sudskim postupcima. Sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije udruge se mogu

17


pojaviti u parnici kao umješači, a postoji i mogućnost podnošenja udružne tužbe. Umješač: Sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije u parnicu povodom tužbe kojom se traži 1.da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije), 3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete), 4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima, može se kao umješač na strani tužitelja diskriminacije pridružiti tijelo, organizacija, ustanova, udruga ili druga osoba koja se u okviru svoje djelatnosti bavi zaštitom prava na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima odlučuje u postupku. O sudjelovanju umješača odlučuje sud primjenjujući na odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku. Sud će dopustiti sudjelovanje umješača samo uz pristanak tužitelja. Umješač može poduzimati radnje u postupku i ima u postupku sva prava koja pripadaju umješaču. Udružna tužba za zaštitu od diskriminacije. (1) Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti. (2) U tužbi iz stavka 1. mogu se istaknuti zahtjevi da se: 1. utvrdi da je postupanje tuženika povrijedilo pravo na jednako postupanje u odnosu na članove skupine, 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine, 3. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

18


(3) O tužbi iz stavka 1. ovoga članka u prvom stupnju odlučuje županijski sud opće mjesno nadležan za tuženika, ili županijski sud mjesta na kojem je počinjena radnja diskriminacije ili Županijski sud u Zagrebu. Sindikati- Da - u sklopu pružanja besplatne pravne pomoći prema Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći sindikati mogu pružati primarnu pravnu pomoć. (SSSH je registriran za pružanje besplatne pravne pomoći i pruža besplatnu pravnu pomoć u sljedećim područjima: radno-pravnim postupcima, radno-pravnim upravnim postupcima, mirovinskom i invalidskom osiguranju izdravstvenom osiguranju. 21. Ukoliko u zemlji postoji mogućnost pokretanja kolektivnih tužbi (‘class actions’),

mogu li ih pokretati NVO/sindikati? Sukladno članku 24. Zakona o suzbijanju diskriminacije udruge mogu podnijeti udružnu tužbu za zaštitu od diskriminacije. Sukladno navedenom članku udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti. U tužbi se mogu istaknuti zahtjevi da se: 1. utvrdi da je postupanje tuženika povrijedilo pravo na jednako postupanje u odnosu na članove skupine, 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine, 3. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima. 22. Bave li se i drugom vrstom praktičnih aktivnosti? (npr. Pomoć žrtvama ili

potencijalnim žrtvama, socijalna podrška, itd.) Da, nevladine organizacije u sklopu svjih aktivnosti pomažu žrtvama i na druge načine tako primjerice udruga B.a.b.e uz pravno ima i psihološko savjetovalište. 23. Zagovaraju li zakonodavne promjene i promjenu javnih politika? Da, velik broj udruga, kao i sindikati aktivni su u tom području te putem lobiranja i zagovaranja, a sindikati i pregovorima s Vladom RH pokušavaju ishoditi promjene u zakonodavstvu i praksi. Kao primjer navodimo lobiranje Hrvatskog pravnog centra u

19


postupku donošenja Zakona o azilu, kada su amndmani na nacrt Zakona upućeni svim saborskim zastupnicima. Općenito, međutim, uspješnost NGO izmjerena kroz razinu prihvaćenosti njihovih prijedloga u zakonodavnom procesu upitna je. 24. Kakav je njihov odnos prema tijelima državne vlasti na nacionalnoj razini? Na ovo pitanje teško je dati jednoznačan odgovor s obzirom da to ovisi o radu svake udruge i području djelovanja udruge, pa onda u tom kontekstu i o suradnji s nadležnim tijelima vlasti u odnosu na pojedina pitanja. Opći je stav udruga i nevladinih organizacija da u radu s tijelima državne vlasti nedostaje transparentnosti, a s druge strane i same nevladine organizacije još uvijek nisu dovoljno prepoznate kao ravnopravni partneri tijela javne vlasti. Sindikati- Sudjeluju u radu GSV-a. 25. Prema tijelima državne vlasti na regionalnoj razini, tijelima regionalne

samouprave i općinama? Vidi pitanje 24. 26. Prema sindikatima te prema organizacijama poslodavaca? ? Da, surađuju u sklopu GSV-a. 27. Imaju li veze sa specijaliziranim tijelima/pravobraniteljem/ima?

Ovisno o području svog djelovanja udruge surađuju s pučkim pravobraniteljima, te posebnim pravobraniteljima kao i sa primjerice s različitim vladinim uredima npr. Uredom Vlade RH za ljudska prava i Uredom za ravnopravnost spolova (npr. na linku http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/preuzimanje/suradnja/care-pp.pdf nalazi se prezentacija u o odnosu na suradnju navedenog Ureda za ravnopravnost spolova i organizacija civilnog društva). 28. Koje su kvalifikacije osoblja? Na ovo pitanje nemoguće je dati precizan odgovor jer to ovisi o području rada udruge kao i o aktivnostima koje navedene organizacije provode, tako da se može reči da su djelatnici nevladinih organizacija zaposlenici različitih profila i stupnja obrazovanja. Hrvatski pravni centar organizacija koja u svom fokusu ima pretežno pravno djelovanje ( kroz svoje je djelovanje u posljednjih 17 godina, reagirao na diskriminatorne propise i praksu, uključujući ustavnosudske inicijative, nacrte i amandmane pravnih propisa, javnim zagovaranjem i edukacijom te pružio besplatnu pravnu pomoć u više tisuća slučajeva). Sukladno tome HPC danas ima 3 stalno

http://www.ured-ravnopravnost.hr/site/preuzimanje/suradnja/care-pp.pdf

20


zaposlena pravnika, a predsjednica, podpredsjednica i direktorica HPC su također pravnice, te HPC dodatno surađuje s dvije pravnice suradnice (od kojih je jedna odvjetnica, a jedna predavačica nauke o javnoj upravi i europskog upravnog prostora studija javne uprave Društvenog veleučilišta u Zagrebu). Članovi HPC-a pored toga su i brojni drugi istaknuti pravnici. Uz to važno je napomenuti da djelatnici HPC-a prolaze brojne edukacije i treninge iz područja svog rada, a kroz suradnju sa kolegama iz drugih nevladinih organizacija imamo saznanja da i djelatnici drugih nevladinih organizacija prolaze edukacije u odnosu na područje rada kojim se bave. Prema Civicus-ovu Indeksu civilnog društva u Hrvatskoj (http://www.ceraneo.hr/images/prijelom.pdf), prepoznaje se da su organizacije civilnog društva dominantno usmjerene prema vanjskim dionicima i projektnim aktivnostima, dok se unutarnje upravljanje i radni status zaposlenika često zanemaruju. Redovito ove organizacije nemaju pisana pravila o unutrašnjim odnosima, kao ni o procedurama donošenja odluka. Međutim, sami predstavnici organizacija civilnog društva navode da je civilno društvo često profesionalnije u svom vodstvu i odgovornije u svom djelovanju od javnog ili poslovnog sektora. Sindikati- različite, ovisno o radnom mjestu. 29. Kakav trening/programe osposobljavanja je prošlo osoblje za rad na suzbijanju

diskriminacije? Djelatnici nevladinih organizacija dobro su umreženi, te u tom smislu i surađuju i prilikom održavanja seminara/treninga koje pojedina organizacija održava/provodi. U tom smislu je primjerice HPC za predstavnike nevladinih organizacija u srpnju 2010. u sklopu projekta Potpora provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije II. kojeg je provodio Centar za mirovne studije u suradnji s nekoliko drugih organizacija (BaBe; Centar za ljudska prava; Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomod Vukovar; Centar za razvoj demokracije – CERD; Ćakula kroz život; Hrvatski pravni centar) organizirao dva jednodnevna treninga ne temu: „Primjena antidiskriminacijskog zakonodavstva – analiza slučajeva iz prakse s građanskopravnog i kaznenopravnog aspekta“ Svrha navedenih treninga bilo je podizanje stručnih kapaciteta za pripremu slučajeva diskriminacije za procesuiranje i sudjelovanje u sudskim postupcima. Na navedenim je treninzima sudjelovalo 40-ak predstavnika nevladinih organizacija. 30. Jesu li prošli trening za pisanje projektnih prijedloga i projektnih izvješća? Djelatnici HPC-a su prošli treninge u odnosu na pisanje projektnih prijedloga i u odnosu na podnošenje izvještaja, a takve edukacije prošli i djelatnici drugi organizacija civilnog društva. 31. Kako evaluiraju svoj “uspjeh” i kvalitetu svog rada na suzbijanju diskriminacije?? Nema podataka.


21


3 Potrebe i problemi NVO/sindikata koji se bave suzbijanjem diskriminacije 32. Koji je glavni problem s kojim se suočavaju NVO/sindikati koji rade na

suzbijanju diskriminacije? Većin nevladinih organizacija nema veliki broj zaposlenih, a zbog nedostatka financijskih sredstava često su prisiljeni provoditi više projekata koji ponekad ne pokrivaju isto područje rada. U tom smislu može se zaključiti da većina nevladinih organizacija ima premalo zaposlenih, da se susreću sa financijskim poteškoćama radi kojih je ponekad upitna održivost same udruge zbog čega se udruge često moraju baviti pisanjem projektnih prijedloga na uštrb konkretnih aktivnosti koje bi trebale biti u fokusu njihovog djelovanja. S druge strane uz mali broj zaposlenika koji pokrivaju nekoliko različitih projekata može se zaključiti da djelatnicima civilnog sektora često nedostaje i iskustvo u odnosu na pojedina pitanja kojima se bave. 33. Je li nedostatak osoblja/financijskih sredstava/ekspertize jedan od glavnih

problema s kojim se suočavaju NVO/sindikati koji rade na suzbijanju diskriminacije?

Općenito, stabilni ljudski resursi su ključni problem održivog razvoja organizacija civilnog društva. Veća ulaganja u stjecanja novih znanja i vještina te pomlađivanje organizacija mlađim, sposobnim i ambicioznim stručnjacima svakako su ključni razvojni prioriteti civilnog sektora. Navedeni problem pojavljuju se i u odnosu na djelovanje u suzbijanju diskriminacije. 34. Je li nedostatak nužnog znanja i/ili vještina među djelatnicima jedan od glavnih

problema s kojim se suočavaju NVO/sindikati koji rade na suzbijanju diskriminacije?

Navedeno predstavlja tek jedan od problema, uz nedostatak stabilnog financiranja (uglavnom financiranje project by project) što onemogućuje sustavno bavljenje određenim područjem poput suzbijanja diskriminacije. 35. Kakav je trening/osposobljavanje potrebno NVO/sindikatima kako bi svoj posao

mogli obavljati na način na koji bi ga željeli obavljati? Iz perspektive Hrvatskog pravnog centra, potrebno je prije svega jačati njihove pravne kapacitete – vještine i znanja za znalačko korištenje pravnih sredstava i instrumenata koji postoje u hrvatskom pravnom sistemu. Na takav način nevladine organizacije će moći pružiti adekvatnu pravnu pomoć žrtvama diskriminacije, stvarat će se relevantna sudska praksa i jačati se svijest o posljedicama koje diskriminatorno postupanje može imati za počinitelja te će se općenito sustav zaštite od diskriminacije ojačati i unaprijediti.

22


36. Je li obuka koju su djelatnici ovih organizacija primili u odnosu na hrvatsko zakonodavstvo u području suzbijanja diskriminacije dostatna?

Budući da nacionalno zakonodavstvo o suzbijanju diskriminacije predstavlja novum u hrvatskom pravnom sustavu, nevladinim organizacijama nedostaje znanja i vještina za njegovo znalačko korištenje. U tom smislu, edukacija je nužna. Premda su početne edukacije pripadnika NVO već organizirane, potrebno je jačati njihove vještine za korištenje pravnih sredstava. 37. Je li obuka koju su djelatnici ovih organizacija primili u odnosu na europsko

zakonodavstvo u području suzbijanja diskriminacije dostatna?? Smatramo da pripadnici NGO nemaju dovoljno znanja o europskom zakonodavstvu te je nužna njihova edukacija u ovom području. 38. Jesu li djelatnici ovih organizacija osposobljeni za savjetovanje državnih tijela,

konkretno u području formuliranja prijedloga javnih politika i nacrta zakonskih akata?

Premda pojedine NGO sudjeluju u zakonodavnom procesu, ocjenjujemo da njihov utjecaj nije dovoljan. Prema Civicus-ovu Indeksu civilnog društva u Hrvatskoj (http://www.ceraneo.hr/images/prijelom.pdf), društveni utjecaj organizacija ocjenjuje se značajno većim od utjecaja na javne politike, kao na primjer u područjima rada s marginaliziranim osobama i osobama s invaliditetom. Partnerstva države i organizacija civilnog društva u provedbi opsežnijih programa tek bi trebalo ozbiljno staviti na dnevni red. U tom smislu, edukacija o ovim pitanjima je vrlo značajna. 39. Trebaju li učiniti više kako bi unaprijedili svoju ulogu u području suzbijanja

diskriminacije? Da, osobito u smislu jačanja njihove vidljivosti u društvenom diskursu. U tom smislu, razvijanje pravnih znanja i vještina za znalačko korištenje pravnih instrumenata može utjecati na bolju percepciju javnosti o nevladinim organizacijama kao borcima za suzbijanje diskriminacije. 40. Moraju li učiniti više u radu sa žrtvama, klijentima i potencijalnim klijentima,

članovima ili potencijalnim članovima? Građane, potencijalne žrtve diskriminacije, potrebno je upoznati s instrumentima koji im stoje na raspolaganju za zaštitu njihovih prava.


23


41. Moraju li učiniti više u odnosu na vladu – kako bi poboljšali svoju vjerodostojnost i status?

Prema Civicus-ovu Indeksu civilnog društva u Hrvatskoj (http://www.ceraneo.hr/images/prijelom.pdf), potrebno je jačati mehanizme uključenosti predstavnika civilnog društva u donošenje odluka i javnih politika na lokalnim razinama te jačati profesionalne kapacitete za suradnju s civilnim društvom u jedinicama regionalne i lokalne samouprave. Unatrag deset godina primjetan je značajan napredak i poboljšanja zakonskog i policy okvira (na primjer Strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva) za civilno društvo. Također, u istom razdoblju vidljivi su i određeni institucionalni pomaci. Međutim, primjena i učinci takvih dokumenata, i na nacionalnoj i na lokalnim razinama, često su upitni. 42. Moraju li sindikati učiniti više u svom radu usmjerenom na tvrtke i organizacije

poslodavaca?

Nemamo podataka. 43. Moraju li ove organizacije učiniti više u području utjecanja na javno mnijenje i

podizanja svijesti o problemu? Prema Civicus-ovu Indeksu civilnog društva u Hrvatskoj (http://www.ceraneo.hr/images/prijelom.pdf), potrebno je jačati dijalog civilnog društva s medijima. Organizacije civilnog društva trebale bi aktivnije reagirati u medijima, i to ne samo na način da prezentiraju svoje projektne aktivnosti, već i misiju i vrijednosti svoje organizacije. Potrebno je razmotriti programe senzibiliziranja i obrazovanja predstavnika medija o temama civilnog društva, ali i predstavnike civilnog društva osposobiti za učinkovite odnose s medijima. Organizacije civilnog društva trebaju biti proaktivnije u svojoj javnoj prezentaciji i izgradnji dijaloga. Preporuča se da eksperti iz civilnog društva značajnije sudjeluju u javnim raspravama o važnim društvenim temama. 44. Koje bi aspekte trebali dodatno razviti? Vidjeti gornje odgovore.



24


4 Hrvatsko zakonodavstvo u području suzbijanja diskriminacije 4.1 Zakoni koji reguliraju zabranu diskriminacije u Hrvatskoj Kako Vaša zemlja nije članica EU, nema obvezu prenijeti directive EU u nacionalno zakonodavstvo. Molimo Vas da u donjim poglavljima detaljno objasnite do koje mjere hrvatski zakonodavni okvir za suzbijanje diskriminacije odražava standarde sadržane u Direktivi Vijeća 2000/43/EZ i Direktivi Vijeća 2000/78/EZ. Molimo Vas da odgovorite na sva dolje navedena pitanja. Kako su i kada directive prenesene? 2003. godine Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (objavljenom u Narodnim novinama br. 114/03) djelomično su odredbe navedenih Direktiva unesene u hrvatsko zakonodavstvo. Iste godine doneseni su i Zakon o ravnopravnosti spolova (Narodne novine br. 116/03; danas je na snazi Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2008. godine, Narodne novine br. 82/08) i Zakon o istospolnim zajednicama (Narodne novine br. 116/03). Radi potpunog usklađivanja nacionalnog antidiskriminacijskog zakonodavstva s navedenim direktivama 2008. godine donesen je Zakon o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08) kao opći propis koji zabranjuje diskriminaciju u svim sferama društvenog života po brojnim osnovama, pa i po rasi ili etničkoj pripadnosti, spolu, spolnoj orijentaciji, vjeri, uvjerenju, invalidnosti i dobi. Ako je primjereno, tekst direktiva usporedite s tekstom relevantnih domaćih pravnih akata ili priručnika namijenjenih laicima. Identificirajte relevantne ustavne odredbe, organske zakone (ukoliko postoje), relevantne odredbe radnog zakonodavstva, itd. Relevantne ustavne i zakonske odredbe su: 12. Čl. 14. Ustava Republike Hrvatske (klauzula s otvorenim krajem) 13. Zakon o suzbijanju diskriminacije 14. Zakon o ravnopravnosti spolova (sadrži i odredbe o zabrani diskriminacije na

temelju spolne orijentacije – čl. 6. st. 3.) 15. Zakon o istospolnim zajednicama 16. Zakon o radu (čl. 5. st. 4. i 5., čl. 129. i čl. 130.) 17. Brojni posebni propisi sadrže odredbe o zabrani diskriminacije (npr. čl. 6. i 11.

Zakona o državnim službenicima) Identificirajte jesu li transpozicijom ostavljene kakve pravne praznine. U zemljama u kojima direktive nisu prenesene, identificirajte koje praznine u nacionalnom zakonodavstvu treba ispuniti. Kako se hrvatski zakonodavac odlučio na zabranu diskriminacije po znatno većem broju zabranjenih osnova diskriminacije nego što je to predviđeno pravnom stečevinom, pri unošenju odredaba antidiskriminacijskih direktiva došlo je do

25


određenih nesuglasnosti u tekstu hrvatskih zakonskih odredbi i odredaba direktiva koje se ne mogu nazvati pravnim prazninama. Ukoliko su gore navedene directive ugrađene u nacionalno zakonodavstvo (a ne jednostavno usvojene kao dio nacionalnog zakonodavstva), usporedite odredbe u domaćem zakonodavstvu s direktivama. Identificirajte moguće razlike. Iznimke od zabrane diskriminacije definirane čl. 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije unesene su iz antidiskriminacijskih direktiva ali nedovoljno precizno pa su neke iznimke preširoke (npr. stavljanje u nepovoljniji položaj predviđeno zakonom u cilju očuvanja zdravlja i prevencije kaznenih i prekršajnih djela u pravnoj stečevini se predviđa samo kao iznimka od zabrane diskriminacije na određenim temeljima a ne po svima; u čl. 9. nema te ograde). Jesu li obje direktive prenesene u nacionalno zakonodavstvo zajedno, ili hoće li biti prenesene zajedno? Istodobno, donošenjem Zakona o suzbijanju diskriminacije. U vrijeme prenošenja direktiva, je li u javnosti – bilo u Saboru, bilo u medijima – došlo do javne rasprave? Ukoliko se tema raspravila u javnosti, na koja je pitanja rasprava bila usmjerena? Bilo je reakcija udruga koje promiču tradicionalne vrijednosti i bliske su uvjerenjima koje promiče Katolička crkva zbog antidiskriminacijskih odredaba koje se odnose na zabranu diskriminacije na temelju spolne orijentacije. http://ljudima-prijatelj.blogspot.com/2008/07/prosvjed-120-udruga-graana.html. Je li javnost različito reagirala na svaku od dvije direktive? Ponavljam, negativne reakcije odnosile su se na zabranu diskriminacije na osnovi spolne orijentacije zbog bojazni navedenih udruga građana da će te odredbe stvoriti prostor za usvajanje djece od strane homoseksualnih parova i time narušiti tradicionalni koncept braka i obitelji u nas. Što se ostalih zabranjenih osnova diskriminacije tiče, treba reći da su i prije navedenih zakonskih promjena, u nacionalnom zakonodavstvu postojale antidiskriminacijske odredbe u skladu s obvezama koje je Republika Hrvatska preuzela ratifikacijom međunarodnih pravnih izvora kao što su npr. Konvencija Međunarodne organizacije rada br. 100 o jednakosti plaća radnika i radnica za rad jednake vrijednosti iz 1951. godine i Konvencija br. 111 o diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje iz 1958. Novine su bile jasnoća definiranja oblika diskriminacije i preciziranje pravnih mehanizama zaštite od diskriminacije, dok se dotadašnje nacionalno antidiskriminacijsko zakonodavstvo svodilo na programska načela deklarativne naravi.

http://ljudima-prijatelj.blogspot.com/2008/07/prosvjed-120-udruga-graana.html

26


Je li ustanovljena institucija ili institucije za promicanje jednakog postupanja bez obzira na rasno ili etničko porijeklo, u skladu s člankom 13 Direktive Vijeća 2000/43/EZ? Koji je opseg nadležnosti te institucije/institucija? Do koje mjere ta institucija/institucije odgovaraju namjeri iskazanoj dvjema direktivama? Pučki pravobranitelj je središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije, pa se njegove ovlasti odnose i na suzbijanje diskriminacije na osnovi rase i etničke pripadnosti. Pučki pravobranitelj u okviru svoga rada: 1. zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba, 2. fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog diskriminacije pruža

potrebne obavijesti o njihovim pravima i obvezama te mogućnostima sudske i druge zaštite,

3. ako nije započet sudski postupak, ispituje pojedinačne prijave i poduzima radnje iz svoje nadležnosti potrebne za otklanjanje diskriminacije i zaštitu prava diskriminirane osobe,

4. upozorava javnost na pojave diskriminacije, 5. uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja uz mogućnost sklapanja

izvansudske nagodbe, 6. podnosi kaznene prijave u vezi sa slučajevima diskriminacije nadležnom

državnom odvjetništvu, 7. prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije, 8. u svom godišnjem izvješću, a po potrebi i izvanrednim izvješćem Hrvatski sabor

izvješćuje o pojavama diskriminacije, 9. provodi istraživanja u području diskriminacije, daje mišljenja i preporuke te

predlaže Vladi Republike Hrvatske odgovarajuća zakonska i strateška rješenja. Identificirajte i navedite koje su konkretne razlike gore navedene dvije direktive unijele u sustav zaštite od diskriminacije na nacionalnoj razini. Definirani su oblici diskriminacije (izravna, neizravna diskriminacije, uznemiravanje, spolno uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju, viktimizacija itd.). Predviđene su posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije. Predviđeno je prebacivanje tereta dokazivanja na tuženog kada tužitelj učini vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. Omogućeno je sudjelovanje u sudskom postupku kao umješača na strani tužitelja tijela, organizacije, ustanova, udruga ili drugih osoba koje se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima odlučuje u postupku. Uveden je institut udružne tužbe za zaštitu od diskriminacije. U kojim slučajevima je zaštita temeljena na direktivama šira u odnosu na ranija rješenja u domaćem zakonodavstvu? U kojim slučajevima ranije postojeća razina zaštite u domaćem zakonodavstvu premašuje zahtjeve koji proizlaze iz direktiva?

