Prijedlog Ustavnom Sudu - Kurikulum 25.2.2013, u postupku U-II-1118/2013

O D V J E T N I K

Dario Čehić

Poreč 52440 HR, Decumanus 18, e-mail: [email protected]

Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

1

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Trg sv. Marka 4

10000 Zagreb

PRIJEDLOG ZA POKRETANJE POSTUPKA

ZA OCJENU SUGLASNOSTI OPĆEG AKTA

SA USTAVOM I ZAKONOM

na temelju članka 38. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske

(„Narodne novine“, broj 99/99., 29/02., 49/02.-pročišćeni tekst)

x2

1 privitak

__________________________________________________________________________________

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

2

I. PODACI O PODNOSITELJU PRIJEDLOGA:

DARIO ĈEHIĆ, OIB 04335933245, odvjetnik u Poreču, Decumanus 18

Broj telefona 052/434 237; 091/481 63 67 Broj telefaksa 052/434 406

E-mail [email protected]

II. PODACI O OPĆEM AKTU ZA KOJI SE PREDLAŽE PROVESTI POSTUPAK

OCJENJIVANJA SUKLADNOSTI SA USTAVOM I ZAKONOM:

Odluka o uvođenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma zdravstvenog odgoja u

osnovnim i srednjim školama („Narodne novine“ br. 17/2013)

Podnositelj nalazi neustavnim i nezakonitim odredbe citirane Odluke koje se odnose na modul

„spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje“, uključujući prikaz nastavnih sadržaja i

očekivanih ishoda, te popis preporučene literature za taj modul.

III. USTAVNE I ZAKONSKE ODREDBE SA KOJIMA POBIJANI OPĆI AKT NIJE

SUKLADAN:

Pobijana Odluka u materijalnom smisli i prema postupku donošenja nije sukladna sa odredbama:

1. Ustava Republike Hrvatske, i to:

Članak 40.

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog

uvjerenja.

Članak 63.

Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da

samostalno odlučuju o odgoju djece.

Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

3

Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i

skrb.

Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje.

Država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.

2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN – MeĎunarodni ugovori

br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), 1. (pariški) protokol iz 1952. godine, i to:

Članak 2.

Nikome neće biti uskraćeno pravo na obrazovanje. U obavljanju svojih funkcija povezanih s

odgojem i pouĉavanjem država će poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i

pouĉavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima.

3. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na podruĉju odgoja i kulture

(NN – MeĎunarodni ugovori br. 2/1997 i 87/1997), i to:

Članak 1.

1. Republika Hrvatska, u svjetlu naĉela o vjerskoj slobodi, poštuje temeljno pravo roditelja

na vjerski odgoj djece te se obvezuje da će, u sklopu školskoga plana i programa i u skladu s

voljom roditelja ili skrbnika, jamčiti nastavu katoličkoga vjeronauka u svim javnim osnovnim i

srednjim školama i u predškolskim ustanovama, kao obveznoga predmeta za one koji ga izaberu,

pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta.

2. Odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i

visoka učilišta, uzimat će u obzir vrijednosti kršćanske etike.

Predmetni je meĎunarodni ugovor ratificiran (donošenjem zakona) u Hrvatskom saboru, te on prema čl.

140. Ustava RH predstavlja dio unutarnjeg pravnog poretka RH sa pravnom snagom iznad zakona.

4. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10,

90/11, 5/12, 16/12, 86/12; pročišćeni tekst NN 126/12) - i to:

čl. 26

(1) Odgoj i obrazovanje u školi ostvaruje se na temelju nacionalnog kurikuluma, nastavnih

planova i programa i školskog kurikuluma.

(2) Nacionalni kurikulum utvrđuje vrijednosti, načela, općeobrazovne ciljeve i ciljeve

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

4

poučavanja, koncepciju učenja i poučavanja, pristupe poučavanju, obrazovne ciljeve po

obrazovnim područjima i predmetima definirane ishodima obrazovanja, odnosno

kompetencijama te vrednovanje i ocjenjivanje.

(3) Nacionalni kurikulum donosi ministar.

Članak 89.

(1) Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje (u daljnjem tekstu: Nacionalno vijeće) je

stručno i strateško tijelo koje prati kvalitetu sustava predškolskog, osnovnoškolskog i

srednjoškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj te:

– predlaže mjere, aktivnosti i strategije razvoja i unapređenja predškolskog,

osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja,

– brine se o razvoju nacionalnog kurikuluma,

– predlaže i potiče sudjelovanje drugih dionika, posebno drugih tijela državne uprave i tijela

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u sustavu predškolskog, osnovnoškolskog

i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja te usklaĎuje njihov rad,

– razmatra i daje svoje mišljenje o drugim pitanjima važnim za razvoj sustava predškolskog,

osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj,

– obavlja i druge poslove.

(2) Nacionalno vijeće ima predsjednika i četrnaest članova, od kojih je šest članova iz reda

sveučilišnih profesora i znanstvenika, šest članova iz reda odgojno-obrazovnih radnika iz

sustava predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja te dva člana

izvan sustava odgoja i obrazovanja.

(3) Mandat predsjednika i članova Nacionalnog vijeća je četiri godine.

(4) Predsjednika i članove Nacionalnog vijeća imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Vlade

Republike Hrvatske.

(5) Hrvatski sabor, u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, svake dvije godine imenuje po sedam

članova Nacionalnog vijeća, a predsjednika Nacionalnog vijeća imenuje svake četiri godine.

(6) Državni dužnosnici ne mogu biti članovi Nacionalnog vijeća.

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

5

(7) Predsjednika ili člana Nacionalnog vijeća Hrvatski sabor može razriješiti dužnosti na

prijedlog Vlade Republike Hrvatske i Nacionalnog vijeća i prije isteka vremena na koje je

imenovan ako:

1. sam zatraži razrješenje,

2. stupi na dužnost koja mu priječi rad u Nacionalnom vijeću,

3. ne ispunjava dužnost člana Nacionalnog vijeća,

4. izgubi sposobnost obnašanja dužnosti,

5. svojim postupcima povrijedi ugled dužnosti koju obnaša.

(8) U slučaju razrješenja iz stavka 7. ovoga članka Hrvatski sabor će na prijedlog Vlade

Republike Hrvatske imenovati novog predsjednika ili člana na vrijeme do isteka mandata

razriješenog predsjednika ili člana.

te takoĎer čl. 5. istog zakona:

Članak 5.

(1) Državnim pedagoškim standardima utvrđuju se veličine matičnih i područnih škola te

materijalni, kadrovski, zdravstveni, tehnički, informatički i drugi uvjeti za optimalno ostvarivanje

nacionalnog kurikuluma i nastavnih planova i programa, radi osiguravanja jednakih uvjeta

poučavanja i učenja te cjelovitog razvoja obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj.

Odredbom članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj

i srednjoj školi (»Narodne novine«, br. 92/10.) stupio na snagu 24. srpnja 2010., u stavku 1. iza

riječi: »utvrĎuju se« dodane su riječi: »veličine matičnih i područnih škola te«.