27


Ustavna odredba koja zabranjuje diskriminaciju (čl. 14. Ustava Republike Hrvatske, »Narodne novine« br. 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/2000, 124/2000 – pročišćeni tekst, 28/2001, 41/2001 – pročišćeni tekst, 55/2001 – ispravak, 76/2010) je klauzula s otvorenim krajem što znači da zabranjuje diskriminaciju po svakoj osobini, a ne samo po osnovama koje su zabranjene Direktivom 2000/43 i Direktivom 2000/78. Dvjema gore navedenim direktivama ne stavljaju se izvan zakona svi oblici diskriminacije. Identificirajte i navedite one aspekte diskriminacije koje NE POKRIVAJU dvije navedene direktive, a koji su uobičajena pojava u Vašoj zemlji. (Shvatite odgovor na ovo pitanje kao kratki uvod u dio teksta posvećen društvenim pitanjima i problemima; u ovoj fazi nije nužna dublja analiza). Kako su relevantni odbori, uključujući one CEDAW-a, CERD-a, ICCPR-a and CoRoC-a ocijenili situaciju u Hrvatskoj u odnosu na diskriminaciju? Vijeće za uklanjanje diskriminacije žena (Committee on the Elimination of Discrimination against Women) razmatrajući periodična izvješća Hrvatske (CEDAW/C/CRO/2-3) na svom 673. i 674. zasjedanju 18.1.2005. komentiralo je sljedeće: 1. nedostaju informacije o položaju žena pripadnica nacionalnih manjina i žena s

invaliditetom 2. nedostaju informacije o praksi sudova o sporovima što ukazuje na činjenicu da

žene nisu upoznate s nacionalnim antidiskriminacijskim zakonodavstvom 3. Vijeće preporuča da Hrvatska ojača edukaciju pravnika o antidiskriminacijskom

nacionalnom zakonodavstvu 4. izvješća ne sadrže dostatne statističke podatke o diskriminaciji žena 5. izražava zabrinutost da Vladin ured za ravnopravnost spolova i Ured

Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova nemaju dostatne ljudske i financijske resurse da učinkovito unapređuju prava žena i promoviraju ravnopravnost spolova (ujedno savjetuje suradnju između navedenih ureda i nevladinih udruga)

6. izražava zabrinutost zbog visoke stope nezaposlenosti žena, razlike u plaćama muškaraca i žena i dominacije žena u slabo plaćenenim sektorima; osobito uočavaju težak položaj na tržištu rada žena starijih od 40 godina kao i diskriminirajuće postupanje prema trudnicama na tržištu rada; smatra kako je nedostatna pažnja poklonjena politici usklađivanja profesionalnog i obiteljskog života

7. izražava zabrinutost zbog marginalnog položaja Romkinja u obrazovanju, zapošljavanju i sudjelovanju u javnom životu i donošenju odluka

8. zabrinjava ih stopa obiteljskog nasilja i smatraju da su visoki troškovi zastupanja na sudu prepreka obraćanju žrtava sudovima kao učinkovitom načinu suzbijanja obiteljskog nasilja

9. zabrinjavaju ih spolni stereotipi koji se podržavaju tijekom obrazovanja što dovodi do toga da djevojke studiraju za tzv. ženske struke

28


10. žene su u značajnoj mjeri podzastupljene u izvršnim tijelima i lokalnoj vlasti Vijeće za uklanjanje rasne diskriminacije (Committee on the Elimination of Racial Discrimination) u izvješću iz 2009. godine (Supplement No. 18 A/64/18) traži informacije o metodama prikupljanja podataka o izjašnjavanju o vlastitoj nacionalnoj pripadnosti; kritizira lokalne vlasti da ne primjenjuju odredbe antidiskiminacijskog zakonodavstva prema povratnicima; smatraju da bi Hrvatska trebala zakonom zabraniti rasističke organizacije; kritiziraju Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine br. 62/08) zbog složenosti postupka koji svima pa i pripadnicima nacionalnih manjina otežava dobivanje takve pomoći; ukazuje na diskriminaciju Roma koji se odbijaju izjašnjavati kao Romi pri prikupljanju statističkih informacija; kritizira različito postupanje prema Srbima u odnosu prema Hrvatima u kaznenim postupcima za ratne zločine; ukazuju na teškoće koje Romi, Srbi i Bošnjaci imaju pri dobivanju hrvatskog državljanstva; upozoravaju na udaju Romkinja u vrlo mladoj dobi usprkos propisima koji to zabranjuju; ukazuju na problem povrata imovine povratnicima; upozoravaju na povijesne etničke tenzije sa susjednim državama. Je li Vlada javno reagirala na komentare gore navedenih odbora/tijela? Ukoliko da, opišite sadržaj tih javnih reakcija. Jesu li, a u svrhu procjene do koje će mjere javno mnijenje predstavljati zapreku učinkovitoj primjeni direktiva, provedena istraživanja javnog mnijenja ili korištene neke usporedive metode procjene? Je li Vlada poduzela mjere kojim bi odgovorila na identificirane zapreke? Ukoliko da, opišite te mjere. Što poduzimaju NVO/sindikati kako bi odgovorili na identificirane zapreke? (Vidi i segment o ulozi NVO/sindikata). Provode li akademske ustanove u zemlji istraživanja o oblicima diskriminacije koje pokrivaju directive? Ako da, opišite ta istraživanja. 2010. godine Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar“ proveo je istraživanje o diskriminaciji na hrvatskom tržištu rada. http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6680. 4.2 Procedure-administrativni i pravni kanali prikladni za osporavanje

povreda zakona za suzbijanje diskriminacije Prema Direktivama, njihova implementacija ne smije ni u kojim okolnostima biti razlog za smanjivanje nivoa zaštite već predviđenog u nacionalnom pravu. Europski sud za ljudska prava i Europski sud pravde su jasno dali na znanje da zaštita temeljnih prava mora biti “praktična i djelotvorna, a ne teorijska i iluzorna”.

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6680.

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6680.

29


4.2.1 Vezano za zapošljavanje i zanimanje-sve osnove 1. Identificirajte lijekove koji postoje na lokalnoj i nacionalnoj razini, a za pobijanje diskriminacije na temelju rase i nacionalnog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, starosti ili spolne orijentacije vezane uz zapošljavanje i zanimanje kao što je navedeno u nacionalnim zakonima kojima se osigurava primjena Direktiva Vijeća 2000/43/EC i 2000/78/EC. Neformalna rezolucija Čl. 129. St. 5 Zakona o radu predviđena je mogućnost mirnog rješavanja radnog spora. Međutim, takvo mirenje mora biti predviđeno posebnim zakonom (primjer su zahtjevi usmjereni protiv Republike Hrvatske, kada se mirenje provodi prema čl. 186 a Zakona o parničnom postupku), drugim propisom, kolektivni ugovorom ili pravilnikom o radu. Mirenje bi tada bilo nužno provesti kao procesnu pretpostavku podnošenja tužbe sudu. Ako nije započet sudski postupak, pučki pravobranitelj, temeljem čl. 12. St. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ispituje pojedinačne prijave i poduzima radnje iz svoje nadležnosti potrebne za otklanjanje diskriminacije i zaštitu prava diskriminirane osobe. Pučki pravobranitelj također, uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja uz mogućnost sklapanja izvansudske nagodbe. Temeljem čl. 15. Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (Narodne novine 107/07) svatko se može obratiti pravobranitelju za osobe s invaliditetom i podnijeti mu prijedlog za razmatranje pitanja od značaja za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom obavijestit će podnositelja o aktivnostima poduzetim povodom njegova prijedloga u roku od 60 dana. Temeljem članka 16. Zakona o pravobranitelju za djecu (Narodne novine 96/03) svatko ima pravo pravobraniteljici za djecu podnijeti prijedlog za razmatranje pitanja od značaja za zaštitu prava i interesa djece. Pravobraniteljica za djecu je ovlaštena nadležnim tijelima državne uprave, tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim i fizičkim osobama predlagati poduzimanje mjera za sprječavanje štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese djece i zahtijevati izvješća o poduzetim mjerama. Tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i pravne i fizičke osobe, obavezni su surađivati s pravobraniteljem za djecu i na njegov zahtjev podnositi izvješća i odgovarati na upite. Svatko se može obratiti pravobraniteljici za ravnopravnost spolova radi diskriminacije temeljem spolne orijentacije bez obzira da li je neposredno oštećen, osim ako se oštećena strana tome izrijekom protivi. Temeljem članak 23., u obavljanju poslova iz svoga djelokruga pravobraniteljica je ovlaštena upozoravati, predlagati i davati preporuke. Tijela državne uprave, jedinice tijela lokalne i područne (regionalne)

30


samouprave i druga tijela s javnim ovlastima, zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizičke osobe dužne su pisanim putem obavijestiti pravobraniteljicu o mjerama i radnjama poduzetim u skladu s upozorenjima, prijedlozima i preporukama najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka upozorenja, prijedloga i preporuka pravobranitelja/ice. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u okviru svoga rada, uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja uz mogućnost sklapanja izvan sudske nagodbe. Prema čl. 186a Zakona o parničnom postupu (Narodne novine 53/91, 91/92, 56/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Pod određenim uvjetima ova nagodba ima svojstvo ovršnosti. Prema Zakonu o mirenju (Narodne novine 18/11) u radnim sporovima je predviđena i mogućnost fakultativnog mirenja koje može završiti sklapanjem nagodbe. Tako postignuta nagodba, pod određenim uvjetima, ima svojstvo ovršne isprave. Ako, međutim strane u sporu ne postignu nagodbu, rok za podizanje tužbe protiv poslodavca teče od dana kada je prijedlog za mirenje odbijen (ili se smatra odbijenim), odnosno kada je mirenje završeno bez sklapanja nagodbe. Prema dikciji čl. 3. St. 3. prijedlog za mirenje se smatra odbijenim ako se druga stranka u roku od 15 dana od dana kada je primila prijedlog za provođenje mirenja, ili u drugom roku za odgovor naznačenom u prijedlogu, ne izjasni o prijedlogu. Prema čl. 150. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08) moguće je da osobe među kojima postoji spor zaključe ugovor o nagodbi. Kolektivno pregovaranje sindikata Zakon o radu (Narodne novine br. 149/2009) u čl. 125. st. 1., između ostalog, predviđa obvezu tzv. velikog poslodavca (onog koji zapošljava najmanje 20 radnika) da pravilnikom o radu uredi mjere zaštite od diskriminacije i mjere za zaštitu od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom. Dakle, primarno je predviđeno da se kolektivnim ugovorom urede mjere zaštite od diskriminacije i mjere za zaštitu od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, a tek podredno pravilnikom o radu ako ugovorne strane kolektivnog ugovora nisu te mjere predvidjele kolektivnim ugovorom ili kolektivnim ugovor uopće nije sklopljen. Interna procedura zaštite prava kod poslodavca Zakon o radu u čl. 130. predviđa tzv. postupak zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja. Osim tog postupka, u čl. 129. Zakona o radu predviđen je postupak mirnog rješavanja radnog spora prije obraćanja radnika tužbom sudu.

31


Administrativni kanali, uključujući upućivanje inspekciji Prema Zakonu od državnom inspektoratu (Narodne novine 116/08, 123/08, 49/11) u području rada i zaštite na radu, inspektor rada nadzire primjenu zakona i drugih propisa kojima se uređuju odnosi između poslodavaca i radnika te rad stranaca (čl. 4). Inspektor rada je postupak dužan pokrenuti po službenoj dužnosti (čl 33). Dodatno, temeljem Zakona o radu (čl. 288) provođenje inspekcijskog nadzora od inspektora rada mogu zahtijevati radnik, radničko vijeće, sindikat i poslodavac. Članak 47. Zakona o državnom inspektoratu predviđa da je inspektor rada, ako utvrdi postojanje osnovane sumnje da je povredom propisa učinjen prekršaj ili kazneno djelo, podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno prijavu za pokretanje postupka zbog kaznenog djela. Spomenuti optužni prijedlog, odnosno prijavu inspektor rada dužan je podnijeti bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora s utvrđenim činjenicama. Nepodnošenje optužnog prijedloga, odnosno prijave do tog roka ne isključuje obvezu podnošenja. Dodatno, prema članku 57. Zakona o državnom inspektoratu, inspektor rada ima pravo i dužnost poslodavcu rješenjem narediti otklanjanje utvrđene povrede propisa o radnim odnosima, osim ako se radi o pravu koje radnik može ostvariti pred sudom. Pravna zaštita uključujući (i) Građansko-pravna zaštita Zakon o suzbijanju diskriminacije sadrži odredbe o postupku pred sudom (čl. 16.-24.), a podredno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11). (ii) Upravno-pravna zaštita Zakon o suzbijanju diskriminacije sadrži prekršajne odredbe za slučajeve uznemiravanja, spolnog uznemiravanja i viktimizacije (čl. 25.- 29.). (iii) Privatni kazneni progon Za kaznena djela povrede ravnopravnosti građana (čl. 106.) i kazneno djelo rasne i druge diskriminacije (čl. 174.), oštećenici (žrtve diskriminacije) javljaju se kao supsidijarni tužitelji. (iv) Kazneni progon po službenoj dužnosti Kazneni zakon (»Narodne novine« br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08 i 57/11.) predviđa kaznenu odgovornost za kazneno djelo povrede ravnopravnosti građana (čl. 106.) i kazneno djelo rasne i druge diskriminacije (čl.

32


174.). Treba spomenuti i zločin iz mržnje predviđen tim zakonom u čl. 89. st. 36. : “Zločin iz mržnje jest svako kazneno djelo iz ovoga Zakona, počinjeno iz mržnje prema osobi zbog njezine rase, boje kože, spola, spolne orijentacije, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, naobrazbe, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog statusa ili drugih osobina.” Za navedena kaznena djela kazneni progon se poduzima po službenoj dužnosti. Pritužbe pravobranitelju/ima Pučki pravobranitelj, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i Pravobraniteljica za djecu ovlašteni su: 1. zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba, 2. fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog diskriminacije pruža





državnom odvjetništvu. Pritužbe Komisiji/Tijelu za ravnopravnost Pučki pravobranitelj, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i Pravobraniteljica za djecu ovlašteni su: 1. zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba, 2. fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog diskriminacije pruža





državnom odvjetništvu. Ostali kanali kao što su lokalna vijeća, parlamentarne istrage itd. (navesti)

33


Moguće je podnijeti predstavku Saborskom odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Saborskom odboru za ravnopravnosti spolova. Udružna tužba Čl. 24. Zakona o suzbijanju diskriminacije po prvi puta u naše nacionalno zakonodavstvo uvodi udružnu tužbu za zaštitu od diskriminacije: 1) Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti.2) U tužbi iz stavka 1. mogu se istaknuti zahtjevi da se: 1. utvrdi da je postupanje tuženika povrijedilo pravo na jednako postupanje u

odnosu na članove skupine, 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na

jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine,

3. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

3) O tužbi iz stavka 1. ovoga članka u prvom stupnju odlučuje županijski sud opće mjesno nadležan za tuženika, ili županijski sud mjesta na kojem je počinjena radnja diskriminacije ili Županijski sud u Zagrebu.4) Ostale postupovne odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tužbe iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na tužbu iz stavka 1. ovoga članka.” Ako su administrativna i pravna zaštita razlikuju ovisno o tome je li javno ili privatno tijelo optuženo za diskriminaciju, ili situaciji u kojoj se dogodila diskriminacija navedi različite kanale koji se moraju koristiti za ostvarivanje tužbe protiv diskriminacije Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora (čl. 186a Zakona o parničnom postupku). Zakoni ne razlikuju pravnu zaštitu ovisno o tome tko je počinio diskriminaciju, međutim, posebni postupci, koji prethode sudskom rješavanju, predviđeni su za slučaj da je do diskriminacije i uznemiravanja došlo tijekom radnog odnosa (čl. 129. i 130. Zakona o radu). Prepoznajte primjenjive situacije, npr.

34


Sva navedena područja pokrivena su Zakonom o suzbijanju diskriminacije (čl. 8. definira područje primjene Ovaj se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima: 1. rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne

djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije,

2. obrazovanja, znanosti i športa, 3. socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i

zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti, 4. zdravstvene zaštite, 5. pravosuđa i uprave, 6. stanovanja, 7. javnog informiranja i medija, 8. pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih, 9. članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim

strankama ili bilo kojim drugim organizacijama, 10. sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.) − oglašavanje radnih mjesta − procedure zapošljavanja − odabir − uvjeti − plaća − diskriminacija na radnom mjestu − kodeksi oblačenja − radno vrijeme − ranjive skupine, npr. radnici na pola radnog vremena − disciplinski postupci na radnom mjestu − promocija − naknade i bonusi − otkazi (redovni i izvanredni) − socijalna davanja (ako su u EU pravu klasificirana kao “plaća”) − profesionalna mirovina − pitanje dozvola (ako su pokrivena zajedničkim člankom 3) − pristup stručnom obrazovanju, uključujući stručno osposobljavanje u zatvorima

(ukoliko je pokriveno zajedničkim člankom 3) Koje interne ili administrativne mjere (ako ikoje) treba primjeniti prije nego što se mogu primjeniti gorenavedene mjere navedene u (5) do (9)?

35


Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. (čl. 186a Zakona o parničnom postupku) Samo u slučaju diskriminacije tijekom trajanja radnog odnosa i pri prestanku radnog odnosa, traži se, prije traženja sudske zaštite, prethodno obraćanje poslodavcu temeljem čl. 129. i 130. Zakona o radu. 4.2.2 Pitanja koja nisu vezana uz zapošljavanje ili zanimanje – osnova rasnog i

ethičkog porijekla Navedi pravnu zaštitu koja postoji na lokalnoj ili nacionalnoj razini i koja je prikladna za osporavanje diskriminacije na temelju rase ili etničkog podrijetla kako je određena u nacionalnom zakonodavstvu koje osigurava provedbu Direktive Vijeća 2000/43/EC. Neformalna rezolucija Ako nije započet sudski postupak, pučki pravobranitelj, temeljem čl. 12. St. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ispituje pojedinačne prijave i poduzima radnje iz svoje nadležnosti potrebne za otklanjanje diskriminacije i zaštitu prava diskriminirane osobe. Pučki pravobranitelj također, uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja uz mogućnost sklapanja izvansudske nagodbe. Temeljem čl. 15. Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (Narodne novine 107/07) svatko se može obratiti pravobranitelju za osobe s invaliditetom i podnijeti mu prijedlog za razmatranje pitanja od značaja za zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom obavijestit će podnositelja o aktivnostima poduzetim povodom njegova prijedloga u roku od 60 dana. Temeljem članka 16. Zakona o pravobranitelju za djecu (Narodne novine 96/03) svatko ima pravo pravobraniteljici za djecu podnijeti prijedlog za razmatranje pitanja od značaja za zaštitu prava i interesa djece. Pravobraniteljica za djecu je ovlaštena nadležnim tijelima državne uprave, tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim i fizičkim osobama predlagati poduzimanje mjera za sprječavanje štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese djece i zahtijevati izvješća o poduzetim mjerama. Tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i pravne i fizičke osobe, obavezni su surađivati s pravobraniteljem za djecu i na njegov zahtjev podnositi izvješća i odgovarati na upite. Svatko se može obratiti pravobraniteljici za ravnopravnost spolova radi diskriminacije temeljem spolne orijentacije bez obzira da li je neposredno oštećen, osim ako se oštećena strana tome izrijekom protivi. Temeljem članak 23., u obavljanju poslova iz svoga djelokruga pravobraniteljica je ovlaštena upozoravati, predlagati i davati preporuke. Tijela državne uprave, jedinice tijela lokalne i područne (regionalne)

36


samouprave i druga tijela s javnim ovlastima, zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizičke osobe dužne su pisanim putem obavijestiti pravobraniteljicu o mjerama i radnjama poduzetim u skladu s upozorenjima, prijedlozima i preporukama najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka upozorenja, prijedloga i preporuka pravobranitelja/ice. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u okviru svoga rada, uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja uz mogućnost sklapanja izvan sudske nagodbe. Prema čl. 186a Zakona o parničnom postupu (Narodne novine 53/91, 91/92, 56/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Pod određenim uvjetima ova nagodba ima svojstvo ovršnosti. Prema Zakonu o mirenju (Narodne novine 18/11) u građanskim sporovima je predviđena i mogućnost fakultativnog mirenja koje može završiti sklapanjem nagodbe. Tako postignuta nagodba, pod određenim uvjetima) ima svojstvo ovršne isprave. Ako, međutim strane u sporu ne postignu nagodbu, rok za podizanje tužbe protiv poslodavca teče od dana kada je prijedlog za mirenje odbijen (ili se smatra odbijenim), odnosno kada je mirenje završeno bez sklapanja nagodbe. Prema dikciji čl. 3. St. 3. prijedlog za mirenje se smatra odbijenim ako se druga stranka u roku od 15 dana od dana kada je primila prijedlog za provođenje mirenja, ili u drugom roku za odgovor naznačenom u prijedlogu, ne izjasni o prijedlogu. Prema čl. 150. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08) moguće je da osobe među kojima postoji spor zaključe ugovor o nagodbi. Administrativni kanali Nije predviđen nikakav poseban upravni postupak. Pravna zaštita uključujući (i) građansko-pravna zaštita Zakon o suzbijanju diskriminacije sadrži odredbe o postupku pred sudom (čl. 16.-24.), a podredno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11). (ii) upravno-pravna zaštita Zakon o suzbijanju diskriminacije sadrži prekršajne odredbe za slučajeve uznemiravanja, spolnog uznemiravanja i viktimizacije (čl. 25.- 29.) (iii) privatni kazneni progon

37


Za kaznena djela povrede ravnopravnosti građana (čl. 106.) i kazneno djelo rasne i druge diskriminacije (čl. 174.), oštećenici (žrtve diskriminacije) javljaju se kao supsidijarni tužitelji. (iv) kazneni progon po službenoj dužnosti Kazneni zakon (»Narodne novine« br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08 i 57/11.) predviđa kaznenu odgovornost za kazneno djelo povrede ravnopravnosti građana (čl. 106.) i kazneno djelo rasne i druge diskriminacije (čl. 174.). Treba spomenuti i zločin iz mržnje predviđen tim zakonom u čl. 89. st. 36. : “Zločin iz mržnje jest svako kazneno djelo iz ovoga Zakona, počinjeno iz mržnje prema osobi zbog njezine rase, boje kože, spola, spolne orijentacije, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, naobrazbe, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog statusa ili drugih osobina.” Za navedena kaznena djela kazneni progon se poduzima po službenoj dužnosti. Pritužbe pravobranitelju/ima Pučki pravobranitelj, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i Pravobraniteljica za djecu ovlašteni su: 1. zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba, 2. fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog diskriminacije pruža





državnom odvjetništvu. Pritužbe Komisiji za ravnopravnost Pučki pravobranitelj, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i Pravobraniteljica za djecu ovlašteni su: 1. zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba, 2. fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog diskriminacije pruža


3. ako nije započet sudski postupak, ispituje pojedinačne prijave i poduzima radnje

38


iz svoje nadležnosti potrebne za otklanjanje diskriminacije i zaštitu prava diskriminirane osobe,



državnom odvjetništvu. Drugi kanali kao što su lokalna vijeća, parlamentarne istrage itd. (navedi) Moguće je podnijeti predstavku Saborskom odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te Saborskom odboru za ravnopravnosti spolova. Udružna tužba Čl. 24. Zakona o suzbijanju diskriminacije po prvi puta u naše nacionalno zakonodavstvo uvodi udružnu tužbu za zaštitu od diskriminacije: 1) Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti. (2) U tužbi iz stavka 1. mogu se istaknuti zahtjevi da se: 1. utvrdi da je postupanje tuženika povrijedilo pravo na jednako postupanje u

odnosu na članove skupine, 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na

jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine,

3. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

(3) O tužbi iz stavka 1. ovoga članka u prvom stupnju odlučuje županijski sud opće mjesno nadležan za tuženika, ili županijski sud mjesta na kojem je počinjena radnja diskriminacije ili Županijski sud u Zagrebu. (4) Ostale postupovne odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tužbe iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na tužbu iz stavka 1. ovoga članka.” Ako su administrativna i pravna zaštita različite ovisno o tome je li javno ili privatno tijelo optuženo za diskriminaciju, ili situaciji u kojoj se dogodila diskriminacija navedi različite kanale koji se moraju koristiti za ostvarivanje tužbe protiv diskriminacije.

39


Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora (čl. 186a Zakona o parničnom postupku). Prepoznajte primijenjive situacije (vidi članak 3 Direktiva) Članak 8. Zakona o suzbijanju diskriminacije određuje da se zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba,osobito u područjima: […] 2. obrazovanja, znanosti i športa, 3. socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti, 4. zdravstvene zaštite, 5. pravosuđa i uprave, 6. stanovanja, 7. javnog informiranja i medija, 8. pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih, 9. članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama, 10. sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu. Formulacija osobito u područjima iz prve rečenice članka 8. ukazuje da su područja pobrojana u točkama 1-10 članka 8., navedena samo primjerično. Primjer za socijalne povlastice bi bile različite vrste poreznih olakšica. - socijalna zaštita uključujući i socijalno osiguranje i zdravstvenu zaštitu - socijalne prednosti (navedi primjere) - obrazovanje - stambeno pitanje - pristup i pružanje dobara i usluga javnosti, uključujući socijalnu skrb,

bankarstvo, osiguranje itd. - pristup prostorijama otvorenim za javnost, npr. restorani, hoteli, prostori za

provođenje slobodnog vremena Koje interne ili administrativne mjere (ako ikoje) treba primjeniti prije nego što se mogu primjeniti gorenavedene mjere navedene u (3) do (7)? Kao što je već bilo navedeno, osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora (čl. 186a Zakona o parničnom postupku).

40


4.2.3 U slučajevima kada postoje mehanizmi za pokretanje pritužbi, bilo da su vezane uz rad, ili nisu vezane uz zaposlenje

Navedi svrhu prigovora. U slučaju diskriminacije radnika u području rada i uvjeta rada, svrha prigovora/tužbe jeste ostvarivanje prava na rad, uz poštivanje dostojanstva radnika, bez diskriminacije. U slučaju diskriminacije radnika izvan područja rada, svrha prigovora/tužbe je ostvarivanje nekog određenog prava (primjerice: prava na pristup obrazovanju ili stanovanju), uz poštivanje dostojanstva osobe, bez diskriminacije. Navedi mjerila koja bi trebala koristiti NVO/sindikati pri odabiru mehanizma za identifikaciju svrhe/a. ● koji se učinak želi postići prigovorom? Učinak prigovora/tužbe bi trebao biti utvrđenje diskriminacije, zabrana ili otklanjanje diskriminacije te naknada štete žrtvi diskriminacije. Svrha kažnjavanja za kaznena djela je društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecaj na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, utjecaj na sve ostale građane da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. (čl. 50 Kaznenog zakona). Svrha kažnjavanja za prekršaje je društveni prijeko zbog počinjenog prekršaja, utjecaj na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. (čl. 32 Prekršajnog zakona). ● svrha prigovora-je li to pravda za pojedinca ili upozoravanje javnosti na

diskriminaciju? Svrha individualne pravne zaštite je ostvarivanje prava na jednakost pojedinca, a podredno i upozoravanje javnosti na diskriminatorno postupanje. Svrha kolektivne pravne zaštite, koja se ostvaruje udružnom tužbom, je upozoravanje javnosti na diskriminatorno postupanje. ● hitnost rješavanja prigovora i prosječno vrijeme koliko će postupak trajati do

dovršenja postupka

41


Temeljem čl. 343 Zakona o parničnom postupku postupanje u radnim sporovima je hitno. Temeljem čl. 16 Zakona o suzbijanju diskriminacije postupanje u diskriminacijskim postupcima je hitno. ● vremenski rokovi primjenjivi na različite procedure i da li ih se tužitelj mora

pridržavati Vidjeti odgovor pod 2 D (dolje). ● mogućnosti ukidanja nepovoljne odluke žalbom Temeljem čl. 348 ZPP-a postoji pravo na žalbu protiv prvostupanjske presude. Temeljem čl. 23. postoji mogućnost izjavljivanja revizije. Temeljem čl. 62 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu postoji mogućnost podnošenja ustavne tužbe. ● je li se pravno obvezujuće rješenje traži i zahtjeva i je li dostupno Kroz postupak ostvarivanja sudske zaštite moguće je ishoditi sudsku presudu. Pravomoćna sudska presuda obvezuje stranke u postupku te treće osobe. Izvansudska nagodba postignuta u postupku mirenja obvezuje stranke koje su je sklopile, a ako su nagodbom preuzele kakve obveze dužne su ih izvršiti. ● procjena činjenica - povezivanje činjenica sa preduvjetima zaštite Kod diskriminacije radnika u pogledu rada i uvjeta rada, potrebno je prvo pokrenuti postupak iz čl. 129 i 130 ZPP-a. Kada se kao tužitelj pojavljuje država potrebno je pokrenuti postupak iz čl. 186a ZPP-a. Za ostvarivanje građanskopravne zaštite uslijed diskriminacije nije potrebno dokazivati namjeru diskriminiranja. Kod počinjenja prekršaja iz Zakona o suzbijanju diskriminacije te kaznenih djela iz čl. 106 i 174 potrebno je voditi računa da je namjera sastavni dio krivnje počinitelja prekršaja, odnosno kaznenih djela. ● procjena dostupnih dokaza - prikladnost i dostatnost dokaza za primjenu

mehanizama U hrvatskom pravu nije predviđeno da se diskriminacije dokazuje nekim točno određenim dokazima. Stranke imaju slobodu u iznošenju dokaza kojima bi se utvrdile činjenice na kojima temelje svoj zahtjev. Sud je taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Koje će činjenice uzeti kao dokazane sud odlučuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Ako ne može sa sigurnošću zaključiti o postojanju odlučne činjenice na opisani način, primjenjuje pravilo o teretu dokazivanja.

42


● je li pravno zastupanje nužno ili poželjno U okolnostima nedovoljnog poznavanja materije diskriminacije od strane sudova, zastupanje putem odvjetnika je gotovo nužno. ● mogućnost pravne pomoći Postoji mogućnost zastupanja putem odvjetnika, a za žrtve diskriminacije postoji mogućnost dobivanja besplatne pravne pomoći temeljem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. ● mogućnost materijalne naknade štete za žrtvu/e U slučaju individualne pravne zaštite iz čl. 17 Zakona o suzbijanju diskriminacije, tužitelj može zahtijevati naknadu štete -čl.17. st. 1 tč. 3 Zakona o suzbijanju diskriminacije. ● mogućnost vraćanja na posao (ako radnik to želi) Uslijed diskriminacije na radu postoji mogućnost postavljanja zahtjeva za vraćanje radnika na rad na određeno radno mjesto, odnosno poslove i zadatke. ● prikladnost tužbe za skretanje pažnje javnosti Udružna tužba je osobito pogodna za skretanje pažnje javnosti na diskriminatorna postupanja. I kod individualne pravne zaštite iz čl. 17 ZSD-a i kod kolektivne pravne zaštite iz čl. 24 ZSD-a moguće je postaviti zahtjev za objavom presude u medijima. ● utjecaj na javno mnijenje različitih mehanizama Udružna tužba te zahtjev za objavom presude u medijima su osobito pogodni za senzibiliziranje javnosti za diskriminatorna postupanja. ● mogućnost udružnih tužbi Zakon o suzbijanju diskriminacije predviđa mogućnost udružne tužbe. Više osoba koje bi bile žrtve diskriminacije mogu ostvarivati svoja prava kao suparničari pod uvjetima iz Zakona o parničnom postupku. ● mogući troškovi i naknade određenog mehanizma Kod pokretanja građanskog postupka potrebno je voditi računa o plaćanju sudske pristojbe (određene kategorije osoba, primjerice radnici ili osobe slabijeg imovnog stanja su oslobođene plaćanja pristojbi – vidjeti Zakon o sudskim pristojbama), zatim

43


troškovi zastupanja od strane odvjetnika (vidjeti Odvjetničku tarifu) i troškovima eventualnog vještačenja. ● moguće posljedice pritužbe (u slučaju interne tužbe unutar tvrtke od sindikata) Zakon o suzbijanju diskriminacije zabranjuje viktimizaciju; pa tako nitko ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog toga jer je u dobroj vjeri prijavio diskriminaciju, nazočio diskriminaciji, odbio nalog za diskriminatornim postupanjem ili na bilo koji način sudjelovao u postupku vođenom povodom diskriminacije sukladno odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije (čl. 7). Ovo pravilo se primjenjuje i u slučaju prigovora sindikata koji bi bili upućeni poslodavcu. 4.2.4 Koji su tehnički proceduralni zahtjevi vezani uz svaki od dostupnih

lijekova? Koji su rokovi primjenjivi na tužbu? Osnovni podaci o zastari bi bili sljedeći: Pravo zahtijevati utvrđenje diskriminacije ne podliježe zastari. Načelan stav pravnih stručnjaka je da je zahtjev za zabranu ili otklanjanje diskriminacije potrebno postaviti dok traju radnje koje predstavljaju diskriminaciju. Radnje bi trebale trajati u svakom slučaju do trenutka zaključenja glavne rasprave jer je to trenutak na koji se odnosi pravomoćnost. Kod zahtjeva koji proizlaze iz građanskopravnog odnosa, zastari podliježe zahtjev za naknadu štete radi diskriminacije. Razlika postoji prema tome radi li se o zahtjevu 1) koji proizlazi iz radnog odnosa - zastara potraživanja iznosi 3 godine od kada je šteta dospjela (čl. 135 ZR-a), u pravilu je to trenutak od kada je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila. Iznimka postoji kod prava na obračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kod kojeg zastara nastupa nakon 5 godina, računajući od dana kada je zastara prvi put počela teći (čl. 229 Zakona o doprinosima 84/08, 152/08, 94/09, 18/11). 2) koji proizlazi iz građanskog odnosa koji nije radni odnos - zastara potraživanja iznosi 3 godine od saznanja za štetu i osobu koja ju je počinila, ali se zahtjev treba postaviti u roku od 5 godina od nastanka štete (čl.230 ZOO-a) 3) za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom – ako je za kazneni progon predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (čl. 231 ZOO-a) Zastara kaznenog progona: Za kazneno djelo iz čl. 106, st. 1. – 5 godina

44


Za kazneno djelo iz čl. 106., st. 3 – 3 godine Za kazneno djelo iz. Čl. 174., st. 1 – 5 godina Za kazneno djelo iz čl. 174., st. 3 – 3 godine Za prekršaje propisane ZSD-o, zastara pokretanja prekršajnog progona je 2 godine od počinjenja djela (čl. 13 Prekršajnog zakona) Navedite formalne uvjete (npr. ovjeru dokumenata, izjave pod prisegom, je li dokumenti moraju biti originali, preslike ili ovjerene preslike itd). Uz isprave sastavljene na stranom jeziku potreban je ovjereni prijevod isprave. (čl. 232 Zakona o parničnom postupku) Koji se “neformalni” specifični ili opći dokazi mogu primjeniti – npr. specifični ili pozadinski novinski članci? Svaka stranka u postupku je ovlaštena predložiti dokaze kojima bi se utvrdile činjenice na kojima temelji svoj zahtjev (čl. 219 ZPP-a). U tom smislu, stranka može predložiti uvid u novinske članke, izvještaje pučkog pravobranitelja i posebnih pravobraniteljica, studije koje su izradila državna tijela ili organizacije civilnog društva i tome slično. Provjerite je li nacionalna Komisija za jednakost već izdala smjernice vezane uz njihovo zaprimanje pritužbi ili drugih tijela? Navedite imena, adrese, telefonske brojeve i e-mail adrese odgovornih osoba koje se mogu kontaktirati u svakom tijelu, kao i iste informacije o mogućim izvorima informacija (npr. NVO/sindikati). Ured pučkog pravobranitelja Internet stranica sadrži jasne i vrlo iscrpne podatke o radu pučkog pravobranitelja. Postoje i vrlo jednostavno čitljivi podaci o tome što je diskriminacija s primjerima. Postoji i formular za prijavu diskriminacije. Pored toga postoje i upute o tome što treba sadržavati prijava Uredu pučkog pravobranitelja. Ne postoje jednostavno dostupni podaci o besplatnoj pravnoj pomoći. Pučki pravobranitelj: Jurica Malčić Adresa: Opatička 4, Zagreb Telefon: 01/ 485-1855 e-mail: [email protected] Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Internet stranica sadrži jasne i vrlo iscrpne podatke o radu pravobraniteljice o području ravnopravnosti spolova, kao i tome što jeste diskriminacija. Međutim, podaci


45


o radu pravobraniteljice u području ravnopravnosti manjina različite spolne orijentacije nisu jednako jasno i posebno naglašeni. Postoje podaci o tome kako kontaktirati pravobraniteljicu, ali nije navedeno što prijava treba sadržavati. Postoje i podaci o besplatnoj pravnoj pomoći, ali uz upućivanje na zakonske i podzakonske propise. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova: Gordana Lukač Koritnik Adresa: Preobraženska 4, Zagreb Telefon: 01/48 48 100 e-mail: [email protected] Ured pravobraniteljice za djecu Internet stranica sadrži jasne podatke o tome što jeste, a što nije predmet rada pravobraniteljice. Postoje i osnovne upute o tome što treba sadržavati prijava. Nisu međutim navedeni podaci o tome što je diskriminacija. Postoji link na jednostavno čitljiv letak o pružanju besplatne pravne pomoći. Pravobraniteljica za djecu: Mila Jelavić Adresa: Teslina 10, Zagreb Telefon: 01/4929-669 e-mail: [email protected] posebni e-mail samo za djecu: [email protected] Ured pravobraniteljice za potrebe osoba s invaliditetom Internet stranica ne sadrži jednostavno dostupne podatke o tome što pravobraniteljica radi ili podatke o tome zašto se obratiti pravobraniteljici. Na Internet stranici se nalaze tek isječci iz Zakona o pravobranitelju za potrebe osoba s invaliditetom. Nisu dostupni niti podaci o tome što je diskriminacija. Na Internet stranici se nalaze vrlo općenite informacije o besplatnoj pravnoj pomoći, uz link na odredbe Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Omogućava se slanje upita Uredu pravobraniteljice, ali se ne navode podaci o tome što prijava treba sadržavati. Pravobraniteljica za potrebe osoba s invaliditetom: Anka Slošnjak Adresa: Savska cesta 41/3, Zagreb Telefon: 01/6102-170 e-mail: [email protected] Hrvatski pravni centar- www.hpc.hr Udruga Mobbing - http://www.mobbing.hr/





http://www.mobbing.hr/

46


Kuća ljudskih prava- http://kucaljudskihprava.hr/lang/hr/1 Pravna klinika Pravnog fakulteta u Zagrebu Andrea Grgić, Trg maršala Tita 3, [email protected] Savez samostalnih sindikata -www.sssh.hr 4.2.5 Koji oblici podrške postoje na razini države, a kojima bi se olakšao

pristup različitim gore opisanim procedurama? Što bi se moglo učiniti kako bi se prevladale postojeće zapreke ili smetnje?

Prepreke mogu biti npr.: - nedostatak pravne pomoći - nedostatak besplatne pravne pomoći - nedovoljna upoznatost sudaca, pravobranitelja, administrativnih istražnih tijela

sa Direktivama i/ili nacionalnim antidiskriminacijskim zakonodavstvom - troškovi (koji se mogu sastojati od sudskih troškova ili rizika troškova ako

stranka izgubi) - pristup sudovima i sudskim postupvima (fizički pristup-gdje se nalaze sudovi u

odnosu na prebivalište tužitelja, koji su objekti za pristup osoba s invaliditetom, za prevoditelje, itd.)

Potpora može uključivati npr.: - mogućnost zastupanja od NVO ili sindikalnog savjetnika ili odvjetnika - sredstva koja nacionalne Komisije za ravnopravnost imaju na raspolaganju za

potporu individualnih tužbi - pravna pomoć Iako Zakon o radu i Zakon o suzbijanju diskriminacije nalažu hitno postupanje u radnim i diskriminacijskim postupcima, dugotrajno vođenje sudskih i upravnih postupaka ostaje permanentna zapreka efektivnom ostvarivanju prava na jednakost. Troškovi postupka u načelu su određeni vrijednošću predmeta spora, koji određuje tužitelj. Ako tužitelj izgubi postupak, dužan je platiti troškove postupka tuženiku. Ako, djelomično uspije u sporu, tužitelj je dužan platiti tuženiku troškove u omjeru u kojem je tuženik uspio u sporu. Premda tužitelji-radnici u radnim antidiskriminacijskim sporovima te tužitelji slabijeg imovinskog stanja u drugim sporovima mogu ostvariti oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi,2 sama činjenica da je vođenje sudskih postupaka povezano s 1 Za podatke o drugim nevladinim organizacijama više informacija moguće je pronači u dijelu

predloška koji se odnosi na nevladine organizacije. 2 Za potpunu informaciju o oslobođenju od snošenja sudskih pristojbi vidjeti Zakon o sudskim

pristojbama (Narodne novine 26/03-pročišćeni tekst).

http://kucaljudskihprava.hr/lang/hr/


47


visokim troškovima postupka može imati odvraćajući učinak od traženja pravne zaštite pred sudom iz dva razloga. Prvi razlog je taj što, u hrvatskom pravnom poretku, postoji načelan stav da se tzv. nematerijalna šteta (primjerice strah ili duševna bol koju bi tužitelj trpio radi diskriminacije ili uznemiravanja) dokazuje medicinskim vještačenjem. Iako se ovi troškovi regresiraju tužitelju ako uspije u sporu, tužitelj troškove vještačenja treba platiti unaprijed. Drugi razlog se sastoji u tome da je u pravilu radi nedovoljnog poznavanja materije diskriminacije od strane sudova, za pokretanje i vođenje postupka tužitelju potrebna stručna pomoć odvjetnika. Značajan napredak u pogledu osiguravanja pravne zaštite žrtvama diskriminacije slabijeg imovinskog stanja učinjen je 2009. godine donošenjem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine 62/08) koji kao pružatelje pravne pomoći uključuje organizacije civilnog društva, sindikate i pravne klinike. Međutim, od donošenja, zakon je bio predmet velikih kritika i kontroverzi. Kao jedan od osnovnih problema vezanih uz primjenu instituta besplatne pravne pomoć organizacije civilnog društva su isticale kompliciran postupak njena odobravanja. Naime, često je pravna pomoć potrebna već i za postupak traženja besplatne pravne pomoći što je rezultiralo, kako navode predstavnici navedenih pružatelja pravne pomoći, relativno malim brojem odobrenih zahtjeva. Iz očitovanja organizacija civilnog društva uočljivo je da je problem posebice prisutan upravo u području kojeg one pokrivaju. Naime, zbog složenog postupka upravo navedeni pružatelji besplatne pravne pomoći nisu bili u stanju utrošiti sredstva koja su im odobrena za pružanje besplatne pravne pomoći. Reagirajući na ove prigovore, Ministarstvo pravosuđa je pojednostavnilo postupak podnošenja zahtjeva. Prigovaralo se i preuskom definiranju kruga primatelja pravne pomoći. Primjerice, zakon ne priznaje pravo na besplatnu pravnu pomoć podnositeljima zahtjeva ako oni, odnosno punoljetni članovi kućanstva, imaju u vlasništvu nekretninu koja se smatra zadovoljavajućim stambenim prostorom u smislu članka 3. ovoga Zakona: stan ili kuću veličine 35 m² korisne površine za jednu osobu, uvećana za 10 m2 za svaku daljnju osobu, s mogućim odstupanjem do 10 m2. Drugi primjer je ne priznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć osobama koje primjerice imaju (ne)obradivo poljoprivredno zemljište, što automatski isključuje veliki broj osoba iz neurbaniziranih dijelova zemlje koji de facto žive u siromaštvu ili na granici siromaštva. Nadalje, kao izvor nezadovoljstva se spominjalo i odlučivanje o besplatnoj pravnoj pomoći na temelju pravičnosti, uz davanje širokih ovlasti povjerenstvu za besplatnu pravnu pomoć. Iz kontakata sa nevladinim udrugama, proizlazi da je znatan broj osoba temeljem ove odredbe isključen od pristupa besplatnoj pravnoj pomoći, bez valjanog razloga. U travnju 2011. Odlukom Ustavnog suda br. U- I-722/2009 ukinuto je pet zakonskih članaka (čl. 5. st. 2., čl. 8., čl. 10. st. 2., čl. 37., čl. 53. st. 2), koji su predstavljali značajnu smetnju efektivnom ostvarivanju prava građana za besplatnu pravnu pomoć i pristupilo se izradi nacrta izmjena Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Međutim, organizacije civilnog društva nacrt prijedloga izmjena Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći često navode „puno gorim” rješenjem od ukinutog.