(2) Državne pedagoške standarde na prijedlog Vlade Republike Hrvatske donosi Hrvatski

sabor.

IV. ĈINJENICE I RAZLOZI NA KOJIMA SE TEMELJI TVRDNJA O

NESUKLADNOSTI SA USTAVOM I ZAKONOM:

1. Iz uvoda pobijane Odluke razvidno je da ju je Ministar donio na temelju članka 39. Zakona o

sustavu državne uprave. MeĎutim se kurikulum smije propisati jedino na temelju i uz poštivanje čl. 26. u

svezi čl. 89. i čl. 5. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Ministar je dužan u

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

6

postupak donošenja kurikuluma na prikladan način uključiti Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje –

stručno i strateško tijelo čije članove imenuje Hrvatski sabor u prvom redu iz reda znanstvenika i

stručnjaka u oblasti odgoja i obrazovanja, i kojemu Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj

školi izrijekom u čl. 89. povjerava brigu o razvoju kurikuluma. Obzirom na visoku važnost strateških

odluka kojima se odlučuje o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, pojedini dio

nacionalnog kurikulum se smije početi provoditi tek nakon što od strane Hrvatskog sabora bude uvršten

u tzv. državni pedagoški standard (čl. 5. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi).

Iz rečenoga proizlazi da je donošenjem kurikuluma Ministar protuzakonito iz donošenja Kurikuluma

zdravstvenog odgoja isključio Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanja i Hrvatski sabor.

Na ovom mjestu valja napomenuti da je – prema informacijama koje su pred hrvatsku javnost izvijestili

sam Ministar, te ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović – Kurikulum zdravstvenog

odgoja pripreman u tajnosti, da u izradi tog dijela nacionalnog kurikuluma nije sudjelovao niti jedan

stručnjak iz oblasti pedagogije i dječje psihologije, te da nije taj dio nacionalnog kurikuluma bio

podvrgnut baš nikakvoj stručnoj ili znanstvenoj recenziji – pa se čak dogodilo da se u tabelarnom

prikazu nastavnih sadržaja i očekivanih ishoda za III. razred srednje škole (koji čini sastavni dio pobijane

Odluke) spominje nekakva nepostojeća „Deklaracija o seksualnim pravima Svjetske zdravstvene

organizacije“ (nije Svjetska zdravstvena organizacija donijela dokument takvog imena, te uopće ne

postoji nikakav meĎunarodnopravni dokument o tzv. „seksualnim pravima“, ali postoji dokument sličnog

imena iz 1999. kojega propagiraju LGBTQ aktivisti i pristalice radikalnog feminizma, i gdje se predlaže

uvoĎenje tzv. „seksualnih prava“ kao ustavnopravne i meĎunarodnopravne kategorije).

Inače je postupak stručne recenzije sadržaja koji se uključuju u kurikulum civilizacijski standard koji se u

Hrvatskom obrazovnom sustavu poštuje, te ovakav „revolucionarni“ način mijenjanja obrazovanih

sadržaja spada u obrasce ponašanja koji su bili karakteristični za vremena kada su se u Hrvatskoj

provodile razne revolucije.

Nije nikakvu stručna ili znanstvena recenzija osigurana (inače su oni stručnjaci pedagoške i psihološke

struke koji su u javnosti iznosili svoje mišljenje o sadržaju 4. modula Kurikuluma zdravstvenog odgoja, u

pravilu iznosili negativna mišljenja o njegovoj kvaliteti, upozoravajući da propisani sadržaji nisu

primjereni uzrastu školske djece kojima bi ih se trebali predavati), čak ni usprkos vrlo uzavreloj i

Ustavnom sudu poznatoj javnoj raspravi koja je u mjesecima nakon uvoĎenja kurikuluma u škole

početkom školske godine 2012/2013. (ovim prijedlogom osporavana Odluka je zbog nekog (teško

dokučivog) razloga samo zamijenila raniju odluku iz rujna 2012., pri čemu se sadržaj kurikuluma sve

samo na osnovne crte, a cjelokupni sadržaj bi nastavnici trebali pronaći u preporučenoj literaturi, koja je

ostala nepromijenjena – i jednako dubiozna).

Iz takvih teških i neobičnih povreda zakonom propisanih procedura i odstupanja od obzira koja nameću

pravila odgovorne stručnosti i pristojnog odnosa prema stručnoj i općoj javnosti, uslijedila su daljnje

ozbiljne povrede ljudskih prava, o kojima će biti riječi u daljnjim točkama.

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

7

2. Makar je evidentno da pitanja spolnosti zalaze u polja morala – kod kršćanstva koje ispovijeda

uvjerljiva većina hrvatskih graĎana odnose se na spolni moral čak tri od ukupno deset temeljnih

moralnih zapovijedi; a spolni moral se sagledava u najužoj vezi sa brakom, trudnoćom, raĎanjem,

odgojem djece i sa cjelovitim obiteljskim odnosima, te samim samoshvaćanjem čovjeka kao osobe –

nije se kod donošenja Kurikuluma zdravstvenog odnosa povelo nikakvog računa da odgojni sadržaji u

sastavu 4. modula o spolnoj/rodnoj ravnopravnosti i odgovornom spolnom ponašanju izbjegnu grubu

koliziju sa onime što pretežni dio djece i mladeži uči u sklopu konfesionalnog vjeronauka.

Na objektivnoj razini se autorima kurikuluma i Ministru učinilo prikladnim da sadržaje pripremane za

sadržaj izbornog predmeta „graĎanski odgoj“ – svojevrsnog „sekularnog vjeronauka“ za djecu onih

roditelja čija filozofska uvjerenja (ateisti i agnostici, kao što znamo, nisu skloni da svoja uvjerenja

nazivaju „vjerskima“, pa se prema konvenciji njihove poglede naziva „filozofskim“) koji ne žele da

njihova djeca polaze satove vjeronauka – učine obaveznima i za djecu onih roditelja koji biraju da

njihova djeca pohaĎaju vjeronauk kao izborni predmet.

Takav postupak, koji je uključen u donošenje ovim prijedlogom osporavane Odluke, nije suštinski

drugačiji od hipotetskog tjeranja djece ateista i agnostika da moraju pohaĎati konfesionalni vjeronauk.

Kao što bi takav postupak bio neprimjeren i nedopušten, tako je i nedopušteno da se pod krinkom

zdravstvenog prosvjećivanja nameće djeci svjetonazor koji je u suprotnosti sa vjerskim uvjerenjima

roditelja.

Na taj način su moralna uvjerenja koja su karakteristična za ateiste i agnostike na početku 21. stoljeća

(prema zadnjem popisu stanovništva, sudjeluje ta grupa u ukupnoj populaciji Hrvatske sa 5,23%),

nameću pretežnom dijelu stanovništva koji nisu ni ateisti ni agnostici.

3. Na ovom mjestu je prikladno napomenuti da su se svi sadržaji predviĎeni Kurikulumom

zdravstvenog odgoja, uključujući i one uključene u njegov 4. modul o spolno/rodnoj ravnopravnosti i

odgovornom spolnom ponašanju – naučavale i ranije.