48


Iduća prepreka efektivnom ostvarivanju prava na jednakost je nedovoljno općedruštveno poznavanje materije diskriminacije i jednakosti. Dok postoji visok stupanj svjesnosti o tome što diskriminacija jeste, a što nije na razini državnih tijela u čijoj je neposrednoj nadležnosti borba protiv diskriminacije, isto se ne može reći za druga državna tijela. Usprkos velikom broju anti-diskriminacijskih treninga koji su bili umjereni prvenstveno na obrazovanje sudaca, državnih odvjetnika i odvjetnika, općenito se može reći da hrvatski sudovi primjenjuju anti-diskriminacijske propise imajući na umu prvenstveno formalan koncept jednakosti. Osim Ustavnog suda, koji je svoju praksu razvio pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava, drugi sudovi u svojim presudama uglavnom ne koriste presude Europskog suda za ljudska prava, niti Europskog suda. Ove poteškoće nisu nimalo začuđujuće imajući u vidu da je, primjerice na zagrebačkom Pravnom fakultetu zabrana diskriminacije sastavni dio obrazovanja pravnika i socijalnih radnika tek posljednjih sedam godina.3 Podtaci iz privatnog sektora odaju još lošiju sliku poznavanja anti-diskriminacijskih propisa. Primjerice, iz istraživanja koje je proveo institut "Ivo Pilar", u sklopu projekta "Poticanje ravnopravnosti na hrvatskom tržištu rada" proizlazi da preko 60% zaposlenih uopće ili uglavnom nije upoznato sa svojim pravima, što je slučaj i sa 50% poslodavaca koji nisu upoznati sa pravima svojih zaposlenika. Velik broj anketiranih (70% poslodavaca i 80% nezaposlenih) ne zna koje je središnje tijelo nadležno za poslove suzbijanja diskriminacije. Postoji i značajna diskrepancija u obrazovanju udruga civilnog društva. Dok neke udruge imaju bogato iskustvo rada u anti-diskriminaciji, druge manje udruge, osobito one koje djeluju izvan većih gradova, pokazuju lošije poznavanje materije diskriminacije. 4.2.6 Javna tijela koja rade na suzbijanju diskriminacije Koja su ministarstva i drugi relevantni organi središnje vlasti odgovorni za jednakost i suzbijanje diskriminacije i ukratko opišite odgovornosti i glavne aktivnosti. Navedite, molimo i njihove web-adrese. Ministarstvo branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti odgovorno je za provođenje nadzora nad Zakonom o suzbijanju diskriminacije te izradu nacrta prijedloga (izmjena) Zakona o suzbijanju diskriminacije te njegovih izmjena. http://www.mobms.hr/ Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske obavlja stručne i administrativne poslove u ostvarivanju sustavnog pristupa Vlade Republike Hrvatske zaštiti, promicanju i poštivanju ljudskih prava. http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Default.aspx

3 Vidjeti izvješće Pravbraniteljice za ravnopravnost spolova za 2010 godinu.

http://www.prs.hr/docs/rh_prs_izvjesce_2010.pdf.

http://www.mobms.hr/

http://www.mobms.hr/

http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Default.aspx


http://www.prs.hr/docs/rh_prs_izvjesce_2010.pdf

49


Ured za stručna služba Vlade RH za obavljanje stručnih i administrativnih poslova u vezi s ostvarivanjem ravnopravnosti spolova i ravnopravnosti LGBTiQ osoba u Republici Hrvatskoj. http://www.ured-ravnopravnost.hr/page.php?id=2 U djelokrugu Saborskog obora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina su poslovi utvrđivanja i praćenja provođenja politike, a u postupku donošenja zakona i drugih propisa ima prava i dužnosti matičnoga radnog tijela u područjima koja se odnose na: provedbu potvrđenih međunarodnih akata koji uređuju zaštitu ljudskih prava, načelna pitanja, prijedloge i mišljenja u vezi s ostvarivanjem odredbi Ustava Republike Hrvatske o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, ostvarivanje prava nacionalnih manjina utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske i zakonima, i predlaganje mjera za ostvarivanje tih prava, pravni i stvarni položaj hrvatskih manjina u susjednim zemljama i predlaganje mjera za unaprjeđivanje svekolike suradnje radi očuvanja njihovoga nacionalnog identiteta, međudržavne ugovore i programe međunarodne kulturne, prosvjetne i druge suradnje kada je to od interesa za pojedine nacionalne manjine, financiranje određenih potreba nacionalnih manjina. http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=160 Molimo Vas da navedete i web-adrese koje sadrže službene smjernice o svim aspektima nacionalnog zakonodavstva vezanog uz jednakost i suzbijanje diskriminacije. Ured pučkog pravobranitelja http://www.ombudsman.hr/ Vlada Republike Hrvatske, Ured za ljudska prava http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Default.aspx Vlada Republike Hrvatske, Ured za ravnopravnost spolova http://www.ured-ravnopravnost.hr/ Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (spolna orijentacija) http://www.prs.hr/content/section/13/51/ Ured pravobraniteljice za djecu http://www.dijete.hr/ Ured pravobraniteljice za potrebe osoba s invaliditetom

http://www.ured-ravnopravnost.hr/page.php?id=2

http://www.ured-ravnopravnost.hr/page.php?id=2

http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=160

http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=160

http://www.ombudsman.hr/




http://www.ured-ravnopravnost.hr/

http://www.ured-ravnopravnost.hr/

http://www.prs.hr/content/section/13/51/


http://www.dijete.hr/


50


http://www.posi.hr/ Koji vladin odjel / drugo odgovorno tijelo je/su odgovorno za koordinacijska pitanja vezana uz jednakost i suzbijanje diskriminacije? Molimo navedite njihove web-adrese. Od dana stupanja na snagu ZSD-a (1. siječnja 2009) krovno neovisno tijelo za suzbijanje diskriminacije je Ured pučkog pravobranitelja s time da sva tri specijalizirana pravobranitelja u Republici Hrvatskoj: pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova (u odnosu na spolnu orijentaciju), pravobranitelj/ica za djecu, pravobranitelj/ica za osobe s invaliditetom mogu postupati po odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije koje se odnose na njihovu nadležnost. Ured pučkog pravobranitelja http://www.ombudsman.hr/ Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (spolna orijentacija) http://www.prs.hr/content/section/13/51/ Ured pravobraniteljice za djecu http://www.dijete.hr/ Ured pravobraniteljice za potrebe osoba s invaliditetom http://www.posi.hr/ 4.2.7 Javne politike u području suzbijanja diskriminacije Navedite vladine glavne javne politike vezane uz suzbijanje diskriminacije i jednakost (molimo Vas da imate na umu da se ovo istraživanje ne bavi spolnom diskriminacijom) Navedite samo kumulativne aktivnosti te specifične osnove na kojima se temelje, polje djelovanja i predviđeno trajanje politike. 1. Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava od 2008. – 2011. 2. Akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma 2005. - 2015.

http://www.vlada.hr/nacionalniprogramromi/content/blogcategory/14/30/lang,hrvatski/.

Etnička pripadnost, spol, dob - uključivanje odraslih Roma oba spola u osnovno obrazovanje i osposobljavanje za prvo zanimanje, povećanje broja romskih studenata oba spola koji upisuju i uspješno završavaju visokoškolsko obrazovanje,

http://www.posi.hr/

http://www.posi.hr/







http://www.posi.hr/

http://www.posi.hr/

http://www.vlada.hr/nacionalniprogramromi/content/blogcategory/14/30/lang,hrvatski/

http://www.vlada.hr/nacionalniprogramromi/content/blogcategory/14/30/lang,hrvatski/

51


povećanje broja romskih učenika oba spola koji upisuju i uspješno završavaju srednju školu, uključivanje sve romske djece u sustav obveznog osnovnog obrazovanja,uključivanje romske djece oba spola u programe predškolskog odgoja i obrazovanja; rok: kontinuirano tijekom cijelog desetljeca. Etnička pripadnost, dob- sustavan rad na poboljšanju zdravlja romske dojenčadi i djece izjednačavanjem procijepljenosti romske djece s ostalom populacijom, sustavan rad na poboljšanju zdravlja romske dojenčadi i djece provođenjem zdravstvenih mjera u odnosu na najučestalije utvrđene uzroke pobola i smrti, obuhvat županija prema mogućnostima provođenja, uz provođenje zdravstvenog prosvjećivanja roditelja i preventivnih i kurativnih mjera zdravstvene zaštite; rok: kontinuirano tijekom cijelog desetljeća. Etnička pripadnost, spol (žene) - zdravstveno prosvjećivanje o planiranju obitelji i očuvanju reproduktivnog zdravlja te mjerama sigurnog majčinstva, posebice u skupini trudnica i babinjača; rok: kontinuirano tijekom cijelog desetljeća. Etnička pripadnost, spol (žene)- Osposobljavanje i zapošljavanje Roma u svim gospodarskim granama (osobito mladih i žena), Cilj se treba ostvarivati kontinuirano tijekom cijelog desetljeća. 3. Nacionalni program za mlade od 2009.-2013.

http://www.hzz.hr/DocSlike/Nacionalni_program_za_mlade_2009-2013.pdf Dob, etnička pripadnost, Obrazovanje, zapošljavanje i samozapošljavanje, socijalna politika, općenito pozivanje na akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma Dob, invaliditet - zapošljavanje, rok: 2009, 2010, kontinuirano Dob, Invaliditet - socijalna politika, poticanje inicijativa usmjerenih na izražavanje različitosti mladih s invaliditetom i teškoćama u razvoju, rok: 2010,kontinuirano 4. Nacionalni program aktivnosti za prava i interese djece 2006-2012

http://www.dijete.hr/hr/dokumenti-mainmenu-83/nacionalni-planovi-i-strategije-mainmenu-75/za-djecu-i-mlade-mainmenu-79.html

Glava I. točka 6. Etnička pripadnosti, dob (djeca) - izrada i uvođenje programa koji bi spriječili diskriminaciju etničkih i nacionalnih manjina, romske djece i djece stranih državljana, rok: 2006-2012 Glava I. točka 9. Invalidnost, dob (djeca) – izrada redovnih odgojno-obrazovnih programa koji će osigurati isticanje sposobnosti učenika s posebnim potrebama, te programe uz rehabilitacijske programe, rok: 2006-kontinuirano. Glava II. Točka 1. Spol (žene-trudnice) - poboljšanje zdravstvene zaštite trudnica, rok: 2006, 2007

http://www.hzz.hr/DocSlike/Nacionalni_program_za_mlade_2009-2013.pdf

http://www.hzz.hr/DocSlike/Nacionalni_program_za_mlade_2009-2013.pdf



52


Glava II. Točka 9. Etnička pripadnost, dob (djeca) – osiguranje jednakog standarda zdravstvene zaštite socijalno ugrožene djece i romske djece; rok: kontinuirano. Glava VII. Djeca pripadnici nacionalnim manjina, niz mjera, rok: 2006 i kontinuirano Glava IX. Djeca s posebnim potrebama, niz mjera, rok: kontinuirano 5. Nacionalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom 2007-

2015 http://www.posi.hr/dokumenti.php

Točka 2.3. Invaliditet i dob - Odgoj i obrazovanje, utvrđuje mjere i aktivnosti koje trebaju nastaviti zacrtanu politiku u sustavu odgoja i obrazovanja, te nove koje će osigurati prava djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom i unaprijediti te ujednačiti kvalitetu cjelokupnoga sustava na državnoj razini; rok: kroz 2007., 2008., 2009. godinu. Točka. 2. 8. Invaliditet, spol (žene), dob (djeca) – Pravna zaštita i zaštita od nasilja i zlostavljanja, Izvršiti reviziju postojećih propisa radi sprečavanja diskriminacije osoba s invaliditetom s posebnim naglaskom na žene s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju (radno zakonodavstvo, Zakon o mjenici, Zakon o čeku, Zakon o kazalištu), Uklanjati stereotipe o oštećenju kod osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju kao mogućem uzroku nasilja nad njima, te se boriti protiv njihova stigmatiziranja; rok: 2007 i kontinuirano 6. Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova od 2006.- 2010.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/128270.html

Glava 1. Spol, etnička pripadnost (Romkinje), invaliditet, spolna orijentacija – unaprijediti ljudska prava žena, niz mjera; rok:2010. Glava 1. Točka 1.3. Unaprijediti društveni položaj žena pripadnica nacionalnih manjina i žena s invaliditetom, rok: 2007, 2010. Glava 1. Točka 1.4. Ukloniti diskriminaciju Romkinja u cjelokupnom društvu i unutar njihovih zajednica, uz provedbu aktivnosti i programa za jačanje svijesti o poštivanju njihovih ljudskih prava te praćenje/analizu položaja Romkinja radi procjenjivanja utjecaja politike i programskih mjera Glava 1. Točka 1.5. Unaprijediti načine suzbijanja i uklanjanja diskriminacije temeljene na spolnoj orijentaciji; rok 2007, 2010. 7. Smjernice za suzbijanje diskriminacije i poticanje raznolikosti na hrvatskom

tržištu rada http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6779

http://www.posi.hr/dokumenti.php

http://www.posi.hr/dokumenti.php



http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6779


53


4.3 Pitanja vezana uz društvenu klimu/okolinu Raspravite koncepte tolerancije i raznolikosti u kontekstu problema koji postoje na nacionalnoj razini. Raspravite nužnost postojanja volje za bavljenje osjetljivim i teškim pitanjima. Ustav Republike Hrvatske navodi jednakost i mirotvorstvo kao temeljne vrednote ustavnog poretka i temelj tumačenja Ustava. Člankom 14. Ustava zabranjuje se diskriminacija po razni osnovama s otvorenom klauzulom što govori da je RH, ustavom definirana i kao društvo koje tolerira različitosti.4 Preuzimanje obveza iz različitih međunarodnih dokumenata te donošenje mnogih zakona koji imaju za cilj upravo promoviranje raznih manjinskih skupina govori u prilog afirmativnog stava političkog establishmenta prema pluralnosti hrvatskog društva, barem na normativnoj razini. Ovi hvale vrijedni napori, koji su u pravilu sastavni dio svih posebnih strategija Vlade u području ostvarivanja ljudskih prava često znaju podbaciti na praktičnoj razini. Pluralnost se tako primjerice vrlo slabo potiče na razini medija. Mediji koji su primarno komercijalno orijentirani u pravilu nisu zainteresirani za informiranje o manjinama ili za emitiranje specijalnih programa za manjine (osim ako je takva odredba propisana zakonom).5 U skladu s tim, nije iznenađujuće da se osobe iz nekih manjinskih grupa, usprkos novinarskom etičkom kodeksu6 i postojećem antidiskriminacijskom zakonu u Hrvatskoj,7 u medijima još uvijek prikazuju stereotipno i s predrasudama. Primjerice, suprotno etičkim standardima kojima bi trebali stremiti, novinari/ke često spominju etničko porijeklo osoba, iako za to ne postoji razlog ili neadekvatno izvještavaju o određenim pitanjima, prikazujući manjine jedino kao političku temu (npr., u informativnim programima/kolumnama uglavnom izvještavaju o ostvarivanju prava na političko sudjelovanje manjina, njihovu participaciju u parlamentu, lokalnim skupštinama ili kao koalicijskih partnera Vlade itd., što se odnosi na prikazivanje manjina kako u tiskanim medijima tako i u privatnim elektronskim medijima) ili kao zajednicu osoba koje su zainteresirane jedino za njegovanje vlastitih kulturnih razlika. Tako je primjerice nadaleko poznat slučaj strukturalne diskriminacije Roma u Međimurju, koji je dobio svoj epilog na Europskom sudu za ljudska prava, bio medijski popraćen vrlo senzacionalistički. Mediji su stavili veći naglasak na novčanu naknadu koju je država trebala platiti oštećenim Romima, a prve medijske reakcije pravnih stručnjaka su se uglavnom odnosile na tijesnu većinu kojom je presuda donesena. Na takav način je propuštena 4 Uz dopuštenje autorice korišteni su odlomci iz rada:Petričušić, Antonija, Manjine i mediji u

Hrvatskoj: Dostići mainstream i izbjeći diskriminaciju, Na marginama: manjine i mediji u jugoistočnoj Europi, Hodžić, Edin ; Jusić, Tarik (ur.), Sarajevo : Medijacentar, 2010,. 45-75.

5 Navedena praksa propisana je članom 5, stavkom 2, Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, Narodne novine 25/2003.

6 Kodeks časti hrvatskih novinara dostupan je na: http://www.hnd.hr/uploads/20090120051103KODEKS_ČASTI_HND-a.doc, stranica posjećena 15. siječnja 2010.

7 Zakon o suzbijanju diskriminacije, Narodne novine 85/2008.

http://www.hnd.hr/uploads/20090120051103KODEKS_ČASTI_HND-a.doc

54


vrijedna priliku za otvaranje javne diskusije o lošem položaju Roma u hrvatskom društvu. Čini se da ovi problemi još uvijek nisu posve prevaziđeni. Tako recimo u izvješću Pravobraniteljice za djecu (!) za 2010 godinu stoji da je Europski sud za ljudska prava donio odluku „nadilazeći činjenice konkretnog slučaja i uzimajući u obzir kontekst specifičnog položaja romskog stanovništva u Međimurju […] Za utvrđene povrede Europski sud je svakom od podnositelja dosudio odštetu od 4.500 EUR, a svim podnositeljima zajedno plaćene troškove postupka u iznosu od 10.000 EUR. Postoje dakako, u pravnim analizama, kritike u odnosu na presudu, posebice s obzirom na činjenicu da je indirektna diskriminacija utvrđena tijesnom većinom sudaca Velikog vijeća.“8 Ovakvo relativiziranje presude Europskog suda od strane tijela u čijoj je nadležnosti prvenstveno zaštita djeteta pokazuje koliko je u hrvatskom društvu još uvijek bolno suočiti se sa pitanjima strukturalne diskriminacije manjinske djece. Potrebno je također naglasiti da se Izvješće pravobraniteljice za djecu, u dijelu koji je posvećen prikazu djece u hrvatskim dnevnim novinama niti na jednom mjestu ne dotiče pitanje stereotipnog prikazivanja Romske djece u medijima.9 Unatoč desetljeću nastojanja da se kroz obrazovni sustav mladima usade vrijednosti tolerancije i pluralizma, istraživanja pokazuju zabrinjavajuće podatke. Istraživanje GONG-a "Odgaja li škola dobre građane“ provedeno 2010. godine među 999 maturanata u 43 srednje škole ukazuje na trend retradicionalizacije hrvatskog društva. Istraživanje je također pokazalo da 45 posto mladih smatra kako bi neke od sadašnjih političkih stranaka u Hrvatskoj trebalo zakonom zabraniti, petina bi zabranila i neke medije, a 37 posto njih smatra da neke udruge civilnog društva rade protiv Hrvatske. Također, 40 posto maturanata drži da bi u Hrvatskoj Hrvati trebali imati veća prava od pripadnika drugih naroda, a isti broj smatra da bi Ustavom Hrvatsku trebalo definirati kao nacionalnu državu isključivo hrvatskog naroda te da u Hrvatskoj ne bi trebalo dopustiti korištenje jezika nacionalnih manjina u službenim prostorijama državnih institucija.10 Postoje međutim mnogi primjeri pozitivnih pomaka. Tako je primjerice organizacija Koalicije za REKOM, koja zagovara suočavanje s prošlošću kroz rad nezavisne, međudržavne Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o svim žrtvama ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava počinjenih na teritoriju bivše SFRJ u razdoblju od 1991.-2001. dobila javnu potporu predsjednika republike Ive Josipovića, bivšeg predsjednika republike Stjepana Mesića, potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca te brojnih javnih osoba i udruga. Pomak u javnoj sferi je vidljiv i na nedavnom primjeru organiziranja LGBTiQ Pride-a. Provala nasilja koja je obilježila organizaciju Splite pride-a u lipnju 2011. godine rezultirala je osudom političkih i društvenih elita. Nasilje je tako primjerice bilo osuđeno od strane predsjednika republike, predsjednice Vlade Jadranke Kosor, Ureda pučkog pravobranitelja i Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, pojedinih političkih stranaka, mnogih udruga, novinara,

8 Izvješće Pravobraniteljice za djecu za 2010. godinu, http://www.prs.hr/,str. 107. 9 Ibid., str. 139. 10 Nacional, 1. Srpanj 2011., dostupno na http://www.nacional.hr/clanak/111461/nacionalisti-

homofobi-i-soveni-masovno-marsiraju-iz-hrvatskih-srednjih-skola , stranica je posjećena 5. srpnja 2011.

http://www.nacional.hr/clanak/111461/nacionalisti-homofobi-i-soveni-masovno-marsiraju-iz-hrvatskih-srednjih-skola

http://www.nacional.hr/clanak/111461/nacionalisti-homofobi-i-soveni-masovno-marsiraju-iz-hrvatskih-srednjih-skola

55


novinskih portala, književnika i fakultetskih profesora.11 Pojedini katolički svećenici (don Ivan Grubišić) također su javno i jasno su izrazili svoju podršku organizatorima Pride-a. Nacionalni mediji su u načelu afirmativno izvještavali o Pride-u, a organizatori su dobili značajan medijski prostor za iznošenje svojih stavova. Navedite ranjive grupe i vjerojatne situacije u nacionalnom kontekstu. Navedite specifične situcije u kojima postoji rizik od diskriminacije ranjivih grupa (zapošljavanje posebnih kategorija, napredovanje, i sl.). Slijedeće skupine osoba bi bile podložnije diskriminaciji u domaćem kontekstu (abecednim redom): etničke manjine (osobito Romi), LGBT osobe, osobe s invaliditetom i starije osobe. U pritužbama na diskriminaciju koje pristižu pučkom pravobranitelju najzastupljenije diskriminacijske osnove su etnička pripadnost (srpske, bošnjačke i romske manjine), spol, društveni položaj i socijalno podrijetlo te invaliditet. Najveći broj pritužbi odnosio se na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja, pravosuđe, upravu i pristup dobrima i uslugama srpske, bošnjačke i romske manjine. Potonja etnička skupina se najčešće spominje u kontekstu rješavanja statusnih pitanja – primjerice upis u državljanstvo, pristup stanovanju, pristup tržištu rada, pristup uslugama, školstvo. (Izvor: Pučki pravobranitelj: Izvješće o pojavama diskriminacije za 2009. godinu, rujan 2010.) Iz izvješća Pravobraniteljice za potrebe osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom najčešće trpe diskriminaciju u pristupu javnim dobrima i uslugama (što uključuje i propuštanje razumne prilagodbe), zapošljavanju, obrazovanju, ostvarivanju zdravstvene i socijalne zaštite te strukturalnu diskriminaciju koja onemogućava ravnopravno uključivanje u sustav obrazovanja od predškolske do starije životne dobi. (Izvor: Pravobraniteljica za potrebe osoba sa invaliditetom: Izvješće o radu za 2009. godinu) Iz Izvješća pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2010. godinu proizlazi da je teško procijeniti koliko je uistinu raširena diskriminacija temeljem seksualne orijentacije ili rodnog identiteta u područjima kao što je tržište rada, pristup tržišnim uslugama, zdravlje ili obrazovanje. Međutim, učestalo nasilje i zločini iz mržnje prema LGBTiQ osobama svjedoče o postojanju homofobije u hrvatskom društvu. (Izvor: Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova: Izvješće o radu za 2010 godinu) 11 Zagreb pride, dostupno na http://www.zagreb-

pride.net/web/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=37&Itemid=67&lang=hr , stranica je posjećena 5. srpnja 2011.

http://www.zagreb-pride.net/web/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=37&Itemid=67&lang=hr



56


Prepoznavanje i osiguravanje da oni koje se obrazuje prepoznaju, da navodno liberalne NVO/ sindikati često imaju vlastite predrasude. Pojedine vjerske udruge izražavaju diskriminatorne stavove prema LGBTiQ osobama. http://ljudima-prijatelj.blogspot.com/2008/07/prosvjed-120-udruga-graana.html Identificirati, u nacionalnom kontekstu, diskriminirane grupe, ne samo od cjelokupnog društva već i od drugih grupa koje se diskriminira, npr. aktivisti za prava homoseksualaca mogu doživljavati netolerantno neke religijske grupe i obrnuto; grupe za osobe invaliditetom mogu diskriminirati na temelju rase; sve grupe mogu imati nesvjesne predrasude prema umirovljenicima ili mladima; unutar široko definiranih skupina npr. invaliditet, može postojati razdor o tome tko ima pravo spadati u tu skupinu Materijali Tekst dviju Direktiva i relevantnog nacionalnog zakonodavstva, i kada je dostupno ne-pravni sažeci (vidi Odjeljak 1). Relevantne ustavne i zakonske odredbe su: 1. čl. 14. Ustava Republike Hrvatske, (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98 –

pročišćeni tekst, 113/2000, 124/2000 – pročišćeni tekst, 28/2001, 41/2001 – pročišćeni tekst, 55/2001 – ispravak, 76/2010)

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. 2. Zakon o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08) I. OPĆE ODREDBE Svrha zakona Članak 1. (1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

http://ljudima-prijatelj.blogspot.com/2008/07/prosvjed-120-udruga-graana.html

57


(2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. (3) Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka. II. OBLICI DISKRIMINACIJE Izravna i neizravna diskriminacija Članak 2. (1) Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. (2) Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Uznemiravanje i spolno uznemiravanje Članak 3. (1) Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. (2) Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. (3) Na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju. Poticanje na diskriminaciju i propuštanje razumne prilagodbe Članak 4. (1) Poticanje na diskriminaciju, ako je počinjeno s namjerom, smatrat će se diskriminacijom u smislu članka 1. ovoga Zakona. (2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatrat će se i propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući: – korištenje javno dostupnih resursa, – sudjelovanje u javnom i društvenom životu, – pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada, prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti. Segregacija Članak 5. (1) Diskriminacijom iz članka 1. ovoga Zakona smatra se i segregacija. (2) Segregacija u smislu ovoga Zakona predstavlja prisilno i sustavno razdvajanje osoba po nekoj od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona. Teži oblici diskriminacije