Naravno da su Ďaci u hrvatskim školama i do sada organizirano i profesionalno podučavani o npr.

spolno prenosivim bolestima, o muškim i ženskim spolnim organima, o jajnim stanicama i spermijima i o

svim drugim fizičkim aspektima o kojima se govori u pobijanoj Odluci. Čak se i o meĎusobnim odnosima

muškaraca i žena, o homoseksualnosti i o drugim stvarima i do sada govorilo – u sklopu konfesionalnog

vjeronauka.

Prema eksperimentalno uvedenim sadržajima izbornog predmeta GraĎanski odgoj (koji je izrijekom

zamišljen kao zamjena za vjeronauk, za djecu onih roditelja koji ne žele da im djeca na vjeronauk idu)

bilo je zamišljeno da se djeci onih roditelja koji žele slušati moralnu poduku kakva je početkom 21.

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

8

stoljeća popularna meĎu ateistima i agnosticima osigura baš ovakva poduka o spolnom moralu, kakva

se pobijanom Odlukom sada nameće za sve Ďake.

Zapravo prosvjetni radnici koji sastavljaju kurikulume na razini pojedinih škola potvrĎuju da se kurikulum

zdravstvenog odgoja ništa novoga nije donio – izuzev manjih promjena u didaktici i drugačije

vrijednosno obojanih sadržaja o homoseksualnosti, izvanbračnom seksu i povezanim temama, koje

sada treba podučavati čak i onu djecu koja na satovima vjeronauka dobivaju dijametralno drugačiju

poduku.

4. Europski sud za ljudska prava se u slučaju Lautsi protiv Italije (No. 30814/06, v. presudu od

28.03.2011. god.) imao prilike vrlo temeljito – i uz uključivanje čak deset vlada europskih država, kao

prijatelja suda, na strani Talijanske Republike – baviti pitanjem mjere sekularnosti koja se mora

osigurati, ali i mjere sekularnosti preko koje se ne smije prijeći.

Naime je tek prije dvadesetak godina u Europi zatvoreno poglavlje sa brojnim režimima gdje je manjina

ateista (koja je često brojala svega nekoliko postotaka ukupnog stanovništva, kakav je baš i bio slučaj u

Hrvatskoj) provodila politiku militantnog ateizma, u kojem je pristajanje uz bilo koju religiju značilo

prihvaćanje položaja graĎana drugog reda; takvog graĎanina koji je morao duže čekati na posao, koji je

morao prihvatiti slabije plaćen i teži posao, i koji je morao prihvatiti da mu je mogućnost socijalnog

napredovanja jako ograničena. TakoĎer je u tim totalitarnim režimima (pa i onima iz reda desnog

totalitarizma, čija je povijest završila ranije) taj graĎanin drugog reda morao prihvatiti da školski sustav

provodi indoktrinaciju, kakvu je još 1937. godine papa Pio XI. na primjeru Hitlerjugenda opisao ovako:

„Ako vam itko propovijeda neko evanĎelje koje niste primili sa koljena pobožne majke, sa usta oca

vjernika, ili kroz učenje vjerno Bogu i Njegovoj Crkvi 'neka bude anatema (Gal 1. 9). Ako Država

organizira jednu nacionalnu udrugu mladeži, i čini tu organizaciju obveznu za sve, tada ... je apsolutno

pravo mladeži i roditelja da se osigura da ta organizacije bude očišćena od svih izražavanja

neprijateljstva prema Crkvi i Kršćanstvu. Te manifestacije u ovom času stavljaju kršćanske roditelje pred

bolnu alternativu, jer ne mogu dati Državi ono što duguju jedino Bogu.“ (Enciklika Mit Brennender Sorge,

toč. 33; u drugim točkama se naširoko obrazlaže kako su rasizam, militantni nacionalizam i etatizam

tadašnje njemačke države protivni kršćanskom nauku).

Usprkos nanovo i nanovo opetovanom pokušaju da se prikaže da su u Europi ili negdje drugdje u svijetu

ateisti, agnostici ili pripadnici drugih vjera bili ugroženi ili da su danas ugroženi od kršćana, povijest

zadnjih stotinjak godina bilježi jedino dugački popis režima – od Meksika 1920.- ih godina do azijskih

ateističkih režima danas – u kojima su kršćani bili i jesu ugroženi od ateista. Nažalost moramo

konstatirati da je na popisu tih zemalja više desetljeća bila i naša domovina.

U tom svjetlu, ne smijemo si davati slobodu da tumačimo da su Europski voĎe koji su 1940.- ih i 1950.-

ih godina donosili Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, gdje je slobodni dio

Europe prisegao zajednički braniti dostignutu slobodu pred iminentnom opasnošću širenja totalitarističke

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

9

vlasti; ili da su donositelji Ustava Republike Hrvatske, koji su zacrtavali sudbinu Hrvatskog naroda i

države u slobodu od donedavne komunističke opresije – htjeli ograničiti slobodu vjeroispovijesti.

Dapače, kako možemo vidjeti na slučaju Foglero i dr. protiv Norveške (No. 15472/02, presuda od

29.07.2007. god.) i u mnogim drugim slučajevima, baš se na primjeru zaštite prava ateista da iskazuju

svoja manjinska stajališta opetovano potvrĎuje jedna suglasna europska orijentacija na osiguranje

slobode vjeroispovijesti. Baš polazeći od presude u slučaju Folgero i dr. protiv Norveške, ESLJP u § 59.

– 62. presude u slučaju Lautsi i dr. protiv Italije, a pozivom na 2. članak 1. protokola Europske

konvencije potvrĎuje pravo roditelja da osiguraju djeci odgoj i obrazovanje u skladu sa vjerskim i

filozofskim uvjerenjima roditelja.

Ova izlaganja o pravima ateista i pravima vjernika ne predstavljaju nekakvo politiziranje: naprosto je

činjenica da ne govorimo o nekim stvarima iz daleke prošlosti, nego o stvarnosti zakidanja slobode

vjeroispovijesti koje se pretežni dio pučanstva RH živo sjeća, koja predstavlja dio kulturnog krajolika

Hrvatske i Europa i koja je i danas efektivno raširena u odveć velikom dijelu svijeta.

Stoga se ne smije niti tolarerirati da manjina od 0000000000000000 graĎana (točnije: jedan dio

pripadnika te manjine), čiji pripadnici ovog časa stjecajem okolnosti kontroliraju izvršnu vlast u Hrvatskoj

i koja je disproporcionalno zastupljena u medijskom životu, nesmetano bave aktivnošću – u pluralnom

demokratskom društvu nedopustivom - da svoje manjinske nazore nazora na vjeru i „filozofiju“ nameće

većinskom dijelu stanovništva koji takve nazore ne dijeli.

Ustavne i meĎunarodnopravne odredbe kojima se štiti (i) pravo vjeroispovijesti služe nam da se naše

društvo može bez prevelikih odugovlačenja i bez društvenog nereda obraniti od takvih neumjerenih i

neumjesnih pokušaja nametanja svjetonazora jedne grupe ljudi nekim drugim grupama u društvu;

zadaća je Ustavnog suda da te odredbe primjeni na prikladan i društveno blagotvoran način.