58


Članak 6. (1) Težim oblikom diskriminacije u smislu ovoga Zakona smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija), koja je počinjena kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije. (2) Sud će voditi računa o okolnostima iz stavka 1. ovoga članka pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete te pri odmjeravanju kazne za prekršaje utvrđene ovim Zakonom. Zaštita od viktimizacije Članak 7. Nitko ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog toga jer je u dobroj vjeri prijavio diskriminaciju, nazočio diskriminaciji, odbio nalog za diskriminatornim postupanjem ili na bilo koji način sudjelovao u postupku vođenom povodom diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona. Područje primjene Članak 8. Ovaj se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima: 1. rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije, 2. obrazovanja, znanosti i športa, 3. socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti, 4. zdravstvene zaštite, 5. pravosuđa i uprave, 6. stanovanja, 7. javnog informiranja i medija, 8. pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih, 9. članstva i djelovanja u sindikatima, organizacijama civilnoga društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama, 10. sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu. III. ZABRANA DISKRIMINACIJE Zabrana diskriminacije i iznimke od zabrane diskriminacije Članak 9. (1) Diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u sljedećim slučajevima: 1. kada je takvo postupanje određeno zakonom u cilju očuvanja zdravlja i prevencije kaznenih i prekršajnih djela te kada su upotrijebljena sredstva primjerena i nužna cilju koji se želi postići, 2. pozitivne akcije, odnosno kada je takvo postupanje temeljeno na odredbama

59


zakona, podzakonskog akta, programa, mjera ili odluka u cilju poboljšanja položaja etničkih, vjerskih, jezičnih ili drugih manjina ili drugih skupina građana ili osoba diskriminiranih po osnovama iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, 3. pogodovanja trudnicama, djeci, mladeži, starijim osobama, osobama s pravnom obvezom uzdržavanja koje redovito ispunjavaju obvezu uzdržavanja i osobama s invaliditetom u cilju njihove zaštite kada je takvo postupanje temeljeno na odredbama zakona, podzakonskog akta, programa i mjera, 4. u odnosu na određeni posao kada je priroda posla takva ili se posao obavlja u takvim uvjetima da karakteristike povezane s nekim od osnova iz članka 1. ovoga Zakona predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla pod uvjetom da je svrha koja se time želi postići opravdana i uvjet odmjeren, 5. pri zasnivanju radnog odnosa, uključenja u članstvo te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslanjem crkve i vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, te druge javne ili privatne organizacije koje djeluju u skladu s Ustavom i zakonima, ako tako zahtijevaju vjerska doktrina, uvjerenja ili ciljevi, 6. na temelju dobi i spola pri ugovaranju premija, osiguranina i drugih uvjeta u osiguranju u skladu s relevantnim i točnim statističkim podacima i pravilima aktuarske matematike, pri čemu troškovi vezani uz trudnoću i majčinstvo ne mogu opravdati razlike, 7. određivanja najniže dobi i/ili profesionalnog iskustva i/ili stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ili kao uvjeta za stjecanje drugih pogodnosti vezanih uz radni odnos kada je to predviđeno posebnim propisima, 8. određivanja prikladne i primjerene najviše dobi kao razlog za prestanak radnog odnosa te propisivanje dobi kao uvjeta za stjecanje prava na mirovinu, 9. na temelju državljanstva prema posebnim propisima, 10. stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveze iz obiteljskog odnosa kada je to određeno zakonom, a osobito u cilju zaštite prava i interesa djece, što mora biti opravdano legitimnom svrhom, zaštitom javnog morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama Obiteljskog zakona. (3) Sve iznimke iz stavka 2. ovoga članka trebaju se tumačiti razmjerno cilju i svrsi zbog kojih su određene. Obveza prijavljivanja i davanja podataka Članak 10. (1) Tijela i osobe iz članka 8. ovoga Zakona dužni su prijaviti osnovanu sumnju na diskriminaciju pučkom pravobranitelju ili posebnim pravobraniteljima, uz pristanak osobe za koju postoji sumnja da je žrtva diskriminacije. (2) Tijela i osobe iz članka 8. ovoga Zakona dužni su u roku od 15 dana dati sve podatke i tražene dokumente vezane uz diskriminaciju na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnih pravobranitelja. Pravo na naknadu štete Članak 11. Žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose.

60


IV. INSTITUCIONALNI OKVIR Središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije Članak 12. (1) Poslove središnjeg tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije obavlja pučki pravobranitelj. (2) Pučki pravobranitelj u okviru svoga rada: 1. zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba iz članka 10. ovoga Zakona, 2. fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog diskriminacije pruža potrebne obavijesti o njihovim pravima i obvezama te mogućnostima sudske i druge zaštite, 3. ako nije započet sudski postupak, ispituje pojedinačne prijave i poduzima radnje iz svoje nadležnosti potrebne za otklanjanje diskriminacije i zaštitu prava diskriminirane osobe, 4. upozorava javnost na pojave diskriminacije, 5. uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja uz mogućnost sklapanja izvansudske nagodbe, 6. podnosi kaznene prijave u vezi sa slučajevima diskriminacije nadležnom državnom odvjetništvu, 7. prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije, 8. u svom godišnjem izvješću, a po potrebi i izvanrednim izvješćem Hrvatski sabor izvješćuje o pojavama diskriminacije, 9. provodi istraživanja u području diskriminacije, daje mišljenja i preporuke te predlaže Vladi Republike Hrvatske odgovarajuća zakonska i strateška rješenja. Posebni pravobranitelji Članak 13. Pojedine poslove iz članka 12. stavka 2. točke 1. do 6. ovoga Zakona obavljaju posebni pravobranitelji kada je to utvrđeno posebnim zakonom. Vođenje evidencija Članak 14. (1) Sva pravosudna tijela dužna su voditi evidencije o sudskim predmetima vezanim za diskriminaciju i osnovama diskriminacije po kojima se ti postupci vode te ih dostavljati ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. (2) Posebni pravobranitelji dužni su voditi evidencije o slučajevima diskriminacije iz njihove nadležnosti. (3) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa i posebni pravobranitelji iz stavka 2. ovoga članka dužni su dostaviti evidencije i statističke podatke o sudskim predmetima vezanim za diskriminaciju, pučkom pravobranitelju do 1. veljače za prethodnu kalendarsku godinu. (4) Pučki pravobranitelj i posebni pravobranitelji dužni su sve evidencije o slučajevima diskriminacije iz njihove nadležnosti iskazati po spolu. Socijalni dijalog i suradnja s organizacijama civilnog društva Članak 15. (1) Pučki pravobranitelj pri izradi redovitih izvješća, mišljenja i preporuka o pojavama diskriminacije konzultirat će socijalne partnere i organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom i promicanjem ljudskih prava, organizacije koje se bave zaštitom prava skupina izloženih visokom riziku diskriminacije, crkve i vjerske organizacije upisane u

61


Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj na temelju Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica te Savjet za nacionalne manjine. (2) U smislu ovoga Zakona socijalni partneri su reprezentativne udruge sindikata i poslodavaca više razine. V. POSTUPAK PRED SUDOM Zajedničke odredbe Članak 16. (1) Svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u članku 17. ovoga Zakona. (2) Posebni postupci za zaštitu od diskriminacije u području rada i zapošljavanja smatrat će se sporovima iz radnih odnosa. (3) Sud i druga tijela koja provode postupak dužna su radnje u postupku poduzimati hitno, nastojeći da se sve tvrdnje o diskriminaciji što prije ispitaju. Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije Članak 17. (1) Osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti: 1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije), 3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete), 4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima. (2) O zahtjevima iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sud primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (3) Zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka mogu se istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za njih, bez obzira na to je li za te zahtjeve propisano rješavanje u redovitom ili u posebnom parničnom postupku, osim sporova o smetanju posjeda. U tom slučaju primjenjuju se mjerodavna pravila za vrstu spora o kojoj je riječ, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (4) Zahtjev za objavu presude iz stavka 1. točke 4. ovoga članka sud će usvojiti ako utvrdi: 1. da je do povrede prava na jednako postupanje došlo posredstvom medija, ili 2. da je informacija o postupanju koje krši pravo na jednako postupanje bila objavljena u medijima, a objavljivanje presude je potrebno radi potpune naknade učinjene štete ili zaštite od nejednakog postupanja u budućim slučajevima. (5) Ako usvoji zahtjev za objavom presude, sud će naložiti da se presuda objavi u cijelosti. Iznimno, sud može odrediti da se presuda objavi u dijelovima ili da se iz

62


teksta presude uklone određeni osobni podaci ako je to potrebno radi zaštite privatnosti stranaka i drugih osoba, a ne dovodi u pitanje svrhu pružene pravne zaštite. (6) Presuda kojom se nalaže objava u medijima obvezuje nakladnika medija u kojem treba objaviti presudu, bez obzira na to je li bio stranka u postupku. Nadležnost Članak 18. (1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, za sporove po tužbi iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona u prvom je stupnju stvarno nadležan općinski sud. (2) Za sporove po tužbi iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno boravište te sud mjesta gdje se dogodila šteta ili je počinjena radnja diskriminacije. Privremene mjere Članak 19. (1) Prije pokretanja ili u tijeku postupka povodom zahtjeva iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona sud može, na prijedlog stranke, odrediti privremene mjere. (2) Na privremene mjere iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona. Iznimno, pretpostavke za određivanje privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka jesu: 1. da je podnositelj zahtjeva učinio vjerojatnim da je povrijeđeno njegovo pravo na jednako postupanje te 2. da je određivanje mjere potrebno radi otklanjanja opasnosti od nenadoknadive štete, osobito teške povrede prava na jednako postupanje, ili sprječavanja nasilja. Teret dokazivanja Članak 20. (1) Ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. (2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se u prekršajnom i kaznenom postupku. Sudjelovanje trećih Članak 21. (1) U parnicu povodom tužbe iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona može se kao umješač na strani tužitelja diskriminacije pridružiti tijelo, organizacija, ustanova, udruga ili druga osoba koja se u okviru svoje djelatnosti bavi zaštitom prava na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima odlučuje u postupku. O sudjelovanju umješača odlučuje sud primjenjujući na odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku. (2) Sud će dopustiti sudjelovanje umješača iz stavka 1. ovoga članka samo uz pristanak tužitelja. (3) Umješač iz stavka 1. ovoga članka može poduzimati radnje u postupku i ima u postupku sva prava koja pripadaju umješaču. Rok za ispunjenje činidbe, ovršnost Članak 22. U povodu zahtjeva iz članka 17. stavka 1. točke 2. i 4. ovoga Zakona sud može

63


odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu ili odrediti kraći rok za ispunjenje činidbe koje su naložene tuženiku. Izvanredni pravni lijekovi Članak 23. U postupcima iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona revizija je uvijek dopuštena. Udružna tužba za zaštitu od diskriminacije Članak 24. (1) Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, a imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava na jednako postupanje mogu podnijeti tužbu protiv osobe koja je povrijedila pravo na jednako postupanje, ako učine vjerojatnim da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje većeg broja osoba koje pretežno pripadaju skupini čija prava tužitelj štiti. (2) U tužbi iz stavka 1. mogu se istaknuti zahtjevi da se: 1. utvrdi da je postupanje tuženika povrijedilo pravo na jednako postupanje u odnosu na članove skupine, 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice u odnosu na članove skupine, 3. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima. (3) O tužbi iz stavka 1. ovoga članka u prvom stupnju odlučuje županijski sud opće mjesno nadležan za tuženika, ili županijski sud mjesta na kojem je počinjena radnja diskriminacije ili Županijski sud u Zagrebu. (4) Ostale postupovne odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tužbe iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na tužbu iz stavka 1. ovoga članka. VI. PREKRŠAJNE ODREDBE Članak 25. (1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. (3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka koji učini obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u vezi s obrtom ili djelatnošću koju obavlja, kaznit će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 200.000,00 kuna. (4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 300.000,00 kuna.

64


Članak 26. (1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja radnjama spolne naravi povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 40.000,00 kuna. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. (3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kaznit će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 250.000,00 kuna. (4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 350.000,00 kuna. Članak 27. (1) Odgovorna osoba u državnom tijelu i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnog pravobranitelja, u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva ne podnese očitovanja, podatke i dokumente vezane uz diskriminaciju i ne omogući uvid u njih kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u državnom tijelu i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnog pravobranitelja u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva ne omogući uvid u spis. Članak 28. (1) Tko s namjerom dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je u dobroj vjeri prijavila diskriminaciju ili na bilo koji način sudjelovala u postupku zbog diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 20.000,00 kuna. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj tko s namjerom dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je nazočila diskriminaciji ili koja je odbila nalog za diskriminatornim postupanjem. (3) Za pokušaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinitelj će se kazniti. (4) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. (5) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 150.000,00 kuna. (6) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna. Članak 29. Za prekršaje propisane ovim Zakonom, pored ovlaštenih tužitelja propisanih člankom 109. stavkom 1. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog može podnijeti pučki pravobranitelj i posebni pravobranitelj.

65


VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 30. Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa objavit će obrasce za statističko praćenje vezano uz članak 14. ovoga Zakona u »Narodnim novinama« u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 31. Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2009. Klasa: 004-01/08-01/02 Zagreb, 9. svibnja 2008. 3. Zakon o ravnopravnosti spolova (Narodne novine br. 82/08)

čl. 6. st. 3. Zabranjuje se diskriminacija na temelju spolne orijentacije. 4. Zakon o istospolnim zajednicama (Narodne novine 116/03) I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuje istospolna zajednica i pravni učinci postojanja te zajednice. Članak 2. Istospolna zajednica, u smislu ovoga Zakona, je životna zajednica dviju osoba istog spola (u daljnjem tekstu: partner/ica) koje nisu u braku, izvanbračnoj ili drugoj istospolnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na načelima ravnopravnosti partnera, međusobnog poštovanja i pomaganja, te emotivnoj vezanosti partnera. Članak 3. Istospolnom zajednicom smatra se životna zajednica osoba koje: – su starije od 18 godina, – nisu lišene poslovne sposobnosti, – nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj zaključno do četvrtog stupnja. Članak 4. Pravni učinci postojanja istospolne zajednice su pravo na uzdržavanje jednog od partnera/ice i pravo na stjecanje i uređivanje međusobnih odnosa u svezi imovine te pravo na uzajamno pomaganje. Članak 5. Za rješavanje sporova o pitanjima koja uređuje ovaj Zakon, nadležan je sud prema općim pravilima postupanja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. II. UZDRŽAVANJE Članak 6. (1) U istospolnoj zajednici partner/ica koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svoga partnera/ice.

66


(2) Ako je prestala istospolna zajednica, partner/ica koji ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka i članka 2. ovoga Zakona ima pravo na uzdržavanje od drugog partnera/ice. (3) Tužba za uzdržavanje može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana prestanka istospolne zajednice. Članak 7. Sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje partnera/ice, ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugog partnera/icu. Članak 8. (1) Sud može odlučiti da obveza uzdržavanja partnera/ice traje do godine dana, osobito kad je tužitelj/ica u mogućnosti u dogledno vrijeme osigurati sredstva za život na drugi način. (2) U opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja. (3) Tužba za produljenje uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno. Članak 9. (1) Pravo na uzdržavanje prestaje ako partner/ica sklopi brak. (2) Pravo na uzdržavanje prestaje sudskom odlukom ako sud utvrdi da uzdržavani partner/ica živi u izvanbračnoj ili novoj istospolnoj zajednici ili da je postao nedostojan toga prava ili ako više ne postoji koji od uvjeta iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona. (3) Sud će odrediti da pravni učinak odluke o prestanku uzdržavanja iz stavka 2. ovoga članka nastaje i prije njene pravomoćnosti, od dana kada su nastupile pretpostavke za prestanak uzdržavanja. Članak 10. U postupku određivanja uzdržavanja primjenjuju se odgovarajuće odredbe Obiteljskog zakona. III. IMOVINSKI ODNOSI Članak 11. Partneri/ice mogu imati zajedničku stečevinu i vlastitu imovinu. Članak 12. Zajednička stečevina je imovina koju su partneri/ice stekli radom za vrijeme trajanja istospolne zajednice ili potječe iz te imovine. Članak 13. Partneri/ice su u jednakim dijelovima suvlasnici u zajedničkoj stečevini. Članak 14. Na zajedničku stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Članak 15. (1) Za poslove redovite uprave smatra se da je drugi partner/ica dao svoj pristanak ako se ne dokaže suprotno. (2) Nepostojanje pristanka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Članak 16. Dobitak od igara na sreću zajednička je stečevina. Članak 17.

67


(1) Imovina koju partner/ica ima u trenutku početka postojanja istospolne zajednice ostaje njegova vlastita imovina. (2) Vlastita imovina je i imovina koju je partner/ica stekao tijekom istospolne zajednice nasljeđivanjem ili darovanjem. Članak 18. (1) Autorsko djelo je vlastita imovina onog partnera/ice koji ga je stvorio. (2) Imovinska korist od autorskog prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarenih tijekom istospolne zajednice zajednička je stečevina. Članak 19. (1) Imovinskopravni odnosi partnera/ice mogu se urediti ugovorom o uređenju imovinskopravnih odnosa na postojećoj ili budućoj stečevini i imovini. (2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka se sklapa u pisanom obliku, a potpisi partnera/ica moraju biti ovjereni. Članak 20. Ugovorom o uređenju imovinskopravnih odnosa partnera/ica nije dopušteno ugovoriti primjenu stranog prava na imovinskopravne odnose. IV. ZABRANA DISKRIMINACIJE Članak 21. (1) Zabranjuje se svaka diskriminacija, izravna i neizravna na osnovi istospolne zajednice kao i činjenice homoseksualne orijentacije. (2) Poticanje druge osobe na diskriminaciju smatra se diskriminacijom u smislu stavka 1. ovoga članka. (3) Izravna diskriminacija znači svako postupanje kojim se osoba koja je član istospolne zajednice stavlja ili je bila stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji na temelju činjenice da je član istospolne zajednice. (4) Neizravna diskriminacija postoji kada određena naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa osobu koja je član istospolne zajednice na temelju te činjenice stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe. V. ZAVRŠNA ODREDBA Članak 22. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. 5. Zakon o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11) Čl. 5 (4) Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima. (5) Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima. Članak 129.

68


(1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. (2) Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. (3) Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa. (4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom može i bez prethodnog zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u roku od petnaest dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zatražiti radnik koji ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, radnik koji je na temelju ugovora o radu upućen na rad u inozemstvo i radnik na kojeg se ne primjenjuje niti jedan kolektivni ugovor. (5) Ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu predviđen postupak mirnoga rješavanja nastaloga spora, rok od petnaest dana za podnošenje zahtjeva sudu teče od dana okončanja toga postupka. (6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na postupak zaštite dostojanstva radnika iz članka 130. ovoga Zakona. (7) Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, nadležan sud u smislu odredbi ovoga Zakona je sud nadležan za radne sporove. Zaštita dostojanstva radnika Članak 130. (1) Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. (2) Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. (3) Poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji. (4) Ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja, ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom. (5) Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima

69


pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada. (6) Za vrijeme prekida rada iz stavka 4. i 5. ovoga članka radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio. (7) Svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika su tajni. (8) Ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa. (9) Protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa niti smije biti razlog za diskriminaciju. 6. Kazneni zakon (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01,

111/03,190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11) Članak 106. (1) Tko na temelju razlike u rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, ili zbog pripadnosti etničkoj i nacionalnoj zajednici ili manjini u Republici Hrvatskoj, uskrati ili ograniči slobodu ili pravo čovjeka i građanina utvrđeno ustavom, zakonom ili drugim propisom, ili koji na temelju te razlike ili pripadnosti daje građanima povlastice ili pogodnosti, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko pripadniku naroda, etničke i nacionalne zajednice ili manjine uskrati ili ograniči pravo na slobodu izražavanja narodnosne pripadnosti ili na kulturnu autonomiju. (3) Tko suprotno propisima u uporabi jezika i pisma, uskrati ili ograniči građaninu njegovo pravo služiti se svojim jezikom i pismom, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Rasna i druga diskriminacija Članak 174. (1) Tko na temelju razlike u rasi, vjeri, jeziku, političkom ili drugom uvjerenju, imovini, rođenju, neobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, spolu, boji kože, nacionalnosti ili etničkome podrijetlu krši temeljna ljudska prava i slobode priznate od međunarodne zajednice, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Kaznom iz stavka 1. Ovoga članka kaznit će se tko progoni organizacije ili pojedince zbog njihova zalaganja za ravnopravnost ljudi. (3) Tko u cilju širenja rasne, vjerske, spolne, nacionalne, etničke mržnje ili mržnje po osnovi boje kožeili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina, ili u cilju omalovažavanja, javno iznese ili pronese zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti jedne rase, etničke ili vjerske zajednice, spola, nacije ili zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti po osnovi boje kože ili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina kaznit će se kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

70


(4) Tko s ciljem iz stavka 3. ovog članka putem računalnog sustava raspačava ili na drugi način učini dostupnim javnosti materijale kojima se poriče, znatnije umanjuje, odobrava ili opravdava kazneno djelo genocida ili zločina protiv čovječnosti , Kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine Izvodi iz medijskog i parlamentarnog praćenja njihovog usvajanja http://www.jutarnji.hr/sabor-donio-zakon-protiv-diskriminacije/256648/ http://www.index.hr/vijesti/clanak/kardinal-bozanic-osudio-117-zastupnika-odrekli-su-se-boga-radi-novca/394441.aspx http://www.index.hr/vijesti/clanak/europske-gay-udruge-obrusile-se-na-crkvu-u-hrvata-/392213.aspx http://www.index.hr/vijesti/clanak/novi-zakon-o-suzbijanju-diskriminacije-najvisa-kazna-300-tisuca-kuna-/416368.aspx http://www.monitor.hr/clanci/civilne-udruge-hrvatska-nije-spremna-za-eu/47058/ http://www.kriz-zivota.com/zoom/3797/biskup_pozaic_ostro_kritizirao_zakon/ Citati relevantnih dijelova istraživanja nacionalnih periodičkih izvješća Vijećima CEDAW-u, CERD-u, CoRoC-u, i ICCPR-a, kao i iz materijala ILO-a CEDAW C/CRO/CC 2-3 15 February 2005 Engleski tekst dostupan na adresi: http://www.un.org/womenwatch/daw/cedaw/cedaw32/conclude-comments/Croatia/CEDAW-CC-CRO-0523910E.pdf 19. Odbor izražava zabrinutost što država stranka nije poduzela odgovarajuće mjere za provedbu preporuka u svezi nekih područja zabrinutosti na koje je ukazao u svojim prethodnim Zaključnim komentarima usvojenim 1998. (A/53/38/Rev.1). Posebice, Odbor drži da se njegovom zahtjevu za dostavljanjem više podataka o položaju žena pripadnica manjina (dio prvi, članak 115.) te žena s invaliditetom (isto, članak 116.) nije obratilo dovoljno pažnje. 29. Odbor je zabrinut što su Romkinje i dalje u osjetljivom i marginaliziranom položaju, posebno obzirom na obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvenu skrb te sudjelovanje u javnom životu i odlučivanju. Odbor je također zabrinut zbog poteškoća Romkinja u ostvarenju prava na državljanstvo u skladu s člankom 9. Konvencije. 30. Odbor traži da država stranka poduzme djelotvorne mjere za uklanjanje diskriminacije Romkinja, kako u društvu općenito tako i unutar njihovih zajednica, te da jača poštivanje njihovih ljudskih prava putem djelotvornih i proaktivnih

http://www.jutarnji.hr/sabor-donio-zakon-protiv-diskriminacije/256648/

http://www.jutarnji.hr/sabor-donio-zakon-protiv-diskriminacije/256648/

http://www.index.hr/vijesti/clanak/kardinal-bozanic-osudio-117-zastupnika-odrekli-su-se-boga-radi-novca/394441.aspx

http://www.index.hr/vijesti/clanak/kardinal-bozanic-osudio-117-zastupnika-odrekli-su-se-boga-radi-novca/394441.aspx

http://www.index.hr/vijesti/clanak/europske-gay-udruge-obrusile-se-na-crkvu-u-hrvata-/392213.aspx

http://www.index.hr/vijesti/clanak/europske-gay-udruge-obrusile-se-na-crkvu-u-hrvata-/392213.aspx

http://www.index.hr/vijesti/clanak/novi-zakon-o-suzbijanju-diskriminacije-najvisa-kazna-300-tisuca-kuna-/416368.aspx

http://www.index.hr/vijesti/clanak/novi-zakon-o-suzbijanju-diskriminacije-najvisa-kazna-300-tisuca-kuna-/416368.aspx

http://www.monitor.hr/clanci/civilne-udruge-hrvatska-nije-spremna-za-eu/47058/

http://www.monitor.hr/clanci/civilne-udruge-hrvatska-nije-spremna-za-eu/47058/

http://www.kriz-zivota.com/zoom/3797/biskup_pozaic_ostro_kritizirao_zakon/

http://www.kriz-zivota.com/zoom/3797/biskup_pozaic_ostro_kritizirao_zakon/

http://www.un.org/womenwatch/daw/cedaw/cedaw32/conclude-comments/Croatia/CEDAW-CC-CRO-0523910E.pdf

http://www.un.org/womenwatch/daw/cedaw/cedaw32/conclude-comments/Croatia/CEDAW-CC-CRO-0523910E.pdf