5. Doista, svaki pojedini konfesionalni vjeronauk kojega pohaĎaju učenici u hrvatskim školama

podučava da je „odgovorni seks“ isključivo onaj u braku; da homoseksualni odnosi ne mogu ni u kojoj

varijanti biti ni odgovorni, ni moralno dopustivi; da je masturbacija moralno nepravilni model spolnog

ponašanja koji je znak spolne nezrelosti i neurednosti; te da je svaka osoba pozvana da prihvati i

realizira svoju muškost ili ženskost – a ne da odabire da li primjerice pripada rodovima „tomboy“,

„butch“, „genderfluid“, „trigender“, „transgender“, „third gender“, „queer“ ili nekom od još dvadesetak tzv.

„rodova“ koje su pripadnici LGBTQ zajednice do sada uspjeli definirati.

Činjenica da su zadnjih nekoliko desetljeća dobro intelektualno formulirani, i meĎu

ateistima/agnosticima iznimno široko prihvaćeni nekakvi drugačiji pogledi na spolni moral – ne čini takve

nove poglede ničim „znanstvenim“ i neupitno dokazanima: riječ je naprosto o vrijednosnim sudovima –

tj. o filozofskim uvjerenjima, kakve država nije ovlaštena nikome nametati.

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

10

Sadržaj 4. modula rodnog odgoja i literatura koja je njime službeno preporučena odstupili su od svakoga

od gore navedenih sadržaja koji su zajednički svim glavnim religijama, i približili se idejama LGBTQ

udruga – čiji propagandni materijali čine oko pola naslova materijala kojega Kurikulum preporučuje za

pripremanje nastavnih jedinica 4. modula o spolnoj/rodnoj ravnopravnosti i odgovornom spolnom

ponašanju. Time se učenike dovodi u zbunjujuću situaciju da ih se u istoj školi o istim stvarima

podučava na duboko suprotstavljeni način – a zbunjivanje je jedan posve nepedagoški pristup.

Ujedno je baš takav način fundamentalnog moralnog zbunjivanja omladine baš ideal „pedagogije“ kakvu

zagovaraju pobornici tzv. rodne ideologije, tj. seta političkih i moralnih stajališta kakvom se uglavnom

priklanjaju radikalne feministice i radikalni LGBTQ aktivisti.

Temeljne ideje te vrlo nove i zdušno propagirane ideologije možemo pronaći u riječima znanstvenice

koja je 1980.- ih godina i formirala osnove te ideologije, Sandre Lipsitz Bem. Ona u svojem

fundamentalnom članku „Gender Schema Theory“ iz 1982. godine – polazeći od ocjene da je centralni

problem i uzrok psihološke i socijalne potlačenosti žena, i zapravo svake druge potlačenosti na svijetu,

činjenica da ljude dijelimo samo na muško i žensko – iznosi: „Politički, naravno, androginost je bio

koncept čije je vrijeme došlo, koncept koji je naočigled osiguravao osloboĎenu i humaniju alternativu

tradicionalnim, spolno pristranim standardima mentalnog zdravlja. I istina je da se koncept androginosti

može primijeniti kako na muškarce, tako i na žene, te da ohrabruje pojedince da prigrle kako muško

tako i žensko u sebi... meĎutim, koncept androginije nije dovoljno radikalan iz feminističke perspektive

jer nastavlja predstavljati da postoje muško i žensko u svima nama, da koncepti muškosti i ženskosti

imaju neovisan i opipljiv realitet .... Naprotiv, koncept rodno baziranog shematskog procesuiranja

omogućuje 'podizanje svijesti' ... može dovesti, na primjer, do toga da opazimo kako je muško – žensko

razlikovanje insinuirano na posve neutemeljene načine u društvenom odgoju djece.“

Taj stav dalje elaborira S. L. Bem u svojem radu „Gender Schema Theory and Its Implications for Child

Development: Raising Gender-aschematic Children in a Gender-aschematic Society“ iz 1985. godine

(ideje S. L. Bem su početkom 1990. godina najprije široko prihvaćene meĎu feministicama i lezbijkama

u New Yorku, a ubrzo potom od feministica i homoseksualnih aktivista širom svijeta) gdje se predlaže

„liberalnim feminističkim roditeljima“ da pribjegnu shemi kulturnog relativizma koju ona slikovito

objašnjava riječima „različiti ljudi vjeruju u različite stvari“, i koji može „riješiti jednu od primarnih dilema

liberalnog feminističkog roditelja: kako da pruži svojem djetetu pristup bogatstvu klasične literature – te

takoĎer manjim bogatstvima masovnih medija – a da ih pri tome ne prepusti snagama koje promoviranju

rodno shematiziranje. Srećom, cenzura spolno-stereotipiziranih materijala koja je neophodna da odgodi

inicijalni rast spolno povezane asocijativne mreža kada su djeca mala može završiti onda kada su djeca

naučila kritičku lekciju da kulturalne poruke reflektiraju vjerovanja i ponašanja osobe ili osoba koje su

kreirale takve poruke.“

6. Bioetički znanstvenici su ovu tešku manjkavost programa – gdje se u jednoj zemlji koja se čak i

u kontekstu globalnog širenja pornografije odlikuje za područje Europe niskim stopama maloljetničkih

trudnoća i spolno prenosivih bolesti, a u kojoj je pristup spolnom moralu u presudnoj mjeri obilježen

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

11

vjerskim naučavanjima monoteističkih religija – prepoznali, a katolički biskupi su u kratkom razdoblju

čak dva puta izdavali službena priopćenja Hrvatske biskupske konferencije o tom pitanju.

Sa zasjedanja od 13. studenoga 2012. godine su poručili kako su „ iznenaĎeni ... načinom uvoĎenja

zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole, njegovom obvezatnošću za sve učenike te sadržajem

njegova četvrtoga modula, koji je s obzirom na stavove o spolnoj, odnosno tzv. rodnoj ravnopravnosti i o

odgovornom spolnom ponašanju posve u suprotnosti s kršćanskim svjetonazorom učenika, njihovih

roditelja, ali i mnogih nastavnika. Osobito su naglasili nedopustivost grubog kršenja ustavnog prava i

slobode roditelja da oni odlučuju o odgoju svoje djece (Ustav Republike Hrvatske, čl. 63, t. 1). Naime,

"roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu obrazovanja za svoju djecu" (Opća deklaracija o

pravima čovjeka, čl. 26, t. 3), a država "u obavljanju svojih funkcija povezanih s obrazovanjem i

poučavanjem" ima zadaću "poštovati pravo roditelja da osiguraju obrazovanje i poučavanje u skladu sa

svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima" (Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih

sloboda, Protokol 1, čl. 2; usp. Povelja o temeljnim pravima Europske Unije, čl. 14, t. 3). To pravo

roditeljima daju brojni meĎunarodni pravni akti, kao i dokumenti europskih institucija, kojih je potpisnik i

Republika Hrvatska, sve do nedavne Rezolucije Vijeća Europe o pravu na slobodu izbora u obrazovanju

u Europi (od 4. listopada 2012, br. 1904/2012). Neprofesionalan i nedopušten pristup ovom ozbiljnom

pitanju biskupi drže krajnje zabrinjavajućim te pozivaju Vladu Republike Hrvatske i Ministarstvo

znanosti, obrazovanja i sporta na dosljedno poštovanje pozitivnih europskih, meĎunarodnih te hrvatskih

zakona i drugih pravnih akata. Sadašnji četvrti modul Kurikuluma zdravstvenoga odgoja smatraju

višestruko neprihvatljivim te zahtijevaju da on u skladu s Ugovorom izmeĎu Svete Stolice i Republike

Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture bude usklaĎen s vrijednostima kršćanske etike (usp. čl.

1, t. 2).“ Povodom intenzivne javne političke debate u ovoj stvari, sa sjednice održane 21. siječnja 2013.

god. poručili su: „Crkva nije protiv zdravstvenog odgoja, nego ne želi i ne može odustati od istine o

čovjeku, njegovoj spolnosti, braku i obitelji koja se u četvrtom modulu iskrivljuje i ne prikazuje cjelovito. “

Izvješća sa obje te sjednice prileže u privitku ovome prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu

suglasnosti općeg akta sa ustavom i zakonom.

7. Na izvješća koja se citiraju gore pri kraju toč. IV.2. ne upućuje predlagatelj zato što misli da bi

njihov sadržaj mogao činiti neki pritisak na Ustavni sud, nego stoga što je iz njih posve bjelodano da

Katolička crkva službeno nalazi sadržaj pobijanog općeg akta suprotnim katoličkoj vjeroispovijedi. U

prirodi svake organizirane religije jest da ne izmišlja njen pripadnik sadržaj vjeroispovijedi, nego vjerska

zajednica definira i nudi zadani sadržaj vjere. Sa takvim se pristupom ne mora svatko slagati, ali je on

već tisućljećima prisutan u svakoj od vjerskih tradicija; a prepoznaje ga i judikatura Europskog suda za

ljudska prava.

U interpretaciji sadržaja 1. članka 1. protokola Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih

sloboda, upućuje Europski sud za ljudska prava u § 84 rješidbe u slučaju Folgero i dr. protiv Norveške

(No. 15472/02, presuda od 29.07.2007. god.), pozivajući se na raniju svoju dosljednu praksu, upućuje:

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

12

„Članak 2. protokola br. 1 ne dopušta da se čini razlika izmeĎu vjerske poduke i drugih predmeta. Ona

obvezuje Državu da poštuje uvjerenja roditelja, bila ona vjerska ili filozofska, kroz cjelokupne Državne

obrazovne programe ... Ta obveza je širokog dosega i primjenjuje se ne samo na sadržaj obrazovanja i

način njegove provedbe, nego takoĎer na izvršavanje svih 'funkcija' koja preuzme Država. Riječ

'poštovati' znači više nego 'priznati' ili 'uzeti u obzir'. Dodatno na jednu obvezu koja se u prvom redu

sastoji u suzdržavanju, ona uključuje odreĎene pozitivne obveze za Državu. Termin 'uvjerenja', uzet za

sebe, nije sinoniman sa riječima 'mišljenja' ili 'ideje'. On opisuje gledišta koja imaju odreĎenu razinu

kogentnosti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti ... Upravo u izvršavanju prirodne obveze prema svojoj djeci –

gdje su roditelji prvi koji su odgovorni za 'odgoj i obrazovanje' svoje djece – roditelji mogu zahtijevati da

Država poštuje njihova vjerska i filozofska uvjerenja. Njihovo pravo stoga odgovara jednoj odgovornosti

koja je blisko povezana sa uživanjem i izvršavanjem prava na obrazovanje ... Premda pojedinačni

interesi moraju u nekim slučajevima biti podreĎeni interesima grupe, demokracija ne znači to, da bi

pogledi jedne većine uvijek morali nadvladati: treba postići ravnotežu koja osigurava pravičan i doličan

odnos prema manjinama i izbjegava bilo kakvu zloupotrebu jedne dominantne pozicije ... Država se ne

smije angažirati na indoktrinaciji gdje bi se moglo prepoznati nepoštivanje vjerskih i filozofskih uvjerenja

roditelja.“

Na okolnost da su sadržaji 4. modula zdravstvenog odgoja o spolnoj/rodnoj ravnopravnosti i

odgovornom spolnom ponašanju u suprotnosti sa vjerskim uvjerenjima pripadnika katoličke,

pravoslavne, muslimanske, židovske i drugih vjeroispovijesti – tj. sa „uvjerenjima“ koja predstavljaju

„gledišta koja imaju odreĎenu razinu kogentnosti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti“, te stoga roditelji koji su

pripadnici vjerskih zajednica „ mogu zahtijevati da Država poštuje njihova vjerska i filozofska uvjerenja“,

a „Država se ne smije angažirati na indoktrinaciji gdje bi se moglo prepoznati nepoštivanje vjerskih i

filozofskih uvjerenja roditelja“ u smislu mišljenja Europskog suda za ljudska prava, može sud zatražiti

mišljenja ili vještačenja po stručnjacima u oblasti teologije i bioetike.

8. U pitanju sadržaja osporene Odluke o uvoĎenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma

zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, stručnjaci pedagoške struke opažaju kratkoću

uputa nastavnicima za formiranje nastavnih jedinica (usp. za suprotni primjer Kurikulum hrvatske

nastave u inozemstvu, NN 194/2003) i veliko oslanjanje na preporučenu literaturu, koja je zbog visoke

ideologiziranosti sadržaja prikladna za indoktrinaciju (tekstovi aktivista homoseksualnih udruga, poput

Amira Hodžića, ili istaknute funkcionarke totalitarističkog režima, što je životna pozicija Mariele Espin

Castro), ako se takav sadržaj nameće svim učenicima.

Prvi naslov na popisu te literature zauzima u stručnom smislu najznačajnije djelo, „O užitku: razmišljanja

o naravi ljudske spolnosti“, napisanom od sveučilišnih profesora P. Abramsona i P. Pinkertona, te

objavljenog 1998. god. u nakladi „Jesenski i Turk“.

Za razliku od nauka SVIH vjerskih zajednica, koje smatraju da predpubertetsku djecu ne treba

uključivati u nikakve seksualne odnose – ni sa odraslima ni meĎusobne – taj priručnik iznosi:

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

13

„Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva.

Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih

(kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti

se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u

seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i

tako dalje – bez mogućnosti oplodnje“ (str. 146).

„Dok je u viktorijanskoj Engleskoj bilo posve prihvatljivo da dadilja ili njegovateljica utiša muško

dojenče uzimajući u usta njegov penis, danas bi se takvo ponašanje tretiralo kao oblik

seksualnog zlostavljanja.“ (str. 147)

„Djeca moraju naučiti da je seks prirodan i ugodan način izražavanja ljubavi i pažnje

prema drugoj osobi, kao i da su homoseksualno i heteroseksualno ponašanje

jednakovrijedni oblici seksualnog izražavanja. Valjalo bi također raspravljati o specifičnim

aktivnostima i to ne samo zbog širenja mogućih izvora užitka već i kao način osiguranja

odgovarajuće razine znanja potrebne za sprječavanje širenja spolno prenosivih bolesti, kao što

je AIDS.“ (str. 164/165).