71


mjera, uključujući i privremene posebne mjere u skladu s člankom 4. stavkom 1. Konvencije i Opće preporuke 25 Odbora, te programa jačanja svijesti. On poziva državu stranku da u svom slijedećem Izvješću opsežno prikaže položaj žena i djevojčica Romkinja, s podacima razvrstanim prema spolu, u svezi njihovih obrazovnih mogućnosti i postignuća, dostupnosti službi za zapošljavanje i onih zdravstvene zaštite te sudjelovanja i javnom životu i odlučivanju, posebno s obzirom na politike koje ih izravno pogađaju. Odbor traži da država stranka osigura jednakost za Romkinje u ostvarenju prava na državljanstvo. Odbor poziva državu stranku da prati položaj Romkinja te da u slijedećem izvješću procijeni utjecaj njezine politike i programskih mjera za pružanje potpore Romkinjama. CERD CERD/C/HR/CO-8 24. ožujka 2009. Engleski tekst dostupan na adresi: http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/G09/412/76/PDF/G0941276.pdf?OpenElement Odbor pozdravlja usvajanje novih zakona čiji je cilj primjena različitih odredaba Konvencije, posebice usvajanje Zakona o suzbijanju diskriminacije (2009.), Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (2002.) te Zakona o ostvarivanju prava na pravnu pomoć (2008.). 10. Odbor pozdravlja činjenicu da je država potpisnica prikupila podatke o etničkom sastavu stanovništva, međutim izražava žaljenje zbog činjenice da nedostaje podatak o tome na koji su način prikupljeni ti podaci te o kriterijima na kojima se temelje, posebice o tome jesu li isti u skladu s Općom preporukom Odbora br. 8 (1990.) o samoizjašnjavanju u smislu pripadnosti određenoj rasnoj ili etničkoj skupini. 13. Usprkos činjenici da je usvojen zakon o ostvarivanju prava na pravnu pomoć, Odbor sa zabrinutošću uočava navode o teškoćama pri ostvarivanju pravne pomoći, posebice za pripadnike manjinskih skupina, zbog složenosti postupaka i funkcioniranja lokalnih upravnih i pravosudnih tijela. 14. Pozdravljajući mjere koje je država potpisnica usvojila u cilju ukidanja diskriminacije romskih zajednica, kao što je Akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma i Nacionalni program za Rome, Odbor je i dalje zabrinut zbog diskriminacije s kojom su suočeni pripadnici romske manjine pri ostvarivanju ljudskih prava, posebice na području obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja, državljanstva i političke aktivnosti. Odbor također primjećuje i nevoljkost pripadnika romske manjine da se izjasne kao takvi u trenutku kada se prikupljaju takvi podaci na nacionalnoj razini. (čl. 5. i 2.) 17. Odbor prima na znanje podatke koje je država potpisnica iznijela vezano za državljanstvo. Međutim, ponovno izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da se neke etničke skupine, posebice osobe romskog, srpskog ili bošnjačkog podrijetla, i dalje susreću s poteškoćama kad je riječ o pribavljanje dokumenata potrebnih za

http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/G09/412/76/PDF/G0941276.pdf?OpenElement


72


stjecanje državljanstva. (čl.5. stavak d. točke (ii) and (iii)) 20. Pozdravljajući mjere koje je država potpisnica poduzela u cilju ukidanja nerazmjera između različitih regija države potpisnice kako bi se osigurali održivi uvjeti povratka izbjeglica i drugih prognanika, Odbor uočava da su područja od posebne državne skrbi i dalje zaostala u gospodarskom smislu. (čl. 5. stavak e.) 21. Pozdravljajući mjere poduzete u cilju jačanja razumijevanja između etničkih skupina u državi potpisnici te promicanja ozračja u kojem vlada tolerancija, uključujući izobrazbu državnih službenika na svim razinama, Odbor izražava zabrinutost zbog navoda o društvenim predrasudama kojima su izložene određene manjinske skupine, kao što su romska i srpska manjina. Također izražava zabrinutost zbog navoda o sve većim etničkim tenzijama u susjednoj državi bivše Jugoslavije te uočava da su se u povijesti etničke tenzije unutar bivše Jugoslavije znale proširiti na čitavu regiju (čl. 7.) CoRoC CRC/C/15/ Add. 243 1. listopada 2004. Engleski teskt dostupan na adresi: http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/898586b1dc7b4043c1256a450044f331/150f4d6ebc51e89cc1256f2000561962/$FILE/Final%20CO%20Croatia.pdf Prikupljanje podataka 17. Odbor je zabrinut zbog nedostatka prikupljenih statističkih podataka i drugih informacija o položaju djece, posebice pripadnika različitih etničkih i najranjivijih skupina. Ta vrsta podataka nedostaje osobito u odnosu na djevojčice, djecu s ulice, djecu s posebnim potrebama, djecu prognanike i izbjeglice te djecu tražitelje azila, djecu pripadnike manjinskih skupina i romsku djecu. 18. Odbor preporuča državi stranci da poduzme djelotvorne mjere kako bi osigurala raspoloživost vjerodostojnih podataka koje se odnose na osobe mlađe od 18 godina, prikupljenih prema dobi, spolu, etničkom podrijetlu, te da utvrdi odgovarajuće razlikovne pokazatelje u svim područjima Konvencije i svih skupina djece u društvu, ocjene postignutog napretka i teškoća što stoje na putu ostvarenja prava djece. Nediskriminacija 21. Odbor uvažava različite napore koje je država stranka učinila nastavno na njegove ranije preporuke, no ostaje zabrinut glede de facto diskriminacije etničkih i nacionalnih manjina, Roma i djece stranaca, te slučajeva šikaniranja i mržnje koji imaju negativne posljedice po razvoj djeteta. Odbor se pridružuje Odboru za ukidanje rasne diskriminacije u njegovoj zabrinutosti zbog nepostojanja zakonskih odredbi kojima se zabranjuje poticanje na rasnu diskriminaciju i nasilje, te glede primjerenosti napora u istrazi i progonu osoba odgovornih za raspirivanje etničke mržnje.

http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/898586b1dc7b4043c1256a450044f331/150f4d6ebc51e89cc1256f2000561962/$FILE/Final%20CO%20Croatia.pdf

http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/898586b1dc7b4043c1256a450044f331/150f4d6ebc51e89cc1256f2000561962/$FILE/Final%20CO%20Croatia.pdf

73


(CERD/C/60/CO/4, para. 12). Pravo na ime i nacionalnost 31. Odbor pozdravlja napore zemlje članice u izmjeni zakonodavstva u skladu s odredbama i načelima Konvencije, ali je i dalje zabrinut zbog razlika u dostupnosti državljanstva, što uglavnom pogađa djecu pripadnike manjinskih grupa, a posebno romsku djecu. 52. Preporuka je Odbora da država potpisnica poduzme sve potrebne mjere kako bi bio osiguran jedaki pristup zdravstvenoj zaštiti i jednaka kvaliteta zdravstvene zaštite svoj djeci, pri čemu posebnu pažnju treba posvetiti djeci pripadnicima etničkih i manjinskih skupina, a osobito djeci Romima. Preporuka Odbora je također da država potpisnica pojača svoje napore kako bi unaprijedila korištenje pravilnog pristupa dojenju, uključujući pridržavanje međunarodnog kodeksa za marketing, te da osigura učinkovitu provedbu programa dojenja u skladu s međunarodnim standardima. Odbor također preporučuje da se djeca tijekom hospitalizacije ne odvajaju od roditelja. Pravo na adekvatan životni standard 55. Odbor uočava mjere koje je država potpisnica poduzela kako bi osigurala ekonomski rast, međutim i dalje je zabrinut zbog proširenog siromaštva u hrvatskom društvu, kojim su posebno pogođene obitelji s više djece, obitelji kojima je na čelu majka, te manjinske obitelji, uključujući romske obitelji, obitelji stranog porijekla u područjima u kojima su se odvijali ratni sukobi. 56. U skladu sa svojim ranijim preporukama (Ibid. para. 31), Odbor preporučuje da država potpisnica: (a) Poduzme sve nužne mjere „maksimalno koristeći ...sve dostupne resurse „ kako bi ubrzala proces otklanjanja siromaštva djece, a osobito kako bi uklonila regionalne razlike, te (b) Nastavi pružati materijalnu pomoć i podršku obiteljima u nepovoljnom ekonomskom položaju, posebno romskim obiteljima i obiteljima stranog porijekla, kako bi osigurala ostvarivanje prava djece na adekvatni životni standard, (c) Da uključi djecu u Strategiju za suzbijanje siromaštva putem konkretnih programa usmjerenih na rješavanje specifičnih teškoća s kojima se susreću siromašna djeca. 58. Preporuka je odbora da država potpisnica (a) poduzme sve nužne za punu primjenu članaka 28 i 29 Konvencije, posebno u odnosu na djecu pripadnike najranjivijih skupina (tj. manjinskih grupa, onih koji žive u siromaštvu, itd.), (b) osigura provedbu Nacionalnog programa za Rome time što će osigurati adekvatne ljudske i financijske resurse, te periodički evaluirati napredak u provođenju programa, (c) osigurati više sredstava kako bi se smanjio broj smjena u školama te poboljšala kvaliteta obrazovanja u cijeloj zemlji, u cilju ostvarivanja ciljeva postavljenih u članku 29, stavku 1 Konvencije te u allocate more funds to reduce the number of shifts in schools and to improve the quality of education in the whole country in order to

74


achieve the goals set out in article 29, paragraph 1, of the Convention and in the Općem komentaru Odbora o ciljevima obrazovanja (CRC/GC/2001/1), (d) Osigurati da obrazovanje o ljudskim pravima, uključujući i prava djeteta, bude uključeno u školski kurikulum, da materijali budu dostupni na različitim jezicima koji se koriste u školama, te da se osifura potrebni program osposobljavanja za učitelje i nastavnike, (e) poduzme mjere ka decentralizaciji, (f) usvoji metode poučavanja kojima se potiče aktivno učenje usmjereno na dijete i jača sudjelovanje djece, (g) poduzme sve potrebne mjere za integraciju djece s invaliditetom u redovni sustav obrazovanja, uključujući i strukovno obrazovanje, te za integraciju ove djece u društvo, , (h) U svjetlu članka 29 o ciljevima obrazovanja, uspostavi adekvatne programe i aktivnosti u cilju stvaranja okoline koju odlikuju tolerancija, mir i razumijevanje kulturalnih različitosti, a kako bi se sprječili intolerancija, nasilničko ponašanje i diskriminacija u školama i u društvu. 60. S obzirom na preporuku Odbora za ukidanje rasne diskriminacije (CERD/C/60/CO/4, para. 13), bilježeći protom izazove s kojima je suočena država potpisnica u zadovoljavanju potreba velikog broja izbjeglica, povratnika i prognanika, prvenstveno djece, Odbor izražava zabrinutost što administrative prepreke i antagonistički stavovi nekih službenika na državnoj i lokalnoj razini još uvijek ometaju povratak. Odbor je zabrinut zbog . Odbor zabrinjava činjenica da je djeci izbjeglicama i prognanicima otežan pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti. 62. Odbor također preporučuje da država potpisnica poduzme učinkovite mjere za rješavanje problema povratka vlasnika , uglavnom Srba, u njihove domove prije nego što su osobe koje u njima žive (izbjeglice i prognanici) uspjeli naći alternativni smještaj, te da se poduzmu dodatni napori kako bi se olakšao povratak izbjeglica i prognanika. Odbor također preporučuje poduzimanje učinkovitih mjera za osiguravanje jednakog pristupa obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti za djecu koja su raeljena. Manjine 70. Odbor bilježi mjere koje je poduzela država potpisnica ka poboljšanju zakonodavstva u području prava manjina- npr. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina – ali i dalje izražava zabrinutost u odnosu na učinkovitu primjenu ovih pravnih instrumenta. Odbor je također zabrinut zbog činjenice da se nastavljaju problemi diskriminacije po osnovi etničke pripadnosti i netolerancije, posebno u odnosu na Rome i ostale manjinske skupine – npr. Srbe, Bošnjake, i druge skupine. ICCPR CCPR/C/HRV/CO/2 4. studenog 2009. Engleski tekst dostupan na adresi: http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/G09/460/80/PDF/G0946080.pdf?OpenElement



75


3. Odbor pozdravlja niz ustavnih izmjena i dopuna, kao i zakonodavne, administrativne i praktične mjere poduzete s ciljem unaprjeđenja promoviranja i zaštite ljudskih prava u Državi stranci nakon razmatranja inicijalnog izvješća, a naročito: (a) činjenicu da su odredbe Pakta u rangu ustavnog zakona te da su ih sudovi Države stranke počeli primjenjivati; (b) usvajanje Zakona o suzbijanju diskriminacije u 2008. godini; (c) postignut napredak s obzirom na ravnopravnost spolova, uključujući: (ii) usvajanje relevantnih zakona, kao što je Zakon o ravnopravnosti spolova u 2008. godini; ii) uspostavljanje nacionalnog mehanizma za poboljšanje položaja žena, uključujući županijska povjerenstva za ravnopravnost spolova; te (d) poduzete korake za suzbijanje i sprječavanje trgovanja ljudima, uključujući Nacionalni Akcijski plan za borbu protiv trgovanja ljudima za razdoblje između 2009. i 2011., te sporazum o suradnji između ministarstava i nevladinih organizacija, kao i sporazume o suradnji sa susjednim državama. 5. Uzimajući u obzir usvajanje opsežnih mjera s ciljem sprečavanja i suzbijanja diskriminacije prema nacionalnim manjinama te zločina iz mržnje, Odbor ostaje zabrinut zbog de facto diskriminacije i netolerancije s kojom se suočavaju pripadnici nacionalnih manjina, uključujući i izvještaje o fizičkim i verbalnim napadima te sporost u aktivnostima istrage i procesuiranja. Također je zabrinut da područja posebne državne skrbi, u koja se većina povratnika srpskog podrijetla vraća, nastavljaju zaostajati u uvjetima ekonomskog i socijalnog razvoja. (čl. 2., 26. Pakta) 6. Pozdravljajući usvajanje različitih mjera s ciljem omogućavanja povratka svih raseljenih osoba u Državu stranku, Odbor nastavlja biti zabrinut zbog prepreka s kojim se suočavaju povratnici, naročito pripadnici srpske nacionalne manjine koji se susreću s poteškoćama koje se odnose na povrat njihove imovine ili njihovih stanarskih prava, na pristup sredstvima za pomoć u obnovi, kao i na reintegraciju u hrvatsko društvo. Odbor je također zabrinut zbog izvještaja da mnoge izbjeglice odlučuju ne vratiti se za stalno u Državu stranku. Odbor žali zbog manjka dostavljenih podataka koji se odnose na pristup stambenom zbrinjavanju bivših nositelja stanarskog prava, raščlanjenih po etničkoj pripadnosti i spolu. (čl. 2.,12. i 26. Pakta) 12. Uzimajući u obzir izjavu Države stranke koja se odnosi na njenu obvezu da se ukine upotreba zatvorenih kreveta za vezanje (kavez/mreža kreveta) kao sredstva svladavanja mentalno oboljelih pacijenata, uključujući djecu, u ustanovama, Odbor je zabrinut zbog trenutnog korištenja takvih kreveta. Odbor podsjeća da takva praksa predstavlja nehumano i ponižavajuće postupanje. (čl. 7., 9. i 10. Pakta) 19. Pozdravljajući korake koje je Država stranka poduzela kako bi poboljšala položaj Roma, uključujući Nacionalni program za Rome i Akcijski plan desetljeća za uključivanje Roma 2005-2015, Odbor je zabrinut zbog de facto segregacije romskih učenika u nekim školama. (čl. 26., 27. Pakta).

76


Država stranka treba pojačati svoje napore u provedbi zakonskih odredbi sa ciljem učinkovitog okončanja de facto segregacije neke romske djece u školama. CEACR: Pojedinačna zapažanja u odnosu na diskriminaciju (u zaposlenju i zanimanju), Konvencija , 1958 (Br. 111) Hrvatska (ratifikacija: 1991) Objavljeno: 2011 Članak 1(1)(a) i (b) Konvencije. Zakonodavstvo u području suzbijanja diskriminacije. Odbor s interesom bilježi usvajanje Zakona o suzbijanju diskriminacije 9. Srpnja 2008. (Narodne novine 85/08) , koji definira i zabranjuje izravnu i neizravnu diskriminaciju “u svim pojavnim oblicima” (članak 2 i 9(1)), kako Iu privatnom tako i u javnom sektoru. Zakon pruža zaštitu od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, čime obuhvaća sve osnove navedene u Članku 1(1)(a) Konvencije kao i niz dodatnih osnova sukladno Članku 1(1)(b). U odnosu na osnovu trudnoće i majčinstva.Odbor bilježi da novi Zakon o radu, usvojen u prosincu 2009, zabranjuje poslodavcu da odbije zaposliti ili da otpusti ženu tijekom trudnoće (članak 67(1)), te da Zakon o ravnopravnosti spolova od 15. Srpnja 2008 (Narodne novine 82/08) propisuje da se “nepovoljnije postupanje prema ženama iz razloga trudnoće i majčinstva smatra diskriminacijom”. Zakon o ravnopravnost spolova također zabranjuje diskriminaciju u odnosu na “usklađivanje profesionalnog i privatnog života” (članak 13(1)(6). Odbor bilježi da se Zakonom o suzbijanju diskriminacije uvodi kategorija “težih oblika diskriminacije” koja uključuje višestruku diskriminaciju te ponovljenu i produljenu diskriminaciju, te da propisuje da će sud voditi računa pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete te pri odmjeravanju kazne za prekršitelje. Odbor dalje bilježi da su ovim zakonom, između ostalog, obuhvaćena područja rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije, ; obrazovanja; socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti (članak 8). Zakonom o radu se također izrijekom zabranjuje izravna i neizravna diskriminacija “na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji“ (članak 5(4)). Odbor zahtjeva od Vlade da pruži informacije o pravnim i praktičnim mjerama poduzetim ili planiranim kako bi se primjenile relevantne anti-diskriminacijske odredbe Zakona o radu, Zakona o suzbijanju diskriminacije i Zakona o ravnopravnosti spolova koje se odnose na ostvarivanje jednakih šansi i jednakog postupanja u pitanjima zapošljavanja i obavljanja zanimanja. Odbor također traži od Vlade da pokaže na koji se način u praksi provode odredbe koje se odnose na najteže oblike diskriminacije.

77


Članak 2 i članak 3. Ravnopravnost spolova u zapošljavanju i obavljanju zanimanja. Odbor s interesom bilježi činjenicu da je 15 srpnja 2008. usvojen novi Zakon o ravnopravnosti spolova. Zakonom su predviđene kazne – novčane kazne u iznosu od 1,000 do 1 milijun kuna (HRK) – u slučajevima povrede temeljnih anti-diskriminacijskih odredbi (članci 31-38). Zakon također propisuje usvajanje akcijskih planova za unapređenje i osiguranje ravnopravnosti spolova koji će se temeljiti na analizi položaja muškaraca i žena te donositi za četverogodišnje razdoblje (članak 11(2)) te određuje, člankom 11(5), da će svi poslodavci i u privatnom i u javnom sektoru “u svoje opće akte unijeti antidiskriminacijske zakonske odredbe i mjere za uspostavljanje ravnopravnosti spolova.” Također, prema ovom Zakonu, socijalni partneri su obvezni pri kolektivnom pregovaranju i u kolektivnim ugovorima na svim razinama poštivati odredbe ovoga Zakona i mjere za uspostavljanje ravnopravnosti spolova (članka 11(6)). Odbor traži da Vlada pruži informacije o provođenju članka 11 Zakona o ravnopravnosti spolova, uključujući informacije o prihvaćanju i implementaciji relevantnih akcijskih planova, kao i o mjerama koje su poslodavci u privatnom i javnom sektoru poduzeli kako bi se osigurala ravnopravnost spolova te o učinku tih mjera na zapošljavanje muškaraca i žena. Odbor uzima na znanje informaciju Vlade o poduzetim mjerama za jačanje poduzetništva žena u sklopu Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006-10. Odbor također bilježi da statistički podaci koje je objavio Državni zavod za statistiku 2010. Godine pokazuju da je tržište rada u Hrvatskoj izrazito segregirano po spolu. U 2008, muškarci su predstavljali više od 70 posto radnika u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, rudarstvu i vađenju, proizvodnim djelatnostima, proizvodnji i opskrbi energijom i prometu, te više od 55 posto u javnoj uprava. Žene su istovremeno predstavljale više od 70 posto radnika u obrazovanju, zdravstvu i sustavu socijalne skrbi, te u financijskom sektoru i poslovima osiguranja. U tom pogledu Odbor pozdravlja prestanak primjene Pravilnika o poslovima na kojima ne smije raditi žena (Narodne novine 44/96) stupanjem na snagu novog Zakona o radu od 1 siječnja 2010 te odsustvo općih odredbi o poslovima koje žene ne smiju obavljati u ovom Zakonu, za razliku od članka 63(1) ranijeg Zakona o radu. U odnosu na prirodu poslova koje obavljaju žene, Odbor bilježi da, prema izvješću Vlade, usprkos odsustvu službenih statistika, neslužbeni podaci pokazuju da u privatnom sektoru na managerskim poslovima radi samo 6 posto žena. Iako potiče Vladu da nastavi i pojača svoje napore u pružanju podrške poduzetništvu žena, Odbor traži da Vlada poduzme mjere kojima će se na učinkovit način riješiti horizontalna i vertikalna segregacija zanimanja između muškaraca i žena na tržištu rada, uključujući i mjere usmjerene na unapređenje pristupačnosti šireg opsega poslova za žene kao i osiguranje širih i većih mogućnosti u obrazovanju i pri odabiru struke. Odbor traži da Vlada pruži detaljne informacije o mjerama poduzetim u tom cilju, uključujući i mjere poduzete kako bi se povećala dostupnost upravljačkih radnih mjesta i radnih mjesta s višim stupnjem odgovornosti za žene Ii u privatnom i u javnom sektoru, kao i da pruži informacije o učinku ostvarenom tim mjerama. U odnosu na javni sector, Odbor traži da Vlada osigura konkretnije informacije o broju i udjelu ženskih javnih službenika i javnih djelatnika na odgovornim mjestima.