Za razliku od nauka SVIH vjerskih zajednica, koje smatraju da je pornografija moralno neprihvatljiva, te

da osobito može škoditi moralnom i psihičkom sazrijevanju mladih, u toj se knjizi iznose ovakva

stajališta:

„Pornografija ima didaktičku svrhu: ona poučava nove, spolno sazrijevajuće članove

vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i seksualnim funkcijama, a ta je vrsta

represivno privatizirala genitalije i sve oblike seksualnog izričaja.“ (str. 88)

Za razliku od nauka SVIH vjerskih zajednica, koje smatraju da je prostitucija moralno neprihvatljiva, u toj

se knjizi iznose ovakvo stajalište:

„Iako prodaja seksa može ponekad uključiti i prisilu, poniženje te druge oblike fizičkog i

emocionalnog nasilja koji degradiraju i štetni su za prostitutke, nema ničega samog po sebi

lošeg u prakticiranju prostitucije. U stvari, kada se uzme u obzir sveprisutnost prostitucije u

raznim kulturama i povijesnim epohama, moguće da u prodaji seksa ima više pozitivnog

nego negativnog.“ (str. 89)

Za razliku od naučavanja SVIH vjerskih zajednica, koje smatraju masturbaciju neprikladnom

seksualnom aktivnošću koja je odraz spolne nedozrelosti i neurednih poriva u seksualnosti, kakva se

seksualna praksa prema tradicionalnom moralnom osjećaju u jednoj mjeri tolerira samo kod osoba u

pubertetu ili koje su mentalno hendikepirane, te se odustajanje od takve prakse smatra znakom životne i

spolne zrelosti, u toj se knjizi iznose ovakva stajališta:

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

14

„Većina stručnjaka danas smatra da je masturbacija važan i zdrav, ili u najmanju ruku neškodljiv,

oblik spolnosti.“ (str. 184)

„Dovoljno dokaza povezuje osjećaj krivice zbog masturbacije sa drugim oblicima seksualne

represije.“ (Abramson i Pinkerton, str. 185)

„Suprotno trenutačno dostupnim mogućnostima samozadovoljavanja, koje, naposljetku,

zahtijevaju samonadraživanje na ovaj ili onaj način, spolnost `virtualne stvarnosti` može biti

raznolika, nepredvidiva i interaktivna – ukratko, može biti ona prava, samo lišena zbrkanosti

meĎuljudskih odnosa. Stvaran (i siguran) seks po želji 24 sata dnevno.“ (str. 227).

(op.: psihijatrijska i psihološka struka prepoznaje učestalo i produženo pribjegavanje masturbaciji kao

važan dio mehanizama nastanka tzv. parafilija, tj. psihičkih poremećaja koje karakteriziraju „česte,

intenzivne, seksualno uzbuĎujuće fantazije, porivi ili ponašanja koje su uznemirujuća ili smetaju i koja

uključuju nežive objekte, djecu ili odrasle koji nisu dali pristanak, ili patnji ili ponižavanje samog sebe ili

partnera“ /definicija iz „The Merck Manual for Health Care Proffessionals“ 2010. – 2013./; jednom kada

se ovakve tendencije ustale – što obično biva u predbupertetu – često ostaju doživotne. Aktivisti „Q“

sastavnica LGBTQ zajednice /„queer“, hrv. „nastran“/ smatraju parafilije „rodnom pripadnošću“, te

zahtijevaju da ih se „normalizira“, tj. skine sa popisa mentalnih oboljenja. U svakom slučaju nije riječ o

posve minornom i vrijednosno neutralnom pitanju.)

Naposljetku valja vidjeti kakva vizija raduje pisce glavnog priručnika za 4. modul:

„Posljedice razdvajanja užitka i reprodukcije nigdje nisu tako zabavno razmotrene kao u

Huxleyevu romanu Vrli novi svijet, …Reproduktivni seks je eliminiran, a skupa s njim i prastara

ideja 'roditelja'. Većina stanovništva je sterilna, jer su plodni muškarci i žene potrebni samo kao

pripomoć reproduktivnom sustavu 'pretakanja'…Erotska igra potiče se u djece, u odraslih

zahtijeva. Seks se konzumira slobodno, a promiskuitet je zakonska norma. Monogamija izaziva

negodovanje…Seks, droga i sport čine stanovništvo sretnima, a radnu snagu produktivnom. U

meĎuvremenu, meĎusobne veze, seksualne i druge, aktivno se obeshrabruju, jer 'svatko,

napokon, pripada svima drugima'“ (str. 223)

Inače se u općoj kulturi Huxleyev „Vrli novi svijet“ sagledava kao zastrašujuću viziju jedne budućnosti u

kojoj totalitarna vlast svodi ljude na razinu životinja koje disciplinira obaveznom upotrebom droga i

općim upražnjavanjem promiskuiteta; a takvih se vizija sve glavne religije užasavaju. MeĎutim autore

ovog priručnika – a onda valjda i autore i političke pokrovitelje Kurikuluma – takva vizija baš raduje.

9. Osim o „odgovornom spolnom ponašanju“, propisuje 4. modul i indoktrinaciju u „spolnoj/rodnoj

ravnopravnosti“.

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

15

Na prvom mjestu valja napomenuti, SVE glavne religije ne priznaju razliku izmeĎu spola i roda: muško

je uvijek muško, a žensko je uvijek žensko. TakoĎer se i u meĎunarodnim pravnim dokumentima se

riječ „gender“ do danas koristi isključivo kao sinonim za spol (muški ili ženski) – tako se u IV. aneksu

Pekinške deklaracije iz 1995. godine izrijekom navodi da se u toj Deklaraciji (često citiranom od

pobornika „rodne ideologije“, inače): „(1) riječ „gender“ se često koristi i razumije se na uobičajen,

općenito prihvaćen način u brojnim dokumentima foruma i konferencija Ujedinjenih naroda; (2) nema

naznaka da bi se u dokument htjelo ugraditi bilo kakvo novo značenje ili konotacija tog termina, različita

od prihvaćenog u ranijoj praksi.“

Primjer osobito razraĎenog nastavnog materijala za indoktrinaciju u toj stvari imamo u knjizi

„Edukacijski program ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama“, Bijelić, N. i Hodžić, A., izdanje

„Queer Zagreb“ 2012.. U toj se knjizi na str. 12. predviĎa objasniti kao tobožnju činjenicu slijedeće:

Predstavi grupi okvirne definicije spola, roda i seksualne orijentacije.

SPOL: biološke karakteristike spolnog/reproduktivnog sistema koje uključuju spolne organe,

kromosome, hormone i gonade (spolne žlijezde).

ROD: društveni (i individualni) konstrukt spola koji uključuje uloge, norme, odjeću, obuću, nakit,

šminku, frizure, boje, jezik, govor tijela...