78


Jednake mogućnosti i jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja za Rome Odbor bilježi mjere poduzete tijekom 2007. i 2008. Godine sukladno Nacionalnom programu za Rome/Akcijskom planu Desetljeća za uključivanje Roma, a koje se odnose na zapošljavanje i osposobljavanje osoba pripadnika romske nacionalne manjine. Odbor posebno pozdravlja izradu i distribuciju letka na hrvatskom i romskom jeziku, kojim se objašnjavaju prava i obveze nezaposlenih osoba te daju upute o tome kako tražiti posao. Odbor bilježi da je Hrvatski zavod za zapošljavanje proveo posebne programe koji su sadržavali i obrazovnu komponentu, a u kojem su sudjelovale 436 osobe (2007-08). Odbor dalje bilježi da podaci iz izvješća Vlade izdanog krajem 2008, pokazuju kako su 4,390 pripadnika romske zajednice bili prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje. Odbor procjenjuje da ovaj broj ne odražava ukupni broj nezaposlenih osoba pripadnika romske manjine, s obzirom da populacija Roma prema službenoj procjeni vlade obuhvaća između 30,000 i 40,000 osoba. Odbor bilježi naznaku Vlade da je glavna prepreka zapošljavanju pripadnika romske manjine niska razina obrazovanja. U odnosu na to pitanje, Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava je u svom izvješću nakon posjeta Hrvatskoj u travnju 2010 (CommDH(2010)20, 17 June 2010) pozvao vladu da eliminira bilo kakvu tendenciju segregacije učenika Roma te da pojača njihov predškolski odgoj i obrazovanje kako bi se povećao trenutačno izrazito nizak postotak učenika Roma koji završavaju osnovnoškolsko obnrazovanje. Također je potaknuo usvajanje ciljanih mjera u području obrazovanja za struku. Odbor može samo naglasiti značaj općeg i strukovnog obrazovanja za ostvarivanje boljeg pristupa tržištu rada te traži da Vlada poduzme sve mjere potrebne za osiguravanje jednakog pristupa obrazovanju, uključujući predškolski odgoj, za svu romsku djecu, bez diskriminacije. Odbor također traži od Vlade da pojača svoje napore u ostvarivanju boljih mogućnosti zapošljavanja za Rome , da im osigura jednako postupanje u zapošljavanju i obavljanju posla, uključujući i usvajanje posebnih mjera usmjerenih na zapošljavanje Romkinja. Također tražimo konkretne informacije o radu Odbora za praćenje primjene Nacinalnog programa za Rome u odnosu na sprječavanje diskriminacije u zapošljavanju i obavljanju posla; Odbor također traži sve dostupne recentne statističke podatke o broju muškaraca i žena pripadnika romske zajednice na tržištu rada, te poglavito procjene o razini zaposlenosti, nezaposlenosti i samozapošljavanja. Članak 3(d). Pristup zaposlenju za pripadnike manjina u sektorima nad kojima imaju kontrolu državna tijela. U odsustvu odgovora Vlade o ovom pitanju, Odbor ponovno naglašava svoj zahtjev za informacijama o slijedećem: (i) naporima Vlade usmjerenim na ostvarivanje boljeg pristupa za pripadnike nacionalnih manjina poslovima u javnom sektoru u okviru Plana prijama u državnu službu; (ii) ostvarenom napretku u ostvarivanju zacrtanih brojeva zaposlenih pripadnika manjina; te concerning (iii) trenutačnoj etničkoj i spolnoj strukturi državnih službenika i namještenika.

79


Odbor neka dodatna pitanja kroz zahtjev upućuje direktno Vladi . Hrvatski materijali o Europskoj socijalnoj povelji, uključujući i detaljne informacije o ratifikaciji revidirane Povelje. Europska socijalna povelja 1961 – potpisana 8. ožujka 1999, ratificirana 26. veljače 2003 Europska socijalna povelja 1996 (redividrana) – potpisana 6. studenog 2009, neratificirana Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje, Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji, Protokol o izmjenama Europske socijalne povelje i Dodatnog protokola Europskoj socijalnoj povelji kojim se uspostavlja sustav kolektivne žalbe (Dodatak Narodne novine - Međunarodni ugovori - br. 15/02) Izvodi iz drugih studija o pojavama diskriminacije relevantnim za nacionalni kontekst. Za potrebe ovog izvješća ukazujemo na dijelove izvješća pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2010 godinu „Prije svega vrijedi ukazati na to da u sudskoj praksi postoje oprečni trendovi u pogledu tumačenja pojma diskriminacije. Određeni dio analiziranih odluka temelji se na stajalištu koje diskriminaciju vidi kao različito postupanje „zbog nekih“ zakonom izričito propisanih „svojstava“, odnosno „koje se temelji“ na nekom zakonom izričito zabranjenom kriteriju razlikovanja. Ovaj pristup ima tendenciju diskriminaciju poistovjećivati s namjerom nepovoljnog postupanja koje se temelji na nekoj predrasudi ili stereotipu. Istovremeno, određeni dio analiziranih odluka odražava znatno šire poimanje diskriminacije. Prema ovom širem shvaćanju diskriminacija je nepovoljno postupanje prema tužitelju (najčešće se radi o zaposleniku/ci) na temelju razloga koji nisu opravdani potrebama posla (kao npr. pretilost), bez obzira što ti razlozi nisu izričito navedeni u samom zakonskom tekstu koji zabranjuje diskriminaciju.“12 „[A]nalizirane odluke ukazuju na to kako sudovi ne vezuju antidiskriminacijsku zaštitu uz načelo razmjernosti.“13 „Analiza prikupljenih odluka utvrdila je kako značajan broj sudaca i sutkinja pridodaju nerazmjerno visoku važnost činjenici kako je neko sporno postupanje moguće opravdati nekom formalnošću[…] ne procjenjuju stvarne učinke koje takvo

12 Izvješće pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2010. godinu, dostupno na:

http://www.prs.hr/ , stranica posjećena 5. srpnja 2011., str. 34. 13 Ibid.

80


postupanje ima za položaj pripadnika neke društvene skupine kojoj zakon pruža posebnu antidiskriminacijsku zaštitu.“14 „[A]naliza postojeće sudske prakse je pokazala kako je jamstvo zabrane neizravne diskriminacije odsutno iz prakse.“15 „U svim predviđenim preporukama i mjerama koje su navedene u izvještaju, a postoje i u Nacionalnom programu za Rome te Akcijskom planu Desetljeća 2005.-2015., ne provode se dovoljno da se primijeti napredak za ženeRomkinje – da ih ima zaposlenih, da se povećao broj na fakultetima, da su ravnopravne u obitelji, dauklonimo zapreke koje postoje za njihovo obrazovanje: ranu udaju, rano rađanje djece i dr“.Osim toga, vezano za mjeru koja se odnosi na razvijanje svijesti roditelja da obrazovanju ženske djecetreba posvetiti istu pozornost kao i obrazovanju muške djece navodi se sljedeće: „Ovo se sustavno neprovodi bez obzira što mjera postoji i u Nacionalnom programu za Rome i u Akcijskom planuDesetljeća 2005.-2015. Za takve edukacije nema financijskih sredstava, a naši projekti nisu financiranini od jednog Ureda, ministarstva niti Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske.“16 2010. godine Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar“ proveo je istraživanje o diskriminaciji na hrvatskom tržištu rada. http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6680 Izvodi iz relevantnih domaćih znanstvenih i stručnih radova: Derenčinović, Davor; Grgurev, Ivana. „Kaznena odgovornost za diskriminaciju u radnom odnosu“ Liber Amicorum Zvonimir Šeparović - Od kaznenog prava do viktimologije , Turković, Ksenija ; Maršavelski, Aleksandar ; Roksandić Vidlička, Sunčana (ur.), Zagreb : Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2009, 77-104. Gović, Iris; Grgurev, Ivana, “Naknada štete iz radnih odnosa – mobbing”, Zagreb : Pravosudna akademija, Ministarstvo pravosuđa, 2008. Grgurev, Ivana, “ Rad i zapošljavanje prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom", Radno pravo, 4 (2008) , 3; 12-15. Grgurev, Ivana, “Diskriminacija po temeljima koji nisu izrijekom zabranjeni u Zakonu o radu”, Radno pravo. 3 (2007) , 3; 42-44. Grgurev, Ivana, Diskriminacija na temelju tjelesnih ili duševnih poteškoća u random pravu”, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu. 54 (2004) , 3-4; 651-679. Horvat, Ana, “Segregacijom do integracije? Mogućnosti integriranog obrazovanja Roma” Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu. 46 (2009) , 2; 443-472. 14 Ibid. 15 Ibid., str. 36 16 Ibid., str. 142.



81


Horvat, Ana, “Novi standardi hrvatskog i europskog anti-diskriminacijskog zakonodavstva”. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu. 58 (2008) , 6; 1453-1498. Horvat, Ana, “Odluka Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava – bez diskriminacije u obrazovanju romske djece”, Informator : instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja. 5860 (2010) ; 6-7. Petričušić, Antonija, Manjine i mediji u Hrvatskoj: Dostići mainstream i izbjeći diskriminaciju, Na marginama: manjine i mediji u jugoistočnoj Europi, Hodžić, Edin ; Jusić, Tarik (ur.), Sarajevo : Medijacentar, 2010,. 45-75. Petričušić, Antonija, “Anti-diskriminacijska politika kao suplementarni model zaštite prava nacionalnim manjina”, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu. 61 (2011), 2; 643-674. Potočnjak, Željko « Zabrana diskriinacije, uznemiravanja i spolnog uznemiravanja u radnim odnosima « Radni odnosi u Republici Hrvatskoj / Potočnjak Željko (ur.). Zagreb : Pravni fakultet ; Organizator, 2007, 47-99. Potočnjak, Željko; Grgić Andrea “Važnost prakse Europskog suda za ljudska prava i Europskog suda pravde za razvoj hrvatskog antidiskriminacijskog prava”, 47. sustret pravnika Opatija 2009., Barbić, Jakša ; Giunio, Miljenko (ur.), Zagreb : Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu, 2009. 47-108. Potočnjak, Željko; Grgurev, Ivana, „Odgovornost za neimovinsku štetu zbog diskriminacije na radu“, Odgovornost za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u vezi s radom: mobing, dostojanstvo, diskriminacija, izloženost štetnm utjecajima, ozljede na radu, profesionalna oboljenja i dr., Klarić, Petar (ur.), Zagreb : Narodne novine, 2007, 41-86. Potočnjak, Željko, „Pojam, osnove, oblici i izuzeci od zabrane diskriminacije nakon donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije i novelacije Zakona o ravnoravnosti spolova“, Radni odnosi u praksi / Ruždjak, Marijan (ur.), Zagreb : Narodne novine d.d., 2008. 19-48. Šimonović Einwalter, Tena (ur.) Vodič uz Zakon o suzbijanju diskriminacije, Šimonović Einwalter, Tena (ur.), Zagreb : Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, 2009. Vasiljevic, Snjezana, “Intersectional Discrimination: Difficulties in implementation of a European norm”, Diversity in the European Union / Prügl, Elisabeth ; Thiel, Markus (ur.). New York : Palgrave Macmillan, 2009.,218-238.

82


Vasiljević, Snježana, “Pravni aspekti zaštite manjina u procesu stabilizacije i pridruživanja” Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji, Izazovi institucionalnih prilagodbi / Ott, Katarina (ur.). Zagreb : Institut za javne financije, Zaklada Friedrich Ebert, 2004. Str. 325. Vasiljević, Snježana, “Ethinic Relations and Examples of Positive Practice in South-East Europe”, How to Improve Development on Local Level? : handbook with best practice examples from Sout-East Europe / Rudiger Pintar (ur.). Zagreb : Friedrich Ebert Stiftung, 2004. Vasiljević. Snježana, “Intersectional Discrimination in the prosess of European Integration: the case of Croatia” Diversity in the European Union (2009).

83


5 Specifične informacije vezane uz module 5.1 Prikupljanje informacija i planiranje djelovanja Nacionalno zakonodavstvo: Članak 37. Ustava Republike Hrvatske Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom. Zakonom se uređuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi. Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja. 1. Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 172/03, 144/10, 37/11 i 77/11) Izvješće Vlade RH o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za

2009. godinu -http://www.uprava.hr/UserDocsImages/doc/izvj_pravo%20pristupa_inf_2009.pdf

2. Zakon o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03, 118/06, 41/08) 3. Uredba o načinu pohranjivanja i posebnim mjerama tehničke zaštite posebnih

kategorija osobnih podataka (NN 139/ 04) 4. Uredba o načinu vođenja i obrascu evidencije o zbirkama osobnih podataka (NN

105/04) Ima li osjetljivih podataka: u Zakonu o zaštiti osobnih podataka se u članku 8. navode “posebne kategorije osobnih podataka“ Za koju svrhu: - u gore navedenom članku 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka navodi se da je

zabranjeno prikupljanje i daljnja obrada osobnih podataka koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život i osobnih podataka o kaznenom i prekršajnom postupku. Iznimno, podaci iz stavka 1. ovoga članka mogu se prikupljati i dalje obrađivati:

- u slučajevima iz članka 7. stavka 1. podstavka 1. i stavka 3. podstavka 1., 2. i 4. ovoga Zakona, ili

- ako se obrada provodi u okviru djelatnosti ustanove, udruženja ili bilo kojeg drugog neprofitnog tijela s političkom, vjerskom ili drugom svrhom te pod uvjetom da se obrada isključivo odnosi na njihove članove te da podaci ne budu otkriveni trećoj strani bez pristanka ispitanika.

U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, obrada podataka mora biti posebno označena i zaštićena.

http://www.uprava.hr/UserDocsImages/doc/izvj_pravo%20pristupa_inf_2009.pdf

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_06_103_1364.html




84


Uredbom Vlade, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka, propisat će se način pohranjivanja i posebne mjere tehničke zaštite podataka iz stavka 2. ovoga članka.

Jesu li podaci dostupni široj javnosti, s ili bez pristanka pojedinca Sukladno zakonskoj definiciji iz Zakona o zaštiti osobnih podataka korisnik je fizička ili pravna osoba, državno ili drugo tijelo kojem se osobni podaci mogu dati na korištenje radi obavljanja redovitih poslova u okviru njegove zakonom utvrđene djelatnosti. Sukladno članku 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati: - uz privolu ispitanika samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili - u slučajevima određenim zakonom, ili - u svrhu izvršavanja zakonskih obveza voditelja zbirke osobnih podataka, ili - u svrhu sklapanja i izvršenja ugovora u kojem je ispitanik stranka, ili - u svrhu zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika ili druge osobe u slučaju

kada ispitanik fizički ili pravno nije u mogućnosti dati svoj pristanak, ili - ako je obrada podataka nužna radi ispunjenja zadataka koji se izvršavaju u

javnom interesu ili u izvršavanju javnih ovlasti koje ima voditelj zbirke osobnih podataka, ili

- ako je ispitanik sam objavio te podatke. U slučaju iz stavka 1. podstavka 1. i 7. ovoga članka ispitanik ima pravo u svako doba odustati od dane privole i zatražiti prestanak daljnje obrade njegovih podataka, osim ako se radi o obradi podataka u statističke svrhe kada osobni podaci više ne omogućuju identifikaciju osobe na koju se odnose. Osobni podaci koji se odnose na maloljetne osobe smiju se prikupljati i dalje obrađivati u skladu s ovim Zakonom i uz posebne mjere zaštite propisane posebnim zakonima. Članak 11. Zakona o zaštiti osobnih podataka Voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je osobne podatke dati na korištenje drugim korisnicima na temelju pisanog zahtjeva korisnika ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti korisnika. Pisani zahtjev mora sadržavati svrhu i pravni temelj za korištenje osobnih podataka te vrstu osobnih podataka koji se traže. Zabranjeno je davanje osobnih podataka na korištenje drugim korisnicima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

85


Osobni podaci obrađeni u znanstveno-istraživačke i statističke svrhe ne smiju omogućiti identifikaciju osobe na koju se osobni podaci odnose. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, voditelj zbirke osobnih podataka vodi posebnu evidenciju o osobnim podacima koji su dani na korištenje, korisniku osobnih podataka i svrsi za koju su osobni podaci dani. Članak 12. Zakona o zaštiti osobnih podataka Osobni podaci mogu se koristiti samo u vremenu koje je nužno za ostvarenje određene svrhe, osim ako posebnim zakonom nije određeno duže razdoblje. Protekom vremena iz stavka 1. ovoga članka osobni podaci moraju se brisati, ako se posebnim zakonom što drugo ne odredi. Odredbe ovoga Zakona o davanju osobnih podataka na korištenje odnose se i na razmjenu osobnih podataka između državnih tijela, osim ako je posebnim zakonom drugačije određeno. Članak 13. Zakona o zaštiti osobnih podataka Zbirke osobnih podataka, odnosno osobni podaci sadržani u zbirkama osobnih podataka smiju se iznositi iz Republike Hrvatske u svrhu daljnje obrade samo ako država ili međunarodna organizacija u koju se osobni podaci iznose ima odgovarajuće uređenu zaštitu osobnih podataka, odnosno osiguranu adekvatnu razinu zaštite. Prije iznošenja osobnih podataka iz Republike Hrvatske, voditelj zbirke osobnih podataka dužan je, u slučaju kada postoji osnova za sumnju o postojanju odgovarajuće uređene zaštite osobnih podataka, pribaviti mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka. Adekvatna razina zaštite koju pruža država ili međunarodna organizacija procjenjuje se s obzirom na okolnosti u svezi s iznošenjem osobnih podataka a posebno s obzirom na vrstu podataka, svrhu i trajanje obrade, zemlju u koju se podaci iznose, zakonske odredbe koje su na snazi u toj zemlji te profesionalna pravila i sigurnosne mjere koje se primjenjuju u toj zemlji. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, osobni podaci sadržani u zbirkama osobnih podataka smiju se iznositi iz Republike Hrvatske u države ili međunarodne organizacije koje ne osiguravaju adekvatnu razinu zaštite u smislu stavka 2. ovoga članka samo u slučajevima: – ako je ispitanik dao privolu za iznošenje podataka koji se na njega odnose

samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu, ili – ako je iznošenje nužno u svrhu zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika, ili

86


– ako voditelj zbirke pruži dovoljna jamstva glede zaštite privatnosti i temeljnih prava i sloboda pojedinaca, koja mogu proizlaziti iz ugovornih odredaba, za koja Agencija za zaštitu osobnih podataka utvrdi da su odgovarajuća u skladu s važećim propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka, ili

- ako je iznošenje podataka potrebno radi izvršenja ugovora između voditelja zbirke osobnih podataka i ispitanika ili provedbe predugovornih mjera poduzetih na zahtjev ispitanika, ili

– ako je iznošenje podataka potrebno za zaključivanje ili izvršenje ugovora između voditelja zbirke osobnih podataka i treće osobe a koji je u interesu ispitanika, ili

– ako je iznošenje podataka potrebno ili određeno zakonom radi zaštite javnog interesa ili radi uspostave, ostvarenja ili zaštite potraživanja propisanih zakonom, ili

– ako se iznošenje podataka obavlja iz evidencije koja je sukladno zakonu ili drugom propisu namijenjena pružanju informacija javnosti i koja je javnosti ili svakoj osobi koja može dokazati pravni interes otvorena za uvid, podaci se mogu iznositi u onoj mjeri u kojoj su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za uvid u pojedinom slučaju.