Ovakvo razlikovanje nije prihvaćeno ni u jednoj grani znanosti; nju u većem broju prihvaćaju jedino

sveučilišni predavači okupljeni oko tzv. ženskih/rodnih studija – čiji znanstveni interes u suštini

predstavlja izučavanje feminističke ideologije i LGBTQ aktivizma, kojim političkim i ideološkim grupama

ti znanstvenici bez iznimke i pripadaju. Naprosto je riječ o ideologiji, a ne o stajalištu bilo koje

znanstvene discipline.

Podučavanje 4. modula bi trebao baš voditi ishodima, kakve priželjkuju S. L. Bem i njeni ideološki

istomišljenici – v. tabelarni prikaz nastavnih sadržaja i očekivanih ishoda za 4. modul, osobito za IV.

razred osnovne škole.

Niti jedna od glavnih religija ne prihvaća takav intelektualni koncept, a Naučiteljstvo Katoličke crkve u

Kompendiju socijalnog nauka Crkve iz 2004. godine izrijekom iznosi:

„Suočeni sa teorijama koje smatraju rodni identitet kao puki kulturni i socijalni proizvod interakcije

izmeĎu zajednice i pojedinca, neovisno o osobnom spolnom identitet i bez ikakvog odnosa prema

istinskom smislu spolnosti, Crkva ne prestaje ponavljati svoje učenje ‘Svatko, čovjek i žena, treba

priznati i prihvatiti svoj spolni identitet. Fizičke moralne i duhovne razlike i komplementarnosti su

orijentirane prema dobrima braka i prema rascvatu u obiteljskom životu. Harmonija para i društva

dijelom ovisi o načinu na koji se komplementarnosti, potrebe i uzajamna podrška izmeĎu spolova

žive’ (KKC 2333). Sukladno toj perspektivi, pozitivni zakoni moraju biti sukladno prirodnom pravu,

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

16

prema kojemu je spolni identitet nužan, jer predstavlja objektivni uvjet za formiranje para u

braku.“ (toč. 224)

Isti priručnik „Edukacijski program ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama“ nadalje iznosi:

„... odgajati djecu u isključivo heteroseksualnom okruženju predstavlja svojevrsno nasilje prema

djeci jer im se na taj način onemogućuje da odrastaju upoznavajući se s različitostima, te kasnije

robuju vlastitim stereotipima i predrasudama koje koče njihov razvoj“ (str. 5);

Potom se na str. 22. iznose istraživanja vrlo upitne točnosti i znanstvenosti koja je još 1940.-ih godina

provodio zoolog Alfred Charles Kinsey, a

„prema kojima je skoro 46% muških ispitanika tijekom života osjetilo privlačnost prema

osobama oba spola, a 37% ih je imalo barem jedno homoseksualno iskustvo“ (str. 22)

i potom se na str. 22 – 23 predviĎa „upoznavanje“ Ďaka sa tzv. „Kinseyevom skalom“ gdje se ljudi

svrstavaju u sedam kategorije, prema kojemu bi proizlazilo da je prosječno nagnuće pripadnika ljudske

vrste – biseksualnost (što je, slučajno ili ne, odgovaralo seksualnim sklonostima samog Kinseya).

Sa takvim tvrdnjama se nastavlja sa stranice na stranicu, u čemu se osobito ističe slijedeća gruba

dezinformacija:

MIT: Homoseksualne osobe odabiru svoju orijentaciju jer ima primjera homoseksualnih osoba

koje su bile u hetero braku i imaju djecu.

ČINJENICA: Seksualna orijentacija je nešto s čime se rađamo i ona se ne može mijenjati.

Osoba može osjećati istospolnu privlačnost čak i prije postojanja bilo kakvog seksualnog

iskustva. Ono što se može odabrati jest da li će se osoba ponašati u skladu s vlastitom

seksualnom orijentacijom ili ne. Najčešće zbog straha i društvene stigme, tj. homofobičnog

društva, osobe nastoje potisnuti vlastitu seksualnu orijentaciju i zbog toga se pokušavaju uklopiti

u heteroseksualni obrazac i ostvariti veze s osobama koje ih zapravo seksualno ne privlače. (str.

31)

Suprotno od te tvrdnje kojoj bi trebalo podučavati Ďake u hrvatskim školama – meĎu kojima ima npr.

takvih koji su zbunjeni činjenicom da su osjetili seksualno uzbuĎenje kod promatranja homoseksualne

pornografije koja je lako dostupna na internetu i satelitskoj TV - „mit“ predstavlja tvrdnja o tobožnjoj

genetskoj uvjetovanosti homoseksualnosti. Naime je opetovanim znanstvenim studijama dokazano da

je konkordancija homoseksualnosti kod jednojajčanih blizanaca (koji imaju identičnu genetiku) manja od

10%1, te je za razvoj homoseksualnih tendencija očito prevladavajući utjecaj dogaĎaja tijekom

1 iscrpni pregled provedenih znanstvenih studija u uvodu rada Bearman, Peter S. i dr.: ”Opposite-seks twins and

adolsescent same-seks attraction”, The American Journal of Sociology, ožujak 2002. str. 1197-1198.

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

17

psihoseksualnog sazrijevanja - a utjecaj genetskih faktora je skroman i nipošto ne uvjetuje razvoj

homoseksualnosti, kako tvrde homoseksualni aktivisti u knjizi što je propisuje Kurikulum zdravstvenog

odgoja. TakoĎer je znanost utvrdila da pretežni dio osoba koje u pubertetu osjete homoseksualne porive

do završetka adolescencije razvije heteroseksualni identitet, i da je najveći čimbenik koji pogoduje

razvitku homoseksualne orijentacije – familijarizacija sa životom homoseksualne zajednice (što je izričiti

cilj „Edukacijskog programa ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama“) i upuštanje u

homoseksualne odnose sa pripadnicima te zajednice.

Naravno, ne može biti svrha ovog prijedloga da se bavi dokazivanjem da li je homoseksualnost uroĎena

ili nije – meĎutim mora Ustavni sud prepoznati indoktrinaciju, gdje se Ďacima u hrvatskim školama želi

kao informacija izložiti nešto što je zapravo dezinformacija.

Aktivistički i indoktrinacijski sadržaj ove literature je vidljiv i iz toga, da autori ove knjige na str. 22. i 23.

naširoko iznose detalje o tzv. Kinseyevoj skali, da bi onda na str. 31. tvrdili da pojedinac nikako ne može

utjecati na vlastitu, tobože uroĎenu, seksualnu orijentaciju – da je seksualna orijentacija nepromjenjiva.

Naime je to vrlo nedosljedno, i ta je nedosljednost autorima knjige zasigurno jasna: Alfred Kinsey je

smatrao promjenu seksualne orijentacije tijekom života mogućom, čestom, normalnom i redovnom (i

dobrodošlom, za njega su čak i pedofilija i zoofilija bile moralno posve neupitne i zdravstveno posve

neškodljive prakse) – i njegova skala baš predstavlja sredstvo za praćenje takvih promjena.