Državni zavod za statistiku http://www.dzs.hr/. 5.2 Mediji Nacionalno zakonodavstvo o medijima: - Zakon o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11) - Zakon o medijima (NN 59/04, 84/11) - Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 137/10) - Zakon o audiovizualnoj djelatnosti (NN 76/07) - Zakon o nedopuštenom oglašavanju (NN 43/09) - Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07, 80/11) - Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08) - Zakon o Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji (NN 96/01) Profesionalni standardi utvrđeni od strane medija: - Kodeks časti hrvatskih novinara, http://www.hnd.hr/hr/dokumenti - Etički kodeks Hrvatske radiotelevizije,

http://hidra.srce.hr/arhiva/89/43371/www.hrt.hr/uploads/media/Eticki_kodeks_HRT-a_2009.pdf

- Kodeks pravila oglašavanja- hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/6196.doc - Kodeks oglašavanja i tržišnog komuniciranja –

http://hura.hr/assets/files/kodeksoglasavanja.pdf - Pravilnik o načinu postupanja nakladnika televizijske djelatnosti radi zaštite

maloljetnika (NN 47/08)

http://www.dzs.hr/

http://www.hnd.hr/hr/dokumenti



http://hura.hr/assets/files/kodeksoglasavanja.pdf

87


- Pravila o postupanju elektroničkih medija s nacionalnom koncesijom u RH tijekom izborne promidžbe (NN 165/03 i 105/07),

- Etički kodeks Hrvatske udruge za odnose s javnošću – http://www.huoj.hr/dokumenti/eticki-kodeks-hr67

Udruženja novinara: - HND- Hrvatsko novinarsko društvo- http://www.hnd.hr/hr/info/ - Agencija za elektroničke medije http://www.e-mediji.hr/ - SNH – Sindikat novinara Hrvatske,

http://www.snh.hr/index.php?jezik=hr&idMenu=1 - HAKOM - Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije,

http://www.hakom.hr/default.aspx?id=43 - Hrvatski zbor sportskih novinara, http://www.hzsn.hr/ Popis materijala: Udruga Cenzura - medijska kampanja o suzbijanju diskriminacije. Antidiskriminacijska kampanja Cenzure Plus dio je projekta "Informacijom protiv diskriminacije u Splitsko-dalmatinskoj županiji" koji se provodi uz financijsku potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. U nastavku se nalaze linkovi na spotove na You tube-u. 1. Spot "Nitko ne mora biti na margini" Osobe s invaliditetom i oboljele osobe izloženije su diskriminaciji u društvu od

drugih. http://www.youtube.com/watch?v=gmM4NHdhCAg&feature=related 2. Spot "Raspored boja čini neku razliku?" Etničke, nacionalne i vjerske manjine su izloženije diskriminaciji u društvu od

većinskih skupina. http://www.youtube.com/watch?v=U6WfEkGcQCk&feature=related 3. Spot "Gurnute u pozadinu?" Žene su izloženije diskriminaciji u društvu od muškaraca. http://www.youtube.com/watch?v=VSX9B-P8Q4g&feature=related 4. Spot "Nije sve crno-bijelo" Osobe istospolne seksualne orijentacije (homoseksualne osobe) su izloženije

diskriminaciji u društvu od heteroseksualnih osoba. http://www.youtube.com/watch?v=ZlLBOmmYGlw&feature=related

Centar za mirovne studije je krajem prosinca 2009. provodio nacionalnu kampanju za suzbijanje diskriminacije. Na donjem linku nalaze se vizuali i publikacije iz kampanje http://www.cms.hr/suzbijanje-diskriminacije/kampanja-o-suzbijanju-diskriminacije Brošura Centra za LGTB ravnopravnost ne predstavlja mateijal napravljen isključivo za potrebe rada s medijima, ali ju navodimo kao jedan od primjera brošura izrađenih s ciljem suzbijanja diskriminacije prema LGTB populaciji http://www.ravnopravnost.hr/web/wp-content/uploads/2011/07/Brosura_velika.pdf

http://www.huoj.hr/dokumenti/eticki-kodeks-hr67

http://www.hnd.hr/hr/info/

http://www.e-mediji.hr/

http://www.snh.hr/index.php?jezik=hr&idMenu=1

http://www.hakom.hr/default.aspx?id=43

http://www.hzsn.hr/

http://www.youtube.com/watch?v=gmM4NHdhCAg&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=U6WfEkGcQCk&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=VSX9B-P8Q4g&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=ZlLBOmmYGlw&feature=related

http://www.cms.hr/suzbijanje-diskriminacije/kampanja-o-suzbijanju-diskriminacije

http://www.ravnopravnost.hr/web/wp-content/uploads/2011/07/Brosura_velika.pdf

88


5.3 Zagovaranje Najčešće metode zagovaranja u RH uključuju: - različite oblike lobiranja u zakonodavnom procesu (npr. priprema amandmana

na prijedloge zakona) na način da se zastupnicima u Hrvatskom Saboru ili klubovima zastupnika upućuju prijedlozi amndmana pisanim putem, ili se lobiranje provodi putem sastanaka;

- održavanje javnih skupova (sastanaka, okruglih stolova, itd) u svrhu upoznavanja zainteresirane javnosti o određenom problemu;

- obavještavanje medija o određenom problem (otvorena pisma, press release); - prikupljanje potpisa građana na javnim mjestima (npr. za koalaciju REKOM, za

izmjene Zakona o radu) - demonstracije i blokade (npr. u slučaju Varšavska ulica -

http://pravonagrad.org/. Popis materijala: Na slijedećem linku organizacije Iskorak: www.iskorak.hr/aktivnosti/publikacije/, nalaze se dolje nabrojana publikacije/izvješća:

- Vodič o radnim pravima za LGBT osobe, 2011 - Zakonom protiv homofobije - Postupanje prema žrtvama homofobičnog nasilja - Priručnik o pravima LGBT osoba za poslodavce - Priručnik o pravima LGBT osoba za sindikate - Priručnik o pravima za LGBT radnike - LGBT prava zaštićena ustavom, 3. izdanje - Izvještaji o stanju ljudskih prava(Izvještaji o pozitivnim pomacima ali i kršenjima

prava spolnih i rodnih manjina u Republici Hrvatskoj od 2002 – 2010)

Publikacije udruge Kontra mogu se pronaći na linku: http://www.kontra.hr/cms/index.php?option=com_content&view=category&id=21&Itemid=49&lang=hr. Primjeri: - Plakati i letci udruge Iskorak - http://www.iskorak.org/promobox/plakati-i-letci/ - Publikacije udruge Kontra mogu se pronaći na linku -

http://www.kontra.hr/cms/index.php?option=com_content&view=category&id=21&Itemid=49&lang=hr

- Publikacija udruge B.a.b.e - http://www.babe.hr/attach/_p/putevima_diskriminacije.pdf

- Udruga Babe: TV produkcija Crna kutija je 26-minutni serijal namijenjen mladima od 17 do 25 godina. Svaka je epizoda posvećena jednom ljudskom

http://pravonagrad.org/

http://www.iskorak.hr/aktivnosti/publikacije/



http://www.iskorak.org/promobox/plakati-i-letci/



http://www.babe.hr/attach/_p/putevima_diskriminacije.pdf

89


pravu( među njim i npr. Primjer kršenja prava na jednakost, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu) - http://crnakutija.babe.hr/

- Udruga Babe- letci i plakati - http://www.babe.hr/hr/letci-i-plakati/ 5.4 Partnerstva Glavne NVO / mreže / krovne organizacije: - Kuća ljudskih prava - http://kucaljudskihprava.hr/lang/hr/ - Ženska mreža Hrvatske - http://www.zenska-mreza.hr/kodeks/ - Koalicija za promociju i zaštitu ljudskih prava - http://www.lsc.hr/ - Koordinacija LGBTT grupa Hrvatske -

http://www.facebook.com/topic.php?uid=48476115806&topic=6094 - Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH - http://www.soih.hr/ - Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida (HSUTI) -

http://www.hsuti.hr/EasyWeb.asp?pcpid=2 - Hrvatski savez udruga za osobe s mentalnom retardacijom -

http://www.savezmr.hr/ - Hrvatski savez udruga invalida rada (HSUIR) - http://www.hsuir.hr/ Primjeri nekih nevladinih organizacija: - Centar za mirovne studije - www.cms.hr - Centar za mir nenasilje i ljudska prava Osijek - http://www.centar-za-mir.hr/ - Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć -

http://www.center4peace.org/ - Hrvatski pravni centar - www.hpc.hr - Građanski odbor za ljudska prava - www.goljp.hr - Projekt građanskih prava Sisak - http://www.crpsisak.hr/ - B.a.b.e - www.babe.hr Nacionalno zakonodavstvo: Udruge Zakonom o udrugama (NN 88/01,11/02) uređuje se osnivanje, registracija, pravni položaj i prestanak postojanja udruga sa svojstvom pravne osobe, te registracija i prestanak djelovanja stranih udruga u Republici Hrvatskoj, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na političke stranke, vjerske zajednice, sindikate i udruge poslodavaca. Pravilnikom o obrascima i načinu vođenja Registra udruga Republike Hrvatske i Registra stranih udruga u Republici Hrvatskoj propisuje se oblik i sadržaj obrasca Registra udruga i Registra stranih udruga, zahtjeva za upis u Registar udruga i Registar stranih udruga, zahtjeva za upis promjena u Registar udruga i Registar stranih udruga, sadržaj izvatka iz Registra udruga i Registra stranih udruga, način podnošenja zahtjeva za upis u Registar udruga i Registar stranih udruga, te način

http://crnakutija.babe.hr/

http://www.babe.hr/hr/letci-i-plakati/

http://kucaljudskihprava.hr/lang/hr/

http://www.zenska-mreza.hr/kodeks/

http://www.lsc.hr/

http://www.facebook.com/topic.php?uid=48476115806&topic=6094

http://www.soih.hr/

http://www.hsuti.hr/EasyWeb.asp?pcpid=2

http://www.savezmr.hr/

http://www.hsuir.hr/



http://www.crpsisak.hr/

90


upisa i vođenja Registra udruga i Registra stranih udruga, zbirki isprava, prestanak postojanja udruga sa svojstvom pravne osobe i prestanak djelovanja stranih udruga u Republici Hrvatskoj. Uredbom o računovodstvu neprofitnih organizacija definiraju se knjigovodstvene isprave, poslovne knjige, organizacija knjigovodstva, obavljanje popisa imovine i obveza, načela iskazivanja imovine, obveza, vlastitih izvora, prihoda i rashoda, sadržaj i primjena računskog plana, financijsko izvještavanje, obveza upisa u Registar neprofitnih organizacija i druga područja koja se odnose na računovodstvo neprofitnih organizacija.

Sindikati i udruge poslodavaca

Zakon o radu (NN 149/09, 61/11) - Pravo na udruživanje Članak 226. (1) Radnici imaju pravo, bez bilo kakve razlike, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata. (2) Poslodavci imaju pravo, bez bilo kakve razlike, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti udrugu poslodavaca te se u nju učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima te udruge. (3) Udruge iz stavka 1. i 2. ovoga članka (u daljnjem tekstu: udruge) mogu se osnovati bez bilo kakvoga prethodnog odobrenja.

Utemeljenje udruge Članak 232. (1) Sindikat može utemeljiti najmanje deset punoljetnih poslovno sposobnih fizičkih osoba. (2) Udrugu poslodavaca mogu utemeljiti tri pravne osobe ili punoljetne poslovno sposobne fizičke osobe. (3) Udrugu više razine mogu utemeljiti najmanje dvije udruge iz stavka 1. ili 2. ovoga članka. (4) Naziv udruge, odnosno udruge više razine, mora se jasno razlikovati od naziva već registriranih udruga, odnosno udruga više razine. Registar udruga Članak 235. (1) Udruge i udruge više razine koje djeluju na području samo jedne županije, upisuju se u registar udruga koji se vodi u uredu državne uprave u županiji, odnosno uredu Grada Zagreba nadležnom za poslove rada. (2) Udruge i udruge više razine koje djeluju na području Republike Hrvatske ili na području dviju ili više županija, upisuju se u registar udruga koji se vodi u ministarstvu. (3) U registar se upisuje: dan utemeljenja, naziv, sjedište, područje djelovanja, naziv izvršnog tijela, imena osoba ovlaštenih za zastupanje te prestanak djelovanja udruge, odnosno udruge više razine.

91


(4) Ministar će pravilnikom propisati sadržaj i način vođenja registra udruga. Zahtjev za upis u registar udruga Članak 236. (1) Na zahtjev utemeljitelja, udruga se upisuje u registar. (2) Zahtjevu za upis mora se priložiti: odluka o utemeljenju, zapisnik skupštine utemeljitelja, statut, popis utemeljitelja i članova izvršnog tijela, ime i prezime osobe ili osoba ovlaštenih za zastupanje. (3) Utemeljitelji su dužni zahtjev za upis u registar udruga podnijeti u roku od trideset dana od dana održavanja skupštine. (4) Tijelo nadležno za registraciju dužno je izdati potvrdu o zaprimanju zahtjeva za upis u registar udruga

Rješenje o zahtjevu za upis u registar udruga Članak 237. (1) O zahtjevu za upis udruge u registar donosi se rješenje. (2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži: datum upisa i broj pod kojim je udruga upisana, naziv udruge, sjedište, područje djelovanja te ime i prezime osobe ili osoba ovlaštenih za zastupanje. Otklanjanje nedostataka u statutu ili postupku utemeljenja Članak 238. (1) Ako tijelo ovlašteno za registraciju utvrdi da priloženi statut nije u skladu s ovim Zakonom ili da podneseni zahtjev ne sadrži dokaze o ispunjenju uvjeta predviđenih ovim Zakonom za utemeljenje udruge, pozvat će podnositelje zahtjeva da usklade statut s ovim Zakonom ili podnesu odgovarajuće dokaze te im za to odrediti rok koji ne može biti kraći od osam niti duži od petnaest dana. (2) Ako u roku iz stavka 1. ovoga članka podnositelji zahtjeva ne otklone nedostatke u statutu ili ne podnesu dokaze o ispunjenju uvjeta propisanih ovim Zakonom za utemeljenje udruge, tijelo ovlašteno za registraciju donijet će rješenje o odbijanju zahtjeva za upis u registar udruga. Rok za donošenje rješenja o zahtjevu za upis u registar udruga Članak 239. (1) Tijelo ovlašteno za registraciju dužno je donijeti rješenje o zahtjevu za upis u registar udruga najkasnije u roku od trideset dana od dana predaje urednog zahtjeva. (2) Ako ovlašteno tijelo ne donese rješenje u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je udruga registrirana idućega dana od isteka toga roka. (3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, tijelo ovlašteno za registraciju dužno je u roku od sedam dana od proteka roka za donošenje rješenja izdati potvrdu o registraciji udruge sa sadržajem propisanim u odredbi članka 237. stavka 2. ovoga Zakona. Odbijanje zahtjeva za upis Članak 240. (1) Tijelo ovlašteno za registraciju donijet će rješenje o odbijanju zahtjeva za upis u registar udruga, ako udruga nije utemeljena u skladu s odredbom članka 232. i članka 233. ovoga Zakona. (2) Rješenje kojim se odbija zahtjev za upis mora biti obrazloženo.

92


(3) O žalbi protiv rješenja ureda državne uprave u županiji, odnosno Grada Zagreba nadležnog za poslove rada odlučuje ministarstvo. (4) Ako ministarstvo donosi rješenje u prvom stupnju, ono je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor. 5.5 Praćenje i evaluacija podataka Pravna ograničenja vezana za prikupljanje podataka: Vidjeti pitanje 2.4 a) Zakon o ravnopravnosti spolova Članak 17. (1) Svi statistički podaci i informacije o osobama, koji se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju u tijelima državne vlasti, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim i fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost u skladu s propisima, moraju biti iskazani po spolu. (2) Statistički podaci i informacije koji se prikupljaju, evidentiraju i obrađuju, prema stavku 1. ovoga članka, dostupni su javnosti u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka i s odredbama posebnog zakona kojim se uređuje područje službene statistike. (3) Sva pravosudna tijela dužna su voditi evidencije o sudskim predmetima po osnovi spolne diskriminacije i dostavljati ih ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa Popis nacionalnih izvora: Vidi primjerice: - Izvješće Pučkog pravobranitelja o pojavama diskriminacije za 2009.

(http://www.ombudsman.hr/dodaci/IZVJESCE%20O%20POJAVAMA%20DISKRIMINACIJE%20ZA%202009.pdf)

- Izvješće Pučkog pravobranitelja o pojavama diskriminacije za 2010. godinu (http://www.ombudsman.hr/hr/component/content/article/49-izvjescedisk/231-izvjee-o-pojavama-diskriminacije-za-2010-godinu.html)

- Smjernice za suzbijanje diskriminacije i promicanje raznolikosti na hrvatskom tržištu rada (http://www.cesi.hr/attach/_h/hr_smjernice.pdf)

- Istraživanje stavova građana/ki Republike Hrvatske o diskriminaciji (http://www.suzbijanjediskriminacije.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=70:istrazivanje-stavova-gradjana-ki-republike-hrvatske-o-diskriminaciji&catid=37:provedene-aktivnosti&Itemid=69&lang=hr)

- Vodič uz Zakon o suzbijanju diskriminacije (http://www.suzbijanjediskriminacije.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=73%3Arazvijanje-prirucnika&catid=37%3Aprovedene-aktivnosti&Itemid=69&lang=hr)

http://www.ombudsman.hr/dodaci/IZVJESCE%20O%20POJAVAMA%20DISKRIMINACIJE%20ZA%202009.pdf

http://www.ombudsman.hr/dodaci/IZVJESCE%20O%20POJAVAMA%20DISKRIMINACIJE%20ZA%202009.pdf

http://www.ombudsman.hr/hr/component/content/article/49-izvjescedisk/231-izvjee-o-pojavama-diskriminacije-za-2010-godinu.html

http://www.ombudsman.hr/hr/component/content/article/49-izvjescedisk/231-izvjee-o-pojavama-diskriminacije-za-2010-godinu.html

http://www.cesi.hr/attach/_h/hr_smjernice.pdf

http://www.suzbijanjediskriminacije.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=70:istrazivanje-stavova-gradjana-ki-republike-hrvatske-o-diskriminaciji&catid=37:provedene-aktivnosti&Itemid=69&lang=hr



http://www.suzbijanjediskriminacije.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=73%3Arazvijanje-prirucnika&catid=37%3Aprovedene-aktivnosti&Itemid=69&lang=hr



93


5.6 Etički standardi ponašanja (kodeksi ponašanja) Navodimo primjere samo nekih kodeksa:

a. Etički kodeks državnih službenika (NN 40/11)-

http://www.ombudsman.hr/hr/eticki-kodeks-drzavnih-sluzbenika.html b. Kodeks odvjetničke etike (NN 64/07, 72/08) c. Kodeks etike u poslovanju s Odlukom o potvrđivanju tog Kodeksa i Izjavom o

prihvaćanju Kodeksa (NN 71/05) d. Etički kodeks udruge invalida Križevci- http://uik.hr/eticki-kodeks/ e. Etički kodeks Udruge invalida rada Zagreba- http://www.uir-

zagreb.hr/hr/udruga/eticki-kodeks f. Etički kodeks- TRANSPARENCY INTERNATIONAL HRVATSKA http://www.transparency.hr/dokumenti/ostalo/kodeks_konacni.pdf g. Etički kodeks Udruge “S R C E”- http://udruga-srce-zelina.hr/o-nama/84-etiki-

kodeks h. Kodeks ponašanja Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske- zastita-

potrosaca.org/media/docs/Kodeks-ponasanja-Saveza.doc ii.. EEttiiččkkii kkooddeekkss UUddrruuggee oossoobbaa ss iinnvvaalliiddiitteettoomm SSiissaaččkkoo –– mmoossllaavvaaččkkee žžuuppaanniijjee--

hhttttpp::////wwwwww..uuoossiissmmzz..hhrr// jj.. EEttiiččkkii kkooddeekkss UUddrruuggaa”” MMii”” hhttttpp::////wwwwww..mmii--uuddrruuggaa..hhrr//eettiicckkii--kkooddeekkss..hhttmmll k. Kodeks ponašanja među sindikatima-

http://www.nsppbh.hr/cms_view.asp?articleID=105 l. Kodeks sindikalnog ponašanja (Sindikat hrvatskih učitelja) http://www.shu.hr/downloads/kodeks_sindikalne_etike.pdf m. Prijedlog Etičkog kodeks sindikalnih dužnosnika (Sindikat strojovođa

Hrvatskih željeznica)- http://sindikat-strojovoda-hz.hr/forum/index.php?topic=170.0

Etički kodeks članova Sindikata pravosudne policije Hrvatske- http://www.spph.hr/hr/index.php?option=com_content&view=article&id=32&Itemid=35. Popis postojećih antidiskriminacijskih kodeksa ponašanja: Članak 6. Etičkog kodeksa državnih službenika Poštivanje integriteta i dostojanstva građana i državnih službenika „Državni službenik dužan je u okviru svojih nadležnosti osigurati ostvarivanje prava, poštivanje integriteta i dostojanstva građanina i drugih državnih službenika bez diskriminacije ili povlašćivanja na osnovi dobi, nacionalnosti, etničke ili socijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili na bilo kojoj drugoj osnovi. Državni službenik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja, odnosno ponašanja koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

http://www.ombudsman.hr/hr/eticki-kodeks-drzavnih-sluzbenika.html



http://uik.hr/eticki-kodeks/

http://www.transparency.hr/dokumenti/ostalo/kodeks_konacni.pdf

http://udruga-srce-zelina.hr/o-nama/84-etiki-kodeks

http://udruga-srce-zelina.hr/o-nama/84-etiki-kodeks

http://www.mi-udruga.hr/eticki-kodeks.html

http://www.shu.hr/downloads/kodeks_sindikalne_etike.pdf

http://sindikat-strojovoda-hz.hr/forum/index.php?topic=170.0

http://sindikat-strojovoda-hz.hr/forum/index.php?topic=170.0

http://dl.dropbox.com/u/1934275/zakoni/25.pdf

http://www.spph.hr/hr/index.php?option=com_content&view=article&id=32&Itemid=35

http://www.spph.hr/hr/index.php?option=com_content&view=article&id=32&Itemid=35

94


Državni službenik ima pravo na zaštitu od spolnog uznemiravanja, odnosno ponašanja koje predstavlja verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi, a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika i namještenika te uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.“ Etički kodeks udruge invalida Križevci - http://uik.hr/eticki-kodeks/ “U svom području interesa i djelovanja članovi Udruge prihvaćaju objašnjenja o promicanju, zaštiti i ispunjavanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih prava osoba s invaliditetom. Zajednički cilj je puno ostvarivanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom bez ikakve diskriminacije temeljem invaliditeta, kao i potpuna socijalna integracija osoba s invaliditetom koja pak takvoj osobi omogućava samostalno življenje.” „Članovi Udruge svjesni su razlika koje postoje među osobama s invaliditetom s obzirom na dob, spol, tjelesne osobine, jezik, obrazovanje, kulturu i socioekonomski status. Članovi Udruge nastoje u svojem radu otkloniti sve oblike diskriminacije, te se i kroz ovaj Kodeks obvezuju odbiti osobno sudjelovanje u bilo kakvom obliku neetičkih aktivnosti koje bi mogle narušiti temeljna ljudska prava, dostojanstvo, te pravo na privatnost i tajnu svakog pojedinca, a napose osobe s invaliditetom ili roditelja s kojima su u doticaju kroz aktivnosti Udruge.“

Etički kodeks Udruge invalida rada Zagreba Članak 4. Kodeks predstavlja zajednički sustav vrijednosti koji članovi, radnici i vanjski suradnici Udruge uvažavaju u svom djelovanju. Zajednički cilj je puno ostvarivanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom bez ikakve diskriminacije po osnovu invaliditeta, kao i svekolika socijalna i ekonomska integracija osoba s invaliditetom. Članak 6.stavak 2. Član, radnik i vanjski suradnik Udruge u obavljanju dužnosti i ponašanju obvezan je otkloniti svaki oblik diskriminacije, pazeći da ne naruši pravo na privatnost i zaštitu podataka svakog pojedinca. ETIČKI KODEKS UDRUGE “SRCE” “U svom području interesa i djelovanja članovi Udruge prihvaćaju objašnjenja o promicanju, zaštiti i ispunjavanje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i temeljnih prava djece s teškoćama u razvoju I osoba s invaliditetom. Zajednički cilj je puno ostvarivanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom bez ikakve diskriminacije temeljem invaliditeta, kao i njihova potpuna socijalna integracija koja pak takvoj osobi omogućava samostalno življenje.“

http://uik.hr/eticki-kodeks/

95


Kodeks ponašanja Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske 8.5. Kodeks obvezuje odbiti osobno sudjelovanje u bilo kakvom obliku neetičke aktivnosti koje bi mogle narušiti temeljna ljudska prava, dostojanstvo, te pravo na privatnost i tajnu svakog pojedinca. Potpisnici Kodeksa svjesni su razlika koje postoje među ljudima i ne odobravaju bilo kakvu diskriminaciju s obzirom na spol, tjelesne osobine, jezik, dob, obrazovanja, kulturu, vjeru i socioekonomski status. Etički kodeks Udruge osoba s invaliditetom Sisačko – moslavačke županije 2. Načelo jednakosti i uvažavanja ljudskih prava i dostojanstva osobe U svom radu i djelovanju članovi, zaposlenici, suradnici i volonteri Udruge obvezuju se na poštivanje temeljnih ljudskih prava, dostojanstva i vrijednosti svih ljudi. Članovi Udruge, zaposlenici, suradnici i volonteri postupaju jednako prema svim članovima, bez diskriminacije ili privilegiranja na osnovi dobi, nacionalnosti, etničke ili socijalne pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti, invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa, spolne orijentacije ili na bilo kojoj drugoj osnovi. Članovi, zaposlenici, suradnici i volonteri Udruge nastoje u svojem radu otkloniti sve oblike diskriminacije, te se i kroz ovaj Kodeks obvezuju odbiti osobno sudjelovanje u bilo kakvom obliku neetičkih aktivnosti koje bi mogle narušiti temeljna ljudska prava, dostojanstvo, te pravo na privatnost i tajnu svakog pojedinca, a napose osobe s invaliditetom ili roditelja djeteta s teškoćama u razvoju, zaposlenika, suradnika i volontera s kojima su u doticaju kroz aktivnosti Udruge. U odnosu prema članovima Udruge zaposlenik, suradnik i volonter Udruge postupa profesionalno, nepristrano i pristojno. 5.7 Ispitivanje situacije (probni slučajevi) Prema informacijama kojima raspolaže HPC “situation testing” nije prepoznato u RH, odnosno za sada ne postoje zakonske odredbe koje bi regulirale to područje, niti je “situation testing” za sada korišen u postupcima pred hrvatskim sudovima.

Documents

Priručnik za obuku za suzbijanje diskriminacije …Seminar o podizanju svijesti u područjima nediskriminacije i jednakosti u organizacijama civilnog društva Priručnik za obuku