Ako Ustavni sud smatra potrebnim, može o detaljima znanstvenih pogleda i prijepora o ovoj tematici

kojom se bavi Kurikulum i njime preporučena literatura provesti vještačenje. Po mišljenju podnositelja

ovog prijedloga za ocjenu ustavnosti i zakonitosti općeg akta, meĎutim, činjenica da su ovakva stajališta

suprotna vjerskim nazorima velikog broja roditelja je posve evidentna. Za postupak ocjene ustavnosti i

zakonitosti, naime, uopće i nisu važni ti prijepori meĎu znanstvenicima i političkim aktivistima koji su „pro

gay“ ili „pro family“ orijentacije – nego je važna činjenica, da li su takvi stavovi Kurikuluma i njime

propisane literature za 4. modul vrjednosno spojivi sa vjerskim uvjerenjima organiziranih religija i samih

roditelja, kako u slučaju Folgero protiv Norveške upućuje ESLJP.

Naposljetku se na svakome očigledni način u priručniku „Edukacijski program ZAJEDNO protiv

homofobije i nasilja u školama“ zadire u područje vjeronauka, ovakvim sadržajem:

MIT: Homoseksualnost je grijeh.

ČINJENICA: Većina religioznih osoba protivi se homoseksualnosti citirajući Bibliju, odnosno

Levitski zakonik (18:22-23): „Nećeš lijegati s muškarcem kao sa ženom“. Ono što ne citiraju jest

da je ova rečenica zapisana u istom dijelu koji osuĎuje: jedenje masti stoke, ovaca i koza; sadnju

polja s dvije različite vrste sjemena; nošenje tkanine koja u sebi sadrži i vunu i pamuk; jedenje

(Multidisciplinarni rad temeljen na istraživanju uzorka od 295 parova jednojajčanih i 495 parova dvojajčanih blizanaca, dostupan na web – stranicama Columbia University, New York)

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

18

zečeva. TakoĎer, nije samo homoseksualnost navedena kao smrtni grijeh, već i preljub; seks sa

ženom u vrijeme menstruacije; te psovanje roditelja.

To jest, trebala bi razrednica na satu razrednika objašnjavati djeci kako je „mit“ ono što ih se podučava

na satu vjeronauka – valjda uz obrazloženje da pisci udžbenika iz vjeronauka ne znaju dobro čitati

Bibliju. Inače bi ovakvo tumačenje, gdje autori priručnika tumače da ne vrijedi za kršćane niti jedna

odredba iz Levitskog zakona, zato što kršćani ne moraju obdržavati razne manje važne židovske

propise o primjerice prehrani - spadao bi nekako u nadležnost crkvenih koncila. A više je nego upitno da

bi bilo koji koncil propustio opaziti da je homoseksualnost („muškoložništvo“) uvrštena i u Novozavjetne

popise nedopuštenih ponašanja, tj. grijeha (1Tim 1, 8-11, 1Kor 6, 9-18, Rim 1, 18-32).

Vrijedi napomenuti, da uopće nije dovoljno što Kurikulum zdravstvenog odgoja nalaže nastavnicima u

sklopu 4. modula „spolno/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje“ - pomoću propisane

literature, meĎu kojom nema niti jedan naslov koji bi bio napisan sa stajališta tradicionalnog spolnog

morala, ili koji bi makar na nepristran način prikazivao tradicionalni spolni moral – „dati znanstveno

utemeljene informacije, ali i uvid u različita promišljanja te raznorodne vrijednosne perspektive“ (Uvod

pobijanog Kurikuluma). Naime je ovo skoro-pa-definicija moralnog relativizma, ugaonog kamena tzv.

rodne ideologije. Za vjernike svih tradicionalnih religija, moralni relativizam naprosto nije dobrodošla

stvar (religije su po prirodi stvari dogmatske, i njihove dogme se ne mijenjaju „kvalificiranom većinom

glasova“, kao što države mijenjaju dogmatiku sadržanu zakonima i ustavima) – oni naprosto imaju pravo

podučavati svoju djecu onakvom spolnom moralu, kakav je zajednički vjernicima koji pripadaju toj

vjerskoj zajednici (kakav je, inače, manje-više zajednički svim religijskim tradicijama u kojima je

čovječanstvo kroz čitavu uspješno osiguravalo mentalno i tjelesno zdravlje, te nastavak vrste – riječ je o

funkcionalnom spolnom moralu koji je svoje učinke uspješno dokazao tijekom više tisuća godina).

Pluralizam i relativizam nisu jedno te isto – ni na teorijskoj, ni na praktičnoj razini. Demokratska država

je dužna osigurati pluralizam (u kulturi, u obrazovanju, u medijima, u znanosti, u političkom životu); uz

relativizam može odreĎeni pojedinac ili društvena grupa pristajati, ako to želi. Dapače, nametati

relativizam kao moralni nazor, predstavljalo bi zabranjenu indoktrinaciju (usp. Folgero protiv Norveške, §

89) – jednako kao i nametanje bilo kakvog drugog svjetonazora protiv volje roditelja kao primarnih

odgojitelja svoje djece.

Valja naglasiti da se moralna stajališta Ministra i sastavljača Kurikuluma smiju podučavati u školama –

Ustav i meĎunarodnopravni dokumenti takvo što ne zabranjuju -, ako roditelji takvu vrstu „vjeronauka“

odaberu za svoju djecu.

V. PRIJEDLOG USTAVNOM SUDU:

Iz svega navedenog proizlazi kako je Odluka o uvoĎenju, praćenju i vrednovanju provedbe Kurikuluma

zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, uključiv i popise literature te prikaz nastavnih

O D V J E T N I K

Dario Čehić


Tel. 052/434 237; 091/481 6367 Fax 052/434 406

19

sadržaja i očekivanih ishoda koji čine njen sastavni dio („Narodne novine“ br. 17/2013) nezakonita i

neustavna, te suprotna meĎunarodnim ugovorima koji predstavljaju dio unutarnjeg pravnog poretka RH.

Slijedom svega gore navedenog predlaže se Ustavnom sudu Republike Hrvatske pokrenuti postupak

radi ocjene suglasnosti pobijane Odluke, te da se nakon provedenog ustavnosudskog postupka utvrdi

njena nesuglasnost s Ustavom Republike Hrvatske, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i

temeljnih sloboda, Ugovorom izmeĎu Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i

kulture, te sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te da se predmetni

podzakonski akt ukine i otkloni iz pravnog poretka Republike Hrvatske kako bi se onemogućilo daljnje

kršenje Ustavom odreĎenih ljudskih prava i sloboda.

VI. POPIS PRILOŽENIH DOKUMENATA

1. Izvještaj sa zasjedanja HBK od 13.11.2012.

2. Izvještaj sa zasjedanja HBK od 21.01.2013.

3. Izvještaj o izjavi Hrvatskog katoličkog liječničkog društva od 06.01.2013.

VII. VLASTORUĈNI POTPIS

Podnositelj prijedloga:

U Poreču, 25. veljače 2013. god.

Documents

Prijedlog Ustavnom Sudu - Kurikulum 25.2.2013, u postupku U-II-1118/2013